<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1088">
    <dcterms:title><![CDATA[THE PICTURE OF ORIENTALISM COLORED BY THE CHARACTERS IN T HE B U D DHA O F S U B U R B I A]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[This study exhibits how orientalist view reveals itself in The Buddha of Suburbia by Hanif Kureishi. Many of the subjects represented in the novel are still relevant in today’s society. One of the most important one is “Orientalism” which is portrayed by the author throughout the novel. We search for answer why orientalism has essential place in the plot. In the novel we feel that the author aims to arouse attention of the readers in orientalism experienced by immigrants from non-Western backgrounds. In order to obtain a deep understanding of the theme “orientalism”, definition and historical background of the term is presented in this paper. The analysis of the novel’s genre and characters are examined in detail by quotations from the novel. The novel has many autobiographical traits therefore we give a place to author’s biography to establish a connection. It can be clearly understood that the author reflects his own identity with the protagonist Karim like most of the characters in the novel who have connection to his real life. The author addresses orientalism in the novel through these characters’ lives. In this respect, it becomes relevant to elaborate character analysis. In conclusion, in the novel the theme orientalism is analysed from a postmodern perspective and it is aimed to shed light on the issue that it shouldn’t be underestimated the role of the characters chosen in the novel on this subject.     Keywords: Orientalism, postmodernism, Bildungsroman, otherness.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3529]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1087">
    <dcterms:title><![CDATA[SHAKESPEAREAN UTOPIA: T H E T EM P ES T]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[According to Ryan (2003), Shakespeare’s comedy and romance are not less valuable than his tragedies since they also challenge the existing conditions of life, but in a different p. 28). For Frye (1965), “The mythical backbone of all literature is the cycle of nature, which rolls from birth to death and back again to rebirth” and comedy and romance deal with the second part of this cycle; rolling from death to rebirth, new order, rebirth, a new spring etc. (p. 200). The Tempest as Shakespeare’s last play and romance is the realization of this renewal of life with its extra ordinary style, poetry and plot. Shakespeare wrote what many critics accepted as the play of his ‘farewell to stage, The Tempest, 100 years after Thomas More wrote Utopia and nearly 15 years before Francis Bacon wrote the New Atlantis. Like these texts, The Tempest can also be considered as a utopian text and it can be argued that Shakespeare in his last play experimented the possibility of an ideal society in the world. After setting his ideal place on an island, Shakespeare introduces, describes and criticizes utopian world building concept. Island’s physical setting and unclear geographical location make it an ideal world to live a dream life. Prospero’s dealings with himself and other characters in the play illustrate the characteristics of an ideal ruler who can build a real commonwealth, a social and political order that ensures the welfare of the whole community. In Prospeo’s person, Shakespeare describes the qualities an ideal ruler should possess and compares Prospero’s existing utopia with Gonzalo’s visionary ideal state. Seeing the impossibility of a golden age, Shakespeare combines the real and utopic with the marriage of Ferdinand and Miranda.    Keywords: The Tempest, utopia, ideal world, island, marriage, ruler]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3418]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1086">
    <dcterms:title><![CDATA[A WORLD PICTURE: DEVELOPING AND IMPLEMENTING CROSSCULTURAL EDUCATION IN FOREIGN LANGUAGE TEACHING]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[The question of how educators can raise cultural awareness and help learners produce cultural identity in foreign language teaching has been widely debated in the education field with linguists such as Sapir and Whorf arguing that thoughts and behavior are determined (or are at least partially influenced) by language. The possibility of culture being controlled by language brought attention to the relationship between language, thought, and culture. However, these perspectives have not adequately addressed the issue of diversity and the power of language to reflect culture and influence thinking. Therefore, the following question arises: How can we make use of cultural differences in language teaching and how can we raise cultural awareness in our language classrooms?    The National Center for Cultural Competence of Georgetown University defines culture as an “integrated pattern of human behavior that includes thoughts, communications, languages, practices, beliefs, values, customs, courtesies, rituals, manners of interacting and roles, relationships and expected behaviors of a racial, ethnic, religious or social group; and the ability to transmit the above to succeeding generations” (Goode, Sockalingam, Brown, &amp; Jones, 2000). This means that language does not reflect the culture rather is the culture. Integrating culture into education provides learners with acquiring the components of culture together with the language they are exposed to.     