<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1188">
    <dcterms:title><![CDATA[Rimsko pravo kao temelj ne slobode i povezanost instituta &quot;kmetića&quot; s okolicom Bihaća]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Pravo u ulozi zaštite robova opisano je u radu kroz povijesno pravne odnose robova i njihovih gospodara. Poznata su tri načina postanka ropstva: rođenjem, zbog duga i ratom (zarobljenici). Rad nastoji  prikazati položaj robova od 2000. godine stare ere počevši  od najstarijih Mezopotamskih zakonika od Bilalame, Hamurabija, preko zakonika XII ploča, Zakonika o izbacivanju (tereta) - Lex Rhodia de iactu, ulogom rimskog prava, pa do pojedinih srednjovjekovnih statuta istočnog Jadrana.    Postoje pravni spomenici starog vijeka koji reguliraju položaj robova. Isto tako u odredbama srednjovjekovnih komunalnih statuta istočnog Jadrana navode se robovi. Kako se te dvije skupine pravnih vrela nalaze u središtu pozornosti u radu će se dati  temeljni podaci i analiza pravnih spomenika toga razdoblja s temeljnim ciljem prikaza robova i njihova položaja u društvu i s osvrtom na njihov položaj na brodovima.    Trgovina robovima imala je za cilj povezivanje različitih tržišta radi prodaje i kupovine robova. U zaključku će se navesti najvažniji rezultati rada]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3108]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1187">
    <dcterms:title><![CDATA[Upravnopravni poslovi diplomatsko - konzularnih predstavništava]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Da bi država mogla biti predstavljena u međunarodnoj zajednici ona mora biti međunarodno priznata. U većini država operacionalizaciju vanjskih poslova vodi resor za vanjske poslove, tj. ministarstvo vanjskih poslova. Uloga tog ministarstva je da daje upute i naloge svojim diplomatsko - konzularnim predstavnicima, prati njihovu djelatnost, te predstavlja vezu između diplomatskih predstavnika, vlade i poglavara države. Države predstavljaju i zastupaju stalni i privremeni predstavnici. Vezano za to, uspostavljen je sistem pravnih normi, međunarodnog i nacionalnog karaktera, koje regulišu međusobno predstavljanje država, tj. uspostavljanje stalnih i privremenih diplomatskih misija, kao i njihova prava i dužnosti. Upravnopravni poslovi su jedna od najprioritetnijih djelatnosti diplomatsko - konzularnih predstavništava. Izdavanje mjerodavnih isprava iz raznih statusnih i drugih oblasti, kao i vođenje velikog broja postupaka koji su inače u nadležnosti organa u državi koja šalje, te donošenje određenih odluka, posebno u onim državama prijema u kojima postoji veliki broj državljana države koja šalje, doveli su do toga da su upravnopravni poslovi jedan od najvažnijih elemenata kojem se posvećuje velika pažnja tokom planiranja, uspostave i upotrebe diplomatsko - konzularnog predstavništva na određenom području.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3106]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1186">
    <dcterms:title><![CDATA[DISCOURSE MARKERS L I KE , S OR T OF AND K I N D OF IN THE SPOKEN DISCOURSE OF ADVANCED L2 STUDENTS OF ENGLISH]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[This study explores the use of discourse markers (DMs) in the conversational discourse of non-native speakers of English. Specially, it investigates the functions and positions of DMs like, sort of and kind of in conversations of Croatian speakers of English.     The study investigates DMs in the conversations of first year university students of English. The subject group consisted of four volunteers, two females and two males. For every participant two different speech events of about 15 minutes each were recorded. The speakers engaged in two casual, dyadic conversations. The participants were asked to talk as naturally as possible about a casual topic of their choice.     The results of the quantitative and qualitative analyses show pervasiveness of DMs at this capability level and a variety in use. Discourse like, sort of and kind of cover about 8% of the DMs used by the students in this study. Among them like is the most frequent and sort of is the least frequent. Variability has been noticed in the frequency distribution of these markers in the talk of individual students. Like most often occurred before a noun, sort of was the most frequent before a verb and kind of before an adjective. Multifunctionality of these markers has been identified, too. Like and kind of were most often used as approximators and sort of was most often used as a compromiser.     Keywords: discourse markers, like, sort of and kind of, non-native speakers of English]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3534]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1185">
