97 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3394 Title A name given to the resource J. M. COETZEE’S W A I T I N G F O R T H E B A RB A RI A N S : A POSTMODERN APPROACH TO THE IMAGES OF THE CONTEMPORARY POSTCOLONIAL REALIT Author Author NJEGIĆ, Davor Abstract A summary of the resource. In this paper, I discuss J. M. Coetzee's novel Waiting for the Barbarians within the framework of postcolonial reality, but also try to show that it transcends that very postcolonial reality becoming, in this sense, a universal and general reality, applicable in many contexts. The colonial context of the novel is presented in the contemporary light of world powers. Another important focus of this paper is on the postmodern features of the novel and the second part of this paper dicusses this theme in detail. It will be observed how the human body can serve as a text which can be interpreted in many ways. The main protagonist of Waiting for the Barbarians, the Magistrate, tries to construct narratives from various sources: from the body of the “barbaric” girl, archeological slips, his own torture, etc. History also becomes another riddle to be solved, another narrative to be interpreted and recreated. The allegorical form of the novel featuring many postmodern characteristics makes Waiting for the Barbarians a novel that can transcend continents and that can be placed in various contexts. This paper will try to point some of them in order to defend the thesis on the universality of the reality portrayed in Coetzee’s novel where, among others, history is only one text which can be manipulated and presented in a appropriate narrative according to those who (re)create it. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3373 Title A name given to the resource PORTFOLIO KEEPING ENDS TO A GOOD PRODUCT: THE CASES OF READING AND MOTIVATION Author Author Nemati, Azadeh Abstract A summary of the resource. Portfolio has been in use from the past in other disciplines. But there are growing bodies of research which document its importance in foreign language teaching. The current study was implemented on selecting 91 undergraduate students passing their general English course in Iran. Traditional reading program was administered for control group whereas; portfolio keeping was integrated into experimental group. The result of ANCOVA showed that portfolio keeping has a positive effect on reading ability of the students in experimental group. The better reading result is explained by this argument that a good product is justified by a good process. Furthermore, portfolio keeping increased their attitude/motivation towards learning English; especially it increased integrative motivation of the students more than instrumental and attitude. Keywords: portfolio keeping, reading skill, attitude, integrative motivation, instrumental motivation. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3542 Title A name given to the resource VERBAL IRONY AND SOCIO-CULTURAL FACTORS Author Author Neshkovska, Silvana Lazarevska-Stanchevska, Jovanka Abstract A summary of the resource. А number of socio-cultural factors such as distance, common ground, social status of the ironist and his/her interlocutor, as well as “the victim” of irony, have a very significant impact on the usage of verbal irony. This study focuses on various combinations of these factors and their impact on the incidence with which verbal irony is used in formal and informal speech in Macedonian and English. In that respect, the analysis of the linguistic corpus, purposefully created for this research, reveals certain similar and dissimilar tendencies in both languages. For instance, in informal speech, both Macedonian and English speakers tend to use verbal irony more frequently when they have equal status with their interlocutors. Macedonian speakers, nevertheless, are more prone to using irony when addressing acquaintances and complete strangers with whom they share ‘low’ or no common ground, respectively, whereas English speakers prefer using verbal irony with closest family members and friends with whom they normally share ‘high common ground’. “The victim” of irony in informal speech doesn’t seem to bear any significant influence on the incidence of verbal irony in English, but in Macedonian the usage of verbal irony is manifestly more frequent when the ironist himself/herself is “the victim of irony”. Keywords: socio-cultural factors, verbal irony, English, Macedonian Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3474 Title A name given to the resource USING FILM SUBTITLES IN FLT IN CROATIA Author Author Nigoević, Magdalena Pejić, Koraljka Pejić, Trišnja Abstract A summary of the resource. It is a general belief that students need to receive substantial input of authentic materials in FLT. The combination of verbal information, along with full visual experience such as it can be seen in a film, has been found most appealing. Not only a large amount of natural language, but also a rich variety of cultural forms and expressions are mediated by this kind of “comprehensible input” (Krashen 1985). Various studies have demonstrated the ways in which intralingual subtitled audio-visual material can improve the effectiveness of general foreign language comprehension (Caimi 2002, Vanderplank 1988) and how it can be a useful tool in foreign language teaching and foreign language acquisition (Neuman & Koskinen 1992). Most foreign television and cinema programs distributed in Croatia have always been accompanied by interlingual subtitles; therefore the viewers are accustomed to them. Consequently, such a habit can be efficiently exploited in foreign language learning among Croatian students who will certainly more easily develop strategies to derive benefits from subtitled films. The main aim of this study was to examine whether and to what extent film subtitles (captions) increase language processing ability of the learners. Our hypothesis was that subtitles facilitate general comprehension of a film, provided that the linguistic difficulty of the authentic film material has been carefully selected in order to match the students’ overall competency in L2. Our research was conducted among students of B1/B2 level of English L2. Students were divided in two groups: one group watched a sequence of a feature film without subtitles, while the other was shown the same material with subtitles. Both groups were given a particularly designed test to assess their general comprehension of the viewed material. The findings revealed that the group of students viewing the subtitled film showed better results than the other group. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3522 Title A name given to the resource LEARNING FOREIGN AND INDIGENOUS LANGUAGES: THE CASE OF SOUTH AFRICAN UNIVERSITIES Author Author Nkuna, Paul Abstract A summary of the resource. Learning a language through another language is trivialto any type of language learning whether it may be the learning of a local or a foreign language. In South Africa the country’s language policy for higher education recommends the study of foreign languages (FLs) and indigenous languages.After a decade of its adoption, the learning of a foreign or indigenous language in that foreign or that indigenous language, respectively, at universities has been overlooked. In essence, the learning of foreign languages at the country’s universities dates back to the 19th century when the first higher education institution – the South African College was established. At that College a Department of General Literature that offered Dutch, English, Latin and Ancient languages, was established. English and Dutch teachers provided instruction in the English and Dutch language, respectively. The instructions involved theory, history and practice of English grammar and literature or Dutch grammar and literature. The learning of indigenous languages at the country’s universities began in the 20th century under the departments of Bantu Studies. They were learnt through English, and then later through English and/ Afrikaans. The instructions involved theory, history and practice of English grammar and literature. The aim of this study is to gain knowledge on the different approaches that may be used to learn a foreign language and an indigenous language. The study focuses on the complex challenges facing the country’s universities to adopt new, different and best models for the teaching of foreign and indigenous languages after many decades of using English and/ Afrikaans medium(s). A case study method is used for this study. The emphasis is on the learning of foreign versus indigenous languages in South African universities (SAUs). The paper comprises of an introduction, the theory of Grammar Translation Method (GTM), a case study on the learning of foreign versus South African indigenous languages (SAILs) at the SAUs, and a conclusion. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f660ff85c404e3c93aa6691658bab333.docx 8ac1d7136859dc3424a65f4e1f1f3bcd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2ecbb1bb824cc52cd7cc9a4e4fcc2235.pdf 1462637cc07a8cff61198b9262d2c8eb PDF Text Text ���������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3150 Title A name given to the resource Aspekti vanjske politike Evropske unije u Bosni i Hercegovini Author Author OBAD, Kemal Abstract A summary of the resource. Stupanjem Lisabonskog ugovora na snagu 2009. godine, te uspostavom Evropske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) 2010. godine, Evropska unija je poduzela potpuniji korak u definiranju svoje vanjske politike, konkretnijeg djelovanja u okviru međunarodnih odnosa te jače institucionalne organizacije u zastupanju svoje vanjsko-političke ideje. Bosna i Hercegovina kao potencijalni kandidat za članstvo, zbog svoje historijske i političko-pravne uređenosti, predstavlja velik izazov za vanjsko-političku i sigurnosnu praksu Evropske unije. U ovom radu nastoje se predstaviti perspektive i smjernice Evropske unije u definiranje vanjske politike prema Bosni i Hercegovini u proteklom periodu te naznačiti mogući odnos EU prema BiH u kontekstu vanjske i regionalne politike. U tom kontekstu obrađuje se uloga visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u procesu normalizacije političkih problema u BiH. Kroz analizu međunarodnog odnosa EU sa BiH, nastoji se odgovoriti na pitanje položaja BiH kao interesne sfere u domenu trenutne vanjske politike Evropske unije. U radu se razrađuje i shvatanje interesa EU za Bosnom i Hercegovinom kao sigurnosno-stabilnom zemljom u regiji, ali i buduće višedimenzionalne saradnje Unije i BiH do konačnog stupanja u članstvo. U konačnici, rad nastoji predstaviti utjecaj uspostavljene vanjske i sigurnosne politike Unije na BiH u njenom napretku ka evroatlanskim integracijama. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dede878851c91f1f13262445a58efbd1.docx 0cfcf6f4af2cac2323a8a556a208af85 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/382838ba7f56a0822eaa8f48b8497f12.pdf 25764c1b1a9d4ebbe26926fd9df7a18c PDF Text Text Maida Omerćehajić Studentica II ciklusa studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu „FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ Sažetak Funkcionisanje demokratskog sistema vlasti u složenim državnim zajednicama vrlo često nailazi na poteškoće koje izviru iz samog oblika njihovog unutrašnjeg uređenja, posebno kada se u korijenu ovakvog uređenja nalaze etničke, religijske ili jezičke razlike. Sa ovakvim preprekama susreće se i Bosna i Hercegovina, kao složena država sui generis čiji demokratski sistem izvire iz volje tri konstitutivna naroda i koji je formiran Ustavom donesenim u cilju zaustavljanja rata. U ustavnim porecima država složenog unutrašnjeg uređenja, zahtijeva se nužno postojanje određenih mehanizama i instituta koji osiguravaju nesmetano funkcionisanje demokratske države zasnovane na vladavini prava. Ovakvi instituti su utoliko značajniji i kompleksniji kada se uzme u obzir činjenica da ih nerijetko prati i funkcija zaštite prava i interesa određene jezičke ili nacionalne skupine. Ovaj rad prvenstveno nastoji analizirati probleme unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine kao složene države sa naglaskom na razloge njegovog nastanka, uz komparativnu analizu ustavnih rješenja u pozitivnom pravu drugih evropskih složenih državnih zajednica i ispitivanje mogućnosti njihove primjene u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. Ključne riječi: demokratija, ustav, Bosna i Hercegovina, Švajcarska, Belgija 373 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA „THE FUNCTIONING OF THE DEMOCRATIC SYSTEM IN FEDERAL FORMS OF GOVERNMENT“ Abstract The functioning of the democratic system in complex state models often encounters difficulties arising from the form of their governance, especially when there are ethnical, religious or lingual differences in the root of such models. Bosnia and Herzegovina also encounters such obstacles and difficulties, as a sui generis complex state with a democratic system arising from the will of the three constituent peoples. This system is based on a Constitution the purpose of which was stopping the war. In the constitutional systems of such countries, certain mechanisms are necessary in order to ensure the functioning of a democratic state based on the rule of law. Such institutes are even more important when we take into account the fact that they often include the function of protection of rights and interests of a certain lingual or national group. This paper attempts to analyze the problems of the system of Bosnia and Herzegovina as a complex state, with a comparative analisys of the constitutional solutions of other federal state models in Europe and the possibility of their implementation into the legal system of Bosnia and Herzegovina. Key words: democracy, constitution, Bosnia and Herzegovina, Switzerland, Belgium 374 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Najjednostavnije rečeno, pod državnim uređenjem podrazumijeva se to „da li u jednoj državi postoji samo jedna ili više državnih organizacija, tj. jedan ili više potpunih aparata ustavno-zakonodavne, izvršno-političke, pravosudne i upravne djelatnosti“.1 Pored osnovne podjele država na jedinstvene (unitarne) i složene, od različitih oblika složenih država danas su prisutne samo federacije. Federativno državno uređenje se najčešće javlja kao sredstvo putem kojeg se osigurava zaštita prava građana, sprovođenje zakona i očuvanje vladavine prava na teritoriju države gdje se u ovakvim slučajevima javljaju određene poteškoće, bilo zbog veličine teritorija, bilo zbog heterogene strukture stanovništva sačinjene od različitih etničkih, jezičkih ili vjerskih skupina, ili pak zbog potrebe očuvanja tradicije bivših samostalnih država koje su se ujedinile u novu federalnu državu „Unutar federalnog sistema, niži nivoi (države, pokrajine, kantoni, itd.) imaju utvrđene sfere nadležnosti koje centralna vlast ne može ugroziti. Svaki nivo ima svoju poresku bazu, a niži nivoi igraju ulogu u procesu donošenja odluka na višem nivou. Federalizam, dakle, predstavlja metodu upravljanja koja moć udaljava od centra“.2 Među svim prošlim i postojećim federacijama postoje znatne razlike. To se osobito izražava u činjenici što su neke federacije razvile jače elemente decentralizacije, dok je kod drugih jače istaknuta centralizacija i elementi unitarizma.3 U složene države spada i Bosna i Hercegovina, uz niz specifičnosti u svom pravnom sistemu u odnosu na ono što se danas može smatrati klasičnom federacijom. Demokratski sistem naše države susreće se sa brojnim poteškoćama, uprkos raznim mehanizmima čija je svrha da olakšaju njegovo nesmetano funkcionisanje. Stoga, glavni dio ovog rada podijeljen je na tri cjeline: prvenstveno, na pregled izazova postdaytonskog ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, te na dvije cjeline posvećene kratkoj analizi državnog uređenja Švajcarske Konfederacije i Kraljevine Belgije, dvije države sa kojima se Bosna i Hercegovina nerijetko poredi u literaturi, bilo da se radi o njihovom federalnom unutrašnjem uređenju, ili o okolnostima na osnovu kojih su organizovane kao federacije. 1 N. Visković, „Država i pravo“, Birotehnika, Zagreb 1997, 57. R. B. Baker, „Švajcarski model federalizma“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, 2/2012, 161. 3 B. Perić, „Država i pravni sustav“, Informator, Zagreb 1994, 105. 