Through the study of languages, students gain a knowledge and understanding of the cultures that use that language; in fact, students cannot truly “master” the target language until they have also mastered the cultural contexts in which the language occurs. (National Standards in Foreign Language Education Project, 1996, p. 27); and linguistic competence alone is not enough for learners of a language to be competent in that language (Krasner, 1999). Language learners need to be aware, for example, of the culturally appropriate ways to address people, express gratitude, make requests, and agree or disagree with someone. They should know that behaviors and intonation patterns that are appropriate in their own speech community may be perceived differently by members of the target language speech community. They have to understand that, in order for communication to be successful, language use must be associated with other culturally appropriate behavior. However, cultural information should be presented in a nonjudgmental fashion, in a way that does not place value or judgment on distinctions between the students’ native culture and the culture explored in the classroom which Kramsch (1993) describes as the “third culture” of the   language classroom - a neutral space that learners can create and use to explore and reflect on their own and the target culture and language.   Therefore, we could argue that the teaching of culture in ELT should include these things:    I. Cultural knowledge The knowledge of the culture’s institutions, the “Big C”, as it’s described by Tomalin and Stempleski in their 1995 book ‘Cultural Awareness’. II. Cultural values The ‘psyche’ of the country, what people think is important which includes things like family, hospitality, patriotism, fairness etc.   III. Cultural behavior The knowledge of daily routines and behavior, the “Little c”, as Tomalin and Stempleski describe it.   IV. Cultural skills The development of intercultural sensitivity and awareness, using the English language as the medium of interaction.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3371]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1085">
    <dcterms:title><![CDATA[TRI STUBA AARHUŠKE KONVENCIJE SA POSEBNIM OSVRTOM NA ZAŠTITU OKOLIŠA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Ovim radom se želi ukazati na nastojanja da se prostoru i okruženju  gdje živimo posveti dužna pažnja, jer u zavisnosti od našeg odnosa prema  okolišu, je i odnos okoliša prema nama. Velike klimatske promjene, poplave,  suše, požari, epidemije, svaki dan ukazuju da taj naš odnos prema prirodi još  uvijek nije dostigao zadovoljavajući nivo, te da se i pravnom regulativom  mora isti poboljšavati.  Ključne riječi: okoliš, ekologija, pristup informacijama, učešće javnosti u  donošenju odluka, pristup pravdi.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3064]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1084">
    <dcterms:title><![CDATA[KONCEPT &quot; NAJBOLJEG INTERESA DETETA&quot; UNUTAR HAŠKE KONVENCIJE O GRAĐANSKOPRAVNIM ASPEKTIMA MEĐUNARODNE OTMICE DECE]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U radu će se analizirati odnos Haške Konvencije o građanskopravnim  aspektima međunarodne otmice dece prema &quot;najboljem interesu deteta&quot;, kao  fundamentalnom principu porodičnog prava. Tačnije, ukazaće se na prostor koji  navedena Konvencija ostavlja za ostvarivanje principa &quot;najboljeg interesa  deteta&quot; unutar sopstvenog mehanizma primene. Premda doneta gotovo deceniju  ranije od Konvencije o pravima deteta, Haška Konvencija je prepoznala potrebu  da se &quot;najbolji interes deteta&quot; zaštiti na određen način. U tom smislu, Haška  Konvencija konstituiše pravnu pretpostavku kako je u &quot;najboljem interesu  deteta&quot; da se što hitnije vrati u državu uobičajenog boravišta. Individualizacija  &quot;najboljeg interesa deteta&quot; se ostvaruje preko propisivanja izuzetaka od obaveza  hitnog povratka deteta u vidu osnova za obaranje navedene pravne pretpostavke.  U radu se ukazuje kako nacionalni organi koji odlučuju o povratku deteta  uglavnom restriktivno primenjuju pomenute izuzetke kako ne bi urušili osnovni  mehanizam Haške Konvencije. Međutim, od vremena donošenja navedene  Konvencije, snaga principa &quot;najboljeg interesa deteta&quot; je značajno narasla, te se  nacionalnim vlastima ostavlja sve više prostora da izuzetke od obaveze povratka  deteta tumače šire i elastičnije, što može ozbiljno uzdrmati proceduralne ciljeve  kojima Haška Konvencija teži.  Ključne reči: Haška Konvencija, otmica deteta, najbolji interes deteta,  pravna pretpostavka, izuzeci]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3034]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1083">
    <dcterms:title><![CDATA[Politika zaštite potrošača u funkciji izgradnje unutarnjeg europskog tržišta]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Zaštita potrošača predstavlja samostalan segment jedinstvene komunitarne politike, koja se posljednjih nekoliko decenija konstantno razvija i unapređuje na nivou Europske unije, a sve u cilju nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.     Kao što je već poznato, unutarnje tržište počiva na četiri ekonomske slobode, no da bi slobode kretanja roba i usluga bila ostvarene u punom opsegu, prava građana, koji djeluju na tržistu u cilju zadovoljenja osobnih potreba – potrošača, koji moraju biti zaštićena na istoj ili približno jednakoj razini. Iz tog razloga nezaobilazno je ukazati na položaj politike zaštite potrošača u primarnom, kao i u sekundarnom zakonodavstvu EU, budući da se kao osnovna mjera usklađivanja propisa država članica u ovoj oblasti koriste direktive.     U fokusu pažnje bit će i pozitivna politika zaštite potrošača, imajući u vidu da je usklađivanje standarda zaštite prava i interesa potrošača neophodan preduvjet za uključivanje u zajednički tržišni prostor Europske unije.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3091]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1082">