    <dcterms:title><![CDATA[(Ne)povjerenje građana u pravosudne i sigurnosno-zaštitne institucije savremenog bosanskohercegovačkog društva (studija slučaja Kanton Sarajevo)]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U ovom radu bit će prikazani rezultati istraživanja stavova građana o povjerenju prema pravosudnim i sigurnosno-zaštitnim institucijama na području Kantona Sarajevo, te koji aspekti bitno utječu na ovakve stavove građana prema pomenutim institucijama. Također, analizirat će se i stavovi nosilaca funkcija u pravosudnim i sigurnosno-zaštitnim institucijama o percepciji povjerenja građana u institucije države, kao jednog od ključnih sociokulturnih potencijala svakog društva. Posebna pažnja bit će posvećena načinu i kvaliteti interne i eksterne komunikacije nosilaca pravosudnih i sigurnosno-zaštitnih funkcija prema građanima i unutar samih institucija. Istraživanje će pokazati u kojoj mjeri je pristup pravosudnih i sigurnosno-zaštitnih institucija, prema posmatranim slučajevima, utjecao na stavove građana i da li je novonastala situacija započeta u februaru ove godine, iskazivanjem nezadovoljstva građana socio-ekonomskom situacijom u državi, poljuljala povjerenje građana u pravosudne i sigurnosno-zaštitne institucije.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3134]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1184">
    <dcterms:title><![CDATA[Strategija Evropa 2020:   Perspektive, izazovi i posebne preporuke za Bosnu i Hercegovinu]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Evropska unija postavila je ambiciozne i zahtjevne ciljeve: unaprijediti uslove života ljudi, ponuditi održiv i uključiv rast, veću zaposlenost  i osiguranje javnih finansija, pružanje podrške i provođenje istog na nacionalnim nivoima država članica. Lisabonska strategija u svoje vrijeme pokazala se kao najznačajniji strateški i razvojni program EU, ali i pored toga javila se potreba za novim reformama u okviru Strategije Evropa 2020. Stoga je od 2011. godine Lisabonsku strategiju zamijenila Evropa 2020 kao novi višegodišnji strateški okvir za provođenje ekonomskih reformi na nivou EU. Ukratko prezentirati ćemo uspjehe i nedostatke u provođenju Lisabonske strategije i prikazati najavljene perspektive i izazove Evrope 2020. Iako BiH nema obavezu provođenja Strategije Evropa 2020, Evropska komisija je u cilju praćenja provođenja SSP-a i Privremenog sporazuma pozvala BiH da u svojim reformskim procesima prati ovu Strategiju. U tom smislu istaknute su perspektive, izazovi i posebne preporuke za BiH. Ovakvim i sličnim temama utiče se na svijest efikasnog provođenja reformi u BiH kao preduslov uspješnog funkcionisanja države i dobijanja statusa kandidata za članstvo u EU.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3100]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1183">
    <dcterms:title><![CDATA[Procesi regionalizacije i globalizacije - pojam   i trendovi razvoja]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Globalizacija i regionalizacija su svjetski procesi na kraju XX i početkom XXI stoljeća. Globalizacija predstavlja fenomen savremenog doba i kao takva obilježava savremenu epohu civilizacije. U njenoj osnovi je stvaranje jedinstvenog ekonomskog i političkog prostora u svjetskim razmjerama. Regionalizacija čini njen sastavni dio i kao takva predstavlja regionalno povezivanje i integraciju grupe geografski susjednih zemalja. Tokom 80-ih godina prošlog stoljeća javila se kao odgovor na heterogenost društva i „krizu“ savremene nacionalne države. Jedan je od temeljnih pojmova regionalnog razvoja. Načela i kriteriji na kojima počiva senzitivni su na društveno-ekonomski sistem, prostor i vrijeme. Regionalizacija doprinosi decentralizaciji, ravnomjernijem ekonomskom razvoju i demokratizaciji. Euroregija, odnosno euroregionalna saradnja predstavlja organizaciju susjednih regija na prostoru dvije ili više zemalja, koji se u tom smislu može smatrati regijom koja ima transgranični karakter. Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi, dakle, do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti država nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te procese i oblikuje nove uvjete na svjetskoj razini kojima se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3142]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1182">
