<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/338">
    <dcterms:title><![CDATA[UČEŠĆE DRŽAVNOG PARLAMENTA U PROCESU USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-em]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja države Evropskoj uniji je faza usklađivanja zakonodavstva sa odredbama acquis-a. Pozicija Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija sa aspekta usklađivanja zakonodavstva zahtijeva zajedničko i koherentno djelovanje svih organa vlasti uz posebnu ulogu parlamenata kao izraza suvereniteta naroda. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uloga i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela postaje prominentnija u obavljanju političkog nadzora nad radom izvršnih organa vlasti i u aktivnom stvaranju novih pravnih propisa. Predpristupna faza evropskih integracija treba biti iskorištena i za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje za donošenje odluka i zastupanje nacionalnih interesa u institucijama EU. Institut parlamentarne demokratije i demokratski angažman parlamenta mora doći do izražaja u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em, kroz rad odbora za poslove evropske integracije, kroz zajedničke parlamentarne odbore sa EU parlamentom u okviru SSP-a. Biti će predstavljene aktivnosti parlamenta u predpristupnoj fazi sa jasnom podjelom poslova, mehanizmi saradnje stručnih službi Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH u smislu razmjene informacija i konsultacija, zadaci u oblasti informisanja i angažovanja civilnog društva. Objektivnu sliku o trenutnoj situaciji na takav način stiču radna tijela i poslanici parlamenta s jedne strane, te angažirana javnost s druge strane. Nakon ove faze dolaze na red zadaci i pitanja u vezi sa međunarodnim i međuparlamentarnim aktivnostima. Biti će izložene smjernice za parlamente Bosne i Hercegovine u aktuelnoj fazi procesa evropskih integracija. Procesi se nastavljaju i nakon dobijanja statusa kandidata za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u skladu sa uslovima i pristupanjem regulisanim Ugovorom iz Lisabona, član 49. Sporazuma o Evropskoj uniji.    Ključne riječi: usklađivanje zakonodavstva, politički nadzor, novi pravni propisi, parlamentarni odbori, mehanizmi saradnje, međuparlamentarne aktivnosti, smjernice]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3167]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/337">
    <dcterms:title><![CDATA[USLOVNI OTPUST U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE I EVROPSKI STANDARDI]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Na bazi preuzetih međunarodnih standarda koji su sadržani u brojnim dokumentima međunarodnih organizacija regionalnog karaktera (Savjet Evrope, Evropska unija) i Republika Srbija je donošenjem novog krivičnog zakonodavstva 2005. godine i drugim dopunskim zakonodavstvom odredila pojam, uslove za primjenu, način izvršenja i druga pitanja boravka osuđenog učinioca krivičnog djela na slobodi i nadzor nad njegovim ponašanjem, životom i radom. Iako je kazna zatvora (lišenje slobode) osnovna i najznačajnija vrsta krivične sankcije i u Republici Srbiji, ona se u većoj ili manjoj mjeri ne mora izvršavati u institucionalnim (penitensijarnim) uslovima, već je to moguće i na slobodi. U radu se analiziraju evropski standardi za primjenu nadzora nad osuđenim licima na slobodi i njihova implementacija u krivičnom zakonodavstvu Srbije, i to sa teorijskog i praktičnog aspekta.    Ključne riječi: evropski standardi, zakon, kazna zatvora, uslovni otpust, nadzor, sloboda.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3165]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/336">
    <dcterms:title><![CDATA[ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA KROZ PRIZMU POVELJE EVROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U savremenom dobu postoji veliki broj konvencija i deklaracija koje proklamuju širok korpus ljudskih sloboda i prava koje su većinom nastale i dobile univerzalni značaj tek nakon Drugog svjetskog rata. Korpus proklamovanih i garantiranih ljudskih prava je danas vrlo širok, te obuhvata od ličnih,  građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava te u novije vrijeme i praSva na zaštitu od tehnološkog razvitka, prava stranaca i izbjeglica. Posebno važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Povelja Evropske unije o temeljnim pravima koja je usvojena 07. decembra 2000. godine u Nici od strane predstavnika Evropskog vijeća, Komisije i Parlamenta i  koja proklamira politička, građanska, ekonomska i socijalna prava. Već u preambuli Povelje se naglašava pravo na dostojanstvo, Povelja proklamuje ovo pravo kao temeljnu vrijednost na kojem cijela Unija (EU) počiva, te ističe da je Unija svjesna svojeg duhovnog i moralnog naslijeđa. Prema Povelji Evropska Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti,  garantuje se jednakost svih građana pred zakonom i zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji.    Ključne riječi: Ljudska prava, Evropska unija, Povelja o temeljnim pravima Evropske unije, zaštita.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3177]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/335">
    <dcterms:title><![CDATA[ZAŠTITA ŽIRANATA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013. godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga, predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika iz ugovora o kreditu. Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji pravne sigurnosti.    Ključne riječi: ugovor o kreditu, glavni dužnik, povjerilac, žirant, davalac kredita, korisnik kredita.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3186]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/334">
