98 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3368 Title A name given to the resource SHYNESS AND FOREIGN LANGUAGE ANXIETY Author Author Ordulj, Antonia Grabar, Ivana Abstract A summary of the resource. Communication in a foreign language, as an inevitable component of modern human life, often makes speakers experience anxiety, which may sometimes lead to avoidance of communication. This paper explores whether the students of Italian language courses in two foreign language schools experience foreign language (Italian) anxiety. The sample used in the study consists of students whose mother tongue is Croatian, and they have been learning Italian as a foreign language for a different period of time and at different levels. The authors wanted to examine whether there are differences in foreign language anxiety with regard to the level and the length of learning the Italian language, and whether the students’ levels of shyness correlate with the level of foreign language anxiety. The results showed that among the participants there is a correlation in foreign language anxiety depending on the students’ level of shyness: participants with pronounced shyness showed a higher level of foreign language anxiety when compared with the participants with medium and low levels of shyness. Individual characteristics of each student and various experiences gained in the process of learning a foreign language could be the reason for the absence of other differences. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3465 Title A name given to the resource THE PHILOLOGICAL APPROACH Author Author Osborn, Katarina Abstract A summary of the resource. DO ORIGINS MATTER? Can awareness of these serve in the English-learning process? Modern English has evolved through the last 1500 years as a hybrid language (Crystal, D. 2004). The Angles the Saxons and the Danes all made important contributions as well as the Normans. Due to this amalgam of linguistic ingredients, the English language taught round the world presents considerable learning obstacles that are directly related to these original components. This paper will highlight some of these obstacles with a view to demonstrating how effective knowledge of these origins can be for the learner in many areas of English acquisition. The first step is to outline some areas of difficulty in English that are directly linked to the parts that make up this hybrid language that has become a world lingua-franca. These are elements such as, the huge vocabulary bank, spelling problems, pronunciation difficulties, grammar and structural challenges. It is the mammoth task of getting to grips with this amalgam that could be rendered somewhat easier by insights into origins (Crystal, D. 2011). Often students ask questions about the seemingly illogical, idiosyncratic grammar, spelling or pronunciation rules involved in English. Perhaps teachers should be prepared to give some reasonable explanations. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3528 Title A name given to the resource THE EFFECTS OF USING LIBRI IN ENHANCING LEARNERS’ CREATIVITY, PROBLEMSOLVING SKILLS AND AUTONOMY IN BUSINESS ENGLISH CLASSES Author Author Osmani, Rufat Abstract A summary of the resource. Among teacher’s responsibilities in the classroom besides delivering quality teaching, treating all the students equally, is giving the learners the space to become creative, to enhance their problemsolving skills and give them the opportunity to become autonomous learners. Libri is a learning management tool used at South East European University for all courses. It is used to achieve some of the classes goals and aims. However, it can also be used to give the students the opportunity to become autonomous since they are working even from home independently, to become creative and find solution to the problems as assigned in the tasks, and develop their problemsolving skills since they have to find solutions to the problems presented. We assumed that this would enhance learner creativity and autonomy, and yet give them the opportunity to use English outside of the classroom environment. Besides this, it will also trigger students’ problemsolving skills The participants of this study are 70 students taking ESP Business English, aged 18-35 years old, all non-native speakers of English, from different national, language, cultural backgrounds. Both, the qualitative and quantitative method were used to analyse the data gathered. The students involved in the study were given a questionnaire after they completed the task. While checking the students’ responses the teacher was able to see how they approached the tasks given. There was also a questionnaire for teachers, who used the same approach and used Libri for the same purpose. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3362 Title A name given to the resource RUNNING RABBITS AND SHOULDER MARKINGS: METAPHORICAL TERMS IN SPECIALIZED KNOWLEDGE Author Author Ostroški Anić, Ana Abstract A summary of the resource. The role of metaphor as a basic cognitive mechanism in the construction and retrieval of specialized knowledge has been well studied within cognitive terminological theories (Faber, 2012; Tercedor Sánchez et al, 2012; Temmerman, 2000). However, the results of these analyses have mainly been applied in designing or improving terminological resources, leaving somewhat aside the impact metaphor has on bridging general and specialized knowledge, especially in the acquisition of new knowledge. This paper discusses the role of metaphor as a cognitive process in the conceptualization of certain key concepts in the domain of aviation. A number of terms and their collocations that reflect metaphorical mappings from the source domains the HUMAN BODY and ANIMALS have been extracted out of a corpus of English aviation textbooks and manuals related to the field of air traffic management. Instances of metaphorical conceptual mapping are identified and analyzed both at the conceptual and terminological level. Ana Ostroški Anić is a research assistant at the Department of General Linguistics of the Institute of Croatian Language and Linguistics in Zagreb, Croatia. Her research interests lie in the areas of terminology, specialized translation, LSP, phraseology, and cognitive semantics. She has been working on several terminological projects within the Croatian Special Field Terminology program (Struna). Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/685fb5f8fbc4b80fc2175c2753376ac0.docx a14cca4078ae9c7e6b5587a1f8e7c9ad https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a2c70cae1f8e00483d227f4c41c2c3d0.pdf a86d05af208d4bb5fc7cf6048fdf26ea PDF Text Text Mr. sc. Denis Pajić, viši asistent Sunčica Vejzović, asistentica Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVOG MALOLJETNIČKOG ZAKONODAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI U Bosni i Hercegovini procesno postupanje prema maloljetnicima koji su u sukobu sa zakonom propisano je na četiri zakonodavna nivoa ( BiH, FBiH, RS i BD BiH). Od 2010. godine pristupilo se izradi teksta posebnog Zakona na enititetskim nivoima, s obzirom da zbog nepostojanja političke volje nije bilo moguće usvojiti jedinstveni zakon, na državnom nivou, koji bi rješavao pitanja maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku prvo je donesen u Republici Srpskoj, zatim u Brčko Distriktu BiH, te na kraju u Federaciji BiH. Bosna i Hercegovina na normativnom planu potencira izgradnju posebnog odnosa prema maloljetnicima i načelo najboljeg interesa djeteta je prihvaćeno kao temeljno načelo u okviru maloljetničkog pravosuđa. U radu je dat pregled osnovnih karakteristika novog maloljetničkog zakonodavstva u entitetima BiH, objašnjeni su principi sadržani u Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, organi uključeni u postupak, vrste alternativnih mjera i sankcija koje se izriču maloljetnim učiniocima krivičnih djela, te postupak za krivična djela na štetu djece i maloljetnika. Ključne riječi: maloljetnik, najbolji interes djeteta, minimalna prava, alternativne mjere, policijsko upozorenje 1. Uvodne napomene U Bosni i Hercegovini procesno postupanje prema maloljetnicima koji su u sukobu sa zakonom regulisano je na četiri zakonodavna nivoa: na nivou Bosne i Hercegovine (BiH), Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Republike Srpske (RS) i Brčko Distrikta (BD). S obzirom na četiri zakonodavna okvira u Bosni i Hercegovini koji regulišu pitanja djece i maloljetnika u sukobu sa zakonom, javljaju se i razni problemi praktične prirode koji se tiču provođenja zakona, te izvršenje mjera i sankcija koje sudovi izriču maloljetnicima. Dodatan problem predstavlja i činjenica što su u Bosni i Hercegovini na snazi „paralelni sistemi zakonskih propisa o maloljetnicima“ u smisli da se na nivou institucija BiH i FBiH ova pitanja uređuju posebnim i specifičnim pravnim normama u okviru materijalnog, procesnog i izvršnog krivičnog prava, a u RS i BD BiH prema odvojenom zakonodavstvu prema maloljetnicima.1 1 Sijerčić-Čolić, H.; Krivično procesno pravo, Knjiga II, Tok redovnog krivičnog postupka i posebni postupci; Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012., str. 185. 251 �Zbog nepostojanja političke volje nije usvojen od strane Parlamentarne skupštine BiH tokom 2008. godine jedinstven zakon u oblasti maloljetničkog zakonodavstva. Shodno tome pristupilo se izradi teksta zakona na entiteskim nivoima i na nivou Brčko Distrikta. Republika Srpka je u januaru 2010. godine usvojila Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku2 (u daljem tekstu ZZPDM RS) koji je stupio na snagu 1. januara 2011. godine. Na ovaj način u Republici Srpskoj su specifična pravila o maloljetnim delikventima izdvojena iz materijalnog, procesnog i izvršnog zakonodavstva i na taj način su ugrađena u jedinstven zakonski tekst. Na isti način postupljeno je i u Brčko Distriktu BiH gdje je je donesen Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku ( u daljem tekstu ZZPDM BD).3 U Federaciji Bosni i Hercegovini također je donesen Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom posupku4 (u daljem tekstu Zakon), a primjenjivat će se istekom godinu dana nakon stupanja na snagu. 2. Princip najboljeg interesa djeteta u krivičnom pravu Specifičan položaj maloljetnih učinilaca krivičnih djela u BiH je najbolje sagledati iz aspekta međunarodnih standarda o zaštiti prava djece i maloljetnika. Međunarodni okvir za maloljetničko pravosuđe čine: Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989), Standardna minimalna pravila UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima ili „Pekinška pravila“ (1985), Pravila UN-a za zaštitu maloljetnika od neosnovanog lišenja slobode ili „Pravila iz Havane“ (1990), Smjernice UN-a za prevenciju maloljetničke delikvencije ili „Smjernice iz Rijada“ (1990), Evropska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1996), te preporuke Vijeća Evrope o maloljetničkoj delikvenciji. Ovi dokumenti nisu direktno obavezujući u BiH, ali je njihova primjena poželjna kod uređenja maloljetničkog pravosuđa, s obzirom da predstavljaju dobru praksu. Konvencija UN-a o pravima djeteta (u daljem tekstu: Konvencija) naročito naglašava obavezu država koje su je ratifikovale da poštuju i osiguraju utvrđena prava svakog djeteta koje se nalazi pod jurisdikcijom te države, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Posebna pažnja posvećena je pravima djece koja su došla u sukob sa zakonom. Naglašava se i potreba postupanja prema njima kao prema ravnopravnim ljudskim bićima, što podrazumijeva napuštanje rigidnog parens patriae odnosa koji ograničava njihove mogućnosti da izraze svoje mišljenje i da učestvuju u svim aktivnostima koje se tiču njihovog života. 2 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 13/10). 3 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br. 44/11) 4 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 7/14). 252 �UN-ov Komitet za prava djeteta identifikovao je četiri opća načela na kojima se zasnivaju sva prava sadržana u Konvenciji: - Načelo nediskriminacije - Pravo na život i razvoj - Najbolji interes djeteta - Sloboda izražavanja mišljena5 Najbolji interes djeteta je istaknut kao najvažnije načelo koje pri donošenju svih odluka i izvršenju odluka koje utiču na dijete ili na djecu kao skupinu. Sva navedena načela mogu se primjeniti jednako i na maloljetnike, a ne samo na djecu. U presudi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu EKLJP), Sahin protiv Njemačke6 Sud je istakao važnost poštovanja prava navedenih u Konvenciji navodeći da su „ljudska prava koja imaju djeca i standardi prema kojima sve države članice trebaju težiti u ostvarivanju prava djece navedeni u Konvenciji o pravima djece.“ Bitan segment načela najboljeg interesa djeteta jeste načelo učešća ili pravo na izražavanje svog mišljenja, koje podrazumijeva da djeca imaju pravo da iskažu svoje mišljenje i da iznesu svoje stavove o svim pitanjima koja se njih tiču jedno je od rukovodećih načela Konvencije.7 Iako to ne znači da će njihovo mišljenje uvijek biti prihvaćeno i da će se po njemu postupati, mišljenju djece treba posvetiti dužnu pažnju i ozbiljno uzeti u obzir, naravno u skladu sa njihovim uzrastom, zrelošću i okolnostima samog predmeta. Pominjanje formulacije “omogućava da dijete u skladu sa uzrastom i zrelošću izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose”8 ne treba tumačiti kao ograničenje, već prije kao dužnost organa krivičnog postupka da u potpunosti procjene, koliko je to moguće, odgovarajuću sposobnost djeteta. Umjesto da olako zaključe da dijete nije u stanju da formira sopstveno mišljenje, treba poći od pretpostavke da dijete, u suštini, posjeduje tu sposobnost.9 Pri tome uzrast ne treba da predstavlja prepreku za pravo djeteta da u potpunosti učestvuje u pravosudnom postupku.10 5 Analiza usklađenosti zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa Konvencijom o pravima djeteta, Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine u saradnji sa Save the children, Norway, Sarajevo, 2009., str. 9. (http://www.ombudsmen.gov.ba/documents/obmudsmen_doc2013032607124915bos.pdf)(datum posjete stranice18.11.2013.) 6 Sahin protiv Njemačke, zahtjev br. 30943/96; (2003) ECHR 340, presuda od 08. jula 2003., par. 39. 7 Čl. 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta 8 Čl. 1. Zakona 9 U predmetu Sahin protiv Njemačke, predstavka br. 30943/96, presuda od 8. jula 2003. godine, Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je došlo do suštinskog kršenja prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima zbog toga što nisu saslušani stavovi samog djeteta, i ukazao na to da je domaći sud trebao da preduzme znatne korake kako bi obezbijedio neposredan kontakt sa djetetom jer su, isključivo na taj način, mogli da budu utvrđeni najbolji interesi djeteta. 10 Čl. 18. Smjernica UN-a o pravosuđu i stvarima u kojima su djeca žrtve i svjedoci krivičnih djela (ECOSOC Res 2005/20, 22. juli 2005. godine). 253 �Usko povezano sa najboljim interesom djeteta je i njegovo pravo na pravično suđenje (fair trail). Pristup prema djeci koja su u sukobu sa zakonom treba biti u skladu sa odredbom člana 40. stava 1. Konvencije, a to je da države stranke priznaju svakom djetetu koje je osumnjičeno ili optuženo, ili za koje je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon, pravo da se sa njim postupa na način koji je u skladu sa promicanjem njegovog osjećaja dostojanstva i vrijednosti, kojim se jača djetetovo poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda drugih i koji uzima u obzir djetetovu dob i poželjnost promicanja njegovog povratka u zajednicu te njegovog preuzimanja poslovne uloge u toj zajednici. Prema tome cilj je maloljetničkog pravosuđa rehabilitacija i socijalna integracija djeteta. 11 Zbog specifičnosti maloljetničkog pravosuđa, proceduralne mjere zaštite djeteta kao počinioca krivičnog djela imaju dodatnu važnost jer one moraju, između ostalog, zaštiti najbolji interes djeteta i osigurati poštovanje prava djeteta da bude saslušano, ali i u konačnici dovesti do njegove socijalne integracije.12 Član 40. stav. 2. b) Konvencije propisuje da svako dijete koje je osumnjičeno ili optuženo za povredu krivičnog zakona ima najmanje sljedeća jemstva: (i) smatra se nevinim dok mu se krivnja ne dokaže (ii) da bude odmah i direktno obaviješteno o optužbama protiv njega i ukoliko je potrebno preko njegovih roditelja ili zakonskih staratelja i da ima pravnu i drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i prezentiranju svoje odbrane (iii) da se postupak vodi bez odlaganja od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog organa ili sudskih tijela, u pravičnom saslušanju u skladu sa zakonom, u prisustvu pravne ili druge odgovarajuće pomoći, i osim ako se ne smatra da to nije u interesu djeteta, posebno uzimajući u obzir njegove godine, ili položaj njegovih roditelja ili zakonskih staratelja (iv) da ne bude prisiljeno da svjedoči ili prizna krivicu; da se ispituju ili da budu ispitani svjedoci druge strane i da se obezbijedi učešće i ispitivanje njegovih svjedoka pod jednakim uslovima (v) da ukoliko se smatra da je prekršilo krivični zakon, ovu odluku i svaku donesenu mjeru koja iz toga proizilazi, ponovo razmatra viši, nadležni, nezavisni i nepristrasni organ, ili sudsko tijelo u skladu sa zakonom (vi) da ima besplatnu pomoć prevodioca ukoliko dijete ne može da razumije ili ne govori jezik koji se koristi (vii)da se poštuje njegova privatnost u svim fazama postupka. Bosna i Hercegovina je Konvenciju o pravima djeteta preuzela notifikacijom o sukcesiji 23. novembra 1993. godine, što je prema međunarodnom pravu stvorilo obavezu BiH da Konvenciju implementira i da uskladi svoje zakonodavstvo u skladu sa odredbama ovog instrumenta, te da preduzme sve neophodne korake kako bi osigurala efikasnu impelemntaciju 11 Human Rights in the Administration of Justice; A Manual on Human Rights for Judges, Procesutors and Lawyers, Office of the High Commissiner for human rights in corporation with the International Bas Association, UN; New York and Geneva, 2003., str. 408. 12 Ibidem, str. 411. 254 �ugovornih odredbi. Iz toga jasno proizilazi obaveza BiH da svoje zakonodavstvo, vezano za krivičnu odgovornost djece i maloljetnika, uredi na način da će se prvenstveno voditi principom najboljeg interesa djeteta, te potom i svih načela koja su usko povezana sa ovim glavnim načelom. 3. Odredbe Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH Usvojeni zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u RS, BD BiH te FBiH su po mišljenjima mnogih stručnjaka dobro urađeni i koncipirani. Bitna i pozitivna karakteristika ovih zakona jeste što je po prvi put u krivičnom zakonodavstvu u BiH u posebnom zakonskom tekstu objedinjen materijalni, procesni i izvršni pravni aspekt oblasti maloljetničkog zakonodavstva. Bez namjere da detaljno analiziramo sve odredbe Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u FBiH u nastavku rada ćemo se osvrnuti na njegove osnovne karakteristike (principe i načela sadržane u Zakonu, organe u postupku prema maloljenticima, alternativne mjere i sankcije i postupak za krivična djela na štetu djece i maloljetnika). 3.1. Osnovni principi sadržani u Zakonu Novi propisi afirmišu dosadašnji razvoj, unapređuju položaj maloljetnika u krivičnom pravu i utiču na stepen harmonizacije nacionalnih propisa sa međunarodnim dokumentima o sudstvu za maloljetnike.13 U okviru opštih odredbi (članu 1-11. Zakona) naglašena su osnovna načela i rukovodeći principi koji se protežu kroz cijeli zakonski tekst i oslikavaju sam karakter zakona, a sve u cilju zadovoljavanja principa najboljeg interesa djeteta. Uvažavanje dostojanstva maloljetnika i njegova zaštita od diskriminacije izražena je u član 1. Zakona gdje se između ostalog navodi “dužnost sudova, tužilaštava, ovlaštenih službenih osoba, organa starateljstva, porodice, škole, kao i svih drugih institucija na svim nivoima društvene zajednice kao i drugih učesnika uključenih u krivičnu proceduru da postupaju na način kojim se bez diskriminacije unapređuje osjećaj dostojanstva i lične vrijednosti djeteta”. Nadalje, u članu 4. Zakona naglašeno je načelo nediskriminacije prema kojem se nalaže obaveza jednakog postupanja “prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim osobama u svim fazama krivičnog postupka bez obzira na: rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staratelja, kao i na druge oblike različitosti.” Riječ je o osnovnim zahtjevima na planu ljudskih prava, koji su naglašeni u brojnim međunarodnim dokumentima i kao takva implementirana u domaća zakonodavstva.14 13 14 Sijerčić-Čolić, H., op. cit., str. 195. Vidi čl. 2. i čl. 40. st. 1. Konvencije UN o pravima djeteta. 