PSIHOANALITIČKA KRITIKA I DVIJE TANPINAROVE PRIPOVIJETKE

PSIHOANALITIČKA KRITIKA I DVIJE TANPINAROVE PRIPOVIJETKE

ŽUNIĆ , Nadira

Ključne riječi: psihoanalitička književna kritika, Ahmet Hamdi Tanpınar, drugo, sebstvo, identitet SAŽETAK Rad predstavlja čitanje dvije pripovijetke Ahmeta Hamdija Tanpınara, Ljetna kiša i Snovi, u vizuri psihoanalitičke književne kritike. U radu se identificira središnja misao teksta a potom problematizira sa aspekta psihoanalitičke epistemologije. Proces se odvijao na dvije međusobno povezane, ali ipak različite platforme, gdje je prva imala za cilj na vidjelo izvući latentne misli tekstova, služeći se psihoanalitičkim simbolima za dešifriranje njihovih kodova, uz osvrt na osobitosti autorovog društvenog i osjećajnog života. Druga platforma uključivala je drugo i Drugost i to najčešće u vezi sa problematiziranjem identiteta/identiteta, procesima subjektivacije, ili pitanjima sebstva. Odabrane pripovijetke A. H. Tanpınara čitane su uz pretpostavku da su vrijednosti univerzalne, da je ono o čemu se piše neovisno od konteksta, ali i da smisao nije uvjetovan namjerom pisca. Također, ovaj način čitanja predstavlja uvid u drukčija mišljenja o tekstu, gdje se različito gleda na ustaljenje modele koje tekst odražava, identifikujući stvarnost kao odnos bitnog i rubnog unutar nje. Treba podvući da rad nije u funkciji isticanja marginalnog, iako se psihoanalitičkim čitanjem detaljno pregleda rubno, odnosno, ekscentrično, već se fokusira na uočavanje procesa koji nastaju kroz suočavanje centralnih i marginalnih identiteta.

Article
PeerReviewed

ISSN 2203-4548

International Burch University

2013-05-17

2017