327 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/68a8c70ea92bbe55712bf62d0c540c0a.docx 78005ec679765e78333f1759462cf783 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/149d655b2cb5cda704003375789d4fb7.pdf e82a6742035be794abe0d098491390db PDF Text Text Autor: Prof. dr. Amela Čolić, vanredni professor Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću E-mail: amela.colic@pravnifakultet.ba UČEŠĆE DRŽAVNOG PARLAMENTA U PROCESU USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-em Sažetak Najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja države Evropskoj uniji je faza usklađivanja zakonodavstva sa odredbama acquis-a. Pozicija Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija sa aspekta usklađivanja zakonodavstva zahtijeva zajedničko i koherentno djelovanje svih organa vlasti uz posebnu ulogu parlamenata kao izraza suvereniteta naroda. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uloga i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela postaje prominentnija u obavljanju političkog nadzora nad radom izvršnih organa vlasti i u aktivnom stvaranju novih pravnih propisa. Predpristupna faza evropskih integracija treba biti iskorištena i za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje za donošenje odluka i zastupanje nacionalnih interesa u institucijama EU. Institut parlamentarne demokratije i demokratski angažman parlamenta mora doći do izražaja u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em, kroz rad odbora za poslove evropske integracije, kroz zajedničke parlamentarne odbore sa EU parlamentom u okviru SSP-a. Biti će predstavljene aktivnosti parlamenta u predpristupnoj fazi sa jasnom podjelom poslova, mehanizmi saradnje stručnih službi Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH u smislu razmjene informacija i konsultacija, zadaci u oblasti informisanja i angažovanja civilnog društva. Objektivnu sliku o trenutnoj situaciji na takav način stiču radna tijela i poslanici parlamenta s jedne strane, te angažirana javnost s druge strane. Nakon ove faze dolaze na red zadaci i pitanja u vezi sa međunarodnim i međuparlamentarnim aktivnostima. Biti će izložene smjernice za parlamente Bosne i Hercegovine u aktuelnoj fazi procesa evropskih integracija. Procesi se nastavljaju i nakon dobijanja statusa kandidata za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u skladu sa uslovima i pristupanjem regulisanim Ugovorom iz Lisabona, član 49. Sporazuma o Evropskoj uniji. Ključne riječi: usklađivanje zakonodavstva, politički nadzor, novi pravni propisi, parlamentarni odbori, mehanizmi saradnje, međuparlamentarne aktivnosti, smjernice. �1. Uvod U procesu približavanja Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji ista se nalazi u fazi sticanja uslova za status kandidata na putu ka punopravnom članstvu u EUi. Iako je strateški prioritet Bosne i Hercegovine pristupanje Evropskoj uniji, iako postoji politički konsenzus da je članstvo BiH u EU najveći mogući prioritetii, brojne su otežavajuće okolnosti na strani BiH, koje nam daju osnova za konstataciju da BIH ne može sama, bez institucionalne pomoći Evropske unije niti nastaviti, niti ubrzati proces približavanja ka EU. Ono što je važno za razumjeti jeste da postoji intenzivnija podrška i pritisak od strane EU za provođenje reformi u pretpristupnom periodu, ali je neophodno nastaviti sa provođenjem reformi i nakon ulaska u EU u uslovima smanjenog vanjskog pritiska Unije, o čemu bi BiH morala već sada voditi računa. Jedna od neophodnih mjera koja nedostaje jeste osiguranje koordinacije procesa evropskih integracija na relaciji Zajednička komisija za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH, Ministarstva pravde BiH, Direkcije za evropske integracije BiH i Ureda za zakonodavstvo u ovom procesu. Među ključnim akterima budućih procesa prepoznajemo Institucije EU, Specijalnog predstavnika EU za BiH, Parlamentarnu skupštinu BiH, druge državne institucije i političke stranke. Kao što je poznato, glavni vanjsko-politički cilj oko kojeg su se složili politički predstavnici u BiH su integracioni procesi prema Evropskoj uniji. Vjerovalo se da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kao ugovorni odnos između Bosne i Hercegovine i Evropske unije ojačati kapacitet djelovanja BiH kao organizovane, funkcionalne države. Predmetni Sporazum je ratificiran još u 2011. godini, ali je stupio na snagu tek 01. juna 2015. godine. Konkretno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane i BiH, s druge strane potpisan je 16. juna 2008. godine, u Luksemburgu. Potpisivanju Sporazuma prethodilo je njegovo parafiranje 4. decembra 2007. godine u Sarajevu, te pregovori o Sporazumu koji su vođeni od novembra 2005. do decembra 2006. godine. Predviđeno je da SSP stupi na snagu nakon potvrđivanja odnosno ratifikovanja u Pralamentarnoj skupštini BiH, Evropskom parlamentu i u državama članicama EU. Bosna i Hercegovina završila je ratifikaciju SSP-a u novembru 2008. godine nakon što su saglasnost dala oba doma Parlamentarne skupštine BiH (Predstavnički dom 22. oktobra 2008. godine i Dom naroda 27. oktobra 2008. godine) i nakon što je Predsjedništvo BiH 6. novembra 2008. godine donijelo Odluku o ratifkaciji SSP-a. U skladu sa predviđenim procedurama u EU, Evropski parlament podržao je sklapanje SSP-a na plenarnom zasjedanju u Strasbourg-u, održanom od 20. do 23. oktobra 2008. godine, te pozvao države članice da ga ratificiraju. Od 27 država članica EU, SSP je prva ratificirala Estonija 11. septembra 2008. godine, a posljednja je ratifikaciju završila Francuska 10. februara 2011. godine. Za završetak postupka ratifikacije SSP-a preostala je odluka Vijeća EU i njegova objava u Službenom glasniku EU. Do završetka postupka potvrđivanja ili ratifikovanja SSP-a na snazi je bio Privremeni sporazum (Interim Agreement) na osnovu kojeg su se od 01. jula 2008. godine primjenjivale odredbe SSP-a koje se odnose na trgovinu s EU i određene aspekte unutrašnjeg tržišta EU. Sporazum sa pravnog aspekta predstavlja treću generaciju Sporazuma o pridruživanju EU koji su ponuđeni isključivo državama obuhvaćenim Postupkom stabilizacije i pridruživanja i koji ovim državama omogućava uspostavljanje bliskog i trajnog odnosa sa EU, te izgledno članstvo u EU. Konačno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 01. juna 2015. godine čime su značajno povećane obaveze institucija vlasti u BiH, jer je obim reformi proširen sa trgovinskih pitanja na propise Evropske unije u cjelini. Prethodno je u vezi sa aktom podnošenja zahtjeva za sticanje statusa kandidata za članstvo u EU. Neispunjavanje ključnih političkih kriterija drži Bosnu i Hercegovinu već četrnaestu godinu u statusu potencijalnog kandidata za članstvo u EUiii. Složenost pravnog sistema u Bosni i Hercegovini dolazi još više do izražaja zbog slabog kapaciteta funkcionisanja institucija koje bi trebale koordinirati oko pitanja u vezi sa usklađivanjem zakonodavstva i primjeni zakonskih rješenja. Prilično slaba koordinacija između Proces približavanja odvija se u dvije faze: prva, do sticanja statusa kandidata, s usklađivanjem legislative BiH s minimalnim setom propisa iz acquis-a i druga, status kandidata i prijem, s definiranim rokovima za potpuno preuzimanje acquis-a u legislativu BiH. ii Zaključci Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, broj: 01-02-661/03 od 23.04.2003. iii Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014., Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015., COM (2014) 700, Brisel 2014. SWD (2014) 305 final i �različitih nadležnih institucija uzrokuje izostanak razmjene podataka i analize, strateškog planiranja u izvršenju zadataka na različitim nivoima. U tom smislu, analizom slabosti političkog i pravnog ambijenta (slaba vladavina prava, neujednačavanje prava) dolazi se do analize ekonomskog ambijenta i poslovnog okruženja u kojem još uvijek imamo povećanje javnog sektora u odnosu na privatni sektor. 2. Ključni izazovi pred parlamentima u predpristupnoj fazi Strategija integrisanja BiH u Evropsku unijuiv ne odražava sve potrebe i ciljeve koji se postavljaju pred BiH u procesu evropskih integracija iako bi kao dokument trebalo da pokriva period do samog pristupanja u Uniju. U skladu sa članom 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina treba, u dogovoru sa Evropskom komisijom pripremiti program sprovođenja SSP-a kako bi se pratilo usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Unije i njegovo provođenje. Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa odredbama acquis-a je najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja jedne države Evropskoj uniji. Pozicija Bosne i Hercegovine sa aspekta usklađivanja zakonodavstva u okviru procesa evropskih integracija zahtijeva zajedničko, koherentno institucionalno djelovanje svih organa vlasti uz posebno naglašenu ulogu parlamenata. U okviru procesa stabilizacije i pridruživanja Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu usklađivanja zakonodavstva, što podrazumijeva mnogo veću ulogu i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela i to u vidu: političkog nadzora nad radom izvršne vlasti, političke kontrole procesa pridruživanja i ulogu aktivnih stvaraoca novih pravnih propisav. Konkretno, Bosna i Hercegovina odredila se naspram pristupanja u Evropsku uniju na način da je taj vanjskopolitički cilj postavila za prioritet čime je dodijelila parlamentima važnu ulogu u praćenju integracionog procesa. Izuzetno je važno dobro iskoristiti predpristupnu fazu evropskih integracija za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje iste za donošenje odluka i kasnije zastupanje nacionalnih interesa u okviru institucija Evropske unije. Izvršna vlast sa Vijećem ministara BiH na čelu, ključni je akter u predpristupnom periodu, međutim, uloga prije svega Parlamentarne skupštine BiH u okviru koje se realizira institut parlamentarne demokratije nikako se ne može umanjiti u ovom procesu. Pomenuti demokratski angažman parlamenta odvija se unutar procesa usklađivanja zakonodavstva, radom posebnih parlamentarnih odbora za poslove evropskih integracija, zatim zajedničkih parlamentarnih odbora sa Evropskim parlamentom u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i u kasnijoj fazi kroz parlamentarni nadzor nad procesom pregovora za članstvo ukoliko i kada do istog dođevi. 3. Planiranje usklađivanja zakonodavstva Na nivou Parlamentarne skupštine BiH usvojeni su novi poslovnici o radu u cilju povećanja efikasnosti i poboljšanja zakonodavnih postupaka. Putem istih uveden je mehanizam za brzo usvajanje zakona vezanih za evropske integracije. Generalno, aktivnosti parlamenata u predpristupnoj fazi trebale bi da se fokusiraju oko sljedećih pitanja i to: - usklađivanje novousvojenih zakona i preuzimanje acquis-a u skladu sa odgovarajućim planskim dokumentima usklađivanja zakonodavstva - jasna podjela poslova i zadataka između parlamentarnih tijela i javnost rada - izrada i usvajanje planova usklađivanja zakonodavstva, a zatim i praćenje uz nadzor integracionih procesa Vijeće ministara BiH na sjednici održanoj dana 27.04.2006. godine usvojilo je Strategiju integrisanja BiH u Evropsku uniju. Direktno mislimo na Parlamentarnu skupštinu BiH, ali i indirektno na Parlament Federacije BiH, na Narodnu skupštinu RS-a, kao i na Skupštinu Brčko Distrikta BiH. vi Podsjećamo na glavne faze procesa stabilizacije i pridruživanja: Studija izvodljivosti, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Privremenim sporazumom, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu (trenutna faza BiH) sa očekujućim formiranjem Zajedničkog parlamentarnog odbora, Vijeća, Odbora, Pododbora (7), Upitnik Evropske komisije, Mišljenje Evropske komisije, Status kandidata kao prvi dugo očekivani cilj, otvaranje Pristupnih pregovora sa pregledom zakonodavstva u okviru 35 poglavlja, Ugovor o pristupanju i Članstvo u Evropskoj uniji kao krajnji cilj. iv v �- poslovi usklađivanja trebaju biti uključeni u redovne zakonodavne aktivnosti podrška parlamenta, konsultacije sa parlamentom i uvažavanje stavova na relaciji vlada i parlament međuparlamentarna saradnja i dobra informiranost parlamenta (poslanička pitanja, političke debate, rasprave na parlamentarnom nivou, stručni rad na nivou stalnih komisija, godišnje plenarne sesije na temu procesa evropskih integracija i prezentacija realizovanog, prisustvo vladinih predstavnika na parlamentarnim zasjedanjima koja tretiraju pitanja evropskih integracija). Zakonodavni rad Parlamentarne skupštine BiH i njenih stručnih odbora nije dovoljno efikasanvii. Zakonodavstvo je često usvajano po hitnom postupku, što je ograničavalo konsultacije i amandmane poslanika u parlamentu, te dovodilo do pokretanja prijedloga za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i u konačnici do neusvajanja zakona. Također, nedostatak konsenzusa i rekonstrukcije Vijeća ministara BiH negativno su uticale na saradnju između Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH. Nedovoljna institucionalna saradnja između Parlamentarne skupštine, parlamenata entiteta i Skupštine Brčko Distrikta ima za rezultat nedostatak planiranih zakonodavnih aktivnosti na nivou BiH i izostanak većeg napretka na usvajanju zakonodavstva u oblasti evropskih integracija. Saradnja koja postoji na nivou službenika i odbora nije dovoljna ukoliko parlamentarni odbori i komisije za evropske integracije na državnom i entitetskom nivou ne pružaju jasnu radnu podršku i smjernice za rad. Kvalitetne savjetodavne službe mogu biti presudne za rad parlamentarnih odbora i saradnju sa vladom u procjeni nivoa usklađenosti prijedloga zakona sa acquis-em. Na nivou Vijeća ministara BiH usvajanje propisa iz oblasti evropskih integracija nije u skladu sa očekivanim usljed nepostojanja dogovora o mehanizmu koordinacije u vezi sa pitanjima evropskih integracijaviii. Izrada mehanizma koordinacije izostaje zbog insistiranja da entiteti i kantoni/županije imaju maksimalne ovlasti u komunikaciji sa Evropskom unijom što zahtjeva široko tumačenje mehanizma odlučivanja. Realno, postavlja se pitanje koliko bi ovakvo široko tumačenje opteretilo ukupan proces odlučivanja i učinilo ga nefunkcionalnim. 4. Provođenje mehanizma saradnje između stručnih službi parlamenta i vlade Nacionalni plan za usvajanje acquis-a obaveza je svih zemalja kandidata za članstvo u EU i kao takav već postoji u svim zemljama Zapadnog Balkana osim u Bosni i Hercegovini. Nacionalni plan za usvajanje acquis-a bi trebao da sadržava razvojne i strateške ciljeve, politike, reforme i mjere potrebne za ostvarenje postavljenih ciljeva na planu preuzimanja zakonodavstva Unije. S tim u vezi, Direkcija za evropske integracije bi trebala da ima jasnu ulogu u upravljanju procesima evropskih integracija i preuzimanju acquis-a na različitim nivoima vlasti. Međutim, njezina uloga je oslabljena usljed neslaganja u Vijeću ministara BiH u vezi sa mehanizmom koordinacije. Kao potvrdu navedenog imamo oslabljenu koordinacijsku ulogu Direkcije, neodržavanje radnih sjednica pododbora u okviru Privremeneog sporazuma i značajan zastoj u izradi Nacionalnog plana za usvajanje acquis-a. Bosna i Hercegovina kao potencijalni kandidat priprema programe integrisanjaix. Riječ je o planovima aktivnosti za postizanje ciljeva i o instrumentima Unije kojima se isti proces usmjerava. Nakon dobijanja statusa kandidata, program integrisanja prerasta u program za usvajanje acquis-a, stoga strukture oba dokumenta treba itekako da prate jedna drugu. Direkcija za evropske integracije uključena je u konsultacije sa nadležnim institucijama u vezi sa uspostavljanjem djelotvornih mehanizama koordinacije procesa evropskih integracija u BiH (popunjavanje i upotreba baze podataka, izvještavanje o realizaciji, podjela pravnih akata Unije u 33 poglavlja, početni prijedlog nadležnih institucija za preuzimanje svakog pojedinačnog pravnog akta Unije), čime je obavila stručno-logističke pripreme, ali i iscrpila mogućnosti samostalnog djelovanja u kontekstu izrade planskih dokumenata. Usvojena su četiri nova zakona i 21 izmjena i dopuna uključujući i one potrebne za usklađivanje sa acquis-em. Više u: Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014. Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015. COM 2014. 700 final viii Sporna je raspodjela nadležnosti između različitih nivoa vlasti i rad u okviru pododbora unutar Privremenog sporazuma. Na nivou Vijeća ministara BiH izostaje dogovor u vezi sa pripremom strategija za privredne sektore i buduće korištenje sredstva iz predpristupnih fondova pomoći za period 2014-2020. ix Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Privremenim sporazumom, Evropsko partnerstvo, Izvještaji o napretku, Instrumenti predpristupne pomoći i dr. vii �Međutim, koordinacija aktivnosti i razmjena informacija između Direkcije za evropske integracije i nadležnih institucija entiteta kao i Brčko Distrikta mora biti promijenjena na bolje. Kada je riječ o ocjenjivanju usklađenosti, Republika Srpska posebno razvija svoje zakonodavstvox, dok Federacija BiH i Brčko Distrikt BiH primjenjuju državno zakonodavstvo o ocjenjivanju usklađenosti BiH. Slaba je funkcionalnost i efikasnost Ureda za evropske integracije Vlade Federacije BiH u smislu sistemske koordinacije na usklađivanju zakonodavstva. Na sličnoj osnovi djeluje i Kancelarija za evropske integracije u Brčko Distriku. Postignuta iskustva drugih zemalja potvrdila su potrebu redovnog praćenja provedbe programa integrisanja i planova za usklađivanje zakonodavstva od strane parlamentaxi. Ključno je provođenje mehanizma saradnje između stručnih službi vlade i parlamenta koje će osigurati praćenje aktivnosti vlade u oblasti evropskih integracija i osigurati redovnu koordinaciju rada na nivou stalnih komisija. Kao institucija vlasti koja osigurava demokratski legitimitet i političku kontrolu parlament snosi odgovornost za aktivnosti usklađivanja zakonodavstva na način da osigurava djelotvornost pravila i prakse za usklađivanje zakonodavstva, da provodi čvrst politički nadzor nad procesom usklađivanja, da informira javnost o postignutom u procesima integracije, te da sarađuje sa vladom i koordinira tu saradnju. Načelo demokratske saradnje na relaciji parlament i vlada podrazumijeva odgovornost vlade pred parlamentom i obavezu informiranja parlamenta o integracionim elementima (usklađivanje zakonodavstva, pregovori sa evropskim institucijama, razvoj ekonomskih odnosa) čime izvršna vlast dobija parlamentarnu podršku. 5. Nadzor procesa integracija Razvoj demokratije i uspostava uloge zakonodavstva dovela je do osnaženja zakonodavne vlasti kao izraza suvereniteta i posebno do djelovanja kao kontrolne i nadzorne snage izvršne vlasti. Jačanje parlamentarizma i uloge zakonodavca u vezi je sa zahtjevima društva i to: odgovorni rad parlamentaraca, zastupanje interesa građana, nadzor vlada i raspravljanje u parlamentu o odlukama vlade. Poslovi nadzora vlade su intenzivniji i efikasniji danas nego što su to bili u prošlosti. Saradnja na relaciji parlament i vlada podrazumijeva razmjenu informacija i konsultacije, planiranje i programiranje pravila, pripremu rokova, izbjegavanje postupanja po tzv. „hitnom postupku“, jasnu podjelu poslova u okviru redovnih zakonodavnih aktivnosti čime i jedan i drugi nosilac vlasti stiču veći legitimitet. Unutar obje institucije, konkretno parlamenta glavno nadležno tijelo koordinira i pokreće pomoćna tijela (komisije, odbori) nadležna za evropske integracije. Dio horizontalnog zakonodavstva čine i sektorski odbori za zakonodavne poslove u odgovarajućim oblastima, koji analiziraju izvještaje o napretku pregovora i stanju odnosa sa Evropskom unijom. Takav nadzor nad radom izvršne vlasti u procesu donošenja odluka u vezi sa EU je zadatak parlamenta kako u fazi predpristupa, tako i nakon pristupanja što osigurava uravnoteženost odnosa između parlamenta i vlade i daje veći demokratski legitimitet procesima koji su u toku. Na nivou Parlamentarne skupštine BiH zadatke usklađivanja zakonodavstva kontinuirano treba da obavlja Zajednička komisija za evropske integracije usko surađujući sa stalnim komisijama na provođenju planiranih zadataka kako bi se osiguralo da resorna ministarstva ili sektorski odbori obavljaju poslove za koje su zaduženi. Zajednička komisija za evropske integracije je promotor ključnih aspekata evropskih integracija u Parlamentarnoj skupštini BiH, dok su stalne komisije radna tijela koja usklađuju zakonodavstvo u odgovarajućim konkretnim oblastima, surađujući sa resornim ministarstvima, sa Direkcijom za evropske integracije i drugim organima nadležnim za pitanja evropskih integracija. Zajednička komisija za evropske integracijexii raspravlja o općim pitanjima, prati izvršavanje prava i obaveza BiH po osnovu međunarodnih ugovora, koordinira rad komisija Parlamentarne skupštine BiH u vezi sa evropskim integracijama, dostavlja mišljenja i preporuke tim komisijama, analizira posljedice integracijske strategije za BiH te razmatra izvještaje o Procesu stabilizacije i pridruživanja EU. Također, Rezultati monitoringa rada Vlade i Narodne skupštine RS-a za period januar – septembar 2015. od strane Centra civilnih inicijativa ukazuju na negativnu međuuslovljenost Vlade i Narodne skupštine RS-a obostrano. www.cci.ba/monitoring xi Primjer za navedeno možemo naći najbliže u Republici Sloveniji gdje su odnosi na relaciji Vlada i Parlament neposredno prije prijema u EU bili uređeni Zakonom o odnosima između Parlamenta i Vlade u vezi sa pitanjima EU, odnosno Aktom o saradnji između Parlamenta i Vlade u vezi sa poslovima EU neposredno nakon dobijanja statusa punopravne članice Evropske unije, kao potvrda da poslove koordinacije treba nastaviti graditi i u okviru članstva u EU. xii Zajednička komisija za evropske integracije održala je svoju prvu, konstituirajuću sjednicu 08.04.2015. Dalje su se sjednice održavale u pravilu jednom mjesečno prema sljedećoj dinamici: 12.05.2015, 08.06.2015, 10.07.2015, 28.07.2015, 26.08.2015, 29.09.2015 i 27.10.2015. x �važna i obimna nadležnost Zajedničke komisije za evropske integracije je i praćenje realizacije strategije pridruživanja u okviru nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH, nadzor usklađivanja zakona BiH sa acquisem, saradnja sa Direkcijom za evropske integracije BiH, institucijama EU, nadzor korištenja dodijeljenih sredstava EU, te koordinacija sa predstavnicima civilnog društva, NVO sektora, akademskom zajednicom i stručnjacima u određenim oblastima. Parlament Federacije BiH, Narodna skupština RS-a i Skupština Brčko Distrikta BiH sa svojim parlamentarnim radnim tijelima i stalnim odborima nadležnim za pitanja evropskih integracija treba da djeluju po uzoru na Zajedničku komisiju Parlamentarne skupštine BiH provodeći plan usklađivanja zakonodavstva. Zadatak je nadležnih stalnih komisija da obavljaju zakonodavne poslove u vezi sa usklađivanjem. Kontrolu usklađenosti sa acquis-em treba da osigura stalna komisija koja je i zadužena za nacrt određenog pravnog akta. Svi oni koji učestvuju u zakonodavnom postupku treba da budu upoznati sa pravnim činjenicama koje se odnose na usklađenost nacrta ili prijedloga zakona sa acquis-em ili sa činjenicama u vezi sa neusklađenošću zakona. Stručno osoblje u Vijeću ministara BiH i u Parlamentarnoj skupštini BiH zajednički bi trebali da vrše provjeru usklađenosti nacrta zakona, s obzirom na ograničene mogućnosti Parlamentarne skupštine BiH u obavljanju ovih zadataka. Na ovaj način bi se osiguralo da propisi koje usvaja Parlamentarna skupština BiH budu u skladu sa acquis-em. Nadležni sektorski odbori u situacijama preliminarne provjere usklađenosti bi se konsultirali sa Direkcijom za evropske integracije BiH, sa institucijama koja se bave pitanjima evropskih integracija na nižim nivoima vlasti i sa resornim ministarstvima. Saradnja između parlamenta i vlade na državnom nivou, a u vezi sa pitanjima usklađivanja zakonodavstva podrazumijevala bi prisustvo predstavnika gore pomenutih institucija na sastancima sektorskih odbora prilikom razmatranja zakonodavnih akata koji se odnose na usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije. Načelo koordinacije i saradnje mora se provoditi na relaciji stručnih službi Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH. To se mora obezbijediti putem razmjene informacija, putem formalnih i neformalnih saopćenja i profesionalnih kontakata. Dosadašnja praksa rada trebala bi biti promijenjena u smislu da je potrebno održavati zajedničke redovne radne sastanke između članova Zajedničke komisije za evropske integracije i nadležnih predstavnika Direkcije za evropske integracije, podnositi kratke izvještaje na relaciji Vijeće ministara i Zajednička komisija za evropske integracije. Ova koordinacija podrazumijeva i važan segmenta saradnje Parlamentarne skupštine BiH sa parlamentima na nivou entiteta i Brčko Distrikta, u vidu razmjene stručnih mišljenja i po potrebi održavanje zajedničkih sastanaka službenika zaduženih za pitanja evropskih integracija. Naprijed izloženo izuzetno je važno zbog nadležnosti i odgovornosti različitih nivoa vlasti u BiH, zbog mehanizma koordinacije kao i zbog provođenja samog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Konkretno provođenje općih i posebnih aktivnosti dovešće do ispunjenja uslova za sticanje statusa kandidata. Parlamentarci i stručne službe parlamenta uključene u otvorenu političku debatu moraju prvenstveno biti dobro informirani o procesima evropskih integracija da bi sa svoje strane informirali javnost o istim procesima. U tome pomoć i podršku trebaju dati angažirani segmenti civilnog društva (NVO sektor, socijalni partneri, akademska zajednica) putem promocija, publikacija, konferencija, biltena itd. Na takav način radna tijela i parlamentarni poslanici, kao i zainteresirana javnost stiču objektivnu sliku o aktuelnoj situaciji. 6. Savremene parlamentarne aktivnosti Međunarodne i međuparlamentarne aktivnosti dokazuju da su suverene nacionalne države upućene na nove oblike upravljanja, na udruživanje, na postklasični, participativni suverenitet. Zakoni se više ne usvajaju samo u nacionalnim parlamentima, već i na supranacionalnom, nadržavnom nivou. Procesi saradnje i integracija traže određeni stepen parlamentarnog nadzora u smislu nadnacionalne parlamentarne �dimenzijexiii. U tom smislu, proces evropskih integracija pokazuje da nacionalni parlamenti žele veće i prodornije učešće u tom procesu. Konkretnu potvrdu istog nalazimo u Lisabonskom ugovoru, u kojem su nacionalni parlamenti priznati kao dio demokratskih snaga Unije i poduzimaju se mjere za veće učešće nacionalnih parlamenata u aktivnostima Unije. Nacionalni parlamenti mogu djelovati primjenom načela supsidijarnosti i izražavanjem svog mišljenja već od faze podnošenja prijedloga akata. Važan segment parlamentarnog djelovanja su međunarodne i međuparlamentarne aktivnosti, prije svega dijalog sa Evropskim parlamentom koji je na nivou Evropske unije posljednjih decenija doživio proširenje svojih nadležnosti, između ostalih i u saradnji sa nacionalnim parlamentima kako država članica, tako i onih u fazi pregovaranja za pristup Evropskoj uniji. Evropski parlamentxiv kao najrazvijeniji međunarodni parlament primjer je novog oblika parlamentarizma sa stvarnom zakonodavnom moći, jer kao suzakonodavac donosi ili direktno odobrava zakonske akte. Kao što je poznato, europarlamentarci se biraju direktno, na općim izborima i podijeljeni su u političke grupe, koje nisu ustrojene po državama, već prema političkoj pripadnosti i nezavisni su u svom radu. Delegacije Evropskog parlamenta održavaju odnose sa parlamentima zemalja izvan Evropske unije. Evropski parlament ima veze sa parlamentima u pojedinim državama putem Konferencije komiteta Zajednice i evropskih poslova – COSAC. Radi se o sistemu za praćenje procesa i učešće parlamenata država članica Unije s ciljem da se ojača uloga nacionalnih parlamenata. Kada je riječ konkretno o Bosni i Hercegovini, stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju konačno se očekuje da započne sa radom zajednički Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje kao forum članova Parlamentarne skupštine BiH i Evropskog parlamenta. Zajednički Parlamentarni odbor radio bi na razmjeni stavova i unaprijeđivanju međusobnih odnosa. Očekuje se postizanje većeg napretka u odnosu na aktuelno djelovanje Delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu. Aktivnosti Parlamentarne skupštine BiH na promociji evropskih integracija ostvaruje se i putem dijaloga sa nacionalnim parlamentima država članica Evropske unije, što može biti važan faktor kod zauzimanja stavova vlada država članica u pogledu pozicije Bosne i Hercegovine i njenog napretka na putu pridruživanja. Uz političku podršku dostupna je i stručna tehnička pomoć za zaposlene u stručnim službama parlamenta u pogledu preuzimanja pravnih propisa Evropske unije - Instrument za tehničku pomoć i razmjenu informacija - TAIEXxv. U okviru Generalnog direktorata Evropske komisije za proširenje moguće je na poseban zahtjev osigurati obuku i prenos specijalističkog znanja u vidu boravka stručnjaka u BiH, koji obezbjeđuju ekspertizu u procesu usklađivanja pravnih propisa pružanjem pomoći u izradi i provođenju pravnih propisa. Moguće je organizirati seminare i radionice, po poglavljima acquis-a, studijske posjete državama članicama za parlamentarce i državne službenike u cilju upoznavanja sa provođenjem acquis-a i institucionalnim razvojem država članica. Direktni korisnici TAIEX-a su: državni službenici u javnoj upravi, članovi parlamenta i državni službenici koji rade u parlamentu i zakonodavnim tijelima, profesionalna i privredna udruženja, sindikalne organizacije, udruženja poslodavaca, pravosuđe i prevodioci zakonodavstva. Sa druge strane, putem Twinning projekta ojačana je uloga i kapacitet parlamentarnih institucija u BiHxvi i unaprijeđenje usklađivanja zakonodavstva, jačanje nadzora i saradnje parlamenata u procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Uniji i primjena SSP-a. Istaknuta je uspostava Sektora za EU u Parlamentarnoj skupštini BiH koji bi bio potpuno angažiran na evropskim poslovima. U aktuelnoj fazi integracionih procesa u Bosni i Hercegovini angažman parlamenata mora biti veći, na način da se postigne djelotvorniji rad Zajedničke komisije za evropske integracije, jači angažman stalnih Države se danas u cilju rješavanja brojnih izazova udružuju: Vijeće Evrope, Organizacija sjeveroatlanskog pakta, Organizacija za evropsku saradnju i sigurnost, Evropska unija i druge čime potvrđuju da nisu jedini ekonomsko-politički okvir koji garantira napredak i koheziju u društvu. xiv Opširnije na: http://www.euro-parl.europa.eu/parliament/public.do?language=en xv Instrument za pripremu kadrova za preuzimanje zakonodavstva EU u pravni sistem Bosne i Hercegovine. Glavni koordinator svih aktivnosti TAIEX-a za BiH je Direkcija za evropske integracije. xvi U sklopu aktuelnog twinning projekta održana je konferencija na kojoj je donesena zajednička izjava i zaključci predstavnika parlamentarnih institucija: Parlamentarna skupština BiH (Zajednička komisija za evropske integracije), Parlament Federacije BiH (Komisija za evropske integracije Predstavničkog doma), Narodna skupština RS-a (Odbor za evropske integracije i regionalnu saradnju, te Skupština Brčko Distrikta (Komisija za evropske integracije). Izjava je obuhvatila aktivnosti parlamenata, doprinos twinning projekta, mjere provođenja rezultata i preporuka prve godine provođenja projekta i planove rada do februara 2016. xiii �odbora, veći pristup Direkcije za evropske integracije, da se obezbijedi redovno izvještavanje od strane Vijeća ministara BiH prema Zajedničkoj komisiji za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH. Dalje, u ovoj fazi evropskih integracija izazovi za parlamente u BiH odnose se na: parlamentarnu kontrolu nad procesima usklađivanja zakonodavstva i na raspodjelu nadležnosti između parlamentarnih tijela (Zajednička komisija i stalni odbori), na osiguranje redovne razmjene informacija između Parlamentarne skupštine BiH i parlamenata u entitetima i Distriktu Brčko, na stručne službe u parlamentima koje trebaju da pripremaju aktuelne teme u vezi sa pitanjima unutar EU i da iste plasiraju parlamentarcima. Posebno je važno uspostaviti koherentan sistem usklađivanja zakonodavstva, naročito u segmentu provjere usklađenosti izmjena i dopuna zakona tokom parlamentarne procedure, kao i ojačati sistem dostavljanja informacija od strane parlamenata BiH prema nacionalnim parlamentima država članica i ambasadama BiH u državama članicama o postignutom u oblasti evropskih integracija. Postoji nekoliko važnih pristupa kada je o Bosni i Hercegovini riječ i pri tome mislimo na složenu ustavnu strukturu BiH, ulogu parlamenata u pitanju zastupljenosti države u Vijeću Evropske unije od dana pristupanja iste, o čemu vrijedi razmišljati već sada kako bi se na vrijeme došlo do rješenja za osiguranje zastupljenosti interesa na prihvatljiv način. 7. Modeli parlamentarnih aktivnosti nakon pridruživanja Punopravnim članstvom u Evropskoj uniji učešće parlamenata država članica mijenja se u smislu da nacionalni parlamenti gube dio svojih zakonodavnih ovlaštenja i suverenih prava u procesu donošenju odlukaxvii. Članstvo u EU za nacionalni parlament donosi izvjesne promjene s obzirom da vlada države članice učestvuje u procesima donošenja odluka u okviru kojih se razmatraju i usvajaju zakonodavni prijedlozi Evropske komisije. U fazama prije pristupanja parlament je imao kao glavni zadatak približavanje domaćeg zakonodavstva evropskim pravnim propisima. Nakon pristupanja, pored usklađivanja zakonodavstva nameće se još jedan izuzetno važan zadatak parlamenta u vidu praćenja aktivnosti vlade na usvajanju evropskih odluka u Vijeću EU i Evropskom Vijeću. Parlament bi trebao da bude osposobljen u ovoj fazi za nadzor aktivnosti vlade u oblasti evropskih poslova i za izradu mišljenja o nacrtima evropskih zakona. Navedeno znači da parlament treba da zauzme jasan stav u pogledu uspostave „modela kontrole“ aktivnosti vlade u procesu donošenja odluka na nivou EU. Samo na taj način parlament će sačuvati svoj uticaj na zakonodavstvo koje se usvaja na nivou EU i koje obavezuje državu članicu i ostati institucionalni akter u zaštiti nacionalnih interesa u procesu pridruživanja. Kako je saradnja na relaciji parlament i vlada bila ključna u predpristupnoj fazi tako je i osiguranje ravnoteže između ovlaštenja vlade i parlamenta ključno u fazi pridruživanja. U tom smislu parlamenti mogu davati obavezujuće instrukcije svojim vladama, mogu isticati mišljenja o unijskim zakonodavnim prijedlozima koja, međutim, ne obavezuju vladu u postupku donošenja odluke ili može postojati tzv. „sistem parlamentarne zadrške“ kada vlada odlaže donošenje odluke u Vijeću EU dok nacionalni parlament ne dá svoje mišljenje. Vrijedi konstatirati da Evropska unija ne reguliše postupak saradnje na relaciji parlament i vlade država članica, već postoje različiti modeli u državama članicama u vezi sa stepenom obavezujuće kontrole parlamenta nad aktivnostima vlade. Razlikuje se stroga parlamentarna kontrola kada vlada djeluje na osnovu mandata koji joj je odredio parlament i ne može odstupati od istog, odnosno mora djelovati u okviru mandata kojeg ima trenutno. Sistem koji preovladava u većini država članica je utvrđivanje stava za vladu od strane parlamenta. Ukoliko vlada djeluje drugačije od onoga u stavu parlamenta mora da iznese razloge svog odstupanjaxviii. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu ukoliko i kada postane država članica Evropske unije, parlamenti će učestvovati u aktivnostima EU u smislu pripremexix i preuzimanja evropskog zakonodavstva, političkog nadzora nad aktivnostima vlade u Vijeću Evropske unije i uspostavljanju saradnje sa drugim parlamentima u Evropskoj uniji. Predpristupna faza podrazumijeva usklađivanje zakonodavstva sa acquisRazlog za navedeno leži u činjenici da se u nekoliko zakonodavnih područja ovlaštenje za donošenje odluka prenosi na Institucije EU i to na Vijeće Evropske unije i Evropski parlament, kao dva zakonodavna tijela EU u kojima nisu direktno zastupljeni nacionalni parlamenti. xviii Ugovor iz Lisabona, u vezi postupka kontrole dopušta da se zatraži revizija zakonodavnog postupka na nivou EU, kada potreban broj parlamenata upozori na kršenje načela supsidijarnosti. xix Parlamenti učestvuju u pripremi nacrta primarnog zakonodavstva (izmjena i dopuna Osnivačkih ugovora i Ugovora o pristupanju) i nacrta sekundarnog zakonodavstva, akti institucija EU. Nacionalni parlament usvaja zakone i vodi računa o prenosu obaveza koje proizlaze iz osnivačkih ugovora ili sekundarnog zakonodavstva, naročito iz direktiva, u interni pravni poredak. Donošenje podzakonskih akata je zadatak vlade, što potvrđuje i znatnu ulogu vlade u procesu preuzimanja pravnih propisa. xvii �em, dok faza nakon pristupanja podrazumijeva preuzimanje novih evropskih propisa, koji postaju dio internog zakonodavstva. Parlamentarne aktivnosti permanentno su u vezi sa preuzimanjem unijskih pravnih propisa, to nije samo inicijativa, to je obaveza svake države članice koja je vezana rokovima za primjenu odgovarajućih direktiva u vlastiti pravni poredak. O tome svjedoče načela evropskog pravaxx i sudska praksa Evropskog suda pravde koji je odigrao prometejsku ulogu tokom izgradnje pravnog poretka Zajednice, danas Evropske unije. Nacionalni parlamenti država članica Unije uzimaju učešća u bilateralnim odnosima sa partnerima unutar EU, a u multilateralnim odnosima rukovode se interesima koji su prvenstveno vezani za Evropsku uniju. Evropski parlament i nacionalni parlamenti država članica imaju snažnu ulogu u Uniji, a njihova međusobna saradnja je u sve većoj mjeri strukturisanaxxi. Nacionalni parlamenti država članica moraju zastupati svoje nacionalne interese u Evropskom parlamentu, u bilateralnim odnosima sa Evropskim parlamentom, kao i u multilateralnim odnosima. Članovi Evropskog parlamenta biraju se direktno i ne mogu imati mandat u nacionalnom parlamentu. Evropski parlament pruža informacije nacionalnim parlamentima o svom radu i na bazi reciprociteta usvaja mjere za jačanje saradnje sa nacionalnim parlamentima država članica. Nedvojbeno je da Bosna i Hercegovina treba daljnju podršku Evropske unije na jačanju parlamentarnih ovlaštenja po pitanju saradnje na relaciji parlament i vlada u oblasti evropskih poslova. Potrebno je nadalje unaprijediti mehanizme usklađivanja zakonodavstva u parlamentima, te pojačati kontrolu aktivnosti vlade kao nosioca izvršne vlasti u oblasti evropskih poslova, kako u predpristupnoj fazi, tako i nakon iste. Neophodno je reorganizovanje rada parlamenta u aktuelnoj predpristupnoj fazi, unutar jasno uspostavljenog pravnog okvira sa organizacionom strukturom i funkcionisanjem parlamenta u oblasti evropskih poslova. 8. Zaključak Evropska komisija u ime Evropske unije koristi sve raspoložive instrumente da ojača vladavinu prava i podjelu vlasti, kao važna načela koja oblikuju modernu državu, na način da zajednička tijela prate integracione procese u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Stanje se prati i putem izvještaja o napretku, putem financijske pomoći, institucionalne usklađenosti, TAIEX, twinning projekat, revizije i slično. Zastoj u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em i veći napredak Parlamentarne skupštine BiH u usvajanju pravnih propisa mora se postići zajedničkom voljom za reformama i napretkom u postizanju evropskih standarda. Brojne su oblasti (sloboda kretanja lica, radne snage, pružanja usluga, kretanja roba, zaštite potrošača, zapošljavanja, obrazovanja i druge) u okviru kojih nepostojanje strategija na državnom nivou spriječava bilo kakav daljnji napredak. Oblast unutarnjeg tržišta, konkretno usvojeni Zakon o javnim nabavkama pozitivan je primjer napretka koji ima za rezultat mogućnost usklađivanja sa evropskim direktivama. Uslov svih uslova je postojanje ozbiljne političke podrške za EU agendu, uspostava funkcionalnog mehanizma koordinacije oko evropskih pitanja, dogovori umjesto sporova o nadležnostima između države i entiteta. Na takav način bi se postigao unutarnji konsenzus oko nadležnosti i došlo do značajnijeg napretka na planu usklađivanja kako sa zakonodavstvom, tako i sa evropskim standardima. Samo takvi procesi doveli bi do ozbiljnog, kontinuiranog ispunjenja obaveza Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji. Aktuelni stav Evropske komisije konstatira da mehanizam koordinacije nije unaprijeđen, jer još uvijek izostaje usaglašen stav politike i struke o aktivnostima u procesu pristupanja posebno kada u kratkim rokovima treba koordinirati rad institucija i stavove svih nivoa vlasti. Usvajanje mehanizma koordinacije u vezi je sa odobrenjem i korištenjem sredstava iz predpristupnih fondova: IPA, IPARD i dr. te u vezi sa prihvatanjem zahtjeva i dobijanjem statusa kandidata za članstvo u EU. Na taj način bi bili jasni poslovi i zadaci kod usvajanja i provođenja zakonodavstva Unije. Postojanje jasne političke podrške, opredjeljenosti i volje uz usklađeno djelovanje izvršne i zakonodavne vlasti učinilo bi Bosnu i Hercegovinu kredibilnim partnerom Evropske unije. Svojevremeno je Evropska unija putem projekta ekonomske, a zatim i političke integracije preuzela obavezu očuvanja evropskog naslijeđa opredjeljujući se za demokratiju kao vladavinu Načela evropskog prava: načelo ograničenih ovlasti Zajednice, načelo supsidijarnosti, načelo proporcionalnosti, načelo lojalnosti, načelo zabrane diskriminacije, načelo samostalnosti prava Zajednice, načelo jedinstvenog važenja i primjene prava Zajednice, načelo neposredne primjene i neposrednog dejstva prava Zajednice, načelo odgovornosti država članica za štetu i dr. xxi Uloga nacionalnih parlamenata u predpristupnom periodu, Smjernice za parlamente u BiH, Vijeće ministara BiH, Direkcija za evropske integracije, Sarajevo 2011. str. 40. xx �većine. Bosna i Hercegovina uz premisu kompromisa i podršku Evropske unije trebala bi da gradi svoju političku stabilnost, regionalnu saradnju, poštivanje ljudskih prava, ekonomsku sigurnost i ambijent za reformske procese, da osigurava nezavisno pravosuđe, bolji javni sektor usluga za svoje građane, te kulturni razvoj. 9. Literatura Ibrahimagić, Omer, Državno-pravni i politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009. Lluis Maria de Puig, Međunarodni parlamenti, Izdanja Parlamentarne skupštine BiH, Publikacija broj 55, Sarajevo 2009. Pejanović, Mirko, Budućnost Bosne i Hercegovine u EU, Ifimes Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, 01. mart 2012. dostupno na: http://www.ifimes.org Rodin, Siniša et al. ur. Reforma Europske unije – Lisabonski ugovor, Narodne novine, Zagreb 2009. Uloga nacionalnih parlamenata u predpristupnom periodu, Smjernice za parlamente u BiH, Vijeće ministara BiH, Direkcija za evropske integracije, Sarajevo 2011. Direkcija za europske integracije BiH, Osnovni prikaz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Vijeće ministara BiH, Sarajevo 2008. European Commission, 2010b, Commission Staff Working Document, Lisabon Strategy Evaluation Document. SEC (2010) 114 final. Brussels http://www.parco.gov.ba/?id=1353 Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014., Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015. COM (2014) 700, Brisel, 8.10.2014. SWD (2014) 305 final Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za 2010. (Zapadni Balkan-Bosna i Hercegovina), Vanjsko politička inicijativa BH Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope broj: 1855 „Funkcionisanje demokratskih institucija u BiH“ od 25. januara 2012. Sabljica, Samir, Mehanizmi praćenja provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma između BiH i EU, ZIPS, Sarajevo, br. 1190., 2010. Sistem državne pomoći u Bosni i Hercegovini, Vanjskopolitička inicijativa BH, Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, Sarajevo, januar 2013. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine – Glavni tekst www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/?id=1172 Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, Direkcija za Evropske integracije, http://www.parco.gov.ba/?id=1353 Strategija proširenja i ključni izazovi 2014-15., Evropska Komisija, COM (2014) 700 konačni, Brisel 08.10.2014. SWD (2014) 307 final Strategija razvoja nauke u Bosni i Hercegovini 2010 - 2015., Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, novembar 2009. Strukture upravljanja državom u BiH, Vanjsko politička inicijativa http://www.vpi.ba/bos/sadržaj/dokumenti/struktura_upravljanja_državom_u_BiH_pdf. BH �Drugi izvori http://www.euro-parl.europa.eu/parliament/public.do?language=en http://ec.europa.eu/enlargement/taiex/index_en.htm http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/aho_report.pdf http://www.cbbh.ba http://www.cci.ba/monitoring http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=6184 http://www.vpi.ba/bos/u fokusu.html www.unep.ba/tl_files/unep_ba/PDFs/Izvještaj_prelom_BOS_10-2013_elektronski.pdf www.unicef.org/bih/ba/GAPanaliza.pdf �Author: Amela Čolić, PhD, Associate Professor Institution: Faculty of Law, University of Bihać E-mail: amela.colic@pravnifakultet.ba THE PARTICIPATION OF THE STATE PARLIAMENT IN THE PROCESS OF HARMONIZATION OF LEGISLATION WITH THE ACQUIS Abstract The most complex and most demanding stage of the accession process of state joining the European Union is the phase of harmonization of legislation with the provisions of the acquis. Position of Bosnia and Herzegovina in the european integration process in terms of legislative alignment requires a joint and coherent action of all authorities with the special role of parliament as an expression of popular sovereignty.The entry into force of the Stabilisation and Association Agreement, the role and importance of parliaments as the highest legislative body becomes more prominent in the exercise of political control over the work of the executive body and active creation of new legislation. Pre-accession phase of european integration should be used for strengthening the role and capacity of the legislative branch and training for decision-making and representation of national interests in the EU institutions.Institute of parliamentary democracy and democratic involvement of parliament has come to the fore in the process of harmonization of legislation with the acquis, through the work of the committee on european integration, through joint parliamentary committee with the European Parliament in the framework of Stabilisation and Association Agreement. It will be presented activities of parliament in pre-accession phase with a clear division of tasks, mechanisms of cooperation of the professional services of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina and the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina in terms of information exchange and consultation, asks in the field of information and engagement of civil society. Fair view of the current situation in this way acquire a working body and the parliamentarians on the one hand, engaged the public on the other side. After this phase of the order coming tasks and issues related to international and inter-parliamentary activities.It will be subject to guidelines for the parliaments of Bosnia and Herzegovina in the current stage of european integration. The process for Bosnia and Herzegovina continues and after obtaining candidate status for membership into the EU, in accordance with the terms and conditions accessing regulated with the Treaty of Lisbon article 49. of the EU Treaty. Key words: harmonization of legislation, political control, new legislation, parliamentary committees, mechanisms of cooperation, inter-parliamentary activities, guidelines. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3167 Title A name given to the resource UČEŠĆE DRŽAVNOG PARLAMENTA U PROCESU USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-em Author Author ČOLIĆ, Amela Abstract A summary of the resource. Najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja države Evropskoj uniji je faza usklađivanja zakonodavstva sa odredbama acquis-a. Pozicija Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija sa aspekta usklađivanja zakonodavstva zahtijeva zajedničko i koherentno djelovanje svih organa vlasti uz posebnu ulogu parlamenata kao izraza suvereniteta naroda. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uloga i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela postaje prominentnija u obavljanju političkog nadzora nad radom izvršnih organa vlasti i u aktivnom stvaranju novih pravnih propisa. Predpristupna faza evropskih integracija treba biti iskorištena i za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje za donošenje odluka i zastupanje nacionalnih interesa u institucijama EU. Institut parlamentarne demokratije i demokratski angažman parlamenta mora doći do izražaja u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em, kroz rad odbora za poslove evropske integracije, kroz zajedničke parlamentarne odbore sa EU parlamentom u okviru SSP-a. Biti će predstavljene aktivnosti parlamenta u predpristupnoj fazi sa jasnom podjelom poslova, mehanizmi saradnje stručnih službi Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH u smislu razmjene informacija i konsultacija, zadaci u oblasti informisanja i angažovanja civilnog društva. Objektivnu sliku o trenutnoj situaciji na takav način stiču radna tijela i poslanici parlamenta s jedne strane, te angažirana javnost s druge strane. Nakon ove faze dolaze na red zadaci i pitanja u vezi sa međunarodnim i međuparlamentarnim aktivnostima. Biti će izložene smjernice za parlamente Bosne i Hercegovine u aktuelnoj fazi procesa evropskih integracija. Procesi se nastavljaju i nakon dobijanja statusa kandidata za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u skladu sa uslovima i pristupanjem regulisanim Ugovorom iz Lisabona, član 49. Sporazuma o Evropskoj uniji. Ključne riječi: usklađivanje zakonodavstva, politički nadzor, novi pravni propisi, parlamentarni odbori, mehanizmi saradnje, međuparlamentarne aktivnosti, smjernice Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3b5a5ebdea318bf74656ee75969fb28f.docx 5cb1288995cf82a692d86e2d2cc5eeb1 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7eeebdc56c46998a8c8274744e07ecbe.pdf 7c6f50770833c3400d24f8f1b25711a0 PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. Miodrag N. Simović; (2) Prof. dr. Dragan Jovašević; (3) Doc. dr. Vladimir M. Simović Institucije: (1) sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka i član Evropske akademije nauka i umjetnosti; (2) Redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu; (3) Tužilac Tužilaštva BiH i docent Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci USLOVNI OTPUST U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE I EVROPSKI STANDARDI Sažetak Na bazi preuzetih međunarodnih standarda koji su sadrţani u brojnim dokumentima međunarodnih organizacija regionalnog karaktera (Savjet Evrope, Evropska unija) i Republika Srbija je donošenjem novog krivičnog zakonodavstva 2005. godine i drugim dopunskim zakonodavstvom odredila pojam, uslove za primjenu, način izvršenja i druga pitanja boravka osuđenog učinioca krivičnog djela na slobodi i nadzor nad njegovim ponašanjem, ţivotom i radom. Iako je kazna zatvora (lišenje slobode) osnovna i najznačajnija vrsta krivične sankcije i u Republici Srbiji, ona se u većoj ili manjoj mjeri ne mora izvršavati u institucionalnim (penitensijarnim) uslovima, već je to moguće i na slobodi. U radu se analiziraju evropski standardi za primjenu nadzora nad osuđenim licima na slobodi i njihova implementacija u krivičnom zakonodavstvu Srbije, i to sa teorijskog i praktičnog aspekta. Ključne riječi: evropski standardi, zakon, kazna zatvora, uslovni otpust, nadzor, sloboda. �1. Uvod U sistemu mjera društvene reakcije na kriminalitet preovladavaju po svom značaju kazne, a među njima kazna zatvora. To je lišenje slobode kretanja učinioca krivičnog djela za u sudskoj odluci određeno vrijeme. Ona je propisana za najveći broj krivičnih djela samostalno ili alternativno, odnosno kumulativno sa novčanom kaznom. Izriče se na određeno vrijeme u trajanju od 30 dana do 20 godina ili u trajanju od 30 do 40 godina (dugotrajni zatvor). Ali, izrečena mera kazne zatvora ne mora u svakom konkretnom slučaju da se efektivno i izvrši u potpunosti. To znači da se osuđeno lice moţe pustiti sa izdrţavanja kazne zatvora i prije nego što ju je u potpunosti izdrţao - ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi. Tada dolazi do primjene uslovnog otpusta. To je izvršenje kazne lišenja slobode na slobodi. Uslovni otpusti se sastoji u otpuštanju osuđenog lica sa izdrţavanja kazne zatvora prije nego što ju je u potpunosti izdrţao, pod uslovom da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično djelo (član 46 Krivičnog zakonika - KZii). Ako takvo lice ne izvrši krivično djelo za vrijeme dok mu kazna teče, neće doći do opozivanja uslovnog otpusta. Uslovni otpust je sličan uslovnoj osudi jer se oba instituta sastoje u oslobađanju učinioca krivičnog djela od izdrţavanja kazne, s tim što je kod uslovne osude to oslobođenje u potpunosti, a kod uslovnog otpusta se radi o djelimičnom oslobođenju od kazne.iii U funkcionalnom smislu uslovni otpust je sastavni dio izrečene kazne zatvora, jer utiče na njenu sadrţinu budući da se institucionalni tretman u zavodskoj ustanovi zamjenjuje tretmanom na slobodi. To je poseban oblik izdrţavanja „kazne lišenja slobode na slobodi“.iv 2. Evropski standardi o uslovnom otpustu Među brojnim evropskim dokumentima koji čine korpus evropskog krivičnog prava, po svom značaju se nameće Evropska konvencija o nadzoru nad uslovno osuđenim ili uslovno oslobođenim licimav (ETS 051) koja je donijeta još 30. novembra 1964. godine, a stupila na snagu 22. avgusta 1975. godine. Ovu konvenciju je potpisala i bivša SFRJ, 1991. godine.vi Cilj njenog donošenja je bio da se uspostave minimalni uslovi među drţavama ugovornicama – članiocama Savjeta Evrope u pruţanju pomoći koja je nuţna za resocijalizaciju osuđenih učinilaca krivičnih djela, putem odgovarajućeg nadzora, kroz primjenu određenih mjera koje treba da podstaknu promjenu njihovog ponašanja i resocijalizaciju, a, sa druge strane, da kontrolom njihovog ponašanja omoguće izvršenje izrečene kazne i bez njenog efektivnog izvršenja. U odredbama čl. 4-9 pomenute konvencija razrađuje se odredbe o načinu, postupku i uslovima izvršenja uslovnog otpusta u slučaju da je kazna zatvora izrečena u jednoj drţavi, a da se izvršava u drugoj drţavi. Nadzor nad primjenom uslovnog otpusta je uređen glavom dva, u odredbama čl. 10-15 Konvencije koje treba da omoguće efikasnu primjenu ovog instituta u procesu izvršenja izrečenih kazni putem sudskih presuda. Izvršenje sudskih odluka (čl. 16-21) je predmet razmatranja u glavi trećoj Konvencije, dok glava četvrta (čl. 22-25) uređuje ustupanje prava na izvršenje izrečene kazne zatvora, odnosno uslovnog otpusta nad osuđenim licem u korist zamoljene drţave. Odredbe ove konvencije su u potpunosti implementirane u zakonodavstvo Republike Srbije, posebno, poslije noveliranja KZ i donošenja posebnog Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera.vii Vidi Jovašević, 2010, 216-219. „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13 i 108/14. iii Vidi Radulović, D. (2005).Uslovni otpust. Zbornik radova „Kazneno zakonodavstvo – progresivna ili regresivna rješenja, Beograd, 515528. iv Vidi Stojanović, Z. (1984). Uslovni otpust: problemi i perspektive. Zagreb: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, (1-2), 185-197. v Vidi Pavišić, 526-530. vi „Sluţbeni list SFRJ - Međunarodni ugovori“ broj 4/91. vii „Sluţbeni glasik Republike Srbije“ broj 55/14. i ii �3.Uslovni otpust u Republici Srbiji 3.1. Pojam i uslovi za primjenu uslovnog orpusta Uslovni otpustviii predstavlja kriminalnopolitičku i penološku mjeruix kojom se vrši dopunska individualizacija kazne i ostvaruje resocijalizacija osuđenog, uz njegovo lično i aktivno učešće kada se s obzirom na postignute rezultate specijalno-preventivnog sadrţaja moţe skratiti prethodno odmjereno trajanje oduzimanja slobode. On se moţe dati svakom licu koje izdrţavax: a) kaznu zatvora (u svim oblicima, uključujući i kaznu kućnog zatvora), b) mjeru bezbednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, c) vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu, d) vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom i e) kaznu maloljetničkog zatvora.xi Uslovni otpust se obavezno daje: a) ako je osuđeni izdrţao dvije trećine izrečene kazne zatvora, pri čemu se ovaj rok računa od dana kada je započeto izvršenje kazne i b) ako se osuđeni u toku izdrţavanja kazne tako popravio da se sa osnovom moţe očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo.xii Na taj način, uslovni otpust je u skladu sa principom individualizacije kazne, jer je svodi upravo na onu mjeru koja je stvarno potrebna u konkretnom slučaju za ostvarenje ciljeva kaţnjavanja. Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti, sud uzima u obzir njegovo vladanje za vrijeme izdrţavanja kazne, izvršavanje radnih obaveza s obzirom na njegovu radnu sposobnost i druge okolnosti koje pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. KZ je poslije novele iz decembra 2012. godine isključio davanje uslovnog otpusta osuđenom licu: a) koji je tokom izdrţavanja kazne dva puta disciplinski kaţnjavan i b) kome su oduzete dodijeljene pogodnosti. Zakon o posebnim mjerama za sprečavanje vršenja krivičnih djela protiv polne slobode prema maloljetnim licimaxiii iz aprila 2013. godine (član 5 stav 2) je isključio davanje uslovnog otpusta učiniocu sljedećih krivičnih djela: 1) silovanje, 2) obljuba nad nemoćnim licem, 3) obljuba sa djetetom, 4) obljuba zloupotrebom poloţaja, 5) nedozvoljene polne radnje, 6) podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa, 7) posredovanje u vršenju prostitucije, 8) prikazivanje, pribavljanje i posjedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloljetnog lica za pornografiju, 9) navođenje maloljetnog lica na prisustvovanje polnim radnjama i 10) iskorišćavanje računarske mreţe ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela protiv polne slobode prema maloljetnom licu. Ukoliko ispunjava zakonom propisane uslove, sud moţe uslovno otpustiti i osuđenog: a) koji izdrţava kaznu zatvora od 30 do 40 godina, b) koji je osuđen za: krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, krivična djela protiv polne slobode, krivično djelo nasilja u porodici, krivično djelo neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srbije, krivično djelo primanja mita i krivično delo davanja mita, c) koji je osuđen od strane nadleţnih sudova, odnosno njihovih posebnih odjeljenja, u postupcima koji su vođeni u skladu sa odredbama Zakona o organizaciji i nadleţnosti drţavnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih teških krivičnih djelaxiv i d) koji je više od tri puta pravnosnaţno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, a nije izvršeno brisanje ili ne postoje uslovi za brisanje neke od osuda.xv Vidi Simović, Jovašević, Simović, 189-193. U teoriji se mogu naći shvatanja prema kojima je uslovni otpust osnov za gašenje kazne ili zakonska smetnja za dalje izvršenje kazne [Kurtović, A. (1995). Ustrojstvo i pravna priroda uslovnog otpusta. Rijeka: Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, (2), 314]. Novoselec smatra da uslovni otpust nije osnov za gašenje kazne, jer postoji mogućnost njenog izvršenja u slučaju opoziva uslovnog otpusta, pa je čak teško i tvrditi da je uslovni otpust smetnja za dalje izvršenje kazne pošto su neki oblici izvršenja kazne (kao mjere pomoći i nadzora) mogući i za vrijeme trajanja uslovnog otpusta [Novoselec, 356]. x Vidi Petrović, Jovašević, 2005, 296-298. xi Vidi Milošević, N. (1983). Uslovni otpust prema maloljetnicima. Beograd: Pravni ţivot, (1), 28-37. xii Vidi Horvatić, 181 i 182. xiii Ovaj zakon je u javnosti Republike Srbije poznat pod kolokvijalnim nazivom Marijin zakon. U njemu su propisane stroţije mjere kontrole nad osuđenim učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode prema KZ. Ime je dobio po osmogodišnjoj djevojčici iz Starih Ledinaca kraj Novog Sada koja je 26. juna 2010. godine ubijena od strane učinioca koji je prije toga bio osuđivan za seksualne delikte prema djeci i maloljetnicima xiv „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 42/02, 27/03, 39/03, 67/03, 29/04, 45/05, 61/05 i 72/09. Više Jovašević, 2012, 15-21. xv Vidi Čejović, 488-491. viii ix �3.2. Davanje i opozivanje uslovnog otpusta Za razliku od ranijeg rješenja, kada je o uslovnom otpustu odlučivala posebna Komisija za uslovni otpust koju je obrazovalo Ministarstvo pravde, prema čl. 563-568 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP)xvi o uslovnom otpustu sada odlučuje sud koji je donio odluku u prvom stepenu.xvii Postupak za davanje uslovnog otpusta pokreće molbom osuđenixviii ili njegov branilac. Ako molbu ne odbacixix, sud u postupku obavezno traţi izvještaj od zavoda u kome osuđeni izdrţava kaznu zatvora o njegovom vladanju i o drugim okolnostima koje ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja, kao i izvještaj povjerenika Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (član 564 ZKP). Pri tome je sud duţan i da sasluša nadleţnog javnog tuţioca. U odluci o uslovnom otpustu sud moţe da odredi duţnost osuđenom licu da ispuni (u određenom roku) obaveze koje su predviđene krivičnopravnim propisima. Ako uslovni otpust ne bude opozvan, smatra se da je osuđeni izdrţao izrečenu kaznu u potpunosti. Zakon o izvršenju krivičnih sankcijaxx u članu 184 predviđa mogućnost prijevremenog otpuštanja osuđenog lica iz zavodske ustanove. To je posebna vrsta uslovnog otpusta koji daje administrativni organ. U ovom slučaju direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, na prijedlog upravnika zavoda u kome se nalazi osuđeno lice, a na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja stručnog tima, moţe da ga pusti sa izdrţavanja kazne zatvora najduţe šest mjeseci do isteka kazne ako su ispunjena dva uslova: a) ako je osuđeni izdrţao devet desetina izrečene kazne i b) da se osuđeni dobro vladao, pa su postignuti rezultati u programu postupanja.xxi Ako uslovno otpušteni ne opravda ukazano povjerenje, dolazi do opozivanja uslovnog otpusta i njegovog ponovnog vraćanja u zavodsku ustanovu. Postoje dvije vrste opozivanja uslovnog otpusta (član 47 KZ).xxii To su: a) obavezno opozivanje i b) fakultativno opozivanje. Do obaveznog opozivanja uslovnog otpusta dolazi ako su ispunjeni sljedeći uslovi: a) kada uslovno otpušteni za vrijeme dok se nalazi na uslovnom otpustu izvrši krivično djelo ili kada mu se sudi za krivično djelo koje je ranije učinio, ali se za njega nije znalo u vrijeme davanja uslovnog otpusta i b) da je za novoizvršeno ili novootkriveno krivično djelo izrečena kazna zatvora preko jedne godine.xxiii Do fakultativnog opozivanja uslovnog otpusta dolazi u slučaju: a) kada uslovno otpušteni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela ili mu se sudi za krivična djela koja je ranije učinio, a za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine i b) kada uslovno otpušteni ne ispuni neku od obaveza koje su predviđene krivičnopravnim odredbama, a koje mu je sud odredio. Pri ocjeni da li će opozvati uslovni otpust, sud naročito uzima u obzir sljedeće okolnosti: a) srodnost učinjenih krivičnih djela, b) pobude iz kojih su djela učinjena i c) druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. Kada sud opozove uslovni otpust, izriče kaznu primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao utvrđenu. Dio kazne koji je osuđeni izdrţao po ranijoj osudi, uračunava se u novu kaznu, a vrijeme koje je proveo na uslovnom otpustu se ne uračunava. Ako uslovno otpušteni bude osuđen na kaznu zatvora do šest mjeseci, a sud ne opozove uslovni otpust, upućuje se u zavodsku ustanovu na izdrţavanje ove kazne, pri čemu se produţava uslovni otpust za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. KZ je postavio ograničenje prema kome se uslovni otpust moţe opozvati najkasnije u roku od dvije godine od dana kada je njegov rok istekao.xxiv „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14. U drugim drţavama uslovni otpust mogu da daju i administrativni organi (odbor ili komisija za uslovni otpust). Vidi Mrvić Petrović, 141 i 142. xviii Postupak za puštanje na uslovni otpust pokreće se samo na molbu osuđenog lica (rješenje Okruţnog suda u Kraljevu, Kţ. 117/05). xix Sud će molbu odbaciti ako je podnijeta od neovlašćenog lica ili prije ispunjenja zakonom propisanog minimuma od dvije trećine izdrţane kazne. xx „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/14. xxi Vidi Babić, Marković, 387-390. xxii Vidi Turković et al., 87-95. xxiii Vidi Jovašević, Ikanović, 260-263. xxiv Vidi Jovašević, 2003, 19-22. xvi xvii �3.3.Izvršenje uslovnog otpusta Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera predviđa mjere nadzora nad izvršenjem uslovnog otpusta, bez obzira na to da li je on dat punoljetnom ili maloljetnom licu i o kojoj se krivičnoj sankciji institucionalnog (zavodskog) karaktera radi. Nadzor nad uslovno otpuštenim licem iz zavodske ustanove (član 44) obavlja Povjerenička sluţba ako je u odluci o uslovnom otpustu sud odredio da je osuđeni duţan da ispuni jednu od sljedećih obaveza: 1) javljanje organu nadleţnom za izvršenje zaštitnog nadzora, 2) osposobljavanje učinioca za određeno zanimanje, 3) prihvatanje zaposlenja koje odgovara sposobnostima učinioca, 4) uzdrţavanje od posjećivanja određenih mjesta, lokala ili priredbi, ako to moţe biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela, 5) blagovremeno obavještavanje o promjeni mjesta boravka, adrese ili radnog mjesta, 6) uzdrţavanje od upotrebe opojnih droga ili alkoholnih pića, 7) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima i 8) ispunjenje drugih obaveza koje su predviđene krivičnopravnim odredbama. Sud koji je donio odluku o davanju uslovnog otpusta, kojom određuje ispunjenje jedne ili više navedenih obaveza, duţan je da izvršnu odluku bez odlaganja dostavi Povjereničkoj sluţbi. Nadzor nad uslovno otpuštenim licem sprovodi povjerenik, koji utvrđuje i prati program izvršenja uslovnog otpusta (član 45). Zakon po prvi put predviđa mogućnost primjene elektronskog nadzora, kao oblik nadzora nad primjenom određenih mjera nad licem koje se nalazi na uslovnom otpustu (član 46). U slučaju da je sud donio odluku o uslovnom otpustu kojom je odredio da je osuđeni duţan da ispuni obaveze predviđene krivičnopravnim odredbama uz primjenu elektronskog nadzora, elektronski nadzor ne moţe trajati duţe od jedne godine, niti duţe od trajanja uslovnog otpusta. Na primjenu elektronskog nadzora shodno se primenjuju odredbe zakona kojima se uređuje izvršenje kazne zatvora, bez napuštanja prostorija u kojima osuđeni stanuje (kućnog zatvora), sa elektronskim nadzorom.xxv Zakon je precizno odredio prava i duţnosti povjerenika i osuđenog lica koje se nalazi na uslovnom otpustuxxvi (član 47). Prema ovom zakonskom rješenju, osuđeni je duţan da se odmah po puštanju na uslovni otpust javi nadleţnoj Povjereničkoj kancelariji. Povjerenik je duţan da odmah po prijemu odluke o uslovnom otpustu uspostavi kontakt sa sluţbom tretmana u zavodu, da preduzme potrebne radnje za njeno izvršenje i da po potrebi uspostavi saradnju sa porodicom osuđenog, policijom, ustanovama zdravstvene i socijalne zaštite, poslodavcem i drugim ustanovama, organizacijama i udruţenjima. Povjerenik je takođe duţan da u roku od osam dana od dana prijema odluke o davanju uslovnog otpusta osuđenom licu - donese program, uzimajući u obzir utvrđeni program pripreme za otpust iz zavoda u kome je osuđeni izdrţavao kaznu zatvora. Povjerenik upoznaje osuđenog sa utvrđenim programom, kao i sa posljedicama neizvršenja postavljenih obaveza. Ovaj program povjerenik dostavlja sudu koji je donio odluku o uslovnom otpustu i odgovarajućem organu, ustanovi, organizaciji. U cilju uspješnog sprovođenja programa izvršenja obaveza, osuđeni mora da se javlja povjereniku u vrijeme, na način i na mjestu koje povjerenik odredi (član 48). Osuđeni je duţan da za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ispunjava obaveze redovnog ili vanrednog školovanja ili druge utvrđene oblike stručnog osposobljavanja ili sticanja vještina (član 49). Takođe, osuđeni u saradnji sa povjerenikom i Nacionalnom sluţbom za zapošljavanje aktivno učestvuje u pronalaţenju odgovarajućeg zaposlenja, prema ponuđenim poslovima na trţištu rada (član 50). Osuđeni je, u smislu člana 51 ovog zakona, duţan da se pridrţava zabrane posjećivanja određenih mjesta koja mogu biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela. On je takođe duţan da u roku od tri dana obavijesti povjerenika o promjeni mjesta boravka, adrese ili o promjeni radnog mjesta. Ako to ne učini, smatraće se da nije ispunio obavezu iz odluke o uslovnom otpustu (član 52).xxvii Osuđeni je duţan da se uzdrţava od upotrebe opojnih droga, alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci (član 53). Ako povjerenik osnovano sumnja da se osuđeni ne pridrţava ove obaveze, a na osnovu Vidi Petrović, Jovašević, 2006, 222-229. Vidi Vidović, V. (1987). Uslovni otpust osuđenog sa izdržavanja zatvorske kazne. Banja Luka: Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, (11), 59-71. xxvii Vidi Ilić, Z. (2012). Uslovni otpust kao instrument kaznene politike. Zbornik radova „Kaznena politika (raskol između zakona i njegove primjene“, Istočno Sarajevo, 445-460. xxv xxvi �neposrednog uvida ili informacija dobijenih od porodice ili drugih lica bliskih osuđenom, ovlašćen je da obavi odgovarajuće testiranje na prisustvo psihoaktivnih supstanci. Ako se na osnovu rezultata testa utvrdi da se osuđeni ne pridrţava ove obaveze ili ako i odbije testiranje, smatra se da nije ispunio obavezu iz odluke o uslovnom otpustu. Osuđeni je duţan da se uključi u tretman u odgovarajućem savjetovalištu ili ustanovi u skladu sa programom izvršenja obaveza (član 54). Povjerenik je duţan da nakon isteka uslovnog otpustaxxviii obavijesti nadleţni sud o ispunjenosti svih postavljenih obaveza od strane uslovno otpuštenog lica (član 55). Ako krivicom osuđenog izvršenje obaveza ne otpočne u roku od 15 dana od dana izrade programa ili osuđeni ne ispunjava obaveze koje su mu određene, odnosno ispunjava ih delimično, povjerenik je duţan da odmah o tome obavijesti nadleţni sud. U ovom slučaju nadleţni sud u roku od osam dana donosi odluku o opozivu uslovnog otpusta ili pak obavještava povjerenika i osuđenog o nastavku izvršenja uslovnog otpusta. 4. Primjena uslovnog otpusta u sudskoj praksi Na obim, prirodu i značaj uslovnog otpusta kao oblika (faze) u izvršenju izrečene kazne zatvora (redovne, dugotrajne ili kazne kućnog zatvora) ukazuju i brojni primjeri iz domaće sudske prakse. Tako: - - - - - Ima mjesta uslovnom otpuštanju osuđenog sa izdrţavanja kazne zatvora samo ako je postignuta svrha kaţnjavanja. Da li je u konkretnom slučaju ostvarena svrha kaţnjavanja, utvrđuje se svim dokazima. U situaciji kada osuđeni prema izvještaju KPZ ima negativan stav prema učinjenom krivičnom djelu, ne moţe se zaključiti da bi puštanjem bila ostvarena svrha kaţnjavanja i da na slobodi neće učiniti novo krivično djelo.xxix Osnovni uslov za primjenu instituta uslovnog otpusta je vladanje osuđenog za vrijeme izdrţavanja kazne, kao i procjena o njegovom budućem ponašanju. Neosnovani su navodi u ţalbi javnog tuţioca koja je izjavljena protiv rješenja prvostepenog suda kojim je usvojena molba za uslovni otpust osuđenog - da nije bilo mjesta za prihvatanje ove molbe, jer se radi o izvršenju teškog krivičnog djela koje je za posljedicu imalo smrt jednog lica, te da je poslije saobraćajne nezgode osuđeni pobjegao sa lica mesta. Iz izvještaja KPZ, u kome osuđeni izdrţava kaznu zatvora, proizilazi dobro ponašanje osuđenog, ispoljene radne navike, da je proces resocijalizacije okončan i da ustanova predlaţe usvajanje molbe osuđenog.xxx U situaciji kada osuđeni izdrţava kaznu zatvora zbog krivičnog djela razbojništva, kada je disciplinski kaţnjavan i iz izvještaja KPZ proizlazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena, ne moţe se prihvatiti stav prvostepenog suda iznijet u rješenju kojim je molba za uslovni otpust usvojena i zbog kratkog vremenskog perioda ostatka kazne zatvora koju treba da izdrţi. Zato je uvaţena ţalba javnog tuţioca i preinačeno rješenje prvostepenog suda - tako da se molba osuđenog za uslovni otpust odbija kao neosnovana.xxxi Nema mjesta usvajanju molbe za uslovni otpust osuđenog u situaciji kada je ostalo da izdrţi kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a iz izvještaja ustanove u kojoj se nalazi proizilazi da su samo prisutne promjene u stavu i ponašanju osuđenog, da je proces resocijalizacije još u toku i da nisu ispunjeni ciljevi generalne i specijalne prevencije. Prema zakonu, za usvajanje molbe za uslovni otpust, pored neophodnog proteka vremena, potrebno je imati u vidu i sadrţinu izvještaja ustanove u kojoj osuđeni izdrţava kaznu zatvora.xxxii Osnovano se u ţalbi javnog tuţioca ističe da iz navedenog izvještaja proizilazi da je osuđeni zbog teţeg disciplinskog prestupa disciplinski kaţnjen i upućen u samicu u trajanju od deset dana, kao i da je proces resocijalizacije u toku, da se odvija bez poteškoća i da je u ovoj fazi ocijenjen pozitivnim, ali da nije okončan. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju svrha kaţnjavanja ne Vidi Radulović, D. (2007). Uslovni otpust kao alternativa kazni zatvora u uporednom pravu i praksi. Banja Luka: Pravna riječ, (12), 523536. xxix Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 492/06 od 28. marta 2006. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5/06, 20. xxx Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 459/07 od 3. decembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa, 2-3/08, 17. xxxi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1617/07 od 16. oktobra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1/08, 18. xxxii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1890/07 od 5. novembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1/08, 18. xxviii �- - - - - bi bila postignuta puštanjem osuđenog na uslovni otpust, te da se ne moţe osnovano očekivati da će se osuđeni na slobodi dobro vladati i da neće učiniti novo krivično djelo.xxxiii Kod odlučivanja o molbi za uslovni otpust osuđenog prvenstveno je značajno njegovo ponašanje za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora. Osnovano se u ţalbi ističe da prvostepeni sud nije cijenio izvještaj okruţnog zatvora o vladanju osuđenog za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, pa nije jasno zbog čega je njegova molba za puštanje na uslovni otpust odbijena. Prvenstveno se ukazuje prvostepenom sudu da se u postupku, a po molbi za uslovni otpust, ne odlučuje o kazni koja je izrečena osuđenom licu, već da li je dijelom izdrţane kazne postignuta svrha kaţnjavanja, a s obzirom na vladanje osuđenog. Iz izvještaja okruţnog zatvora proizilazi drukčiji zaključak od onog koji je iznio prvostepeni sud. Zaista, sud nije isključivo vezan mišljenjem iz izvještaja ustanove gdje se nalazi osuđeno lice na izdrţavanju kazne zatvora, ali je duţan da navede razloge zbog čega je odbijena njegova molba za uslovni otpust i pored pozitivnog mišljenja ustanove u pogledu vladanja osuđenog. U konkretnom slučaju ne samo da nisu navedeni razlozi, već se ne daje ni ocjena izvještaja okruţnog zatvora, niti se konstatuje da su ispunjeni zakonom propisani uslovi.xxxiv Rješenjem prvostepenog suda usvojena je molba osuđenog za uslovni otpust sa izdrţavanja kazne zatvora, ali je rješenjem drugostepenog suda ono preinačeno tako da se molba osuđenog odbija kao neosnovana. Opisano ponašanje osuđenog u obrazloţenju izvještaja KPZ ukazuje upravo na suprotan zaključak da osuđeni, iako je svoje ponašanje uskladio sa pomenutim zahtjevom i pravilnikom, još uvijek nema definisan program postupanja, jer se nalazi u fazi dijagnostifikovanja i definisanja tretmana, odnosno u fazi procjene i definisanja njegove ličnosti tj. da je na početku ostvarivanja procesa resocijalizacije. Osuđeni se po nalaţenju ovog suda u toku izdrţavanja kazne nije tako popravio da se moţe osnovano očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena na koje je izrečena kazna neće vršiti krivično djelo. Dio kazne koji je do sada izdrţao ukazuju da proces resocijalizacije još uvek nije završen, a svrha kaţnjavanja u odnosu na osuđenog u pogledu individualne prevencije još uvijek nije ostvarena.xxxv Osnovano se ţalbom javnog tuţioca ukazuje da nisu ispunjeni uslovi za puštanje osuđenog na uslovni otpust. U konkretnom slučaju, prema razlozima pobijanog rješenja, prvostepeni sud je na osnovu izvještaja o vladanju osuđenog u toku izdrţavanja kazne zatvora, zaključio, imajući u vidu kratko vrijeme do isteka kazne (45 dana), kao i korektno ponašanje tokom izdrţavanja - da je svrha kaţnjavanja postignuta, pa je usvojena molba osuđenog za puštanje na uslovni otpust. Međutim, po ocjeni Vrhovnog suda, takva odluka je preuranjena posebno zbog toga što se radi o teškom krivičnom djelu i da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne ublaţio zakonom propisanu kaznu skoro do granice zakonskog minimuma. Kod ovakvog stanja stvari, Vrhovni sud nalazi da svrha kaţnjavanja još nije postignuta, a iz izvještaja okruţnog zatvora proizilazi da u toku tretmana nisu postignuti pozitivni efekti zbog specifične strukture ličnosti osuđenog i nedovoljne motivacije iz čega proizilazi da proces resocijalizacije još nije okončan.xxxvi Pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za puštanje na uslovni otpust osuđenog, jer je ocijenio izvještaj o vladanju osuđenog u toku izdrţavanja kazne zatvora u kome je navedeno da je osuđeni ispoljio promjenljivo ponašanje, da je dva puta mijenjao vaspitne grupe zbog neprilagođenosti, da je pet puta disciplinski kaţnjavan, kao i duţinu neizdrţanog dijela kazne zatvora u ukupnom trajanju od devet godina. Pored toga, i navodi iz ţalbe da je osuđenom za vrijeme izdrţavanja kazne majka preminula, da mu je otac nezaposlen i srčani bolesnik i da se za vrijeme izdrţavanja kazne oţenio, odnosno da ţivi u vanbračnoj zajednici - bez uticaja su na pravilnost pobijanog rješenja, jer proces resocijalizacije još nije završen, odnosno nije postignuta svrha kaţnjavanja.xxxvii Nije dozvoljen uslovni otpust osuđenog sa izdrţavanja kazne zatvora koja se izdrţava po rješenju suda kojim je neplaćena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora. Kazna zatvora, koja se izdrţava kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu, ne moţe se poistovetiti sa kaznom zatvora, jer Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 2266/07 od 19. decembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 2-3/08, 16-17 Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 213/08 od 6. maja 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6, 20. xxxv Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 389/2008 od 30. jula 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6/2009, 14. xxxvi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 573/08 od 18. marta 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/08, 19. xxxviiRješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 621/08 od 25. marta 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/08,18. xxxiii xxxiv �- - - - - je ova kazna autonomna i specifična po svojoj prirodi i predstavlja samo način izvršenja novčane kazne.xxxviii Rješenjem je odbijena molba osuđenog za puštanje na uslovni otpust, jer proces resocijalizacije još uvek nije okončan, pa nije ostvarena svrha specijalne prevencije. Vrhovni sud nalazi da podaci sadrţani u izvještaju KPZ o tome da je osuđeni ispoljio prilagođeno ponašanje, da radne zadatke izvršava savjesno i odgovorno, disciplinski nije kaţnjavan, priznaje izvršenje krivičnog djela, da je proces resocijalizacije u toku i da se odvija po planu i programu zavoda bez problema - očigledno ukazuje da proces resocijalizacije osuđenog još uvijek nije završen, budući da se osuđeni nije tako popravio da se sa osnovom moţe očekivati da će se on na slobodi dobro vladati, a posebno da neće vršiti krivična djela. U toj situaciji nije postignuta svrha kaţnjavanja sa stanovišta specijalne prevencije, pa nisu ispunjeni uslovi za puštanje na uslovni otpust osuđenog.xxxix Nema mjesta prihvatanju molbe za uslovni otpust osuđenog ako proces resocijalizacije nije okončan u potpunosti. Iako je osuđeni izdrţao više od polovine izrečene kazne zatvora, iz izvještaja ustanove u kojoj izdrţava kaznu proizilazi da u proteklom periodu izdrţavanja kazne nije svoje ponašanje u potpunosti uskladio sa zahtjevima zavodskog tretmana, da verbalno izraţava kajanje i prihvata odgovornost, ali nije u dovoljnoj mjeri svjestan teţine i društvene opasnosti učinjenog krivičnog djela, da se sa njim obavlja tretmanski rad po planu i bez značajnijih problema, uz saradnju sa osuđenim, ali se dostignuti stepen resocijalizacije ne moţe ocijeniti dovoljnim. Stoga se i puštanjem osuđenog sa daljeg izdrţavanja kazne zatvora ne bi ostvarila svrha kaţnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije, pa se njegova ţalba odbija kao neosnovana.xl Zaključak prvostepenog suda da ima mjesta usvajanju molbe osuđenog za puštanje na uslovni otpust je za sada neprihvatljiv jer ne sadrţi ni dovoljne, ni pravilne razloge u pogledu postojanja svih odlučnih činjenica od značaja za puštanje na uslovni otpust sa izdrţavanja kazne zatvora, a i dati razlozi su u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta. U izvještaju KPZ je navedeno da je ponašanje osuđenog na izdrţavanju kazne zatvora primjerno, da poštuje sluţbena lica, ne dolazi u konflikt sa ostalim osuđenim licima, radne zadatke izvršava odgovorno i savjesno, koristi pogodnosti bez zloupotrebe, te proces resocijalizacije karakteriše pozitivnim promenama u stavovima i ponašanju osuđenog. Takva formulacija u izvještaju KPZ ne pruţa dovoljno podataka za pouzdan zaključak da je proces resocijalizacije kod osuđenog okončan, pošto se govori samo o pozitivnim promjenama. Potrebno je da prvostepeni sud navedenu činjenicu provjeri tako što će od odgovarajuće uprave KPZ zatraţiti izjašnjenje iz koga bi bilo jasno i nesporno utvrđeno da je kod osuđenog ostvarena svrha resocijalizacije i postignuta svrha kaţnjavanja, i to kako specijalna, tako i generalna prevencija.xli Pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za puštanje na uslovni otpust, jer proces resocijalizacije osuđenog nije okončan. Iz izvještaja KPZ proizilazi da je osuđeni radno angaţovan, da u njegovom ponašanju nije bilo problema, da nije disciplinski kaţnjavan, uz izraţeno kajanje i griţu savjesti, kao i da se program postupanja odvija bez problema, uz aktivno učešće osuđenog u prihvatanju tretmana i izraţenih pozitivnih manifestacija u njegovom ponašanju. To znači da da proces resocijalizacije nije okončan. Pri tome je prvostepeni sud pravilno cijenio i teţinu učinjenog krivičnog djela, način njegovog izvršenja, visinu izrečene kazne, kao i ostatak neizdrţanog dijela kazne.xlii Prema podacima iz spisa predmeta, osuđeni je izdrţao više od polovine izrečene kazne zatvora, pa je time ispunjen objektivni uslov, a što se tiče subjektivnog uslova - iz izvještaja KPZ proizilazi da je osuđeni uskladio svoje ponašanje i postupa prema pravilniku o kućnom redu, disciplinski nije kaţnjavan, koristi posebne pogodnosti, pa je proces resocijalizacije završen i svrha kaţnjavanja postignuta. Pri takvom stanju stvari, ima mjesta preinačenju prvostepenog rješenja tako da se usvaja molba za uslovni otpust. U vezi s tim, treba napomenuti da uslovni otpust nije oproštaj preostalog dijela izrečene kazne zatvora, već predviđa mogućnost nastavka izdrţavanja kazne u Rješenje Okruţnog suda u Nišu, Kţ. 1110/08. Niš: “Bilten sudske prakse Okruţnog suda u Nišu”, Niš, 28/08, 45. Rješenje Vrhovnog suda Srbije Kţ. 2143/08 od 2. septembra 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 10/08, 14. xl Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3137/08 od 9. februara 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 4/09, 16. xli Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3167/08 od 25. decembra 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6/09, 10 i 11. xlii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3315/2008 od 24. februara 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/09, 17. xxxviii xxxix �- - - - - - slučaju ako osuđeni do isteka vremena za koji je kazna izrečena učini novo krivično djelo, kada se uslovni otpust opoziva (ili se moţe opozvati).xliii Pravilno je prvostepeni sud imao u vidu činjenicu da osuđeni u toku izdrţavanja kazne zatvora nije bio radno angaţovan, jer nije radno sposoban, da nije motivisan za bilo koji oblik aktivnosti, da mu je psihičko stanje labilno, da njegov odnos sa majkom sa kojom jedino odrţava kontakt nije skladan, pa da penalni tretman još uvijek nije okončan i da se odvija oteţano. Pri takvom stanju stvari, pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za uslovni otpust, bez obzira na to što osuđeni nije disciplinski kaţnjavan, ali ne učestvuje u aktiviranju njegovog tretmana, nije je motivisan za bilo koji oblik aktivnosti, da se oporavak odvija oteţano, te da on nije ostvario svrhu.xliv Kako se osuđeni moţe uslovno otpustiti sa izdrţavanja kazne zatvora samo ukoliko je postignuta svrha kaţnjavanja, a što se iz navedenog izvještaja ne moţe utvrditi - razlozi dati u obrazloţenju osporenog rješenja o ovoj odlučnoj činjenici su nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni zaključku prvostepenog suda da je prema osuđenom postignuta svrha kaţnjavanja.xlv Da bi se usvojila molba osuđenog za uslovni otpust, nedovoljno je za donošenje rješenja kojim se molba usvaja ocjena samo izvještaja KPZ o vladanju osuđenog i o ispunjavanju njegovih radnih obaveza, bez konačnog zaključivanja da li je proces resocijalizacije ostvaren.xlvi Ima mjesta usvajanju molbe za uslovni otpust osuđenog iako u izvještaju KPZ nije direktno navedeno da je kod njega ostvarena svrha kaţnjavanja, ako iz izvještaja o njegovom vladanju proizilaze sve pozitivne okolnosti koje ukazuju da će se on na slobodi dobro vladati. Iz spisa predmeta proizilazi da je osuđeni izdrţao više od polovine zatvorske kazne, iz izvještaja KPZ vidi se da je u slučaju osuđenog postignuta svrha kaţnjavanja, s obzirom na njegovo primjerno ponašanje, a sve to imajući u vidu teţinu izvršenog krivičnog djela i stepen krivice.xlvii Ne moţe se prihvatiti molba za uslovni otpust osuđenog kada proces resocijalizacije ima pozitivne efekte u penalnoj sredini, a recidiv se ne očekuje. Iz izvještaja proizilazi da se proces resocijalizacije samo uspješno odvija, ali da on nije okončan, pa samim tim nije ni postignuta svrha kaţnjavanja, a imajući u vidu ostatak kazne zatvora koju osuđena treba da izdrţi u trajanju od sedam mjeseci.xlviii Iako je osuđena izdrţala više od polovine izrečene kazne, iz izvještaja KPZ proizilazi da ona krivično djelo ne priznaje i da su prognoze njenog budućeg ponašanja neizvjesne. Zato je pravilan stav prvostepenog suda da njenu molbu za uslovni otpust treba odbiti kao neosnovanu s obzirom na to da u odnosu na osuđenu nisu postignuti ciljevi specijalne i generalne prevencije, a samim tim nije ostvarena ni svrha kaţnjavanja, što je neophodna pretpostavka za puštanje na uslovni otpust.xlix Prema zakonu, osuđeni se moţe uslovno otpustiti ako se u toku dotadašnjeg izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, odnosno da do isteka vremena na koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo. To znači da je preduslov za pozitivno rješenje ocjena suda da je proces resocijalizacije kod osuđenog završen - kao pokazatelj postignute svrhe kaţnjavanja na planu specijalne prevencije. Iz izvještaja o vladanju osuđenog proizilazi da se realizacija vaspitno-korektivnog tretmana u cilju reintegracije u socijalnu sredinu - odvija u pozitivnom smjeru, iz čega se moţe zaključiti da je ovaj proces okončan.l 5. Postpenalna pomoć Resocijalizacijali učinioca krivičnog djela ne završava se u zavodskoj ustanovi, sa izdrţavanjem izrečene kazne zatvora, već se nastavlja i poslije izdrţane kazne - kada osuđeni izađe na slobodu. Tada se prema njemu primjenjuju mjere postpenalne pomoći, odnosno mjere koje mu pomaţu da se brţe, lakše i bezbolnije uključi u normalan društveni ţivot. Po izlasku iz zavodske ustanove na slobodu, osuđeni nailazi Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 349/09 od 15. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 11-12/09, 16. Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 370/09 od 11. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 11-12/09, 17. xlv Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 578/09 od 24. marta 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, broj 9-10/09, 13. xlvi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 929/09 od 28. aprila 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 14. xlvii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1414/09 od 23. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 13. xlviii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1430/09 od 16. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 15. xlix Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1866/2009 od 14. jula 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 14. l Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1958/09 od 27. jula 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 3-4/10, 17. li Vidi Selinšek, 271 i 272. xliii xliv �na brojne teškoće materijalne, socijalne, psihološke, stambene i zdravstvene prirode koje sam nije u mogućnosti da savlada, a pred iskušenjima, obeshrabren i razočaran - moţe da poklekne i da se vrati na put vršenja krivičnih djela. Da bi se spriječilo ponovno vraćanje takvog osuđenog na put kriminala, njemu se pruţaju mjere pomoći koje se sastoje u moralnoj potpori da istraje u savladavanju teškoća i dobrom vladanju, te da izbjegne sva iskušenja i izazove. S druge strane, njemu se pruţa pomoć: pronalaţenjem zaposlenja ili smještaja, rješenjem stambenog problema, obezbjeđenjem ishrane i liječenja, sređivanjem porodičnih prilika, pruţanjem materijalne pomoći, omogućavanjem započinjanja ili nastavljanja školovanja ili stručnog osposobljavanja i sl.lii Prema članu 48 Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, zavodska ustanova u kojoj se nalazi osuđeno lice je duţna prije otpuštanja takvog lica da utvrdi program pruţanja pomoći nakon njegovog otpuštanja iz zavoda. U ostvarivanju ove pomoći zavod sarađuje sa Povjereničkom sluţbom Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, organom starateljstva (centrom za socijalni rad) prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog, organom policije i drugom odgovarajućom organizacijom ili udruţenjem (čl. 56 i 57 Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera). U Republici Srbiji postpenalnu pomoć pruţaju centri za socijalni rad kojima se osuđeno lice moţe i samo obratiti za pomoć. Moguće je da se organizuju u većim gradovima i posebna prihvatilišta za smještaj osuđenih lica po izlasku na slobodu, odnosno da se takva lica upošljavaju u određenim preduzećima, ustanovama i organizacijama gdje je njihov rad potreban. Ovim preduzećima se moţe omogućiti i posjeta zavodskim ustanovama - radi upoznavanja sa osuđenim licima i njihovim potrebama, kao i mogućnostima za uposlenje.liii Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera predviđa poseban postupak za pruţanje pomoći licu poslije izvršenja izrečene kazne zatvora, kao krivične sankcije institucionalnog karaktera. Prema članu 56 ovog zakona, ako sluţba za tretman Uprave za izvršenje krivičnih sankcija procijeni da postoji potreba za pruţanjem pomoći osuđenom licu nakon izlaska sa izvršenja izrečene kazne zatvora ili ako sam osuđeni zatraţi takvu pomoć - povjerenik najkasnije u roku od mjesec dana prije otpusta osuđenog lica započinje izradu programa pomoći. Prilikom izrade tog programa on sarađuje sa sluţbom za tretman i osuđenim u zavodskoj ustanovi u kojoj se nalazi osuđeno lice. Program pomoći (član 57) je skup mjera i postupaka koje lice poslije izvršene kazne zatvora dobrovoljno prihvata, a koji se primjenjuje u cilju njegovog uključivanja u ţivot na slobodi. Program pomoći se sastoji od više predviđenih mjera kao što su: 1) pruţanje pomoći prilikom pronalaţenja smještaja i ishrane, 2) pruţanje pomoći u ostvarivanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, 3) davanje savjeta u cilju usklađivanja porodičnih odnosa, 4) pruţanje podrške i pomoći prilikom pronalaţenja zaposlenja, odnosno dovršavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja, 5) uspostavljanje saradnje sa nadleţnim centrom za socijalni rad u cilju davanja novčane podrške za podmirivanje najnuţnijih potreba, 6) pruţanje podrške i pomoći u uzdrţavanju od upotrebe opojnih droga i alkohola i 7) pruţanje drugih oblika pomoći i podrške. Primjena ovog programa se obustavlja ako lice prema kome se on sprovodi ne sarađuje sa povjerenikom. 6. Zaključak Noveliranjem KZ 2009. i 2012. godine, a posebno donošenjem Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera 2014. godine, Republika Srbija je u potpunosti implementirala evropske standarde u oblasti izvršenja uslovnog otpusta kao specifične faze u procesu izvršenja izrečene krivične sankcije institucionalnog (zavodskog) karaktera koji su inaugurisani odredbama Evropske konvencije o o nadzoru nad uslovno osuđenim ili uslovno oslobođenim licima iz 1964. godine. Na ovaj način je u potpunosti ostvaren cilj primjene krivičnih sankcija – uticanje na osuđenog učinioca krivičnog djela da više ne ponovi krivično djelo, odnosno uticanje na njegovo kasnije ponašanje i resocijalizacija njegove ličnosti. S druge strane, na ovaj način je pojačan sistem zaštite ljudskih prava i sloboda osuđenih lica koji svojim ponašanjem, zalaganjem i radom za vrijeme izvršenja izrečenih krivičnih sankcija zavodskog karaktera, u Vidi Čejović, 491 i 492. U nekim stranim zemljama postoje posebni drţavni organi za pruţanje postpenalne pomoći, a u ove poslove se uključuju: dobrotvorne i humanitarne organizacije, udruţenja građana i pojedine vjerske organizacije. lii liii �prvom redu kazne zatvora, zasluţe da na slobodi dočekaju efektivno okončanje izrečene kazne ili druge sankcije ove vrste. Sve to treba da učvrsti pravni poredak i povjerenje građana u pravnu drţavu i vladavinu prava. 7. Literatura Babić, M., Marković, I. (2008). Krivično pravo, Opšti dio. Banja Luka: Pravni fakultet. Čejović, B. (2002). Krivično pravo, Opšti dio. Beograd: „Sluţbeni list“. Grozdanić, V., Škorić, M., Martinović, I. (2013). Kazneno pravo, Opšti dio. Rijeka: Pravni fakultet. Horvatić, Ţ. (2003). Kazneno pravo, Opšti dio. Zagreb: Pravni fakultet. Jovašević, D. (2003). Komentar Krivičnog zakona Republike Srbije sa sudskom praksom. Beograd. Jovašević, D. (2010). Krivično pravo, Opšti dio. Beograd: Nomos. Jovašević, D. (2012). Organizovani kriminalitet – krivičnopravni aspekti. Niš: Sven. Jovašević, D. (2013). Praktikum za krivično pravo, Opšti dio. Niš, Pravni fakultet, 2013. Jovašević, D., Ikanović, V. (2012). Krivično pravo Republike Srpske, Opšti dio. Banja Luka: Univerzitet Apeiron. Mrvić Petrović, N. (2005). Krivično pravo. Beograd: „Sluţbeni glasnik“. Novoselec P. (2004). Opšti dio krivičnog prava. Zagreb: Pravni fakultet. Pavišić, B. (2006). Kazneno pravo Vijeća Evrope. Zagreb: Golden marketing. Petrović B., Jovašević, D. (2005). Krivično (kazneno) pravo Bosne i Hercegovine, Opšti dio. Sarajevo: Pravni fakultet. Petrović B., Jovašević, D. (2006). Izvršno krivično (kazneno) pravo, Sarajevo: Pravni fakultet. Selinšek, Lj. (2007). Kazensko pravo, Splošni del in osnove posebnega djela, Ljubljana: Zaloţba GV. Simović, M., Jovašević, D. i Simović, M. (2014). Izvršno krivično pravo, Istočno Sarajevo: Pravni fakultet, 2014. �Authors: Miodrag N. Simović, PhD; Dragan Jovašević, PhD; Vladimir M. Simović, PhD Institutions: (1) Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, Academy of Arts and Sciences of Bosnia and Herzegovina, Russian Academy of Natural Sciences, foreign member and European Academy of Arts and Sciences, member; (2) Faculty of Law, University of Niš, full professor; (3) Prosecutor of Prosecutorial Office of Federation of Bosnia and Herzegovina, Faculty for Security and Protection of Independent University of Banja Luka, assistant professor PAROLE IN THE LEGISLATION OF THE REPUBLIC OF SERBIA AND EUROPEAN STANDARDS Abstract On the basis of overtaken international standards contained in many documents of international organizations of regional character (Council of Europe, European Union) the Republic of Serbia, by passing the new criminal legislation in 2005 as well as other additional legislation, has also prescribed a term, conditions for its application, way of its execution and other issues referring to the stay of convicted perpetrator of criminal offence at liberty and supervision of his behavior, life and work. Even though the imprisonment sentence (deprivation of liberty) is well founded and the most important kind of criminal sanction in the Republic of Serbia it, more or less, may be executed at liberty and not only in institutions (penitentiaries). The paper analyses European standards for application of supervision over accused persons at liberty and their implementation in the criminal legislation of Serbia both from theoretical and practical aspect. Keywords: European standards, law, sentence of imprisonment, parole, supervision, liberty. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3165 Title A name given to the resource USLOVNI OTPUST U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE I EVROPSKI STANDARDI Author Author SIMOVIĆ, Miodrag N. JOVAŠEVIĆ, Dragan SIMOVIĆ, Vladimir M. Abstract A summary of the resource. Na bazi preuzetih međunarodnih standarda koji su sadržani u brojnim dokumentima međunarodnih organizacija regionalnog karaktera (Savjet Evrope, Evropska unija) i Republika Srbija je donošenjem novog krivičnog zakonodavstva 2005. godine i drugim dopunskim zakonodavstvom odredila pojam, uslove za primjenu, način izvršenja i druga pitanja boravka osuđenog učinioca krivičnog djela na slobodi i nadzor nad njegovim ponašanjem, životom i radom. Iako je kazna zatvora (lišenje slobode) osnovna i najznačajnija vrsta krivične sankcije i u Republici Srbiji, ona se u većoj ili manjoj mjeri ne mora izvršavati u institucionalnim (penitensijarnim) uslovima, već je to moguće i na slobodi. U radu se analiziraju evropski standardi za primjenu nadzora nad osuđenim licima na slobodi i njihova implementacija u krivičnom zakonodavstvu Srbije, i to sa teorijskog i praktičnog aspekta. Ključne riječi: evropski standardi, zakon, kazna zatvora, uslovni otpust, nadzor, sloboda. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d45df1e786ae3bb0f0648d7ada7d7ebb.docx 079da24bd8c3d3be773c64d4d7112f42 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a060b290207225f02a299d55cacbd1c9.pdf 36b15bd5c8585a8caaddcd2814f4915e PDF Text Text Autor: (1) Djelza Alija-Selmanović, MA; (2) Benjamina Londrc, MA Institucija: Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku E-mail: djelza.alija@pfk.edu.ba; benjamina.londrc@pfk.edu.ba ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA KROZ PRIZMU POVELJE EVROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA Sažetak U savremenom dobu postoji veliki broj konvencija i deklaracija koje proklamuju širok korpus ljudskih sloboda i prava koje su većinom nastale i dobile univerzalni značaj tek nakon Drugog svjetskog rata. Korpus proklamovanih i garantiranih ljudskih prava je danas vrlo širok, te obuhvata od ličnih, građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava te u novije vrijeme i praSva na zaštitu od tehnološkog razvitka, prava stranaca i izbjeglica. Posebno važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Povelja Evropske unije o temeljnim pravima koja je usvojena 07. decembra 2000. godine u Nici od strane predstavnika Evropskog vijeća, Komisije i Parlamenta i koja proklamira politička, građanska, ekonomska i socijalna prava. Već u preambuli Povelje se naglašava pravo na dostojanstvo, Povelja proklamuje ovo pravo kao temeljnu vrijednost na kojem cijela Unija (EU) počiva, te ističe da je Unija svjesna svojeg duhovnog i moralnog naslijeđa. Prema Povelji Evropska Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti, garantuje se jednakost svih građana pred zakonom i zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. Ključne riječi: Ljudska prava, Evropska unija, Povelja o temeljnim pravima Evropske unije, zaštita. �1. Uvod Analizirajući ljudske slobode i prava na evropskom tlu neophodno je posebnu pažnju posvetiti tekstu Povelje o temeljnim pravima Evropske unije. Godine 1999. tokom zasjedanja Evropskog vijeća u Kölnu je odlučeno da se sva prava i slobode, koje su na snazi u Evropskoj uniji, sakupe na jednom mjestu. Naredne godine, 2. decembra je usvojen prijedlog Povelje o temeljnim pravima EU od strane tijela kojeg su sačinjavali predstavnici vlada država članica, predstavnici Komisije, evropskih parlamentaraca i nacionalnih parlamenata, te predstavnici Evropskog suda pravde (ECJ) u ulozi posmatrača. U izradi Povelje je učestvovalo 15 predstavnika šefova država i vlada, 16 predstavnika Evropskog Parlamenta i 1 predstavnik Komisije, predstavnici nacionalnih parlamenata te u ulozi posmatrača i predstavnici određenih evropskih institucija. Ova skupina predstavnika je formira zasebno tijelo pod nazivom Konvent ili Konvencija. Povelja je usvojena od strane predstvanika Evropskog vijeća, Parlamenta i Komisije 7. decembra 2000. godine u Nici. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. U naučnoj i stručnoj literaturi objavljenoj u Bosni i Hercegovini analizi povelje posvećeno je malo pažnje i iz tog razloga se rad temelji prvenstveno na izvornom tekstu normativa. Metode rada koje su se primjenjivale u istraživanju i pomoću kojih se obrađivao predmet teme, te ostvario cilj i ponudili odgovori na postavljena pitanja su sljedeće: 1. hronološka metoda 2. vanjska i unutrašnja kritika izvora koje su korištene utvrđivanja samog teksta Povelje. Metoda unutrašnje kritike dovela je do zaključka da Povelja prestavlja važan izvor za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u Evropskoj Uniji. 1.1. Sadržaj Povelje Povelja je sačinjena od Preambule i sedam poglavlja u kojem je sadržano 54 člana koji su struktuirani po sljedećem redosljedu: - Preamble (Preambula) - Chapter I – Dignity (Poglavlje I – Dignitet) – čl. 1-5 - Chapter II – Freedoms (Poglavlje II – Slobode) – čl. 6-19 - Chapter III – Equality (Poglavlje III – Jednakost) – čl. 20-26 - Chapter IV – Solidarity (Poglavlje IV – Solidarnost) – čl. 27 – 38 - Chapter V – Citizens rights (Poglavlje V – Prava građana) – čl. 39 - 46 - Chapter VI – Justice (Poglavlje VI – Sudska zaštita) - čl. 47 - 50 - Chapter VII – General provisions (Poglavlje VII – Opće odredbe) – čl. 51 - 54 U Povelji su proklamovana prava i slobode prve i druge generacije odnosno, građanska i politička prava te ekonomska i socijalna prava. U Preambuli Povelje je iskazan i primarni razlog i cilj usvajanja Povelje koji se ogleda u tome da su narodi Evrope usvojili ovu Povelju u cilju stvaranja još većeg jedinstva među njima, te kako su riješeni da dijele mirnu budućnost zasnovanu na zajedničkim vrijednostima. U daljem tekstu Preambule, Povelja se direktno poziva i rearfirmiše prava koja proizilaze iz ustavnih tradicija i međunarodnih obaveza koje su zajedničke za države članice, iz Ugovora o Evropskoj uniji, Ugovora Zajednice, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, društvenih povelja koje je Zajednica i Vijeće Evrope usvojila, te iz slučajeva sudske prakse Suda pravde Evropskih Zajednica i Evropskog suda za ljudska prava. O zaštiti prava koje Povelja proklamira objašljava član 53. da Povelja ne dopušta tumačenja svojih odredbi kojim bi se išlo ispod standarda u smislu postojećih međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava i sloboda, kao ni odgovarajuće ustavne prakse država članica. 2. Značaj Povelje Značaj Povelje nalazi se prvenstveno u legitimaciji Unije i njenih rezultata. Obaveza Unije je poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je u mnogome osigurano i garantovano implementacijom Povelje o temeljnim pravima EU. Povelja predstavlja potvrdu i dodatnu zaštitu ljudskih prava i temeljnih �sloboda koju su definisale i odredile Opća dekleracija o pravima čovjekai i Evropska konvencija o pravima o zaštiti ljudskih prava i temeljnih slobodaii. Poseban doprinos shvatanju značaja Povelje i afirmaciji ljudskih prava u Evropskoj Uniji dao je profesor Petar Bačić koji ističe da su: „u samom tekstu nabrojana osobna, politička i socijalna prava od kojih neka u određenom vidu predstavljaju novine, a uz njih i nova prava: pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na zaštitu radne sredine, kao i zaštita od eksperimenata sa genetskim materijalima. Prema shvatanju europskih parlamenaraca temeljna prava postaju ključna komponenta identiteta EU. Usko povezana s pitanjem evropskog državljanstva, Povelja kao katalog temeljnih prava shvata se kao dodatna garancija državljanima članica EU-a“iii Za poštivanje načela Povelje nadležan je Evropski sud pravde sa sjedištem u Luxembourg-u. Nakon usvajanja Povelje, ECJ je odlučio da će prilikom donošenja svojih odluka koristiti Povelju kao svojevrstan „vodič“ i time je otvoren proces harmonizacije minimuma pravne zaštite u EU. Prema mišljenju Bačića Povelja predstavlja prvi korak prema evropskom ustavu.iv 3. Nadzor nad ostvarivanjem Poveljom proklamovanih prava Agencija za osnovna prava EUv je obrazovana krajem 2006. godine uz saglasnost Vijeća Evrope. Glavni zadatak Agencije je da vrši nadzor nad ostvarivanjem prava građana proklamovanih u Povelji. Početak obavljanja svog zadatka je bio predviđen za januar 2007., no počela je sa radom tek u martu 2007. godine. Nadležnost Agencije je prikupljanje objektivnih, pouzdanih i uporedivih podataka o ostvarivanju i poštivanju osnovnih prava u državama članicama, te pružnje informacija institucijama EU i državama članicama. Također Agencija može, na zahtjev institucija EU i država članica, zauzimati stavove o određenim pitanjima i davati preporuke. Međutim, glede nadzora, djelokrug Agencije je ograničen na osnovna prava ne obuhvatajući pitanja poštivanja ljudskih prava u vezi sa djelovanjem organa unutrašnjih poslova, odnosno povodom djelovanja policije i pravne saradnje nadležnih organa u krivičnim stvarima.vi Ovo rješenje je naišlo na mnogobrojne kritike, prvenstveno nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. 4. Povelja i Lisabonski ugovor Povelja je 2004. godine inkorporirana u tekst Evropskog ustava kao njegov sastavni dio, preciznije drugi dio ustavavii, i time joj je trebala biti data veća pravna snaga. Međutim, Ustav je na referendumima održanim u Francuskoj i Nizozemskoj 2005. godine doživio neuspjeh i time se onemogućilo ukorjenjivanje Povelje kao pravno obavezujućeg akta Unije te time Nela Popović zaključuje da „ [...] se nije razvila šira svijest među građanima Unije o Povelji kao aktu Unije koji će im zajamčiti bolju zaštitu ljudskih prava i olakšati pristupanje EZ-aviiiEvropskoj konvenciji [...] time je i politički cilj „promicanja vidljivosti i snage zaštite ljudskih prava u Evropskoj uniji“ izražen u Preambuli Povelje ostao neostvaren.“ix Datuma 13. decembra 2007. godine dolazi do potpisivanja Lisabonskog ugovora od strane lidera država članica u težnji da se nakon neuspjeha Ustava poveća demokratski legitimitet Unije. Komisija u svom mišljenju o revidiranju Osnivačkog ugovora navodi da je jedan od ključnih ciljeva Reformskog ugovora veća demokratičnost, transparentnost, učinkovitosti, jačanje solidarnosti, sigurnosti te prava pojedinca kao građanina Unije. Predsjednici Komisije, Parlamenta i Vijeća Unije su dan prije potpisivanja Lisabonskog ugovora potpisali Povelju i javno su izrazili želju da se Povelja učini pravno obavezujućom za institucije Unije. To znači da kad Evropska unija predlaže ili provodi neki Opća deklaracija o pravima čovjeka. (1948). UN, vidi u: http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Pages/Language.aspx?LangID=src3 (30.11.2015.) ii Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. (1951). Vijeće Evrope, vidi u: http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_BOS.pdf. iii Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava . Vidi u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. iv Ibid. v Agencija za osnovna prava EU vi Vidjeti više u: Misita, N. (2007). Osnovi prava Evropske unije. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 289. vii Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava . Vidi u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. viii Evropskih zajednica. ix Popović, N. (2008). Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Zagreb: Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, br. 2., 2-19. i �zakon, mora poštovati prava navedena u Povelji, isto moraju činiti i države članice kad primjenjuju zakone EU-a.x Dopunjenim člankom 6. Ugovora o Evropskoj uniji propisuje se da će Povelja imati jednaku pravnu snagu kao i Osnivački ugovori i da će Unija pristupiti Evropskoj konvenciji, no njene definirane nadležnosti Osnivačkim ugovorom se neće proširivati ni mijenjati.xi U Lisabonskom ugovoru se izričito navodi da Povelja ni na koji način ne proširuje ovlasti unije određene ugovorima te da se njom nije stvorilo niti jedno novo pravno načelo koje već nije sadržano u pravnom poretku EU. Prema riječima Nele Popović: „Povelja je najprije donešena kao samostalni i neobavezujući akt o čijoj pravnoj snazi je trebala odlučiti Međuvladina konferencija i Konvencija o budućnosti Evropske unije 2004. - koja je poslije donešena kao Evropski ustav.“xii Za razliku od Ustava koji je integrisao Povelju u svoj tekst, Lisabonski ugovor je ne integriše, već se ona odvaja kao zaseban dokument. Ovaj potez se smatra političkim ustupkomxiii na simboličkoj razini u kojem se željela građanima prikazati razlika između Reformskog i Ustavnog ugovora i time pravdati izostanak referenduma. No, odvajanje Povelje od osnivačkog ugovora u dvije različite cjeline jeste samo formalan potez, jer će Povelja stupiti na snagu zajedno sa Lisabonskim ugovorom i imat će istu pravnu snagu kao i ugovori. Također je ustupak pravljen u odnosu na Ustavnu koncepciju u vidu prihvatanja rezervi dvaju država koji su regulisani Protokolom o primjeni Povelje na Poljsku u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ove dvije države su izuzete iz nadležnosti Evropskog suda. 5. Protokol br. 30 Ujedinjeno Kraljevstvo – Poljska Glavni cilj Protokola Ujedinjenog Kraljevstva je da limitira zadiranje ekonomskih i socijalnih prava, propisane Poveljom, u nacionalno-pravni sistem Ujedinjenog Kraljevstva. Ovo ograničenje se odnosi na prava radnika i kolektivno pregovaranje, socijalnu sigurnost, zdravstveno osiguranje i pristup servisima od sveopćeg ekonomskog interesa. Član 52(6) dodaje da će se kompletan izvještaj uzimati od nacionalnih prava i prakse kao što je navedeno u Povelji. Protokol 30 sadrži 2 odredbe. One su: 1. Član 1(1) koji navodi da Povelja ne proširuje nadležnosti Evropskog suda Pravde ili bilo kojeg suda i tribunala u Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj ili Češkoj Republici. 2. Član 1(2) navodi da ako se želi proširiti odredba Povelje koja se odnosi na nacionalno pravo i praksu, onda će Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljska i Češka Republika primijeniti tu odredbu u mjeri u kojoj te propise unutrašnje pravo i praksa prepoznajexiv. Kao dodatak ovim odredbama Ujedinjeno Kraljevstvo je insistiralo da se usvoji Protokol na Lisabonski ugovor koji je naknadno privukao pažnju Poljske. Češka Republika, koja je od ranije imala Deklaraciju na Lisabonski ugovor je ovime dobila argument da bi izvukla korist iz Protokola Ujedinjeno Kraljevstvo – Poljska kada naredne države članice budu potpisivale ugovor. Engleski teoretičari se pitaju da li Protokol proizvodi ograničeno isključivanje iz Povelje u korist nekih određenih država članica (Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češka Republika) ili pak jednostavno pojašnjava ujednačeni učinak Povelje na sve države članice.xv Teoretičari smatraju da tekst Protokola nije u potpunosti jasan. Naime, navode da je činjenica da su Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo istaknute u nazivu Protokola i u preambuli i u svakom članu. Osim toga u 11-tom recitalu gdje „potvrđuje“ da Protokol nema utjecaja na promjenu Povelje „na ostale države članice“xvi ali se stoga može tumačiti kao posebna primjena ili status Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva. No, kao moguće objašnjenje se može uzeti to da su one poželjnije države: „koje su zatražile pojašnjenje nego li države u kojima Povelja ima niži stupanj primjene“. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je uvjerena da je Protokol zapravo pomoć u razumijevanju (i ograničavanju) primjene Povelje. Član 1. Protokola propisuje da Povelja „ ne proširuje sposobnosti Suda pravde Evropske Unije, ili nehog drugog suda ili arbitra...Ujedinjenog Kraljevstva, da utvrđuje da li su prava, regulacije ili administrativne odredbe, praksa ili postupcu Ujedinjenog Kraljevstva nekonzistentni sa Vaš vodič kroz lisabonski ugovor. (2009). Brussels: Evropska komisija Opća uprava za tisak i komunikacije, Publikacije B-1049, 10. Ibid. xii Popović, N. (2008). Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Zagreb: Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, br. 2., 2-19. xiii Vidjeti više u: Đurđević, Z. (2008). Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Evropi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, Vol.15., br. 2., 1077.-1127. xiv Kaczonowska, A. (2011). European Union Law – second edition.. Routledge: Oxon, 254. xvBiondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press, 167. xvi Ibid, 168. x xi �temeljnim pravima, slobodama i načelimaxvii“. Naime, Član 1(1) Protokola jasno daje do znanja da Povelja ne može sama od sebe dodati nove kompetencije sudovima u Poljskoj, Ujedninjenom Kraljevstvu ili Uniji, no to ne umanjuje njihove već postojeće kompetencije. Lord Goldsmith je istakao bit na vrlo jednostavan način: „Povelja reflektira samo postojeća prava, temeljna prava će i dalje imati efekta na Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i na sve ostale države članice – kao što je to oduvijek bilo“xviii 6. Protokol Ujedinjeno Kraljevstvo – Irska Protokol iz područja sloboda, sigurnosti i pravde također može imati implikacije na provedbu Povelje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Protokol izuzima Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku iz mjera koje su usvojene pod Naslovom V trećeg dijela Ugovora o Funcionisanju Evropske Unije. To znači da Ujedinjeno Kraljevstvo sudjeluje u područjima sloboda, sigurnosti i pravde na temelju mjera – po – mjera razmatrajući svaki zakonodavni prijedlog po meritumu. Doslovna primjena Člana 51. sugerira da Ujedinjeno Kraljevstvo ne treba biti obavezno prema Povelji na tim instancama. No, ako je Povelja obavezna za primjenu unutar djelokruga EU, onda je odgovor manje jasan. Engleski autori smatraju da pravosuđe Ujedinjenog Kraljevstva i zakonodavstvo unutrašnjih poslova trebaju razmotriti da ostanu u djelokrugu prava EU, čak i pod okolnostima kada se Ujedinjeno Kraljevstvo nije opredijelilo za mjere Unijexix. 7. Nova ljudska prava propisana u Povelji Povelja sadrži 54 člana koja su svrstana u šest poglavlja. Povelja je dopunjena sa Memorandumom o obrazloženju. Prava koja su sadržana u Povelji uključuju tzv. „klasična“ politička i građanska prava (npr. pravo na život član 2., pravo na privatnost član 7., i pravo na pravično suđenje član 47.), ekonomska, socijalna i kulturna prava (pravo na preventivnu zdravstvenu zaštitu član 31., pravo na poštene i pravedne uvjete rada član 31.) No, neka prava jasno odražavaju zahtjeve na području zaštite ljudskih prava koje su postavljene nedavnim razvitkom nauke i društva. Kao npr. pravo na integritet osobe (član 3.) eksplicitno uključuje zabranu engueničke prakse. Neka prava koja su sadržana u poglavlju o građanskim pravima se odnose samo na građane Evropske Unije npr. pravo glasa i kandidature na izborima za Evropski Parlament (član 39.), pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu (član 46.), dok druge odredbe poglavlja se mogu odnositi na osobe sa prebivalištem u nekoj od država članica – pravo na pristupa dokumentima (član 42.) i pravo na peticiju Evropskom Parlamentu (član 44.). Državljanstvo EU je definirano kao sljedeće: „svaki državljanin države članice je i državljanin Unije“ i on „uživa dvojno drtžavljanstvo“xx: kako nacionalno tako i Evropsko državljanstvo koje on ili ona slobodno koristi sa svim pravima i dužnostima koje mu pripadaju. U isto vrijeme pravo glasa i kandidature na općim izborima za Evropski Parlament, pravo na peticiju, pravo obraćanja i dobijanja odgovora od Evropskih institucija na vlastitom jeziku znače veoma važnu stepenicu prema aspektu interakcije sa građanima u odnosu na zahtjevajuću transparentnost i demokratsku legitimnost. 8. Zaključak Povelja o temeljnim pravima EU predstavlja regionalni instrument zaštite ljudskih prava na nivou Evropske unije koji prvi put u historiji Unije u jednom dokumentu objedinjuje katalog političkih, građanskih, ekonomskih i socijalnih prava svih građana i osoba sa prebivalištem u Evropskoj Uniji. Iako je prošla trnovit put od proglašenja do pravno obavezujućeg dokumenta, Povelja objedinjuje katalog ljudskih prava i sloboda koji se trebaju poštivati i primjenjivati u pravu Evropske Unije. Povelja proklamira novi spektar zagarantovanih ljudskih prava kao što su: pravo na integritet osobe, pravo glasa i kandidature na izborima za Evropski Parlament, pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu, pravo na pristupa dokumentima, pravo na peticiju Evropskom Parlamentu. Navedena nova prava su većim dijelom vezana isključivo za građane Evropke unije. Izuzetak je napravljen glede Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva i Češke Republike, jer ove države članice Protocol on the application of the Charter of fundamental rights of the European Union to Poland and to the United Kingdom, 17.12.2007. Official Journal of the European Union, http://eurlex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uri=oj:c:2007:306:0156:0157:en:pdf Datum pristupa: 05.03.2015., 11.12h. xviii The Rt Hon Lord Goldsmith QC. The Charter of Fundamental Rights: speech to BIICL. Datum pristupa: 15.11.2008. Biondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press, 170. xix Ibid. xxEncyclopedia of Human Rights – Volume 1. (2009). Editor in chief David P. Forsy. Oxford: Oxford Universty press, 196. xvii �nisu željele usvojiti sistem ljudskih prava proklamiranih Poveljom jer, kako smatraju pojedini autorixxi, bi se morale odreći, ili pak promijeniti neka nacionalna stajališta o vjerskim pitanjima ili pristupu prema manjinama. Stoga, njih obavezuje sudska praksa Evropskog suda ali ne i temeljna prava Povelje. Krajniji cilj Povelje je da prava koje ona proklamira budu više prepoznatljiva i vidljiva. No, sada kada nacionalni sudovi i Sud pravde moraju uzeti u razmatranje Povelju, ona će služiti u svrsi pomaganja u slučajevima gdje se reguliraju pitanja iz domena prava Evropske Unije. 9. Literatura Biondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press. Kaczonowska, A. (2011). European Union Law – second edition. Routledge: Oxon. Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. Misita, N. (2007). Osnovi prava Evropske unije. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Popović, N. (2008) Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, stručni članak, br. 2., Zagreb, 2-19. Vaš vodič kroz lisabonski ugovor. (2009). Brussels: Evropska komisija Opća uprava za tisak i komunikacije, Publikacije B-1049, 10. Đurđević, Z. (2008). Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Evropi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol.15., br. 2., 1077.-1127. Borchardt, K.D. Abeceda prava Evropske unije. Zagreb: Ured za publikaciju Evropske unije. Misita, N. (2009). Evropska unija institucije. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Gasmi, G. (2010). Pravo i osnovi prava Evropske unije. Beograd: Univerzitet Singidunum. Euroinfocentar. Datum pristupa: <www.euinfocentar.ba/page.php?q=61> 18.10.2015. u 12:23h. Preuzeto sa: Direkcija za Evropske integracije, Povelja o osnovnim pravima Evropske unije. Datum pristupa: 18.10.2015. u 14:45h. Preuzeto sa: <www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4795> Abeceda prava Evropske unije. Datum pristupa: 20.10.2015. u 09:55h. <www.hina.hr/EUdoc/articles-Abeceda_prava_Europske_unije_hr-1323622253.pdf> Preuzeto sa: European Court of Human Rights. Datum pristupa: 22.10.2015. u 09:35h. Preuzeto sa: <www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/CCC3C900-67F1-4ED1-8FDB D9FF05F63E8E/0/HRV_FRA_CASE_LAW_HANDBOOK.pdf> EnterEurope - Vodič kroz informacije o Europskoj uniji. Datum pristupa: 24.10.2015. u 13:27h. Preuzeto sa: <www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=24> xxi Vidjeti više u: Borchardt, K.D. Abeceda prava Evropske unije. Zagreb: Ured za publikaciju Evropske unije, 28 �Encyclopedia of Human Rights – Volume 1. (2009). Editor in chief David P. Forsy, Oxford: Oxford Universty press. European Parlament, Charter of Fundamental Rights. Datum pristupa: 24.10.2015. u 15:08h. Preuzeto sa: <www.europarl.europa.eu/charter/default_en.htm>. EU Charter of Fndametal <www.eucharter.org/ > Rights. Datum pristupa: 25.10.2012. u 10:11h. Preuzeto sa: Protocol on the application of the Charter of fundamental rights of the European Union to Poland and to the United Kingdom, 17.12.2007. Official Journal of the European Union. Datum pristupa: 05.03.2015., 11.12h. Preuzeto sa: <http://eurlex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uri=oj:c:2007:306:0156:0157:en:pdf > The Eu Charter: are we in or out. Rosalina English, UK Human Rights Blog. Preuzeto sa: <http://ukhumanrightsblog.com> Datum pristupa: 04.05.2015. u 13.32h. �Authors: (1) Djelza Alija-Selmanović, LL.M., (2) Benjamina Londrc, LL.M. Institution: Faculty of Law, University of Travnik E-mail: djelza.alija@pfk.edu.ba; benjamina.londrc@pfk.edu.ba THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS THROUGH THE PRISM OF THE CHARTER OF FUNDAMENTAL RIGHTS OF THE EUROPEAN UNION Abstract In modern times, there is a number of conventions and declarations which proclaim the broad corpus of human rights and freedoms which are mostly created and got universal significance only after the Second World War. Corpus of proclaimed and guaranteed human rights is now very broad, and includes the personal, civil, political, economic, social, cultural rights, and in recent times and the right to the protection from technological development, the rights of foreigners and refugees. An especially important role in protecting human rights has the EU Charter of Fundamental Rights which was adopted on 07 December 2000 in Nice by the representatives of the European Council, Commission and Parliament, and which proclaims political, civil, economic and social rights. The preamble of the Charter stresses the right to dignity; the Charter proclaims this right as a fundamental value on which the entire Union (EU) rests and points out that the Union is aware of its spiritual and moral heritage. According to the Charter, the European Union is founded on the indivisible, universal values of freedom, equality and solidarity, guarantees the equality of all citizens before the law and prohibits any form of discrimination based on sex, race, color, ethnic or social origin, genetic features, language, religion or belief, political or any other opinion, membership of national minority, property, birth, disability, age or sexual orientation. The purpose of this paper is to present the permanent values of the Charter in the light of human rights and fundamental freedoms as one of the main conditions for EU accession. Keywords: Human rights, European Union, Charter of Fundamental Rights of the European Union, protection. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3177 Title A name given to the resource ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA KROZ PRIZMU POVELJE EVROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA Author Author SELMANOVIĆ, Alija Djelza LONDRC, Benjamina Abstract A summary of the resource. U savremenom dobu postoji veliki broj konvencija i deklaracija koje proklamuju širok korpus ljudskih sloboda i prava koje su većinom nastale i dobile univerzalni značaj tek nakon Drugog svjetskog rata. Korpus proklamovanih i garantiranih ljudskih prava je danas vrlo širok, te obuhvata od ličnih, građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava te u novije vrijeme i praSva na zaštitu od tehnološkog razvitka, prava stranaca i izbjeglica. Posebno važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Povelja Evropske unije o temeljnim pravima koja je usvojena 07. decembra 2000. godine u Nici od strane predstavnika Evropskog vijeća, Komisije i Parlamenta i koja proklamira politička, građanska, ekonomska i socijalna prava. Već u preambuli Povelje se naglašava pravo na dostojanstvo, Povelja proklamuje ovo pravo kao temeljnu vrijednost na kojem cijela Unija (EU) počiva, te ističe da je Unija svjesna svojeg duhovnog i moralnog naslijeđa. Prema Povelji Evropska Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti, garantuje se jednakost svih građana pred zakonom i zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. Ključne riječi: Ljudska prava, Evropska unija, Povelja o temeljnim pravima Evropske unije, zaštita. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7323cc31a865b8a908105804605865c7.docx 3f69d34113633a8f222b578952bef6bd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dd8f684a16f69e03b46d333419c95a35.pdf a4110b00deb3a4b0a09b08721f7f4021 PDF Text Text Autori: (1) Doc. dr. Darko Radić; (2) Doc. dr Radenko Jotanović Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci E-mail: d.radic@pravobl.org; r.jotanovic@pravobl.org ZAŠTITA ŢIRANATA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Saţetak U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013. godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga, predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika iz ugovora o kreditu. Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji pravne sigurnosti. Ključne riječi: ugovor o kreditu, glavni dužnik, povjerilac, žirant, davalac kredita, korisnik kredita. �1. Uvod Usljed dugotrajnog i kontinuiranog nezadovoljstva žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine (dalje: FBiH), krajem 2013. godine Parlament FBiH usvojio je Zakon o zaštiti žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine (dalje: ZZŽ)i. Usvajanem ovog zakona je, dakle, trebalo da se obezbijedi dodatna pravna zaštita za žirante, koji su uglavnom preko različitih udruženja građana predstavljavli javnosti brojne i raznovrsne probleme u kojima su se našli, istovremeno insistirajući na svom pravno inferiornom položaju u odnosu na davaoce kredita (banke i mikrokreditne organizacije). Opšti stav ove grupe građana, iako svi oni nisu opterećeni istom vrstom problem, jeste da su nedovoljno zaštićeni i da je nužna pravna zaštita od povjerilaca prema kojima dužnici imaju obaveze za čije ispunjenje su jamčili. U takvoj višegodišnjoj atmosferi pritisaka na razne nivoe vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini, zakonodavac u FBiH odlučio se da usvoji poseban zakon kojim se bliže uređuju prava i obaveze jemca, kako u smislu njegovog odnosa prema povjeriocu, tako i u pogledu odnosa između povjerioca i dužnika. Na opisani način u FBiH uveden je lex specialis, koji u značajnoj mjeri sadrži rješenja drugačija od onih koja su sadržana u opštim pravilima obligacionog prava (naročito u dijelu obligacionopravnog zakonodavstva u kojem se uređuje ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu), zbog čega se osnovano može postaviti pitanje njihove usaglašenosti, odnosno opravdanosti drugačijeg pristupa u regulisanju instituta jemstva. Iz analize sadržaja odredaba ZZŽ proizlazi naredni problema, a tiče se moguće dekonstrukcije instituta jemstva i redefinisanja odnosa između jemstva (ugovora o jemstvu) i kredita (ugovora o kreditu), jer su pravila iz ZZŽ u značajnoj mjeri promijenila konfiguraciju jemstva (u slučaju kada se jemči za obavezu iz ugovora o kreditu). U tom smislu, smatramo korisnim da se razmotre pojedina rješenja iz ZZŽ i analizira njihova potencijalna neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, a u svijetlu pronalaženja odgovora na pitanje da li se pravilima sadržanim u ZZŽ u stvari vrši nedozvoljen upliv u obligacionopravno zakonodavstvo, a u pravcu dekonstrukcija nekih obligacionopravnih instituta. 2. Pojam, ugovarači i struktura ugovora o kreditu u ZZŢ Pojam ugovora o kreditu utvrđen je u odedbama ZOOii. Međutim, u dijelu ZZŽ koji nosi naslov "Odnos prema drugim propisima" zakonodavac je odredio značenja pojedinih pojmova u smislu ovog zakona. Svoje mjesto našao je i pojam ugovora o kreditu/mikrokreditu za koji se konstatuje da ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi i u zakon o mikrokreditnim organizacijamaiii (čl. 4 alineja 5 ZZŽ). Imajući u vidu prethodno navedeno, definisanje ugovora o kreditu je upravo jedno od interesantnih pitanja i potencijalno spornih rješenja u ZZŽ. U čl. 7 st. 1 ZZŽ ugovor o kreditu se određuje kao jedinstven i da sadrži sva međusobna prava i obaveze glavnog dužnika, povjerioca i žiranta. U čl. 1065 ZOO, ugovor o kreditu drugačije je definisan: ugovorom o kreditu bankaiv vse obavezuje da korisniku Službene novine, br. 100/13. Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 и 57/89; Službeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94; Službene novine FBiH, br. 29/03. iii Pojam kredita se u Zakon o mikrokreditnim organizacijama – ZMKO (Službene novine FBiH, br. 59/06) zapravo i ne definiše posebno u smislu određivanja ugovornih strana, prava i obaveza, bitnih elemenata ugovora, i sl., već se utvrđuje da su mikrokrediti oni krediti koji ne prelaze iznos od 50.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditno društvo, odnosno 10.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditna fondacija (čl. 4 st. 1). iv Pored banaka, čija je jedna od djelatnosti davanja kredita, zakonom je propisano da mikrokreditne organizacije mogu obavljati djelatnost davanja mikrokredita. Vid. čl. 39 t. 2 Zakona o bankama FBiH – dalje: ZB (Službene novine FBiH, br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03) i čl. 2 i čl. 15 st. 1 ZMKO. v Pored banaka i mikrokreditnih organizacija i drugi subjekti (kreditne institucije) mogu odobravati kredite. To se posebno odnosi na privredne organizacije koje daju neposredno, odnosno putem banke kredite korisnicima svojih proizvoda i usluga tako što im omogućuju njihovu kupovinu ili korišćenje na rate (tzv. potrošački kredit, odnosno „praksa vezivanja usluga“ ili „praksa objedinjavanja usluga“ po Direktivi 2014/17/EU od 04.02.2014. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na i ii �kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom (Vasiljević, 2013; Đurđević, 2003).vi Iz zakonskog uređenja ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno odredbama ZOO, jasno proizlazi da je na jednoj strani ugovora banka kao davalac kredita, sa osnovnom obavezom da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, dok je na drugoj strani korisnik kredita čije su osnovne obaveze da banci plaća ugovorenu kamatu i da dobijeni iznos novca vrati banci u vrijeme i na način kako je to ugovorom određeno (Vasiljević, 2013). Dakle, riječ je o dvostrano obaveznom, teretnom, trajnom, komutativnom i formalnom ugovoru. Međutim, iz definicije ugovora o kreditu kako je to utvrđeno u čl. 7 st. 1 ZZŽ rađaju se izvjesne dileme. Naime, za razliku od određivanja pojma ugovora o kreditu kako je to učinjeno u ZOO, u citiranoj odredbi ZZŽ definicija ugovora o kreditu ne sadrži određenje o osnovnim pravima i obavezama ugovornih strana, već se ističe da je "jedinstven" i da "sadrži sva međusobna prava i obaveza glavnog dužnika, povjerioca i žiranta". Uvođenjem odrednice "jedinstven", zakondavac je, po svemu sudeći, nastojao da naglasi da se radi o pravnom poslu u koji su involvirani davalac kredita, korisnik kredita i jemac. Drugim riječima, vidljiva je intencija zakonodavca da ugovorom o kreditu u stvari obuhvati i elemente ugovora o jemstvu, što nije dio domaće pravne tradicije i što u značajno mjeri otežava primjenu instituta jemstva kako je ono uređeno pravilima obligacionog prava. Ovo nesumnjivo proizlazi iz odredbe čl. 29 st. 2 ZZŽ u kojom se ne dopuštaju dva posebna ugovora: ugovor između povjerioca (davaoca kredita) i glavnog dužnika (korisnika kredita), odnosno ugovor između povjerioca i jemca. Međutim, u čl. 9 st. 3 ZZŽ, a u kojem se govori o funkciji i prirodi jemstva, ističe se da je "jemstvo akcesoran (sporedni) ugovor koji nema samostalno pravno postojanje, već je zavisno od postojanja i valjanosti osnovnog pravnog posla čijem osiguranju i koristi". Dakle, u potonjoj normi ugovor o jemstvu se razlikuje (i odvaja) od ugovora o kreditu, pri čemu se jasno određuje njihov međusobni odnos u smislu kojeg je ugovor o jemstvu akcesoran i zavisi od ugovora o kreditu. Prema tome, u pogledu definisanja ugovora o kreditu i u smislu određivanja odnosa između ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, ne samo da postoji neusaglašenost između ZZŽ i drugih relevantnih zakonskih propisa, već je evidentna i neusaglašenost između pojedini odredaba isto zakona – ZZŽ. S druge strane, zakonodavac prilikom određenja kredita zauzima interesantan pristup i u pogledu utvrđivanja ugovarača, pa se pominju glavni dužnik, povjerilac i žirant (jemac). Ne treba posebno obrazlagati argument da je ugovor o kreditu dvostranoobavezan i teretan ugovor, u kojem, prema tome, na objema ugovornim stranam leže prava i obaveze. Sljedstveno tome, svaka od ugovornih strana – davalac kredita i korisnik kredita mogu u odnosu na određeni akt ponašanja biti kako na poziciji povjerioca, tako na poziciji dužnika. Dakle, ovakav pristup u označavanju ugovornih strana nije sasvim korektno rješenje. Apstrahujući odredbe ZZŽ, odnosno oslanjajući se na odredbe ZOO kojima se uređuje ugovor o kreditu, nesporno je da su ugovarači iz ugovora o kreditu davalac kredita, koji nakon stavljanja na raspolaganje drugoj strani određenog iznosa novčanih sredstava ima poziciju povjerioca, i korisnik kredita, koji ima obavezu da dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je propisano ugovorom i da davaocu kredita plati ugovorenu kamatu, i koji ima poziciju dužnika, dok je jemac treće lice koje se povjeriocu obavezuje da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika akto to ovaj ne učini (čl. 997 i 1065 ZOO). Međutim, zakonodavac u odredbi čl. 7 st. 1 ZZŽ uvodi tremin "glavni dužnik" želeći da utvrdi da se na istoj - dužničkoj strani ugovornog odnosa nalazi i jemac, a da je naspram ovih lica – na drugoj strani ugovornog odnosa povjerilac. Na ovaj način, zakonodavac potvrđuje da se, u smislu razmatrnih odredaba ZZŽ, ugovor o kreditu ne posmatra odvojeno od ugovora o jemstvu, i obrnuto, uvažavajući činjenicu da je ugovor o jemstvu akcesornog karaktera, već se elemnti oba ova ugovora "unose" u jedan ugovorni odnos u kojem su davalac kredita, povjerilac i jemac. Kada je riječ o ugovornim strana, ni ovde stvari nisu do kraja jasne. U ZOO ugovorne strane iz ugovora o kreditu su davalac kredita i korisnik kredita. No, u ZZŽ ugovorne strane iz ugovora o kreditu stambene kredite i o izmjeni direktive 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010). Isto tako i svako fizičko lice (nekreditna institucija) može biti u ulozi davaoca kredita pod uslovom da se radi o sporadičnom slučaju i da nije riječ o zelenaštvu. vi Gotovo istu definiciju ugovora o kreditu sadrži Njemački građanski zakonik – Bürgerliches Gesetzbuch 1896. (par. 488). �su: povjerilac, glavni dužnik i jemac. Dakle, umjesto davaoca kredita (banka ili u slučaju mikrokredita mikrokreditna organizacija) koristi se termin "povjerilac", što je u stvari generički pojam i koristi se za označavanje strane u obligacionopravnom odnosu. S druge strane za korisnika kredita upotrebljava se pojam "glavni dužnik", čime se želi nagovjestiti učešće trećeg subjekta i odnos između korisnika kredita i trećeg. Dakle, za razliku od ugovora o kreditu kako je regulisan u odredbama ZOO, zakonodavac kroz ZZŽ uvodi u ovaj ugovora kao ugovornu stranu i jemca, odnosno naglašava jedinstvo ovog ugovora, iako je u čl. 4 alineji 5 ZZŽ propisano da ugovor o kreditu ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi.vii Navedeno rješenje ZZŽ u pogledu ugovornih strana u ugovoru o kreditu prihvata se i u pravnoj teoriji, tako da se i jemci smatraju dužnicima ili bolje reći sadužnicima (jemcima platcima) iz ugovora o kreditu od kojih kreditor može da se namiri ukoliko to ne uspije od glavnog dužnika kao korisnika kredita (Vasiljević, 2013). Dakle, ovdje se ističe razlika između korisnika kredita i dužnika u smislu da pojam “dužnik” obuhvata, ali se ne ograničava pojmom “korisnik kredita”. Time se struktura subjekata ugovora o kreditu usložnjava, ali je samo korisnik kredita lice koje u tom smislu zaključuje sa davaocem ugovor o kreditu (Vasiljević, 2013). 3. Model jemstva u odredbama ZZŢ Jemstvo je jedno od ličnih sredstava obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Ugovorom koji se zaključuje između povjerioca i jemca ovaj drugi se obavezuje da će povjeriocu ispuniti punovažnu i dospjelu dužnikovu obavezu, ako to dužnik ne učini. Na ovaj način je i zakonodavac definisao jemstvo, propisujući da je pisana forma ugovora o jemstvu uslov da ugovor obavezuje jemca (čl. 997 i 998 ZOO). Predmet ugovora o jemstvu je obaveza koju dužnik ima prema povjeriocu iz postojećeg obligacionopravnog odnosa, pa je jemčeva obaveza akcesorna i supsidijarna (Morait, 2010). Ista zavisi od punovažnosti i dospjelosti obaveze dužnika. Akcesornost obaveze jemca potvrđena je i kroz pravila kojima se uređuje zastarjelost jemčeve obaveze. Zastarjelošću obaveze dužnika, zastarijeva i obaveza jemca (čl. 1019 st. 1 ZOO).viii Međutim, pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava žiranata, kako je to utvrđeno odredbama ZZŽ, podrazumijeva nešto drugačiji koncept jemstva, barem kada su u pitanju jemci koji jemče za ispunjenje obaveze dužnika koju je ovaj preuzeo ugovorom o kreditu/mikrokredituix. Iako se u čl. 9 st. 4 ZZŽ konstatuje da je prema svojoj prirodi i funkciji jemstvo akcesoran (sporedni) ugovor koji zavisi od postojanja i valjanosti osnovnog pravnog posla čijem obezbijeđenju služix, zakonodava je ovlastio jemca da može odustati od zaključenog ugovoraxi i to bez navođenja razloga za odustanak (čl. 8 st. 1 ZZŽ).xii Iako se čl. 3 st. 2 ZZŽ propisuje da će se na sva pitanja koja nisu drugačije uređena ovim zakonom primjenjivati odredbe ZOO, smatramo da se na odustanak iz čl. 8 st. 1 ZZŽ ne može primjeniti institut odustanicexiii. Dakle, jemac u roku od sedam dana od zaključenja ugovora može odustati od ugovora, obavještavajući povjerioca o tome u pisanoj formi.xiv Ako pođemo od premise da je jemac ugovorna strana u ugovoru o Upor. čl. 4 alineja 4, odnosno čl. 7 st. 1 ZZŽ i čl. 1065 ZOO. Ukoliko je rok zastarjelosti obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, onda obaveza jemca zastarijeva za dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika (čl. 1019 st. 2 ZOO). ix Budući da se krediti i mikrokredit u smislu razmatranih propisa razlikuju prema davaocu (status i oblik organizacije – banke i mikrokreditne organizacije), odnosno prema visini iznosa kreditnih sredstava, dio analize koji se odnosi na ugovor o kreditu vrijedi i za ugovor o mikrokreditu bez posebnog naglašavanja u tekstu ugovora o mikrokreditu. x Budući da se cijeli zakon odnosi na pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava žiranata, bilo je za očekivati da će zakonodavac govoriti o zavisnosti jemstvau u odnosu na ugovor o kreditu, umjesto što je upotrijebio mnogo širi pojam "pravni posao". Isto tako, primjećujemo da se jemstvom ne obezbijeđuje pravni posao (niti ugovor o kreditu), već se jemstvom obezbijeđuje izvršenje obaveze glavnog dužnika. xi Nije bliže određeno o kojem se ugovoru radi. Imajući u vidu definiciju ugovora o kreditu iz čl. 7 st. 1 ZZŽ, pretpostavlja se da je zakonodavac na umu imao ugovor o kreditu. xii U ZOO regulisana je samo mogućnost da korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit, v. čl. 1068, st. 1. xiii Odustanica je ovlašćenje na temmelju sporazuma ugovornih strana da jedna ili svaka ugovorna strana može da odustane od ugovora davanjem odustanice (čl. 82 ZOO). xiv Odredba u stavu 2 čl. 8 ZZŽ nije najsrećnije formulisana. Naime, u stavu 1 čl. 8 ZZŽ jemcu se daje pravo da odustane od ugovora u sedmodnevnom roku, a u narednom stavu istog člana jemac se obavezuje da povjerioca o takvoj svojoj namjeri vii viii �kreditu, a što proizlazi iz čl. 7 st. 1 i čl. 29 st. 2 ZZŽ, odnosno od premise da jemac može odustati od ugovora (u roku od sedam dana), izvodi se zaključak da jemac svojom izjavom volje i nezavisno od ponašanja ostalih ugovarača (glavnog dužnika i povjerioca) koje je saobrazno sadržaju ugovora, odnosno bez obzira na njihovu vjernost i privrženost ugovoru, može dovesti do prestanka ugovora. Ovakva pravna moć kojom raspolaže jemac ima ozbiljne implikacije na primjenu načela ravnopravnosti ugovornih strana (čl. 11 ZOO). Budući da se odustanak jemca ne može pravno kvalifikovati kao primjena instituta odustanice, niti se to može posmatrati kao jednostrani raskid ugovora (zbog neispunjenja ili u drugim zakonom propisanim slučajevima), nije jasna pravna priroda ovog prava jemca, koje ipak ima obilježja preobražajnog prava. Opštim pravilima obligacionog prava predviđena su dva oblika jemstva: supsidijarno jemstvo (čl. 1004 st. 1 ZOO) i soliradno jemstvo (čl. 1004 st. 3 ZOO). U prvom slučaju povjerilac može zahtijevati ispinjenje obaveze od jemca tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom pozivu. U slučaju solidarnog jemstva, jemac (je jemac platac i) odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac ga može pozvati na ispunjenje cijele obaveze istovremeno kad i glavnog dužnika ili samo njega (jemca) ili samo glavnog dužnika. Međutim, iz tumačenja odredaba čl. 7 st. 3 t. 14 i 15, odnosno čl. 17 st. 1 ZZŽ proizlazi da povjerilac ne može pozvati jemca na ispunjenje obaveze nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom pozivu ili kad i glavnog dužnika, već isključivo onda kada je iscrpio sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku.xv Dakle, jemstvo (kada se jemči za obavezu iz ugovora o kreditu) se kao pravna ustanova uređuje na sasvim drugačiji način nego što je to učinjeno u ZOO. 4. Pravni poloţaj jemca Odredbama ZZŽ jemac, ili zakonskom terminologijom žirant je pravno ili fizičko lice koje je garant kreditnog posla i koje se obavezuje, isključivo u pisanoj formi, izvršiti namirenje povjeriocu teka kad to nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ovog zakona (čl. 4 alineja 1). U smislu kompariranja regulative jemstva u ZOO i ZZŽ, jednaka su rješenja u pogledu forme – oba zakona propisuju da je jemac dužan ispuniti obavezu ako se na to obavezao u pisanoj formi (čl. 998 ZOO i čl. 4 alineja 1 ZZŽ). Time se gotovo iscrpljuju identičnosti, ili in linea extremis usaglašenosti ovih propisa u pogledu instituta jemstva. Naime, prema pravilima obligacionog prava, jemac se obavezuje povjeriocu da će ispuniti obavezu dužnika, ako to ovaj ne učini (čl. 997 ZOO). Dakle, jemac jemči (garantuje) za obavezu dužnika. Međutim, u ZZŽ ističe se da je jemac garant kreditnog posla. Budući da je pojam kreditnog posla je širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita, sa svim je jasno da se između ovih kategorija ne može povući znak jednakosti. Drugim riječima, za razliku od rješenja u ZOO, a prema kojem jemac odgovara za obavezu dužnika, u ZZŽ je prihvaćeno rješenje da jemac garantuje za cijeli kreditni posao. Podsjećamo kreditni posao obuhvata prava i obaveze dužnika, ali i povjerioca. Dakle, jezičkim tumačenjem mogao bi se izvesti zaključak da je jemac kroz pravila ZZŽ dospio u manje povoljan položaj od onog kojeg ima u odredbama ZOO. Sljedstveno tome, postavlja se pitanje da li je zakonodavac, uprkos inicijalnoj intenciji – da zaštiti jemca, kroz definisanje pojedinih zakonskih odredaba odstupio od svoj prvobitne namjere, za koju vjerujemo da je opredijelila i naziv zakona, ili je pak svojom nespretnošću i nekonzistentnim pristupom doveo jemca u manje povoljnu poziciju od one koje mu je obezbijeđena kroz odredbe ZOO. Vjerujući je da se radi o potonjoj situaciji, ukazujemo da naredne problem koji proizlaze iz zakonske definicije jemca (žiranta). Za razliku od pravila ZOO, u kojima se predviđa supsudijarno jemstvo obavijesti prije isteka sedmodnevnog roka, što u suštini skraćuje "period hlađenja", odnosno rok da jemac donese odluku. Ovo naročito treba posmatrati s obzirom na činjenicu da je ZZŽ regulisao duplo kraći rok nego što je rok za povlačenje potrošača iz ugovora regulisan u Direktivi 2014/17/EU. xv O nedorečenosti ove konstrukcije već je prethodno bilo riječi. �i solidarno jemstvo, zakonodavac kroz odredbe ZZŽ, a uređujući jemstvo za obavezu iz ugovora o kreditu, promoviše poseban moel jemstva koji ima određene specifičnosti. Naime, jemac je, prema njegovoj zakonskoj definiciji, obavezan da ispuni obavezu povjeriocu, tek kad to (ispunjenje) nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ZZŽ. Dakle, jemac se može pozvati na ispunjenje dužnikove obaveze prema povjeriocu tek kada su iscrpljene druge mogućnosti, a koje se ogledaju u korištenju sredstava obezbjeđenja kredita. Pri tome, vjerujemo da je zakonodavac pod teminom "sredstva obezbjeđenja kredita" mislio na sredtsva za obezbjeđenje izvršenja dužnikove obaveze – korisnika kredita. Zaštita jemaca se, dakle, ogleda u propisivanju obaveznog pokušaja namirenja povjeriočevog potraživanja kroz ostala sredstva obezbjeđenja obaveze dužnika, što otvara dilemu da li su druga lica (npr. zalogodavac) koja su svojom imovinom involvirana u cijeli pravni posao (ugovor o kreditu), a dajući sredstva obezbijeđenja ispunjenja dužnikove obaveze, zapravo u inferiornom položaju u odnosu na jemca. Pored toga, problem vidimo i u odredbiama čl. 7 st. 3 t. 14 i 15 ZZŽ, a naročito u smislu njene neusaglašenosti sa odredbom čl. 4 alineja 1 ZZŽ, jer se u prvopomenutim odredbama predviđa da povjerilac prije utuženja jemca treba iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku. Prvi problem vidimo u činjenici da zakonodavac prejudicira stanje odnosa između povjerioca i jemca, ne razlikujući ovlašćenje povjerioca od zahtijeva povjerioca (prava povjerioca da zahtijeva ispunjenje obaveze dužnika prinudnim putem). Dakle, nije isključeno da će jemac na poziv povjerioca ispuniti obavezu za koju je jemčio, iako zakonodavac propisuje da ugovor o kreditu i mikrokreditu mora da sadrži odredbu da će povjerilac prije utuženja jemca iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku. Budući da je potraživanje povjerioca (davaoca kredita ili mikrokredita) subjektivno obligaciono pravo, te da je obaveza dužnika (korisnika kredita) imovinskog karaktera, sasvim je jasno da u skladu sa načelom autonomije volje ovi učesnici u obligacionom odnosu mogu slobodno odlučivati o vršenju svojih prava - povjerilac slobodno odlučuje da li će zahtijevati ispunjenje obaveze, a jemac slobodno odlučuje da li će obavezu za koju je jemčio ispuniti na poziv povjerioca ili će se pak upustiti u sudski spor. Dalje, zakonodavac zahtijeva od povjerioca da prije utuženja jemca iscrpi sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku (čl. 7 st. 3 t. 14 ZZŽ), odnosno jemac se oslobađa obaveza da vraća kredit (ispuni obavezu dužnika) sve dok povjerilac ne preduzme prethono opisane radnje (čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ).xvi S tim u vezi postavlja se pitanje šta se ima smatrati iscrpljivanjem svih pravnih sredstava: da li je riječ o pravima povjerioca (vršenju povjerilačkih prava) ili se radi o mogućnostima da povjerilac u procesnpravnom smislu preduzme sve radnje u pravcu namirenja svog potraživanja (i u svim stepenima i instancama sudskog odlučivanja), ili pak i jedno i drugo? U vezi sa obimom jemčeve obaveze evidentiramo i to da se u odredbi čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca, onda visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja jemca. Na ovaj način postavlja se ograničenje u pogledu visine obaveze jemca koja može biti manja od visine obaveze (anuiteta) dužnika, što nije u koliziji sa pravilima ZOO kojima se uređuje jemstvo, jer se potonjim pravilima predviđa da jemac odgovara za cijelo ispunjenje obaveze za koju je jemčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. Budući da pravila ZZŽ predviđaju pomenuto ograničenje koje u svakom slučaju predstavlja lakše uslove i povoljniju poziciju za jemca, ima mjesta za primjenu odredbe čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ, koja je u tom smislu usaglašena sa ciljem i domašajem odredbe iz čl. 1002. St. 2 ZOO. 5. Posebna zaštita ţiranta ili specijalna ograničenja slobode ugovaranja U namjeri da se prava i interesi jemca posebno zaštite, zakonodavac je posegnuo za specijalnim instrumentima zaštite koja izazivaju pravne dileme. Poseban problem je zakonska formulacija prema kojoj ”žirant neće vraćati kredit prije nego što povjerilac preduzme sve radnje” koje se odnose na iscrpljivanje svih pravnih sredstava prije utuženja jemca. Nije jasno da li se ovde misli na otplatu kredita u smislu ispunjenja obaveze dužnika koja glasi na vraćanje određenog iznosa sredstava (cjelokupnog iznosa kredita) ili je zakondavac imao intenciju da se ova norma odnosi na isplatu anuiteta kredita. Vjerujemo da je u pitanju isplata anuiteta, ne nužno i cjelokupnog iznosa kredita, jer je mogućno da u određenom momentu dužnik (korisnik kredita) postane sposoban za nastavak otplate kredita. Ovo potvrđuje drugi dio odredbe iz čl.7 st. 3 t. 15 ZZŽ u kojem se navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca, onda “visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja svakog žiranta pojedinačno i svih žiranata solidarno”. xvi �Prvi u nizu slučajeva odnosi se na specifičan pristup uređenju odnosa jemstva i još jednog sredstva obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Naime, odredbama ZZŽ nije dopuštena primjena instituta jemstva u slučaju kada je predviđena - kao sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze – zaloga (čl. 29 st. 3 ZZŽ). Iako se, istina do određene mjere, može razumijeti da zakonodavac želi da zaštiti jemca, nije jasno zašto na posve radikalan način postupa u odnosu na situaciju kada se kao instrument obezbjeđenja iste obaveze glavnog dužnika već predviđa zaloga. Valjda je to povoljnija pozicija od one u kojoj je jemstvo jedino sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Razumije se, ovakva zabrana ugovaranja jemstva predstavlja ograničenje autonomije volje, odnosno sloboda ugovaranja kao oblik njene realizacije, koje je jedno od načela obligacionog prava (čl. 10 ZOO). S tim u vezi, vrijedna pažnje je i odredba čl. 17 st. 2 kojom se glavnom dužniku za vrijeme trajanja ugovora o kreditu zabranjuje da pokloni ili proda svoju imovinu.xvii Ovo je još drastičniji primjer ograničenja slobode ugovaranja, gdje ne postoji nikakav ligitimitet, jer se iza ovakvog ograničenja ne nalazi razlog zaštite opšteg intetersa. Čini se da je zakonodavac u namjeri da zaštiti jemca potpuno zaboravio na institu vršenja povjerilačkih prava i mogućnosti pobijanja pravnih radnji dužnika. No, ukoliko glavni dužnik ipak postupi suprotno odredbi čl. 17 st. 2 ZZŽ, onda povjerilac ne može tražiti ispunjenje obaveze od jemca, sve dok ne zatraži od suda da se imovina glavnog dužnika vrati u prvobitno stanjexviii. Međutim, zakonodavac dozvoljava izuzetak od prethodno citiranog pravila i dozvoljava da povjerilac zahtijeva ispunjenje obaveze od jemca koji se "vlastitom voljom i odlukom obavezao povjeriocu o preuzimanju obaveze izmirenja duga" (čl. 17 st. 5 ZZŽ). Ostavljajući po strani pitanje kako se neko može obavezati bez svoje volje, ovde uočavamo hibridnu konstrukciju – mješavinu ustanove jemstva i instituta preuzimanja ispunjenja.xix Zatim, u čl. 11 st. 1 ZZŽ propisano je da se jemac koji je fizičko lice može obavezati ako nije stariji od 65 godina, niti mlađi od 18 godina. U pogledu određivanje minimalne starosne granice, smatramo da je suvišno da se u ovom zakonu određuje minimalna dob jemca, jer nema sumnje da za ugovor o jemstvu, kao i za druge ugovore vrijedi opšte pravilo da se sposobnost za zaključenje punovažnog ugovora kojim se preuzimaju obaveze, odnosno potpuna poslovna sposobnost stiče punoljetstvom, odnosno sa navršenih 18 godina života.xx Međutim, određivanje “gornje starosne granice” za jemca smatramo izuzetno problematičnim. Dakle, zakonodavac zabranjuje fizičkim licima starijim od 65 godina da jemče za obavezu dužnika. Ovo predstavlja presedan da životna dob jednog fizičkog lica determiniše njegovu ugovornu sposobnost. I pored činjenice da je lice potpuno poslovno sposobno i da može zaključiti druge teretne ugovore, zakonodavac “štiti” potencijalnog jemca na način da ograničava njegovu slobodu ugovaranja i zabranjuje mu da zaključi ugovor o jemstvu, odnosno da u smislu odredaba iz čl. 7 st. 1 ZZŽ bude ugovorna strana u ugovoru o kreditu. Iz ovoga proizlazi da lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, može raspolagati svojom imovinom pravnim poslovima inter vivos (npr. prodaja stvari ili prava) i pravnim poslovima mortis causa (npr. testamentom), ali ne može jemčiti za obavezu koju je temeljem ugovora o kreditu preuzeo korisnik kredita. Paradoksalno je dakle, da nema zakonskih prepreka da jedno lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, zaključi ugovor o kreditu kao korisnik kredita i preuzeti obavezu vraćanja određenog iznosa novčanih sredstava u ugovorom definisanom roku uz sporazumno utvrđenu kamatu, a isto to lice ne može jemčiti za istovrsnu obavezu koju bi u svojstvu korisnika kredita preuzelo tređe lice. Osim što se ovakvom rješenju može prigovoriti sa formalno-pravnog i logičkog aspekta, nesumnjivo je da je razmatrano rješenje u koliziji sa drugim relevantnim zakonskim normama koje se odnose na poslovnu sposobnost (i ugovornu sposobnost) fizičkog lica. Konačno, ističemo “zakonsko ukidanje kategorije žiranta”, ukoliko se radi o kreditnim iznosimaxxi većim od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je predviđen period otplate kredita u roku dužem od 3 U zakonskom tekstu se kaže "...pokloniti, prodati ili prepisati trećem licu.." Termin "prepisati" nije sasvim korektan i vjerovatno se mislilo na raspolaganje putem prenosa prava svojine na nekoj stvari (najčešće nepokretnosti). xviii Treba li ovde uopšte postaviti pitanj zaštite pravne sigurnosti i prava savjesnog trećeg lica. xix Podsjećanja radi, preuzimanje ispunjenja obaveze je odnos inter debitores i tiče se sporazuma između dužnika i trećeg lica, a ne povjerioca (čl. 453 ZOO). xx Vid. čl. 56 st. 1 ZOO i čl. 137 st. 2 Porodičnog zakona FBiH (Službene novine FBiH, br. 35/05 i 41/05). xxi Mada bi korektnije bilo definisati da se radi o iznosu obaveze korisnika kredita za koju se jamči. xvii �godine (čl. 15 ZZŽ). Dakle, lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, ne može da bude jemac za obavezu koju ima korisnik kredita kada je ona veća od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je rok otplate kredita duži od 3 godine. Gotovo da se mogu iskoristiti isti argumenti koji su izneseni u pogledu kritike prethodno komentarisanog rješenja iz čl. 11 st. 1 ZZŽ. Drugim riječima, neko ko može slobodno da raspolaže svojom imovinom i da preuzima obaveze, istovremeno ne može da jemči za obavezu koja prevazilazi određeni novčani iznos i kada je rok za ispunjenje te obaveze duži od zakonom propisanog. Na ovaj način potpuno se derogira princip “ko može više, može manje”. Na kraju, ne i najmanje važno, smatramo da razmatrani mehanizmi zaštite jemca imaju vrlo ozbiljne implikacije sa stanovišta mogućih ograničenja i/ili povrede prava koja su licima garantovana Ustavom BiH, odnosno Ustavom FBiH – pravo na imovinu i zabrana diskriminacije.xxii 4. Zaključak U savremenom društvu, jedna od osnovnih funkcija koju ima zakon u cilju obezbjeđenja pravde, slobode, mira, reda i sigurnosti, jeste zaštita slabijih u odnosu na jake. Nesumljivo da je donošenje ZZŽ imalo za cilj da svojim normama uspostavi ravnotežu između banke ili drugih davalaca kredita, sa jedne strane i korisnika kredita i jemca, sa druge strane. Ova ravnoteža se očigledno nije mogla (dovoljno) ostvariti postojećim zakonskim propisima, prvenstvo odredbama ZOO, na osnovu kojih su se zaključivali ugovori o kreditu i ugovori o jemstvu. ZOO je štitio slabiju ugovornu stranu kod ugovora o kreditu ograničenjem slobode ugovaranja propisivanjem pisane forme ugovora, obaveznih elemenata ugovora (iznos kredita, uslovi davanja , uslovi korišćenja i uslovi vraćanja kredita), kao i zabranom ugovaranja tzv. nepravičnih klauzula čija je svrha poštovanje načela savjesnosti i poštenja, načela ekvivalentnosti uzajamnih prava i obaveza i drugih načela obligacionog prava u slučaju kad se zaključuje ugovor prema unapred određenoj sadržini od strane jedne (ekonomski jače) ugovorne strane. Međutim, i pored “dobrih namjera” koje je imao zakonodavca, čini se da ZZŽ, ne samo da nije dodatno (dovoljno) zaštitio prava žiranata, već je na određeni način njihov pravni položaj dodatno otežan, a dovedena je u pitanje i konstrukcija nekih osnovnih instituta obligacionog prava zasnovanih na domaćoj pravnoj tradiciji. Prvenstveno je dovodena u pitanje sama pravna konstrukcija ugovora o kreditu, jer se u ZZŽ ovaj ugovor definiše kao “jedinstvo” međusobnih prava i obaveza povjerioca, glavnog dužnika i žiranta. Ovakvim regulisanjem se na određeni način vrši subrogacija ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, odnosno njihova dekonstrukcija u odnosu na način kako su normirani u ZOO-u. I pored neprihvatljivog određenja ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” ugovora između povjerioca, glavnog dužnika i žiranta, ZZŽ nije ostao dosljedan ni ovoj svojoj odredbi, pa u okviru dijela o funkciji i prirodi jemstva vrši njegovo razdvajanje na ugovor o kreditu i ugovor o jemstu ističući da je jemstvo akcesoran ugovor koji je zavisan od glavnog pravnog posla koji osigurava. Određivanje ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” unosi konfuziju i u pogledu terminologije koja se koristi za označavanje ugovornih strana (povjerilac, glavni dužnik i žirant, umjesto davalac kredita i korisnik kredita), koja sama po sebi implicira i regulisanje određenih uzajamnih prava i obaveza učesnika u pravnom poslu. Kao što se to i u samom nazivu zakona ističe, žirant je u “glavnoj ulozi” i u ugovoru o kreditu, što se naročito ogleda u pravnoj moći da jednostrano raskine ugovor nezavisno od ponašanja povjerioca i glavnog dužnika čime se dovodi u pitanje načelo ravnopravnosti ugovornih strana. ZZŽ ide još dalje regulišući da je jemac garant kreditnog posla, umjesto da garantuje za obavezu dužnika, kako to reguliše ZOO. Ovakvim obavezivanjem jemac je dospio u nepovoljniji položaj nego što je imao prije donošenja ZZŽ, jer je kreditni posao širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita. ZZŽ je jemca doveo u nejasan položaj uvođenjem novog, nedovoljno određenog, modela jemca koji je obavezan na ispunjenje obaveze prema povjeriocu tek onda kad ispunjenje nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita prema glavnom dužniku, čime se odstupa od načela supsidijarnosti i solidarnosti jemstva regulisanih odredbama ZOO-a. Radi opravdanja donošenja samog ZZŽ zakonodavac reguliše i, naizgled, još neke specijalne instrumente zaštite jemaca, a u stvari se radi o ograničenjima xxii Vid. čl. II.3 t.k i čl. II.4 Ustava BiH, odnosno čl. II.2 st. 1 t. d i t. K Ustava FBiH. �osnovnih pravnih načela. Takav karakter imaju odredbe o zabrani jemstva kada ja kao sredstavo obezbjeđenja predviđena zaloga, zatim zabrana raspolaganja imovinom od strane glavnog dužnika za vrijeme trajanja ugovora o kreditu, zabrana da jemac bude lice mlađe od 18 godina, odnosno starije od 65 godina i zakonsko ukidanja kategorije žiranata za kreditne iznose preko određenog iznosa i perioda otplate kredita. Imajući u vidu navedena rješenja ZZŽ, čini se da je zakonodavac od prevelike želje za zaštitom žiranata, odnosno pod pritiskom ove kategorije građana ishitreno donio zakon kojim je na neodgovarajući način regulisao pojedina rješenja, pri čemu je propustio da na sveobuhvatan način pruži potpunu pravnu zaštitu žirantima. Tako su se mogle razraditi odredbe Direktiva 2014/17/EU i 2008/48/EZ, kao i Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na potrošače, pa samim tim i na žirante kao učesnike u ugovoru o kreditu, a koje se tiču odgovornijeg ponašanja (kreditiranja), ekonomskog ponašanja, kodeksa ponašanja, profesinalnog ponašanja, nedozvoljenog uticaja, nepoštenih (nekorektnih) klauzula u ugovoru, nepoštene (nasrtljive) poslovne praksa, prava na informisanje (i dostavljanje nacrta) prije zaključenja ugovora putem standardizovanog oblika Evropskog standardizovanog informativnog obrasca (ESIS), kao i prilikom reklamiranja usluga, naročito u slučaju ugovora o objedinjavanju usluga (povezivanja ugovora o kreditu i osnovnog ugovora o kupovini roba i usluga), kao i edukacija u tom pogledu (finansijsko obrazovanje), zatim zaklučivanja dosljednih, fleksibilnihih i pravednih ugovora o kreditu, zaštite osnovnih životnih uslova i preduzimanje mjera za olakšavanje otplate kredita, nadzora davaoca kredita (kreditne i nekreditne institucije), vansudsko rješavanje sporova između učesnika u ugovoru o kreditu, itd. Posebno aktuelno pitanje koje nije obuhvaćeno ZZŽ, a postoje opravdani zahtjevi (pritisak) određene kategorije građana za ovim regulisanjem, jesu ugovori o kreditima sa valutnom klauzulom švajcarski franak. Radi se o ugovorima o kreditu gdje se korisnik saglasio sa primjenom ove valutne klauzule, ali je davalac kredita propustio da informiše korisnika na mogućnost špekulativnog kursa franka, čija vrijednost zavisi samo od jedne države, čime se načelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja ugovornih strana narušava u tolikoj mjeri da se javljaju kontraverze o (ne)postojanju elemenata zelenaškog ugovora. Imajući u vidu navedeno, opšta je ocjena da je zakonodavac umjesto rafiniranih mehanizama kvalitetne pravne zaštite jemca, pokazao paternalistički odnos prema jemcu i svoju inicijalnu intenciju, zbog previše politike i premalo prava, u značajnom dijelu kompromitovao. 5. Literatura Vasiljević, Z. (2013). Pravna teorija kredita. Banja Luka: Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Đurđević, M.(2003). Ograničenja slobode ugovoranja u ugovorima o kreditu između banke i pojedinca. Pravo i privreda, 5-8(2003), 348-349, Morait, B. (2010). Obligaciono pravo. Banja Luka: Komesgrafika, Zakon o zaštiti žiranata, “Službene novine”, br. 100/13, Zakon o mikrokreditnim organizacijama, “Službene novine”, br. 59/06, Zakona o bankama FBiH, “Službene novine”, br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03, Zakon o obligacionim odnosima, „Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 и 57/89; “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94; “Službene novine FBiH2, br. 29/03, Porodiči zakona FBiH, „Službene novine“, br. 35/05 i 41/05. �Authors: Darko Radić, PhD, Assistant Professor; (2) Radenko Jotanović, PhD, Assistant Professor Institution: Faculty of Law, University of Banja Luka E-mail: d.radic@pravobl.org; r.jotanovic@pravobl.org PROTECTION OF GUARANTOR IN LAW ON GUARANTOR’S PROTECTION IN FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract Parliament of Federation of Bosnia and Herzegovina adopted Law on guarantor’s protection in 2013. It is a lex specialis which regulates legal protection of guarantor as a special category of persons in loan agreement. However, the law provides a numerous solutions which derogating general rules in obligation law, particularly rules in Law on obligations regarding loan agreement and warranty. In this paper, authors consider both certain rules regarding guarantor’s protection and their compliance with general rules in law of obligations. Definition of loan agreement and special regulation of relationship between creditor and guarantor are not in compliance with rules of warranty – general rules, structure and species. Moreover, there are some limits of freedom of contracting for those who has intention to guarantee for debtor’s liability in loan agreement. Authors in this paper consider validity and acceptability of special rules in order to find answer whether those rules match other relevant rules in positive legislation and do they serve to legal certainty. Key words: loan agreement, debtor, creditor, guarantor. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3186 Title A name given to the resource ZAŠTITA ŽIRANATA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Author Author RADIĆ, Darko JOTANOVIĆ, Radenko Abstract A summary of the resource. U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013. godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga, predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika iz ugovora o kreditu. Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji pravne sigurnosti. Ključne riječi: ugovor o kreditu, glavni dužnik, povjerilac, žirant, davalac kredita, korisnik kredita. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d96117c46c0fa15e0595087fa7fc82d7.docx ab56729c1283f2363c4c246760f572ee https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1c8eb67ce46b36b677d1d027986264ee.pdf 7d926482ef0482a791634d3c0ad50634 PDF Text Text Autor: (1) Dr. sc. Maja Proso, docentica; (2) Dr. sc. Lucija Sokanović, viša asistentica Institucija: Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu E-mail: maja.proso@gmail.com; lucija.sokanovic@pravst.hr GRAĐANSKOPRAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKTI ZAKONODAVSTVA O OZNAČAVANJU HRANE (HRVATSKA I EUROPSKA PERSPEKTIVA) Sažetak Europska politika sigurnosti hrane ima dvostruki cilj: zaštititi ljudsko zdravlje i interese potrošača te stimulirati neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta. EU njome jamči da se na području higijene hrane i hrane za životinje i prehrambenih proizvoda, zdravlja životinja i bilja te sprečavanja kontaminacije hrane vanjskim tvarima uspostavljaju i poštuju kontrolni standardi. Nova Uredba (EU/1169/2011), obvezuje sve subjekte koji posluju s hranom, trgovce, ugostitelje, slastičare, pekare i druge na obvezno označavanje hrane, kako bi kupci odnosno potrošači bili dobro informirani o njezinoj kakvoći, trajnosti, podrijetlu, sastavu i postupku proizvodnje. Odgovornost za pravilno označavanje, reklamiranje i točnost prezentiranih podataka je kako na proizvođaču tako i na trgovcu odnosno drugom subjektu koji stavlja hranu na tržište, sa sjedištem u na području EU. U radu autorice opisuju hrvatska iskustva u prilagođavanju i usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s područja sigurnosti hrane europskom acquis-u, te analiziraju pozitivnopravne aspekte građanskopravne i kaznenopravne regulacije zaštite interesa, ali ujedno i zdravlja potrošača u svezi označavanja hrane. Ključne riječi: sigurnost hrane, potrošač, označavanje hrane, građanskopravna odgovornost, kaznenopravna odgovornost, acquis. �1. Uvod Sigurnost hrane pojam je koji podrazumijeva sigurnu i zdravstveno ispravnu hranu duž cijelog lanca prehrane - "od polja do stola" koji uključuje proizvodnju, preradu i skladištenje hrane, te transport i stavljanje hrane na tržište kako bi u konačnici stigla do konzumenata tj. potrošača. Pravna regulacija sigurnosti hrane koju jedemo jedan je od temelja brzostvarajućeg pravnog područja - prehrambenog prava.1 Premda po svome sadržaju sigurnost hrane predstavlja predmet interesa i izučavanja drugih znanstvenih područja ona se, poglavito radi pravne regulacije zaštite zdravlja ljudi i okoliša, ali i zaštite interesa ljudi kao potrošača, profilirala kao zasebno pravno područje i predmet regulative europskih institucija kao i država članica EU-a. Pravnu osnovu zaštite sigurnosti hrane nalazimo u odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije2, i to člancima 433., 1144., 1685., stavak 4. i članku 1696. Kao jedna od posljedica kriza povezanih s hranom i hranom za životinje (npr. epidemije kravljeg ludila i afere s dioksinom7), početkom 2000-ih provedena je temeljita reforma politike sigurnosti hrane EUa. Opća načela s područja sigurnosti hrane stupila su na snagu 2002 g. Uredbom (EZ) br. 178/20028. Tom Meulen, B. (ed.) (2011). Private food law; governing food chains through contract law, self-regulations, private standards, audits, and certification schemes. Wageningen Academic Publishers. The Netherlands, str. 33. 2 Službeni pročišćeni tekstovi Ugovora o EU i Ugovora o funkcioniranju EU objavljeni su u Službenom listu EU, C 115 , od 9.5.2008. te potom u Službenom listu EU, C 83 od 30. 3. 2010. Dostupno na : http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/ALL/?uri=OJ:C:2008:115:TOC 3 Članak 43. (bivši članak 37. UEZ-a); 1. Komisija podnosi prijedloge za razradu i provedbu zajedničke poljoprivredne politike, uključujući i prijedloge za zamjenu nacionalnih organizacija jednim od oblika zajedničke organizacije predviđenih u članku 40. stavku 1., kao i prijedloge za provedbu mjera pobliže određenih ovom glavom. U tim se prijedlozima vodi računa o menuovisnosti poljoprivrednih pitanja navedenih u ovoj glavi.2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, uspostavljaju zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta predviđenu u članku 40. stavku 1. te utvrđuju ostale odredbe potrebne za provođenje ciljeva zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike.3. Vijeće na prijedlog Komisije usvaja mjere o utvrđivanju cijena, nameta, potpora i količinskih ograničenja te o utvrđivanju i raspodjeli mogućnosti ribolova.4. U skladu sa stavkom 2., nacionalne organizacije tržišta mogu se zamijeniti zajedničkom organizacijom predviđenom u članku 40. stavku 1. ako: (a) zajednička organizacija državama članicama koje se protive ovoj mjeri i koje imaju vlastitu organizaciju za dotičnu proizvodnju nudi jednaku zaštitu zapošljavanja i životnog standarda dotičnih proizvođača, vodeći računa o mogućim prilagodbama, kao i o specijalizaciji koja će s vremenom biti potrebna; (b) takva organizacija osigurava uvjete za trgovinu unutar Unije slične onima koji postoje na nacionalnom tržištu. 5. Ako se zajednička organizacija za određene sirovine uspostavi prije postojanja zajedničke organizacije za odgovarajuće preranene proizvode, one sirovine koje se koriste za preranene proizvode namijenjene izvozu u treće zemlje mogu se uvoziti iz zemalja izvan Unije. 4 Članak 114. (bivši članak 95. UEZ-a) “Usklađivanje zakonodavstva” 5 Članak 168. (bivši članak 152. UEZ-a) st.4.; 4. Odstupajući od članka 2. stavka 5. i članka 6. točke (a) i u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (k), Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, doprinose ostvarivanju ciljeva iz ovog članka u svrhu rješavanja zajedničkih sigurnosnih problema usvajanjem: (a) mjera kojima se utvrnuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti organa i tvari ljudskog podrijetla, krvi i proizvoda od krvi; navedene mjere ne sprečavaju nijednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere (b) mjera u veterinarskom i fitosanitarnom području, kojima je neposredni cilj zaštita javnog zdravlja; (c) mjera kojima se utvrnuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti uporabe lijekova i medicinskih proizvoda. 6 Članak 169. (bivši članak 153. UEZ-a) “Zaštita potrošača”;1. Radi promicanja interesa potrošača i osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, Unija doprinosi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promicanju njihova prava na obaviještenost, obrazovanje i organiziranje u svrhu zaštite njihovih interesa.2. Unija doprinosi ostvarivanju ciljeva iz stavka 1.:(a) mjerama usvojenima na temelju članka 114. u kontekstu ostvarenja unutarnjeg tržišta; (b) mjerama kojima se podupire, dopunjuje i nadzire politika koju vode države članice.3. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvajaju mjere iz stavka 2. točke (b). 4. Mjere usvojene na temelju stavka 3. ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju biti u skladu s Ugovorima. O tim se mjerama obavješćuje Komisiju. 7 Velthuis, A.G.J. (ed.) (2003). New approaches to food- safety economics, Kluwer Academic Publishers, str. 98. Istraga o pojavi dioksina u hrani za životinje otkrila je da su visoku razinu te kemikalije izazvali neispravni filteri korišteni u kemijskoj industriji. Neispravni filteri kontaminirali su solnu kiselinu koje je pak isporučena u PB Gelatins koja proizvodi želatinu iz svinjske kože i kostiju, pri čemu je nus-proizvod svinjska masnoća. Masnoća je prodana tvrtkama u Nizozemskoj i Belgiji koje proizvode hranu za životinje. Slijedom toga, zatvoreno je 650 farmi u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj. Vidi više na : http://www.hah.hr/arhiva/arhiva_vijesti.php?id=188 8 Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002., SL L 31, 1. 2. 2002. 1 �je Okvirnom uredbom osnovana i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), tijelo čiji je zadatak izvršiti procjenu svih rizika povezanih s prehrambenim lancem i o njima obavještavati javnost.9 Pravni okvir kojim se uređuje označivanje hrane takav je da potrošačima prvenstveno jamči pristup potpunim informacijama o sadržaju i sastavu proizvoda, čime se štiti njihovo zdravlje i interesi, i na način da im omogućuje uspoređivanje proizvoda međusobno i mogućnost izbora onog proizvoda koji određenom potrošaču najviše odgovara.10 Novom Uredbom (EU/1169/2011)11 koja je stupila na snagu 13. prosinca 2014. sjedinjuju se dvije direktive: Direktiva Vijeća 2000/13/EZ12 o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane te Direktiva Vijeća 90/496/EZ o označivanju hranjive vrijednosti hrane u skladu s izmjenom iz Direktive Komisije 2003/120/EZ 13 . Jedna od novina je odredba u skladu s kojom su proizvođači dužni navesti prisutnost alergena u nezapakiranoj hrani, npr. u restoranima i kantinama, podrijetlo neprerađenog mesa i prisutnost imitacija hrane, poput proizvoda od povrća koji zamjenjuju sir ili meso. Nadalje, poboljšana je čitljivost informacija (minimalne veličine fonta za obvezne podatke) uspostavljaju se isti kriteriji za označavanje hrane za prodaju putem interneta, prodaju drugim sredstvima komunikacije na daljinu ili kod kupnje hrane u trgovini, specificiraju informacije o biljnom podrijetlu rafiniranih ulja i masti. Velika je novost i obvezatnost navođenja hranjivih vrijednosti prehrambenih proizvoda, odredbe glede čega će stupiti na snagu 2016. Nova pravila primjenjuju se od 1. travnja 2015. godine. Uredbom se propisuje svim subjektima koji posluju s hranom, trgovcima, ugostiteljima, slastičarima, pekarima i drugima, obvezno označavanje hrane kako bi kupci odnosno potrošači bili dobro informirani o njezinoj kakvoći, trajnosti, podrijetlu, sastavu i postupku proizvodnje. Odgovornost za pravilno označavanje, reklamiranje i točnost prezentiranih podataka je kako na proizvođaču tako i na trgovcu odnosno drugom subjektu koji stavlja hranu na tržište, sa sjedištem u na području EU. Nacionalni propisi koji uređuju ovo pravno područje su Zakon o hrani14 i Zakon o informiranju potrošača o hrani15 kao i podzakonski akti (Pravilnik o oznakama ili znakovima koji određuju seriju ili lot kojem hrana pripada 16 te Pravilnik o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani 17 ). Za davanje službenih tumačenja propisa iz ove oblasti nadležna je Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike, pri Ministarstvu poljoprivrede RH18. Zakonom o hrani, člankom 25. ustrojena je Hrvatska agencija za hranu EFSA-ine ovlasti uključuju i monitoring nad hranom, sigurnost hrane, prehranu stanovništva, zdravljem i dobrobiti životinja, zaštitom i zdravljem bilja. U obavljanju svojih dužnosti, EFSA također razmatra mogući utjecaj hranidbenog lanca na biološke raznolikosti biljnih i životinjskih staništa. Također obavlja procjene ekoloških rizika genetski modificiranih usjeva, pesticida, dodataka prehrani i štetnika. U svim tim područjima EFSA-ine djelatnosti možda se najvažnijom čini obveza pružiti neovisne znanstveno utemeljene savjete te ostvariti jasnu komunikaciju utemeljenu na najnovijim znanstvenim informacijama i znanjima. Više na: http://www.efsa.europa.eu/en/aboutefsa 10 Berryman, P. (ed.) (2015). Advances in food and beverage labeling – informations and regulations. Woodhead Publishing, str. 43. 11 Uredba EU/1169/2011, 25 October 2011, OJ L 304, 22.11.2011, Dostupno na : http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/en/ALL/?uri=CELEX:32011R1169 12 Direktiva Vijeća 2000/13/EZ 26.5.2000., OJ L 109 of 6.5.2000. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=uriserv:l21090 13 Commission Directive 2003/120/EC of 5 December 2003 amending Directive 90/496/EEC, Official Journal L 333 , 20/12/2003. Dostupno na: http://data.europa.eu/eli/dir/2003/120/oj 14 Narodne novine br. 81/13., 14/14., 30/15. 15 Narodne novine br. 56/13., 14/14. 16 Narodne novine br. 26/13. 17 Narodne novine br. 144/2014. 18 Osnovana Uredbom o unutarnjem ustrostvu Ministarstva poljoprivrede RH, Narodne novine br. 80/13., 16/14., 50/14., 46/15. i 63/15. Djelokrug je određen čl. 99. ;”Uprava sigurnosti hrane i fitosanitarne politike planira, izrađuje i usklađuje zakonodavstvo iz područja sigurnosti i kakvoće hrane posebice opće propise o hrani, propise o hitnim mjerama, higijeni, mikrobiološkim kriterijima, službenim kontrolama, općem označavanju, reklamiranju i prezentiranju te nutritivnom označavanju svih kategorija hrane, kakvoći za određene kategorije hrane, prirodnim mineralnim i izvorskim vodama, propise vezano uz aktivnosti Hrvatske agencije za hranu te propise o organizaciji nacionalnog sustava za brzo uzbunjivanje za hranu i hranu za životinje. Sudjeluje u izradi propisa o registraciji i odobravanju objekata za hranu. U Upravi se izrađuju vodiči i drugi dokumenti koji detaljnije pojašnjavaju primjenu pojedinih propisa u okviru djelokruga. Uprava obavlja poslove koordinacije i komunikacije u području sigurnosti i kakvoće hrane, a naročito u odnosu na službene kontrole između pojedinih upravnih organizacija unutar Ministarstva, kao i ostalih tijela državne uprave (Ministarstva zdravlja, Državnog inspektorata) i drugih institucija u Republici Hrvatskoj uključenih u sustav sigurnosti i kakvoće hrane. U Upravi se izrađuje Višegodišnji nacionalni plan službenih kontrola za područje hrane i hrane za životinje, zdravlja i zaštite životinja i biljnog zdravstva; koordinira izrada godišnjih planova službene 9 �(skraćeno HAH) sa sjedištem u Osjeku, u čiji djelokrug poslova, između ostalog, spadaju i izrada znanstvenih studija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, kao i znanstvena procjena rizika u svezi sigurnosti hrane i hrane za životinje.19 U radu autorice opisuju hrvatska iskustva u prilagođavanju i usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s područja sigurnosti hrane europskom acquis-u, analiziraju “ de lege lata “ kao i “de lege ferenda” pozitivnopravne aspekte građanske i kaznene regulacije zaštite interesa, ali ujedno i zdravlja potrošača u svezi postupaka označavanja hrane. 2. Označavanje hrane kao aspekt europske i nacionalne politike sigurnosti hrane 2.1.Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva o sigurnosti hrane s europskim acquisom Pripreme za punopravno članstvo Republike Hrvatske u EU zahtijevale su usklađivanje hrvatskog pravnog sustava s pravnim sustavom Europske unije u brojnim područjima. Usklađivanje nacionalnoga pravnog sustava s europskim nije značilo tek recepciju velike količine pravnih normi, odnosno prevođenje ili prepisivanje komunitarnih propisa, već se radilo o potpunoj integraciji nacionalnog i nadnacionalnog pravnog poretka. Od sklapanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001.g. Republika Hrvatska je preuzela i postepeno ispunjavala obvezu prihvatiti i još važnije - stvoriti uvjete za potpuno i dosljedno primjenjivanje cjelokupnog prava Zajednice, uključujući i judikaturu Europskog suda - komunitarnu stečevinu (acquis communautaire). Prihvat europskih standarda u području zaštite potrošača, sigurnosti i kvalitete proizvoda, posebice sigurnosti prehrambenih proizvoda te odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda bio je jedan od važnijih koraka u procesu uključivanja Hrvatske u europske integracije. kontrole i izvješća vezano uz provođenje službenih kontrola, koordinira izrada procedura za provođenje službenih kontrola; izrađuje opći plan za upravljanje krizom na području sigurnosti hrane i hrane za životinje; uspostavlja i upravlja nacionalnim sustavom brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF); izrađuje komunikacijska strategija za informiranje potrošača i drugih zainteresiranih strana o pitanjima sigurnosti i kakvoće hrane; radi na poslovima ovlaštenja službenih i referentnih laboratorija za hranu i hranu za životinje. Uprava obavlja upravne i druge poslove u okviru fitosanitarnog područja, uređuje poslove zdravstvene zaštite bilja i biljnih proizvoda u tijeku proizvodnje i prometa; proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz poljoprivrednoga reprodukcijskog materijala, priznavanje sorti poljoprivrednog bilja, upis sorti poljoprivrednog bilja u sortne liste i održavanje sorti poljoprivrednog bilja; promet, registraciju, primjenu sredstava za zaštitu bilja i poslove praćenja ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje; Uprava utvrđuje ciljeve fitosanitarne politike; predlaže, priprema i upućuje na usvajanje strategije u području fitosanitarne politike; predlaže, priprema i upućuje na usvajanje nacrte propisa koji uređuju područje fitosanitarne politike; planira, priprema i koordinira višegodišnje i godišnje programe, monitoringe u fitosanitarnom području; koordinira pripremu i provedbu svih aktivnosti u kojoj sudjeluju druge institucije čije se djelatnosti odnose na fitosanitarno područje; predlaže odgovarajuće fitosanitarne mjere s ciljem unaprjeđenja struke; planira i nadzire aktivnosti vezane uz održavanje i razvoj Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS). Uprava obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom zakona, drugih propisa i općih akata kojima je uređeno područje zdravstvene zaštite bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta u prometu preko državne granice i pri njihovu premještanju na teritoriju Republike Hrvatske, uvoza sredstava za zaštitu bilja, uvoza poljoprivrednog i šumskog reprodukcijskog materijala te proizvodnje i trgovine poljoprivrednim sadnim materijalom; tržišnih standarda kvalitete za voće i povrće koje se uvozi; obavlja fitosanitarni nadzor bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta u svezi s premještanjem; rješava o upravnom stvarima iz područja svoga djelokruga u prvom stupnju i vodi postupke do donošenja drugostupanjskih rješenja iz područja djelokruga; priprema i izrađuje godišnje planove rada fitosanitarne inspekcije; prikuplja podatke i izrađuje izvješća u okviru djelokruga fitosanitarne inspekcije; daje stručna mišljenja u vezi s primjenom propisa iz djelokruga fitosanitarne inspekcije; sudjeluje u pripremanju propisa iz djelokruga fitosanitarne inspekcije; sudjeluje u pripremi i provedbi projekata iz djelokruga fitosanitarne inspekcije; koordinira i nadzire provedbu odobrenih projekata iz djelokruga fitosanitarne inspekcije; sudjeluje u planiranju, pripremi i provedbi programa posebnoga nadzora i praćenja štetnih organizama; prati i nadzire stanje u područjima koja su zaražena karantenskim i drugim štetnim organizmima bilja; provodi nadzor nad radom fitosanitarnih inspektora s ciljem utvrđivanja kvalitete obavljenih poslova te ujednačavanja i unaprjeđenja rada; planira i koordinira uspostavu i razvoj informacijsko komunikacijskog sustava fitosanitarne inspekcije; sudjeluje u provedbi Strategije integriranog upravljanja granicom. Uprava surađuje s nadležnim tijelima za sigurnost i kakvoću hrane u zemljama EU i ostalim zemljama te posebnim tijelima međunarodnih organizacija (Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu, Svjetske zdravstvene organizacije); surađuje s Europskom upravom za sigurnost hrane; predstavlja nacionalnu kontakt točku za suradnju s Europskom komisijom u području sigurnosti hrane; vodi bilateralnu i multilateralnu suradnju iz svojega djelokruga; razmjenjuje informacije sa nacionalnim službama drugih država nadležnim za fitosanitarna pitanja te Europskom komisijom. Uprava sudjeluje u aktivnostima vezano uz članstvo u Europskoj uniji. Uprava sudjeluje u organizaciji i provođenju edukacija i stručnih skupova iz područja djelokruga; sudjeluje u planiranju, pripremi i provedbi projekata iz područja djelokruga; vodi upravne postupke i izdaje rješenja u okviru svoga djelokruga; sudjeluje u pripremi i izradi prijedloga državnoga proračuna u okviru djelokruga te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga određene zakonima.” 19 Čl. 26. Zakon o hrani. �Hranu svakodnevno unosimo u organizam, pa kao kupci i konzumenti očekujemo kako su prehrambeni proizvodi koji se nalaze na tržištu sigurni. Kako bi se omogućila sigurnost hrane kroz cijeli lanac hrane “od polja do stola”, svaki od subjekata u širokom lancu prehrane (koji danas, u suvremenom “globalnom” društvu uključuje veliki broj subjekata kao npr. poljoprivrednike, prerađivače, skladištare, distributere, trgovce pa sve do krajnjih potrošača) mora imati osigurana precizna pravila odgovornosti za hranu pod njegovom kontrolom, od prijema do isporuke hrane slijedećem u lancu. 2.2. Novi europski trendovi označavanja i općenito sigurnosti hrane Početkom milenija, na europskoj je razini odlučeno promijenti pristup pitanju sigurnosti hrane. U taj je, kako se kolokvijalno naziva “ higijenski paket”, koji sadrži nova pravila iz uredbi, zakona i pravilnika ugrađeno načelo prema kojemu prvenstvenu odgovornost za sigurnost hrane i hrane za životinje imaju subjekti u poslovanju s hranom, svaki na svome području. To znači da svi subjekti koji se bave svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane koja je pod njihovom kontrolom, moraju osigurati da hrana ili hrana za životinje udovoljava zahtjevima važećih propisa te ujedno moraju dokazati da je udovoljeno propisanim zahtjevima. Osim toga, subjekti u poslovanju s hranom odgovorni su i za osiguranje tzv. „sljedivosti“, odnosno moraju znati i moći prikazati podrijetlo biljaka, životinja, mesa i svih drugih sastojaka koji će se naći u ljudskoj ili životinjskoj hrani ili će s njima doći u dodir u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. 20 Drugo najvažnije načelo ugrađeno u europsko i hrvatsko zakonodavstvo vezano uz sigurnost hrane jest uvođenje sustava samokontrole utemeljene na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka za sve objekte u poslovanju s hranom.21 Umjesto različitosti procedura u procjeni zdravstvenih rizika, neujednačenoga zakonodavstva u pojedinim državama na zajedničkome tržištu i nejasnoća u pogledu odgovornosti u dugome lancu proizvodnje, prerade i distribucije hrane, EU je u to područje unijela jedinstveno zakonodavstvo koje se primjenjuje u svim državama članicama. Jedno od najznačajnijih postignuća u provedbi europske politike sigurnosti hrane i ujedno zaštite potrošača, tiče se pitanja označavanja hrane. 22 Potrošači imaju pravo na informaciju, koja obuhvaća podatke što sadrži hrana koju kupuju na tržištu, odakle ona potječe, kako ju sigurno čuvati i pripremati te do kada ju mogu upotrijebiti. EU je to pravo pretočila u svoje zakonodavstvo o pravilima na području označavanja hrane na deklaracijama i/ili prodajnim mjestima. Primjerice, dok za ostale proizvode na tržištu u pogledu označavanja i dalje vrijedi općenita odredba prema kojoj podaci na proizvodima moraju biti „jasni, vidljivi i čitljivi“23, koja je u pogledu primjene nailazila na brojne nedoumice i mogućnosti zloporabe, za označavanje hrane precizno su, primjerice, propisani i smještaj deklaracije (glavno vidno polje), kao i veličina slova (visina od najmanje 1,2 mm)24. Informacije o hrani su sve informacije koje se odnose ISO - dobrovoljni internacionalni standard za proizvode i usluge definira sljedivost kao "sposobnost praćenja povijesti, primjene ili mjesta onoga što se razmatra", op.a. 21 Što se, između ostalog, osigurava i ustrojstvom tijela koja su zadužena i za osiguranje analize opasnosti za hranu ili hrane za životinje, na europskom planu EFSA, u Hrvatskoj HAH, op.a.. 22 “Označivanje” su sve riječi, podaci, trgovački nazivi, nazivi robnih marki, slikovni prikazi ili simboli koji se odnose na hranu, a nalaze se na ambalaži, dokumentu, obavijesti, etiketi, obruču ili privjesnici, koji prate ili se odnose na tu hranu. Članak 2., st..2., toč. (j) Uredbe EU/1169/2011. 23 Čl.6., st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine br. 41/14, 110/15. 24 Čl.13 Uredbe EU/1169/2011., “Prezentiranje obveznih podataka; Ne dovodeći u pitanje nacionalne mjere koje se donose u skladu s člankom 44. stavkom 2., obvezne informacije o hrani moraju biti označene na vidljivom mjestu tako da budu lako uočljive, jasno čitljive i, prema potrebi, neizbrisive. Ni u kojem slučaju te informacije ne smiju biti skrivene, prekrivene ili prekinute drugim pisanim ili slikovnim prikazima, ili drugim materijalom. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Unije koje se primjenjuju na određenu hranu, u slučaju kada su obvezni podaci iz članka 9. stavka 1. prikazani na ambalaži ili na etiketi koja je na nju pričvršćena, oni moraju biti otisnuti na ambalaži ili na etiketi tako da budu jasno čitljivi, i to slovima čija je visina x, kako je utvrđeno Prilogom IV., jednaka ili veća od 1,2 mm. U slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 80 cm2, visina x slova iz stavka 2. mora biti jednaka ili veća od 0,9 mm. Radi postizanja ciljeva ove Uredbe, Komisija mora delegiranim aktima u skladu s člankom 51. utvrditi pravila o čitljivosti. Radi postizanja istoga cilja koji je naveden u prvome podstavku, Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 51. može proširiti primjenu zahtjeva iz stavka 5. ovog članka na dodatne obvezne podatke na posebne vrste ili kategorije hrane. Podaci iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (e) i (k) moraju se nalaziti u istome vidnom polju. Stavak 5. ovog članka ne primjenjuje se na slučajeve iz članka 16. stavaka 1. i 2. 20 �na hranu, a dostupne su krajnjem potrošaču putem etiketa, drugog popratnog materijala ili na bilo koji drugi način, uključujući sredstva moderne tehnologije ili verbalne komunikacije.25 Uredba EU/1169/2011. utvrđuje osnovu za postizanje visoke razine zaštite potrošača u vezi s informacijama o hrani, vodeći računa o razlikama u percepciji potrošača i njihovim potrebama za informacijama, istodobno osiguravajući nesmetano funkcioniranje unutarnjega tržišta. Također, Uredbom se utvrđuju opća načela, zahtjevi i odgovornosti u vezi s informacijama o hrani, a posebno u vezi s označivanjem hrane. Utvrđuju se, između ostalog i načini kojima se potrošačima jamči pravo na informacije i procedure za informiranje o hrani, uzimajući u obzir potrebu za omogućavanjem dovoljne fleksibilnosti radi reagiranja na budući razvoj događaja i nove zahtjeve za informacijama. Odredbe Uredbe primjenjuju se na subjekte u poslovanju hranom u svim fazama prehrambenog lanca ako njihove djelatnosti uključuju pružanje informacija o hrani potrošačima. Primjenjuje se na svu hranu namijenjenu krajnjem potrošaču, uključujući hranu koju nude objekti javne prehrane i hranu namijenjenu opskrbi objekata javne prehrane, kao i na ugostiteljske usluge koje pružaju prijevoznička poduzeća u slučaju polaska s državnih područja država članica na koje se primjenjuju Ugovori.26 Pružanjem informacija o hrani trebalo bi se postići visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača uspostavom temelja pomoću kojih će krajnji potrošači biti informirani pri odabiru hrane i pomoću kojih će upotrebljavati i koristiti hranu na siguran način, s posebnim naglaskom na zdravstvene, gospodarske, okolišne, socijalne i etičke okolnosti.27 Osnovni zahtjev određen Uredbom je da svu hranu koja je namijenjena krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane moraju pratiti informacije o hrani na način kako to određuje Uredba 28 posebno vodeći računa da se poštuje praksa poštenog informiranja iz čl. 7. Uredbe.29 Informacije o hrani, također, moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču, te se ujedno odnose i na oglašivanje hrane kao i na prezentiranje iste. Građanskopravna odgovornost subjekata u poslovanju s hranom odredbom čl. 8. Uredbe obuhvaća odgovornost za informacije o hrani subjekata pod čijim se imenom ili nazivom tvrtke hrana stavlja na tržište ili, ako taj subjekt nema sjedište u Uniji, uvoznik za tržište Unije. Subjekt u poslovanju hranom odgovoran za informacije o hrani mora osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani u skladu s primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa. Subjekti u poslovanju hranom koji nemaju utjecaj na informacije o hrani ne smiju dobavljati hranu za koju, na temelju informacija koje imaju kao stručnjaci, znaju ili pretpostavljaju da ne udovoljava primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa. U okviru svog poslovanja, subjekti u poslovanju hranom ne smiju mijenjati informacije o hrani ako bi te informacije mogle dovesti krajnjega potrošača u zabludu ili na ikoji drugi način smanjiti razinu zaštite potrošača i mogućnost krajnjega potrošača da bude informiran pri odabiru. Subjekti u poslovanju hranom odgovorni su za sve promjene informacija koje prate hranu. U okviru svog poslovanja, subjekti u poslovanju hranom moraju osigurati da se informacije o nepretpakiranoj hrani namijenjenoj krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane prenesu subjektu u poslovanju hranom koji zaprima hranu kako bi, prema potrebi, krajnjem potrošaču osigurali dostupnost obveznih informacija o hrani, a sadržaj kojih je uređen odredbama čl. 9. i 10. Uredbe. Članak 2., st..2., toč. (a) Uredbe EU/1169/2011. Čl. 1. Uredbe EU/1169/2011 27 Čl.3. Uredbe EU/1169/2011 28 Čl.6. Uredbe EU/1169/2011 29 Tako čl. 7. Uredbe nalaže kako Informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće, a posebno: glede karakteristika hrane, posebno njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, roka trajanja, zemlje ili mjesta podrijetla, načina proizvodnje, pripisivanjem hrani učinaka ili svojstava koje ta hrana nema; ukazivanjem na posebne karakteristike hrane kada u stvarnosti sva slična hrana posjeduje te karakteristike, posebno posebnim isticanjem prisutnosti ili odsutnosti određenih sastojaka i/ili hranjivih tvari; ukazujući izgledom, opisom ili slikovnim prikazom prisutnosti određene hrane ili sastojka, kada je u stvarnosti sastojak koji je inače prirodno prisutan ili korišten u toj hrani, zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom. Informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču. Uz odstupanja koja su predviđena zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na prirodne mineralne vode i hranu za posebne prehrambene potrebe, informacije o hrani ne smiju propisivati svojstva sprječavanja ili liječenja bolesti ljudi niti se tim informacijama smije upućivati na takva svojstva. Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na oglašavanje i prezentiranje hrane, posebno njezin oblik, izgled ili ambalažu, upotrijebljene ambalažne materijale, način na koji je raspoređena i okruženje u kojemu je izložena. 25 26 �3. Građanskopravni aspekt označivanja hrane u hrvatskom zakonodavstvu Odredbe iz Uredbe EU/1169/2011. inkorporirane su u pozitivno građanskopravno uređenje RH i putem novog Zakona o informiranju potrošača o hrani. Novim se pravilima, tako između ostalog, osigurava da potrošaču na svakom prehrambenom proizvodu budu jasno predstavljene i one informacije koje se tiču njegovih životnih navika ili posebnih potreba kao što su primjerice nutritivna vrijednosti ili prisutnost alergena poput glutena, navođenje eventualne prisutnosti sastojaka iz GMO-a, aditiva, ali i da na tim proizvodima ne bude tvrdnji koje bi kod njega mogle proizvesti lažna očekivanja kao što su nedokazane tvrdnje o ljekovitosti ili pozitivnim učincima na zdravlje 30 . Označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane najvažniji su oblici komunikacije subjekta u poslovanju s hranom, što u praksi može biti proizvođač, trgovac, ugostitelj i svaki drugi subjekt u poslovanju s hranom koji na tržište stavlja hranu, s potrošačem. Postavlja se pitanje odštetne odgovornosti u svezi hrane koja nije označena sukladno novouvedenim pravilima. Tko odgovara potrošaču za štetu koja mu je nastala u svezi nepravilno označenog proizvoda, a koja je negativno utjecala na njegovo zdravlje? Koja pravila, koju vrstu odgovornosti za štetu primjeniti? Pravni subjekt (fizička ili pravna osoba) koji je vlasnik robne marke (dakle i trgovačka kuća može biti odgovorni subjekt ukoliko ima svoju marku proizvoda) na području EU ili uvoznik za područje Unije ako taj subjekt nema sjedište u Uniji, sukladno čl.8. Uredbe odgovoran je za točno deklariranje proizvoda i držanje dokumentacije vezane uz sastav proizvoda sukladno s Uredbom, i odgovarati će za sljedivost. Odgovornost za označavanje, reklamiranje i prezentiranje zapakirane ili pretpakirane hrane, znači, prileži proizvođaču ili onome koji hranu pakira ili stavlja na tržište, a koji ima sjedište u Europskoj uniji. Uredba (EZ) br. 178/2002 od 28. siječnja 2002.g. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane, hranu definira kao prehrambeni proizvod koji je svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati. „Hrana” uključuje piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, uključujući vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade. Pojam hrane uključuje i vodu nakon točke sukladnosti određene u članku 6. Direktive 98/83/EZ i ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz direktiva 80/778/EEZ i 98/83/EZ.31 S obzirom da se Zakonom o zaštiti potrošača uređuje zaštita osnovnih prava potrošača32 pri kupnji proizvoda33 i usluga, kao i pri drugim načinima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, između ostalog i pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu34, a da odredba članka 4., st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, sukladno pravilu “lex specialis derogat legi generali” određuje kako se na obveznopravne odnose potrošača i trgovca primjenjuju opća pravila obveznog prava (sadržana u Zakonu o obveznim odnosima35, dalje u tekstu: ZOO 05), zaključujemo kako se na takve i slične situacije, gdje bi potrošaču neispravnim (a to podrazumijeva i nesipravno označenim) proizvodom bila nanesena šteta primjenjuju pravila objektivne odgovornosti za štetu. Članak 2. stavak 2. podst. (a) Uredbe1169/2011; "...informacije koje se odnose na hranu, a dostupne su krajnjem potrošaču putem etiketa, drugog popratnog materijala ili na bilo koji drugi način, uključujući sredstva moderne tehnologije ili verbalne komunikacije" 31 Čl.2. Uredba (EZ) br. 178/2002 od 28. siječnja 2002, L31/I . Hrana” ne uključuje: (a) hranu za životinje; (b) žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište za prehranu ljudi; (c) biljke prije ubiranja; (d) lijekove u smislu Direktive Vijeća 65/65/EEZ (1) i 92/73/EEZ (2); (e) kozmetičke proizvode u smislu Direktive Vijeća 76/768/EEZ (3);(f) duhan i duhanske proizvode u smislu Direktive Vijeća 89/622/EEZ (4); (g) narkotike ili psihotropne tvari u smislu Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima iz 1961. i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.; (h) ostatke i zagađivače. 32 “Potrošač” je, prema pojmovnom određenju čl.5. Zakona o zaštiti potrošača svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili poslovne djelatnosti. 33 “Proizvod” je sukladno čl.5. Zakona o zaštiti potrošača svaka roba ili usluga, uključujući prava, obveze i nekretnine. 34 Čl.1. Zakona o zaštiti potrošača. 35 Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 30 �U hrvatskom pravu odgovornost za štetu izazvanu neispravnim proizvodom predstavlja posebnu podvrstu objektivne izvanugovorne odgovornosti za štetu36, uređenu odredbama ZOO-a. Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju.37 Prema tome, krivnja nije uvjet odgovornosti, niti je nužno da je proizvođač u ugovornom odnosu s oštećenikom. Bez obzira radilo se o širem ili pak užem lancu distribucije proizvoda (proizvođač-potrošač), praktično svi sudionici potencijalno su odgovorni za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda. ZOO 05 ne navodi koje su vrste neispravnosti obuhvaćene pojmom “neispravan proizvod”. Međutim, zakon izričito navodi kriterije prema kojima će se ocjenjivati je li određeni proizvod neispravan ili nije. Tako sukladno odredbi čl. 1075 ., st. 1. ZOO 05 proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. Proizvod se neće smatrati neispravnim samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod stavljen u promet, izričito navodi odredba članka 1075 ., stavka 2. ZOO 05. Kao glavnu odgovornu osobu ZOO RH predviđa proizvođača.38 Pojam proizvođača određen je dosta široko i obuhvaća osobu koja je izradila gotov proizvod, osobu koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osobu koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja predstavlja kao proizvođač. Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s ranije navedenim osobama. Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod. Isto vrijedi i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu. Sukladno odredbi čl. 1076. ZOO RH u obzir dolazi i odgovornost distributera proizvoda, ali samo ukoliko oštećenik ne može utvrditi tko je proizvođač, odnosno tko je uvoznik proizvoda.39 Podredno odgovornog distributera ZOO RH definira “osobu koja proizvod stavlja u promet”, a to nije proizvođač gotovog proizvoda niti je osoba koja se kao takva predstavlja, kao ni uvoznik. Distributer se može osloboditi odgovornosti ukoliko u razumnom roku obavijesti oštećenika o proizvođaču ili uvozniku, odnosno osobi od koje je nabavila proizvod. Distributer može nabaviti proizvod od bilo koga u distributivnom lancu, tj. od proizvođača, uvoznika, trgovca na veliko itd. Sukladno odredbi čl. 1077 . ZOO 05, ako više osoba odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda, njihova je odgovornost solidarna. Oštećenik je određen prema kriteriju pretrpljene štete, tako da se u obzir uzima pretrpljena imovinska šteta nastala smrću ili tjelesnom ozljedom, šteta prouzročena uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu, te koju je oštećenik uglavnom rabio u tu svrhu. Naknadu neimovinske štete prouzročene neispravnošću proizvoda, može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu, odnosno prema odredbama čl. 19. u vezi s čl. 1046., 1100. i 1101. ZOO 05. 40 Na obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući način primjenjuju se posebne odredbe ZOO 05 o naknadi (popravljanju) imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja.41 Štetnu radnju umislu odgovornosti za štetu izazvanu Odštetna odgovornost proizvođača stvari s takvim nedostatkom jest izvanugovorna i ne zavisi o njegovoj krivnji. Prema tome, da li je tuženik znao ili ne da su jaja kojima je proizveo kremšnite, a koje je kupio od K. V. bila zdravstveno i higijenski neispravna u kojima je bio uzročnik salmonele, nije od odlučnog značenja, pa se tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 177. st. 2. ZOO radi otklanjanja svoje odgovornosti., Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1089/00-2, 18. 11. 2003. , http://sudskapraksa.vsrh.hr/SuPra/ 37 Čl. 1073, st. 1. ZOO 05. 38 Čl. 1076. ZOO 05. 39 Opširnije u : Baretić, M. (2005). Građanskopravna odgovornost za neispravan proizvod, doktorska disertacija, Zagreb, str. 232. – 240. 40 Čl. 1073, st. 4. ZOO 05. 41 Čl. 1073, st. 5. ZOO RH glasi: Obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ilitjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona onaknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja. Odredba čl. 1093. ZOO 05 kaže: (1) Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegovapogreba. (2) On je 36 �neispravnim proizvodom predstavljalobi stavljanje u promet neispravnog proizvoda, za koju proizvođač odgovara kao i za svaki drugi civilni delikt, ako su ispunjene zakonom određene pretpostavke.42 Iako pojam “stavljanje u promet” nije zakonski definiran, smatra se da je proizvod stavljen u promet kada je dobrovoljnostupljen drugoj osobi zbog prodaje ili distribucije u ekonomske svrhe. Također, ističe se da proizvod može biti samo jednom pušten u promet, i to u trenutku napuštanja tvorničkih vrata.43 Odredba članka 1073 ., stavka 8. ZOO 05 uređuje teret dokaza, koji je na oštećeniku. Da bi oštećenik stekao pravo naknade prouzročene štete dužan je tako dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete. Sukladno odredbama članka 1078. ZOO 05 odgovorna osoba može se osloboditi od odgovornosti ako dokaže da nije stavila proizvod u promet; da iz okolnosti slučaja proizlazi da neispravnost, a ni njezin uzrok, nisu postojali u vrijeme kad je stavio proizvod u promet; da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu poslovnu svrhu, kao niti da je proizveden ili stavljen u promet u okviru njegova poslovanja; da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet; da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti; da je šteta prouzročena isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju on odgovara, odnosno radnjom treće osobe koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Proizvođač dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je neispravnost prouzročena konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputama dobivenim od proizvođača glavnog proizvoda. Proizvođač se djelomično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s proizvođačem. Sukladno članku 1079. ZOO 05, odgovornost proizvođača nije dopušteno ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti, a ugovorna odredba suprotna tom pravilu bit će ništetna. Prema odredbi članka 1080, stavka 1. ZOO 05, subjektivni zastarni rok iznosi tri godine. Taj rok započinje teći od trenutka kad je oštećenik saznao ili morao saznati za tri elementa koja moraju kumulativno postojati, a to su šteta, neispravnost proizvoda i osoba proizvođača. Prekluzivni rok u kojemu oštećenik može tražiti naknadu prouzročene štete, nakon proteka kojeg mu se to pravo gasi iznosi deset godina od dana njegova stavljanja u promet, osim ako je u tom roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete. ZOO 05 predviđa i kvantitativno ograničenje odgovornosti za štete prouzročenu neispravnim proizvodom. Tako, oštećenik ima pravo nanaknadu štete prouzročene uništenjem ili štećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 eura.44 Ovo kvantitativno ograničenje služi zaštiti štetnika od potencijalno mnogobrojnih tužbi zbog bagatelnih šteta, a ne smijemo zanemariti ni rasterećujući učinak na sudove. S obzirom da iznesena pravila ZOO 05 o odgovornosti za štetu izazvanu neispravnim proizvodom ne mogu u cijelosti zadovoljiti potrebe oštećenika, budući ne omogućuju potpunu naknadu dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobivenih ozljeda I druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.Čl. 1094. (1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, kao i ona osoba kojaje po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja. (2) Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. Čl. 1095.ZOO 05: (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. (2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozljeđenomu određenu novčanu rentu,kao naknadu za štetu. 42 Petrić, S. (2001). Odgovornost proizvođača za štete od nedostatka na proizvodu u hrvatskompravu i pravu Europske unije. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 4., str. 376. 43 Although the term is not defined in the directive it is submitted that a product is “putinto circulation” when it has been delivered to another person in the course of business. An alternative view is that this occurs the moment the goods have left the factory gates. Whichever is correct, it is clear that it is not essential that the goods should have been put into circulation as the result of any contract or even that any payment should be involved. So for example promotional gifts and free samples would be included within that definition. Vidi u: Geddes, A. (1992). Product and Service Liability in the EEC. London, str. 31. 44 Čl. 1073, st. 3. ZOO 05. �štete prouzročene neispravnošću proizvoda, oštećenik koji je želi ostvariti može se koristiti nekim od ostalih pravnih osnova.45 4. Kaznenopravni aspekti U prethodnom poglavlju navedeno je kako je sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. Republika Hrvatska preuzela obvezu uskladiti svoje zakonodavstvo s acquis communautaire.46 Međutim, već sredinom 2002. izbila je tzv. šećerna afera koja ne samo da je ugrozila ugled Hrvatske i njezine odnose s Europskom unijom i pojedinim državama članicama, već je dovela u pitanje trgovinsku bilancu zemlje s obzirom da je u to vrijeme šećer bio najvažniji hrvatski proizvod na koji je otpadalo 30% ukupnog izvoza.47 Naime, nakon što je Hrvatskoj 2000. dozvoljen količinski neograničen bescarinski uvoz šećera u Europsku uniju, pod uvjetom da je hrvatskog podrijetla ili da su sirovine uvezene iz EU i dostatno prerađene u Hrvatskoj, u Hrvatskoj je naglo porastao ne samo izvoz već i uvoz šećera.48 Zbog toga je Komisija počela sumnjati u hrvatsko podrijetlo cjelokupnog izvezenog šećera držeći da bi se moglo raditi o uvozu visoko subvencioniranog šećera iz Europske unije i njegovom ponovnom uvozu u Europsku uniju bez carina, pa su izvršene detaljne kontrole izvezenog hrvatskog šećera koje su otkrile da su zaista određene količine izvezenog šećera bile lažno deklarirane.49 Jedan od najznačajnih mehanizama utjecaja europskog prava na nacionalno kazneno pravo – načelo asimilacije, utemeljeno u presudi Europskog suda od 21. rujna 1989. potječe upravo iz predmeta u kojem se činjenični supstrat sastoji u lažnom podatku o porijeklu hrane (kukuruza). Predmet Komisija v. Grčka, poznat kao slučaj Grčkog kukuruza pokrenula je Komisija pred Europskim sudom 7. ožujka 1988. temeljem čl. 226. UEZ zbog povrede ugovora.50 Naime, u svibnju 1986. poduzeće ITCO je iz Grčke preko luka Soluna i Kevale s dva broda uvezla u Belgiju kukuruz koji je od strane grčkih vlasti bio službeno deklariran kao kukuruz grčkog podrijetla, no zapravo se radilo o kukuruzu koji je Grčka uvezla iz tadašnje Jugoslavije i na koji zbog lažnog podatka o podrijetlu nije bila plaćena carina. 51 Sud je osudio Grčku prema svim točkama tužbe te ukazao da je propuštanjem pokretanja kaznenopravnog i stegovnog postupka protiv počinitelja prijevare i svih koji su surađivali u počinjenju i prikrivanju, Grčka propustila ispuniti obveze iz odredbe čl. 5. Ugovora o EEZ da kazni svakoga tko povrijedi pravo Zajednice na isti način kao za povredu nacionalnog prava. 52 Dakle, ako države članice inkriminiraju određeno ponašanje kojim se ugrožava ili povređuje neko pravno dobro unutarnjeg poretka, onda se istovrsno ponašanje protiv sličnog dobra Zajednice također mora smatrati kaznenim djelom i mora biti zapriječeno istom kaznom, a protiv počinitelja se mora pokrenuti i voditi kazneni postupak s istom učinkovitošću kao i kada je u pitanju nacionalno pravno dobro.53 Sukladno točki 24. Presude, dok izbor To su pravila o odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću,( čl. 1063. – 1067. ZOO 05), pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja (čl. 357., u svezi s čl. 400. – 422. ZOO 05) te pravila o ugovornoj (čl. 342. – 349. ZOO 05) i izvanugovornoj odgovornosti za štetu (čl. 1045. – 1067. ZOO 05). 46 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članca i Republike Hrvatske od 29. listopada 2001., Narodne novine MU 14/01. 47 Đurđević, Z. (2003). Kaznenopravna zaštita financijskih interesa Europske unije, doktorska disertacija, Pravni fakultet Zagreb, str. 279., 280. 48 Ibid. V. i Novoselec, P. (2009). Uvod u gospodarsko kazneno pravo. Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 124. i 125. 49 Kemijska analiza šećera uvezenog u Grčku iz Tvornice šećera u Osijeku pokazala je postojanje primjesa šećera iz šećerne trske, dok je u deklaraciji bilo navedeno da se radi o šećeru iz šećerne repe, sirovine iz koje se u Hrvatskoj proizvodi šećer. Utvrđeno je da se radilo o neznatnim količinama ukupno izvezenog hrvatskog šećera, oko 3% te se promptno reagiralo suspendiranjem odgovornih osoba i podnošenjem kaznenih prijava. Idem. 50 Case 68/88 Commission of the European Communities v. Hellenic Republic (1989) ECR I-2965. 51 Đurđević, Z. (2004). Mehanizmi utjecaja prava Europskih zajednica na kaznenopravne sustave država članica. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2, str. 287.-326. Nakon što je dobila informacije o mogućoj prijevari, Komisija je pokrenula temeljitu istragu koja je potvrdila da je počinjena prijevara na štetu EZ proračuna u kojoj su sudjelovali grčki službenici a naknadno je nekoliko viših grčkih službenika pokušalo zatajiti počinjenje prijevare krivotvorenjem isprava i davanjem lažnih izjava. Idem. V. i Đurđević, Z. (2006). Prijevara na štetu proračuna Europske unije: pojavni oblici, metode i uzroci. Financijska teorija i praksa 30 (3), str. 258.-263. 52 Točka 22. Presude. Odredbom čl. 5. propisano je da države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje obveza koje proizlaze iz Ugovora o EEZ-u ili iz radnji koje su poduzele institucije Zajednice. One olakšavaju ostvarenje zadaća Zajednice i suzdržavaju se od svih mjera koje bi mogle ugroziti ostvarivanje ciljeva Ugovora. 53 Đurđević, Z. (2004)., str. 293. 45 �kazne ostaje unutar diskrecije Države članice, one moraju osigurati da se povrede prava Zajednice kažnjavaju pod procesnim i matrijalnim uvjetima koji su jednaki povredama nacionalnog prava slične prirode i važnosti i koji u svakom slučaju čine kaznu učinkovitom, razmjernom i odvraćajućom. 4.1. Prekršajna odgovornost prema Zakonu o hrani i Zakonu o informiranju potrošača o hrani Zakon o hrani, kao i Zakon o informiranju potrošača o hrani sadržava niz prekršajnih odredbi. Tako je prekršajna odgovornost s obzirom na počinitelja odredbom čl. 34. Zakona o hrani propisana u odnosu na pravnu osobu, odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu, u skladu sa čl. 11. Prekršajnog zakona.54 Dio prekršaja može počiniti činjenjem; npr. uvoz hrane ili hrane za životinje protivno čl. 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002, izvoz ili ponovni izvoz hrane ili hrane za životinje protivno čl. 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002, stavljanje na tržište hrane koja nije sigurna, označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane protivno čl. 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002, dok se pretežiti dio prekršaja može počiniti nečinjenjem poput: propuštanja osiguravanja sljedivosti hrane, hrane za životinje, životinja za proizvodnju hrane ili svake druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, propuštanja uspostave sustava i postupaka sljedivosti hrane ili hrane za životinje na način da je u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja pravnu osobu opskrbljuje ili ju je opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama za proizvodnju hrane ili svakom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje. Zakon o informiranju potrošača o hrani propisuje tri grupe prekršaja s obzirom na visinu novčane kazne. Najblaža kazna, od 10.000,00 do 30.000,00 kuna za pravnu osobu predviđena je u slučajevima kada popis sastojaka hrane nije naveden padajućim redoslijedom s obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove uporabe u proizvodnji hrane te kod korištenja istoznačnica umjesto izraza točno propisanih Uredbom (EU) br. 1169/2011. 55 Novčana kazna od 30.000,00 do 70.000,00 kuna propisana je za slučaj kada hrana nije označena sukladno posebnom propisu, kada su navedene informacije o hrani kojima se potrošače dovodi u zabludu, kada nije naveden naziv hrane ili nedostaje količina određenih sastojaka ili kategorije sastojaka te najteža kazna u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu kada npr. informacije nisu navedene na hrvatskom jeziku ili latiničnom pismu ili se hrani pripisuje svojstvo sprječavanja bolesti, liječenja ili izlječenja, odnosno upućuje na takva svojstva ili nedostaje popis sastojaka ili nisu navedeni sastojci koji uzrokuju alergije ili intolerancije.56 Osim novčane kazne, nije propisana nikakva druga sankcija, međutim, ukoliko subjekt u poslovanju s hranom tijekom nadzora ili u rješenjem određenom roku otkloni utvrđene nesukladnosti za koje je utvrđeno da ih je počinio prvi put, osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola sukladno odredbi čl. 11. neće podnositi optužni prijedlog ili donositi prekršajni nalog za prekršaje iz čl. 7. st. 1. i 2. Iako sada Prekršajni zakon izravno propisuje da u slučaju ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut, ne može se dalje voditi, potrebno jasno razgraničiti u svakom konkretnom slučaju je li nekim ponašanjem ostvaren prekršaj ili kazneno djelo.57 Naime, u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti v. Hrvatske, 58 Sud je utvrdio da u slučajevima kada su činjenice koje predstavljaju prekršaj obuhvaćene i kaznenim djelom, kazneno suđenje nakon prekršajnog postupka predstavlja povredu čl. 4. Protokola 7 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.59 Prekršajni zakon, Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15. Novčana kazna od 50.000,00 do 100.000,00 kuna propisana je za pravnu osobu, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu propisana novčana kazna od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (čl. 34. st. 1., 2. i 3.). Mjere upozorenja, kao i ni zaštitne mjere počiniteljima ovih prekršaja nisu posebno propisane. 55 Čl. 8., novčana kazna od 2.000,00 do 5.000,00 kuna propisana je za odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu. 56 Ponovnu je blaža novčana kazna u ovim slučajevima propisana za odgovorne osobe u pravnoj osobi i fizičke osobe. 57 V. čl. 10. Isključenje primjene prekršajnog zakonodavstva u posebnim slučajevima. O načelu ne bis in idem u svijetlu presude ESLJP u predmetu Maresti protiv Hrvatske i subvencijske prijevare, v. Sokanović, L. (2014). Prijevare u kaznenom pravu, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 194. – 196. 58 Maresti protiv Hrvatske, presuda od 25. lipnja 2009., Zahtjev br. 55759/07. 59 Više o Presudi v. Ivičević Karas, E., Kos, D. (2012). Primjena načela ne bis in idem u hrvatskom kaznenom pravu. HLJKPP, Zagreb, vol. 19, broj 2, str. 555. – 584. Isti stav zauzeo je Sud i u presudi Tomasović protiv Hrvatske od 18. listopada 2011. V. Derenčinović, D., Gulišija, M., Dragičević Prtenjača, M. (2013). Novosti u materijalnopravnim odredbama Prekršajnog zakona. HLJKPP, Zagreb, vol. 20, 2, str. 768. 54 �4.2. Što je s kaznenopravnom odgovornošću u odnosu na označavanje hrane? Hrvatsko kazneno zakonodavstvo doživjelo je 2011. velike izmjene. Novi Kazneni zakon donesen je 21. listopada 2011., stupio je na snagu 1. siječnja 2013. te je već više puta izmijenjen.60 Ovim zakonom hrvatsko kazneno pravo uvelike je osuvremenjeno, a ujedno je i završen dugotrajan proces tranzicije hrvatskoga materijalnog kaznenog prava iz bivšeg jugoslavenskog u suvremeni europski pravni sustav.61 U predgovoru Komentara Kaznenog zakona voditeljica Radne skupine za izradu Kaznenog zakona Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ksenija Turković navela je kako je u izradi novog Kaznenog zakona važnu ulogu imala okolnost da je Hrvatska pred ulaskom u Europsku uniju te da je bilo potrebno uskladiti kazneno zakonodavstvo s 22 propisa Europske unije. 62 Naglasila je kako je upravo usklađivanje bio jedan od najtežih zadataka Radne skupine jer se pojedine odredbe pravnih dokumenata Europske unije, koje čine tzv. acquis communautaire nisu mogle doslovno prepisati u hrvatsko zakonodavstvo, već je bilo potrebno, vodeći računa o koherentnosti hrvatskog kaznenopravnog sustava, na najbolji mogući način uklopiti određenu pravnu normu u novi Kazneni zakon.63 U pogledu kaznenopravne zaštite označavanja hrane, pojedini aspekti zastupljeni su među kaznenim djelima protiv zdravlja ljudi, okoliša, imovine, gospodarstva, krivotvorenja ili intelektualnog vlasništva. U glavi 27., odnosno kaznenim djelima protiv intelektualnog vlasništva posebno je kazneno djelo s blanketnom dispozicijom: povreda registrirane oznake podrijetla. Radnja počinjenja se sastoji u protupravnom korištenju jedne od triju oznaka: izvornosti, zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga ili tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.64 Oznaka izvornosti je naziv područja, određenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz tog područja, određenog mjesta ili te zemlje i čija je kakvoća ili čija su svojstva bitno ili isključivo nastala pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.65 Jednako tako, oznakom izvornosti smatra se i naziv koji nije administrativni zemljopisni naziv određene zemlje, regije ili mjesta, a koji je dugotrajnom uporabom u gospodarskom prometu postao općepoznat kao naziv proizvoda koji potječe iz tog područja.66 Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv regije, određenog mjesta ili, u posebnim slučajevima, zemlje koja se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koje potječu iz te regije, mjesta ili zemlje te koje imaju određenu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo što se pripisuje tom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili obrada i/ili priprema odvija u određenom zemljopisnom području.67 Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se rabe za označavanje proizvoda ili usluge koji potječu iz neke regije ili nekog određenog mjesta mogu se registrirati sukladno odredbi čl. 4. Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga kao oznake izvornosti, ako taj proizvod ili usluga udovoljava uvjetima iz čl. 3. i 5. istoga Zakona.68 Zaštitom oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bavi se Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. 69 Posebnim odredbama regulira se zaštita oznaka na razini Europske unije (čl. 44.- 48.) kojoj je moguće pristupiti tek nakon registracije u Republici Hrvatskoj. Do 18. Kazneni zakon, Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- ispr. Turković, K. u Turković, K. et al. (2013). Komentar Kaznenog zakona. Narodne novine, Zagreb, str. XXV. 62 Idem. Str. XXVI. 63 Ibid. Autorica nastavlja kako su priotom često kao model poslužila rješenja iz kaznenih zakona pojedinih zemalja Europske unije koje pripadaju našem pravnom okruženju, a to su prije svega njemački, austrijski i slovenski Kazneni zakon. 64 Pavlović, Š. (2015). Kazneni zakon - zakonski tekst – komentari – sudska praksa – pravna teorija. Libertin naklada, Rijeka, str. 1221. 65 Čl. 3. Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga, Narodne novine br. 173/03., 76/07., 49/11. 66 Idem. Čl. 3. st. 2., ako ispunjava uvjete iz st.1. 67 Čl. 2. st. 1. Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga. Oznaka zemljopisnog podrijetla je prema st. 2. i neka druga oznaka kojom se označava proizvod ili usluga koji potječe s određenog zemljopisnog područja, ako ispunjava uvjete iz st. 1. 68 Sukladno odredbi čl. 5. proizvod se iznimno može štititi oznakom izvornosti ako oznaka ima dokazano tradicionalno obilježje, iznimnu reputaciju i dobro je poznata i kada sirovine za proizvodnju tog proizvoda potječu s područja šireg ili različitog od područja prerade, pod uvjetom da je područje proizvodnje sirovina ograničeno, da postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina te da postoji sustav inspekcijske kontrole kojim se osigurava nadzor ispunjenja posebnih uvjeta. 69 Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Narodne novine br. 50/12. 60 61 �svibnja 2015. na snazi je bio Zakon o zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda70 kojeg je potom zamijenio Zakon o poljoprivredi.71 Kazna propisana za kazneno djelo povrede registrirane oznake podrijetla je kazna zatvora do tri godine, a posebno je propisano oduzimanje predmeta koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za njegovo počinjenje te njihovo uništenje, kao i predmeta nastalih počinjenjem ovog kaznenog djela. Alternativno propisana mogućnost koja inače nije imanentna postupanju sa producta sceleris uporaba je u humanitarne svrhe ako sud odluči da će se uporabljena oznaka učiniti neraspoznatljivom. 72 Kod gospodarskih kaznenih djela problematično može biti razgraničenje zavaravajućeg oglašavanja od povrede registrirane oznake porijekla. Počinitelj zavaravajućeg oglašavanja iz odredbe čl. 255. KZ-a je onaj tko u ponudi robe ili usluga upućenoj širem krugu osoba navede neistinite ili nepotpune podatke koji su bitni za sklapanje ugovora i mogu razumnog potrošača dovesti u zabludu. I ovo kazneno djelo ima blanketnu dispoziciju jer bez poznavanja pojmova iz Zakona o nedopuštenom oglašavanju, Zakona o zaštiti potošača pa i Zakona o trgovinu nije moguće pravilno tumačiti njegova obilježja. 73 Zavaravajuće oglašavanje je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, za njegovo počinjenje dovoljno je postojanje opasnosti dovođenja u zabludu razumnog potrošača, ne traži se nastupanje štete, niti dokazivanje štete, dok je povreda registrirane oznake podrijetla materijalno kaznenodjelo, odnosno kazneno djelo povrede jer u svome biću zahtijeva pribavljanje znatne imovinske koristi ili prouzročenje znatne štete. Podaci koji su objekt zavaravajućeg oglašavanja su svi neistiniti i nepotpuni podaci koji su bitni za sklapanje ugovora i mogu razmnog potrošača dovesti u zabludu, dok su objekt registrirane oznake podrijetla oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda. Konačno, propisana kazna za zavaravajuće oglašavanje je kazna zatvora do dvije godine, a povredu registrirane oznake podrijetla do tri godine. Upravo zbog okolnosti što se neistinitim ili nepotpunim podacima može obmanuti vrlo širok krug osoba, pa time broj žrtava ovog kaznenog djela može biti uistinu velik, zaštiti poštenog tržišnog natjecanja posvećuje se u Europskoj uniji velika pažnja. Unutar kaznenih djela krivotvorenja, posebnu pažnju u kontekstu zaštite označavanja hrane potrebno je obratiti na krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i utega iz čl. 277. koje se sastoji u izradi lažnih znakova za obilježavanje robe, kao što su pečati, žigovi ili marke kojima se žigoše zlato, srebro, stoka, drvo ili kakva druga roba ili u preinaci takvih pravih znakova ili uporabi lažnih znakova kao pravih. Veliki je značaj i kaznenog djela subvencijske prijevare iz čl. 258. KZ-a jer se netočni ili nepotpuni podaci iz bića ovog kaznenog djela vrlo često odnose na pogrešno označavanje hrane.74 Naime, počinitelj ovog kaznenog djela je onaj tko s ciljem da za sebe ili drugoga ostvari državnu potporu davatelju državne potpore da netočne ili nepotpune podatke o činjenicama o kojima ovisi donošenje odluke o državnoj potpori, ili propusti obavijestiti davatelja državne potpore o promjenama važnim za donošenje odluke o državnoj potpori, ili propusti obavijestiti davatelja državne potpore o promjenama važnim za donošenje odluke o državnoj potpori te tko sredstva iz odobrene državne potpore koristi suprotno njihovoj namjeni. Pritom su s državnim potporama izjednačene subvencije i pomoći odobrene iz sredstava Europske unije. I ovo kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja jer šteta nije njegovo zakonsko obilježje. Prema Izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću za 2014. povećanje u broju neprijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarama odnosi se na Fond za ruralni razvoj, a u slučaju Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi uočeno je znatno smanjenje.75 Nepravilnosti koje se smatraju prijevarama i koje se najčešće pojavljuju su upotreba nepravilnih isprava, gospodarski subjekti koji nemaju odgovarajuće sposobnosti te izvedba zabranjenih radnji za vrijeme trajanja predmetne mjere, dok je drugi najčešće otkriveni način počinjenja prijevara uporaba lažnih ili krivotvorenih isprava ili izjava.76 Zakon o zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Narodne novine br. 80/13., 14/14. i 30/15. 71 Zakon o poljoprivredi, Narodne novine br. 30/15. 72 Iznimke su predviđene u pravilu kod kaznenih djela protiv intelektualnog vlasništva. 73 Zakon o nedopuštenom oglašavanju, Narodne novine br. 43/09., Zakon o zaštiti potrošača, Narodne novine br. 41/14., Zakon o trgovini, Narodne novine br. 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13. i 30/14. 74 Jedanko tako i temeljnog oblika prijevare kao kaznenog djela protiv imovine iz čl. 236. KZ-a ili prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. KZ-a. 75 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, Zaštita financijskih interesa Europske unije – Borba protiv prijevara, Godišnje izvješće za 2014., Bruxelles, 31.7.2015. COM(2015) 386 final, str. 24. 76 Ibid. 70 �Ukoliko se proizvodnjom ili prodajom zdravstveno neispravne hrane ili drugih proizvoda izazove opasnost za zdravlje druge osobe, postoji odgovornost za kazneno djelo proizvodnje i stavljanja u promet proizvoda štetnih za ljudsko zdravlje iz čl. 188. KZ-a. Jedanko tako, ukoliko veterinarski inspektor ili druga osoba ovlaštena za pregled životinja za klanje, mesa ili životinjskih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi koja protivno propisima ili pravilima struke, pregleda životinje za klanje, meso ili životinjske proizvode namijenjene za prehranu ljudi ili uopće ne obavi pregled koji je dužna obaviti i time omogući stavljanje u promet životinja za klanje, mesa ili životinjskih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi koji su štetni za zdravlje ljudi, pa time izazove opasnost za zdravlje druge osobe može biti riječi o odgovornosti za kazneno djelo nesavjesnog pregleda mesa za prehranu iz čl. 189. KZ-a.77 Također se kod ovih kaznenih djela mora voditi računa o nizu specifičnosti u odnosu na počinitelja. Naime, u najvećem broju slučajeva, biti će riječ o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba78 te kako je po prirodi stvari riječ o sudjelovanju više osoba u počinjenju kaznenog djela dogovoru za počinjenje kaznenog djela iz čl. 327. KZ-a ili čak o zločinačkom udruženju sukladno odredbi čl. 328. KZa.79 O važnosti ove problematike za Europsku uniju ukazuje Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli podsjećajući na nedavne slučajeve prijevara koje uključuju stavljanje na tržište konjskog mesa kao govedine i mesa konja liječenih fenilbutazonom kao jestivog konjskog mesa, običnog brašna kao organskog brašna, jaja iz tradicionalne proizvodnje u kavezima kao jaja iz ekološke proizvodnje, soli za ceste kao prehrambene soli, uporabu alkohola kontaminiranom metanolom u alkoholnim pićima, uporabu masnoća zagađenih dioksinom u proizvodnji hrane za životinje i pogrešno označavanje ribljih vrsta i plodova mora. 80 Rezolucijom je upozoreno na potrebu razmjene informacija između Država članica o poslovnim subjektima osuđenima za prijevaru budući da nakon ozbiljenih incidenata s prijevarama s hranom nadležna nacionalna tijela ponekad zatvaraju poslovne subjekte u prehrambenoj industriji koji su osuđeni za prijevare, no isti se ponovno registriraju negdje drugdje i nastavljaju trgovinsku praksu kao i ranije. 81 Jednako tako i Europol iskazuje rast broja slučajeva prijevare, očekuje nastavak tog trenda, zajedno sa sve većom uključenosti zločinačkih organizacija u prijevari s hranom.82 5. Zaključak Hrana nije samo proizvod, podložan pravnoj regulaciji, nego i elementarna ljudska potreba. Stoga, kvaliteta hrane koju konzumiramo, njen veliki utjecaj na sveukupno zdravlje čovjeka postaje sve važnije pitanje suvremenog društva. S obzirom na zagađivanje okoliša i stupnja zagađujućih tvari koje pronalazimo u okolišu, kao i sve veći rizik od bolesti izazvanih suvremenim tehnikama u proizvodnji hrane, prisutna je razumljiva osjetljivost javnosti na pitanje sigurnosti i kvalitete hrane. Glavni ciljevi nove pravne regulacije sigurnosti hrane, a unutar tog područja prava potrošača na informiranost o hrani putem novih pravila označivanja hrane su postizanje visoke razine zaštite zdravlja i interesa potrošača, omogućiti pružanje jasnih i neobmanjujućih informacija potrošaču, pojednostaviti postojeće propise o označivanju hrane radi osiguranja jedinstvenosti primjene na prodručju EU. Isto tako cilj je i učiniti dostupnijima podatke koji povezuju prehranu sa zdravljem i ujedno omogućiti veći i širi izbor hrane koja u najvećoj mjeri odgovara potrebama konkretnog konzumenta. Autorice smatraju kako je samo putem interdisciplinarnosti pristupa, putem bolje povezanosti svih relevantnih tijela koje se bave brigom o okolišu, poljoprivredom, zaštitom zdravlja ljudi, i drugih srodnih pravnih i nepravnih područja moguće postići veću kvalitetu i sigurnost hrane koju kao potrošači konzumiramo. Označivanje hrane i pravna Ako je riječ o štetnim proizvodima za liječenje, usp. čl. 186.: proizvodnja i stavljanje u promet štetnih proizvoda za liječenje. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Narodne novine br. 151/03., 110/07., 45/11., 143/12. 79 Dogovor za počinjenje kaznenog djela ograničen je za kaznena djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine. Zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža, a koje ne uključuje udruženje koje čine osobe slučajno povezane za nepsredno počinjenje jednog kaznenog djela. 80 Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli (2013/2091(INI)). 81 Ibid. Str. 3. 82 Idem. 77 78 �regulacija tog aspekta sigurnosti hrane, važan je čimbenik u osiguranju navedenih ciljeva, budući je označivanje hrane osnovni način komunikacije svih subjekata u prehrambenom lancu s krajnjim konzumentom – potrošačem. Odgovornost za informacije o hrani prileži onom subjektu pod čijim se imenom ili tvrtkom hrana stavlja na tržište, ili ako taj subjekt nema sjedište u EU, uvoznik za tržište Unije. Subjekt koji je odgovoran za informacije o hrani koju stavlja na tržište također mora osigurati prisutnost i točnost informacija o hranu u skladu s primjenjivim propisima i u skaldu sa primjenjivim nacionalnim propisima. Subjekti u poslovanju s hranom odgovaraju za sve promjene informacija koje prate hranu. Označavanje hrane mora biti takvo da ne obmanjuje potrošača glede sastava, količine, trajnosti, podrijetla, postupka proizvodnje. Složenost lanca u kojem sudjeluje niz subjekata u poslovanju s hranom, težina posljedica koje potrošaču mogu nastupiti na tako važnom zaštićenom dobru kao što su zdravlje ili sam život radi propusta bilo koje “karike” u lancu sigurnosti hrane “od polja do stola” glede pravilnog označavanja prehrambenih proizvoda, samo su neki od brojnih razloga pravnog interesa za područje građanskopravne odgovornosti subjekta u poslovanju s hranom, preciznije odštetne odgovornosti za slučaj da potrošaču nastane šteta koja se može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa nepravilnostima u označavanju prehrambenih proizvoda. Svi navedeni razlozi, mišljenja su autorice, navode na zaključak kako je na nacionalnom hrvatskom nivou od velike važnosti razvijati svijest svih subjekata poslovanja s hranom o potrebi zaštite pravnih i ekonomskih interesa subjekata koji se bave prometom prehrambenim proizvodima putem sklapanja ugovora o osiguranju proizvođačeve odgovornosti (product liability policy). Taj oblik osiguranja odštetne odgovornosti proizvođača uobičajena je stvar u zemljama zapadne Europe. 83 Osiguranje proizvođačeve odgovornosti za proizvode sve je zanimljivije za prehrambenu, farmaceutsku i automobilsku industriju, kod kojih se najviše i javlja potreba za ovakvim vidom osiguranja financijskih troškova nastalih u svezi odštetnih zahtjeva zbog šteta nastalih zbog neispravnog proizvoda (tzv. rizične industrije). Predmet osiguranja je izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, a koja je proizašla iz uporabe neispravnog proizvoda kojeg je osiguranik isporučio, odnosno stavio u promet. Ovaj oblik osiguranja pogodan je proizvođačima (osiguranicima) zbog zaštite koju pruža u slučaju nastalog osiguranog slučaja, tj. odštetnih zahtjeva oštećenika - kupaca neispravnih proizvoda, no podredno osiguranje “de facto” zaštićuje i same oštećenike tj. potrošače. U pogledu kaznenopravne odgovornosti, osobita pažnja će se u budućnosti morati obratiti na edukaciju državnih odvjetnika, sudaca i svih u pravosudnom sustavu zbog interdisciplinarnosti ovog područja te potrebu razgraničenja prekršajne od kaznenopravne odgovornosti, odnosno sadržajnog usklađivanja brojnih propisa zbog izbjegavanja višestruke kažnjivosti. 6. Literatura Baretić, M. (2005). Građanskopravna odgovornost za neispravan proizvod, doktorska disertacija, Zagreb Berryman, P. (ed.) (2015). Advances in food and beverage labeling – informations and regulations. Woodhead Publishing Derenčinović, D., Gulišija, M., Dragičević Prtenjača, M. (2013). Novosti u materijalnopravnim odredbama Prekršajnog zakona. HLJKPP, Zagreb, vol. 20, 2 Đurđević, Z. (2003). Kaznenopravna zaštita financijskih interesa Europske unije, doktorska disertacija, Pravni fakultet Zagreb Đurđević, Z. (2004). Mehanizmi utjecaja prava Europskih zajednica na kaznenopravne sustave država članica. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2 Primjer susjedne nam Slovenije je dobar pokazatelj; “Broj osiguranja u Sloveniji udvostručio se nakon ulaska u EU, a premija osiguranja porasla je sedam puta. U Sloveniji danas ima deset puta više polica nego u Hrvatskoj.” Vidi u. “U zapadnoj Europi ćete teško naći proizvođača koji nema product liability policy”, Svijet osiguranja –časopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja, br.8., god. 2014. Dostupno na : http://www.svijetosiguranja.eu/hr/clanak/2014/9/u-zapadnoj-europi-cete-teskonaci-proizvodaca-koji-nema-product-liability-policu,411,13664.html 83 �Đurđević, Z. (2006). Prijevara na štetu proračuna Europske unije: pojavni oblici, metode i uzroci. Financijska teorija i praksa 30 (3) Geddes, A. (1992). Product and Service Liability in the EEC. London Ivičević Karas, E., Kos, D. (2012). Primjena načela ne bis in idem u hrvatskom kaznenom pravu. HLJKPP, Zagreb, vol. 19, broj 2 Meulen, B. (ed.) (2011). Private food law; governing food chains through contract law, self-regulations, private standards, audits, and certification schemes. Wageningen Academic Publishers. The Netherlands Novoselec, P. (2009). Uvod u gospodarsko kazneno pravo. Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb Pavlović, Š. (2015). Kazneni zakon - zakonski tekst – komentari – sudska praksa – pravna teorija. Libertin naklada, Rijeka Petrić, S. (2001). Odgovornost proizvođača za štete od nedostatka na proizvodu u hrvatskompravu i pravu Europske unije. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 4. Sokanović, L. (2014). Prijevare u kaznenom pravu, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb Turković, K. et al. (2013). Komentar Kaznenog zakona. Narodne novine, Zagreb Velthuis, A.G.J. (ed.) (2003). New approaches to food- safety economics, Kluwer Academic Publishers �Authors: Maja Proso. PhD; Lucija Sokanović, PhD Institution: Faculty of Law, University of Split E-mail: maja.proso@gmail.com; lucija.sokanovic@pravst.hr CIVIL LAW AND CRIMINAL LAW ASPECTS OF THE LEGISLATION ON THE LABELLING OF FOODS (CROATIA AND EUROPEAN PERSPECTIVE) Abstract The European food safety policy has a twofold objective: to protect human health and the interests of consumers and stimulate the smooth functioning of the single European market. The legal framework regulating the labelling of the food is made so that it guarantees consumers access to complete information about the content and composition of the product, which protects their health and interests. The new Regulation (EU/1169/2011) covers all subjects who deal with food, retailers, caterers, candy makers, bakers and others, mandatory labelling of food to customers or consumers were well informed about its quality, durability, origin, composition and production process. The responsibility for the proper labelling, advertising, and the accuracy of the data presented is how the manufacturer and the dealer or another entity that puts food on the market, based in the EU. In this paper the authors by applying and comparative method describes the Croatian experience in adapting and harmonising national legislation in the area of food safety of the European acquis, and analyze and present their conclusions about the positive legal aspects of the current Croatian civil law and criminal law regulation of the protection of the interests and health of consumers regarding the labelling of food. Keywords: food safety, food labelling, consumers, civil liability, criminal liability, the acquis. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3162 Title A name given to the resource GRAĐANSKOPRAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKTI ZAKONODAVSTVA O OZNAČAVANJU HRANE (HRVATSKA I EUROPSKA PERSPEKTIVA) Author Author PROSO, Maja SOKANOVIĆ, Lucija Abstract A summary of the resource. Europska politika sigurnosti hrane ima dvostruki cilj: zaštititi ljudsko zdravlje i interese potrošača te stimulirati neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta. EU njome jamči da se na području higijene hrane i hrane za životinje i prehrambenih proizvoda, zdravlja životinja i bilja te sprečavanja kontaminacije hrane vanjskim tvarima uspostavljaju i poštuju kontrolni standardi. Nova Uredba (EU/1169/2011), obvezuje sve subjekte koji posluju s hranom, trgovce, ugostitelje, slastičare, pekare i druge na obvezno označavanje hrane, kako bi kupci odnosno potrošači bili dobro informirani o njezinoj kakvoći, trajnosti, podrijetlu, sastavu i postupku proizvodnje. Odgovornost za pravilno označavanje, reklamiranje i točnost prezentiranih podataka je kako na proizvođaču tako i na trgovcu odnosno drugom subjektu koji stavlja hranu na tržište, sa sjedištem u na području EU. U radu autorice opisuju hrvatska iskustva u prilagođavanju i usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s područja sigurnosti hrane europskom acquis-u, te analiziraju pozitivnopravne aspekte građanskopravne i kaznenopravne regulacije zaštite interesa, ali ujedno i zdravlja potrošača u svezi označavanja hrane. Ključne riječi: sigurnost hrane, potrošač, označavanje hrane, građanskopravna odgovornost, kaznenopravna odgovornost, acquis Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5461968c9efe4c20ebca18b3dc6c1900.docx 9bf1c1cb15f12a3bd92161dd3b6c04fc https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b9c31a872c81d4f6ce1a2335e3c90463.pdf 6b5dad971dc7d388cea2c695d4b37732 PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. sc. Damir Primorac, odvjetnik; (2) Mato Krmek, odvjetnik; (3) Marko Pilić, student Institucije: Sveučilišni odjel za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu E-mail: damir.primorac@primorac-partners.com; mato.krmek@primorac-partners.com; markopilic389@gmail.com TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI Sažetak Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike. Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog, država izvršenja, dvostruka kažnjivost �1. Uvod U čl. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (u daljnjem tekstu: ZPSKSDEU)i propisana je pravosudna suradnja Republike Hrvatske s državama članicama Europske unije u devet područja: - europski uhidbeni nalog, - nalog za osiguranje imovine ili dokaza, - europski nalog za pribavljanje dokaza, - priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta, - priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, - priznanje i izvršenje presuda kojim je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, - priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, - priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i - europski nalog za zaštitu. Prije donošenja ZPSKSDEU, pravosudna suradnja Republike Hrvatske u kaznenim stvarima s drugim državama (pa tako i s državama članicama Europske unije) bila je uređena Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: ZOMPPKS)ii. ZOMPPKS je posebice uređivao međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim postupcima koji su u tijeku u Republici Hrvatskoj ili u stranoj državi (pribavljanje i prosljeđivanje predmeta koji će biti predočeni kao dokazi, dostava sudskih akata i odluka, pristupanje sudu osoba radi davanja iskaza i druge radnje potrebne za vođenje kaznenih postupaka), postupke izručenja Republici Hrvatskoj osoba okrivljenih ili osuđenih na temelju odluka domaćih sudova, postupke izručenja stranaca okrivljenih ili osuđenih na temelju sudskih odluka države koja izručenje traži, postupke preuzimanja i ustupanja kaznenog progona te postupke izvršenja stranih sudskih odluka u kaznenim stvarima. Donošenjem ZPSKSDEU zakonodavstvo Republike Hrvatske usklađeno je s pravnom stečevinom Europske unije na području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije bilo je nužno radi kvalitetnije suradnje u borbi protiv međunarodnog kriminala. Međutim, važno je naglasiti kako se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između Republike Hrvatske i drugih država koje nisu članice Europske unije i dalje ostvaruje na temelju ZOMPPKS. U skladu s Okvirnom odlukom Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: Okvirna odluka)iii Republika Hrvatska je, među ostalim, u ZPSKSDEU propisala i odredbe koje se odnose na europski uhidbeni nalog i postupak predaje, ali jednako tako i isključenje provjere dvostruke kažnjivosti za određena kaznena djela. U konkretnom slučaju to znači da će nadležno pravosudno tijelo Republike Hrvatske izvršiti zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela koja se odnosi na europski uhidbeni nalog (u daljnjem tekstu: EUN), bez provjere dvostruke kažnjivosti. Upravo je ta odredba glede isključenja provjere dvostruke kažnjivosti izazvala određene prijepore u stručnoj javnosti, posebno zbog instituta zastare, budući da je jedan dio stručne javnosti smatrao kako je nastupanje zastare obvezatni razlog za odbijanje izvršenja EUN bez obzira o kojem se kaznenom djelu radi, dok je drugi dio stručne javnosti smatrao kako se kod kaznenih djela navedenih u čl. 10. ZPSKSDEU (isključenje provjere dvostruke kažnjivosti) ne ulazi u pitanje provjere zastare te se zbog kaznenih djela navedenih u tom članku, bez obzira je li nastupila zastara ili ne u državi izvršenja, europski uhidbeni nalog uvijek mora izvršiti.iv U tom smislu, cilj ovog rada je teorijski i praktično raspraviti problematiku izvršenja EUN bez provjere dvostruke kažnjivosti, te pri tome dati osvrt na najvažnije značajke EUN i dvostruke kažnjivosti. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine br. 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15). ii Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine br. 178/04). iii 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020. iv Derenčinović, D. (2014.) Doseg isključenja provjere dvostruke kažnjivosti iz Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. Preuzeto s https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/2_Derencinovic.pdf i �2. Općenito o europskom uhidbenom nalogu Odredbe iz ZPSKSDEU koje se odnose na EUN donesene su sukladno Okvirnoj odluci. Okvirna odluka donesena je na temelju čl. 31. toč. a) i b) te čl. 34. st. 2. toč b) Ugovora o Europskoj uniji s ciljem ujednačavanja zakonodavstava država članice Europske unije u području ekstradicijskog prava.v Donošenjem Okvirne odluke ukinut je dotadašnji sustav izručenja između država članica Europske unije, a zamijenjen je sustavom predaje između pravosudnih tijela.vi Osim toga, uvođenjem novog pojednostavljenog sustava predaje osuđenika radi izvršenja kazne ili provođenja kaznene presude, umanjen je problem složenosti i mogućih odgoda uobičajenih dotadašnjim postupcima izručenja.vii Prema ZPSKSDEU, EUN je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.viii Dakle, EUN se može izdati isključivo u tri svrhe, i to: kaznenog progona (pod uvjetom da je protiv osobe na koju se EUN odnosi prethodno rješenjem određen istražni zatvor)ix, izvršenja zatvorske kazne i izvršenja mjera koja uključuje oduzimanje slobode. O tome koje će pravosudno tijelo u Republici Hrvatskoj izdati EUN ovisi u koju svrhu se on izdaje. Ako se EUN izdaje u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona, tada EUN izdaje tijelo koje vodi postupak (sud ili državno odvjetništvo), a ako se EUN izdaje u svrhu izvršenja kazne zatvora ili prisilnog smještaja, tada EUN izdaje sudac izvršenja županijskog suda. Kada je u pitanju kazneni progon, EUN se prema ZPSKSDEU, a što je u skladu i s Okvirnom odlukom, može izdati samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više, dok se u slučaju izvršenja kazne EUN može izdati samo onda ako je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u trajanju od najmanje četiri mjeseca. Smatramo kako je donja granica propisane odnosno izrečene kazne zatvora temeljem kojih je moguće izdati EUN prihvatljiva budući da bi se zbilja postavilo pitanje opravdanosti izdavanja EUN u slučaju kraćih zatvorskih kazni. Sadržaj i oblik EUN propisan je odredbom čl. 18. ZPSKSDEU. Prema odredbi navedenog članka EUN mora sadržavati sljedeće podatke:x - identitet i državljanstvo tražene osobe, - ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog, - dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne odluke koja ima isti učinak, - pravnu oznaku i zakonski opis djela, - činjenični opis djela uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela, - vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom, odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno kazneno djelo propisane domaćim pravom, - ako je moguće posljedica djela. Uspoređujući sadržaj i oblik EUN iz Okvirne odlukexi s onim iz 18. ZPSKSDEU, razvidno je kako su njihovi sadržaji identični. Isti slučaj je i s drugim državama članicama Europske unije. Kada pravosudna tijela Republike Hrvatske postupaju po EUN koji je izdala druga država članica Europske unije, tada o tome odlučuje nadležni sud koji može donijeti rješenje o predaji tražene osobe ili rješenje kojim se odbija izvršenje EUN. Rješenje kojim se odobrava predaja mora sadržavati sljedeće podatke:xii Čule, J.; Hržina, D. (2013.) Primjena Europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj – očekivanja i stvarnost. Preuzeto s http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/Primjena%20europskog%20uhidbenog%20naloga.pdf vi Vidi Burić, Z: Europski uhidbeni nalog, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 14, br. 1/2007, Zagreb, 2007. godina, str. 218-219. Pravni temelj tradicionalnog sustava izručenja između europskih država jest Europska konvencija o izručenju iz 1957. godine, donesena u okviru Vijeća Europe. Ta je konvencija izmijenjena i dopunjena dvama dopunskim protokolima iz 1975. i 1978. godine. vii Toč. 5. preambule Okvirne odluke. viii Čl. 2. st. 8. ZPSKSDEU ix Čl. 17. st. 2. ZPSKSDEU x Obrazac EUN sadržan je u prilogu ZPSKSDEU, koji je sastavni dio tog Zakona. xi Čl. 8. Okvirne odluke xii Čl. 29. st. 5. ZPSKSDEU v �- ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe, državu članicu kojoj se predaje tražena osoba, opis djela za koje se izvršava predaja, navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje, tražena osoba ne smije: kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora te izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Razmatrajući dosadašnju praksu sudova u Republici Hrvatskoj glede postupanja po EUN koji je izdala druga država članica Europske unije, za primijetiti je kako su hrvatski sudovi, kada je u pitanju sadržaj i oblik EUN, najčešće radili greške jer u izreci rješenja o predaji ili odbijanju predaje tražene osobe nisu navodili činjenični opis djela. Naime, ukoliko u tom rješenju nedostaje jedan od gore navedenih podataka iz prve tri točke, tada se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka temeljem čega viši sud po izjavljenoj žalbi takvo rješenje ukida.xiii Stajalište o tome zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) u nekoliko svojih odluka npr. – VSRH Kž-eun-13/15 od 21. travnja 2015. godine: „…Žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana, uslijed čega je žalba tražene osobe, za sada, bespredmetna. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da rješenje, kojim se odobrava predaja, ne sadrži opis djela za koje se izvršava predaja. Kako, dakle, rješenje ne sadrži sve bitne elemente iz čl. 29. st. 5. ZPSKSDEU, to nije u dovoljnoj mjeri razumljivo. Imajući u vidu da se pobijano rješenje, uslijed navedenog nedostatka, ne može ispitati, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08…“. Isto stajalište zauzeo je VSRH i u svojoj odluci Kž-eun-13/14-4 od 27. veljače 2014. godine: „…U izreci pobijanog rješenja, navodi se da se predaja tražene osobe odobrava u svrhu kaznenog progona zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 242., čl. 243., čl. 22., čl. 23., čl. 25. i čl. 53. njemačkog Kaznenog zakona, što nije dostatno, s obzirom na odredbu čl. 29. st. 5. toč. 3. ZPSKSDEU, budući je izostao činjenični opis djela koji mora sadržavati europski uhidbeni nalog, kako je to propisano u čl. 18. toč. 5. ZPSKSDEU. To znači da trebaju biti navedene okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja i stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela, dakle, one potrebne okolnosti kojima se može konkretizirati kazneno djelo za koje se traži predaja. Kako je činjenični opis izostao, izreka pobijanog rješenja je nerazumljiva, čime je ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08…“. Iako se u praksi protiv jedne osobe uglavnom izdaje jedan EUN, nema nikakve zakonske prepreke da se protiv jedne te iste osobe izda više različitih EUN. Tako npr. jedan EUN može se izdati radi kaznenog progona zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od najmanje jedne godine, a drugi EUN se može izdati radi pravomoćno izrečene kazne zatvora od najmanje četiri mjeseca. Pravosudno tijelo Republike Hrvatske koje je izdalo EUN može taj nalog izravno proslijediti nadležnom pravosudnom tijelu države izvršenja članice Europske unije ako mu je poznato u kojoj državi se nalazi osoba protiv koje je izdan EUN.xiv Osim takvog načina dostavljanja, EUN može se zaprimiti i proslijediti putem Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima (EPMKS).xv Ako nadležnom pravosudnom tijelu koje je izdalo EUN nije poznato gdje se nalazi osoba protiv koje je izdan EUN, tada će odaslat posredstvom S.I.Re.N.E. ureda upozorenje putem Schengenskog Garačić, A.: Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije u sudskoj praksi, Libertin naklada, Rijeka, 2015. godina, str. 102. U čl. 29. st. 5. toč. 1. do 3. ZPSKSDEU predviđeno je što treba sadržavati rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe. Ako sud propusti navesti tražene podatke ostvarit će bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku koji se supsidijarno primjenjuje na temelju čl. 132. ZPSKSDEU. Iako je u čl. 29. st. 7. ZPSKSDEU propisano kako rješenje kojim se odbija predaja mora biti obrazloženo, dok to nigdje nije navedeno u ZPSKSDEU glede rješenja kojim se prihvaća predaja, naglašava se kako je potrebno obrazložiti i rješenje kojim se prihvaća predaja. xiv Filipović, H: Implementacija europskog uhidbenog naloga u pravni poredak Republike Hrvatske, Policijska sigurnost, br. 1., Zagreb, 2012. godina, str. 194. xv Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima je mreža osoba za kontakt država članica, osnovana zajedničkom odlukom Vijeća o osnivanju Europske pravosudne mreže od 29. lipnja 1998. godine, sa svrhom poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima – čl. 2. st. 6. ZPSKSDEU. xiii �informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu radi izvršavanja EUN.xvi Takvo upozorenje popraćeno podacima koji propisuju sadržaj i oblik EUN ima isti učinak kao i EUN. xvii Međutim, postavlja se pitanja što može napraviti pravosudno tijelo koje je izdalo EUN u slučaju ako joj nije poznato gdje se osoba protiv koje je izdan EUN nalazi, a ne postoji mogućnost pristupa Schengenskom informacijskom sustavu. U tom slučaju, nadležno pravosudno tijelo koje je izdalo EUN može taj nalog proslijediti putem INTERPOL-a.xviii 3. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti – problemi u teoriji i praksi U pravnoj literaturi pojam dvostruka kažnjivost poznat je još kao identitet norme, dvojna kažnjivost, dvostruka inkriminiranost odnosno obostrana kažnjivost.xix Osnovna smisao dvostruke kažnjivosti jest da je kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno i prema zakonu države u kojoj se počinitelju sudi.xx Međutim, prilikom provjere dvostruke kažnjivosti, kaznena djela se ne moraju u cijelost podudarati, već je važno da se samo podudaraju glede „bitnih obilježja kaznenih djela―.xxi Prema tome, kod dvostruke kažnjivosti prije svega se provjerava može li se činjenični opis kaznenog djela koji je naveden u pravnom aktu jedne države (koja traži međunarodnu kaznenopravnu pomoć) podvesti pod neko od kaznenih djela druge države (od koje se traži pružanje navedene pomoći).xxii Iz toga je razvidno kako se ne traži tzv. gramatički identitet norme odnosno dvostruke kažnjivosti budući da bi inzistiranje na točnoj gramatičkoj formulaciji moglo dovesti do velikih komplikacija oko pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći.xxiii Unatoč temeljnim postavkama načela dvostruke kažnjivosti koje je prije svega značilo jednakost među državama te da niti jedna država neće izručiti/predati traženu osobu drugoj državi za kazneno djelo koje nije kažnjivo u njezinoj državi, veliku novost glede toga donijela je Okvirna odluka koja je isključila provjeru dvostruke kažnjivosti za kaznena djela koja su navedena u čl. 2. st. 2. Okvirne odluke.xxiv Iako je Republici Hrvatskoj do promjena Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav RH)xxv iz 2010. godinexxvi bilo zabranjeno izručivati vlastite državljane drugoj državi,xxvii navedenom promjenom Ustava Nacionalni S.I.Re.N.E. ured je ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja je središnje tijelo nadležno za razmjenu dopunskih informacija vezanih uz upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava – čl. čl. 2. st. 27. ZPSKSDEU. xvii Schengenski informacijski sustav (SIS) je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između država članica šengenskog provedbenog sporazuma – čl. 2. st. 7. ZPSKSDEU. xviii Prigovori tražene osobe formalne naravi koji se odnose na način dostave, formu i prijevod europskog uhidbenog naloga nisu osnovani. Na temelju čl. 19. st. 2. ZPSKSDEU nadležno tijelo može zaprimiti uhidbeni nalog putem INTERPOL-a, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Europski uhidbeni nalog dostavljen je na propisanom obrascu i sadrži sve potrebne elemente. Spisu prileži optužnica od 18. listopada 1994. godine protiv tražene osobe podnesena Zemaljskom sudu u U., u kojoj je opisano inkriminirano djelo i koja potkrjepljuje izdani nalog pa nije osnovan prigovor koji se odnosi na činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijanog rješenja – vidjeti odluku VSRH Kž-eun-8/14 od 07. veljače 2014. godine. xix Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, Informator, br. 6256, Zagreb, 2014. godina, str. 2-3. xx Alinčić, M. et al. ―Pravni leksikon―, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007. godina, str. 429. xxi Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da spomenuto kazneno djelo po svojim bitnim obilježjima odgovara kaznenom djelu iz članka 337. stavak 4. KZ/97, pri čemu valja uputiti žalitelja da je za pitanje obostrane kažnjivosti odlučno vrijeme od trenutka zaprimanja zamolbe strane države u nadležnom sudu zamoljene države, a ne vrijeme počinjenja djela u stranoj državi, što znači da je sud zamoljene države dužan ocijeniti može li se činjenični opis kaznenog djela iz zamolbe strane države podvesti pod bitno zakonsko obilježje kaznenog djela u pravu zamoljene države važećeg u trenutku odlučivanja o zamolbi. Također treba naglasiti da se pravno relevantne činjenice iz zamolbe strane države ne moraju u potpunosti poklapati za zakonskim opisom kaznenog djela u pravu zamoljene države, već je dovoljno da u bitnom odgovaraju smislu i sadržaju nekog kaznenog djela u pravu zamoljene države, za koje se može odobriti izručenje u smislu odredbe članka 34. stavak 2 ZOMPO – odluka VSRH I Kž 208/13-5 od 09. travnja 2013. godine. xxii Vidjeti čl. 2. st. 4. Okvirne odluke koji glasi: Predaja za kaznena djela koja nisu navedena u st. 2. Okvirne odluke, ovisi o tome predstavljaju li djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog, kazneno djelo prema zakonu države članice koja ga izvršava, bez obzira na sastavne elemente ili opis. xxiii Krapac, D: Međunarodna kaznenopravna pomoć, Narodne novine, Zagreb, 2006. godina, str. 43. xxiv Radi se o ukupno 32 kaznena djela. xxv Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). xxvi Promjena Ustava RH (Narodne novine br. 76/10). xxvii Republika Hrvatska je do tada imala obvezu jedino predavati svoje državljanine Međunarodnom kaznenom sudu za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine (vidjeti Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s međunarodnim kaznenim sudom – Narodne novine br. 32/96). xvi �RH izmijenjen je čl. 9. koji sada glasi: „Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, osim kada se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije.― Imajući u vidu navedenu izmjenu ustava RH, te u skladu s Okvirnom odlukom, Republika Hrvatska je u čl. 10. ZPSKSDEU propisala kaznena djela glede kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti. Odredbom čl. 10. ZPSKSDEU propisano je sljedeće: Ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ZPSKSDEU izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ZPSKSDEU bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela: – pripadanje zločinačkoj organizaciji, – terorizam, – trgovanje ljudima, – spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija, – nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima, – nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima, – korupcija, – prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, – pranje novca, – krivotvorenje valute, uključujući i euro, – računalni kriminalitet, – djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka, – omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka, – ubojstvo, teška tjelesna ozljeda, – nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom, – otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca, – rasizam i ksenofobija, – organizirana ili oružana pljačka, – nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela, – varanje, – reketarenje i iznuda, – krivotvorenje i piratstvo proizvoda, – krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama, – krivotvorenje sredstava plaćanja, – nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta, – nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima, – trgovina ukradenim vozilima, – silovanje, – podmetanje požara, – kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda, – protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata, – sabotaža. Za vrijeme donošenja Okvirne odluke vodila se velika rasprava u zemljama članicama Europske unije glede zabrane provjere dvostruke kažnjivosti budući da je bilo neprihvatljivo da se državljanin jedne države izručuje drugoj državi za kazneno djelo koje u njezinoj državi uopće nije kazneno djelo.xxviii U Republici Hrvatskoj teorijska i praktična rasprava najviše se vodila oko instituta zastare tj. je li zastara jedan Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 64. No. 5-6, prosinac 2014. godina, str. 967. xxviii �od razloga zbog kojih se može odbiti izvršenje EUN, pa tako i za ona kaznena djela iz odredbe čl. 10. ZPSKSDEU koja se odnosi na isključenje provjere dvostruke kažnjivosti. Prvu veću polemiku glede toga jesu li u konkretnom slučaju nastupili razlozi za odbijanje izvršenja EUN u odnosu na kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU kod kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti izazvala je odluka VSRH Kž-eun-11/13 od 20. rujna 2013. godine u kojoj je navedeno sljedeće:―… U pravu je žalitelj ističući da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1 i 3 ZKP/08 odbivši priznati europski uhidbeni nalog kojim je tražena predaja K. Č., za kazneno djelo koje je u tipiziranom obrascu naloga označeno kao „varanje“ a nalazi se na popisu kaznenih djela za koja sud države izvršenja ne provjerava obostranu kažnjivost, u smislu odredbe članka 10. ZPSKSDČEU. Pogrešno je prvostupanjski sud zauzeo stajalište da treba odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga zbog nastupa zastare kaznenog progona na temelju članka 19. stavak 1. alineja 4. u vezi članka 20. stavak 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97) za kazneno djelo iz europskog uhidbenog naloga koje je na temelju KZ/97 označio kao kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. Kazneno djelo za koje je tražena predaja K. Č. označeno je u europskom uhidbenom nalogu kao kazneno djelo „varanja“ (engl. swindling) u smislu članka 10. ZPSKSDČEU, koji uređuje da ako je u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ovog Zakona izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ovog Zakona bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela: (slijedi popis 32 kaznena djela). S obzirom na ovu odredbu, pogrešno je prvostupanjski sud uzeo u obzir zastaru kaznenog progona prema domaćem pravu jer prema odredbi članka 10. ZPSKSDČEU – „Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti“, domaći sud kao sud izvršenja prilikom odlučivanja o europskom uhidbenom nalogu ne provjerava dvostruku kažnjivost, dakle ne primjenjuje domaće pravo niti na temelju njega cijeni o zastari kaznenog progona. Za kaznena djela s popisa nije potrebna provjera kažnjivosti u državi izvršenja europskog uhidbenog naloga. Sud države izvršenja, u ovom slučaju prvostupanjski sud, prihvaća pravnu oznaku koju je određenom kaznenom djelu dalo nadležno tijelo države izdavanja. U tome je značaj uklanjanja obveze provjeravanja obostrane kažnjivosti, u smislu odredbi Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji se temelji na pravnoj stečevini Europske unije i kojeg treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tom stečevinom i odlukama Suda Europske unije. Slijedom navedenog, ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud će zaprimljeni europski uhidbeni nalog za predaju tražene osobe K. Č., razmotriti s posebnom pozornošću u kontekstu odredbe članka 10. ZPSKSDČEU kao i članka 3. istog Zakona te će donijeti novu odluku u skladu s time. Svoje mišljenje o toj odluci najprije je iznio prof. dr. sc. Petar Novoselec kada je naveo da pravno shvaćanje VSRH usvojeno u drugostupanjskom rješenju nije prihvatljivo i da je trebalo odobriti prvostupanjsko rješenje kojim je odbijeno izvršenje naloga jer je po hrvatskom pravu nastupila zastara kaznenog progona. xxix S obzirom da je takvo stajalište VSRH zauzimao i u drugim svojim odlukama,xxx Novoselec, P.: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20., br. 2., 2013. godina, str. 862-866. Uz ostalo, prof. dr. sc. Petar Novoselec u svom mišljenju navodi:―… Začuđuje da VSRH nijednom riječju ne spominje odredbu čl. 20. st. 2. t. 7. ZPSKSDEU prema kojoj će sud odbiti izvršenje naloga ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava. Citirana odredba preuzeta je u cijelosti iz Okvirne odluke Vijeća EU 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. godine koja u čl. 4. t. 4. dopušta da pravosudno tijelo države koja izvršava europski uhidbeni nalog može odbiti izvršenje naloga ako je nastupila zastara kaznenog progona prema zakonima te države. Stoga je VSRH, unatoč tome što se poziva na pravnu stečevinu Europske unije, ne samo u sukobu s hrvatskim Zakonom nego i s okvirnom odlukom. Odluka čl. 20. st. 2. t. 7. citiranog Zakona ne ostavlja nikakve dvojbe; ona je lex loquens i ne može se zaobići nikakvom interpretacijom. Umjesto da je primijeni, VSRH traži rješenje u čl. 10. tog Zakona prema kojem hrvatski sud nema pravo provjeravati dvostruku kažnjivost koja pak, po njegoovm stajalištu, obuhvaća i nezastarjelost. Ta odredba je također u skladu s odredbom čl. 2. st. 2. Okvirne odluke kojom se htjela osigurati zaštita temeljnih pravnih dobara na kojima počiva Europska unija, čemu služi katalog nabrojenih kaznenih djela koja države članice moraju prihvatiti bez obzira na njihovo nacionalno zakonodavstvo. Na taj način se htjelo spriječiti da države kojima je upućen nalog izbjegavaju njegovo izvršenje pod izgovorom da djelo obuhvaćeno nalogom nije kazneno djelo po njihovom pravu, što bi moglo opravdati i pukom nesuglašenošću opisa kaznenih djela, nebitnom za ocjenu identiteta. Da Okvirna odluka pod pojmom dvostruke kažnjivosti ne obuhvaća i nezastarjelost po nacionalnom pravu, proizlazi ne samo iz odredbe čl. 4. st. 4. nego i iz odredbe čl. 2. st. 4. u kojoj se izričito tvrdi da dvostruka kažnjivost obuhvaća samo obilježja kaznenog djela, što znači da ne obuhvaća i nezastarjelost (odredba se odnosi na kaznena djela koja nisu obuhvaćena Okvirnom odlukom, kod kojih se države koje izvršavaju nalog mogu pozivati na nepostojanje dvostruke kažnjivosti. Teza VSRH da dvostruka kažnjivost obuhvaća i ocjenu o zastari u suprotnosti je i s tumačenjem dvostruke kažnjivosti (identiteta norme) kao pretpostavke za primjenu domaćeg kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena u inozemstvu. Da bi postojala dvostruka kažnjivost, djelo počinjeno u inozemstvu mora sadržavati sva obilježja kaznenog djela po domaćem pravu, xxix �razmišljanju prof. dr. sc. Petra Novoselca pridružili su se i drugi ugledni teoretičari kaznenog prava - prof. dr. sc. Davor Derenčinović i dr. sc. Igor Martinović.xxxi Suprotno takvim razmišljanjima, te prihvaćajući shvaćanja VSRH, izjasnio se i prof. dr. sc. Davor Krapac.xxxii On naime smatra kako su prigovori kritičara odluka VSRH naizgled vrlo jaki, ali da je: „…Vrhovni sud mogao ispravno odlučiti jedino kako je odlučio tumačeći odredbu čl. 20. st. 1. i 2. ZPSKSDEU: kod djela s „liste“, kod kojih nema ispitivanja obostrane kažnjivosti, nema ispitivanja postojanja in concreto zastare kaznenog progona kao negativne pretpostavke za izvršenje EUN…“. S obzirom na mnogobrojne polemike u stručnoj i široj javnosti, te već zauzetom pravnom shvaćanju VSRH, mnogi su s nestrpljenjem očekivali odluku Ustavnog suda RH u jednom predmetu u kojem je predmet raspravljanja trebalo biti i pitanje primjene čl. 10. ZPSKSDEU koji se odnosi na isključenje provjere dvostruke kažnjivosti, a s tim u svezi i pitanje zastare. Međutim, Ustavni sud RH se u svojoj odluci nije izjašnjavao glede tih pitanja već je samo naveo sljedeće: „..U okviru prigovora o nezakonitosti osporenih rješenja, podnositelj ističe da je pitanje eventualne zastare njegova kaznenog progona u Republici Hrvatskoj glavno pitanje kad je riječ o njegovoj predaji Saveznoj Republici Njemačkoj. Suprotno traženju podnositelja, Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku ne može ulaziti u zakonsko tumačenje odredaba mjerodavnog domaćeg prava o zastari kaznenog progona, a posebice ne u činjenična pitanja o tome kada je zastara kaznenog progona podnositelja u Republici Hrvatskoj počela teći, odnosno u pravna pitanja o tome od kojeg se trenutka zastara mora računati, je li u konkretnom slučaju nastupila, ima li relativni ili apsolutni karakter i sl. To je zadaća sudova na čelu s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske kao najvišim sudom u zemlji, kojemu je ustavna zadaća da »osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni« (članak 116. stavak 1. Ustava). Drugim riječima, Ustavni sud nije nadležan ni za tumačenje zakonskih normi u primjeni na konkretne slučajeve ni za kontrolu zakonitosti sudskih i drugih odluka u konkretnim slučajevima, budući da on nije redovni sud u smislu članka 115. Ustava. U okviru prethodno naznačenog opsega svoga ustavnosudskog nadzora, Ustavni sud primjećuje da su pitanje zastare kaznenog progona podnositelja u Republici Hrvatskoj prvostupanjski i drugostupanjski sud riješili primjenom članka 10. i članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU-a (v. točku 7. obrazloženja ove odluke), vodeći se načelom uzajamnog priznanja presuda i sudskih odluka u kaznenim stvarima i tumačenjem domaćeg prava na način koji pridonosi ostvarenju načela uzajamnog priznanja sudskih odluka država članica EU-a. Na tim su osnovama ocijenili da se podnositeljev prigovor zastare mora odbiti. Polazeći od ustavnog zahtjeva da je »izručenje« hrvatskog državljanina dopušteno »kad se mora izvršiti odluka o ... predaji donesena u skladu s ... pravnom stečevinom Europske unije« (članak 9. stavak 2. Ustava), Ustavni sud zaključuje da osporena sudska rješenja o odobrenju predaje podnositelja Saveznoj Republici Njemačkoj nisu »flagrantno i očito arbitrarna« i da su ostala u granicama članka 9. stavka 2. Ustava…“.xxxiii Dakle, Ustavni sud RH nije se upustio u razmatranje pitanja isključenja provjere dvostruke kažnjivosti i zastare, već je samo u konačnici zaključio kako je predaja tražene osobe ostala u granicama Ustava RH. Za razliku od takvog stajališta Ustavnog suda RH, Ustavni sud Savezne Republike Njemačke je u jednoj svojoj odluci izričito naveo kako je obveza njemačkih sudova utvrditi je li u postupku izvršenja dok su mišljenja o tome uključuje li dvostruka kažnjivost i razloge isključenja protupravnosti i krivnje u teoriji podijeljena: u njemačkoj literaturi postoji opća suglasnost da procesne smetnje (zastara, amnestija, nepostojanje prijedloga za progon) ne utječu na dvostruku kažnjivost (za stanje u njemačkoj literaturi v. Eser, u: Schonke/Schroder, Strafgesetzbuch, Kommentar, 28. Aufl., Munchen, 2010, & 7). Ni u francuskom pravu zastara ne utječe na dvostruku kažnjivost, nego se uvijek određuje prema francuskom zakonu (Desportes/Le Gunehec, Drit penal general, 12. Edition, Paris, 2005, str. 363). U našoj literaturi Krapac – Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 43) svodi ispitivanje dvostruke kažnjivosti na smisao i sadržaj kaznenog djela po domaćem i stranom pravu, što znači da ne uključuje procesne smetnje…― xxx Npr. Odluka VSRH Kž-eun - 8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, odluka VSRH Kž-eun - 9/14 od 11. veljače 2014. godine i dr. xxxi Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, op. cit., str. 249270 te Martinović, I.: Zastara kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga: kritički osvrt na sudsku praksu, preuzeto s: http://www.academia.edu/6289794/Zastara_kao_razlog_za_odbijanje_izvr%C5%A1enja_europskog_uhidbenog_naloga_kriti%C 4%8Dki_osvrt_na_sudsku_praksu xxxii Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), op. cit., str. 970-974. xxxiii Odluka Ustavnog suda RH br. U-III—351/2014 od 24. siječnja 2014. godine. �EUN nastupila zastara kaznenog progona prema zakonodavstvu Njemačke ili ne.xxxiv U drugoj odluci je bio još izričitiji te je zauzeo stajalište kako je zastara kaznenog progona prema njemačkom pravu razlog za odbijanje izvršenja EUN izdanog za njemačkim državljanima, kao i za njemačkim državljanima koji imaju državljanstvo države izdavanja, jer u takvim predmetima postoji sudbenost Savezne Republike Njemačke. Zastaru prekidaju samo radnje koje su poduzimala njemačka pravosudna tijela, tako da se radnje koje je poduzimala država izdavanja neće razmatrati.xxxv Upravo su takve odluka imala vrlo važnu ulogu i u stvaranju sudske prakse u Saveznoj Republici Njemačkoj glede izvršenja EUN budući da je nakon toga donesen veliki broj odluka kojim je odbijeno izvršenje EUN, i to upravo zbog nastupa zastare kaznenog progona u Saveznoj Republici Njemačkoj.xxxvi Prema tome, analizirajući praksu hrvatskih sudova, jasno se izvodi zaključak kako u situaciji kada hrvatski sudovi odlučuju o izvršenju EUN za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU, a za koja kaznena djela je isključena provjere dvostruke kažnjivosti, tada oni ne primjenjuju domaće pravo, pa se time ne primjenjuje ni odredbe o zastari iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZ).xxxvii Međutim, s druge strane, u ZPSKSDEU postoje odredbe koje se odnose na obvezatne i fakultativne razloge za neizvršavanje EUN. Obvezatne odredbe navedene su u čl. 20. st. 2., a fakultativne u čl. 21. ZPSKSDEU. Među obvezatnim razlozima za odbijanje izvršenja EUN, u čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU, naveden je i razlog kako će se odbiti izvršiti EUN ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenje kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava.xxxviii Upravo ta odredba je izazvala glavne prijepore u stručnoj i široj javnosti u Republici Hrvatskoj budući da su se glavni kritičari gore navedenih odluka VSRH pozivali na tu odredbu smatrajući kako odredba čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU predstavlja obvezatni razlog odbijanja izvršenja Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke BverfG 2 BvR, 2115/09, preuzeto s: https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=de&u=https://www.bundesverfassungsgericht.de/SharedDocs/Entscheidungen/ DE/2009/10/rk20091009_2bvr211509.html&prev=search xxxv Čule, J.; Hržina, D.: op. cit. str. 747-748 (autori su na tim stranicama citirali stajalište Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. EuGRZ 2009 od 03. rujna 2009. godine). Na str. 748. rada isti autori spominju i odluku Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. 4 Ars 16/09-N St Z-RR 2010 od 18. veljače 200. godine prema kojoj je Ustavni sud Savezne Republike Njemačke zauzeo stajalište kako se neće odobriti predaja Poljskoj, na temelju EUN, osobe koja ima njemački i poljsko državljanstvo zbog kaznenih djela počinjenih u Poljskoj ako je u Saveznoj Republici Njemačkoj nastupila zastara. Radnje kojima je prekidana zastara u državi izdavanja i kojima bi bila prekinuta zastara u Saveznoj Republici Njemačkoj ne uzimaju se u obzir. xxxvi Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, op. cit., str. 261262 i Martinović, I.: op. cit. str. 7-9. xxxvii Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15). xxxviii Čl. 20. ZPSKSDEU pod nazivom „Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga― glasi: (1) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležni sud će izvršiti europski uhidbeni nalog za djelo za koje je u državi izdavanja propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od barem jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri mjeseca, pod uvjetom da to djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu. (2) Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga: 1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda, 2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda, 3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života, 4. ako djelo iz članka 17. stavka 1. ovog ZPSKSDEU na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja, 5. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja, 6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka, 7. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava, 8. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda. xxxiv �EUN za sva kaznena djela (pa tako i za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU) u slučaju ako je nastupila zastara kaznenog progona tražene osobe prema KZ Republike Hrvatske. U konačnici, unatoč vrlo argumentiranim kritikama uglednih teoretičara u Republici Hrvatskoj, prema mišljenju autora ovog rada, VSRH je, kao najviši sud u zemlji, kojemu je ustavna zadaća da »osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni«, ispravno odlučio kako zastara kaznenog progona, sukladno ovako propisanim odredbama ZPSKSDEU, nije razlog odbijanja EUN za kaznena djela kod kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti iz čl. 10. ZPSKSDEU. Naime, u smislu odredbi ZPSKSDEU, koliko god odredbe tog Zakona u pojedinim dijelovima bile nespretno formulirane (misli se prije svega na čl. 20. ZPSKSDEU), smatramo kako razlog odbijanja izvršenja EUN radi nastupa zastare može biti samo za ona kaznena djela koja nisu navedena u čl. 10. ZPSKSDEU. Opravdanje takvom razmišljanju autori ovog rada prije svega vide u pravilnom i gramatičkom tumačenju čl. 20. st. 1. i 2. ZPSKSDEU prema kojemu iz čl. 20. st. 1. navedenog Zakona jasno proizlazi kako će za kaznena djela, osim za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU, izvršiti EUN, ali uz prethodnu provjeru dvostruke kažnjivosti. Imajući u vidu da je već u sljedećem stavku (čl. 20. st. 2. ZPSKSDEU) zakonodavac nabrojio u kojim će se sve slučajevima odbiti priznanje EUN, pa tako i u slučaju ako je prema domaćem pravu nastupila zastara (čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU), osnovano se zaključuje kako razlog za odbijanje izvršenja EUN, a u situaciji nastupa zastare kaznenog progona prema domaćem pravu, može biti samo za ona kaznena djela kod kojih postoji provjera dvostruke kažnjivosti, što ni u kojem slučaju nisu kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU.xxxix 4. Zaključak Okvirna odluka Vijeća Europske unije donijela je značajne novine kod država članica Europske unije, a to se najprije odnosi na institut EUN, isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, predaje vlastitih državljana drugim državama povodom izdavanja EUN i dr. Propisivanjem EUN i postupka predaje traženih osoba stvorena je kvalitetna i brza suradnja između država članica Europske unije te je ujedno zamijenjen raniji način izručenja među državama koji je često bio kritiziran kao dosta složen i neučinkovit. Sadržaj Okvirne odluke Republika Hrvatska je implementirala u ZPSKSDEU, koji je stupio na snagu dana 01. srpnja 2013. godine kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Iako je Republika Hrvatska i prije ulaska u Europsku uniju prihvatila gotovo sve temeljne pravne standarde u borbi protiv svih oblika teških kaznenih djela, propisivanjem EUN povisila je pravne standarde glede uzajamne suradnje između članica Europske unije te samim time i borbu protiv kriminala i počinitelja kaznenih djela. S druge strane, institut dvostruke kažnjivosti i zastare, u svjetlu Okvirne odluke i ZPSKSDEU, unio je mnoge prijepore u stručnoj i široj javnosti. Kada se uzmu u obzir rezultati istraživanja ovog rada, a cijeneći pri tome ovako propisane odredbe ZPSKSDEU, odluke hrvatskih sudova koje se odnose na ovu problematiku te iznesena stručna mišljenja istaknutih pravnih stručnjaka, autori smatraju kako se kod dva različita mišljenja glede toga treba li se kod provjere dvostruke kažnjivosti upuštati u provjeru nastupanja zastare ili ne, treba prikloniti odlukama sudova i onih stručnjaka koji smatraju kako hrvatski sudovi kada odlučuju o izvršavanju EUN za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU (isključenje provjere dvostruke kažnjivosti), ne smiju utvrđivati je li u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona tražene osobe ili ne. Prema tome, kod takve situacije, nastup zastare kaznenog progona tražene osobe prema ZPSKSDEU relevantan je samo za ona kaznena djela kod kojih se provjerava dvostruka kažnjivost, a što ni u kojem slučaju nisu kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU. S druge strane, treba priznati kako ostaju otvorena neka pitanja na koja je u ovom trenutku vrlo teško dati odgovor kao npr. je li zakonodavac prilikom donošenja ZPSKSDEU pogrešno protumačio odredbe čl. 3. i 4. Okvirne odluke te sukladno tome i stvorio određenu konfuziju u stručnoj i široj javnosti, je li zakonodavac pravilnim tumačenjem tih članaka Okvirne odluke imao mogućnost propisati da je nastup zastare kaznenog progona obvezatan Odluka VSRH Kž-eun-8/13-4 od 07. veljače 2014. godine: „… Prema tome, unošenjem zastare kao mogućnosti obvezatnog odbijanja europskog uhidbenog naloga u ZPSKS-EU, nije izmijenjen karakter zastare i njegova vezanost za postojanje kaznenog djela i kazne, već je samo kod kaznenih djela kod kojih se primjenjuje načelo dvostruke kažnjivosti, postao osnova za obvezno, a ne fakultativno odbijanje izvršenja uhidbenog naloga. Okvirna odluka Vijeća sadrži primjenu načela uzajamnog priznavanja, koje se temelji na visokoj razini povjerenja između država članica, a to je rezultiralo, između ostalog, odredbom čl. 2. Okvirne odluke o neprimjenjivanju dvostruke kažnjivosti, a koja je izrijekom prenesena u ZPSKS-EU…―. xxxix �razlog za odbijanje izvršenja EUN tražene osobe kod svih kaznenih djela, je li Ustavni sud RH trebao raspetljati taj „gordijski čvor― poput Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke i iznijeti jasno stajalište glede toga je li zastara kaznenog progona prema hrvatskom pravu razlog za odbijanje izvršenja EUN izdanog za hrvatskog državljanima i dr. Najvjerojatnije će se odgovori na ta pitanja tražiti još dugo i biti će predmet mnogih rasprava, ali bi svakako ova situacija koja se dogodila u Republici Hrvatskoj mogla poslužiti kao pouka našim susjednim državama koje su na putu da jednog dana postanu članice Europske unije i da na odmah početku otklone sve moguće nedoumice. 5. Literatura Alinčić, M. et al. ―Pravni leksikon―, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007. godina, Burić, Z: Europski uhidbeni nalog, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 14, br. 1/2007, Zagreb, 2007. godina, Čule, J., Hržina, D. (2013.) Primjena Europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj – očekivanja i stvarnost. Preuzeto s http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/Primjena%20europskog%20uhidbenog%20naloga.pdf, Derenčinović, D. (2014). Doseg isključenja provjere dvostruke kažnjivosti iz Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. Preuzeto s https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/2_Derencinovic.pdf, Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, Informator, br. 6256, Zagreb, 2014. godina, Filipović, H: Implementacija europskog uhidbenog naloga u pravni poredak Republike Hrvatske, Policijska sigurnost, br. 1., Zagreb, 2012. godina, Garačić, A.:Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije u sudskoj praksi, Libertin naklada, Rijeka, 2015. godina, Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. godine, Krapac, D: Međunarodna kaznenopravna pomoć, Narodne novine, Zagreb, 2006. godina, Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 64. No. 5-6, prosinac 2014. godina, Martinović, I.: Zastara kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga: kritički osvrt na sudsku praksu, preuzeto s: http://www.academia.edu/6289794/Zastara_kao_razlog_za_odbijanje_izvr%C5%A1enja_europskog_uhi dbenog_naloga_kriti%C4%8Dki_osvrt_na_sudsku_praksu, Novoselec, P.: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20., br. 2., 2013. godina, Odluka VSRH Kž-eun -8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, Odluka VSRH Kž-eun - 9/14 od 11. veljače 2014. godine, Odluka VSRH I Kž 208/13-5 od 09. travnja 2013. godine, Odluka VSRH Kž-eun-13/14-4 od 27. veljače. 2014. godine, Odluka VSRH Kž-eun-13/15 od 21. travnja 2015. godine, �Odluka Vrhovnog suda RH Kž-eun-11/13 od 20. rujna 2013. godine, Odluka VSRH Kž-eun-8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, Odluka Ustavnog suda RH br. U-III—351/2014 od 24. siječnja 2014. godine, Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke BverfG 2 BvR, 2115/09, preuzeto s: https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=de&u=https://www.bundesverfassungsgericht.de/Shared Docs/Entscheidungen/DE/2009/10/rk20091009_2bvr211509.html&prev=search, Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. 4 Ars 16/09-N St Z-RR 2010 od 18. veljače 200. godine, 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020, 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s međunarodnim kaznenim sudom – Narodne novine br. 32/96, Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14), Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine br. 178/04), Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine br. 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15). �Authors: (1) Damir Primorac, PhD, Associate Professor; (2) Mato Krmek, Lawyer; (3) Marko Pilić, Student Institutions: Forensic Science Department at University of Split E-mail: damir.primorac@primorac-partners.com; mato.krmek@primorac-partners.com; markopilic389@gmail.com THEORETICAL AND PRACTICAL PROBLEMS OF PERFORMANCE EUROPEAN ARREST WARRANT WITHOUT VERIFICATION OF DOUBLE PUNISHABILITY Abstract The adoption of the Council Framework Decision (2002/584 / JHA) of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the extradition procedures between EU Member States changed every aspect of earlier extradition between EU Member States. The European arrest warrant has been implemented in the Croatian legislation enacting the Act on Judicial Co-operation in Criminal Matters with the EU Member States on 23 July 2010, entered into force on 01 July 2013 when Croatia joined the European Community. According to the solutions of the above legal regulations, the European arrest warrant can not be issued for all criminal offences, nor for all criminal offences for which a European arrest warrant was issued checks dual punishability. Exclusion of verification of double punishability applies to criminal offences which are listed in Art. 10 of the Act on Judicial Co-operation in Criminal Matters with the EU Member States since on these criminal offences does not apply domestic law, than the right of state that issued the European arrest warrant. Since in theory and practice in the Republic of Croatia appeared certain doubts as to the scope of the exclusion of verification double punishability, in this paper will be given an overview of the most important features of the European arrest warrant and the double punishability and an overview of the european courts practices regarding this issue. Keywords: international judicial cooperation, the state of issuing, the European arrest warrant, the State of executing, dual punishability � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3168 Title A name given to the resource TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI Author Author PRIMORAC, Damir KRMEK, Mato PILIĆ, Marko Abstract A summary of the resource. Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike. Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog, država izvršenja, dvostruka kažnjivost Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dbfaee7668fede3ebde3f35cd996b8c0.docx b34e691d154e27f5dec126dbab6a7668 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c6d6b08021a5ff255b5390cac9566437.pdf 18bbffd5739b35f406d69642861275aa PDF Text Text Autori: (1) Luka Pribisalić, odvjetnički vježbenik; (2) Dino Pivac, odvjetnički vježbenik; (3) Nenad Miletić, sudac Institucije: (1) Odvjetničko društvo „Primorac i partneri“j.t.d. Split, (2) Općinski građanski sud u Zagrebu E-mail: lpribisalic@gmail.com; dino.pivac@primorac-partners.com PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK Sažetak Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula. Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa �1. Uvod Globalna gospodarska kriza pogodila je veliki broj kreditnih duţnika, posebno one duţnike koji su imali kredite vezane za stranu valutu, ponajprije za švicarski franak. Kako bi odgovorili na sve aspekte ove problematike potrebno je ocijeniti valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama banaka u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, a potom i posljedice istih ugovornih odredbi u situaciji aprecijacije tečaja švicarskog franka. Centralno pitanje, na koje je morala odgovoriti sudbena vlast, a koje je zaokupilo i domaću i europsku stručnu i opću javnost, jest ocjena jesu li potrošači znali ili makar mogli i trebali znati za posljedice koje su nastupile iz odredaba ugovora o kreditu koje su sklopili.i 2. Valutna klauzula u republici hrvatskoj Valutna klauzula po ugovorima o kreditu, gdje je banka zajmodavac, nametnuta je strukturom štednje koju biraju građani, a ne banke. Takva struktura štednje postoji od davne 1965.g. kada je u bivšoj SFR Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) provedena „privredna reforma“, te omogućena štednja i otvaranje deviznih računa u bankama tj. kada je uvedena valutna klauzula.ii Kako je iz navedenoga vidljivo da je valutna klauzula uvedena tijekom „privredne reforme“ 1965.g., kada je ujedno i ozakonjena, autori ukazuju na odredbe koje su bile na snazi u razdoblju kada su plasirani krediti čija je glavnica vezana valutnom klauzulom švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF). U Republici Hrvatskoj su to Zakon o obveznim odnosima koji je preuzet iz bivše SFRJ i koji je bio na snazi do 31. 12. 2005.g.iii, te Zakon o obveznim odnosima koji je od 01. siječnja 2006. godine do danas na snaziiv, koji u članku 395. odnosno članku 22. sadrţavaju sljedeće identične odredbe: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Odredbe ovoga Zakona o kamatama primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena.v Iz navedene odredbe vidljivo je kako svaka novčana obveza moţe biti indeksirana u stranoj valuti u bilo kojem dvostranoobveznom pravnom odnosu, pa tako i u odnosu između poslovne banke kao zajmodavca i korisnika kredita kao zajmoprimca po ugovoru o kreditu. Hrvatska narodna banka (u daljnjem tekstu: HNB) odrţava stabilnim („brani“) tečaj hrvatske kune prema Euru (ne prema drugim valutama) uključivanjem na devizno trţište kako bi spriječila prevelike tečajne oscilacije i nastojala odrţati tečaj stabilnim. Stoga se, u odnosu na deprecijaciju ili aprecijaciju Detaljnije o (ne)dopuštenom ugovaranju valutne klauzule u CHF vidjeti Pranjić, S.: (Ne)dopuštenost odobravanja kredita u CHFugovaranja valutne klauzule u CHF i jednostranog mijenjanja ugovorenog reţima upravljanja promjenjivom kamatnom stopom, Tranzicija, br. 34., 2015., str. 15.-38. ii Vidi Zoran Bohaček: Istine i zablude o bankovnom sustavu; Valutna klauzula je izbor građana, www.banka.hr., objavljeno 08. 01. 2014.g. (pregledano 08. 01. 2014.g.) iii Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91 do 88/01, dalje u tekstu ZOO/91) iv Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05) v Članak 22. Zakona o obveznim odnosima ZOO/05 i �Hrvatske kune prema ostalim valutama ne uključuje, nego se u pravom smislu riječi provodi reţim fluktuirajućeg tečaja.vi 2.1. Početak plasiranja kredita s deviznom klauzulom u švicarskom franku u RH Krediti u švicarskom franku su se u Republici Hrvatskoj u većoj mjeri počeli pojavljivati 2005.godine. U srpnju iste godine u Hrvatskom saboru guverner (tada zamjenik) HNB-a Boris Vujčić upozoravao je da HNB ne moţe osiguravati stabilnost tečaja CHF prema Hrvatskoj kuni ( u daljnjem tekstu: HRK), već isključivo osigurava stabilnost Eura, dok su sve ostale valute podloţne globalnim kretanjima. U tom smislu je istaknuo da klijenti trebaju biti svjesni rizika pri uzimanju takvih kredita. Iako su mediji prenijeli njegove riječi, kasnija reakcija bila je napad medija i javnosti da on zapravo ţeli spriječiti građane prilikom uzimanja „povoljnijih kredita“ tjerajući ih na one s "lošijim" uvjetima.vii Potrebno je napomenuti kako je ovo razdoblje obiljeţeno masovnim uzimanjem kredita, a svi klijenti nisu mogli biti sposobni na kredite bez valutne klauzule ili s valutnom klauzulom vezanom uz EUR, te su banke ponudile izbor jeftinijih kredita vezanih za CHF. U svezi s time valutna klauzula sluţi osiguranju tečajnih rizika, a što je banka u obvezi prema svojim klijentima, ponajprije štedišama. Bitno je napomenuti da su svi korisnici kredita znali da su im krediti vezani za valutnu klauzulu CHF, no pitanje je jesu li znali ili trebali znati posljedice aprecijacije tečaja CHF.viii 3. Nastanak ugovorne obveze u ugovoru o kreditu Ugovor je sklopljen kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku i njime se mora utvrditi iznos, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.ix Nadalje svi ugovori su imali formu solemnizacije kod javnog biljeţnika, ako se radilo o hipotekarnom kreditu, i ostale formalne elemente, tako da nastanak takvog ugovornog odnosa nije sporan. Ono što je sporno jest je li se zakonito ugovarala valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa (što smo pokazali da jest kod valutne klauzule, a o promjenjivoj kamatnoj stopi u nastavku) i je li sadrţaj ugovora bio razumljiv svim korisnicima/duţnicima kredita, jesu li im bile poznate sve posljedice ugovaranja spornih klauzula i jesu li banke poštivale pozitivnopravne propise o zaštiti potrošača, odnosno jesu li postupale u skladu ili protivno načelu savjesnosti i poštenja.x 3.1. Sadržaj Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF i razumijevanje tog Ugovora od strane potrošača Člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godinexi propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godinexii gotovo identično (izostavljena je riječ lako prije riječi uočljive) istu stvar normira u svom članku 99. Dakle, jedina razlika između ove dvije odredbe se sastoji u intezitetu uočljivosti. Vidi www.hnb.hr Tečajna lista, o tečaju kune (pregledano 20. 10. 2015.g.) Vidi Zoran Bohaček: Saga o švicarcu (1), www.banka.hr, objavljeno 12. 06. 2015.g. viii Više o optimalnom sustavu deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku vidi Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008., str. 31. – 41.; O fluktuirajućem deviznom tečaju i vođenju neovisne monetarne politike vidi Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008., str. 31. – 41. ix Članak 1022. ZOO/05 x O zaštiti potrošača s aspekta ugovaranja kredita vidi Stern, A.: Consumer Protection in Australia, u: International Consumer Protection, Springer, 2013., str.5.-7. xi (NN 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03) xii (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje u tekstu: ZZP/07) vi vii �Nadalje, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnoteţu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Te odredbe ZZP/03 i ZZP/09 temelje se na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ-axiii. Iz polja primjene ove Direktive 93/13 EEZ isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo.xiv Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela svakog obveznog prava, pa tako i hrvatskogxv i svi su ga sudionici u obveznopravnom odnosu duţni poštivati. Tako prof. Vilim Gorenc smatra da poštivanje načela savjesnosti i poštenja znači postupati s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, međusobno se izvješćivati o stanju ugovora i polagati račune, uvaţavati interese obiju strana glede tumačenja ugovora, razvijati suradnju i pruţanje zaštite prema trećima, suzdrţavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obveznopravnog odnosa i spremnost na potpuno i valjano ostvarivanje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza i očekivanje takvog ponašanja pri zasnivanju, ispunjenju i ostvarivanju prava suugovaratelja i sl.xvi Jesu li se prilikom sklapanja ugovora banke pridrţavale načela savjesnosti i poštenja autori razmatraju kroz pridrţavanje tog načela prilikom ugovaranja valutne klauzule i prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. 3.2. Ugovaranje valutne klauzule Kako je već navedeno, valutna klauzula je u Republici Hrvatskoj dopuštena i nije sporno njezino često korištenje. Visoki trgovački sud RH preinačavajući prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu ocjenjuje odredbu jasnom i razumljivom, te ističe kako su svi saslušani svjedoci potvrdili jasnoću u svezi ovisnosti glavnice o tečaju CHF. Također, svjedoci su bili upoznati s promjenjivošću tečaja, ali su se nadali da se isti neće znatno promijeniti jer je CHF u prošlosti bio stabilna valuta i nije puno oscilirao. Zbog toga što je odredba bila jasna i lako razumljiva, izuzeta je od ispitivanja poštenosti.xvii Isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud RH pa ne prihvaća argumentaciju tuţitelja da potrošačima odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva, kao i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača, te zaključuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli potrošačima bila razumljiva, kao i sve posljedice koje iz nje proizlaze.xviii Nadalje, valutna klauzula je ugovorena na način da je glavnica ovisna o kretanju tečaja švicarskog franka, dakle, nije jednosmjerna na način da u slučaju aprecijacije švicarskog franka „raste“ i glavnica, xix a u slučaju da švicarski franak deprecira u odnosu na dan kada je sklopljen ugovor o kreditu, glavnica ostaje vezana za tečaj kakav je bio u vrijeme ugovaranja. Iz navedenog proizlazi da su u ovim ugovorima i banke i građani preuzeli određeni rizik ugovaranja valutne klauzule, a ne da je jedna od strana bila u povoljnijoj poziciji. Dapače, situacija je bila upravno onakva kakva treba biti u dvostranoobveznim ugovorima. Treba svakako napomenuti da su krediti u CHF bili daleko povoljniji od kredita u EUR ili HRK, pa su se za njega odlučivale i fizičke osobe dobrog imovinskog stanja, čak i stručne osobe kao pravnici i ekonomisti, koji su bili kreditno sposobni i za kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR ili čak bez valutne klauzule tj. u HRK, a ne samo oni koji su jedino bili sposobni ugovoriti kredit s valutnom klauzulom u CHF-u. COUNCIL DIRECTIVE 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts (OJ EU L 95/29, dalje u tekstu: Direktiva 93/13) xiv Članak 3. stavak 2. Direktive 93/13: „Smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.“ xv Članak 4. ZOO/05 xvi Gorenc, Vilim, Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF Plus, Zagreb, 1998., str. 11 xvii Odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pţ-7129/13 od 13. 06. 2014.g., str. 52.-53. xviii Odluka Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-249/14 od 09. 04. 2015.g., str. 18. xix Pojašnjeno: Glavnica ne raste, niti pada, ona je uvijek ista, tj. indeksirana je u određenu valutu (u konkretnim slučajevima švicarski franak), pa je za glavnicu od na primjer za anuitet od 500,00 CHF u srpnju 2011.g. bilo potrebno izdvojiti više HRK, nego u srpnju 2007.g. xiii �Dva su razloga zbog kojih su, prema mišljenju autora, na trţište plasirani krediti u CHF, a to su: 1. jeftini izvori novca s valutnom klauzulom u CHF, a koji novac su banke mogle jeftino plasirati klijentima, kojima je takav kredit zbog jeftinoće bio interesantan, 2. što su te kredite zbog njihove jeftinoće mogli plasirati u vremenu (2002.-2008.) kreditnog „booma“ i klijentima koji su ţeljeli podići kredit, a nisu bili kreditno sposobni za ugovoriti kredit s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule. Za kreditima, pogotovo stambenim što mogu pokazati i statistike, vladala je u Republici Hrvatskoj velika potraţnja, a svi nisu bili kreditno sposobni za ugovoriti kredite, što dovodi do jasnog zaključka da je ponuda kredita u CHF bila zapravo reakcija banaka na potrebe trţišta. Po mišljenju autora, ispravan je stav Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH koji ne prihvaćaju stajalište prvostupanjskoga suda da su banke znale da će švicarski franak u tolikoj mjeri aprecirati. U svom obrazloţenju prvostupanjski sud citira istraţivanja Međunarodnog monetarnog fonda (u daljnjem tekstu: MMF) iz oţujka 1997.g. u kojem istraţivanje navodi moguću aprecijaciju švicarskog franka, a poslije se ustanovilo da je navedeno istraţivanje provedeno i da se u njemu navela mogućnost aprecijacije švicarskog franka kao posljedica uvođenja Eura kao zajedničke valute 1999.g. do otprilike 2005.g. Kretanje nominalnog tečaja EUR/CHF je u razdoblju za koje sud smatra da se moglo predvidjeti većinom bilo suprotno od očekivanja. U razdoblju u kojem se očekivala aprecijacija franka (od 1999. do cca. 2005. godine), on je većinom gubio na vrijednosti ili je njegova vrijednost stagnirala (u 70% analiziranog razdoblja). Aprecijacijski pritisci koji su se pojavili u 2000. i 2001. godini posljedica su recesije u SAD-u i EU, a ne uvođenja eura.xx MMF je u izvješću za Švicarsku iz 2000.g. naveo „…kretanje franka u suprotnosti s ranijim očekivanjima da bi uvođenje eura moglo potaknuti snaţne priljeve kapitala i aprecijacijske pritiske na švicarski franak.“xxi Guverner Švicarske narodne banke Jean-Pierre Roth u svom u svom govoru u Sao Paolu 19. studenoga 2004.g. navodi: „...izazov za monetarnu politiku bi nastupio kad bi se materijalizirali značajni aprecijacijski pritisci u vrijeme slabe ekonomske aktivnosti i kamatnih stopa blizu nule. Švicarska središnja banka izrazila je svoju spremnost da se, u takvim okolnostima, upusti u kvantitativno olakšanje u formi nesteriliziranih deviznih intervencija i kupnje domaćih obveznica...“ …“čini se da je danas švicarski franak manje osjetljiv na šokove deviznih tečajeva i više zaštićen od špekulativnih napada.“xxii Iz svega navedenoga vidljivo je da je švicarski franak bio stabilna valuta, čak i u trenucima kada se mislilo da će aprecirati zbog uvođenja Eura kao zajedničke valute, te da je njegova aprecijacija posljedica velike ekonomske krize koja je svijet pogodila krajem 2008.g. Kao i kod svake gospodarske krize kapital je traţio svoju „sigurnu luku“, a našao ju je u Švicarskoj i njezinoj valuti. http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanje-krize (pregledano: 20. 10. 2015.g.) xxi http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanje-krize (pregledano 20. 10. 2015.g.) xxii Jean-Pierre Roth: Swiss franc and euro - two sister currencies? Speech by Mr Jean-Pierre Roth, Chairman of the Governing Board of the Swiss National Bank, at the Swiss-Brazilian Chamber of Commerce, Sao Paulo, 19 November 2004. xx �Također, svi ugovori o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak imali su odredbu koja je uočljiva, koja se nalazila na prvoj stranici svih predmetnih ugovora, ista nije pisana sitnim slovima i ne predstavlja nikakvu skrivenu zamku za potrošača. Pod potrošačem treba podrazumijevati prosječnog potrošača koji je prema tumačenju suda Europske unije dobro informirana, razumna, paţljiva i oprezna osobe. Zaključak Visokog trgovačkog suda RH, a kojem se i autori priklanjaju, jest da je navedena odredba svima, pa i potrošačima dobro razumljiva. 4. Promjenjiva kamatna stopa u ugovorima o kreditu vezanim za švicarski franak U većini ugovora o kreditu koji su vezani za valutnu klauzulu švicarski franak u Republici Hrvatskoj bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci poslovne banke (uz izuzetak Sberbank d.d., a što su utvrdili i sudovi u postupku). Ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije nezakonito. Međutim, po mišljenju sudova promjenu promjenjivog dijela kamatne stope bilo je potrebno potrošačima pobliţe objasniti i informirati ih. Štoviše, puno je bolje trebalo objasniti razloge, modalitete i mehanizme promjene promjenjivog dijela kamatne stope. To apostrofira i Europski sud pravde u predmetu pod poslovnim brojem C-26/13.xxiii Naše mišljenje je u skladu s mišljenjima sudova Republike Hrvatske i Europskoga suda pravde da oni koji daju potrošačima kredite moraju promjenjivi dio kamatne stope vezivati uz promjenu neke referentne kamatne stope kako bi svi prosječni potrošači mogli bez velikoga problema razumjeti na koji način i zbog čega se cijena (kamate su cijena) koju moraju platiti mijenja.xxiv 5. Direktiva 2014/17/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 04. veljače 2014. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretninexxv i o izmjeni direktiva 2008/48/EZxxvi i 2013/36/EUxxvii i uredbe (EU) br. 1093/10xxviii 5.1. Reguliranje valutne klauzule prema Direktivi Hrvatski sudovi nisu mogli primjenjivati pravo Europske unije pri rješavanju sporova koji se odnose na Ugovore o kreditu vezane za valutnu klauzulu švicarski franak, a sve iz razloga što su se sporni ugovori sklapali do kraja 2008.g., a u to vrijeme Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. U ovom dijelu prikazat će se kako citirana Direktiva EU propisuje ugovaranje kredita u stranoj valuti, uz analizu predmetnih odredbi i mišljenje autora.xxix „Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“ (Visoki trgovački sud RH, Pţ-7129/13, str. 57) xxiv „…U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze…“ (Ţupanijski sud u Splitu, Gţo-199/14) xxv DIRECTIVE 2014/17/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 4 February 2014 on credit agreements for consumers relating to residential immovable property and amending Directives 2008/48/EC and 2013/36/EU and Regulation (EU) No 1093/2010 (OJ EU L 60/14) xxvi DIRECTIVE 2008/48/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC (OJ EU L 58/08) xxvii DIRECTIVE 2013/36/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC (OJ EU L 176/13) xxviii REGULATION (EU) No 1093/2010 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 24 November 2010 establishing a European Supervisory Authority (European Banking Authority), amending Decision No 716/2009/EC and repealing Commission Decision 2009/78/EC xxix 9. Poglavlje, članak 23. Direktive: 1. Države članice osiguravaju da, ako se ugovor o kreditu odnosi na kredit u stranoj valuti, u trenutku sklapanja kredita postoji prikladan regulatorni okvir kojim se osigurava barem da: (a) potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu, pod određenim uvjetima; ili xxiii �Prema Direktivi drţava članica je obvezna osigurati regulatorni okvir kojim se osigurava da potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu pod određenim uvjetima ili da postoje neki drugi aranţmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izloţen. Alternativna valuta bi bila ona valuta u kojoj potrošač ostvaruje prihode ili drţi imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, a moţe biti i valuta drţave članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora.xxx Mišljenje je autora, interpretirajući citirane odredbe, da u slučaju ako se odluči za opciju iz članka 23. stavak 1. točka (a) Direktive, drţava članica mora ponuditi konverzija kredita kako je gore navedeno. Međutim, postavlja se pitanje što je s bankama koje, kao što je slučaj u Republici Hrvatskoj, većinu depozita imaju u devizama? Kako će banke uskladiti svoje poslovne knjige? Nadalje, članak 23. stavak 3. Direktive navodi da se provodi trţišni tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja (konverzije), osim ako u ugovoru nije drugačije određeno, te se u tom trenutku moţe dogoditi da kredit bude skuplji zbog većih kamatnih stopa što imamo u Republici Hrvatskoj prilikom provedbe konverzije kredita prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijamaxxxi, a što se i događa u vrijeme pisanja ovoga rada. Tako vidimo da upravo najugroţeniji mogu biti pogođeni konverzijom jer pristanu li na nju neki plaćaju iste, neki malo veće, a neki malo manje anuitete, a to iz razloga što su krediti koji su vezani uz valutnu klauzulu EUR bili i jesu skuplji krediti, a tečaj švicarskog franka za potrošačke kredite s klauzulom u švicarskom franku je fiksiran na 6,39 kn godinu dana počevši od 26. 01. 2015.g. xxxii Također, moţe se dogoditi da švicarski franak deprecira, a što neki analitičari predviđaju, pa bi u tom slučaju svatko tko se odlučio na konverziju bio „na gubitku“. Još pogubnije, moţe se dogoditi da potrošači, a što je bio slučaj krajem 80-ih i početkom 90-ih godina na prostoru bivše SFRJ, imaju depozite u devizama, a kredite u domaćoj valuti, pa u scenariju devalvacije otkupe za neobjektivno malu vrijednost nekretninu, a banke propadaju i drţave ih onda dokapitaliziraju čime povećavaju deficite svog proračuna i javni dug drţave. Stoga ova Direktiva načelno na dobar način štiti potrošače tako da im daje mogućnost pretvaranja ugovorne obveze u valutu u kojoj imaju primanja, ali prema mišljenju autora isto tako puno zadire u privatnopravne odnose koji se drţave prvenstveno ne tiču. (b) postoje drugi aranžmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izložen u okviru ugovora o kreditu. 2. Alternativna valuta iz stavka 1. točke (a) je ili: (a) valuta u kojoj potrošač primarno prima prihod ili drži imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, kako je navedeno u doba kad je provedena posljednja procjene kreditne sposobnosti u odnosu na ugovor o kreditu; ili (b) valuta države članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili u kojoj trenutno ima boravište. Država članica može odrediti jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih ili može dopustiti vjerovnicima da odrede jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih. 3. Ako potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu u skladu sa stavkom 1. točkom (a), država članica osigurava da je tečaj koji se koristi za pretvaranje tržišni tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja, osim ako je u ugovoru o kreditu drugačije određeno. 4. Države članice osiguravaju da, ako potrošač ima kredit u stranoj valuti, vjerovnik potrošaču redovito šalje upozorenja, na papiru ili drugom trajnom mediju, barem ako vrijednost ukupnog nepodmirenog iznosa koji plaća potrošač ili redovitih obroka varira za više od 20 % od one koju bi iznosila ako bi se primijenio tečaj između valute ugovora o kreditu i valute države članice koji je vrijedio u trenutku sklapanja ugovora. U tom se upozorenju potrošača obavješćuje o povećanju ukupnog iznosa koji je dužan platiti, navode se, prema potrebi, pravo na pretvaranje u alternativnu valutu i uvjeti pod kojima se to može izvršiti te objašnjavaju bilo koji drugi primjenjivi mehanizmi za ograničavanje tečajnog rizika kojem je potrošač izložen. 5. Države članice mogu dodatno regulirati kredite u stranoj valuti, pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroaktivno. 6. Aranžmani primjenjivi u okviru ovog članka objavljuju se potrošaču u ESIS-u i u ugovoru o kreditu. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja. Detaljnije o rješenjima direktive 2014/17/EU vidi Haentjens, M.; Carabellese, D. de Giola: European Banking and Financial Law, Routledge, 2015., str. 71.-73. xxxi Narodne novine 102/15 xxxii Zakon o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) xxx �Direktiva ne uzima u obzir moguće manipulacije potrošača koji imaju depozite u devizama, nekretnine itd. i njihove zloupotrebe, jer se ovdje u obzir uzimaju svi potrošači, ne samo socijalno najugroţeniji. Potrošači dobrog imovinskog stanja mogu iskoristiti ovu odredbu o pretvaranju u valutu u kojoj ostvaruju i prihod i praktički bez problema otplatiti kredit, u kojem slučaju kreditor snosi sav rizik. U ovom dijelu o duţnosti informiranja iz Direktive ne bi pobliţe elaborirali jer su svjedoci u navedenom postupku potvrdili da razumiju što znači valutna klauzula, a to je dobro poznato zbog duge primjene tog instituta, pogotovo u drţavama bivše SFRJ.xxxiii Što se tiče alternativnih aranţmana koje drţave članice mogu poduzeti Direktiva ne regulira detaljno. Navedeno pitanje ostavlja drţavama članicama da ga same reguliraju, ali kao i za konverziju postoji ograničenje za manje od 20% fluktuacije tečaja. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izloţen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja. U odnosu na ovaj aranţman dovodi se u pitanje gubitak kreditora. Naime, ako se dogodi velika aprecijacija jedne valute, odnosno ako bude velika deprecijacija valute drţave u kojoj se nalazi nekretnina, pitanje je li vrijednost nekretnine veća od iznosa kojeg će duţnik vratiti na ime kredita. Kao što znamo, valutna klauzula sluţi upravo tome da bi se u stabilnijoj valuti izrazila cijena. Ukratko, drţave članice sukladno članku 23. Direktive duţne su osigurati najmanje jedan od modela propisanih u navedenom članku. Također, drţava članica moţe odlučiti i da su potrošaču dostupne obje mogućnosti i to i/ili a) pretvorba ugovora o kreditu u alternativnu valutu; b) neki drugi aranţmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izloţen u okviru ugovora o kreditu. Prema našem mišljenju, Direktiva daje veliku zaštitu potrošaču i na vrlo dubok način zalazi u privatnopravni dvostranoobvezni odnos, kojim omogućava potrošaču da mu druga strana temeljem drţavnih akata osigurava mogućnost ublaţavanja tečajnog rizika. Potrošač jest slabija strana u postupku, ali ovim putem dobiva pravnu zaštitu koja ne vodi brigu o drugoj ugovornoj strani. Mora se uzeti u obzir da fizičke osobe kao zajmodavci mogu bez ikakvih sankcija koristiti odredbu o valutnoj klauzuli jer druga strana u tom ugovoru, zajmoprimac, nije u odnosu na njih potrošač. Stoga se postavlja i pitanje povrede ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom. Uz sve pohvale Direktivi na zaštiti potrošača, autori drţe da se ipak nisu sagledali svi pravni i ekonomski aspekti i njihove posljedice primjenom iste. Također, mišljenje je autora kako bi potrošači prvenstveno sami trebali znati i moći zaštititi se prilikom ulaska u neki privatnopravni odnos, a tek onda u slučaju kršenja njihovih prava i eventualne neravnopravnosti u tom pravnom odnosu, trebali potraţiti pomoć drţave. 5.2. Reguliranje promjenjive kamatne stope prema Direktivi U skladu s gore iznesenim mišljenjem autora, tako i Direktiva propisuje: „Ako je ugovor o kreditu kredit s varijabilnom stopom, države članice osiguravaju da: ( a) bilo koji indeksi ili referentne stope koji se koriste za izračun stope zaduživanja budu jasni, dostupni, objektivni te da ih stranke ugovora o kreditu i nadležna tijela mogu provjeriti; i ( b) arhivske evidencije indeksa za izračun stopa zaduživanja održavaju davatelji tih indeksa ili vjerovnici.“xxxiv Više o valutnom tečaju i njegovu utjecaju na rast gospodarstva tranzicijskih zemalja vidi Zdunić, S.: Od nemogućega monetarnoga trokuta do ekonomske depresije, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, br.2., 2011., str. 395. – 422. xxxiv Članak 24. Direktive xxxiii �Dakle, ako je ugovorena promjenjiva (varijabilna) kamatna stopa onda indeksi ili referentne stope moraju biti jasni, dostupni i objektivni. xxxv Stoga, smatramo da je hrvatski zakonodavac ispravno postupio kad je propisao koje parametre i na koji način je vjerovnik kod promjenjive kamatne stope duţan primijeniti jer u skladu s tim moţe svaki potrošač znati kada i na koji način mu se promjenjivi dio kamatne stope mijenja.xxxvi U skladu s navedenim, u prilog našim zaključcima, ukazuje se na mišljenje Vrhovnog suda RH o određenosti i odredivosti cijene, točnije, kamatne stope u svjetlu odredbi obveznog prava da činidba mora u trenutku sklapanja ugovora biti određena ili barem odrediva.xxxvii Više o rješenjima direktive 2008/48/EZ vidi Vandone, D.: Consumer Credit in Europe, Risks and Opportunities of a Dynamic Industry, Springer, 2009., str. 115.-116.; Porras, C. I. G.; Van Boom, W. H.: Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: opportunities and limitations, u: Consumer Credit, Debt and Investment in Europe, Cambridge University Press, 2012., str. 31. -40. xxxvi Članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13 od 02. 12. 2013.g.): „(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). (2) Parametar iz stavka 1. ovoga članka je jedna od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. (3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja od promjene parametra iz stavka 1. ovoga članka izražene u postotnim bodovima. (4) Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa. (5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: – referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili – prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita. (6) Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču dostaviti obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.“ xxxvii „…Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Polazeći od navedenog, izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako su to činile tužene banke u spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su 1.-7.tužene banke sklapale sa potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Kada se ovome doda u postupku utvrđena činjenica da službenici 1.-7. tuženih banaka prilikom pregovaranja odnosno pri sklapanju ugovora o kreditu, korisnicima kredita nisu na valjan i njima razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječe na xxxv �U skladu sa svim navedenim vidljivo je da su sudovi u Republici Hrvatskoj uzimali u obzir određenost i odredivost činidbe kod ugovorene promjenjive kamatne stope na način da se ista moţe mijenjati samo u unaprijed ugovorom ili zakonom određenim indeksima i parametrima, a kako je to i kasnije propisala Direktiva, bez obzira što europsko pravo na navedene ugovorne odnose nije primjenjivano iz razloga što je Republika Hrvatska tek 01. srpnja 2013.g. postala punopravna članica Europske unije. Nadalje, Hrvatski Sabor kao zakonodavac je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je objavljen u Narodnim Novinama 02. prosinca 2013.g., a stupio na snagu 01. siječnja 2014.g. (mjesec dana prije donošenja Direktive), propisao obvezu vezivanja promjenjive kamatne stope uz određene parametre koju su prije u radu navedeni. 6. Zaključak Autori su ovim radom htjeli pokazati na koji način potrošači moraju biti zaštićeni, ali isto tako ukazati i na činjenicu da nije uvijek vjerovnik nepošten i da su potrošači jako dobro razumjeli što znači da im je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom, u ovom slučaju za švicarski franak. Tijekom sudskih postupaka koji su se vodili u Republici Hrvatskoj svaki svjedok odnosno tuţitelj u pojedinačnim parnicama je potvrdio da je znao da glavnica njegovog duga ovisi o kretanju tečaja švicarskog franka, jednako kao što svi ostali duţnici kojima je glavnica vezana uz EUR znaju ili moraju znati da im glavnica ovisi o kretanju tečaja EUR-a. U skladu s odredbama Direktive biti će moguće potrošaču konvertirati kredit u valutu u kojoj ostvaruje prihode, no autori upozoravaju na moguće negativne posljedice, ne samo za banku kao kreditora, nego i na drţavni proračun u postupku sanacije banaka, a što se i događalo nakon raspada bivše SFRJ. Potrošači moraju biti informirani, o tome nema dvojbi, ali nije rješenje rizik aprecijacije, koji nije mogao biti predviđen, prebaciti jednostavno na drugu stranu, a time posredno na drţavu. Također, kreditori moraju jasno ugovoriti parametar po kojem će mijenjati promjenjivi dio kamatne stope, te o istome detaljno i na prikladan način informirati suugovaratelja. U suprotnom im prijeti sankcija u vidu ništetnosti takve odredbe i sve posljedice koje proizlaze iz ništetnosti. xxxviii Zaključak je autora da drţava mora imati i ostvarivati preko sudbene vlasti te središnje banke čvrstu kontrolu nad zakonitosti pojedinih aktivnosti banaka i zakonitosti ugovora koje banke sklapaju s potrošačima, no istovremeno se upozorava na opasnost intervencija drţave u same privatnopravne ugovore. Namjera je bila praktičnom analizom ovog problema ukazati na nuţnost usklađivanja stajališta na europskoj razini. 7. Literatura Crnić, I., Zakon o obveznim odnosima, Organizator, Zagreb 2010. Gorenc, V., Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF Plus, Zagreb, 1998. Haentjens, M.; Carabellese, D. de Giola: European Banking and Financial Law, Routledge, 2015. Klarić, P., Vedriš, M., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb 2009. Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008. njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi oni kao potrošači mogli spoznati učinke koji će za njih u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, onda se nameče zaključak da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju…“(Vrhovni sud RH, Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g., str.34.) xxxviii Po mišljenju autora samo odredbe koja se odnosi na promjenjivi dio kamatne stope po načelu „Utile per inutile non vitiatur“ �Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008. Porras, C. I. G.; Van Boom, W. H.: Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: opportunities and limitations, u: Consumer Credit, Debt and Investment in Europe, Cambridge University Press, 2012. Pranjić, S.: (Ne)dopuštenost odobravanja kredita u CHF-ugovaranja valutne klauzule u CHF i jednostranog mijenjanja ugovorenog reţima upravljanja promjenjivom kamatnom stopom, Tranzicija, br. 34., 2015. Roth, J.P., Swiss franc and euro - two sister currencies? Speech by Mr Jean-Pierre Roth, Chairman of the Governing Board of the Swiss National Bank, at the Swiss-Brazilian Chamber of Commerce, Sao Paulo, 19 November 2004. Stern, A.: Consumer Protection in Australia, u: International Consumer Protection, Springer, 2013. Vandone, D.: Consumer Credit in Europe, Risks and Opportunities of a Dynamic Industry, Springer, 2009. Zdunić, S.: Od nemogućega monetarnoga trokuta do ekonomske depresije, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, br.2., 2011. Pravni propisi i sudska praksa: DIRECTIVE 2014/17/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 4 February 2014 on credit agreements for consumers relating to residential immovable property and amending Directives 2008/48/EC and 2013/36/EU and Regulation (EU) No 1093/2010 (OJ EU L 60/14) DIRECTIVE 2008/48/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC (OJ EU L 58/08) DIRECTIVE 2013/36/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC (OJ EU L 176/13) REGULATION (EU) No 1093/2010 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 24 November 2010 establishing a European Supervisory Authority (European Banking Authority), amending Decision No 716/2009/EC and repealing Commission Decision 2009/78/EC Odluka Europskog suda pravde C-26/13 Presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pţ-7129/13 Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Revt-249/14 Presuda Ţupanijskog suda u Splitu, posl.br. Gţo-199/14 Zakon o kreditnim institucijama (NN 159/13, 19/15, 102/15) Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94., 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) �Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) Internet izvori: Bohaček, Z., Istine i zablude o bankovnom sustavu; Valutna klauzula je izbor građana, www.banka.hr, objavljeno 08. 01. 2014.g. Bohaček, Z., Saga o švicarcu (1), www.banka.hr, objavljeno 12. 06. 2015.g. Hrvatska narodna banka; www.hnb.hr Tečajna lista, o tečaju kune http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanjekrize �Authors: (1) Luka Pribisalić; (2) Dino Pivac; (3) Nenad Miletić Institutions: (1) Attorney at law “Primorac and partners” j.t.d. Split; (2) Civil Court in Zagreb E-mail: lpribisalic@gmail.com; dino.pivac@primorac-partners.com LEGAL ASPECTS OF CONSUMER PROTECTION IN THE LOAN AGREEMENT FOREIGN CURRENCY CLAUSE RELATED TO THE SWISS FRANC Abstract In this work, authors analyze legal outcome of problems related to the loan agreement according to the fact that the principal of the contract is indexed in a foreign currency. The special aspect of this paper is a review of the loan agreement with the principal indexed to the Swiss franc. With a systematic review of the subject issues, the authors inform the average consumer by the lender (bank), of advantages and disadvantages of existing solutions. The Authors point to the legality/illegality or constitutionality/ unconstitutionality of the currency clause and the legal outcome of implementing such a clause in the loan agreement and at the same time analyze decisions of the High Commercial Court of the Republic of Croatia and the Croatian Supreme Court regarding the contractual variable interest rate and the solutions of European legal systems, with regard to foreign currency clause in Swiss franc, and the admissibility and precision of contracting variable interest rates in the loan agreements in which the foreign currency clause. Keywords: consumer protection, loan agreement, currency clause, Swiss franc, variable interest rate � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3183 Title A name given to the resource PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK Author Author PRIBISALIĆ, Luka PIVAC, Dino MILETIĆ, Nenad Abstract A summary of the resource. Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula. Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c103c208ecc0c3d5740744c4c52078cc.docx e8ea671177399e6865c8c4f6faa91cd3 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/08f9fa79be822b30ae94f7d1bc2932c6.pdf a6adc38ac44328fdef8c0796837e5c0d PDF Text Text Autor: Doc. dr. Anita Petrović Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli E-mail: anita.petrovic@untz.ba INFORMIRANJE KAO MEHANIZAM ZAŠTITE KORISNIKA FINANCIJSKIH USLUGA – PREDNOSTI I OGRANIČENJA Sažetak U radu se analizira institut obaveze informiranja kao jednog od instrumenata zaštite kreiranog u europskom pravu zaštite potrošača. Kao rezultat obaveze usklađivanja domaćih propisa sa ascquisom isti zauzima značajno mjesto u novom Zakonu o zaštiti korisnika financijskih usluga u Fedarciji BiH, budući da Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu počiva na informacijskom pristupu, koji polazi od pretpostavke da samo informiran potrošač može učiniti informiran izbor i donijeti odgovornu financijsku odluku. Ovaj pristup slijedi domaći zakonodavac u smislu sveobuhvatne, standardizirane i vrlo iscrpne regulacije dužnosti informiranja korisnika u predugovornom stadiju, prilikom sklapanja i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Svrha ovog instrumenta jeste ojačati položaj korisnika, popuniti informacijski jaz i učiniti ga ravnopravnom ugovornom stranom, jer zbog bestjelesne prirode financijskih usluga jedino što korisniku stoji na raspolaganju jesu informacije. No, osim toga on ima i širu ulogu a to je očuvanje stabilnosti financijskog sektora putem realizacije načela odgovornog zaduživanja i prevencije prezaduženosti.Zadatak ovog rada jeste kritički razmotriti odredbe Zakona o zaštiti korisnika financijskih usluga kojima se regulira obaveza informiranja, te slijedom toga ukazati na prednosti i nedostatke novih rješenja imajući u vidu problem financijske pismenosti s kojim se suočava veliki broj korisnika. Ključne riječi: obaveza informiranja, financijske usluge, potrošač, financijska pismenost. �1. Uvod Financijsko tržište je segmentirano i sastoji se od tržišta novca, tržišta kapitala, deviznog tržišta, hipotekarnog tržišta i tržišta financijskih derivata. Sa aspekta fizičke osobe, korisnika ili potrošača većina ovih segmenata ostaje potpuno izvan područja aktivnog sudjelovanja kao i značajan broj financijskih usluga koje se pružaju na istim. Financijske usluge kao lepeza „proizvoda“ koje nude razne financijske institucije, poput banaka, mikrokreditnih organizacija, društava za osiguranje, leasing društava, berzi, investicijskih fondova i sl., mogu se generalno klasificirati na: bankarske usluge, usluge investiranja i usluge osiguranja. Novi Zakon o zaštiti korisnika financijskih usluga Federacije BiHi (dalje: Zakon) svojim poljem primjene obuhvaća bankarske usluge, usluge mikrokreditiranja, financijski leasing, kao i posebne financijske pogodbe, s tim da se sve one mogu podvesti pod jedan opći, generički pojam, a to je potrošački kredit koji obuhvaća razne financijske aranžmane gdje se kao ugovorna strana javlja potrošač, što je u skladu sa Direktivom 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu.ii Od svih financijskih usluga među fizičkim osobama najzastupljenije su bankarske uslugeiii i to kreditnog karaktera, a među financijskim posrednicima potpunu dominaciju imaju banke, zbog čega su financijska tržišta u tranzicijskim zemljama dominantno bankocentrična. Ostali financijski sektori su nedovoljno razvijeni i potpuno marginalizirani kako po pitanju pravne regulacije tako i po oskudnim financijskim instrumentima koji se nude. Spektar financijskih usluga primjenom elektronskih kanala distribucije, gotovo preko noći je „buknuo“ što je u jednu ruku donijelo niz pogodnosti i olakšica, ali i sofisticirao što je otvorilo pitanje zaštite korisnika. Korisnici imaju priliku bez obzira na vrijeme i mjesto obavljati razne financijske transakcije, elektronsko bankarstvo (net-banking) napravilo je revoluciju u pogledu vrsta i dostupnosti usluga te nižih naknada u odnosu na fizičko bankarstvo. No, bez obzira na prednosti on-line kanala distribucije i dalje je među potrošačima ipak najzastupljenija direktna (face-to-face) kupovina financijskih proizvoda od samih davatelja (Special Eurobarometer 737, 2012). Financijske usluge se kroje po mjeri korisnika, tako da se može govoriti o personaliziranim proizvodima koji trebaju u potpunosti zadovoljiti suvremene potrebe i interese svakog pojedinca. Korisnici uživaju pogodnosti koje im nudi financijsko tržište i skoro je nemoguće naći osobu koja nije korisnik neke od bazičnih bankarskih usluga, čak i oni najsiromašniji trebaju imati otvoren tekući račun kako bi primali novčanu pomoć (Misita, 2008). U današnjem svijetu pristup financijskim uslugama nužan je gotovo kao i pristup namirnicama za domaćinstvo, a integrirano financijsko tržište EU bilježi oko 150 mil. novih korisnika svake godine. Od svih financijskih, bankarskih usluga najprofitabilnija i samim tim u ponudi najzastupljnija usluga jeste upravo potrošački kredit (Rose and Hudgins, 2005). Svaki pojedinac tijekom života, prije ili kasnije, dođe u situaciju da posegne za ovim oblikom financijske injekcije.iv Potrošački kredit javlja se u različitim oblicima od tradicionalnih gotovinskih, nenamjenskih i namjenskih kredita, zatim kreditiranja sistemom financirane prodaje gdje se u ulozi kreditor pored banke može javiti i trgovac, do „Sl. novine FBiH“, 31/14. Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC, OJ 2008, L 133/66, prema čl. 3., sl. c) “ugovor o kreditu“ je ugovor kojim davatelj kredita odobrava ili obećava odobriti kredit potrošaču u obliku odgode plaćanja, zajma ili neke druge slične financijske pomoći, s izuzetkom ugovora o trajnom pružanju usluga ili isporuci robe iste vrste, koje potrošač tijekom trajanja pružanja usluge ili isporuke robe plaća u obrocima. iii Istraživanje u Special Eurobarometer 737 provedeno među građanima 27 zemalja članica EU vezano za korištenje financijskih usluga pokazalo je da oko 90% ispitanika koristi neku financijsku uslugu. Od toga najveći broj ispitanika ima bankovni račun (84%), nakon čega slijede usluge osiguranja (51%), zatim kreditne kartice (40%), životno osiguranje (31%), hipotekarni kredit (19%) i dr. iv Studija o funkcioniranju tržišta potrošačkog kredita u Europi pokazala je da je na kraju 2011. godine ukupna vrijednost potrošačkih kredita u EU iznosila je 1.041 milijardi €, što iznosi 8,2% BDP EU. Međutim, ukupna vrijednost potrošačkih kredita smanjila se za 5% zbog financijske krize 2007. godine, kada bi dosegla svoj vrhunac i iznosila 1.080 milijardi €. Također, mjera u kojoj se potrošači oslanjaju na kredite za financiranje svakodnevne potrošnje, može se definirati kao omjer između novopodignutih kredita i ukupnih izdataka za potrošnju. Ukoliko iznosi kredita koje potrošači otplate premaše iznos novopodignutih kredita, taj omjer može biti negativan i ukazivati na činjenicu da su potrošači umanjili nepodmireni iznos svog duga. Kao posljedica financijske krize, kućanstva smanjuju svoje dugove po potrošačkim kreditima, kreditori su postrožili kriterije za davanje kredita, a nepodmireni dug po potrošačkim kreditima pao je s 9.1 % BDP u 2009. godini na 8.2 % na kraju 2011. godine. i ii �modernih varijanti i kod potrošača najzastupljenijih dozvoljeno/nedozvoljeno prekoračenje po tekućem računu, revolving kredit (kreditne kartice, platne kartice), financijskog leasinga s opcijom kupnje i sl. Krediti plasirani stanovništvu čine više od polovine ukupnih kredita bankarskog sektora što govori da se radi o najprodavanijoj financijskoj usluzi i kod nas (Centralna banka Bosne i Hercegovine, 2014). Posebna kreditna ekspanizija u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH) zabilježena je u razdoblju od 2003. do 2008. godine kada je kreditni volumen u sektoru domaćinstava pred kraj 2008. godine iznosio čak 26% GDP, iako su krediti plasirani po znatnoj višoj kamatnoj stopi u odnosu na eurozonu (World Bank, 2011). I sami korisnici su u velikoj mjeri nepromišljeno i bez dostatnog razumijevanja obaveza i rizika koje preuzimaju, podizali kredite i tako povećali svoju potrošačku moć i životni standard, ali daleko iznad svojih objektivnih mogućnosti. Situacija je kulminirala u razdoblju recesije kada se veliki broj korisnika suočio s rizicima vezanim za promjenjivu kamatnu stopu i stranu valutu, što je impliciralo poteškoćama u izmirivanju zaduženja. Zatim je uslijedio „domino efekat“ jer su kao instrument osiguranja kredita redovno korišteni jemci, i kada dužnik više nije mogao izmirivati vlastitu obavezu, kreditori su aktivirali jemce koji su sada nosili teret tuđih i vlastitih anuiteta. Ovakvo financijsko opterećenje teško da je itko mogao izmirivati iz redovnog mjesečnog dohotka, što je pogodovalo povećanju broja neurednih, nenaplativih kredita. Da situacija bude dodatno otežana, fizičke osobe kojima su banke uskratile kreditiranje, alternativni izvor financiranja još jedno vrijeme pronašle su u mikrokreditnom sektoru, koji je po znatno liberalnijim uvjetima, ali zato po skupljoj cijeni plasirao kredite fizičkim osobama. Ovakvo kreditiranje samo je pogodovalo (pre)zaduženosti korisnika, kredit koji je stvorio lažnu sliku prosperiteta sada je korisnike doveo u tešku egzistencijalnu situaciju. Još uvijek se osjete negativne posljedice, što je nametnulo pitanje kako izliječiti postojeće stanje i djelovati za ubuduće. Reakcija na prethodno opisano bila je opsežna normativna regulacija sektora financijskih usluga gdje se kao centralna figura javlja fizička osoba. Status korisnika financijskih usluga u Republici Srpskoj (dalje: RS) reguliran je izmjenama i dopunama postojećih propisa kojima se uređuje poslovanje banaka i mikrokreditnih organizacija.v Suprotan pristup imao je zakonodavac u Federaciji BiH, koji se odlučio na donošenje lex specialis propisa odnosno Zakona o zaštiti korisnika financijskih usluga FBiH. Novi Zakon rezultat je implementacije Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, te djelomično Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama,vi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksivii i Direktive 2006/114/EZ o obmanjujućem i komparativnom oglašavanju.viii Još jedna, u praksi vrlo sporna, normativna reakcija jeste i Zakon o zaštiti žiranata u FBiHix gdje je intencija zakonodavca usmjerena na poboljšanje položaja fizičkih osoba jemaca (Bikić, 2014). Prije pomenutih propisa pružanje financijskih usluga bilo je u rukama samih davatelja koji su autonomnom regulacijom podrobnije uređivali odnose sa potrošačima, bez obzira na činjenicu što je oblast potrošačkog kredita od 2006. godine uređena Zakonom o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (dalje: ZZP BiH).x Kreditni odnosi s potrošačima uređivani su i rješavani u skladu sa općim propisima obligacionog prava, koji nemaju naročitu zaštitnu funkciju kada su u pitanju fizičke osobe. Novim legislativni pristupom želi se osigurati striktno poštivanje propisa kojima se štite prava potrošača, odnosno spriječiti ignoriranje kao što je to bio slučaj sa ZZP BiH, jedan od efikasnih mehanizama je nadzor nad primjenom Zakona od strane regulatornog tijela kao što je Agencija za bankarstvo FBiH. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske („Sl. glasnik RS“, 40/11); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske („Sl. glasnik RS“, 116/11); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mikrokreditnim organizacijama („Sl. glasnik RS“, 116/11) vi Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, OJ L 1993 95/29 vii Directive 2005/29/EC of the European Parliament and of the Council concerning unfair business-to-consumer commercial practices in the internal market and amending Council Directive 84/450/EEC, Directives 97/7/EC, 98/27/EC and 2002/65/EC of the European Parliament and of the Council and Regulation (EC) No 2006/2004 of the European Parliament and of the Council, OJ 2005, L 149/22 viii Directive 2006/114/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 concerning misleading and comparative advertising, OJ L 376/21 ix „Sl. novine FBiH“, 100/13 x „Sl. glasnik BiH“, 25/06 v �2. Tko su korisnici financijskih usluga? U ulozi korisnika financijskih usluga javljaju najrazličitiji subjekti, ipak akcent se stavlja na fizičke osobe koje se prema odredbama brojnih direktiva smatraju potrošačima.xi No, i svi potrošači nemaju isti status, pa se sasvim opravdano postavlja pitanje tko su potrošači ili bolje rečeno korisnici financijskih usluga? Ne može se tako izjednačiti deponent štednog uloga a vista, uobičajeni korisnik tekućeg računa, korisnik potrošačkog kredita, nositelj police osiguranja i sl., sa primjerice investitorom koji trguje vrijednosnim papira na tržištu kapitala, zatim osobom koja raspolaže viškom novca pa prihod ostvaruje isključivo kamatom, kupcem složenijih bankarskih proizvoda i sl., mada se i one tretiraju kao potrošači (Čulinović-Herc, 2005). Često se ističe da su investitori prije dio proizvodnog dijela lanca nego potrošačkog i samim time da je njihova gospodarska uloga različita od one potrošačke (Cartwright, 2001). Okvir slike potrošača bolje pristaje fizičkoj osobi koja je u zajmovnoj potrebi od one koja raspolaže viškom novca, makar se i potonja smatra potrošačem. To znači da i sam pojam korisnik financijskih usluga nije jednoznačan i obuhvaća široku lepezu različitih subjekata, ipak sve se mogu svesti pod zajednički nazivnik, a to je da se radi o fizičkoj osobi koja u financijske aranžmane stupa u svrhu koja je izvan njezine profesionalne ili poslovne djelatnosti.xii Potrošač djeluje s ciljem zadovoljenja osobnih, nekomercijalnih potreba, ne raspolaže ekonomskom i financijskom snagom, stručnim znanjima i informacijama koje na pretek ima suprotna strana. Potreba za zaštitom, dakle, u osnovi proizlazi iz neravnoteže snaga, informacija i resursa između potrošača i trgovaca, koja potrošače dovodi u nepovoljniji položaj i daje im status slabije ugovorne strane (Hondius, 2004). Na ovom tragu je definiran korisnik financijske usluge u novom Zakonu, dakle to je „fizička osoba koja koristi ili je koristila financijske usluge, ili se davatelju financijskih usluga obratila radi korištenja tih usluga, a financijske usluge koristi u svrhe koje nisu namijenjene njenoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti“ (čl. 2., t. 10). Prihvaćen je uži pristup gdje se svojstvo korisnika financijske usluge (potrošača) priznaje samo fizičkim osobama, međutim to svojstvo ne priznaje se pravnim osobama a koje se često nalaze u tipičnoj potrošačkoj poziciji naspram daleko moćnijih financijskih institucija, npr. mali i srednji poduzetnici (SMEs), neprofitna udruženja, fondacije i sl. No, ako se uzme u obzir ratio legis instituta zaštite potrošača, vidi se da je i ovim subjektima ponekad potrebno pružiti isti intenzitet zaštite kao i individualnim potrošačima, jer i oni pate od imperfektnog dejstva tržišta. Ekonomsko objašnjenje pravne regulacije B2C odnosa i samim tim zadiranja u tržišni mehanizam u cilju uspostavljanja fair odnosa temelji se na informacijskoj asimetriji, odnosno deficitu informacija na strani potrošača koje su odlučujuće za sklapanje i ispunjenje ugovora (Hadfield, Howse and Trebilcock, 1998). Sasvim je očito da potrošači često nisu uopće ili nisu adekvatno informirani o usluzi koju pribavljaju, uvjetima korištenja, financijskim efektima, cijeni koštanja, posljedicama i sl., što onemogućava donošenje informirane odluke da li uopće stupiti u određeni financijski odnos. No, s druge strane potrošači su heterogena, a ne homogena skupina, neki su relativno dobro informirani, razumno pažljivi te iskusni kada je u pitanju korištenje financijskih usluga. Ovakva slika potrošača stvorena je u praksi Suda pravde Europske unije (Court of Justice of the European Union, CJEU) uvođenjem koncepta prosječnog potrošača (avarage consumer), to je „dobro informiran, pažljiv i obazriv“ korisnik dobara i usluga koje se nude na jedinstvenom tržištu.xiii Prosječan potrošač je pravni standard koji je mjerilo u svakom pojedinom slučaju, gdje se traži odgovor na pitanje kako bi neku informaciju protumačio prosječni potrošač. Sud pravde prilikom tumačenja spornih Direktiva 2011/83/EU o pravima potrošača (Directive 2011/83/EU of the European Parliament and of the Council on consumer rights, amending Council Directive 93/13/EEC and Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council and repealing Council Directive 85/577/EEC and Directive 97/7/EC of the European Parliament and of the Council, 25 October 2011, OJ [2011] L 304/64, 22 November 2011) kao između ostalog i prethodne direktive iz ove generacije donosi tzv. standardnu definiciju pojma potrošač, to je „svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“ (čl. 2. st. 1. t. 1). xii Čl. 3., sl. a) Direktive 2008/48/EZ „potrošač” znači fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije. xiii Vidi Case 210/96 Gut Springenheide [1998] ECR I–465, par. 31-32; Case 470/93 Mars [1995] ECR I–1923, par. 24; Yves Rocher [1993] ECR I–2361, Schott-Zwiesel [1994] ECR I–3879, Sektkellerei Kessler [1999] ECR I–513, Lancaster [2000] ECR I–117, Cidrerie Ruwet [2000] ECR I–8749. xi �propisa prava EU vodi se konceptom pažljivog i mudrog potrošača (reasonably circumspect test). Koncept prosječnog potrošača prihvaćen je i u europskim direktivama nove generacije, gdje se kao lijek za informacijsku asimetriju cijela poglavlja koncentriraju na obavezu sveobuhvatnog informiranja potrošača. Dužnost objavljivanja informacija (disclosure of information) postoji već prilikom oglašavanja proizvoda usluga, zatim se nastavlja u predugovornom stadiju i prilikom zaključenja ugovora, ali postoji i nakon što je ugovor zaključen. Također, u literaturi se za prosječnog potrošača koji raspolaže prethodno utvrđenim atributima koriste još i izrazi samouvjereni potrošač (confident consumer) ili osnaženi potrošač (empowered consumer) (Wilhelmsson, 2004; Stuyck, 2007). Drugi potrošači su neiskusni, manipulirani, lakovjerni, tako da se u literaturi pod utjecajem Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi i odluka Suda pravdexiv etablirao pojam ranjivi potrošač (vulnerable consumer). To su potrošači koji su prepoznati kao posebna skupina, a koji su iz različitih razloga u posebnom društvenom stanju ugroženosti. Određene skupine potrošača su ranjivije od drugih zbog primjerice svog neiskustva, neobrazovanosti, starosti, mladosti, slabog imovnog stanja, lošeg zdravstvenog stanja i sl., tako da su ovi potrošači pretežno isključeni sa financijskog tržišta ili im je pristup znatno ograničen (Cartwright, 2011). Koncept ranjivog potrošača javlja se kao pandam konceptu prosječnog potrošača. Ipak, ne smije se zanemariti činjenica da su svi potrošači s vremena na vrijeme u određenim situacijama ranjivi pojedinci. I prosječan potrošač može biti ranjiv kao i to da ranjiv potrošač može biti prosječan. Često pojedinac treba zaštitu ne zato što pripada određenoj skupini, već zato što se nađe u određenoj životnoj prilici. Što znači da se većina potrošača vjerojatno nalazi negdje između prethodne dvije kategorije, a okolnosti su te koje određuje u kojoj mjeri će potrošač biti ranjiv (Wilhelmsson, 2007). To je najbolje evidentno kada se radi o financijskim uslugama, na prvom mjestu zbog poteškoća s kojima se potrošači susreću u prikupljanju podataka potrebnih za donošenje odgovorne odluke o pribavljanju financijske usluge. Problem prikupljanja podataka u velikoj mjeri je eliminiran propisivanjem dužnosti informiranja i uvođenjem standardiziranih informativnih obrazaca, s tim što se sada otkriva novi problem a to je sposobnost razumijevanja i poznavanja složenih financijskih pojmova i koncepata, što se označava kao financijska pismenost (Fox and Bartholomae, 2008; Mak, 2012). Ako potrošač ne razumije prikupljene informacije one mu ništa i ne znače, njemu je potrebno stručno znanje da iste analizira te na temelju toga procijeni rizik i donese informiranu odluku. 3. Zašto korisnici financijskih usluga trebaju posebnu zaštitu? Liberalizacija financijskog tržišta donijela je visok stupanj kompetitivnost među davateljima što je značajno utjecalo na opseg, kvalitet i cijenu usluga, te istovremeno prisililo davatelje da uzmu veoma aktivnu ulogu kada je u pitanju pronalazak novih klijenata. Upravo tu se javlja potreba za dodatnom pravnom regulacijom i zadiranjem u inter partes odnos između korisnika i davatelja financijske usluge normama mandatorne prirode o zaštiti potrošača. Ovo s ciljem uspostavljanja objektivne ugovorne ravnoteže u pravima i obavezama između ugovarača, budući da se potrošač po svojim notornim odrednicama smatra neiskusnijom i slabijom stranom. Sud pravde je također mnogo puta zauzeo stav da je potrošač slabija ugovorna strana, kako u pogledu ekonomske i financijske moći tako i u pogledu znanja kojim raspolaže u vezi sa zaključenjem ugovora, ali i funkcioniranjem tržišta uopće.xv Zašto korisnici financijskih usluga trebaju povećanu zaštitu pitanje je na koje se ne može dati jedinstven odgovor jer mnogo faktora utječe na to. U prvom redu jeste način sklapanja ugovora o financijskim uslugama, jer se radi o formularnim, adhezionim ugovorima gdje ekonomski jača strana nudi unaprijed definirane ugovorne klauzule izvedene iz općih uvjeta poslovanja o kojima druga strana, Ovdje posebno treba istaći odluku Suda pravde u slučaju Buet, gdje je napravljena razlika između pojedinih skupina potrošača s obzirom na njihovo formalno obrazovanje C 382/87 R. Buet and Educational Business Services SARL v Ministere Public, ECR 1989, I1235, zatim Konsumentombudsmannen [2001] ECR I–1795, Joined Cases C–1/90 & 176/90 Aragonesa de Publicidad Exterior, [1991] ECR I–4151. xv Vidi Case 40/08 Asturcom Telecomunicaciones [2009] ECR I-9579 (par. 29), povezani slučajevi Case 240/98 i Case 244/98 Océano Grupo Editorial and Salvat Editores [2000] ECR I-4941, (par. 25.), Case 168/05 Mostaza Claro [2006] ECR I-10421, (par. 36.), Case 243/08 Pannon [2009] ECR I-4713 (par. 22.), Case 180/06 Renate Ilsinger v. Martin Dreschers [2009] ECR I-3961 (par. 41), Case 27/02 Engler [2005] ECR I- 481 (par. 39), povezani slučajevi Case 585/08 i Case 144/09 Peter Pammer v. Reederei Karl Schlüter GmbH & Co KG i Hotel Alpenhof GesmbH v. Oliver Heller [2010] ECR I-0000, Case C-96/00 Gabriel [2002] ECR I-6367 (par. 34). xiv �pristupnik ne može pregovarati i prilagoditi ih svojim potrebama (Wilson, 1965; Vilus, 1976). Evidentan je dakle izostanak pregovaračke moći pristupnika, zbog čega isti biva izložen dejstvu nepravednih klauzula, koje ga ili lišavaju onih prava koja mu u skladu s dispozitivnim normama pripadaju, ili mu nameću više obaveza (Misita i Grbo, 2011; Baretić, 2004; Petrić, 2002). Potrošač, kao ekonomski slabija strana, mada ne sudjeluje u oblikovanju sadržaja ugovora, istom često svjesno pristupa iz razloga neophodnosti jer je to ponekad jedini način da se zaključi željeni ugovor. Nadalje, u većini slučajeva potrošači nisu u mogućnosti razumjeti odredbe ugovora kojima pristupaju što je posebno naglašeno kod financijskih usluga. Iz tog razloga ili iz nepažnje potrošači rijetko čitaju odredbe koje prihvaćaju, no ukoliko ih i čitaju u pravilu istim ne prigovaraju, jer veoma naivno vjeruju da će se stipulant držati datih obećanja, odnosno da će ispuniti obavezu onako kako glasi (Lando, 2000). Navedeni problemi prepoznati su od strane domaćeg zakonodavca, tako da Zakon donosi određene i to vrlo značajne novine kada su u pitanju opći uvjeti poslovanja. Pored obaveze usklađenosti općih uvjeta sa kogentnim propisima i obaveze publiciteta u čl. 9., st. 2. Zakon propisuje da je „općim uvjetima poslovanja davatelj financijske usluge dužan osigurati primjenu dobrih poslovnih običaja, dobru poslovnu praksu i fer odnos prema korisniku, kao i usklađenost ovih uvjeta sa propisima.“ Što znači da opći uvjeti ne smiju biti izvor neravnoteže u pravima i obavezama stranaka, bez obzira na to što je ova apstraktna pravila unaprijed pripremila jedna strana. Navedeni zahtjevi imaju za cilj da se u općim uvjetima poslovanja izbjegnu odredbe koje se mogu smatrati nepravičnim, a to su one koje stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana na štetu potrošača i koje su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim poslovnim običajima (čl. 10. Zakona). Međutim, da bi se zaista eliminirao nepravičan sadržaj iz općih uvjeta poslovanja nužno je podvrgnuti ih neovisnoj prethodnoj kontroli, kojom se treba ustanoviti da su autonomni akti davatelja prije njihove objave i primjene usklađeni sa imperativnim propisima. S tim u vezi po prvi put uspostavlja se mehanizam nadzora sadržaja (ali i razumljivosti i dostupnosti) općih uvjeta poslovanja od strane Agencije za bankarstvo FBiHxvi što ima za posljedicu ukidanje diskrecijskih ovlasti davatelja u odnosima sa korisnicima, eliminaciju nepravičnih ugovornih klauzula i stvaranje ujednačene poslovne prakse standardnih ugovora. Općepoznato je da financijske institucije kreiraju svoje ponude radi stjecanja profita, dok potrošač kada pristupa financijskoj usluzi često je uvjetovan stanjem materijalne potrebe što dodatno slabi njegov status. No, iluzija je da svi potrošači imaju potpun i jednak pristup svim financijskim uslugama, mnoge bankarske usluge smatraju se neprimjerene potrošačima s niskim primanjima. Uvjeti odobravanja kredita definirani od strane poslovnih banaka postavljeni su često vrlo strogo, tako uzimajući u obzir trenutne prilike i situaciju na financijskom tržištu, kredit faktično mogu dobiti samo oni potrošači kojima kredit gotovo da i ne treba. Financijske institucije vode kreditnu povijest svojih klijenata, a informacije o zaduženjima i urednosti ispunjenja obaveze međusobno razmjenjuju što im omogućava da identificiraju visokorizične potrošače, te iste eliminiraju iz sistema pružanja usluga. Takvi potrošači nisu poželjni klijenti financijskih institucija i neminovno ostaju uskraćeni za ostvarivanje vlastitih financijskih interesa (Verstraeten and Van den Poel, 2005). Potrošači vrlo često pristaju i na nepovoljne kreditne ponude, sretni zbog činjenice da im uopće netko hoće dati kredit. Puno je primjera u domaćoj praksi da potrošači lošeg financijskog boniteta budući da nisu imali pristup povoljnijim bankarskim kreditma, veoma skupe kredite su podizali kod mikrokreditnih organizacija i tako još više zapadali u dužničku krizu. Sklapanje nepovoljnih kreditnih poslova uvjetovano je prvenstveno teškim socijalnim stanjem i u biti nije bilo rezultat deficita informacija o povoljnosti kreditnih ponuda. Stoga je još važnije postići pravičan tretman korisnika od strane davatelja financijskih usluga, koji uvažavajući problem informacijske asimetrije, bi se trebali dosljedno pridržavati načela odgovornog odobravanja kredita, a paralelno s tim raditi i na financijskom prosvjećivanju korisnika. Čl. 9., st. 3. Zakona. Ovo je značajna novela koja treba osigurati da se financijske institucije stvarno i pridržavaju slova Zakona, a praksa je, nažalost, pokazala da davatelji financijskih usluga bolje poštuju podzakonske akte specijalizirane agencije nadležne za njihovo osnivanje i poslovanje, nego što se pridržavaju imperativnih odredbi pojedinih zakona (ovdje se prvenstveno misli na nepoštivanje ZZP BiH!). Tako, da je Agencija za bankarstvo FBiH u kratkom roku nakon stupanja na snagu Zakona donijela Odluku o minimalnim zahtjevima u pogledu sadržaja, razumljivosti i dostupnosti općih i posebnih uslova poslovanja davatelja financijskih usluga („Sl. novine FBiH“, 62/14). xvi �Jedan od faktora koji se vezuje za financijske usluge jeste i vremenska odrednica, jer se pretežno radi o trajnim ugovorima, što može donijeti niz rizika od nastupanja nepredviđenih životnih okolnosti poput gubitka posla, bolesti, razvoda, smanjenja dohotka i sl, ali i rizici svjojstveni novčanim obavezama. Protek vremena kad su u pitanju financijske usluge može djelovati veoma destruktivno, jer potrošači na početku ne mogu pravilno procijeniti prave troškove i rizike financijske usluge koji se mogu pojaviti puno godina kasnije. Nikako se ne smije zanemariti činjenica da potrošači samo povremeno sklapaju ugovore o financijskim uslugama, zato i nemaju dovoljno financijskog znanja i iskustva, a istraživanja pokazuju da su veoma inertni kada je u pitanju kupovina novih financijskih proizvoda (Special Eurobarometer 737, 2012). Prikupljanje potrebnih informacija doživljavaju kao dugotrajan i skup proces i zato se u njega većinom i ne upuštaju, pa i onda kada su im informacije servirane od strane davatelja financijskih usluga ne znaju ih adekvatno analizirati i iskoristiti u smislu donošenja odgovorne odluke. 4. Dužnost informiranja korisnika u svjetlu Direktive 2008/48/EZ i novog Zakona 4.1. Informiranje kao instrument zaštite Sasvim je očito da korisnici i davatelji financijskih usluga stupaju s različitih pregovaračkih pozicija, isto tako evidentno je da davatelj kao profesionalac raspolaže posebnim sposobnostima, znanjem i vještinama, a sklapanje određenih vrsta ugovora ulazi u domen njegove djelatnosti. Nasuprot tome, korisnik kao ekonomski slabija, a samim tim i neiskusnija i lošije informirana strana, nema uvijek potrebna stručna znanja o uvjetima korištenja financijske usluge, efektima, cijeni koštanja, pravima i obavezama koje proizlaze iz ugovora i sl., stoga je dužnost davatelja da informira korisnika o svim činjenicama relevantnim za sklapanje ugovora i zaštitu njegovih interesa. Upravo da bi se ispravio kronični deficit informacija na strani potrošača sve potrošačke direktive maksimalne harmonizacije slijede tzv. informacijski pristup. No, ovaj pristup ne samo da postoji u recentnijim propisima sekundarnog prava, već pravo na informaciju postavlja se kao jedno od temeljnih prava koje proizlazi iz ekonomskih sloboda, a čija se geneologija može pratiti i u aktima primarnog prava i odlukama Suda pravde (Reich, 2009).Voluminozne odredbe koje uređuju obavezu informiranja prilikom reklamiranja, u predugovornom stadiju i informacije koje ugovor mora sadržavati predstavljaju srce potrošačkih direktiva novog doba, jer se smatra da potrošač koji na raspolaganju ima jasne, potpune, istinite i razumljive informacije sposoban je efikasno zaštiti sam sebe. Dužnost objavljivanja informacija bazira se na pretpostavci da su potrošači sposobni čitati i razumjeti obavezne informacije o efektima i rizicima određene transakcije, što ih osnažuje i omogućava donošenje autonomnih i racionalnih odluka. Informiranje je tako postalo glavni regulatorni alat kojim se potrošaču daje moć da se zaštiti sam, te uzme aktivnu tržišnu ulogu (Howells, 2005). U širem kontekstu ova obaveza ima za cilj jačanje povjerenja potrošača u prekogranične transakcije i unutarnje tržište. Nesporno je da znanje odnosno informacija znači moć, ipak da bi model osnaženog potrošač (empowerment model) zaista bio efikasan nužan je određeni nivo financijske pismenosti (Mak, 2012), jer ukoliko potrošači nisu sposobni iskoristiti objavljene informacije obaveza informiranja ostaje sama sebi svrha. Također, još jedan vrlo snažan mehanizam zaštite potrošača koji stoji u nepsrednoj vezi sa obavezom informiranja, jeste i pravo na bezrazložni odustanak, ovo pravo osigurava potrošaču informiran izbor i nakon sklapanja ugovora, ukoliko je to iz određenih razloga propustio učiniti prije samog obvezivanja. Isto tako, povreda obaveze informiranja, posebice informacije o postojanju prava na odustanak Direktiva 2008/48/EZ sankcionirana produženjem roka u trajanju od dvanaest mjeseci. Informacijski pristup slijedi i Direktiva 2008/48/EZ koja nastoji pružiti potrošaču što više informacija u stadiju oglašavanja, predugovornom stadiju, te informacije koje ugovor mora sadržavati kako bi na osnovu njih korisnik mogao donijeti informiranu i odgovornu financijsku odluku. Obavezu informiranja zakonodavac svrstava u ključni mehanizam zaštite iz tog razloga otišlo se u pravcu povećanja i standardizacije informacija kako bi se otklonio jaz i olakšala usporedivost ponuda različitih davatelja što omogućava korisniku izbor spram njegovih potreba i mogućnosti - odgovoran korisnik. Drugim riječima, informiranje korisnika omogućava realizaciju načela odgovornog pozajmljivanja i prevenciju prezaduženosti na kojima inzistira Direktiva 2008/48/EZ. Za potrošača je od izuzetne važnosti da bude adekvatno informiran o svim elementima ugovora prije samog zaključenja, odnosno treba biti upoznat sa �svim financijskim efektima i posljedicama koje će zaključeni ugovor implicirati na njegov kućni budžet. Ovo prvenstveno zbog bestjelesne prirode financijskih usluga, jer jedino što korisniku stoji na raspolaganju jeste informacija, zato je od izuzetne važnosti da bude što adekvatnije informiran o svim elementima ugovora prije samog obvezivanja (Ebers, 2004). Pored broja, sadržaja i strukture informacija podjednako je važan način i vrijeme objavljivanja, nužno je da informacije budu jasne i razumljive i potrošaču stavljene na raspolaganje u pravo vrijeme kako bi ih mogao iskoristiti. Po uzoru na Direktivu 2008/48/EZ značajan dio odredaba Zakona o zaštiti korsnika financijskih usluga posvećen je obavezi informiranja korisnika. Europsko pravo zaštite potrošača obavezi informiranja pristupa isključivo kao jednostranoj obavezi koja pada samo na teret davatelja, pri tome se potpuno zanemaruje odgovornost potrošača za slučaj da je davatelj istu uredno ispunio, a potrošač s druge strane nije bio savjestan. Niti jedna direktiva ne sankcionira dobro informiranog potrošača zato što ne koristi prezentirane i dostupne informacije (Reich, 2009). Obaveza infromiranja za sobom otvara dakle i pitanje odgovornosti za propuštanje pažnje potrošača da se informira kada su mu podastrijete sve informacije i za koje u slučaju nerazumijevanja zbog stručnosti i složenosti može tražiti savjet i dodatna pojašnjenja davatelja. No, ipak normativno situiranje jedne takve odgovornosti kao što je odgovornosti dobro informiranog potrošača nije potrebno, jer time što nije bio savjestan i upotrijebio pažnju brižljivog čovjeka sam sebe je faktično sankcionirao time što se izložio raznim financijskim rizicima, pa i riziku prezaduženosti. 4.2. Marketing financijskih usluga Direktiva 2008/48/EZ razlikuje oglašavanje kreditnih ponuda (čl. 4.) i predugovorno informiranje (čl. 5.) s tim da se u u jednom i u drugom slučaju radio o informacijama koje prethode zaključenju ugovora o kreditu. Svaka reklama koja sadrži kamatnu stopu ili brojeve koji upućuje na troškove kredita mora na jasan, sažet i uočljiv način sadržavati standardne informacije koje se potrošaču prenose putem reprezentativnog uzorka (čl. 4., st. 2.) – oglašavanje sa navođenjem brojki. No, ukoliko reklama ne sadrži nikakve podatke o troškovima kredita, tada ne postoji obaveza transparentnog navođenja standardnih informacija iz Direktive 2008/48/EZ i takvo oglašavanje ulazi samo u domen zaštite Direktive 2005/29/EZ (čl. 4., st. 1.(2) i st. 4.) – oglašavanje bez navođenje brojki (Čikara, 2009). Domaći zakonodavac je odredbu člana 4. Direktive 2008/48/EZ preuzeo na pomalo nesvojstven način, budući da je istu raščlanio i formulirao dvije posebne odredbe.xvii Jednu koja nosi naziv „Oglašavanje“ a kojom se uređuje nepoštena poslovna praksa i obmanjujuće oglašavanje u skladu sa Direktivom 2005/29/EZ i Direktivom 2006/144/EZ, te odredbu koja nosi naziv „Informiranje u predugovornoj fazi“ a koja je identična oglašavanju sa navođenjem brojki iz Direktive 2008/48/EZ. To znači da je faza oglašavanja onako kako to propisuje Direktiva 2008/48/EZ u Zakonu „izgubljena“ jer je transformirana u predugovorno informiranje, a predugovorno informiranje iz Direktive 2008/48/EZ u Zakonu se označava kao pregovaračka faza i predaja nacrta ugovora. Oglašavanje ima veliki utjecaj na funkcioniranje tržišta. Nedopušteno, odnosno zavaravajuće i komparativno oglašavanje može dovesti do distorzije i narušavanja tržišne konkurencije i što je još važnije može dovesti u zabludu osobe na koje cilja i samim tim utjecati na njihov pravilan izbor (Micklitz, Reich and Rott, 2009). Nepošteno oglašavanje posebno u financijskom sektoru može ostaviti dugoročne negativne posljedice na ekonomsku dobrobit korisnika, zato je važno urediti da ono bude transparentno. Kombinirajući određene elemente iz Direktive 2005/29/EZxviii i Direktive 2006/144/EZxix domaći No, u kontekstu navedenog i sama Direktiva 2008/48/EZ propisuje da su države članice ovlaštene donijeti vlastite propise o informacijama sadržanim u reklamama koje ne sadržavaju nikakve podatke o troškovima, dok s druge strane Direktiva 2005/29/EZ kada su u pitanju financijske usluge ostavlja slobodu državama članicama da propišu restriktivnije mjere zaštite. Što otvara praktično pitanje koje odredbe treba in concreto primijeniti? xviii Prevarnom komercijalnom praksom smatra se ona koja sadrži lažne informacije koje je čine neistinitom ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio. No isto tako, informacija data potrošaču može biti zavaravajuća, obmanjujuća iako je sama po sebi činjenično točna, ako joj takav karakter daje način na koji je upućena potrošaču. (čl. 6. Direktive 2005/29/EZ). xvii �zakonodavaca stvorio je jednu „hibridnu“ odredbu, koja nije najbolje nomotehnički formulirana, s obzirom da se određeni elementi koji imaju isto značenje ponavljaju i preklapaju. Tako, uvjeti korištenja financijskih usluga moraju se oglašavati na jasan i razumljiv način, a pri oglašavanju ne smiju se koristiti netočni i neistiniti podaci, niti podaci koji mogu dovesti u zabludu prosječnog korisnika, kao ni koristiti informacije koje mogu stvoriti pogrešnu predstavu o uvjetima korištenja usluge i navesti korisnika na donošenje odluke koju u drugačijim okolnostima ne bi donio, niti koristiti podatke koji škode ili je izvjesno da će naškoditi drugom davatelju usluga (čl. 6. Zakona).xx Prevarna poslovna praksa širi je pojam u odnosu na prevarnu reklamu, koja je samo jedan od segmenata poslovnog djelovanja mada u praksi naprisutniji (Misita i Grbo, 2011). U čl. 6. Zakona situirana je generalna odredba kojom se regulira oglašavanje kako u odnosu na krajnje korisnike tako i između konkurenata na tržištu i samim tim obuhvaća razne promidžbene metode. Poznato je da su i davatelji financijskih usluga veoma inovativni kada se radi o poslovnoj propagandi koja ima samo jedan cilj, a to je pospješivanje prodaje i stjecanje profita. Tako, u proceduri je usvajanje posebnog Zakona o nedopuštenom oglašavanju u FBiH kojom će biti obuhvaćene svi poslovni sektori uključujući i financijski. Oglašavanje predstavlja prvi korak u informiranju potrošača u predugovornom stadiju zato je važan i oblik i sadržaj informacija koje se plasiraju. Reklama svojom porukom utječe na potrošača u smislu da dobija informaciju o postojanju konkretnog proizvoda, zatim pod utjecajem reklame razmišlja i kreira vlastitu potrebu, potom stvara uvjerenje o potrebi kupovine da bi zadovoljio svoju potrebu i tek na kraju dolazi sam čin kupovine (Maričić, 2005). Stoga je neophodno da informacije koje prima ovim kanalom na prvom mjestu ne budu lažne, ali isto tako i istinite informacije mogu stvoriti pogrešnu predožbu kod prosječnog korisnika, u pogledu uvjeta korištenja i drugih elementa ugovora i navesti ga na donošenje odluke koju nikada ne bi donio. Drugim riječima, informacije moraju biti pouzdane, razumljive i usporedive. Iako čl. 13. Zakona nosi naziv „Informiranje u predugovornoj fazi“ ipak sadržajno se poklapa sa oglašavanjem sa navođenjem brojki iz Direktive 2008/48/EZ, što se vidi i iz samog teksta odredbe kojom se propisuje način oglašavanja financijskih usluga kad oglasna poruka sadrži kamatnu stopu ili bilo koji numerički podatak koji se odnosi na cijenu financijske usluge. Dalje, navode se standardne informacije koje je davatelj dužan jasno i precizno na reprezentativnom primjeru navesti i to: vrsta usluge (novčani depozit, kredit, mikrokredit, predmet leasinga), visina i promjenjivost godišnje nominalne kamatne stope (dalje: NKS), efektivna kamatna stopa (dalje: EKS), valuta u kojoj se ugovara usluga, period na koji se ugovara, kriterij za indeksiranje usluge, ukupan iznos, svi troškovi koji padaju na teret korisnika (čl. 13., st. 1. Zakona).xxi Ovo su općenite informacije i vrijede za sve vrste financijskih usluga koje Zakon pokriva. Prevarna reklama je svaki oblik oglašavanja koje na bilo koji način, uključujući i njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili može dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire i koje zbog svoje zavaravajuće prirode može utjecati na ekonomsko ponašanje tih osoba ili koje iz istih razloga šteti ili može štetiti konkurentima (čl. 2., b) Direktive 2006/144/EZ). xx Spajanjem odredaba pojavile su se određena preklapanja pa samim tim i nejasnoće u čl. 6. Zakona, tako primjerice u odredbi se koristi koncept „prosječan korisnik“ koji se nalazi u Direktivi 2005/29/EZ kao statistički test za ocjenu da li je određena komercijalna praksa nepoštena s apekta razumno dobro informiranog, razumno pažljivog i opreznog potrošača, da bi se u nastavku odredbe koristio i pojam „korisnik.“ Što znači da u istoj odredbi imamo praktički dvije vrste korisnika i to onog „prosječnog“, ali i nekog „običnog“, što u kontekstu cijele odredbe može stvarati nedoumice jer se prilikom oglašavanja ne smiju koristiti: 1. neistiniti i netočni podaci, ali i 2. svi ostali podaci koji mogu dovesti u zabludu prosječnog korisnika, dok kada se radi o („običnom“) korisniku 3. ne smiju se koristiti informacije koje mogu stvoriti pogrešnu predstavu o uvjetima korištenja usluge i navesti korisnika na donošenje odluke koju u drugačijim okolnostima ne bi donio (također ne koristi se ujednačena terminologija, npr. podaci, informacija!). Iz čega proizlazi da postoje tri oblika nepoštenog oglašavanja, dok se ne vidi jasna razlika između potonja dva, kao i to nije li „pogrešna predstava“ isto što i „zabluda“. Zbog veznika „i“ samo posljednji oblik nepoštenog oglašavanja bi mogao utjecati na ekonomsko ponašanje korisnika, dok se to, ovako kako je napisano, ne bi moglo reći za prva dva oblika, što je potpuno neprihvatljivo. Ovakav način transponiranja komunitarnih propisa, metodom pukog spajanja a da se pritom ne vodi dovoljno računa o konačnom smislu odredbe, niti postojećoj pravnoj tradiciji nije uopće nepoznat jer upravo ovakvom metodom skrojen je i ZZP BiH. xxi Oglasne poruke na razne načine dolaze do korisnika, putem sredstva javnog informiranja (radio, televizija) brošure i letci u poslovnim prostorijama davatelja, internet stranica, bilbord paneli, no bez obzira na medij sve standardne informacije moraju biti uključene. Što otvara praktično pitanje da li je tako nešto i moguće, a da pritom podaci i dalje budu jasni, sažeti i uočljivi posebno kada se radi o tv ili radio reklami. Drugim riječima, sama priroda komunikacijskog sredstva ponekad ne dozvoljava da sve obavezne informacije budu prikazane i još uz to dovoljno uočljive, isto tako korisnik nema neposrednu mogućnost da se obrati davatelju i dobije potrebna pojašnjenja. xix �Iznos EKS-a treba biti naznačen, odnosno napisan tako da je uočljiviji od ostalih elemenata (čl. 13., st. 2. Zakona), zato što je ova informacija pravi pokazatelj koliko financijska usluga zapravo košta, što je neophodno za ocjenu povoljnosti ponuda različitih davatelja. Ako je za zaključenje ugovora o kreditu, mikrokreditu, leasingu obavezno i zaključenje ugovora o sporednim uslugama (naročito ugovor o osiguranju), a pri tom se cijena sporedne usluge ne može odrediti unaprijed, postojanje takve obaveze iskazuje se jasno, sažeto i na vidljiv način, zajedno sa iskazivanjem EKS-a (čl. 14., st. 1. Zakona). Korištenje osnovne financijske usluge u većini slučajeva uvjetovano je sklapanjem ugovora o sporednoj usluzi, što u konačnici poskupljuje cijenu osnovne usluge, stoga je neophodno trasnaparentno obavijestiti korisnika o uvjetovanoj usluzi i njezine troškovi uključiti u obračun ukupnih troškova usluge iskazanih kroz EKS. Isto tako prilikom oglašavanja zabranjeno je koristiti izraze kojima se kredit, mikrokredit, odnosno leasing označavaju besplatnim ili slične izraze, ako je odobrenje tih usluga uvjetovano zaključenjem drugog ugovora ili je uvjetovano bilo čime što predstavlja trošak za korisnika ili stvara drugu obavezu (čl. 14., st. 2. Zakona). 4.3. Predugovorne informacije S obzirom na broj i način na koji informacije dolaze do potrošača Direktiva 2008/48/EZ pravi razliku između oglašavanja i informacija koje neposredno prethode sklapanju ugovora s tim da se i potonja faza uvjetno može podijeliti na: predugovorno informiranje (pre-contractual information) i predugovorni savjet (pre-contractual advice). Direktiva 2008/48/EZ propisuje vrlo isrcpnu opću listu standardnih informacija na koje kreditor mora ukazati potrošaču prije perfekcije ugovora, čime se želi osigurati najveća moguća transparentnost i usporedivost različitih ponuda. Kako bi se pojednostavila i olakšala obaveza predugornog informiranja uvodi se Standardni europski informacioni obrazac o potrošačkom kreditu (Standard European Consumer Credit Information form, SECCI). Nešto manji broj informacija traži se kod ugovora o kreditu sklapljenih primjenom nekog sredstva daljinske komunikacije, ugovora u vidu dozvoljenog prekoračenja po tekućem računu, zatim krediti koji se sklapaju s organizacijom, kao i krediti s ugovorenim načinima odgode plaćanja ili otplate kredita. Sastavni dio obaveze predugovornog informiranja jeste i obaveza predugovornog savjetovanja, koja ima za cilj da se potrošaču pruže prikladna stručna objašnjenja i preporuke što mu treba pomoći da bolje razumije i procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji. Dodatna objašnjenja tiču se standardnih predugovornih informacija, glavnih obilježja kreditnog proizvoda, te posljedica koje bi proizvod mogao ostaviti na potrošača uključujući zakašnjenja u otplati. Potpuno sukladno odredbi člana 5. Direktive 2008/48/EZ o predugovornom informiranju i domaći zakonodavac redigirao je prethodnu obavezu informiranja korisnika (maksimalna harmonizacija), međutim ovu etapu označio je kao informiranje korisnika u pregovaračkoj fazi. Zaključenju ugovora mogu prethoditi duži ili kraći pregovori, pregovori ne obavezuju ali za očekivati je da strana koja inicira pregovore ima namjeru i zaključiti ugovor kako bi se upravo ukazalo na tu namjeru. Financijske institucije dužne su korisniku pružiti informacije o uvjetima i svim bitnim karakteristikama usluge u obliku Standardnog informacionog lista (dalje: SIL) na reprezentativnom primjeru u pisanom ili elektronskom obliku na način koji će korisniku omogućiti da usporedi ponude različitih davatelja istih usluga i procijeni da li ugovor odgovara njegovim potrebama i financijskoj situaciji, ali koji korisnika nijednog trenutka neće dovesti u zabludu (čl. 15. st. 1. Zakona). Kao i Direktiva 2008/48/EZ tako i Zakon propisuje detaljan sadržaj SIL-a, pored standardnih informacija s kojim se korisnik već ima priliku upoznati u reklamnoj poruci određene financijske usluge, u SIL-u su sadržane i dodatne, konkretizirane informacije koje se odnose na: poslovno ime i adresu davatelja usluge, iznos i broj rata kredita i period u kojima dospijevaju, troškove i naknade koji proizlaze iz ugovora, kao i uvjeti pod kojima se mogu mijenjati, notarski troškovi, informacije o obavezi zaključenja ugovora o sporednim uslugama, kamatna stopa u slučaju kašnjenja, instrumenti osiguranja, naknada za slučaj prijevremene otplate, pravo na besplatni kopiju nacrta ugovora izuzev ako banka u vrijeme podnošenja zahtjeva korisnika ocijeni da ne postoje uvjeti za zasnivanje odnosa s korisnikom u konkretnom pravnom �poslu, period u kojem banku obavezuju podaci dati u pregovaračkoj fazi, uvjete polaganja novčanog depozita kod banke, ako je to uvjet za odobravanje kredita, kao i mogućnost i uvjete zatvaranja kredita novčanim depozitom (čl. 15., st. 2. Zakona). Pritom ostavlja se mogućnost Agenciji za bankarstvo FBiH da proširi sadržaj SIL-a ovisno o vrsti usluge koja se kao ponuda uručuje korisniku. SIL se dostavlja na reprezentativnom obrascu u pisanom ili elektronskom obliku, pritom se zapravo misli na prikladan trajni medij koji korisniku omogućava da sačuva podatke koji se odnose na njega, ali i da tim podacima pristupi i reproducira ih u neizmijenjenom obliku i kasnije. Sve informacije u SIL-u moraju biti ispisane slovima jednake veličine i struktirane tako da su jednako uočljive, čime se eliminira opasnost prikrivanja relevantnih informacija u velikoj količini manje relevantnih i sitno kucanih klauzula. Iako Zakon izričito ne propisuje, ipak informacije moraju biti pisane jasnim, razumljivim jezikom uz izbjegavanje pretjerano stručnih formulacija koje korisnik ne bi mogao razumjeti, odnosno koje bi ga mogle dovesti u zabludu. SIL se smatra ponudom za zaključenje određenog ugovora i zato da bi se korisnik mogao upoznati sa uvjetima i elementima ugovora, ali i to da mu se pruži prilika da usporedi ponude različitih davatelja bitno je da mu SIL bude uručen prije sklapanja ugovora. U protivnom SIL ne bi imao svoj zaštitni karakter, mada Zakon nije odredio rok, to između ostalog ne propisuje ni Direktiva 2008/48/EZ, ipak dužinu roka trebalo bi prilagoditi prirodi i složenosti financijske usluge, odnodno rok treba biti primjeren. Također, Zakon ne propisuje ni koliko vremenski SIL obavezuje, već je to prepušteno vlastitoj odluci davatelja, odnosno pravilima obligacionog prava o pravnom dejstvu ponude. No, i pored opsežnog broja informacija i dalje postoji opasnost da potrošač neće valjano procijeniti financijski proizvod koji kupuje i da neće donijeti informiranu odluku. Upravo iz razloga što su financijski proizvodi u tolikoj mjeri kompleksni da i prezentirane informacije potrošaču često ne znače puno, budući da mu nisu jasne i razumljive. Tako primjerice, informiranje potrošača o načinu obračuna kamatne stope ima smisla jedino ako potrošač ima dovoljno stručnog znanja da mu te informacije nešto znače. Ali, što je sa većine potrošača koji su u tom smislu neobrazovani i koji ne znaju kakav je to dekurzivni, a kakav anticipativni način obračuna kamatne stope, šta je to EKS, varijabilna ili fiksna NKS, referentna kamata EURIBOR ili LIBOR, valutna klauzula i sl. Stoga sastavni segment predugovornog informiranja jeste i predugovorni savjet koji podrazumjeva stručnu procjenu i preporuku od strane davatelja kreiranu spram objektivnih financijskih mogućnosti korisnika, što proizlazi iz zahtjeva za minimalnom profesionalnom osposobljenošću što Zakon uvodi kao jednu od novela. Tako od zaposlenika koji su zaduženi za prodaju financijskih usluga ili pružanje savjeta korisnicima traže se odgovarajuće kvalifikacije, znanje i iskustvo, profesionalne i lične kvalitete, da postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima i poslovnom etikom, da poštuju ličnost i integritet korisnika, kao i da korisnike potpuno i točno informiraju o uvjetima korištenja tih usluga. Da bi se to postiglo davatelji financijskih usluga dužni su osigurati da zaposlenici posjeduju odgovarajuće kvalifikacije i prođu odgovarajuću obuku (čl. 12. Zakona). Ovaj zahtjev, kao u ostalom i cjelokupna obaveza predugovornog informiranja stremi realizaciji načela odgovornog zaduživanja (responsible borrowing), odnosno razvijanju odgovornosti kod potrošača da se zaduži samo onoliko koliko može vratiti (Ferretti, 2014). 