    <dcterms:title><![CDATA[Ostvarenje zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini u svjetlu Direktive 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su 9. 3. 2011. godine Direktivu 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, koju su države članice Europske unije bile dužne transponirati u vlastite pravne sustave do 25. 10. 2013. godine. Odredbe Direktive u prvom redu predstavljaju zakonodavni odgovor na višegodišnju praksu i presude Suda pravde Europske unije u području zaštite prava pacijenata, odnosno prava građana država članica Unije na ostvarenje zdravstvene zaštite na cijelom njenom teritoriju. Budući da su se u ostvarenju ovih prava pokazale znatne poteškoće i nedostaci, odnosno ograničenja građana država članica u korištenju prekogranične zdravstvene zaštite, ciljevi Direktive su da omogući svim građanima dostupnu, sigurnu i kvalitetnu prekograničnu zdravstvenu zaštitu, osigura mobilnost pacijenata unutar teritorije Unije te suradnju između država članica na području zdravstvene zaštite, uz poštovanje nacionalnih nadležnosti pri njenoj organizaciji i realizaciji. Njome se ostvaruju neke od temeljnih sloboda na kojima počiva Unija, a prije svih sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja osoba i sloboda kretanja roba. Primjena Direktive 2011/24/EU otvara mnogobrojna pitanja o uslovima i načinima korištenja prekogranične zdravstvene zaštite tj. mogućnosti pacijenta da ostvari zdravstvenu zaštitu u nekoj od država članica Europske unije izvan njegove matične države, s pravom na naknadu troškova pruženih zdravstvenih usluga. Zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini odlikuju izuzetno komplicirana struktura i rascjepkanost. Sastoji se od 13 fondova zdravstvenog osiguranja, 13 ministarstava zdravstva i jako velikog broja zdravstvenih institucija. Zapravo se jedva i može nazvati „sustavom“, jer Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine imaju odvojene sustave zdravstvene zaštite, organizirane na potpuno različite načine. Pacjenti nemaju slobodu izbora pružatelja zdravstvene usluge, odnosno ne mogu ostvariti besplatnu zdravstvenu zaštitu na teritoriju čitave države, već samo unutar zdravstvenog sustava pod koji potpadaju (entitetski, odnosno kantonalni u Federaciji Bosne i Hercegovine). Imajući u vidu nužnost usklađivanja bosanskohercegovačkog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, jasno je da ovakva organizacija sustava zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovine zahtijeva hitnu, temeljitu reformu. Građani Bosne i Hercegovine trebaju sigurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, svima jednako dostupnu na teritoriji cijele zemlje, pokrivenu obveznim zdravstvenim osiguranjem, odnosno mora im biti priznato pravo na „prekograničnu“ zdravstvenu zaštitu unutar Bosne i Hercegovine. Takvo rješenje de lege ferenda značilo bi tek početni korak u potpunom prilagođavanju propisa iz oblasti zdravstva načelima na kojima počiva sistem zdravstvene zaštite u Europskoj uniji, izraženim i kroz odredbe Direktive 2011/24/EU.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3101]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1181">
    <dcterms:title><![CDATA[RELIGIJSKO OPREDJELJENJE RODITELJA VS. NAJBOLJI INTERES DJETETA U OSTVARENJU NJEGOVOG PRAVA NA TJELESNI INTEGRITET]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Pravo roditelja da biraju svoje religijsko opredjeljenje i određuju religiju  u kojoj će vaspitavati vlastito dijete u određenim slučajevima može doći u  koliziju s pravom djeteta na tjelesni integritet, odnosno s ostvarenjem njegovog  prava na samoodređenje o životu i zdravlju. Pritom nije riječ samo o pravima i  interesima pojedinca, nego takav sukob tangira i interese šire zajednice: postoji  zakonska obaveza i pravo roditelja na staranje o djeci, prava i interesi vjerskih  zajednica, obaveze države u zaštiti dječjih prava itd.  U praksi se taj sukob javlja u više različitih situacija. U nekima od njih,  zbog odbijanja roditelja da dijete podvrgnu neophodnim medicinskim  zahvatima, bivaju neposredno ugroženi život i zdravlje djeteta. Takvi slučajevi  rješavaju se posredovanjem suda i uz učešće drugih državnih organa nadležnih  za zaštitu prava i interesa djece.  Najbolji interes djeteta, kao primarni kriterij normiran Konvencijom o  pravima djeteta, treba biti rukovodeći u razrješavanju ovog sukoba, jer vjerska  uvjerenja i interesi roditelja ne smiju prevagnuti nad dobrobiti njihovog djeteta.  Ključne riječi: roditelj, dijete, religija, tjelesni integritet, najbolji interes]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3036]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1180">