2 375 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA 1. Izazovi postdaytonske Bosne i Hercegovine Ustav današnje Bosne i Hercegovine je sadržan u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, tzv. Daytonskog sporazuma. Ovaj Ustav sa sobom nosi niz specifičnosti, počevši od svog karaktera kao svojevrsnog „pravnog transplantata“ iz anglo-američkog u evropsko-kontinentalni pravni sistem kakav je i sistem Bosne i Hercegovine, pa do činjenice da je, kao sastavni dio jednog međunarodnog ugovora, u potpunosti podložan tumačenju prema odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine. Konačno, jedan od osnovnih ciljeva daytonskog Ustava bilo je zaustavljanje ratnih sukoba, pa je državni ustavni akt ujedno i rezultat brojnih kompromisa usmjerenih ka očuvanju mira na cijelom državnom teritoriju. Član 1 (2) daytonskog Ustava definiše Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu koja funkcioniše sukladno zakonu i temeljem slobodnih i demokratskih izbora. U cilju očuvanja demokratskih principa, on predviđa i mehanizme usmjerene ka njegovom očuvanju koji u praksi ipak nailaze na određene poteškoće. Sve federalne države, u koje možemo svrstati i Bosnu i Hercegovinu, sastoje se od federalnih jedinica, a nerijetko podrazumijevaju i heterogenu strukturu društva. Bosna i Hercegovina se, tako, sastoji od dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Narodi koje državni Ustav navodi u svojoj preambuli su „Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima)“. U vezi sa prethodnim, neophodno je spomenuti Odluku o konstitutivnosti naroda4 kojom je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2001. godine prepoznao normativni karakter preambule Ustava, upravo u svjetlu Bečke konvencije koja zahtijeva tumačenje teksta međunarodnog ugovora uz preambulu i priloge. Ova odluka ne samo da je potcrtala ulogu opštih principa međunarodnog prava, već je i nametnula obavezu usklađivanja entitetskih ustava sa državnim u smislu ravnopravnosti konstitutivnih naroda na teritoriju cijele države. Iz prethodnog je jasno da je već preko deset godina ostavljen prostor za ukidanje diskriminacije u bosanskohercegovačkom 4 Odluka Ustavnog suda BiH br. U 26/01 od 28.09.2001. godine 376 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ustavno-pravnom sistemu, kakva je ona koja se ogleda u činjenici da Bošnjaci i Hrvati iz Republike Srpske nemaju predstavnike u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, baš kao ni Srbi iz Federacije Bosne i Hercegovine, ili u načinu izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine zasnovanog na istom principu. Ova odluka je svakako bila jedno od sredstava razbijanja etnoteritorijalizacije Bosne i Hercegovine, te u njenom kontekstu „konstitutivnost naroda ne znači i njihovu etničku teritorijalnu homogenizaciju u zasebne entitete“5. Još jedna od poteškoća sa kojima se susreće pravni poredak Bosne i Hercegovine, vezana je za tzv. entitetsko glasanje iz člana IV (3) (d) Ustava Bosne i Hercegovine, mehanizam za koji se često navodi da usporava proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ova odredba ostavlja mogućnost da, u slučaju kada većina glasova delegata ili članova koji su prisutni i glasaju ne uključuje najmanje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, i u slučaju izostanka naknadne saglasnosti, dvotrećinska većina delegata ili članova iz jednog entiteta blokira donošenje odluke ukoliko glasa protiv. Konačno, neophodno je osvrnuti se i na presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine iz 2009. godine6, kojom je utvrđena međunarodna obaveza izmjene diskriminatornih odredbi u Ustavu Bosne i Hercegovine kojima se uskraćuje pasivno biračko pravo u slučaju izbora za poslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine, te za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ocijenjene kao protivne Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, ove odredbe čekaju na svoju izmjenu, osiguranje jednakosti svih građana i otvaranje puta Bosne i Hercegovine u pravcu euro-atlantskih integracija. Sve navedene, kao i brojne druge kočnice u razvoju ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine, ukazuju na neophodnost promjena u cilju poboljšanja rada državnog aparata. Iako je prvobitna svrha svih mehanizama zaštite prava i interesa konstitutivnih naroda možda i bilo očuvanje 5 O. Ibrahimagić, „Državno uređenje Bosne i Hercegovine: ustavne teme i političke dileme“, Sarajevo 2005, 264. 6 Presuda Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava od 22.12.2009. godine 377 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA federalnog državnog uređenja i principa koji ga prate, jasno je da se u njihovoj praktičnoj primjeni nailazi na ozbiljne poteškoće. U narednom dijelu rada, osvrnut ćemo se na državno uređenje Švajcarske i Belgije, kao dva uspješna primjera složenih evropskih država, a sa kojima se Bosna i Hercegovina često poredi u smislu unutrašnjeg uređenja. 2. Ustrojstvo vlasti u Švajcarskoj Konfederaciji 2.1. Temelji švajcarskog federalizma Švajcarski tzv. kooperativni federalizam smatra se jednim od najdemokratičnijih sistema unutrašnjeg državnog uređenja ne samo u Evropi, nego i u svijetu. On funkcioniše na principu izuzetno razvijene neposredne demokratije, kao i na principu supsidijarnosti koji, u svojoj suštini, podrazumijeva da „probleme koji utiču na društvo treba rješavati država samo ukoliko privatni sektor nije u mogućnosti da ih riješi“.7 Švajcarski Ustav iz 2000. godine u svom članu 1. propisuje da Švajcarsku Federaciju obrazuju švajcarski građani i 26 kantona. Osnov švajcarskog građanstva je princip prebivališta. Iz neetničkog koncepta švajcarske nacije proizlazi i razlikovanje građana Švajcarske po kulturnoj i jezičkoj, a ne po etničkoj pripadnosti.8 Četiri službena jezika (i kulture) u Švajcarskoj su francuski, italijanski, njemački i retoromanski. Vlast u Švajcarskoj organizovana je na tri nivoa: federalnom (saveznom), kantonalnom i opštinskom. Ovakvo ustrojstvo dovodi i do poteškoća prilikom poređenja švajcarskog i bosanskohercegovačkog političkog sistema, usljed okolnosti da nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu jednaki u njena dva entiteta (s obzirom na federalne kantone), kao i zbog položaja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. 7 R. B. Baker, 163. Ž. Novičić, „Ustavno ustrojstvo Švajcarske: iskustva i pouke“, Međunarodni problemi, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, Vol. 54 br. 3, 2002, 310. 8 378 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Suverenitet kantona ogleda se najprije u njihovom pravu da, poštujući savezni Ustav i savezne zakone, donose vlastite ustave.9 Ipak, njihov suverenitet je ograničen činjenicom da kantonalni ustavi zahtijevaju potvrdu savezne vlasti. Kantoni ustavima utvrđuju svoju unutrašnju organizaciju i imaju slobodu u njenom oblikovanju, a obično je sačinjavaju Kantonalni parlament, Vladino vijeće i sudski organi. Švajcarski kantoni imaju i mogućnost regionalnog povezivanja na bazi ugovora, odnosno konkordata, u cilju obavljanja određenog zadatka koji je od regionalnog interesa i spada u kantonalnu nadležnost. U ovom cilju oni osnivaju i zajedničke institucije u cilju koordinacije provođenja zajedničkih poslova. U literaturi se često navodi kako su bosanskohercegovački kantoni, odnosno, kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine formirani i organizovani po uzoru na švajcarske. Ovdje je ipak potrebno istaći osnovnu razliku između ova dva modela, a koja se ogleda u činjenici da su švajcarski kantoni rezultat višestoljetne tradicije i teritorijalne podjele. Kantoni, koji su bili i ostali glavni politički čimbenici stvaranja federalne strukture zajednice, formirali su se nekoliko stoljeća prije nego su obrazovali švajcarsku federaciju, egzistirajući kao zasebni političko-teritorijalni entiteti.10 Kantoni na koje je podijeljena Federacija Bosne i Hercegovine su, kao i entiteti kao osnovne državne federalne jedinice, rezultat postdaytonskog državnog uređenja i, osamnaest godina po njihovom nastanku, još uvijek relativna novina u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. 2.2. Organizacija vlasti u Švajcarskoj Najviše tijelo vlasti u Švajcarskoj je dvodomna Savezna skupština, koja se sastoji od Nacionalnog vijeća, kao predstavništva građana i Vijeća kantona, kao predstavništva federalnih jedinica. Načela jednakosti građana i jednakosti kantona su u radu Savezne skupštine u svojoj suštini izmiješana, s obzirom da se poslanici u Nacionalnom vijeću biraju iz kantona kao izbornih jedinica i kao pripadnici političkih stranaka izrazito kantonalno usmjerenih političkih programa, a poslanici u Vijeću kantona glasaju bez instrukcija i na 9 Ž. Novičić, 318. K. Trnka et al., Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje, komparativna rješenja, prijedlozi, Fondacija „Konrad Adenauer“, Sarajevo 2009, 30. 10 379 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA taj način su u praksi više odgovorni građanima, nego kantonu iz kojeg dolaze. Savezna skupština ima jako široke ovlasti, uključujući prvenstveno zakonodavnu funkciju, te funkciju izbora saveznih vijećnika i sudija, utvrđivanje budžeta, nadzor nad Saveznim vijećem i saveznom upravom, definisanje vanjske politike i slično. Kantonalni parlamenti su organizovani i funkcionišu slično saveznom, ali su jednodomni, te u njima, za razliku od parlamentaraca poluprofesionalne Savezne skupštine, poslanici svoju funkciju obavljaju volonterski. Funkcija najvišeg upravljačkog i izvršnog tijela u Švajcarskoj povjerena je sedmočlanom Saveznom vijeću čiji sastav bira Savezna skupština na zajedničkoj sjednici oba doma. Ustavni je običaj, iako se članovi Saveznog vijeća biraju na četiri godine, da Skupština gotovo uvijek, u pravilu do smrti ili ostavke zbog bolesti ili starosti, obnavlja njihov mandat, tako da članovi Saveznog vijeća ostaju u prosjeku na tom položaju 16 godina, a pojedini su vijećnici zadržali svoj položaj i više od 30 godina.11 Članove Saveznog vijeća ne mogu smijeniti šef države, vlade ili parlamenta, te ne ovise o parlamentarnoj većini. Ovim organom predsjeda predsjednik Konfederacije, a zamjenjuje ga potpredsjednik. Obojicu bira Savezna skupština između članova Saveznog vijeća na jednogodišnji mandat, bez mogućnosti uzastopnog obavljanja funkcije. Predsjednik Konfederacije se ipak ne ističe kao snažna politička ličnost, pogotovo s obzirom na način njegovog izbora od strane Savezne skupštine između svih članova na kratak mandat. Savezno vijeće podijeljeno je na sedam resora, odnosno ministarstava povjerenih njegovim članovima (princip ministarstava). Sve odluke u Saveznom vijeću donose se u skladu sa ustavom propisanim principom kolegijalnosti, koji se proteže i do opštinskog nivoa vlasti, a sve u cilju očuvanja povjerenja građana, koje može lako biti narušeno činjenicom da u samoj vladi postoje nesuglasice oko donošenja odluka. Sličan primus inter pares položaj predsjedavajućeg kolektivnog šefa države ima i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posebno kada se uzme u obzir njegova obaveza da zastupa usaglašene stavove Predsjedništva o značajnim pitanjima, te druga ovlaštenja uglavnom tehničke 11 B. Smerdel i S. Sokol, „Ustavno pravo“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2006, 335. 380 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ i organizacione prirode.12 Međutim, najveća razlika između dva navedena sistema jeste u činjenici da Savezno vijeće obavlja i funkciju vlade, odnosno, i onu funkciju koja je u bosanskohercegovačkom pravnom poretku na državnom nivou povjerena Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Konačno, razlika je i u ograničenosti funkcije članova Predsjedništva na dva uzastopna četverogodišnja mandata, uz mogućnost ponovnog izbora po isteku četverogodišnjeg roka.13 Vlade u švajcarskim kantonima i opštinama su također kolegijalne, ali se biraju direktno od strane svih građana sa biračkim pravom koji sačinjavaju elektorat, a njihov predsjedavajući ima više ovlaštenja u odnosu na druge članove, te se bira na višegodišnji mandat. Što se tiče sudske vlasti u Švajcarskoj, najviša pravna instanca je Savezni sud sa sjedištima u Lozani i Lucernu, čije sudije na šestogodišnji mandat bira Savezna skupština, vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti službenih jezika. Iako je vrhovna instanca u oblasti građanskog, krivičnog i upravnog prava, njegove ustavno-pravne nadležnosti su poprilično male. Postoji nekolicina autora koja tvrdi da specifični švajcarski sistem spada u sisteme skupštinske vlade. Drugi autori, pak, karakterišu švajcarski sistem kao najbliži direktorijalnom sistemu, zbog funkcije kolegijalnog državnog poglavara koji nije politički odgovoran Skupštini povjerene vladi. Konačno, prevladava stajalište da se radi o posebnom sistemu koji se „ne temelji na diobi vlasti niti je ne primjenjuje, ali se, iako ima neke njegove elemente, ne može svrstati među sisteme skupštinske vlade. Švajcarski ustroj savezne vlasti najbolje je nazvati direktorijalnim sistemom, koji je sa funkcionalnog aspekta još najbliži predsjedničkom sistemu u SAD“.14 2.3. Švajcarska neposredna demokratija Švajcarskim građanima na svim nivoima vlasti na raspolaganju stoje inicijativa i referendum kao sredstva neposredne demokratije pomoću kojih biračko tijelo može odlučivati o pojedinačnim političkim pitanjima. 12 Poslovnik o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 10/13 i 32/13. Ustav Bosne i Hercegovine, član V (1) tačka (b). 14 B. Smerdel i S. Sokol, 336-337. 13 381 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA Pravo građana na referendum je ograničeno jedino činjenicom da je za određena pitanja obavezan (kao što je slučaj kod zakona bez ustavne osnove koje skupština donosi u izuzetnim situacijama čije je trajanje duže od godine dana, ili pitanje promjene ustava bez obzira ko je inicira, te pitanja priključenja međunarodnim organizacijama za kolektivnu sigurnost i nadnacionalnim zajednicama). Svoje pravo na referendum građani ekstenzivno koriste – od 1848. do 2006. održano je 527 predmethih referenduma.15 Za pokretanje referenduma potrebno je skupiti potpise 50.000 građana u periodu od 100 dana. Inicijativu može pokrenuti 100.000 građana Švajcarske čiji potpisi se skupe za 18 mjeseci, bilo za potpunu ili djelimičnu promjenu ustava, a potonja se može podnijeti kao opšti zahtjev ili gotov nacrt djelimične revizije. Neposredna demokratija u ustavno-pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, s druge strane, postoji tek u ograničenom obliku. Dok Ustavi Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine ne predviđaju referendum, direktnu demokratiju pronalazimo u Ustavu Republike Srpske, ali samo kao mogućnost odluke Narodne skupštine da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana na referendumu16, te kao mogućnost iznošenja sporazuma o promjeni granice između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine na potvrdu putem referenduma17. 3. Ustrojstvo vlasti u Kraljevini Belgiji 3.1. Temelji belgijskog federalizma Ustav Kraljevine Belgije prošao je brojne reforme, ali za problematiku ovog rada najznačajnija je ona iz 1993. godine. Naime, 1993. godine Belgija je, nakon brojnih reformi koje su trajale preko dvadeset godina, od unitarne ustavno postala federalna država, što je značilo transformaciju iz dotadašnje podjele na provincije u, kako danas stoji u članu 15 S. Moeckli, „Politički sistem Švajcarske: kako funkcioniše – ko učestvuje – čime rezultira“, Magistrat Sarajevo/Nakladno-istraživački zavod Zagreb 2010, 110. 16 Ustav Republike Srpske, član 77. 17 Ustav Republike Srpske, Amandman LV. 382 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 1. Ustava Kraljevine Belgije „federalnu državu sastavljenu od zajednica i regija“. Transformacija unitarne belgijske države u federativnu dovela je do dubokog restruktuiranja triju tradicionalnih razina političke vlasti (raniji koncept tzv. tri kruga, troi cercles): država, provincije i općine.18 Ovakva transformacija ujedno znači i to da je belgijski federalizam zapravo federalizam disocijacije. Belgijski federalizam je ujedno i dinamičan i transformativan, s obzirom na odsustvo konačnog dogovora kroz sukcesivne institucionalne reforme, te se stoga u literaturi navodi čak i potencijalna mogućnost nastanka jednog vida netipičnog konfederalizma.19 Naime, „belgijski problemi su često privremeno rješavani kroz time out – tradiciju zasnovanu na principu prema kojem se o ničemu ne može složiti ukoliko nema konsenzusa o svemu“.20 Kraljevina Belgija je nasljedna, ustavna i parlamentarna demokratija. Ipak, nije teško zaključiti da je u svojoj suštini demokratska država federalnog uređenja, te da sva vlast u njoj proizlazi iz naroda. Kompleksna politička situacija u Belgiji koja je iziskivala federalno uređenje, bazirana je na činjenici da je danas podijeljena na tri regije u kojoj postoje četiri jezičke skupine. Naime, Kraljevina Belgija se sastoji od Flamanske regije sa službenim holandskim jezikom, Valonske regije u kojoj je službeni jezik francuski, te konačno, dvojezične teritorije Regije Bruxellesa. Pored navedenih zvaničnih regija, u Kraljevini Belgiji postoji i njemačka zajednica, često nazivana Istočnim kantonom Belgije. Iako sa visokim stepenom autonomije u pogledu kulture, tradicije i jezika, njemačka zajednica formalno pripada Valonskoj regiji. Tako i Kraljevina Belgija, kao i Bosna i Hercegovina, spada u grupu federalnih država sa malim brojem federalnih jedinica, odnosno, obje se nalaze u situaciji kakvoj neki autori prognoziraju nemogućnost dugotrajnog opstanka. Mnogi autori opstanak belgijskog federalizma pripisuju njegovoj tradicionalno konsocijacijskoj strukturi, kao političkom sistemu zasnovanom 18 Kasim Trnka et al., 33. C. Van Wynsberghe, „The Belgian „Example“: Weaknesses of the Federal Formula as Implemented in Belgium“, https://www.uclouvain.be/cps/ucl/doc/spri/documents/Etude_sur_le_federalisme_belge_C._Van_ Wynsberghe_(anglais).pdf, 10.1.2014., 6. 