9
10
3494
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/093a50d4062347a75cbcef035491d06a.pdf
5716ebbe842cf43666204df32f6604b3
PDF Text
Text
����������������
���
�
�
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3294
Title
A name given to the resource
Prepayment of Loan Under the Financial Services Consumer Protection Law of FBH and Law on Banks of the Republic of Srpska
Author
Author
Bajrić, Senad
Abstract
A summary of the resource.
Summary: The article analyzes the main determinants and the specifics of the borrower right to prepay the loan defined by the financial services consumer protection law of FBH and Law on banks of the Republic of Srpska,ie legislation which is in the national legislation of Bosnia and Herzegovina (the entity regulations) transposed Directive 2008/48 / EC on credit agreements for consumers. As a result of inconsistent and non-systematic transposition of EU directives into the BiH legal system, in addition to the above regulations, the right of early repayment of the loan is regulated by the Consumer Protection Act of BiH which have taken scarce solutions of"old" directive on consumer credit (Directive 87/102/EEC on consumer credit). In this way, in Bosnia and Herzegovina both old and new solutions in consumer Directive exist at the same time (although the entry into force of Directive 2008/48/EC terminated Directive 87/102/ EEC), thereby and those related to consumer’s right, the borrower right to early repayment of loans. And given the subsidiary application of the provisions of the ZOO on the loan agreement, it is clear that the fragmentation of legislation in these areas often leads to confusion and the various problems related to adequate and complete use of the aforementioned rights.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6ee327286a1d9cf2cda17fca8a124656.pdf
23c5ed2f97af5716b24fd17fb27a3136
PDF Text
Text
ISSN 2303-5706
Centar za društvena istraživanja - International Burch University
Godina 3 | Broj 1
Maj, 2016.
�IZDAVAČ
Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta
GLAVNI UREDNIK
Prof. dr. Abedin Bikić (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu)
GLAVNI UREDNICI TEMATSKOG IZDANJA
Prof. dr. Meliha Povlakić (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu), Prof. dr. Tatjana Josipović (Pravni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
MEĐUNARODNI UREĐIVAČKI ODBOR
Prof. dr. Teoman Duman (Internacionalni Burč univerzitet), Prof. dr. Jusuf Büyükay (Fatih univerzitet),
Doc. dr. Engin Karabulut (Fatih univerzitet)
UREĐIVAČKI ODBOR
Prof. dr. Hajrija Sijerčić-Čolić (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu), Prof. dr. Suzana Bubić (Pravni
fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru), Prof. dr. Enes Hašić (Pravni fakultet Univerziteta u
Zenici), Prof. dr. Nevzet Veladžić (Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću), Doc. dr. Maja Čolaković (Pravni
fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru), Doc. dr. Hamid Mutapčić (Pravni fakultet Univerziteta
u Tuzli), Doc. dr. Zlatan Begić (Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli), Doc. dr. Šukrija Bakšić (Pravni
fakultet Univerziteta u Zenici), Doc. dr. Haris Halilović (Fakultet za kriminalistiku i sigurnosne studije
Univerziteta u Sarajevu), Doc. dr. Almedina Šabić (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu), Doc. dr. Esad
Oruč (Fakultet za ekonomiju i društvene nauke Internacionalnog Burč univerziteta)
IZVRŠNI UREDNICI
Senahid Kahteran (Internacionalni Burč univerzitet), Mensur Zoletić (Internacionalni Burč univerzitet),
Benaris Čosić (Internacionalni Burč univerzitet)
TEHNIČKO UREĐENJE
Alen Čamdžić, Internacionalni Burč univerzitet
ŠTAMPA
Sabah-print d.o.o.
TIRAŽ
300 primjeraka
E-MAIL
drustveniogledi@ibu.edu.ba
INTERNET STRANICA
ssrc.ibu.edu.ba
BROJ GODIŠNJIH IZDANJA
2
BROJ
1/2016
ISSN: 2303-5706
Rukopisi objavljeni u časopisu Društveni ogledi referiraju se/indeksirani su u:
Central and Eastern European Online Library - CEEOL, UlrichsWeb - Global Serials Directory, HeinOnline - Legal Research Database, EBSCOhost Online Research Databases, Open Academic Journals Index OAJI, ROAD - Directory of Open Access scholarly Resources, Google Scholar - Advanced Scholar Search,
SIS - Scientific Indexing Services
“Društveni ogledi – Časopis za pravnu teoriju i praksu” je dostupan u punom tekstu na internet stranici
drustveniogledi.ibu.edu.ba
�PUBLISHER
Social Sciences Research Center of International Burch University
EDITOR
Prof. Dr. Abedin Bikić (Faculty of Law in Sarajevo)
MAIN EDITORS OF SPECIAL EDITION
Prof. Dr. Meliha Povlakić (Faculty of Law, University of Sarajevo), Prof. Dr. Tatjana Josipović (Faculty of
Law, University of Zagreb)
INTERNATIONAL EDITORIAL BOARD
Teoman Duman, PhD (International Burch University), Jusuf Büyükay, PhD (Fatih University), Engin
Karabulut, PhD (Fatih University)
EDITORIAL BOARD
Prof. Dr. Hajrija Sijerčić-Čolić (Faculty of Law, University of Sarajevo), Prof. Dr. Suzana Bubić (Faculty of
Law, University „Džemal Bijedić“ in Mostar), Prof. Dr. Enes Hašić (Faculty of Law, University of Zenica),
Prof. Dr. Nevzet Veladžić (Faculty of Law, University of Bihać), Assist. Prof. Dr. Maja Čolaković (Faculty
of Law, University „Džemal Bijedić“ in Mostar), Assist. Prof. Dr. Hamid Mutapčić (Faculty of Law,
University of Tuzla), Assist. Prof. Dr. Zlatan Begić (Faculty of Law, University of Tuzla), Assist. Prof. Dr.
