<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1118">
    <dcterms:title><![CDATA[Uloga oružanih snaga Bosne i Hercegovine u procesu integrisanja Bosne i Hercegovine u Sjevernoatlantski savez]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Proces integrisanja Bosne i Hercegovine u NATO savez kretao se od provođenja mirovnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, razoružanja, demobilizacije, transformcije entitetskih vojski do izgradnje procesa povjerenja i promovisanja demokratskih principa u odbrambenom sektoru. Postojanje tri vojske unutar BiH koje su svoje djelovanje zasnivale, prvenstveno, na odbrani etničkih interesa nije odavalo sliku da će se na takvim osnovama moći nastaviti proces približavanja i uključivanja u evroatlantske strukture. Tadašnji sistem odbrane nije mogao odgovoriti promovisanim političkim ciljevima, iznesenim u Odluci Predsjedništva BiH iz 2001. godine i nametnula se potreba provođenja opsežnijih reformskih procesa pokrenutih 2003. godine pod intervencijom međunarodnog faktora i kancelarije Visokog predstavnika što je rezultiralo uspostavljanjem komande i kontrole nad odbrambenim sektorom na državnom nivou. Kroz ove procese uspostavljene su jedinstvene Oružane snage BiH te uspostavljen civilni lanac komande i kontrole nad istim. Ispunjavanjem ovog uslova stečene su pretpostavke za dalje otvaranje novih oblika saradnje na međunarodnom nivou što je i učinjeno prijemom BiH u Partnerstvo za mir 2006. godine čime je otvorena nova stranica aktivnosti na proširivanju saradnje sa NATO-m kroz mehanizme PfP. Sve je to na kraju rezultiralo pozivom i &quot;uslovnim&quot; prijemom BiH u MAP koji predstavlja krajnju stepenicu ka punopravnom članstvu u Savez.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3138]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1117">
    <dcterms:title><![CDATA[MARRIAGE: MARRIAGE AS THE „BUSINESS“ OF MRS. BENNET&#039;S LIFE AT THE END OF CHAPTER ONE. EFFECT OF THE „BUSINESS“ OF MARRIAGE ON FEMALE RELATIONSHIPS IN „PRIDE AND PREJUDICES“]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[One of the main themes in Jane Austen’s Pride and Prejudice is business of marriage. During and 19th century women were not financially independent and had no right to own property. Therefore the only choice left for them was to settle with a man of prosperity and substantial means of income. Over all plot of the novel deals with women’s their own or their mother’s attempt to is to find a man of means and to devise a possible way for a meeting between this husband candidate and woman herself. The women were in situation where they didn’t have much choice and where marriage was highly required as a sense of business. In this study, the business of marriages and female relationships as a result of those business marriages will be examined. Competence and jealousy among women as a result of business marriage is clearly seen in Pride and Prejudice and this study is focused on these themes as well, and it will be analyzed from different perspectives in this study.    Keywords: Pride and Prejudice, Business marriage, Competence, Property, Jealousy.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3495]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1116">
    <dcterms:title><![CDATA[ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Založno pravo je grana stvarnog prava, stvarno pravo na tuđoj stvari  na osnovu koga (založni) povjerilac može, u slučaju kada dužnik ne ispuni  svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari  prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi.  Založno pravo na pokretnim stvarima se stiče na osnovu: pravnog posla,  sudske odluke i zakona. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog  obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne  može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki  obligacioni odnos.  Postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Ručna zaloga  je zaloga pokretne stvari, a hipoteka je založno pravo na nekretnini. U BiH  založno pravo čini jednu složenu granu prava koja u sebi sadrži različite  odnose kod kojih se s jedne strane nalazi povjerilac, a sa druge založni  dužnik, ali je moguće da pored založnog dužnika budu i ostala treća lica.  Temeljna prava i dužnika i povjerioca su složena i sastoje se kako iz prava  tako i iz obaveza. U pravnom sistemu BiH postoje sljedeće vrste založnog  prava i to prema prirodi predmeta, prema samom načinu nastanka,  dobrovoljno založno pravo, sudsko založno pravo i zakonsko založno pravo.  Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se na  normativnom, uporedno-pravnom, socijološkom, komparativnom i  dogmatskom metodom. Pravo na iznalaženje zakonskih rješenja vezano za  što sigurnije obezbjeđenje kako povjerioca tako i dužnika, usavršavanje  založnog prava kao instituta radi što boljeg poboljšanja razvoja privrede i  protoka kapitala, skraćivanje rokova u sudskom izvršnom postupku.  Ključne riječi: Pravo na zalogu pokretnih stvari , registar zaloge, prava i  obaveze zalogodavca i zalogoprimca, ostvarivanje prava i zaštita prava i  pravnih interesa fizičkih i pravnih lica.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3082]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1115">