20 Ibid., 6. 19 383 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA na podijeljenoj vlasti u podijeljenim društvima. Prema Arendtu Lijphartu, holandskom autoru, konsocijacijska struktura belgijskog društva jeste najuspješnija, iako ovaj sistem danas nije toliko jak kao ranije. Konsocijacijski principi usmjereni su kako na širenje, tako i na ograničavanje vlasti. Svaki segment društva posjeduje jedan njen dio, i svaki je autonoman u vlastitoj jurisdikciji. Sve dok je autonomija različitih grupa ograničena unutar ovih sfera, oni su prisiljeni na saradnju. Iz ovakve situacije proizlaze dvije posljedice: prvo, većina ne može računati na brojčanu nadmoć prilikom donošenja odluka koje se tiču društva u cjelini i drugo, manjina, iako ima pravo veta, mora uzeti u obzir težnje većine.21 Za razliku od federalne strukture, belgijska konsocijacija nije uspostavljena na principu različitih lingvističkih zajednica, već u skladu sa tri „stuba“ koja su činile kršćanska, liberalna i socijalistička partija, iako je njihov današnji značaj umanjen stupanjem na scenu drugih uticajnih političkih čimbenika i klasičnom mutacijom zapadnoevropskih društava.22 Prema Caroline Van Wynsberghe, belgijski federalizam je i dalje nestabilan s obzirom na njegov skorašnji nastanak i tek dvadeset godina postojanja trenutnog ustava, te na činjenicu da njegov opstanak počiva na nasljeđu političke kulture koja izvire upravo iz konsocijacijske podloge.23 Iako je Belgija imala višenacionalni karakter od svog nastanka 1831. godine, etno-lingvističke tenzije između govornika francuskog i holandskog jezika nisu dale povoda zahtjevu za dekoncentracijom vlasti do završetka Drugog svjetskog rata.24 U praksi su prve federalne jedinice dobile zakonodavne i izvršne ovlasti 1980. godine, a prvi konsenzus o uravnoteženoj federalnoj strukturi postignut je krajem osamdesetih godina. Van Wynsberghe ističe i da svi belgijski aranžmani vlasti tipično ne traju više od deset godina prije nego se javi potreba nove reforme. 21 C. Van Wynsberghe, 7-8. Ibid., 7. 23 Ibid., 19. 24 W. Swenden, „Belgian Federalism: Basic Institutional Features and Potential as a Model for the European Union“, dostupno na: http://www.chathamhouse.org/sites/default/files/public/ Research/Europe/swenden.pdf, 2. 22 384 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 3.2. Organizacija vlasti u Kraljevini Belgiji Zakonodavna vlast u Kraljevini Belgiji je u rukama Federalnog parlamenta. Kao što je uobičajeno u federalnim državama u cilju očuvanja principa federalizma i garantovanja zastupljenosti interesa kako građana tako i federalnih jedinica, i belgijski parlament je dvodoman, te se sastoji od Senata i Predstavničkog doma. Također, u federalnim državama senatu je obično povjerena konsultativna uloga između federalnih jedinica. Ipak, uloga belgijskog Senata u svojoj suštini jeste predstavljanje građana koji su izabrali njegove članove.25 Struktura oba doma je poprilično kompleksna, osobito u pogledu Senata i različitih postojećih kategorija senatora.26 Kada se sagledaju sve kombinacije direktnog i indirektnog načina izbora sedamdesetjednočlanog Senata, te ispuni propisana pripadnost senatora određenim zajednicama, u konačnici 40 senatora bira narod, 21 biraju zajednice, a 10 senatora su kooptirani senatori. Ostatak senatora zakonskim putem mogu biti izabrani iz reda članova kraljevske porodice. Predstavnički dom sastoji se od 150 članova biranih u 11 izbornih distrikta (pet flamanskih za 79 mjesta, pet valonskih za 49, te 22 mjesta iz Bruxellesa). Izabrani članovi oba doma podijeljeni su na nizozemsku i francusku jezičku skupinu. Jedna od najinteresantnijih osobenosti belgijskog parlamentarnog odlučivanja sadržana je u članu 54. Ustava Kraljevine Belgije i naziva se procedurom tzv. „zvona za uzbunu“. Naime, osim kada se radi o budžetu i zakonima koji zahtijevaju posebnu većinu, opravdani prijedlog, koji je potpisalo najmanje tri četvrtine članova jedne jezičke skupine i koji je predložen nakon polaganja izvještaja i prije konačnog glasanja na javnom zasjedanju, može proglasiti da bi priroda zakona ili prijedloga mogla ozbiljno oštetiti odnose između zajednica. U ovom slučaju, parlamentarna procedura se obustavlja, a prijedlog se upućuje Vijeću ministara koje u roku od 30 dana treba dati opravdano mišljenje o prijedlogu i poziva domove u pitanju da iskažu svoj stav o ovom mišljenju i potrebi izmjene. Ovakvu proceduru članovi jezičke skupine mogu uputiti samo jedanput u odnosu na jedan zakon. 25 C. Van Wynsberghe, 10. Postoje četiri kategorije senatora: direktno izabrani senatori, senatori koje postavljaju parlamenti zajednica, kooptirani senatori i senatori po zakonu. 26 385 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA Izvršna vlast u Belgiji pripada Kralju kao tradicionalnom šefu države, te Vladi koja se sastoji od Vijeća ministara na čelu sa Premijerom i državnih sekretara. Pravo imenovanja i razrješavanja ministara pripada kralju. Sastav vlade mora biti takav da je u njoj podjednak broj flamanskih i valonskih ministara. Vijeće ministara broji petnaest članova, te uključuje jednak broj pripadnika holandske i francuske jezičke skupine. Pored Vijeća ministara, u egzekutivi postoje i državni sekretari kao svojevrsni izaslanici ministara, podložni istim ustavnim odredbama kao i članovi Vijeća ministara. Konačno, sudski sistem Kraljevine Belgije blizak je francuskom sistemu. Sudstvo je nezavisno, a postoje sljedeći sudovi: Kasacioni sud, Apelacioni sud, Vojni, Vokacioni i Trgovački sud i Državno vijeće, te Ustavni sud (raniji Arbitražni sud) koji se nalazi izvan redovne hijerarhije. ZAKLJUČAK Cilj ovog rada zasigurno nije da pronađe i ukaže na postojeća rješenja u razvijenim višenacionalnim demokratijama te da ih prosto prepiše i odredi pravac u promjenama uređenja BiH, jer to i nije moguće. Prije svega, izbor Švajcarske i Belgije kao egzemplara nije bio slučajan s obzirom da se radi o heterogenim zajednicama sa burnom istorijom, u kojima i danas postoji potreba za usaglašavanjem interesa različitih zajednica od kojih su ove zemlje sastavljene. Svakako, sve tri zemlje posjeduju institute kojima garantuju zaštitu prava građana-pripadnika grupa kojima priznaju zaštitu, posebno kada se radi o slučaju Kraljevine Belgije i Bosne i Hercegovine, odnosno, o belgijskoj proceduri tzv. „zvona za uzbunu“ i složenim mehanizmima entitetskog glasanja ili zaštite vitalnog nacionalnog interesa u našoj državi. Možda bi „zvono za uzbunu“ upravo i bilo najbliže rješenje koje bi se moglo implementirati u domaći pravni poredak, u smislu stavljanja naglaska na ugrožavanje odnosa između naroda, a ne na ugrožavanje interesa jednog od njih. Svakako je primjetan i nedostatak instituta neposredne demokratije koji bi osigurali veće učešće biračkog tijela u procesu odlučivanja, kakav je slučaj u Švajcarskoj. Ono što Bosnu i Hercegovinu posebno razlikuje od država na čije institute je ukazao ovaj rad, osim zajedničkog historijskog razvoja i teških rana njenih naroda iz neposredne prošlosti, je činjenica da sva tri konstitutivna naroda u našoj zemlji komuniciraju na međusobno razumljivim 386 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ jezicima a što logički olakšava sporazumijevanje. Poređenje Bosne i Hercegovine sa Švajcarskom i Belgijom je ponekad nezahvalan zadatak, ma koliko se s njima pronalazile paralele u pogledu federativnog uređenja, s obzirom na izuzetno različite historijske i kulturne razloge njihovog nastanka. S druge strane, osnovna značajka višenacionalnih demokratija u Evropi je očigledno favorizovanje prije svega građanina i kao državljanina i kao pripadnika naroda, uz poštovanje svih nacionalnih obilježja pojedinih naroda, i ustoličavanje sistema zaštite partikularnih interesa. Stoga su i navedeni instituti samo isticanje mogućnosti pomoću kojih se može doći do cilja svake države pa i Bosne i Hercegovine, odnosno do njene funkcionalne uloge u ostvarenju dobrobiti za svakog člana njene zajednice, u čemu je i glavna poruka ovog rada. Ako se još jednom podsjetimo na Odluku o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i na činjenicu da sva tri konstitutivna naroda zadržavaju sva svoja prava na cijelom teritoriju države, bez obzira na federalnu jedinicu u kojoj se nalaze, onda je jasno da je Bosna i Hercegovina odavno na dobrom putu ka zaštiti i promicanju prava svojih građana primarno kao svojih državljana. Evropski put Bosne i Hercegovine sigurno ne može biti baziran na daljoj podjeli države u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, već na jačanju položaja građanina-državljanina kao centralnog čimbenika njenog ustavno-pravnog sistema. LITERATURA B. Perić, „Država i pravni sustav“, Informator, Zagreb 1994. B. Smerdel i S. Sokol, „Ustavno pravo“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2006. C. Van Wynsberghe, „The Belgian „Example“: Weaknesses of the Federal Formula as Implemented in Belgium“, https://www.uclouvain.be/cps/ucl/doc/spri/documents/ Etude_sur_le_federalisme_belge_C._Van_Wynsberghe_(anglais).pdf, 10.1.2014. 387 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA K. Trnka et al., Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje, komparativna rješenja, prijedlozi, Fondacija „Konrad Adenauer“, Sarajevo 2009. N. Visković, „Država i pravo“, Birotehnika, Zagreb 1997. O. Ibrahimagić, „Državno uređenje Bosne i Hercegovine: ustavne teme i političke dileme“, Sarajevo 2005. R. B. Baker, „Švajcarski model federalizma“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, 2/2012. S. Moeckli, „Politički sistem Švajcarske: kako funkcioniše – ko učestvuje – čime rezultira“, Magistrat Sarajevo/Nakladno-istraživački zavod Zagreb, 2010. W. Swenden, „Belgian Federalism: Basic Institutional Features and Potential as a Model for the European Union“, dostupno na: http://www.chathamhouse.org/sites/default/files/public/ Research/Europe/swenden.pdf Ž. Novičić, „Ustavno ustrojstvo Švajcarske: iskustva i pouke“, Međunarodni problemi, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, Vol. 54 br. 3, 2002. Propisi i sudske odluke Odluka Ustavnog suda BiH br. U 26/01 od 28.09.2001. godine Poslovnik o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 10/13 i 32/13 Presuda Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine) od 22.12.2009. godine Ustav Bosne i Hercegovine Ustav Federacije Bosne i Hercegovine 388 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ustav Kraljevine Belgije, http://www.dekamer.be/kvvcr/pdf_sections/publications/constitution/grondwe tEN.pdf, 16.11.2013. Ustav Republike Srpske 389 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3071 Title A name given to the resource „FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ Author Author OMERĆEHAJIĆ, Maida Abstract A summary of the resource. Funkcionisanje demokratskog sistema vlasti u složenim državnim zajednicama vrlo često nailazi na poteškoće koje izviru iz samog oblika njihovog unutrašnjeg uređenja, posebno kada se u korijenu ovakvog uređenja nalaze etničke, religijske ili jezičke razlike. Sa ovakvim preprekama susreće se i Bosna i Hercegovina, kao složena država sui generis čiji demokratski sistem izvire iz volje tri konstitutivna naroda i koji je formiran Ustavom donesenim u cilju zaustavljanja rata. U ustavnim porecima država složenog unutrašnjeg uređenja, zahtijeva se nužno postojanje određenih mehanizama i instituta koji osiguravaju nesmetano funkcionisanje demokratske države zasnovane na vladavini prava. Ovakvi instituti su utoliko značajniji i kompleksniji kada se uzme u obzir činjenica da ih nerijetko prati i funkcija zaštite prava i interesa određene jezičke ili nacionalne skupine. Ovaj rad prvenstveno nastoji analizirati probleme unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine kao složene države sa naglaskom na razloge njegovog nastanka, uz komparativnu analizu ustavnih rješenja u pozitivnom pravu drugih evropskih složenih državnih zajednica i ispitivanje mogućnosti njihove primjene u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. Ključne riječi: demokratija, ustav, Bosna i Hercegovina, Švajcarska, Belgija Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/4faa6504ebb4cfabb08119c2b76b2dbd.docx 0d1a6a9a4e34a10e6b620f6e5b98f2b9 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e3acd098bd50ab2663d90486d561e2ae.pdf a15bc62e0fcff05e859439bfde10da6a PDF Text Text Mr. sci. Esad Oruč viši asistent International Burch University Mr. sci. Ajdin Huseinspahić viši asistent Pravni fakultet Univerzitet u Zenici Elvir Čolak MA Centar za društvena istraživanja - International Burch University ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Sažetak Promjene društveno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine prouzrokovale su niz reformskih procesa u svim društvenim sferama, pa tako i pravnog sistema. Promjene su zahvatile i sferu zakonodavstva, izvršne vlasti i pravosuđa. U sferi pravosuđa, osnovni imperativi promjena su zaštita ljudskih prava i nezavisnost pravosuđa, što je rezultiralo uvođenjem ili revitaliziranjem novih institucija, kao što su ombudsmani, visoka sudska i tužilačka vijeća, notari i dr. Veliki broj tranzicijskih država je revitalizirao institut notara, dok je u BiH prvi put uveden. Sa uvođenjem notara učinjen je korak dalje ka evropskim standardima u pružanju pravnih usluga. Notarska služba doprinosi jačanju pravne sigurnosti, samo ukoliko zakon sadrži odgovarajuću regulativu koja će biti na adekvatan način implementirana. U tom pravcu, kod nas je donesen zakon, koji nije zaživio, te je uslijedilo donošenje novih zakona, koji su implementirani sa svim posljedicama u području procesnog i materijalnog građanskog prava, koje sa sobom nosi. Tako je propisano učešće notara prilikom zasnivanja relativno velikog broja pravnih odnosa. Pri tom se, prije svega, misli na pravni promet nekretnina i proces registracije privrednih društava, gdje je učešće notara od ključnog značaja, kao i učešće notara u provođenju izvršnog i ostavinskog postupka. 651 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Cilj rada je da kroz analizu postojeće pravne regulative institucije notara dođe do zaključaka u pogledu definisanja uloge i značaja notarske službe u domaćem pravnom sistemu. U radu se primarno ne problematiziraju pojedina zakonska rješenja, što može i treba biti predmetom posebnog rada, već je cilj napraviti svojevrsan pregled i ukazati na doprinos, odnosno mogući uticaj notarske službe na reformske procese pravosudnog sistema, kao i ukazati na moguće razvojne, odnosno reformske pravce notarske službe u BiH. Također, moramo naglasiti da je zbog nedostatka kvantitativnih analiza nakon uvođena notarske službe od strane nadležnih pravosudnih institucija, teško dati mjerljive pokazatelje doprinosa notarske službe, iako su analize dio svakog reformskog procesa. Ključne riječi: notar, pravne usluge, pravna sigurnost, vladavina prava 652 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ THE IMPORTANCE OF THE NOTARY OFFICE IN THE PROCESS OF ACHIEVING EUROPEAN STANDARDS OF LEGAL CERTAINTY Abstract The changes in the socio - legal structure of Bosnia and Herzegovina caused a series of reforms in all sectors of the society, including the legal system. The changes have affected the sphere of legislation, executive and judiciary. In the sector of justice, the basic imperatives of change are the protection of human rights and the independence of the judiciary, which has resulted in the introduction of new or revitalized institutions such as ombudsmen, High Judicial and Prosecutorial Councils, notaries, etc. A large number of countries in transition have revitalized the institute of notaries, while in Bosnia and Herzegovina it was introduced for the first time. The introduction of the notary office made a great step towards European standards in the provision of legal services. Notary office contributes to the strengthening of legal certainty, only if the law contains adequate regulation to be adequately implemented. In this regards, tha law has been adopted and did not entered into force yet, and was followed by the adoption of new laws, which were fully implemented with all the consequences in the field of procedural and substantive civil law. This requires the participation of a notary during the establishment of a relatively large number of legal relationships. First and foremost, it means conveyancing and the registration of companies, where the participation of the notary is crucial, as well as the participation of notaries in the implementation of the enforcement and the probate process. The aim of this paper is to analyze the existing legal institutional regulations of the notary come to conclusions with regards to defining the role and importance of notary office in the domestic legal system. The paper does not primarily emphasise specific legal issues with certain solutions, which can and should be the subject of a separate research, but the goal is to make a review and point out the contribution, or the potential impact of the notary office in the reform process of the judicial system, as well as to point out the possible development or reform directions for the notary office in 653 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI BiH. Also, we must point out that due to the lack of quantitative analysis after its introduction, the notary office of the competent judicial authorities, it is difficult to provide measurable indicators of the contributions notary office make, although the analysis present a part of any reform process. Key words: notary, legal services, legal certainty, rule of law 654 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 1. Notarska služba u BiH: 1.1. Početak rada notara u BiH Notarska služba se u pravni sistem Bosne i Hercegovine prvi put uvodi 2002. godine, i to primarno u Federaciji BiH,1 a nakon čega je uslijedilo donošenje posebnog zakona u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine,2 kao i u Republici Srpskoj.3 Prema uzoru na većinu zemalja evropskog kontinentalnog pravnog sistema, usvojen je latinski model notarijata kao slobodne profesije.4 Iako notarska služba u našem pravnom sistemu nije regulisana na državnom nivou već posebnim pravnim propisima entiteta i Distrikta Brčko BiH, razlike u pravnoj regulativi su minorne i nisu suštinske prirode. Kao što je u uvodnom dijelu rada već pomenuto, u Federaciji Bosne i Hercegovine je 1999. godine donesen Zakon o javnom bilježništvu,5 kojim je bilo predviđeno da se notarska služba organizira nakon proteka roka od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.6 Zakon nije zaživio u praksi niti je implementiran, već se 2002. godine pristupilo donošenju novog, koji je pored izmjena terminološke prirode,7 u sebi sadržavao i nova, bitno drugačija pravna rješenja. Notari u Federaciji Bosne i Hercegovine počeli su sa radom 2007. godine. Naravno, imenovanju notara prethodio je postupak izbora, odnosno 1 Zakon o notarima FBiH (Službene novine br. 45/02) - u daljem tekstu ZNotFBiH. Zakon o notarima Distrikta Brčko BiH (Službeni glasnik br. 09/03, 17/06) - u daljem tekstu ZNotDB BiH 3 Zakon o notarima Republike Srpske (Službeni glasnik br. 86/04, 02/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/06, 50/10 i 78/11) - u daljem tekstu ZNotRS. 