255 �Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama krivičnog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani šutnjom, da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć advokata (maloljetnik mora imati branioca prilikom prvog ispitivanja od strane tužioca ili ovlaštene službene osobe, kao i tokom cijelog postupka), pravo na prisustvo roditelja ili staratelja, pravo na provođenje postupka “bez odlaganja”, pravo na unakrsno ispitivanje svjedoka suprotne stranke kao i pravo na pozivanje i saslušanje vlastitih svjedoka pod jednakim uvjetima, te pravo na djelotvoran pravni lijek (član 5. Zakona). Djeca treba da budu obavještena o svojim pravima15, ali isto tako trebaju biti obavještena o instrumentima koje mogu koristiti kako bi zaista ostvarili svoja prava ili kako bi, kada je to potrebno, odbranili ili zaštitili ta prava. Pravo na privatnost maloljetnog učinioca krivičnog djela se poštuje u svim fazama postupka tako da se medijima neće objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika (čl. 7. Zakona). Aninimnost i zaštita podataka o ličnosti maloljetnog učinioca krivičnog djela posebno je važna u odnosu na sredstva javnog informisanja.16 Mogući načini zaštite privatnosti u medijima između ostalog se odnose na prihvatanje anonimnosti ili pseudonima, izostavljanje iz svih dokumenata imena i drugih elemenata na osnovu kojih bi se maloljetnik mogao identifikovati ili zabrana bilo kakvog vida snimanja (fotografskog, zvučnog ili video zapisa).17 U kontekstu restorativne pravde i pokušaja usavršavanja instrumenata u borbi protiv maloljetničke delikvencije s jedne strane i uspješne resocijalizacije maloljetnika s druge strane, u posljednje vrijeme sve više pažnje se poklanja alternativnim mjerama. Tu se prije svega misli na alternativne mjere koje se mogu izreći prije pokretanja krivičnog postupka u vidu ograničenja načela legaliteta krivičnog gonjenja, odnosno primjene načela oportuniteta za maloljetne učinioce krivičnih djela.18 I novi zakonski tekst afirmiše načelo oportuniteta kroz primjenu odgojnih preporuka. Tako, tužilac za maloljetnike i sudija za maloljetnike u skladu sa principima i pravilima propisanim ovim zakonom i podzakonskim aktima, razmotrit će mogućnost da ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka nego da slučaj maloljetnog učinioca krivičnog djela riješe primjenom odgojnih preporuka kada su one u najboljem interesu maloljetnika (čl. 8. Zakona). 15 Čl. 42. Konvencije UN o pravima djeteta Čl. 8. Standardnih minimalnih pravila UN za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila) navodi da će „pravo na privatnost maloljetnika biti poštovano u svim fazama postupka kako bi se izbjegle štetne posljedice po njega uslijed neodgovarajućeg publiciteta ili etiketiranja. U načelu, neće se objavljivati nikakve informacije na osnovu kojih se može identifikovati maloljetni prestupnik.“ 17 U predmetu V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka br. 24888/94, presuda od 16. decembra 1999. godine, Evropski sud za ljudska prava je zaključio da „s obzirom na to da je riječ o mlađem maloljetniku koji je optužen za teško krivično djelo koje privlači visok nivo pažnje medija i veliki javni interes, potrebno organizovati ročište na način da se na najmanju moguću mjeru svede osjećaj zastrašenosti i inhibiranosti optuženog maloljetnika.“ 18 Sijerčić-Čolić, H., Vranj, V., Uvod u penologiju i izvršno krivično pravo Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2011, str. 158. 16 256 �Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, propisana je mogućnost izbora i primjene zakonom predviđenih sankcija i mjera koje su prilagođene ličnim karakteristikama, sredinama i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe oštećene krivičnim djelom (čl. 9. Zakona). Dakle, u pogledu krivičnih sankcija za maloljetnike, novo zakonodavstvo se temelji na principu postupnosti u izricanju krivičnih sankcija19 (koji znači da, ukoliko nisu primjenjene odgojne preporuke kao primarni odgovor na maloljetničku delikvenciju, u izricanju krivičnih sankcija prednost treba dati prvo mjerama upozorenja, zatim mjerama pojačanog nadzora, te na posljednjem mjestu kazni maloljetničkog zatvora) i principu srazmjenosti (koji podrazumjeva mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjere koje su prilagođene ličnim svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živii koje su u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela, uz uvažavanje prava osobe oštećene krivičnim djelom). 3.2. Organi u postupku prema maloljetnicima Jedna od karakteristika Zakona jeste i specijalizacija svih organa koji učestvuju u postupku prema maloljetnicima. U skladu s tim propisane su i nove nadležnosti organa starateljstva, policije, tužilaštva, suda, kao i nadležnih ministarstava. Zakon predviđa formiranje posebnih odjeljenja za maloljetnike pri sudovima prvog stepena, tužilaštvu i u policijskom organu, koja se sastoje od jednog ili više (sudija, tužilaca ili ovlaštenih službenih osoba) i jednog ili više stručnih savjetnika. Predviđeno je da sudije i tužioci moraju imati izražene sklonosti za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja.20 Stručni savjetnici mogu biti: socijalni pedagozi – defektolozi, socijalni radnici, pedagozi i psiholozi. Obim njihovih nadležnosti definisan je u članu 22. stavu 1. i 2. Zakona.21 19 Ovaj opšti princip predviđen je Pravilima UN za zaštitu maloljetnika lišenih slobode i konkretizovan je kroz niz rješenja u postupku primjene mjera i sankcija u novom zakonodavstvu. 20 Član 18. Zakona. 21 Stručni savjetnik tužilaštva može u toku pripremnog postupka prikupljati podatke koje se tiču ličnosti maloljetnika: prikupljati podatke i davati mišljenja tužiocu za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi preduzimanja mjere smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanje mjera za osiguranje prisustva maloljetnika tokom postupka; obići pritvorene maloljetnike i tužiocu podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predlagati preduzimanje potrebnih mjera; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih odgojnih preporuka, odgojnih mjera i mjera sigurnosti i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidenciju i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužioca. Stručni savjetnik suda može u toku postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni odgojnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu odgojnih preporuka; davati mišljenje o potrebi smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanje drugih mjera za osiguranje prisustva maloljetnika tokom postupka; obići pritvorene maloljetnike i sudiji podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predložiti preduzimanje potrebnih mjera; prisustvovati sjednici ili glavnom pretresu i davati stručno mišljenje o potrebi preduzimanja određenih mjera prema djeci 257 �Organi starateljstva dobijaju širok dijapazon nadležnosti, jer se, između ostalih, shodno pravilima koja se primjenjuju prilikom izricanja odgojnih preporuka, oni pojavljuju kao organi posredovanja, praćenja i izvršenja odgojnih preporuka, u situaciji kada su potpuno neadekvatno osposobljeni, kako u pogledu kadrova, tako i sa materijalnog i tehničkog aspekta. Također, u odnosu na ministarstva unutrašnjih poslova potrebne su određene kadrovske i organizacione promjene, posebno zbog primjene instituta „policijskog upozorenja“, ali i zbog načina ispitivanja, odnosno saslušanja djece i maloljetnika, u zavisnosti da li su počinioci ili žrtve krivičnih djela. Ujedno, pojedina nadležna ministarstva, posebno ministarstvo pravde, a cijeneći prelazne i završne odredbe, obavezna su da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona donesu određene podzakonske akte. U kontekstu naprijed navedenog, Zakon predviđa i obavezu unaprijeđenja procesa edukacije. Naime, CEST FBiH brine se o kontinuiranom stručnom osposobljavanju i usavršavanju sudija i tužilaca i osigurava im uvjerenja ili certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupništva mladih i njihove krivično-pravne zaštite, bez kojih oni neće moći obavljati ove poslove. Takođe, ovlaštena službena lica iz organa unutrašnjih poslova, socijalnog staranja, ali i advokati, te uposlenici u ustanovama i zavodima koji obavljaju ove poslove će morati proći specijalističke edukacije, odnosno stručno se osposobiti u roku od deset mjeseci od dana stupanja na snagu zakona, o čemu brinu nadležna ministarstva, Udruženje medijatora i Advokatska komora FBiH, a prema programu edukacije koji donosi federalni ministar pravde.22 koja su žrtve ili svjedoci učinjenog krivičnog djela; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije i davati mišljenja o drugim pitanjima kada postoji suglasnost stranaka i branitelja ili sud ocijeni da je to neophodno. 22 Čl. 198. Zakona. 258 �3.3. Ovlaštenja tužioca Posebnu pažnju u Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH treba posvetiti ovlaštenjima koja su data tužiocima. Najvažnije ovlaštenje koje su tužioci dobili ovim Zakonom jeste da su ovlašteni da donose naredbu o pokretanju pripremnog postupka, i da o tome obavijeste organ starateljstva. Ovo je jedno potpuno novo ovlaštenje tužioca, a koje je propisano članom 91. Zakona. Pored ovog novog ovlaštenja, proširena su prava i obaveze tužioca u postupku prema maloljetnicima na sljedeći način: a) preusmjeravanje od redovnog postupka podrazumijeva obavezu tužioca da ne pribjegava vođenju formalnog krivičnog postupka b) tužilac (kao i sudija za maloljetnike) mora imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i interese mladih i posebna znanja23 Sljedeća novina koju predviđa Zakon jeste da tužilac mora voditi računa o postupnosti u izricanju krivičnih sankcija, te ukoliko nije primijenio princip oportuniteta ili odgojnu preporuku, prednost u izricanju krivičnih sankcija uvijek će imati mjere upozorenja ili usmjeravanja, nakon njih mjere pojačanog nadzoram, pa zavodske mjere, te na kraju kao najteža mjera kazna maloljetničkog zatvora, koja je u Zakonu promijenjena na način da više nema propisanog minimuma kazne, a maksimum kazne je najviše do deset godina. Novina je, također, da sud može na prijedlog tužioca izreći deset posebnih obaveza, a predviđene su kao posebna vrsta mjera upozorenja i usmjeravanja, što do sada nije bio slučaj. Do sada je sud imao mogućnost da pri izricanju neke od odgojnih mjera pojačanog nadzora odredi jednu ili više posebnih obaveza. Šira ovlaštenja tužioca su vidljiva i kod primjene načela oportuniteta, s obzirom da tužilac može odlučiti da ne pokrene krivični postupak iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se prema njemu vodi postupak, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, kao i u slučaju kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku.24 Tužilac je u RS i BD dužan okončati pripremni postupak u roku od 90 dana, odnosno u FBiH tri mjeseca od donošenja naredbe o pokretanju pripremnog postupka,25 a ako se isti ne završi, važi supsidijarna primjena odredbi Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP FBiH) o obustavi i okončanju istrage u odnosu na punoljetne učinioce krivičnih djela.26 Tužilac daje prijedlog sudiji, a koji može odrediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka privremeno smjesti u prihvatilište ili sličnu ustanovu 23 Čl. 18. Zakona. Član 89. Zakona. 25 Iako je bila predviđena dužnost hitnog postupanja, do sada nije postojalo ograničenje dužine trajanja pripremnog postupka. 26 Član 240. st. 2. ZKP FBiH. 24 259 �za prihvat. Izvršenje ove mjere provodi se prema odredbama koje vrijede za ustanove, dok se na dužinu trajanja, kontrolu opravdanosti trajanja ovog smještaja i drugih prava primjenjuju odredbe koje se odnose na maloljetnika u pritvoru. Prema Zakonu tužilac je dužan da vrši i neposredni nadzor i kontrolu izvršenja odgojnih mjera. U tom smislu nadležni organ starateljstva je dužan tužiocu svakih šest mjeseci dostaviti izvještaj o izvršenju pojedinih mjera, dok je uprava ustanove u kojoj se izvršava kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska odgojna mjera dužna to uraditi svaka dva mjeseca. Zbog svih novih i proširenih ovlaštenja koja tužilac ima prema Zakonu, jasno je da tužilac mora biti osoba koja će imati posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnika. 3.4. Odgojne preporuke Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH predviđa da se odgojne preporuke mogu izreći maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri godina, a za krivična djela za koja je zapriječena kazna duža od tri godine zatvora, ako je takvo postupanje u skladu sa principom srazmjernosti (čl. 24. st. 1. Zakona). Zakon propisuje ukupni šest odgojnih preporuka, i svih šest odgojnih preporuka, i to jednu ili više njih kumulativno, mogu izreći i sudija i tužilac (čl. 26. st. 2. Zakona).27 Vrste odgojnih preporuke koje propisuje odvojeno zakonodavstvo o maloljetnicima u FBiH su: lično izvinjenje oštećenom, naknada štete oštećenom, redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao, uključivanje u rad, bez nakanade, u korist humanitarne rganizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, te uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta (čl. 26. st. 1. Zakona). Svrha odgojnih preporuka jeste da se njihovom primjenom ne pokreće krivični postupak, te da se utiče na jačanje lične odgovornosti maloljetnika kako ubuduće ne bi činio krivična djela (čl. 25. Zakona). Organ starateljstva je dužan, nakon što je maloljetniku izrečena neka odgojna preporuka, da odredi stručnu osobu za provođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja. Prilikom izbora odgojne preporuke mora se postupati pažljivo, u dogovoru sa roditeljima, usvojiteljima ili starateljima maloljetnika, te organom starateljstva, kako bi se odgojnom preporukom postigla što bolja svrha resocijalizacije maloljetnika, te da se ne bi poremetilo njegovo redovno školovanje tokom trajanja odgojne preporuke. 27 KZ FBiH propisuju da od osam vrsta odgojnih preporuka, četiri može izreći tužilac, a četiri sudija za maloljetnike. 260 �3.5. Policijsko upozorenje Također, Zakon propisuje primjenu vansudskih mjera i slabije formalne reakcije tužilaštva i policije prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela, pa tek onda propisuje izricanje krivičnopravnih sankcija. Može se zaključiti da je glavni cilj Zakona da maloljetnik shvati šta je učinio, i šta njegovo djelo znači kako za njega samog, tako i za cjelokupno društvo, te da se nakon prevaspitanja i preodgoja vrati u društvo kao koristan član. Zbog navedenog u Zakon je uveden potpuno novi institut koji dosadašnje maloljetničko zakonodavstvo u BiH nije poznavalo, tzv. „policijsko upozorenje“. To je nova, vrlo važna alternativna mjera. Ova alternativna mjera se može izreći maloljetniku pod sljedećim općim uslovima: a) da je počinio krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine b) ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela c) da je ovlaštena službena osoba dobila odobrenje od nadležnog tužioca da maloljetniku izrekne policijsko upozorenje.28 Pored navedenih općih uslova predviđeni su i posebni uslovi koji moraju biti kumulativno ispunjeni. Ti uslovi su:29 a) da maloljetnik priznaje krivično djelo b) da je priznanje dato slodobno i dobrovoljno c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primjenjena odgojna preporuka ili izricana krivična sankcija. Policijsko upozorenje se izriče prije pokretanja pripremnog postupka.30 3.6. Odgojne mjere prema maloljetnicima KZ FBiH predviđa tri vrste odgojnih mjera, a to su: disciplinske mjere, mjere pojačanog nadzora i zavodske mjere. Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH kao odgojne mjere propisane su: mjere upozorenja i usmjeravanja (sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u odgojni centar), mjere pojačanog nadzora (pojačani nadzor od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja, pojačani nadzor u drugoj porodici, i pojačani nadzor od nadležnog organa socijalnog staranja), i zavodske mjere (upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom, i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje). Novina koju predviđa Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH jesu mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u odgojni centar, koje 28 Čl. 23. st. 1. Zakona. Čl. 23. st. 2. Zakona. 30 Postupak izricanja policijskog upozorenja uređen je u čl. 88. Zakona. 29 261 �se izriču kada je potrebno i dovljno takvim mjerama uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika, dok se prema KZ FBiH disciplinske mjere izriču maloljetnom učiniocu krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja, naročito ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. Pri izboru vrste odgojne mjere sud uzima u obzir nekoliko faktora koji su propisani članom 33. Zakona.31 Kao prvu od mjera upozorenja i usmjeravanja Zakon propisuje sudski ukor, koji se izriče maloljetniku ako se iz njegovog odnosa prema učinjenom krivičnom djelu i njegovoj spremnosti da ubuduće ne čini krivična djela može zaključiti da će se i prijekorom postići svrha odgojnih mjera (čl. 34. st. 1. Zakona). Sudskim ukorom se nastoji maloljetniku ukazati na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice tog ponašanja, kao i na to da mu se u slučaju ponovnog izvršenja može izreći druga sankcija (čl. 34. st. 2. Zakona). Članom 35. Zakona propisane su posebne obaveze koje sud može izreći maloljetniku, a koje su taksativno navedene u stavu 2. ovog člana. 32 Kada sud bira koju od obaveza da izrekne maloljetnom učiniocu krivičnog djela mora voditi računa o spremnosti maloljetnika da sarađuje u ostvarivanju te obaveze, kao i o tome da obaveza bude prilagođena maloljetniku i uslovima u kojim on živi. Posebne obaveze koje sud propisuje mogu trajati najduže godinu dana. Nadzor nad provođenjem ovih obaveza vrši sud, koji može tražiti izvještaj i mišljenje organa socijalnog staranja. Sud tokom trajanja neke od obaveza može obavezu izmijeniti ili obustaviti od izvršenja. Sud, također ima obavezu da prilikom izricanja neke od posebnih obaveza mora ukazati maloljetniku, njegovim roditeljima ili usvojiocu, odnosno staratelju, da u slučaju nemogućnosti ispunjenja izrečene posebne obaveze, obavezu može zamijeniti drugim obavezama ili drugom odgojnom mjerom, a u slučaju kad maloljetnik posebne obaveze ne izvršava bez posebnog razloga, da može biti upućen u odgojni centar.33 31 Član 33. Zakona propisuje: “Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir uzrast i zrelost maloljenika, druga svojstva njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, njegove sklonosti, težinu djela, pobude iz kojih je djelo učinio, sredinu i prilike u kojima je živio, dosadašnji odgoj, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, posebno da li je spriječio ili pokušao da spriječi nastupanje štetne posljedice, nadoknadio ili pokušao nadoknaditi pričinjenu štetu, da li je prema njemu ranije bila izrečena krivična sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izbor one odgojne mjere kojom će se moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera. 32 Sud maloljetniku može izreći obavezu: a) da redovno pohađa školu; b) da ne izostaje sa posla; c) da se osposobaljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i skolonostima; d) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja; e) da se uzdrži od posjećivanja lokala, odnosno priredbi, i kloni društva i određenih osoba koje na njega mogu štetno uticati; f) da se maloljetnik uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge i drugih vrsta ovisnosti; g) da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade; h) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje i da se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje; i) da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i j) da bez posebne saglasnosti suda ne može da napusti mjesto prebivališta ili boravišta 33 Član 35. st. 8. Zakona 262 �Kao zamjenu za disciplinsku odgojna mjera, upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike, koja je propisana KZ FBiH, zakon predviđa mjeru upozorenja i usmjeravanja, upućivanje u odgojni centar. Kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ponašanje maloljetnika, sud maloljetnika može uputiti u odgojni centar: a) na određeni broj sati tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, a najduže 30 dana b) na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca34 Ukoliko maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih posebnih obaveza ili odgojne mjere pojačanog nadzora, sud može zbog toga odlučiti da ga uputi u odgojni centar na neprekidni boravak u trajanju od najduže mjsec dana (čl. 36. st. 7. Zakona). Sud mora voditi računa da maloljetnik prilikom izvršenja ove mjere ne izostaje s redovne školske nastave ili posla. Boravak maloljetnika u odgojnom centru mora biti ispunjem djelatnostima primjerenim njegovim osobinama, učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima, kao i drugim odgojnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti (čl. 36. st. 4. Zakona). Sud također, može tokom trajanja odgojne mjere, upućivanja u odgojni centar za maloljetnike, izmijeniti ranije donesenu odluku, tako da maloljetniku odredi boravak u odgojnom centru za određeni broj dana, ili odredi boravak na određeni broj sati u toku dana, a može i skratiti ili produžiti trajanje neprekidnog boravka u centru, ili trajanje boravku u centru na određeni broj sati. Što se tiče odgojne mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja, izmjena u odnosu na odredbu KZ FBiH ogleda se u trajanju ove mjere. Naime, prema čl. 90. st. 3. KZ FBiH ova odgojna mjera ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH propisuje u svom čl. 37. stavu 4. da mjera pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Novinu također predstavlja st. 5. čl. 37. Zakona u kojem stoji da „kad ovlaštena osoba organa starateljstva utvrdi da roditelj, usvojitelj ili ne postupa po posebnim uputama i ne sarađuje sa stručnom osobom, mora o tome obavijestiti tužioca“. Što se tiče mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici, novinu u odnosu na odredbu KZ FBiH, predstavlja st. 2. čl. 38. Zakona u kojem je propisano da ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Nadzor nad provođenjem ove mjere vrši organ starateljstva, koji ukoliko ustanovi da porodica u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa po posebnim uputama i ne sarađuje sa stručnom osobom mora o tome obavijestiti tužioca koji dalje postupa shodno odredbama koje predviđa ovaj Zakon. 