    <dcterms:title><![CDATA[GRAĐANSKOPRAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKTI ZAKONODAVSTVA O OZNAČAVANJU HRANE (HRVATSKA I  EUROPSKA PERSPEKTIVA)]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Europska politika sigurnosti hrane ima dvostruki cilj: zaštititi ljudsko zdravlje i interese potrošača te stimulirati neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta. EU njome jamči da se na području higijene hrane i hrane za životinje i prehrambenih proizvoda, zdravlja životinja i bilja te sprečavanja kontaminacije hrane vanjskim tvarima uspostavljaju i poštuju kontrolni standardi. Nova Uredba (EU/1169/2011), obvezuje sve subjekte koji posluju s hranom, trgovce, ugostitelje, slastičare, pekare i druge na obvezno označavanje hrane, kako bi kupci odnosno potrošači bili dobro informirani o njezinoj kakvoći, trajnosti, podrijetlu, sastavu i postupku proizvodnje. Odgovornost za pravilno označavanje, reklamiranje i točnost prezentiranih podataka je kako na proizvođaču tako i na trgovcu odnosno drugom subjektu koji stavlja hranu na tržište, sa sjedištem u na području EU. U radu autorice opisuju hrvatska iskustva u prilagođavanju i usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s područja sigurnosti hrane europskom acquis-u, te analiziraju pozitivnopravne aspekte građanskopravne i kaznenopravne regulacije zaštite interesa, ali ujedno i zdravlja potrošača u svezi označavanja hrane.        Ključne riječi: sigurnost hrane, potrošač, označavanje hrane, građanskopravna odgovornost, kaznenopravna odgovornost, acquis]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3162]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/333">
    <dcterms:title><![CDATA[TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike.    Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog,  država izvršenja, dvostruka kažnjivost]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3168]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/332">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve  i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula.     Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3183]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/331">
    <dcterms:title><![CDATA[INFORMIRANJE KAO MEHANIZAM ZAŠTITE KORISNIKA FINANCIJSKIH USLUGA – PREDNOSTI I OGRANIČENJA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U radu se analizira institut obaveze informiranja kao jednog od instrumenata zaštite kreiranog u europskom pravu zaštite potrošača. Kao rezultat obaveze usklađivanja domaćih propisa sa ascquisom isti zauzima značajno mjesto  u novom Zakonu o zaštiti korisnika financijskih usluga u Fedarciji BiH, budući da Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu počiva na informacijskom pristupu, koji polazi od pretpostavke da samo informiran potrošač može učiniti informiran izbor i donijeti odgovornu financijsku odluku. Ovaj pristup slijedi domaći zakonodavac u smislu sveobuhvatne, standardizirane i vrlo iscrpne regulacije dužnosti informiranja korisnika u predugovornom stadiju, prilikom sklapanja i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Svrha ovog instrumenta jeste ojačati položaj korisnika, popuniti informacijski jaz i učiniti ga ravnopravnom ugovornom stranom, jer zbog bestjelesne prirode financijskih usluga jedino što korisniku stoji na raspolaganju jesu informacije. No, osim toga on ima i širu ulogu a to je očuvanje stabilnosti financijskog sektora putem realizacije načela odgovornog zaduživanja i prevencije prezaduženosti.Zadatak ovog rada jeste kritički razmotriti odredbe Zakona o zaštiti korisnika financijskih usluga kojima se regulira obaveza informiranja, te slijedom toga ukazati na prednosti i nedostatke novih rješenja imajući u vidu problem financijske pismenosti s kojim se suočava veliki broj korisnika.     Ključne riječi: obaveza informiranja, financijske usluge, potrošač, financijska pismenost.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3185]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/330">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i političke uvjete za suočavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba ističe se odlučnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika  što podrazumijeva  zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupka i kažnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne stečevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde .    Provedeno istraživanje na uzorku od 555 ispitanika  putem online anketiranja imalo je za cilj istražiti i identificirati čimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraživanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško žive s obzirom na uvjete rada  i plaće. Međutim, rezultati istraživanja su pokazali suprotno.    Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna stečevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3174]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/329">
    <dcterms:title><![CDATA[ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA KOD POTROŠAČKIH KREDITA - BOSNA I HERCEGOVINA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Predmet ovog rada biće analiza odredbi: Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o bankama Republike Srpske, Zakona o mikrokreditnim organizacijama Republike Srpske, Zakona o štedno – kreditnim organizacijama Republike Srpske i Zakona o obligacionim odnosima. Cilj nam je da uporedimo koliko su rješenja ovih zakona usklađena sa mnogobrojnim Direktivama iz ove oblasti kao što su: Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju van snage Direktive Savjeta 87/102/EEZ,  Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/59/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 15 maja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija, Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita, Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. novembra 2011. i još mnogim drugim. Ova tema je posebno aktuelna zbog ugovora o kreditu koji sadrže valutnu klauzulu. Za potrebe izrade rada koristićemo pozitivnopravni, istorijski i uporednopravni metod.     Ključne riječi: potrošači, potrošački kredit, direktiva, valutna klauzula.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3184]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description></rdf:RDF>