4 Prema obimu ovlaštenja, danas u svijetu postoje tri oblika institucije notarijata: latinski tip notarijata, državni notarijat i anglosaksonski tip notarijata. Međutim u pravnoj literaturi, autori imaju podijeljena mišljenja. Tako npr. Knežić-Popović, D./Dabić, Lj. „Javno beležništvo u evropskim zemljama“, u Šarkić, N. (2004) O javnom beležniku-notaru, Beograd: Glosarijum, str. 93-94, imaju stanovište da postoje tri oblika notarske djelatnosti: anglosaksonski, državni i latinski model notarijata; isto stanovište zastupa i Jotanović, R. (2005) „Poslovi notara prema Zakonu o notarima Republike Srpske“, Banja Luka: Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, br. XXIX-2005, str. 308, dok TrgovčevićProkić, M. (2007) zastupa stanovište da postoje dva tipa notarijata, latinski i anglosaksonski. S aspekta nadležnosti notara, prvo stanovište smatramo prihvatljivijim. 5 Zakon usvojen 10. decembra 1999. godine, objavljen u Službenim novinama FBiH br. 49/99, a stupio na snagu 18. decembra 1999. godine. 6 Čl. 138. Zakona o javnom bilježništvu FBiH (Službene novine br. 49/99). 7 Termin javni bilježnik zamjenjen je terminom notar. 2 655 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI provjere ispunjenosti zakonom propisanih uslova, čime je osigurano obezbjeđenje kvaliteta usluga, što je ujedno preduslov ostvarivanja osnovnih funkcija.8 Radi se o provjeri kvalitativnih uslova pristupa službi notarijata, u koje spadaju stručna sprema - izražena kroz posjedovanje diploma dodiplomskog studija,9 radno iskustvo, te položen stručni notarski ispit i kontinuirana dodatna edukacija. U istoj ravni sa kvalitativnim uslovima za pristup službi je zahtjev da lice bude dostojno javnog povjerenja, što u sebi podrazumijeva određene moralne kvalitete, tako da notar mora biti osoba koja u društvu uživa povjerenje i koja je svojim vladanjem stekla ugled u društvu.10 Dakle, notar svojim ponašanjem unutar i izvan svoga poziva mora biti dostojan uvažavanja i povjerenja koje mu taj poziv pruža. Dodatna sigurnost u pogledu osiguranja kvaliteta notarske službe čine i objektivizirani kriteriji i postupci imenovanja notara, tako da se imenovanje notara u Bosni i Hercegovini provodi javnim konkursom u detaljno regulisanom postupku.11 2. Djelokrug poslova Shodno navedenom, notarskim pravom u BiH,12 notarska služba je definisana kao javna služba, koju obavljaju notari kao samostalni i nezavisni nosioci te službe, kao isključivo zanimanje tokom vremena za koje su postavljeni.13 Nadležnost notara utvrđena je u oblasti privatnog, 8 Dana 05.03.2007. godine u Sarajevu je održano uručenje povelja o imenovanju i polaganje zakletve za 93 notara, u Brčko Distriktu u jesen 2007. godine, dok je u Republici Srpskoj imenovanje i polaganje zakletvi 58 notara održano 11.01.2008. godine. Međunarodna unija notara (U.I.N.L.) je na 26. Kongresu održanom u Marakešu (Maroko) 02. oktobra 2010. godine, donijela odluku o prijemu notarijata iz Bosne i Hercegovine tj. Komisije entitetskih notarskih komora Bosne i Hercegovine Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine i Notarske komore Republike Srpske, u punopravno članstvo. Danas u Bosni i Hercegovini, prema podacima entitetskih notarskih komora-imenika, ukupno ima 176 notara. 9 U nekim država kao uslov predviđeno je i postdilomskog pravničkog obrazovanja. Tako npr. Italijavidi E. Calò, „National Raport Italy“, Notarius International, 3-4/2001, 167. U Holandiji notari moraju posjedovati posebnu diplomu iz oblasti notarijata-vidi u: P. A. Malavet, „The Latin Notary: A Historical and Comparative Model“, Hastings Int'l&Comp. L. Rev., Vol.19:389, 1996, 465 10 Čl. 29. st. 1. ZNotFBiH, Čl. 23. st.1. ZNotRS, Čl. 8. st. 1. ZNotDB BiH 11 Čl. 28. ZNotFBiH, Čl. 22. ZNotRS, Čl. 7. ZNotBD BiH 12 Izraz notarsko pravo BiH obuhvata propise kojima se reguliše profesija notara u entitetima i Brčko Distriktu, a prvi put je korišten u radu M. Povlakić, „Izvršenje na osnovu notarske isprave“, prezentiranom na 5. Međunarodnom savjetovanju, „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse“ održanom u Neumu u junu 2007. godine. 13 Čl. 2. i 3. ZNotFBiH, Čl. 2. ZNotRS, Čl. 2. i 3. ZNotBD BiH. Zabrana se ne odnosi na obavljanje službe izvršitelja oporuke, skrbnika ili koje druge slične službe zasnovane na odluci nadležnog organa, 656 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ vanparničnog prava i sastoji se u obradi notarskih isprava, ovjeravanju i potvrđivanju javnih isprava,14 u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima,15 te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom.16 Sačinjavanje isprava od strane notara pravna doktrina naziva certifikacijskom funkcijom notara, a notarsku obradu izjava o pravnim poslovima normativno-certifikacijskom funkcijom.17 Postupak notarske obrade isprave predstavlja najstrožiji zahtjev u pogledu forme pravnog posla ili izjave volje, koji istovremeno zamjenjuje i pismenu formu i formu potvrđivanja, odnosno ovjere, potpisa stranaka. Tako je forma notarski obrađene isprave propisana kao obavezna za pravne poslove kod kojih postoji, kako interes stranaka, tako i interes države za pravnom sigurnošću, čime se osigurava jasnoća u formulisanju pravnih poslova, štite interesi stranaka, odnosno smanjuje mogućnost nastanka nesporazuma koji vrlo često vode ka sudskim sporovima. U FBiH, forma notarski obrađene isprave zahtijeva se za punovažnost sljedećih pravnih poslova:18 - pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici; raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica;19 kao ni na obavljanje naučne, umjetničke ili predavačke djelatnosti, te na obavljanje dužnosti u Notarskoj komori i u međunarodnim udruženjima notara. 14 Čl. 4. st. 2. ZNotFBiH, Čl. 2. st. 2. ZNotRS, Čl. 4. st. 2. ZNotBD BiH 15 Čl. 111. i 112. ZNotFBiH, 107. i 108. ZNotRS, Čl. 85. i 86. ZNotBD BiH 16 Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH. 17 M. Povlakić, “Osnovne značajke notarske službe u BiH”, Pravni savjetnik, br. 4/2003, 79-90. Inače, Notarskim pravom u BiH izvršena je podjela notarskih isprava na: isprave nastale notarskom obradom i notarske ovjere i potvrde. 18 Citirana zakonska odredba se u određenoj mjeri razlikuje od odredbe ZNotRS i ZNotBD BiH, o čemu će biti posebno riječi. 19 Pod terminom poslovno nesposobna lica podrazumijevaju se, kako maloljetna lica, tako i punoljetna lica kojima je ograničena ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost. (Vidi: M. Povlakić et al., 136-137). U Brčko Distriktu BiH, za razliku od FBiH i RS, ova odredba je nešto preciznija, te je obavezna notarska obrada predviđena za pravne poslove raspolaganja imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, ali samo kada se radi o raspolaganju značajnih dijelova imovine ovih lica. Vidi Čl. 47. st. 1. t. 2. ZNotBD BiH 657 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI - pravni poslovi kojima se obećava neka činidba kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane činidbe,20 pravni poslovi, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivačka akta privrednih društava i utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta.21 Forma notarski obrađene isprave, za pomenute pravne poslove, određena je kao forma ad solemnitatem, odnosno bitna forma i predstavlja objektivno bitni sastojak pravnog posla. Tako, ukoliko pomenuti pravni poslovi nisu sačinjeni u formi notarski obrađene isprave oni za sobom povlače posljedicu apsolutne ništavnosti,22 odnosno takvi pravni poslovi ne mogu proizvesti prava i obaveze, ne može se zahtijevati prinudno izvršenje obaveza iz njih, u načelu ne mogu konvalidirati naknadnim izvršenjem. S obzirom na to da se radi o formi ad solemnitatem, stranke ne mogu sporazumom isključiti njenu primjenu. Pored navedenog, stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, osim gore pobrojanih, te osim toga, obavezna notarska obrada za određene pravne poslove može biti predviđena posebnim zakonima.23 Zakonima o notarima u BiH propisano je da odredbe o pravnim poslovima za koje je obavezna notarska obrada isprava vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage.24 Razlog ovakvog rješenja je taj što se stvarna nadležnost bilo kojeg 20 Konvalidacija putem izvršenja moguća je samo kod pravnih poslova kojima se obećava neka činidba kao poklon, te u slučaju nedostatka forme, konvalidacija se ostvaruje izvršenjem obećane činidbe. Međutim, nedostatak forme notarski obrađene isprave kod ugovora o poklonu na nekretninama nije moguće naknadno osnažiti, odnosno konvalidirati i sudskim putem naknadno ishoditi upis prava vlasništva u zemljišne knjige ako su stranke izvršile samo usmeno preuzete obaveze. Vidi: E. Bikić/A. Brkić, „Materijalne i procesnopravne posljedice nedostatka forme ugovora u pravnom prometu nekretnina“, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, broj 5/2010, godina 3, 158. Također vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 995/04-2, od 04.10.2005. godine, navedeno prema: J. Borčić/V. Skorup, 34-35. 21 Čl. 73. st.1 ZNotFBiH, Čl. 47. st. 1. ZNotBD BiH. U RS-u obavezna notarska obrada je neophodna za osnivačka akta privrednih društava, a ne i za utvrđivanje i izmjenu statuta, kao što je slučaj u FBiH i Brčko Distriktu BiH. 22 Čl. 73. st. 2. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 2. ZNotRS, Čl. 47. st. 2. ZNotBD BiH 23 Čl. 73. st. 3. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 3. ZNotRS, Čl. 47. st. 3. ZNotBD BiH 24 Čl. 73. st. 5. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 5. ZNotRS, Čl. 47. st. 5. ZNotBD BiH 658 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ organa, pa samim tim i notara, utvrđuje materijalnim propisima, a ne propisima organizaciono-procesnog karaktera, kakvi su pozitivni propisi iz oblasti notarijata. Za očekivati je da zakoni koji regulišu posebne oblasti (kao npr. Zakon o privrednim društvima, Porodični zakon, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o nasljeđivanju itd.) za pojedine pravne poslove predvide obavezu notarske obrade. U tom smislu, da bi isključili mogućnosti različitih formi za pobrojane poslove, odnosno koliziju matičnih zakona i zakona o notarima, u RS je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o notarima25 bila predviđena odredba kojom se daje se prioritet u primjeni Zakona o notarima u odnosu na druge zakone, u slučaju da su odredbe istih suprotne članovima 68 i 69 ZNotRS,26 odnosno odredbama zakona koje se tiču pravnih poslova za koje je obavezna notarska obrada isprava i pravnih poslova za koje je obavezna notarska potvrda. Pokrenuta je inicijativa pred Ustavnim sudom Republike Srpske za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti citiranog člana27 sa obrazloženjem da ista nije u saglasnosti sa načelima ustavnosti i zakonitosti utvrđenih Ustavom Republike Srpske. Ustavni sud RS donio je odluku kojom je utvrdio da član 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.28 Izmjenama zakona sporna odredba je brisana iz teksta zakona.29 Pored navedenih poslova, sud ili drugi organ vlasti može notaru povjeriti vršenje i drugih poslova, što predstavlja tzv. komesarijalnu funkciju notara, čime se olakšava rad pravosuđa.30 Notarskim pravom BiH, slično kao 25 Službeni glasnik RS br. 74/05 Čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, Službeni glasnik RS br. 74/05 27 Inicijativu je pokrenuo Nikola Rinić iz Banje Luke 28 Odluka broj: U-60/06, od 05.06.2007. godine, http://notarrs.org/index-l.php?category=25 (14. novembar 2013.) U obrazloženju Odluke se, između ostalog kaže „...Ocjenjujući ustavnost pomenute odredbe Sud je utvrdio da, imajući u vidu ustavne principe, nije saglasno Ustavu propisivanje kojim se daje prednost u primjeni jednom zakonu u odnosu na drugi. Zakonodavac treba da uredi određene pravne odnose saglasno svojim ustavnim ovlašćenjima na način kojim smatra cjelishodnim i shodno utvrđenoj politici u uređivanju tih odnosa. Sud smatra da je u postupku donošenja potrebno usaglasiti norme pojedinih zakona koji tretiraju iste ili srodne pravne odnose, kako kasnije ne bi došlo do kolizije u njihovoj primjeni, a da nema uporište u Ustavu normiranje kojim se daje prioritet u primjeni jednog zakona u odnosu na drugi“. 29 Čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima RS, Službeni glasnik br. 50/10 30 Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH. Također vidi: M. Dika, „Izvanparnična i koncilijacijska funkcija javnih bilježnika – de lege lata i de lege ferenda“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 59 No 6/2009, 1154. 26 659 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI i u uporednom pravu,31 propisano je da sud ili drugi organ vlasti mogu notaru, uz njegovu saglasnost, povjeriti vršenje i drugih poslova, koji su u saglasnosti sa njegovom djelatnošću, u koje spadaju, naročito: - popis i pečaćenje ostavinske imovine i stečajne mase, procjene i javne prodaje /licitacije/ pokretnih stvari i nekretnina u vanparničnom postupku, osobito dobrovoljne prodaje, razdioba prodajne cijene u izvršnom postupku.32 Zakon samo exempli causa navodi koji su to poslovi koji se mogu delegirati, a osim njih moguće je delegirati i druge poslove koji su u skladu sa službom notara.33 Kao što je vidljivo, ne radi se o obavezi već o pravu suda ili drugog organa vlasti da delegiraju pomenute poslove, za što im je potrebna i saglasnost notara. U obavljanju pobrojanih poslova iz svoje nadležnosti notar je obavezan postupati u skladu sa određenim načelima, koja predstavljaju osnovna pravila, direktive, postulate za rad,34 u obavljanju službe, među kojima su naročito bitna sljedeća: načelo nepristrasnosti,35 načelo nezavisnosti i samostalnosti,36 načelo integriteta notarske službe, obaveza čuvanja službene tajne,37 obaveza poduzimanja i odbijanja službene radnje,38 profesionalno obavljanje službe, načelo izuzeća notara.39 31 Hrvatska, Crna Gora, Slovenija, Makedonija, Austrija, Njemačka Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH 33 Iako zakonom nije precizno određeno o kojem sudu ili kojim organima vlasti se radi, iz vrste poslova koji se mogu delegirati notarima, zaključujemo da se radi, prevashodno, o sudovima prve instance, odnosno općinskim i osnovnim sudovima, a kada su u pitanju drugi organi vlasti, smatramo da ta ovlašćenja pripadaju općinskim službama za upravu i kantonalnim organima uprave. 34 S. Triva, Rječnik građanskog procesnog prava, Informator, Zagreb 1968. godina, 171. 35 U zaključcima XXIV Međunarodnog kongresa Latinskog notarijata ističe se da: „nepristrasnost notara, kao javnih službenika, predstavlja osnov, temelj Latinskog notarijata, te da se njome štite ne samo stranke, učesnici u postupku notarske obrade, već i treća strana“. 36 Prema Evropskom kodeksu prava notarske profesije „ da bi se obezbijedila nezavisnost, notar radi na način slobodne profesije koja pokriva sve oblasti vanpraničnog postupka. Pravnim savjetovanjem, koje notar sudionicima pruža na nepristrasan način, kao i sastavljanjem iz tog nastale javne isprave, njegovo sudjelovanje daje potrošaču neophodnu pravnu sigurnost“. 