4.4. Odgovorno kreditiranje Sastavni dio informiranja u predugovornoj fazi jeste i obaveza procjene kreditne sposobnosti s tim što sada informacije teku u suprotnom smjeru i to od korisnika prema davatelju kako bi se izbjegao rizik neispunjenja, odnosno neurednog ispunjenja preuzetih obaveza. Kreditori žele otkloniti ili barem minimalizirati rizik neurednih, loših dugova i izbor pogrešnih korisnika, iz tog razloga postoji obaveza konsultiranja određenih baza podataka. Sve prethodno navedeno obuhvaćeno je načelom odgovornog kreditiranja (responsible landing) i ide u paru sa načelom odgovornog zaduživanja, kao lice i naličje iste kovanice (Ferretti, 2014). Odgovorno kreditiranje podrazumijeva cijeli korpus mjera utvrđenih u okviru informiranja u predugovornoj fazi, međutim od posebne važnosti jeste mjera koja obavezuje na procjenu kreditne sposobnosti. U čl. 8., st. 1. Direktive 2008/48/EZ nalaže se državama članicama da osiguraju da kreditor prije sklapanja ugovora o kreditu, mora obavezno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača na temelju �odgovarajućih informacija eventualno dobijenih od potrošača i ukoliko je neophodno na temelju uvida u relevantnu bazu podataka. Procjena financijskog profila potrošača vezana je za predugovorni stadij gdje potrošač ne samo da ima pravo na adekvatnu informiranost o uvjetima kreditiranje, već je kreditor dužan upozoriti potrošača na sve rizike i negativne posljedice za slučaj kašnjenja u otplati ili nemogućnosti plaćanja kredita, ali i moguću prezaduženost. Da bi kreditor mogao ispuniti tu ulogu nužno je provesti proces kreditne evaluacije, odnosno prikupiti i analizirati informacije o ukupnim postojećim zaduženjima ali i kreditnoj prošlosti fizičke osobe u zadnjih pet godina i sve to staviti u relaciju sa tekućim i budućim financijskim mogućnostima,xxii kako bi se donijela odgovorna profesionalna odluka o odobravanju kredita. Procjena kreditne sposobnosti zasniva se na informacijama koje prezentira sam korisnik,xxiii zatim informacijama kojima kreditor već raspolaže ako su od ranije u nekom ugovornom odnosu, te informacijama, koje se su za kreditora i najrelevantnije, iz baze podataka u kojima se vodi evidencija zaduženosti fizičkih osoba kod kreditnih organizacija.xxiv Analiza kreditne sposobnosti korisnika neposredno je inicirana potrebom kreditora da rizik koji se manifestira u eventualnoj nemogućnosti ispunjenja ili neurednog ispunjenja obaveze svede na što je god moguće manju mjeru, odnosno da prognozira sigurnost svog plasmana (Grable, 2008). Procjena kreditne sposobnosti donosi korist i jednoj i drugoj strani, davatelj će minimalizirati rizik gubitka i ostvariti projiciranu zaradu, a korisnik će izbjeći financijske poteškoće i eventualnu prezaduženost. Zato se koriste različite matematičkostatističke metode a najzastupljenija je credit scoring koja zbog načina obrade podataka, statističkih prednosti i nediskriminirajućih karakteristika zauzima vodeće mjesto kada se radi o procjeni kreditne sposobnosti (Ferretti, 2014). Na temelju prikupljenih informacija kreditor može u pravom smislu djelovati i savjetodavno, tj. iz sagledane financijske slike preporučiti korisniku kredit „po mjeri“ gdje je ključno da ga korisnik sve dok ugovor traje može bez poteškoća vraćati. Iz navedenog proizlazi da konačna odluka o odobravanju ili neodobravanju kredita leži ipak u rukama kreditora i bez obzira koliko dobro korisnik bio informiran i financijski pismen, ipak on nije taj koji donosi odgovornu odluku o kreditnom zaduženju (Feješ, 2009). Prije nego što je Zakon o zaštiti korisnika financijskih usluga propisao formalnu obavezu procjene kreditne sposobnosti, financijske institucije u BiH su već imale razvijenu tu praksu zahvaljujući formiranju jedinstvene baze podataka koja sadrži informacije o svim oblicima kreditnih zaduženja fizičkih i pravnih osoba (Centralni registar kredita koji se vodi pri Centralno banci BiH, CRK). Domaći zakonodavac obavezu procjene kreditne sposobnosti situira u dio Zakona kojim se uređuju podaci i prava iz sadržaja ugovora o financijskoj usluzi, mada tekst odredbe čl. 16. upućuje na to da se radi o predugovornoj praksi u skladu sa čl. 8. Direktive 2008/48/EZ. Odgovorno odobravanje kredita posebno dolazi do izražaja u zemljama u tranziciji koje imaju visoku stopu rasta kredita u sektoru stanovništva, ovo imajući u vidu ranije prakse, gdje su se mnoge fizičke osobe višestruko zaduživale daleko iznad svojih mogućnosti. Što znači da kreditori u proteklom periodu nisu vodili dovoljno računa o kreditnom statusu dužnika, prenoseći tako svoj kreditni rizik na solventne jemce kao instrument osiguranja. Drugim riječima, kreditno se mogla zadužiti i kreditno nesposobna osoba, sve dok je mogla osigurati dva kreditno sposobna jemca. Sada prije zaključenja ugovora davatelji financijskih usluga dužni su procijeniti kreditnu sposobnost korisnika, jemca ili drugog lica koje lično osigurava ispunjenje obaveza korisnika na osnovu odgovarajuće dokumentacije i podataka dobijenih od korisnika, uvidom u kreditne registre uz prethodnu pisanu saglasnost lica na koje se podaci iz registra odnose, kao i javne registre i baze podataka. O prikupljenim podacima davatelj je dužan prije zaključenja Agencija za bankarstvo FBiH, Odluka o uvjetima za procjenu i dokumentovanje kreditne sposobnosti, („Sl. novine FBiH“, 23/14). Primjerice, informacije koje podnosilac kreditnog zahtjeva pruža kreditoru odnose se na: njegove osobne podatke (ime i prezime, prebivalište, bračno stanje, broj članova domaćinstva, broj izdržavanih osoba, stanovanje, nekretnine u vlasništvu), podatke o zaposlenju (status, zanimanje, zvanje, radni staž, informacije o poslodavcu), podatke o prihodima i štednji (visina i izvor(i) prihoda), podatke o troškovima, podatke o obavezama po prethodnim kreditima (kao dužnika, kao jemca). xxiv To se odnosi na zaduženost kod komercijalnih banaka, mikrokreditnih organizacija, štedno-kreditnih organizacija te organizacija za leasing (kreditne organizacije), pa slijedom toga obuhvaćene su razne varijante kredita (klasični kredit, komisioni, revolvig, prekoračenja po računu, platne kartice, financijski i operativni leasing i sl.). Odluka o Centralnom registru kredita poslovnih subjekata i fizičkih lica u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, 46/11). xxii xxiii �ugovora međusobno informirati zainteresirane subjekte, tj. glavnog dužnika, sudužnika, jemca uz prethodno pribavljanje njihove pisane saglasnosti. Također, svako značajnije povećanje iznosa odobrenog kredita, tj. preko 10% uključuje ponovnu obavezu procjene njihovog kreditnog boniteta. Ukoliko, pak, neka od ovih osoba nije saglasna da se dobijeni podaci o kreditnoj sposobnosti saopće drugima, davatelj financijske usluge dužan je s tom činjenicom upoznati ostale (čl. 16. Zakona). Na ovaj način sprječava se ponavljanje neugodnih situacija iz prošlosti, gdje su jemci, a u praksi kreditnih institucija radi se isključivo o solidarnom jemstvu (jemac platac, sudužnik) bili izloženi nepoštenoj poslovnoj praksi. Jemstvo je predstavljano samo kao formalno obvezivanje, bez ikakvih imovinskih posljedica, dok se većina jemaca nije suočila sa stvarnošću da to znači preuzimanje svih obaveza dužnika ukoliko isti ne otplaćuje rate. Pored toga jemcima je uskraćivana informacija o financijskom bonitetu glavnog dužnika, a ugovore o jemstvu iako su akcesorne prirode potpisivali su prije nego što je dužnik potpisao ugovor o kreditu, što je imalo za posljedicu da jemci faktično nisu znali visinu obaveze za koju jemče. Iz tog razloga i čl. 16., st. 8. Zakona obavezuje davatelje financijskih usluga da u pregovaračkoj fazi upoznaju jemca s predmetom i oblikom jemstva, opsegom odgovornosti kao i to da mu se prezentiraju sve informacije i bitni elementi ugovora, te na njegov zahtjev, bez naknade, preda nacrt ugovora radi razmatranja izvan poslovnih prostorija davatelja. Odluka o odobravanju kredita ovisi isključivo o volji davatelja, međutim da bi se spriječilo plasiranje rizičnih kredita koji utječu na kreditni rizik i aktivu davatelja, svojim internim aktima moraju utvrditi maksimalno dozvoljene granice kreditne zaduženosti korisnika imajući u vidu podatke o kreditnoj sposobnost. U slučaju da davatelj odbije zahtjev korisnika na osnovu uvida u bazu podataka, dužan mu je na njegov zahtjev, bez naknade, uručiti CRK-a izvještaj na osnovu kojeg je donesena negativna odluka po njegovom zahtjevu, prilikom izuzimanja kreditne dokumentacije koju je korisnik predao (čl. 16., st. 6. Zakona). 4.5. Informacije uključene u ugovor Jedna od specifičnosti potošačkih ugovora jeste velik broj bitnih elemenata po čemu ni ugovor o potrošačkim kreditu nije izuzetak. Odredbom čl. 10., st. 2. Direktive 2008/48/EZ propisane su informacije koje moraju biti sadržane u ugovoru o kreditu, odnosno utvrđena je dugačka lista nužnih elemenata. Ono što je sasvim evidentno jeste da predugovorne informacije koje se nalaze u standardnom informacionom listu determiniraju i sadržaj ugovora. No, ipak neke predugovorne informacije zbog svoje prirode zamijenjene su novim koje odgovaraju ovom stadiju. Ugovor se sačinjava u pisanoj formi ili drugom trajnom mediju, od toga svaka ugovorna strana zadržava primjerak ugovora. Slijedeći primjer Direktive 2008/48/EZ prema kojem se informacije uz određena odstupanja ponavljaju iz faze u fazu i domaći zakonodavac utvrdio je informacije koje obavezno moraju biti unijete u tekst ugovora. Obavezne elemente ugovora Zakon detaljno utvrđuje za ugovor o kreditu/mikrokreditu, kao i druge bankarske usluge (izdavanje i korištenje platne kartice, novčani depozit i ulog na štednju, otvaranje i vođenje računa), dok kada se radi o financijskom leasingu upućuje na primjenu posebnog propisa. Ugovor o kreditu mora sadržavati 17 bitnih klauzula, većina njih se preklapa sa informacijama iz SIL-a mada su sada bolje konkretizirane, ali unose se i neke nove poput: informacije o elementima na osnovu kojih se određuje promjenjivost NKS, informacije o stranoj valuti ako je kredit indeksiran u stranoj valuti, metod obračuna kamate, otkaz ugovora u slučaju neizmirenja obaveze, vrste svih naknada i troškova koje padaju na korisnika uključujući i troškove nadležnim organima, pravo korisnika na odustanak od ugovora, vansudsko rješavanje sporova te plan otplate kredita (čl. 17., st. 1. Zakona). Kada su u pitanju obavezni elementi, ugovor ne može sadržavati opće klauzule koje upućuju na poslovnu politiku kreditora. Sve informacije izuzev one koja se odnosi na NKS te plana otplate kredita mora sadržavati i ugovor o dozvoljenom prekoračenju po tekućem računu. Ugovor ne može sadržavati odredbe kojima se korisnik odriče prava koja su mu garantirana Zakonom, što znači da se radi o imperativnim odredbama koje nisu podložne volji ugovornih strana. Još jedan od načina zaštite korisnika kao slabijeg kontrahenta jeste i zabrana izmjene obaveznih elemenata ugovora bez njegove prethodne pisane saglasnosti. U slučaju da korisnik nije saglasan s �izmjenama obaveznih elemenata davatelj financijske usluge ne može jednostrano izmijeniti uvjete iz ugovora, niti ugovor jednostrano raskinuti, odnosno otkazati osim u slučajevima predviđenim ZOO (čl. 28. Zakona). Ova zabrana rezultat je niza primjera, gdje su banke jednostrano, bez odgovarajućeg obrazloženja i adekvatnog obavještavanja korisnika mijenjale uvjete kreditiranja, naročito kamatnu stopu pozivajući se na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova odredba javlja se kao standard u bankarstvu, međutim njena promjenjivost zavisila je od poslovne politike banke i mada su banke odluku o povećanju kamata pravdale rastom EURIBOR kamate, ipak to nije bio slučaj jer je u spornom razdoblju (2009. godina) EURIBOR imao tendenciju opadanja.xxv Ovakva upućujuća odredba bi u svim drugim slučajevima da se umjesto banke radi o nekom drugom pravnom subjektu, nesporno bila proglašena ili utvređena ništavom, uz niz građanskopravnih i kaznenopravnih posljedica, posebno onih glede zelenaštva (Kačer, 2009). To je bio jedan od osnovnih razloga zašto Zakon kao lex specialis naglašava odredbe ZOO koje se tiču novčanih ugovornih obaveza posebice njihove određenosti ili odredivosti. Novčana obaveza mora zadovoljiti kriterij odredivosti, odnosno sadržavati dovoljno podataka pomoću kojih se može odrediti njezina visina. Ukoliko određivanje visine zavisi od ugovorenih promjenjivih elemenata, odnosno promjenjivih i fiksnih, onda su promjenjivi elementi oni koji se zvanično objavljuju i na koje ne može utjecati niti jedna ugovorna strana (referentna kamatna stopa, indeks potrošačkih cijena i dr.). Ovo je ujedno zakonski kriterij promjenjivosti NKS. U slučaju da je predmet obaveze neodređen ili neodrediv ugovor je ništav, ako su ugovorne strane svoje odnose uredile uz prisutnost mana volje, savjesna strana može tražiti poništenje ugovora i naknadu pretrpljene štete (čl. 8. Zakona). Što se tiče forme, pisana forma je uvjet punovažnosti ugovora i mada Zakon sadrži definiciju pojma trajni nosač, ipak isključena je mogućnost sklapanja ugovora u drugoj (primjerice elektronskoj) formi. 4.6. Informacije o efektivnoj kamatnoj stopi Za korisnike financijskih usluga jedna od najznačajnijih informacija jeste ona o EKS-u, jer osigurava najveću moguću transparentnost i usporedivost povoljnosti različitih ponuda, a cijena je presudan faktor koji opredjeljuje izbor korisnika. Stoga se informacija o EKS-u ponavlja iz faze u fazu od oglašavanja, preko sadržaja SIL-a do konačnog teksta ugovora i u svim fazama EKS mora ostati nepromijenjen. Financijska transparentnost ne postiže se samo informiranjem korisnika prije sklapanja ugovora o visini EKS-a. Podjednako je važno na koji način i na temelju kojih faktora se EKS obračunava. Iz tog razloga Direktiva 2008/48/EZ uvodi novu i jedinstvenu matematičku formulu (Prvi dio Aneksa I)xxvi i precizno određuje sve troškove koji ulaze u bazu za obračun EKS-a. Na taj način izbjegnute su negativne posljedice koje su proizlazile iz različitih kalkulacija EKS-a što je impliciralo i različite cijene kredita na unutranjem tržištu. Zajdnička metodologija i troškovana baza za obračun EKS-a nikako ne znače da su cijene kredita ujednačene, tako primjerice u eurozoni raspon EKS-a kreće se od 5% (Finska) do 35% (Estonija). Uslijed financijske krize došlo je do izrazitog pada kamatnih stopa centralnih banaka u cijeloj EU. U razdoblju od 2003. do 2012. godine započela je postupna konvergencija potrošačkih kamatnih stopa (bez stopa središnje banke) različitih zemalja EU (Study od the functioning of the consumer credit market in Europe, 2013). Pod ukupnim troškovima kredita smatraju se svi troškovi uključujući i kamate, provizije, takse i sve druge naknade koje korisnik mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, izuzev troškova notara. Stvarno poznavanje troškova od davatelja financijskih usluga trebalo bi procjenjivati objektivno, uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu profesionalne pažnje (čl. 25., t. 25. Zakona). EKS iskazuje ukupne troškove kredita koje korisnik plaća pri čemu su ti troškovi izraženi kao procent ukupnog iznosa kredita na godišnjem nivou. Ekonomskim riječnikom rečeno, EKS je diskontna stopa koja izjednačava, na godišnjem nivou, sadašnje vrijednosti svih novčanih tokova, odnosno sadašnje vrijednosti svih novčanih primanja sa sadašnjim vrijednostima svih novčanih izdataka na osnovu korištenja financijskih usluga, a koji su poznati u momentu Posebno Izvješće u bankarskom sektoru nakon donošenja smjernica i preporuka u sektoru potrošačkih kredita, Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, („Sl. glasnik BiH“, 51/11). xxvi Ovaj dio Direktive 2008/48/EZ izmijenjen je i dopunjen Direktivom 2011/90/EU od 14. studenog 2011. Europskog parlamenta i Vijeća koja propisuje dodatne pretpostavke za obračun efektivne kamatne stope, OJ L 296/35. xxv �iskazivanja ove stope (čl. 11., st. 1. Zakona). Posebnom odlukom Agencije za bankarstvo FBiH utvrđeni su uvjeti i metod za obračun EKS-a. xxvii Za zaštitu korisnika važno je precizno definirati pretpostavke koje ulaze u novčane tokove koji određuju vrijednost EKS-a. Novčani tokovi uključuju: 1. sve otplate i isplate kredita; 2. troškove koje korisnik plaća ili koje davatelj financijske usluge plaća u ime i za račun korisnika uz refundaciju (npr. kamate, naknade, porezi i sl.), odnosno pogodnosti koje prima (kamate i druge bezuvjetne pogodnosti); 3. troškove u vezi sa sporednim uslugama koje predstavljaju uvjet za korištenje financijske usluge (npr. troškovi osiguranja života, imovine i lica i dr.); 4. troškovi otvaranja i vođenja računa, ako je to uvjet za korištenje financijske usluge. U novčane tokove ne ulaze: 1. troškovi nastali zbog nepoštivanja ugovornih odredbi (npr. zatezna kamata); 2. troškovi u vezi s kupovinom robe nastali nezavisno od toga da li se plaćanje vrši gotovinski ili na drugi način; 3. troškovi instrumenata osiguranja (npr. trošak mjenične isprave, uknjižbe, procjene i dr.). Obračun EKS-a zasniva se na slijedećim pretpostavkama: 1. ugovor o financijskoj usluzi ostat će na snazi tokom ugovorenog perioda; 2. ugovorne strane ispunit će svoje ugovorne obaveze i to će učiniti u rokovima navedenim u ugovoru; 3. NKS i ostali troškovi ostat će nepromijenjeni do kraja trajanja ugovora. U slučaju da se promijeni neka od ovih pretpostavki, primjerice NKS, to automatski povlači i promjenu EKS-a, s tim da korisnici moraju o ovoj promjeni biti obaviješteni prije nego što novi EKS bude zvanično objavljen i počne se primjenjivati. EKS je standardna mjera o vrijednosti financijske usluge koja potencijalnim korisnicima treba omogućiti izbor one ponude koja je najpovoljnija, jer su kroz nju iskazani svi troškovi uključujući i NKS. Nažalost, korisnici su još uvijek nedovoljno financijski educirani i povoljnost proizvoda cijene na osnovu informacije o NKS kojoj i sami davatelji daju najveći publicitet u svojim ponudama. Razlika između EKS i NKS predstavljaju upravo ti dodatni troškovi koje korisnik mora platiti, a za koje nije često ni svjestan da postoje. Isto tako, u svijesti potrošača još uvijek nije u dovoljnoj mjeri izgrađen stav da prikupljene informacije o određenoj financijskoj usluzi treba usporediti sa istim ili sličnim dobivenim od drugih davatelja financijskih usluga, kako bi uistinu zaštitio svoj ekonomski interes. 4.7. Informiracije nakon sklapanja ugovora Obaveza informiranja koncentrirana je na predugovorni stadij i iscrpljuje se zaključenjem ugovora, za vrijeme trajanja ugovora ova obaveza skoro da i nepostoji. Većina poteškoća za korisnike javlja se međutim naknadno prilikom korištenja usluge jer se radi o uslugama trajnije prirode, a korisniku ispunjenje obaveze mogu otežati naknadni subjektivni faktori poput gubitka posla, bolesti, razvod i sl., ali i objektivni kao što je rast troškova života, rizici svojstveni novčanim obavezam, ekonomska recesija i sl. Za korisnika je stoga izuzetno bitno da cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bude upoznat sa svim okolnostima koje mogu utjecati na ispunjenje obaveze. U tom smislu čl. 29. Zakona propisuje obavezu blagovremenog obavještavanja korisnika o bilo kakvoj promjeni za slučaj da je ugovorena varijabilna NKS uz dostavljanje izmijenjenog plana otplate, ova obaveza obuhvaća i druge elemente koji utječu na visinu ostalih novčanih obaveza. Također, utvrđuje se i obaveza redovnog obavještavanja korisnika o stanju zaduženja, na ugovoreni način, a kada se radi o prekoračenju po računu najmanje jedanput mjesečno dostavljanjem izvoda u pisanoj ili elektronskoj formi (čl. 30. Zakona). Posteriornim informiranjem korisnik je aktualan u pogledu svoje financijske situacije, što mu omogućava racionalno raspolaganje kućnim budžetom, odnosno daje prostora da se na vrijeme prilagodi nekim novim okolnostima. Pravo na informaciju je besplatno bez obzira na to u kom stadiju, te u kojem obliku se informacije stavljaju na raspolaganje korisniku. Pored prava na informaciju za korisnika je podjednako važna mogućnost, da ako tijekom trajanja ugovora nastupe određene okolnosti na koje on ne može utjecati a koje umanjuju njegovu kreditnu sposobnost, da od davatelja financijske usluge zahtijeva zastoj u otplati duga (moratorij) za određeni period, u kojem se neće obračunavati zatezna kamata na dospjelo neizmireno potraživanje (čl. 31., st. 2. Zakona). Moratorij kao način mirovanja u otplati duga jest diskreciono pravo davatelja, a ne korisnika, no xxvii Odluka o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite („Sl. novine FBiH“, 48/12, 23/14). �svrha ovog instituta jeste olakšati položaj korisnika koji je zapao u financijske poteškoće. Korisnik dobija svojevrsnu pauzu u otplati kako bi konsolidirao financijsko stanje i samim tim izbjegao jednostrani raskid ugovora, kojeg prati dospjelost ostatka duga uvećanog za zateznu kamatu, aktiviranje instrumenata osiguranja i troškovi postupka prinudne naplate, što bi ga moglo baciti u pravi financijski ponor. Davatelji svojim internim aktima propisuju uvjete za moratorij kreditnih obaveza u skladu sa podzakonskim aktima regulatornog tijela.xxviii 5. Ograničeno dejstvo obaveze informiranja 5.1. Manje je više ili …? Kao što je do sada više puta naglašeno Direktiva 2008/48/EZ polazi od premise da dobro informiran potrošač jeste samouvjeren potrošač koji je u stanju napraviti informiran izbor, odnosno donijeti odgovornu financijsku odluku. Europsko pravo zaštite potrošača obilježeno je paradigmom informiranja (Reich, 2009) jer ne samo da se vremenom povećavao broj informacija kao lijek za informacijski deficit na strani potrošača već su one postajale detaljnije i složenije. Identificiran je tako novi problem koji se može označiti kao informacijska prezasićenost (information overload) gdje potrošač zasut ogromnim brojem informacija ne može lako razlučiti bitne od manje bitnih i staviti ih u funkciju racionalnog odlučivanja (Cartwright, 2011; Nordhausen Scholes, 2009; Ebers, 2004). Sposobnosti većine potrošača su u značajnoj mjeri ograničene kada je u pitanju mogućnost primanja, pamćenja i procesuiranja velikog broja informacija što se označava kao ograničena racionalnost (Cartwright, 2011). Ograničena racionalnost (bounded rationality) slabi ulogu obaveze informiranja jer nekada je više možda ipak previše, a ta hipertrofija negativno se odražava na donošenje informirane odluke. Drugi problem je to što će mnoge za korisnike važne informacije ostati prikrivene i utopljene u moru nebitnih što pojedini autori označavaju kao „information overkill“ (Grundmann, 2009; Reich, 2009) iz tog razloga nužno je broj informacija svesti na razumnu mjeru, ali isto tako razdvojiti odlučujuće i bitne od ostalih informacija. Da bi informiranje bio efikasan instrument zaštite nužno je dakle svesti broj informacija na optimalnu mjeru, pronaći sredinu između deficita i suficita informacija, jer i jedno i drugo onemogućava racionalno odlučivanje. Nadalje, ključne informacije moraju biti dovoljno uočljive da lako plijene pažnju korisnika, a ne da ih mora posebno tražiti naročito kad ni sam nije siguran što da traži. Kao što se deficit negativno održava na odluke potrošača tako i suficit ima negativne implikacije jer se potrošač nerado odlučuje na čitanje i analiziranje duge liste informacija, pa vrlo lako odustaje od donošenja informirane odluke, a ugovor zaključuje motiviran nekim drugim ponekad i neracionalnim faktorima. U tom smislu umjesto o informiranom potrošaču može se govoriti o zbunjenom potrošaču (Nordhausen Scholes, 2009), a još uz to većina informacija se zapravo ponavlja iz faze u fazu. Veliki broj informacija zapravo odvraća korisnike od čitanje i analiziranja, jer i korisnici to doživljavaju kao svojevrsni teret i oduzimanje vremena, posebice što to zahtijeva i određena stručna znanja. Zakonske odredbe koje reguliraju ovu obavezu kada se pogleda veoma su voluminozne i nomotehnički podsjećaju na određena uputstva, što otežava primjenu i davateljima, a posebice korisnicima o čemu svakako treba povesti računa. Upravo jedno od rješenja problema preinformiranosti jeste standardizacija i pojednostavljivanje informacija putem informativnih obrazaca i njihova raspodjela kroz različite stadije ugovaranja, što je glavno obilježje potrošačkog ugovornog prava, no koliko li se u tome stvarno uspjelo? U Izvještaju Europske komisije o implementaciji Direktive 2008/48/EZ ocijenjeno je da je SECCI preopširan i suviše stručno formuliran da bi ga potrošači razumjeli, jer financijska pismenost varira. Kompleksan izgled formulara (sve Kako bi se olakšao položaj dužnika pogođenih stanjem elementarne nepogode (vrijeme poplava u maju 2014. godine) Agencija za bankarstvo FBiH donijela je Odluku o privremenim mjerama za tretman kreditnih obaveza i precizirala opciju moratorija. Tako plaćanje kreditnih obaveza odgađa se u maksimalnom trajanju do 12 mjeseci s krajnjim rokom do 30.9.2015. godine. Za period trajanja moratorija, produžava se krajnji rok otplate kreditnih obaveza ili se u okviru prvobitno ugovorenog roka vrši redefiniranje otplatnog plana. Tijekom trajanja moratorija, može se obračunavati kamatna stopa maksimalno do 50% iznosa od prethodno ugovorene kamatne stope. Za vrijeme trajanja moratorija može se ugovoriti i restrukturiranje kreditnih obaveza, što može uključivati novo potraživanje kojim se zamjenjuju postojeće kreditne obaveze klijenta, produženje roka vraćanja glavnice i/ili kamate, smanjenje kamatne stope, otpis dijela potraživanja, kapitalizaciju kamate, odobravanje novih kreditnih sredstava kako bi se sanirale štete ili druge bitne promjene kojima se olakšava položaj klijenta. xxviii �informacije su smještene na jedan list što znači da je i dalje aktualan problem sitno tiskanih slova) odvraća potrošače od njegove primjene i rezultira blagim negativnim utjecajem na zaštitu potrošača, pa je samim tim upitno da li potrošači iz takvog obrasca mogu lako vidjeti koja kreditna ponuda je povoljnija od druge. Drugim riječima, nije uspostavljen optimalan balans između informacijskog deficita i informacijskog suficita, a propisivanjem ovako opsežne liste Direktiva 2008/48/EZ više se približila ovom drugom, što je također nedostatak. SECCI koji je treba donijeti samo benefite korisnicima ipak trpi određene kritike u pogledu njegove efikasnosti. Kada je u pitanju dostupnost SECCI-a tu je otkriven još jedan problem, naime potrošačima je i dalje izrazito teško pristupiti ponudama, bilo da su ograničene samo na stvarne klijente određenog davatelja, bilo da se traži prethodna provjera kreditne sposobnosti. Istraživanje provedeno s tajnim kupcima koji su simulirali klijente zainteresirane za određene vrste potrošačkih kredita s ciljem ocjene dostupnosti SECCI-a, odnosno ispunjenja obaveze predugovornog informiranja dovelo je do slijedećih rezultata. Tako, iznenađujuće svega nekoliko tajnih kupaca uspjelo je dobiti SECCI, pretežno su morali tražiti da im se preda, međutim u Danskoj 90% tajnih kupaca nije dobilo SECCI ni kada su ga zatražili. Situaciji ja slična i u Estoniji, Latviji, Luksemburgu i Španjolskoj gdje preko 80% tajnih kupaca nisu dobili SECCI osim ako ga nisu zatražili. Dok u Italiji preko 50% tajnih kupaca dobilo je SECCI iako ga nije tražilo. Sve u svemu, u EU samo oko 50% tajnih kupaca uspjelo je dobiti SECCI iako su ga posebno tražili (Study od the functioning of the consumer credit market in Europe, 2013). Svrha predugovornog informiranje može se ostvariti jedino ukoliko potrošač i dobije standardni informacioni obrazac prije sklapanja ugovora, međutim u određenim situacijama to nije bio slučaj. Potrošači su najranije isti dobijali u mometnu sklapanja ugovora, dok stanoviti broj potrošača nije uopće dobio ovaj obrazac, što znači da su davatelji povrijedili svoju obavezu predugovornog informiranja. 5.2. Financijska (ne)pismenost Treba imati u vidu koliko god informacije pisane razumljivim, jasnim jezikom i dalje se radi o stručnim pojmovima koji da bi se ispravno razumjeli traže određeni stupanj financijske educiranosti. Informacije koje potrošač ne razumije mogu se staviti u istu ravan sa potpunim izostankom informacija, jer čitanje očito ne znači i razumijevanje, a financijska pismenost kod potrošača je šokantno loša (Garcia Porras and van Boom, 2009). Što znači da bez obzira na opseg i sadržaj informacija malo je vjerojatno da će potrošač zaista izabrati najpovoljniju ponudu, ukoliko nema osnovna znanja o svojstvima financijskog proizvoda koji kupuje. Tako primjerice, naznačenje EKS-a pomoći će korisniku samo ako je financijski dovoljno pismen da zna da je to kriterij za usporedbu različitih ponuda. Financijska pismenost ne može se poistovjetiti sa formalnim obrazovanjem jer i vrlo obrazovani potrošači mogu biti pravi laici kada se radi o ovoj vrsti usluga. Kako ne razumiju stručnu i složenu terminologiju, to se ne može očekivati da potrošači donose odgovorne financijske odluke, što utječe i na stabilnost financijskih tržišta koja se može narušiti kad se potrošači zaduže preko svojih mogućnosti ili kad su pogrešno informirani o svojim financijskim opcijama ili obavezama. Stupanj pismenosti ovisi i o nekim drugim faktorima, kao što su etnicitet, socioekonomski status, godine starosti, spol. Tako primjerice, visok stupanj pismenosti postoji kod visoko obrazovanih potrošača koji ostvaruju visoke prihode, srednjovječni potrošači su daleko pismeniji od ostalih, a muškarci su financijski pismeniji od žena (Mak, 2012). Iz ovog proizlazi da tzv. „disclosure information regime“ odnosno obaveza objavljivanja informacija ide prvenstveno u prilog educiranim, obrazovanim potrošačima, koji ipak ne čine dominantnu skupinu u profilu prosječnog potrošača (Wilhelmsson, 2007). Stoga, pravi je izazov kako podesiti mjere regulacije da se zadovolje interesi posebno osjetljivih skupina potrošača, a pri tome ne ugrozi slobodno funkcioniranje financijskog tržišta. S obzirom da se ne može staviti znak jednakosti između svih korisnika financijskih usluga tako ni paradigma informiranja nema prema svim isti zaštitni učinak. Financijski pismeniji korisnici mogu maksimalno učinkovito iskoristiti pružene informacije, a takvih je nažalost vrlo mali broj (World Bank, 2011), dok za ogromnu većinu korisnika informacije mogu imati samo „dekorativnu“ ulogu jer se suočavaju s problemom (ne)razumijavanja, pa samim time ne smatraju ih vrijednim jer ne vide kakve koristi mogu imati od njih. Upravo da bi se otklonilo potonje nužno je provoditi programe i raditi na financijskoj edukaciji �stanovništva što treba biti jedan od ciljeva svih subjekata koje je ZZP BiH naveo kao nositelje zaštite potrošača, jer svatko je (potencijalni) korisnik neke financijske usluge. 5.3. Neka opažanja u praksi Prethodno navedena europska iskustva ne djeluju nimalo ohrabrujuće, jer ukoliko se krše standardi zaštite potrošača u jednom tako uređenom sistemu, onda i ne iznenađuje puno situacija kada se ista krše u BiH. Određena iskustva (opažanja) o primjeni SIL-a iako je Zakon vrlo kratko u primjeni ipak postoje. Naime, davatelji su vrlo „ozbiljno“ shvatili ovu zakonsku obavezu tako što korisnicima uručuju SIL i to prilikom samog potpisivanja ugovora o financijskoj usluzi, ali ne i ranije. Tako primjerice, SIL nije dostupan na internet stranici banke, mada je korisniku dostupan kreditni zahtjev kojeg može „skinuti“ (download) i sačuvati u memoriji svog računara, te po potrebi odštampati i potpisanog predati na šalteru banke. Danas je puno korisnije da SIL bude na raspolaganju korisnicima na internet stranici, nego da se neposredno predaje u poslovnim prostorijama. SIL se pretvorio u samo još jedan dokument koji se mora predati uz ugovor, pritom korisnik i ne zna što je to SIL i koja je njegova svrha iako ga u tom trenutku potpisuje. Zakonska obaveza predugovornog informiranja na ovaj način gubi svoj osnovni ratio, jer korisnik nema priliku informirati se o financijskoj usluzi tako što će analizirati sadržaj SIL prije nego se obaveže ugovorom i to na nekom drugom mjestu, tj. izvan poslovnih prostorija oslobođen utjecaja službenika. Ono što je primjetno jeste uvriježena prešutna praksa davatelja da na korisnikov upit i pokazan interes za određenim proizvodom, prvo traže informacije o zaposlenju i mjesečnim primanjima, nakon čega slijedi i provjera kreditne sposobnosti a tek nakon toga se daju usmene informacije i ad hoc kreira konkretna ponuda (dozvoljeni iznos, obračun kamat), a ono što korisnik jedino dobija u pisanoj formi jeste primjerice obrazac zahtjeva za kredit uz spisak potrebne dokumentacije. Ovakvim pristupom korisnici su i dalje ograničeni u prikupljanju pisanih ponuda o uvjetima pružanja usluga različitih davatelja radi njihove usporedbe i odabira najpovoljnije. Obaveza predugovornog informiranja potpuno se stopila sa momentom perfekcije ugovora, drugim riječima uvriježena praksa se faktično i dalje nastavila. S aspekta korisnika i dalje ostaje rizik da se nepromišljeno i bez dovoljno razumijevanja ugovora kojem pristupaju obvezuju na duže vrijeme. Međutim, ovakvu praksu Zakon prekršajno sankcionira propisujući gornju i donju granicu novčane kazne za slučaj povrede obaveze informiranja prilikom oglašavanja, u predugovornoj i pregovaračkoj fazi, te prilikom i poslije ugovornog obvezivanja (čl. 47. Zakona). Iz ovog činjeničnog stanja proizlazi pitanje kako u praksi unaprijediti položaj korisnika. Prva pretpostavka je ispunjena a to je adekvatan pravni okvir, drugi korak jeste ozbiljno provođenje nadzora nad poštivanjem Zakona od strane Agencije za bankarstvo FBiH, što implicira i sankcioniranje svih oblika nepoštene poslovne prakse. Naime, ovo regulatorno tijelo ima posebno ovlaštenje da vrši nadzor nad davateljima financijskih usluga u skladu s ovim zakonom i zakonima kojima se uređuju banke, mikrokreditne organizacije i davatelji leasinga (čl. 45., st. 1. Zakona). Davatelji financijskih usluga do sada su se ponašali gotovo pa samovoljno kada su u pitanju odnosi sa potrošačima, a takvo postupanje deklaratorno je pravdano „potrebom održavanja stabilnosti i solventnosti financijskog sistema.“ Posljednjih nekoliko godina došlo je do značajnog povećanja volumena kredita na tržištu, te je takav trend stvorio privid da su se poboljšali i uvjeta kreditiranja u korist potrošača. Tako primjerice, došlo je do pada kamatnih stopa, uvodi se fiksna kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita, mijenjaju se instrumenti osiguranja kredita, umjesto jemaca uvodi se polica osiguranja, čak se pojavljuju krediti bez ikakvih sredstava osiguranja i sl. No, pojeftinjenja kredita ne znači da u ugovorima ne postoje odredbe koje ozbiljno narušavaju ugovornu ravnotežu između kreditora i potrošača. No, pored prethodne dvije mjere nužno je poduzeti i aktivnosti promoviranja Zakona i prava koja iz njega proizlaze, korisnici moraju biti upoznati sa pravima koja im pripadaju da bi se mogli njima i služiti. 6. Zaključak Obaveza informiranja je bez ikakve sumnje opravdan i potreban instrument zaštite. No, isto tako postavlja se pitanje je li dovoljan i koliko je stvarno učinkovit kada su u pitanju financijske usluge, jer ne smije se zaboraviti da se radi o adhezionim ugovorima gdje vlada pravilo „uzmi ili ostavi“. Zbog toga �koliko god korisnik bio dobro informiran on nikako ne može utjecati na sadržaj ugovora koji je prethodno pripremio davatelj. Iz tog razloga podjednako je važno regulirati sadržaj općih uvjeta poslovanja iz kojih se izvode ugovorne klauzule te prevenirati ugovaranje nepravičnih ugovornih odredaba. Za potrošače puno efikasniji vid zaštite jeste preveniranje i sankcioniranje nepoštene poslovne prakse davatelja i kontrola sadržaja adhezionih ugovora, nego samo jačanje potrošačke pozicije pružanjem silnih informacija za koje nije izvjesno da li će i koliko uspješno staviti u funkciju odgovornog i raionalnog odlučivanja. Drugim riječima, obaveza informiranja jeste mandatorni instrument zaštite ali nikako ne može biti jedini i odlučujući, jer da bi bio učinkovit mora postojati sprega između njega i svih ostalih instrumenata koji ovise o aktivnoj ulozi tijela javne vlasti, posebice onih specijaliziranih za nadzor nad poslovanjem financijskih institucija. Novi regulatorni okvir u BiH ima za cilj osigurati da svi davatelji financijskih usluga djeluju na pošten i profesionalan način i to prije, prilikom ali i nakon sklapanja konkretnog financijskog aranžmana, što treba ojačati poprilično narušeno povjerenje korisnika. S druge strane i od samih korisnika se očekuje odgovorno ponašanje kroz pružanje potpunih i istinitih informacija o svom financijskom bonitetu, te ozbiljniji i savjesniji pristup kada se radi o preuzimanju financijskih obaveza i pojačana svijest o mogućem riziku (pre)zaduženosti. Informiranje je podloga za dobro, racionalno i odgovorno odlučivanje, a upravo to i jeste intencija zakonodavca koji obavezujući davatelje na pružanje što je moguće više informacija želi povećati osobnu odgovornost korisnika prilikom ulaska u određene financijske aranžmane. 7. Literatura Baretić, M. (2003/2004). Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima s posebnim osvrtom na ugovore banaka i osiguravajućih društava. I/II dio. Suvremeno poduzetništvo, 12/2003, 1/2004, 239-249 Bikić, E. (2014). Zakon o zaštiti žiranata/jemaca u Federaciji BiH. Anali Pravnog fakultet Univerziteta u Zenici, 14/2014, 15-33 Cartwright, P. (2001). Optimal Consumer Protection in Financial Services. ECRI/CEPS Seminar, 7th June 2001 Brussels Cartwright, P. (2011). The Vulnerable Consumer of Financial Services: Law, Policy and Regulation. Financial Services research Form. Preuzeto sa: http://www.nottingham.ac.uk/business/businesscentres/crbfs/documents/researchreports/paper78.pdf Centralna banka Bosne i Hercegovine. (2014). Bilten Centralne banke Bosne i Hercegovine, br. 2. Preuzeto sa: http://www.cbbh.ba/files/bilteni/2014/Bilten_2_2014.pdf Čikara, E. (2009). Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu (I). Pravo i porezi, 18:94-102 Čulinović-Herc, E. (2005). Zaštita potrošača i zaštita ulagatelja na hrvatskom tržištu financijskih usluga. U V., Tomljenović, E., Čulinović-Herc (ur.), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom pravu, Izazovi međunarodnog tržišta robe i kapitala (210-243). Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci Ebers, M. (2004). Information and advising requirements in the financial services sector: Principles and Peculiarities in EC Law. Electronic Journal of Comparative Law, Vol. 8.2 Preuzeto sa: http://www.ejcl.org/82/art82-2.PDF European Commission. (March 2012). Special Eurobarometer 737-Retail Financial sevices. Preuzeto sa: http://ec.europa.eu/internal_market/finservices-retail/docs/policy/ebspecial _373-report_en.pdf European Parliament's Committee on the Internal Market and Consumer Protection. (January 2012). Study on Implementation of the Consumer Credit Directive. Preuzeto sa: http://www.europarl.europa.eu/studies Feješ, A. (2009). The impact of information on responsible lending and responsible borrowing in the European Union. Pravni život, 12/2009, 751-765 �Ferretti, F. (2014). EU Competition Law, the Consumer Interest and Data Protection: The Exchange of Consumer Information in the Retail Financial Sector. New York: Springer Fox, J. J & Bartholomae S. (2008). Financial Education and Program Evaluation. In J. J. Xiao, (eds) Handbook of Consumer Finance Research (pp. 47-69). New York: Springer. Garcia Porras, C. & van Boom, W. (2009). Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Rotterdam Institute of Private Law Working Paper. Preuzeto sa: http://ssrn.com/abstract=1538111 Grable, E. J. (2008). Risk Tolerance, In J. J., Xiao (ed.), Handbook of Consumer Finance Research (pp. 3-21). New York: Springer Grundmann, S. The Structure of the DCFR – Which Approach for Today‟s Contract Law? (2008) 3 European Review of Contract Law Hadfield, K. G., Howse, R. & Trebilcock, J. M. Information-Based Principles for Rethinking Consumer Protection Policy. Journal of Consumer Policy 21:131-169, 1998. Hondius, E. The Protection of the Weak Party in a Harmonised European Contract Law: A Synthesis. Journal of Consumer Policy 27:245-251, 2004. Howells, G. The Potential and Limits of Consumer Empowerment by Information. Journal of Law and Society 32, 2005:349-370 IPSOS & London Economics. (July 2013). Study od the functioning of the consumer credit market in Europe, Final report. Preuzeto sa: http://ec.europa.eu/consumers/ archive/ rights/docs/consumer_credit_market_study_en.pdf Izvještaj Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o implementaciji Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Bruxelles, 14.5.2014. COM (2014) 259 final. Preuzeto sa: http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/ 1/2014/HR/1-2014-259-HR-F1-1.Pdf Kačer, H. (2009). Da li su ništetne odredbe u ugovorima o kreditu koje vjerovniku daju pravo jednostrano i bez obrazloženja mijenjati kamatne stope. Pravni život, 13/2009, 115-131 Lando, O. (2000). Some Features of the Law of Contract in the Third Millennium. In Scandinavian Studies in Law, 40. Preuzeto sa: http://www.scandinavianlaw.se/pdf/40-13.pdf Mak, V. (June 2012). The Myth of the „Empowered Consumer‟ Lessons from Financial Literacy Studies. TISCO Working Paper Series on Banking, Finance and Services No. 03/2012. Preuzeto sa: http://ssrn.com/abstract=2077539 Maričić, B. (2005). Ponašanje potrošača, sedmo izdanje. Beograd: Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu Micklitz, H-W., Reich, N. & Rott, P. (2009). Understanding EU Consumer Law. Intersentia Misita, N. & Grbo Z. (2011). Evropsko poslovno pravo – odabrane teme. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu Misita, N. (2008). Zaštita potrošača i tržište finansijskih usluga Evropske unije. Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse. br. 6. Mostar. 81-105 Nordhausen Scholes, A. (2009). Information Requirements. In G. Howells, R., Schulze (ed.), Modernising and Harmonising Consumer Contract Law (pp.213-237). Munich: Sellier Publishers �Petrić, S. (2002). O problemu nepravednih odredaba potrošačkih ugovora u pravu Europske zajednice i pravu Bosne i Hercegovine. Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse. br. XV. Mostar Reich, N. (2009). Crisis or Future of European Consumer Law? In D. Parry, A. Nordhausen, G. Howells & C. Twigg-Flesner (eds), The Yearbook of Consumer Law 2009 (pp. 3-67). Aldershot: Ashgate Publishing Rose, S. P. & Hudgins, C. S., (ur.) Vasković V. (2005). Bankarski menadžment i finansijske usluge, šesto izdanje. Beograd: Data status Stuyck, J. (2007). The Notion of the Empowerd and Informed Consumers in Consumer Policy and How to Protect the Vulnerable Under Such Regime. In G. Howells, A. Nordhausen, D. Parry & C., TwiggFlesner (eds), The Yearbook of Consumer Law 2007 (pp. 167-186). Aldershot: Ashgate Publishing Verstraeten, G., Van den Poel, D. (2005). The Impact of Sample Bias on Consumer Credit Scoring Performance and Profitability. The Journal of the Operational Research Society. Vol. 56, No. 8. 981-992 Vilus, J. (1976). Opšti uslovi formalnih ugovora. Beograd: Savremena administracija Wilhelmsson, T. (2007). The Informed Consumer v Vulnerable Consumer in European Unfair Commercial Practices Law – A Comment. In G. Howells, A. Nordhausen, D. Parry & C., Twigg-Flesner (eds) The Yearbook of Consumer Law 2007 (pp.211-227). Aldershot: Ashgate Publishing Wilhelmsson, T. The Abuse of the „Confident Consumer‟‟ as a Justification for EC Consumer Law. Journal of Consumer Policy 27:317-337, 2004. Wilson, S. N. (1965). Freedom of Contract and Adhesion Contracts. The International and Comparative Law Quarterly, Vol. 14, No. 1, 172-193. World Bank. (April 2011). Bosnia and Herzegovina - Diagnostic Review of Consumer Protection and Financial Literacy in Banking Services. Volume I (Key Findings and Recommendations) and Volume II (Comparison with Good Practices) �Author: Anita Petrović, PhD, Assistant Professor Institution: Faculty of Law, University of Tuzla E-mail: anita.petrovic@untz.ba INFORMATION REQUIREMENTS AS A MECHANISM OF PROTECTION OF FINANCIAL SERVICES USERS - ADVANTAGES AND LIMITATIONS Abstract This paper analyzes the information obligations as one of the instruments of consumer protection created in European consumer law. As a result of the fulfullment obligation of approximation of laws with ascquis, this instrument takes a important place in the new Act on the Protection of Financial Services Users in Fedaration Bosnia and Herzegovina. Directive 2008/48/EC on cosumer credit agreements is based on the information approach, which assumes that only the informed consumer can make an informed choice and make responsible financial decisions. This approach follows the domestic legislature in terms of a comprehensive, standardized and highly detailed regulation of obligations to inform users at the pre-contractual stage and once the contract has been concluded. The purpose of this instrument is to empower financial services user, to fill the information gap and make him more equl to counterparty, because of intangibile nature of financial service everithing that consumer has is information. But other than that this instrument has a broader role and that is to preserve stability of financial sector as it enables the implementation of the principles of responsible borrowing and preventing over-indebtedness. The aim of this paper is to critically examine the provisions of the Act on the Protection of Financial Services Users, which regulates the obligation to inform, and consequently point to the advantages and disadvantages of new solutions in view of the financial literacy problem faced by a large number of users. Keywords: obligation to inform, financial services, consumer, financial literacy. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3185 Title A name given to the resource INFORMIRANJE KAO MEHANIZAM ZAŠTITE KORISNIKA FINANCIJSKIH USLUGA – PREDNOSTI I OGRANIČENJA Author Author PETROVIĆ, Anita Abstract A summary of the resource. U radu se analizira institut obaveze informiranja kao jednog od instrumenata zaštite kreiranog u europskom pravu zaštite potrošača. Kao rezultat obaveze usklađivanja domaćih propisa sa ascquisom isti zauzima značajno mjesto u novom Zakonu o zaštiti korisnika financijskih usluga u Fedarciji BiH, budući da Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu počiva na informacijskom pristupu, koji polazi od pretpostavke da samo informiran potrošač može učiniti informiran izbor i donijeti odgovornu financijsku odluku. Ovaj pristup slijedi domaći zakonodavac u smislu sveobuhvatne, standardizirane i vrlo iscrpne regulacije dužnosti informiranja korisnika u predugovornom stadiju, prilikom sklapanja i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Svrha ovog instrumenta jeste ojačati položaj korisnika, popuniti informacijski jaz i učiniti ga ravnopravnom ugovornom stranom, jer zbog bestjelesne prirode financijskih usluga jedino što korisniku stoji na raspolaganju jesu informacije. No, osim toga on ima i širu ulogu a to je očuvanje stabilnosti financijskog sektora putem realizacije načela odgovornog zaduživanja i prevencije prezaduženosti.Zadatak ovog rada jeste kritički razmotriti odredbe Zakona o zaštiti korisnika financijskih usluga kojima se regulira obaveza informiranja, te slijedom toga ukazati na prednosti i nedostatke novih rješenja imajući u vidu problem financijske pismenosti s kojim se suočava veliki broj korisnika. Ključne riječi: obaveza informiranja, financijske usluge, potrošač, financijska pismenost. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7c317f05381c9c507735fdf91d0a3c8f.docx 5ae9a1004ba6e280a0112e9c14d84e45 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d1dd96e45c084e2e65992ea99906922f.pdf 24849345e49a6275c6afcd80155da634 PDF Text Text Autor: Dr. sc. Anton Petričević Institucija: Pravni fakultet u Osijeku, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku E-Mail: apetrice@pravos.hr PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU Sažetak Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i politiĉke uvjete za suoĉavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba istiĉe se odluĉnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i poniţavajućeg postupka i kaţnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne steĉevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Provedeno istraţivanje na uzorku od 555 ispitanika putem online anketiranja imalo je za cilj istraţiti i identificirati ĉimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraţivanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško ţive s obzirom na uvjete rada i plaće. Međutim, rezultati istraţivanja su pokazali suprotno. Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna steĉevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde �1. Uvod Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i politiĉke uvjete za suoĉavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba istiĉe se odluĉnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i poniţavajućeg postupka i kaţnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne steĉevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Od 1999. god. MOR intenzivno radi na planu dostojnog rada. U međuvremenu je Agenda dostojnog rada široko prihvaćena kao vaţna strategija za borbu protiv siromaštva i poticanje razvoja. Osnovna ideja je da radnik ima posao, da svojim dostojnim radom ostvari prihode od kojih će moći dostojanstveno ţivjeti on i ĉlanovi njegove obitelji. Osim toga na poslu bi trebalo svakom radniku omogućiti napredovanje, omogućiti mu radno okruţenje bez stresa, omogućiti mu dijalog s drugim radnicima u rješavanju istih ili sliĉnih pitanja, omogućiti radnicima zaštitu u pogledu bolesti, starosti, zabraniti djeĉji rad i prisilni rad. Minimalne međunarodne radne standarde postavila je MOR-a u svojim konvencijama koje postaju obvezujuće kada ih ratificiraju zemlje ĉlanice. Radnici uglavnom ţele znati koja su njihova prava koja proizlaze iz rada i radnog odnosa i koja im zaštita pripada u pogledu kršenja njihovih prava. 2. O temeljnim pravima stanovnika EU Temeljna prava građana EU su: pravo na jednako postupanje bez obzira na drţavljanstvo, jednaka prava potrošaĉa, pravo da bira i da bude biran na lokalnim izborima kao i na izborima za Europski parlament, pravo podnošenja prituţbe Europskom puĉkom pravobranitelju, pravo obraćanja institucijama EU. Svi građani EU imaju uglavnom ista temeljna prava (izuzetak moţe biti slobodan protok radnika, jer neke zemlje ĉlanice mogu radnicima ograniĉiti pristup svojim trţištima rada). Nakon ulaska RH u EU hrvatskim se radnicima otvorila mogućnost slobodnog zapošljavanja u drugim zemljama EU u ĉemu im stoji na raspolaganju i pomoći europska mreţa zavoda za zapošljavanje EURES. Kada je RH ušla u EU ograniĉenje zapošljavanja hrvatskih radnika uvele su Grĉka, Francuska, Cipar, Luxemburg, Italija, Malta, Belgija, Njemaĉka, Nizozemska, Austrija, Velika Britanija, Slovenija i Španjolska. U ovim zemljama se hrvatski radnici zapošljavaju i dalje temeljem bilateralnih sporazuma i kvota na temelju kojih su se izdavale radne dozvole (dozvoljeno ograniĉenje je na najviše 7 godina od ulaska RH u EU). Sve drţave koje nisu uvele ograniĉenje na snazi je slobodno kretanje i zapošljavanje radnika. Radnici zemalja neĉlanica EU mogu imati pravo rada u nekoj od drţava ĉlanica EU jednako kao i drţavljani EU. Pravila EU za prijam radnika iz zemalja koje nisu ĉlanice EU: moraju imati dugotrajno boravište unutar EU, moraju teţiti ujedinjenju obitelji, ako su istraţivaĉi, studenti, uĉenici na razmjeni, volonteri, ako su visokokvalificirani radnici. U naprijed navedenim sluĉajevima osobe mogu imati pojednostavljeni postupak ulaska u EU. Liberalizacija trţišta rada nije utjecala na gospodarski rast u RH, zbog toga je došlo do novih izmjena Zakona o radu u RH i još većoj liberalizaciji. Unija postavlja svoje zahtjeve koji se moraju ugraditi u pravni sustav RH. Poslodavci su za nepostojanje gospodarskog rasta optuţili radno zakonodavstvo. Prigovaraju da stroge norme radnog zakonodavstva onemogućavaju rekonstruiranje. Traţi se fleksibilizacija rada i veća pravna zaštita radnika. Ako osoba smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava najprije će se obratiti sudovima svoje zemlje. Kada završi proces na svim instancama domaćeg sudovanja građanin EU ima pravo u roku od 6 mjeseci do godine dana podnijeti tuţbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kršenja ljudskih prava (prava na ţivot, zabrane muĉenja, ropstva i prisilnog rada, prava na slobodu i sigurnost, �prava na pošteno suđenje, prava na privatnost i obiteljski ţivot, slobodu mišljenja, vjeroispovijesti, okupljanja i udruţivanja, zabranu diskriminacije). Europska povelja o temeljnim pravima sastavni je dio Lisabonskog ugovora i pravno je obvezujuća za zemlje ĉlanice. EU se bori protiv diskriminacije u svakom pogledu. Gotovo ĉetvrtinu svoga proraĉuna izdvaja za Program za zapošljavanje i socijalnu sigurnost. Socijalna ukljuĉenost se respektira pri zapošljavanju, a Europski socijalni fond je glavni financijski instrument putem kojega EU provodi svoje strategije (ipak, postoji nedostatak institucionaliziranih programa i usluga koje bi podrţale pristup trţištu rada ugroţenih skupina, npr. osoba s invaliditetom, osoba koje su duţe od 5 godina nezaposleni, mladih s niskom razinom obrazovanja, te manjine). Iako se u RH stjeĉe dojam da je ulaskom RH za radnike postalo teţe, nitko ne vidi pozadinu ove surove stvarnosti, a to je, da poslodavci traţe stroţe uvjete rada radnika (prekovremeni rad, otkazni rok, uskrata otpremnine). 3. Prilagodba zakonodavstva s pravnom stečevinom EU Hrvatski Sabor je imao zadatak prilagodbe hrvatskog zakonodavstva sa Zakonodavstvom EU i svake godine su se donosili Planovi usklađenja. Donošenje zakona usklađenih sa pravnom steĉevinom EU samo je dio rješavanja problema. Tek provedbom zakona rješavaju se problemi. Na svom putu ulaska u EU Hrvatska je doţivjela znaĉajne pomake kroz: - promjene zakonodavstva - osnivaĉke ugovore EU, te ostale pravne akte EU - izvješća institucija EU - izvješća i dokumente Vlade RH - izvješća organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija iz podruĉja ljudskih prava - struĉnih komentara u domaćim medijima - dugotrajne pregovore koji su se odnosili na utvrđivanje oblika kojim će RH preuzeti i primijeniti pravnu steĉevinu EU. Kada su privremeno zatvoreni pregovori o svim poglavljima pravne steĉevine, izrađen je tekst Ugovora o pristupanju. Mišljenje o pristupanju dala je Europska komisija, suglasnost Europski parlamenat i jednoglasnu odluku donijela je Europska unija. Drţave ĉlanice ratificirale su prethodne dokumente. Ugovorom o pristupanju RH je 1.7.2013. godine postala punopravna ĉlanica EU. Time su zatvoreni pregovori. Po prvi puta na sluĉaju RH stvorena je ĉvrsta struktura pregovora o pristupanju gdje su postavljeni jasniji okviri i zadaće zemlji kako bi se ona mogla pripremiti za ulazak u EU. 4. Nezaposlenost i uvjeti rada nakon ulaska u EU Postavlja se pitanje da li nezaposlenost ulaskom u EU pada ili raste? Istraţivanja su pokazala da je došlo do povećanja nezaposlenosti u svim drţavama ĉlanicama EU zbog globalne financijske krize. Karakteristiĉna za EU je niska pokretljivost stanovništva do 2013. godine. Ona je znatno povećana u posljednje dvije godine. Je li radno aktivno mlado stanovništvo odlazi u „obećane“ zemlje zbog nemogućnosti zapošljavanja u svojoj zemlji, ili iseljavaju jer su nezadovoljni uvjetima rada i malim zaradama? Ĉinjenica je da drţava ostaje bez obrazovanih mladih ljudi u ĉije je obrazovanje puno uloţila. Mahom mladi ljudi odlaze što ne mogu naći u RH nikakav posao. Spremni su raditi u zemljama EU i više sati dnevno. Direktiva EU o radnom vremenu iz 2003.g. regulira jedno od temeljnih podruĉja radnog prava u EU a to su minimalni uvjeti koje svaka drţava ĉlanica mora osigurati svakom radniku (radno vrijeme radnika EU iznosi maksimalno 48 sati tjedno zajedno se prekovremenim satima, pravo na pauzu nakon 6 sati neprekidnog rada, najmanje jedan dan odmora u toku 7 dana rada, plaćeni godišnji odmor, maksimalno trajanje noćne smjene od 8 sati dnevno). �Ovdje vidimo da se vjekovna teţnja za smanjivanjem radnog vremena poznata kao „borba za tri osmice“ nije zadrţala na 40 sati rada tjedno s tendencijom smanjivanja, već se radno vrijeme povećalo na 48 sati tjedno, ili 40 sati tjedno s mogućnošću legalnog angaţiranja radnika do 48 sati tjedno. Da bi se diskriminacija radnika smanjila na najmanju moguću mjeru dobro je da se radnici udruţuju u asocijacije kako bi zajedniĉki lakše ostvarili svoja prava. Sloboda udruţivanja kao temeljno ljudsko pravo sadrţano je u Povelji UN-a i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Sloboda udruţivanja je potrebna i radnicima i poslodavcima da bi branili svoje interese, zauzimali stavove, organizirali zajedniĉke aktivnosti i sudjelovali u pregovorima. Konvencija br. 11 o pravu na udruţivanje poljoprivrednika datira iz 1921.g., Konvencija 87 govori o slobodi udruţivanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948.g., Konvencija br.98 iz 1949. govori o pravu na orgnaiziranje i kolektivno pregovaranje, Konvencija 141 iz 1975. govori o ruralnim radnicima i njihovom organiziranju. Ove konvencije propisuju uvjete za formiranje i funkcioniranje organizacije radnika i poslodavaca bez uplitanja tijela javne vlasti i drugih organa, a u svrhu zabrane diskriminacije radnika i uvođenja dostojnog rada. Tablica 1. govori nam o građanskim slobodama u odabranim zemljama. Tamo gdje imamo više sindikalnih organizacija i mnogo ljudi u sindikatima, tamo imamo i jaĉu obranu interesa radnika u pregovorima poslodavci-vlada, a veću participaciju radnika u stvarima koje se tiĉu rada i radnih odnosa. Tablica 1. Građanske slobode i prava-usporedba 2001-2014 DRŽAVA INDEKS INDEKS DRŽAVA INDEKS INDEKS GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH SLOBODA SLOBODA SLOBODA SLOBODA (2001.) (2014.) (2001.) (2014.) Afganistan 7,0 6,0 Egipat 6,0 5,5 Alţir 6,0 5,5 Finska 1,0 1,0 Argentina 3,0 2,0 Mađarska 1,0 1,5 Armenija 4,0 4,5 Indija 4,0 2,5 Australija 1,0 1,0 Iran 7,0 6,0 Bangladeš 4,0 3,5 Izrael 3,0 1,5 Belgija 2,0 1,0 Malezija 5,0 4,0 Bolivija 3,0 3,0 Nepal 4,0 4,0 Benin 2,0 2,0 Nigerija 6,0 4,0 Brazil 4,0 2,0 Saudijska 7,0 7,0 Arabija Kambodţa 6,0 5,5 Juţnoafriĉka 2,0 2,0 Republika Kina 7,0 6,5 Šri Lanka 4,0 4,5 Kolumbija 4,0 3,5 Tunis 5,0 3,0 Kuba 7,0 6,5 SAD 1,0 1,0 Ĉeška 2,0 1,0 Republika Izvor: Dharam Ghai, Decent Work: Concepts, models and indicators i Freedom House: https://www.freedomhouse.org/report-types/freedom-world#.VL5XI010zIX (20.01.2015.) i obrada autora 5. Dostojan rad s posebnim osvrtom na radno vrijeme i izvori europskog radnog prava kao podloga dostojnog rada unutar radnog odnosa „Treba istaći da se svaki odnos između poslodavca i radnika zasniva na pisanom ili usmenom dogovoru koji je prezentiran u formi ugovora koji su temeljna pretpostavka zakona. Kada je u pitanju radno vrijeme ono je regulirano zakonima pojedinih drţava kojima je uporište Direktiva 93/104/EC iz 1993. i Direktiva 2003/88/EZ koje se tiĉu određenih aspekata organizacije radnog vremena, uvjeta zapošljavanja, te zdravlja i sigurnosti radnika. Cilj je da se postizanjem minimalnih uvjeta u pogledu �organizacije radnog vremena poboljšaju radni uvjeti radnika u EU. Određeni uvjeti rada mogu imati štetne uĉinke na sigurnost i zdravlje radnika. Potrebno je što je više moguće prilagoditi rad radniku, a da se pri tome pazi na specifiĉnu prirodu određenog posla. U skladu s prednjim, ponekad je potrebno, u određenim sektorima rada, radno vrijeme prilagoditi tim uvjetima rada koji u toj grani proizvodnje ili vrste poslova najmanje ugroţava zdravlje i ţivot radnika.“i Posebno je definiran pojam noćnog radnika kao radnika koji prema međunarodnim standardima u roku od 24 sata barem tri sata radi noću i maksimalno smije raditi u noćnoj smjeni u prosjeku do 8 sati dnevno. „Vrijedno paţnje bi bilo senzibiliziranje javnosti u vezi radnog vremena, njegove duljine, njegove optimalnosti, pridrţavanja odredaba o radnom vremenu u samoj operativi od strane svih sudionika radnog procesa. Ovo je bitno za svakog pojedinca-radnika i poslodavca, kao i za cjelokupno trţišno gospodarstvo, a i za ostale javne i druge institucije na trţištu rada. Promjene bi trebale ići u pravcu objektivnih i umjerenih ţelja poslodavca za profitom s jedne strane i savjesnog obavljanja svojih radnih zadataka od strane radnika s druge strane , a sve s ciljem da ostvare plaću od koje će moći dostojno ţivjeti oni i njihove obitelji i da im ostane dostatno vremena za ostvarivanje kvalitete privatnog ţivota. Da bi se našao pravi omjer radnog vremena potrebno je da se teţi istraţivanjima i zajedniĉkom nastojanju svih sudionika (vlade, poslodavaca, radnika i ostalih) da bi se izbjeglo neslaganje između stvarnog, preferiranog i normativnog radnog vremena. Da bi se to postiglo potrebno je voditi brigu o mnogo ĉimbenika (npr. o nametanju nesrazmjernih obaveza od strane poslodavaca, o potrebama obavljanja određenih zadataka od strane radnika, ali da se pri tome vodi briga o njihovom zdravlju, sigurnosti, posebnoj brizi za invalide, za djecu, za jednakost u obavljanju rada itd.)“ii Kada ĉovjek ima dovoljno slobodnog vremena zadovoljniji je, sretniji, nema psihiĉke napetosti koja ukoliko je dugotrajna moţe rezultirati i raznim organskim poremećajima. Radnik ukoliko ima dovoljno slobodnog vremena, zadovoljniji je i tada iz njega izvire duh stvaralaštva. Kada je rad ugoda za tijelo radnika i za njegov ţivot, tada moţemo reći da se radi o dostojnom radu. U bremenitom vremenu u kojem ţivimo ĉesto puta se vrši pritisak da radnik mora raditi više od punog radnog vremena, a da pri tome ne smije traţiti zaštitu jer se boji da će ostati bez posla. Autori knjige „Osnove radnog prava“ Herman, V. i Ćupurdija,M. postavljaju pitanje:“...u pristupu problemu radnog vremena nameću nam se dva osnovna pitanja i to: pitanje ograniĉenja radnog vremena i drugo - što sve obuhvaća radno vrijeme. Što se tiĉe ograniĉenja radnog vremena, moţemo reći da se ono prilagođavalo ĉovjekovim tjelesnim i umnim potrebama, te da na skraćivanje radnog vremena izravno utjeĉu razvoj znanosti i tehnologije, kao i organizirano djelovanje radnika u okviru ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Prema europskoj pravnoj legislativi krajem 20.st. vlada je u nekim zemljama koje su danas ĉlanice EU bila arbitar između radnika i poslodavaca, odnosno bolje reĉeno kontrolirala je ovo podruĉje. Međutim, kada su u toku 20. stoljeća doneseni novi zakoni, vlada se povlaĉi s pozicija kontrole, jer polazi od pretpostavke da će odnosi poslodavac - radnik funkcionirati na razini pravednosti i suradnje. Institut radnog vremena u RH uređuju Ustav, kolektivni ugovori, međunarodne konvencije koje obrađuju radnopravnu problematiku i koje su ratificirane u skladu s Ustavom, međunarodni ugovori, sudska praksa, pravna tumaĉenja, te opći akti o radu i radnim odnosima. Izvršene su znaĉajne pravne prilagodbe acquis communitareu EU. Temeljni izvor radnog prava u Republici Hrvatskoj je Zakon o radu RH objavljen u NN 93/14 od 30.07.2014 i stupio na snagu 07.08.2014. u ĉl. 60. st.1. govori o pojmu radnog vremena i kaţe da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman i ii Petriĉević,A.,Radno vrijeme-promjene i izazovi, magistarski rad, Panevropski univerzitet “Apeiron”Banja Luka, 2013.str.28 Op.cit.bilješka 1.str.29-30 �(raspoloţiv) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na nekom drugom mjestu koje odredi poslodavac. Valja istaći i dati im osobitu vaţnost brojne direktive i povelje, kao npr. Europska povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika, koja nam je uvijek temeljni pravni akt kada hoćemo riješiti neki radnopravni problem, zatim Direktiva 2003/88/EZ u kojoj se govori o organizaciji radnog vremena, Direktiva 97/81/EZ u kojoj je pravno reguliran rad s nepunim radnim vremenom, Direktiva 1999/70/EZ kojom se regulira rad na određeno vrijeme itd. Roţman Krešimir je rekao za ZOR RH iz 2010.godine sljedeće: „Prilikom donošenja Zakona o radu koji je u primjeni od 01.sijeĉnja 2010. jedan od najvaţnijih razloga za njegovo usvajanje odnosno promjenu u odnosu na raniji Zakon o radu bila je potreba usklađivanja s Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04.studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, što je bio uvjet za zatvaranje poglavlja 19.