317 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bb8a3b2f7cb415ba7290b4c6434e7e22.docx 216dc283c1c5303c133c24795954868c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/317dca5f8ffb267142a161056d2d1973.pdf 96951016721df46765b1af5682b63bf9 PDF Text Text Viši ass. Dimitrije Ćeranić, mr Pravni fakultet Univerziteta u Istoĉnom Sarajevu USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeĊivanje porodiĉnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao naĉin pronalaska djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od oĉiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata dogaĊalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se sprijeĉila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo. 1. Uvod U razliĉitim vremenima usvojenje je služilo za ostvarenje razliĉitih ciljeva. 1 U pretpravna vremena usvojenje je korišćeno za ekonomsko i vojno jaĉanje roda, a nekada je predstavljalo i zamjenu za krvnu osvetu. U najstarijim civilizacijama, usvojenje postepeno dobija cilj obezbjeĊivanja djeteta licima koja iz nekog razloga nisu mogla imati prirodno potomstvo. 2 U principu, usvojenje je takvu svrhu imalo i u rimskom pravu. U srednjem vijeku, na prostorima Evrope zbog pravne partikularnosti nisu zabilježeni znaĉajni zakonodavni pomaci u vezi sa usvojenjem. Uglavnom su primjenjivana obiĉajna pravila, mada su odreĊeni znaĉaj imala i rimska pravna shvatanja. U kasnom srednjem vijeku u pojedinim gradskim statutima, bila su normirana odreĊena pravila o usvojenju.3 U svim ovim pravnim izvorima pretežna svrha usvojenja bila je da se roditeljima bez djece obezbijedi dijete, a ne obrnuto. Ovakav cilj, usvojenje 1 O razliĉitim ciljevima adopcije, više vid. u: Prokop, A., Porodično pravo – Usvojenje, Školska knjiga, Zagreb, 1963, str. 9–11; Đuretić, N., Usvojenje – teorija i zakonodavna praksa, August Cesarec, Zagreb, 1982, str. 7–9; Panov, S., Pravo na roditeljstvo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998, str. 193–194. 2 O usvojenju u Asiriji i Vavilonu, više vid. u: Paulissian, R., Adoption in Ancient Assyria and Babylonia, Journal of Assyrian Academic Studies, Vol. XIII, No. 2, 1999, str. 5–34. 3 O naĉinu regulisanja usvojenja u pojedinim statutima primorskih gradova na jadranskoj obali, više vid. Lachner, V., Institut posvojenja prema Općem građanskom zakoniku na hrvatskoslavonskom pravnom području, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 5-6/2013, str. 1169. 247 �je zadržalo i u prvim buržoaskim zakonicima, poput Austrijskog graĊanskog zakonika 4 i Njemaĉkog graĊanskog zakonika. 5 U većini zemalja Evrope i svijeta, tek nakon Drugog svjetskog rata usvojenje postaje institut zaštite djeteta bez odgovarajućeg roditeljskog staranja. Tako je bilo i u socijalistiĉkoj Jugoslaviji, gdje je odmah poslije završetka rata donesen Zakon o usvojenju koji je kasnije preimenovan u Osnovni zakon o usvojenju. 6 Ovim zakonom je ukinuta mogućnost usvojenja punoljetnih lica, a posredno je propisano i da usvojenje treba da bude u interesu djeteta.7 Od instituta koji je prevashodno služio za obezbjeĊivanje djeteta roditeljima bez djece, usvojenje je postalo ustanova koja služi da se djeci bez roditelja obezbijedi valjano roditeljsko staranje. Ovakav cilj, usvojenje ima u većini savremenih zakonodavstava u Evropi,8 a tako je i u svim važećim zakonodavstvima sa prostora bivše Jugoslavije. Ipak, ĉini nam se, da se institut usvojenja nerijetko i dalje koristi s ciljem pronalaska djeteta roditeljima koji nemaju sopstveno potomstvo. Iako se u porodiĉnopravnim propisima obiĉno naglašava kako usvojenje treba da posluži zaštiti interesa djeteta,9 u praksi su interesi usvojilaca ti koji umnogome utiĉu na zasnivanje usvojenja. Po svemu sudeći, ni oblast usvojenja nije pošteĊena nepisanog društvenog pravila po kome zvaniĉna ideja ĉesto preraste u svoju suprotnost. Kao što se ideja samoupravnog socijalizma poslije Sedmog kogresa SKJ u Ljubljani iz 1958. godine – iz društva radnika i seljaka praktiĉno sve više selila u društvo proizvoĊaĉa i potrošaĉa, 10 ĉini nam se, da se i ideja usvojenja u savremenoj pravnoj praksi – od pronalaska roditelja djetetu, postepeno vratila ka traženju djeteta roditeljima. Pošto su neki politikolozi 4 Austrijskim graĊanskim zakonikom iz 1811. god. usvojenje je bilo ureĊeno u okviru sedam paragrafa, u poglavlju pod naslovom ―Veze sliĉne pravnom odnosu izmeĊu roditelja i djece―. Vid. Austrijski graĊanski zakonik iz 1811. god., § § 179–185. 5 U Njemaĉkom graĊanskom zakoniku bile su propisane precizne zakonske pretpostavke u pogledanju nemanja sopstvenog (zakonitog) potomstva i visoke starosne dobi kao preduslova za zasnivanje usvojenja (pedeset godina uz odreĊene izuzetke). Vid. Njemaĉki graĊanski zakonik iz 1896. god., § 1741 и 1744–1745. 6 Vid. Zakon o usvojenju – OZU, ―Službeni list FNRJ‖, br. 30/47 i 24/52, i ―Službeni list SFRJ‖, br. 10/65. 7 Organ starateljstva mogao je odbiti zahtjev za zasnivanje usvojenja ako ‖usvojenje ne bi bilo korisno za usvojenika―. Vid. OZU, ĉl. 10. 8 S obzirom na to da je u nekim evropskim zakonodavstvima predviĊena mogućnost usvojenja punoljetnih lica, ne možemo reći da usvojenje iskljuĉivo služi obezbjeĊivanju roditeljskog staranja maloljetnoj djeci. 9 ―Usvojenjem izmeĊu usvojioca i usvojenika uspostavljaju se odnosi koji postoje izmeĊu roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.‖ Vid. Porodiĉni zakon – PZ RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 54/02, 41/08 i 63/14, ĉl. 10. 10 ―ProizvoĊaĉ (…) ‗kako u proizvodnji tako i u potrošnji‘ (podvukao D. Ć.), u svome radu i životu na sopstvenom iskustvu ispituje sve rezultate opšte ekonomske, socijalne i druge politike društvenih organa, pa je zato elementarno zainteresovan za socijalistiĉku, demokratsku kontrolu nad radom državnog i privrednog upravnog aparata i za suzbijanje birokratizma.‖ (…) ―Komuna, osnovna politiĉko-teritorijalna i društveno-ekonomska samoupravna zajednica radnih ljudi, koja — kao praktiĉki, nosilac i organizator napora na unapreĊivanju opšteg društvenog standarda i na zadovoljavanju socijalnih potreba radnog stanovništva – postaje ujedno i osnovni faktor usklaĊivanja individualnih i kolektivnih interesa; koja usljed svoje materijalne zavisnosti od prihoda stanovništva mora biti zainteresovana kako za podizanje produktivnosti rada, tako i za dalje razvijanje proizvodnih snaga; ‗u kojoj se proizvoĊaĉ javlja ujedno i kao potrošaĉ‘ (podvukao D. Ć.) i kao korisnik socijalnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih ustanova, a time postaje zainteresovan i za opšti razvitak proizvodnih snaga i društvenog standarda.‖ – Program SKJ, Sedmi kongres SKJ, Ljubljana, 1958. god. 248 �evoluciju jugoslovenskog socijalizma u potrošaĉko društvo oslikavali pjesmom koja se, gle ĉuda, pojavila iste godine kada i Program SKJ u kome se prvi put pominje i potrošnja – ―Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil...―, 11 mi bismo povratniĉki iskorak usvojenja u ―pribavljanje― djeteta roditeljima bez potomstva mogli oslikati pjesmom „Jednog dana, rešio moj tata, za roĊendan da mi kupi brata...―. 12 Pošto nam nisu nepoznati sluĉajevi u kojima se u zemljama tzv. trećeg svijeta organizuju ―revije djece siromašnih roditelja― koja se nude na usvajanje i koju najĉešće usvajaju bogati braĉni parovi, uglavnom iz zapadnih zemalja, mislimo da ne bi bilo loše kada bi se zakonske pretpostavke u našem pravu odredile tako da nema ni pomisli o tome da bi se ovakva nemila praksa mogla preseliti i kod nas. Neki autori bi ovu našu zebnju mogli doĉekati rijeĉima da su u našem društvu ovakvi sluĉajevi i teorijski i praktiĉno nemogući, ali podsjetićemo na dogaĊaj iz ne tako davne prošlosti kada su, na poĉetku graĊanskog rata u Bosni i Hercegovini, štićenici Doma za nezbrinutu djecu ―Ljubica Ivezić― iz Sarajeva odvedeni u Italiju i bez saglasnosti roditelja dati na usvajanje.13 Siromaštvo roditelja koji su svoju djecu bili privremeno smjestili u dom, iskorišćeno je za nezakonito usvajanje koje je okonĉano sudskim postupkom u kome djeca nisu vraćena prirodnim roditeljima ali su im dosuĊena odreĊena novĉana sredstva na ime naknade nematerijalne štete.14 Da ne bismo još koji put bili svjedoci dogaĊaja kada su bogatstvo i siromaštvo odreĊivali sudbinu usvajane djece, ĉini nam se da bi mnogo više raĉuna trebalo povesti o zakonskim rješenjima koja takvu praksu treba da onemoguće. Pravne posljedice nezakonitog usvojenja mogu na sudu da se isprave, ali psihološke posljedice po tako usvojenu djecu i njihove roditelje su trajne i nepopravljive. Predmet naše analize prevashodno biće zakonska rješenja u pravu Republike Srpske, uz osvrt na odredbe porodiĉnih zakona Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, ali i zakonska rješenja iz prava Republike Srbije. Prouĉavanje ćemo ograniĉiti na nekoliko zakonskih pretpostavki za koje nam se ĉini da imaju najveći znaĉaj u vezi sa pitanjem da li materijalni status djeteta i njegovih prirodnih roditelja, kao i bogatstvo mogućih usvojilaca mogu imati uticaj na zasnivanje usvojenja. MeĊu pretpostavkama na strani usvojenika prouĉićemo uslove u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, kao i najbolji interes djeteta. Kod pretpostavki aktivne adoptivne sposobnosti bavićemo se liĉnim svojstvima usvojioca i njegovim državljanstvom. U vezi sa postupkom za zasnivanje usvojenja, predmet našeg prouĉavanja biće zaštita prirodnog roditeljstva i priprema za usvojenje. 2. Porodični status djeteta U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, u dijelu zakona kojim se regulišu pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja predviĊeno je da se potpuno može usvojiti dijete koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine im se ne zna mjesto boravka, ili ĉiji su roditelji pred nadležnim organima starateljstva dali pristanak da im dijete bude potpuno usvojeno.15 U Porodiĉnom zakonu Federacije BiH i Porodiĉnom zakonu Brĉko Distrikta 11 Robić I.; Vuĉković, Z., Moja mala djevojčica (Tata, kupi mi auto), Opatija, 1958. god. Laković, D.; Deĉiji hor Kolibri, Braću ne donose rode, Beograd, 1979. god. 13 Nakon 18 godina: Gdje je nestalo 46-ero djece iz sarajevskog dječjeg doma, http://dalje.com/hrsvijet/nakon-18-godina--gdje-je-nestalo-46-ero-djece-iz-sarajevskog-djecjeg-doma/307693, 27. mart 2015. 14 Pronađeni ili izgubljeni: priča bosanske zaboravljene djece, http://www.balkandiskurs.com/?p=871&lang=ba, 27. mart 2015. 15 Vid. PZ RS, ĉl. 157. 12 249 �BiH, nisu izriĉito predviĊeni uslovi u pogledu porodiĉnog statusa djeteta. U pravu Srbije, sliĉno kao u pravu Republike Srpske, predviĊeno je da se (potpuno) usvojiti može dijete koje nema žive roditelje, dijete ĉiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti i dijete ĉiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem. 16 Ĉini nam se, da je zakonsko rješenje po kome se izriĉito pobrajaju sluĉajevi u kojima se dijete može potpuno usvojiti nešto bolje nego kada se u porodiĉnim zakonima ništa ne govori u vezi sa porodiĉnim statusom djeteta koje se usvaja. Zato, zakonska rješenja u Republici Srpskoj i Srbiji naĉelno smatramo boljim, mada u ovom pogledu nisu toliko sporna ni zakonska rješenja u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH. Ipak, povodom zakonskih rješenja u Srbiji, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH, moramo istaći nekoliko primjedaba. Ĉini nam se, da svi predviĊeni sluĉajevi u kojima je u ovim pravima moguće potpuno usvojenje nisu sasvim odgovarajući. Porodiĉnim zakonima Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i Srbije predviĊeno je da se potpuno usvojiti može i dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, ili oduzeta poslovna sposobnost. Ovo je izriĉito predviĊeno u pravu Srbije, a u pravima Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, do ovakvog zakljuĉka dolazimo na osnovu odredaba u kojima su predviĊeni sluĉajevi kada nije potrebna saglasnost sa usvojenjem od strane roditelja djeteta koje se usvaja.17 Neki pravni pisci istiĉu kako se ovakvim normiranjem prenebregava ĉinjenica da obje ove zakonske pretpostavke mogu prestati, te da se u tom sluĉaju može postaviti pitanje opravdanosti davanja djeteta takvih roditelja na usvajanje. To se posebno naglašava za sluĉaj lišenja poslovne sposobnosti kada su roditelji najĉešće bez svoje krivice doživjeli takvu statusnu promjenu. 18 Mislimo, da su ovi autori u pravu i da ipak ne bi trebalo propisivati mogućnost potpunog usvajanja ovakve djece. Za usaglašavanje interesa djeteta i njegovih prirodnih roditelja u ovakvim sluĉajevima može poslužiti institut nepotpunog usvojenja, koje je raskidivo, ali koje pruža odgovarajuću pravnu zaštitu za dijete bez roditeljskog staranja. Naravno, loše zakonsko ureĊenje instituta nepotpunog usvojenja, kao što je to sluĉaj sa pravom Republike Srpske, ali donekle i pravom Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, može umanjiti znaĉaj ove ustanove. 19 MeĊutim, naĉelno govoreći, nepotpuno usvojenje bi moglo poslužiti kao srednja mjera zaštite interesa usvojenika, njegovih prirodnih srodnika, ali i usvojilaca u sluĉajevima kada je neko dijete ostalo bez odgovarajućeg roditeljskog staranja usljed oduzimanja poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava njegovim biološkim roditeljima. Za razliku od prava Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i prava Srbije, u pravu Republike Srpske nije moguće potpuno usvojiti dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost. Iako se sa ovakvim stavom ne slažu neki pravni teoretiĉari, većina zaposlenih u centrima za socijalni rad, pa i Ombudsman za djecu Republike Srpske, mislimo da prema odredbama Porodiĉnog zakona Republike Srpske potpuno usvojenje ovakve djece ipak nije dopušteno. 20 16 Vid. Porodiĉni zakon – PZ Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije‖, br. 18/05, ĉl. 91. Vid.: Porodiĉni zakon – PZ FBiH, ―Službene novine FBiH‖, br. 35/05 i 41/05, ĉl. 99, taĉ. a) i d); Porodiĉni zakon – PZ BD BiH, ―Službeni glasnik BD BiH‖, br. 66/07, ĉl. 84, taĉ. a) i d). 18 Vid. Panov, S., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010, str. 245. 19 O (ne)valjanosti zakonskog ureĊenja ustanove nepotpunog usvojenja u pravu Republike Srpske, ali i pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, iscrpno smo pisali u doktorskoj raspravi koja je predata na ĉitanje i ocjenu mentoru, tako da ovdje nećemo posebno obrazlagati svoje tvrdnje. 20 Nedavno nam se obratio Ombudsman za djecu Republike Srpske sa zahtjevom da damo tumaĉenje nekih zakonskih odredaba u vezi sa adoptivnom procedurom u pravu Repubike Srpske. 17 250 �U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske izriĉito je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti usvojilac, usvojenikovi roditelji, odnosno staralac uz odobrenje organa starateljstva, te sam usvojenik ukoliko je stariji od deset godina. U sluĉaju nepotpunog usvojenja od strane jednog od supružnika predviĊeno je da se sa ovakvim usvojenjem mora saglasiti braĉni drug usvojioca.21 U pravu Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH, ali i u pravu Srbije, takoĊe je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti sva ova lica. 22 U ovim trima pravima propisano je i da saglasnost roditelja sa usvojenjem, izmeĊu ostalog, nije potrebna u sluĉaju kada je roditelju oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost.23 Ovaj izuzetak je u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH normiran meĊu zajedniĉkim odredbama koje se tiĉu oba oblika usvojenja, dok se ovo pravilo u pravu Srbije tiĉe potpunog usvojenja jer je to jedino prihvaćeni adoptivni oblik. Za razliku od ovih triju prava, u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske u dijelu zakona u kome se regulišu uslovi za zasnivanje nepotpunog usvojenja reĉeno je da nije potreban pristanak roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, kome je oduzeta poslovna sposobnost i ĉije je boravište nepoznato najmanje godinu dana, a u tom periodu se ne brine za dijete.24 Pritom, nigdje nije navedeno da se ovaj izuzetak tiĉe i potpunog usvojenja. Sistemskim i ciljnim tumaĉenjem odredaba zakona koje se odnose na vrste i postupak usvojenja, možemo zakljuĉiti da se na potpuno usvojenje odnose samo odredbe iz ĉl. 154 i 155 zakona, a ne i sve ostale odredbe koje se tiĉu nepotpunog usvojenja.25 Samim tim, ne može biti ni rijeĉi o supsidijernoj primjeni odredaba po kojima se ne traži pristanak roditelja na nepotpuno usvojenje za sluĉaj zasnivanja potpunog usvojenja. Ipak, pojedini teoretiĉari smatraju da se pomenute odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. 26 Iz gore navedenih razloga, ne možemo da se složimo sa ovakvim stavom. Pretpostavljamo, da su ovi pravni pisci do ovakvog zakljuĉka došli na osnovu uporedne analize nekih porodiĉnopravnih propisa u kojima se odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. Primjera radi, tako je bilo predviĊeno u Zakonu o braku i porodiĉnim odnosima SR Srbije.27 Osim razloga naĉelne promjenljivosti porodiĉnog statusa djeteta ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost, u vezi sa naĉelnom nepromjenljivošću statusa u sluĉaju potpunog usvojenja, mislimo da postoji još nekoliko razloga zašto ne bi trebalo dozvoiti potpuno usvojenje ovakve djece. Nažalost, na našim prostorima instituti oduzimanja poslovne sposobnosti, ali i oduzimanja roditeljskog Pritom, skrenuta nam je pažnja da je neki centar za socijalni rad odbio da donese rješenje o zasnivanju potpunog usvojenja nad djetetom ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo. Nakon što smo predstavnicima Ombudsmana saopštili da potpuno usvojenje djece ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost nije moguće u pravu Republike Srpske, saznali smo da je to opšteprihvaćena praksa pred organima starateljstva u Bosni i Hercegovini još od 1979. godine!? 21 Vid. PZ RS, ĉl. 204, al. 4, 145 i 153. 22 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 98, 100 i 103; PZ BD BiH, ĉl. 83, 85 i 87; PZ Srbije, ĉl. 95, 97 i 98. 23 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 99, taĉ. a) i d); PZ BD BiH, ĉl. 84, taĉ. a) i d); PZ Srbije, ĉl. 96, taĉ. 1 i 3. 24 Vid. PZ RS, ĉl. 152, st. 2. 25 Vid. PZ RS, ĉl. 159. 26 Vid. Babić, I., Porodično pravo, Službeni glasnik, Beograd, 1999, str. 360. 27 Vid. Zakon o braku i porodiĉnim odnosima, ―Službeni glasnik SR Srbije―, br. 22/80 i 11/88 i ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01, ĉl. 156 u vezi sa ĉl. 199. O neophodnosti uskog tumaĉenja sliĉnih odredaba, s ciljem spreĉavanja tzv. ―eksproprijacije djece―, pisali su mnogi autori. Umjesto svih, vid.: Ostheim, T., Kennt das österreichische Adoptionsrecht eine 'Kindesenteignung’?, JB1 1966, str. 113 i dalje; Ponjavić, Z., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2011, str. 215. 251 �prava nerijetko se zloupotrebljavaju. I sami smo skoro bili svjedoci nezakonitog oduzimanja poslovne sposobnosti licu koje je na taj naĉin željelo da izbjegne kriviĉnu odgovornost za zloupotrebu službenog položaja, a poznati su nam i sluĉajevi oduzimanja poslovne sposobnosti nekim licima ĉiju je braĉnu tekovinu trebalo podijeliti na odreĊeni naĉin.28 Ako se pred nekim našim centrima za socijalni rad već dešavalo da se donose rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava usljed politiĉkog uticaja, ili možda ĉak i podmićivanja, nije nevjerovatno da se zbog istih ovih razloga uĉine sliĉna nezakonita djela i s ciljem usvojenja djeteta. Zbog svega ovoga, mislimo da u pravu Repubike Srpske treba zadržati zakonsko rješenje po kome se djeca roditelja kojima je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost ipak ne mogu potpuno usvojiti. Za zbrinjavanje ovakve djece podesniji oblici su, barem nam se tako ĉini, nepotpuno usvojenje, porodiĉni smještaj ili starateljstvo. 3. Najbolji interes djeteta Najbolji interes djeteta kao opšte naĉelo prihvaćen je u Konvenciji UN o pravima djeteta29 i Konvenciji o usvojenju Savjeta Evrope.30 Najvažniji uslov i osnovni kriterijum pri donošenju odluke o zasnivanju usvojenja treba da bude najbolji interes djeteta.31 Kao što to neki pravni pisci naglašavaju, radi se o pravnom standardu, ĉija se sadržina odreĊuje u svakom konkretnom sluĉaju, uvažavanjem brojnih okolnosti. Prilikom procjene najboljeg interesa djeteta, posebna pažnja treba biti usmjerena na obezbjeĊivanje stalnog i skladnog okruženja djetetu.32 Materijalne prilike usvojioca, ali i materijalne prilike usvojenika ne mogu biti presudne za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. U porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, najbolji interes djeteta kao osnovno naĉelo prilikom odluĉivanja o usvojenju izriĉito se naglašava.33 MeĊutim, u ovim propisima se ne naglašava da je centar za socijalni rad u adoptivnom postupku prethodno dužan da utvrdi tzv. opštu podobnost usvojenika. U najširem smislu gledano, mislimo da pod utvrĊivanjem ove podobnosti organ starateljstva treba da utvrdi da li je u najboljem interesu djeteta da ono uopšte bude usvojeno.34 To znaĉi, da prije razmatranja pojedinaĉnih pretpostavki za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva treba da odluĉi da li je neko dijete uopšte 28 Mrak iz interesa, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=617122, 27. mart 2015. Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. god., Convention on the Rights of the Child, http://www2.ohchr.-org/english/law/crc.htm, ĉl. 3, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. god. 30 Evropska Konvencija o usvojenju djece iz 2008. god., European Convention on the Adoption of Children (Revised), http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/html/202.htm, ĉl. 4, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena u Savjetu Evrope 27. novembra 2008. god. 31 ―U oblasti usvojenja, principu 'najboljeg interesa deteta' daje se apsolutna prednost naspram javnih (ekonomskih, politiĉkih) i liĉnih interesa samih usvojilaca.‖ Vid. Hodgkin, R.; Newell, P., Impementation Handbook for the Convention on the Rights of the Child, UNICEF – United Nations Publications, Geneva – New York, 2007, str. 295. 32 Vid. Bubić, S., Opšti trendovi u promovisanju najboljeg interesa djeteta – usvojenika, Zbornik radova ―Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 75. 33 Vid.: PZ RS, ĉl. 146; PZ FBiH, ĉl 93, st. 1; PZ BD BiH, ĉl. 78. 34 O mjerilima za ocjenjivanje najboljeg interesa djeteta u postupku za zasnivanje usvojenja, više vid. Vlašković, V., Najbolji interes deteta kao kriterijum za zasnivanje usvojenja, Zbornik ‖Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 144–151. 29 252 �podobno da bude usvojeno, tj. da li je u njegovom najboljem interesu da bude dato na usvajanje, ili je za njega bolje da mu se pruži neki drugi vid porodiĉnopravne zaštite. 35 Iako se u porodiĉnopravnim propisima u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH govori samo o utvrĊivanju ispunjenosti opštih uslova na strani usvojioca, svakako da organ starateljstva utvrĊuje i opštu podobnost usvojenika. Ovo se vidi iz odredaba podzakonskih akata kojima se bliže ureĊuje postupak zasnivanja usvojenja. Tako je u Uputstvu о postupku usvojenja djece Republike Srpske naglašena obaveza organa starateljstva da saraĊuje sa ustanovom socijalne zaštite u kojoj je dijete zbrinuto, odnosno sa struĉnim radnicima te ustanove.36 Ipak, mislimo da bi i u porodiĉnim zakonima trebalo naglasiti da organ starateljstva utvrĊuje opštu podobnost usvojenika, mada to i sada proizlazi iz široke formulacije zakonskog teksta. 37 Iako odredbe Uputstva nedvosmisleno obavezuju organ starateljstva da saraĊuje sa ustanovama socijalne zaštite u kojima je dijete smješteno, kao i sa pojedincima koji su u neposrednom dodiru sa djetetom, u praksi se nerijetko dešava da centar za socijalni rad procjenu djeteta svodi na sopstveni sud, što smatramo nedopustivim. Jasno je da sva djeca nisu podobna za usvojenje, ali pitanje je kako utvrditi tu ĉinjenicu i kako utvrditi mjerila na osnovu kojih se to ĉini. Mislimo da su psihofiziĉko stanje djeteta i socijalno okruženje u kome se ono trenutno nalazi odluĉujuće ĉinjenice koje treba posmatrati i ocjenjivati pri utvrĊivanju opšte podobnosti djeteta za usvojenje. Procjenom ovih ĉinilaca, struĉni tim organa starateljstva doći će do zakljuĉka da li je odreĊeno dijete uopšte podobno da bude usvojeno. Pitanje psihofiziĉkog stanja djeteta, uslovljeno biološkim i socijalnim nasljeĊem, u novije vrijeme poprima i novo znaĉenje. Za razliku od ranijih vremena, djeca sa fiziĉkim ili psihiĉkim nedostacima ĉešće bivaju usvajana jer postoje pojedinci koji su spremni i sposobni da prihvate i odgajaju takvu djecu. Zbog toga, ĉini nam se, da bi pitanje psihofiziĉkog statusa djeteta i njegovog znaĉaja za usvojenje trebalo mnogo bolje normativno urediti nego što je to sada sluĉaj. Trenutno, ovo pitanje je uzgred pomenuto u Uputstvu o postupku usvojenja djece, dok u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske o tome uopšte nema govora.38 Prilikom utvrĊivanja mjerila za ocjenu da li je neko dijete uopšte podobno da bude usvojeno, treba naglasiti da materijalne prilike u kojima se ono nalazi nisu odluĉujuće za donošenje takve odluke. 4. Lična svojstva usvojioca Kao što u porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH ne postoji pojam opšte podobnosti usvojenika, tako u njima ne postoji ni pojam opšte podobnosti usvojioca. Ipak, mi ćemo se koristiti ovim pojmovima uz primjedbu da ne bi bilo loše kada bi se ovi pojmovi izriĉito predvidjeli.39 U postupku zasnivanja usvojenja, organ starateljstva je dužan da preko tima struĉnjaka utvrdi sve odluĉujuće ĉinjenice koje se tiĉu opšte podobnosti usvojioca kako bi donio pravilnu 35 Neki autori navode kako se ―pravilo o usvojenju deteta, ako je to u njegovom 'najboljem interesu', aktivira tek nakon što organ nadležan za zasnivanje usvojenja utvrdi da su svi ostali uslovi ispunjeni. Zbog toga pravilo o usvojenju u 'najboljem interesu deteta' predstavlja izuzetak od pravila na osnovu kojih se utvrĊuje opšta i posebna podobnost usvojitelja, odnosno usvojenika za usvojenje.― Vid. Vlašković, V., op. cit., str. 144. 36 Vid. Uputstvo o postupku usvojenja djece – Uputstvo RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 27/04, taĉ. 7, 8 i 9. 37 Vid. PZ RS, ĉl. 162, st. 1. 38 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 8. 39 Vid. PZ Srbije, ĉl. 89–103. 253 �odluku i ispunio osnovnu svrhu usvojenja – obezbjeĊenje odgovarajuće porodiĉne zaštite djetetu koje je lišeno roditeljskog staranja.40 UtvrĊivanje opšte podobnosti usvojioca jedan je od najtežih i najsloženijih zadataka organa starateljstva. Multidisciplinarni pristup je samo jedan od pokušaja da se ovaj posao obavi valjano i u interesu djeteta koje se usvaja. Postoji mnoštvo pretpostavki i uslova koji moraju da budu ispunjeni da bi se donio potvrdan zakljuĉak o podobnosti odreĊenog lica da bude usvojilac. U Uputstvu o postupku usvojenja Republike Srpske pominju se samo neke od tih pretpostavki koje se tiĉu liĉnih svojstava usvojioca – starost, psihiĉko i fiziĉko zdravlje, postojanost braĉne zajednice, motivi za usvojenje, sposobnost za roditeljstvo, emocionalna postojanost i zrelost usvojilaca. Pobrajanjem samo ovih liĉnih svojstava, mislimo da nisu iscrpljena sva bitna svojstva, te bi odnosnu odredbu Uputstva trebalo dodatno proširiti, ako ništa drugo opštom odrednicom – ―i druga svojstva usvojioca koja jamĉe da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu djeteta―.41 Osim liĉnih svojstava, u Uputstvu se nigdje ne pominju materijalne pretpostavke na strani usvojioca. Ipak, shodno odredbi iz taĉ. 4, st. 2 Uputstva može se zakljuĉiti da razlozi materijalne prirode biološkog roditelja i mogućeg usvojioca ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca podržavamo u potpunosti mada nam se ĉini da se o ovome ne vodi dovoljno raĉuna u pravnoj praksi, te da su materijalni razlozi ĉesto odluĉujući. Ipak, da ne bi bilo zabune u pogledu znaĉaja materijalnih razloga, trebalo bi ih izriĉito pomenuti u podzakonskim aktima kojima se ureĊuje postupak za zasnivanje usvojenja, na naĉin kako smo to naglasili. Ĉini nam se, da bi pored liĉnih svojstava, u adoptivnom postupku i aktima kojima se ureĊuje ova procedura naroĉitu pažnju trebalo obratiti na motive za usvojenje.42 Iako je akt zasnivanja usvojenja u našem pravu izgubio ugovorni karakter, ovdje bismo mogli napraviti izvijesnu paralelu sa ugovornim pravom, taĉnije sa ništavosti dobroĉinih pravnih poslova. Kod ugovora i ostalih pravnih poslova, nepostojanje ili nedopuštenost kauze vodi ništavosti pravnog posla.43 Za razliku od teretnih, kod dobroĉinih pravnih poslova i motiv ulazi u kauzu pa nedopuštenost motiva vodi i nedopuštenosti kauze, odnosno nevažnosti pravnog posla.44 Ako bismo usvojenje (gledano sa strane usvojioca) posmatrali kao jednu vrstu dobroĉinog pravnog posla (što ono svakako nije!!!), onda bi punovažnost usvojenja zavisila i od motiva zbog kojih usvojilac pristupa zasnivanju tog pravnog posla. Mada je ovakvo poreĊenje potpuno iskonstruisano i pravno-logiĉki neodrživo, ĉini nam se da ono ipak slikovito objašnjava koliki znaĉaj treba da imaju motivi usvojioca prilikom odluĉivanja o zasnivanju usvojenja. Ako je dopuštenost motiva važna za zakljuĉenje i punovažnost ugovora o poklonu koji proizvodi prevashodno imovinska dejstva, sigurno da je dopuštenost motiva mnogo znaĉajnija za nastanak usvojenja sa svim njegovim raznolikim dejstvima. 5. Državljanstvo usvojioca Kada je rijeĉ o stranim državljanima kao mogućim usvojiocima, u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH predviĊeno je da stranci ne mogu zasnovati usvojenje bez prethodne dozvole nadležnog ministarstva, s tim da se 40 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 10. Sliĉno je predviĊeno u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 100, st. 1. 42 Sliĉno, vid.: Đuretić, N., op. cit., str. 117–119; Draškić, M., Porodično pravo i prava deteta, Ĉigoja štampa, Beograd, 2005, str. 236–238; 43 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 52. 44 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 53, st. 3. 41 254 �bliži uslovi u pogledu podnošenja zahtjeva ureĊuju odgovarajućim podzakonskim aktima.45 U pravu Republike Srbije propisano je da ova lica zahtjev podnose preko ministarstva nadležnog za porodiĉnu zaštitu.46 Ĉini nam se, da izriĉito propisivanje obaveze da strani državljani zahtjev podnose preko nadležnog ministarstva znatno olakšava adoptivnu proceduru i jamĉi veću pravnu sigurnost. Ovakvim rješenjem olakšan je posao nadležnim organima koji nemaju obavezu da traže ―odobrenje―47 od ministarstva. Na ovaj naĉin, već uz zahtjev za usvojenje bilo bi riješeno pitanje da li postoje opravdani razlozi da strani državljani budu usvojioci. Ovim bi se znatno smanjio i mogući nedozvoljeni uticaj na zaposlene u nadležnim organima za zasnivanje usvojenja, pogotovo u manjim mjestima sa slabijom materijalnom i kadrovskom strukturom.48 S obzirom na loše materijalne prilike u kojima živi većina naših državljana, mislimo da bi se ovakvim zakonskim ureĊenjem adoptivne procedure sprijeĉilo i moguće usvajanje djece od stranih državljana ĉija je jedina prednost njihovo bogatstvo. Ovo pitanje je ureĊeno i nekim meĊunarodnim aktima. Tu, prije svega, mislimo na Hašku konvenciju o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja.49 S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nije potpisnica Haške konvencije, mislimo da bi trebalo pristupiti potpisivanju i ratifikaciji ove konvencije. Time bi se poboljšali zakonski uslovi u ovoj oblasti, a sprijeĉili bi se nezakoniti i sporni postupci usvajanja djece od stranih državljana. O potrebi pristupanja ovom sporazumu od strane Bosne i Hercegovine, bilo je rijeĉi i u Zakljuĉnim razmatranjima Komiteta o pravima djeteta, koja su dostavljena kao odgovor na Inicijalni izvještaj BiH o pravima djeteta. 50 MeĊutim, kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije pristupila Haškoj konvenciji, ova preporuka je ponovljena u Zakljuĉnim primjedbama Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta.51 Potpisivanjem ovog meĊunarodnog ugovora 45 Vid.: PZ RS, ĉl. 147; PZ FBiH, ĉl. 95; PZ BD BiH, ĉl. 80. Vid. PZ Srbije, ĉl. 312, st. 2. 47 Vid.: PZ RS, ĉl. 147, st. 3; Uputstvo RS, taĉ. 12. U pozitivnim propisima u Republici Srpskoj koristi se pojam ―odobrenje― iako se, u stvari, radi o ―dozvoli―, kao aktu koji prethodi zasnivanju usvojenja. Nomotehniĉku vještinu zakonopisca u pravu Republike Srpske, najbolje možemo vidjeti u taĉ. 12 Uputstva, u kojoj je reĉeno da je ―organ starateljstva dužan 'prethodno zatražiti odobrenje o dozvoli' (podvukao D. Ć.) usvojenja od nadležnog ministarstva―?! 48 U Republici Srpskoj nerijetko se dešavalo da u postupku za zasnivanje usvojenja bude sporno da li dozvolu za usvojenje nadležno ministarstvo treba da daje ako je samo jedan od usvojilaca strani državljanin, dok je drugi državljanin Republike Srpske. 49 Haška konvencija o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja iz 1993. god., Convention on Protection of Children and Co-operation in respect of Intercountry Adoption, http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.text&cid=69, 27. mart 2015. Ova konvencija usvojena je na Haškoj konferenciji za meĊunarodno privatno pravo 29. maja 1993. god. 50 Vid. Zakljuĉna razmatranja Komiteta o pravima djeteta, od 21. septembra 2005. god., http://www.ombudsmen.gov.ba/.../04%20CRC%20Zakljucna%20razmatranja.pdf, § 38 i 39, 27. mart 2015. 51 ―Da se razmotri da postane ĉlanica Haške konvencije o zaštiti djece i saradnje u pogledu meĊunarodnog usvajanja. (...) Da se odgovori na prethodnu preporuku (CRC/C/15/Add.260, stav 39) ekspeditivnog prikupljanja podataka o djeci koja su ukljuĉena u domaća i meĊunarodna usvajanja i ukljuĉiti to u sljedećem izvještaju Komitetu.― – Vid. Zakljuĉne primjedbe Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta. 46 255 �olakšao bi se i postupak meĊudržavnog priznanja pravnih posljedica zasnovanog usvojenja, koji je sada veoma složen i neprecizno regulisan.52 6. Zaštita prirodnog roditeljstva U Uputstvu o postupku usvojenja djece Republike Srpske naĉelno je naglašeno opšteprihvaćeno stanovište o prednosti prirodnog roditeljskog staranja nad svim oblicima brige o djetetu.53 MeĊutim, ovaj naĉelni stav skoro nikako nije razraĊen u preostalim normama ovog Uputstva. Doduše, pominje se obaveza organa starateljstva da je u postupku rehabilitacije dužan da prirodnom roditelju pruži savjetodavne usluge i druge usluge socijalnog rada, mada se te druge usluge nigdje ne pobrajaju. 54 Jedine iole preciznije odredbe jesu odredbe iz taĉ. 3 i taĉ. 4, st. 2 Uputstva u kojima se kaže da se dijete iz porodilišta ne može odmah dati na usvojenje, kao i da razlozi egzistencijalne prirode ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. TakoĊe, može se reći da se prirodno roditeljstvo štiti i odredbom Porodiĉnog zakona Republike Srpske u kojoj se organ starateljstva obavezuje da roditelja i usvojenika (takoĊe i usvojioca) upozna o pravima i dužnostima koje proistiĉu iz usvojenja, mada je ovo procesno jemstvo priliĉno slabo jer do ovog upoznavanja najĉešće dolazi već pred sam ĉin zasnivanja usvojenja.55 Ĉini nam se, da bi prednost roditeljskog staranja nad svim drugim oblicima brige o djetetu trebalo naglasiti i u zakonskom tekstu, a ne samo u Uputstvu, iako se ova prednost podrazumijeva jer je zajamĉena meĊunarodnim aktima ĉiji je potpisnik i naša zemlja.56 Osim ovoga, mislimo da bi precizno trebalo urediti i obaveze organa starateljstva kao i ostalih javnih organa i organizacija u postupku rehabilitacije prirodnih roditelja djeteta i obezbjeĊivanja uslova za nesmetan rast i razvoj djeteta u biološkoj porodici.57 TakoĊe, možda bi trebalo odrediti i najmanju uzrasnu dob od koje se dijete može dati na usvojenje, kao što je to uĉinjeno u nekim pravima.58 Ipak, mislimo da ovakvo procesno ograniĉenje nema veliki domašaj jer se adoptivna procedura u principu ne može sprovesti za tako kratko vrijeme. Uz sve ove prijedloge za izmjenama nedoreĉenih i uopštenih propisa, moramo da zakljuĉimo i sljedeće. Izmjena pravnih normi neće bitnije poboljšati stvarno stanje ukoliko organi starateljstva uz veća prava i dužnosti ne dobiju i veća materijalna sredstva za njihovo ostvarenje. Naĉelno davanje prvenstva prirodnom roditeljstvu u odnosu na usvojenje moguće je samo ako organi starateljstva raspolažu sa sredstvima kojima se takvo prvenstvo može obezbijediti. Pokušaj uspostavljanja biološke porodice neće ostati samo pokušaj ako se nastojanje zaposlenih u centrima za socijalni rad može propratiti i odgovarajućom materijalnom podrškom. 52 Vid. Krvavac, M., Jović, O., Međudržavno usvojenje – priznanje i izvršenje stranih odluka, Pravni život, br. 3-4/2008, str. 95–110. 53 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 4. 54 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2. 55 Vid. PZ RS, ĉl. 165, st. 1. 56 Vid. Konvencija o pravima djeteta, ĉl. 9. 57 Nešto sliĉno predviĊeno je i u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 313, st. 3 i 4. 58 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 94, st. 1 i 4; PZ BD BiH; ĉl. 79, st. 1 i 3; PZ Srbije, ĉl. 90, st. 2. Pojedini autori u prilog uvoĊenja uzrasnog ograniĉenja prije kog ne može doći do usvojenja, navode praksu pojedinih centara za socijalni rad pred kojima je dolazilo do usvajanja djece ĉije su majke odmah po roĊenju davale blanko saglasnost na usvojenje. O ovome, više vid. Bubić, S.; Traljić, N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 116. 256 �7. Priprema za usvojenje U pojedinim zakonodavstvima predviĊeno je da u pripremnom postupku za usvojenje organ starateljstva sam ili putem odgovarajuće organizacije vrši pripremu usvojioca, roditelja, usvojenika, kao i lica kod kojih se usvojenik nalazi na ĉuvanju i vaspitanju. O radu na pripremi roditelja, djeteta koje se usvaja kao i lica kod kojih se ono trenutno nalazi, posredno se govori i u Uputstvu o postupku za zasnivanje usvojenja Republike Srpske,59 dok o radu sa mogućim usvojiocima ni u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, ni u Uputstvu nema ni rijeĉi. Ĉini nam se, da bi i u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH trebalo jasno predvidjeti obavezu usvojioca da se podvrgne pripremi po posebnom programu. 60 Program pripreme bi trebalo da obavlja organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta odnosno boravišta mogućeg usvojioca. U toku pripreme usvojioca trebalo bi obratiti pažnju na više bitnih razloga kao što su: provjera motiva i postojanosti odluke da se bude usvojilac, provjera emocionalne stabilnosti usvojioca, davanje savjeta kako se suoĉiti sa ĉinjenicom dolaska nove osobe u porodicu, kako tu osobu prihvatiti na pravi naĉin i sl. 61 8. Zaključak Usvojenje je vremenom od ustanove koja je služila za obezbjeĊivanje djeteta licima koja nisu imala prirodno potomstvo, vremenom preraslo u jedan od vidova zaštite djeteta bez roditeljskog staranja. Ipak, ĉini nam se da se usvojenje i dalje ponekada koristi kao naĉin obezbjeĊivanja djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod plaštom usvojenja nerijetko se odigrava trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je naravno sakrivena od oĉiju javnosti. Da bogatstvo, odnosno siromaštvo mogu imati uticaja na zasnivanje usvojenja mogli smo se i sami uvjeriti u ne tako dalekoj prošlosti. Tokom proteklog rata i kod nas se desilo da je nekoliko desetina djece bilo nezakonito usvojeno u Italiji iako njihovi roditelji nikada nisu dali saglasnost sa usvojenjem. Nažalost, zbog siromaštva roditelja ova djeca su prvo bila smještena u Dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu, a onda su i usvojena, što je prouzrokovalo ozbiljne traume kako kod te djece, tako i kod njihovih roditelja. Da se ovakvi sluĉajevi ne bi ponavljali, i da usvojenje ne bi postalo ustanova ―pribavljanja― djece za bogate braĉne parove bez sopstvenog potomstva, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, zalažemo se za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. 59 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2–5. Vid. PZ Srbije, ĉl. 102. 61 Kao primjer za odreĊivanje ciljeva i zadataka organa starateljstva u postupku pripreme usvojioca za usvojenje, mogao bi poslužiti Pravilnik o programu pripreme za usvojenje Republike Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 60/05. 60 257 �Senior Assistant Dimitrije Ćeranić, LL.M. Faculty of Law University of East Sarajevo SUMMARY Although in almost all modern legal systems the adoption predominantly serves for the purpose of securing of the legal protection of a child without appropriate parent's care, it is not rare that the adoption is used as a means for finding a child to couples without naturally born children. In the so-called Third World countries the children trafficing is going on under the cover of the adoption. Rich couples adopt children of the poor parents who get the financial reward which is covered from the publicity. During the war in ex-Yugoslav countries it happened that poor families' children were adopted without consent of their natural parents. The adoption of children by the rich adopters should be prevented. Therefore, precise legal presumptions should be defined. In that sense, the author advocates the more precise enactment of conditions which define the family status of a child, the best interest of the child, personal characterictics and nationality of the adopter as well as the protection of the natural parenthood and the preparation for adoption. Key words: Adoption; Children trafficing; Poverty; Wealth. 258 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3000 Title A name given to the resource USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Author Author CERANIĆ, Dimitrije Abstract A summary of the resource. Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeđivanje porodičnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao način pronalaska djeteta bračnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati bračni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju određenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od očiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata događalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se spriječila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodičnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, ličnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ca0d71a1fc79b8e568c34d9448c0821d.pdf a8ea38183be18f40d6b0aedf6bfe45fc PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku A Notion and Forms of International Criminal Justice Assistance with Special Emphasis on Rights of Suspects and the Accused in an Extradition Proceeding Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, redovni profesor e-mail: tbubalovic@pravri.hr Sažetak: Jedan od oblika međunarodne saradnje država u borbi protiv kriminaliteta jest i pružanje uzajamne pravne pomoći u krivičnim stvarima. Međunarodna krivičnopravna pomoć podrazumijeva skup različitih radnji i mjera, koje preduzimaju pravosudna i druga državna tijela s ciljem ostvarenja saradnje država u vršenju krivičnog pravosuđa. Ta saradnja odvija se na osnovu međunarodnih i domaćih pravnih propisa. S obzirom na sve veću brojnost tih propisa, danas se sve više govori o „pravu međunarodne krivičnopravne pomoći“, koja postaje sve izgrađenije i prepoznatljivije pravno područje. Ključne riječi: međunarodna saradnja, međunarodna krivičnopravna pomoć, oblici uzajamne međunarodne pomoći u krivičnim stvarima, prava osumnjičenih odnosno optuženih osoba. Osnovni međunarodni dokumenti o pružanju međunarodne krivičnopravne pomoći su: Evropska konvencija o izručenju sa dopunskim protokolima (1957), Evropska konvencija o uzajamnoj pomoći u krivičnim stvarima sa dodatnim protokolima (1959), Evropska konvencija o međunarodnoj validnosti krivičnih presuda (1970) i Evropska konvencija o prenosu postupaka u krivičnim predmetima (1972). Glavni domaći pravni propis u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (ZMPPKS). Uz navedene pravne propise, važna su i osnovna načela međunarodne krivičnopravne saradnje: identitet norme, uzajamnost (reciprocitet), ekstradibilnost, načelo locus regit actum i načelo ne bis in idem. http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15212 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 JEL klasifikacija: K14, K33 Historija članka Dostavljen: 01.10.2014. Recenziran: 19.11.2014. Prihvaćen: 12.01.2014. 35 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema ZMPPKS, međunarodna pravna pomoć odvija se u četiri osnovna oblika: a) „mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć (u užem smislu), b) izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba, c) ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja i d) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Najznačajniji i najsloženiji oblik međunarodne krivičnopravne pomoći je izručenje (ekstradicija). Postupak izručenja je detaljno normiran i u domaćem (ZMPPKS) i u međunarodnom pravu (bilateralni i multilateralni ugovori). Važan aspekt ove saradnje su i prava osumnjičenih odnosno optuženih osoba, prije svega u ekstradicionom postupku, u koja spadaju: pravo na obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njihovo izručenje, pravo na branitelja, pravo prisustva radnjama u postupku izručenja, pravo na pravedno i humano postupanje, pravo na žalbu protiv odluka o izručenju, te neka druga prava. Ta prava trebaju biti jamstvo zakonitog, pravičnog i humanog postupanja domaćih i međunarodnih pravosudnih i drugih tijela u svim oblicima pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći, posebno onim u kojima se ograničavaju ili privremeno oduzimaju osnovna ljudska prava i slobode. Bosna i Hercegovina je prihvatila sve relevantne međunarodne konvencije u tom području. Pored toga, navedenim domaćim zakonom je na adekvatan način uredila sva bitna pitanja međunarodne krivičnopravne pomoći u skladu sa međunarodnim standardima. 36 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku Abstract: One of the forms of international cooperation among States in fighting against criminality is to provide for mutual legal assistance in criminal matters. International criminal justice assistance includes a set of different actions and measures undertaken by judicial and other state bodies in order to achieve the cooperation among States to exercise criminal justice system. This cooperation takes place on the basis of international and national legislation. Due to the increasing number of these regulations, the phrase “Law on International Criminal Justice Assistance” could be increasingly used today which is therefore becoming completely formed and recognizable legal field. Fundamental international documents on providing for international criminal justice assistance are: the European Convention on Extradition with additional protocols (1957), the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters with additional protocols (1959), the European Convention on the International Validity of Criminal Judgments (1970) and the European Convention on the Transfer of Proceedings in Criminal Matters (1972). The main domestic legal act in Bosnia and Herzegovina is the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters (ZMPPKS). In addition to these already mentioned legal acts, basic principles of international criminal justice cooperation are also very significant: identity of norm, reciprocity, ability of extradition, the principle locus regit actum and the principle ne bis in idem. Keywords: international cooperation, international criminal justice assistance, forms of international mutual assistance in criminal matters, the rights of suspects and accused persons. JEL Classification: K14, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15212 Article History Submitted: 01.10.2014. Resubmited: 19.11.2014. Accepted: 12.01.2014. According to ZMPPKS, international legal assistance is divided into four fundamental forms: (a) “small” international criminal justice assistance (in the narrow sense), (b) extradition of suspects, the accused and convicted persons, (c) transfer and over the case in criminal proceedings, and (d) the recognition and enforcement of foreign judicial decisions. The most important and the most complex form of international criminal justice assistance is extradition. Extradition procedure is normatively regulated in detail in national (ZMPPKS) as well as in international law (bilateral and multilateral treaties). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 37 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović An important aspect of this cooperation are the rights of suspects and accused persons, primarily in extradition procedure which include: the right to information about why and on what evidence the extradition is requested, the right to counsel, the right to be present during actions in the process of extradition, the right to fair and humane treatment, the right to appeal against decisions on extradition, and some other rights. These rights should be a guarantee of legal, fair, and humane treatment of domestic and international judicial and other authorities in all aspects of providing international criminal legal assistance, particularly in those that restrict or temporarily deprive someone of basic human rights and freedoms. Bosnia and Herzegovina has accepted all relevant international conventions in this area. In addition, the mentioned domestic act adequately regulates all important issues of international criminal justice assistance in accordance with international standards. 38 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 1. Pojam i značaj međunarodne kaznenopravne pomoći Jedan od oblika međunarodne suradnje država je i kaznenopravna suradnja u borbi protiv kriminaliteta. Ona se odvija uzajamnim pružanjem međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima.1 Potreba za provođenjem ovog oblika međunarodne suradnje uvjetovana je sve većom rasprostranjenosti i učestalosti činjenja teških kaznenih djela koja prelaze državne granice. Naime, kriminalitet više nije problem samo jedne države već je danas, u doba globalne komunkacije ljudi i dobara, teško rješiv problem čitave međunarodne zajednice. U rješevanju organiziranog i transnacionalnog (prekograničnog, umreženog) kriminala moraju se uključiti, pored nacionalnih tijela kaznenog progona i suđenja, i pravosudna tijela drugih država s ciljem pronalaženja i uhićenja počinitelja kaznenih djela, osiguranja dokaza za kazneni postupak, poduzimanja određenih procesnih radnji na teritoriju druge države (npr. saslušanje žrtve ili svjedoka) te pomoć prilikom izvršenja izrečenih kaznenopravnih sankcija. Međunarodna kaznenopravna pomoć podrazumijeva skup različitih radnji i mjera koje poduzimaju pravosudna i druga državna tijela s ciljem ostvarenja suradnje država u vršenju kaznenog pravosuđa.2 Međunarodna kaznenopravna suradnja može se odrediti i kao skup pravila kojima se uređuje postupanje tijela kaznenog postupka u poduzimanju radnji na zahtjev tijela druge države.3 Konačni cilj te suradnje je uspješnija borba protiv prije svega organiziranog i prekograničnog kriminaliteta odnosno ostvarivanja prava na kažnjavanje počinitelja tih kaznenih djela.4 Suradnja država u navedenom pravcu odvija se u više pravaca, ovisno o tome što se njome želi postići: pomaganje u provođenju kaznenog postupka, ili pomoć pri izvršenju već izrečene kaznene sankcije, ili jedno i drugo. Ta suradnja može se sastojati i u 1 O pojmu međunarodne kaznenopravne pomoći, detaljnije v. Bubalović, T. – Pivić, N., Krivično procesno pravo – Posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, 2014., str. 247 - 250., SijerčićČolić, H., Krivično procesno pravo – knjiga II, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2012., str. 247., Simović, M. N. - Simović, V. M., Krivično procesno pravo II – Posebni dio, 2. izdanje, Istočno Sarajevo, 2011., str. 365-366, Sladoje, N., Međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima, Pravo i pravda, 12/2004, Sarajevo, str. 281-286. 2 Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć – Uvod u teoriju međunarodne kaznenopravne pomoći, Zagreb, 2006 ., str. 3. i dalje, Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 247., Bubalović, T. – Pivić, N., KPP II, 2014., str. 248. 3 Tako, Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2013., str. 125. 4 Više o tome: Bavcon Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 138; Krapac, D., op. cit. u bilj. 2, str. 3., Stojanović, Z., Međunarodno kazneno pravo, Beograd, 2008., str. 199-200. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 39 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović poduzimanju pojedinih procesnih radnji s ciljem pribavljanja dokaza, zbog čega se govori i o „procesno-dokaznom“ karakteru međunarodne kaznenopravne suradnje.5 Iz navedenog proizlazi iznimno veliko značenje ustanove međunarodne kaznenopravne suradnje, jer se samo pružanjem međusobne institucionalne i operativne (procesne) pomoći može uspješno boriti protiv svih oblika organiziranog i transnacionalnog kriminaliteta. Suradnja država u kaznenim stvarima može biti unutarnja ili međunarodna. Unutarnja se odnosi na suradnju tijela kaznenog postupka iste države, a međunarodna (vanjska) na suradnju pravosudnih i drugih državnih tijela između više država. Međunarodna kaznenopravna pomoć može biti aktivna i pasivna. Aktivnu pravnu pomoć pruža zamoljena država, a pasivna pravna pomoć je na strani države moliteljice. Ona može biti primarna i sekundarna. Primarna pomoć slijedi prije okončanja kaznenog postupka,6 a sekundarna u postupku izvršenja kaznenopravne sankcije.7 Međunarodna kaznenopravna suradnja može biti univerzalna i regionalna, a po svome obimu dvostrana i višestrana.8 Prema subjektu, međunarodna kaznenopravna suradnja podrazumijeva suradnju: tijela kaznenog progona, sudova te tijela izvršenja kaznenih sankcija. U pravnoj teoriji se međunarodna kaznenopravna pomoć prije svega dijeli na onu u užem i širem smislu. Međunarodna kaznenopravna pomoć u užem obuhvaća radnje i mjere kaznenog postupka koje poduzimaju domaći sudovi na molbu strane države ili strani sudovi na molbu domaće države.9 Postupak pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći u užem smislu ima za cilj pomaganje u vođenju stranog kaznenog postupka.10 Kaznenopravna pomoć u užem smislu se nekada označava kao „mala“ kaznenopravna pomoć.11 Kaznenopravna pomoć u širem smislu obuhvaća ostale 5 Tako, Škulić, M., Krivično procesno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 2010., str. 532. Tradicionalni oblici primarne međudržavne kaznenopravne saradnje su: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć, prijenos kaznenog postupka i izručenje radi suđenja. 7 Sekundarna međunarodna kaznenopravna suradnja obuhvaća oblike suradnje poslije završenog postupka (post judicium): izručenje radi izvršenja kazne ili druge mjere, izvršenje strane kaznene presude i vršenje nadzora nad uvjetno osuđenim i uvjetno otpuštenim osobama. 8 Usp. Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 126. 9 Zlatarić, B. – Damaška, M., Rječnik kaznenog prava i postupka, Zagreb, 1966., str. 160; Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368-373. 10 Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368. 11 Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 251. 6 40 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku vidove suradnje među državama i označava se kao „velika“ kaznenopravna pomoć.12 Međunarodna suradnja država u kaznenim stvarima odvija se na osnovu međunarodnih ugovora koji mogu biti bilateralni i multilateralni.13 U pravilu, međunarodnim ugovorima uređuju se načelna pitanja, kao što su uvjeti za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih osoba te razlozi (osnove) za izvođenje kaznenoprocesnih radnji na teritoriju druge države. Sam način i forma poduzimanja pojedinih radnji u pravilu je uređena domaćim propisima. Pri tome treba naglasiti da i u pitanjima međunarodne kaznenopravne pomoći međunarodno pravo uvijek ima prednost pred unutarnjim pravom, što znači da je primjena unutarnjeg prava supsidijarna. S obzirom na sve veću brojnost međunarodnih pravnih propisa, uz nacionalne pravne izvore, danas se sve više govori o „pravu međunarodne kaznenopravne pomoći“, koje postaje sve izgrađenije i prepoznatljivije pravno područje.14 Osnovni međunarodni dokumenti o pružanju međunarodne kaznenopravne pomoći su: Europska konvencija o izručenju sa dopunskim protokolima (1957),15 Europska konvencija o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima sa dodatnim protokolima (1959), Europska konvencija o međunarodnoj validnosti kaznenih presuda (1970), Europska konvencija o prijenosu postupaka u kaznenim predmetima (1972) te Europska konvencija o transferu osuđenih osoba (1983). Većina nacionalnih zakonodavstava je ratificirala navedene ali i druge konvencije u tom području. Osnovni unutarnji (domaći) pravni propis u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS).16 Na taj način BiH je 12 Škulić, M., KPP, 2010., str. 531. O drugim oblicima međunarodne kaznenopravne pomoći, v. Bejatović, S., KPP, 2008., str. 547. 13 O tim ugovorima, detaljnije: Sijerčić-Čolić, H., Evropsko krivično pravo – regionalna pravna pravila o kaznenom postupku, Pravo i pravda, 1/2008, Sarajevo, str. 20-26. 14 Više o tome: Satzger, H., Internationales und Europaisches Strafrecht, Baden-baden, 2005., str. 26. Pravila o međunarodnoj kaznenopravnoj suradnji u nedavnoj prošlosti bila su najvažnije područje koje je uređivalo međunarodno kazneno pravo. Ta je materija bila uređena nacionalnim pravilima namijenjenih postupanju u stvarima s inozemnim obilježjem. Međunarodna suradnja danas se proširuje i na međunarodne kaznene sudove, posebno na Međunarodni kazneni sud (MKS). Usp. Josipović, I. et al., Stalni međunarodni kazneni sud, Zagreb, 2001., Bejatović, S., Međunarodna krivičnopravna pomoć i Međunarodni krivični sud, Beograd, 2007. 15 Europska konvencija o izručenju zajedno s dva Dodatna protokola u BiH je objavljena u „Sl. glasniku BiH“ - Međunarodni ugovori, broj 4/2005. 16 Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS) - Sl. Glasnik BiH, 53/09. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 41 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović u okviru svoga unutarnjeg prava kroz navedeni državni zakon na potpun način uredila sva bitna pitanja međunarodne kaznenopravne pomoći.17 2. Načela međunarodne kaznenopravne suradnje Najvažnija načela međunarodne kaznenopravne suradnje su: (a) identitet norme, (b) uzajamnost (reciprocitet), (c) specijalnost, (d) ekstradibilnost, (e) načelo locus regit actum i (f) načelo ne bis in idem.18 Ova se načela ne primjenjuju u jednakom obimu i na isti način kod svih oblika međunarodne kaznenopravne saradnje. Identitet norme podrazumijeva da kazneno djelo mora biti kažnjivo u obje države koje su subjekti suradnje, odnosno da je djelo povodom kojeg se zahtijeva određena međunarodna pomoć, predviđeno kao kazneno djelo i u državi moliteljici i u zamoljenoj državi (idem delictum). Ovo načelo ima posebno značenje u onim vidovima kaznenopravne suradnje u kojima se mogu ugroziti ili povrijediti osnovna prava i slobode pojedinca (npr. izručenje, prijenos kaznenog postupka).19 Reciprocitet (ili uzajamnost) u međunarodnom kaznenom pravu predstavlja jamstvo jedne države drugoj da će u istim ili sličnim slučajevima postupiti jednako prema državljaninu te druge države, što znači da se može očekivati da će država moliteljica izvršiti sličnu zamolnicu domaćih pravosudnih tijela. Specijalnost u području provođenja međunarodne kaznenopravne suradnje podrazumijeva vezanost postupanja za određeno kazneno djelo i određenu osobu. To znači da zamoljena država može postupati samo u odnosu na kazneno djelo za koje ima odobrenje (zahtjev) države moliteljice i samo u odnosu na osobu na koju se odnosi zahtjev. Ekstradibilnost (izručivost) u biti znači da je izručenje moguće samo za određena 17 Bosna i Hercegovina je, gledano regionalno, već sklopila dvostrane (bilateralne) ugovore sa Republikom Hrvatskom (Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Službeni glasnik BiH - Međunarodni ugovori, 11/2005) i Republikom Srbijom (Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izmjenama i dopunama Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. II. 2010.). 17 O tim načelima detaljnije v. Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 128., Degan, V. Đ – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005; Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 37. 18 O tome: Škulić, M., KPP 2010., str. 533-534. 19 Više o tome: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 128. 42 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku kaznena djela. Načelo locus regit actum omogućava da se međunarodna kaznenopravna suradnja ostvaruje primjenom domaćih pravila. Za validnost radnji pravne pomoći mjerodavno je domaće pravo. Načelo ne bis in idem znači zabranu da se nekoj osobi ponovno sudi ili da se ona ponovno kazni za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđena ili oslobođena u skladu sa zakonom. Ova zabrana osim u nacionalnom pravu, vrijedi i u međunarodnom pravu.20 U teoriji se kao opća načelna pravila pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći najčešće navode ona koja se odnose na: (a) uređivanje postupka povodom kojeg se zahtijeva i ostvaruje pravna pomoć, (b) određivanje nadležnih tijela za pružanje te pomoći, (c) formu i sadržaj zamolnica za pravnu pomoć, (d) pretpostavke pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći, (e) ostala opća pravila pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći (npr. ona o primjeni načela uzajamnosti, zaštiti podataka, jeziku, troškovima postupka i dr.).21 3. Oblici međunarodne kaznenopravne pomoći Najvažniji i najuređeniji oblici međunarodne kaznenopravne pomoći su: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć (u užem smislu); izručenje (ekstradicija); prijenos kaznenog postupka; priznanje i izvršenje strane kaznene presude; prijenos nadzora nad uvjetno osuđenim i uvjetno otpuštenim osobama.22 U novijim izvorima spominje se i: privremeno oduzimanje imovine stečene kaznenim djelom; prikupljanje i razmjena podataka te regionalni i subregionalni pravosudni sporazumi.23 4. Zakonsko uređenje međunarodne kaznenopravne pomoći u Bosni i Hercegovini Međunarodna kaznenopravna pomoć u Bosni i Hercegovini uređena je Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: 20 V. čl. 4. Protokola 7 uz EKLJP, čl. 14. MPGPP, i čl. 20. Statuta MKS. O tome: Škulić, M., KPP 2010., str. 533-534. 22 Prema: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 126. 23 Degan V. Đ. - Pavišić, B., Mađunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 281-286., Bassiouni, Ch., Introduction to Interantional criminal Law, Bruxelles, 2002., str. 426. O pojmu i vrstama međunarodne kaznenopravne pomoći v. Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368-404. 21 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 43 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović ZMPPKS).24 Tim je zakonom uređen način i postupak pružanja međunarodne pravne pomoći u: (a) kaznenim stvarima, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno ili ako međunarodni ugovor ne postoji, (b) prekršajnim postupcima pred sudovima ili upravnim tijelima u pogledu prekršaja za koje su prema propisima u BiH predviđene zatvorske ili novčane kazne i (c) u odnosu na međunarodne sudove i druge međunarodne organizacije čiji je član Bosna i Hercegovina, kad je to određeno međunarodnim ugovorom (čl. 1. ZMPPKS).25 5. Područje primjene i oblici međunarodne kaznenopravne pomoći Prema čl. 8. ZMPPKS, međunarodna pravna pomoć obuhvaća: (1) opće vidove pravne pomoći i (2) posebne vidove pravne pomoći. Opći vidovi pravne pomoći najčešće se određuju kao „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć. Posebni vidovi pravne pomoći su izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, okrivljenih i osuđenih osoba; ustupanje i preuzimanje kaznenog gonjenja te priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u domaćem pravu postoje četiri osnovna oblika pružanja međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima: (1) „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć (u užem smislu), (2) izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, okrivljenih i osuđenih osoba, (3) ustupanje i preuzimanje kaznenog gonjenja i (4) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka.26 Za svaki od navedenih oblika međunarodne kaznenopravne pomoći detaljno su propisana osnovna načela, uvjeti, pretpostavke i način njihova provođenja. 24 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS), Sl. Glasnik BiH, 53/09. Država moliteljica je država iz koje nadležno pravosudno tijelo podnosi zamolnicu. Zamoljena država je država čijem se nadležnom pravosudnom tijelu dostavlja zamolnica. Domaće pravosudno tijelo su sudovi i tužiteljstva koji su posebnim zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći, kao i sva tijela koja prema ovom zakonu mogu tražiti međunarodnu pravnu pomoć. Strana pravosudna tijela su strani sudovi i druga tijela koji su prema pravu zamoljene države nadležni za postupanje u kaznenim i prekršajnim stvarima. 26 U kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ova je materija na nižim nivoima vlasti (FBiH, RS, BD BiH) uređena i drugim zakonskim propisima. 25 44 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 6. Opća načelna pravila o međunarodnoj pravnoj pomoći prema ZMPPKS Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice, koja mora biti prevedena i na jezik države moliteljice. Zamolnica mora imati pisanu formu i sadržavati sve bitne podatke kako bi se po njoj moglo postupiti. Zamolnice domaćih pravosudnih tijela za međunarodnu pravnu pomoć, u pravilu, dostavljaju se stranim pravosudnim tijelima posredstvom nadležnih ministarstava. Iznimno, domaće pravosudno tijelo može zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom tijelu, kad je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom. U hitnim slučajevima, kad je to predviđeno međunarodnim ugovorom, zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati posredstvom Međunarodne organizacije kriminalastičke policije (INTERPOL-a). O zamolnici stranog pravosudnog tijela odlučuje nadležno domaće pravosudno tijelo prema domaćim propisima, osim ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno (čl. 4 - 6. ZMPPKS). Zakon je posebno propisao fakultativne i obligatorne osnove za odbijanje zamolnice stranog pravosudnog tijela. Tako, prema čl. 9. ZMPPKS nadležno domaće pravosudno tijelo može odbiti zamolnicu (fakultativna osnova) za međunarodnu pravnu pomoć: (a) ako bi udovoljavanje zamolnici bilo u suprotnosti s pravnim poretkom Bosne i Hercegovine ili bi moglo nanijeti štetu njenom suverenitetu ili sigurnosti, (b) ako se zamolnica odnosi na djelo koje se smatra političkim kaznenim djelom ili djelom povezanim s političkim kaznenim djelom i (c) ako se zamolnica odnosi na vojna kaznena djela. Međutim, zamolnica se neće odbiti za kaznena djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, kao i pokušaji izvršenja ovih kaznenih djela, te saučesništvo u izvršenju ovih kaznenih djela. Prema čl. 10. ZMPPKS, nadležno domaće pravosudno tijelo mora odbiti zamolnicu (obligatorna osnova) za međunarodnu pravnu pomoć: (a) ako je za isto kazneno djelo okrivljena osoba iz materijalnopravnih razloga oslobođena od krivnje ili je protiv nje obustavljen postupak, ili ako je oslobođena od kazne, ili ako je sankcija izvršena ili se ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda, (b) ako se protiv okrivljene osobe u Bosni i Hercegovini vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela, osim ako bi izvršenje zamolnice moglo dovesti do odluke o puštanju okrivljene osobe na slobodu i (c) ako bi kazneno gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu bilo isključeno zbog zastarjelosti. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 45 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema načelu uzajamnosti (reciprociteta), zamolnici za međunarodnu kaznenopravnu pomoć pravosudnog tijela države s kojom Bosna i Hercegovina nema zaključen ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći, bit će udovoljeno samo ako se na osnovu garancija koje je dala država moliteljica može očekivati da bi ta država izvršila sličnu zamolnicu domaćih pravosudnih tijela (čl. 12. ZMPPKS). 7. Pojedini oblici međunarodne kaznenopravne pomoći prema ZMPPKS 7.1. „Mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć Zakon podvodi „malu“ međunarodnu kaznenopravnu pomoć, koja se još naziva i kaznenopravna pomoć u užem smislu, pod „opće vidove međunarodne pravne pomoći“. „Mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć podrazumijeva međunarodnim i unutarnjim pravilima uređen oblik međunarodne suradnje u poduzimanju radnji i mjera povodom kaznenog djela na temelju molbe tijela druge države prije, tokom i nakon kaznenog postupka.27 Ona je najčešći oblik međunarodne suradnje država u borbi protiv kriminaliteta. Najznačajniji međunarodni izvor „male“ međunarodne kaznenopravne pomoći je Europska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima (1959) 28 i njezina dva dodatna protokola (1978, 2001). U tom području suradnje važnost imaju i Preporuka VE (1987) 1 o europskoj međudržavnoj suradnji u kaznenim stvarima te Preporuka (1999) 6 o poboljšanju praktične primjene europskog sporazuma o slanju zahtjeva za pravnu pomoć. Statut Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Statut stalnog Međunarodnog kaznenog suda (MKS) također sadrže načelna pravila o pružanju ovih oblika međunarodne pomoći. Tako, prema čl. 9. st. 2. Statuta MKSJ, taj sud ima primat u vođenju kaznenih postupaka u odnosu na nacionalne sudove, a prema čl. 18. tog Statuta države članice dužne su pružati pomoć Tužilaštvu MKSJ u pokretanju i vođenju tih postupaka, posebno u poduzimanju procesnih radnji na njihovom teritoriju. I čl. 29. istog Statuta propisuje da su države dužne surađivati sa MKSJ u istragama i gonjenju osoba optuženih za djela iz njegove nadležnosti i bez odlaganja izvršiti svaki njegov zahtjev koji bi se odnosio na identifikaciju i pronalaženje osoba, pribavljanje dokaza, 27 Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 95. i 96; Bubalović, T. – Pivić, N., KPP II, 2014., str. 256., Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 130; Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 251. 28 Eng. European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters - ETS 30. 46 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku lišavanje slobode i pritvaranje, te njihovu predaju tom sudu.29 Prema čl. 86. Statuta MKS (Rimski statut) države su dužne surađivati sa MKS u istragama i gonjenju kaznenih djela iz nadležnosti tog Suda. Prema čl. 13. ZMPPKS, „mala” međunarodna kaznenopravna pomoć obuhvaća izvršenje pojedinih procesnih radnji, kao što su: dostavljanje poziva osumnjičenom, optuženom, svjedoku, vještaku, osobi lišenoj slobode ili drugom učesniku u kaznenom postupku; dostavljanje akata, pisanih materijala i drugih predmeta koji su u vezi s kaznenim postupkom u državi moliteljici; privremeno oduzimanje predmeta; predaja privremeno oduzetih predmeta državi moliteljici; saslušanje optuženog, svjedoka i vještaka; uviđaj, pretres prostorija i osoba; zapljena i kontroliranje isporuka; nadzor i telefonsko prisluškivanje; razmjena određenih informacija i obavještenja; kao i druge radnje koje se mogu pojaviti u kaznenom postupku koje zahtijevaju međunarodnu pravnu pomoć, a nisu u suprotnosti sa zakonom. To su tzv. opći vidovi međunarodne pravne pomoći. Zakon poznaje i poseban oblik pružanja te pomoći. Tako, ako je riječ o kaznenom djelu koje spada u tzv. prekogranični kriminal, nadležno tužiteljstvo u BiH može zaključiti sporazum s nadležnim tijelima strane države o formiranju zajedničkog istražnog tima (joint investigation teams) radi vođenja zajedničke kaznene istrage na teritoriji jedne ili više država ugovornica (čl. 24. ZMPPKS BiH). Za „malu“ međunarodnu kaznenopravnu pomoć ne zahtijeva se uvijek identitet norme, zbog same prirode ovog oblika suradnje država ali i zbog toga što se tim radnjama pomoći u pravilu ne zahvaća u područje osnovnih ljudskih prava. Nasuprot tome, u okviru pružanja ove vrste pomoći važi načelo locus regit actum, što znači da procesne radnje poduzete od strane zamoljene države u skladu s njezinim zakonima, imaju formalnopravnu važnost i u državi moliteljici. 7.2. Izručenje (ekstradicija) Izručenje (ekstradicija)30 je najsloženiji oblik međunarodne kaznenopravne pomoći, koja se sastoji u predaji tražene osobe stranoj državi s ciljem omogućavanja pokretanja i vođenja kaznenog postupka ili izdržavanja kaznene sankcije.31 Postupak 29 Usp. Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 253. Izručenje treba razlikovati od protjerivanja, deportacije, otmice, lišenja slobode i fizičkog dovođenja neke osobe iz inozemstva. 31 O tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 151. O pretpostavkama za izručenje v. Odluku Ustavnog suda BiH, AP 244/2005, od 9. II. 2006. i odluku 30 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 47 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović izručenja32 je detaljno normiran i u domaćem i u međunarodnom pravu (bilateralni i multilateralni ugovori).33 Izručenje se zasniva na načelu: aut judicare aut tradere (ili sudi, ili izruči). Izručenjem se sprječava počinitelj kaznenog djela da izbjegne kazneni postupak ili izvršenje kaznenopravne sankcije.34 Izručenje je moguće nakon provedenog odgovarajućeg zakonskog postupka i donesene zakonite odluke.35 Najvažniji međunarodni dokument o izručenju je Europska konvencija o izručenju (1957)36 i njezini dodatni protokoli (1975, 1978).37 Ta je Konvencija po pravnoj snazi iznad svih dvostranih ugovora o izručenju (čl. 28. ZMPPKS), što znači da ugovorne strane mogu međusobno zaključiti bilateralne ili multilateralne ugovore samo ako nisu u suprotnosti s ovom Konvencijom. Time se isključuje primjena različitih rješenja predviđenih dvostranim ugovorima ili nacionalnim pravima.38 Posebno značenje u ekstradicionom postupku imaju Preporuka (1996) 9 o praktičnoj primjeni Europske konvencije o izručenju i Preporuka (1984) 12 o stranim zatvorenicima.39 U procesnopravnom smislu, izručenje (ekstradicija) je formalni, zakonom propisani postupak u kojem se na temelju zaključenog pravnog posla između dvije države zahtijeva izručenje određene osobe drugoj državi na osnovu zakona s ciljem ESLJP, Ph. B. Franklin vs. UK. 7729/76 od 17. XII. 1976. O identitetu norme kao bitnoj pretpostavci izručenja, v. odluku Vrhovnog suda RH, II-8 Kr.268/01, od 16. V. 2001. O razlozima isključenja izručenja, v. odluku Vrhovnog suda Srbije, Kž-385/77. 32 O uređenju ekstradicionog postupka u uporednom pravu, v. Vasiljević, T., Sistem krivičnog procesnog prava, Beograd, 1981., str. 739. 33 Usp. Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 262. 34 Pod izručenjem treba razumjeti i predaju predmeta kojima je kazneno djelo počinjeno (instrumenta sceleris) i predmeta na kojima je ono počinjeno ili koji su nastali kaznenim djelom (producta sceleris). O tome: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 147. 35 Usp. Škulić, M., KPP 2010., str. 536-544. 36 Eng. European Convention on Extradition - ETS 024. 37 Europska konvencija o izručenju od 13. XII. 1957. stupila je na snagu 18. IV. 1960, te dopunski protokoli od 15. X. 1975. i 17. III. 1978. - prvi dopunski protokol je stupio na snagu 20. VIII. 1979, a drugi 5. VI. 1983; ovi su dokumenti u BiH na snazi od 24. VII. 2005. 38 Tako, Tomašević. G., Temeljni instituti međunarodnog kaznenog procesnog prava, Zbornik radova PF Split, 41/2004, 205. 39 O pravnim izvorima Europske unije, detaljnije v. Meškić, Z. – Samardžić, D., Pravo Evropske unije I, Sarajevo, 2012., str. 168-253. 48 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku vođenja kaznenog postupka ili izvršenja izrečene kaznene sankcije.40 S tim u vezi, izručenje može biti aktivno – na strani države koja traži izručenje (država moliteljica), i pasivno izručenje – na strani države od koje se traži izručenje (zamoljena država).41 Izručenje kao pravni posao među državama primarno je uređen međunarodnim ugovorima a supsidijarno unutarnjim pravom (primjenom načela reciprociteta).42 Osnovna načela izručenja su: (a) reciprocitet, (b) identitet norme (obostrana kažnjivost), (c) specijalitet i (d) ekstradibilnost.43 Načelo reciprociteta znači da zamoljena država svoju pozitivnu odluku o izručenju uvjetuje s identičnim postupanjem i istom odlukom države moliteljice u sličnom slučaju. Načelo identiteta norme znači da kazneno djelo povodom kojeg se traži izručenje mora biti kažnjivo i u državi moliteljici i u zamoljenoj državi (obostrana kažnjivost). Načelo specijaliteta znači da država moliteljica može kazneno goniti i kazniti izručenu osobu samo za ona kaznena djela izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje, a ne i za druga kaznena djela. Načelo ekstradibilnosti znači da je izručenje moguće samo u pogledu onih kaznenih djela koja su kao takva bila unaprijed određena međunarodnim ugovorom ili unutarnjim pravom, što znači da ta kaznena djela moraju biti „izručiva“ (ekstradibilna).44 U uporednom pravu, postupak izručenja uređuje se kao: (a) isključivo sudski, (b) isključivo administrativni ili (c) mješoviti, sudsko - administrativni postupak.45 Ekstradicioni postupak u BiH, uređen Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, mješoviti je sudsko - administrativni postupak. 40 Izručenje (ekstradicija) se u teoriji još određuje kao: „poseban međunarodnopravi pravni posao“, „poseban sudski akt“, „akt međunarodne kaznenopravne pomoći“, „akcija predaje učinioca kaznenog djela; prema: Simović, M.N. - Simović, V.M., KPP II, 2011., str. 383-384. 41 Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., 148. 42 O tome: Degan, V. Đ. – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 345. O pojmu i vrstama ekstradicije (ugovorna i zakonska), v. Bejatović, S., KPP, 2008., str. 551; Radulović, D., Krivično procesno pravo, Podgorica, 2002., str. 464. 43 Više o tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 154-155; Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 36., Konaković, S., Pojam i suština ekstradicije, u: Ljudska prava, 3-4/2006, Sarajevo, 2006. 44 O tome: Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006, str. 36; Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 262. 45 Tako, Vasiljević, T., Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ, Beograd, 1981., str. 437. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 49 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema čl. 32. ZMPPKS, izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih ili osuđenih stranih državljana iz Bosne i Hercegovine u drugu državu vrši se prema odredbama domaćeg zakona ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak pred međunarodnim kaznenim sudovima uređuje se posebnim zakonom. Prema čl. 33. st. 1. ZMPPKS, izručenje stranaca drugoj državi može biti dopušteno radi: (a) kaznenog gonjenja ili (b) izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora. Izručenje je moguće samo za kaznena djela kažnjiva i prema zakonima Bosne i Hercegovine i prema zakonima države moliteljice (načelo identiteta norme), za koja je predviđena kazna zatvora od najmanje jedne godine. Izručenje radi izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora dopušteno je ako trajanje izrečene kazne ili njezin preostali dio koji se treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca. Članak 34. ZMPPKS propisuje stroge uvjete za izručenje tražene osobe drugoj državi, posebno navodi smetnje za to izručenje koje mogu biti vezane uz: državljanstvo počinitelja, vrstu kaznenog djela,46 vrstu postupka i vrstu odnosno prirodu sankcije. Postupak izručenja osumnjičenih, optuženih ili osuđenih stranaca pokreće se po zamolbi strane države (države moliteljice) koju podnosi diplomatskim putem ili direktno Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. Uz molbu za izručenje podnose se potrebni dokumenti predviđeni međunarodnim ugovorom (čl. 35. ZMPPKS). Primljenu zamolbu za izručenje i dostavljenu dokumentaciju Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine odmah prosljeđuje Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine ispituje je li molba podnesena u skladu sa zakonom, pa ako utvrdi da je uz molbu dostavljena potrebna dokumentacija, prosljeđuje je bez odgađanja Sudu Bosne i Hercegovine na rješavanje. Sud Bosne i Hercegovine, rješavajući po molbi strane države za izručenje, ispituje i odlučuje da li su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje. Ako nadležno vijeće tog Suda nađe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijet će rješenje kojim se odbija molba za izručenje. Ovo se rješenje potom dostavlja vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koje može, po saslušanju tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, to rješenje: potvrditi, ukinuti ili preinačiti. Pravomoćno rješenje kojim se odbija 46 Kaznena djela koja podliježu izručenju određuju se ili: (a) enumeracijom (nabrajanjem pojedinih kaznena djela) ili (b) generalnom klauzulom (određivanjem općih kriterija za koja je kaznena djela moguće izručenje). 50 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku izručenje dostavlja se stranoj državi posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Ako vijeće Suda Bosne i Hercegovine nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdit će to rješenjem. Protiv tog rješenja ima se pravo žalbe vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Ako vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine povodom žalbe na rješenje nađe da je žalba neosnovana i da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca ili ako protiv prvostupanjskog rješenja vijeća ne bude podnesena žalba, predmet se dostavlja ministru pravde Bosne i Hercegovine koji odlučuje o izručenju. Konačno rješenje o izručenju donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine (čl. 47. ZMPPKS). Ako je vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravomoćnim rješenjem utvrdilo da su ispunjene pretpostavke za izručenje stranca, ministar pravde Bosne i Hercegovine, nakon uvida u cjelokupni ekstradicioni spis, donosi rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje stranca. Protiv tog rješenja ne može se izjaviti žalba. Ministar pravde Bosne i Hercegovine može odbiti izručenje ako su u pitanju kaznena djela za koja je domaćim zakonom predviđena kazna zatvora do tri godine ili ako je strani sud izrekao kaznu zatvora do jedne godine. U slučaju da ministar pravde Bosne i Hercegovine odbije izručenje osobe za koje je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćnim rješenjem utvrdio da su ispunjene pretpostavke za izručenje, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine može pokrenuti upravni spor (čl. 46. st. 4. ZMPPKS). Rješenje ministra pravde Bosne i Hercegovine kojim je dopušteno izručenje stranca dostavlja se državi moliteljici, Uredu za saradnju s INTERPOLOM i Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.47 Prema odredbi čl. 57. ZMPPKS, ako se protiv osobe koja se nalazi u drugoj državi vodi u Bosni i Hercegovini kazneni postupak ili ako je osobi koja se nalazi u stranoj državi domaći sud izrekao kaznu zatvora, ministar pravde Bosne i Hercegovine, na obrazloženi prijedlog tijela koje vodi postupak, može podnijeti molbu za izručenje te osobe. Ako osoba čije se izručenje traži, bude izručena u Bosnu i Hercegovinu, moći će se kazneno goniti, odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za kazneno djelo za koje je izručenje dopušteno, osim ako se osoba odrekla tog prava, a država koja ju je izručila nije postavila takav uvjet. Prava osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba u ekstradicionom postupku. Svaka država, kao najviši suveren u društvu, ima pravo kažnjavanja (ius puniendi) onih građana, domaćih ili stranih, koji krše općeprihvaćene društvene norme 47 Zakon poznaje i pojednostavljeno izručenje (čl. 52. ZMPPKS) te tzv. ponovno izručenje (čl. 53. ZMPPKS). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 51 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović ponašanja. To pravo uključuje propisivanje kaznenih djela i kaznenopravnih sankcija za te delikte, vođenje kaznenog postupka te izricanje osude i kazne krivim počiniteljima tih kaznenih djela. Poseban oblik kaznenog postupanja je i postupak pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći, uređene domaćim i međunarodnim propisima. Važan aspekt toga postupka su i prava osumnjičene, optužene ili osuđene osobe u tom postupku. Iako su ta prava primjenjiva u svim oblicima postupanja, ona najviše dolaze do izražaja u ekstradicionom postupku, kao najsloženijem i najosjetljivijem postupku. U ta prava prije svih spadaju: (a) pravo na pravodobnu i potpunu obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih optužbi traži njezino izručenje, (b) pravo na pouku o njihovim pravima, (c) pravo na davanje iskaza o kaznenom djelu povodom kojega se traži uzručenje, (d) pravo na izabranog branitelja, ali i branitelja po službenoj dužnosti, (e) pravo na procesnu zaštitu osoba u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći, (f) pravo prisustva radnjama koje prethode izručenja, (g) pravo na zadržavanje u pritvoru najkraće moguće vrijeme, (h) pravo na davanje suglasnosti za pojednostavljeno izručenje, (i) pravo na pravedno i humano postupanje u tom postupku, (j) pravo na žalbu protiv odluka o izručenju, te neka druga prava.48 7.3. Ustupanje i preuzimanje kaznenog progona Ustupanje i preuzimanje kaznenog progona je samostalan oblik međunarodne kaznenopravne suradnje u kojem jedna država, za kazneno djelo počinjeno na njezinom teritoriju, prenosi kazneni postupak pod određenim zakonskim uvjetima na drugu državu.49 Naime, u slučajevima kada stranac učini kazneno djelo na teritoriju druge države, najčešće je racionalno i opravdano da se kazneni postupak protiv njega vodi u državi njegova prebivališta. Taj oblik suradnje naziva se prijenos kaznenog postupka (transfer of criminal proceedings).50 Bitna načela ovog oblika suradnje su identitet norme, uzajamnost (reciprocitet) i pravilo ne bis in idem. Najvažniji međunarodni dokument o ustupanju i preuzimanju kaznenog gonjenja je Europska konvencija o prenošenju postupaka u kaznenim stvarima 48 Više o tome: Simović, M. - Blagojević, M., Međunarodno kazneno pravo , Banja Luka, 2007., Kaseze, A., Međunarodno kazneno pravo , Beograd, 2005. 49 Degan, V. Đ. – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 313. 50 Bassiouni, M. Ch., Introduction to Interantional criminal Law, Bruxelles, 2002., str. 171. 51 Europska konvencija o prenošenju postupaka u kaznenim stvarima od 15. V. 1972. Više o tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 148. 52 O tim razlikama detaljnije: Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 259; Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 141. 52 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku (1972), koja predviđa ustupanje kaznenog gonjenja drugoj državi ako postoji mogućnost kažnjavanja u obje države.51 Treba razlikovati: (a) ustupanje kaznenog progona stranoj državi i (b) preuzimanje kaznenog progona od strane države.52 a) Ustupanje kaznenog progona stranoj državi Prema zakonu, ustupanje kaznenog progona stranoj državi moguće je pod sljedećim uvjetima: da je stranac počinio kazneno djelo na teritoriju BiH, da se strana država ne protivi ustupanju kaznenog progona i suđenja, stranac se u tom slučaju ne smije izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, mora se raditi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora do deset godina ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno ili ako ne postoji uzajamnost s tom državom, oštećeni mora dobiti jamstvo za ostvarivanje svog imovinskopravnog zahtjeva (čl. 83. ZMPPKS). Odluku o ustupanju kaznenog progona prije podizanja optužnice donosi tužitelj, nakon podizanja optužnice do zakazivanja glavne rasprave sudac za prethodno saslušanje na prijedlog tužitelja, a na raspravi sudac pojedinac, odnosno raspravno vijeće. b) Preuzimanje kaznenog progona po zamolnici strane države Zakon je posebno uredio preuzimanje kaznenog progona državljanina BiH ili osobe koja ima prebivalište u BiH za kazneno djelo počinjeno u inozemstvu.53 Tako, po zamolnici pravosudnih tijela strane države nadležno pravosudno tijelo u Bosni i Hercegovini može preuzeti kazneni progon u slučajevima predviđenim zakonom i međunarodnim ugovorom. Zamolnica strane države za preuzimanje kaznenog progona mora sadržavati sve elemente predviđene međunarodnim ugovorom. Po prijemu zamolnice države moliteljice za preuzimanje kaznenog progona, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine prosljeđuje je: (a) Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine - za djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine, (b) nadležnom tužiteljstvu u entitetu, putem entitetskog ministarstva pravde - za djela iz nadležnosti sudova u entitetima ili (c) nadležnom tužiteljstvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - za 53 Umjesto ispunjenja npr. obaveze izručenja, može poduzeti suđenje osobi protiv koje je traženo izručenje. Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., 148., Škulić, M., KPP 2011., 164. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 53 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović djela iz nadležnosti suda u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. O zamolnici strane države za preuzimanje kaznenog progona odlučuje nadležni tužilac. O odluci kojom je odlučeno po molbi za preuzimanje kaznenog progona obavještava se strana država, s tim što je nadležni tužitelj dužan dati obrazloženje zbog čega nije preuzeto kazneni progon. Po završetku postupka u Bosni i Hercegovini, tijelo koje je preuzelo kazneni postupak dužno je putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti državu moliteljicu o ishodu postupka, a na njezin zahtjev dostaviti joj i pravomoćnu sudsku odluku. 7.4. Priznanje i izvršenje strane kaznene presude Izvršenje strane kaznene presude je oblik sekundarne međunarodne kaznenopravne pomoći koji obuhvaća mjere kojima država izvršenja, u sporazumu s državom izricanja presude, prema svojim propisima preuzima izvršenje kazne ili druge izrečene sankcije. Riječ je o obliku međunarodne suradnje u postupku finalizacije pravomoćno izrečenih kazni, prije svega kazne zatvora.54 Najvažniji međunarodni dokumenti o ovom obliku međunarodne suradnje su Europska konvencija o međunarodnoj važnosti kaznenih presuda (1970),55 i Europska konvencija o transferu osuđenih osoba (1983).56 Domaći sud postupit će po zamolbi države moliteljice (države koja je izrekla kaznu) za izvršenje sudske presude u kaznenim stvarima samo ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i izvršiti pravomoćnu presudu u odnosu na kaznu ili sankciju koju je izrekao strani sud. To će učiniti na način da prethodno presudom izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine (čl. 62. ZMPPKS). Strana sudska kaznena presuda može se izvršiti prema državljaninu Bosne i Hercegovine i prema osobi koja na teritoriju Bosne i Hercegovine ima prebivalište. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će domaći sud izvršiti stranu sudsku kaznenu presudu pod sljedeća tri bitna uvjeta: ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom; da povodom strane pravomoćne presude o izrečenoj sankciji domaći sud presudom 54 Više o tome: Grubač, M., Dejstvo strane krivične presude u domaćem krivičnom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 1/1966, 59-80. 55 Eng. European Convention on the International Validity of Criminal Judgments – ETS 071. O ovoj Konvenciji detaljnije v. Pavišić, B., Kazneno pravo Vijeća Evrope, Zagreb, 2006., 483- 488. 56 Europska konvencija o transferu osuđenih osoba od 21. III. 1983. stupila na pravnu snagu 1. VII. 1985. 54 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu BiH, te da je riječ o državljaninu BiH ili osobi koja na teritoriju BiH ima prebivalište. Stvarna i mjesna nadležnost suda u Bosni i Hercegovini za vođenje postupka po zamolbi za priznanje i izvršenje strane sudske kaznene presude određuje se na isti način kao i za vođenje tog postupka u Bosni i Hercegovini. U okviru ovog oblika međunarodne suradnje treba razlikovati: (a) postupak priznanja strane kaznene presude i (b) postupak izvršenja izrečene kazne ili druge sankcije.57 Preuzimanje i priznanje strane presude uključuje proces prilagođavanja presude prema pravu države koja preuzima njezino izvršenje.58 Izvršenje strane kaznene presude obuhvaća mjere kojima država izvršenja preuzima izvršenje kazne ili druge mjere izrečene presudom države izricanja. Riječ je o posebno uređenom obliku suradnje koji se sastoji u prijenosu procesa izvršenja kazne oduzimanja slobode iz države u kojoj je kazna izrečena u državu u kojoj osuđena osoba može ili treba biti premještena radi izdržavanja kazne. O molbi za priznanje i izvršenje strane sudske presude odlučuje sud u vijeću od trojice sudaca. Odluka se donosi na sjednici vijeća o kojoj se obavještavaju tužitelj, osuđeni i branitelj. Protiv donesene presude žalbu mogu izjaviti tužitelj, osuđeni i njegov branitelj, u roku od 30 dana od dana prijema presude. O toj žalbi odlučuje sudsko vijeće koje je nadležno za odlučivanje po žalbi protiv presuda prema domaćem pravu. Pravomoćna presuda kojom se priznaje strana sudska presuda u kaznenim stvarima dostavlja se putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine državi izricanja kazne, osuđenoj osobi, njegovom branitelju i tužitelju. Priznata strana sudska kaznena presuda izvršit će se na isti način kao da ju je izrekao domaći sud. Ako je preuzeto izvršenje strane sudske kaznene presude, privremeno prestaje pravo na izvršenje te presude u državi izricanja kazne, a daljnje izvršenje provodi se po zakonima u Bosni i Hercegovini. 57 Tako, Simović, M.N. - Simović, V.M., KPP II, 2011., str. 373. Moguć je slučaj i prenošenja tekućeg izvršenja kazne ili druge kaznenopravne mjere, pod posebnim uvjetima. O tome: Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006 ., str. 131. 58 Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., 137. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 55 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema čl. 73. ZMPPKS, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, na molbu domaćeg tijela nadležnog za izvršenje kaznene sankcije, zatražiti da strana država prizna i izvrši sudsku kaznenu presudu domaćeg suda: (a) ako Bosna i Hercegovina ne može osigurati izvršenje sudske kaznene presude domaćeg suda i (b) ako se usljed prijenosa izvršenja opravdano može očekivati bolja socijalna rehabilitacija osuđenika. Uz molbu stranoj državi za izvršenje kaznene presude domaćeg suda mora biti dostavljena dokumentacija predviđena međunarodnim ugovorom. Kada strana država preuzme izvršenje kaznene presude domaćeg suda, nadležno pravosudno tijelo u Bosni i Hercegovini privremeno će obustaviti izvršenje danom započinjanja izvršenja u državi izdržavanja kazne.59 59 O ovom obliku međunarodne suradnje, detaljnije v. Grubač, M., Dejstvo strane krivične presude u domaćem pravu, Zbornik radova PF u Novom Sadu, 1966., str. 163-176. 