37 Čl. 54. ZNotFBiH, Čl. 49. ZNotRS, Čl. 33. ZNotBD BiH 38 Ova obaveza notara naročito dobija na značaju ukoliko se u obzir uzme činjenica da notar ima monopol u obavljanju određenih javnih djelatnosti, kada se stranka mora obratiti notaru za obavljanje te radnje. U ovakvim slučajevima, notar ne može slobodno odlučivati o tome hoće li poduzeti službenu radnju koja mu je povjerena ili ne, nego je, u načelu, dužan poduzimati povjerene mu poslove. Dakle, svugdje gdje notar može poduzimati radnje bez povrede materijalnopravnih propisa ili propisa koji 32 660 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 3. Pravna priroda notarske službe U pravnoj teoriji postoje različita stanovišta u pogledu pravne prirode notarske službe. Tako, postoji stanovište da je notarska služba administrativne, upravne prirode, izjednačujući notara sa upravnim organom,40 zanemarujući pri tom poslove koje notar obavlja po nalogu suda, odnosno poslove koji su sa suda preneseni na notara. Međutim, predstavnici ovog stanovišta ipak ne poriču da je notarska služba sui generis, da je privatnopravnog karaktera, te da je različita od upravnog organa.41 Prema drugom stanovištu, notarska služba spada u domen sudske nadležnosti poimajući notara kao pomoćnog organa suda,42 te polazeći od osnovnih obilježja notarske službe, samostalnosti, nezavisnosti i nepristrasnosti, kao i činjenice da je određen djelokrug notarskih poslova prenesen sa sudova. Ovoj teoriji se može prigovoriti zbog toga što nije uvažila činjenicu da se notar javlja i kao pomoćni organ državne uprave. Također, postoji i stanovište da je notarska služba pravna služba sui generis, sa određenim specifičnostima,43 koje se ogledaju u tome što je na notara prenesen dio poslova iz sudske nadležnosti, ali i poslova iz djelokruga upravnih organa. U argumentaciji ovog shvatanja se navodi da je pravni osnov nadležnosti notara i postupanje po nalogu suda, kada notar koristi sudsku proceduru, te se u ovom smislu ne može izjednačiti s upravnim organom.44 Uvažavajući prethodno navedeno, posljednje shvatanje smatramo i najprihvaćenijim. 4. Osnovne funkcije notarske službe u pravnom sistemu BiH Osnovni cilj uvođenja notarske službe u pravni sistem jedne države jeste jačanje pravne sigurnosti, zaštita javnog interesa i rasterećenje pravosudnih organa, što je bila i vodilja prilikom uvođenja ove službe u naš uređuju njegovu službu on mora poduzimati te radnje. Vidi: V. Prančić, „O dužnosti poduzimanja i uskrati službene radnje javnog bilježnika“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 58 No. 4/2008, 1003. 39 U slučaju sumnje o tome da li postoje razlozi za izuzeće, notar je obvezan, u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, odbiti poduzimanje službene radnje. 40 Zanobini. G, L'amministrazione pubblica nel diritto privato, Scritti Vari di diritto pubblico, Roma, 1955, 19., Romano S., Corso di diritto amministrativo, Principi generali, Roma, 1937, 10. Navedeno prema: M. Trgovčević-Prokić, 123. 41 M. Trgovčević-Prokić, 124. 42 M. Dika, 4., M. Povlakić et al., 264. 43 M. Trgovčević-Prokić, 124. 44 Ibidem. 661 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI pravni sistem. Danas, nakon sedam godina od uvođenja notarske službe, možemo sa sigurnošću reći da je ona dala značajan doprinos jačanju vladavine prava, pravne sigurnosti - naročito u pogledu zaštite vlasništva, rasterećenju sudskog i upravnog aparata i time u određenoj mjeri poboljšala sveukupan poslovni ambijent, kako za ekonomski razvoj, tako i za investicije i strana ulaganja. U nastavku rada ćemo dati prikaz osnovnih funkcija notarske službe kojima se ostvaruje njena zadaća. 4.1. Jačanje pravne sigurnosti i zaštita javnog interesa Jačanje pravne sigurnosti i zaštita javnog interesa ogleda se u činjenici da notar štiti prava učesnika u postupku, prava trećih lica, kao i opću sigurnost i mir. Zaštita interesa učesnika u postupku, kao i prava trećih, ostvaruje se u postupku notarske obrade, kada notar provjerava da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i zaključivanje pravnog posla, ispituje pravu volju stranaka, poučava i savjetuje stranke o pravnom dometu posla, ukazujući pri tom na pravne posljedice (kako na pozitivne, tako i na one negativne) koje mogu proizaći iz pravnog posla, pri tom pazeći da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte stranke ne budu oštećene, kao i prava trećih lica.45 U obavljanju svoje djelatnosti, notar nepristrasno i neutralno zastupa interese svih stranaka u postupku, nastupajući kao nepristrasni sudija, objektivno primenjujući zakon, kao primarnu obavezu, te na taj način predstavlja garant pravnih poslova i izjava volja koje su pred njim poduzete.46 Nepristrasnost notara, u odnosu na stranke, obezbjeđuje sigurnost pravnog prometa, čime se ostvaruje javni interes. Javni interes, jačanje pravne sigurnosti i zaštita učesnika u postuku se ostvaruje i kroz obavezu notara na poduzimanje i odbijanje službenih radnji.47 Naime, notar je obavezan poduzeti sve službene radnje iz oblasti zakonom utvrđene nadležnosti, uz zabranu neopravdanog odbijanja poduzimanja istih, što ima poseban značaj kod poslova kod kojih notar ima 45 Čl. 80. st. 1. i 2. ZNotFBiH, Čl. 74. st. 1. i 2. ZNotRS, Čl. 53. st. 1. i 2. ZNotBD BiH Vidi: XXIV International Congress of the Latin Notariat, Mexico City, October 2004, Impartiality of the Notary: ensuring certainty in contractual relationships, http://www.uinl.org/documents/attachment/MexicoTema%20I%20%20Conclusiones%20%28EN%29.pdf (20. novembar 2013.) 47 Notarskim pravom BiH (Čl. 51. ZNotFBiH, čl. 45. ZNotRS, Čl. 30. ZNotBD BiH) određena je obaveza notara na poduzimanje svih službenih radnji iz oblasti zakonom utvrđene nadležnosti i ne smije bez valjanog razloga odbiti poduzimanje službenih radnji. 46 662 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ monopol u obavljanju određenih javnih djelatnosti, kada se stranka mora obratiti notaru za obavljanje te radnje.48 U ovakvim slučajevima, notar ne može slobodno odlučivati o tome hoće li poduzeti službenu radnju koja mu je povjerena ili ne, nego je, u načelu, dužan poduzimati povjerene mu poslove. Dakle, svugdje gdje notar može poduzimati radnje bez povrede materijalnopravnih propisa ili propisa koji uređuju njegovu službu on mora poduzimati te radnje.49 S druge strane notar je obvezan odbiti poduzimanje službene radnje, ukoliko se ova radnja odnosi na pitanje, koje po zakonu ne spada u njegovu nadležnost, a naročito ukoliko se njegovo sudjelovanje zahtijeva radi postizanja očigledno nedozvoljenog ili nečasnog cilja, čime se štiti javni interes i jača pravna sigurnost. Dakle, dužan je uskratiti službenu radnju kada je uvjeren u nespojivost posla sa svojom službom, kada, usljed postojanja sumnje o nespojivosti posla sa zakonskim propisima, mora sa strankama raspraviti o datim okolnostima, odnosno mora na to upozoriti stranke.50 Tako npr. ukoliko tokom provođenja procesnih radnji posumnja u poslovnu sposobnost nekog od učesnika, naročito ukoliko se radi o stranci u pravnom poslu, notar će odbiti poduzimanje službene radnje i informisati nadležni organ o potrebi postavljanja privremenog ili stalnog zastupnika.51 Zaštita opće sigurnosti i mira, putem institucije notara, ostvaruje se kroz ovlaštenje i obavezu notara za poduzimanje mjera u cilju otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Tako, kada notar prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti utvrdi da u vezi s transakcijom ili određenim licem postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti, dužan je bez odgađanja o tome obavijestiti nadležni organ za istragu i zaštitu.52 Izvršavanjem ove obaveze notar postaje značajan faktor, ne samo u pogledu jačanja pravne sigurnosti transakcija i pravnih poslova između pojedinih pravnih subjekata, već i u pogledu jačanja opće sigurnosti građana. 48 To su svi oni slučajevi u kojima je predviđena obavezna notarska obrada isprava. V. Prančić, „O dužnosti poduzimanja i uskrati službene radnje javnog bilježnika“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 58 No. 4/2008, 1003. 50 Ibidem, 1004. 51 M. Povlakić et al., Komentar zakona o notarima u Bosni i Hercegovini, Njemačka organizacija za tehničku saradnju (GTZ) GmbH, Sarajevo 2009,172. 52 Čl. 41. Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH 49 663 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI 4.2. Rasterećenje pravosuđa Rasterećenje pravosuđa, kao posljedica djelatnosti notara, ostvaruje se na nekoliko načina: - prevencijom nastanka sporova, ubrzavanjem pravnog prometa, prenošenjem određenih poslova sa drugih pravosudnih organa u nadležnost notara, kao i mogućnošću povjeravanja poslova od strane sudova i organa uprave. Učešće notara pri sastavljanju pravnih akata potvrđuje istinitost sadržaja tih akata, a njegovo prisustvo garantuje kvalitet, preciznost, pravnu zaštitu, kao i zakonitost, zbog čega je notar označen kao preventivni sudija,53 a notarski postupak preventivni put zaštite, odnosno postupak sprečavanja nastanka spora između stranaka kroz prevenciju narušavanja i povrede subjektivnih građanskih prava.54 Ubrzanje pravnog prometa, kao faktor rasterećenosti pravosuđa, uzrokovan djelatnošću notara, manifestuje se na nekoliko načina. Činjenica da notarski obrađene isprave,55 sačinjene u granicama službenih ovlaštenja notara i u propisanoj formi, imaju dokaznu snagu i karakter javne isprave, za posljedicu ima ubrzanje pravnog prometa, obzirom da iste važe kod svih organa vlasti, pravnih osoba i drugih institucija, nezavisno od kojeg su notara izdate, te im je zabranjeno slobodno vrednovanje njene dokazne snage. S druge strane, sama provjera i kontrola koju notar tokom vršenja djelatnosti ostvaruje, oslobađa sud od dodatnih provjera određenih činjenica. Pored karaktera javne isprave, notarske isprave, pod određenim uslovima - kako je to već i pomenuto, imaju svojstvo izvršne isprave.56 Izvršnost notarskih isprava sa sigurnošću predstavlja najveći doprinos ubrzavanju pravnog prometa, obzirom na to da se istom štiti povjerilac, kroz mogućnost efikasnije 53 M. Dika, “Javnobilježnička služba u Republici Hrvatskoj”, Pravo i porezi, 12/2001, Zagreb, 22. M. Trgovčević-Prokić, Ovlašćenja javnog beležnika, JP Službeni glasnik, Beograd 2007, 124-125. 55 Zakoni o notarima u BiH koriste i termin „isprava nastala notarskom obradom“ ili „notarska obrada“. U uporednom pravu se koriste sljedeći termini: javnobilježnički akt (u Republici Hrvatskoj), notarska listina (u Republici Sloveniji), notarski zapis (u Republici Crnoj Gori), Notariatsakt (u Austriji), notarielle Urkunde (u Njemačkoj) itd. 56 Čl. 90. ZNotFBiH, Čl. 85. ZNotRS, Čl. 64. ZNotBD BiH 54 664 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ realizacije subjektivnih građanskih prava putem prinudnog ostvarivanja dospjelih potraživanja.57 S druge strane za izvršenje notarskih isprava nije potrebna nikakva dalja aktivnost suda. Osim prevencije sporova i ubrzavanja pravnog prometa, kao faktor rasterećenja pravosuđa javlja se i prenošenje i delegiranje nadležnosti sa sudova i organa uprave na notara. Tako se prenošenjem ovlaštenja sa suda, prevashodno u vanparničnim stvarima, kao što su vođenje ostavinskog ili izvršnog postupka,58 postupka ovjere potpisa kod ugovora o prometu nepokretnosti, odnosno prenošenjem ovlaštenja za ovjeru i potvrdu potpisa i drugih činjenica sa organa uprave na notara, u velikoj mjeri rasterećuje sudstvo, odnosno uprava. S druge strane, mogućnost povjeravanja poslova od strane suda ili organa uprave dodatno doprinosi ovoj funkciji. Tako, notar ima značajnu ulogu u izvršnom, stvarnom, porodičnom, nasljednom i privrednom pravu. ZAKLJUČAK – PRIJEDLOZI ZA BUDUĆE PRAVO Analizom postojećih pravnih propisa iz oblasti notarskog prava u BiH došli smo do zaključka da veliki broj zakona iz oblasti građanskog prava nije uvažio činjenicu uvođenja notarijata, odnosno da nije izvršeno usklađivanje istih, što se nameće kao zadatak u bliskoj budućnosti pred zakonodavstvo BiH. Pored usklađivanja propisa iz oblasti notarskog prava, potrebno je, u cilju rasterećenja pravosuđa, određene poslove iz nadležnosti suda dodijeliti notaru. Tako smatramo da je de lege ferenda u oblasti izvršnog postupka u BiH potrebno prenijeti u nadležnost notara ovlaštenje za provođenje izvršnog postupka na osnovu vjerodostojne isprave, a u ostavinskom postupku, nadležnost za vođenje ostavinske rasprave, kada bi se mogao očekivati i znatniji pomak u rasterećenju pravosuđa. Nadalje, notarskim pravom BiH predviđeno je da svi pravni poslovi koji za predmet imaju prenos ili stjecanje vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama moraju biti zaključeni u formi notarski obrađene isprave, odnosno pravni poslovi koji nisu sačinjeni u odgovarajućoj formi smatraju se 57 58 M. Dika, Javnobilježništvo i zaštita vjerovnika, Pravo u gospodarstvu, vol. 34, Zagreb, 1995, str. 552. Prihvaćeno u Republici Hrvatskoj 665 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI ništavim. Uloga notara u prometu nepokretnosti ne ogleda se samo u notarskoj obradi pravnog posla, već i u mogućnosti realizacije ugovora, podnošenja i povlačenja zemljišnoknjižnog zahtjeva. Tako bi, po uzoru na uporedno pravo, a u cilju jačanja pravne sigurnosti i ubrzanja pravnog prometa, de lege ferenda trebalo u nadležnost notara prenijeti i ovlaštenje da jedini mogu stavljati prijedloge za upis u zemljišne knjige, te im omogućiti elektronsku komunikaciju sa zemljišnoknjižnim uredima, čime bi se onemogućilo višestruko otuđenje nekretnina. Za razliku od rješenja uporednog prava, notarskim pravom BiH nije predviđena mogućnost potvrđivanja, odnosno solemnizacije privatnih isprava, iako bi zbog praktičnog značaja ovog rješenja, koje se sastoji u ubrzavanju pravnog prometa, u budućnosti trebalo biti prihvaćeno. Pored proširenja nadležnosti notara, određena rješenja u zakonima o notarima u BiH je potrebno izmijeniti. Tako je de lege ferenda u FBiH i Distriktu Brčko BiH, potrebno izvršiti izmjenu odredbe o obaveznoj notarskoj obradi statuta, gdje bi za njegovo utvrđivanje, kao i njihovu izmjenu, po uzoru na rješenje iz Republike Srpske, trebalo propisati postupak obavezne notarske ovjere. Također bi se u zakonska rješenja, u cilju preciziranja istih, trebala uvrstiti jasna podjela svjedoka na svjedoke identiteta i svjedoke pravnog posla, kao i da se propišu uslovi u pogledu istih. Izmjene bi trebale uslijediti i u postupku pravne zaštite pred notarom. Naime u postojećim rješenjima notarskog prava u BiH, pravna zaštita je povjerena nadležnom organu za upravu, tj. kantonalnom organu za upravu u FBiH, Ministarstvu pravde u Republici Srpskoj, odnosno Pravosudnoj komisiji u Brčko Distriktu BiH. S obzirom na to da notar nije dio upravnog aparata već samostalan i nezavisan u vršenju svoje službe, te činjenicu da nadležni organ za upravu nema kompetenciju da utvrdi da li je radnja koju je notar poduzeo sadržajno i u formalnom smislu usklađena sa zakonom, odnosno da li je odbijanje notara da poduzme službenu radnju sa aspekta zakona opravdano ili ne, pravnu zaštitu bi trebalo povjeriti sudu, te odrediti rok u kojem nezadovoljna stranka može podnijeti pritužbe. Prihavatanjem predloženih izmjena, svakako bi se dodatno učinilo na jačanju značaja funkcije notara u pravnom sistemu BiH, kao i u procesu približavanja evropskim standardima pružanja pravnih usluga. 666 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3086 Title A name given to the resource ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Author Author ORUČ, Esad HUSEINSPAHIĆ, Ajdin ČOLAK, Elvir Abstract A summary of the resource. Promjene društveno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine prouzrokovale su niz reformskih procesa u svim društvenim sferama, pa tako i pravnog sistema. Promjene su zahvatile i sferu zakonodavstva, izvršne vlasti i pravosuđa. U sferi pravosuđa, osnovni imperativi promjena su zaštita ljudskih prava i nezavisnost pravosuđa, što je rezultiralo uvođenjem ili revitaliziranjem novih institucija, kao što su ombudsmani, visoka sudska i tužilačka vijeća, notari i dr. Veliki broj tranzicijskih država je revitalizirao institut notara, dok je u BiH prvi put uveden. Sa uvođenjem notara učinjen je korak dalje ka evropskim standardima u pružanju pravnih usluga. Notarska služba doprinosi jačanju pravne sigurnosti, samo ukoliko zakon sadrži odgovarajuću regulativu koja će biti na adekvatan način implementirana. U tom pravcu, kod nas je donesen zakon, koji nije zaživio, te je uslijedilo donošenje novih zakona, koji su implementirani sa svim posljedicama u području procesnog i materijalnog građanskog prava, koje sa sobom nosi. Tako je propisano učešće notara prilikom zasnivanja relativno velikog broja pravnih odnosa. Pri tom se, prije svega, misli na pravni promet nekretnina i proces registracije privrednih društava, gdje je učešće notara od ključnog značaja, kao i učešće notara u provođenju izvršnog i ostavinskog postupka. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9dfb9435d439330b602628ab5a8246dd.docx 70daf06e8484e25e8ef230bcd98902d8 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1f964ac4df0a8e16af8b17f64486d0c0.pdf 27fac6e5388daf5e6e9f362429cc379f PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD UDK 332.14 Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Prof. dr. Jasmina Osmanković Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu Email: jasmina.osmankovic@efsa.unsa.ba Doc. dr. Jasmin Hošo Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu Mr. Marijana Galić Federalni zavod za programiranje razvoja Sažetak: Regionalna nauka, kao što je poznato, kreira teorijski okvir za definiranje regija, regionalizaciju, regionalni razvoj i politiku regionalnog razvoja. S obzirom na ograničeni prostor, osnovni cilj rada je naznačavanje, s jedne strane, interesa, mjerenog brojem objavljenih radova u nekim relevantnim bazama, za regionalizaciju, kao i za specifične subteme: administrativnu regionalizaciju, statističku regionalizaciju, euroregije, evropske makroregije, a s druge strane, naznačavanje nekih osnovnih odrednica bosanskohercegovačke stvarnosti u vezi sa ovim temama. Kada je riječ o vremenskom okviru onda je to period posljednjih četvrt stoljeća. Dužina vremenske serije determinirana je konkretnom temom. Osnovna metoda je historijska i deskriptivna, kronološko izlaganje, kao i analiza vremenskih serija. Rad, pored uvoda i zaključka, sadrži teorijski okvir, rezultate pretraživanja relevantnih baza i osnovne informacije vezano za specifična pitanja regionalizacije Bosne i Hercegovine. Sastavni dio rada je popis korištenih izvora. Rad sadrži šest slika, 87 fusnota i referira se na 41 izvor, kao i 53 linka. Ključne riječi: teorija, regionalizacija, administrativne regije, statističke regije, euroregije, evropske makroregije, ScineceDirect, baze 671 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić UVOD Da li „bogatstvo naroda“ zavisi od regionalizacije? 1 Da li regionalizacija i regionalna kooperacija mogu osigurati „kraj siromaštva“ 2? Da li je regionalizacija „mogućnost našeg doba“ da se reducira i/ili eliminira siromaštvo? Raste li značaj regionalizacije u „doba neizvjesnosti“, u doba krize? 3 U kakvom odnosu je regionalizacija sa „moći i razvojem“? 4 Kako i koliko regionalizacija utječe na to „kako se zemlje natječu“? 5 Kakva je veza između regionalizacije i slobode, regionalizacije i mogućnosti funkcioniranja 6? Da li su i koliko teme; regionalizacija, administrativne regije, statističke regije, ekonomske regije, evropskih makoregije predmet istraživanja i publiciranja? S obzirom na ograničeni prostor, fokus je na nekoliko poznatih, standardnih, često korištenih, ali i relevantnih baza. Riječ je o bazama koje pomažu da se dobije uvid koliko je određeni pojam, problem, rješenje prisutan u ukupnoj javnosti, u institucijama koje reprezentiraju politiku, ali i u akademskim krugovima. Istovremeno će se za svaku od ovih tema ili subtema, u najosnovnijem, dati osvrt na Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je bila predmet administrativne, političke, ekspertne, ekonomske, statističke regionalizacije. Bosna i Hercegovina u cjelini ili njeni dijelovi participirali su u formiranju teritorija prekogranične suradnje, euroregija, evropskih makroregija, kao i specifičnih regionalnih cjelina. Pored toga, regionalizacija Bosna i Hercegovina je tema političkih partija i sadržaj njihovih programa, tema evropskih i drugih eksperata, naučnih radova, saopćenja, diplomskih, master i doktorskih radnji, strategija, prostornih planova i strateških razvojnih dokumenata, javnih, akademskih i političkih debata. Interes i izazov Temeljna pitanja su da li je regionalizacija uzrok ili posljedica toga da se neki regioni razvijaju brže nego drugi, da su značajne razlike u nivou socijalnog, ekonomskog i ukupnog blagostanja regiona 7. Ovo pitanje je aktualno i u Bosni i Hercegovini. To vodi ka narednom pitanju: Šta je region? U odgovoru na ovo pitanje može se podsjetiti na neke pristupe definiranju regiona. koje izdvaja Dawkins 89. Odgovor na postavljane pitanja determinira teorija regionalnog ekonomskog razvoja, koje se temelje na nekoliko različitih intelektualnih Smith, A. (1952) Bogatstvo naroda, Kultura Beograd, Beograd Sachs, J. (2007) Kraj siromaštva – ekonomske mogućnosti našg doba, ALGORITAM Zagreb, Zagreb 3 Gablbraith, K. J. (1977) Doba neizvjesnosti, Stavrnost Zagreb, Zagreb; Soros, G. (1999) Kriza globalnog kapitalizma, RABIC, Sarajevo 4 Olson, M. (2002) Moć i razvoj, Stubovi kulture Beograd, Beograd 5 Vietor, K. H. R. (2010) Kako se zemlje natječu – strategija, struktura i državno upravljanje u globalnoj ekonomiji, Harvard Business School Press, MATE Zagreb, Zagreb 6 Sen, A. (2002) Razvoj kao sloboda, Filip Višnjić Beograd, Beograd 7 Barbić, J. (2010) Nova hrvatska lokalna i regionalna samouprava, HAZU, Zagreb 8 Dawkins, I. C. (2013) Regional Development Theory: Conceptual Foundations, Classic Works, and Recent Development, 370, Journal of Planning Literature, str.131-172 9 Armstrong H. i Taylor, J. (2000) Regional Economics and Policy, Blackwell Publishing, Oxford 1 2 672 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije tradicija. Prema Dawkins sve se mogu sistematizirati u dvije grupe. Prvu grupu čine teorije utemeljene na teoriji regionalnog ekonomskog razvoja, i to: preciznije na hipotezi interegionalne konvergencije, teoriji lokacije 10, eksternoj ekonomiji, modelu prostorne kompeticije i teoriji centralnog mjesta. Drugu grupu čine alternativne teorije regionalnog ekonomskog razvoja, i to: teorije konvergencije, teorije regionalne ekonomske divergencije, strukturalne teorije, institucionalne teorije, neoklasične teorije. 11 Za razumijevanje regije i regionalizacija u Bosni i Hercegovini posebno je bitna teorija polova razvoja, novi i alternativni pristupi, osnovni i izvedeni modeli nove ekonomske geografije Krugmana 12. Pretraga pojma „regionalizacija Bosne i Hercegovine“ na „googlu“ nudi oko 8500 13, a ukoliko filtriramo prema kriteriju „točno navedene riječi“ nudi se oko 900 14 rezultata. Na „google scholar“ pretraživanje pojma „regionalizacija Bosne i Hercegovine“ rezultira sa 590 15 naslova. Na istoj stranici 16 može se pristupiti 1370 naslova na temu „regionalizacija“, a 95200 naslova ako je ključna riječ „regionalization“ 17, 2540 radova ako su ključne riječi „regionalization Bosnia and Herzegovina“ 18. Pretraživanje teorijskih, empirijskih i drugih radova na temu regionalizacije nudi ogroman broj rezultata. Samo pretraživanje baze Svjetske banke za ključne riječi „regionalization of Bosnia and Herzegovina“ nudi 29 rezultata 19, a pretraživanje po ključnoj riječi „regionalization“ 490 rezultata 20 Pretraživanje e-library Svjetske banke nudi 46 rezultata 21 Pretraživanja baza Ujedinjenih naroda nudi 35 rezultata za Krešić, I. (1977) Prostorna ekonomija – osnove teorije lokacije, razmještaja i organizacije u prostoru, Informator, Zagreb 11 Dawkins, I. C. (2013) Regional Development Theory: Conceptual Foundations, Classic Works, and Recent Development, 370, Journal of Planning Literature, str.131-172 12 Bogunović, A. (2011) Regionalna ekonomika i politika, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb; Bogunović, A. (2001) Ekonomske integracije i regionalna politika, WTO, NAFTA, Univerzitet u zagrebu, Zagreb; Dawkins, I. C. (2013) Regional Development Theory: Conceptual Foundations, Classic Works, and Recent Development, 370, Journal of Planning Literature, str.131-172; North, C. D. (2003) Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost, MASMEDIA Zagreb, Zagreb 13 https://www.google.ba/?gws_rd=cr&ei=1YJGU9W8FsKAtAbQn4A4# q=regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine 14 https://www.google.ba/search?hl=hr&as_q=regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine &as_epq=regionalizacija+Bosne +i+ Hercegovine&as_oq=&as_eq=&as_nlo=&as_nhi=&lr=&cr=&as_qdr=all&as_sitesearch =&as_occt=any&safe=images&as_filetype=&as_rights= 15 http://scholar.google.com/scholar?hl=en&q=Regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine &btnG=&as_sdt=1%2C5&as_sdtp= 16 http://scholar.google.com/scholar?q=Regionalizacija+&btnG=&hl=en&as_sdt=0%2C5 17 http://scholar.google.com/scholar?q=regionalization&btnG=&hl=en&as_sdt=0%2C5 18 http://scholar.google.com/scholar?q=regionalization+bosnia+and+ herezgovina&btnG=&hl=en&as_sdt=0%2C5 19 http://search.worldbank.org/all?qterm=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina 20 http://search.worldbank.org/all?qterm=regionalization+&title=&filetype= 21 http://elibrary.worldbank.org/action/doSearch?AllField=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina 10 673 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić ključne riječi „regionalization Bosnia and Herzegovina“ 22, a 644 rezultata za ključnu riječ „regionalization“ 23 Pretraživanje oficijelne stranice Evropske unije nudi preko 2100 rezultata za upit „regionalization Bosnia and Herzegovina“ 24, a preko 69250 rezultata za upit „regionalization“ 25 Od ovog broja skoro 10.000 rezultata je vezano za ekonomiju, financije i investicije. Pretraživanje Springerove web stranice 26 za ključni pojam regionalization“ rezultira sa oko 8700 naslova, od toga oko 1340 u oblasti ekonomije 27 28 Preko 300 radova koji su se bavili regionalizacijom pripada regionalnoj nauci, kao subdisciplini. Ostali radovi pripadaju međunarodnoj ekonomiji (273), okolišu (250), geografiji (244) i politici (226) 29 ScineceDirect sadrži preko 12,5 miliona naučnih radova iz svih oblasti 30. Oko 11.559 radova se bavi regionalizacijom 31 U periodu do 1995. objavljena su 2532 rada, a od 1996. oko devet hiljada radova 32. http://search.un.org/search?ie=utf8&site=un_org&output=xml_no_dtd&client=UN_ Website_en&num=10&lr=lang_ en&proxystylesheet=UN_Website_en&oe=utf8& q=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina&Submit=Go 23 http://search.un.org/search?q=regionalization+&btnG=Search+UN+Website&outpu t=xml_no_dtd&client=UN_ ebsite_en&num=10&lr=lang_en&proxystylesheet=UN_Website_en&oe =UTF-8&ie=UTF-8&Submit=Go&ulang= hr&sort=date%3AD%3AL%3Ad1&entqrm=0&ud=1&exclude_apps=1&site=un_org 24 http://europa.eu/geninfo/query/resultaction.jsp?SMODE=2&ResultCount =10&Collection=EuropaFull&Collection=Europa SL&Collection=EuropaPR&ResultMaxDocs=200&qtype=simple&DefaultLG=en&ResultTemplate= %2Fresult_en.jsp&page=1&QueryText=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina&y=0&x=0 25 http://europa.eu/geninfo/query/resultaction.jsp?SMODE=2&ResultCount=10&Collection =EuropaFull&Collection= EuropaSL&Collection=EuropaPR&ResultMaxDocs=200&qtype=simple&DefaultLG=en&ResultTem plate=%2Fresult_en.jsp&page=1&QueryText=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina&y=0&x=0#q ueryText=regionalization+&tab=europa 26 Baza koja sadrži preko osam miliona naslova, od toga preko pet miliona članaka (radova). Ova stranica osigurava pristup milionima naučnih dokumenata (knjiga, radova, protokola, časopisa, itd) http://link.springer.com/ 27 http://link.springer.com/search?query=regionalization&facet-discipline=%22Economics%22 28 Elektronska baza podataka koja obuhvata preko 8.000.000 u punom tekstu iz skoro svih naučnih oblasti – period 1997 - 2007. Sadrži oko 3000 časopisa od kojih su preko 2000 peer-reviewed časopisi. Izdavač je Elsevier, jedan od najpoznatijih svjetskih izdavača. http://www.efsa.unsa.ba/bic/ba/bazepodataka 29 http://link.springer.com/search?facetdiscipline=%22Economics%22&query=regionalization&sortOrder=newestFirst 30 http://www.sciencedirect.com/ 31 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557177250&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=1583c7b1c754498ec07d5afd82bcda46&searchtype=a 32 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557177250&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=1583c7b1c754498ec07d5afd82bcda46&searchtype=a 22 674 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Slika 1: Broj rezultata u ScienceDirect za ključnu riječ „regionalization“1996-2013. Izvor: http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557177250&_ sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=1297551 2&md5=1583c7b1c754498ec07d5afd82bcda46&searchtype=a Gornji podaci potvrđuju rastući interes za regionalizaciju. Godišnja produkcija radova je varirala od 224 u 1996. do 833 rada u 2013. Samo u prvim mjesecima 2014. u ovoj bazi publicirano je preko 400 naslova. Broj radova dokazuje interes, aktualnost teme, ali ne nudi jednoznačan odgovor na osnovno pitanje ovog rada da li je regionalizacija generator problema, da li kontinuirano bavljenje ovom temom onemogućava da se uoče stvarni problemi i energija, znanje, sredstva usmjere na njihovo rješavanje i/ili da li postoji neka „optimalna“ regionalizacija koja će biti rješenje svih, između ostalog, i bosanskohercegovačkih razvojnih i drugih problema. 675 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić Administrativna regionalizacija bila je tema skoro 84500 radova u ScienceDirect bazi. 33 Interes za ovu temu kontinuirano raste. U periodu do 1995. objavljeno je 19345 naslova, a u periodu nakon toga skoro 65300 naslova ili 3,4 puta više. Ako se analizira publiciranje na godišnjem nivou broj publiciranih radova raste sa 1387 rada u 1996. na 7847 rada u 2013. (5,7 puta više). U prvim mjesecima 2014. već je objavljeno oko 3850 radova, a za 2015. najavljena četiri rada. Administrativno uređenje Bosne i Hercegovine temelji se na Dejtonskom mirovnom sporazumu 34. Država je uređena kao dva entiteta i distrikt Brčko 35. U okviru Federacije Bosne i Hercegovine 36, kao jednog od dva entiteta, formirano je deset kantona. Na teritoriji ovih deset kantona 37 djeluju 74 općine. Drugi entitet, Republika Srpska čine 64 jedinice lokalne samouprave 3839. Pored općina, jedinice lokalne samouprave su i četiri grada, i to grad Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, zatim gradovi Banjaluka, Mostar i Istočno Sarajevo 40. Prema tome, temeljem mirovnog sporazuma, respektiranja zatečenog stanja na terenu i u funkciji zaustavljanja rata, određeni broj osnovnih teritorijalnih jedinica oblikovanih stoljećima je podijeljen. 41 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557195866&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=d9455d1526439eb0366cfd5fc53b2274&searchtype=a 34 Dokument iz novembra 1995 http://www.ucdp.uu.se/gpdatabase/peace/BoH%2019951121.pdf http://en.wikipedia.org/wiki/Dayton_Agreement; http://en.wikipedia.org/wiki/Dayton_Agreement 35 http://en.wikipedia.org/wiki/Br%C4%8Dko_District 36 http://en.wikipedia.org/wiki/Federation_of_Bosnia_and_Herzegovina; http://en.wikipedia.org/wiki/Washington_Agreement; http://www.usip.org/sites/default/files/file/resources/collections/peace_agreements/washagree_0301199 4.pdf; http://www.ucdp.uu.se/gpdatabase/peace/BoH%2019940301.pdf 37 http://en.wikipedia.org/wiki/Cantons_of_the_Federation_of_Bosnia_and_Herzegovina 38 http://en.wikipedia.org/wiki/Municipalities_of_Republika_Srpska 39 Zakon o lokalnoj samoupravi http://www.vladars.net/sr-SPCyrl/Vlada/Ministarstva/muls/Documents/%D0%B7%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%20 %D0%BE%20%D0%BB%D0%BE%D0%BA%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%BE%D1%98% 20%D1%81%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0 %B8%20%D1%81%D0%BB.%20%D0%B3%D0%BB.%20101%2004%20%2042%2005%20118 %2005%20%2098%2013.pdf 40 http://en.wikipedia.org/wiki/Bosnia_and_Herzegovina 41 Više vidjeti radovi Osmanković, Pejanović, Galić, Gušić, Sadiković, Halilbašić, Trnka, Bublin i drugi u periodu 1996-2013. 33 676 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Slika 2: Broj rezultat u ScienceDirect za ključnu riječ „administrative region“ 1996-2013. Broj radova na temu "s dminis trativni region" u ScienceDirect u periodu 1996-2013. 20 12 20 10 20 08 20 06 20 04 20 02 20 00 19 98 19 96 9000 8000 7000 6000 5000 4000 3000 2000 1000 0 Izvor: http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557195866&_ sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=1297551 2&md5=d9455d1526439eb0366cfd5fc53b2274&searchtype=a Efikasnost administrativne teritorijalne organizacije je bila predmet brojnih analiza, istraživanja, propitivanja javnosti, akademskih krugova, domaćih i međunarodnih eksperata 42. U najkraćem došlo se do sljedećih zaključka. Prvi zaključak je da je administrativna organizacija u cjelini neefikasna, da je skupa, da je neracionalna, da nije fleksibilna, da angažira previše budžetskih sredstava, da nije ekonomski i demografski održiva 43, da nema potreban kapacitet da apsorbira tehničku pomoć, programe i fondove Evropske unije, ali i drugih bilateralnih i multilateralnih partnera, da je prepreka ekonomskom i ukupnom razvoju, da je prepreka u procesu integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju 44 45 46. Drugi zaključak, ove ocjene vrijede samo za jedan entitet Bosne i Stavovi Vlade Bosne I Hercegovine o teritorijalnoj organizaciji, Sarajevo, 1992. Preuzeto sa: http://www.slobodanpraljak.com/ MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/PLANOVI_SPORAZUMi_IZJAVE_O_USTAVNOMUSTROJSTVU_BiH_1991_ 1995 /60.pdf; Stavovi Naše stranke o teritorijalnoj organizaciji, Sarajevo, 2012.http://www.radiosarajevo.ba/novost/83679#; Pavić, V. (2010) Veličina lokalnih jedinica – europske tendencije I hrvatske nedoumice. http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje _ files /20101%2005%20Pavic.pdf; Koprić, I. (2010) Karakteristike sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj, Hrvatska javna uprava, Zagreb, http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/20102%2004%20Kopric.pdf 43 http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/bih/novo-uredjenje-fbih-ili-bankrot 44 Brnjas, Z. Regionalizacija jedinica lokalne samouprave http://zlatkobrnjas.files.wordpress.com/2013/01/5-regionalizacija-jedinca-lokalne-samouprave-rh.pdf; 42 677 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić Hercegovine 47 48 49 50 51 52. Treći zaključak, administrativna regionalizacija je „lažni“ „prividni“ problem 53. Stvarni problem je nepostojanje konsenzusa o temeljnim vrijednostima, o onome što je sadržaj, suština regionalnog razvoja, a ne njegova forma. 