34 Član 36. st. 2. Zakona 263 �I kod mjere pojačanog nadzora nadležnog organa socijalnog staranja propisano je drugačije vrijeme trajanja ove mjere u odnosu na odredbe KZ FBiH. Naime, ova mjera sada može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku (čl. 39. st. 4. Zakona).. Pored ovih mjera sud može maloljetniku kumulativno propisati i jednu od posebnih obaveza iz člana 35. Zakona. Ako je ponašanje maloljetnika takvo da ga je potrebno odvojiti od sredine u kojoj živi i osigurati mu pomoć i stalni nadzor stručnih odgajatelja, onda sud može maloljetniku izreći mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu. Ova mjera može trajati najmanje šest mjeseci a najduže dvije godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li ima osnova za obustavu izvršenja mjere ili zamjene nekom drugom odgojnom mjerom (čl. 41. Zakona). Ako je ponašanje maloljetnika takvo da treba primijeniti pojačane mjere nadzora i stručne programe preodgoja, onda sud maloljetniku može izreći mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom. U odgojno-popravnom domu maloljetnik može ostati najmanje šest mjeseci i najduže četiri godine, s tim da opet sud svako šest mjeseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja ili zamjenu ove mjere nekom drugom odgojnom mjerom (čl. 42. Zakona). Novina koju predviđa Zakon jeste uvjetni otpust. Maloljetnika kojem je izrečena zavodska odgojna mjera, sud može uvjetno otpustiti iz zavodske ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na osnovu postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati (čl. 43. st. 1. Zakona). Uvjetni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni nekom drugom mjerom (čl. 43. st. 3. Zakona). Sud može i opozvati uvjetni otpust ako maloljetnik za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta počini novo krivično djelo, ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik bez opravdanog razloga ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz odgojnu mjeru pojačanog nadzora (čl. 43. st. 4. Zakona). Posljednja zavodska mjera koju propisuje Zakon jeste mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje. Ova mjera se može izreći maloljetniku koji je ometen u psihičkom ili fizičkom razvoju. Maloljetnik ostaje u ustanovi za liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, ali ne duže od tri godine, s tim da sud svaka tri mjeseca ispituje da li postoje osnovi za obustavu ove mjere ili njene zamjene drugom mjerom (čl. 44. Zakona). Novinu u odnosu na odredbe o maloljetnicima iz KZ FBiH predstavlja i član 48. Zakona, koji se odnosi na izricanje odgojnih mjera za krivična djela u sticaju. Sud cijeni jedinstveno sva djela koja su izvršena u sticaju i izriče samo jednu odgojnu mjeru, osim u slučaju predviđenom u članu 40. stav 1. kada maloljetniku odredi jednu ili više posebnih obaveza uz izricanje neke od odgojnih mjera pojačanog nadzora. 264 �Evidenciju o izrečenim mjerama vode nadležni organi starateljstva na osnovu propisa koje donosi federalno ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite (čl. 49. st. 1. Zakona). Ovi podaci se mogu dati samo sudu, tužilaštvu, organu unutrašnjih poslova i organima starateljstva u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi osobe kojoj je izrečena odgojna mjera. (čl. 49. st. 2. Zakona). Podaci o izrečenoj odgojnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon proteka roka od tri godine od dana kada je prestalo izvršenje odgojne mjere, a u svakom slučaju nada evidentirani napuni 23 godine života (čl. 49. st. 3. Zakona). Ako evidentirani bude u međuvremenu osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, podaci o odgojnoj mjeri se brišu iz evidencije kada proteknu rehabilitacijski rokovi utvrđeni ovim zakonom (čl. 49. st. 4. Zakona). 3.7. Maloljetnički zatvor Kaznom maloljetničkog zatvora se može kazniti samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano da mu se izrekne odgojna mjera (čl. 50. Zakona). Kazna maloljetničkog zatvora koja se izriče maloljetnom učiniocu krivičnog djela ne može biti duža od deset godina, a izriče se na pune godine ili mjesece. Za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora duža od deset godina, maloljetnički zatvor može trajati do deset godina (čl. 51. st. 1. Zakona).35 Maloljetna osoba koja je osuđena na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uvjetno puštena ako je izdržala najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog uspjeha izvršenja može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće činiti krivična djela, ali ne prije nego što je provela šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi (čl. 53. st. 1. Zakona). Sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može uticati na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela (čl. 54. st. 1. Zakona).36 Ako maloljetnik kome je odgođeno izricanje maloljetničkog zatvora iz člana 54. ovog Zakona bude osuđen ili mu bude izrečena odgojna mjera zbog novog krivičnog djela učinjenog prije isteka vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za prije učinjeno krivično djelo, ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja krivičnih djela (čl. 55. st. 1. Zakona). Pri izricanju jedinstvene kazne sud postupa u skladu sa članom 52. ovog Zakona. 35 Čl. 51. st. 2. Zakona propisuje da sud pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od kazne zatvora propisane za to krivično djelo, a nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne. 36 Čl. 54. st. 3. Zakona propisuje da nakon što protekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja, sud može nakon što pribavi izvještaj organa starateljstva, izreći konačni odustanak od izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela. 265 �Kazna se može naknadno izreći najkasnije šest mjeseci nakon proteka vremena provjere ili nakon okončanja postupka zbog novog krivičnog djela (čl. 55. st. 4. Zakona). Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena proteknu rokovi zastare propisani odredbom člana 56. Zakona. Brisanje osude na kaznu maloljetničkog zatvora iz kaznene evidencije nastupa po proteku roka od jedne godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni maloljetnik ne učini novo krivično djelo. Osuda se ne može brisati dok traje primjena mjera sigurnosti koje su propisane članom 61. tačkama od a) do e) ovog Zakona. Maloljetniku kojem je izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili odgojna mjera, može se izreći jedna ili više mjera sigurnosti. Te mjere prema zakonu su: obavezno psihijatrijsko liječenje37, obavezno liječenje od ovisnosti38, obavezno ambulantno liječenje na slobodi39, zabrana upravljanja motornim vozilom40 i oduzimanje predmeta.41 U odnosu na mlađe punoljetne učinioce krivičnih djela važe odredbe Krivičnog zakona, a pod uvjetima propisanim ovim zakonom, na njih se primjenjuju i odredbe za maloljetne učinioce. 3.8. Postupak za krivična djela na štetu djece i maloljetnika Specifične odredbe odvojenog zakonodavstva o maloljetnicima primjenjuju se u krivičnom postupku u kome se kao oštećena osoba pojavljuje dijete ili maloljetnik (član 185-191. Zakona). Posebne odredbe primjenjuju se u 37 Čl. 63. Zakona o propisuje da kada su ispunjeni uvjeti iz člana 74. st. 1. KZ FBiH maloljetniku se izriče mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka trajanja odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uvjetni otpust iz zavoda ili ustanove. Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja se ne može uz odgojnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza. 38 Čl. 64. Zakona propisuje da kada su ispunjeni uvjeti iz člana 75. stav 1. KZ FBiH maloljetniku se može izreći mjera sigurnost obaveznog liječenja od ovisnosti u skladu sa članom 63. ovog Zakona. Umjesto mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći mjera ambulantnog liječenja na slobodi ako postoji opasnost da će maloljetnik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga i ubuduće činiti krivična djela, a za otklanjanje te opasnosti je dovoljno njegovo ambulantno liječenje na slobodi. 39 Čl. 65. Zakona propisuje da se mjera obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi može izreći maloljetniku umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja I obaveznog liječenja od ovisnosti kada su ispunjeni uvjeti za njihovo izricanje i kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka da za provođenje tih mjera nije potrebno zadržavanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi i da je dovoljno ambulantno liječenje na slobodi. 40 Čl. 66. Zakona propisuje da se prema maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi sud može izreći mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom u sladu sa članom 77. st. 1, 2. i 3. KZ FBiH. Ako učinilac krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom ne postupi po toj zabrani, mjera sigurnosti se zamjenjuje jednom ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog Zakona, odnosno u skladu sa članom 46. KZ FBiH, vrši se opoziv uvjetnog otpusta. 41 Čl. 67. Zakona propisuje se da se prema maloljetniku može izreći i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta u skladu sa članom 78. KZ FBiH. 266 �predmetima protiv punoljetnih učinilaca taksativno navedenih krivičnih djela. 42 Samo provođenje postupka odvija se prema odredbama Zakona o krivičnom postupku FBiH, s tim da se ne primjenjuju odredbe koje se odnose na kazneni nalog (član 186. stav 1. Zakona). Posebna pravila ovog postupka zahtijevaju da istragu vodi tužilac koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih osoba, te da u istražnim radnjama postupaju specijalizovane ovlaštene službene osobe koje su stekle posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnika (član 186. stav 2. i 3. Zakona). Kod postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika, pri provođenju procesnih radnji posebno obazrivo se odnosi prema djetetu ili maloljetniku na čiju štetu je učinjeno krivično djelo, imajući u vidu njegov uzrast, osobine njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov budući život, odgoj i razvoj. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se u pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe (član 187. stav 1. Zakona). Ako se kao svjedok saslušava dijete ili mlađi maloljetnik oštećen taksativno navedenim krivičnim djelom, saslušanje se može provesti najviše dva puta. Tužilac ili ovlaštena službena osoba saslušava svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a bez prisustva tužioca ili ovlaštene službene osobe u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se u pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe (član 187. stav 2. Zakona) Dijete ili mlađa maloljetna osoba može se saslušati u svom stanu ili drugom prostoru u kome boravi ili u centru za socijalni rad (član 187. stav 3. Zakona). Kad sud saslušava dijete ili maloljetnika kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom postupa u skladu sa prethodno opisanim pravilima, tako da sud, stranke u postupku i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se obavlja tako da se pitanja postavljaju posredstvom suda, a po potrebi uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe (član 187. stav 4. Zakona). Također, u svrhu zaštite djece i maloljetnika oštećenih krivičnim djelom primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku. Na isti način se postupa i onda kada se saslušava dijete ili maloljetnik koji je svjedokočevidac učinjenog djela taksativno navedenog u zakonima o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Ako se kao svjedok saslušava dijete ili maloljetnik koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično 42 To su sljedeća krivična djela: ubistvo, čedomorstvo, učestvovanje u samoubistvu, teška tjelesna povreda, protupravno lišenje slobode, otmica, silovanje, spolni odnos s nemoćnom osobom, spolni odnos zloupotrebom položaja, spolni odnos sa djetetom, bludne radnje, zadovoljavanje pohote pred djetetom ili maloljetnikom, navođenje na prostituciju, iskorištavanje djeteta ili maloljetnih radi pornografije, upoznavanje djeteta sa pornografijom, rodoskrvnuće, vanbračna zajednica sa mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, promjena porodičnog stanja, zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, nasilje u porodici, izbjegavanje izdržavanja, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika, omogućavanje uživanja opojnih droga, razbojnička krađa i razbojništvo. 267 �djelo ili pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine posebno osjetljivim, zabranjeno je vršiti njegovo suočenje sa osumnjičenim, odnosno optuženim (čl. 188. Zakona). Ako prepoznavanje osumnjičenog, odnosno optuženog vrši maloljetnik oštećen krivičnim djelom, ili je očevidac učinjenog krivičnog djela, takvo prepoznavanje u svim fazama postupka vrši se na način koji u potpunosti onemogućava da osumnjičeni, odnosno optuženi, vidi maloljetnu osobu (čl. 189. Zakona). Odredbe o zabrani objavljivanja toka postupka prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela primjenjuje se i u krivičnom postupku protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika. Konačno, krivični postupak za krivična djela na štetu djece i maloljetnika je hitan (čl. 191. Zakona). 4. Završne napomene Cijeneći sve navedeno, možemo konstatovati da su zakonski propisi o maloljetnicima, regulisani Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, uređeni u skladu sa principom najboljeg interesa djeteta. Pri tome treba naglasiti da ovaj Zakon ne reguliše samo strukturu i tok krivičnog postupka prema maloljetnicima, već sadrži i materijalne krivičnopravne odredbe, kao i odredbe o izvršenju krivičnih sankcija prema maloljetnicima, te što je izuzetno važno, odredbe koje se odnose na položaj maloljetnika kao oštećenih odnosno žrtava krivičnih djela. Izdvajanje krivičnopravnih normi koje se odnose na maloljetnike u poseban zakonski tekst predviđeno je i u većini savremenih evropskih pravnih sistema i doprinosi kvalitetnijem tretmanu maloljetnih učinilaca krivičnih djela. Na taj način, a uvažavajući osjetljivost kategorija koje ovi zakoni tertiraju, kroz adekvatan pristup, maloljetnicima se pruža posebna zaštita ne samo kao učiniocima krivičnog djela, već i onda kada su i sami žrtve krivičnih djela. Uvažavajući specifičnost maloljetnika kao učinioca krivičnog djela Zakon predviđa specijalizaciju svih organa, daje prioritet alternativnim mjerama, te su sankcije prilagođene uzrastu učinioca krivičnog djela i usmjerene prvenstveno ka njegovoj resocijalizaciji i rehabilitaciji, a što u konačnici doprinosi i zaštiti društva od maloljetničkog kriminaliteta. Ono što može predstavljati probleme u budućnosti jeste činjenica da će primjena Zakona u praksi zahtjevati pravovremeno reagovanje i adekvatno osposobljavanje svih nadležnih organa. Pri tome je posebno važno da domaće vlasti ne budu pasivne kao do sada i da, što hitnije, daju prioritet ovoj oblasti, te da planiraju i obezbijede neophodna finansijska sredstva za stvaranje preduslova i provođenje Zakona. Posebno treba imati u vidu da Zakon predviđa obavezu formiranja posebnih odjeljenja za maloljetnike u tužilaštvima, sudovima, organima unutrašnjih poslova, organima socijalnih staranja i dr., što za posljedicu ima potrebu dodatnog zapošljavanja novih profila stručnjaka. Takođe, provođenje odgojnih preporuka, ali i ostalih alternativnih modela postupanja, zahtjeva stvaranje potrebne infrastrukture, jer se za njihovu primjenu moraju, prvenstveno iz temelja reorganizovati, kadrovski i materijalno 268 �opremiti organi starateljstva koji će provoditi i postupak medijacije. Dodatna finansijska sredstva su neohodno potrebna i za implementaciju odredbi koje se odnose na saslušanja djece i maloljetnika koja su oštećena krivičnim djelom ili su očevici događaja, jer se moraju obavljati putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, što podrazumijeva da će se policiji i tužilaštvima morati obezbjediti odgovarajuća oprema i dodatne specijalističke edukacije i za njeno korištenje. Konačno, s obzirom da je uočljiv nedostatak adekvatnog institucionalnog tretmana maloljetnika potrebno je u Budžetu FBiH i budžetima kantona FBiH obezbijediti sredstva za adekvatno i kontinuirano finansiranje postojećih, rekonstruisanih i novih ustanova te omogućiti njihovo nesmetano funkcionisanje kako bi se dosljedno tome ostvarila svrha i cilj zbog kojeg su osnovane. To podrazumjeva i upošljavanje nedostajućeg kadra kao i provođenje potrebnih programa edukacije za uposlene u cilju sticanja potrebnih teoretskih znanja i praktičnih vještina za rad sa maloljetnicima u ustanovama. 269 �Mr.sc. Denis Pajić, senior assistent Sunčica Vejzović, assistent Law Faculty of University Džemal Bijedić Mostar BASIC FEATURES OF NEW JUVENILE JUSTICE LEGISLATION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: In Bosnia and Herzegovina procedural treatment of juveniles who are in conflict with the law is prescribed on four legislative levels (Bosnia and Herzegovina, Federation of Bosnia and Herzegovina Republic of Srpska and Brčko District). Since 2010. there were an efforts to pass the text of a special law on the entity level, but there was a lack of political will and has not been possible to adopt a single act that will deal with issues of juveniles who are in conflict with the law at the state level. Law on protection and treatment of children and juveniles in criminal proceedings was first enacted in Republic of Srpska, then in Brcko District, and finally in the Federation of Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina on the normative plan emphasizes a special relationship with the minors and the principle of the best interests of the child that is accepted as a fundamental principle within the juvenile justice system. The paper gives an overview of the main characteristics of the new juvenile law in Bosnia and Herzegovina's entities, explained the principles contained in the Act, the authorities, types of alternative measures and sanctions for juvenile offenders, and the procedure for crimes against children and minors. Key words: minor, the best interests of the child, the minimum rights, alternative measures, police caution 270 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3049 Title A name given to the resource OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVOG MALOLJETNIČKOG ZAKONODAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI Author Author PAJIĆ, Denis Abstract A summary of the resource. U Bosni i Hercegovini procesno postupanje prema maloljetnicima koji su u sukobu sa zakonom propisano je na četiri zakonodavna nivoa ( BiH, FBiH, RS i BD BiH). Od 2010. godine pristupilo se izradi teksta posebnog Zakona na enititetskim nivoima, s obzirom da zbog nepostojanja političke volje nije bilo moguće usvojiti jedinstveni zakon, na državnom nivou, koji bi rješavao pitanja maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku prvo je donesen u Republici Srpskoj, zatim u Brčko Distriktu BiH, te na kraju u Federaciji BiH. Bosna i Hercegovina na normativnom planu potencira izgradnju posebnog odnosa prema maloljetnicima i načelo najboljeg interesa djeteta je prihvaćeno kao temeljno načelo u okviru maloljetničkog pravosuđa. U radu je dat pregled osnovnih karakteristika novog maloljetničkog zakonodavstva u entitetima BiH, objašnjeni su principi sadržani u Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, organi uključeni u postupak, vrste alternativnih mjera i sankcija koje se izriču maloljetnim učiniocima krivičnih djela, te postupak za krivična djela na štetu djece i maloljetnika. Ključne riječi: maloljetnik, najbolji interes djeteta, minimalna prava, alternativne mjere, policijsko upozorenje Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/84f52ff262d1731fbc0ef5ab39af1a60.docx a9a4319b72be0cb8c37804178821cadf https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7b39c4bc13a82afac1ea0857a49f3408.pdf 0274a1347fea2452d868a4669d8201a1 PDF Text Text Dr. sci. Dušica Palačković, redovni profesor Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, R Srbija ISTRAŽNO NAČELO U PORODIČNIM SPOROVIMA KAO IZRAZ NAJBOLJEG INTERESA DJETETA Utvrđivanje najboljeg interesa deteta bez obzira na primenu istražnog, inkvizitorskog načela u građanskim sudskim postupcima u kojima se rešavaju porodičnopravni sporovi, složen je problem. Za uvrđivanje faktora najboljeg interesa kao pravnog standarda i činjenica kojima se nastoji na otkrivanju istine o ovim faktorima, prednosti istražne maksime su nesporne, ali ni ovakav pristup ne daje dovoljno garantija. Organičenja su (da li i nemogućnost?) brojna, značajna i teško otklonjiva. Zaključak opstaje čak i ako se najbolji interes shvati kao pravo deteta da se utvrdi njegov najbolji interes, kome bi, onda, odgovarala "dužnost" nadležnih tela da ga utvrde, što procesnopravno nosi različite posledice (npr., mogućnosti zaštite u posebnom postupku). Ključne reči: istražno načelo, najbolji interes deteta, faktori, dokazivanje, psihološka ekspertiza 1. Inicijativa za prikupljanje činjeničnog i dokaznog materijala procesnog Primenom jednog od dva funkcionalna procesna načela - istražnog ili raspravnog (ili njihovim kombinovanjem) u građanskim sudskom postupcima,1 odnosno procesnog instrumentarija koji je adekvatan jednom od njih, daje se odgovor na važno pitanje čiji je procesni teret2 prikupljanje i iznošenje činjenica (činjeničnih tvrdnji, navoda o činjenicama 3) i dokaznih sredstava. Dosledna primena istražnog upućuje na inicijativu, odnosno dužnost suda - sud utvrđuje činjenice nezavisno od navoda stranaka,4 dok konzistentna primena raspravnog ovaj teret prebacuje na stranke, ali uz ograničenje na korpus činjenica i dokaznih sredstva na kojima one zasnivaju svoje zahteve. Sama "obaveza" stranaka mora se pratiti u kontekstu nastojanja stranke da ostvari uspeh u sporu pa se i primena raspravnog načela u nauci procesnog prava, a u kontekstu težnje za istinom, opravdava time da se i na ovaj način iznosi sva relevantna činjenična građa i dokazna sredstva - svaka stranka iznosi sve što joj ide u prilog, a parnica podrazumeva antagonizam interesa stranaka.5 Pomenimo, takođe, da se u nauci građanskog procesnog prava primena raspravnog načela povezuje uz dominaciju 1 Dominantna pažnja u ovom radu biće posvećena parničnoj i vanparničnoj proceduri, kao spornim, mada se najbolji interes mora poštovati i, npr., u izvršnom postupku. 