56 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 8. Zaključak Međunarodna kaznenopravna suradnja u borbi protiv kriminaliteta odvija se uzajamnim pružanjem pravne pomoći jedne države drugoj državi u kaznenim stvarima. Međunarodna kaznenopravna pomoć obuhvaća različite radnje i mjere s ciljem pronalaženja i uhićenja počinitelja kaznenih djela, osiguranja dokaza za kazneni postupak, poduzimanja određenih procesnih radnji na teritoriju druge države te pomoć prilikom izvršenja izrečenih kaznenopravnih sankcija. Riječ je, zapravo, o skupu pravila kojima se uređuje ta suradnja. Ta pravila sadržana su dijelom u domaćim, a dijelom u međunarodnim aktima. Osnovni domaći pravni akt u tom području u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS). Prema tom zakonu, postoje četiri osnovna oblika pružanja međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć; izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba; ustupanje i preuzimanje kaznenog progona; te priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Za svaki od navedenih oblika kaznenopravne pomoći detaljno su propisana osnovna načela, uvjeti, pretpostavke i način njihova provođenja. Važno je istaći da su ovim zakonom osumnjičenim, optuženim i osuđenim osobama u svim oblicima postupanja, posebno u ekstradicionom postupku, zajamčena sva zakonska prava, ali i osnovna ljudska prava, a posebno: pravo na pravodobnu i potpunu obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih optužbi traži njihovo izručenje, pravo na pouku o njihovim pravima, pravo na izabranog branitelja, ali i branitelja po službenoj dužnosti, pravo na zaštitu osoba u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći, pravo prisustva radnjama koje prethode izručenju, pravo na zadržavanje u pritvoru najkraće moguće vrijeme, pravo na pravedno i humano postupanje u tom postupku te pravo na žalbu protiv odluka o izručenju. Na osnovu navedenog može se zaključiti da je postupak međunarodne kaznenopravne pomoći u Bosni i Hercegovini cjelovito i dobro uređen i da je u najvećoj mjeri usklađen sa međunarodnim dokumentima i dobrom praksom drugih evropskih država. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 57 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2849 Title A name given to the resource A Notion and Forms of International Criminal Justice Assistance with Special Emphasis on Rights of Suspects and the Accused in an Extradition Proceeding Author Author Bubalović, Tadija Abstract A summary of the resource. Abstract: One of the forms of international cooperation among States in fighting against criminality is to provide for mutual legal assistance in criminal matters. International criminal justice assistance includes a set of different actions and measures undertaken by judicial and other state bodies in order to achieve the cooperation among States to exercise criminal justice system. This cooperation takes place on the basis of international and national legislation. Due to the increasing number of these regulations, the phrase “Law on International Criminal Justice Assistance” could be increasingly used today which is therefore becoming completely formed and recognizable legal field. Fundamental international documents on providing for international criminal justice assistance are: the European Convention on Extradition with additional protocols (1957), the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters with additional protocols (1959), the European Convention on the International Validity of Criminal Judgments (1970) and the European Convention on the Transfer of Proceedings in Criminal Matters (1972). The main domestic legal act in Bosnia and Herzegovina is the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters (ZMPPKS). In addition to these already mentioned legal acts, basic principles of international criminal justice cooperation are also very significant: identity of norm, reciprocity, ability of extradition, the principle locus regit actum and the principle ne bis in idem. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/227f31dc27f602febbf7ab48196abd50.pdf 95632d8c98a0efb90425f8f64ae95266 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Formation of the International Sales Contract under the Vienna Convention and the other Sources of Sales Law of Croatia Dr. sc. Ratko Brnabić Pravni fakultet u Splitu, Katedra za trgovačko pravo i pravo društava e-mail: ratko.brnabic@pravst.hr Sažetak: Razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za reguliranje pravnih odnosa, koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija. Sve važnija uloga međunarodne trgovine dovodi u pitanje nacionalne trgovačke zakone jer često ne odgovaraju potrebama međunarodne trgovine a problemi naročito nastaju kada dođe do spora s međunarodnim elementom. Kako se potreba trgovine mijenjaju tako se mijenja i trgovačka praksa. Pojačana prekomorska robna trgovina još više naglašava probleme, koji proizlaze iz različitosti nacionalnih zakonodavstava, koja uređuju ovu materiju. Sklapanjem ugovora stranke otkrivaju da su se ravnale po različitim pravnim standardima i običajima. U tom smislu već je bilo pokušaja izjednačavanja spomenutih propisa s ciljem stvaranja pravne sigurnosti i smanjenja nepotrebnih troškova povezanih sa sklapanjem ugovora prema nepoznatom pravu a kruna tih napora je Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine. Ključne riječi: Bečka konvencija, ponuda, prihvat, perfekcija ugovora, trgovački običaji. JEL klasifikacija: K12, K20, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15214 Historija članka Dostavljen: 02.09.2014. Recenziran: 24.11.2014. Prihvaćen: 23.01.2015. Pisci domaćih zakona, kojima se regulira ova materija imaju niz prednosti u odnosu na pisce konvencija. Naime, oni djeluju u već razvijenom pravnom sustavu, s bogatom sudskom praksom, a ako žele uklopiti nove pravne institute iz stranih zakonodavstava, to mogu lakše učiniti nego kada je riječ o međunarodnom dokumentu. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 83 �Dr. sc. Ratko Brnabić U procesu stvaranja Konvencije bili su neizbježni kompromisi, kako bi se uklopili elementi kontinentalnog prava i common lawa. Pokušalo se "pod zajednički nazivnik" staviti stvarno nespojive pravne koncepte. Međutim, spomenuti sustavi nemaju zajedničku pravnu teoriju, pa neka konvencijska rješenja ostavljaju dvojbe u pogledu njihove primjene u konkretnim okolnostima. Iz tih razloga, potrebno je identificirati probleme, koji u poslovnoj praksi mogu nastati kada trgovci, čija se sjedišta nalaze u državama, koje pripadaju kontinentalnom pravnom sustavu moraju postupati prema pravilima Konvencije. Tu ni Republika Hrvatska nije izuzetak, jer Konvencija ima prednost pred domaćim pravom pa se primjenjuje i prije Zakona o obveznim odnosima i drugih propisa, kojima je uređeno hrvatsko pravo kupoprodaje. To rješenje šire je u pristupu u odnosu na hrvatski Zakon o obveznim odnosima jer razlikuje slučajeve kada je riječ o bitnim ili nebitnim izmjenama sastojaka ugovora. U radu se koristi metoda kompilacije, metoda deskripcije, deduktivna metoda, metoda specijalizacije, te komparativna metoda. Također, u radu se pokazuje da, iako postoje razlike u pravnom uređenju sklapanja ugovora o kupoprodaji, ugovorne strane kvalitetnim ugovaranjem mogu unaprijed otkloniti mogućnost nastanka spora u svezi s pitanjima iz područja sklapanja ugovora. Pretpostavka za to jest da trgovci, koji sudjeluju u međunarodnoj trgovini moraju biti svjesni da se na njihov pravni odnos primjenjuju pravila koja im nisu dostatno poznata pa je stoga nužno da se o tim pitanjima unaprijed usuglase. Ovim radom se posebice želi obraditi osjetljivo područje sklapanja ugovora o međunarodnoj kupoprodaji jer trgovci, koji slijede odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima mogu biti iznenađeni načinom na koji je spomenuto područje uređeno Konvencijom. U tom smislu posebice se raspravlja o ponudi, prihvatu i roku za prihvat, trenutku kada se ugovor smatra sklopljenim te pravnim učincima protuponude. Tako primjerice, prema Konvenciji odgovor na ponudu, koji upućuje na prihvat, a sadrži dodatke, ograničenja ili druge izmjene, jest odbijanje ponude i predstavlja protuponudu ali s druge strane, odgovor na ponudu, koji upućuje na prihvat, ali koji sadržava dopunske ili različite sastojke, koji ne mijenjaju bitno sastojke ponude, predstavlja prihvat, osim ako ponuditelj bez nepotrebnog odgađanja usmeno ne stavi prigovor na razlike ili pošalje obavijest u tom smislu. Ako on tako ne postupi, ugovor je sklopljen prema sadržaju ponude s izmjenama koje se nalaze u prihvatu. 84 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Abstract: The development of international trade led to the necessity of equalizing the legal mechanisms for regulating legal relations, arising from international trade transactions. Increasingly important role of international trade questions national trade laws because they often do not meet the needs of international trade, and the problems particularly arise when a dispute arises with an international element. As the needs of trade are changing, the trade practice changes as well. Increased overseas trade highlights problems arising from the diversity of national legislative even more. By concluding the contract, parties reveal that they were led by different legal standards and practices. In this sense, there have been attempts to equalize mentioned legislation in order to create legal certainty and to reduce unnecessary costs related with the conclusion of contracts by an unknown law and the crown of these efforts is United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods Act 1980. Keywords: Vienna Convention, Offer, Acceptance, Formation of contract , Usages of Trade. JEL Classification: K12, K20, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15214 Article History Submitted: 02.09.2014. Resubmited: 24.11.2014. Accepted: 23.01.2015. Writers domestic law that regulate this matter have a number of advantages over writers of conventions. Namely, they operate in developed legal system, with a rich jurisprudence, and if they want to integrate new legal institutes from foreign legislation, it may easier to do than when it comes to international document. In the process of creating the Convention compromises were inevitable, all in order to match elements of civil law and common law. There was also an attempt to put under"a common denominator" inconsistent legal concepts. However, these systems do not have a common legal theory, and some convention solutions leave no doubts as to their application in specific circumstances. For these reasons, it is necessary to identify problems that a commercial practice can arise when retailers, which are headquartered in countries belonging to the continental legal system must act according to the rules of the Convention. In this sense, even Croatia is not an exception, because the Convention takes precedence over domestic law and applied before the Civil Obligations Act and other regulations governing the sale of Croatian law. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 85 �Dr. sc. Ratko Brnabić This paper particularly discusses sensitive area of signing the contract about international trade, because traders who follow the relevant provisions of the Law on Obligations may be surprised by the way the mentioned area is regulated by the Convention. In this sense, the offer is specially discussed, as well as an acceptance and time for acceptance of the time when the contract is deemed. For example, according to the Convention, in response to the offer, which is transfered to acceptance, and contains additions, or other changes, is refusing of an offer, and represents counteroffer, but, on the other hand, the response to the offer, which indicates acceptance which contains additional or different ingredients , which do not alter the essential ingredients of the offer constitutes an acceptance, unless the offer-or, without undue delay orally raised any objection to the difference or send a notification to this effect. If he fails to do so, the contract is concluded according to the offer with the modifications contained in the acceptance. The paper uses the method of compilation, description method, deductive method, as well as specialization and comparative method. Also, the paper shows that although there are differences in the legal order when purchasing the contract, agreeing parties can, in advance, eliminate the possibility of a dispute in connection with issues related to the contract. The prerequisite for this is that the dealers who participate in an international trade have to be aware that their legal relationship to the rules that they do not sufficiently know, and it is therefore necessary to take on these issues in advance to agree. If he fails to do so, the contract is concluded according to the offer with the modifications contained in the acceptance. This solution is broader in approach compared to the Croatian Obligations Act because it differentiate cases when having important or less important modifications. This solution is broader in approach compared to the Croatian Obligations Act because different instances when it comes to important or unimportant changes to the ingredients of the contract. It also discusses the role of customs and business practice in the legal relations of buying and selling with an international element. Specifically, it should be stated that the said autonomous sources of law take precedence over the Convention. 86 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske 1. Uvod Razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za reguliranje pravnih odnosa koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija. Sve važnija uloga međunarodne trgovine dovodi u pitanje nacionalne trgovačke zakone jer često ne odgovaraju potrebama međunarodne trgovine a problemi naročito nastaju kada dođe do spora s međunarodnim elementom. Kako se potreba trgovine mijenjaju tako se mijenja i trgovačka praksa. Pojačana prekomorska robna trgovina još više naglašava probleme koji proizlaze iz različitosti nacionalnih zakonodavstava koja uređuju ovu materiju. Sklapanjem ugovora stranke otkrivaju da su se ravnale po različitim pravnim standardima i običajima. U tom smislu već je bilo pokušaja izjednačavanja spomenutih propisa s ciljem stvaranja pravne sigurnosti i smanjenja nepotrebnih troškova povezanih sa sklapanjem ugovora prema nepoznatom pravu a kruna tih napora je Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine (u nastavku rada: Konvencija). Kako je članica Konvencije od ranije bila SFRJ, Republika Hrvatska je temeljem izjave o sukcesiji od 8. lipnja 1998. g. pristupila Konvenciji,1 koja se primjenjuje s retroaktivnim učinkom od dana 8. listopada 1991., datuma kada je Republika Hrvatska postala samostalni, međunarodno priznati subjekt ali nije izjavila rezervu u pogledu primjene neke od Konvencijskih odredbi pa se Konvencija primjenjuje u cijelosti. Pisci domaćih zakona kojima se regulira ova materija imaju niz prednosti u odnosu na pisce konvencija. Naime, oni djeluju u već razvijenom pravnom sustavu, s bogatom sudskom praksom, a ako žele uklopiti nove pravne institute iz stranih zakonodavstava, to mogu lakše učiniti nego kada je riječ o međunarodnom dokumentu. Spomenutim donošenjem jedinstvenog teksta Konvencije nastojalo se ostvariti nekoliko važnih ciljeva: ublažiti teškoće koje se javljaju kad je ugovor sklopljen između prodavatelja i kupca stvari sa sjedištima u različitim državama i pružiti suvremena pravila za međunarodnu kupoprodaju, smanjiti potrebu nalaženja prava po kojem će se ugovor prosuđivati te izbjeći primjenu pravila međunarodnog privatnog prava o sukobu zakona. Konvencija ipak nema prednost pred trgovačkim običajima niti pred općim uvjetima poslovanja ugovornih strana a njezine odredbe su općenito dispozitivne prirode.2 1 2 V. Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 8/98. Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo, Međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991, str. 38. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 87 �Dr. sc. Ratko Brnabić U procesu stvaranja Konvencije bili su neizbježni kompromisi kako bi se uklopili elementi kontinentalnog prava i sustava Common law-a. Pokušalo se "pod zajednički nazivnik" staviti stvarno nespojive pravne koncepte. Međutim, spomenuti sustavi nemaju zajedničku pravnu teoriju pa neka konvencijska rješenja ostavljaju dvojbe u pogledu njihove primjene u konkretnim okolnostima. Iz tih razloga, potrebno je identificirati probleme koji u poslovnoj praksi mogu nastati kada trgovci čija se sjedišta nalaze u državama koje pripadaju kontinentalnom pravnom sustavu moraju postupati prema pravilima Konvencije. Tu ni Republika Hrvatska nije izuzetak jer se odredbe Konvencije primjenjuju i prije odredaba hrvatskog Zakona o obveznim odnosima (u tekstu: ZOO RH)3 i drugih propisa kojima je uređeno hrvatsko pravo kupoprodaje. U nastavku rada provodi se raščlamba odredaba Konvencije koje se tiču sklapanja ugovora te se ukazuje na različitost konvencijskih rješenja u odnosu na rješenja sadržana u odredbama spomenutog Zakona. U prvom redu biti će riječi o ponudi za sklapanjem ugovora i prihvatu te ponude što dovodi do nastanka ugovora o kupoprodaji. Konvencija je glede trenutka sklapanja ugovora prihvatila teoriju primitka kao i hrvatsko pravo te većina kontinentalnih prava jer je taj trenutak lako utvrditi. S obzirom na okolnost da se ugovor prema Konvenciji smatra sklopljenim u trenutku prihvata ponude, vidljivo je da je Konvencijom prihvaćeno načelo konsenzualnosti kod sklapanja ugovora o kupoprodaji. 2. Ponuda za sklapanje ugovora Ponuda je svako očitovanje volje jedne osobe iz kojeg je vidljiva želja za sklapanjem ugovora a koje sadrži barem sve objektivno bitne sastojke nužne za nastanak ugovora.4 Ove dvije potrepštine očitovanja nužne su za postojanje ponude zato da ponuđeni može prihvatiti ponudu najjednostavnijom izjavom pa da ugovor bude sklopljen, što podrazumijeva i da su poznati bar objektivno bitni sastojci ugovora bez kojih on ne može valjano nastati.5 Prema Konvenciji, ponuda je 3 Hrvatski Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11. Kada je riječ o odnosima između sudionika obveznih odnosa, potrebno je prije svega naglasiti značenje načela autonomije volje ugovornih strana prema kojemu su one slobodne u uređivanju obveznih odnosa. Detaljnije Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980, str. 6. i dalje. 5 Usp. Slakoper, Z. et al., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Mikrorad, Zagreb, 2009, str. 111. 4 88 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske prijedlog za sklapanje ugovora upućen jednoj osobi ili više određenih osoba znači ponudu ako je dovoljno određen i ako ukazuje na namjeru ponuditelja da se obveže u slučaju prihvaćanja. Prijedlog je dovoljno određen ako označava robu i izričito ili prešutno utvrđuje količinu i cijenu ili sadrži elemente za njihovo utvrđivanje.6 Nadalje, kad je ugovor valjano sklopljen a cijena robe nije u ugovoru određena ni izričito ni prešutno niti u njemu ima odredaba na temelju kojih bi se mogla utvrditi, smatrat će se ako nije suprotno navedeno da su strane prešutno pristale na cijenu koje se u trenutku sklapanja ugovora redovno naplaćivala u dotičnoj struci za takvu robu prodanu pod sličnim okolnostima.7 Prema ZOO-u RH, cijena je bitan sastojak za sklapanje ugovora u građanskoj kupoprodaji pa u slučaju kada cijena nije određena ili odrediva, ugovor nije valjan. S druge strane, kod trgovačke kupoprodaje ugovor se smatra sklopljenim iako cijena nije određena niti odrediva: kupac tada plaća cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora. Podredno plaća razumnu cijenu pod kojom se smatra tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora a ako se ta cijena ne može utvrditi onda cijenu utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.8 Konvencija također i uređuje pitanje ponude koja je upućena neodređenom broju osoba: takav prijedlog za sklapanjem ugovora upućen neodređenom broju osoba smatrat će se samo kao poziv da se učine ponude, osim ako osoba koja to predlaže jasno ne ukaže na suprotno.9 Potpuno suprotno načelo vrijedi u ZOO-u RH: prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.10 Sve dok se ugovor ne sklopi ponuda se može opozvati, ako opoziv stigne ponuđenome prije nego što je on poslao svoj prihvat. Ipak, ponuda se ne može opozvati ako je u njoj naznačeno, bilo time što je određen rok za prihvaćanje ili na 6 Vidi čl. 14. st. 1. Konvencije. Usp. za hrvatsko pravo čl. 253. ZOO-a RH. Vidi čl. 55. Konvencije. 8 Vidi čl. 384. ZOO-a RH. 9 Vidi čl. 14. st. 2. Konvencije. 10 Vidi čl. 254. ZOO-a RH. Spomenuti Zakon dodatno razrađuje pitanje ponude pa se izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja (čl. 255. ZOO-a RH). S druge strane, slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju se ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje (čl. 256. ZOO-a RH). 7 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 89 �Dr. sc. Ratko Brnabić drugi način, da je neopoziva ili ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu s tim. Vidljivo je da Konvencija zauzima polazište o obvezujućoj naravi ponude te se predviđaju slučajevi kada opoziv ponude nije moguć. Ovo je jedno od najvećih problema s kojim su se suočili autori Konvencije jer je trebalo premostiti procijep između različitih polazišta. Naime, u kontinentalnim pravnim sustavima vrijedi stav da je ponuditelj vezan ponudom, a u sustavima Common law-a zauzeto je suprotno polazište. Nadalje, razlike postoje i u svezi s mogućnošću da se ponuditelj obveže za točno određeno razdoblje kao i u pogledu odgovornosti za štetu u slučaju opoziva ponude. Već i prethodnik ove odredbe – odredba čl. 5. ULF rezultat je dvojbenog kompromisa pa i odredba o ponudi iz Bečke konvencije rezultat kompromisa zbog kojeg ona nije dostatno precizna. Ipak, sudska praksa pokazuje da je spomenuti problem ipak više teoretske prirode.11 Prema hrvatskom ZOO-u, ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Stoga ponuda mora izražavati volju ponuditelja na sklapanje ugovora (lat. animus contrahendi) što znači da na njegovoj strani postoji jasna i određena nakana sklopiti ugovor. Ne želi li ponuditelj da ta inicijativa dovede do sklapanja ugovora, mora to urediti posebnom klauzulom npr. „bez obveze“, „nije ponuda već upit“ i sl.12 Iako je ponuda načelno opoziva, spomenuto načelo se ograničava (ne primjenjuje se) u slučaju kada je ugovor već sklopljen ali i onda kada je ponuđeni poslao svoju izjavu o prihvatu ponude. Ponuditelj svoju ponudu može napraviti obvezujućim i bez navođenja roka u kojem je vezan ponudom. Ako ponuditelj navede rok za prihvat ponude stvara se oboriva pretpostavka da je on vezan tom ponudom. Međutim, ponuditelj je vezan ako se iz ponuđenikovog ponašanja može opravdano zaključiti da se pouzdao u okolnost da je ponuda neopoziva te da je to bilo razumno od njega očekivati.13 Prema ZOO-u RH, ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla. Opoziv ponude vrijedi samo onda kada je stigao ponuđeniku prije 11 Tako Schlechtriem, P. u: Schlechtriem, P.; Schwenzer, I. (ur.), Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford University press, New York, 2005, str. 207. – 208. 12 Vidi čl. 253. ZOO RH. Usp. Gorenc, V. et al., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF, Zagreb, 2005, str. 352. 13 Vidi čl. 16. st. 2b. Konvencije. 90 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske ponude ili bar istodobno s ponudom.14 Usporedbom odredaba Konvencije i ZOO-a RH, dolazi se do zaključka da postoje razlike u pravnom uređenju jer Konvencija predviđa poviše spomenuta dva slučaja (izuzetka) kada se ponuda uopće ne može opozvati: a) ako je u njoj naznačeno da je neopoziva, te b) ako je ponuđenik razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu s tim (npr. pripremao robu za utovar). Ipak, u praksi to neće doći do izražaja jer će jednako rješenje vrijediti i u domaćoj kupoprodaji primjenimo li pravila o tumačenju ugovora te pravila o primjeni običaja i prakse.15 Potrebno je razmotriti i pitanje ostvarenja prava na opoziv ponude prema Konvenciji kao i granice spomenutog prava. Opoziv ponude daje se izjavom koja mora stići drugoj strani. Ponuda, izjava o prihvaćanju ili bilo koje drugo izražavanje namjere “stiglo” je primatelju ako mu je priopćena usmeno ili je na drugi način uručena njemu osobno ili predana njegovu sjedištu ili na njegovu poštansku adresu ili, ako nema sjedišta odnosno poštansku adresu, u njegovom redovnom boravištu.16 Nije dostatno da je ponuđeni primjerice od trećih doznao da ponuditelj namjerava opozvati ponudu. Drugo je pitanje, a koje se uređuje domaćim pravom, tko je ovlašten u ime trgovca izjaviti opoziv te koje se pretpostavke s tim u svezi moraju ispuniti. Teret dokaza je na onoj strani koja tvrdi da je valjano izjavljen opoziv. Ugovorna strana vezana je izjavom o opozivu samo onda dok ta izjava ne stigne drugoj strani. Samo izuzetno, opoziv „izjave o opozivu“ moguć je ako se druga strana nije počela ponašati u skladu s činjenicom da je ponuda opozvana a posebice je to moguće ako druga strana nije ni saznala za prvi opoziv. U svakom slučaju teret dokaza je na strani koja je izjavila opoziv. Nadalje, treba razmotriti i pitanje roka za prihvat ponude. Prema Konvenciji, rok za prihvat, što ga je odredio ponuditelj u telegramu ili pismu, počinje teći od trenutka kad je telegram predan za odašiljanje ili od datuma koji nosi pismo ili, u nedostatku datuma na pismu, od datuma koji se nalazi na kuverti. Rok za prihvaćanje što ga je odredio ponuditelj telefonom, teleksom ili drugim neposrednim sredstvima priopćavanja počinje teći kad ponuda stigne ponuđenome.17 14 Vidi čl. 257. ZOO-a RH. Vidi čl. 319. ZOO-a RH. Primjenu običaja i prakse u obveznim odnosima uređuje čl. 12. ZOO-a RH. 16 Vidi čl. 24. Konvencije. Također vidi i Farnsworth, E.A. u: Galston N.; Smit H. (ur.), International Sales: The United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Matthew Bender, 1984, Pog. 3, str. 3-13. 17 Vidi čl. 20. st. 1. i 2. Konvencije. 15 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 91 �Dr. sc. Ratko Brnabić Iz tih odredaba jasno proizlazi da se rok može odrediti tako da se u ponudi navede datum do kojeg se ponuditelj smatra vezanim ponudom ili odrediti primjerice da je rok za prihvat 15 dana od dana kada je ponuda stigla ponuđeniku. Prema ZOO-u RH, treba razlikovati slučajeve kada je rokove u ponudi postavio ponuditelj od slučajeva kada vrijedi zakonski rok. Određivanje rokova za prihvaćanje ponude u pravilu otpada kad su ponuditelj i ponuđeni prostorno nazočni kao i onda ako je ponuda učinjena putem telefona ili na drugi izravan način. Ako je među prisutnim stranama ponuđeniku ostavljen rok za razmišljanje tada je zapravo riječ o ponudi među nenazočnim osobama. Među nenazočnim osobama rok za prihvat ponude trebao bi postaviti sam ponuditelj jer će tako izbjeći situaciju da sudbina njegove ponude ovisi o dispozitivnim zakonskim normama koje za njega mogu biti i nepovoljne u konkretnom slučaju. Pri utvrđivanju rokova obvezatnosti ponude ponuditelj treba biti realan i paziti na primjerenost roka.18 Uputi li ponuditelj ponudu nenazočnom adresatu u kojoj nije određen rok za njezin prihvat, primjenjuje se dispozitivna zakonska odredba prema kojoj ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.19 Ako jedna strana umre ili izgubi poslovnu sposobnost prije prihvaćanja ponude ponuda ne gubi učinak osim ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili pravne naravi posla.20 Pravo ponuditelja na opoziv prestaje kad je ugovor sklopljen tj. kad je dana valjana izjava o prihvatu jer prihvat ponude proizvodi učinak od trenutka kad izjava o suglasnosti stigne ponuditelju. Prihvat će biti bez učinka ako izjava o suglasnosti ne stigne ponuditelju u roku što ga je on odredio ili, ako nije odredio rok, u razumnom roku, vodeći računa o okolnostima posla i brzini sredstava komunikacije kojim se koristio ponuditelj. S druge strane, usmena ponuda mora biti prihvaćena odmah osim ako okolnosti ne ukazuju na suprotan zaključak.21 18 Tako Gorenc, V. et al., o. c. u bilj. br. 12, str. 360. Vidi čl. 258. st. 4. ZOO-a RH. Tu je zapravo riječ o tri razdoblja roka ponude: rok za putovanje ponude do ponuđenika, rok za razmišljanje i odlučivanje te rok za povratak njegovog odgovora ponuditelju. Sve tri faze predstavljaju jedinstvenu cjelinu. 20 Vidi čl. 267. ZOO-a RH. Prema tome na mjesto ponuditelja i ponuđenika stupit će njihovi pravni sljednici. Ta bi se odredba na odgovarajući način mogla primijeniti i na trgovce – pravne osobe primjerice ako je nakon slanja ponude društvo ponuditelj pripojeno drugom društvu. Usp. Vedriš, M.; Klarić, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014, str. 403. 21 Vidi čl. 18. st. 2. Konvencije. 19 92 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Kad je ugovor sklopljen, ugovorne strane više ne mogu izmijeniti svoja očitovanja volje jer su one sastavni dio ugovora. Izjava o rezervaciji koju za svrhu ima očuvanje prava ugovorne strane na opoziv po prirodi stvari predstavlja pravo na razvrgnuće sklopljenog ugovora pa ono mora jasno biti predviđeno ugovorom ili to mora proizlaziti iz tumačenja ugovora. Izjava o prihvatu koja ne stigne drugoj strani proizvodi učinke samo ako na temelju ponude, prakse koju su strane između sebe uspostavile ili običaja prihvaćanje ponuđenog može biti izraženo obavljanjem neke radnje, kao što je primjerice slanje robe ili plaćanje cijene. U načelu – ako nije pridržano i šire pravo na opoziv – pravo na opoziv prestaje samo sklapanjem ugovora. Slanjem izjave o pristanku prestaje pravo na opoziv čak i prije trenutka sklapanja ugovora.22 Ako je izjava o opozivu ponude poslana nakon što je poslana izjava o prihvatu, dok prihvat ne stigne ponuditelju ugovor je u stanju pendencije. Ako prihvat uopće ne stigne, ugovor nije niti sklopljen, osim ako nije riječ o jednom od poviše spomenutih slučajeva kod kojih nije niti potrebno da izjava o prihvatu stigne ponuditelju. S druge strane, niti ponuditelj ne može biti neograničeno vezan ponudom. Ako nema roka važenja ponude ona vrijedi u razumnom roku vodeći računa o okolnostima posla i brzini sredstava komunikacije kojim se koristio ponuditelj. Pri tome nije potrebno koristiti odredbe Konvencije o tumačenju izjava ugovornih strana.23 Vidljivo je da to konvencijsko rješenje odgovara poviše spomenutim odredbama ZOO-a RH samo što ih spomenuti Zakon odmah razrađuje dok će tu zadaću kod primjene Konvencije imati sudovi i arbitražna tijela. Nema prepreke da ponuditelj u ponudi stavi klauzulu o tome da ga ponuda ne obvezuje sve do trenutka primitka izjave o prihvatu. Ponuđenik mora dokazati da je prihvat poslao prije nego što mu je stigla izjava o opozivu ponude. Ponuditelj samo mora dokazati da je opoziv stigao ponuđenom u točno određenom trenutku. Ponuditelj može svoju ponudu učiniti neopozivom tako što će jasno istaknuti namjeru da ponuda ima upravo taj učinak pri čemu nije od značaja forma u kojoj se daje ta izjava. U slučaju dvojbe, od pomoći nam mogu biti konvencijska 22 Tako Lookofsky, J. u: Herbots, J.; Blanpain, R (ur.), The 1980 United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, International Encyclopaedia of Laws - Contracts, Suppl. 29, 2000, str. 66. 23 Vidi čl. 8. Konvencije. Usp. Schlechtriem, P., Uniform Sales Law - The UN-Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Manz, Vienna, 1986, str. 53. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 93 �Dr. sc. Ratko Brnabić pravila o tumačenju izjava i ponašanja ugovornih strana.24 I Popratne okolnosti u kojima se ponuda daje mogu ukazivati na namjeru ponuditelja da je učini neopozivom: primjerice, ako ponuditelj prilaže neko sredstvo osiguranja tražbina ili bi zaključak da je ponuda neopoziva proizlazio iz pregovora te prakse između konkretnih ugovaratelja. Namjera da se preuzme obveza posebice je jasna onda kada je u ponudi naveden fiksni rok za prihvat. Okolnost da je određen fiksni rok prihvata predstavlja oborivu pretpostavku o postojanju namjere ponuditelja da se tako obveže.25 Ako sadržaj ponude nedostatno ukazuje na namjeru ponuditelja da se obveže tada nije riječ o neopozivoj ponudi.26 Ako je ponuda neopoziva, ponuditelj je vezan svojom ponudom pa ponuđenik može izjaviti prihvat i time je ugovor sklopljen. Tu nema mjesta primjeni odredaba domaćega prava. Stoga, ako ponuditeljev opoziv ne proizvodi pravne učinke, ponuđenik primjerice nije ovlašten izjaviti da izjavu o opozivu smatra valjanom i ustati s tužbom za naknadu šteta temeljem odgovornosti iz pregovora (lat. culpa in contrahendo). Umjesto toga, ponuđenik treba prihvatiti ponudu, sklopiti ugovor pa će se eventualni opoziv ponude smatrati kvalificiranim oblikom odbijanja ispunjenja. U tom smislu, ako je prije roka za izvršenje ugovora jasno da će jedna strana počiniti bitnu povredu ugovora, druga strana može izjaviti da raskida ugovor.27 Ako ponuditelj nije vezan svojom ponudom, može je povući. Stigne li ta izjava o povlačenju ponuđeniku prije izjave o prihvatu ponude ili čak ako mu stigne nakon prihvata ponude tada nema mjesta primjeni pravila o odgovornosti za štetu po 24 Namjera da ponuda bude neopoziva može se iskazati riječima koje nedvojbeno na to ukazuju: fiksna ponuda, čvrsta ponuda, ponuda neopoziva do …; također, mogu se koristiti i izrazi kojima se u konkretnoj grani gospodarstva uobičajeno iskazuje namjera za obvezivanjem, primjerice izraz otvorena ponuda, opcija itd. Detaljnije o tome vidi kod Schlechtriem, P., o. c. u bilj. br. 11, str. 210. 25 Lookofsky, J., o.c. u bilj. br. 22, str. 67. 26 Ponašanje kojim ponuđeni pokazuje da je ponudu ozbiljno shvatio jest primjerice početak proizvodnje, nabava sirovina ili sklapanje ugovora u tu svrhu, naručivanje skupih studija ili proračuna, nova zapošljavanja. Ta postupanja moraju proizlaziti iz toga da se ponuđenik „razumno“ pouzdao u neopozivost ponude. Ponašanja ne obuhvaćaju samo radnje već i propuštanja. Usp. Del Pilar Perales Viscasillas, M., The Formation of Contracts and the Principles of European Contract Law, Pace International Law Review 13/2001, str. 384. 27 Vidi čl. 72. Konvencije. Usp. Vilus, J., Provisions Common to the Obligations of the Seller and the Buyer, u: Šarčević , P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana 1986, str. 245. 94 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske odredbama domaćeg prava. Ako je opoziv dopušten prema Konvenciji, nije dopustivo zaobilaženje tog pravila u praksi pozivanjem na odredbe o naknadi štete domaćeg prava. Ne bi bilo dobro da se stavljanjem ponuditelju u izgled tužbe za naknadu štete prema domaćem pravu na njega vrši pritisak da održi svoju ponudu iako je ona opoziva. To načelo ipak ne vrijedi u slučaju kada se ponuditelj ponašao prijevarno. Tada se primjenjuju pravila domaćeg prava o toj mani volje.28 U svakom slučaju ponuda čak i kad je neopoziva više ne proizvodi pravne učinke od trenutka kada odbijanje stigne ponuditelju. Izjava o odbijanju ponude ima takav učinak i onda kad je ponuda neopoziva a odbijanje je stiglo za vrijeme trajanja fiksnog roka za prihvat. Tada postupak sklapanja ugovora može započeti samo slanjem nove ponude. Odbijanje se može očitovati izričitom izjavom ili neizravno, primjerice kad ponuđenik zahtijeva izmjenu uvjeta ponude a takav zahtjev očito ne spada u grupu slučajeva prihvata ponude s izmjenama koje su manjeg značaja.29 Primjenom konvencijskih pravila o tumačenju procjenjuje se predstavlja li izjava ponuđenika odbijanje ponude. Izjava o odbijanju mora stići ponuditelju. Ponuda se može odbiti čak i nakon što se poslan prihvat, ako ta izjava stigne ponuditelju istovremeno s izjavom o prihvatu ili prije prihvata. Ako odbijanje stigne ponuditelju prije prihvata, ugovor nije sklopljen i to se stanje ne može promijeniti niti primjenom konvencijske odredbe prema kojoj zakašnjeli prihvat ipak proizvodi pravne učinke sklapanja ugovora ako ponuditelj o tome bez odgode usmeno obavijesti ponuđenog ili mu pošalje pisanu obavijest u tom smislu.30 Po prirodi stvari, ponuda u kojoj je određen rok u kojem se ona mora prihvatiti redovito prestaje istekom tog roka. Konvencija izričito ne predviđa taj učinak ali taj zaključak proizlazi iz tumačenja odredaba o tome u kojem roku izjava o prihvatu mora stići ponuditelju, pravilima o roku za prihvat ponude te pravilima o učincima zakašnjelog prihvata. Konvencija ne uređuje pitanje utječe li na važenje ponude smrt, gubitak poslovne sposobnosti, otvaranje stečajnog postupka ili sličnog postupka koji utječu 28 Vidi čl. 284. ZOO-a RH. Pravna posljedica prijevare je pobojnost tog ugovora te obveza na naknadu štete. 29 Vidi čl. 19. st. 1. Konvencije. 30 Vidi čl. 21. Konvencije. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 95 �Dr. sc. Ratko Brnabić na ugovornu stranu. Učinci tih događaja (pravnih činjenica) na pravni odnos uređeni su domaćim pravom. 3. Prihvat ponude Prema Konvenciji, ugovor je sklopljen kada se susretnu ponuda i prihvat tj. kada se na ponudu da odgovarajuća izjava o prihvatu. Ponuđenikova izjava mora stići ponuditelju u razumnom roku. Ipak, prihvat se može dati i konkludentnim radnjama. Valja razlikovati tri različita oblika prihvata: a) izričita izjava o prihvatu koja mora stići ponuditelju, b) prihvat izražen implicitno, koji mora stići ponuditelju i c) prihvat izražen implicitno, koji proizvodi učinke poduzimanjem radnje koje znače pristanak. Bez obzira na to mora li prihvat stići ponuditelju te je li prihvat izražen izričitom izjavom ili implicitno, moraju se ispuniti pretpostavke valjanog očitovanja volje koje zahtijeva domaće pravo (poslovna sposobnost, nepostojanje mana volje, ovlast za zastupanje). Ponudu u ime ponuđenika smije prihvatiti i poslovno nesposobna osoba ali u čije ime izjavu daje zakonski zastupnik . Konvencija samo uređuje načine na koje se može izjaviti prihvat te uređuje pitanje od kojeg trenutka prihvat proizvodi pravne učinke: kada izjava o prihvatu stigne ponuditelju ili kada ponašanje ponuđenog (radnje) ukazuju na prihvat. Izjava o prihvatu mora sadržavati izraze iz kojih se nedvojbeno može zaključiti o izričitom slaganju ponuđenika s ponudom tj. volju ponuđenika da se obveže time što je prihvatio uvjete ponude. Obična potvrda o primitku ponude, zahvala na ponudi ili slanje izjave kojom se iskazuje interesa, u pravilu nisu dostatni. Tumačenje tih izjava i volju stranaka uređeno je Konvencijom. U pravilu, ne postoji namjera prihvata ako se izjavi rezervacija o pojedinim pitanjima o kojima još treba pregovarati. Ako navodni prihvat sadrži uvjete koji su različiti od onih iz ponude treba ispitati je li tu možda riječ o odredbama koje bitno ne mijenjaju uvjete ponude. Utvrdi li se ta okolnost ugovor se smatra sklopljenim osim onda ako ponuditelj bez neopravdane odgode usmeno prigovori na različitost prihvata od ponude ili o tome pisani putem obavijesti prihvatitelja - ponuđenika. 96 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Prihvat ne mora biti izjavljen u nekoj posebnoj formi ili korištenjem točno određenih riječi osim ako taj uvjet nije naznačen u ponudi.31 U komunikaciji budućih ugovornih strana valja razjasniti predstavlja li ponuđenikov odgovor prihvat ponude ili se njime samo potvrđuje primitak ponude. Teret dokaza da je riječ o valjanom i pravovremenom prihvatu je na strani koja tvrdi da je ugovor sklopljen. Prihvat se u načelu može izraziti bilo kojim sredstvom tj. metodom komunikacije. Ponuđenik - prihvatitelj nije obvezan koristiti isto sredstvo komunikacije kao ponuditelj. Pisana ponuda može se prihvatiti usmeno ili slanjem telefaksa. Međutim, moguće je ograničiti tu slobodu izbora metode jer ponuditelj u svojoj ponudi određuje način na koji se može dati izjava o prihvatu. Ako prihvat ne udovoljava dodatnim zahtjevima za valjanost postavljenima u ponudi, tada treba provesti test, tj. procijeniti je li tu riječ o manjim izmjenama kojima se ne mijenja bit ponude. Primjerice, ako se u ponudi zahtjeva da se prihvat daje u pisanoj formi, ugovor se smatra sklopljenim ako je prihvat dan telegramom, telefaksom ili drugim oblikom elektroničke komunikacije koji je moguće printati. Međutim, navođenje sredstva komunikacije u ponudi nema za svrhu samo to, već se time ponekad želi naglasiti da se prihvat mora dati u kratkom, točno određenom (fiksnom) roku pa se može zaključiti da je dopušteno korištenje i drugog, jednako brzog ili čak bržeg sredstva komunikacije. Prihvat dan elektronskim sredstvima komunikacije proizvodi učinke ako je ponuditelj (tj. primatelj, adresat prihvata) izričito ili neizravno pristao na to sredstvo komunikacije te na slanje prihvata na točno određenu elektroničku adresu. Ta se pretpostavka redovito ispunila onda kada je ponuditelj ponudu poslao elektroničkim putem sa svoje elektroničke adrese.32 Ugovorne strane moraju uzeti u obzir običaje ako se njima predviđaju posebna sredstva komuniciranja. Također je dopustiv sporazum strana da se izjava o prihvatu može dati samo istim sredstvom kojim je poslana ponuda (e-mail na e-mail, telegram na telegram itd.). Ipak, u novije doba je komunikacija putem elektroničke 31 Ponuđenik koji prihvaća ponudu može dati jednostavnu izjavu o prihvatu ili može u prihvatu ponoviti cijeli tekst ponude ili samo njegov dio. Riječi potvrđujem ili naručujem ukazuju na to da je riječ o prihvatu ponude. 32 Usp. Sono, K., Formation of International Contracts under the Vienna Convention: A Shift above the Comparative Law, u: Šarčević, P.; Volken, P., (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, Pog. 4, str. 124. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 97 �Dr. sc. Ratko Brnabić pošte istisnula ostala sredstva. Upute koje se nalaze u ponudi služe jednostavnijem priopćavanju volje o prihvatu ponude, međutim u ponudi nije dopustiva naznaka da šutnja ili pasivnost znače prihvat ponude.33 Prihvat ponude se može iskazati i konkludentnim radnjama jer Konvencija navodi da se uz izjavu o prihvatu i drugo ponašanje koje ukazuje na suglasnost s ponudom može smatrati prihvatom.34 Tom odredbom razdvaja se pitanje mogućnosti davanja neizravnog očitovanja volje primjerenom konkludentnom radnjom od pitanja treba li izjava volje stići ponuditelju. Uz izuzetak za slučaj kada se prihvat daje obavljanjem neke radnje, ponašanje koje znači prihvat mora „stići“ ponuditelju.35 To upućuje na zaključak da prodavatelj koji je predao robu na isporuku može povući svoj prihvat zaustavljanjem robe u prijevozu a da pritom nije nastupila povreda ugovora. S druge strane, kupac također još nije dužan na plaćanje ako roba koja mu je isporučena (kao konkludentan izraz prihvata) propadne prije nego što je rizik prešao na njega. Čak i isporuka robe s nedostatkom može predstavljati konkludentnu radnju prihvata. Konvencija govori o slanju robe (eng. dispatch) pa valjanost takve izjave o prihvatu ne ovisi o tome ima li isporučena roba ugovorene značajke. U slučaju kada je poslana potpuno različita roba (koja predstavlja lat. Aliud) postavlja se pitanje je li tu riječ o zabludi (lat. error): ako jest, slanje takve robe predstavlja prihvat; ako je drugačija roba poslana s namjerom da posluži kao „zamjenska roba“, tada je namjera prodavatelja da pruži protuponudu koja mora stići primatelju iako bi se primjenom 33 Vidi Schultz, R., Rolling Contract Formation Under the UN Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Cornell International Law Journal 35/2002, str. 263-289., str. 271. 34 Vidi čl. 18. st. 1. Konvencije. 35 Primjer takvog deklaratornog ponašanja je isporuka robe (barem i djelomična), pakiranje robe za isporuku kupcu, početak proizvodnje serije robe za koju je zaprimljena narudžba, prihvat i uzimanje u proizvodnju naručiteljevih sirovina, plaćanje, otvaranje akreditiva za plaćanje, priprema za ispunjenje (buduće) ugovorne obveze ili početak proizvodnje. Slanje računa ili unovčenje čeka poslanog zajedno s ponudom mogu se također smatrati prihvatom. Ključno je pitanje objektivne mogućnosti da adresat takvo ponašanje smatra prihvatom. Pripremanje izjave o prihvatu još nedostatno izražava volju za prihvatom, čak i u slučaju kada se prihvat daje obavljanjem neke radnje. U tom smislu, uz poduzimanje radnje ugovorna strana može poslati i obavijest o svojim aktivnostima pa bi se i ta obavijest mogla shvatiti kao prihvat pa stoga ako ona stigne ponuditelju prije nego što je saznao za isporuku robe koja radnja se izjednačuje s pristankom, već tada se ugovor smatra sklopljenim. Čak i obavijest trećih (banke koja financira kupca ili obavijest koju pošalje prijevoznik) može biti pokazatelj da je druga strana očitovala prihvat pa se ugovor smatra sklopljenim. Detaljnije o tome Schlechtriem, P. , o.c. u bilj. br. 11, str. 222. i 225. Usp. DiMatteo L., Critical Issues in the Formation of Contracts Under the CISG, Zbornik radova, Pravni fakultet Beograd, 2011, br. 3, str. 77. 98 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske pravila o tumačenju izjava volja i ponašanja ugovornih strana i takva radnja mogla smatrati prihvatom ponude. Šutnja ili nečinjenje ponekad mogu značiti prihvat ponude. Tada se niti ne može ispuniti pretpostavka da izjava o prihvatu „stigne“ ponuditelju. Međutim, da bi takvo držanje predstavljalo prihvat, moraju postojati i dodatni čimbenici. To ipak ne znači da je valjana odredba ponude kojom se predviđa da će se u slučaju šutnje ponuđenika ugovor smatrati sklopljenim. Dodatni čimbenik koji bi to omogućio jest primjerice postojanje trgovačkog običaja ili prakse između samih ugovaratelja.36 S druge strane, ako su ugovorne strane svojim sporazumom odstupile od primjene pojedinih odredaba Konvencije ili su izmijenili pravne učinke pojedinih odredaba tada bi za ponuđenog mogla nastati dužnost da izjavom volje mora ponudu odbiti ako ne želi da dođe do sklapanja ugovora.37 To polazište zauzima i ZOO RH no taj Zakon dodatno pojašnjava spomenutu odredbu navodeći da kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Također osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga koja je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila.38 Izjava o prihvatu tj. prihvat, bez obzira na njegovu formu, mora na vrijeme stići ponuditelju. U tom smislu valja razlikovati tri slučaja: kada je određen fiksni rok za prihvat, kada nije određen fiksni rok pa se prihvat mora dati u razumnom roku te slučaj kad se daje prihvat na usmenu ponudu. Ako je određen fiksni rok za prihvat, tada prihvat mora stići do isteka tog roka, ali ako učinci izjave o prihvatu ovise o 36 Murray, J., An Essay on the Formation of Contracts and Related Matters under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Good, Journal of Law and Commerce, 8 (1988), str. 22. 37 Poseban je slučaj kada buduće ugovorne strane izmjenjuju unakrsne ponude. I to može biti odraz volje da se sklopi ugovor pa bi takve ponude imale učinak prihvata. Naime, ugovorne strane svojim sporazumom mogu staviti izvan snage konvencijske odredbe koji uređuju slijed kod sklapanja ugovora. Iz unakrsnih ponuda jednakog sadržaja može se zaključiti da su ugovorne strane izrazile volju da odstupe od uobičajenog redoslijeda izjava kod sklapanja ugovora. Ako ponude nisu jednake i obvezujuće, do sklapanja ugovora dolazi ako jedna strana izjavi prihvat. Posebno treba biti oprezan ako strane koje nisu nikad međusobno poslovale počnu slati unakrsne ponude ali koje nisu naznačena kao obvezujuće: tada se nijedna od ugovornih strana ne može osloniti na to da je ugovor sklopljen osim ako ne izjave prihvat. Izjave li obje strane prihvat, nisu sklopljena dva već samo jedan ugovor. 