-Socijalna politika i zapošljavanje....“iii Kada se pravilno utroši radno vrijeme to koristi uspješnom poslovanju. Ispravno korištenje i raspored radnog vremena moţe imati prinudni karakter, ali puno je vaţnije da ima zaštitni karakter, jer radnici danas kako je već naprijed navedeno rade mnogo više od zakonom dopuštenog trajanja radnog vremena. Ako se poštuje pravna norma, a poslodavac je u obavezi da to ĉini, tada radnik radi osam sati dnevno i ostalo vrijeme (slobodno vrijeme) koristi za svoj zdravi psihofiziĉki status. Situacija u organiziranim drţavama EU je takova da je njihovim zakonima regulirano 8-satno radno vrijeme i radnik nakon isteka toga vremena napušta svoj posao bez bojazni da će ga netko prisiliti da radi duţe i još k tome da mu se ne plati prekovremeni rad. Zbog ekonomske krize koja hara Europom došlo je do promjene u poimanju rada. Ĉovjeku je bitno da radi pa kakav god to posao bio. Ĉesto puta ljudi visoko obrazovani nemaju se mogućnost zaposliti u svojoj struci i rade niţe plaćene poslove. Već je reĉeno da o radnom vremenu ne treba niti razgovarati kada je u pitanju humani odnos poslodavaca. Razmišljalo se kako što više ljudi angaţirati u procesu rada i kao rješenje iskristalizirao se rad u nepunom radnom vremenu. Naravno, to je nekima zaista rješenje, a nekima je to u transferu traţenja posla samo premosnica. No, kako god bilo, radnik ipak nije bez posla, za taj rad ipak dobije neku naknadu u financijskom smislu. U EU je ovakav vid rada znatno porastao. „Radni odnos zahvaljujući Konvenciji MOR-a br.175 koja govori o nepunom radnom vremenu iz 1994. godine kao i Preporuci broj 182 koja govori o nepunom radnom vremenu na razini Europske unije povećao se u svim zemljama. Kada je u pitanju visokoobrazovana radna snaga i nepuno radno vrijeme, vidljivo je da poduzeća uglavnom ne predviđaju radna mjesta s nepunim radnim vremenom za visokokvalificiranu radnu snagu. Prema jednom istraţivanju vidi se da tri ĉetvrtine europskih poduzeća nema niti jednog radnika s nepunim radnim vremenom na radnim mjestima i poloţajima koji zahtijevaju visoku razinu kvalificiranosti ili iskustvo u rukovođenju. Obrnut je sluĉaj u Nizozemskoj gdje postoji duga tradicija rada s nepunim radnim vremenom i ovdje su baš te kategorije radnika u obimu 50 % ukljuĉene u proces rada što predstavlja najveću stopu u EU“iv Roţman,K., Pojam radnog vremena prema Zakonu o radu s posebnim osvrtom na deţurstvo i pripravnost, Radno pravo,struĉni ĉasopis br.01/12,Rosip d.o.o.,Zagreb,2012.str.3. Opaska: citat se odnosi na ZOR RH koji je stupio na snagu 01.01.2010.god. Danas imamo usklađenu svu radnopravnu legislativu i s aktima EU i potrebama da se regulira novonastalo stanje, pa je u skladu s tim donesen novi ZOR koji je u primjeni od 07.08.2014. iv Op.cit.bilješka 1 str.47 iii �U zemljama EU radno vrijeme iznosi 8 sati dnevno kroz pet dana u tjednu. Prisutan je trend smanjivanja broja radnih sati radnika u jednom tjednu u posljednjih deset godina, što dovodi do humanijeg odnosa prema radnicima. „Između 01.08.2004. i 31.07.2007. poslodavac nije smio dopustiti radniku da radi duţe od 58 sati tjedno unutar referentnog razdoblja koje iznosi 12 mjeseci. Između 01.08.2007. i 31.07.2009 poslodavac nije smio dopustiti radniku da radi duţe od 56 sati na tjedan unutar referentnog razdoblja koje iznosi 6 mjeseci. Od 01.08.2009. godine uvedeno je 48-satno radno vrijeme s tendencijom i daljnjeg skraćivanja radnog vremena. Tablica 2: Tjedno radno vrijeme u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Republici Irskoj, Švedskoj i Japanu DRŽAVA SATI RADA TJEDNO Republika Hrvatska 40 Bosna i Hercegovina 40 Republika Irska 48 Švedska 36 Japan 40 (za određene djelatnosti 44) Izvor: http://www.yomiuri.co.jp/adv/wol/dy/opinion/society_120206.html (21.01.2015.) i http://money.cnn.com/gallery/news/economy/2013/07/10/worlds-shortest-work-weeks/8.html (21.01.2015.), osobna obrada autora Prilagođavanjem standardima Europske Unije radno vrijeme bi iznosilo 48 sati tjedno i koristili bi se više fleksibilni oblici rada (kao nepuno radno vrijeme). Kada govorimo o dostojnom radu bitan njegov element je i briga za zdravlje radnika. Jedna od novina Zakona o radu Republike Hrvatske je uvođenje novih termina, a to su smjenski radnik i noćni radnik, a sve s ciljem da se zaštiti radnika i radi brige o zdravlju ĉovjeka - radnika što je svakako u skladu s Direktivom 2003/88/EZ. Smjernicu 93/104/EEZ ĉije odredbe govore o oteţanim uvjetima rada. Dakle, u smjenama rade radnici zaposleni u zdravstvu, industriji, školstvu. Moramo istaći da se u zdravstvu i industriji rade uglavnom 3 smjene, a u školstvu dvije. „Da bismo uopće poĉeli raspravljati o izvorima europskog radnog prava, moramo spomenuti kako su se od samih poĉetaka europskih zajednica odnosno od prve zajednice, Europske zajednice za ugljen i ĉelik (European Coal and Steel Community) vodile rasprave o tome kakva bi trebala biti narav europskog radnog prava. Prema prvoj koncepciji europsko radno pravo je trebalo biti formirano kao pravo Međunarodne organizacije rada. Druga koncepcija je predviđala da to pravo bude nadnacionalno tj. da bude pravo nove tvorevine. Treća koncepcija, koja je na kraju i prihvaćena, podrazumijeva prenošenje dijela pravnog suvereniteta drţava ĉlanica na institucije EU, te je u tom kontekstu europsko radno pravo, pravo institucija EU, koje ima nadnacionalni karakter. Drugi autori istiĉu podjelu europskog radnog prava na komunitarno i nekomunitarno, odnosno na radno pravo europskih zajednica i Vijeća Europe te pri tom pozivaju na Maastrichtski ugovor, koji je određujući unapređenja uposlenja, poboljšanje ţivotnih i radnih uvjeta, na umu imao Europsku socijalnu �povelju koju je donijelo Vijeće Europe. Kako su akti Vijeća Europe malobrojni, sadrţe malo odredaba o radu i uglavnom su programatske naravi, nemaju ozbiljniju ulogu u oblikovanju europskog radnog prava.“v U Europskoj uniji nailazimo na novi oblik odnosa koji vlada među drţavama ĉlanicama i zasigurno je to „nova“ međunarodna organizacija posebne vrste – sui generis. Pravo EU je supranacionalno pravo. Supremacija prava EU nad nacionalnim pravom neke od zemalja ĉlanica znaĉi da se odredbe toga prava mogu direktno primjenjivati u nacionalnim pravnim okvirima, ili kada dođe do sukoba nacionalnog i europskog pravnog sustava, svakako da ima prednost europski pravni sustav. Europski pravni sustav se temelji na sljedećim pravnim dokumentima: - Lisabonski ugovor (engl.Treaty of Lisbon amending the Treaay on European Union and the Traty establishing the European Communiti) u sebi sadrţi dva prije donesena Ugovora i to: - Ugovor o Europskoj uniji (Treaty on the European Union) koji je potpisan 07.02.1992. u Maastrichtu u Nizozemskoj, a stupio na snagu 01.11.1993. i - Ugovor o osnivanju Europske zajednice (Treatyestablishing the European Community) koji je potpisan u Rimu 25.03.1957. , a stupio na snagu 01.01.1958. - Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice zajedno pravni su temelji jedne krovne europske tvorevine koja se zove Europska unija. Međutim „Ideja o ujedinjenoj Europi nije nova, ali se na ţalost poĉela ostvarivati tek nakon strahota koje su Europljane pogodile u Drugom svjetskom ratu. Stvaranje europske zajednice za ugljen i ĉelik 1951. godine bilo je vođeno idejom trajnog mira između nekadašnjih neprijatelja. Sirovine koje su se nekoć koristile za vođenje rata postale su temelj gospodarskoj zajednici. Zajedništvo je vremenom jaĉalo pa su u skladu s time europske drţave poĉele djelovati zajedno na puno više polja. Vođene pragmatiĉnim interesom, i sviješću da same neće igrati ulogu globalne sile na svjetskoj gospodarskoj i politiĉkoj sceni, drţave ĉlanice, tada Europske zajednice, a danas Europske unije, stvorile su jedinstveno europsko trţište. Jedinstveni europski akt iz 1986. teţi za uklanjanjem prepreka trgovini i stvaranja slobodnog protoka ljudi, robe i kapitala, te tako stvara preduvjete za ostvarenje jedinstvenog europskog trţišta.“vi „Upravo potreba za dobro obuĉenim, fleksibilnim i pokretljivim radnicima koji će preporoditi hrvatsku ekonomiju dovela je do stvaranja europskog radnog prava koje ţeli postići ekonomski i socijalni napredak, visok stupanj zaposlenosti, jednake mogućnosti za radnike i prilagodljivost.“vii Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju potpisan je 29.10.2001. između Europske zajednice i njenih drţava ĉlanica, pa time i Republike Hrvatske. Tada je Hrvatska dobila status drţave kandidatkinje u procesu pridruţivanja Europskoj uniji, a od 01.07.2013. godine postala je punopravnom njezinom ĉlanicom. Sporazumom o stabilizaciji i pridruţivanju Republika Hrvatska se obavezala uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije. Godine 2003. Republika Hrvatska je podnijela zahtjev za ĉlanstvom u Europskoj uniji, a 2005. godine je na bilateralnoj konferenciji Hrvatske i Europske unije u Luksemburgu donesena odluka o otvaranju pregovora i od tada poĉinje usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. Iz knjige „Osnove radnog prava“, poglavlje „Naĉela radnog prava“, autora Vilima Hermana i Milorada Ćupurdije vidljivo je sljedeće:“........ sloboda rada, pravo rada, harmonizacija uvjeta rada, pravo na rad, zaštita osoba na radu, pravo participacije, raspodjela prema radu, neotuđivost i zaštita prava iz radnog odnosa te osobna odgovornost posloprimca za osobni rad, zaštita osoba na radu, humanizacija uvjeta rada te pravo na participaciju, ĉimbenici su koji utjeĉu na određenje radnog vremena.“viii U ovom poglavlju knjige autori govore o humanizaciji rada, o radnom odnosu i dostojnom radu, jer su ouĉili da je radni Herman,V.,Ćupurdija,M.,Osnove radnog prava, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 2011. ,str.46.(on –line) prema Ravnić.A.,.Osnove radnog prava-domaćeg, usporednog i međunarodnog-, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 654. vi Ibid, str.45-46. vii Ibid, ,str.45-46. viii Op.cit (bilješka 50) str.54-56. v �odnos izgubio obiljeţje humanog postupanja i djelovanja u odnosu na radnika i da bi trebalo ponovno vratiti dostojan radni odnos radniku, pravednije i humanije odnose u sferi rada. Komisija Europske zajednice je 22.11.2006. usvojila Zelenu knjigu koja nosi naslov „Moderniziranje radnog prava ususret izazovima 21. stoljeća“ U knjizi je reĉeno da novi tehnološki i gospodarski razvoj zahtjeva nove fleksibilne oblike radnog prava. Slijedeći ove postavke radnici su se opredijelili za kraće radno vrijeme i više slobodnog vremena, i ostvarivanje dostojnog rada. Bilo je pitanje kako na najbezbolniji naĉin izvući maksimum iz poduzetniĉkog duha, a zaštititi socijalnu sigurnost europskih radnika. Republika Hrvatska kao ĉlanica EU i ostale zemlje koje ţele pristupiti Europskoj uniji, moraju prihvatiti sva prava i obaveze na kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir. EU ţeli humanije odnose u sferi rada i stavlja akcenat na dostojan rad u okviru radnog odnosa kao legitimnog oblika rada. Odluka o otvaranju pregovora u navedenom Poglavlju donijeta je 17.06.2008. na Međuvladinoj konferenciji. Na temelju Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj Uniji, Sabor je donio Godišnji plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom steĉevinom Europske Unije. Bilo je potrebno uskladiti odredbe Zakona o radu s Direktivom 2003/88/EZ koja se bavi aspektima organizacije radnog vremena. Drţave ĉlanice EU, odnosno njihovi nacionalni sudovi, opstruiraju primjenu europskog pravnog pravila u nacionalni pravni poredak. Kao primjer navodi se sluĉaj Frencovich u kojem su suci Europskog suda dosudili naknadu štete koju je tuţitelj pretrpio zbog neimplementacije Smjernice 80/987 /EEZ o usaglašavanju prava drţava ĉlanica u pogledu zaštite radnika u sluĉaju insolventnosti poslodavca. Mladi ljudi danas teţe za stalnim poslom u punom obimu radnog vremena, ţele mogućnost razvoja kroz dodatno obrazovanje na poslu, ne ţele ostati cijeli radni vijek na jednom radnom mjestu“ (3/4 ispitanika ţele za svog radnog vijeka promijeniti dva do pet poslova). Samo 3 % ispitanika ţeli raditi od kuće, a 18 % je spremno raditi prekovremeno. Preferiraju fleksibilno radno vrijeme, jedino Irci ne.“ix Na temu dostojnog rada nakon ulaska RH u EU provedeno je istraţivanje putem online ankete od travnja do svibnja 2015. godine. Ciljna skupina istraţivanja obuhvaćala je iskljuĉivo zaposlene osobe. Cilj ankete bio je istraţiti i identificirati kljuĉne ĉimbenike vezane za stavove ispitanika o zadovoljstvu trenutnim zaposlenjem, uvjetima rada te sustavu nagrađivanja. Uzorak je bio reprezentativnog karaktera i imao je slijedeća osnovna obiljeţja. Ukupno je anketirano 555 ispitanika razliĉitih profila obrazovanja i razliĉitih dobnih skupina. Anketa se sastoji od 4 dijela i 4. dio sadrţavao pitanja vezana za stavove ispitanika o kljuĉnim ĉimbenicima vezanim za dostojan rad. Temeljna hipoteza koja je postavljena prilikom istraţivanja: “Dostojan rad je u današnje vrijeme zapostavljen zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita“ nije u radu dokazana. Naime, suoĉeni sa situacijom da ljudi iseljavaju iz RH zbog toga što su nezadovoljni uvjetima rada, ili zbog toga što su im plaće male ili uopće nemaju radno mjesto nije rezultiralo time da se to u anketi potvrdi. Naime, Ukupno je anketu ispunilo 555 ispitanika, od toga 402 ispitanika ili 72,4% su ţenskog spola, dok je 153 ispitanika ili 27,6 muškog spola. Dobna struktura ispitanika bila je podijeljena u 3 skupine i to: dobnu skupinu od 19-34 godine koju je ĉinilo 217 ispitanika ili 39,1%, dobnu skupinu od 3549 godina koju je ĉinilo 224 ispitnanika ili 40,4% te dobnu skupinu od 50-68 godina koja je saĉinjavala 114 ispitanika ili 20,5% ukupnog uzorka. Ispitanici su bili prosjeĉno stari 39,22 godine sa standardnom devijacijom 10,18 godina, dok je medijan iznosio 37 godina. Najmlađi ispitanik imao je 19 godina, a najstariji 68 godina. Prema stupnju obrazovanja ispitanici su grupirani u tri skupine i to: skupinu sa savršenom srednjom školom koju je saĉinjavalo 124 ispitanika ili 22,3%, zaposlenike sa završenim preddiplomskim ili diplomskim studijem koji je imalo 338 ispitanika ili 60,9% te zaposlene osobe sa završenim poslijediplomskim studijem koji je bio zastupljen sa 93 ispitanika ili 16,8% ukupnog uzorka. Na rukovodećim mjestima u pravnim osobama je 186 ispitanika ili 33,5% odnosno trećina ukupno anketiranih osoba. Djelatnost pravnih osoba u kojima su ispitanici zaposleni podijeljena je na ĉetitri skupine i to: primarna dijelatnost, sekundarna djelatnost, tercijarna te kvartarna djelatnost. Ukupno je u primarna dijelatnosti zaposleno 2,9% ispitanika, u sekundarnoj djelatnosti 10,3% ispitanika, tercijarnoj djelatnosti 31 % ispitanika te kvartarnoj djelatnosti 55,9% ispitanika. ix http/www.svanconsalting.com/index.php/znanje-online/zapošljavanjeikarijera/129-gen...2.1.2013. �Što se tiĉe radnog odnosa 121 ispitanik ili 21,8% uzorka imao je ugovor o radu na određeno vrijeme , dok je 434 ispitanika ili 78,2% imalo sklopljeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tablica 3 sadrţi osnovne deskriptivne statistiĉke pokazatelje izraĉunate na temelju odgovora ispitanika na pitanja o razliĉitim ĉimbenicima vezanim uz dostojan rad. Odgovori ispitanika bili su mjereni na pet-stupanjskoj Liktertovoj skali (1 – uopće se ne slaţem, 2 – uglavnom se slaţem, 3 – niti se slaţem, niti se ne slaţem, 4 – uglavnom se slaţem, 5 – potpuno se slaţem). Tablica 3. Deskriptivni statistiĉki pokazatelji izraĉunati na temelju odgovora ispitanika razliĉitim ĉimbenicima vezanim uz dostojan rad Stav o različitim čimbenicima vezanim uz Aritmetička Medijan Mod dostojan rad sredina Pravo na rad i zaposlenje su temeljni preduvjeti za 4,66 5,00 5,00 dostojan ţivot svakog pojedinca Smatram da su mogućnosti za zapošljavanje u 1,93 2,00 1,00 mojoj zemlji jako dobre Dostojan rad u današnje vrijeme je zapostavljen 4,10 4,00 4,00 zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita Radnici bi bili produktivniji kada poslodavac ne bi 3,93 4,00 4,00 ostavljao dojam da mu je profit najvaţniji Adekvatna plaća je temeljni preduvjet za dostojan 4,38 4,00 5,00 rad i ţivot Adekvatna plaća rezultira većim zadovoljstvom 4,49 5,00 5,00 radnika Dodatno nagrađivanje radnika rezultira njegovim 4,59 5,00 5,00 većim zadovoljstvom Skraćenje radnog vremena rezultira većim 3,95 4,00 4,00 zadovoljstvom radnika Više slobodnog vremena za privatni ţivot 4,36 5,00 5,00 rezultira većim zadovoljstvom radnika Povećanje radnog opterećenja negativno utjeĉe na 3,92 4,00 4,00 produktivnost radnika Dobra komunikacija između radnika i 4,52 5,00 5,00 menadţmenta temeljni je preduvjet za dostojan rad Humaniji odnos prema radniku rezultira njegovim 4,61 5,00 5,00 većim zadovoljstvom Radnik ĉija prava poslodavac ne krši je 4,43 5,00 5,00 produktivniji Mogućnost napredovanja na poslu rezultira većim 4,48 5,00 5,00 zadovoljstvom radnika Omogućavanje daljnjeg školovanja i usavršavanja 4,44 5,00 5,00 rezultira većim zadovoljstvom radnika Poticanje intelektualnog i kulturnog uzdizanja 4,35 4,00 5,00 radnika rezultira njegovim većim zadovoljstvom Sigurnost radnog mjesta bitna je za dostojan rad i 4,59 5,00 5,00 ţivot Primjereni uvjeti za rad rezultiraju većim 4,58 5,00 5,00 zadovoljstvom radnika Uvođenje novih tehnologija koristi radniku u 4,22 4,00 4,00 smislu smanjenja njegovog opterećenja Dobro organizirana zdravstvena zaštita bitna je za 4,59 5,00 5,00 dostojan rad i ţivot na pitanja o Standardna devijacija 0,57 1,11 0,84 0,91 0,73 0,68 0,55 1,01 0,78 0,92 0,60 0,56 0,77 0,63 0,67 0,71 0,64 0,58 0,77 0,58 �Dobro organizirana socijalna zaštita bitna je za dostojan rad i ţivot Dobra zaštićenost radnika u pogledu njihovih prava rezultira većim zadovoljstvom radnika Dobro informiran radnik više je posvećen ostvarivanju ciljeva poduzeća Zadovoljniji radnik je produktivniji, ĉime se smanjuju troškovi rada Zadovoljniji radnik je više posvećen ostvarivanju ciljeva poduzeća 4,53 5,00 5,00 0,63 4,18 4,00 5,00 0,85 4,33 4,00 4,00 0,69 4,46 5,00 5,00 0,70 4,49 5,00 5,00 0,74 Vidimo iz prednjeg da su se radnici pozitivno odredili na pitanja iz ankete. Ono što su istaknuli kao problem jeste da je mogućnost zaposlenja u RH nezadovoljavajuća i da je dostojan rad u današnje vrijeme je zapostavljen zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita. Vjerojatno je to razlog što ljudi traţe posao u drugim zemljama EU. 7. Zaključak Dostojanstveni rad se ne smatra domenom bogatih zemalja već mogućnošću za odrţivi razvoj u ĉitavom svijetu. Poslodavci od svojih radnika ĉesto oĉekuju maksimalno zalaganje, osobito kada su u pitanju intelektualne usluge, znanja i angaţmani. Pravna regulativa kliznog vremena dala je poslodavcima odriješene ruke u iskorištavanju radnikove radne snage, bilo intelektualne, bilo fiziĉke. Najbolje ulaganje je ulaganje u obrazovanje, savladavanje vještina, jer to povećava mogućnost pronalaţenja zaposlenja i veće nagrade za rad, a ujedno poslodavci oĉekuju od obrazovanog radnika da će svojim znanjem i vještinama doprinijeti povećanju produktivnosti rada u njihovom poduzeću. „Današnji poslovni odnosi u mnogim situacijama i okruţenjima dehumanizirani su, mnogi ţele ostvariti samo osobnu dobit i vlastiti probitak, ĉesto ne brinući o štetnim posljedicama koje (eventualno) nanose drugima. Međuljudski odnosi i radna klima također su poremećeni, tako da mnogi zaposlenici, ĉak i u drţavnim sluţbama, sa sve manje zadovoljstva i emocionalnog ispunjenja dolaze na svoja radna mjesta. Sistem nagrada i nagrađivanja također je poremećen, predanost poslu i poštenje postaju sve manje poznate i preporuĉljive kategorije, a psihološko zlostavljanje na poslu svakodnevnica je i dovodi do iscrpljenja. Međutim, radnici nisu spremni o tome govoriti, jer se boje posljedica što nam govori podatak iz istraţivanja da 75,1% radnika ţeli promijeniti radno mjesto, iako nema njihovog izriĉitog stava o nezadovoljstvu na radnom mjestu.Selekcija i napredovanje na poloţaje u drţavnoj sluţbi i javnoj upravi više se temelje na politiĉkim interesima, nego na struĉnim kriterijima. Tipiĉnog mobera/zlostavljaĉa stoga karakterizira jaz između (ne)sposobnosti i ambicija. Samo najsposobniji zaposlenici mogu kompenzirati taj jaz, pa upravo njih, zbog svog odrţavanja na vlasti, mober/zlostavljaĉ mora iscrpljivati, obezvređivati i kao potencijalnu konkurenciju izolirati-dakle, izloţiti sustavnom zlostalvjanju i iscrpljenju. Ţrtve takvog zlostavljanja su stoga, suprotno „klasiĉnim“, najĉešće osobe visoke struĉnosti i sposobnosti, te snaţnog integriteta.“x Zaštita dostojanstva radnika, odnosno osiguranje dostojnog odnosa u radu i dostojnog rada u cjelini, iznimno je vaţan oblik zaštite radnika. Radi se o jednoj posebnoj, višoj razini zaštite vezano za rad i radne odnose. Takva zaštita predstavlja noviji oblik zaštite u svijetu i kod nas. U RH je ovakav vid zaštite radnika prvi puta pravno reguliran u Zakonu o radu iz 2003.g. Problem diskriminacije radnika jako je rasprostranjen u svijetu rada i na njega treba obratiti pojaĉanu paţnju posebno kada je u pitanju zapošljavanje. Direktivom 2010/41/EU postavljeni su minimalni kriteriji koje moraju ispoštivati zemlje ĉlanice EU u pogledu diskriminacije samozaposlenih radnica i radnika. Radnopravni status uz koji se veţu sva prava radnika mora se primjenjivati ravnopravno na sve. �8. Literatura Knjige: Abramović,A.V.,Paĉić,L.,Ramljak,V.,Zlatić,LJ., Radno pravo, skripta Agnew, J., Corbridge, S. Mastering Space: Hegemony, territory and international political economy . London.1995. Ajduković,M.,Ajduković,D.,Pomoć i samopomoć pomagaĉima,Zagreb,Društvo za psihološku pomoć,1996. u skrbi za mentalno zdravlje Albert, M.,Kapitalismus contra Kapitalismus . Frankfurt/M-New York. ,1992. Altvater, E., Mahnkopf, B. Grenzen der Globalisierung. Münster.,1996 Altvater, E., Mahnkopf, B. Gewerkschaften vor der europäischen Herausforderung . Münster.,1993. Andrew,G., Plaće obilja, radnici i uprava u poslijeratnom Japanu, Tokyo, 1998. Anker, R.,Chernyshev,I.,Egger,P.,Mehran,F., Ritter,J,Mjerenje dostojnog rada sa statistiĉkim pokazateljima, Međunarodni ured rada, Ţeneva,2002. Attali, J.: Povijest vremena, August Cesarec, Zagreb, 1992., str.199. Atsushi,Tsuneki;Manabu,Matsunaka, radni odnosi i radno pravo u Japanu,Pacific Rim Law&Policy Journal Association, 2011. Baltezarević,V.,Karoshi-Smrt zbog predoziranja poslom, Zbornik saţetaka 1. Međunarodnog konkresa Era nove ekonomije i novih zanimanja-stres i mobing-, Split, 2008 Baltić,A.,Despotović,M., Osvnovi radnog prava Jugoslavije, sistem samoupravnih međusobnih radnih odnosa i osnovni problemi sociologije rada,7..izdanje, Beograd, Savremena administracija,1979. Vidaković Muk ić,M. Opći pravni rjeĉnik, Narodne novine d.d.,Zagreb,2006.,str.970 Dedić,Sead, Gradašĉević-Sijerĉić,Jasminka, Sarajevu,Sarajevo 2005 Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u ETZ-Gratz,Rad-ljudska prava u svijetu rada-pravo na rad i ljudska prava u svezi s radom,Gratz,2013. Herman,V.,Ćupurdija,M.: Osnove radnog prava, Pravni fakultet Osijek, 2011. (on-line izdanje Jon C.Messenger „Radno vrijeme i preferencije radnika u razvijenim zemljama-pronalaţenje ravnoteţe“ prijevod s engleskog jezika Biblioteka Ĉovjek i globalizacija“,Zagreb,2009.,str.14. Moslavac,B.:Osnove radnog prava za menadţere, Visoka škola za menadţment u turizmu i informatici u Virovitici, Virovitica, 2013. str. 4. Petriĉević,A.; „Radno vrijeme-promjene i izazovi“ magistarski rad, Panevropski univerzitet „Apeiron“ Banja Luka, 2013. Potoĉnjak, Ţ. (ur.) et.al, Radni odnosi u Republici Hrvatskoj, Pravni fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007. �Zakoni: Deković,Mehmed, Zakon o radu s komentarom.Poslovni zbornik,Sarajevo,2004 Zakon o radu RH (NN 93/14) Međunarodni dokumenti: 1.Konvencija br.98,ĉl.4. 2.Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Opća skupština UN,1966. 3.MOR-Opća deklaracija o ljudskim pravima, Opća skupština UN, 1948. Popis izvora Europskog radnog prava Direktiva Vijeća 2000/43/EC o primjeni naĉela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na rasno i etniĉko podrijetlo Direktiva 2003/88/EC o organizaciji radnog vremena Direktiva Vijeća 97/81/EC o okvirnom sporazumom vezanom za zapošljavanje na nepuno radno vrijemexi Ugovor o funkcioniranju EU Direktiva 2006/54/EC o implementaciji naĉela jednakosti prilika i jednakog postupanja prema muškarcima i ţenama u podruĉju zapošljavanja i radnih odnosa Direktiva 2004/113/EC o implementaciji naĉela jednakog postupanja između muškaraca i ţena u pristupu i opskrbi trţišnim dobrima i uslugama Direktiva 96/34/EC o okvirnom sporazumu u pogledu roditeljskog dopusta sklopljenog između UNICE, CEEP i ETUC Direktiva 92/85/EEC o uvođenju mjera poticanja poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu Direktiva 86/613/EEC o primjeni naĉela jednakosti i postupanju između muškaraca i ţena ukljuĉenih u radnu aktivnost, ukljuĉujući i poljoprivredu, temeljem statusa samozaposlenih i o zaštiti samozaposlenih ţena u toku trudnoće i porodiljskog dopusta Direktiva 79/7 EEC o progresivnoj implementaciji naĉela jednakosti u postupanju između muškaraca i ţena u podruĉju socijalnog osiguranja Direktiva 2000/43/EC o implementaciji naĉela jednakog postupanja između osoba bez obzira na njihovo rasno ili etniĉko podrijetlo Direktiva 2000/78/EC o općem okviru za jednakost u postupanju u radnim odnosima i struci Presude Europskog suda pravde �Author: Anton Petričević, PhD Institution: Faculty of Law, University of J.J. Strossmayer in Osijek E-mail: apetrice@pravos.hr RIGHTS AND LIBERTIES OF CROATIAN WORKERS IN THE LIGHT OF CHANGES AFTER JOINING THE EUROPEAN UNION Abstract Ever since the Treaty of Amsterdam which came into power on May 1st 1999 there were efforts to create both institutional and political conditions for the EU to cope with the challenges of globalization and all its negative echoes (crisis, unemployment, terrorism). Treaty of Amsterdam defined activities and goals of the EU through freedom, security and justice.Regarding movement of persons determination of the EU to create the space for safe, just and free stay of workers is being pointed out which understands banning inhuman and humiliating conducts and punishments, slavery, forced and obligatory labor, banning discrimination etc. The interest of workers for the respect of their fundamental rights and civil liberties is omnipresent. Unique space of liberties, security and justice is being created by accepting the EU acquis. The aim of an online poll based on 555 examinees was to find and identify key factors connected with workers stands on working conditions after Croatia joined the EU. Hypotesis were set up before the research by listening public opinion pointing out poor life conditions based on working conditions and paychecks but poll results had shown the opposite. Keywords: freedom of work, right to work, EU acquis, unique space of freedom, security and justice � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3174 Title A name given to the resource PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU Author Author PETRIČEVIĆ, Anton Abstract A summary of the resource. Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i političke uvjete za suočavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba ističe se odlučnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupka i kažnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne stečevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Provedeno istraživanje na uzorku od 555 ispitanika putem online anketiranja imalo je za cilj istražiti i identificirati čimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraživanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško žive s obzirom na uvjete rada i plaće. Međutim, rezultati istraživanja su pokazali suprotno. Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna stečevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b6837c9d256a03cf3884457804cb45f1.docx b7b3b1229f122cdf8486ee761c95ad97 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e1f953a9c429f048a59c823d7cd2aab8.pdf 31624888068d87a2fc5f9abea2e1a75a PDF Text Text Autor: Milica Panić, viši asistent Institucija: Pravni fakultet,Univerzitet u Istočnom Sarajevu E-mail: milicapanic788@yahoo.com ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA KOD POTROŠAČKIH KREDITA - BOSNA I HERCEGOVINA Sažetak Predmet ovog rada biće analiza odredbi: Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o bankama Republike Srpske, Zakona o mikrokreditnim organizacijama Republike Srpske, Zakona o štedno – kreditnim organizacijama Republike Srpske i Zakona o obligacionim odnosima. Cilj nam je da uporedimo koliko su rješenja ovih zakona usklađena sa mnogobrojnim Direktivama iz ove oblasti kao što su: Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju van snage Direktive Savjeta 87/102/EEZ, Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/59/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 15 maja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija, Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita, Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. novembra 2011. i još mnogim drugim. Ova tema je posebno aktuelna zbog ugovora o kreditu koji sadrže valutnu klauzulu. Za potrebe izrade rada koristićemo pozitivnopravni, istorijski i uporednopravni metod. Ključne riječi: potrošači, potrošački kredit, direktiva, valutna klauzula. �1. Uvod Prije nego što počnemo govoriti o potrošačkim kreditima, treba najprije ukazati na razliku između ugovora o zajmu i kreditu, jer se ti pojmovi često u praksi miješaju. I ugovor o zajmu i ugovor o kreditu su regulisani Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO)i. Ugovorom o zajmu, koji je u ZOO regulisan kao konsensualan, obavezuje se prema čl. 557 zajmodavac da prenese u svojinu određenu količinu novca ili kojih drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i istog kvaliteta. Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Ako je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o zajmu, koji je zaključen kao ugovor u privredi, u tom slučaju zajmoprimac duguje kamatu čak iako ona nije ugovorena prema čl. 558 ZOO. Kada je u pitanju ugovor o kreditu obavezuje se banka da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom prema čl. 1065 ZOO. U sudskoj praksi je bilo sporno da li poslije donošenja Zakona o bankama Republike Srpskeii ugovor o zajmu mogu uopšte zaključivati druga pravna lica osim banaka. Prema ZOO nema prepreke da ugovor o zajmu bude zaključen i između fizičkih i pravnih lica, s tim kada se zaključuje između fizičkih lica kamata treba da bude ugovorena, a kada se zaključuje kao ugovor u privredi kamata se pretpostavlja, jer su u pitanju teretni ugovori. Kada su u pitanju krediti prema ZOO njih daju banke. Izmjenama Zakona o bankama Republike Srpske iz 2011. godine čl. 98 l do čl. 98 t. regulisan je ugovor o kreditu. Kada je u pitanju potrošački kredit on je regulisan Zakonom o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegoviniiii, s tim da pored potrošačkog postoje i druge vrste kredita kao što su stambeni krediti. Kada je u pitanju potrošački kredit on se prema čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača BiH ne odnosi se na kredite čije ja namjena kupovina, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina. Potrošački kredit sadrže kako mnogobrojne prednosti tako i mane. Uzimanjem potrošačkog kredita lako ostvarujemo svoje potrebe, ali postavlja se pitanje prezaduženosti potrošača. Široke su namjene potrošačkih kredita i mogu se koristiti za potrošnju, štednju, investiranje i zaduživanje.iv S obzirom da se radi o potrošaču kao ekonomskoj slabijoj strani i banci kao drugoj ugovornoj strani, ona može da u ugovor unese mnogobrojne odredbe kojim će se znatno otežati položaj potrošača i koje su za njega nerazumljive te u tom slučaju su države počele da donose zakone kojim su uredile pitanja potrošačkih kredita. Prve zemlje koje su donijele zakone koje regulišu pitanja potrošačkog kredita su Engleskav 1974. godine i Francuskavi 1978. godine. U oblasti Evropske unije donijeta je Direktiva 2008/48 o potrošačkim kreditima čiji je cilj donošenja da se potrošači zaštite od nekorektnih klauzula, da im se obezbijedi da dobiju adekvatne informacije o uslovima, cijeni kredita i njihovim obavezama, a posebno o godišnjoj stopi koja se plaća na odobreni kredit.vii Bosna i Hercegovina nema Zakon o kreditnim institucijama, kao što je to slučaj sa Hrvatskom koja je i članica Evropske Unije i koja je uskladila propise sa gore navedenim direktivama. U Republici Srpskoj ova materija je regulisana Zakonom o obligacionim odnosima, Zakonom o bankama, Zakonom o mikrokreditnim organizacijamaviii i Zakonom o štedno – kreditnim organizacijama.ix Zakon o obligacionim odnosima – ZOO, Službeni glasnik RS, br. 21/92, 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, čl. 270, st. 1. U Republici Srpskoj primjenjuje se jugoslovenski Zakon o obligacionim odnosima, Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 na osnovu člana 12 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 21/92. ii Sl. Glasnik Republike Srpske, br. 44/03, 74/04, 116/11, 5/12 i 59/13. iii Sl. Glasnik BiH, br. 25/06 i 88/15. iv C. I. Garcia Porras & W. H. van Boom, Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Erasmus University, School of Law and Leiden Law School 15, file:///C:/Users/x/Downloads/SSRNid1538111.pdf, 02. 12. 2015. v Zakon o potrošačkom kreditu Engleske. vi Zakon o zaštiti potrošača br. 78 – 22 od 10. 1. 1978. vii Mićović, M, Zaštita prava potrošača, Kragujevac, 2009, 126 – 127. viii Sl. glasnik Republike Srpske, br. 64/06 i 116/11. ix Sl. glasnik Republike Srpske, br.93/06. i �2. Potrošački kredit Kada je u pitanju potrošački kredit treba da budu zadovoljene određene pretpostavke koje se tiču lica koja mogu da se pojave kao ugovorne strane, predmeta ugovora, vrijednosti ugovora, načina vraćanja i roka važenja ugovora. Prema čl. 3, st. 1, tač. c Direktive o potrošačkim kreditima ugovor o kreditu znači ugovor u kojem povjerilac odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgađanja plaćanja, zajma ili slične finansijske nagodbe, izuzev ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tokom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka. Kada je u pitanju potrošač to je fizičko lice koja u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije.x Povjerilac to može biti fizičko ili pravno lice koja odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru svojeg obrta, poslovanja ili profesije.xi Direktiva o potrošačkom kreditu ne primjenjuje se na sljedeće: (a) ugovore o kreditu osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim instrumentom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za nepokretnu imovinu ili osigurane pravom u vezi s tom nepokretnom imovinom; (b) ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati svojinska prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj građevini; (c) ugovore o kreditu koji obuhvataju ukupan iznos kredita manji od 200 EUR ili viši od 75 000 EUR; (d) ugovore o najmu ili leasingu u kojima se samim ugovorom ili zasebnim ugovorom ne propisuje obaveza kupnje predmeta ugovora; smatra se da takva obveza postoji ako to jednostrano odluči povjerilac; (e) ugovore o prekoračenju po računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana; (f) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez bilo kakvih drugih naknada i ugovore o kreditu prema čijim uslovima se kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se samo neznatne naknade; (g) ugovore o kreditu prema kojima poslodavac kredit svojim posloprimcima odobrava kao sekundarnu djelatnost, bez kamata ili po efektivnoj kamatnoj stopi nižoj od stopa koje prevladavaju na tržištu i koje se nude javnosti; (h) ugovore o kreditu koji se zaključuju s investicijskim društvima kako je definisano čl. 4, st. 1. Direktive 2004/39/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. aprila 2004. o tržištima finansijskih instrumenata (1) ili s kreditnim institucijama kako su definisane čl. 4. Direktive 2006/48/EZ za potrebe omogućavanja investitoru da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili veći broj instrumenata navedenih u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, kada su investicijsko društvo ili kreditna institucija koje odobravaju kredit uključene u takvu transakciju; (i) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlašćenjima; (j) ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje postojećeg duga, bez plaćanja pristojbi; (k) ugovore o kreditu nakon čijeg se zaključenja od potrošača traži na deponira neki element kao instrument osiguranja u sef povjerilaca i kada je odgovornost potrošača strogo ograničena na taj založeni element; (l) ugovore o kreditu koji se odnose na kredite koji se odobravaju užoj javnosti prema zakonskim odredbama s ciljem opšteg interesa i po nižim kamatnim stopama od onih koji prevladavaju na tržištu ili oslobođene plaćanja kamata ili prema nekim drugim uslovima koji su povoljniji za potrošača od onih koji prevladavaju na tržištu te po kamatnim stopama koje nisu više od onih koje prevladavaju na tržištu.xii Ugovor o potrošačkom kreditu se zaključuje u pismenoj formi prema čl. 57 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine i kao obavezne elemente sadrži a) generalno za sve ugovore o kreditu: 1) neto iznos kredita; 2) ukupne troškove kredita; 3) uslove za raniju otplatu kredita; 4) uslove za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni sa plaćanjem; 5) godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou; 6) uslove za promjene godišnje kamatne stope; 7) troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi sa kreditom; 8) zalog koji se mora dati; b) za ugovore o kreditiranju kupovine robe ili usluga koji predviđaju otplatu na rate: 1) ukupna kupovna cijena; 2) iznos rate; 3) iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove; 4) realnu godišnju kamatnu stopu; 5) troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu; 6) odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kojem zalogu koji je dat. Postavlja se pitanje šta će biti sa ugovorom ukoliko ne sadrži neki od ovih elemenat? Prema čl. 59, st. 1 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz čl. 57, st. 2 ovog Zakona, potrošač ima pravo da zatraži Direktiva o potrošačkom kreditu, čl. 3, st. 1, tač. a. Direktiva o potrošačkom kreditu, čl. 3, st. 1, tač. b. xii Direktiva o potrošačkim kreditima, čl. 2, st. 2. x xi �raskid ugovora. Ali, ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati neto iznos kredita i kamate po zakonskoj kamatnoj stopi. Ako se odluči za raskid ugovora potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uslovom da u pisanoj formi obavijesti kreditora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.xiii Prema čl. 61 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine kada s namjerom da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu sa trećim licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu, potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robe ili usluga, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne odgovara odredbama ugovora o prodaji.xiv Zatim tu se javlja obaveza informisanja prije zaključenja ugovora o kreditu iz čl. 54 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine i prema čl. 11.Direktivi o potrošačkom kreditu 2008/48 gdje je i nakon zaključenja ugovora davalac je dužan da pismeno obavijesti o promjeni troškova kreditiranja prije nego što izmjena stupi na snagu. U ZOO u čl. 1068, st. 1 je predviđeno pravo na promjenu mišljenja ili pokajanja kada korisnik kredita može da odustane od kredita prije nego što počne da koristi kredit, u okviru roka za razmišljanje i perioda hlađenja. Prema čl. 14, st. 3 Direktive EU 2008/48 ako potrošač ostvaruje svoje pravo na povlačenje iz ugovora on je dužan da najkasnije u roku od 30 dana isplati davaocu kredita glavnicu i akumulirane kamate računato od dana podizanja kredita pa do njegovog vraćanja. Prema čl. 98nj, st. 2 Zakona o bankama Republike Srpske korisnik može da odustane od kredita u roku od 14 dana od dana zaključenja ugovora i ovo rješenje je u skladu sa čl. 14, st. 1 Direktive o potrošačkim kreditima. Prema čl. 1068 Zakonu o obligacionim odnosima moguća je prijevremena isplata kredita u kom slučaju banka nema pravo na neisplaćene kamate, samo na naknadu štete ukoliko je nastupila. Isto pravo je predviđeno i čl. 98o Zakona o bankama Republike Srpske gdje se predviđa da korisnik može da vrati kredit, u potpunosti ili djelimično, prije roka određenog za vraćanje, i u tom slučaju ima pravo na umanjenje ukupnih troškova kredita za iznos kamate i troškova za prestanak perioda trajanja kredita (prijevremena otplata), ali u tom slučaju treba da blagovremeno obavijesti banku u ugovorenom roku. U slučaju prijevremene otplate kredita, banka ima pravo na objektivno opravdanu i ugovorenu naknadu troškova koji su direktno u vezi sa prijevremenom otplatom kredita, pod uslovom da je prijevremena otplata izvršena u periodu tokom kojeg se primjenljiva fiksna kamatna stopa i ako je iznos prijevremene otplate kredita u periodu od godinu dana veći od iznosa od granične vrijednosti, koji utvrđuje Agencija. Banka neće moći zahtijevati naknadu za prijevremenu otplatu: 1. ako je otplata bila učinjena na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju čija je namjena obezbjeđivanje otplate. 2. ako se otplata vrši u toku perioda za koji je ugovorena promjenljiva nominalna kamatna stopa i 3. u slučaju dozvoljenog prekoračenja računa. U slučaju da se plaća naknada ona ne smije biti veća od iznosa kamate koju bi korisnik platio za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je kredit po ugovoru trebalo da bude vraćen.xv Prema čl. 65 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine potrošač ima pravo izvršiti svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka. Tada se ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.xvi U Direktivi EU 2008/48xvii je predviđeno da davalac kredita ima pravo na pravičnu naknadu troškova koji su direktno vezani za ranije vraćanje kredita i to obeštećenje ne smije da pređe 1% od iznosa kredita, u slučaju da je kredit vraćen godinu i više prije isteka važnosti ugovora. Ako je taj rok kraći obeštećenje ne može da pređe 0,5% od iznosa kredita. Sva ova pravila važe pod uslovom da davalac kredita ne dokaže da je zbog prijevremeniog vraćanja kredita pretrpio veću štetu.xviii Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 60. Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 61. xv Zakon o bankama Republike Srpske, čl. 98o. xvi Više o prijevremenoj otplati kredita u Hrvastkoj vidjeti: Čikara, E. Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 1, Suppl., 151-174 (2010.) xvii Direktiva o potrošačkim kreditima, čl. 16, st. 2. xviii M. Mićović, op. cit., 134-135; Upor.: čl. 27, st. 3 Zakona o zaštiti finansijskih korisnika u Federaciji BiH. xiii xiv �U Zakonu o bankama Republike Srpske u čl. 98p, st. 2 je predviđeno pravilo da ako u toku trajanja ugovornog odnosa nastupe okolnosti koje korisnika dovode u teško imovinsko stanje, odnosno druge bitne okolnosti na koje korisnik ne može uticati, banka može na zahtjev korisnika proglasiti zastoj u otplati (moratorijum) za određeni period, a u tom periodu banka ne obračunava zateznu kamatu na dospjelo, a neizmireno potraživanje. To se može desiti u slučaju ako korisnik ostane bez posla. Prema čl 66. Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine u slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produziti rok za plaćanje zakašnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu U francuskom pravu sud može da donese odluku prema kojoj obaveza korisnika na vraćanje kredita miruje u roku koji ne može da bude duži od dvije godine, a u tom periodu se ne obračunava kamata na preostali iznos duga.xix 3. Ugovorna kamata Prema čl. 399, st. 1 Zakona o obligacionim odnosima stopa ugovorne kamate između fizičkih lica ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a prema stavu 2 istog člana kada su u pitanju pravna lica primjenjuje se odredbe posebnog zakona. Ako je kamata ugovorena, ali nije određena njena stopa ni vrijeme dospjevanja, između fiziĉkih lica važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između pravnih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospjeva po isteku godine, ako za određeni sluĉaj nije predviđeno što drugo. Ako je ugovorena veća kamata od dozvoljene, primijeniće se najveća dozvoljena stopa kamate.xx Prema čl. 56 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine nalazi se jedna odredba koja se odnosi na realnu godišnju kamatu na potrošački kredit koja je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu. Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom punovažnosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača. Treba svakako primijetiti da pored potrošačkih postoje i druge vrste kredita kao što je stambeni kredit, te se u ovom slučaju ne primjenjuje odredbe Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, već Zakon o bankama, odnosno ZOO. Prema čl. 55 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan da plati za odobreni kredit. Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju: a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu; b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom; c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove; d) troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizlaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita; e) druge troškove, kao što su troškovi koje potrošač treba da plati pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.xxi Kada je u pitanju Zakon o bankama Republike Srpske prema čl. 98z, st. 5, između ostalog se navodi da su obavezni elementi ugovora o kreditu, visina nominalne kamatne stope uz određenje da li je fiksna ili promjenljiva, a ako je promjenljiva – elemente na osnovu kojih se određuje (referentna kamatna stopa, indeks potrošačkih cijena i drugo), njihovu visinu u vrijeme zaključenja ugovora, periode u kojima će se mijenjati, kao i fiksni element ako je ugovoren, zatim stopa zatezne kamate u trenutku zaključenja ugovora, te sve druge naknade koje se plaćaju u slučaju neispunjenja obaveza. Prema čl. 98, st. i ovog zakona ako banka namjerava da izmijeni neki od obaveznih elemenata ugovora zaključenog sa korisnikom, dužna je da pribavi pisanu saglasnost korisnika prije primjene te izmjene, izuzev za izmjenu promjenljive kamatne stope, koja je ugovorena u skladu sa sa odredbama Zakona o bankama. Prema čl. 98j, st. 6 Zakona o bankama efektivna kamatna stopa iskazuje ukupne troškove usluge koje plaća, odnosno prima M. Mićović, op. cit., 135. ZOO, čl. 399, st. 3 i 4. xxi Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 55, st. 2. xix xx �korisniku te usluge, pri čemu su ti troškovi izraženi kao procenat ukupnog iznosa usluge na godišnjem nivou, a utvrđuje se po metodologiji koju propisuje Agencija.xxii Smatramo da su stope ugovornih kamata previsoke i vrlo neodređene u odnosu na nabrojane slučajeve. Ranije je sudska praksa stajala na stanovištu da dok se posebnim zakonom ne reguliše visina stope ugovorne kamate za novčane obaveze proizašle iz ugovora u privredi, neće se pružiti sudska zaštita kamate ugovorene preko visine stope zatezne kamate uvećane najviše za 8%. Prema čl. 601 srpskog Građanskog zakonika nije se mogla dosuditi ugovorna kamata kod ugovora o zajmu po stopi većoj od 12%.xxiii Zatim kada su u pitanju štedni ulozi te kamate na godišnjem nivou su preniske u odnosu na kamatne stope koje se plaćaju kod ugovora o kreditu. Kao primjer možemo navesti slučaj ugovor o dozvoljenom prekoračenju računa za koji se u čl. 98f Zakona o bankama navodi kao kredit i da li je u tom slučaju previsoka stopa ugovorne kamate u iznosu od 16,9 % na godišnjem nivou. Kada su u pitanju zakoni zemalja u okruženju, u Srbiji prema čl. 11 Zakona o zaštiti korisnika finansijskih uslugaxxiv godišnja efektivna kamatna stopa je diskontna stopa koja izjednačava, na godišnjoj osnovi, sadašnje vrijednosti svih novčanih tokova, odnosno sadašnje vrijednosti svih novčanih primanja sa sadašnjim vrijednostima svih novčanih izdataka po osnovu korišćenja finansijskih usluga a koji su poznati u momentu iskazivanja ove stope. Novčani tokovi iz stava 1. ovog člana uključuju:    sve otplate i isplate kredita/lizinga/depozita; troškove koje korisnik finansijskih usluga plaća (npr. kamate, naknade, porezi i sl.), odnosno pogodnosti koje prima (kamate i druge bezuslovne pogodnosti); troškove u vezi sa sporednim uslugama koje predstavljaju uslov za korišćenje finansijske usluge, odnosno za njeno korišćenje na određeni način (npr. troškovi osiguranja života, imovine i lica i dr.). 4. Valutna klauzula Prema čl. 395 ZOO ako novčana obaveza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtijevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze. Ovaj član ZOO je prvobitno glasilo da ukoliko plaćanje glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti da se njeno ispunjenje može zahtijevati u domaćem novcu prema kursu koji važi na dan nastanka obaveze, ali zbog inflacije koja se dešavala u tom periodu i dugotrajnosti vođenja sudskih postupaka povjerioci su bili oštećeni jer taj novac nije imao nikakvu vrijednost. Kada su u pitanju krediti indeksirani u stranoj valuti, valutu u kojoj banka indeksira kredit, tip kursa valute koji se primjenjuje pri odobravanju i otplati kredita (kupovni ili prodajni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine ili zvanični srednji kurs, ili kupovni ili prodajni kurs banke), kao i datum obračuna, mora da sadrži i ove elemente prema čl. 98m, st. 1, tač. 1. Zakona o bankama Republike Srpske. U čl. 19, st. 1 , tač. 5 Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga u Srbiji se kao obavezni element ugovora o kreditu navodi kod kredita indeksiranih u stranoj valuti – valutu indeksacije, naznaku da se pri odobravanju i otplati kredita primjenjuje zvanični srednju kurs i datum obračuna. U čl. 19 Direktive o potrošačkim kreditima navodi se izračun efektivne kamatne stope koja se i pominje u čl. 98j, st. 6 Zakona o bankama Republike Srpske i čl. 11 Zakona o zaštiti finansijskih korisnika Federacije BiH. xxiiiXXVI zajednička sjednica Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, 30 i 31 09. 1984, načelni stav br. 4/84, Zbirka sudskih odluka, knjiga IX, sveska 3 -4, 1984, str. 103. I. Jankovec, Pravni aspekti novčanih obaveza, Beograd, 2003, 126. xxiv Sl. glasnik Republike Srbije, br. 36/2011 i 139/2014. Prema čl. 2, st. 1, tač. 1 ovog zakona finansijske usluge su bankarse usluge, usluge finansijskog lizinga i finansijske pogodbe, a u bankarske usluga spada pružanje usluga po osnovu ugovora o kreditu. Više o tome vidjeti: http://www.fba.ba/index.php?page=48, 02. 12. 2015. xxii �Kada je u pitanju Federacija Bosne i Hercegovine donijet je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih uslugaxxv prema čl. 17, kada je u pitanju kredit, jedan od obaveznih elemenata ako je ugovor o kreditu indeksiran u stranoj valuti – valuti u kojoj banka, odnos mikrokreditna organizacija indeksira kredit/mikrokredit, tip kursa valute koji se primjenjuje pri odobravanju kredita/mikrokredita, tip valute koji se primjenjuje pri odobravanju i otplati kredita/mikrokredita (kupovni ili prodajni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine ili službeni srednji kurs, ili kupovni ili prodajni kurs banke) kao i datum obračuna. U čl. 46, st. 1, tač. 13 ovog zakona predviđa se da će se novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM biti kažnjena banka, mikrokreditna organizacija, odnosno davalac lizinga ako pri odobravanju kredita/lizinga indeksiranog u stranoj valuti, odnosno pri njihovoj otplati ne primijeni isti službeni kurs čl. 17, st.5, tač. 1 i čl. 33 ovog zakona. Kada je u pitanju Republika Hrvatska smatramo da je njihovo rješenje najprihvatljivije kada je u pitanju ugovaranje plaćanje u stranoj valuti, jer su sudovi povodom istog pitanja donosili različite odluke te su povodom toga stvarali pravnu nesigurnost. U Republici Hrvatskoj je povodom tog pitanja izmijenjen Zakon o kreditnim institucijamaxxvi i Zakon o potrošačkom kreditiranju.xxvii Prema izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranjuxxviii unijeta je nova glava IVa. koja glasi konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Prema čl. 19b ovog zakona konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Prema čl. 19 povjerilac je dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. septembra 2015. izračunatim u skladu s čl. 19.c ovoga Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora U Bosni i Hercegovini je izmijenjen Zakon o zaštiti potrošača BiHxxix 10. 11. 2015. godine gdje se dodaje čl. 52a koji glasi da ugovori o kreditu ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u eurima. U tom smislu trebalo bi promijeniti i Zakon o obligacionim odnosima, čl. 395, mada se ovaj član odnosi uopšte na novčane obaveze a ne konkretno na ugovor o kreditu. U proceduri je u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine donošenje Zakona o konverziji kredita u švacarskim francima u konvertibilne marke. U obrazloženju za donošenje ovog zakona navodi se da u Bosni i Hercegovini 9.802 građana sa ovim kreditom i to u Federaciji BiH 6.100 i 3702 u Republici Srpskoj, a do sada je u Bosni i Hercegovini izvršeno 21 samoubistvo, a preko 100 korisnika je umrlo prijekom smrću zbog srčanih – moždanih i nervnih slučajeva, a samo oko 14% njih vraća rate. Navodi se takođe da je u Bosni i Hercegovini izrečeno preko 300 presuda gdje su ovi ugovori proglašeni ništavim. Prema čl. 4 i 5 ovog Prijedloga banke su dužne u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršiti konverziju svih kredita odobrenih u valuti švajcarskog franka CHF u valutu konvertibilne marke u KM i da izvrše novi obračun kredita sa fiksnom kamatnom stopom od 5% na godišnjem nivou. Smatramo svakako opravdanim donošenje novog zakona koji reguliše ovu oblast i možda malo detaljnije regulisati ovu oblast na način kako je to pitanje regulisano u Republici Hrvatskoj. Kada je u pitanju sudska praksa u slučaju previsokih stopa ugovornih kamata sudovi su se uglavnom pozivali na djelimičnu ništavost i zelenaške ugovore. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa načelom Sl. Glasnik Federacije BiH, br. 31/14. Narodne novine, Hrvatske, br. 159/13, 19/15 i 102/2015. xxvii Narodne novine, Hrvatske, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15, 78/15 i 102/15. xxviii Narodne novine, Hrvatske, br. 102/15. xxix Sl. glasnik Bosne i Hercegovine, br. 88/15. xxv xxvi �savjesnosti i poštenja, te načelom jednake vrijednosti davanja iz čl.12. i čl 15. ZOO, sud je dužan da saglasno odredbi čl. 141 ZOO kojim se zaštićuje načelo jednake vrijdnosti davanja kod dvostranih ugovora da umjeri stopu ugovorne kamate, odnos da primijeni utvrđeno načelo ograničenosti stope ugovorne kamate ustanovljeno čl. 399 ZOO.xxx Ukoliko je ugovorena kamatna stopa nesrazmjerno visoka i u suprotnosti sa načelom savjesnosti poštenja i jednake vrijednosti davanja sud može umjeriti stopu te kamate.xxxi 5. Zaključak Kada su u pitanju ugovori o kreditu u Republici Srpskoj oni su regulisani Zakonom o obligacionim odnosima i Zakonom o bankama. Potrošački kredit je regulisan Zakonom o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine. Potrošački kredit je ugovor o kreditu u kojem povjerilac odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgađanja plaćanja, zajma ili slične finansijske nagodbe, izuzev ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tokom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka, a kako je to definisano čl. 3, st. 1, tač. c Direktive o potrošačkim kreditima. S obzirom da se u sudskoj praksi pojavio problem vezan za ugovore o kreditu u Bosni i Hercegovini je izmijenjen Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine 10. 11. 2015. godine gdje je predviđeno da ugovori o kreditu ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u eurima. U tom smislu trebalo bi promijeniti i Zakon o obligacionim odnosima, čl. 395 mada se ovaj član odnosi uopšte na novčane obaveze a ne konkretno na ugovor o kreditu. U Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine je u proceduri donošenje Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u konvertibilne marke. Smatramo da bi se na ovaj način najbolje riješio problem ovih kredita i izbjegli mnogobrojni sudski sporovi povodom ovog pitanja, kao što je to učinjeno u Hrvatskoj izmjenama Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o potrošačkom kreditiranju. S obzirom da je Republika Hrvatska članica Evropske unije i da je uskladila ove zakone sa pomenutim Direktivama Evropske unije, to bi svakako trebala da uradi i Bosna i Hercegovina, a u skladu sa preuzetim obavezama iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 6. Literatura Stanojčić, G, Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava, Beograd, 2006, 128. Vuković, S. R, Stanojčić G., Aktuelna sudska praksa iz građansko – materijalnog prava, Beograd, 2011. Jankovec, I, Pravni aspekti novčanih obaveza, Beograd, 2003. Mićović, M, Zaštita prava potrošača, Kragujevac, 2009. Članci: Čikara, E, Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 1, Suppl., 151-174 (2010). Porras, C. I. Garcia & W. H. van Boom, Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Erasmus University, School of Law and Leiden Law School, 15, file:///C:/Users/x/Downloads/SSRN-id1538111.pdf, 02. 12. 2015. Odluka Saveznog suda, Gzs. br. 48/2000. od 1.03.2001. god. Stanojčić, G. Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava, Beograd, 2006, 128. xxxi S. R. Vuković, G. Stanojčić, Aktuelna sudska praksa iz građansko – materijalnog prava, Beograd, 2011, 44. Rješenje Okružnog suda u Valjevu, Gž. br. 438/04 od 05.04.2004. godine. xxx �Internet-izvori: http://www.fba.ba/index.php?page=48, 02. 12. 2015. file:///C:/Users/x/Downloads/SSRN-id1538111.pdf, 02. 12. 2015. Pravni izvori: Zakon o obligacionim odnosima – ZOO, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 21/92, 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04. Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Sl. glasnik BiH, br. 25/06 i 88/15. Zakon o bankama, Sl. Glasnik Republike Srpske, br. 44/03, 74/04, 116/11, 5/12 i 59/13. Zakono o mikrokreditnim organizacijama, Sl. glasnik Republike Srpske, br. 64/06 i 116/11. Zakon o štedno – kreditnim organizacijama, Sl. glasnik Republike Srpske, br.93/06. Zakon o potrošačkom kreditu Engleske Zakon o zaštiti potrošača Francuske br. 78 – 22 od 10. 1. 1978. Zakon o kreditnim institucijama, Narodne novine, Hrvatske, br. 159/13, 19/15 i 102/2015. Zakon o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine, Hrvatske, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, Sl. glasnik Republike Srbije, br. 36/2011 i 139/2014. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, Sl. Glasnik Federacije BiH, br. 31/14. Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija. �Author: Milica Panić, LL.M., Senior Assistant Institution: Faculty of Law, University of East Sarajevo E-mail: milicapanic788@yahoo.com PROTECTION OF CONSUMER RIGHTS IN CONSUMER CREDIT BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract This paper will analyze the provisions: the Consumer Protection Act of Bosnia and Herzegovina, the Law on Banks of the Republic of Serbian, the Law on Microcredit Organizations of the Republic of Serbian Law on Savings - credit organizations of the Republic of Serbian and the Law on Obligations. Our goal is to compare how these solutions comply with numerous laws Directives in this field such as Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC, Directive 2013/36/EU of the European Parliament and of the Council of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC and repealing Directives 2006/48/EC and 2006/49/EC, as last amended by Directive 2014/59/EU of the European Parliament and the Council of 15 May 2014 establishing a framework for the recovery and resolution of credit institutions and investment firms, Council Directive 86/635/EEC of 8 December 1986 on the annual accounts and consolidated accounts of banks and other financial institutions, Directive 2014/49/EU of the European Parliament and of the Council of 16 April 2014 on the on deposit guarantee schemes , Directive 2006/48/EC of the European Parliament and of the Council of 14 June 2006 relating to the taking up and pursuit of the business of credit institutions, as last amended by Directive 2011/89 /EU of the European Parliament and of the Council of 16 November 2011 and many others. This issue is particularly relevant because of the loan agreement to include foreign currency. For the purpose of the work we will use the positive legal, historical and comparative method. Keywords: consumers, consumer credit, directives, currency clause. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3184 Title A name given to the resource ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA KOD POTROŠAČKIH KREDITA - BOSNA I HERCEGOVINA Author Author PANIĆ, Milica Abstract A summary of the resource. Predmet ovog rada biće analiza odredbi: Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o bankama Republike Srpske, Zakona o mikrokreditnim organizacijama Republike Srpske, Zakona o štedno – kreditnim organizacijama Republike Srpske i Zakona o obligacionim odnosima. Cilj nam je da uporedimo koliko su rješenja ovih zakona usklađena sa mnogobrojnim Direktivama iz ove oblasti kao što su: Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju van snage Direktive Savjeta 87/102/EEZ, Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/59/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 15 maja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija, Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita, Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. novembra 2011. i još mnogim drugim. Ova tema je posebno aktuelna zbog ugovora o kreditu koji sadrže valutnu klauzulu. Za potrebe izrade rada koristićemo pozitivnopravni, istorijski i uporednopravni metod. Ključne riječi: potrošači, potrošački kredit, direktiva, valutna klauzula. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General)