2 Poznić, B., Rakić-Vodinelić, V., Građansko procesno pravo, Beograd, 2010, str. 122, koriste ovaj termin. 3 Termin koriste, Triva, S; Dika, M, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004, v. npr., str. 174. 4 Jakšić, A., Građansko procesno pravo, Beograd, 2012, str. 148. 5 Triva; Dika, op. cit, str. 161. 143 �dispozitivne maksime, dok je primeni istražnog načela imanentna oficijelnost. Ovaj, svojevrsni dualizam, posledica je pravnopolitičkog stava o stepenu u kome je država ovlašćena da interveniše u građanskopravne odnose.6 Uticaj je, međutim, u svim nacionalnim pravnim sistemima više ili manje ograničen, čak i u onim gde je nivo tolerancije prema osnovnim ljudskim slobodama i pravima izuzetno nizak. Prirodi građanskopravnih odnosa svakako odgovara dispozitivno načelo, pa je favorizovanje istražnog suprotnost njegovom osnovnom, opredeljujućem svojstvu.7 Sa druge strane, ima stavova i da isključiva primena raspravnog načela "isključuje mogućnost pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja", 8 Ili je, barem, problematična stoga što sudovima nisu na raspolaganju neophodni procesni mehanizmi u traženju istine, uz posebno potenciranje problema u odnosu na nedozvoljena raspolaganja stranaka.9 Svrsishodna kombinacija ovih načela, njihova koegzistencija, pokazuje se kao najpovoljnija u postupcima zaštite građanskih prava,10 odnosno, ukazuje se na neophodnost ustupaka, otklona od primene jednog od njih, između ostalog i u zavisnosti od vrste prava o kojima se odlučuje.11 Posebno opravdani izuzetak predstavljaju postupci u sporovima iz porodičnopravnih odnosa.12 Lični karakter ovih odnosa nosi pretnju skrivanja istine, pa se primenom istražnog principa nastoji realizovati u najvećoj meri načelo težnje za istinom. 13 I sprečavanje nedozvoljenih stranačkih dispozicija u statusnim sporovima takođe upućuje na inkvizitorska ovlašćenja suda. Kada su u sporove iz porodičnopravnih odnosa involvirana deca ovakva ovlašćenja suda dobijaju dodatnu dimenziju preko 6 Ibidem, str. 174, 175. Videti, npr. Poznić; Rakić-Vodinelić, op. cit., str. 118. 8 Triva; Dika, op. cit., str. 174, 175. 9 Ibidem, 10 Palačković, D, Građansko parnično procesno pravo, Kragujevac, 2004, str. 30. 11 Ibidem, 12 Tako, odredbom čl. 205, Porodični zakon Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 18/2005, (u daljem tekstu "PZ RS") za sve sporove iz porodičnopravnih odnosa: bračne; o materinstvu i očinstvu; zaštiti prava deteta; lišenju i vraćanju roditeljskog prava; poništaju usvojenja; sporove o izdržavanju i o zaštiti od nasilja u porodici, predviđa da sud može utvrđivati činjenice i kada nisu sporne među strankama, a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela; Porodični zakon RCG, Sl. list RCG, br. 12007, , odredbom čl. 318, za parnice u vezi porodičnih odnosa predviđa da sud može utvrđivati činjenice koje nisu sporne među strankama i da samostalno može istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela; Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/ bosanski/zakoni/2005/zakoni/25bos.pdf , 20.11.2013, odredbom čl. 274(4), za bračni spor i sporove iz odnosa roditelja i dece predviđa da sud može utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznele, a može i dokazivati činjenice koje su stranke u postupku priznale, osim ako se ne radi o sporazumnom razvodu braka. Dakle, odredbe inkvizitorsku ulogu suda, ipak, predviđaju različito. 13 O odlikama videti, Palačković, D, Procesna prava deteta prema Evropskoj konvenciji o ostvarivanju dečijih prava, PŽ, 2000, br. 12, str. 537., kao i Scott, Elizabeth S. and Emery, Robert E., "Gender Politics and Child Custody: The Puzzling Persistence of the Best Interests Standard" (2011), Columbia Public Law&Legal Theoty Working Papers. Paper 9200, str. 1., dostupno u prevodu na hrvatski jezik na: http://www.udruga-dijete-razvid.hr/wp-content/uploads/EmeryRobert-Scott-Elizabeth-Politika-prema-spolovima-i-skrbnistvo-nad-djecom-neobjasnjivaopstojnost-standarda-najboljeg-interesa-djeteta-2011-web.pdf, 07.09.2013. gde je značajan razlog nemogućnosti provere najboljeg interesa deteta upravo to da je veliki deo informacija o porodici sakriven. 7 144 �"obaveze" suda da utvrđuje najbolji interes deteta, odnosno donosi odluke u skladu sa ovim interesom. 2. Najbolji interes deteta Najbolji interes deteta promoviše Konvencija o pravima deteta, 14 odredbom čl. 3/1. 15 Poznata formulacija ukazuje da je reč o načelu, principu ponašanja odgovornih, od roditelja, preko nadležnih lica ili tela, ali ne i posebno pravo - pravo da se utvrdi najbolji interes. 16 Ovakav konvencijski pristup ima za posledicu da najbolji interes ne može biti i neposredni predmet zaštite u sudskom postupku kada nije utvrđen ili nije na adekvatan način utvrđen. 17 Ima, međutim, sporadičnih pokušaja njegovog formulisanja kao posebnog pravo deteta.18 Čak i u RS nailazimo na ovakav stav, u jednom mišljenju Zaštitnika građana. 19 No, ono nije i ustavno načelo u RS,20 ali i uporednopravno.21 Ali, kroz ukupno zakonodavstvo RS koje se odnosi na decu i njihova prava ono je provedeno, u značenju "rukovodnog principa". Takođe, u literaturi se ne navodi izričito kao načela porodičnog prava, mada je, po pravilu, sadržano u opštim, načelnim odredbama, pa i u PZ RS. I kada se to čini, čini se posredno, podvođenjem pod okrilje načela posebne zaštite dece.22 Literatura prepoznaje probleme utvrđivanja najboljeg interesa kao brojne, složene i teško otklonjive, počev od određivanja njegove pravne prirode, preko njegove sadržine, odnosno faktora koje treba ispitivati da bi se utvrdio, 14 Konvencija o pravima deteta, usvojena rezolucijom Generalne skupštine UN 34/180, od 18. 12. 1989, Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori, br. 15/1990. (u daljem tekstu "Konvencija") 15 " U svim aktivnostima koje se tiču dece, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne institucije socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela, najbolji interes deteta biće od prvenstvenog značaja". 16 Videti, npr., odredbe čl. 6, 7, 8. Konvencije 17 Posredna zaštita ostvaruje se kroz sistem pravnih lekova protiv odluka donesenih u postupcima u kojima najbolji interes nije ili nije adekvatno utvrđen. Interesantno je, međutim, da je u RS predviđena posebna zaštita prava na izražavanje mišljenja deteta u sudskom postupku,, u posebnom postupku u sporu za zaštitu prava deteta (odredbe čl. 261-273. PZ RS), a mišljenje je samo jedan od faktora utvrđivanja najboljeg interesa deteta. 18 Tako, npr., Ustav Južnoafričke republike, iz 1996, u Sekciji 28(2), videti Davel,T, In the best interests of the child / Conceptualisation and guidelines in the context of education, dostupno na: http:www.cedol.org/wp-content/uploads/2012/02/222-226-2007.pdf, 08.11.2013. Videti, za Poljsku, napomenu br. 30. u ovom radu. 19 Videti mišljenje Zaštitnika građana u predmetu br. 14-1546710, OD 12.08.2011, kojim se konstatuje da je "povređeno pravo deteta na održavanje ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi i "pravo na poštovanje njegovih najboljih interesa", dostupno na: http://pravadeteta.com/attachments/167_14_1546-10%20od%2012.08.12.doc, 15.11.2013. 20 Videti odredbu čl. 64. Ustava RS, Sl. glasnik RS, br. 98/2006. 21 Videti napomenu br. 16. u ovom radu. 22 Tako, Ponjavić, Z., Porodično pravo, Kragujevac, 2011, str. 15., dok kod Draškić, M., Porodično pravo i prava deteta, Beograd, 2009, str. 31, 179, 180, iz konteksta, može da se tumači da je ono obuhvaćeno načelom posebne zaštite porodice i poštovanja porodičnog života i posebna načela pravnog uređenja odnosa roditelja i dece. 145 �sve do načina na koji se to čini u procesu dokazivanja.23 Stoga je, pre svega, neophodno učiniti pokušaj da se odrede faktori relevantni za utvrđivanje i način kako se to čini. Njegovo utvrđivanje se, pri tome, mora razumeti kao "dužnost", a ne "rukovodni princip", ne samo kao "izjava težnje".24 Takva odrednica u zakonima potencirala bi aktivnu ulogu suda,25 što upućuje na njegova inkvizitorska ovlašćenja. Ili, inicijativa da se on utvrdi ne mora poticati od stranaka (ili dece?),26 o tome ne mora postojati spor među strankama (osporavanje aktivnosti, ponašanje ili mera, sa aspekta najboljeg interesa deteta), nije pretpostavka da bi se utvrđivao ponašanje stranaka ili učesnika kontra ovakvom interesu. Na ovaj način treba tumačiti i opštu odredbu čl. 6/1. PZ RS. Čak i priznate činjenice27 bi se morale dokazivati. Treba, ipak, reći, da ima situacija u PZ RS kada je predviđeno upravo kao "obaveza" suda: u oceni da li je sporazum supružnika o vršenju roditeljskog prava u najboljem interesu deteta kada se brak razvodi po sporazumu (čl. 225/1 PZ RS); zatim, da li sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava kada roditelji ne vode zajednički život ispunjava ovaj uslov (čl. 75/2 PZ RS); da li je ograničenje prava deteta da živi sa roditeljima u njegovom najboljem interesu (čl. 60/2 PZ RS), kao i da li je ograničenje prava deteta na održavanje ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi u njegovom najboljem interesu (čl. 61/2 PZ RS).28 No, ostaje konstatacija literature da je najbolji interes i dalje na nivou proklamacije, da nije "utkan" u prava i obaveze roditelja ni drugih koji postupaju, da mu nije određena sadržina, lista faktora prema kojima se 23 Videti, npr., Rozzi, E, The evaluation of the best interests of the child in the choice between remaining in the host country and repatriation: a reflection based on the Convention on the Rights of the Child, str. 2-4., dostupno na: http://www.childmigration.net/files/Best_Interests- Child.pdf, 14.11.2013, kao i Skivenes, M, Judging the Child´s Best Interests - Rational Reasoning or Subjective Presumptions?, Acta Sociologica, 52(4), dostupno na: http://asi.sagepub.com/content/53/4/339.full.pdf+html 24 Nije, dakle, reč, ni o pravnom načelu za donošenje odluka o staranju o deci, Mnookin, R., Child Custody Adjudication:Judicial Functions in the Face of Indeterminacy - Parnice za skrbništvo nad djecom: Funkcije suda suočene s neodređenošću, 39 L & CONTEMP.PROBS.226 (ljeto 1975), navedeno prema: Scott, Elizabeth S. and Emery, Robert E., op.cit., str. 3. 25 Ali i svih drugih, pa o tome, npr., videti Mere za otklanjanje nepravilnosti u vršenju poslova smeštaja dece i omladine u ustanove socijalne zaštite, koje je odredio ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike RS, od 03.11.2006, str. 6, gde se kao egzaktni pokazatelji najboljeg interesa pominju: naučno utvrđene činjenice o dugoročnim ireverzibilnim posledicama smeštaja u ustanovu na razvoj deteta, posebno kod dece niskog kalendarskog uzrasta, da se prethodno razmotri primenljivost drugih mera podrške roditeljima i detetu, npr, hraniteljstva kao altentantivnog oblika smeštaja, da se detetu, u skladu sa godinama i zrelošću, obezbedi učešće u ovom postupku, str. 9, dostupno na: http://www.zavodsz.gov.rs/PDF/mere/Mere%20za% 20otklanjanje%20nepravilnost.doc, 03.09.2013. 26 Ovo je pitanje procesnog položaja deteta i načina na koji ga ono realizuje, ali je to sasvim poseban problem o kome ovom prilikom neće biti reči zbog ograničene teme i obima rada. 27 Vidi napomenu br. 12. u ovom radu 28 Ili, identična je obaveza nadležnih organa i u nizu drugih situacija, vezanih uz usvojenje, usvojenje od stranog državljanina pre roka predviđenog zakonom, zasnivanja i raskidanja hraniteljstva, postavljanja više lica za staratelja više štićenika, videti o ovome odredbe čl. 89, 103/3, 111. i 122/3, kao i 129. PZ RS 146 �utvrđuje.29 Stoga on "...ostaje apstraktna konstrukcija koja, kao takva, nema dovoljno obavezujuću snagu, a posledice su neujednačena praksa i nemogućnost ocene postupanja državnih organa i roditelja u svetlu ovog načela". 30 Međutim, i kada postoji lista faktora za procenu, teškoće su broje. Pre svega, svi faktori su istog ranga (važnosti), a, onda, "stranke u postupku često ne mogu dokazivati kvalitativne čimbenike koje je zakonodavstvo odobrilo kao oznake najboljeg interesa", oni su međusobno neuporedivi, otežana je, često nemoguća njihova proverljivost. 31 Čak i u uslovima primene inkvizitorskog načela ovi problemi su teško otklonjivi, pa se opravdano postavlja pitanje da li je i istražno načelo u odabiru faktora, otkrivanju činjenica relevantnih za svaki faktor pojedinačno i njihovom potvrđivanju dokazivanjem, dovoljno, s obzirom na složenost, osetljivost i raznovrsnost porodičnih odnosa. Ipak, moraju se iskoristi njegove prednosti. 3. Faktori za utvrđivanje najboljeg interesa deteta PZ RS ne predviđa posebne kriterijume, odnosno faktore posredstvom kojih bi se najbolji interes utvrđivao,32 ali je u RS u fazi donošenja poseban Zakon o pravima deteta.33 Odredba čl. 18. Nacrta ovog propisa predviđa jedan 29 U SAD, npr, jedan broj država predviđa zakonsku listu faktora koje sudovi treba da razmatraju, dok druge ne nude u tom cilju nikakve smernice, već samo politiku "dobrobiti i najboljeg interesa deteta", Scott, Elizabeth S. and Emery, Robert E., op.cit., str. 7. (napomena br. 27.u navedenom radu), kao i Determining the Best Interests of the Child, Child Welfare Information Gateway, Novembar, 2012, str. 3., dostupno na: http://childwelfare.gov/systemwide/laws_policies/statutes/best _interests.pdf, 20.11.2013. 30 Primena Konvencije o pravima deteta u Srbiji, Koalicija nevladinih organizacija iz Srbije, Centar za prava deteta, Beograd, 2008, str. 18, dostupno na:http://www.astra.rs/sr/pdf/AlternativniSrpski.pdf, 05.09.2013. 31 Da li je, npr., psihološka veza između roditelja i deteta više ili manje važna od mentalnog i fizičkog zdravlja roditelja, Scott and Emery, op. cit., str.7., za proverljivost videti str. 1. 32 Videti npr., Determining the Best Interests of the Child, Child Welfare Information Gateway, op. cit., str. 3., jedan broj faktora koji su uopšteno prihvaćeni u američkim saveznim državama koje su opredeljene za pokušaj njihovog nabrajanja: emotivna veza i odnos deteta i roditelja, srodnika, članova porodice i drugih koji se brinu o njima, mogućnosti roditelja da obezbede sigurnost i adekvatne uslove života - hrana, odeća, medicinska zaštita; obezbeđivanje mentalnog i psihičkog razvoja (stabilnosti) deteta, ali i roditelja, kao i postojanje nasilja u domu. Videti, npr., za Australiju, kriterijume koje koristi Family Law Court, dostupno na: http://www.familylawcourts.gov.au/wps/wcm/connect/FLC/Home/Family+Law+Principles/Parent ing+casses+%E2%80%93+the+best+interests'of+the+child, 20.11.2013., a koji podrazumevaju: mišljenje deteta; faktore koji ga formiraju; odnose deteta sa roditeljima i drugim licima; kontinuitet odnosa sa roditeljem; verovatne efekte odvajanja deteta od lica sa kojim je živelo; praktične teškoće i troškove koji nastaju u vezi boravka i komunikacije sa roditeljem; sposobnosti roditelja ili drugih da osiguraju zadovoljenje potreba deteta; porodično nasilje - nad detetom ili drugim licima i niz drugih. O različitim, potencijalnim faktorima videti i Collins, Tara; Pearson Landon, What does the "best interests of the child" mean?, dostupno na: http://03559de.netsolohost.com/htmfiles/hill/17_htm_files/Committee-e/Tara-ABestInterests.pdf, 20-11-2013, str. 5. 33 Tekst Prednacrta Zakona o pravima deteta dostupan je na:http://www.ombudsman/rs/attachments/ 147 �broj faktora: pol, uzrast, druga lična svojstva, prethodno iskustvo i životne okolnosti deteta; potrebe fizičkog, saznajnog, emocionalnog i socijalnog razvoja i zaštite života i zdravlja deteta; potrebe osiguranja bezbednosti deteta; 34 značaj obezbeđenja stabilnosti, kontinuiteta odnosa sa roditeljima, porodicom i sredinom iz koje potiče ili u kojoj boravi, sredine i načina života deteta; kvalitet odnosa koje je dete uspostavilo sa roditeljem ili drugom osobom i neposredni i dugoročni efekti održavanja tog odnosa;35 potreba očuvanja porodičnih odnosa, posebno odnosa sa braćom i sestrama; detetove kulturne, rasne, etičke, jezičke i religijske pripadnosti ili nasleđe; mišljenje i želja deteta; uvažavanje detetovog doživljavanja vremena i posledica koje odlaganje donošenja odluke može imati na dete i sve druge okolnosti, lična svojstva i stanja koja mogu da utiču na dobrobit deteta. Već i površan pogled na ovu listu ukazuje na moguće teškoće u utvrđivanju većine nabrojanih, ali i svih drugih - nabrajanje, naime, nije, i ne sme biti taksativno. Uzrok je njihova nedovoljna egzaktnost (npr, emocionalni, saznajni i socijalni razvoj, iskustvene okolnosti deteta, kvalitet odnosa sa roditeljima i drugim osobama, efekti uspostavljenih odnosa ili doživljaj vremena). Odnosno većinski su, na različite načine, problematični za utvrđivanje. I sam odabir ključnih faktora in concreto upitan je i može uslovljiti neujednačenu praksu sudova, zatim ograničenja u prikupljanju relevantnih činjenica za svaki od njih, kao i dokaznih sredstava, ali i ocena izvedenih dokaza. Utvrđivanje najboljeg interesa komplikuje i to da se deca, po pravilu, već nalaze u posebnom emotivnom stanju, najčešće stresu, uslovljenom uzrocima koji dovode do određenog sudskog postupka. Primer je, svakako, postupak razvoda braka roditelja koji uslovljava ozbiljne emotivne reakcije, i Nacrt%2009.11.11.doc, 05.09.2013. Prema izveštaju koji je Biblioteka Narodne skupštine RS sačinila za potrebe poslanika na temu: Zakon o zaštiti prava deteta, niz država ima posebne propise koji se odnose na dečija prava, odnosno njihovu zaštitu, npr., Bugarska (2000), Island (2002), Letonija (1999), Litvanija (1996), dok Poljska u Ustavu postavlja osnovne principe za regulisanje prava dece, zatim Porodičnim i starateljskim zakonom, Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici, zakonom o ombudsmanu za decu i dr., Ujedinjeno kraljevstvo ima veoma obimno i kompleksno zakonodavstvo u oblasti prava dece, pri čemu je osnovni propis Zakon o deci iz 1989, a Republika Hrvatska je 2003 donela Zakon o pravobranitelju za djecu. Izveštaj je dostupan na: http://www.parlament.gov.rs/upload/archive/files/lat/dov/istrazivanje/Zakon%20o%20zastiti%20p rava%20deteta%20lat.doc, 09.09.2013., sa navedenim sajtovima preko kojih se pomenuti propisi mogu preuzeti. 34 Može se zaključiti da se ovim otvara, pored benignijih, koji se mogu svrstati u neispunjavanje roditeljskih dužnosti, i problem uticaja nasilja u porodici na odluku o poveravanju dece. 35 Ovo je, zapravo, terminološki modifikovana formulacija tzv. standarda aproksimacije, kao preciznijeg načela za donošenje odluke o staranju o deci, a koju je definisao American Law Institut , Principles of the Law Family Dissolution ("ALI"), dostupno na: https://www.ali.org/index.cfm? fuseaction=publications.ppage&node_id=97, 06. 11. 2013, prema kome briga o detetu u prošlosti predstavlja ključni faktor budućeg staranja, odnosno toga kome će dete biti povereno. O tome videti više i kod Scott, Elizabeth S. and Emery, Robert E., op. cit., str. 6, 8. i dr, kao i o prevashodnom značaju zajedničkog staranja na temelju načela aproksimacije koje dodeljuje staranje prema modelu staranja roditelja dok je porodica bila na okupu. 148 �inače, ali i u zavisnosti od uzrasta dece. 36 Problem je već i tumačenje pojma "najbolji interes deteta" od strane stručnih tela uključenih, uporednopravno, u postupke odlučivanja o deci. Takođe, njihovo tumačenje odredaba o potrebi (ili obavezi) utvrđivanja mišljenja deteta i značaju koje mu treba dati, a složen je i sam način njegovog utvrđivanja.37 Problemi su potencirani u situacijama kada deca moraju biti smeštena u ustanovu socijalne zaštite,38 kao i u izvršenju sudskih odluka. 