38 Vidi čl. 265. ZOO-a RH. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 99 �Dr. sc. Ratko Brnabić ispunjenju dodatnih pretpostavki, treba provjeriti spadaju li ta pitanja u polje primjene Konvencije ili ta pitanja uređuje domaće pravo (pitanje tko zastupa trgovca). Rok može biti određen po datumu ili na drugi način (npr. 14 dana od dana primitka ponude). Tako bi se primjerice moglo navesti da se prihvat daje najbržim sredstvom komuniciranja. U svakom slučaju, nadležni sud treba ispitati sve okolnosti slučaja pa će tako uzeti u obzir da je predmet kupoprodaje roba čija vrijednost znatno fluktuira na tržištu. Ako nije određen fiksni rok za prihvat niti se on može odrediti tumačenjem volje strana, tada se prihvat mora dati u razumnom roku.39 Taj rok sastoji se od tri dijela: rok u kojem je ponuda stigla ponuđeniku, razdoblje razmatranja ponude i razdoblje koje je potrebno da prihvat stigne ponuditelju. Tu treba uzeti u obzir sredstva komunikacije koja je utvrdio ponuditelj. Ako se ponuda daje putem e-maila, praktički se prihvat mora dati odmah, kao u slučaju kada je riječ o usmenoj ponudi. Stoga je ključan element u procjeni razumnog roka razdoblje u kojem se ponuda razmatra jer duljina razmatranja ponude ovisi o predmetu ponude, opsegu i pravnoj naravi transakcije tj. o čimbenicima kao što su fluktuirajuće cijene na tržištu, potrebi da se prethodno pribave dodatne informacije, nužnosti vođenja prethodnih pregovora s dobavljačem, podizvođačima i financijskim institucijama. Duljina trajanja perioda razmatranja varira i ovisno o tome je li ponuđenik obrtnik ili veliko dioničko društvo. Tu se mogu primijeniti i običaji.40 Usmena ponuda mora se prihvatiti odmah, osim ako je ponuditelj odredio rok za prihvat te u slučaju kada okolnosti upućuju na drugačiji zaključak. To će primjerice biti slučaj ako sklapanju ugovora prethode pregovori. Komunikacija putem interneta i e-maila ne predstavlja usmeno očitovanje volje ali korištenje tih sredstava komunikacije znatno utječe na duljinu trajanja razumnog roka za prihvat. Kako je već ranije istaknuto, Konvencijom se predviđa i mogućnost da se određenim radnjama iskaže prihvat ponude a da se o tome ponuditelju nije poslala posebna obavijest. Ugovor je sklopljen u trenutku kada je ponuđenik poduzeo 39 čl. 18. st. 2. Konvencije. Detaljnije o shvaćanju pojma običaja prema Konvenciji vidi kod Goldštajn, A., Usages of Trade and Other Autonomous Rules of International Trade According to the UN (1980) Sales Convention, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, str. 96. 99. Usp. Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Zbornik radova razreda za društvene znanosti HAZU-a, 43 (2005), str. 76. 40 100 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske radnju koja ukazuje na prihvat. Taj prihvat mora ispuniti zahtjeve za valjanost takvih očitovanja volje prema domaćem pravu (poslovna sposobnost, pravila o zastupanju).41 Dokaz o prihvatu ne mora stići ponuditelju ako je on tako odredio u ponudi.42 Ako između ugovornih strana već postoji praksa postupanja ili su sklopili okvirni ugovor, već tada ponašanje koje je kod njih značilo pristanak proizvodi pravni učinak da se ugovor smatra sklopljenim iako izjava o prihvatu nije nikad poslana ponuditelju. Strane mogu dogovoriti da se šutnja i nečinjenje smatraju pokazateljem prihvata. U tom slučaju ponuđenik mora izjaviti da ne prihvaća ponudu, ako ne želi sklopiti ugovor. Ponekad običaji ili praksa između ugovaratelja ukazuju na zaključak da će se šutnja smatrati pokazateljem prihvata samo po proteku određenog roka od primitka ponude. Međutim, ako ponuđeni šuti a ponuditelj pogrešno zaključi da je ugovor sklopljen, nema mjesta za pravna sredstva domaćeg prava: šutnju i njezin pravni značaj u svezi sa sklapanjem ugovora uređuje isključivo Konvencija. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvat, a sadrži dodatke, ograničenja ili druge izmjene, jest odbijanje ponude i predstavlja protuponudu. S druge strane odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvaćanje ali sadrži dopunske ili različite uvjete a koji bitno ne mijenjaju uvjete ponude, načelno predstavlja prihvat.43 U prvom slučaju prvo treba ispitati je li se kod pregovora raspravljalo i o tim pitanjima ili je već ranije uspostavljena praksa između ugovaratelja. Ako jest, tada i nema sadržajnog odstupanja prihvata u odnosu na ponudu. Međutim, ako se tumačenjem ugovora ne može doći do tog zaključka, svaku izmjenu tj. dodatak ugovora treba provjeriti prema pravilima Konvencije. Tako bi odredba ugovora prema kojoj svaki nedostatak za posljedicu ima raskid ugovora bila suprotna odredbi iz čl. 49. Konvencije prema kojem kupac može izjaviti raskid ugovora samo kada nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora. Ako se ugovorne strane slažu o bitnim sastojcima, tada razlika u izričaju ne predstavlja bitnu izmjenu uvjeta ugovora. 41 Slanje robe ponuditelju – kupcu predstavlja radnju koja je po pravnom učinku izjednačena s prihvatom. 42 Primjerice, ako se u ponudi navede: roba se treba isporučiti odmah ili s naznakom „žurna isporuka“. Vidi Farnsworth, E. A., o. c. u bilj. br. 16, str. 174. 43 Spomenuta odredba izazvala je kontraverzu prilikom usaglašavanja teksta Konvencije. Jedna skupina predstavnika zauzela je polazište da se tom odredbom stvara velika doza nesigurnosti dok je bilo i pobornika suprotnog stajališta prema kojima je upravo u interesu međunarodnog prometa robom da se ta pitanja dodatno razrade. O tome dateljnije vidi kod Vilus, J., Komentar Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981, str. 73. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 101 �Dr. sc. Ratko Brnabić Ključno je pitanje koje izmjene ugovora (ponude) utječu na bit, smisao ponude. Bitnim izmjenama smatraju se primjerice: zahtjev za plaćanjem unaprijed, izmjena roka isporuke ili ugovorene cijene, smanjenje količine robe, unošenje arbitražne klauzule, izmjena odredbe o izboru mjerodavnog prava. Međutim, osim kod posljednje spomenute izmjene, dopušten je protudokaz ako zaključak da se ipak ne radi o bitnim izmjenama proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, prakse između ugovaratelja, pregovora ili običaja. Izmjene ugovora koje idu u korist ponuditelja nije potrebno prihvatiti posebnom izjavom (popust, besplatna dostava, produljenje trajanja). Izmjene koje idu njemu u korist ponuditelj ne treba posebnom izjavom potvrditi da bi one proizvodile pravne učinke. To je primjerice slučaj ako ponuđenik u izjavi o prihvatu ponuditelju bez njegove privole odobri primjenu višeg iznosa popusta, besplatnu isporuku, dulje trajanje jamstvenog roka.44 Bitna izmjena uvjeta ugovora smatra se odbijanjem ponude. Međutim, takvo očitovanje predstavlja protuponudu. Protuponuda se može opozvati samo ako opoziv stigne drugoj strani prije protuponude ili istovremeno s njom.45 Ako izjava koju ponuđenik smatra protuponudom sadrži samo mjestimične izmjene koje su manjeg značaja, vrijedi stav da je strana koja upućuje protuponudu prihvatila sve uvjete izvorne ponude za koje nije predložila izmjene. Ako se u prihvatu navode izmjene koje su manjeg značaja a prema poviše navedenim kriterijima, ugovor je sklopljen. Izmijenjeni uvjeti postaju sastavni dio ugovora. Teret dokaza da tu nije riječ o bitnim izmjenama je na ugovornoj strani koja tvrdi da je ugovor sklopljen. Prigovori li ponuditelj na okolnost da izjava o prihvatu sadržajno odstupa od njegove ponude, ugovor nije sklopljen bez obzira što doista može biti riječ samo o nebitnim izmjenama. Prigovor se mora izjaviti bez odgode o čemu će u slučaju spora odlučivati nadležni sud. Strana koja izjavi prihvat snosi rizik gubitka ili zakašnjelog primitka prigovora koji joj pošalje druga strana jer 44 Bitnom izmjenom ugovora smatra se odredba kojom se isključuje usmena izmjena ili dopuna pisanog ugovora. Nadalje, pozivanje u prihvatu na klauzule i termine uvijek se smatra bitnom izmjenom. S druge strane, prijedlog za izmjenom postupka sklapanja ugovora predstavlja izmjenu ugovora koja je manjeg značaja ali prema okolnostima slučaja može predstavljati i bitnu izmjenu ugovora. Isti zaključak vrijedi za odredbe o pakiranju robe. Schlechtriem, P. , o. c. u bilj. br. 11, str. 240. Usp. Honnold, J., Uniform Law for International Sales under the 1980 United Nations Convention, Kluwer Law International, 1999, str. 187. 45 Vrijedi zapravo isto pravilo kao i kod ponude. Na isti način hrvatski Zakon o obveznim odnosima uređuje tu materiju pa opoziv ponude vrijedi samo onda kada je stigao ponuđeniku prije ponude ili bar istodobno s ponudom. Vedriš, M.; Klarić, P., o. c. u bilj br. 20, str. 402. 102 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske upravo je prihvatitelj (koji je u svoju izjavu o prihvatu uključio izmjene u odnosu na izvornu ponudu) uzrokovao nastanak takvog rizika. Konvencijske odredbe o protuponudi i o značenju izmjena ugovora po svom su opsegu šire od odgovarajuće odredbe ZOO-a RH prema kojoj ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu i istodobno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju.46 Konvencija je pri određivanju značaja protuponude vrlo fleksibilna jer dopušta dvije mogućnosti, tj. razlikuje izjavu o prihvaćanju ponude i izjavu o bitnim i nebitnim promjenama glede sastojaka ugovora. Tek ako je riječ o bitnim promjenama sastojaka ugovora, radi se o protuponudi. Ponudu koja je poslana elektronskim putem Konvencija posebno ne uređuje pa treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja: ne vrijedi uvijek zaključak da je tu riječ o neposrednom (izravnom) sredstvu priopćavanja. Kod e-mail komunikacije uvijek je vidljiv datum slanja pa bi takvo sredstvo komunikacije moglo imati iste učinke kao da je ponuda poslana pismom ili telegramom. Ponuda na web stranici trgovca na kojoj je naznačen rok važenja treba tumačiti kako bi taj rok shvatila razumna osoba istih svojstava u istim okolnostima. Pri tome treba uzeti u obzir sve važne okolnosti konkretnog slučaja uključujući pregovore, poslovnu praksu i običaje. Razumna osoba – ponuđenik opravdano može zaključiti da rok važenja ponude počinje od trenutka kada je on saznao za ponudu. Ako se komunikacija između ponuditelja i ponuđenika održava elektronskim putem ali u stvarnom vremenu tada je riječ o izravnom sredstvu priopćavanja.47 S obzirom na okolnost da je tu riječ o međunarodnoj kupoprodaji, praznici i neradni dani uračunavaju se u rok za prihvat, osim onda kada se obavijest o prihvatu ne može uručiti zbog službenog praznika ili neradnog dana u mjestu ponuditelja. Tada se rok produljuje do prvog slijedećeg radnog dana.48 S posebnom pozornošću valja razmotriti konvencijske odredbe o zakašnjelom prihvatu. Tim odredbama proširuje se i razrađuje osnovno konvencijsko pravilo prema kojem prihvat ne proizvodi učinke ako izjava o prihvatu ne stigne ponuditelju u roku koji je odredio ili u razumnom roku. Razlikuju se dvije različite 46 Vidi čl. 264. ZOO-a RH. Hahnkamper, W., Acceptance of an Offer in Light of Electronic Communications, Journal of Law and Commerce 25 (2006), str. 149. 48 Tako Enderlein, F. ; Maskow, D., International Sales Law: United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods; Convention on the Limitation Period in the International Sale of Goods, Oceana, 1992, str. 103. 47 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 103 �Dr. sc. Ratko Brnabić pretpostavke za zakašnjenje: slučaj kada je izjava o prihvatu poslana sa zakašnjenjem i slučaj kada je izjava o prihvatu poslana na vrijeme ali je ponuditelju stigla sa zakašnjenjem. U oba slučaja ugovor je sklopljen usprkos činjenici da je izjava o prihvatu ponuditelju stigla sa zakašnjenjem.49 Problem nastaje u tumačenju slučaja kada je istekao rok za prihvat: naime, moglo bi se zaključiti da ponuđenik ne može dati valjanu izjavu o prihvatu ponude koja zbog isteka roka više ne postoji. Tada bi prije moglo biti riječi o protuponudi. Ipak i zakašnjeli prihvat biti će prema okolnostima slučaja valjan ako je jasno da je upravo to bila namjera ponuđenika-prihvatitelja. Ako se iz izjave volje ponuđenika koja stigne ponuditelju može zaključiti da je riječ o protuponudi, tada će ugovor biti sklopljen samo kada raniji ponuditelj a sada ponuđenik izjavi prihvat u razumnom roku. Ponuditelj mora bez odgode obavijestiti ponuđenog o tome smatra li ugovor sklopljenim usprkos tome što mu izjava o prihvatu nije stigla u roku. Tim očitovanjem volje ponuditelja otklanjaju se negativni učinci zakašnjenja. U tom slučaju ugovor nije sklopljen u trenutku kada ponuditelj pošalje obavijest da prihvaća i zakašnjeli prihvat, već retroaktivno od trenutka kada je zakašnjela izjava o prihvatu stigla ponuditelju. Ako je prihvat iskazan obavljanjem neke radnje ugovor je sklopljen u trenutku obavljanja te radnje. Prihvati li se zakašnjela izjava o prihvatu, logično je da ponuđenik više nema vremena za opoziv izjave o prihvatu.50 Kada je izjava o prihvatu poslana na vrijeme ali je ponuditelju stigla sa zakašnjenjem Konvencija štiti interes ponuđenika koji je pravovremeno poslao izjavu o prihvatu. Da nije bilo zakašnjenja u prijenosu, ugovor bi bio sklopljen. S druge strane, ponuditelj koji primi zakašnjeli prihvat nije dužan pristati na sklapanje ugovora jer je, s njegovog motrišta, istekao rok za prihvat. Kompromis se nalazi u tome što ponuditelj mora bez odgode obavijestiti ponuđenog da više nije vezan ponudom. U suprotnom će ugovor biti sklopljen. Ipak, ne smije se zaboraviti da su spomenute odredbe dispozitivne naravi pa nema prepreke da ugovorne strane i drugačije urede svoje odnose. U hrvatskom pravu ključno je pitanje je li ponuđenik odgovoran za zakašnjeli prihvat. Ako jest, zakašnjeli prihvat smatra se novom ponudom. Ali ako je izjava o prihvatu koja je učinjena pravodobno stigla ponuditelju nakon isteka roka za prihvat, a ponuditelj je znao ili je mogao znati da je izjava 49 Lookofsky, J., Understanding the CISG: A Compact Guide to the 1980 United Nations Convention on Contracts for International Sale of Goods, Kluwer Law International, 2008, str. 62. 50 Detaljnije o tome Farnsworth, E. A., o. c. u bilj. br. 16, str. 193. 104 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske odaslana pravodobno, ugovor je sklopljen. Ipak ugovor u takvu slučaju nije sklopljen ako ponuditelj odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave, a nakon proteka roka za prihvat ponude, pošalje obavijest ponuđeniku da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim tom ponudom.51 Vidljivo je da se spomenutim odredbama u hrvatskom obveznom pravu uređuju dva instituta: zakašnjeli prihvat ponude i zakašnjelo prispijeće izjave o prihvatu ponude. Kako je sustav obveznog prava usmjeren u korist sklapanja ugovora, zakonodavac se odlučio da i takvom zakašnjelom prihvatu ponude ne oduzme pravne učinke pa je postavio zakonsku pretpostavku da se zakašnjeli prihvat ponude pretvori u novu ponudu ali sada od strane ponuđenika. Prema Konvenciji zakašnjeli prihvat ponude ne obvezuje ponuditelja i ne radi se o novoj ponudi ponuđenika. Iako postoje određene razlike u formulacijama ipak se može zaključiti da zapravo nema bitne razlike između Konvencije i Zakona niti po ovom pitanju. 4. Zaključak Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe predstavlja značajan doprinos uređenju područja međunarodne trgovačke kupoprodaje. Ona je nastala kao rezultat kompromisa između polazišta razvijenih i nerazvijenih država, država iz različitih pravnih krugova (Civil Law i Common Law). Kod tumačenja Konvencije treba se uzeti u obzir njezin međunarodni karakter i potrebu promicanja ujednačenosti u njezinoj primjeni te poštovanja dobre vjere u međunarodnoj trgovini. Pri tome valja imati na umu da je kod tumačenja neprimjerena izravna primjena UNIDROIT načela, Načela europskog ugovornog prava ili bilo kojih drugih vanjskih izvora. Po svojoj pravnoj snazi ona će u državama koje su je ratificirale uređivati pravo kupoprodaje ispred domaćih propisa iz tog područja. Stoga će ona imati prednost i pred odredbama hrvatskog Zakona o obveznim odnosima. Upravo u tome leži opasnost za subjekte međunarodne kupoprodaje jer će se na njihov pravni odnos primjenjivati pravila koja se ponekad razlikuju od odgovarajućih odredaba domaćeg prava. S obzirom na temu rada, bilo je potrebno ispitati postoje li razlike u odredbama kojima se uređuje sklapanje ugovora između Konvencije i ZOO-a RH. Analiza pokazuje da postoji razlika u pravnim učincima prijedloga za sklapanjem 51 Vidi čl. 266. ZOO-a RH. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 105 �Dr. sc. Ratko Brnabić ugovora koji je upućen neodređenom broju osoba. Prema Konvenciji, prijedlog upućen neodređenom broju osoba smatrat će se samo kao poziv da se učine ponude, osim ako osoba koja to predlaže jasno ne ukaže na suprotno. Prema ZOO-u RH vrijedi upravo suprotno: prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Nadalje, temeljno je načelo i Konvencije i ZOO-a RH da šutnja ponuđenog ne znači prihvat ponude. No ZOO RH dodatno pojašnjava tu odredbu navodeći da kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Također osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga koja je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila. Konvencijske odredbe o protuponudi i o značenju izmjena ugovora po svom su opsegu šire od odgovarajuće odredbe ZOO-a RH prema kojoj ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu i istodobno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju. Konvencija je pri određivanju značaja protuponude vrlo fleksibilna jer dopušta dvije mogućnosti, tj. razlikuje izjavu o prihvaćanju ponude i izjavu o bitnim i nebitnim promjenama glede sastojaka ugovora. Tek ako je riječ o bitnim promjenama sastojaka ugovora, radi se o protuponudi. Kod zakašnjelog prihvata u hrvatskom pravu postavlja se pitanje je li ponuđenik odgovoran za zakašnjenje ali se u praksi to pitanje pokazalo manje bitnim dok je puno značajnije da u tom slučaju i Konvencija i ZOO RH uređuju da o volji ponuditelja ovisi da li će i zakašnjeli prihvat ipak proizvesti pravni učinak da je ugovor sklopljen. U svakom slučaju trgovci sa sjedištem u RH moraju voditi računa o spomenutim različitostima pa se preporučuje da svoje ugovore o kupoprodaji na koje bi se primijenila Konvencija detaljno urede kako bi se izbjegla primjena onih konvencijskih odredaba koje mogu izazvati dvojbu. Ne smije se zaboraviti da su te odredbe dispozitivne prirode a nacionalnim sudovima i arbitražama ostavljaju veliki prostor za njihovo tumačenje u konkretnim okolnostima slučaja. Stoga je na 106 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske praktičarima važna zadaća razrade konvencijskih odredaba što je sredstvo za uspostavu ravnoteže u pravnoj zaštiti ugovornih strana. 5. Literatura              Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Zbornik radova razreda za društvene znanosti HAZU-a, 43 (2005), str. 47-87. Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980. Bianca, C.M. ; Bonell, M.J. , Commentary on the International Sales Law: The 1980 Vienna Sales Law. Milan, 1987. Del Pilar Perales Viscasillas, M., The Formation of Contracts and the Principles of European Contract Law, Pace International Law Review 13/2001, str. 371.397. DiMatteo L., Critical Issues in the Formation of Contracts Under the CISG, Zbornik radova, Pravni fakultet Beograd, 2011, br. 3, str. 67 -83. Enderlein, F. ; Maskow, D., International Sales Law: United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods; Convention on the Limitation Period in the International Sale of Goods, Oceana 1992. Farnsworth, E.A. u: Galston N. & Smit H. (ur.), International Sales: The United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Matthew Bender, 1984, Pog. 3, str. 1-18. Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo, Međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991. Goldštajn, A., Usages of Trade and Other Autonomous Rules of International Trade According to the UN (1980) Sales Convention, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, str. 55-110. Gorenc, V. et al., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF, Zagreb, 2005. Hahnkamper, W., Acceptance of an Offer in Light of Electronic Communications, Journal of Law and Commerce 25(2006), str. 147-151. Honnold, J., Uniform Law for International Sales under the 1980 United Nations Convention, Kluwer Law International, 1999, str. 182-192. Lookofsky, J., Understanding the CISG: A Compact Guide to the 1980 United Nations Convention on Contracts for International Sale of Goods, Kluwer Law International, 2008. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 107 �Dr. sc. Ratko Brnabić        108 Murray, J., An Essay on the Formation of Contracts and Related Matters under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Good, Journal of Law and Commerce 8/1988, str. 11-51. Schlechtriem, P.; Schwenzer, I., Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford University press, New York, 2005. Slakoper, Z. et al., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Mikrorad, Zagreb, 2009. Sono, K., Formation of International Contracts under the Vienna Convention: A Shift above the Comparative Law, u: Šarčević, P.; Volken, P., (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, Pog. 4, str. 111-131. Vedriš, M.; Klarić, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014. Vilus, J., Komentar Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981. Vilus, J., Provisions Common to the Obligations of the Seller and the Buyer, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana 1986, str. 239-264. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2851 Title A name given to the resource Formation of the International Sales Contract under the Vienna Convention and the other Sources of Sales Law of Croatia Author Author Brnabić, Ratko Abstract A summary of the resource. Abstract: The development of international trade led to the necessity of equalizing the legal mechanisms for regulating legal relations, arising from international trade transactions. Increasingly important role of international trade questions national trade laws because they often do not meet the needs of international trade, and the problems particularly arise when a dispute arises with an international element. As the needs of trade are changing, the trade practice changes as well. Increased overseas trade highlights problems arising from the diversity of national legislative even more. By concluding the contract, parties reveal that they were led by different legal standards and practices. In this sense, there have been attempts to equalize mentioned legislation in order to create legal certainty and to reduce unnecessary costs related with the conclusion of contracts by an unknown law and the crown of these efforts is United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods Act 1980. Writers domestic law that regulate this matter have a number of advantages over writers of conventions. Namely, they operate in developed legal system, with a rich jurisprudence, and if they want to integrate new legal institutes from foreign legislation, it may easier to do than when it comes to international document. In the process of creating the Convention compromises were inevitable, all in order to match elements of civil law and common law. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9e862e9c13c85e176180950788708e81.pdf 87ddd183365b04b37c72ab36bac63d34 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Ivana Brač & Sanja Drljača Magić University of Zagreb, Croatia Submitted: 15.04.2014. Accepted: 02.11.2014. Abstract Difficulties in learning a second language (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. Since there is a very high overlap in verb valency between Croatian and Russian, the generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. In this paper we analyze verbs that were selected from a list of verbs required for B1-level mastery in Croatian and Russian. The analyzed verbs are divided into semantic groups according to Levin (1993), but the paper focuses on the verbs of social interaction, verbs of communication and psych-verbs. Each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation. Within each semantic group, verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. This paper aims to facilitate the acquisition of basic verb complements in Croatian and Russian, with emphasis on non-matching pairs between the two languages. Keywords: Verb valency, Croatian language, Russian language, L2 acquisition Introduction Verb valency is the ability of a verb to determine the number of its complements, as well as their syntactic and morphological realization in a sentence. Herbst (2007) says that: “The phenomenon of valency is one part of the unpredictable, unsystematic aspects of language” (p. 15). The importance of this theory in second language acquisition was noted following the publication of Helbig and Schenkel’s dictionary 119 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level of German verbs in 1969. Since it is an unpredictable category, students cannot directly transfer every L1 syntactic pattern into L2. This paper analyzes the valency of Croatian and Russian verbs needed for B1-level mastery according to CEFR, emphasizing differences in order to predict errors during the learning process. We have focused only on matching and deviating prototypical verb complements. The verbs are divided into semantic groups, and each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation (Croatian Language Repository (http://riznica.ihjj.hr/index.hr.html), hrWaC (http://nlp.ffzg.hr/resources/corpora/hrwac/), Framebank.ru) that has been transformed for the sake of clarity. Within each semantic group, the verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. Verbs that have different complements in Croatian and Russian were selected. Classification of verbs The analyzed verbs were extracted from the corpora created for the compilation of the Croatian Verb Valency database, which is being developed at the Institute of Croatian Language and Linguistics (project leader: Matea Birtić). The corpora were compiled from relevant textbooks for B1-level Croatian learning. The analyzed verbs were divided into semantic groups according to Levin (1993). The verbs mostly belong to two or more semantic groups based on their polysemy. This paper only takes the basic meaning of the verbs into consideration, while other meanings have been omitted. Our study is founded on semantic analysis, based on the assumption that non-native speakers are unable to recognize essential verb complements if they are unaware of the semantic group the verb belongs to. Levin and Hovav (2005) state that “the syntactic realization of arguments – their category type and their grammatical function – is largely predictable from the meaning of their verbs” (p. 7). Verbs of social interaction, verbs of (verbal) communication, and psych-verbs were analyzed because of their role in B1-level of L2 acquisition. Croatian is used as the source-language. Croatian verbs were associated with their aspectual pairs. The number of complements of each verb is defined, as is the type of complement and its semantic role. Each Croatian verb is then associated with its equivalent in Russian, which is further associated with its own aspectual pair and syntactic pattern. If no fully equivalent meaning exists, close equivalent meanings are mentioned in an endnote. 120 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Syntactic patterns: complement types and semantic roles It was assumed that syntactic patterns can be described with 10 types of complements provided in the description of syntactic verb structure in the Croatian Verb Valency Database. Those complements are: the nominative complement (NomC), which mostly correlates with the sentence subject and plays the semantic role of agent; the genitive complement (GenC) which mostly plays the role of the object; the dative complement (DatC); the accusative complement (AccC) with a role of direct object; the instrumental complement (InstC) as the most common complement among analyzed verbs of communication and psych-verbs; the prepositional complement (PrepC) that commonly correlates with the object; and adverbial complement (AdvC), which is further associated when nominal words or prepositional-case phrases can be substituted by an adverb. Infinitival, predicate, and clause complements are not analyzed here. Complements are associated with semantic roles in which the morphological change of the verb causes a change in the syntactic function of participants while the semantic role remains the same. For example, reflexive verbs found among psychverbs become transitive by losing their reflexive pronoun, which causes their complements and syntactic function to change while their semantic role remains unchanged. Unlike semantic roles, conceptual categories (animate-inanimate, human, etc.) that represent knowledge of the world, and are thus closer to both the non-native speaker and the native speaker non-linguist, do not depend on the meaning of the verb, but are inherent for the noun itself (see Herbst & Götz-Votteler, 2007, p. 40). The syntactic patterns of verbs in Croatian and Russian Since Croatian and Russian are genetically related languages, verbs can completely overlap at the semantic and syntactic levels. However, sometimes they do not overlap in one of their meanings, and this can cause a difference in syntactic pattern. Within a semantic group, verbs are divided based on their number of complements (quantitative valency) and on their realization on the syntactic and morphological levels (qualitative valency). These criteria resulted in four groups of verbs. The difference in syntactic pattern as a result of a change in meaning is not taken into account in the classification of verbs, but it is pointed out in the endnote. Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)Rastala se od muža. (ru)Она рассталась с мужем. 121 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level s mužem. (cro)separate from (with) (ru)separate with These verbs have two complements in both languages: the nominative and the prepositional (realized as od+genitive or s+instrumental in Croatian and as s+instrumental in Russian). Verbs with matching complements on the syntactic level, but different on the morphological level (cro)Nisam sumnjala u njegove namjere. (cro)Liječnici sumnjaju na zarazu. (cro)doubt in (on) (ru)Не сомневайся в моих словах! (ru)doubt in These verbs have two complements in both languages: the nominative and the prepositional (realized as u+accusative or na+accusative in Croatian and as v+locative in Russian). Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)Nadamo se pomoći Grada. (ru)Я надеюсь увидеть вас сегодня. These verbs have two complements: the nominative and the dative in Croatian, and the nominative, infinitival, or prepositional complements in Russian. When they appear with the prepositional complement na+accusative, the meaning of these verbs changes to 'rely on, expect'. Verbs with a different number of complements No examples of quantitative valency were found in the corpora examined. Verbs of communication We analyzed the verbs pitati (ask), odgovoriti (answer), čestitati (congratulate), ispričati se (apologize) and raspraviti (discuss), all of which can be classified in other semantic groups. However, we decided to place them in the group of verbs of communication due to their syntactic pattern, which includes an agent, goal, and theme. It was observed that, within the class of verbs of communication, verbs match according to their number of complements (trivalent), while the analyzed verbs do not match in their type of complements. The verbs differ in the types of complement 122 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics associated with the role of a goal (ispričavati se/извиняться (apologize): Croatian – DatC, Russian – PrepC), the role of a theme (raspravljati/обсуждать (discuss): Croatian – PrepC, Russian – AccC (direct object)), and the role of a goal and a theme (čestitati/поздравлять (congratulate): Croatian – DatC (indirect object, goal) and AccC (direct object, theme), Russian – AccC (direct object, goal) and PrepC, theme). The verb pitati/спрашивать (ask) has one nominative and two accusative complements. The difference between the two languages is that the goal can be expressed in Russian not only through the dative case, but also by the prepositional complement u+genitive (at+genitive). If the verbs appear with s+genitive (with+genitive), the meaning changes to ‘make responsible/answer (for)’. The verb odgovarati/отвечать (answer) has nominative, dative, and prepositional complements. The preposition za (for) in Croatian is followed by the accusative case, and this corresponds to three different prepositions in Russian: za, na and dlya (genitive), depending on the verb. Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)pitati/u(za)pitati : (ru)спрашивать/спросить (eng)ask a) Profesorica me pitala teško pitanje. NomC:nominative AccC:accusative Учитель спрашивал всех такие вещи. NomC:nominative AccC:accusative AccC:accusative AccC:accusative b) Novinari su ga pitali o planovima za budućnost. NomC:nominative AccC:accusative PrepC: o+locative Журналисты спрашивали его о планах на будущее. NomC:nominative AccC:accusative PrepC: o+locative Difference: Ты можешь спросить у своего друга совет? NomC:nominative PrepC:u+genitive AccC:accusative Если что-то будет не так, спрашивать будут с тебя. NomC:nominative PrepC:s+genitive PrepC:o+locative (cro)odgovarati/odgovoriti : (ru)отвечать/ответить (eng)answer Ona mi nije odgovorila na pitanje. NomC:nominative DatC:dative PrepC:na+accusative 123 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Иван не отвечает мне на мой вопрос. NomC:nominative DatC:dative PrepC: na+accusative Difference: Dječak je odgovarao matematiku za pet. NomC:nominative AccC: accusative AdvC: za+accusative Мальчик ответил математику на четыре. NomC:nominative AccC:accusative AdvC:na+accusative Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)čestitati : (ru)поздравлять/поздравить; (eng)congratulate a) Čestitam ti rođendan. NomC:nominative DatC:dative AccC:accusative b) Čestitam vam na zadobivenoj časti. NomC:nominative DatC:dative PrepC:na+locative Поздравляю тебя с завершением работы. NomC:nominative AccD:accusative PrepC:s+instrumental (cro)ispričavati se/ispričati se : (ru)извиняться/извиниться; (eng)apologize Ispričavam se čitateljima za konstrukciju teksta /zbog konstrukcije teksta / na konstrukciji teksta. NomC:nominative DatC:dative PrepC:za+accusative zbog+genitive na+locative Я должен извиняться перед вами за свой слова. NomC:nominative PrepC:pered+instrumental PrepC:za+accusative Она часто извиналась болезнью и не приходила на собрания. NomC:nominative InstD:instrumental (cro)raspravljati/raspraviti : (ru)обсуждать/обсудить; (eng)discuss Ministarstvo raspravlja o tome sa sindikatima. NomC:nominative PrepC:o+locative PrepC:s+instrumental Я собираюсь обсудить ваше поведение с вашими преподавателями. NomC:nominative AccC:accusative PrepC:s+instrumental 124 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Verbs of social interaction Levin (1993, p. 200) defines verbs of social interaction as verbs that describe activities always involving more than one participant. These verbs can be monovalent or divalent depending on whether the subject is singular or plural. The verbs vjenčati se (get married), oženiti se (marry), rastati se (separate), and razvesti se (divorce) are monovalent if the subject is in plural and all participants have the same status. In this case, the complement is nominative (agent). Oni su se vjenčali. Они поженились. The verbs are divalent if the subject is singular and if they have a nominative and prepositional complement. The verbs rastati se (separate) and razvesti se (divorce) in Croatian have a prepositional complement realized as od+genitive (from+genitive), and as s+instrumental (with+instrumental) in Russian. The corpora attest rastati se s (separate with), while attestations of razvesti se s (divorce with) are negligible. The verb oženiti se (marry) in divalent form has a nominative and instrumental complement with the attested prepositional: s+instrumental (with+instrumental), za+accusative (for+accusative) in Croatian. In Russian, the complement is only the prepositional na+locative (on+locative). Verbs with matching complements on the syntactic level, but different on the morphological level (cro)razvoditi se/razvesti se : (ru)разводиться/развестись; (eng)divorce Razvela se od njega. NomC:nominative PrepC:od+genitive Он развелся с женой. NomC:nominative PrepC: s+instrumental (cro)rastajati se/rastati se : (ru)расставаться/расстаться; (eng)separate Rastala se od muža/s mužem. NomC:nominative PrepC:od+genitive PrepC:s+instrumental Она рассталась с мужем. NomC:nominative PrepC:s+instrumental 125 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Verbs with different complements on the syntactic level and morphological levels (cro)ženiti se/oženiti se : (ru)жениться/пoжениться; (eng)marry Oženio se svojom djevojkom (iz ljubavi). NomC:nominative InstC:instrumental (AdvC: iz+genitive) Принц женился на бедной девушке (по любви). NomC:nominative PrepC:na+locative (AdvC:po+dative) Psych-verbs Some authors (Levin & Hovav, 2005, White, 2003) have distinguished minimal pairs such as fear and frighten, like and please, which have a complement with the semantic role of experiencer, however, in the verb fear, the experiencer is the subject, while in the verb frighten, the experiencer is the object. In this paper, verbs were classified into two main groups: A. Verbs that become transitive and change the roles of experiencer and stimulus when they appear without a pronoun (in Russian particle -ся) se (yourself). 1. Verbs with two complements where the experiencer is the subject (reflexive verbs) and the stimulus is a dative (A.1.1.), instrumental (A.1.2.), or prepositional (A.1.3.) complement; 2. Verbs with two complements where the stimulus is the subject and the experiencer is an accusative case object. B. Verbs where the experiencer is the subject, but transformation is not possible: bojati se (fear), smijati se (laugh), nadati se (hope), diviti se (admire). The element se with these verbs stands as a particle, not as a pronoun (Silić & Pranjković, 2005, p. 40). 126 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics A.1.1. (cro)iznenađivati se/iznenaditi se A. 2. iznenađivati/iznenaditi; (eng)surprise (Ja)Iznenadila sam se daru. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus Dar me iznenadio. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)čuditi se/začuditi se (Ja)Čudim se vremenu. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus čuditi/začuditi2;(eng)amaze Vrijeme me čudi. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)удивляться/удивиться Я удивилась этой встрече. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus удивлять/удивить Его поступки очень удивили меня NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)radovati se/obradovati se (Ja)Radujem se daru. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus radovati/obradovati; (eng)please Dar me raduje. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)veseliti se/razveseliti se1 (Ja)Veselim se suncu. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus veseliti/razveseliti Sunce me veseli. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)pадоваться/обрадоваться Бабушка обрадовалась приезду внучки. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus pадовать/обрадовать Солнце обрадовало нас. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer A.1.2. (cro)oduševljavati se/oduševiti se (Ja)Oduševljujem se prirodom. NomC:nominative InstD:instrumental Experiencer Stimulus A.2. oduševljavati/oduševiti; (eng)delight Priroda me oduševljuje. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)восхищаться/восхититься Я восхищаюсь ее красотой. NomC:nominative InstD:instrumental восхищать /восхитить Меня восхищает её красота. NomC:nominative AccCD:accusative Experiencer Stimulus Stimulus восторгаться Она восторгалась красотой природы. NomC:nominative InstC:instrumental Experiencer Stimulus Experiencer восторгать Красота природы восторгает всех. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer A close-meaning verb to восхищаться and восторгаться is the verb наслаждаться, a reflexive verb, the meaning of which is 'be enthusiastic', and which has both nominative and instrumental complements. When the verb is 127 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level nonreflexive, the meaning is 'delight, enrapture'. A close meaning word is also the verb любоваться, which means 'admire'. A.1.3. (cro)ljutiti se/naljutiti se (Ja)Ljutim se na mamu. NomC:nominative PrepC:na+Acc Experiencer Stimulus A.2. ljutiti/naljutiti;(eng)be angry Mama me ljuti. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)злиться/разозлиться Мальчик злился на маму. NomC:nominative PrepC:na+Acc Experiencer Stimulus злить/разозлить Меня злит общий скептицизм. NomC:nominative AccD:accusative Stimulus Experiencer (cro)brinuti se/ zabrinuti se (Ja)Brinem se o mami/za mamu/zbog mame. NomC:nominative PrepC:o+ locative za+accusative zbog+genitive brinuti/zabrinuti; (eng)worry Mama me brine. NomC:nominative AccC: accusative Stimulus Experiencer Experiencer Stimulus (ru)волноваться/заволноваться Мы волновались о их судьбе /за сына/из-за экзамена. NomC:nominative PrepC:o+Loc za+Acc iz-za+Gen Experiencer Stimulus волновать/заволновать Cудьба нас волнует. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer B. Without transformation Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)bojati se/pobojati se : (ru)бояться/побояться; (eng)fear (Ja)Bojim se mraka. za sina NomC:nominative GenC:genitive PrepC: za+accusative Я не боюсь собак. за тебя NomC:nominative GenC:genitive PrepC:za+accusative (cro)stidjeti se/zastidjeti se : (ru)стыдиться/при(за)стыдиться; (eng)be ashamed (Ja)Stidim se prošlosti. NomC:nominative GenC:genitive Он никогда не стыдился нашей любви. NomC:nominative GenC:genitive Difference: (Ja)Stidim se zbog svoje prošlosti. NomC:nominative GenC:genitive Он стыдился за сына. NomC:nominative PrepC:za+accusative 128 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)smijati se/nasmijati se : (ru)смеяться/посмеяться; (eng)laugh (Ja)Smijem se bratu. NomC:nominative DatC:dative Она смеялась над братом. NomC:nominative PrepC:nad+Inst (cro)nadati se/ponadati se : (ru)надеяться/понадеяться; (eng)hope (Mi)Nadamo se Vašoj pomoći. NomC:nominative DatC:dative Я очень надеюсь на успех в этом деле. NomC:nominative PrepC:na+Acc (cro)sjećati se/sjetiti se : (ru)вспоминать/вспомнить; (eng)remeber (Ja)Sjećam se djeda. NomC:nominative GenC:genitive Вадим вспоминает первую встречу с Анной. NomC:nominative AccC:accusative The verb вспоминать/вспомнить (remember) is not a reflexive verb, but rather a transitive verb that opens up space to an accusative complement, i.e. to an object. That verb is used as a reflexive verb in impersonal constructions (Мне вспомнилась старинная песня.). Conclusion The generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. Difficulties in second-language learning (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. There are certain syntactic patterns that can be foreseen, but there are many more unforeseeable ones. This makes mastering verb valency the key problem in learning a foreign language. Croatian and Russian are related Slavic languages, and thus there is a very high overlap in verb valency between these two languages. When it comes to some of the most frequent errors arising as a result of similarities between the two languages, we must emphasize the incorrect use of prepositions (i.e. incorrect choice of case after a preposition: жениться с ней). Errors can also occur quite often if a verb in L1 has one matching and one or more non-matching meanings with a verb in L2 (надеяться на). This paper aims to facilitate both the acquisition and teaching of Croatian and Russian as foreign languages. A comparative analysis can be very important for language teachers as it helps them predict learners’ errors. 129 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Endnotes: In Russian, the verb веселиться means 'to have a great time, have fun'. The Croatian equivalent is radovati se. 1 The verb čuditi (to amaze) is considered normatively unacceptable. However, it is included in our study because of its frequent use and attestation in the corpora. 2 References Apresyan, Yu. D. (Ed.). (2003). Novyj ob"yasnitel'nyj slovar' sinonimov russkogo jazyka. Moskva: Shkola “Yazyki slavyanskoi kul’tury”. Herbst, T., Heath, D., Roe, I.F., & Götz, D. (2004). A valency dictionary of English: a corpus-based analysis of the complementation patterns of English verbs, nouns and adjectives. Berlin: Mouton de Gruyter. Herbst, T., & Götz-Votteler, K. (Eds.). (2007). Valency: Theoretical, Descriptive and Cognitive Issues. Berlin: Mouton de Gruyter. Levin, B. (1993). English Verb Classes and Alternations. Chicago and London: The University of Chicago Press. Levin, B., & Rappaport Hovav, M. (2005). Argument Realization. Research Surveys in Linguistics. New York: Cambridge Univeristy press. Rozental’, D.E. (1981). Upravlenie v russkom yazyke. Slovar'-spravochnik : dlya rabotnikov pechati. Moskva: Kniga. Silić, J., & Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. White, L. (2003). Second Language Acquisition and Universal Grammar. New York: Cambridge University press. 