54 55 Četvrti zaključak, ono što je stvarno bitno je mogućnost funkcioniranja regija kao rezultata administrativne regionalizacije, regija kao okvira za poboljšavanje života koji živimo i sloboda koje uživamo 56 Lukić, S (2014) 99 gradova koje treba odmah ukinuti http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/99-gradovakoje-treba-odmah-ukinuti 45 Anon. (2008) Administracija i državne službe u 27 država članica EU http://suk.gov.rs/dotAsset/12238.pdf 46 Trnka, K et al. (2013) Ustavne promjene Federacije BiH, Sarajevo, http://bljesak.info/rubrika/vijesti/clanak/pripremljeno-188-preporuka-za-reformu-ustava-federacijebih/8427 47 Rodić, R. (2008) Kreiranje i uvođenje novog modela raspolaganja I vlasništva nad lokalnim resursima u BiH, Ekonomski institut Banjaluka, http://www.ekinst.org/cms/upload/1.%20Kreiranje%20i%20uvodjenje%20modela% 20raspolaganja %20i% 20vlasnistva%20nad%20lokalnim%20resursima%20u%20BiH.pdf Mijačić, D. (2012) Regionalizacija, regionalizam i regionalni razvoj u RS, http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2012_06/Inter_Newsletter_1.pdf 48 Trnka, K. (2013) Specifičnost ustavnog uređenja BiH. Reviza za ustavnu reformu i filozifiju prava, http://revus.revues.org/ 110 49 K+Trnka, K. (2014) Kako preurediti Federaciju BiH? http://forum.avaz.ba/showthread.php?4855Kako-preurediti-FBiH 50 http://www.slobodnaevropa.org/content/reakcije-izjave-o-ukidanju-kantona-i-fbihneodgovorne/25087540.html; http://dalje.com/hr-svijet/zubak--u-federaciji-bih-je-najbolje-donijetinovi-ustav/475820; http://www.slobodnaevropa.org/ content/reakcije-izjave-o-ukidanju-kantona-ifbih-neodgovorne/25087540.html; http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com _content&view=article&id=25995:kolumna-mio-relota-cilj-reforme-federacije-bih-je-legitimiranjedominacije-bonjaka-&catid=58:mio-relota&Itemid=336 51 http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/mile-lasic-ili-ce-politicari-prihvatiti-prijedlog-za-reformu-fbihili-ce-ih-pomesti-nemiri52 Trnka, K. (2010) Federacija BiH Paralelna kriza http://www.crisisgroup.org/~/media/Files/europe/balkans/bosniaherzegovina/209%20Federation%20of%20Bosnia%20and%20Herzegovina%20%20A%20Parallel%20Crisis%20BOSNIAN.pdf 53 Smić, M. et al. (2007) Efikasan opštinski menadžer, Centar za slobodne izbore i demokratiju, Beograd, http://cesid.org/images/ Efikasan % 20op%C5%A1tinski%20menad%C5%BEer.pdf 54 Sadiković, E. (2014) Federalizacija BiH rješenje za BiH ili korak ka njenoj dezintegraciji, http://www.magazinplus.eu/clanak/ doc-dr- elmir-sadikovic-federalizacija-rjesenje-za-bosnu-ihercegovinu-ili-korak-ka-njenoj-dezintegraciji/ 55 http://www.nasastranka.ba/en/projekcija-ustava-bih 56 Draganić, A. et al (2006) Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH, Savez gradova i općina, Banjaluka, http://www.sogfbih.ba/uploaded/download/Strateski%20plan%20razvoja%20lokalne%20samouprave %20u%20BiH.pdf 678 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije . Sloboda izbora i kontrola nad vlastitim razvojem je suštinski aspekt ekonomske, socijalne i svake druge održivosti administrativne regionalizacije. 58 59 57 U periodu od 70-ih godina prošlog stoljeća radilo se na formiranju koherentnog i jedinstvenog teritorijalnog okvira za prikupljanje i kompiliranje statističkih podataka, kao osnove za kreiranje strategija, planova i politika. U tom procesu oblikovanja statističke regionalizacije ili teritorijalnih jedinica za potrebe statistike mogu se uočiti i analizirati promjene u sljedećim periodima: 1995-99; 1999-2003; 2003-2006; 2006-2010 i dalje. 60 Statistika regionalizacija Bosna i Hercegovine u skladu sa ciljevima, principima, načelima i kriterijima EUROSTAT-a i iskustvima zemalja koje su definirale statističke regije je jedna od obaveza koju je Bosna i Hercegovina preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i koju do sada nije ispunila. 61 I drugim zemljama je trebalo dosta vremena da pronađu optimalno rješenje regionalizacije za potrebe statistike 62 63 64. Na listi EUROSTAT-a trenutno se nalazi 98 NUTS-1, 272 NUTS-2 i 1315 NUTS-3 regiona 65 66 Statistička regionalizacija 67 je trebala biti rješenje i kvalitetna statistička osnova za kreiranje strategija, politika, pristupanje euroregijama, fondovima i programima. Međutim, trenutno je statistička regionalizacija više problem, jer diskusija u akademskim, politički, javnim, stručnim krugovima vezano za ovu, na prvi pogledu, stručnu temu ne nudi odgovor nego otvara brojna nova i stara pitanja. Kriteriji i principi, kao i iskustva mogu biti od koristi u traženju rješenja, ali treba imati u vidu je uočeno signifikantno odstupanje od kriterija, posebno kriterija demografske veličine, i u starim i u novim članicama kod oblikovanja Blažić, (2014) Ni općine koje imamo ne rade, a komali nove http://www.vijesti.me/vijesti/blazic-niopstine-koje-imamo-ne-rade-a-kamoli-nove-clanak-187213 58 Sen, A. (2002) Razvoj kao sloboda, Filip Višnjić, Beograd; Todaro, P. M. i Smith, C. S. (2006) Ekonomski razvoj, Šahinpašić Sarajevo, Sarajevo 59 Radić Milosavljević, I. (2012) Tipične nadležnosti regiona: evropska iskustva, http://works.bepress.com/cgi/viewcontent. cgi?article=1009&context=ivana_radicmilosavljevic 60 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/history_nuts 61 Osmanković et al. (2009) Statistička (NUTS) regionalizacija Bosne i Hercegovine, Ekonomski institut Sarajevo, Odbor za ekonomske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 62 Hadžović, D. i Hodović, M. (2012) Kako do podjele BiH na statističke regije? Policy Brief Centar za sigurnosne studije, Sarajevo 63 Lilić, S. et al. (2009) Evropski dokumenti o regionalnoj autonomiji, Zaječar, http://www.raris.org/download/regionalizacija /Regionalizacija_brosura-srpski.pdf 64 Zaključci Vijeća Ministara o statističkim teritorijalnim jedinicama (2012) http://www.vijeceministara.gov.ba/saopstenja /sjednice/zakljucci_sa_sjednica/default.aspx?id=13252&langTag=hr-HR 65 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/introduction 66 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Glossary:NUTS 67 http://ec.europa.eu/eurostat/ramon/index.cfm?TargetUrl=DSP_PUB_WELC 57 679 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić statističkih regija na drugom i trećem nivou 68. U traženju rješenja korisna bi mogla biti analiza iskustava zemalja članica EU 69 i zemalja ne članica EU 70. Pretraživanje ključne riječi „statistics regions“ u ScienceDirect bazi rezultatira sa 521220 naslova 71 U periodu do 1995. objavljeno je preko 117 hiljada radova, a u periodu poslije 1995. preko 404 hiljade publikacije ili oko 3,5 puta više. Analiza perioda pokazuje tendenciju rasta. Maksimalan interes je evidentiran u 2013. (preko 45 hiljada radova). 72 Slika 3: Broj rezultata u ScienceDirect za ključna riječ „statistical region“ 1996-2013. Broj publiciranih radova u ScienceDirect u periodu 19962013. kljucna rijec s tatis tical region 50000 40000 30000 20000 10000 20 13 20 11 20 09 20 07 20 05 20 03 20 01 19 99 19 97 19 95 0 Izvor: http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557218899 &_sort=&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12975 512&md5=487a4d52a 0b4ccae3fdaa1255b3da1da&searchtype=a 68 Više vidjeti radovi Osmanković et al u periodu 2000-2010. 69 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/correspondence_tables/national _structures_eu 70 http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/correspondence_tables/national _structures_non_eu 71 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557218899&_sort=r&_st=13 &view=c& _acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12975512&md5=487a4d52a0b4ccae3fdaa 1255b3da1 da&searchtype=a 72 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557218899&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=487a4d52a0b4ccae3fdaa1255b3da1da&searchtype=a 680 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Evropa koristi pojam euroregion da označi institucionaliziranu transnacionalnu prekogranični kooperaciju regija ili dijelova teritorije dvije ili više zemalja 73. Kao što se može vidjeti, interes za formiranje euroregiona mjeren brojem formiranih regiona po godinama je oscilirao (ukupno 97). Maksimum je bio u 1998. kada je utemeljeno devet euroregiona. Bosna i Hercegovina participira u sljedećim euroregionima: Dunav-Drava-Sava od 1998. 74 75, Drina-Sava-Majevica (Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija) od 2003., Jadranska euroregija od 2006 (Albanija, BiH, Hrvatska, Italija, Crna gora i Slovenija). 76 Prema Regulativi od 1082/2006 postoji mogućnost formiranja The European Grouping for Territorial Cooperation (EGTC), koje imaju obavezno skupštinu i direktora 77. Od 1985. postojala je mogućnost formiranja (EEIG) European Economic Interest Grouping (Regulacija 2137/85) 78 Slika 4: Pregled euroregiona forimiranih u periodu 1958-2010. Broj euroregioni po godini gormiranja 1958-2010 20 09 20 06 20 03 20 00 19 97 19 94 19 91 19 87 19 78 19 73 19 58 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Euroregions . za jedan euroregion nedostaje podatak o godini formiranja Euroregion, kao ključna riječ u ScienceDirect 79 javlja se 60 puta. Radovi su nastali u periodu od 1992. Produkcija radova na ovu temu je oscilirala, ali pokazuje tendenciju rasta. 80 http://en.wikipedia.org/wiki/Euroregion http://hr.wikipedia.org/wiki/Euroregija_Dunav-Drava-Sava 75 http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Euroregions Na posljednjoj listi ne nalazi se euregion DunavSava-Drava 73 74 76 http://www.adriaticionianeuroregion.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=68&Itemid =53&lang=hr 77 http://en.wikipedia.org/wiki/European_Grouping_for_Territorial_Cooperation 78 http://en.wikipedia.org/wiki/European_economic_interest_grouping 79 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557189321&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=c8df4175b88abbf51c09b861beafc486&searchtype=a 681 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić Slika 5: Broj rezultata u ScineceDirect za ključnu riječ „euroregia“ 1992-2013. Broj radova u SCD 1992-2013 " euorregion" 20 12 20 10 20 08 20 06 20 04 20 02 20 00 19 98 19 96 19 94 19 92 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 Izvor: http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557189321&_ sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=1297551 2&md5=c8df4175b88abbf51c09b861beafc486&searchtype=a U istoj bazi objavljena su 134 rada gdje je ključna riječ makoregion 81 Do 1992. objavljen je 41 rad, a poslije 93 rada ili 2,3 puta više. Interes za ovu temu oscilira, ali sa trendom rasta. Maksimalan interes, mjeren brojem publiciranih radova, je bio u 2011. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557189321&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12 975512&md5=c8df4175b88abbf51c09b861beafc486&searchtype=a 81 http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557206860&_sort=r&_st =13 &view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=12975512&md5=b6d0f03f396 940256945ca9ec6801f20&searchtype=a 80 682 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Slika 6: Broj rezultata u ScineceDirect za ključu niječ „macroregion“ 1992-2013. Broj objavljenih radovi u ScienceDirect 1993-2013. Macroregion 14 12 10 8 6 4 2 20 11 20 09 20 07 20 05 20 03 20 01 19 99 19 97 19 95 19 93 0 Izvor: http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListID=557206860&_ sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion=0&_userid=1297551 2&md5=b6d0f03f396940256945ca9ec6801f20&searchtype=a Na nivou Evrope formirane su četiri makroregije za potrebe strateškog planiranja i koordinacije politika, fondova i programa, i to: Baltička, Dunavska, Alpska i Jadranskojonska 82. Bosna i Hercegovina je član dvije evropske makroregije Dunavske 83 i Jadranskojonske 84 Članovi Dunavske makoregije su: Njemačka, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenia, Bugarska, Rumunija i Hrvatska. Bosna i Hercegovina je zajedno sa Srbijom i Crnom gorom pridruženi član, a zemlje susjedi su Moldova i Ukraina. To je prostor sa oko 115 miliona stanovnika. 85 Formiranje makroregije trebalo bi osigurati sljedeće koristi, i to: brži i čistiji transport, jeftiniju i sigurniju energiju, kvalitetniji okoliš, prosperitet, turističku i kulturnu atraktivnost makroregije, sigurnost. Kao prioritetna područja za unaprjeđenje identificirani su: transport, energija, okoliš, socio-ekonomski razvoja i sigurnost. Rješavanje mnogih problema ove makoregije pokriveno je politikama Evropske unije, kao i benefitima po osnovu kooperacije. Jadransko-jonsku makoregiju čine četiri zemlje članice Evropske unije: Hrvatska, Grčka, Italija i Slovenia, kao i još četiri zemlje Albania, Bosna i Hercegovina, Crna gora i Srbija. Osnovni ciljevi strategije ove makroregije su da promovira održivi ekonomski i socijalni prosperitet regije kroz rast i kreiranje radnih mjesta, unaprjeđenje atraktivnosti, kompetitivnosti i povezanosti, kao i kroz zaštitu okoliša 86. Za Bosnu i Hercegovinu može biti ili morala bi biti i relevantna Strategija Jugoistočne Evrope do 2020. http://ec.europa.eu/regional_policy/cooperate/macro_region_strategy/index_en.cfm http://www.danube-region.eu/ 84 http://www.interact-eu.net/macro_regional_strategies/macro_regional_strategies/283/3921 85 http://www.danube-region.eu/about/the-danube-region 86 http://ec.europa.eu/maritimeaffairs/policy/sea_basins/adriatic_ionian /documents/com_2012_713_en.pdf 82 83 683 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić Vijeća za regionalnu kooperaciju (RCC), kao i EU2020 87 Strateški ciljevi razvoja Jugoistočne Evrope su da se poboljšaju uvjeti života u regionu, podigne kompetitivnost i razvoj slijedeći strategiju Evropa 2020. Prema tome, Bosna i Hercegovina je dio nadnacionalnih evropskih makoregija i teritorijalnih integracija, koje su definirale strategije razvoja do 2020. Bosna i Hercegovina u vezi sa ostvarivanjem ovih strategija ima određene obaveze, ali i mogućnosti, odnosno šanse. ZAKLJUČAK Interes, mjeren brojem publiciranih radova u analiziranim naučnim bazama, kao i bazama međunarodnih institucija pokazuje kontinuirani rast broja radova kod kojih se kao ključna riječ identificira regionalizacije, ali i određene specifične regije: administrativna, statistička, euroregija i evropska makoregija. Ukupna produkcija u periodu nakon 1990. znatno je veća od produkcije u prethodnom periodu. Broj objavljenih radova u analiziranom periodu od 1992. odnosno 1995. do 2013. za najveći broj analiziranih pojmova iz godine u godinu raste. I u slučaju kada postoje određene oscilacije, analiza pokazuje trend rasta. Prema tome, dokazano je da postoji interes, da je evidentan trend rasta. Dokazano je da stvarnost kreira izazove za regionalnu nauku, posebno vezano za kriterije i modele regionalizacije. Javnost i politika često regionalizaciju, preciznije novu regionalizaciju, nove regije, novu regionalnu autonomiju, nove općine, teritorijalne zajednice apostrofiraju kao rješenje socijalnih i ekonomskih problema. Primjera ima dosta u Bosni i Hercegovini (pitanje trećeg entiteta, pitanje održivosti određenih općina, pitanje zakona o glavnom gradu, pitanje transformacije iz općine u grad, drugo), ali i zemljama nečlanicama Evropske unije (na primjer Srbija, Ukraina), kao i u zemljama članicama Evropske unije (Italija, Španija, Velika Britanija, Austria, Hrvatska, Slovenija, itd). I pored toga i dalje su ostala otvorena brojna pitanja vezana za međuzavisnost regionalizacije i razvoja. Da li „bogatstvo naroda“ zavisi od regionalizacije? Da li regionalizacija i regionalna kooperacija mogu osigurati „kraj siromaštva“? Da li je regionalizacija „mogućnost našeg doba“ da se reducira i/ili eliminira siromaštvo? Raste li značaj regionalizacije u „doba neizvjesnosti“, u doba krize? U kakvom odnosu je regionalizacija sa „moći i razvojem“? Kako i koliko regionalizacija utječe na to „kako se zemlje natječu“? Kakva je veza između regionalizacije i slobode, mogućnosti funkcioniranja? Da li je regionalizacija rješenje ili problem koji odlaže rješavanje. Istraživači i kreatori politike još tragaju za optimalnom regionalizacijom svjesni da ona jeste potreban, ali ne i dovoljan uvjet i odgovor na aktualna socijalna i razvojna pitanja. Otvoreno je pitanje da li su mogućnosti recentnih regionalizacija i šanse koje daju regionalne strategije socijalno i ekonomski valorizirane. Može se ponuditi fleksibilan okvir, koji se temelji na konsenzusu o temeljnim vrijednostima određenog prostora (egzistencija, samopoštovanje, sloboda), ali suštinu, sadržaj, razvoj, funkciju, život, „duh“, sposobnost funkcioniranja moraju osiguravati oni koji žive u osnovnim teritorijalnim jedinicama, općinama, regijama, euroregijama, evropskim makroregijama. 