39 Načelo hitnosti postupanja konfrontira se, često, težnji utvrđivanja relevantnih faktora na pravi način. Posebni faktori pojavljuju se i pri donošenju odluke o održavanju odnosa sa roditeljem sa kojim dete ne živi. 40 Ili, svaki sudski postupak, svaka aktivnost, svaka porodica, roditelj, dete, posebni su, zahtevaju individualan pristup, da "... se prepozna određena djetetova potreba i da se na najbolji mogući način zadovolji".41 36 Videti rezultate istraživanja kod Laklija, M., Pećnik, N., Sarić, R., Zaštita najboljeg interesa djeteta u postupku razvoda braka roditelja, str. 6., dostupno na: http://www.google.rs/search?hl=sr&source= hp&q=utvrdjivanje+najboljeg+interesa+deteta+u+sudskim+postupcima&gbv=2&oq=utvrdjivanje +najboljeg+interesa+deteta+u+sudskim+postupcima&gs_|=heirloomhp.3...16016.36610.0.37766.61.10.0.51.8.0. 297.1252.0;....0...1ac.1.24.heirloom-hr..48.13.1236.c4Xn6sGDg, 20.11.2013., gde su navedene najznačajnije emotivne reakcije dece na razvod braka roditelja: strah od napuštanja, zabrinutost za roditelje, osećaj tuge, usamljenosti i odbačenosti, konflikt lojalnosti, bes i agresija, kao i same rezultate istraživanja čiji je cilj bio "upoznati obeležja primene načela najboljeg interesa deteta i načela poštovanja mišljenja deteta u kontekstu razvoda braka roditelja i donošenja odluke o poveravanju dece", str. 11-30. 37 Ibidem, str. 9. 38 Videti, npr., Mere za otklanjanje nepravilnosti u vršenju poslova smeštaja dece i omladine u ustanove socijalne zaštite, koje je donelo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike 03.11.2006, br. 560-03-619/2006-14, dostupno na: http://www.zavodsz.gov.rs/PDF/mere/Mere%20za% 20otklanjanje%20nepravilnosti.doc, 30.10.2013. 39 Za izvršenje videti probleme prepoznate za postupak izvršenja u pogledu uloge organa starateljstva u ovim postupcima, Vulević, D., Uloga starateljstva u postupcima izvršenja odluka iz oblasti porodičnog prava - predaja i oduzimanje maloletnog deteta, dostupno na: http://www.bgcentar.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=335:uloga-organastarateljstva-u-postupcina-izvrsenja-odluka-iz-oblasti-porodicnog-prava-predaja-i-oduzimanjemaloletnog-deteta-pravnik-dragan-vulevic&catid=83, 01.11.2013., gde se ukazuje na to da sudovi i organi starateljstva pokazuju nerazumevanje svrhe postupka izvršenja sa aspekta najboljeg interesa deteta, da postupku pristupaju formalizovano (postupak radi postupka), da nemaju jasno definisane uloge i granice postupanja, da ne ostvaruju neophodnu saradnju za nesmetano i svrsishodno izvršenje odluka o predaji dece, da ne postupaju blagovremeno, odnosno da postupaju neplanirano i situaciono. 40 Videti odluku Gž2 189/12, Apelacionog suda u Beogradu, od 01.03.2012, koji nabraja uzrast deteta, školske obaveze, radne obaveze roditelja, nepostojanje adekvatne komunikacije između ropditelja i saradnje, potrebu utvrđivanja dinamike viđanja koja treba da se poštuje od oba roditelja, kvalitete odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi, učešće roditelja u rastu i razvoju deteta u cilju uspostavljanja bolje emotivne relacije i stvaranje uslova za duži samostalan boravak za vreme raspusta i dr. , dostupno na: http://www.bg.ap.sud.rs/cr/articles/sudska-praksa/pregled-sudskeprakse-apelacionog-suda-u-beogradu/gradjansko-odeljenje/parnica/porodicno-pravo/gz2-18912.html, 20.11.2013. 41 Alinčić i sur, Obiteljsko pravo, Zagreb, 2001, Narodne novine, sit. prema Pećnik, Sarić, Zaštita najboljeg interesa deteta u postupku razvoda braka roditelja, s. 2, dostupno na: 149 �Konačno, u ova razmatranja moraju se uključiti konvencijska prava dece, posebno pravo deteta na participaciju, uz prethodno pravo na informisanje, što, takođe, dodatno komplikuje poziciju suda u primeni istražnog načela. Naime, sudovi imaju, s obzirom na pravo participacije, dvostruku, ako ne i višestruku ulogu. Oni su u situaciji, kada je reč o deci do određenog, nacionalnim pravom utvrđenog uzrasta,42 da procenjuju i da li je dete sposobno da izrazi svoje mišljenje, ali i da samo mišljenje, ako je dete sposobno da ga izrazi, procenjuju sa aspekta onoga što jeste najbolji interes deteta. U situacijama kada je reč o deci preko određenog uzrasta, koja imaju pravo da izraze svoje mišljenje, ostaje im ovaj drugi zadatak. Drugi zadatak znači i dovođenje stava deteta u interakciju sa svim drugim faktorima utvrđivanja najboljeg interesa, upoređenje svih sa aspekta važnosti i međusobnih uticaja, a sve to podrazumeva otkrivanje relevantnih činjenica (za svaki faktor pojedinačno) i, naravno, najčešće i dokazivanje takvih činjenica. Skoro da se može zaključiti da je misija sudova ako ne nemoguća, onda svakako teško ostvariva. 4. Problemi utvrđenja najboljeg interesa i primenom istražnog načela Mada je niz problema već pomenut, spisak nije i konačan. Nešto konkretnije gledano, može se prepoznati i: a) (Ne)sposobnost suda da prepozna faktore od kojih zavisi odluka o tome šta je najbolji interes in concreto - Bez obzira da li postoji ili ne lista faktora, ona nikada, prvo, nije i konačna, i drugo, relevancija faktora varira od slučaja do slučaja. To sudu stavlja u zadatak složen problem odabira što, opet, podrazumeva prethodna znanja suda o porodičnim prilikama, odnosima, emocionalnim vezama i drugim relevantnim činiocima, a on ih, uglavnom, nema, ili nema dovoljno. Pred njim je tužba za razvod braka, poništaj braka, sporazum o vršenju roditeljskog prava, koji ne daju dovoljno informacija. Stoga se sud najčešće kreće "u zatvorenom krugu" iz koga izlazi poveravajući stručnim telima ocenu praktično svih faktora, odnosno tražeći od njega mišljenje kom roditelju dete treba da se poveri, dakle odluku, i bezrezervno usvajajući takvo mišljenje. Pri tome se, čini se, mešaju uloga suda i stručnog tela od koga se zahteva mišljenje - nije stručno telo to koje ima obavezu da odredi relevanciju faktora. b) Prevelika diskreciona prava suda u odabiru faktora relevantnih in concreto, bez obzira na postojanje liste. Da bi utvrđivao relevantne činjenice sud mora prethodno da odredi faktore najboljeg interesa relevantne u toj pravnoj http://www.google.rs/search?hl=sr&source=hp&q=utvrdjivanje+najboljeg+interesa+deteta+u+sud skim+postupcima&gbv=2&oq=utvrdjivanje+najboljeg+interesa+deteta+u+sudskim+postupcima& gs_I=heirloomhp.3...16016.36610.0.37766.61.10.0.51.8.0.297.1252.0;3;3.6.0....0...1ac.1.24.heirloomhp..48.13.1236. c4Xn6sbsGDg, 02.09.2013. 42 Videti za RS, PZ RS, čl. 65., odnosno postavljena je granica sa 10 navršenih godina života. 150 �stvari, krajnje individualnim pristupom.43 Faktori su brojni, i nenabrojivi, uz to nisu zakonski rangirani uporednopravno. Da li sudovi imaju dovoljno stručnih znanja za prepoznavanje, selekciju, da li su "posebna znanja iz oblasti prava deteta" 44 dovoljna? v) Različitost faktora za utvrđivanje najboljeg interesa uslovljava i raličitost metoda kojima se dolazi do saznanja o činjenicama relevantnim za svaki pojedinačno. Za pretežan broj, već je konstatovano, sudovi nemaju neophodna stručna znanja da bi mogli sami i neposredno da ih utvrđuju. Uloga sudova, u okviru istražne maksime obuhvata pored odabira relevantnih faktora i angažovanje, po službenoj dužnosti, stručnih organa, u okviru zakonskih mogućnosti. Oni, pak, treba da utvrde sve relevantne činjenice za svaki od faktora, odnosno, da izvrše procenu stanja primenom naučnih saznanja i iskustava. U literaturi se, međutim, u vezi stručnih ekspertiza ukazuje na problem, čak "iluziju"45 o vrednosti stručnih, posebno psiholoških ekspertiza u sporovima o staranju o deci. Prednosti angažovanja stručnih timova su, naravno, nesporne,46 a sud nema ni alternativu. No, dešava se da "stručna" lica nemaju dovoljno znanja potrebnih za proveru verodostojnosti svojih zaključaka (oni samo utvrđuju činjenice primenom odabranih naučnih metoda, koje, takođe, ne moraju biti i jedine i najbolje), niti za povezivanje rezultata odabranih naučnih metoda koje su koristili sa kvalitativnim pokazateljima najboljeg interesa, za ocenu važnosti svakog od pokazatelja, a posebno za međusobno upoređenje različitih faktora najboljeg interesa. Stoga su njihove preporuke o podobnosti jednog od roditelja (najboljem interesu), kojima, kako je već rečeno sudovi poklanjaju veru i na osnovu toga odlučuju (pominje se proces "delegiranja funkcije suda stručnjacima za mentalno zdravlje"),47često problematične. 48 Dodatni problem, u uslovima ekonomski nerazvijenih država u tranziciji, svakako je i kadrovski potencijal centara za socijalno staranje, organa starateljstva i dr. kojima se ove ekspertize poveravaju, edukovanost, koja zavisi od kvaliteta obrazovnog sistema, kao i permanentne edukacije i niz sličnih faktora. 43 Videti više o ovome i UNHCR Guidelines on Formal Determination of the Best Interests of the Child, May 2006, dostupno na: http://www.google.rs/search?hl=sr&source=hp&q=unhcr+guidelines+on+ formal+determination+of+the+best+interests+of+the+child+may+2006&gbv=2&oq=UNHCR+gui delines+on+formal+&gs_l=heirloomhp.1.1.0i22i30l2.2219.38579.0.42594.88.38.0.7.7.2.453.5689.2-10j6j2.18.0.... 0...1ac.1.24.heirloom-hp..67.21.4673._AqoWaQz0Fw, 20.11.2013, str. 30. o izboru najprimenljivije solucije i pravog vremena za to. 44 Videti čl. 35/4. Zakona o parničnom postupku RS, Sl. glasnik RS, br. 72/2011. 45 Scott; Emery, op. cit., str. 35. i dalje. 46 Govori se o prednostima u edukacionom smislu, prilici koju imaju stručni timovi za interakciju sa porodicama u okruženju koje je pogodnije za pribavljanje informacija i stručnosti za dijagnostifikovanje mentalnih oboljenja na osnovu uočenog ponašanja, Scott, Elizabeth S. and Emery, Robert E., op. cit., str. 38. 47 Ibidem, str., 35, 36. 48 Ibidem, 151 �Takođe, nejasna je i procesna pozicije stručnih organa ili tela kojima se sud obraća.49 U pogledu pravne kvalifikacije ove uloge u sudskim postupcima u literaturi izdvajamo stav da je reč o "pomoćnim (istražnim) tijelima suda", čiji je položaj najbliži "specifičnom veštaku"50 koji na osnovu posebnih stručnih znanja daje mišljenje o tome sa kojim roditeljem dete treba da živi, odnosno o roditeljskom staranju.51 Ali, govori se i o "učesnicima sui generis" u interesu deteta.52Pitanje je da li je njegovo mišljenje obavezno za sud!?! Regulativa odgovara da nije, time što izričito ne usvaja stav da jeste, ali je dopuna i to da sud ne sme u celini prepustiti zadatak stručnim telima, već i sam, po istražnom načelu, treba da saznaje činjenice o relevantnim faktorima i da ih dokazuje. Inače se postupci o deci svode na rad stručnih organa, a ne sudski postupak. 53 Nalaz je nešto što sud mora prihvatiti jer sam nema stručnih znanja da do njega dođe. Ali ako je stručno telo učesnik sui generis u interesu deteta, sud mora verovati i njegovom nalazu i mišljenju jer je poseban zadatak ovih tela da se u najvećoj meri brinu o deci. No, ni ovakva obaveza suda ne proističe iz regulative. Ako ovaj nalaz i stručno mišljenje, pak, moraju sadržati sve elemente procene najboljeg interesa,54 kako prihvata praksa, onda su zamenjene uloga suda i stručnog tela, pa pri ovakvom stanju regulative ne čudi da je na delu ovakva zamena i da se odluke praktično zasnivaju isključivo na proceni stručnih timova. Pomenuta nejasna procesna pozicija vodi nedefinisanom stavu zakonodavstava o tome kakva je posledica povrede zakonskog pravila o njihovom angažovanju sa aspekta sudske procedure i odluke koja je donesena. Ako sud ima "dužnost" angažovanja, a to, npr., sledi iz odredbe čl. 270. PZ RS, 55 za jedan broj posebnih parničnih postupaka, dakle mora pribaviti njihov nalaz i mišljenje, onda propustom sud vrši povredu procesne norme, 56 ali se prepoznaje i problem nepotpunog utvrđenja činjeničnog stanja. 49 Tako se, npr., Opštim protokolom za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja, koji je donela Vlada RS 2005, str. 2., dostupno na: http://www.minrzs.gov.rs/doc/porodica/zlostavljanje/Opsti %20protokol%20zlostavljanje%20i%20zanemarivanje%20deca.pdf, 20.11.2013., kao glavne prepreke za efikasniju zaštitu dece prepoznaju nedovoljno jasni koraci u procesu zaštite deteta kao i nejasne uloge među učesnicima u tom procesu. 50 U ovom smislu izjašnjava se i Delibašić, Z., Prava deteta u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, str. 6., dostupno na: http://www.google.rs/search?hl=sr&source=hp&q=sudske+odluke+o+najboljem+interesu+deteta+ u+srbiji&gbv=2&oq=sudske+odluke+o+najboljem+interesu+deteta+u+srbiji&gs_l=heirloomhp.12 ...2391.15891.0.17937.52.15.0.31.1.1.672.2627.23j1j2j1.7.0....0...1ac.1.24.heirloomhp..46.6.1706. 1d4g4_U1fwE, 20.11.2013. 51 Scott; Emery,, op. cit., 35, 36. 52 Poznić; Rakić-Vodinelić,op. cit., str. 105. 53 U PZ RS nailazimo, tako, u odredbama o sporu za zaštitu od nasilja u porodici (čl. 284.), da organ starateljstva i pokreće postupak, a njegovi timovi, ili pojedinci treba sudu da daju i nalaz i mišljenje o faktorima najboljeg interesa, što procesnoppravno može biti problematično. 54 Videti Delibašić, op. cit., str. 6. 55 Prema odredbi čl. 270. PZ RS, sud je "dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa staarteljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. 56 Triva; Dika, op. cit., str. 248. , međutim, nedvosmisleno govore o apsolutnoj povredi odredaba parničnog postupka samo u slučaju kada sud nije omogućio raspravljanje ovim organima, a u 152 �g) Problem suda u prikupljanju dokaza po službenoj dužnosti - "Dokazi o najboljem interesu prikriveni (su) u privatnosti obiteljskog života te se sudovi suočavaju sa značajnim (često nepremostivim) poteškoćama u dobivanju točne informacije o funkcionisanju obitelji";57 d) Isti problem, međutim, imaju i specijalizovani timovi, službe ili stručnjaci, ali se on jednim delom svakako prevazilazi različitim tipovima psiholoških ekspertiza koje im stoje na raspolaganju kao naučni instrumentarij, uz činjenicu da im se ostavlja neophodno (da li dovoljno?) vreme da u okruženju koje je pogodnije od sudnice prikupljaju informacije;58 đ) Heterogenost faktora procene najboljeg interesa uslovljava teškoće, često nemogućnost, upoređivanja, određivanja težine, značaja ili vrednosti svakog od njih u odnosu jednih prema drugima;59 e) Problem proverljivosti dokaza koje iznose stranke,60 pre svih roditelji, a to je obaveza suda. Svaki roditelj, na osnovu prethodnog zajedničkog života, zna kakvog je kvaliteta odnos deteta i drugog roditelja - koliko pažnje mu poklanja ili kakav je njihov emocionalni odnos, npr., ali, većina, ili svaki, tvrdi suprotno stvarnom stanju. Uz to "i najiskrenija uvjerenja o interakcijama i odnosima mogu se radikalno razlikovati", iskazi se svode na "rekla-kazala", a postoji i problem "uvjerljivosti predočavanja tih informacija sudu". 61 Ni angažovanje stručnjaka ovde nije od pomoći s obzirom na kratko vreme u kome bi oni morali obaviti posmatranje, istraživanje, a pomenute relacije i odnosi nastaju, razvijaju se, neguju u dugom periodu vremena. Tek kada postoji "ekstremna nezainteresovanost", egzaktnost utvrđenja je obezbeđena. Tako, npr., upozorenja organa starateljstva na nedostatke u vršenju roditeljskog prava62 mogu uputiti na nezainteresovanost, ali i druge faktore koji vode nepodobnosti jednog, ili oba roditelja. U ovom kontekstu otvara se i rigidniji problem - problem nasilja u porodici i njegovog uticaja na odluku o poveravanju, a u kontekstu najboljeg interesa deteta. Pitanje je, naravno, da li svako nasilje jednog roditelja prema detetu, drugom roditelju ili drugom članu porodice istovremeno znači i njegovu diskvalifikaciju kao lica kome se dete poverava na staranje? Nacrt Zakona o pravima deteta RS pominje kao jedan od faktora i "potrebu osiguranja bezbednosti deteta", što svakako podrazumeva relevanciju porodičnog nasilja. Kategorička, prima facie, diskreditacija nasilnika nije redak slučaj u procesnoj su ulozi "stranke po dužnosti", umešača sui generis ili zakonskog zastupnika siu generis, a ne i kod pomoćnog (istražnog) organa, specifičnog veštaka. 57 Scott; Emery, op. cit., str. 4. 58 Takvi su, svakako, "klinički" intervjui roditelja i dece, posmatranje interakcija roditelj-dete, psihološka testiranja oba roditelja i dece, pregled medicinske i psihološke dokumentacije, kontakti sa učiteljima i drugim stručnjacima povezanim sa porodicom, Scott; Emery, op. cit., str. 38. 59 Ibidem, str. 11. 60 Mada time izlazimo iz zadate teme primene istražnog načela, stranke su svakako te koje i imaju pravo, bolje je reći procesni teret, iznošenja činjenica i predlaganja dokaza i u porodičnopravnim sporovima, pa i u odnosu na zahtev za staranje o deci. 61 Scott; Emery, op. cit, str. 11. 62 Videti odredbu čl. 80/2. t.1. PZ RS 153 �zakonodavstvima.63 U teoriji se ovo razume kao "stvaranje načela unutar šireg standarda najboljeg interesa".64 No, teškoća nastaje u situacijama kada nasilje nije prijavljivano, odnosno kada nisu izricane mere zaštite, 65 pa nasilje treba dokazati, a akti po pravilu nisu javni, posebno seksualno ili psihičko. 66 Tada istražna ovlašćenja predstavljaju nesumnjivu pomoć sudu. Specifične su, opet, situacije nasilja kao izolovane pojave, npr., usled stresa uslovljenog razvodom, kao i obostrana fizička agresija ili psihička agresija. Pomenuta pretpostavka ovde nije od pomoći, a ovakvo nasilje mora se ceniti u sklopu svih drugih faktora. Ipak, uključivanje porodičnog nasilja neophodno je, i to kao visoko rangirani faktor, ako ne i preovlađujući kada o tome postoje nesumnjivi dokazi odluka, izrečena mera ili drugi, do kojih sud dolazi primenom svojih inkvizitorskih ovlašćenja. No, osima ekstremnih situacija koje zahtevaju medicinsku ili pomoć psihijatara, ili dečjih i drugih psihologa, ili izrečenih mera, nema egzaktnih, pouzdanih načina dokazivanja, pa se sve svodi na izjave aktera ovakvih porodičnih situacija, a one su nepouzdane i teško proverljive. Sud se ipak preko svojih istražnih ovlašćenja mora do kraja angažovati koristeći dostupna dokazna sredstva (svedoke?), ali i zahtevati pomoć timova stručnjaka koji bi, npr., nastojali da otkriju moguće psihičke traume jednog roditelja, ili i njega i deteta koje upućuju na postojanje zlostavljanja. Ovo je jedna od situacija u kojima se u RS, npr., organ starateljstva angažuje od strane suda preko davanja stručnog mišljenja.67 5. Zaključak Prihvatanje inkvizitorskih ovlašćenja suda u postupcima iz porodičnopravnih odnosa nije nesporna garantija utvrđivanja najboljeg interesa deteta. Naime, kao što se i generalno gledano, "utvrđivanje" istine u građanskim sudskim postupcima svodi na "težnju za istinom", odnosno formuliše kao "načelo traženja istine",68 tako se jedino može govoriti i o težnji da se utvrdi najbolji interes deteta u sudskim postupcima. Brojna su, veoma značajna i teško otklonjiva ograničenja njegovom utvrđenju sa visokom merom izvesnosti. Ona, pre svega, potiču od brojnosti (ad infinitum) i kvalitativne heterogenosti primenljivih faktora, što, opet, uslovljava da su teško međusobno uporedivi i merljivi. Nedostatak bilo kog kriterijuma po kome bi se vršio odabir faktora, nedostatak bilo kakvih "predznanja" suda o 63 Više od polovine američkih saveznih država trenutno poznaje osporivu zakonsku pretpostavku kojom se roditelj koji je izvršio porodično nasilje stavlja u nepovoljniji položaj, diskredituje, videti Analizu "Child Custody and Domestic Violence By State", American Bar Association, 2/2008, dostupno na: http://www.americanbar.org/content/dam/aba/migrated/domviol/docs/Custody. authcheckdam.pdf. Prema stavu teorije i prakse, ova pretpostavka "uspešno nadilazi druga razmatranja o najboljem interesu", 63 Scott; Emery, op. cit., str. 23, 24. 64 Scott; Emery, op. cit., str. 25, posebno literatura u napomeni br. 114. 65 Videti čl. 198. PZ RS 66 Scott; Emery, op. cit., str. 26. 67 Videti odredbu čl. 270. PZ RS 68 Triva; Dika, op. cit., str. 158-173. 154 �porodičnim prilikama generalno, zatim, činjenica da sudovi nemaju neophodna stručna znanja niti adekvatne mehanizme saznanja relevantnih faktora, ali i činjenica za svaki pojedinačno, uslovljava da sud procenu najboljeg interesa poverava stecijalizovanim telima. Odluku donosi na osnovu njihovog nalaza i mišljenja i time se zadatak suda, primenom istražne maksime, svodi samo na angažovanje nadležnih tela, po službenoj dužnosti. To vodi potpunoj, neopravdanoj, zameni uloga. 