130 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2789 Title A name given to the resource The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Author Author Brač, Ivana Drljač Magić, Sanja Abstract A summary of the resource. Difficulties in learning a second language (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. Since there is a very high overlap in verb valency between Croatian and Russian, the generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. In this paper we analyze verbs that were selected from a list of verbs required for B1-level mastery in Croatian and Russian. The analyzed verbs are divided into semantic groups according to Levin (1993), but the paper focuses on the verbs of social interaction, verbs of communication and psych-verbs. Each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation. Within each semantic group, verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. This paper aims to facilitate the acquisition of basic verb complements in Croatian and Russian, with emphasis on non-matching pairs between the two languages. Keywords: Verb valency, Croatian language, Russian language, L2 acquisition Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General),LT Textbooks,P Philology. Linguistics,PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1637d2c9039b17fc81a4f95c3902f85f.pdf 8e5678eb1243d696d5505243b68500b1 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Dragana Božić Lenard Faculty of Electrical Engineering, Osijek, Croatia Submitted: 14.04.2014. Accepted: 23.11.2014. Abstract Many people would argue that metaphor is a characteristic of extraordinary rather than ordinary speech. However, Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Moreover, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act. Occurring primarily in thought, metaphors are grounded in culture; hence they serve as a valuable resource for cross-cultural linguistic research. This paper aims to study similarities and differences of the English and Croatian perspectives on love in terms of a journey. For the purpose of this research, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors We Live By (2003) were used in a survey and offered to 28 native Croatian speakers and former English language and literature students majoring in the field of translation studies who were asked to provide their Croatian equivalents. After the survey was conducted, the research has shown the great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian language. However, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives have to be used. Furthermore, it has shown the existence of the same metaphorical expression in the respective languages, yet used within different conceptual metaphors. Moreover, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to close geographical, historical, cultural and linguistic contact with Serbian language. In conclusion, it has been proved that even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic expressions underlying the conceptual metaphor may be coined on the basis of cultural-ideological differences, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. Key words: metaphorical expressions, love, journey, cross-cultural linguistic comparison 59 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Introduction Many people would argue that metaphor is a characteristic of poetic expressions. Moreover, it is usually understood as a characteristic of a language per se rather than thought or action. Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree with this notion, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Furthermore, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act, making our conceptual system the core in defining our everyday realities. Since the way we speak is based on the same conceptual system used for perceiving, thinking or acting, linguistic study is a good resource for proving the nature of the system. Aim This paper aims to study similarities and differences of English and Croatian perspective of love in terms of a journey, examining Lakoff and Johnson’s subset and Croatian translation equivalents. The objective is to find out how the figurative meaning of love is expressed in the respective languages and to investigate interlinguistic and intralinguistic differences together with the cultural involvement in the linguistic expression of this metaphor. Material and method For the purpose of this research and due to length restrictions, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors we live by (2003) are selected. The selection was based with respect to different subdomains representation. Then, 28 former English language and literature students majoring in the field of translation studies who are native Croatian speakers were asked to provide their Croatian equivalents. The survey was done using the Googledocs tool, which offered efficient and fast data analyses. Furthermore, the questions/examples were composed in open-ended form, offering the interviewees liberty in their translations. Given the small number of variations, all provided translations will be used based on their frequency, starting with the most frequent (marked with a) examples) and ending with the least frequent (marked with d), where possible, examples). The examples that might be understood by native Croatian speakers, yet are not used as such in the language will be marked with ? and the examples that clash with any level of Croatian language will be marked with *, thus implying their incorrectness. Bearing the small number of interviewees in mind, it must be noted that the results might have been different with a larger number of interviewees, which is the limitation of this study. 60 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Theoretical background Jakobson and Halle’s book Fundamentals of Language in 1956 marks the beginning of linguistic-metaphor research, prior to which only literary research was applied. However, the turning point was Lakoff and Johnson’s book Metaphors We Live By in 1980, which offers very precise methodological instrument for linguistic metaphor researches. They established three major theses: metaphors are omnipresent and should not be limited to literary contexts; metaphors show high level of systematicity and coherency; and they are not just a figure of speech, but a way of thinking. Keeping that in mind, cognitive linguistics establishes conceptual metaphor. Conceptual metaphor Conceptual metaphor is a cognitive mechanism that provides for highly abstract entities to be conceptualized through concrete ones, i.e. the source domain A is understood in terms of the target domain B. In addition, it is necessary to distinguish conceptual metaphor from metaphorical linguistic expression as Kövecses (2002: 4) suggests. To paraphrase, metaphorical linguistic expressions are manifestations of underlying conceptual metaphors. Additionally, conventional metaphors can be categorized according to conventionality, function, nature, and level of generality of metaphor (Kövecses 2002: 29) into three categories, namely structural, ontological and orientational metaphors. Considering the nature of the paper, the concept of structural metaphors will be presented. Structural metaphors Structural metaphors allow us to use highly structured concept to structure another one (Lakoff, 1992: 61). Similarly, Kövecses (2002: 33) indicates that the source domain provides a relatively rich knowledge for the target domain. Like their ontological and orientational counterparts, structural metaphors are grounded in our experience. For example, we metaphorically view time as money based upon correlation with people’s everyday busy lives where they struggle to earn money, leaving them with no time for their families. Being a universal bodily experience, we use metaphors automatically, which makes them universal as well. However, next to universality, metaphors might also be culture-related. 61 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Cultural variation in metaphor As Kövecses (2002: 183) suggests, there are two types of cultural variation: intercultural and intracultural. Considering the nature of this paper, both intercultural and intracultural variations, where possible, will be studied. Kövecses (2005: 231) goes on to identify two large categories of causes for cultural variation: differential experience and differential cognitive preferences and styles. Differential experience As Kövecses (2005: 232) suggests, there are several causes influencing differential experience, namely physical and social environment (which, due to length restrictions, will not be elaborated on) and cultural context. Cultural context includes a broader context that a culture provides for an understanding of its concepts. A well-known example of a correlation between language and culture is the Eskimo language. Due to inevitable need, Eskimos have more than a dozen expressions for snow. By comparison, Slavic languages have only one term for snow due to inexistence, hence lack of need. The same phenomenon applies to metaphors. Frank Boers and Murielle Demecheleer (in Kövecses, 2005: 236) elaborate on concepts of hat and ship being more metaphorically productive in English and concepts of sleeve and food in French because they are more salient to the respective languages. Different cognitive preferences and styles Cognitive processes such as elaboration, conceptualization, specificity and transparency can be found in all languages and cultures; however, the degree of their application varies from culture to culture (Kövecses, 2005: 246). In addition, there are some cognitive preferences. a) Experiential issues Cognitive linguists have always claimed that humans use a great deal of bodily experience to build metaphors. Kövecses (2005: 247) answers the question of whether bodily experience can be universally applied to metaphors or is culturerelated by comparing English and Japanese anger metaphors. In English language and culture, the metaphor ANGER IS HEAT is associated with high blood pressure and increasing skin temperature, whereas in Japanese it is only associated with pressure. This indicates different metaphorical conceptualization of anger depending on the culture. 62 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics b) Viewpoint preference Sometimes metaphors depend on a culture’s viewpoint preference. For example, different cultures view time differently. In some cultures, the future is viewed as something yet to happen, i.e. events move from past to future in cases where we are dealing with ego-moving metaphors, whereas in others, events move from future to past, which are time-moving metaphors. To be more precise, as Boroditsky (2000: 6) suggests: ”In the ego-moving metaphor, front is assigned to a future or later event.” He continues (2000: 6) “In the time-moving metaphor, front is assigned to a past or earlier event.” Analysis and discussion Some of Lakoff and Johnson’s metaphorical linguistics expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor in the English language will be presented in this chapter alongside their translated Croatian counterparts. The selected examples will be classified into subcategories on the basis of different source subdomains. Furthermore, ways of understanding and interpreting love in terms of a journey will be discussed in the major themes and mappings subchapter. Love is a journey Not many people would associate love with a journey, yet the two concepts share numerous similarities. However, even though two languages may share conceptual metaphors with metaphorical linguistic expressions overlapping, the culturalideological background in which the conceptual metaphor functions might be used to express subtle differences based on the expressions, as Kövecses (2005: 155) states. A relationship is a vehicle When two people decide to go on a trip to a destination they have never visited before, they may stop in order to check the map, find out where they are and how long will it take to their final destination. These mental images can be mapped onto love: when two people decide to start a romantic relationship, after a certain period of time at least one of them will want to clarify the status of the relationship: Are they just having fun, not thinking about the future, or is the relationship eventually going to develop into marriage? So, the mappings obviously serve as the grounding for the following metaphorical expression. 63 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents 1) Where are we? a) ?Kuda ovo vodi? b) ?Kuda ovo ide? c) *Gdje smo? d) *Gdje se nalazimo? In Croatian language there are three translational options for the word where, namely gdje, kamo and kuda. Despite being used interchangeably, there are subtle differences in their meanings. Firstly, the question word gdje is used when one wants to find out something about a place where a person/thing is located. In addition, it can be used only if alluding to the literal meaning, which is the reason why neither 1c) nor 1d) are grammatically correct, yet they are frequently used. Indeed, they do not underlie any kind of metaphorical expressing. Secondly, kamo is used for finding out about someone’s intended destination and it perfectly underlies the conceptual metaphor in question. However, probably due to the formal sound in its usage, none of the interviewees chose it. Thirdly, kuda is used for the direction of someone’s movement, thus conveying literal meaning. However, native Croatian speakers use it equally for both literal and figurative meaning. Moreover, it happens to be their first translational choice for the English expression in 1). The difference between the examples 1a) and 1b) is in the verb choice. More precisely, in 1a) the verb is to lead and in 1b) to go, both of which underlie the metaphor in question. However, what differentiates both of them from the English example is the perspective. Namely, by asking the question in 1), a person wants to find out about the current relationship status, whereas by the questions in 1a) and 1b), a person is asking about the future of the relationship. Moreover, the literal translation of the example 1) would not function in Croatian language let alone convey figurative meaning. 2) This relationship is foundering. a) *Ova veza tone. b) Ovaj brod tone. c) Kola su nam krenula nizbrdo. Bearing the verb choice in mind, in example 2) the relationship is conceptualized as a boat. If the boat is filling with water getting and about to sink, and we conceptualize the relationship as the boat, there is one conclusion left – the relationship is about to end. Example 2a) is a straightforward translation, but even though it would be understood by a native Croatian speaker, it is never used. Additionally, very similar to 2a) is example 2b) where instead of the noun relationship, the noun boat is explicitly used, thus strengthening the conceptualization connection. However, since 64 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics it is mostly heard in politicians’ speeches describing Croatia’s unpromising future, this is an example of the LIFE IS A JOURNEY conceptual metaphor. More interesting is the 2c) example. Even though tourism is Croatia’s most productive economic branch, Croatia is not so maritime-oriented. Furthermore, in the region of Slavonia and Baranja, whose residents are mostly farmers, people used a wagon for both work and transport. Moreover, young people in the region, wanting to preserve old customs, tend to choose a wagon for their wedding car. So, possibly due to Croatia’s orientation to its roots and appreciation of old customs, an expression using a wagon exists in the language. The metaphorical expression in 2c), if translated straightforwardly, would be the wagon is moving down the hill, underlying the same conceptual metaphor as the original. After some time spent on an unknown road, travelers might realize that they have diverged from the right road. Similarly, after some time in a relationship/marriage, lovers may realize they have involved themselves in irrelevant things just to keep their minds off the important issues. This may seem easier at first, but it is not a permanent solution, so eventually they will have to remind themselves about their priorities. 3) We’ve gotten off the track. a) Iskočili smo iz tračnica. b) Ispali smo iz tračnica. Both examples 3a) and 3b) correspond to the English version in terms of conceptual metaphor and conveyed meaning. However, there is a slight intralinguistic difference in the verb choice and voice perspective. Namely, the verb in 3a), if literally translated, is to jump off and is used in active voice, alluding to the lovers themselves being responsible, whereas in 3b) the verb is to fall out off and is used in passive voice, alluding to external factors that are responsible for the lovers getting off the track. Either way, the result is the same; however, in 3a) the lovers blame themselves while in 3b), they blame someone else for their problems. 65 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents A turning point in a relationship is a crossroads A crossroads is a place where roads meet and a traveler has to decide which road to take. With this picture in mind, the metaphorical expression to be at a crossroads was coined. The expression refers to a stage in life where a person has to make an important decision that will affect his life either positively or negatively, like being at a crossroads; if you decide to go the wrong way, you will eventually have to return, which will affect the rest of your trip with respect to your timetable. So, everyone is especially careful at a crossroads they approach for the first time, just like a person who does not want to make a mistake is extremely careful when making serious life decisions. 4) We’re at a crossroads. a) Nalazimo se na raskrižju. b) Nalazimo se na raskršću. c) Nalazimo se na raskrsnici. All Croatian counterparts correspond to the English original. However, the Croatian versions offer three synonimical possibilities used according to frequency and usage preference. To be more precise, raskrižje in 4a) is neutral and recently the most used option, whereas raskršće in 4b) and raskrsnica in 4c) are options more used in Slavonia and Baranja region, i.e. precisely in areas where Croatian and Serbian language are in a closer contact. The only thing that distinguishes example 4a) raskrižje and examples 4b) raskršće and 4c) raskrsnica is the root word, namely križ and krst. Etymologically, krst derives from Praslavic and Old Slavic languages (krьstъ), which were ancestor languages of both Croatian and Serbian, hence both languages used the word krst. However, as the consequence of the Croatian War of Independence, there was a linguistic tendency to eliminate all similarities with Serbian language during the 1990s, hence krst, being associated with Eastern Ortodoxy and the Serbian language, was to be eliminated and replaced with križ, which is associated with the Catholicism that most Croats claim to practice. To summarize, the option in 4a) is neutral and the preferred one, whereas the options in 4b) and 4c) might be labeled as the “Serbian” ones. Further, they are most likely to be used in areas of a close interlinguistic Croatian and Serbian contact; however, all three options can be understood by any Croatian speaker and underlie the same conceptual metaphor as the English one. 66 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Progress in a relationship is advancement in place Like a journey, every relationship has a beginning, a course to run, and an ending. The experiences lovers gain and the time they spend together might be conceptualized through the distance travelers cover on their journey. 5) Look how far we’ve come. a) Pogledaj kako smo daleko došli. b) Pogledaj kako smo daleko stigli. c) Pogledaj kako smo daleko dogurali. d) Pogledaj kako smo daleko dospjeli. All Croatian translations correspond to the English version. The four Croatian examples used different synonimical verbs, all of which are travel-related, thus perfectly underlying the conceptual metaphor. Difficulties in a relationship are barriers on a road As George Lakoff (1992: 208) states, two travelers travel towards a common destination. During their journey, they may encounter some barriers and get stuck. Furthermore, when constructing a road, one has to be aware of geographical obstacles and overcome them. Sometimes, however, due to natural processes, deterioration and poor maintenance, bumps inevitably occur, and a driver has to be very careful when passing them in order not to damage his vehicle or injure himself. If he pays attention, he can overcome obstacles and continue with his journey. These images can be mapped onto love. During a relationship, due to different personalities, priorities and wishes, lovers encounter problems. If they believe in their love, they can work it out and continue enjoying their love. Building on the aforementioned mappings, the metaphorical expression is as follows. 6) It’s been a long, bumpy road. a) ?Bila je to duga, neravna cesta. b) Bio je to dug, neravan put. In Croatian, two synonyms can be used for the English word road, namely cesta and put. Despite being used interchangeably, there is a slight difference between them. Precisely, cesta refers to a public, asphalt surface, whereas put usually refers to a dirt road and is more frequently used in metaphorical linguistic expression than the former option. Furthermore, the adjective bumpy defines something that is not smooth and presumably has some obstacles. By comparison, in the Croatian examples the adjective neravan, which translationally corresponds to the adjective bumpy, has two meanings; on the one hand, it may refer to a bumpy surface, whereas 67 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents on the other, it might refer to a surface that has no turns, i.e. a surface that extends in a linear manner and might have no bumps at all. When travelers get lost on a dead-end street, they can either end their journey or return to where they came from. In other words, there is no possibility for them to advance the journey, which can be mapped onto the love relationship. When lovers come to a point where neither of them wants to make a compromise, the relationship cannot be advanced. 7) This relationship is a dead-end street. a) Ova je veza naišla na zid. The only usable option is the one in 7a); however, the word’s literal meaning is not the same. The expression does not refer to any kind of street, but rather refers to a relationship hitting a wall. Hence the two examples carry the same figurative meaning. To clarify, if someone/something hits a wall, he/it cannot advance in the same direction, so retreating to a certain point is the next step, like entering a deadend street. Further, a dead-end street has one way in and out and on the other end a house or a wall blocking it, so the wall might be a part of the visual dead-end street image; hence the expression underlies the same metaphor. Spliting up is taking different roads When two travelers cannot agree on which road to take, they might decide to take different roads. The same thing happens with two lovers; if they do not see eye to eye anymore or have different goals in life, they may decide to end a relationship, i.e. each lover will continue pursuing his own goals. 8) We’ll just have to go our separate ways. a) Morat ćemo ići svatko svojim putem. b) ?Morat ćemo ići svatko svojim putom. Both Croatian translations underlie the same metaphor as the English one; however, a closer look reveals subtle differences between them. Croatian noun put can take two inflections; either -om (putom) or –em (putem) but not randomly. If referring to a particular way/road, one should use the inflection –om as in 8b). If, on the other hand, one refers to a metaphorical road, like in example 8), one should use the –em inflection as in 8a). Since the expression indicates the metaphorical nature, Croatian speakers should not translate expression 8) with the 8b) option because it employs literal meaning. However, since putem and putom are incorrectly interchangeably 68 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics used, both 8a) and 8b) options are equally frequently used, possibly alluding to tight connection between the literal and figurative meaning of a road. Major themes and mappings Lakoff (1992: 6) claims that a metaphor is not a matter of a language itself, but a matter of thought and reason. The mapping is primary and language secondary. In addition, the mapping is conventional, i.e. it is one of our conventional ways of conceptualizing something; in this case love relationships. Furthermore, what constitutes love as a journey is ontological mapping from the source domain of journeys to the target domain of love. Based on the examples above, it can be summarized as follows: lovers are travelers on a joint journey with their common life goals seen as destinations yet to be reached. Each traveler needs a vehicle to reach his destination, conceptualizing a love relationship that is promising as long as it allows lovers to make progress towards their goal. However, occasionally travelers arrive at crossroads where they have to decide which road to take, like lovers who must decide whether they still share the same goals. In addition to crossroads, travelers may have to deal with different barriers they encounter along their way. In comparison, lovers may have to face life problems and choose from among several options. They might choose one that will keep them together or they might choose not to solve the problem and go in different directions, thus indicating the end of their relationship – like travelers who choose the latter option, ending their journey. The mappings associating the source domain JOURNEY and the target domain LOVE are summarized as follows: SOURCE JOURNEY a) travelers TARGET LOVE lovers b) vehicle destination relationship c) journey life goal d) crossroad turning point in a relationship e) advancement in place progress in a relationship f) impediments problems in a relationship g) taking different road splitting up h) ending of a journey ending of a relationship 69 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Conclusion This paper deals with similarities and differences of some Lakoff and Johnson’s metaphorical expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor in English and their Croatian counterparts. The research has proven that there is a great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian. However, it has indicated numerous subtle interlinguistic differences. To be more precise, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives must be used. Further, it has proved that single word choice in Croatian alludes to either literal or figurative meaning. Equally importantly, it has been shown that the same metaphorical expression exists in the respective languages, yet used within different conceptual metaphor. Simultaneously, to maintain the same effect, different linguistic expressions may sometimes be used. Additionally, Croatian language has been shown to be able to express either literal or figurative meaning through choice of inflexion, while the English language cannot. However, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to a close geographical, historical, cultural and linguistic contact with the Serbian language. To summarize, even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic metaphorical expressions underlying the conceptual metaphor may be influenced and coined on the basis of cultural-ideological differences. Therefore, in addition to being cognitively motivated, metaphorical expression is also culturally motivated, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. References Boroditsky, L (2000) Metaphoric structuring: understanding time through spatial metaphors. Cognition, No. 75, pp. 1-28. Elsevier Jakobson, R. & Halle, M (1956) Fundamentals of Language. Mouton & Co. SGravenhage Kövecses, Z. (2002) Metaphor: a practical introduction. Oxford: Oxford University Press. Kövecses, Z. (2005) Metaphor in Culture. Universality and Variation. Cambridge and New York: Cambridge University Press. Lakoff, G. (1992) The Contemporary Theory of Metaphor. In Ortony, A. (1992) Metaphorand Thought. Cambridge: Cambridge University Press. 70 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Lakoff, G & Johnson, M. (2003) Metaphors We Live By. Chicago: The University of Chicago Press. 71 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2786 Title A name given to the resource A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Author Author Božić Lenard, Dragana Abstract A summary of the resource. Many people would argue that metaphor is a characteristic of extraordinary rather than ordinary speech. However, Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Moreover, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act. Occurring primarily in thought, metaphors are grounded in culture; hence they serve as a valuable resource for cross-cultural linguistic research. This paper aims to study similarities and differences of the English and Croatian perspectives on love in terms of a journey. For the purpose of this research, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors We Live By (2003) were used in a survey and offered to 28 native Croatian speakers and former English language and literature students majoring in the field of translation studies who were asked to provide their Croatian equivalents. After the survey was conducted, the research has shown the great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian language. However, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives have to be used. Furthermore, it has shown the existence of the same metaphorical expression in the respective languages, yet used within different conceptual metaphors. Moreover, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to close geographical, historical, cultural and linguistic contact with Serbian language. In conclusion, it has been proved that even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic expressions underlying the conceptual metaphor may be coined on the basis of cultural-ideological differences, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. Key words: metaphorical expressions, love, journey, cross-cultural linguistic comparison Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics,PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature,PQ Romance literatures,PR English literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/671e7c5ac86012bd16ab8dc0479dba5d.pdf e2aa34a6dc897412e5ad80ea0a193695 PDF Text Text A FLOOD OF METAPHORS? CONCEPTUAL METAPHORS IN THE 2014 BALKAN MEDIA REPORTS ON FLOODS Jelena Bošnjak & Dubravka Trišić University of Belgrade Article History: Submitted: 10.06.2015 Accepted: 11.08.2015 Abstract: The paper explores the linguistic and conceptual metaphors in media reports on the 2014 floods in the Balkans, focusing on the conceptualization of floods and floodrelated concepts. While natural disasters such as floods and hurricanes represent a wellknown source domain within the conceptual metaphor theory, this paper aims to explore floods as a target domain drawing on online Balkan newspaper reports from May 2014. The analysis offers insight into long-standing, conventional metaphors related to floods and natural disasters as well as the specific realizations and elaborations of these and other metaphors in the context of the 2014 Balkan floods. The possible functions and effects of the predominant metaphors related to the 2014 floods are discussed. Key words: conceptual metaphor, cognitive linguistics, floods, the Balkans, media �1 INTRODUCTION In May 2014, a series of devastating floods occurred in several countries in the Balkan Peninsula. Due to their catastrophic proportions, the floods received significant attention in the media. Drawing on the theory of conceptual metaphor, this paper explores floodrelated conceptual metaphors in the newspaper discourse on the 2014 floods in three countries whose standard languages are highly mutually intelligible – Bosnia and Herzegovina, Croatia, and Serbia – aiming to determine how the floods were conceptualized by identifying the most common conceptual metaphors. The possible effects of and reasons for the use of the most pervasive metaphors are also considered. 1.1 Theoretical background The conceptual metaphor theory, formulated by Lakoff and Johnson in their seminal work Metaphors We Live By (1980), regards metaphors not as a poetic or rhetorical device, but as a crucial part of our conceptual system. Conceptual metaphors are thus considered to be a matter of thought, not merely language, and they are defined as the understanding of one conceptual domain – the target domain – in terms of another domain – the source domain. Target domains are typically “areas of experience that are relatively abstract, complex, unfamiliar, subjective or poorly delineated”, while source domains are normally “concrete, simple, familiar, physical and well-delineated experiences” (Semino, 2008, p. 6). The conceptual metaphor theory postulates that we reason about some concepts in terms of other concepts based on a set of systematic correspondences between or across these two domains called mappings which are grounded in human experience (see e. g. Kövecses, 2010, pp. 77–88). Conceptual metaphors which underlie our thinking are manifested in language as metaphorical linguistic expressions, although they can have other, non-linguistic manifestations as well (see e. g. Kövecses, 2010, pp. 63–73, Rasulić, 2004, pp. 338–433). More importantly, as Lakoff and Johnson (1980, p. 3) argue: “Our concepts structure what we perceive, how we get around in the world, and how we relate to other people. Our conceptual system thus plays a central role in defining our everyday realities. If we are right in suggesting that our conceptual system is largely metaphorical, then the way we think, what we experience, and what we do every day is very much a matter of metaphor.” While FLOODS have been identified as a source domain in conceptual metaphors such as IMMIGRATION IS FLOOD (e. g. Cunningham-Parmeter, 2011), this paper explores floods and flood-related concepts as the target domain seeking to reveal how floods were conceptualized in the public discourse in Bosnia and Herzegovina, Croatia, and Serbia, and what possible implications this had for the way readers thought and felt about the disaster. 1.2 Data and methodology Our corpus encompassed all flood-related metaphorical expressions in three most widelyread daily newspapers with online archives per country (Dnevni list, Glas Srpske and �Večernji list for Bosnia and Herzegovina, 24sata, Jutarnji list and Večernji list for Croatia and Blic, Kurir and Večernje novosti for Serbia). The metaphors were extracted from all articles on floods published between May 14, when the earliest reports on floods appeared, until May 31, when the floods and subsequently the reporting on them had subsided. The choice of the newspapers was based on the assumption that the analysis of these reports would reveal most accurately how the floods were represented in the media and thus how the framework through which the readers could conceptualize the floods was shaped. The analysis included not only the lexeme ‘flood/floods’ (poplava/poplave), but also all flood-related lexemes referring to the water and bodies of water that constituted part of the floods. To avoid unnecessary repetition, the lexeme ‘flood/floods’ is used in all conceptual metaphors throughout this paper as an umbrella concept for all of these lexemes. Furthermore, as we found that the same conceptual metaphors were used in all three countries, we do not cite the newspapers or countries the examples were extracted from although care was taken to ensure that all the countries were represented in them. Expressions were considered as metaphorical in those cases where it was possible to identify two domains with metaphorical mappings between them. After these expressions were extracted, they were analyzed to identify the overarching conceptual metaphors. The data is given both in the original language and translated into English while metaphorical expressions in both languages are italicized in the examples. We also adhere to the well-established custom to mark conceptual metaphors and domains by small capital letters. 2 RESULTS Our analysis revealed that the most common conceptual metaphors used in the discourse on floods were the same in all three countries. We present and discuss these metaphors in the sections below. 2.1 Floods as an animate being The conceptualization of floods as an ANIMATE ENTITY represents the most frequent metaphor in our corpus. It is based on two ontological metaphors: EVENTS ARE ENTITIES and EVENTS ARE ACTIONS. According to Lakoff and Johnson (1980: 25), conceptualizing events, emotions, ideas and similar concepts which are not discrete or clearly bounded as entities allows us to perceive parts of our experience as separate entities and therefore reason about them. The conceptual metaphor EVENTS ARE ACTIONS enables us to understand external events we have no control over as willful actions by an entity (Lakoff and Turner 1989: 72–80). In the majority of cases, the floods were personified and assigned “human motivations, characteristics and experiences” (Lakoff and Johnson 1980: 13), above all consciousness and cognitive ability: (1) Voda ne zna granice, niti narodnosti, niti vjeru. Voda zna svoju razinu i pravac. [Water knows no boundaries, nationalities or faiths. Water knows its level and direction.] �One of the dominant characteristics of the floods was the ability of willful movement. The floods were seen as entities that were able to ‘come’ (doći), ‘go’ (otići), ‘enter’ (ući), ‘approach’ (prići), ‘cross’ (preći preko), ‘turn around’ (okrenuti tok), ‘run/hurry down’ (sjuriti se), etc. (2) Voda…sjurila se kroz moje dvorište i otišla do Živkovog. [The water…ran down my yard and went to Živko’s.] Another characteristic of the floodwater was its ability to exert willful physical force and consciously manipulate objects by ‘taking’ (uzeti), ‘carrying’ (nositi), ‘carrying away’ (odn(ij)eti), ‘grabbing’ (dohvatiti), ‘breaking off’ (odlomiti), ‘severing’ (prekinuti/pres(j)eći), ‘tearing down’ (urušiti/srušiti), etc. When physical force was combined with movement, the floods were described as ‘unstoppable’ (nezaustavljiva). (3) …reka je odlomila i odnela deo parkinga… [...the river broke off and carried away a piece of the parking lot...] Very often, the physical force was accompanied by murderousness or aggression: the floods ‘threatened’ (pretiti), ‘destroyed/ravaged’ (uništiti/uništavati/lomiti), ‘killed’ (ubiti, usmrtiti) and ‘buried’ (sahraniti), ‘wreaked havoc’ (napraviti k/haos), etc. The floods were also seen as being out of control – they ‘went wild’ (podivljati) and were ascribed various associated qualities or emotions such as being ‘unpredictable’ (nepredvidiva), ‘frenzied’ (pomahnitala), ‘raging’ (podivljao), ‘merciless/ruthless’ (nemilosrdna) while events they caused were seen as the results of ‘venting’ (iskaliti se). (4) … nepokretna starica koju je voda ubila u njenom domu… [... a disabled old woman whom the water killed in her home...] (5) Kolubara je podivljala... [The Kolubara has gone wild…] (6) …koje je Jasenica i Kubršnica nemilosrdno natapala, povukla. […that the Jasenica and the Kubršnica ruthlessly flooded.] Occasionally, the floods were assigned the ability to ‘calm down’ (umiriti se) or ‘show mercy’ (pokazati samilost). (7) Kada se reka umirila problem se otvorio na drugoj strain… [When the river calmed down, another problem occurred…] Apart from physical force, the floods were also capable of exercising power and influence. The floods thus had the ability to ‘force’ (primorati), ‘allow/permit’ (dopustiti), ‘change’ (prom(j)eniti), ‘take over/take control of’ (preuzeti pod svoje), ‘postpone’ (odložiti/odgoditi), etc. (8) ... rekordne poplave koje su zadesile Balkan primorale su desetine hiljada ljudi u Srbiji i Bosni da napuste svoje domove. �(9) [... record floods in the Balkans have forced tens of thousands of people in Serbia and Bosnia to leave their homes.] … ako to kiša i poplava dopuste... [... if the floods and rain permit it...] The conceptualization of floodwater as an animate being was also realized through the source domain of A (SEA) MONSTER or in one case through the domain of A SEA SNAKE. The monster was mostly described as ‘devouring’ ((pro)gutati) objects, people or even entire towns. (10) Kolubara je progutala grad za manje od 10 sati… [The Kolubara devoured the town in less than 10 hours…] 2.2 Floods as a unifier The floods also had one positive effect – they became a A UNIFIER which ‘united people/brought people together’ (zbližiti ljude/ujediniti ljude/sve spojiti/udružiti), ‘led to the collapse of ethnic barriers’ (dovesti do pada etničkih barijera), ‘erased borders’ (izbrisati granice) and made people show ‘unity’ (jedinstvo/sloga/zajedništvo), have a ‘heart which beats in unison’(srce kuca jedinstveno), and become ‘one big family’ (velika obitelj/porodica). (11) Ovo nas je ujedinilo, kao što nas nevolja uvek ujedinjuje… [This has united us the way hardship always unites us.] 2.3 Taking measures against floods as waging a war The activities that were undertaken to deal with the floods were commonly conceptualized as WAGING A WAR. WAR has been identified as a source domain with a wide scope which applies to many target domains such as LOVE or POLITICS (Kövecses, 2010, pp. 135–146) and across different languages (see e.g. Chiang & Duann, 2007; Semino & Masci, 1996). Larson, Nerlich and Wallis (2005) studied “militaristic metaphors” in the context of invasive species and diseases. War metaphors have been identified in the discourse on natural disasters in at least two languages (see Trčková, 2011 for English and Zhang, 2015 for Chinese). In many cases, the war metaphors are well-established, basic, or conventional metaphors meaning that their use is “unconscious, automatic, and typically unnoticed” (Lakoff & Turner, 1989, p. 80). Conventional war metaphors also exist in Bosnian, Croatian and Serbian. Some of these expressions are conventional within the discourse on emergencies and were therefore quite frequent in our corpus: ‘braniti/o(d)braniti’ (defend), ‘o(d)brana’ (defense), ‘(ne)branjen’ ((un)defended) ‘boriti se protiv’ (fight against), and ‘borba protiv’ (fighting/struggle against). (12) … do proglašenja redovnih mjera obrane od poplava. […until regular defense measures against floods can be declared.] (13) Sjeverni dio Bosne se još uvijek grčevito bori s podivljalim rijekama. �[The northern part of Bosnia is still desperately fighting against rivers gone wild.] However, we encountered numerous other, non-conventional realizations of this metaphor. Activities done to resist the floods were seen as a ‘war’ (rat) in which ‘battles’ (bitke) could be ‘fought’ (voditi). The floods, AN INVADER, ‘conquered’ (osvajati) territories, ‘occupied’ (okupirati) objects, and ‘besieged’ (opkoliti sa svih strana) people. The destruction caused by the floods was seen as ‘aggression’ (agresija) while the water was even characterized as ‘bloodthirsty’ (krvožedna). The human fighters, some of which were ‘volunteers’ (dobrovoljci), and their ‘fellow-combatants’ (saborci), could bring in ‘reinforcement’ (pojačanje) but they were rarely able to ‘win’ or ‘defeat’ (pob(j)editi) their enemy. Sometimes, ‘heroes’ (heroji/junaci) emerged from this war. The areas with levees or sandbags were called ‘defense lines’ (odbrambena linija/linije odbrane), ‘a line of battle’ (linija fronte), ‘bulwarks/ramparts’ (utvrde), while a place safe from the floods was once described as a ‘stronghold’ (uporište). (14) Paralelno s tim brani se druga linija fronte... [At the same time, the second line of battle is being defended…] (15) Same akcije spašavanja ljudi iz vodom okupiranih kuća bile su na trenutke dramatične. [Saving people from houses occupied by water was at times very dramatic.] 2.4 Floods as a projectile A very frequent metaphor in our corpus was the metaphor A FLOOD IS A PROJECTILE, realized in all three countries through the expression ‘hit’ (pogoditi) and its participle ‘hit’ (pogođen). (16) …pomoć za područja pogođena poplavama. […aid for the areas hit by floods.] 2.5 Floods as a container Another quite common metaphor was A FLOOD IS A CONTAINER, realized through the preposition ‘in’ (u) and the locative case of the noun in question. (17) …obiteljima čiji su najmiliji izgubili živote u poplavi… [...the families that have lost their loved ones in the flood...] 2.6 Floods as an apocalyptic event or hell Finally, the floods were conceptualized as THE BIBLICAL/APOCALYPTIC FLOOD/DELUGE, THE PASSION OF CHRIST, THE APOCALYPSE/AN APOCALYPTIC EVENT and THE HELL. The metaphorical realizations of these source domains included ‘the Flood’ (potop), ‘of Biblical proportions’ (biblijskih razmera), ‘the Passion of Christ/calvary’ �(kalvarija), ‘the apocalypse’ (apokalipsa), ‘apocalyptic’ (apokaliptičan), ‘cataclysmic’ (kataklizmičan), ‘hell’ (pakao, etc.). (18) Bosna i Hercegovina je…prošla još jednu kalvariju… [Bosnia and Herzegovina has...gone through another calvary...] (19) Apokalipsa u Rajevom Selu [Apocalypse in Rajevo Selo] (20) Novinarka “Blica” u paklu Obrenovca [Blic journalist in the hell of Obrenovac] 3 DISCUSSION AND CONCLUSIONS When the most common conceptual metaphors and their linguistic realizations encountered in our corpus are all taken into consideration, a multi-faceted concept of the 2014 May floods in the Balkans emerges. Rather than being an event occurring without a purpose, the floods were conceptualized as a sentient entity with physical and cognitive abilities, capable of purposeful movement, of influencing the world around them, and characterized by significant physical strength. When these qualities were paired with rage that needed to be vented and mercilessness, widespread destruction and chaos ensued. The floods became frenzied and unpredictable and therefore impossible to control until they themselves decided to calm down and show mercy. Sometimes, they took on the form of an evil monster devouring everything in its path. The only positive (side-)effect they had was bringing people together, but mainly for the purpose of putting up unified resistance. They often took on the role of an invader or attacker in a proper, albeit somewhat one-sided war. Some areas and people were simply hit by the floods, suddenly and unexpectedly. Finally, even when the floods were conceptualized as an event it was an end-of the-world event or simply hell. Although the numerous flood-related metaphorical expressions were not evenly distributed across the corpus – not all of the linguistic manifestations were used in each country and some of them occurred only once or twice in the entire corpus – the overarching conceptual metaphors were the same in all three countries, the most frequent in the corpus and therefore the most pervasive in the discourse on floods. Some of these metaphors, such as the ontological metaphor of personification, are, as Lakoff and Johnson (1980) maintain, “necessary for even attempting to deal rationally with our experiences” (p. 26) since they help us understand unfamiliar experiences in terms of more familiar ones. However, as Semino (2008) argues, metaphors in discourse, especially non-conventional ones, are rarely neutral and are often deliberately chosen among many alternatives for a variety of communicative, social, political, historical and other reasons. The “main set of functions of metaphors in discourse relates to the representation of (particular aspects of) reality” (Semino, 2008, p. 31) where the choice of the source domain through which a concept is to be understood directly affects that understanding. One of the reasons for this is that conceptual metaphors highlight some aspects of the target domain while hiding others depending on the choice of the source domain (Lakoff & Johnson 1980, pp. 10–13). While it is not possible give definite reasons why the conceptual metaphors presented in this paper were the most common in the discourse on the 2014 Balkan �floods, we can speculate about the possible effects of these metaphors on public consciousness. Given their pervasiveness, the concept of floods that was structured by them is likely to have had an impact on how the public understood the floods and their consequences. As evidenced throughout this paper, this concept was often one of a juggernaut too powerful for any mere mortal to resist. The way the floods were conceptualized highlighted almost exclusively the qualities of the floods, possibly shifting the focus, and therefore perhaps also the responsibility and the blame, from the people and their ability to resist the floods and mitigate their consequences or even prevent them to the unstoppable floods themselves. References Chiang, W., & Duann, R. (2007). Conceptual metaphors for SARS: ‘war’ between whom? Discourse & Society, 18 (5), 579–602. Cunningham-Parmeter, K. (2011). Alien language: immigration metaphors and the jurisprudence of otherness. Fordham Law Review, 79 (4), 1544–1598. Kövecses, Z. (2010). Metaphor: A practical introduction (2nd ed.). Oxford: Oxford University Press. Lakoff, J., & Johnson M. (1980). Metaphors we live by. Chicago, IL: University of Chicago Press. Lakoff, J., & Turner. M. (1989). More than cool reason. Chicago, IL: University of Chicago Press. Larson, B. M. H., Nerlich, B., & Wallis, P. (2005). Metaphors and Biorisks: the war on infectuous diseases and invasive species. Science Communication, 26 (3), 243– 268. Rasulić, K. (2004). Jezik i prostorno iskustvo: Konceptualizacija vertikalne dimenzije u engleskom i srpskohrvatskom jeziku. Beograd: Filološki fakultet. Semino, E., & Masci, M. (1996). Politics is football: metaphor in the discourse of Silvio Berlusconi in Italy. Discourse & Society, 7 (2), 243–269. Semino, E. (2008). Metaphor in Discourse. Cambridge: Cambridge University Press. Trčková, D. (2011). Multi-functionality of metaphor in newspaper discourse. Brno Studies in English, 37 (1), 139-151. Zhang, W. (2015). Discourse of resistance: articulations of national cultural identity in media discourse on the 2008 Wenchuan earthquake in China. Discourse & Communication, 9 (3), 355–370. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2953 Title A name given to the resource A FLOOD OF METAPHORS? CONCEPTUAL METAPHORS IN THE 2014 BALKAN MEDIA REPORTS ON FLOODS Author Author Bošnjak, Jelena Trišić, Dubravka Abstract A summary of the resource. The paper explores the linguistic and conceptual metaphors in media reports on the 2014 floods in the Balkans, focusing on the conceptualization of floods and flood-related concepts. While natural disasters such as floods and hurricanes represent a well-known source domain within the conceptual metaphor theory, this paper aims to explore floods as a target domain drawing on online Balkan newspaper reports from May 2014. The analysis offers insight into long-standing, conventional metaphors related to floods and natural disasters as well as the specific realizations and elaborations of these and other metaphors in the context of the 2014 Balkan floods. The possible functions and effects of the predominant metaphors related to the 2014 floods are discussed. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f85b9349c17da802dd9ad9748ab2d2cd.pdf 20d6160dd1f2ed84956577c69e4187da Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2929 Title A name given to the resource Banking Crises of the 1990s and 2000s in Developed Countries: How Similar are they? Author Author Boudebbous, Thouraya Abstract A summary of the resource. Abstract: The objective of this study is, on one hand, to determine whether the banking crises occurring in advanced economies in the 1990s and 2000s share the same roots, and on the other hand, whether aggregated accounting indicators are good predictors of crises in these economies. By means of the multivariate logit model, we have identified banking crises indicators for a set of 16 developed countries for the periods 1990-2006 and 2007-2012. Our results show the existence of certain similarities between the crises of the 1990s and 2000s, namely: a private credit boom and a deterioration of banks' balance sheets. In addition, we have tested the robustness of our results through the use of Bayesian averaging models. Our results have allowed us to confirm, in general, the robustness of the estimation results derived from the multivariate logit approach. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a9cbe0c17802f0cf9b54410d5a3b3a8e.pdf 465dbc5949ef05da71349b494b8b4466 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova The Court Settlement – a New Approach to Resolving Disputes Mr. sci. Asmira Bešić Općinski sud u Tuzli, stručni saradnik e-mail: asmira.besic@hotmail.com Sažetak: Sudska nagodba je jedan od načina rješavanja građanskopravnih sporova. Regulisana je odredbama važećeg Zakona o parničnom postupku FBiH, ali je nedovoljno primjenljiva. Sudska nagodba je dispozitivna parnična radnja kojom stranke uređuju svoje odnose, neposredno pred sudom. Cilj je smanjenje broja predmeta, zadržavanje ili poboljšanje poslovnih odnosa, obostrano zadovoljstvo stranaka bez isčekivanja sudske odluke. Nedostaci se ogledaju u prigovorima nepristrasnosti sudije, stranke slobodno ne izražavaju svoje misli jer se izlažu riziku vezanosti izjavama i prijedlozima u slučajevima da pregovori ne uspiju. Međutim, sudija kao stručna osoba može jasno i pravno strankama obrazložiti pravnu prirodu njihova spora, pozicije u sporu, a prema iznijetim činjenicama i dokazima, u određenim slučajevima direktno pred strankama pročitati i upoznati stranke sa važećom odredbom zakona. Ključne riječi: mirno rješavanje sporova, nepristrasnost sudije, interes stranaka, izmiritelj. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152110 Historija članka Dostavljen: 14.06.2014. Recenziran: 12.01.2015. Prihvaćen: 23.01.2015. Mirenje je oblik rješavanja sporova na temelju interesa, kada izmiritelj usmjerava znatnu pozornost prema uspostavljanju prekinute komunikacije među strankama, vodeći računa o emocijama i poremećenim odnosima. Rad razmatra sudsku nagodbu i mirenje, kao neophodne u praksi rješavanja sporova u BiH. Cilj rada je da ukaže na neophodnost u prihvatanju i regulaciji instituta mirenja koji bi uz postojeću regulaciju sudske nagodbe trebao predstavljati novi pristup sudije u rješavanju sporova. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 251 �Mr. sci. Asmira Bešić Abstract: The court settlement is one way of resolving civil disputes. Regulated by the provisions of the applicable Code of Civil Procedure Federation of Bosnia and Herzegovina, but is not sufficiently applicable . The court settlement is dispositive procedural action by which parties regulate their relations to be dispositive, immediately before the court. The aim is to reduce the number of cases, preservation or improvement of business relations, the mutual satisfaction of the parties without the expectation of judicial decisions. The disadvantages are reflected in the impartiality of judges objections, the parties can not freely express their thoughts, because they run a risk of attachments that his statements and proposals in case the negotiations fail. However, the judge as a professional person can clearly and legally parties to explain and explain the legal nature of their dispute, their position in the dispute, and to set out the facts and evidence, in some cases, directly in front of customers to read and learn about the party with the applicable provisions of relevant laws. Ključne riječi: mirno rješavanje sporova, nepristrasnost sudije, interes stranaka, izmiritelj. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152110 Historija članka Dostavljen: 14.06.2014. Recenziran: 12.01.2015. Prihvaćen: 23.01.2015. Mediation as an alternative method of dispute resolution found is very broad and successful application in practice of resolving disputes in modern western societies. The paper discusses a court settlement and mediation, as required in the practice of dispute resolution in BiH. The aim is to point out the necessity of accepting and regulating institution of conciliation with the existing regulation of court settlement should represent a new approach to judges in resolving disputes. 252 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova 1. Uvod U zapadnim i susjednim zemljama, pravosuđe je manje opterećeno jer se mnogi sporovi riješe nagodbom. Bosanskohercegovačko pravosuđe karakterišu nagomilani predmeti, sporovi koji se rješavaju godinama i strankama koje se iscrpljuju u višegodišnjim procesima. Kako bi se smanjio broj zaostalih predmeta i poboljšala efikasnog rada, provode se razne metode: „Planovi rješavanja starih predmeta“1, održavaju se okrugli stolovi kao jedna od aktivnosti Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa,2 prenose se nadležnosti sa suda na notare, podstiču se postupci medijacije, itd. Sudska nagodba, kao jedan od načina rješavanja sporova, ugovor je kojima stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati. Kao jedan od načina rješavanja sporova pronašla je veoma uspješnu primjenu u praksi rješavanja zapadnih zemalja i susjednih zemalja, npr. Hrvatske i Slovenije. U svakoj od tih zemalja stvorene su formalne pretpostavke za potpunu primjenu zakonskih odredbi o sudskoj nagodbi kao mirnom načinu rješavanja spora. U Hrvatskoj je 24.10.2003. g. stupio na snagu Zakon o mirenju.3 Brčko Distrikt BiH je prije ostalog dijela BiH kroz odredbe Zakona o parničnom postupku4 uveo 1 Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u nastavku VSTV BiH) je na svojoj vanrednoj sjednici održanoj 01. i 02. decembra 2010. godine u Mostaru, između ostalog, donijelo zaključak kojim je usvojilo Uputstvo za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta (u nastavku Uputstvo). U cilju adekvatnog praćenja pravilne primjene Uputstva VSTV je Odlukom broj 08-02-1710/2011 od 12. maja 2011.godine, kao stalno tijelo, formirao Stalnu komisiju za praćenje implementacije Uputstva za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta i efikasnosti pravosuđa (u nastavku Stalna komisija), koja će pored navedenog, pratiti i procenat riješenih starih predmeta na mjesečnom nivou u skladu sa Uputstvom, te na temelju rezultata analiza predlagati konkretne mjere VSTV-u u pogledu preduzimanja određenih koraka potrebnih za uspostavljanje efikasnosti pravosuđa. www.hjpc.ba/pr/msword/RealizacijaPlanovaI2012ver2.doc, 26. oktobar 2013. 2 Projekt unapređenja efikasnosti pravosuđa ima za cilj promociju alternativnih načina rješavanja spora. Voditelji projekta su VSTV BiH i Kraljevina Norveška i Švedska. 3 Zakon o mirenju, Narodne novine RH br. 163/03. Člankom 1. Zakona o mirenju uređuje se mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. 4 Stari Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. 5/2000, 1/2001, 6/2002, odredio je da u slučaju da stranke ne postignu nagodbu pred sudijom, upućuju se na rješavanje spora pred drugim parničnim sudijom istog suda. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 253 �Mr. sci. Asmira Bešić posredovanje, koje ima elemente medijacije. Primjenjivao se u svim građanskim i porodičnim stvarima.5 U FBiH, sudska nagodba kao jedan od načina rješavanja sporova, zajedno sa medijacijom regulisana je odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH,6 ali je nedovoljno primjenljiva. Razlozi su različiti: nedovoljna regulacija, stranke nisu dovoljno upoznate sa mogućnosti rješenja spora sudskom nagodbom, stranke žele dobiti sudsku presudu, sudija nije neutralan jer kada stranke ne postignu sporazum on je ovlašten da donese odluku o njihovom sporu, stranke nisu slobodne u izražavanju, jer se boje rizika vezanosti svojim izjavama u slučaju da pregovori ne uspiju, sadržaj i provedbu nagodbe određuje sudija, pri čemu se neke sudije drže veoma krutih pravnih stavova u potrazi za odgovarajućim rješenjem, dakle nisu im bitni interesi u pozadini, ili zastupnici stranaka nisu ovlašteni za zaključenje sudske nagodbe, najčešće općinska pravobranilaštva. Predmet ovog rada je sudska nagodba kao učinkovit način rješavanja građanskopravnih sporova. Prednosti sudske nagodbe najbolje se ogledaju kroz mogućnosti u primjeni jer je regulisana pozitivnim propisima. Uloga sudije, pri tome, ne smije biti pasivna, načelo nepristrasnosti sudije mora se široko posmatrati, komunikacijske vještine su neizostavne. Sve to nije dovoljno za širu primjenu sudske nagodbe jer je potrebno stvoriti formalne pretpostavke koje će se u ovom radu izložiti, a u svijetlu prijedloga de lege ferenda. 2. Istorijat razvoja načina rješavanja sporova Od nastanka čovječanstva pa do danas postojali su odnosi između dvije ili više strana koji imaju nepomirljive stavove, tzv. konflikti. Zavisno od stepena razvoja društveno ekonomskih odnosa, konflikti su se rješavali na različite načine. Kao najznačajniji mogu se izdvojiti načini rješavanja na temelju moći, prava i interesa. Rješavanje sporova na temelju moći, tipično je bilo za period prvobitne zajednice, robovlasništva i feudalizma, a rješavanje sporova na temelju moći i prava vezuje se za period kapitalizma te razvoja države. Strankama u sporovima pomagale su treće 5 „U BiH postupak posredovanja primijenjen je u parničnoj proceduri Brčko Distrikta BiH. Postupak posredovanja ili medijacije vodi sudija posrednik ili medijator ukoliko ne postoje procesne smetnje za dalje vođenje parnice“, R.Račić, „Postupak posredovanja u parničnoj proceduri Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“, Centar za promociju civilnog društva, Pravni savjetnik, mjesečni stručni časopis, 4/2004, 43. 6 Zakon o parničnom postupku FBiH - ZPP, Službene novine FBiH, br. 53/03., 73/05. i 19/06. 254 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova nepristrasne osobe da se iznađe sporazum i rješenje prije utemeljenja sudskog, od države organiziranog i prisilom praćenog, načina rješavanja sporova.7 Sa pojavom države i prava, sporovi se rješavaju uz primjenu državnog aparata koji primjenjuje apstraktne pravne norme i rješava pojedinačne slučajeve. Sa brzim razvojem nauke i tehnologije, razvojem ekonomskih odnosa, komunikacija, te pojavom demokratije društveni odnosi postaju tako široki da država sa svojim pravosudnim sistemom nije bila u mogućnosti da ih reguliše. Društvo, pa i država su bili prinuđeni da potraže alternativu, koja se u početku odnosila na vansudske, a u zadnje vrijeme i sudske načine rješavanja spornih odnosa: mirenje, nagodba ili medijacija. Prilikom suočavanja sa konfliktom, sve više se akcenat stavlja na interese stranaka i razlike u nivoima zahtjeva koje stranke u konfliktu iznose kao željena rješenja.8 Strana iskustva pokazuju mirenje kao jedan od načina rješavanja sporova. U SAD-u, mirenjem i drugim alternativnim načinima, prije petnaestak godina rješavalo se preko 90 % trgovačkih sporova, u Njemačkoj oko 20 %, a i Engleska ima korisna iskustva i rezultate.9 Dok se u razvijenim pravnim sistemima uveliko primjenjuju i učinkoviti su alternativni načini rješavanja sporova, u bosanskohercegovačkom pravu još uvijek se pronalaze i izučavaju načini i oblici suđenja za rješavanje sporova. Nagodba nije novi način rješavanja sporova, nego način u koji bi morale biti uvrštene savremene metode i tehnike s ciljem efikasnosti u provođenju poznatog načina rješavanja spornih odnosa. 3. Načini rješavanja sporova u Bosni i Hercegovini Zakon o parničnom postupku FBiH,10 prije 2003. g., regulisao je samo jedan način rješavanja sporova mirnim putem, a to je sudska nagodba kojom se 7 M.Lasić, „Europska smjernica 2008/52/EZ o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima“, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XXI, 2010, 131. 8 „Tokom mirenja traži se rješenje koje je u interesu obje stranke, pri tome izmiritelj mora u prvom redu obratiti pozornost na ponovno uspostavljanje komunikacije između stranaka kako bi one bile u stanju pregovarati. Za razliku od sudskog postupka, ovjde se svi detalji spora iznose na vidjelo, a ne samo njihova pravna interpretacija“, S.Šimac, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro dd Zagreb, 6/2004,100-110. 9 M.Lasić, 131. 10 Službene novine FBiH, br. 42/98. i 3/99. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 255 �Mr. sci. Asmira Bešić rješavao najmanji broj sporova. Za to vrijeme i prije u nekim zemljama mirenjem se rješavalo preko 90 % predmeta (poput SAD-a), a u drugim zemljama otvarane su mogućnosti za rješavanje sporova nagodbom (poput Austrije, Njemačke i Norveške). BiH kao zemlja u tranziciji, kojoj je u interesu da prati evropske standarde, donošenjem sada važećeg ZPP-a uvodi novi institut rješavanja sporova, a to je „medijacija“. Medijacija je jedan od načina tzv. „alternativnog rješavanja sporova“ prihvaćen u velikom broju zemalja koji je trebao naći mjesto i u BiH.11 Medijacija predstavlja vansudski način rješenja spora uz pomoć trećeg nepristrasnog lica, tzv. medijator. Ukoliko je povodom spora u toku sudski postupak, principe i postupak medijacije, uslove za obavljanje medijacije i ulogu medijatora u procesu, te pretpostavke i rokove za vođenje postupka medijacije, regulisani su donošenjem Zakona o postupku medijacije.12 Od aprila 2004. do aprila 2006. godine trajali su pilot projekti uvođenja medijacije u predmetima Osnovnog suda Banja Luka i Općinskog suda Sarajevo, koje je realizovalo Udruženje medijatora u BiH uz pomoć programa za razvoj poduzetništva u Jugoistočnoj Evropi.13 U tom periodu održano i provedeno je oko 600 medijacija od kojih je oko 56% završeno dogovorom stranaka. U oko 90% slučajeva stranke koje su potpisale sporazum, dobrovoljno su ga djelimično ili u potpunosti izvršavale, što je značilo da medijacija i djeluje, jer se ti predmeti neće vraćati u izvršni postupak. Prihvatanje i zakonsko regulisanje postupka medijacije jedan je od elemenata sveobuhvatne reforme sudskog sistema od kojeg se očekivalo da će smanjiti ogroman broj zaostalih predmeta koji su trebali završiti pred sudom. Medijacija se pokazala kao pogodan i brz način rješavanja sporova, ali samo dok je trajao pilot projekat jer 11 Z.Kulenović et al., Komentar Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005, 166. 12 Službeni glasnik BiH br. 37/04. 13 Udruženja medijatora u BiH, glavni je nosilac ideje i aktivnosti u uvođenju i primjeni medijacije u Bosni i Hercegovini. Udruženje je osnovala grupa polaznika programa obuke „Treća neutralna strana“ koju je provodio Kanadski institut za rješavanje sukoba, u okviru projekta jačanja kapaciteta i edukacije zaposlenih u institucijama i organizacijama koje djeluju na polju ljudskih prava, povratka izbjeglica i interetničkog pomirenja (1998.-2002.). U ovoj obuci u najvećem broju učestvovali su aktivisti nevladinih organizacija, socijalne službe, prosvjetni radnici, a od 2000. godine za program obuke se zainteresovao i sve veći broj sudija i tužilaca. Program je obuhvatao teorijsku i praktičnu obuku o pristupima rješavanju sukoba, neutralnosti, facilitaciji, medijaciji, rješavanju sukoba u grupama, itd. 256 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova nakon što je pilot projekat završen stranke su same morale da snose troškove postupka medijacije, što je po ocjeni šire javnosti jedan od osnovnih uzroka što medijacija BiH nije se pokazala kao uspješan alternativni način rješenja sporova. U to vrijeme kao i sada odredbe ZPP-a FBiH upućivale su sud i stranke na mogućnost zaključenja sudske nagodbe. Iako je takav način rješenja spora bio jeftiniji u odnosu na medijaciju, rijetko se primjenjivao. Posljedica potrebe stranaka da spor riješe sa manje troškova i nedovoljna primjena zakonske mogućnosti rješavanja sporova sudskom nagodbom, dovela je do velikog broja sudskih predmeta, koji su dalje proizvela velika opterećenja, prije svega za ekonomiju ali i za druge odnose poput domaćih i inostranih ulaganja. Sve navedeno, rezultiralo je prvim treninzima inostranih stručnjaka za stavljanje fokusa na sudsku nagodbu. Provode se aktivnosti u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa, s ciljem promocije alternativnih načina rješenja spora i smanjenja broja zaostalih predmeta, te poboljšanje efikasnosti u njihovom radu. 4. Sudska nagodba kao jedan od načina rješavanja sporova Sudska nagodba je poravnanje stranaka o predmetu spora. Sudska nagodba je dispozitivna parnična radnja kojom stranke uređuju svoje odnose kojima mogu slobodno raspolagati, pri čemu sud neće uvažiti ona raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.14 Stranke u parnici ne moraju dokazivati poseban pravni interes za zaključenje sudske nagodbe. Za razliku od ZPP-a FBiH koji nagodbu definiše kao dispozitivnu parničnu radnju, Zakon o parničnom postupku Republike Hrvatske sadrži odredbu o obaveznosti nagodbe. Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja takve tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora.15 U Njemačkoj već više godina postoji model obveznog mirenja, propisan odredbama Uvodnog zakona za njemački zakon o parničnom postupku, na osnovu kojeg su pojedine njemačke zemlje donijele zakone kojima se u pojedinostima uređuje navedena materija.16 14 Član 3. ZPP-a. Član. 186 a. Zakona o parničnom postupku RH – ZPP RH, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11 i 25/13. 16 S.Krešimir, „O mirenju kao alternativnom načinu rješavanja privatnopravnih sporova“, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2007, 13. 15 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 257 �Mr. sci. Asmira Bešić Sudsku nagodbu stranke mogu zaključiti tokom cijelog postupka, do njegovog pravosnažnog okončanja pa i tokom postupka pred drugostepenim sudom. ZPP FBiH nije predvidio posljedice zaključenja sudske nagodbe nakon što je donesena prvostepena presuda. Ni pravna teorija i sudska praksa nisu izgradile stavove, tako da postoji više mišljenja. Prema jednom mišljenju rješenje ovog problema bi se trebalo kretati od stava po kome bi sud trebao konstitutivnom odlukom ukinuti donesenu presudu, pa do stava po kome bi samo zaključivanje sudske nagodbe oduzimalo pravno značenje pobijanoj presudi, jer uzrokuje gašenje parnice u stadiju u kome presuda još nije postala pravosnažna.17 Ovakva nedoumica o pravnim posljedicama zaključenja sudske nagodbe bi se mogla riješiti jednostavno izmjenama Zakona o parničnom postupku FBiH koji bi propisao obavezu prvostepenog suda da bez odgode provjeri kod drugostepenog suda da li je odlučeno o povodu žalbe, te ga obavijesti o namjeri stranaka da zaključe nagodbu. Drugostepeni sud bi u takvom slučaju morao zastati s postupkom, dok se postupak zaključenja nagodbe ne dovrši. Sud pred kojim je nagodba zaključena rješenjem bi morao staviti van snage prvostepenu odluku i utvrditi da je tužba povučena, osim ako stranke nešto drugačije nisu dogovorile u sudskoj nagodbi.18 Zakonske odredbe o zaključenju sudske nagodbe ne ograničavaju stranke da sklope nagodbu izvan suda i tokom cijelog postupka, samo im nameću obavezu da obavijeste sud, npr. povlačenjem tužbe od strane tužitelja bez da objašnjava zašto je to učinio. Mirenje kao jedan od načina rješavanja sporova, regulisano je odredbama Zakona o obligacionim odnosima-ZOO.19 Prema članu 19. ZOO-a, sudionici u obaveznim odnosima dužni su da svoja uzajamna prava i obaveze rješavaju uzajamnim popuštanjem. Za zaključivanje sudske nagodbe uzajamno popuštanje stranaka nije obavezno. Regulacijom sudskog poravnjanja, strankama nije oduzeto pravo da vansudskim putem riješe spor. Međutim, sudska nagodba daje strankama određenu sigurnost jer ima snagu izvršnog naslova,20 dok takvo svojstvo vansudsko poravnanje nema. 17 Triva-Belajec-Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986, 472. Vidjeti slično u članku 321. stavak 8. ZPP RH-e. 19 Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Službeni list R BiH, br. 2/92,13/93, 13/94. 20 Član 91. ZPP.a 18 258 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Sudska nagodba je i sudijama jedan od najdražih načina okončanja sudskih postupaka jer se postiže obostrano zadovoljstvo stranaka bez isčekivanja nepovoljne sudske odluke. I troškovi postupka su svedeni na minimum, ne zahtijeva se izrade pismenog otpravka presude sa obrazloženjem, a samim tim ni obaveza pružanja pravne zaštite samo jednoj od stranaka u postupku. 5. Aktivna uloga sudije u zaključenju sudske nagodbe, mogućnosti i ograničenja Aktivnosti sudije prilikom zaključena sudske nagodbe imperativnog su karaktera jer su jasno određene članom 88. ZPP-a. Iz dikcije tog člana proizilazi dužnost suda da na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost tokom cijelog postupka nastoji da stranke zaključe sudsku nagodbu. To nastojanje se ogleda kroz obavezu ocjene sudije, kada je to osnovano, da strankama predloži sudsko poravnanje, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.21 Shodno tome, sudija će kada ocijeni da je potrebno radi pokušaja mirnog rješenja spora, postavljati pitanja strankama i nastojati razjasniti sporna pitanja, pokušat će utvrditi u kojim dijelovima njihovog spornog odnosa postoji najmanje nesporazuma, itd. Nakon što sudija utvrdi činjenice oko kojih su se stranke usaglasile i oko kojih nisu, trebao bi ih predočiti strankama i neposredno dovesti u vezu sa daljnim troškovima postupka ukoliko do nagodbe ne dođe. U ranijoj teoriji, smatralo se da sud strankama koje pokazuju volju za mirnim rješenjem spora može pomoći tako što će im ukazati na uslove pod kojima bi to mogle postići, a kad je potrebno, postavljanjem pitanja strankama razjasniti obim i sadržinu njihovog sporazuma.22 Aktivna uloga sudije prilikom zaključenja sudske nagodbe, ne znači da sud ima obavezu i pravo da stranke konstantno navodi na zaključenje nagodbe ili da inzistira da stranke istu zaključe. Sud je dužan da strankama ukaže na mogućnost zaključenja sudske nagodbe, te da se aktivno uključi na način da strankama predloži 21 „Prije svega da bi raspravni sudac mogao strankama uopće predložiti da se njihov spor okonča sudskom nagodbom potrebno je da je isti dobro upoznat sa predmetom, da dobro poznaje pravnu problematiku u svezi merituma spora i da isti ocijeni da je u određenom slučaju moguće spor riješiti sudskom nagodbom“, D.Kontrec, „Uloga raspravnog suca radi mirnog rješavanja sporova u građanskim predmetima“, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2006, 167. 22 B.Poznić, Građansko procesno pravo, Beograd 1989, 337. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 259 �Mr. sci. Asmira Bešić kako da se nagode.23 Sudija bi morao jasno i pravno obrazloženo objasniti strankama pravnu prirodu njihovog spora, kao i njihove pozicije u sporu, obzirom na iznijete činjenice i dokaze.24 Problemi koji mogu proizaći iz nastojanja sudije da stranke zaključe sudsku nagodbu su prigovori nepristrasnosti sudije, zatim što tužilac ukoliko smatra da ima jak uticaj u parnici kada sud uputi prijedlog za zaključenje sudske nagodbe, može shvatiti kao negativno stajalište suda u odnosu na njegov mogući uspjeh, odnosno može smatrati da sud prejudicira buduću odluku. Ograničenja sudije u nastojanjima zaključenja sudske nagodbe, imajući u vidu odredbu člana 88. ZPP-a, ne mogu se utvrditi na prvi pogled jer se radi o odredbi koja je imperativnog karaktera i nalaže sudu dužnost da nastoji da stranke zaključe sudsku nagodbu. Prema nekim mišljenjima, ograničenja sudije u zaključivanju sudske nagodbe, ogledaju se u obavezi očuvanja sudske nepristrasnosti, ne vršenje pritiska ili uticaj na volju stranke da zaključi sudsku nagodbu, stavljanjem u izgled eventualno nepovoljnog rješenja spora po tu stranku.25 Dakle, radi se o materijalnim ograničenjima. Međutim, to ne znači da sudija kao stručna osoba ne može jasno i pravno strankama obrazložiti i objasniti pravnu prirodu njihova spora, njihove pozicije u sporu, a prema iznijetim činjenicama i dokazima, u određenim slučajevima direktno pred strankama pročitati i upoznati stranke sa važećom odredbom relevantnog zakona.26 Materijalna ograničenja se mogu shvatiti kao pravilo u odnosu na procesna ograničenja. Procesna ograničenja mogu se odrediti kao pretpostavke za zaključenje sudske nagodbe: sudska nadležnost, pravilan sastav suda, sposobnost ugovarača, pravni interes za zaključenje ugovora u vidu sudske nagodbe, dopuštenost predmeta, sadržaj i propisana forma ugovora o sudskoj nagodbi.27 23 Aktivna uloga sudije u zaključenju sudske nagodbe je u prilog načela ekonomičnosti postupka, prema kojem je sud dužan da provede postupak bez odugovlačenja. Ostvarenju tog načela trebalo bi poslužiti nastojanje suda da stranke zaključe sudsku nagodbu jer se na taj način brže i s manje troškova pravosnažno završava postupak. 24 „Sudac pri tome mora voditi računa da se njegovi navodi i izjave tijekom rasprave ne bi smjele moći interpretirati u smislu da se raspravni sudac opredijelio za jednu od parničnih strana. Te izjave uvijek moraju biti davane uvjetno „ako je, ukoliko je, pod uvjetom da su činjenice te i te“ i sl. te u takvom slučaju ocijeniti izvjesnost spora i sa strane tužitelja i tuženog“, D. Kontrec, 168. 25 T. Ralčić et al., Zakon o parničnom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd 1980, 513. 26 Ovakvo postupanje može se podvesti pod odredbu člana 88. stav 2. ZPP-a. 27 Član 69. ZPP-a. 260 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova 5.1. Pravila koja onemogućavaju sudiju u zaključenju sudske nagodbe Pravila koja onemogućavaju sudiju u zaključenju sudske nagodbe, mogu se podijeliti na ona koja su određena ZPP-om i ona koja su izvan određenja ZPP-a. U toku izvršavanja obaveze prethodnog ispitivanja tužbe sud ukoliko utvrdi da je podnijeta povodom predmeta spora o kojem je zaključeno sudsko poravnanje, donijet će rješenje kojim će odbaciti tužbu.28 Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati.29 Sud je u obavezi da primijeni raspravno načelo u odnosu na načelo materijalne istine.30 ZOO-om nije regulisana mogućnost sudije da pruži pomoć neukim strankama, što ne znači da je onemogućen, a i u obavezi je da stranke, pa i neuke pouči na način da im predloži i predstavi njihov interes kroz prijedlog nagodbe.31 Troškovi zastupanja stranaka u postupku najčešće onemogućavaju sudiju da sklopi sudsku nagodbu. Punomoćnici stranaka često puta odgovaraju stranke od sporazumnog rješenja spora uvjeravajući ih da su njihovi zahtjevi u potpunosti opravdani i da će sasvim sigurno u konačnici uspjeti u sporu, krijući se iza svojih ekonomskih interesa. 5.1.1. Ranije zaključena sudska nagodba Sud je dužan u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu u kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba. Ako ustanovi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Ako je odlučeno i o zahtjevu o kome je već zaključena sudska nagodba, uvijek postoji povreda odredaba parničnog postupka, pa je drugostepeni sud dužan ukinuti presudu i odbaciti tužbu.32 Iako se u ZPP-u to izričito ne navodi, sudska nagodba se po svom procesnopravnom učinku izjednačava sa pravosnažnom presudom.33 28 Član 62. u vezi sa članom 67. i 93. ZPP-a. Član 7. ZPP-a. 30 Član 124. ZPP-a. 31 Član 88. ZPP-a. 32 Član 227. stav 2. 33 Presuda je pravosnažna ukoliko se ne može više pobijati žalbom, član 196. ZPP-a. Sudsko poravnanje ima snagu izvršnog naslova i može se pobijati samo tužbom, član 91. i 92. ZPP-a. 29 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 261 �Mr. sci. Asmira Bešić 5.1.2. Sudska nagodba o zahtjevima s kojima stranke ne mogu raspolagati Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati. Predmet sudske nagodbe mogu biti samo oni građanskopravni odnosi koji mogu biti predmetom raspravljanja i odlučivanja u parnici i koji su uređeni dispozitivno pravnim normama, tako da njima stranke mogu slobodno raspolagati.34 Ako postoje takvi zahtjevi stranaka, sud je dužan upozoriti stranke da ne mogu zaključiti sudsku nagodbu, ali ako stranke uprkos upozorenju to zahtijevaju, nagodbu mora unijeti u zapisnik. Ako sud, u toku postupka, utvrdi da stranke pokušavaju da sudskom nagodbom raspolažu zahtjevom kojim po zakonu ne mogu raspolagati, donijet će rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, a protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba.35 5.1.3. Preovladavanje raspravnog načela u odnosu na načelo materijalne istine Sud je prema raspravnom načelu pasivan jer su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prilikom pokušaja zaključenja sudske nagodbe, ZPP-e je sudiji nametnuo obavezu aktivne uloge, ne u smislu prikupljanja činjenica ili dokaza, već da zajedno sa strankama, prema iznijetim činjenicama i dokazima istraži mogućnost zaključenja sudske nagodbe. 5.1.4. Pružanje pomoći neukim strankama Sud, prema odrebama ZPP-a nije ovlašten da stranke poučava o njihovim pravima i obavezama, ali to ne znači da nije u mogućnosti, vodeći računa o jednakosti stranaka, da kroz prijedlog zaključenja sudske nagodbe, pruži pravnu pomoć. Prigovor zastarjelosti potraživanja i prigovor prebijanja su materijalnopravni prigovori o kojima sud ne smije parnične stranke poučavati.36 Primjenjujući načelo otvorenog pravosuđenja,37 ukoliko neka od stranaka, najčešće tužilac potražuje neko pravo od datuma koji nije utemeljen u zakonu, sud je dužan, obzirom na iznijete 34 Član 3. ZPP-a. Član 89. ZPP-a. 36 Član 2. ZPP-a. 37 Načelo otvorenog pravosuđenja podrazumijeva da sudac, prilikom pokušaja pomoći strankama da sklope sudsku nagodbu, jasno i pravno obrazloženo objasni strankama pravnu prirodu njihova spora kao i njihove pozicije u sporu, obzirom na iznijete činjenice i dokaze, D. Kontrec, 186. 35 262 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova činjenice i dokaze jasno i pravno obrazložiti da tužilac ne može uspjeti sa takvim pravom, a prema iznijetim činjenicama i dokazima. 5.1.5. Interesi punomoćnika stranaka ili advokata Punomoćnici stranaka, tokom postupka, često stranke odgovaraju od sporazumnog rješenja spora, vodeći se svojim ekonomskim interesima-„naplata što više troškova zastupanja“. Kako bi se onemogućilo da troškovi zastupanja stranaka u postupku često predstavljaju uzrok nesklapanja sudskih nagodbi, trebalo bi iste na neki način stimulirati u postizanju mirnog rješenja spora. Prema mišljenjima nekih autora trebalo bi izmijeniti tarifu za naknadu troškova zastupnicima stranaka (odvjetnicima).38 Rješenje ovog problema najbolje bi bilo pronalaziti u pružanju mogućnosti sudiji, ukoliko ocijeni da je interes punomoćnika-advokata da se naplati u sporu, da pozove parničnu stranku da neposredno učestvuju u postupku. 5.2. Načelo nepristrasnosti sudije u okviru ovlaštenja zaključivanja sudske nagodbe Pod nepristrasnosću se podrazumijeva da sudija ne pokazuje naklonost ili favoriziranje prema jednoj od stranaka. Načelo nepristrasnosti je jedno od temeljnih standarda etičkog ponašanja sudija u BiH, koji su određeni Kodeksom sudijske etike.39 Sudiji se često prigovara da ukoliko predloži zaključenje sudske nagodbe, prejudicira sudsku odluku, te samim tim favorizira tuženog, jer tužilac ne bi podnio tužbu da je uspio mirnim putem riješiti spor sa tuženim. Ako se krene od definicije načela nepristrasnosti, da je sudija nepristrasan kada pokazuje interesovanje za stranke i predlaže im opcije koje će obje zadovoljiti, prijedlog načina poravnanja ne bi se smio tretirati kao povreda načela nepristrasnosti. U prilog tome su odredbe člana 88. stav 2. ZPP-a FBiH jer će sud predložiti nagodbu tek kada uzme u obzir želje stranaka, prirodu spora, odnose među strankama i druge okolnosti. 38 Ibid. Ovaj kodeks razrađuje temeljne standarde etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini. Svrha ovog kodeksa je da pomaže sudijama kad su suočene sa etičkim i profesionalnim dilemama, a izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i javnosti da bolje razumiju i podrže pravosuđe. Nezavisno pravosuđe predstavlja pravo svakog građanina u Bosni i Hercegovini. Sudija ima slobodu da pošteno i nepristrasno odlučuje na osnovu zakona i dokaza, bez ikakvog pritiska ili uticaja. Dužnost sudija je da podržavaju i brane sudijsku nezavisnost, ne kao privilegiju sudijske funkcije, nego kao Ustavom zagarantovano pravo svakome da o njegovom sporu raspravljaju i odlučuju nepristrasne sudije. 39 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 263 �Mr. sci. Asmira Bešić Zaključenje sudske nagodbe je u dispoziciji stranaka, te pristrasnost suca prilikom zaključivanja sudske nagodbe može izazvati različite posljedice ukoliko je postupak vodio i odluke donosio namjerno ili ne ili samo postoji sumnja u njegovu nepristrasnost. Sud bi bio pristrasan prema jednoj od stranaka ukoliko nije upozorio stranke da raspolažu pravima sa kojima ne mogu raspolagati, odnosno da nije donio rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka. Druga posljedice pristrasnosti sudije na zaključenje sudske nagodbe bi mogla nastati ako ne donese rješenje kojim zbog takvih raspolaganja ne dopušta nagodbu stranaka. Treća posljedica je da bi se sudska nagodba mogla pobijati i ako bi bila zaključena u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, dakle zbog mana volje pa bi se i u ovom slučaju to moglo dogoditi ako primjerice sudija zbog pristrasnosti dovede stranku u zabludu ili ih prevari u pogledu sadržaja i pravnih učinaka sudske nagodbe. Ako bi sudija ove radnje preduzimao svjesno zbog pristrasnosti to bi za njega moglo imati i posljedice izvan konkretnog parničnog postupka (disciplinska mjera, kaznena odgovornost, razrješenje i sl.). Ako bi se radilo samo o sumnji da bi sudija prilikom zaključenja sudske nagodbe mogao biti nepristrasan, tada se svaka od stranaka može koristiti institutom izuzeća sudija. Nepristrasnost sudija, temeljni je preduvjet za objektivno suđenje i pravilno donošenje odluke. Jamstvo kojim se osigurava da u konkretnom sporu ne sudi sudija čija se objektivnost dovodi u pitanje jest institut izuzeća sudije. ZPP-e FBiH nije konkretnije odredio okolnost koja dovodi u sumnju nepristrasnost određenog sudije koja predstavlja u konačnici razlog za izuzeće. U teoriji se smatra da bi to mogli biti: prijateljstvo ili neprijateljstvo sudije sa strankom, srodstvo u daljnjem stepenu od onog koji je predviđen zakonom kao razlog za isključenje po sili zakona, odnos starateljstva, vanbračna zajednica, i sl. U praksi sudova, izuzeće se često traži zbog okolnosti koji su u vezi sa načinom na koji sudija vodi postupak: nije uvažio ili je uvažio prijedlog stranke za preduzimanje parničnih radnji (saslušanje stranke), dugotrajno vođenje postupka, sumnja u stručnost suca, itd. Ovakvi prijedlozi za izuzeće nisu nikako utemeljeni i zakoniti jer da bi se dokazala sudijina pristrasnost potreban je dokaz o postojanju razloga za izuzeće koji in concreto ugrožava sudijsku nepristrasnost. Posljedice sudske pristrasnosti regulisane su sa nekoliko odredaba ZPP-a, posebno u odredbama o pravnim lijekovima protiv presude. Kako se protiv zaključene sudske nagodbe mogu ulagati specifični pravni lijekovi poput tužbe i kako sudija o zaključenoj sudskoj nagodbi ne donosi nikakvu odluku, teško da se mogu 264 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova primijeniti odredbe ZPP-a i u slučaju nepristrasnosti sudije kod zaključenja sudske nagodbe. Izuzetak su neke od odredaba ZPP-a. Tako odredba člana 209. ZPP-a definiše da povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu zakona, pa i donošenje odluke od strane sudije koji je morao biti izuzet, pod uvjetom da je takva povreda uticala na zakonitost i pravilnost pobijanje odluke. Prema odredbi člana 255. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako je među ostalim pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet. 5.3. Posljedice pregovora prilikom sklapanja sudske nagodbe Sudska nagodba bi trebala predstavljati najčešći način okončanja sudskih postupaka jer su sve strane u sporu zadovoljne. Stranke s jedne strane, obostrano su zadovoljne jer su isključile rizik eventualno nepovoljne sudske odluke i daljnje troškove. Sudije, s druge strane su zadovoljne jer su riješile predmet veoma brzo, na način da su pružile pravnu zaštitu objema strankama, neće izrađivati pismeni otpravak presude i iscrpljivat se obrazloženjem. Sudija će okončati postupak i spriječiti daljnje vođenje spora koji znaju u pojedinim predmetima da traju godinama, jer sudije znaju zadužiti preko 1000 spisa i samim tim rok po ZPP-u između pripremnog ročišta i glavne rasprave od 30 dana objektivno se i ne može poštovati zbog velikog priliva predmeta na sudovima.40 Sudija, kao nepristrasna osoba dužna je da strankama pomogne da postignu rješenje svojih sukoba koje se temelji na obostranim interesima. Ova vrsta rješavanja sukoba ima dvije glavne prednosti: usmjeravanje znatne pažnje prema ponovnom uspostavljanju prekinute komunikacije između stranaka, a time i prema emocijama u pozadini i poremećenim odnosima i to u onoj mjeri u kojoj te emocije i poremećeni odnosi ometaju postizanje rješenja, te vođenje pregovora na temelju interesa, a ne na temelju prava.41 Međutim, nisu sve sudije sklone istraživanju interesa u pozadini, već se drže veoma krutih pravnih stavova u potrazi za odgovarajućim rješenjem. 40 41 Član 94. ZPP-a. Ibid. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 265 �Mr. sci. Asmira Bešić Rad sudije je ograničen obilježjima pravnog postupka: onemogućen je u pružanju pravne pomoći neukim strankama, na strankama je teret dokazivanja i iznošenja činjenica, donosi odluku ako stranke to ne uspiju, ograničen je na sukob i argumente, ima ograničeno vrijeme za ročište za nagodbu, pravni je stručnjak. U slučaju da stranke ne uspiju zaključiti sudsku nagodbu, sudija će donijeti meritornu odluku. Posljedica takvog pristupa je suzdržavanje stranaka u izražavanju onoga što stvarno misle jer se na taj način ne izlažu riziku vezanosti tim svojim izjavama ili prijedlozima u slučaju da pregovori ne uspiju. Stranke su pod pritiskom da će sudija, tokom postupka pregovora ukoliko ga dodatno obavijeste o sadržaju spora, stvoriti sebi sliku o pravnoj održivosti tako iznesenih stajališta i da će dobivene obavijesti staviti u taj okvir, u slučaju da stranke ne postignu nagodbu. 6. Sporovi pogodni/nepogodni za mirenje Privredni sporovi su sporovi u kojima se postiže najveći procenat uspjeha u mirenju. Kao razlozi, mogu se navesti što predstavnici pravnih osoba nisu interesno i emocionalno uključeni u spor, te pokazuju veću spremnost ka postizanju rješenja. Drugi po redu pogodni za mirenje su porodični sporovi. Kao razlozi, mogu se navesti osjetljivost te vrste sporova za stranke i zbog uključenosti djece u te sporove. Često pogodni za mirenje su i radni sporovi jer iziskuju brzo i zadovoljavajuće rješenje koje je od značaja za cjelokupnu sredinu u kojoj je takav spor nastao. Prema ZPP-u, može se zaključiti poravnanje o svim zahtjevima sa kojima stranke mogu raspolagati, što znači da sud ne bi smio uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.42 Na primjer, sudsku nagodbu nije moguće sklapati u postupcima razvoda braka ili u drugim statusnim predmetima.43 Način rješenja spora često ne zavisi od vrste samog spora, već od stava i mišljenja stranaka, njihovih punomoćnika i spremnosti da riješe spor na taj način, te drugih okolnosti koje idu i prilog sklapanja nagodbe. Sporovi pogodni za mirno rješenje, prema nekim autorima su: - stari predmeti, posebno oni stariji od pet, deset i više godina, jer su stranke umorne od sporenja i žele brzo okončati spor, - predmeti u kojima stranke i uz dugotrajno sporenje žele obnoviti svoj narušeni poslovni ili drugi odnos i žele ga zadržati u budućnosti, - predmeti u kojima stranke u povodu predmeta svog spora žele isključiti javnost, - predmeti u kojima stranke napokon žele 42 Član 89. i 3. ZPP-a. „U postupku u bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja i djece stranke se ne mogu odreći zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se nagoditi“, član 278. Porodičnog Zakona FBiH – PZFBiH, Službene novine FBiH, broj 35/05. i 41/05. 43 266 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova preuzeti kontrolu nad svojim sporom, - predmeti u kojima stranke žele okončati svoj spor na vlastiti način i postići rješenje koje će biti u zajedničkom inetresu, - predmeti u kojima postoji razmjerno niska količina spornih pitanja, - predmeti u kojima narav spora zahtijeva žurno okončanje spora, - predmeti u kojima se stranke ne mogu pouzdati u snagu svog pravnog položaja u sporu i žele isključiti svaki mogući rizik za njih nepovoljne sudske odluke i - predmeti u kojima postoje drugi razlozi koji idu u prilog sklapanju nagodbe, a koje će prepoznati suci i sudski savjetnici.44 7. Mogućnosti i ograničenja primjene nagodbe u sporovima u kojima su parnične stranke općine Sudske nagodbe su rijetkost u sporovima u kojima su parnične stranke jedinice lokalne samouprave, npr. općine. Razlozi su, prema izjavama njihovih zastupnika, komplikovane procedure pred općinskim organima, kako bi se dobila saglasnost za zaključenje sudske nagodbe. I kada postoji spremnost i inicijativa suprotne strane za zaključenje sudske nagodbe, često ona izostaje, kako zbog pasivnosti sudije tako i zbog neukosti te stranke. Nije mali broj slučajeva da se pred otvaranje pripremnog ročišta ili na samom ročištu, stranka predloži zastupniku općine zaključenje sudske nagodbe, koja izostane jer isti takav zastupnik izjavi da nema ingerenciju za zaključenje nagodbe. U takvim slučajevima, veoma je bitna uloga i ocjena sudije. Sudija može upoznati stranku sa procedurom zaključenja sudske nagodbe sa općinom, npr. da je Općinsko vijeće predstavničko tijelo koje odlučuje o imovini i imovinskim interesima i kao takav je jedini mjerodavan da odlučuje o nagodbama pred sudom, stranka koja želi zaključenje sudske nagodbe potrebno je da se pismenim podneskom obrati Pravobranilaštvu ili da to učini usmeno na zapisnik kod suda, a na osnovu procjene određenog sudskog predmeta pripremit će se prijedlog sudske nagodbe.45 Ukoliko stranka pristane na pokušaj zaključenja sudske nagodbe, sud će odgoditi ročište za period ne duži od 1 mjesec dana i naložiti strankama da do narednog ročišta preduzmu sve radnje kako bi se nagodba zaključila na narednom ročištu.46 44 Nakon nagodbe nema žalbe, moguće je samo poništenje, http://liderpress.hr/arhiva/29476/, 22. septembar 2013. 45 http://www.novosarajevo.ba/stream/article.php?pid=1655, 22. septembar 2013. 46 Ibid. i u vezi sa članovima 112. i 115. ZPP-a. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 267 �Mr. sci. Asmira Bešić Često se dešava da Općinsko vijeće odbije dati saglasnost za zaključenje nagodbe jer im nije jasno zašto se vrše nagodbe, u kojem slučaju je obaveza Pravobranioca kao izvjestioca konkretnog prijedloga nagodbe da upozna Općinsko vijeće sa svrhom zaključenja sudske nagodbe, a to je: miran i brz način rješenja spora. Kao osnovni motiv suda može se navesti brzo okončanje spora u odnosu na pojedine predmete koji znaju da traju i godinama, jer zaduženje spisa po sudiji može prelaziti i preko 1000 spisa, a rokovi po ZPP-u, objektivno se ne mogu poštovati zbog velikog priliva predmeta na sudovima. Motivi stranaka su veći: poželjan rezultat koje one određuju i koji će biti različiti od sudske odluke, stranke žele postići brzo rješenje spora ili želja da se zadrže dobri poslovni odnosi u budućnosti. Kako bi približile povoljnost rješenja spora zaključenjem nagodbe, neke općine su razmatrale i usvajale izvještaje o zaključenim i izvršenim sudskim i vansudskim nagodbama koje su podnosila pravobranilaštva.47 Istim izvještajem pravobranilaštva su iznosila mišljenja da bi sudskih nagodbi trebalo biti što više jer će se postupci koji se nekad vode i godinama, vremenski skratiti kao i da bi se mirnim putem na obostrano zadovoljstvo završavali sudski predmeti i time poboljšala ekspeditivnost i ekonomičnost postupka, sve po obligatornim uslovom koji glasi sa saglasnosću Općinskog vijeća kao predstavnika jedinice lokalne samouprave. 