87 http://www.rcc.int/pages/62/south-east-europe-2020-strategy 684 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije LITERATURA 1. Anon. (2008) Administracija i državne službe u 27 država članica EU http://suk.gov.rs/dotAsset/ 12238 pdf 2. Anon. (2011) Zbornik radova Primjena evropskih standarda Centar za demokratiju file:///C:/ Documents%20and%20Settings/jasmina.osmankovic/My%20Documents/Downloads/P rimenom+evropskih+standarda+do+regionalnog+razvoja%252c+zbornik.pdf 3. Armstrong H. i Taylor, J. (2000) Regional Economics and Policy, Blackwell Publishing, Oxford 4. Barbić, J. (2010) Nova hravtska lokalna i regionalna samouprava, HAZU, Zagreb 5. Blažić, I. (2014) Ni općine koje imamo ne rade, a komali nove http://www.vijesti.me/vijesti/ blazic-ni-opstine-koje-imamo-ne-rade-a-kamoli-noveclanak-187213 6. Bogunović, A. (2001) Ekonomske integracije i regionalna politika, WTO, NAFTA, Univerzitet, Zagreb; 7. Bogunović, A. (2011) Regionalna ekonomika i politika, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb; 8. Brnjas, Z. Regionalizacija jedinica lokalne samouprave preuzeto sa: http://zlatkobrnjas.files. wordpress.com/2013/01/5-regionalizacija-jedinca-lokalnesamouprave-rh.pdf; 9. Brnjas, Z. Regionalizacija jedinica lokalne samouprave preuzeto sa: http://zlatkobrnjas.files. wordpress.com/2013/01/5-regionalizacija-jedinca-lokalnesamouprave-rh.pdf 10. Dawkins, I. C. (2013) Regional Development Theory: Conceptual Foundations, Classic Works, and Recent Development, 370, Journal of Planning Literature, str.131-172 11. Dayton Agreement (1995) Dayotn 12. Draganić, A. et al (2006) Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH, Savez gradova i općina, Banjaluka, preuzeto sa: http://www.sogfbih.ba/uploaded/download/Strateski%20plan% 20razvoja% 20lokalne%20samouprave%20u%20BiH.pdf 13. Gablbraith, K. J. (1977) Doba neizvjesnosti, Stavrnost Zagreb, Zagreb; 14. Hadžović, D. i Hodović, M. (2012) Kako do podjele BiH na statističke regije? Policy Brief Centar za sigurnosne studije, Sarajevo 15. Krešić, I. (1977) Prostorna ekonomija – osnove teorije lokacije, razmještaja i organizacije u prostoru, Informator Zagreb, Zagreb 16. Lilić, S. et al. (2009) Evropski dokumenti o regionalnoj autonomiji, Zaječar, preuzeto sa: http://www.raris.org/download/regionalizacija/Regionalizacija_brosura-srpski.pdf 17. Lukić, S (2014) 99 gradova koje treba odmah ukinuti preuzeto sa: http://globus.jutarnji.hr/ hrvatska/ 99- gradova-koje-treba-odmah-ukinuti 685 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić 18. North, C. D. (2003) Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost, MASMEDIA, Zagreb 19. Olson, M. (2002) Moć i razvoj, Stubovi kulture Beograd, Beograd 20. Osmanković et al. (2009) Statistička (NUTS) regionalizacija Bosne i Hercegovine, Ekonomski institut Sarajevo, Odbor za ekonomske nauke ANUBiH, Sarajevo 21. Radić Milosavljević, I. (2012) Tipične nadležnosti regiona: evropska iskustva, preuzeto sa: http://works.bepress.com/cgi/viewcontent.cgi?article=1009&context=ivana_radicmilosavl jevic 22. Rodić, R. (2008) Kreiranje i uvođenje novog modela raspolaganja i vlasništva nad lokalnim resursima u BiH, Ekonomski institut Banjaluka, preuezto sa: http://www.ekinst.org/cms/upload/1 .%20Kreiranje%20i%20uvodjenje%20modela%20raspolaganja%20i%20vlasnistva%20n ad%20lokalnim%20resursima%20u%20BiH.pdf 23. Mijačić, D. (2012) Regionalizacija, regionalizam i regionalni razvoj u RS, preuzeto sa: http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2012_06/Inter_Newsletter_1.pdf 24. Sachs, J. (2007) Kraj siromaštva – ekonomske mogućnosti našg doba, ALGORITAM Zagreb, Zagreb 25. Sadiković, E. (2014) Federalizacija BiH rješenje za BiH ili korak ka njenoj dezintegraciji, preuzeto sa: http://www.magazinplus.eu/clanak/doc-dr-elmir-sadikovic-federalizacijarjesenje-za-bosnu-i-hercegovinu-ili-korak-ka-njenoj-dezintegraciji/ 26. Sen, A. (2002) Razvoj kao sloboda, Filip Višnjić Beograd, Beograd 27. Smić, M. et al. (2007) Efikasan opštinski menadžer, Centar za slobodne izbore i demokratiju, Beograd, preuzeto sa: http://cesid.org/images/Efikasan%20op%C5%A1tinski%20menad%C5% BEer.pdf 28. Smith, A. (1952) Bogatstvo naroda, Kultura Beograd, Beograd 29. Soros, G. (1999) Kriza globalnog kapitalizma, RABIC, Sarajevo 30. Stavovi Vlade Bosne i Hercegovine o teritorijalnoj organizaciji, Sarajevo, 1992. preuzeto sa: http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/PLANOV I_SPORAZUMi_IZJAVE_O_USTAVNOM-USTROJSTVU_BiH_1991_1995/60.pdf; 31. Stavovi Naše stranke o teritorijalnoj organizaciji, Sarajevo, 2012.preuzeto sa: http://www.radiosarajevo.ba/no vost/83679#; 32. Pavić, V. (2010) Veličina lokalnih jedinica – europske tendencije i hrvatske nedoumice. Preuzeto sa http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2010-1%2005%20Pavic.pdf; 33. Koprić, I. (2010) Karakteristike sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj, Hrvatska javna uprava, Zagreb, preuzeto sa: http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/20102%2004% 20Kopric.pdf 34. Todaro, P. M. i Smith, C. S. (2006) Ekonomski razvoj, Šahinpašić Sarajevo, Sarajevo 35. Trnka, K et al. (2013) Ustavne promjene Federacije BiH, Sarajevo, preuzeto sa: http://bljesak .info/rubrika/vijesti/clanak/pripremljeno-188-preporuka-za-reformu-ustavafederacije-bih/8427 686 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije 36. Trnka, K. (2010) Federacija BiH Paralelna kriza, preuzeto sa: http://www.crisisgroup.org/~/ media/Files/europe/balkans/bosnia-herzegovina/209%20 Federation%20of%20Bosnia% 20and%20Herzegovina%2020A%20Parallel%20Crisis%20 BOSNIAN.pdf 37. Trnka, K. (2013) Specifičnost ustavnog uređenja BiH. Reviza za ustavnu reformu i filozifiju prava, preuzeto sa: http://revus.revues.org/1102 38. Trnka, K. (2014) Kako preurediti Federaciju BiH? Preuzeto sa: http://forum.avaz.ba/showthread .php? 4855-Kako-preurediti-FBiH 39. Vietor, K. H. R. (2010) Kako se zemlje natječu – strategija, struktura i državno upravljanje u globalnoj ekonomiji, Harvard Business School Press, MATE Zagreb, Zagreb 40. Zaključci Vijeća Ministara o statističkim teritorijalnim jedinicama (2012) preuzeto sa: http://www.vijeceministara.gov.ba/saopstenja/sjednice/zakljucci_sa_sjednica/default.aspx? id=13252&langTag=hr-HR 41. Zakon o lokalnoj samoupravi preuzeto sa: http://www.vladars.net/sr-SPCyrl/Vlada/Ministarstva /muls/Documents/%D0%B7%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%20%D0%BE %20%D0%BB%D0%BE%D0%BA%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%BE%D1%9 8%20%D1%81%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B 0%D0%B2%D0%B8%20%D1%81%D0%BB.%20%D0%B3%D0%BB.%20101%20 04%20%2042%2005%20118%2005%20%2098%2013.pdf Linkovi 1. http://ec.europa.eu/eurostat/ramon/index.cfm?TargetUrl=DSP_PUB_WELC 2. http://ec.europa.eu/maritimeaffairs/policy/sea_basins/adriatic_ionian/documents/com_20 12_713_en.pdf 3. http://ec.europa.eu/regional_policy/cooperate/macro_region_strategy/index_en.cfm 4. http://elibrary.worldbank.org/action/doSearch?AllField=regionalization+Bosnia+and+Her zegovina 5. http://en.wikipedia.org/wiki/Bosnia_and_Herzegovina 6. http://en.wikipedia.org/wiki/Br%C4%8Dko_District 7. http://en.wikipedia.org/wiki/Cantons_of_the_Federation_of_Bosnia_and_Herzegovina 8. http://en.wikipedia.org/wiki/European_economic_interest_grouping 9. http://en.wikipedia.org/wiki/European_Grouping_for_Territorial_Cooperation 10. http://en.wikipedia.org/wiki/Euroregion 11. http://en.wikipedia.org/wiki/Washington_Agreement; http://www.usip.org/sites/default/files/file/resources/collections/peace_agreements/washag ree_03011994.pdf; http://www.ucdp.uu.se/gpdatabase/peace/BoH%2019940301.pdf 12. http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Euroregions 13. http://en.wikipedia.org/wiki/Municipalities_of_Republika_Srpska 14. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/history_nuts 687 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić 15. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/introduction 16. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/correspondence_t ables/national_structures_eu 17. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_nomenclature/correspondence_t ables/national_structures_non_eu 18. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Glossary:NUTS 19. http://europa.eu/geninfo/query/resultaction.jsp?SMODE=2&ResultCount=10&Collecti on=EuropaFull&Collection=EuropaSL&Collection=EuropaPR&ResultMaxDocs=200& qtype=simple&DefaultLG=en&ResultTemplate=%2Fresult_en.jsp&page=1&QueryText =regionalization+Bosnia+and+Herzegovina&y=0&x=0 20. http://europa.eu/geninfo/query/resultaction.jsp?SMODE=2&ResultCount=10&Collecti on=EuropaFull&Collection=EuropaSL&Collection=EuropaPR&ResultMaxDocs=200& qtype=simple&DefaultLG=en&ResultTemplate=%2Fresult_en.jsp&page=1&QueryText =regionalization+Bosnia+and+Herzegovina&y=0&x=0#queryText=regionalization+&tab =europa 21. http://hr.wikipedia.org/wiki/Euroregija_Dunav-Drava-Sava 22. http://link.springer.com/search?facetdiscipline=%22Economics%22&query=regionalizati on&sortOrder=newestFirst 23. http://link.springer.com/search?query=regionalization&facetdiscipline=%22Economics%22 24. http://link.springer.com/search?query=regionalization&sortOrder=oldestFirst&facetdiscipline=%22Economics%22 25. http://scholar.google.com/scholar?hl=en&q=Regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine&btn G=&as_sdt=1%2C5&as_sdtp= 26. http://scholar.google.com/scholar?q=Regionalizacija+&btnG=&hl=en&as_sdt=0%2C5 27. http://scholar.google.com/scholar?q=regionalization&btnG=&hl=en&as_sdt=0%2C5 28. http://scholar.google.com/scholar?q=regionalization+bosnia+and+herezgovina&btnG=&h l=en&as_sdt=0%2C5 29. http://search.un.org/search?ie=utf8&site=un_org&output=xml_no_dtd&client=UN_We bsite_en&num=10&lr=lang_en&proxystylesheet=UN_Website_en&oe=utf8&q=regiona lization+Bosnia+and+Herzegovina&Submit=Go 30. http://search.un.org/search?q=regionalization+&btnG=Search+UN+Website&output=xm l_no_dtd&client=UN_Website_en&num=10&lr=lang_en&proxystylesheet=UN_Websit e_en&oe=UTF-8&ie=UTF8&Submit=Go&ulang=hr&sort=date%3AD%3AL%3Ad1&entqrm=0&ud=1&exclude_ apps=1&site=un_org 31. http://search.worldbank.org/all?qterm=regionalization+&title=&filetype= 32. http://search.worldbank.org/all?qterm=regionalization+Bosnia+and+Herzegovina 33. http://www.adriaticionianeuroregion.eu/index.php?option=com_content&view=article&i d=68&Itemid=53&lang=hr 34. http://www.danube-region.eu/ 35. http://www.danube-region.eu/about/the-danube-region 688 �Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije 36. http://www.efsa.unsa.ba/bic/ba/baze-podataka 37. http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/bih/novo-uredjenje-fbih-ili-bankrot 38. http://www.interacteu.net/macro_regional_strategies/macro_regional_strategies/283/3921 39. http://www.nasastranka.ba/en/projekcija-ustava-bih 40. http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/mile-lasic-ili-ce-politicari-prihvatiti-prijedlog-zareformu-fbih-ili-ce-ih-pomesti-nemiri41. http://www.sciencedirect.com/ 42. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557177250&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=1583c7b1c754498ec07d5afd82bcda46&searchtype=a 43. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557177250&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=1583c7b1c754498ec07d5afd82bcda46&searchtype=a 44. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557195866&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=d9455d1526439eb0366cfd5fc53b2274&searchtype=a 45. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557217139&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=7cdf53dc3acd0f5055b620d518e0709e&searchtype=a 46. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557218899&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=487a4d52a0b4ccae3fdaa1255b3da1da&searchtype=a 47. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557218899&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=487a4d52a0b4ccae3fdaa1255b3da1da&searchtype=a 48. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557189321&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=c8df4175b88abbf51c09b861beafc486&searchtype=a 49. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=557189321&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=c8df4175b88abbf51c09b861beafc486&searchtype=a 50. http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleListURL&_method=list&_ArticleListI D=689 �Jasmina Osmanković, Jasmin Hošo, Marijana Galić 557206860&_sort=r&_st=13&view=c&_acct=C000228598&_version=1&_urlVersion= 0&_userid=12975512&md5=b6d0f03f396940256945ca9ec6801f20&searchtype=a 51. http://www.slobodnaevropa.org/content/reakcije-izjave-o-ukidanju-kantona-i-fbihneodgovorne/25087540.html; http://dalje.com/hr-svijet/zubak--u-federaciji-bih-jenajbolje-donijeti-novi-ustav/475820; http://www.slobodnaevropa.org/content/reakcijeizjave-o-ukidanju-kantona-i-fbih-neodgovorne/25087540.html; http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=25995:kolum na-mio-relota-cilj-reforme-federacije-bih-je-legitimiranje-dominacije-bonjaka&catid=58:mio-relota&Itemid=336 52. https://www.google.ba/?gws_rd=cr&ei=1YJGU9W8FsKAtAbQn4A4#q=regionalizacija+ Bosne+i+Hercegovine 53. https://www.google.ba/search?hl=hr&as_q=regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine&as_ep q=regionalizacija+Bosne+i+Hercegovine&as_oq=&as_eq=&as_nlo=&as_nhi=&lr=&cr= &as_qdr=all&as_sitesearch=&as_occt=any&safe=images&as_filetype=&as_rights= 54. http://www.ucdp.uu.se/gpdatabase/peace/BoH%2019951121.pdf http://en.wikipedia.org/wiki/Dayton_Agreement; 690 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3128 Title A name given to the resource Interes i izazov: Teorija, politika i stvarnost regionalizacije i kooperacije Author Author OSMANKOVIĆ, Jasmina HOŠO, Jasmin GALIĆ, Marijana Abstract A summary of the resource. Regionalna nauka, kao što je poznato, kreira teorijski okvir za definiranje regija, regionalizaciju, regionalni razvoj i politiku regionalnog razvoja. S obzirom na ograničeni prostor, osnovni cilj rada je naznačavanje, s jedne strane, interesa, mjerenog brojem objavljenih radova u nekim relevantnim bazama, za regionalizaciju, kao i za specifične subteme: administrativnu regionalizaciju, statističku regionalizaciju, euroregije, evropske makroregije, a s druge strane, naznačavanje nekih osnovnih odrednica bosanskohercegovačke stvarnosti u vezi sa ovim temama. Kada je riječ o vremenskom okviru onda je to period posljednjih četvrt stoljeća. Dužina vremenske serije determinirana je konkretnom temom. Osnovna metoda je historijska i deskriptivna, kronološko izlaganje, kao i analiza vremenskih serija. Rad, pored uvoda i zaključka, sadrži teorijski okvir, rezultate pretraživanja relevantnih baza i osnovne informacije vezano za specifična pitanja regionalizacije Bosne i Hercegovine. Sastavni dio rada je popis korištenih izvora. Rad sadrži šest slika, 87 fusnota i referira se na 41 izvor, kao i 53 linka. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3491 Title A name given to the resource THE USE OF CONTRASTIVE ANALYSIS IN TEACHING ENGLISH AS A FOREIGN LANGUAGE AT TERTIARY LEVEL Author Author Okičić, Melisa Osmankadić, Merima Abstract A summary of the resource. Teaching English as a foreign language at university level is quite a different challenge compared to teaching high school or young non-native learners. This is due to the fact that university students are expected to acquire specific grammar terminology in order to master the grammar system of the target language. At the English Department of the Faculty of Philosophy in Sarajevo, during the first three (undergraduate) years of study the students are introduced to several grammar courses, focusing on the analysis of English grammar through descriptive explanations given in English. The courses serve as a basis which is expected to improve both grammar and translation competence of the students. This paper examines to what extent the acquired descriptive knowledge of morphosyntactic properties of English is helpful in terms of translation of those Bosnian sentences whose proper translation into English requires the knowledge of contrastive rules. The research has been designed as a combination of action research and a quasi-experimental pre-test (delayed) post-test control-treatment group. As the research findings have revealed, teaching grammar to non-native learners of English without input as to the contrastive differences between the source and the target language results in erroneous translation, which is a consequence of negative transfer from the source into the target language. On the other hand, grammar teaching supported by the presentation of relevant contrastive rules has proved to be an efficient learning technique in terms of reducing errors and improving both grammar and translation competence of non-native learners. Keywords: verb phrase, erroneous translation, transfer, contrastive analysis, pretesting, post-testing, treatment Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English