155 �Dr. sc. Dušica Palačković, full professor Law Faculty, University of Kragujevac, R Serbia, INVESTIGATION PRINCIPLE IN FAMILY DISPUTES AS AN EXPRESSION OF THE BEST INTERESTS OF CHILD (THE BEST INTERESTS OF THE CHILD - STRIVING FOR TRUTH OR DUTY) Summary: The acceptance of number of the inquisitorial authority of the court in the proceedings in domain of family law is not a certain guarantee that the court will decide in the best interest of the child. Namely, as generally considered, since determining the truth in civil law cases turns to “striving for truth”, that is, as it has been formulated, to “the principle of seeking truth”, in this way we can only speak about “striving” for what is in the best interest of the child in court proceedings. There are restrictions in determining this principle with certainty, which are significant and rather difficult to eliminate. They are, before all, the result of numerous and quality heterogeneous factors which are, therefore mutually difficult to compare and measure. Thus, the absence of any criterion for choosing these factors, the lack of any knowledge by court related to family circumstances in general, as well as the fact that the courts have no professional expertise or adequate mechanisms to obtain the information on relevant factors and the facts for each particular case, makes the court delegate the assessment of the best interest of the child to specialized bodies. Then, it passes a decision on the bases of their opinion and findings, which simply turns the court, according to this maxima, to a body whose only task is to engage these specialized bodies as its official duty. This leads to a complete and unjustifiable change of roles. Key words: inquisitional authority; the best interests of the child; facts; argumentation; psychiatric analysis 156 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3041 Title A name given to the resource ISTRAŽNO NAČELO U PORODIČNIM SPOROVIMA KAO IZRAZ NAJBOLJEG INTERESA DJETETA Author Author PALAČKOVIĆ, Dušica Abstract A summary of the resource. Utvrđivanje najboljeg interesa deteta bez obzira na primenu istražnog, inkvizitorskog načela u građanskim sudskim postupcima u kojima se rešavaju porodičnopravni sporovi, složen je problem. Za uvrđivanje faktora najboljeg interesa kao pravnog standarda i činjenica kojima se nastoji na otkrivanju istine o ovim faktorima, prednosti istražne maksime su nesporne, ali ni ovakav pristup ne daje dovoljno garantija. Organičenja su (da li i nemogućnost?) brojna, značajna i teško otklonjiva. Zaključak opstaje čak i ako se najbolji interes shvati kao pravo deteta da se utvrdi njegov najbolji interes, kome bi, onda, odgovarala "dužnost" nadležnih tela da ga utvrde, što procesnopravno nosi različite posledice (npr., mogućnosti zaštite u posebnom postupku). Ključne reči: istražno načelo, najbolji interes deteta, faktori, dokazivanje, psihološka ekspertiza Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bfee387f66953e8ffcaa02447b494576.docx 2e35d518fe2f38d2f7b2c26c682bc7d9 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3abc786d6312d1b79fa6bc376699cf5a.pdf 5ba2003303768fa60423bbe368d413cd PDF Text Text �������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3124 Title A name given to the resource Ideje za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju Author Author PEJANOVIĆ, Mirko Abstract A summary of the resource. Država Bosna i Hercegovina je tokom druge polovine devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, u okviru austro-ugarskog carstva ušla u istorijski proces evropeizacije u ekonomskoj i kulturnoj sferi. Tokom socijalističkog razvoja u vremenu od 1945. do 1992.godine, Bosna i Hercegovina je izgradila svoju državnost i postala srednje razvijena zemlja. Nakon sticanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja 1992.godine i četverogodišnjeg rata, Bosna i Hercegovina je na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma započela svoj politički razvoj u pravcu postizanja članstva u Evropskoj uniji i NATO – savezu. U tom kontekstu, izvedene su mnoge reforme i potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Bosne i Hercegovine 2008.godine. Od 2008.godine do 2014.godine došlo je do stagnacije u odvijanju procesa integracije BiH u Evropsku uniju. U radu su izložene ideje za ubrzanje integracije BiH u Evropsku uniju. Oblikovane su vanjske, zapravo geopolitičke pretpostavke, za ubrzanje integracije BiH u EU. Razmatraju se i unutrašnje pretpostavke koje se odnose na udruživanje pobjedničkih stranaka u širu koaliciju: za evropsku Bosnu i Hercegovinu. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fa7b8747403a2a016b984621cfde7cb7.docx f187b17d08d80317d96f0f18128f6f38 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f87bce776cb12152a3a9edf06a15e73f.pdf 1c934d8c49657ed1e8d19161b38c3e6b PDF Text Text �������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3118 Title A name given to the resource IUS commune i europeizacija bosanskohercegovačkog prava Author Author PETRAK, Marko Abstract A summary of the resource. Svrha rada jest analizirati značenje pravila općeg prava (ius commune) u obliku latinskih pravnih izreka (regulae iuris) u suvremenom bosanskohercegovačkom pravnom sistemu, kao i moguću ulogu tih pravila u europeizaciji tog nacionalnog prava. U prvom dijelu rada, autor prije svega istražuje uporabu pravila općeg prava u bosanskohercegovačkoj pravnoj praksi, posebice Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Potom se analizira značenje pravila općeg prava kao važećeg normativnog sadržaja u okvirima suvremenog bosanskohercegovačkog pravnog sustava. Na temelju provedene analize, u zaključnom dijelu rada, autor nastoji odgovoriti na pitanje može li intenzivnija primjena onih pravila općeg prava koja u sebi sadrže pravna načela zajednička gotovo svim europskim pravnim sustavima pridonijeti daljnjoj europeizaciji suvremenog bosanskohercegovačkog prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9a45d09f4cc4597660fba6553c725801.pdf 0ec99a27732b7b0b8e3b204bd92604fc PDF Text Text �������ij ij ������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/34d33aaad46461d50aba49e0be24ffce.docx c62416ad52de64bd72a99320197c3b26 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3091 Title A name given to the resource Politika zaštite potrošača u funkciji izgradnje unutarnjeg europskog tržišta Author Author PETROVIĆ, Anita Abstract A summary of the resource. Zaštita potrošača predstavlja samostalan segment jedinstvene komunitarne politike, koja se posljednjih nekoliko decenija konstantno razvija i unapređuje na nivou Europske unije, a sve u cilju nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Kao što je već poznato, unutarnje tržište počiva na četiri ekonomske slobode, no da bi slobode kretanja roba i usluga bila ostvarene u punom opsegu, prava građana, koji djeluju na tržistu u cilju zadovoljenja osobnih potreba – potrošača, koji moraju biti zaštićena na istoj ili približno jednakoj razini. Iz tog razloga nezaobilazno je ukazati na položaj politike zaštite potrošača u primarnom, kao i u sekundarnom zakonodavstvu EU, budući da se kao osnovna mjera usklađivanja propisa država članica u ovoj oblasti koriste direktive. U fokusu pažnje bit će i pozitivna politika zaštite potrošača, imajući u vidu da je usklađivanje standarda zaštite prava i interesa potrošača neophodan preduvjet za uključivanje u zajednički tržišni prostor Europske unije. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c2afd64fdffdde12066cf4b86dae953d.docx 5164b8e9cb9107d2f301c0422b77c41d https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/964c6a61d6432b031fed1e0a9502228c.pdf da928de298b0318f78eec2ecb56875f5 PDF Text Text Dr Zoran Ponjavić, redovni profesor Mr Veljko Vlašković, asistent Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, R Srbija KONCEPT " NAJBOLJEG INTERESA DETETA" UNUTAR HAŠKE KONVENCIJE O GRAĐANSKOPRAVNIM ASPEKTIMA MEĐUNARODNE OTMICE DECE U radu će se analizirati odnos Haške Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece prema "najboljem interesu deteta", kao fundamentalnom principu porodičnog prava. Tačnije, ukazaće se na prostor koji navedena Konvencija ostavlja za ostvarivanje principa "najboljeg interesa deteta" unutar sopstvenog mehanizma primene. Premda doneta gotovo deceniju ranije od Konvencije o pravima deteta, Haška Konvencija je prepoznala potrebu da se "najbolji interes deteta" zaštiti na određen način. U tom smislu, Haška Konvencija konstituiše pravnu pretpostavku kako je u "najboljem interesu deteta" da se što hitnije vrati u državu uobičajenog boravišta. Individualizacija "najboljeg interesa deteta" se ostvaruje preko propisivanja izuzetaka od obaveza hitnog povratka deteta u vidu osnova za obaranje navedene pravne pretpostavke. U radu se ukazuje kako nacionalni organi koji odlučuju o povratku deteta uglavnom restriktivno primenjuju pomenute izuzetke kako ne bi urušili osnovni mehanizam Haške Konvencije. Međutim, od vremena donošenja navedene Konvencije, snaga principa "najboljeg interesa deteta" je značajno narasla, te se nacionalnim vlastima ostavlja sve više prostora da izuzetke od obaveze povratka deteta tumače šire i elastičnije, što može ozbiljno uzdrmati proceduralne ciljeve kojima Haška Konvencija teži. Ključne reči: Haška Konvencija, otmica deteta, najbolji interes deteta, pravna pretpostavka, izuzeci 1. Uvod Prekogranično odvođenje dece je složen problem, koji predstavlja izvor kako pravnih, tako i političkih sukoba među državama. Može se reći kako gotovo nijedna zemlja, niti nacija nije uspela da pomenuti problem izbegne. S obzirom na naglašen međunarodnopravni elemenat problema, postalo je jasno kako efikasan odgovor na prekogranično odvođenje dece može doći samo kao posledica zajedničke i usaglašene aktivnosti svih država na međunarodnom planu. Upravo takvi koordinirani napori iznedrili su Hašku Konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece (u daljem tekstu Haška Konvencija), usvojenu u Hagu 25. oktobra 1980. godine, kao prvi i najznačajniji međunarodni ugovor u domenu prekograničnog odvođenja dece 1. 1 Prema izveštaju The Hague Conference on Private International Law do sad ima ukupno 90 potpisnica ove Konvencije, dostupno na: www.hcch.net/index_en.php,14. 10. 2013. 32 �Navedena Konvencija se razlikuje od svih drugih u međunarodnom privatnom pravu po tome što njen cilj nije da unificira pravila u slučaju sukoba zakona, niti da uspostavi pravila u pogledu sukoba nadležnosti. Naprotiv, ona je instrument saradnje između država sa ciljem momentalnog povratka deteta.2 U Konvenciji se insistira na uspostavljanju ranijeg stanja koje je postojalo do momenta odvođenja deteta, tj. njegov povratak u uobičajeno mesto boravka, a tek potom na rešavanju spornih pitanja, koja se tiču, pre svega, vršenja roditeljskog prava.3 U svakom slučaju, nijedan drugi organ ne bi trebao rešavati pitanja vršenja roditeljskog prava, osim onog koji je nadležan u mestu uobičajenog boravišta deteta. Na ovaj način, uspostavljanjem pređašnjeg stanja, što je osnovni cilj Haške Konvencije, žele se obeshrabriti svi oni koji bi odvodili decu preko granice sa svim praktičnim i pravnim posledicama. Shodno tome Haška Konvencija nudi mehanizam kojim se savladavaju problemi koji nastaju kao posledica sukoba roditelja oko vršenja roditeljskog prava i odvođenja deteta u drugu državu. U ovom slučaju postoji potreba da se zaštiti dete kao prirodno najranjiviji i, po pravilu, posredni akter sukoba njegovih roditelja. U tom smislu, opravdano se može postaviti pitanje da li je povratak deteta uvek u "najboljem interesu deteta", što je jedan od osnovnih principa iz Konvencije o pravima deteta4, koji mora biti uvek primenjen u postupcima kada se odlučuje o njegovim pravima. Postoji realna bojazan da pozivanje na jedan ovakav krajnje neodređen i širok princip5 može postati za sud samo izgovor da ne primeni pravo,6 odnosno, zgodno opravdanje za svaku sudsku odluku, naročito onu kojom se odbija povratak deteta u zemlju u kojoj dete ima "uobičajeno boravište".7 U radu će biti izneti argumenti kojima se navedena bojazan potkrepljuje, čime se može dovesti u pitanje sistem ustanovljen Haškom 2 Fiorini, A., ‘Enlèvements internationaux d'enfants - solutions internationales et responsabilités étatiques’, McGill Law Journal, Vol. 51, No. 2, 2006, str. 279 - 326, na str. 283. 3 Pored ove Konvencije postoje i druge, regionalne, sa gotovo identičnim ciljevima. Kao što su Evropska Konvencija o priznanju i izvršenju odluka koje se tiču roditeljskog staranja i ponovnom uspostavljanju odnosa staranja, od 20. maja 1980., CETS 105; Međuamerička konvencija o međunarodnom povratku dece, od 15. jula 1989, OAS Treaty Series 70. 4 Konvenciju je ratifikovala SFRJ (Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 15/90), a preuzela SRJ (Službeni list SRJ, br. 4/96 i 2/97). 5 Pogotovo ako se uzme u obzir da se pravna norma zasnovana na "najboljem interesu deteta" pre podseća na jednu socijalnu paradigmu a ne na konkretnu pravnu normu. See Elisa Pérez-Vera, E., Explanatory Report on the 1980 Hague Child Abduction Convention, para. 21. available at: www.hcch.net/upload/expl28.pdf, 18. 10. 2013. 6 Da parafraziramo reči Profesorice Rubellin Devichi koja je davno napisala « donner au juge le droit de se déterminer en fonction de l’intérêt de l’enfant, c’est lui donner le droit de ne pas appliquer le droit"; Rubellin Devichi, J., "Le principe de l'intérêt de l'enfant dans la loi et la jurisprudence françaises", Revue française des affaires sociales, Vol. 48, No. 4, 1994, str. 157193, na str. 163. 7 Prema čl. 3.st.1. radne verzije Zakona o građanskopravnoj zaštiti od nezakonitog prekograničnog odvođenja i zadržavanja koji je izradilo Ministarstvo pravde Republike Srbije "pod uobičajenom boravištem deteta, u smislu ovog zakona, podrazumeva se mesto u kojem je dete integrisano u društvenu i porodičnu sredinu". O pomenutoj radnoj verziji detaljno videti: Kovaček - Stanić G., "Porodičnopravni aspekti međunarodne, roditeljske otmice dece", Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 2/2012, str. 74 - 94. 33 �konvencijom. Oni se uglavnom zasnivaju na odlukama nacionalnih sudova država potpisnica Haške konvencije. Materija će se izložiti u tri celine, u kojima je prikazan mehanizam primene "najboljeg interesa deteta" unutar Haške Konvencije. Shodno tome, najpre će biti reči o potrebi da se unutar Haške konvencije obezbedi prostor za primenu principa "najboljeg interesa deteta" i načina na koji to navedeni međunarodni ugovor čini. Potom će se u drugom delu rada analizirati iskazivanje navedenog principa kroz opštu pravnu pretpostavku o povratku deteta u državu uobičajenog boravišta. U trećem delu, razmotriće se osnovi za obaranje pravne pretpostavke o "najboljem interesu deteta", koje Haška konvencija daje u obliku izuzetaka od obaveze povratka deteta. 2. Prostor za "najbolji interes deteta" unutar Haške Konvencije Haška Konvencija o prekograničnom odvođenju dece se često ističe kao izuzetno uspešan primer međunarodne saradnje8, čija osnovna vrednost proističe iz jednostavnosti obaveza koje propisuje.9 Naime, kao što je rečeno, čitavo zdanje navedenog međunarodnog ugovora počiva na pretpostavci kako se štetne posledice prekograničnog odvođenja dece mogu najdelotvornije ublažiti hitnim povratkom nezakonito odvedenog ili zadržanog deteta u državu gde se nalazi uobičajeno boravište deteta.10 Pri tome, sudski ili administrativni organ koji donosi odluku o povratku deteta ne može zadirati u vršenje roditeljskog prava, jer se odluka o tome prepušta pravnom sistemu države sa kojom su dete i njegova porodica najneposrednije povezani, odnosno državi mesta uobičajenog boravišta deteta.11 Međutim, bez obzira na veliku operativnu moć Haške Konvencije, o pomenutom međunarodnom ugovoru ne treba suditi isključivo na osnovu broja dece koja su vraćena u države uobičajenog boravišta i brzini njihovog povratka.12 Drugim rečima, ne sme se dozvoliti da se dete kao pravni subjekt izgubi i učini nevidljivim unutar mehanizma Haške Konvencije. Naime, osnovna svrha navedene Konvencije ostvaruje se u neizbežnoj senci jednog drugog cilja, zaštite "najboljeg interesa deteta". U kontekstu principa "najboljeg interesa deteta ", brzina i pragmatičnost Haške Konvencije suočavaju se sa ozbiljnim testom, s obzirom da navedeni princip nameće usaglašavanje ili čak podređenost interesa ostalih pravnih 8 Herring, J., Family Law, Pearson Education Limited, Harlow, 2007, str. 537. Lowe N; Douglas, G., Bromley's Family Law, Oxford University Press, Oxford/New York, 2007, str. 631. 10 Murphy, J., International dimensions in family law, Manchester University Press, Manchester, 2005, str. 213. 11 Videti: čl. 1. i 2. Haške Konvencije; U ovom smislu: Roszkowski v. Roszkowska, 274 N.J. Super. 620, 644 A.2d 1150 (Ch. Div. 1993), HC/E/USs 238; W.(V.) v. S.(D.), (1996) 2 SCR 108, (1996) 134 DLR 4th 481, HC/E/CA 17; Supreme Court of Finland: KKO:2004:76, HC/E/FI 839. 12 Schuz, R., ‘The Hague Child Abduction Convention: Family Law and Private International Law’, International and Comparative Law Quarterly, Vol. 44, No. 4, 1995, str. 771-802, na str. 771. 9 34 �subjekata interesima deteta.13 Sa druge strane, ne može se izbeći utisak kako su u prvom planu Haške Konvencije prava i interesi roditelja,14 dok se interes deteta nastoji, često veštački, uklopiti u mehanizam primene pomenutog međunarodnog ugovora. Zbog toga osnovni problem primene principa " najboljeg interesa deteta" u okvirima Haške Konvencije predstavlja ostvarivanje ravnoteže između hitnog povratka deteta u slučaju prekograničnog odvođenja, uz uvažavanje pravnog poretka države uobičajenog boravišta deteta, i poštovanja principa koji zahteva prilagođavanje interesa svih ostalih pravnih subjekata interesu deteta. Ravnoteža je nužna kako bi se u izvesnom smislu postigao kompromis između ciljeva Haške Konvencije i principa "najboljeg interesa deteta", koji je navikao biti gospodar, a ne sluga u pravnim odnosima koji se na bilo koji način tiču dece. Tvorci Haške Konvencije su ostavili izvestan prostor u kome bi unutar mehanizma za brzi povratak deteta bilo mesta i za sagledavanje "najboljeg interesa deteta". Međutim, sve i da tako nisu postupili, pomenuti prostor bi se morao naći, jer bi u suprotnom Haška Konvencija teško mogla opstati na pravnoj sceni. Bez obzira na efikasnost Konvencije na polju međunarodnog privatnog prava, nije moguće zaobići "najbolji interes deteta" kao osnovni princip porodičnog prava u čiji domen pomenuti međunarodni ugovor neminovno zalazi.15 Iz tog razloga, u narednom delu će se razmotriti šta Haška Konvencija nudi principu "najboljeg interesa deteta" i šta pomenuti princip od Haške Konvencije traži. U vreme donošenja Haška Konvencije, princip "najboljeg interesa deteta" je već bio prisutan u tekstu jednog međunarodnog ugovora globalnog značaja, Konvencije o elimnisanju svih oblika diskriminacije žena,16 premda pomenuti međunarodni ugovor još uvek nije bio stupio na snagu. Ipak, najznačajniju formulaciju navedenog principa sadrži Konvencija UN o pravima deteta iz 1989. godine (KPD).17 Tako se navedenom Konvencijom proklamuje kako će "u svim postupcima koji se tiču dece, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne ustanove socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela, najbolji interes deteta biti od prvenstvenog značaja".18 Na ovaj način, princip "najboljeg interesa deteta" je postao višestruko snažniji u odnosu na vreme kada je usvojena Haška Konvencija. Najpre, domašaj pomenutog principa je sa relativno uskog domena vršenja roditeljskog prava proširen na sve pravne odnose od neposrednog ili posrednog značaja za dete. Dalje, princip "najboljeg interesa deteta" se sada počeo ostvarivati u jednom 13 U zavisnosti da li se u zakonodavstvu države uobičajenog boravišta deteta primenjuje koncepcija o ‘prvenstvenom’ ili ‘vrhunskom značaju’ najboljeg interesa deteta prilikom odlučivanja o pitanjima iz domena vršenja roditeljskog prava. 14 Caldwell, J., ‘Child welfare defences in child abduction cases - some recent developments’, Child and Family Law Quarterly, Vol. 13, No. 2, 2001, str. 121-136, na str. 121. 15 Schuz, R., loc. cit, str. 772. 16 Čl. 16. st. 1. (f). Konvencije Ujedinjenih Nacija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, od 18. decembra 1979, UNTS 1249. 17 Konvencija Ujedinjenih Nacija o pravima deteta, od 20. novembra 1989, UNTS 1577. 18 Čl. 3. st. 1. KPD. 35 �posebnom kontekstu, koga karakterišu prava deteta kao posebna kategorija ljudskih prava. Tako je dete postalo centralna figura porodičnopravnih odnosa, a roditeljsko pravo se transformisalo u roditeljsku dužnost, odnosno odgovornost. 3. Povratak deteta u državu uobičajenog boravišta kao osnov pravne pretpostavke o "najboljem interesu" deteta Zbog nesumnjivih vrednosti Haške Konvencije, bilo je potrebno naći prostor za primenu "najboljeg interesa deteta" unutar granica pomenute Konvencije. Tako se prvi i jedini jasno ocrtan trag prisustva "najboljeg interesa deteta" prepoznao u preambuli Haške Konvencije, prema kojoj su "državeugovornice u snažnom uverenju da je interes dece od vrhunskog značaja u odnosima koji se tiču vršenja roditeljskog prava". 19 Ipak, u pomenutoj preambuli se govori o "interesu dece" kao određene društvene grupe, a ne "interesu deteta", kao individualnog pravnog subjekta.20 Međutim, neodređenost sadržine "najboljeg interesa deteta" upravo proističe iz okolnosti da je navedeni princip individualističkog karaktera, čiju sadržinu oblikuje svaki pojedinačni slučaj. Iz tog razloga je moć diskrecije organa koji primenjuju princip "najboljeg interesa deteta" tako velika. Kako bi se navedeni problem otklonio, u jednom delu literature,21 ali i sudske prakse država-ugovornica22 govori se o pojmu "najboljeg interesa dece", koji predstavlja okvir za princip"najboljeg interesa deteta". Tako se smatra kako "najbolji interes" dece u potpunosti odražava osnovni cilj Haške Konvencije da se deca što hitnije vrate u državu njihovog uobičajenog boravišta.23 Na taj način umanjuju se štetne posledice odvođenja dece i odvraćaju roditelji koji razmišljaju preduzeti tako nešto.24 Dakle, interes pojedinačnog deteta se u izvesnom smislu prinosi na oltar interesima dece kao grupe.25 Argumentaciju za tezu o postojanju pojma "najboljeg interesa dece" naizgled nudi osnovna formulacija principa "najboljeg interesa deteta" iz KPD gde se, između ostalog, navodi kako su i zakonodavna tela dužna poštovati navedeni princip.26 Kako zakonodavna tela, po pravilu, donose pravne akte koji sadrže opšte pravne norme, jasno je kako je njihova aktivnost može biti 19 Videti: preambulu Haške Konvencije. Videti: Idem. 21 Videti: Schuz (1995), loc.cit., p.774; Herring, op.cit., str. 533 - 534; N. Lowe; Douglas,G, op.cit., str. 631 - 632. 