    <dcterms:title><![CDATA[LANGUAGE STANDARDIZATION AND STANDARD ENGLISH]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[This paper focuses on the topic regarding the process of language standardization. The standardization process is an important field of sociolinguistics and it is highly researched due to the different factors affecting standard language of a country. Is involves information about codification itself, and explains how a non-standard variety becomes a standard language.  The second part of this paper focuses on the importance of Standard English and how it is used as a global language. There is a detailed description and examples which show us the differences between standard and non-standard English language.While looking at the chronological order of developments of English language, at the last page, we can conclude that in the period of approximately 500 years there have been extreme changes in language (syntax, morphology and phonology).]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3503]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1114">
    <dcterms:title><![CDATA[LANGUAGE STANDARDIZATION AND STANDARD ENGLISH]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[This paper focuses on the topic regarding the process of language standardization. The standardization process is an important field of sociolinguistics and it is highly researched due to the different factors affecting standard language of a country. Is involves information about codification itself, and explains how a non-standard variety becomes a standard language.  The second part of this paper focuses on the importance of Standard English and how it is used as a global language. There is a detailed description and examples which show us the differences between standard and non-standard English language.While looking at the chronological order of developments of English language, at the last page, we can conclude that in the period of approximately 500 years there have been extreme changes in language (syntax, morphology and phonology).]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3497]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1113">
    <dcterms:title><![CDATA[EXPRESSIVE - IMPRESSIVE FEATURES OF EUPHEMISMS  AND TABOO WORDS]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Euphemisms are the forms of language used to replace unpleasant, inappropriate and undesired words. In linguistics, however, the words that are forbidden or unwanted in a particular society are referred to as taboo words. Since these two terms have an entirely opposite meaning it is particularly interesting to examine their parallel use.    Their expressive and impressive values in different functional styles diverge and the purpose of this paper is to examine the use and linguistic-stylistic values of euphemisms and taboo words within different functional styles.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3423]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1112">
    <dcterms:title><![CDATA[GENDER DIFFERENCES IN LANGUAGE USE: DO MEN AND WOMEN USE LANGUAGE DIFFERENTLY?]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Gender exerts a powerful influence on all facets of human communication and raises many profound social issues. General usage of the term gender began in the late 1960s and 1970s, increasingly appearing in the professional literature of the social sciences. The term helps in distinguishing those aspects of life that were more easily attributed or understood to be of social rather than biological origin. When we encounter people from other societies or cultures, we may fail to understand them for many reasons, including differences in language, values, gestures, emotional expression, norms, rituals, rules, expectations, family background and life experiences. Differences in the ways that man and women use language have long been of interest in the study of discourse. For men and women, communication can be a very long drive, using different roads, often to get to the same place. Much of language is ambiguous and depends on context for its interpretation, a factor far more important than gender. The idea that men and women differ fundamentally in the way they use language to communicate is a myth in the everyday sense. But it is also a myth in the sense of being a story people tell in order to explain who they are, where they come from, and why they live as they do. Whether they are true or not in any historical or scientific sense such stories have consequences in the real world. They shape our beliefs and influence our actions. The word woman does not share equal status with man; terms referring to a woman have undergone pejoration. If we examine pairs of gender-marked terms such as lord/lady, baronet/dame, Sir/Madam, master/mistress, king/queen, we can see how the female terms may start out on an equal footing, but they become devalued over time. Men and women language differ in many ways. We learn those rules and an appropriate way of using language since we start using the language.  In other words, a verbal language, a nonverbal language, and an emotional display vary depending on the gender. Generally, these keep changing more and more with future because surrounding environment encourages each gender to develop more perfectly to adapt to new change.     Keywords: Gender, Gender differences, Communication, Language]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3401]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1111">