    <dcterms:title><![CDATA[ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD  REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U  VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM  PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH  ZAKONODAVSTVO)]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Energetske krize, finansijski lomovi na pojedinim tržištima, značajan  pad kreditne aktivnosti i ubrzanje tehnoloških promena su samo neki faktori  koji mogu doprineti privrednim subjektima da ne budu više u mogućnosti da  servisiraju svoje dugove.  Takvo stanje u privredi direktno je utjecalo da stečajno  zakonodavstvo bitno izmeni i postane značajni regulator privrednih kretanja  na način što nameće odgovorno ponašanje privrednih subjekata prema svojim  obavezama. Ujedno stečajna regulativa uspostavlja sigurnost i izjednačava  uslove poslovanja ali istovremeno pruža šansu za oporavak. Tu treba posebno  da se spomene mogućnost reorganizacije privrednog subjekta izvan stečajnog  postupka kao i stečajnu reorganizaciju za nastavka rada tog subjekta.  Autori u svom radu obrađuju temu reorganizacije privrednog subjekta  koja se sprovodi izvan stečajnog postupka. Cilj rada je preko uporednopravne  analize stečajne regulative država u regionu, da se odgovori na pitanje  koje su prednosti reorganizacije koja se sprovodi izvan stečajnog postupka i  kako ona utiče na zaštitu prava poverilaca i da li ovakav postupak može biti  deo stečajne regulative.  Ključne riječi: reorganizacija izvan stečajnog postupka, stečajna  reorganizacija, poverioci, stečajni dužnik, predstečajno poravnanje,  dobrovoljno poravnanje.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3061]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1179">
    <dcterms:title><![CDATA[Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj   trgovini - CEFTA 2006.]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U smislu značaja za zaključivanje Centralnog Evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (dalje: CEFTA 2006), svjedoči upravo činjenica da isti dovodi do unapređenja trgovačke i investicione politike u zemaljama Jugoistočne Evrope, pa je za očekivati da je i pristup Bosne i Hercegovine (od 200.) navedenom doveo do nekih unaprjeđenja kada je privreda u pitanju. Ovo je posebno od značaja ako se uzme u obzir da se ovim sporazumom mogu postići važni rezultati za zaštitu državne privrede. Zaštita, a ujedno i ciljevi se ogledaju u, olakšanim uslovima za odvijanje poljoprivredne trgovine, trgovine uslugama, potom u ukidanju necarinskih barijera između zemalja regiona, u saradnji carinskih organa, investiranju, notifikaciji državne pomoći, u zaštiti prava intelektualnog vlasništva i u koncentraciji industrije. Ne čudi potom činjenica da 2006. godine BiH među prvih desetak zemalja potpisnica CEFTA-e nije potpisala sporazum sve do 2007. godine jer su zahtjevani povoljniji uslovi za poljoprivredno-prehrambenu trgovinu nego li što ih ima u odnosu na dvostrane sporazume sa pojedinim susjednim zemljama. Naime, ovdje treba naglasiti da zona slobodne trgovine, koju garantuje CEFTA 2006., u potpunosti odgovara odredbama ovog sporazuma i pravilima, te procedurama koje propisuje Svjetska Trgovinska Organizacija (dalje: WTO) - (bez obzira da li država bila članica navedene Organizacije ili ne). S obzirom da BiH već duži niz godina pretenduje za članstvo u Evropskoj Uniji (dalje: EU), potpisivanje ovog sporazuma zasigurno obezbjeđuje veoma dobru platformu za pristup istoj. Ovo posebno ako se ima u vidu činjenica da su se sve države koje su stranke sporazuma CEFTA 2006.,obavezale da će razvijati i implementirati dobre trgovačke odnose sa državama članicama EU, a u skladu sa pravilima WTO. Stoga se može naslutiti da sporazum CEFTA 2006., ima veliku ulogu i za BiH privredu i njen razvoj – sve do stupanja BiH i njeno članstvo u EU.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3127]]></dcterms:extent>
</rdf:Description></rdf:RDF>