22 Preambula govori o "interesima dece" uopšte, a ne o "najboljem interesu" konkretnog deteta pred sudom. Thomson v. Thomson [1994] 3 SCR 551, 6 RFL (4th) 290, HC/E/CA 11. 23 Videti: Schuz, R., ‘The Hague Abduction Convention and Children's Rights’, Transnational Law & Contemporary Problems, Volume 12, No. 2, 2002, str. 393-452, na str. 398. 24 Schuz (1995), loc.cit., p. 775 - 776. Nemački pravnik Kurt Siehr ističe kako ovakva generalna politika nema ništa zajedničko sa "najboljim interesom deteta" u konkretnom slučaju; Siehr, K., "The 1980 Hague Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction: Failures and Successes in German Practice", International Law and Politics, Vol. 33, No. 1, 2000, str. 207-220, na str. 218. 25 Ibidem, str. 776. 26 Videti: čl. 3. st. 1. KPD. 20 36 �usmerena samo na decu kao društvenu grupu, a ne na svako pojedinačno dete. Međutim, aktivnost zakonodavnih organa nema za cilj određivanje sadržine "najboljeg interesa deteta", već davanje smernica onim pravnim subjektima koji neposredno uobličavaju sadržinu navedenog principa (sudovi, administrativni organi). Tačnije, zakonodavac ne može odrediti kakav će biti "najbolji interes deteta" u svakom konkretnom slučaju, ali može kroz opšta pravna pravila ustanoviti odgovarajuće pretpostavke koje bi važile u korist "najboljeg interesa deteta". Pomenute pretpostavke, kao što je rečeno, imaju za cilj olakšati primenu principa "najboljeg interesa deteta", ali i umanjiti diskreciju pravnih subjekata koje navedeni princip primenjuju.27 Shodno tome, ne može se govoriti o "najboljem interesu dece", nego o načinu da se "najbolji interes deteta" iskaže kroz odgovarajuću pretpostavku. Dakle, preambulom Haške Konvencije se uspostavlja pravna pretpostavka kako je u "najboljem interesu deteta" u slučaju nezakonitog prekograničnog odvođenja da bude vraćeno u državu uobičajenog boravišta. Izuzeci od navedene opšte obaveze povratka deteta nisu ništa drugo nego osnovi za obaranje pomenute pretpostavke. S obzirom da iskazivanje "najboljeg interesa deteta" putem pretpostavki sužava diskrecioni prostor pravnih subjekata koji navedeni princip primenjuju, pomenuti izuzeci predstavljaju preostali diskrecioni prostor za individualnu, odnosno istinsku primenu "najboljeg interesa deteta". Iz tog razloga se ostvarivanje koncepta "najboljeg interesa deteta" unutar Haške Konvencije može sagledati jedino kroz odnos između opšte pretpostavke o obavezi povratka deteta i osnova za obaranje pomenute pretpostavke, odnosno izuzetaka od obaveze da se dete što hitnije vrati u državu uobičajenog boravišta. 4. Osnovi za obaranje pretpostavke o "najboljem interesu deteta" iz Haške Konvencije 4.1. Dovođenje deteta u "nepodnošljivu situaciju" Dugo je prisutna praksa da se svi navedeni izuzeci od obaveze hitnog povratka deteta restriktivno primenjuju.28 Postoji, ne bez razloga, strah kako bi 27 Iskazivanje "najboljeg interesa deteta" kroz odgovarajuće pretpostavke predstavlja najstariji pristup problemu sadržine navedenog principa. Na primer, u vreme nastanka koncepta "najboljeg interesa deteta", postojala je pretpostavka kako otac najbolje zna šta je u interesu deteta. Videti: Van Krieken, R., "The 'Best Interests of the Child' and Parental Separation: On the 'Civilizing of Parents' ", The Modern Law Review, Volume 68, No. 1, 2005, str. 25-48, na str. 28. Kroz evoluciju pojedinih pretpostavki može se pratiti i razvoj principa "najboljeg interesa deteta". Ipak, glavni nedostatak navedenog pristupa problemu sadržine "najboljeg interesa deteta" jeste odsustvo elastičnosti potrebne kako bi se ispratile burne i neprekidne promene koje su zahvatile pravne odnose koji se tiču deteta. 28 Tako je u jednoj starijoj, ali uticajnoj odluci procenjeno kako će samo u najređim slučajevima razdvajanje deteta od roditelja koji ga je odveo i novog okruženja dostići nivo povrede koji traži Hague Convention. Videti: Thomson v. Thomson [1994] 3 SCR 551, 6 RFL (4th) 290; U jednoj drugoj odluci se u kontekstu dovođenja deteta u "nepodnošljivu situaciju" navodi kako je reč "nepodnošljiva" tako jaka po svom smislu i značenju da postavlja lestvicu za primenu navedenog 37 �slobodnija upotreba navedenih pravila predstavljala svojevrsnog "trojanskog konja" unutar Haške Konvencije, koji bi mogao urušiti i obesmisliti čitav mehanizam navedenog međunarodnog ugovora. Od svih navedenih izuzetaka, pojedini teoretičari se najviše pribojavaju upravo "nepodnošljive situacije" kao osnova za odbijanje povratka deteta, smatrajući kako se pomenutim izuzetkom otvara Pandorina kutija.29 Pravna pretpostavka kako je u "najboljem interesu deteta" da se što pre vrati u državu uobičajenog boravišta, u praksi se najčešće obara upravo zbog procene kako bi se dete povratkom dovelo u "nepodnošljivu situaciju".30 Treba reći kako se u literaturi umesto pomenutog izuzetka često navodi postojanje "ozbiljnog rizika od povrede deteta" kao osnov za donošenje odluke o odbijanju povratka u državu uobičajenog boravišta.31 Međutim, navedeni razlog je samo uzrok koji dovodi do posledice, odnosno do "nepodnošljive situacije za dete". Drugim rečima, u situacijama kada se utvrdi "ozbiljan rizik od povrede deteta", nije potrebno dokazivati kako je nastupila "nepodnošljiva situacija" po dete. Tvorci Haške Konvencije su izričito utvrdili postojanje uzročno-posledične veze između "ozbiljnog rizika od povrede deteta" i "nepodnošljive situacije" u koju bi se dete u takvim okolnostima dovelo. Na to ukazuje i formulacija navedenog pravila iz Haške Konvencije gde se navodi kako država u koju je dete odvedeno nije dužna vratiti dete ako "postoji ozbiljan rizik da će povratak dete izložiti fizičkoj ili psihičkoj povredi ili na drugačiji način dovesti dete u nepodnošljivu situaciju".32 Izrazi "ozbiljan rizik" i "nepodnošljiva situacija" sugerišu kako put do osporavanja pretpostavke o "najboljem interesu deteta" iz Haške Konvencije nije ni malo lak, te da je prag dokazivanja veoma visok. Najčešće, u odbranu odvođenja roditelj pokušava da drugog roditelja (koji zahteva povratak) predstavi kao nepodobnog po dete. Roditelj koji traži povratak deteta govori o "kidnapovanju" na šta drugi odgovara da život sa njim za dete predstavlja "ozbiljan rizik", da će povratak dete dovesti u "nepodnošljivu" situaciju. Onaj roditelj koji osporava povratak često želi predstaviti dete kao "ozbiljnu" žrtvu nasilja čiji je položaj "nepodnošljiv" za šta optužuje drugog roditelja. Kada se radi o "ozbiljnoj opasnosti" na prvom mestu treba istaći fizičku opasnost po dete, koje neće biti vraćeno u zemlju u kojoj besni građanski rat ili postoji stalna opasnost od nasilja. Pri tome, postojanje fizičke ili psihičke opasnosti se mora odnositi konkretno na dete čiji se povratak traži, a ne generalno na kontekst u kojem živi određena populacija.33 U ovom slučaju interes deteta da ne bude odvedeno iz uobičajenog mesta boravka bez garancija stabilnosti u novoj situaciji mora ustuknuti pred primarnim interesom svakog lica da ne bude izloženo fizičkoj ili psihičkoj opasnosti ili da bude dovedeno u izuzetka visoko. Videti: Re S. (A Child) (Abduction: Grave Risk of Harm) [2002] EWCA Civ 908, HC/E/UKe 469. 29 Videti: Siehr, K., loc. cit., str. 215 - 216. 30 Čl. 13. st. 1 (b). Haške Konvencije. 31 Videti: Caldwell, loc. cit ., str. 124. 32 Čl. 13. st. 1 (b). Haške Konvencije 33 N° 03/3585/A, Tribunal de première instance de Bruxelles, HC/E/BE 547. str. 516. 38 �nepovoljan položaj. 34 Ali, pored tih spoljnih događaja od rizika koji je "objektivan", ta nepovoljna situacija može biti i subjektivna. U ovom smislu i roditelj koji zahteva povratak može biti opasnost, ukoliko je bio nasilan prema detetu. U sudskoj praksi se ovaj izuzetak vrlo usko tumači kako ne bi ostao "mrtvo slovo na papiru", tj. nije dovoljan jedan, izolovan akt nasilja, već kontinuirano nasilje u prošlosti i opasnost ponavljanja u budućnosti da bi se mogao odbiti zahtev za povraćaj deteta po ovom osnovu.35 Dakle, standard dokazivanja "nepodnošljive situacije" je generalno vrlo visok. Sudovi u Velikoj Britaniji36, Austriji,37 Australiji,38 Kanadi,39 Novom Zelandu,40 Nemačkoj41 i SAD42 oklevaju da odbiju povratak deteta u slučaju nasilja u porodici. U sudskoj praksi SAD traži se da tvrdnje iz čl.13.st.1.b budu dokazane na "jasan i ubedljiv"43 način saglasno zakonskim pravilima. Pri tome sudovi ili ignorišu izraz "nepovoljna situacija" iz čl.13.st.1.b, i svoje odluke baziraju uglavnom na dokazivanju postojanja "ozbiljne opasnosti od fizičkih i psihičkih povreda", ili je podvode pod izraz "ozbiljna opasnost od fizičkih ili psihičkih povreda.44 Sudovi u Engleskoj i Velsu vrlo restriktivno interpretiraju izuzetak iz čl.13.1b. Oni, slično američkim sudovima, zahtevaju da dokazi budu 34 U ovom smislu: Pérez-Vera, E., Explanatory Report on the Hague Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction; United Nations Convention on the Rights of the Child, str. 433. Dostupno na: www.hcch.net/upload/expl28.pdf. 35 Videti: DOMESTIC AND FAMILY VIOLENCE AND THE ARTICLE 13 “GRAVE RISK” EXCEPTION IN THE OPERATION OF THE HAGUE CONVENTION OF 25 OCTOBER 1980 ON THE CIVIL ASPECTS OF INTERNATIONAL CHILD ABDUCTION: A REFLECTION PAPER,(drawn up by the Permanent Bureau) str.18; dostupno na: www.hcch.net/upload/wop/abduct2011pd09f.pdf. 36 Odluka Apelacionog suda u slučaju Re S. (A Child) (Abduction: Grave Risk of Harm) [2002] EWCA Civ 908, HC/E/UKe 469. 37 Odluka Vrhovnog suda Austrije u predmetu 4Ob1523/96, Oberster Gerichtshof, HC/E/AT 561. 38 Director-General Department of Families, Youth and Community Care and Hobbs, 24 September 1999, Family Court of Australia (Brisbane), HC/E/AU 294. Premda, može se reći da stavovi sudova u ovoj zemlji donekle variraju. Tako je u jednom slučaju sud odbio povratak deteta smatrajući da su ispunjeni uslovi koji se zahtevaju u čl. 13, al. 1. b. Sud konstatuje da bi povratak deteta (2. godine) u SAD predstavljlo ozbiljnu opasnost za njega što bi ga dovelo u nepodnošljivu situaciju budući da bi se vratilo samo jer majka odbija da se vrati. State Central Authority of Victoria v. Ardito, 29 October 1997, Family Court of Australia (Melbourne), HC/E/AU 283. 39 Odluka Apelacionog suda u Kvebeku u slučaju M.G. v. R.F., [2002] R.J.Q. 2132, HC/E/CA 762 40 Odluka Višeg suda (Auckland), K.S. v. L.S. [2003] 3 NZLR 837, HC/E/NZ 770. U ovom slučaju jedan od sudija naglašava da se izuzetak iz čl.13,1b odnosi na dete i interesuje se za izuzetne situacije ili bilo koje druge kod drugih lica, pa i roditelja koji je dete odveo, izuzev ako to ne pogađa dete. U ovom slučaju majka je odvela dete iz Australije na Novi Zeland gde joj je potom otkriven kancer. Pravdajući se potrebom da nastavi tretman lečenja u toj zemlji odbila je povratak deteta. 41 Odluka Oberlandesgericht Dresden (Higher Regional Court, 10 UF 753/01, Oberlandesgericht Dresden, HC/E/DE 486. Premda su sudovi u Nemačkoj u ranijem periodu bili skloni liberalnijem tumačenju izuzetka iz čl.13.b. Videti: 17 UF 260/98, Oberlandesgericht Stuttgart, HC/E/DE 323. 42 Odluka Vrhovnog suda Konektikata, Judicial District of Hartford, Panazatou v. Pantazatos, No. FA 960713571S (Conn. Super. Ct. Sept. 24, 1997,HC/E/USs 97 43 Caro v. Sher, 296 N.J. Super. 594, 687 A.2d 354 (Ch. Div. 1996), HC/E/USs 100 44 Navedeno prema: Weiner, M. H., ‛Intolerable situations and counsel for children: Following Switzerland's example in Hague abduction cases’, American University Law Review, Vol. 58, No. 2, pp. 334-403, at p. 345. 39 �"jasni i neoborivi".45 Na tom pravcu stoje i sudovi u Srbiji, gde iz jedne odluke Višeg suda u Valjevu proizilazi kako je ocena o ispunjenosti uslova za odstupanje od dužnosti vraćanje deteta izuzetna i "mora biti zasnovana na nedvosmislenim i čvrstim dokazima".46 Osnovni cilj navedenog pristupa jeste da onaj ko je dete odveo ne izvuče nikakvu korist iz svog nezakonitog akta i da ne može računati da će posledica toga odvođenja biti stvaranje "ozbiljnog rizika" ili "nepodnošljive situacije" u slučaju povratka. Očigledno da pojedine zemlje kroz visoke standarde dokazivanja "nepodnošljive situacije" teže ka što restriktivnijoj primeni izuzetka iz čl.13. Oni, pri tome, smatraju da se najbolji interes deteta štiti upravo njihovim povratkom u zemlju uobičajenog boravišta. Pored ovoga, neke od njih, kao što to rade australijski sudovi, takav stav opravdavaju i tvrdnjom da „oni smatraju da se vrši povratak u zemlju uobičajenog boravišta, a ne jednom licu ili posebnom regionu“.47 Istovremeno, sudovi na Novom Zelandu smatraju da naredba za povratak deteta u jednu zemlju nije naredba za vraćanje deteta roditelju i da ono ostaje pod odgovornošću centralnog organa u toj drugoj zemlji.48 Ipak, neke druge zemlje, kao što je Francuska, naklonjene su jednom širem tumačenju navedenih izuzetaka iz čl.13.1.b.49 Ovakav stav proističe najviše iz činjenice da sudovi, kao što je rečeno, navedene izuzetke iz čl.13.st.1b tumače iz ugla najboljeg interesa deteta.50 U Konvenciji se ne definiše "nepodnošljiva situacija". Međutim izraz "ozbiljna opasnost" sugeriše da je polje primene prilično usko i da najviše podseća na objektivni osećaj da bi za dete povratak bio nepodnošljiv.51 Zbog teškoće oko tumačenja izraza "nepodnošljiva situacija" Švajcarska je 45 Re C. (Abduction: Grave Risk of Psychological Harm) [1999] 1 FLR 1145, Fam Law 371, HC/E/UKe 269. Slično je postupio i Savezni ustavni sud Nemačke kada je istakao kako "only unusually severe endangerment of a child's welfare, which appears to be substantial, specific and current, precludes a child's return. Hardship for the abducting parent generally does not constitute such prejudice. 2 BvR 1206/98, Bundesverfassungsgericht, 29.10.1998, HC/E/DE 233 46 Viši sud u Valjevu, u odluci 23/11, nije uzeo u obzir nasilje koje je učinjeno prema roditelju koji je dete odveo, iako značajna istraživanja u društvenim naukama pokazuju da "postoji velika povezanost između partnerskog nasilja i problema dece, čak i onda kada ona nisu direktne žrtve. U tom smislu, Wolfe, D. A., Crooks, C. V, Lee, V., McIntyre-Smith, A. and Jaffe, P. G., "The Effects of Children's Exposure to Domestic Violence: A Meta-Analysis and Critique", Clinical Child and Family Psychology Review, Vol. 6, No. 3, 2003, str. 171-187, na str. 182. ; Edleson, J.L.,“Children's Witnessing of Adult Domestic Violence", Journal of Interpersonal Violence, Vol. 14, No. 8, str. 839-870, na str. 860-861 ; Edleson, J. L., “The Overlap Between Child Maltreatment and Woman Battering”, Violence Against Women, Vol. 5, No. 2, 1999, str. 134154, na str. 145. 47 Kay, J., Australian journal of family law, novembre 2005, volume 19; Navedeno prema: J. Gillen, loc. cit, str. 34-35. 48 Gillen, loc. cit., str. 34-35. 49 Kasacioni sud , Cass Civ 1ère 25 janvier 2005 (N° de pourvoi : 02-17411), HC/E/FR 708 50 Videti: Vassallo, B., Présentation des instruments internationaux de coopération concernant l’enfance : conventions de la Haye sur les déplacements illicites d’enfants et sur l’adoption internationale, Bruxelles II bis. Available at: www.ahjucaf.org/Presentation-des-instruments.html. 51 Weiner, loc. cit., str. 375. 40 �međunarodnoj zajednici predložila usvajanje jednog posebnog pravnog akta.52 Kako u tome nije uspela, Švajcarskoj je ostalo da svoje savezno zakonodavstvo o prekograničnom odvođenju dece prilagodi principu "najboljeg interesa deteta". Tako je pomenuta država 21. decembra 2007. godine usvojila zakon o međunarodnom odvođenju dece i haškim konvencijama o zaštiti dece i odraslih kojim su određeni neki pojmovi iz Haške konvencije. 53 Shodno tome, u čl. 5 precizira kriterijum "nepodnošljivosti" iz čl.13.st.1. b, gde se kaže da ona postoji: a) kada smeštaj kod roditelja koji traži povratak očigledno nije u interesu deteta, b) kada roditelj koji traži povratak deteta s obzirom na okolnosti slučaja očigledno nije u stanju da se stara o detetu u državi gde ono ima uobičajeno mesto boravka (ili se iz opravdanih razloga od njega ne može zahtevati da tako postupi), ili c) kada smeštaj kod trećih lica nije u najboljem interesu deteta. 54 Posebno je pitanje kako tretirati situaciju kada je roditelj koji je odveo dete u opasnosti, a ne direktno dete. Kako uostalom razlikovati fizičku opasnost ili psihičku traumu koja se pričinjava detetu od one koja se čini roditelju. Zar ne postoji psihičko nasilje nad detetom ako svakodnevno posmatra kako jedan roditelj fizički zlostavlja drugog? Što se tiče uporednog prava situacija je vrlo različita i ne postoji uvek isti stav, čak i u okvirima iste države. Tako je u jednom slučaju Parsons c. Styger,55 doneta odluka o povratku deteta iz Kanade u Kaliforniju (SAD) budući da je nasilje od strane muža bilo upereno prema supruzi a ne detetu. Istovremeno, majka nije pružila dovoljno uverljive dokaze o nasilju prema njoj. Međutim u jednom drugom vrlo poznatom slučaju Pollastro c. Pollastro isti sud je odbio povratak deteta jer je majka, koja je dete odvela, uspela dokazati da je bila žrtva nasilja od strane muža.56 Prema ovoj odluci nasilje jednog roditelja prema drugom može dovesti dete u situaciju fizičke ili psihičke opasnosti čak i u situaciji kada se nasilje ne koristi direktno protiv njega. Počevši od ove odluke 52 Neposredni povod je bio “the Wood case”. U ovom slučaju majka je svoje dvoje dece odvela iz Australije u Švajcarsku. Pošto je slučaj otkriven deca su joj oduzeta i smeštena u instituciju na godinu dana do povratka u Australiju. Kada je došlo vreme za povratak deca su prisilno uvedena u avion. Po dolasku u Australiju deca su ponovo smeštena u hraniteljsku porodicu budući da se otac nije mogao starati o njima. Majka se nije vratila u Australiju da ne bi bila krivično gonjena zbog otmice dece. U međuvremenu deca su promenila nekoliko hraniteljskih porodica. Konačno je australijski sud odlučio da se majci poveri vršenje roditeljskog prava i deca su vraćena u Švajcarsku. Ukratko deca su bila kod majke kao i pre otpočinjanja postupka za povratak, ali su preživela veliki stres tokom trajanja postupka. 53 Zakon je dostupan na: www.admin.ch/ch/f/ff/2008/33.pdf. Za vreme zasedanja 5.sednice Specijalne Komisije Haške konvencije švajcarska delegacija je predložila ovaj tekst kao dopunu čl.13.st.b. Velikom većinom predlog je odbačen najviše zbog korišćenja izraza "najbolji interes deteta". To je protumačeno kao prvi korak ka širokom tumačenju navedenog izuzetka iz čl.13. SAD su smatrale da se upravo najbolji interes deteta ostvaruje kroz njegov povratak. Videti: Weiner, loc. cit., str. 339-340. 54 Upravo se na ovaj zakon pozvao Švajcarski federalni sud u jednoj od najnovijih odluka koje se tiču povratka deteta. Videti: 5A_479/2012, IIe Cour de droit civil, arrêt du TF 13 juillet 2012, HC/E/CH 1179. 55 U pitanju je odluka Vrhovnog suda Ontaria : Parsons v. Styger (1989), 67 O.R. (2d) 1 (L.J.S.C.), aff’d (1989) 67 O.R. (2d) 11 (C.A.), HC/E/CA 16. 56 Pollastro v. Pollastro [1999] 45 R.F.L. (4th) 404 (Ont. C.A.), HC/E/CA 373. 41 �sudovi u Kanadi sve više prihvataju ideju da ozbiljan rizik po fizičko i psihičko stanje roditelja predstavlja takođe ozbiljan rizik za dete što opravdava primenu izuzetka iz čl13.st.1b.57 4. 2. Protivljenje deteta povratku u državu uobičajenog boravišta Kada je u pitanju protivljenje deteta povratku, treba reći da se ovaj izuzetak često kombinuje sa drugim.58 Konvencija o pravima deteta garantuje detetu koje je sposobno da formira mišljenje pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koje ga se tiču.59 Mišljenje deteta, kao i u svim drugim postupcima, biće uzeto u obzir pod uslovom da je dete sposobno formirati mišljenje. Pri tome, od "najboljeg interesa deteta" zavisi kakav će se značaj dati mišljenju deteta, odnosno hoće li se navedeno mišljenje usvojiti. Tvorci Haške konvencije bili su svesni značaja mišljenja deteta prilikom donošenja odluke o povratku u slučajevima prekograničnog odvođenja.60 Tako, prema pomenutom međunarodnom ugovoru, "sudski ili administrativni organ može odbiti da naloži povratak deteta ako utvrdi kako se dete protivi povratku i da je dostiglo uzrast i stepen zrelosti u kojem je opravdano uzeti u obzir njegovo mišljenje".61 Treba reći da, za razliku od Pravila Brisela 2 bis,62 Haška konvencija ne priznaje izričito pravo deteta da bude saslušano. Ipak, iako se u Haškoj konvenciji ne pravi aluzija na potrebu direktnog saslušanja deteta, može se reći da su upravo ovi izuzeci inspirisani potrebom zaštite "najboljeg interesa deteta."63 Utvrđivanje ovog interesa bez mišljenja deteta teško da je moguće. 57 Videti: Apelacionog suda Kvebeka (Kanada), N.P. v. A.B.P., [1999] R.D.F. 38 (Que. C.A.), HC/E/CA 764. 