8. Prednosti zaključenja sudske nagodbe Regulisanjem sudske nagodbe zakonodavac je pokušao motivirajuće da djeluje na stranke da svoje međusobne sporove riješe mirnim putem i sporazumno, sa obavezom suda da upozna stranke sa mogućnosti zaključenja sudske nagodbe. Veći broj rješavanja sporova nagodbom smanjio bi opterećenost sudova, uticao na kraće trajanje sudskih postupaka, a ponekad spriječio da do suđenja dođe. Kao neke od prednosti u zaključenju sudske nagodbe, mogu se navesti: smanjenje nagomilanih predmeta, višegodišnja iscrpljivanja stranaka, rasterećenje bosansko hercegovačkog pravosuđa od manje ili više kozmetičkih promjena kao što je medijacija, izbjegava se sudsko okončanje postupka i primjena redovnih i vanrednih pravnih lijekova što bi za posljedicu imalo odugovlačenje spora i veće troškove parničnog postupka, zadržavaju se ili poboljšavaju poslovni ili drugi odnosi. 47 Takav izvještaj je podnijelo Općinsko pravobranilaštvo Općine Novo Sarajevo, koji je razmatralo Općinsko vijeće Novo Sarajevo, a na temelju Programa rada, pod tačkom 16., Ibid. 268 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Prema nekim mišljenjima, tri su glavne prednosti sudske nagodbe:  predstavlja elastičniji instrument za uređenje pravnih odnosa među strankama nego presuda, zbog mogućnosti da se relativno kruti propisi o rokovima zamjene takvima koji će bolje odgovarati posebnim odnosima konkretnog slučaja,  svojim sadržajem nije vezana samo za onaj pravni zahtjev radi čije je zaštite pokrenuta parnica tako da se mogu obuhvatiti svi pravni odnosi stranaka te ukloniti sporne situacije (presudom se to ne može postići ako određeni zahtjev nije postao i predmet parnice),  kao akt stranačke dispozicije predstavlja suglasno utvrđivanje prava i obaveza koje proističu iz uzajamnih pravnih odnosa.48 Većim rješavanjem sporova nagodbom sudovi bi bili manje opterećeni na način da bi bili u mogućnosti da u razumnim i zakonskim rokovima rješavaju predmete. Sudovi bi pravni promet učinili protočnijim, poboljšali preduzetničku i opću ekonomsku klimu te unaprijedili pravnu sigurnost. 9. Mirenje kao alternativni način rješenja spora Iako je zakonom regulisana mogućnost zaključenja sudske nagodbe, a praksa i teorija su pokazale prednosti u primjeni takve mogućnosti, ipak mali broj sporova se rješava sudskom nagodbom. Neki od razloga su ranije spomenuti, a kao najznačajniji je određen ZPP-om,49 stranački sukobi se rješavaju tako što se pred parničnim sudijom iznose činjenice i izvode dokaze na koje su primjenjuju pravni propisi, bez uzimanja u obzir komunikacije i emocija koja prate sukobe. Stranke nisu slobodne u izražavanju svojih misli jer se izlažu riziku vezanosti tim svojim izjavama i prijedlozima u slučajevima da pregovori ne uspiju. Sud je primoran da donese odluku. Usljed velikog broja zaduženih predmeta sudija ima ograničeno vrijeme za ročište i za nagodbu, punomoćnici-advokati stranaka, izjavama da usljed drugih preuzetih obaveza kao punomoćnici u drugim predmetima utiču na sudiju da odustane od daljnih radnji s ciljem zaključenja nagodbe, itd. 48 Rješavanje sporova nagodbom, http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PRAVO/Rješavanje SporovaNagodbom.htm, 13. avgust 2013. 49 Član 7. i 123. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 269 �Mr. sci. Asmira Bešić Mirenje kao alternativni način rješavanja sporova pronašlo je veoma široku i uspješnu primjenu u praksi rješavanja sporova u modernim zapadnim državama. Stupanjem na snagu Zakona o mirenju, mirenje se primjenjuje u praksi rješavanja sporova i u Republici Hrvatskoj.50 U parničnoj proceduri Brčko Distrikta BiH, postupak posredovanja uređen je Zakonom o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH,51 i Pravilnikom o postupku posredovanja.52 Cilj posredovanja je da se stranke sporazumiju o spornim pitanjima zbog kojih je pokrenuta parnica, što će biti od uticaja ne samo na konkretan spor već i za buduće međusobne odnose subjekata u sporu koji će se poboljšati, nasuprot presuđivanju kojim se ti odnosi često pogoršavaju. Prednosti primjene mirenja koje će se u daljnjem tekstu izložiti ukazat će da su institut mirenja i formalne pretpostavke za primjenu, neophodne u praksi rješavanja sporova u BiH. Mirenje je specifičan oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vođstvom i uz pomoć neovisne treće osobeizmiritelja.53 Postupak mirenja uređen je Zakonom o mirenju. Prema njemu, mirenje je svaki postupak, bez obzira provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obavezujuće rješenje, članak 3. Obzirom na neuspjeh u provođenju medijacije u BiH, dakle mirenje izvan suda, ovdje će se ograničiti i razmatrati samo prednosti mirenja pred sudijom izmiriteljem.54 Redovan parnični sudija, kada ocijeni da je spor pogodan za mirenje, stranke će upoznati sa mogućnosti rješenja spora mirnim putem pred sudom. Ukoliko stranke predlože ili prihvate rješavanje spora mirnim putem parnični sudija će odrediti ročište, ali pred sudijom izmiriteljem. Sastanak za pregovaranje sa strankama, potpomognut izmiriteljem na kojem nije nazočan sudija u konkretnom 50 S.Šimac, 100-110. Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta BiH-ZPP Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 8/09. 52 Na osnovu člana 220. ZPP-a Brčko Distrikta BiH i Zakona o pravosudnoj komisiji Brčko distrikta BiH, Pravosudna komisija je na sjednici održanoj dana 10.07.2002. g. donijela Pravilnik o postupku posredovanja, http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Vodi%20kroz%20medijaciju%20u%20BIH.pdf, 22. septembar 2013. 53 S.Šimac, 100-110. 54 Izmiritelj je osoba koja na temelju sporazuma stranaka provodi postupak mirenja, član. 3. ZM RH. 51 270 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova predmetu nego izmiritelj, ne bi terminološki trebalo poistovjetiti sa ročištem na kojem se preduzimaju parnične radnje.55 Tokom postupka mirenja pokušat će se istražiti zajednički interes stranaka, ponovo uspostaviti komunikaciju između stranaka kako bi one bile u stanju pregovarati. Za razliku od građanskog parničnog postupka koji je redovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih građanskih prava, mirenje je vanredan i povoljniji put zaštite. Svrha parničnog postupka je da se dobije pravo na temelju interesa, tako da se samo formalno radi o pravnom sadržaju, a poremećaji u komunikaciji i emocije koje prate sukobe nisu u djelokrugu moći parničnog sudije. Sklapanje nagodbe pred parničnim sudijom, ranije je izloženo, teže je postići jer postupak nije sredstvo pogodno za obnovu odnosa ili za izražavanje emocija na odgovarajući način. Parnični sudija tokom postupka nagađanja nailazi na suzdržanost stranaka prilikom iznošenja njiihovih skrivenih interesa jer u slučaju da stranke ne postignu nagodbu on bi bio dodatno obaviješten o sadržaju spora, i na kraju on je taj koji donosi konačnu odluku. Mirenje je oblik rješavanja sporova na temelju interesa, kada izmiritelj usmjerava znatnu pozornost prema ponovnom uspostavljanju prekinute komunikacije između stranaka, vodeći računa o emocijama i poremećenim odnosima u pozadini. Izmiritelj je neutralan i u slučaju kada stranke ne postignu sporazum, on nema ovlaštenje da donese odluku o sporu, u kojem slučaju su stranke slobodne u izražavanju onogo što misle i pri tome se ne izlažu vezanosti tim svojim izjavama ili prijedlozima u slučaju da pregovori ne uspiju. Može se smatrati kako su razlike između sudske nagodbe i mirenja sledeće: sudija koji nastoji postići nagodbu usmjerava stranke u pravcu sadržaja nagodbe, ima ovlast i donosi odluku ako to stranke ne uspiju, usredotočen je na sukob i argumente, ima ograničeno vrijeme za ročište za nagodbu i pravni je stručnjak, nasuprot kojeg izmiritelj vodi postupak prema određenoj metodi nema ovlasti i ne odlučuje, usredotočen je na sukob i interese i ima puno vremena, a stručnjak je za posredovanje u sukobima.56 Stranke u postupku mirenja imaju apsolutnu autonomiju volje kod određivanja procedure mirenja i provodi se na način o kojem su se one sporazumjele. Izmiritelj je aktivan tokom cijelog postupka mirenja jer tokom cijelog 55 Borislav, Blažević, „Mirenje prema Zakonu o parničnom postupku FBiH“, http://www.mirenje.hr/index.php/miroteka/clanci/strucni-i-znanstveni-clanci-/235-mirenje-prema-zakonu-oparničnom-postupku-mrsc-borislav-blazeviv.html, 22. septembar 2013. 56 S.Šimac, 100-110. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 271 �Mr. sci. Asmira Bešić postupka može iznositi svoje prijedloge nagodbe koja bi strankama mogla poslužiti za okončanje spora. Prema Zakonu o mirenju RH, postupak mirenja ako se vodi pred sudom vodi sudac izmiritelj određen s liste sudaca izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova, a postupak mirenja može se okončati: -sklapanjem nagodbe, odlukom izmiritelja da se postupak obustavlja jer daljnje nastojanje za postizanje mirnog rješenja spora nije svrhovito uz uvjet da je prije donošenja takve odluke strankama bila data mogućnost da se o tome izjasne, pisanom izjavom o odustanku od mirenja koju je jedna stranka uputila drugoj ili izmiritelju osim ako i nakon toga u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka koje mirenje žele nastaviti, -ako se nagodba ne postigne u roku od 60 dana od prihvaćanja prijedloga za pokretanje mirenja, sporazumom stranaka ovaj se rok može produžiti za još 60 dana.57 10. Zaključak Pravni sistemi današnjice odlikuju se raznolikim stranačkim sporovima koji proizvode brojne predmete pred sudovima. Preopterećeni predmetima, sudovi su neučinkoviti i spori u pružanju pravne zaštite. S druge strane, bez obzira na svrhu vođenja nekog parničnog postupka, očekivanja stranaka usmjerena su u pravcu brzog donošenja sudske odluke koja treba da otkloni svaku neizvjesnost u spornom pravnom odnosu. Nedovoljna primjena zakonskih mogućnosti mirnog načina rješenja spora, bilo usljed prevelikih troškova u odnosu na standard života bosansko hercegovačkih građana ili usljed nedovoljnog angažmana sudija i drugih učesnica u parničnom procesu, dovela je do potrebe pronalaska novih načina rješavanja sporova. Važeći ZPP-e sadrži odredbe o upućivanju suda i stranaka na mogućnost zaključenja sudske nagodbe, a predstavlja brži i jeftiniji način rješenja spora u odnosu na presudu. Međutim, zbog ograničenja u primjeni iste, ranije izloženi nedostaci sudske nagodbe uticali su na nedovoljno korištenje kao načina rješenja spora što se odrazilo na brojnost u sudskim predmetima koji su postali veliko opterećenje za pravosuđe te cjelokupan rast i razvoj privrede. Mirenje kao vrsta alternativnog načina rješenja spora odlično je rješenje jer u odnosu na druge oblike rješavanja sporova, kao oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove uz pomoć neovisne treće strane-izmiritelja ogleda se u kontroli inicijatora sporova-stranaka nad samim postupkom i njegovim rezultatom. 57 Član 9. ZM RH. 272 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Odlična iskustva Nizozemske, Slovenije ili Hrvatske iz njihovih pilot projekata mirenja upućuju na potrebu uvođenja takvog instituta u BiH. U svim tim zemljama izmijenjen je Zakon o parničnom postupku na način da je dopunjen odredbom koja omogućava sudijama da upućuju stranke na mirenje u sudovima i u centrima za mirenje izvan suda. Dalje, uredile su sam postupak mirenja u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim imovinskopravnim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, npr. usvajanjem Zakona o mirenju ili Pravilnika o posredovanju. U BiH, potrebno je stvoriti pravni okvir kako za mirenje tako i za provedbu postupka mirenja. Najprije treba pristupiti izmjenama ZPP-a na način da će se regulisati mogućnost suda da tokom cijelog parničnog postupka strankama predloži da spor riješe u postupku mirenja pred sudom, zatim da će se postupak mirenja provoditi pred sudijom izmiriteljem koji će se odrediti s liste sudija izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova, te da je nagodba sklopljena pred sudijom izmiriteljem sudska nagodba. Dalje, za potpuniji pravni okvir za provedbu postupka mirenja, potrebno je donijeti Zakon o mirenju. Prema njemu mirenje bi bio svaki postupak, bez obzira provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez mogućnosti nametanja obavezujućeg rješenja. Kao primjer mogao bi poslužiti Hrvatski Zakon o mirenju ili Pravilnik o posredovanju Brčko Distrikta BiH-a. Radi uspješnijeg provođenja mirenja potrebno je edukovati što veći broj sudija o postupku mirenja, metodama kojima se izmiritelji u tim postupcima služe kako bi tokom već započetih postupaka pred sudovima mogli prepoznati sporove i stranke pogodne za mirenje i na taj način svojim autoritetom preuzeti ulogu poticatelja što širem prihvaćanju mirenja. Obuka je potrebna i radi mijenjanja stavova sudija te pomaganje da uvide prednosti i koristi mirenja, te poboljšaju svoj pristup i shvatanje da je najpovoljniji i najbolji način rješenja spora zadovoljenje interesa obje parnične stranke kroz uspostavljanje ili poboljšanje ličnih ili poslovnih odnosa. Pored edukacije sudija, neophodna je edukacija i šire javnosti, stranaka, punomoćnika advokata s ciljem podizanja svijesti o alternativnim metodama rješavanja sporova koji će koristiti, najviše, široj društvenoj zajednici. Pristupanjem rješavanju sporova putem instituta mirenja uticat će se na stvaranje tolerantnijeg okruženja, očuvanje dobrih odnosa između stranaka u sporu, smanjenje ekonomskog i društvenog troška, te rješavanje drugih interesnih sporova koji se mogu rješavati u sudskom postupku. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 273 �Mr. sci. Asmira Bešić 11. Literatura a) Knjige, komentari i članci               Centar za promociju civilnog društva, Pravni savjetnik, mjesečni stručni časopis, Sarajevo, 4/2004. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 09/2010. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 06/2008. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 10/2007. Hrvatski dani arbitraže i mirenja/10, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 4/2011. Poznić Borivoje, Građansko procesno pravo, Beograd, 1989., Ralčić –Tanasković, Zakon o parničnom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980. Srđan Šimac, Mirenje i suci, Kako suci mogu doprinijeti široj primjeni mirenja u svakodnevnoj praksi rješavanja sporova?, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro dd, Zagreb, 6/2004. Srđan Šimac, Mirenje-alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka (1991), 1/2006. Sveučilište u Mostaru, Pravni fakultet, Zbornik radova XXI, Mostar, 2010. Triva-Belajec-Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986., XIII. Hrvatski arbitražni dani, Zbornik, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2006. XIV. Hrvatski dani arbitraže i mirenja, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2007. Zlatko Kulenović i dr., Komentar Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005. b) Zakoni i pravilnici     274 Porodični zakon FBiH („Službene novine FBiH“,broj 35/05. i 41/05.). Pravilnik o postupku posredovanja Brčko distrikta BiH Zakon o mirenju RH Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list R BiH", br. 2/92,13/93, 13/94.), Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova     Zakon o parničnom postupku FBiH, Službene novine FBiH, br. 53/03, 73/05. i 19/06., (u daljem tekstu: ZPP FBiH), Zakona o parničnom postupku RH, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11 i 25/13., Zakona o postupku medijacije („Službeni glasnik BiH, br. 37/04), Zakono o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 8/09), c) Internet izvori        www.hjpc.ba/pr/msword/RealizacijaPlanovaI2012ver2.doc, 26. oktobar 2013., http://liderpress.hr/arhiva/29476/, 22. septembar 2013., http://www.novosarajevo.ba/stream/article.php?pid=1655, 22. septembar 2013., http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PRAVO/Rješavanje SporovaNagodbom.htm, 13. avgust 2013., http://www.mirenje.hr/index.php/miroteka/clanci/strucni-i-znanstveni-clanci/235-mirenje-prema-zakonu-o-parničnom-postupku-mrsc-borislavblazeviv.html, 22. septembar 2013., http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=12250, 22. septembar 2013. http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Vodi%20kroz%20medijaciju%20u%2 0BIH.pdf, 22. septembar 2013. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 275 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2857 Title A name given to the resource The Court Settlement – a New Approach to Resolving Disputes Author Author Bešić, Asmira Abstract A summary of the resource. Abstract: The court settlement is one way of resolving civil disputes. Regulated by the provisions of the applicable Code of Civil Procedure Federation of Bosnia and Herzegovina, but is not sufficiently applicable . The court settlement is dispositive procedural action by which parties regulate their relations to be dispositive, immediately before the court. The aim is to reduce the number of cases, preservation or improvement of business relations, the mutual satisfaction of the parties without the expectation of judicial decisions. The disadvantages are reflected in the impartiality of judges objections, the parties can not freely express their thoughts, because they run a risk of attachments that his statements and proposals in case the negotiations fail. However, the judge as a professional person can clearly and legally parties to explain and explain the legal nature of their dispute, their position in the dispute, and to set out the facts and evidence, in some cases, directly in front of customers to read and learn about the party with the applicable provisions of relevant laws. Mediation as an alternative method of dispute resolution found is very broad and successful application in practice of resolving disputes in modern western societies. The paper discusses a court settlement and mediation, as required in the practice of dispute resolution in BiH. The aim is to point out the necessity of accepting and regulating institution of conciliation with the existing regulation of court settlement should represent a new approach to judges in resolving disputes. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6d1da3fea4e1d532e82321e1d2d711f9.pdf 0e489017d12c7076e3447a8ae8934d17 PDF Text Text Academic CV Mine Biniş Public Finance, University of İzmir Katip Çelebi Faculty of Economics and Administrative Sciences İzmir Katip Çelebi Üniversitesi Çiğli Ana Yerleşkesi İzmir 35620 Tel: +90 232 329 35 35 elifasahin@gmail.com EDUCATION 2007-2011 DOKUZ EYLUL UNIVERSITY, IZMIR Doctoral Degree, Public Finance 2005-2007 SULEYMAN DEMIREL UNIVERSITY, ISPARTA Master of Public Finance 2000-2004 SULEYMAN DEMIREL UNIVERSITY, ISPARTA Bachelor’s Degree Master Thesis: Title: Effectiveness of Public Financial Decision Making Process and the Function of Internal Audit Doctoral Thesis: Title: Performance Based Budgeting System as an Instrument of Performance Management in the Public Sector: The Examples of Metropolitan Municipalities WORK EXPERIENCE 2013- Izmir Katip Çelebi University Public Finance Department-Assistant Professor 2005- 2007 Suleyman Demirel University Public Finance Department-Research Assistant ACADEMIC EVENTS - ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe ve İbrahim Attila ACAR (2014), “Kamu İnovatif Satın Alma Politikası ve Bölgesel Kalkınma”, içinde: Türkiye’de Bölgesel Kalkınma ve Teşvik Politikaları, (ed. Mine Nur Bozdoğan), Nobel Yayıncılık, 1. Basım. �- - - - - - - - - - - - - ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe (2014), “Türkiye’de Mahalli İdare Bütçeleri ve Sorunları”, içinde: Mali Yerinden Yönetim: Teori, Kavramsal Açıklamalar ve Türkiye’ye İlişkin Değerlendirmeler, (ed. Mustafa SAKAL, Ahmet KESİK, Tekin AKDEMİR), Nobel Yayıncılık, 1. Basım, Nisan, 332-354. ÇİÇEK, Hüseyin Güçlü, Elif Ayşe ŞAHİN İPEK, Süleyman DİKMEN (2014), “Terörün Kamu Finansmanındaki Etkisinin Vergi Cennetleri Kapsamında Değerlendirilmesi”, içinde: Prof. Dr. Şükrü Kızılot’a Armağan, Gazi Üniversitesi İİBF Yayını, Ocak, 404- 425. ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe ve Mustafa SAKAL ve Hüseyin Güçlü ÇİÇEK (2014), “Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi ve Diğer Bütçeleme Sistemlerinden Farklılıkları Üzerine Bir Değerlendirme”, Soyoekonomi, 2014-2, July-December. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN İPEK (2014), “Kamu Kurumlarında İç Denetim Faaliyetinin Etkinliği: Ege Bölgesi Alan Araştırması”, Kamu Mali Denetimi konulu 29. Türkiye Maliye Sempozyumu (16-20 Mayıs), değerlendirme ve yayın aşamasında. ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe (2013), Kamu Kesiminde Performans Yönetim Aracı Olarak Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi: Büyükşehir Belediyeleri Örneği, Türkiye Belediyeler Birliği Yayınları, Ankara. ÇİÇEK, Hüseyin Güçlü ve Elif Ayşe ŞAHİN İPEK (2013), “Performans Yönetiminin Amaç- Araç Uyumu Tartışması ve Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi”, Maliye Dergisi, S. 165, Temmuz-Aralık, 290-315. ŞAHİN, Elif Ayşe (2011), İç Denetimin Kamu Mali Karar Alma Süreçlerine Etkisi, Seçkin Yayınları, Ankara. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2011), “Stratejik Yönetimin Geleceği Açısından Performans Esaslı Bütçeleme Sisteminin Uygulamada Etkinliği Sorunu”, içinde: Küreselleşme ve Kamu Yönetiminde Dönüşüm, (ed. Ahmet KESİK ve Hasan CANPOLAT), Seçkin Yayınları, Ankara. ŞAHİN, Elif Ayşe (2010), “Anayasal İktisat Perspektifinden Gelişmiş Ülkelerde Kamu Borçlanmasını Sınırlayıcı Kurallar”, içinde: Mali Kurallar Maliye Politikası Yönetiminde Yeni Bir Eğilim: Vergi, Harcama, Borçlanma vs. Üzerine Kurallar ve Sınırlamalar, (ed. C.C. AKTAN, A. KESİK, Fatih KAYA), T.C. Maliye Bakanlığı Strateji Geliştirme Başkanlığı Yayın No: 2010/ 408, Ankara, 229- 46. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “5018 Sayılı Kanun Çerçevesinde Gelir İdaresinde Değişim Çalışmalarının Değerlendirilmesi”, Prof. Dr. Mualla Öncel’e Armağan Cilt II, (ed. E. AKÇAOĞLU ve İ.S. AKMAN), Ankara Üniversitesi Hukuk Fakültesi Yayını, Ankara, 557- 93. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Plan-Bütçe İlişkisi Açısından İç Denetim”, Maliye Dergisi, S.156, Ocak- Haziran, 83- 103. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Anayasal İktisatın Temel Felsefesi ve Türkiye’de Uygulanabilirlik Koşulları”, Osmangazi Üniversitesi Sosyal Bilimler Enstitüsü Dergisi, C.10, S.1, Haziran, 75- 114. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Küresel Mali Kriz Ekonomide Paradigma Değişiminin Sinyali Mi?”, Uluslararası Davras Kongresi (24- 27 Eylül) Bildiriler Kitabı, Isparta, 51- 76. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2008), “Kamu Kurumlarında Performans Ölçümü ve Sayıştay Denetimi İlişkisi: Türkiye’deki Uygulamalar Bakımından Bir Değerlendirme”, Sayıştay Dergisi, S.68, Ocak- Mart, 3- 28. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN (2008), “Yerel Yönetimlerde Mali Yönetim-Stratejik Planlamadan İç Denetime Arayışlar”, Sakarya Üniversitesi 1. �Ulusal Yerel Yönetimler Sempozyumu (23- 24 Ekim) Bildiriler Kitabı, Sakarya, 85104. RESEARCH INTERESTS Public financial management, public budgeting, internal audit and internal control. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2841 Title A name given to the resource SOCIAL CAPITAL INCREASE OF CONDUCT FOR SCHOOL HEAD TEACHER PERCEPTIONS Author Author Berk Karacan, Emine Karacan, Huseyin Abstract A summary of the resource. In a society, group or institution in other words, all that is needed the cooperation of the people in the social structure and social capital important have a decisive impact. Especially intense social relationships and interactions are deemed important in schools. To reveal teachers' perception regarding the objective increase social capital they exhibit behaviors of school principals is aimed in this study. This study in our schools of social capital headmaster of investment in the school all aspects successful interaction, school culture to the development, school goals and objectives easier realization will pave the environment permits the formation of providing crucial to be seen. This research is a qualitative study. In the study science subjects design was used. Qualitative research in the tradition of the maximum variation sampling method for sampling in accordance with the working group composed of 12 teachers were selected. Data collection methods have been used as a semi-structured interview technique. In the study, "content analysis" was performed. According to the results of the study of the behavior of school principals to increase social capital, increase engagement among teachers in schools, providing collaboration, and improve communication in school will contribute to establish confidence as shown. School principals, school owners understand the social capital to protect, not to harm the accumulated capital, social capital will work to develop and manage effectively providing behaviours are required. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/477c8c76b527987c0b396eeaa7a654f3.docx fae67fa2884a5c273cff1bd29c778e9e https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cab1a62e9b2ccaf2454cef7ba399bf4b.pdf 285cc18cc1cd691ed2ebe7945f29034d PDF Text Text Izvorni naučni rad dr. sc. Suzana Bubić, redovni profesor Pravni fakultet Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru SIROMAŠTVO DJECE – UZROCI I SREDSTVA ZA NJEGOVO SMANJENJE Autorica u radu, nakon analize pojmova apsolutnog i relativnog siromaštva, socijalne isključenosti i rizika od siromaštva, razmatra problem siromaštva djece i njegove uzroke u Bosni i Hecegovini i u evropskim zemljama. Uzroci su isti, ali su u Bosni i Hercegovini, zbog recesije, ekonomske nerazvijenosti, tranzicije te velikog broja nezaposlenih, prisutniji i izraţeniji. Zbog toga je teţe i otkloniti ih, odnosno pronaći i primijeniti sredstva za smanjenje siromaštva. Autorica kao ova sredstva navodi izmjene u okviru sistema socijalne zaštite, rješavanje problema iz perspektive prava djeteta, pruţanje pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njihovih članova, uklanjanje propusta u ureĎenju postojećih porodičnopravnih ustanova i u radu nadleţnih organa, uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja te uvoĎenje ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog reţima koji bi vaţio za porodični dom i predmete domaćinstva. Ključne riječi: siromaštvo i rizik od siromaštva, socijalna zaštita, prava djeteta, porodični dom, pravo stanovanja 1. Pojam siromaštva Prema prvoj evropskoj definiciji siromaštva, prihvaćenoj od Evropskog vijeća 1975. godine: „Za ljude se kaţe da ţive u siromaštvu ako su njihovi prihodi i resursi toliko neodgovarajući da ih sprečavaju da imaju ţivotni standard koji se smatra prihvatljivim u društvu u kojem ţive. Zbog siromaštva mogu doţivjeti brojne nepovoljnosti kroz nezaposlenost, niska primanja, loše stanovanje, neodgovarajuću brigu o zdravlju i prepreke cjeloţivotnom učenju, kulturi, sportu i rekreaciji. Često su isključeni i marginalizirani od učešća u aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim) koje su dostupne drugim ljudima i njihov pristup osnovnim pravima moţe biti ograničen.“1 OdreĎenje 1 Navedeno prema: The measurement of poverty and social inclusion in the EU: achievements and further improvements, Prepared by Eurostat, str.2, dostupno na: http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/documents/ece/ces/ge.15/2013/WP_25_Eurostat_D_E n.pdf, pristup 9. 2. 2015) Radna definicija siromaštva Vijeća Evrope iz 1984. godine glasi: „Siromašne su osobe, porodice i grupe osoba čiji su resursi (materijalni, kulturni i društveni) ograničeni u tolikoj mjeri da ih isključuju iz onog minimuma koji se traţi za ţivot u zemlji članici u kojoj ţive.“(navedeno prema: Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini 2011, Sarajevo 2013 /dalje: Anketa 2011/, str. 63, dostupno na: 11 �siromaštva na ovaj način očigledno je rezultat prihvatanja ideje o multidimenzionalnoj prirodi siromaštva i drugim oblicima isključenosti (socijalne isključenosti) do kojih ono dovodi. U teoriji i praksi, zbog različitog shvatanja njegove prirode, siromaštvo se različito definiše. Tako se definicije u sociologiji razlikuju od onih u oblasti ekonomije.2 Ekonomisti odranije siromaštvo odreĎuju dvojako - kao apsolutno i relativno. Apsolutno mjeri siromaštvo u odnosu na količinu novca potrebnog za zadovoljenje osnovnih potreba (hrana, odjeća i smještaj), tako da se ono ne odnosi na širi kvalitet ţivota ili ukupan nivo nejednakosti u društvu i ne priznaje postojanje i potrebu zadovoljavanja vaţnih društvenih i kulturnih potreba. Relativno siromaštvo odreĎuje se kao siromaštvo u odnosu na ekonomski status drugih članova društva, pa se ljudi smatraju siromašnim ako im je standard ispod prevladavajućeg standarda ţivota u tom društvenom kontekstu. Treći pojam, kasnije uveden u odnosu na navedene, jeste socijalna isključenost, koja se odreĎuje kao sistematsko stavljanje odreĎenih grupa u podreĎen i nepovoljan poloţaj zbog diskriminacije po različitim osnovama. 3 Pored ovih, u upotrebi je i pojam ugroţenost, odnosno rizik od siromaštva, koji se, u skladu s preporukama Svjetske banke, definiše kao procent domaćinstava čiji nivo izdataka za potrošnju je veoma blizu liniji siromaštva4 Za razliku od ekonomista, sociolozi ne pokazuju interes za mjerenje siromaštva, već za njegove razloge, meĎu kojima su uloga kulture, vlasti, društvene strukture i drugih faktora koji su uglavnom izvan kontrole pojedinca. U skladu s tim, pretpostavka za stvaranje efikasnijih programa za ublaţavanje siromaštva je razumijevanje multidimenzionalne prirode siromaštva, posebno http://www.google.ba/url?url=http://www.fzs.ba/Anketa/BHAS_HBS_BH_dv52.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=4fPmVK7dNoO9UeSgogH&ved=0CBkQFjAB&usg=AFQjCNGB9mav54wZzcqwg46d58SyujHuiw, pristup 21. 12. 2014 ) 2 O pojmovima siromaštva više v. na: http://www.unesco.org/new/en/social-and-humansciences/thems/international-migration/glossary/poverty/, pristup 15.10. 2014. 3 Strategija socijalnog uključivanja Bosne i Hercegovine, usvojena 2010. godine /dalje: Strategija socijalnog uključivanja BiH/. (tekst Nacrta Strategije dostupan na: http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/Archive.aspx?langTag=bsBA&template_id=140&pageIndex=1, pristup 15.10. 2014) U Izvještaju o razvoju BiH navedena je sljedeća definicija socijalne isključenosti: „To je proces kojim se odreĎeni pojedinci ili grupe potiskuju na rub društva, sprečava ih se u njihovim nastojanjima da ţive pristojnim ţivotom uz puno sudjelovanje u društvu zbog njihovog etničkog porijekla, vjerske pripadnosti, staleţa u društvu, dobnih ili spolnih razlika, invalidnosti, finansijskih problema, nedostatka formalnog zaposlenja i obrazovanja, zaraţenosti HIV virusom, migracionog statusa i mjesta prebivališta.“ (Izvještaj o razvoju BiH, Godišnji izvještaj 2013, Sarajevo, juni/lipanj 2014 /dalje: Izvještaj o razvoju BiH/, str. 53, dostupan na: http://www.google.ba/url?url=http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/izvjestaji/%3Fid%3D16 26&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=JsLlVLfFAYmBU5nmgKgC&ved=0CBYQFjAC&usg =AFQjCNECsLdt9X2v0mpcqcflmEFjWHx1pw, pristup 15. 10. 2014) 4 Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 65. Linija siromaštva se uobičajeno postavlja „na 60% od medijane mjesečnih izjednačenih izdataka za potrošnju i predstavlja prag vrijednosti koji dijeli stanovništvo na siromašno i nesiromašno“ (supra note 1, str. 67). 12 �socijalnih aspekata, naprimjer lošeg stanovanja, lošeg zdravlja ili lošeg vremena.5 Pri odreĎenju pojma siromaštva, pored ekonomske, očito je da treba da se uvaţava i njegova društvena, politička i kulturna komponenta.6 U definiciji navedenoj u Strategiji razvoja Federacije BiH 2010 - 2020, došli su do izraţaja upravo svi ovi elementi: siromaštvo je „višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje ţivotnih potreba, podrazumijeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. 7 Problem siromaštva i njegovog smanjenja je globalni problem koji se nastoji riješiti na meĎunarodnom, evropskom i drţavnom nivou, s postignutim različitim uspjehom i rezultatima. Na značaj ovog problema ukazuju dokumenti usvojeni od organa Evropske unije i Ujedinjenih nacija, odnosno uloga koja je u njima priznata borbi protiv siromaštva. Tako je borbu protiv siromaštva Evropska komisija predloţila kao jedan od pet ciljeva u Strategiji Evropa 2020 (Evropska strategija za pametan, odrţiv i uključiv rast), za koje je sugerisano da se pretvore u nacionalne ciljeve.8 Broj onih koji ţive ispod nacionalnih granica siromaštva potrebno je smanjiti za 25% i tako od siromaštva spasiti više od 20 miliona ljudi. Ovaj cilj je tijesno vezan sa obrazovanjem i zapošljavanjem: obrazovanje omogućava zapošljavanje, a ono pomaţe smanjenju siromaštva.9 Od sedam inicijativa predstavljenih u Strategiji, jedna je „Evropska platforma protiv siromaštva.“ U njoj su odreĎene obaveze Komisije na nivou EU i obaveze drţava na nacionalnom nivou. Kao obaveze drţava navedene su: unapreĎivanje zajedničke kolektivne i individualne odgovornosti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; definisanje i provoĎenje mjera usmjerenih na specifične okolnosti grupa u posebnom riziku (izmeĎu ostalih, jednoroditeljske porodice); potpuno razvijanje sistema socijalne sigurnosti i penzionih sistema radi osiguranja odgovarajuće dohodovne podrške i pristupa zdravstvenoj zaštiti.10 5 Supra note 2. RebeccaO'Neill ističe da se siromaštvo generalno definiše visinom prihoda domaćinstva. MeĎutim, u njega se obično ne uključuju samo niski prihodi, već i brojni drugi faktori koji se zajedno pojavljuju, „poput lošeg zdravstvenog stanja, visoke stope nezaposlenosti, visoke stope kriminala, nesigurnih četvrti, niske kvalitete škola i drugih resursa u zajednici te niskih očekivanja.“ Po njoj, u studije koje mjere i kontrolišu siromaštvo treba da se uključe i drugi vaţni faktori, kao što su kvaliteta roditeljstva ili nivo sukoba u kući. (O'Neill, R, Experiments in Living: The Fatherless Family /September 2002/, http://www.civitas.org.uk/pubs/experiments.php, pristup 5. 1. 2014) 7 Strategija razvoja Federacije BiH 2010 – 2020 (usvojena 2010. godine), str. 62, dostupna na: http://www.fmks.gov.ba/kultura/legislativa/strategije/StrategijarazvojaFBiH2010-2020.pdf, pristup 15. 10. 2014) 8 Tekst Strategije dostupan na: http://www.mobilnost.hr/prilozi/05_1300804774_Europa_2020.pdf Ostali ciljevi tiču se zapošljavanja, istraţivanja i inovacija, klimatskh promjena i energetike te obrazovanja. 9 Ibidem, str. 13. 10 Ibidem, str. 23. 6 13 �2. Siromaštvo djece i njegovi uzroci Prema podacima iz Izvještaja UNICEF-a iz 2014. godine,11 u 41 drţavi EU i/ili OECD u 2012. godini u siromaštvu ţivi oko 76,5 miliona djece. U 22 drţave stopa siromaštva je veća od 20, što znači da u siromaštvu ţivi jedno od petero djece. O broju djece u svijetu koja ţive u siromaštvu govori podatak da se u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je jedna od bogatijih drţava u svijetu, broj ovakve djece stalno povećava: na kraju prve dekade ovog vijeka očekivao se porast za cijeli milion, u odnosu na 1999. godinu, kada ih je bilo 3,8 miliona.12Na ovako visoku stopa siromaštva uticala je u značajnom mjeri recesija. MeĎutim, negativne posljedice recesije izostale su u drţavama koje su uspjele pronaći i primijeniti odgovarajuće mjere, u kojim su uspješno preduzimane aktivnosti javnih institucija i programi zaštite djece. Efikasne javne intervencije, brojne pravne i ekonomske mjere vezane za dječije siromaštvo i zaštitu osnovnih prava djece, od reformi poreza do zaštite porodica od iseljenja, preduzimane od vlada zemalja blago izloţenih recesiji, dovele su do ograničenja ili čak do smanjenja siromaštva i sačuvale od siromaštva 4 miliona djece.13 Siromaštvo velikog dijela stanovništva u Bosni i Hercegovini posljedica je ekonomske nerazvijenosti, procesa tranzicije, recesije i stalnog rasta broja nezaposlenih. Ispod ustanovljenog praga siromaštva ţivi 17,8% populacije,14 dok trećina preostalog stanovništva ţivi blizu te granice; skoro polovina ljudi koji ţive u bijedi (a njih je, po procjeni, 680.000) prima socijalnu pomoć; porodice s troje i više djece ţive ispod praga siromaštva u zemlji.15 U 2011. godini siromaštvom je bilo pogoĎeno 23,4% djece, što je za 5% više u odnosu na 2009. godinu.16 17O siromaštvu djece govori i podatak da meĎu korisnicima 11 Children of the Recession, The impact of the economic crisis on child well-being in rich countries, Innocenti Report Card 12, Children in the Developed World, September 2014 /dalje: Children of the Recesion/, str. 8, dostupno na: http://www.unicef-irc.org/publications/pdf/rc12eng-web.pdf Izvještaj obuhvata period od 2008 – 2012. godine. Najveća stopa siromaštva 2012. godine bila je u Grčkoj (40,5), Latviji (38,2) i Španiji (36,3), a nešto manja u Litvaniji, Rumuniji, Italiji i Turskoj (oko 30). Do porasta siromaštva u ovom periodu došlo je u 23 drţave, a najveći porast je zabiljeţen u Islandu, Grčkoj, Latviji, Hrvatskoj i Irskoj. U Poljskoj, Slovačkoj, Švajcarskoj, Norveškoj i Finskoj zabiljeţeno je naveće smanjenje siromaštva. U Sloveniji stopa siromaštva je 13,4, a u Hrvatskoj 27,6. (Tabela 1, str. 8. Izvještaja) 12 12 Više v.:Sharm, N, It doesn't happen hier, The reality of Child Poverty in UK, Barnardo’s 2007, Essex 13 Supra note 11, str. 8. i 41. 14 2.223,15 KM godišnje po glavi stanovnika, odnosno 1.497,68 USD. (navedeno prema Strateškom planu za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u Federaciji Bosne i Hercegovine, 2013 – 2017, str. 32, dostupan na: http://www.unicef.org/bih/ba/early_childhood_development_bh.pdf: ) 15 Ibidem 16 Apsolutno siromaštvo, mjereno po metodologiji Svjetske banke, u odnosu na 2007. godinu poraslo je za 5%. Na nivou drţave stopa je 23,4, Federacije BiH 22,7, a Republike Srpske 25,3 (pri izračunavanju stope nisu uključeni troškovi za zdravstvo; prema: Siromaštvo u BiH 2011 – Trendovi i dostignuća i Indikatori adekvatnosti ciljanja budţetskih transfera za socijalnu zaštitu u BiH 2011, Sarajevo, jun 2013 /dalje: Siromaštvo u BiH 2011/, str. 14, dostupno na: 14 �socijalne zaštite raste broj maloljetnika i da su oni u 2012. godini činili 26,11% ukupnog broja ovih korisnika. Tome je najvećim dijelom doprinio broj osoba ugroţenih porodičnom situacijom, meĎu kojim je najviše djece čiji roditelji nemaju dovoljno prihoda (u odnosu na 2007. godinu njihov broj uvećan je za 38,6%).18 Sloţenost fenomena siromaštva oteţava i usloţnjava utvrĎenje uzroka koji ga izazivaju. Brojni i raznovrsni su uzroci, odnosno faktori koji dovode porodicu i njene članove u stanje u kojem ne mogu zadovoljavati svoje osnovne potrebe,. Često više njih postoji paralelno, pa se ne mogu posmatrati pojedinačno, odvojeno jedan od drugog, već u njihovoj ukupnosti i kroz njihov meĎusobni odnos. Od svih njih ovdje će se naglasiti oni koji djecu dovode u većoj mjeri u stanje siromaštva ili pojačavaju njihovo siromaštvo. Njihovo utvrĎenje je pretpostavka za iznalaţenje sredstava za smanjenje, odnosno uklanjanje siromaštva. Najčešći uzroci siromaštva su nedovoljnost i/ili nestabilnost prihoda, gubitak ili nemogućnost zaposlenja, neobrazovanost, odnosno nizak nivo obrazovanja, porast ţivotnih troškova, a u posljednje vrijeme siromaštvu je u značajnoj mjeri doprinosila i doprinosi i ekonomska kriza koja je pogodila sve zemlje u svijetu. Siromaštvu djeteta na strani čijih roditelja nastanu ove okolnosti, ali i mimo njih, doprinosi i izmijenjena struktura porodice – raspad potpune i stvaranje jednoroditeljske porodice te povećanje broja djece u porodici.19 http://www.ibhi.ba/Documents/Publikacije/2013/IBHI_Siromastvo_u_BIH_2011_Trendovi_i_dost ignuca.pdf, pristup 15. 10. 2014) U Bosni i Hercegovini u 2007. godini bilo je 18,6% siromašnih i 22,9% ugroţenih rizikom od siromaštva, odnosno onih koji su veoma blizu liniji siromaštva (ukupno 41,5%). (Anketa o potrošnji domaćinstava u BiH 2007, Agencija za statistiku BiH, dostupna na: http://www.fzs.ba/Anketa/Publikacija%20hbs07_bos.pdf, pristup 15. 10. 2014). U 2011. godini je 17,9% populacije je siromašno (Anketa 2011, supra note 1, str.63). 17 U svim anketama radi analiziranja i dokumentovanja ţivotnog standarda i siromaštva, kao tip mjerenja do 2011. godine primjenjivala se potrošnja domaćinstva (prosječna godišnja potrošnja prehrambenih i neprehrambenih proizvoda po glavi stanovnika i domaćinstvu i prosječna vrijednost ovih proizvoda i usluga) sadrţana u modulu 10. U ovom modulu se mjeri samo potrošnja, a ne prihod domaćinstva, što se obrazlaţe time „da domaćinstva ne ostvaruju svakodnevan prihod, te da prihod u toku godine nije ravnomjerno rasporeĎen“ (Anketa o mjerenju ţivotnog standarda u BiH 2007, Federalni zavod za statistiku, dostupna na: http://www.fzs.ba/lsmspdfb.htm). Proširenoj anketi o potrošnji domaćinstva u 2011. godini dodata su dva ad hoc modula o socijalnoj koheziji (Modul 1: Socijalna uključenost, migracije i doznake i Modul 2: Zdravstveno stanje i usluge) (prema: Siromaštvo u BiH 2011, supra note 16, str. 6) 18 Ukupna stopa siromašnih i onih koji su blizu siromaštva je oko 41,5%, ili 18,6% siromašnih i 22,9% onih koji su veoma blizu siromaštvu, tj. ugroţeni rizikom od siromaštva (Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 65). 19 Uzroci siromaštva djece i porodice u Ujedinjenom Kraljevstvu, čije se uklanjanje nastoji postići, su: nizak nivo obrazovanja, profesionalna neaktivnost, zavisnost od socijalne pomoći, kao i zaduţenost i raspad porodice (Royaume-Uni: améliorer les possibilités d’emploi pour lutter contre la pauvreté des enfants et des familles, http://europa.eu/epic/countries/uk/index_fr.htm, pristup 13. 1. 2015. 15 �2. 1. Struktura porodice Za dijete koje ţivi s jednim roditeljem, bilo od roĎenja, bilo nakon prestanka zajednice roditelja razvodom ili faktičkim prekidom bračne ili vanbračne zajednice, postoji veći rizik od siromaštva.20U dvoroditeljskoj porodici nezaposlenost jednog roditelja ne mora dovesti do siromaštva ukoliko drugi roditelj radi i prima platu, dok će za jednoroditeljsku porodici gubitak posla značiti gubitak jedine plate, odnosno siguran put ka siromaštvu. Šansa jednoroditeljske porodice da bude siromašna veća je onda kada je na njenom čelu samohrana majka zbog toga što ţena u pravilu ima manju radnu sposobnost, u odnosu na muškarca češće je nazaposlena, uz velike teškoće naplaćuje izdrţavanje za dijete od oca ili ga ne uspijeva ni naplatiti. U razorenim i nestabilnim porodicama ugroţeni su najbolji interes i dobrobit djeteta, jer su zbog manjih prihoda manje i mogućnosti zadovoljavanja potreba djeteta. Porodica u kojoj su uspješno zadovoljavane sve potrebe, raspadom nerijetko dolazi u stanje nesigurnosti. Istraţivanja vršena u evropskim drţavama potvrdila su da dijete koje ţivi u jednoroditeljskoj porodici ima veće šanse da bude siromašno od djeteta koje ţivi s oba roditelja i da to siromaštvo uzrokuje brojne druge probleme. Tako prema podacima dobijenim istraţivanjima i prema statističkim podacima, u Velikoj Britaniji samohrane majke imaju dva puta veće šanse od dvoroditeljskih porodica da ţive u siromaštvu; samohrani roditelji imaju dva puta veći rizik od parova s djecom da će imati stalne niske prihode, više šansi da neće moći štedjeti, osam puta veće šanse da ţive u domaćinstvu nezaposlenih, preko dvanaest puta veće šanse da dobijaju pomoć u primanjima. Djeca koja ţive bez biološkog oca imaju dva puta veće šanse da ţive u siromaštvu i lišenosti, veće šanse od djece iz potpunih porodica da imaju emocionalne (dva i po puta veće šanse da nekada ili često budu nesretna) i mentalne probleme (dva puta veće šanse) i da bjeţe od kuće (dva puta veće šanse), imaju više problema u školi, skloni su imati probleme u odnosima s drugim, 50% veći rizik od zdravstvenih problema, veći rizik da pate od fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja. Tinejdţeri koji ţive bez biološkog roditelja imaju veće šanse da imaju probleme sa seksualnim zdravljem, da postanu roditelji, da čine prekršaje, puše, piju alkohol, uzimaju droge, ne izvršavaju školske obaveze, da budu isključeni iz škole, da napuste školu.21 Rezultati istraţivanja provedenog u Švajcarskoj takoĎer ukazuju na vezu izmeĎu porodične strukture i siromaštva. Za dijete koje ţivi u jednoroditeljskoj porodici utvrĎeno je da ima izmeĎu dva i pet puta veće šanse da bude siromašno od djeteta koje ţivi s oba roditelja, a da je pri tome rizik od siromaštva jednoroditeljskih porodica na čijem čelu su ţene („ţenske“ porodice) veći nego za jednoroditeljske „muške“ porodice. I nakon laganog smanjenja stope siromaštva za ţene na čelu jednoroditeljskih porodica (2004. godine), rizik od 20 Od ukupnog broja domaćinstava u BiH 7,5% čine samohrani roditelji sa djecom, a 38% bračni parovi sa djecom (Anketa 2011, supra note 1, str. 66) 21 O'Neil, R, op.cit. 16 �siromaštva ostao je više od 3 puta veći, dok je stopa siromaštva jednoroditeljske „muške“ porodice slična prosječnoj. U teoriji se, meĎutim, postavlja pitanje šta utiče na siromaštvo ovih ţena - da li ono zaista dolazi iz njihove porodične situacije ili i iz drugih varijabli, kao što su nivo obrazovanja, drţavljanstvo, religija?22 Povezanost strukture porodice i siromaštva uočljiva je i u Bosni i Hercegovini. Veličina siromaštva jednoroditeljskih porodica, odnosno domaćinstava samohranih roditelja je 17%, a za porodice sa samohranim majkama je veća nego za one sa samohranim očevima.23 24 2. 2. Stanovanje Usko vezani za strukturu porodice su i problemi stanovanja. U većini drţava članica Evropske unije uočeno je da je stanovanje jedna od oblasti u kojoj je sve veći broj porodica posljednjih godina suočen s teškoćama koje se negativno odraţavaju na zdravlje, dobrobit i razvoj djece, naročito one najranjivije. Mnogo djece ţivi u neadekvatnom, privremenom smještaju ili čak u nezdravim stanovima.25 Problem stanovanja je naročito izraţen po prestanku braka ili zajednice ţivota, kada jedan od bračnih ili vanbračnih partnera s djetetom o kojem se stara treba da napusti dom u kojem su do tada ţivjeli i osigura novi dom. U stuaciji kakva je danas u Bosni i Hercegovini, to će često značiti da će dijete ostati bez sigurnog utočišta, bez mogućnosti da ţivi u domu koji će odgovarati njegovim potrebama. Nerijetko će neadekvatni uslovi stanovanja ugroziti i njegovo zdravlje i dovesti u pitanje osiguranje njegovog najboljeg interesa. To će doprinijeti i povećanju rizika od siromaštva, odnosno siromaštva, čiji jedan od elemenata jeste upravo nepostojanje sigurnog doma. 22 Falter, J. M, Le divorce, facteur du pouvreté féminine, u: Transition dans les parcours de vie et construction des inégalité, sous la direction de Michel Oris et al, Presses polytechnique et universitaires romandes, Lausanne, 2009, str. 299. i 302, https://books.google.ba/books?id=3v42Koogdg0C&pg=PA297&lpg=PA297&dq=Divorce,+facteu r+du+pauvrete&source=bl&ots=GcxwWdfUfm&sig=AT1qIQ7NOggtbz1Q3YjX2f_GPMI&hl=bs &sa=X&ei=Yo3XVKyMFomWatzdgaAF&ved=0CBoQ6AEwAg#v=onepage&q=Divorce%2C% 20facteur%20du%20pauvrete&f=false, pristup 5. 11. 2014. 23 Od samohranih domaćinstava u 2011. godini (kojih je 7,5%), domaćinstva sa samohranom majkom čine 84,4%. Veličina siromaštva domaćinstava samohranih roditelja je 17%; u porodicama sa samohranim majkama je 20,3%, dok je u onim sa samohranim očevima 16,2% (Anketa 2011, supra note 1, str. 66). 24 Ista tendencija je uočena i u 2007. godini. Domaćinstva sa samohranim roditeljima predstavljala su 7,1% ukupnih domaćinstava, od kojih je 81% domaćinstava sa samohranom majkom na čelu. Veličina siromaštva domaćinstava samohranih roditelja bila je 17,9%; u domaćinstvima na čijem čelu je ţena bila je 22,4%, a u onim s muškarcem na čelu 17,3%, (Anketa o potrošnji domaćinstava u BiH 2007, supra note 16, str.15. i 54). 