    <dcterms:title><![CDATA[Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti   Bosne i Hercegovine]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Stepen povjerenja u institucije sigurnosti direktno se veže i za stepen demokratske konsolidacije određenog društva, što u krajnjoj liniji određuje stanje demokratskih i sigurnosnih prilika u zemlji. Autori u tekstu testiraju određene hipoteze, koje se odnose na povjerenje građana u domaće i međunarodne institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini i osjećaju sigurnosti građana,  predstavljajući vlastite rezultate istraživanja. Istraživanje je provedeno na prostoru cijele Bosne i Hercegovine na uzorku od 730 ispitanika uvažavajući pri tome geografsku, administrativnu i etničku heterogenost Bosne i Hercegovine. Posebno želimo naglasiti specifičnost provedenog istraživanja, jer su ispitanike osim građana, činili policijski službenici i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH što dodatno predstavlja  mogućnost realnog određivanja stepena povjerenja u institucije sigurnosti, kao i stepena  konsolidacije demokratije u Bosni i Hercegovini.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3130]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1110">
    <dcterms:title><![CDATA[NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Sagledavajući ukupni sigurnosni ambijent u regiji i aspekt saradnje/ne  saradnje obavještajnih službi, u nastavku teksta, kao odgovor na navedene  dileme, opredjelio sam se za tzv. „rang listu“ prednosti i slabosti u saradnji  obavještajnih službi u regiji. Nadležene institucije i organi, ali i čitaoci ovog  rada, će shodno nivou svoje edukacije i (sigurnosnog) profesionalizma,  navedenu listu revidirati prema svome shvatanju i ubjeđenju, što je dobar put  ka konačnom rješenju – bolji sigurnosni ambijent u regiji kroz puna saradnju  obavještajnih službi. U konačnici, zaključak bi trebao/morao biti da je  saradnja obavještajnih službi u regiji nužan prioritet svih država kao ključnih  aktera sigurnosti. Ipak, stiče se utisak da se sigurnosni izazov, rizici i prijetnje  u regiji ignorišu na način da se, čak, i pojedinačno nedovoljno sagledavaju,  dok se na drugoj strani gubi iz vida činjenica da sigurnosni izazov, rizici i  prijetnje međusobno snažno multipliciraju i u datom trenutku mogu izazvati  kumulativnu društvenu reakciju koja može biti snažnija od zbira svi njih  pojedinačno.  Ključne riječi: obavještajne službe, sigurnost, izazovi, rizici, prijetnje,  saradnja]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3085]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1109">
    <dcterms:title><![CDATA[PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Pravo na participaciju zaposlenih jedno je od temeljnih kolektivnih  prava koje podrazumijeva pravo na odlučivanje, pravo na učešće u raspodjeli  dobiti i pravo učešća u vlasništvu kod poslodavca ili radničko dioničarstvo.  Pravo na participaciju uređeno je univerzalnim međunarodnim pravnim  aktima – Konvencijama Međunarodne organizacije rada, regionalnim –  evropskim pravnim aktima – Revidiranom evropskom socijalnom poveljom i  nacionalnim zakonodavstvima država.  U Bosni i Hercegovini pravo na participaciju uređeno je entitetskim  zakonima, a ostvaruje se kako institucionalno, tako i vaninstitucionalno.  Temeljna prava zaposlenih koja proističu iz participacije jesu pravo na  informisanje od strane poslodavca, pravo na konsultovanje – savjetovanje sa  poslodavcem i pravo saodlučivanja sa poslodavcem, odnosno davanja  prethodne saglasnosti poslodavcu na određene odluke.  U radu se razmatraju temeljna pitanja participacije vezana za sam  pojam i pravni režim participacije, obaveze poslodavaca, odnosno prava  zaposlenih iz participacije, modele participacije, legitimnost participacije i  oblike učešća zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca. Metodologija  korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se normativnom, sociološkom,  komparativnom i dogmatskom metodu.  Prava zaposlenih koja proističu iz participacije u Bosni i Hercegovini  veoma su značajni i jaki institucionalno zakonski instrumenti u ostvarivanju i  zaštiti njihovih prava u radnom odnosu i prava iz radnog odnosa.  Ključne riječi: Pravo na rad, kolektivna prava, pravo na participaciju,  zaposleni, poslodavci, vijeće zaposlenika, sindikat, ekonomsko socijalna  prava, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3067]]></dcterms:extent>
</rdf:Description></rdf:RDF>