58 Najčešće se smatra kako jasno iskazano protivljenje deteta povratku može značiti kako bi se dete dovelo u "nepodnošljivu situaciju ukoliko bi se vratilo u državu uobičajenog boravišta. See, for example: The Ontario Court v. M. and M. (Abduction: Children's Objections) [1997] 1 FLR 475, [1997] Fam Law 227, HC/E/UKe 33; Re T. (Abduction: Child’s Objections to Return) [2000] 2 FCR 159, HC/E/UKe 270. 59 Videti: čl. 12. KPD. 60 Videti, na primer slučaj W. v. W. 2003 SCLR 478, HC/E/UKs 508, gde škotski sud u kontekstu protivljenja deteta od 9 godina navodi da ukoliko je stav deteta sasvim definisan i snažno iskazan, predstavlja važan faktor u vršenju sudske diskrecije. Razlozi zbog koji dete nije htelo da se vrati u Australiju bili su: očevo ponašanje prema njoj i njenoj sestri bliznakinji dok su živeli u Australiji, strah da ne budu razdvojene od majke, želja da nastavi školovanje u Škotskoj. 61 Čl. 13. Haške Konvencije. 62 Ova Pravila je doneo Savet Evropske Unije. U Uredbi Saveta (EC) No 2201/2003 (Brussels II bis) u čl. 11. st. 2. predviđa se mogućnost da dete bude saslušano prilikom primene odredbi čl. 12 i 13. Haške Konvencije, izuzev ako bi to bilo nesaglasno sa njegovim godinama i njegovom zrelošću. Pravo deteta da slobodno izrazi svoje mišljenje predviđeno je i u Povelji o osnovnim slobodama Evropske Unije (2000/C 364/01) u čl. 24. st. 1. 63 U prilog tome govori i sudska praksa. Tako, u obrazloženju odluke u slučaju Director General, Department of Community Services v. De Lewinski (1996) FLC 92-674, sudija Nicholson CJ navodi: "politika Konvencije se ne podriva saslušanjem onoga što dete ima reći i doslovnim shvatanjem izraza ''protivljenje''. To je zbog toga što sud treba načiniti kritičku procenu u pogledu uzrasta i zrelosti deteta, te da li se u okolnostima konkretnog slučaja može vršiti diskreciono ovlašćenje kojim se odbija povratak deteta." [[1996] FLC 92-674 at 83,017]. 42 �Bez obzira što je postupak hitan, budući da mora biti pravnosnažno okončan za šest nedelja, u slučajevima kada se ističe jedan od razloga za odbijanje zahteva za povraćaj mora se sprovesti dokazni postupak. U ovom pogledu u sklopu postupka mora se saslušati i dete, bez obzira što sud ne rešava meritorno pitanje vršenja roditeljskog prava.64 Pored ovoga, na ovaj način se prihvata mogućnost da mišljenje deteta o svom povratku ili nepovratku može biti odlučujuće u situaciji ako po mišljenju suda ima dovoljno godina i ako je dovoljno zrelo. Detetu je tako data mogućnost da interpretira svoj sopstveni interes. Ova odredba može postati opasna ako bi se detetu direktno postavilo pitanje u pogledu povratka.65 Ono izvesno može imati jasnu predstavu situacije ali koje takođe može biti pod velikim psihičkim pritiskom ako smatra da mora da bira između dva roditelja.66 Kao što je rečeno, sudovi su u obavezi uzeti u obzir mišljenje deteta kada se dete suprotstavlja povratku a dostiglo je onaj uzrast ili stepen zrelosti u kojem je sposobno formirati mišljenje67. Sud koji odlučuje o povratku deteta nije u ovom slučaju vezan njegovim iznetim mišljenjem. Iako mišljenje deteta predstavlja važan elemenat odluke, ono se ne može, međutim, pretvoriti u pravo apsolutnog veta.68 Ovakvo mišljenje je zastupljeno u praksi sudova u Srbiji,69 kao i Suda za ljudska prava u Strazburu. 70/71 Sud može, ali i ne mora uvažiti 64 I Specijalna Komisija za paktičnu primenu Haških Konvencija iz 1980. i 1996. godine (1 - 10 jun 2011) u svojim Zaključcima i Preporukama pozdravlja napore da se deci u skladu sa njihovim godinama i zrelošću pruži mogućnost da budu saslušana u postupku koji se vodi za njihov povratak prema Haškoj Konvenciji. Ovo bez obira na činjenicu da li se njegov povratak osporava na osnovu čl. 13. st. 2. Haške Konvencije (50). Specijalna Komisija takođe naglašava značaj potrebe da osoba koja razgovara sa detetom, bez obzira da li je to sudija, nezavisni stručnjak ili drugo lice, koliko god je to moguće, bude obučeno za ovaj zadatak. Specijalna komisija takođe prepoznaje potrebu da dete bude obavešteno, na način koji odgovara njegovom uzrastu i zrelosti , o postupku koji se vodi i njegovim mogućim posledicama. 65 Elisa Pérez-Vera, loc..cit, str. 433. 66 U ovom pogledu ne sme se zanemariti i uticaj roditelja koji je dete odveo, odnosno sa kojim dete živi, sa čim se mora računati. Kao što se kaže u jednoj odluci suda u Liježu: "Iluzorno je verovati da će dete buti potpuno otporno na ono što misli ili kaže roditelj sa kojim živi...To ne znači da su stavovi deteta automatski sugerisani od roditelja kada ide u istom pravcu. N° de rôle: 02/7742/A, Tribunal de première instance de Bruxelles, 27/5/2003, HC/E/BE 546. 67 Prema Porodičnom zakonu Republike Srbije dete ima pravo veta na odluku o povratku samo ako ima 15 godina i sposobnost za rasuđivanje. Ovo proizlazi iz odredbe člana 60. st. 2. Porodičnog zakona RS prema kojoj "dete koje je navršilo 15 godina života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti sa kojim će roditeljem živeti". 68 U slučaju Cass Civ 1ère 8 Juillet 2010, N° de pourvoi 09-66406, HC/E/FR 1073, francuski kasacioni sud je istakao da iako je dete dovoljno zrelo (14 godina) i ako se suprotstavlja povratku, sama činjenica suprotstavljanja nije dovoljna da se spreči povratak. 69 Tako u jednoj odluci Vrhovni sud Srbije nije prihvatio formirano mišljenje deteta od 9 godina da ne želi viđati svoga oca smatrajući da to nije u njegovom najboljem interesu; Judgement, Review 930/09 od 16. aprila 2009. godine, objavljena u Case-law Bulletin, 2/2009, str. 44 - 46. 70 Kao što se kaže u odluci Suda u Strazburu ECtHR, C. v. Finland, 9. maj 2006 (Appl. no. 18249/02), par. 58. U ovom slučaju podnosilac zahteva, Švajcarski državljanin, je imao dvoje dece (od 10 i 11 godina) u braku sa finskom državljankom, koja su posle razvoda poverena majci. Nakon toga majka se sa decom preselila u Finsku gde zasnovala vanbračnu zajednicu. Podnosilac zahteva je ostao da živi u Švajcarskoj, ali je i dalje održavao lične odnose sa decom. Posle smrti majke prvostepeni sud u Finskoj je doneo odluku da se deca povere ocu, ali je Vrhovni sud 43 �mišljenje deteta u odnosu na sve druge elemente na osnovu kojih se odlučuje o povratku deteta.72 Protivljenje deteta povratku u zemlju uobičajenog boravišta ovom slučaju, dakle, nije odlučujuće prilikom donošenja odluke već bi trebalo utvrditi i motivaciju ovakvog stava deteta.73 Nerealno je očekivati da roditelj ne vrši bilo kakav uticaj na dete. Pitanje je samo da li je taj uticaj neuobičajeno veliki.74 U tom smislu, ako se dokaže kako je protivljenje deteta povratku u državu uobičajenog boravišta rezultat uticaja roditelja koji je dete odveo, mišljenje deteta neće biti uvaženo. Ipak, treba imati u vidu kako pravo deteta na mišljenje predstavlja jedno od najznačajnih iz kataloga prava deteta prema KPD.75 Zbog toga će protivljenje deteta, kao izuzetak od obaveze povratka, verovatno vršiti sve veći pritisak na mehanizam Haške konvencije. 4.3. Adaptacija deteta u novoj sredini Činjenica da procenu najboljeg interesa deteta prvenstveno vrši organ države u kojoj dete ima uobičajeno mesto boravišta deteta ne znači da taj isti interes u nekim slučajevima neće nalagati da dete ostane u novoj sredini u koju je dovedeno. U slučaju da se dete integrisalo u novu sredinu neposredni cilj Haške konvencije povratak deteta u zemlju uobičajenog boravišta ne može biti postignut i tada više ne važi pretpostavka kako je ta zemlja u najboljoj poziciji da reši spor.76 Stoga, ciljevi Haške konvencije moraju biti analizirani u skladu sa okolnostima svakog slučaja i interesima deteta. Prema tome, da bi se mogao primenio izuzetak iz čl.12. st.2. Konvencije potrebno je da sud pronikne u situaciju u kojoj se dete našlo u novoj sredini i da je interpretira u svetlu njenih ciljeva. Primena ovog izuzetka dolazi u obzir samo u situaciji ako je od momenta nezakonitog odvođenja do postavljanja zahteva za promenio odluku obrazlažući je željom dece da ostanu u Finskoj i žive sa partnerom umrle majke. Podnosilac zahteva je reklamirao povredu čl.8. Konvencije, smatrajući da ima prednost u pogledu staranja o detetu tim pre što je sve vreme održavao odnose sa njima. Sud u Strazburu smatra da je odluka Vrhovnog suda motivisana jedino željom dece da ostanu u Finskoj bez razmatranja ostalih faktora, pre svega prava podnosioca zahteva kao oca, dajući tako mišljenju deteta značaj unconditional veto. Na osnovu svega Sud je zaključio da nisu dovoljno poštovana prava svih učesnika u postupku te je stoga jednoglasno zaključio da postoji povreda prava iz čl.8. Konvencije. 71 Videti: Krenc, F. et Puechavy, M., Le droit de la famille à l'épreuve de la Convention européenne des droits de l'Homme, Bruylant, Bruxelles, 2008, str. 86. 72 U jednoj odluci Vrhovnog suda Republike Srbije nije uzeto u obzir mišljenje deteta od 16 godina, sposobnog da formira svoje mišljenje, kako sud u obrazloženju kaže jer "dete očigledno nije u mogućnosti da shvati šta je u njegovom najboljem interesu, zbog čega mu je potrebna pomoć...". Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. 1368/2008 od 28. maja 2008. godine, objavljena na Paragraf lex, mrežna verzija. 73 U Brussels II bis Regulation (čl. 11. st. 5.) se predviđa da se ne može odbiti povratak deteta bez saslušanja lice koje je zahtevalo njegov povratak. 74 U jednom slučaju sud je stekao takav utisak budući da je dete od 16 godina u toku postupka saslušanja koristilo izraz "settled".Videti: Robinson v. Robinson, 983 F. Supp. 1339 (D. Colo. 1997), HC/E/USf 128. 75 Videti: Fortin, J., op. cit, str. 42. 76 Ovo je istakla Baroness Hale u presudi Re M. (Children) (Abduction: Rights of Custody) [2007] UKHL 55, [2008] 1 AC 1288 55, [2008] 1 AC 1288, HC/E/UKe 937. 44 �povratak administrativnom ili sudskom organu države u kojoj se dete nalazi proteklo više od godinu dana.77 Ako dete živi u stabilnoj porodičnoj sredini, odnosno ako se integrisalo u njoj, tada će sa stanovišta zaštite njegovih najboljih interesa u nekim slučajevima biti najbolje da tu i ostane. No, ovo ne znači da se povratak deteta ne može narediti i ako se integrisalo u novu sredinu jer bi suprotno postupanje sudskih ili administrativnih organa u nekim slučajevima bilo protivno "najboljem interesu deteta". Da je takva namera tvoraca Konvencije bila oni bi to izričito i rekli.78 U odsustvu ovakve izričiti odredbe u Konvenciji treba uzeti da sud raspolaže sa diskrecionim pravom da u ovom slučaju naredi povratak deteta.79 Retke su odluke u sudskoj praksi prema kojima se odluka o nevraćanju deteta zasniva isključivo na članu 12. Haške konvencije. Uglavnom se integracija deteta u novoj sredini kao razlog odbijanja ističe u kombinaciji sa drugim izuzecima. Jedna od ovakvih prvih odluka doneta je od strane američkog suda u slučaju Wojcik v. Wojcik još iz 1997. godine.80 U ovom slučaju je proteklo 18 meseci od momenta odvođenja deteta do početka sudske procedure za njegovo vraćanje.81 U nekim slučajevima roditelj skriva dete u novoj sredini, ponekad mu čak menja i identitet. Ta činjenica ne dovodi do zastoja roka predviđenog u čl.12. Haške konvencije, ali je važna kod dokazivanja integracije deteta u novu sredinu.82 U svakom slučaju, kako proističe iz postojeće sudske prakse nacionalnih sudova, što je vreme integracije deteta u novoj sredini kraće to dokazi za nju moraju biti što solidniji.83 U sudskoj praksi je pojam integracije deteta nejednako tumači. Neki ovaj pojam tumače isključivo u jezičkom smislu reči i pri tome pored integracije deteta u novu sredinu kao razlog odbijanja zahteva za povratak ističu i da to nije u skladu sa najboljim interesima deteta. 84 Druge zemlje ovaj pojam tumače u skladu sa ciljevima Haške konvencije. Brojnije su ove druge zemlje. U ovim slučajevima sudovi se izričito ne bave pitanjem zaštite najboljeg interesa deteta. Roditelj koji je dete odveo mora 77 Čl. 12. st. 1. Haške Konvencije. Za baronesu Hejl na ovo upućuje formulacija "shall ...unless" iz člana 12. Haške Konvencije. Videti: Abduction: Rights of Custody) [2007] UKHL 55, [2008] 1 AC 1288, HC/E/UKe 937. 79 Međutim, u nekim sudskim odlukama se može naći stav da sud nema nikakvo diskreciono pravo u slučaju primene čl.12. st.2, već da se u tom slučaju Haška konvencija neće biti primenjena, odnosno dete neće biti vraćeno. Videti: State Central Authority v. Ayob (1997) FLC 92-746, 21 Fam. LR 567, HC/E/AU 232. 80 Wojcik v. Wojcik, 959 F. Supp. 413 (E.D. Mich. 1997), HC/E/USf 105; Od novijih treba pomenuti: Kubera v. Kubera, 2010 BCCA 118, HC/E/CA 1041. 81 Sud nije prihvatio argumentaciju oca koji je tražio povratak deteta da procedura za vraćanje počinje u momentu kada je njegov zahtev prosleđen Centralnom organu SAD. Na isti način momenat otpočinjanja procedure protumačen je i u odluci Apelacionog suda u Kanadi u slučaju V.B.M. v. D.L.J. [2004] N.J. No. 321; 2004 NLCA 56 , HC/E/CA 592 [26]. 82 Re C. (Abduction: Settlement) [2004] EWHC 1245, HC/E/UKe 596. 83 Kako se može zaključiti iz odluke Perrin v. Perrin 1994 SC 45, HC/E/UKs 108. 84 France, Cour de cassation, Chambre civile 1, 12 décembre 2006, 06-13177; Secretary, AttorneyGeneral's Department v. T.S. (2001) FLC 93-063, HC/E/AU 823; 7Ob573/90 Oberster Gerichtshof, 17/05/1990, HC/E/AT 378; Präsidium des Bezirksgerichts St. Gallen (District Court of St. Gallen), decision of 8 September 1998, 4 PZ 98-0217/0532N, décision du 8 Septembre 1998, 4 PZ 98-0217/0532N, HC/E/CH 431. 78 45 �dokazati ne samo da se dete adaptiralo na novu sredinu već da je u nju integrisano. Integracija podrazumeva ne samo fizički odnos sa zajednicom i sredinom, već i emocionalnu sigurnost i stabilnost deteta u toj novoj sredini, kao i očekivanje da će tako i ostati u budućnosti. Izuzetak predstavlja odluka House of Lords u Re M. (Children) (Abduction: Rights of Custody) koja u tumačenju pojma integracije polazi od najboljeg interesa deteta,85 koji će, kako se ističe u odluci, u skladu sa neograničenom diskrecijom suda, u nekim slučajevima biti uzeti u obzir u nekima ne. Interes deteta da ostane u sredini u kojoj se integrisalo mora biti tako jak da prevazilazi ciljeve Konvencije prema kojima sud uobičajenog mesta boravišta jedini može odlučiti o budućnosti deteta.86 5. Zaključak U Haškoj Konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece se insistira na uspostavljanju ranijeg stanja koje je postojalo do momenta odvođenja deteta, tj. njegov povratak u uobičajeno mesto boravka. Međutim, opravdano se može postaviti pitanje da li je povratak deteta uvek u "najboljem interesu deteta", što je jedan od osnovnih principa iz Konvencije o pravima deteta, koji mora biti uvek primenjen u postupcima kada se odlučuje o njegovim pravima. Postoji realna bojazan da pozivanje na jedan ovakav krajnje neodređen i širok princip može postati za sud samo izgovor da ne primeni pravo, odnosno, zgodno opravdanje za svaku sudsku odluku, naročito onu kojom se odbija povratak deteta u zemlju u kojoj dete ima "uobičajeno boravište". S toga osnovni problem kod primene principa " najboljeg interesa deteta" u okvirima Haške Konvencije predstavlja ostvarivanje ravnoteže između hitnog povratka deteta u slučaju prekograničnog odvođenja, uz uvažavanje pravnog poretka države uobičajenog boravišta deteta, i poštovanja principa koji zahteva prilagođavanje interesa svih ostalih pravnih subjekata interesu deteta. Ravnoteža je nužna kako bi se u izvesnom smislu postigao kompromis između ciljeva Haške Konvencije i principa "najboljeg interesa deteta". Ovo se može postići samo ako se uspostavi pravna pretpostavka kako je u "najboljem interesu deteta" u slučaju nezakonitog prekograničnog odvođenja da bude vraćeno u državu uobičajenog boravišta. Izuzeci od navedene opšte obaveze povratka deteta formulisani u Haškoj konvenciji nisu ništa drugo nego osnovi za obaranje pomenute pretpostavke. Prema tome, neće biti u najboljem interesu deteta ako bi se u slučaju njegovog povratka postoji ozbiljna opasnost da će dete biti dovedeno u nepodnošljivu situaciju, ako se dete protivi povratku u državu uobičajenog boravišta i ako se dete adaptiralo u novoj sredini. S obzirom da iskazivanje "najboljeg interesa deteta" putem pretpostavki sužava diskrecioni prostor pravnih subjekata koji navedeni princip primenjuju, ovi izuzeci 85 Re M. (Children) (Abduction: Rights of Custody) [2007] UKHL 55, [2008] 1 AC 1288, HC/E/UKe 937. 86 Soucie v. Soucie 1995 SC 134, HC/E/UKs 107. 46 �predstavljaju preostali diskrecioni prostor za individualnu, odnosno istinsku primenu "najboljeg interesa deteta". 47 �Dr sc. Zoran Ponjavic, full professor Mr. sc.VeljkoVlaskovic, assistant professor Law Faculty, University of Kragujevac Republic of Serbia THE CONCEPT “THE BEST INTEREST OF THE CHILD” WITHIN THE HAGUE CONVENTION OF THE CIVIL ASPECTS OF INTERNATIONAL CHILD ABDUCTION Summary: This paper discusses the application of the principle “the best interest of the child” as one of the major principles within the Hague Convention of the civil aspects of international child abduction. The question is raised whether the child’s return is always “in his best interest”. The indefinite nature of the phrase “in the best interest” is actually the result of the circumstances that this principle is very individual by its character, and that its content is shaped by each individual case. Therefore, the bodies that apply the principle “in the best interest” have large discretionary powers. The author here expresses his concern that resorting to such an indefinite and broad principle may become an excuse for not applying the law that is a suitable justification for any kind of decision, especially the one which denies the return of the child to its state of residence. He also presents the arguments that support this concern and that can jeopardize the system established by the Hague Convention. It is concluded that the legislators cannot establish what is the best interest of the child in each particular case, but that certain prerequisites can be determined within a set of general rules. Such prerequisites would serve to facilitate the application of the principle “the best interest of the child” and to minimize the arbitrariness of the subjects in applying their discretionary powers. And the preamble of the Hague Convention itself establishes a legal prerequisite that in the case of illegal international child abduction, it is in the best interest of the child to be promptly returned to his state of habitual residence. The exceptions from this general obligation that the child should be promptly returned are, nothing else, but the grounds for contesting this prerequisite. Therefore, the realization of the concept “the best interest of the child” within this Hague Convention may be only viewed through the prism of the relationship between this general obligation that the child should be promptly returned and the grounds for contesting this obligation, that is the exceptions from this obligation. Bearing in mind the above said, it will not be in the child’s best interest if his return would expose the child to physical or psychological harm or otherwise place the child in an intolerable situation, if the child objects to being returned to his habitual place of residence and if the child has been well adjusted in new environment. The author finally concludes that the stated exceptions should be interpreted in a very narrow sense in order not to destroy the entire mechanism foreseen by the Hague Convention. 48 �Key words: the Hague Convention, child’s abduction, the best interest of the child, legal prerequisite, exceptions 49 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3034 Title A name given to the resource KONCEPT " NAJBOLJEG INTERESA DETETA" UNUTAR HAŠKE KONVENCIJE O GRAĐANSKOPRAVNIM ASPEKTIMA MEĐUNARODNE OTMICE DECE Author Author PONJAVIĆ, Zoran Abstract A summary of the resource. U radu će se analizirati odnos Haške Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece prema "najboljem interesu deteta", kao fundamentalnom principu porodičnog prava. Tačnije, ukazaće se na prostor koji navedena Konvencija ostavlja za ostvarivanje principa "najboljeg interesa deteta" unutar sopstvenog mehanizma primene. Premda doneta gotovo deceniju ranije od Konvencije o pravima deteta, Haška Konvencija je prepoznala potrebu da se "najbolji interes deteta" zaštiti na određen način. U tom smislu, Haška Konvencija konstituiše pravnu pretpostavku kako je u "najboljem interesu deteta" da se što hitnije vrati u državu uobičajenog boravišta. Individualizacija "najboljeg interesa deteta" se ostvaruje preko propisivanja izuzetaka od obaveza hitnog povratka deteta u vidu osnova za obaranje navedene pravne pretpostavke. U radu se ukazuje kako nacionalni organi koji odlučuju o povratku deteta uglavnom restriktivno primenjuju pomenute izuzetke kako ne bi urušili osnovni mehanizam Haške Konvencije. Međutim, od vremena donošenja navedene Konvencije, snaga principa "najboljeg interesa deteta" je značajno narasla, te se nacionalnim vlastima ostavlja sve više prostora da izuzetke od obaveze povratka deteta tumače šire i elastičnije, što može ozbiljno uzdrmati proceduralne ciljeve kojima Haška Konvencija teži. Ključne reči: Haška Konvencija, otmica deteta, najbolji interes deteta, pravna pretpostavka, izuzeci Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)