25 Joint Report on Social Protection and Social Inclusion 2008 Social inclusion, pensions, healthcare and long-term care, European Commission, 2008, str. 27, dostupan na: http://www.google.ba/url?url=http://ec.europa.eu/social/BlobServlet%3FdocId%3D2386%26langI d%3Den&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=od_1VIqiBImqUdzLgsAH&ved=0CBIQFjAA&u sg=AFQjCNFU5xKVn0typuhE_MnuQ5UuH16DqQ, pristup 29. 12. 2014. 17 �2. 3. Radni status roditelja Jedan od faktora koji utiče na siromaštvo djece jeste i radni status njihovih roditelja. Procjena mjere njihove povezanosti bila je predmet istraţivanja u OECD drţavama.26 Izvršena analiza stanja pokazala je da je u skoro svim ovim drţavama stopa siromaštva djece znatno veća u porodicama bez posla nego u onim u kojim bar jedan roditelj radi, u porodicama s jednim zaposlenim nego u onim s dva zaposlena, u jednoroditeljskim nego u dvoroditeljskim porodicama. Povezanost siromaštva sa statusom u zaposlenju nosioca domaćinstva je predmet analize i kod nas, sa zabiljeţenim istim trendom.27 2. 4. Obrazovanje roditelja Najznačajniji poedinačni faktor koji povećava rizik od siromaštva i socijalne isključenosti je obrazovanje, tj. njegov nivo i kvalitet. Siromaštvo je izraţenije meĎu osobama s niţim nivoom obrazovanja, najveća stopa siromaštva kod nas je kod domaćinstava čiji nosilac nema nikakvu školsku spremu.28 Kvalitetno obrazovanje dostupno svima osigurava ekonomski razvoj i sprečava siromaštvo i socijalnu isključenost. Neobrazovane i osobe sa niskim nivoom obrazovanja imaju najveći rizik od siromaštva.29Na povezanost nivoa obrazovanja i siromaštva ukazuje podatak o mnogo niţoj stopi upisa djece iz siromašnih porodica u srednje škole i na fakultete u odnosu na njihove vršnjake koji nisu siromašni.30 26 Rezultate istraţivanja Peter Whiteford and Willem Adema prezentirali su u studiji What Works Best in Reducing Child Poverty: A Benefit or Work Strategy?, OECD Social, Employment and Migration Working Papers No. 51, 2006, http://www.oecd.org/social/family/38227981.pdf, pristup 30.12.2014. 27 Podaci se ne odnose direktno na djecu, ali se iz njih moţe zaključiti i o uticaju zaposlenosti roditelja na siromaštvo djece. Stopa siromaštva u domaćinstvima čiji nosilac je nezaposlen u 2007. godini bila je 26,8% (prema: Siromaštvo u BiH 2011, supra note 16, tabela 18, strana 22). U 2011. godini procent siromašnih domaćinstava je najmanji ako je nosilac domaćinstva zaposlen (12,5%). Stopa siromaštva je 27,8% ako je nosilac domaćinstva nezaposlen ili traţi prvo zaposlenje, odnosno 24,7% ako je nosilac domaćinstva domaćica. Unutar domaćinstava sa penzionisanim nosiocem ima 15,8% siromašnih, dok je najveća stopa siromaštva unutar domaćinstava čiji nosilac je nesposoban za rad i iznosi čak 38,5% (Anketa 2011, supra note 1 str. 68). 28 Stopa siromaštva kod domaćinstava čiji nosilac nema nikakvu školsku spremu je 39,8%, kod domaćinstava čiji nosilac ima završenu osnovnu školu je 26,4%, a manja je kod domaćinstava čiji nosilac ima završenu srednju školu - 11,4% i univerzitetsko obrazozanje - 4,1%. (Anketa 2011, supra note 1, str. 67). 29 „Rano napuštanje školovanja, nedostupnost obrazovanja, nejednakost/diskriminacija u obrazovanju, obrazovanje koje nije povezano sa trţištem rada i koje ne prati nove reformske trendove, kao i loša postiguća u obrazovanju imaju za posljedicu loše obrazovane osobe, nekonkurentne na trţištu rada unutar i van zemlje što vodi socijalnoj nesigurnosti, siromaštvu i socijalnoj isključenosti.“ (Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 71) 30 U srednje škole upisano je 57,2% siromašne, a 76,4% nesiromašne djece. Visoko obrazovanje pohaĎa 9,3% siromašnih, a 27,3% nesiromašnih (ibidem, str. 74 - 75) 18 �2. 5. Nizak nivo zdravstvene zaštite Na ţivotni standard, pa onda i na siromaštvo, utiče i nivo zdravstvene zaštite. U Bosni i Hercegovini on nije zadovoljavajući, a uz to za djecu koja uţivaju zdravstvenu zaštitu nije osigurana ravnopravnost. Neosiguranjem djetetu uţivanja najvišeg mogućeg nivoa zdravlja i olakšica u pogledu ozdravljenja i oporavka vrijeĎa se pravo koje mu je priznato u Konvenciji o pravima djeteta (član 24). Nedostupnost usluga, odnosno neosiguran pristup ostvarivanju zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini posebno oteţava uslove ţivota i poloţaj pripadnika romske zajednice, raseljenih osoba i povratnika. 2. 6. Broj djece u porodici Stopa siromaštva raste s povećanjem broja djece u domaćinstvu, što potvrĎuju i podaci o siromaštvu u Bosni i Hercegovini.31 3. Pravna sredstva za smanjenje siromaštva djece Negativan uticaj siromaštva na djecu i nuţnost njegovog smanjenja, odnosno iskorjenjivanja, razlozi su za usvajanje Preporuke Komisije EU „Ulaganje u djecu: prekid ciklusa nepovoljnog poloţaja“ (2013/112/EU).32 Pri njenom donošenju uzeto je u obzir više činjenica. Jedna od njih jeste postojanje u velikoj većini zemalja EU većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za djecu nego za ukupnu populaciju, a druga je postojanje razlike izmeĎu dobrostojeće i djece koja odrastaju u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, u pogledu uspjeha u školi, uţivanja u dobrom zdravlju i ostvarenja punog potencijala kasnije u ţivotu. Pored ovoga, imalo se u vidu i sljedeće: potreba zaštite prava djeteta, borbe protiv socijalne isključenosti i diskriminacije te unapreĎenja socijalne pravde i zaštite; značaj rane intervencije i prevencije za razvoj efikasnih politika; ozbiljan uticaj u brojnim zemljama finansijske i ekonomske krize na djecu i porodice u stanju siromaštva i socijalne isključenosti; vezano za konsolidovane budţete, povećanja fiskalnih ograničenja u brojnim zemljama predstavljaju značajne izazove osiguranju da socijalne politike budu odgovarajuće i efikasne kako kratkoročno, tako i dugoročno. Drţavama članicama preporučeno je da organizuju i provode politike za uklanjanje siromaštva i socijalne isključenosti djece te za unapreĎenje dječije dobrobiti kroz multidimenzionalne strategije. Ukoliko bi drţave članice postupale u skladu s ovim preporukama, u ovoj oblasti bi se postizali dobri rezultati. Zbog njihovog značaja i zbog toga što su njima obuhvaćeni brojni 31 U 2011. godini stopa siromaštva porodica: s jednim djetetom je 12,7%; s dva djeteta 15,7%; s troje i više djece 19,7%. (Anketa 2011, supra note 1, str. 66) 32 Commission Recommendation of 20 February 2013 Investing in children: breaking the cycle of disadvantage (2013/112/EU), dostupna na: http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/ALL/?uri=CELEX:32013H0112, pristup 9. 2. 2015. 19 �pravci i mogućnosti djelovanja, navodimo smjernice u skladu s kojim je drţavama preporučeno djelovanje: 1. rukovoditi se horizontalnim principima koji se tiču borbe s dječijim siromaštvom i socijalnom isključenošću kroz integrisane strategije koje će osigurati ne samo dječiju materijalnu sigurnost, već i unaprijediti jednake mogućnosti, tako da sva djeca mogu ostvariti svoj puni potencijal; 2. razvijati integrisane strategije zasnovane na tri osnovna stuba: a) pristup odgovarajućim resursima (podrţati uključivanje roditelja na trţište rada i osigurati odgovarajući ţivotni standard kroz kombinovanje pogodnosti); b) pristup kvalitetnim sluţbama (smanjiti nejednakost u mlaĎoj dobi investiranjem u obrazovanje i brigu u ranom djetinjstvu, poboljšati uticaj sistema obrazovanja na jednake mogućnosti, poboljšati spremnost sistema zdravstva za rješavanje potreba djece u nepovoljnim situacijama, pruţiti djeci sigurno odgovarajuće stanovanje i ţivotnu sredinu, poboljšati podršku porodici i kvalitet alternativnog smještaja); c) pravo djece na učešće (podrţati učešće sve djece u igri, rekreaciji, sportu i kulturnim aktivnostima te uspostaviti mehanizme koji unapreĎuju učešće djece u donošenju odluka koje utiču na njihove ţivote); 3. dalje razvijati neophodne dogovore o upravljanju, primjeni i praćenju stanja (jačati sinergiju pojedinih sektora i poboljšati stanje upravljanja te jačati korištenje pristupa zasnovanog na činjenicama); 4. u potpunosti koristiti relevantne instrumente (rješavati dječije siromaštvo i socijalnu isključenost kao ključno pitanje u okviru Strategije Evropa 2020 i mobilisati relevantne finansijske instrumente EU). Na kraju Evropskog semestra u oblasti dječijeg siromaštva i dobrobiti, Evropsko vijeće je u junu 2014. godine drţavama članicama uputilo pojedinačne preporuke o ekonomskoj i fiskalnoj politici.33 Preporuke se meĎusobno razlikuju, ali su one koje su upućene drţavama s visokom stopom siromaštva 34 uglavnom zajedničke, odnose se na iste oblasti u kojima treba da preduzimaju aktivnosti i mjere radi ublaţavanje siromaštva: povećanje zaposlenosti (nekim zemljama je preporučeno i preduzimanje aktivnosti radi unapreĎenja zaposlenosti ţena), odnosno povećanje učešća na trţištu rada, posebno smanjenjem finansijske destimulacije rada i povećanjem pristupa trţištu rada za ugroţene grupe, jačanje sluţbi za zapošljavanje; obrazovanje mladih i sprečavanje ranog napuštanja školovanja, promjene u sistemu obrazovanja 33 Overview of 2014 country specific recommendations (CSRs) related to the Investing in Children Recommendation, dostupno na: http://www.google.ba/url?url=http://europa.eu/epic/docs/2014final-csrs-on-invchildren.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=2Uv4VLTCAcP8Us6ygbAK&ved=0CBIQFj AA&usg=AFQjCNGT3SLHNYnwGYhVO5ljoug7kQq18w, pristup 13. 2. 2015. 34 Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litvanija, Rumunija i Španija (ibidem). 20 �modernizacija sistema kvalifikacija i osiguranja kvaliteta; poboljšanje dostupnosti i efikasnosti socijalnih usluga i transfera za djecu, odnosno jačanje efikasnosti i transparentnosti sistema socijalne zaštite; nesmanjivanje pogodnosti dodatnih plaćanja nakon ponovnog zapošljavanja; razmatranje sistema poreza i pogodnosti; poboljšanje šema porodične podrške i kvaliteta sluţbi koje favorizuju domaćinstva s djecom s niskim primanjima. 3. 1. Reforma sistema socijalne zaštite Potreba stvaranja i primjene socijalnih programa kao jako bitna za uklanjanje/smanjenje siromaštva naglašena je i u Izvještaju UNICEF-a, a polazeći od toga da je smanjenje siromaštva u nekim drţavama postignuto kroz socijalne transfere.35 Kao primjer zemlje u kojoj je smanjenje monetarnog siromaštva postignuto kroz socijalne i poreske transfere, odnosno kroz sistem socijalnih davanja i naplate poreza, moţe se navesti Francuska. ovo je ostvareno u 2010. godini uvoĎenjem prelevmana, porodičnih i socijalnih prestacija te stambenih pomoći. Porodične prestacije, karakteristične za porodičnu politiku, posebno su pomogle porodicama s troje ili više djece i jednoroditeljskim porodicama.36 Sredstvo za smanjenje siromaštva kod nas moţe se i mora pronaći u okviru sistema socijalne zaštite. Postojeći sistem karakterišu široka socijalna prava priznata velikom krugu korisnika, ali ne i postojanje dovoljno finansijskih sredstava u budţetima, tako da svi korisnici ne mogu dobiti novčane naknade i usluge na koje imaju pravo. Pri tome korisnici u entitetima i kantonima nemaju jednak poloţaj, ne ostvaruju na isti način i u istim iznosima pomoć. Isto vaţi i za dječiju zaštitu. Najizraţeniji nedostatak ovog sistema jeste to što korisnici kojima je pomoć najpotrebnija, oni koji su najsiromašniji, ostaju bez nje i bez mogućnosti da zadovolje stvarne potrebe. Naime, udio naknada za socijalnu zaštitu u ukupnom budţetskom konsolidovanju Bosne i Hercegovine je veliki - 38,4% u 2012. godini (u 2007. godini bio je 31,5%). Trošenjem 4% BDP-a na ove naknade, svrstavamo se meĎu zemlje s izrazito visokim nivoom potrošnje na socijalnu zaštitu.37 MeĎutim, od ukupnog iznosa budţetskih novčanih naknada najsiromašnija petina stanovništva prima samo 17,3%, što je puno manje od njihovih stvarnih potreba. Ovu tendenciju budţetskih novčanih naknada prate i transferi za ukupnu socijalnu zaštitu, tako da je najsiromašnija petina primila 15,5% naknada, dok je petina koja je najmanje siromašna primila 25,4%. Napredak je (u odnosu na 2007. godinu) zabiljeţen kod dječije zaštite i zaštite porodica sa djecom: najsiromašnija petina stanovništva primila je 25,4%, a najmanje siromašna 35 Children of the recesion, supra note 11, str. 30. Rapport du gouvernement sur la pauvreté en France, décembre 2012, str. 4. i 26, dostupno na: http://www.ladocumentationfrancaise.fr/var/storage/rapports-publics/124000654/0000.pdf, pristup: 12. 1. 2015. 37 Od zemalja iz okruţenja jedino Hrvatska ima veću potrošnju (oko 4,3% BDP-a), dok je u zemljama OECD-a prosjek 2,5% BDP-a (Strategija socijalnog uključivanja BiH, supra note 3, str. 43) 36 21 �petina 18,6%, te kod naknada socijalne zaštite: 20% najsiromašnijih prima 40,3% naknada.38 Nesmanjivanje siromaštva u BiH u posmatranom periodu najbolji je pokazatelj neefikasnosti sistema socijalne zaštite i nuţnosti njegove reforme. Ona je, istina, izvršena početkom 2009. godine uz finansijsku podršku Svjetske banke, ali novčane naknade i usluge još uvijek nisu usmjerene prema stvarnim potrebama korisnika. Postojeći nivo ukupne potrošnje na novčane naknade po osnovu različitih programa socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini, zasnovan na doprinosima, Svjetska banka smatra fiskalno neodrţivim, posebno „ako se ima u vidu prijeteći učinak globalne finansijske i ekonomske krize na drţavne prihode.“39 U situaciji kakva je u našoj drţavi, s malim šansama za postizanjem značajnijih rezultata upotrebom sredstava koja se preporučuju i primjenjuju u bogatim, ekonomski razvijenim zemljama,, nuţno je što prije reformisati sistem dječije i socijalne zaštite, preusmjeravanjem socijalnih davanja.40 3. 2. Osiguranje prava djeteta i pravde za djecu Uspješna borba protiv siromaštva moguća je samo ako se ovaj problem posmatra i rješava iz perspektive prava djeteta, priznatih i zagarantovanih u Konvenciji o pravima djeteta te pravde za djecu. Na potrebu osiguravanja pravde za djecu, kao vaţan aspekt u borbi za smanjenje siromaštva, ukazuje se i u okviru UN.41 Siromaštvo se ne manifestvuje samo kao monetarno, kao nemanje dovoljno materijalnih sredstava. Djeca koja ţive u siromašnim domaćinstvima pogoĎena su i na brojne druge načine, upravo naglašene od UN-a: djeca su najugroţenija u kontaktu sa zakonom kao ţrtve, svjedoci i prestupnici, češće se odriču svojih prava, ugroţenija su eksploatacijom, često im je teţe traţiti i dobiti odštetu, a sve to ih povlači još dublje u siromaštvo.42 Povezanost siromaštva s vladavinom prava (u koju je uključena i pravda za djecu), na koju se ukazuje u 38 Prema: Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 58. Strategija socijalnog uključivanja BiH, supra note 3, str. 38 - 39. 40 „Ţivot i razvoj djece u Bosni i Hercegovini ugroţeni su niskim prirodnim priraštajem, izostankom razvojne populacione politike na nivou Bosne i Hercegovine, siromaštvom velikog broja djece, nemogućnošću pristupa sve djece sistemu zdravstvene njege i zaštite, posebno djece Roma. Siromaštvo i teţak ţivot velikog broja nezaposlenih roditelja neposredno ugroţavaju ţivot djece. Kako se navodi u "Smjernicama za prepoznavanje socijalno isključenih kategorija djece u Bosni i Hercegovini”, ne postoje politike socijalne uključenosti na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini i nijedno tijelo se ne bavi uzrocima siromaštva, pa su mjere prvenstveno reaktivne i bave se samo posljedicama siromaštva i socijalne isključenosti.“ (Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za period 2012 - 2014, str. 26. i 60, https://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/alternativni-izvjestaj-ostanju-prava-djeteta-u-BiH.pdf) 41 Approche de la justice pour les enfants commune aux entités du système des Nations Unies Mars 2008, Approche commun de l`ONU de la justice pour les enfants Mars 08, http://www.google.ba/url?url=http://www.unrol.org/files/ApprocheJusticeEnfants_Final.doc&rct=j &frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=tZm1VI67NYrraK_ZgsgE&ved=0CEMQFjAI&usg=AFQjCNG RS-HnIG5xbFDhR8H-bf-nfGtlKA, pristup 13. 1. 2015. 42 ibidem, str. 7. 39 22 �literaturi, bilateralnim i multilateralnim aktima, upućuje na zaključak da smanjenju siromaštva doprinosi pravno osnaţivanje, pristup pravdi i funkcionisanje pravosudnog sistema. Pravilno funkcionisanje i dostupnost pravosudnog sistema pretpostavke su za traţenje prava i prevazilaţenje lišenosti, socijalne isključenosti i uskraćivanja prava. Njihovim ispunjenjem osigurava se i siromašnim osobama, uključujući djecu, da budu pravno osnaţene, što povratno djeluje na sve aspekte ţivota djeteta, izmeĎu ostalog na samozaštitu i samopoštovanje, pa onda i na njegov skladan razvoj uz uţivanje svih prava. Osim toga, pravilnim funkcionisanjem pravosudnog sistema moţe se i preventivno djelovati na druge povrede i tako okončati ciklus nasilja i siromaštva. Zbog ovakve uloge pravosudnog sistema i pravnog osnaţivanja osoba u smanjenju siromaštva, agencije UN u strategije za smanjenje siromaštva integrišu pravdu za djecu.43 Ovaj aspekt, odnosno komponenta borbe protiv siromaštva ne smije se zanemariti, izmeĎu politika dječijih prava i strategija za borbu protiv siromaštva mora postojati uska veza i zajedničko dejstvo. Bez ovog sadejstva implementacija prava priznatih djetetu, odnosno pravda za djecu ne moţe se u potpunosti osigurati.44 Bez stvaranja uslova za pravilan rast i razvoj djece njihove potrebe ne mogu biti zadovoljene; bez uspješno uspostavljene saradnje sistema zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite te razvijenog sistema socijalnih usluga djeca ne mogu realizovati svoja prava. 3. 3. Pružanje pomoći porodicama Rješenje problema siromaštva, u smislu njegovog smanjenja ili uklanjanja, je u pruţanju pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njenih članova, osiguravanjem jednakog pristupa zadovoljavanju njihovih primarnih potreba te pristupa odgovarajućim sluţbama i ustanovama već u ranom djetinjstvu, kako bi se već u tom ţivotnom dobu smanjila, odnosno uklonila nejednakost djece. Najznačajnije je pri tome djeci osigurati jednake mogućnosti i jednak pristup sistemu obrazovanja i zdravstva.45 Ovakvom pomoći porodicama, naročito jednoroditeljskim i onim s više djece, koje su najizloţenije riziku od siromaštva, svoj djeci bi se dale jednake šanse i prilike za pravilan i zdrav razvoj i odrastanje, a u isto vrijeme i povećao osjećaj dostojanstva i samopoštovanja, čija ugroţenost i ozbiljna narušenost je dalekoseţna posljedica siromaštva. Time bi se doprinijelo i prekidanju ciklusa siromaštva, izbjeglo bi se da djeca koja su 43 ibidem, str. 7-8. To da je u osiromašenom društvu u Bosni i Hercegovini smanjena mogućnost ostvarivanja prava velikog broja djece naglašeno je u Alternativnom izvještaju o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za 2014. godinu. Kao kategorije koje povećavaju rizik od socijalne isključenosti i siromaštva djece navedena su djeca iz siromašnih porodica, romska djeca i pripadnici manjina, djeca s invaliditetom i posebnim potrebama, djeca bez roditelja i roditeljskog staranja, djeca bez zdravstvene zaštite, djeca iz povratničkih porodica ili raseljenih porodica, vaspitno zanemarena djeca i djeca delinkventi. (Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za period 2012 - 2014. str. 61, supra note 40) 45 Na ovome se insistira i u Izvještaju UNICEF - a, Children of the recesion, supra note 11, str. 42. 44 23 �odrasla u siromaštvu ostanu u tom stanju i kao odrasle osobe. Obrazovanje, odnosno povećanje ulaganja u obrazovanje je ključno za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti; izmeĎu njih postoji direktna veza: viši nivo obrazovanja omogućava veću mogućnost zaposlenja i manju mogućnost da će se biti siromašan. 3. 4. Stvaranje mogućnosti zapošljavanja roditelja Vaţno sredstvo za iskorjenjivanje siromaštva je stvaranje roditeljima mogućnosti da se zaposle, da rade kod kuće, odnosno na daljinu te da imaju fleksibilnije radno vrijeme. Time bi se spriječilo da zbog zaposlenosti trpi njihov porodični ţivot, kao i da zbog materinstva, odnosno očinstva izgube posao.46 Pomoć je neophodna i roditeljima koji su zaposleni, ali čiji prihodi nisu dovoljni za pokrivanje osnovnih ţivotnih potreba. Garantovanjem osnovnih prihoda ovakvim porodicama, kroz povećana ulaganja u politike i programe socijalne zaštite, moguće je preventivno djelovati na smanjenje siromaštva.47 3. 5. Reforma porodičnopravnih ustanova Smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva nemoguće je ako ne postoji politička volja da se to učini. Zbog njenog nepostojanja izostaje primjena sredstava koja su inače na raspolaganju, ali isto tako i uvoĎenje novih sredstava. Ako bi oni koji su siromašni učestvovali u rješavanju problema siromaštva i odlučivali, za ovaj problem bi se brţe našao pravi odgovor. Navedeno vaţi upravo za situaciju koja postoji u Bosni i Hercegovini. Kada se recesiji, postupku tranzicije, ekonomskoj nerazvijenosti, padu javnih prihoda i investicija, stalnom rastu i odrţavanju nezaposlenosti doda i ovaj faktor, ostaje jako malo toga što moţe ohrabriti. Rezultati se mogu postići u okviru postojećih porodičnopravnih ustanova, aktivnijim učešćem nadleţnih organa i korištenjem svih zakonskih ovlaštenja. Pojedina zakonska rješenja, čija primjena bi umanjila siromaštvo djece, ne primjenjuju se zbog toga što organi i tijela obavezana na donošenje podzakonskih propisa ne izvršavaju svoje obaveze. 1. Najbolja ilustracija posljedice ovakvog propuštanja i neodgovornog ponašanja je nemogućnost organa starateljstva da, u skladu s odredbom člana 237. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine osigura sredstva za izdrţavanje djeteta iz budţetskih sredstava Federacije, onda kada roditelji i druge osobe obavezne na izdrţavanje djeteta nisu u 46 Na značaj ovih mogućnosti vezanih za zapošljavanje roditelja ukazuje se u Promoting Empowerment of People in achieving poverty eradication, social integration and full employment integration and full employment and decent work for all, Department of Economic and Social Affairs Division for Social Policy and Development, str. 8, dostupno na: http://www.google.ba/url?url=http://www.un.org/esa/socdev/publications/FullSurveyEmpowerme nt.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=FIrkVN2vCsGUpzagng&ved=0CB4QFjAC&usg=A FQjCNGpozAOiNH_8cD_XPDFfvhQuIkfvQ, pristup 5. 11. 2014. 47 Children of the recesion (supra note 11), str. 41. 24 �stanju podmirivati potrebe izdrţavanja djeteta. Ova nemogućnost je posljedica neosiguranja sredstava u budţetu za ovu namjenu i neodgovornog ponašanja onih koje je Vlada Federacije BiH obavezala na preduzimanje aktivnosti radi stvaranja uslova za primjenu navedene odredbe.48 2. Izmjenama i dopunama zakonskog ureĎenja izdrţavanja, ali i dosljednom i pravilnom primjenom vaţećih zakonskih rješenja moţe se smanjiti broj djece koja zbog neizvršavanja obaveze roditelja da ih izdrţavaju dolaze u stanje siromaštva. Najprihvatljivijim za osiguranje izdrţavanja ove djece čini nam se uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja, bilo njegovim plaćanjem iz posebno ustanovljenog fonda, bilo direktnom isplatom iz budţetskih sredstava.49 3. Organu starateljstva treba da se stvore pretpostavke za uspješno izvršavanje obaveza u oblasti izdrţavanja djece, normiranih Porodičnim zakonom. Ako bi on bio u mogućnosti postupati u skladu s ovim zakonom – pokrenuti u ime djeteta postupak za dosuĎenje i povećanje izdrţavanja, odnosno izvršni postupak za naplatu izdrţavanja onda kada to propušta uraditi roditelj s kojim dijete ţivi, manji broj djece bi ostajao bez izdrţavanja. U praksi treba iskoristiti zakonom predviĎenu mogućnost obezbjeĎenja izdrţavanja djeteta i na teret bliskih krvnih srodnika, onda kada roditelji nisu u stanju izdrţavati dijete niti će to biti u skoroj budućnosti. U okviru sudskog postupka za dosuĎenje izdrţavanja, sud i organ starateljstva treba da se aktivno uključe kako bi se djetetu, udovoljavajući zahtjevima načela hitnosti, osigurala sredstva za podmirenje njegovih potreba. 4. Na smanjenje siromaštva moţe se preventivno djelovati sprečavanjem raspada porodice i smanjenjem broja jednoroditeljskih porodica. U tom smislu bi više paţnje trebalo da se pokloni otklanjanju poremećenosti, odnosno uzroka koji dovode do nje i do razvoda braka, odnosno faktičkog prestanka bračne i vanbračne zajednice. To se moţe postići drugačijim normiranjem sadrţaja posredovanja/mirenja, u skladu sa zahtjevima postavljenim u evropskim dokumentima i imajući u vidu rješenja prihvaćena u uporednom pravu. U praksi naročita paţnja treba 48 U februaru 2014. godine Vlada FBiH zaduţila je Federalno ministarstvo pravde da, kao predlagač i obraĎivač Porodičnog zakona FBiH, dopuni član 237. ovog Zakona u cilju jasnijeg odreĎivanja nadleţnosti te da pristupi izradi podzakonskog akta koji će detaljnije urediti pitanje načina osiguravanja sredstava iz Budţeta FBiH namijenjenih za izdrţavanje djeteta. Uz to, zaduţeno je Federalno ministarstvo finansija da, u saradnji s Federalnim ministarstvom pravde i Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike, razmotri mogućnosti za formiranje alimentacionog fonda i Vladi dostavi prijedlog za rješenje ovoga problema. Rezultati su, meĎutim, izostali. 49 Više o ovome: Bubić, S, Sistem akontativnog plaćanja izdržavanja za djecu – moguće rješenje za smanjenje rizika od siromaštva, Zbornik radova – XII MeĎunarodno savjetovanje "Aktualnosti graĎanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse“, Neum, 21 - 23. 6. 2014, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar 2014. 25 �da se pokloni postizanju sporazuma roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja, a posebno o izdrţavanju djeteta. 3. 6. Uvođenje ustanove porodični dom U cilju smanjenja siromaštva, odnosno rizika od siromaštva, posebno onog čiji uzrok je struktura porodice i problemi stanovanja, prijedlog de lege ferenda je uvoĎenje u domaće pravo, u uporednom pravu široko prihvaćene, ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog reţima koji bi za porodični dom i predmete domaćinstva vaţio u toku trajanja braka i zajednice ţivota, a naročito nakon njihovog prestanka. Porodični dom je stan ili kuća u kojem porodica ţivi, gdje se odvijaju svi sadrţaji porodičnog ţivota bračnih ili vanbračnih partnera i njihove djece i zadovoljavaju njihove svakodnevne potrebe. Bez obezbijeĎenog ovakvog utočišta ne moţe se ni zamisliti uspješno funkcionisanje porodice, bilo da se radi o dvo - ili jednoroditeljskoj porodici. Nepostojanje sigurnog utočišta za porodicu, odnosno loši uslovi stanovanja su jedan od elemenata definicije siromaštva. Ako dijete, po prestanku braka ili zajednice ţivota njegovih roditelja, mora s roditeljem koji će se starati o njemu napustiti dom u kojem su do tada ţivjeli, to će vrlo često, s obzirom na nedostajući stambeni prostor u Bosni i Hercegovini i visoke cijene stanova i zakupnine, značiti da će ono ţivjeti u domu koji neće odgovarati njegovim potrebama, u kojem će nerijetko biti ugroţeno njegovo zdravlje i ostvarivanje ostalih prava, odnosno njegov najbolji interes. UvoĎenje posebnog reţima zaštite porodičnog doma i predmeta u njemu drţavama je još 1981. godine preporučilo Evropsko vijeće. Polazeći, izmeĎu ostalog, od toga da u svim drţavama nisu dovoljno zaštićena prava bračnih partnera koja se tiču porodičnog doma i predmeta domaćinstva, kao i od značaja izjednačenja bračnih partnera u ovoj oblasti, u Preporuci br. R (81) 1550 Komitet ministara je preporučio vladama drţava članica da osiguraju prava bračnih partnera da stanuju u porodičnom domu i koriste namještaj i druge predmete u njemu namijenjene za potrebe porodice. To bi trebalo da urade donošenjem zakona ili njihovim izmjenama, kada su one potrebne, u skladu s principima iz dodatka ove Preporuke i uzimanjem u obzir mogućnosti prihvatanja sistema suvlasništva i ko-zakupa kao sredstava za jačanje prava stanovanja u porodičnom domu. Prema principima, svaki akt jednog bračnog partnera koji šteti pravu na stanovanje u porodičnom domu ili korištenju predmeta domaćinstva, preduzet bez saglasnosti drugog bračnog partnera, moţe se poništiti ili sankcionisati na drugi odgovarajući način. U slučaju razvoda ili rastave, ova prava se mogu dodijeliti isključivo jednom bračnom partneru, a u 50 Recommendation No. R (81) 15 of The Committee of Ministers to Member States on The Rights of Spouses relating to The Occupation of The Family Home and The Use of The Household Contents (Adopted by the Committee of Ministers on 16 October 1981 at the 338th meeting of the Ministers' Deputies), u: Council of Europe Achievements in the Field of Law, Strasbourg, August 2008, dostupno na: http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/family/Achievements%2008_08.pdf 26 �slučaju smrti jednog bračnog partnera drugi moţe nastaviti stanovati u porodičnom domu i koristiti sve ili dio predmeta domaćinstva. Poseban zaštitni reţim za porodični dom, kojim se šire ili uţe derogiraju atributi vlasništva i pravila bračnog reţima,51 uspostavljen je u velikom broju evropskih zemalja. U nekim zakonima on vaţi samo za vrijeme trajanja braka, 52 a u drugim i nakon prestanka braka, odnosno zajednice ţivota. Za iznalaţenje mogućeg rješenja za naše zakonodavstvo u ovoj oblasti, razmotrena su rješenja zakonodavstava koja normiraju širu zaštitu - francuskog, njemačkog, austrijskog53 i onih iz okruţenja. Zaštita se u većoj mjeri osigurava za vrijeme trajanja braka, kada se u većini zakona zabranjuje jednom bračnom partneru raspolaganje porodičnim domom bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Dodjeljivanjem porodičnog doma i predmeta domaćinstva u slučaju odvojenog ţivota i razvoda braka ne pruţa se u uporednom pravu isti stepen zaštite djeci i bračnom partneru. U dijelu stranih zakona vrši se prenos prava vlasništva, a u dijelu se zasniva samo zakup doma. Mogućnost prenošenja porodičnog doma s jednog na drugog bračnog partnera normirana je u njemačkom GraĎanskom zakoniku ukoliko ovaj na kojeg se vrši prenos, uzimajući u obzir najbolje interese djece koja ţive s njim u domaćinstvu i okolnosti na strani bračnih partnera, zavisi od njegove upotrebe više nego drugi bračni partner, ili ako je takav prenos pravičan iz drugih razloga (§1568a stav 1). Pod istim uslovima bračni partner moţe zahtijevati da drugi bračni partner prenese i preda mu predmete domaćinstva koji su zajedničko vlasništvo (§ 1568b stavovi 1. i 3). U austrijskom pravu bračni dom,54 koji u skladu s bračnim reţimom ne bi trebalo da bude predmet podjele, dijeli se ako je to dogovoreno, ukoliko zaštita vitalnih potreba drugog bračnog partnera zavisi od daljeg korištenja bračnog doma ili ako njegovo dalje korištenje olakšava zadovoljavanje potreba zajedničkog djeteta. Isto vaţi i za predmete domaćinstva ako zaštita vitalnih potreba drugog bračnog partnera zavisi od njihovog daljeg korištenja (§ 82 stavovi 1. i 2. Zakona o braku). U francuskom pravu sud moţe na porodičnom domu koji je u vlasništvu jednog bračnog partnera odobriti zakup drugom bračnom partneru koji vrši pojedinačno ili zajednički roditeljsku vlast nad djecom koja stanuju u 51 O ovom derogiranju u francuskom pravu v. Revel, J, Fiche de niveau 4. Droit de la famille / Liberté des conventions matrimoniales / Régime primaire /2007, Le logement de la famille, http://www.france-jus.ru/upload/fiches_fr/Le%20logement%20de%20la%20famille.pdf, pristup 3 .9. 2014. 52 Takvo rješenje postoji u hrvatskom pravu i pravu Engleske i Velsa, ali je u ovom drugom sudska praksa uvela zaštitu i u slučaju razvoda braka. Najpoznatija i najuticajnija odluka o ovome, donesena u predmetu Mesher p. Meshera („Mesher“), još 1973. godine, postala je obrazac za hiljade slučajeva o kojim je odlučivano nakon toga. U posljednje vrijeme se dovodi u pitanje opravdanost ovakvog odlučivanja (Important family law cases: Mesher v Mesher by John Bolch, June 25, 2014, http://www.marilynstowe.co.uk/2014/06/25/important-family-law-cases-mesher-vmesher-by-john-bolch/, pristup 5. 3. 2015). 53 U njemačkom i austrijskom pravu koristi se termin bračni (Ehewohnung), a u francuskom pravu porodični dom (le logement de la famile). 54 U sudskoj praksi se kao bračni smatra dom u kojem bračni partneri zajedno stanuju ili su, u slučaju razvoda, donedavno stanovali, ali isto tako i dom koji nije nikada korišten, već je bio namijenjen da to bude (prema Roth, M, National report: Austria, August 2008, str. 10, dostupan na: http://ceflonline.net/wp-content/uploads/Austria-Property.pdf, pristup 3. 1. 2015) 27 �porodičnom domu, ako je to u njegovom interesu, a najduţe do punoljetstva najmlaĎeg djeteta (član 285-1 C.C.).55 U slovenačkom pravu stan koji je vlasništvo jednog bračnog partnera samog ili zajedno s trećom osobom ili na kojem on ima neko drugo stvarno pravo, sud će, u cjelini ili djelimično, dodijeliti na korištenje drugom bračnom partneru ukoliko on nema drugi odgovarajući stan i ako bi zbog drugačije odluke nastala izuzetno teška ţivotna situacija za njega i za djecu. Ovo dodjeljivanje moţe se izvršiti samo na ograničeni vremenski period – na onoliko koliko je potrebno da se bračni partner i djeca prilagode novoj situaciji i urede ţivotne odnose, a najduţe na šest mjeseci, uz mogućnost produţenja za najviše šest mjeseci. Za korištenje stana predviĎeno je plaćanje naknade, čiji iznos odreĎuje sud na zahtjev bračnog partnera vlasnika, osim ako bračni partner nema dovoljno sredstava za ţivot. U slučaju zajedničkog vlasništva na stanu, sud moţe na zahtjev jednog bračnog partnera obavezati drugog da mu prepusti na korištenje stan u kojem zajedno ţive ili su ţivjeli, ili dio tog stana, ukoliko je to korisno za dijete, a uzimajući u obzir stambene potrebe bračnih partnera i njihove legitimne interese (član 112. Porodičnog zakona iz 2011. godine). U razmatranim zakonima (osim slovenačkom) zaštićen je i bračni dom uzet u zakup. U njemačkom pravu bračni partner koji je ostao ţivjeti u bračnom domu stupa u zakup na mjesto bračnog partnera zakupoprimca doma, čija obaveza je da izvrši prenos zakupa, a ako su oba partnera zakupoprimci, on sam nastavlja zakupni odnos (§1568a stav 3. BGB). U francuskom pravu sud kojem je podnesen zahtjev za razvod ili rastavu moţe dodijeliti pravo zakupa porodičnog doma jednom bračnom partneru, vodeći računa o porodičnim i društvenim interesima, a drugom bračnom partneru moţe priznati pravo na naknadu ili odštetu (član 1751. stav 2. C.C.). U slučaju smrti bračnog partnera, preţivjeli bračni partner kozakupoprimac ima isključivo pravo zakupa porodičnog doma, osim kada ga se izričito odrekao (član 1751. stav 3. C.C.). Austrijski zakonodavac, uz odreĎena ograničenja, normira mogućnost dosuĎivanja doma na korištenje bračnom partneru koji nije zakupoprimac, uz odreĎivanje razumne naknade. Njegovo pravo stanovanja, neprenosivo na drugo lice, traje samo dok ne zaključi novi brak ili registrovano partnerstvo (član 88. stav 2. ABGB). Zaštita maloljetne djece i roditelja koji se o njima stara osigurava se, u vezi sa njihovim stanovanjem, i u zakonodavstvu zemalja u okruţenju. U odnosu na veći dio zakonodavstava, ovdje su ograničenja vlasništva uţa. Zaštita porodičnog doma u zakonodavstvu Srbije i Crne Gore osigurana je ustanovljenjem, na stanu čiji vlasnik je jedan bračni partner, prava stanovanja (habitatio) u korist djeteta i drugog bračnog partnera - roditelja koji vrši roditeljsko pravo. Uslov za njegovo dosuĎenje je da dijete i roditelj koji vrši 55 Ova pravila su sadrţana u GraĎanskom i Trgovačkom zakoniku (Code civil, Version consolidée du code au 22 décembre 2014, http://www.google.ba/url?url=http://codes.droit.org/cod/civil.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa= U&ei=TPrRVOOgJYOBUd_EgYgL&ved=0CC8QFjAF&usg=AFQjCNFu7mnnpMCEUQEuwva C9XpobFUvHw, pristup 4. 2. 2015) 28 �roditeljsko pravo nemaju pravo vlasništva na useljivom stanu i da ono ne predstavlja očiglednu nepravdu za bračnog partnera – vlasnika. Pravo stanovanja je vremenski ograničeno – traje do punoljetstva djeteta (članovi 194. Porodičnog zakona Srbije i 309. Porodičnog Zakona Crne Gore).56 Hrvatski Obiteljski zakon iz 2014. godine57 štiti porodični dom samo tokom trajanja braka i samo onaj koji predstavlja bračnu stečevinu,58 u kojem stanuje jedan bračni partner i djeca nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsko staranje.59 Pravo stanovanja u porodičnom domu sud moţe odrediti u korist samo jednog roditelja sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsko staranje, a najduţe do razvrgnuća suvlasništva na porodičnom domu. Ovaj roditelj se moţe obavezati na plaćanje paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje reţijskih troškova porodičnog doma. Pri odlučivanju o pravu stanovanja i najamnini sud mora voditi računa o načelu srazmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u porodičnom domu i postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja. Zahtjev za stanovanje u porodičnom domu moţe se odbiti ako ukupni prihodi bračnih partnera ne bi mogli osigurati troškove odvojenog stanovanja i ţivota bračnih partnera i djece (član 46). Imajući u vidu potrebu zaštite najboljeg interesa maloljetnog djeteta, ostvarivanja njegovih prava i zaštite od siromaštva, zakonodavci u Bosni i Hercegovini bi trebalo da ovlaste sud da, u korist bračnog partnera s kojim ostaju ţivjeti maloljetna djeca nakon prestanka braka ili zajednice ţivota, ustanovi pravo stanovanja (habitatio). Kao i u uporednom pravu, i kod nas bi odluka suda trebalo da zavisi od oklonosti konkretnog slučaja: od toga da li je porodični dom, kao dio bračne stečevine suvlasništvo bračnih partnera ili je vlasništvo jednog od njih, ili ga je pak uzeo u zakup jedan ili oba bračna partnera. 56 Vrhovni kasacioni sud Srbije je, u odluci povodom revizije bračnog partnera vlasnika stana, naglasio da interesu maloljetne dece moraju biti podreĎeni svi ostali interesi. To što roditelj vlasnik stana neće moći izdavati stan na kojem se ustanovljava habitatio u korist maloljetne djece ne moţe biti od uticaja na odluku o tome „jer interes tuţenog za sticanje imovinske koristi mora biti podreĎen najboljem interesu maloletne dece za ostvarenje prava na stanovanje.“ (Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev. 3036/2010(2) od 14.07.2010. godine, dostupna na: http://www.overa.rs/pravo-stanovanja-deteta-je-u-interesu-roditelja-koji-vrsi-roditeljskopravo.html (pristup 1. 9. 2014) 57 Povodom ocjene saglasnosti ovog Zakona s Ustavom pokrenut je postupak i privremeno obustavljeno izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se preuzimaju na osnovu njega (Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I-3101/2014, Zagreb, 12. 1. 2015, str. 45, dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_01_5_96.html, pristup 3. 3. 2015). 58 Ovakvo rješenje se kritikuje kao nesveobuhvatno i diskriminatorno u odnosu na druge vlasničkopravne sisteme; ističe se da dovodi u pitanje saglasnost ove odredbe „s prvom odredbom prvog načela Priloga uz Preporuku Vijeća Europe br. (81) 15 o pravu bračnih drugova na korištenje obiteljskog doma.“ (Hrabar, D,, u: Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I3101/2014, Zagreb, 12.1.2015, str. 45, supra note 57) 59 Zaštita je osigurana zabranom koja je inače sadrţana u skoro svim pravima: nemogućnošću raspolaganja porodičnim domom i otkazom ugovora o najmu porodičnog doma bez saglasnosti bračnog partnera, izjavljene na zakonom predviĎen način (član 32. stavovi 2 i 3). 29 �Prijedlog de lege ferenda jeste da se, u toku trajanja braka, zabrani bračnom partneru vlasniku porodičnog doma da ga otuĎi ili optereti, a u slučaju da porodični dom ulazi u bračnu stečevinu, da se zabrani jednom bračnom partneru da njime raspolaţe bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Onda kada je porodični dom uzet u zakup, prijedlog je da se bračnom partneru koji je zaključio ugovor o zakupu zabrani njegovo otkazivanje bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Njegova saglasnost mogla bi biti zamijenjena saglasnošću suda, pri čijem davanju bi trebalo da se vodi računa o zaštiti najboljeg interesa djece koja ţive s drugim bračnim partnerom u porodičnom domu i o stambenim potrebama bračnih partnera. Zaštita porodičnog doma nakon prestanka braka ili bračne zajednice treba da se osigura normiranjem mogućnosti ustanovljenja prava stanovanja u porodičnom domu u vlasništvu jednog bračnog partnera u korist djece i drugog bračnog partnera - roditelja s kojim će ţivjeti djeca. Time bi se zaštitio interes djece i ovog bračnog partnera – osiguralo bi im se da nastave stanovati u porodičnom domu nakon prestanka braka ili zajednice ţivota bračnih partnera. MeĎutim, ni interes bračnog partnera vlasnika stana ne smije ostati nezaštićen, već se mora osigurati ograničavanjem ovog prava uslovima i rokom. Uslovi koji bi se mogli normirati su: da djeca i roditelj s kojim ona ţive nemaju drugi odgovarajući stan u koji mogu useliti; da bi za njih, bez dosuĎenja ovog prava, nastala izuzetno teška ţivotna situacija; ako bi nastavljanje stanovanja u porodičnom domu olakšalo zadovoljavanje potreba djece; da dosuĎenje prava stanovanja ne predstavlja očiglednu nepravdu za bračnog partnera vlasnika stana. Pravo stanovanja bi trebalo i da se vremenski ograniči – do punoljetstva najmlaĎeg djeteta. Ovakvim rješenjem bi se u manjoj mjeri nego u dijelu uporednog prava ograničilo pravo vlasništva bračnog partnera vlasnika porodičnog doma, pa bi se izbjegli mogući prigovori na uvoĎenje ustanove porodičnog doma i na reţim njegove zaštite.60 Onda kada bračni partner koji ostaje stanovati u porodičnom domu moţe, bez rizika od siromaštva, plaćati naknadu za korištenje porodičnog doma, sudu bi trebalo ostaviti mogućnost da ga na to obaveţe. Ukoliko porodični dom čini bračnu stečevinu, prijedlog je da se sudu ostavi mogućnost da odredi, na zahtjev bračnog partnera, pravo stanovanja u njemu u korist bračnog partnera s kojim ţive maloljetna djeca, uzimajući u obzir stambene potrebe bračnih partnera i djece, a naročito korisnost takvog rješenja za djecu. 60 Vezano za uvoĎenje posebnog reţima zaštite porodičnog doma u Srbiji i Hrvatskoj, istaknut je prigovor njegove neustavnosti, s obzirom da se njime ograničava pravo vlasništva. Odgovori dati u pravnoj teoriji na ovaj prigovor su sljedeći: 1. ovo ograničenje nije jedino poznato u pravu, a postoji u brojnim stranim pravima u kojima je pravo vlasništva skoro neprikosnovena ustanova (Kovaček, Stanić, G, Dete u porodici sa jednim roditeljem: Izdržavanje i porodični dom, Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad 2008, vol. 42, br. 1-2, str. 349 – 350). 2. pošto se ovdje htjelo zaštititi djetetovo pravo na porodični ţivot, ne bi se moralo nuţno utvrditi postojanje povrede prava vlasništva, barem ne takve koja bi bila nesrazmjerna cilju koji se htio postići - zaštita djeteta (Jakovac-Lozić, D, u: Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I-3101/2014, Zagreb, 12.1.2015, str. 45, supra note 57) 30 �4. Zaključak U Bosni i Hercegovini, u sadašnjoj ekonomskoj situaciji, s malim izgledima za skori izlazak iz krize i u odsustvu političke volje, ne moţe se očekivati da će do smanjenja siromaštva doći izdvajanjem finansijskih sredstava većih od do sada ulaganih u ovu svrhu. Rezultati se ipak mogu i moraju postići; smanjenju ili bar ograničenju siromaštva moţe doprinijeti sljedeće: - kreiranje i primjena socijalnih programa, odnosno nastavljanje započete reforme sistema socijalne zaštite, kako bi se novčane naknade i usluge usmjerile korisnicima koji su najsiromašniji i kojima su one najpotrebnije; - stvaranje pretpostavki za nadleţne organe da u predmetima koji se tiču izdrţavanja aktivnije učestvuju u postupku i preduzimaju sve aktivnosti na koje su ovlašteni, odnosno obavezani radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta; - uvoĎenje u domaće pravo ustanove porodičnog doma i posebnog reţima za njega i predmete domaćinstva koji bi vaţio u toku trajanja braka i zajednice ţivota, a naročito nakon njihovog prestanka, kako bi se bar dijelom uklonili problemi stanovanja roditelja s kojim nakon prestanka braka ili zajednice ţivota ostaju ţivjeti djeca, problemi koji su uzroci njihovog siromaštva; - uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja, bilo njegovim plaćanjem iz posebno ustanovljenog fonda, bilo direktnom isplatom iz budţetskih sredstava; - drugačiji i efikasniji angaţman nadleţnih tijela radi sprečavanja raspada porodice, kako izmjenom zakonskog ureĎenja ustanove posredovanja, tako i stvaranjem uslova za posredovanje u svim slučajevima poremećenih porodičnih odnosa, a ne samo vezano za razvod braka. Znači, neki od uzroka siromaštva mogu se ukloniti, odnosno moţe se smanjiti njihov uticaj na siromaštvo djece. Upravo tome se mora pokloniti posebna paţnja pri preduzimanju mjera i aktivnosti od nadleţnih organa i tijela. Pri tome je najpoţeljnije stvaranje mogućnosti roditeljima da se zaposle, odnosno da rade na način koji neće ugroziti pravilno ostvarivanje roditeljskog staranja. Problem siromaštva djece moguće je uspješno riješiti samo ako mu se pristupa iz perspektive prava djeteta i osiguravanja pravde za djecu, posebno onu najranjiviju. 31 �Dr. Suzana Bubić, full professor Faculty of Law, University Dţemal Bijedić Mostar CHILD POVERTY – CAUSES AND MEANS OF ITS REDUCING Summary: In this paper the author, after analyzing the concepts of absolute and relative poverty, social exclusion and the risk of poverty, considers the problem of child poverty and its causes in Bosnia and Herzegovina and in european countries. The causes are the same, but in Bosnia and Herzegovina they appear in a more severe form, because of the recession, economic underdevelopment, transition and a large unemployment. This makes it harder to eliminate them – to find and apply the means of reducing child poverty. The author states the following means: changes in the social protection system; resolving the problems from the children's rights perspective; assisting families to meet the needs of their members; removing deficiencies in the legal regulation of family institutions and in the work of the competent authorities; the introduction of the system of advance payment of support and the introduction of the institution of the family home or special regime which would apply to the family home and household. Keywords: poverty and risk of poverty, social protection, rights of the child, the family home, the right to housing 32 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2986 Title A name given to the resource SIROMAŠTVO DJECE – UZROCI I SREDSTVA ZA NJEGOVO SMANJENJE Author Author BUBIĆ, Suzana Abstract A summary of the resource. Autorica u radu, nakon analize pojmova apsolutnog i relativnog siromaštva, socijalne isključenosti i rizika od siromaštva, razmatra problem siromaštva djece i njegove uzroke u Bosni i Hecegovini i u evropskim zemljama. Uzroci su isti, ali su u Bosni i Hercegovini, zbog recesije, ekonomske nerazvijenosti, tranzicije te velikog broja nezaposlenih, prisutniji i izraženiji. Zbog toga je teže i otkloniti ih, odnosno pronaći i primijeniti sredstva za smanjenje siromaštva. Autorica kao ova sredstva navodi izmjene u okviru sistema socijalne zaštite, rješavanje problema iz perspektive prava djeteta, pružanje pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njihovih članova, uklanjanje propusta u uređenju postojećih porodičnopravnih ustanova i u radu nadležnih organa, uvođenje sistema akontativnog plaćanja izdržavanja te uvođenje ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog režima koji bi važio za porodični dom i predmete domaćinstva. Ključne riječi: siromaštvo i rizik od siromaštva, socijalna zaštita, prava djeteta, porodični dom, pravo stanovanja Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General)