    <dcterms:title><![CDATA[IUS commune i europeizacija bosanskohercegovačkog prava]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Svrha rada jest analizirati značenje pravila općeg prava (ius commune) u obliku latinskih pravnih izreka (regulae iuris) u suvremenom bosanskohercegovačkom pravnom sistemu, kao i moguću ulogu tih pravila u europeizaciji tog nacionalnog prava. U prvom dijelu rada, autor prije svega istražuje uporabu pravila općeg prava u bosanskohercegovačkoj pravnoj praksi, posebice Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Potom se analizira značenje pravila općeg prava kao važećeg normativnog sadržaja u okvirima suvremenog bosanskohercegovačkog pravnog sustava. Na temelju provedene analize, u zaključnom dijelu rada, autor nastoji odgovoriti na pitanje može li intenzivnija primjena onih pravila općeg prava koja u sebi sadrže pravna načela zajednička gotovo svim europskim pravnim sustavima pridonijeti daljnjoj europeizaciji suvremenog bosanskohercegovačkog prava.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3118]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1081">
    <dcterms:title><![CDATA[Ideje za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine  u Evropsku uniju]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Država Bosna i Hercegovina je tokom druge polovine devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, u okviru austro-ugarskog carstva ušla u  istorijski proces evropeizacije u ekonomskoj i kulturnoj sferi. Tokom socijalističkog razvoja u vremenu od 1945. do 1992.godine, Bosna i Hercegovina je izgradila svoju državnost i postala srednje razvijena zemlja.    Nakon sticanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja 1992.godine i četverogodišnjeg rata, Bosna i Hercegovina je na temelju  Dejtonskog mirovnog sporazuma započela svoj politički razvoj u pravcu postizanja članstva u Evropskoj uniji i NATO – savezu. U tom kontekstu, izvedene su mnoge reforme i potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju  između EU i Bosne i Hercegovine 2008.godine.    Od 2008.godine  do 2014.godine došlo je do stagnacije u odvijanju procesa integracije BiH u Evropsku uniju. U radu su izložene ideje za ubrzanje integracije BiH u Evropsku uniju. Oblikovane su vanjske, zapravo geopolitičke pretpostavke, za ubrzanje integracije BiH u EU. Razmatraju se i unutrašnje pretpostavke koje se odnose  na udruživanje pobjedničkih stranaka u širu koaliciju: za evropsku Bosnu i Hercegovinu.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3124]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1080">
    <dcterms:title><![CDATA[ISTRAŽNO NAČELO U PORODIČNIM SPOROVIMA KAO IZRAZ NAJBOLJEG INTERESA DJETETA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Utvrđivanje najboljeg interesa deteta bez obzira na primenu istražnog,  inkvizitorskog načela u građanskim sudskim postupcima u kojima se rešavaju  porodičnopravni sporovi, složen je problem. Za uvrđivanje faktora najboljeg  interesa kao pravnog standarda i činjenica kojima se nastoji na otkrivanju istine  o ovim faktorima, prednosti istražne maksime su nesporne, ali ni ovakav pristup  ne daje dovoljno garantija. Organičenja su (da li i nemogućnost?) brojna,  značajna i teško otklonjiva. Zaključak opstaje čak i ako se najbolji interes shvati  kao pravo deteta da se utvrdi njegov najbolji interes, kome bi, onda, odgovarala  &quot;dužnost&quot; nadležnih tela da ga utvrde, što procesnopravno nosi različite  posledice (npr., mogućnosti zaštite u posebnom postupku).    Ključne reči: istražno načelo, najbolji interes deteta, faktori,  dokazivanje, psihološka ekspertiza]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3041]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1079">
    <dcterms:title><![CDATA[OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVOG MALOLJETNIČKOG ZAKONODAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U Bosni i Hercegovini procesno postupanje prema maloljetnicima koji  su u sukobu sa zakonom propisano je na četiri zakonodavna nivoa ( BiH, FBiH,  RS i BD BiH). Od 2010. godine pristupilo se izradi teksta posebnog Zakona na  enititetskim nivoima, s obzirom da zbog nepostojanja političke volje nije bilo  moguće usvojiti jedinstveni zakon, na državnom nivou, koji bi rješavao pitanja  maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom. Zakon o zaštiti i postupanju sa  djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku prvo je donesen u Republici  Srpskoj, zatim u Brčko Distriktu BiH, te na kraju u Federaciji BiH. Bosna i  Hercegovina na normativnom planu potencira izgradnju posebnog odnosa prema  maloljetnicima i načelo najboljeg interesa djeteta je prihvaćeno kao temeljno  načelo u okviru maloljetničkog pravosuđa. U radu je dat pregled osnovnih  karakteristika novog maloljetničkog zakonodavstva u entitetima BiH, objašnjeni  su principi sadržani u Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u  krivičnom postupku FBiH, organi uključeni u postupak, vrste alternativnih mjera  i sankcija koje se izriču maloljetnim učiniocima krivičnih djela, te postupak za  krivična djela na štetu djece i maloljetnika.  Ključne riječi: maloljetnik, najbolji interes djeteta, minimalna prava,  alternativne mjere, policijsko upozorenje]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3049]]></dcterms:extent>
</rdf:Description></rdf:RDF>