Šukrija Bakšić (Faculty of Law, University of Zenica), Assist. Prof. Dr. Haris Halilović (Faculty for
Criminal Justice, Criminology and Security Studies, University of Sarajevo), Assist. Prof. Dr. Almedina
Šabić (Faculty of Law, University of Sarajevo), Assist. Prof. Dr. Esad Oruč (Faculty of Economics and
Social Sciences of International Burch University)
EDITORIAL ASSISTANTS
Senahid Kahteran (International Burch University), Mensur Zoletić (International Burch University),
Benaris Čosić (International Burch University)
DTP
Alen Čamdžić, International Burch University
PRINT
Sabah-print LLC
CIRCULATION
300 copies
E-MAIL
drustveniogledi@ibu.edu.ba
WEB PAGE
ssrc.ibu.edu.ba
FREQUENCY
Biannually
CURRENT VOLUME
1/2016
ISSN: 2303-5706
Manuscripts published in „Social Perspectives“ are indexed in:
Central and Eastern European Online Library - CEEOL, UlrichsWeb - Global Serials Directory, HeinOnline - Legal Research Database, EBSCOhost Online Research Databases, Open Academic Journals Index OAJI, ROAD - Directory of Open Access scholarly Resources, Google Scholar - Advanced Scholar Search,
SIS - Scientific Indexing Services
“Social Perspectives - Journal for Legal Theory and Practice“ is available in full text on web page
drustveniogledi.ibu.edu.ba
�SADRŽAJ
7
UVODNA RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA
IZVORNI NAUČNI RADOVI
9
Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene izvan
poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
55
Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
Dr. sc. Branko Morait
77
Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
Dr. sc. Anita Petrović
PREGLEDNI NAUČNI RADOVI
117
Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
141
Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
159
Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
Dr. sc. Senad Bajrić
181
Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih propisa
Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
Mr. sc. Amila Mujčinović
STRUČNI ČLANCI
213
Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu Zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
Mr. sc. Zlatan Omerspahić
227
Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
Vilašević Mujo, MA
255
POZIV AUTORIMA
�CONTENT
8
FOREWORD BY CHIEF EDITOR
ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
9
Consumer Protection in Croatia with a Special Emphasis on Distance
and Off-Premises Contracts
Tunjica Petrašević, PhD & Paula Poretti, PhD
55
Actualities of Moralization of Contract Law
Branko Morait, PhD
77
Information Requirements as a Mechanism of Protection of Financial Services
Users - Advantages and Limitations
Anita Petrović, PhD
SCIENTIFIC PAPER REVIEWS
117
The Right of Patient - Consumer to Reimbursement for Cross - Border Healthcare
Maja Čolaković, PhD & Marko Bevanda, PhD
141
Protection of Guarantor in Law on Guarantor’s Protection in Federation
of Bosnia and Herzegovina
Darko Radić, PhD & Radenko Jotanović, PhD
159
Prepayment of Loan Under the Financial Services Consumer Protection Law
of Federation of Bosnia and Herzegovina and Law on Banks of the Republic of Srpska
Senad Bajrić, PhD
181
Effective Protection of BiH Consumers from Unsafe Products and Streamlining the Export
of BiH Products on the Regional and EU Markets
Amila Mujčinović, M. Sc.
PROFESSIONAL ARTICLES
213
Harmonisation of Legal Framework in the Field of Consumer Protection Through the Prism
of Consumer Financial Protection Law of Federation of Bosnia and Herzegovina
Zlatan Omerspahić, M. Sc.
227
Information Overload Effect in Housing Loans to Consumers
Vilašević Mujo, MA
255
CALL FOR PAPERS
��UVODNA RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA
Poštovani čitaoci,
Pred Vama se nalazi peti broj časopisa „Društveni ogledi“. Sa osnovnom
namjerom unaprjeđenja naučno-istraživačkog rada u oblasti pravnih i drugih srodnih
društvenih nauka, časopis je za kratko vrijeme postao respektabilan i privlačan
širokom krugu istraživača i naučnika u BiH i inostranstvu.
Sa ciljem da časopis „Društveni ogledi“ postane jedna od vodećih naučnih
publikacija u BiH i regionu, uredništvo časopisa je od samog početka poduzimalo
korake ka njegovom unaprjeđenju i međunarodnom indeksiranju. Časopis je
trenutno indeksiran u osam međunarodnih naučnih baza podataka što ga svrstava u
vodeće naučne publikacije regiona.
Peti broj časopisa predstavlja tematsko izdanje iz oblasti zaštite potrošača sa
posebnim osvrtom na korisnike finansijskih usluga. Autori čiji su radovi objavljeni u
tematskom izdanju časopisa, iste su prezentirali na međunarodnoj naučno-stručnoj
konferenciji: „Usklađivanje zakonodavstva sa Acquis-em“, koja je održana 16.
decembra 2015. godine na Internacionalnom Burč univerzitetu.
Na kraju, želim se toplo zahvaliti kolegama sa pravnih fakulteta iz Bosne i
Hercegovine – članovima uređivačkog odbora časopisa, kao i kolegama iz Centra za
društvena istraživanja, izdavačima časopisa.
Glavni urednik
Prof. dr. Abedin Bikić
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
7
�FOREWORD BY CHIEF EDITOR
Respected Readers,
It's a great pleasure to introduce the fifth issue of Journal „Social
Perspectives“. With the main idea of scientific research advancing in the field of legal
and other related social sciences, the journal has quickly become respectable and
attractive to a wide range of researchers and scientists in Bosnia and Herzegovina as
well as abroad.
With the aim for „Social Perspectives“ to become one of the leading
scientific publications in Bosnia and Herzegovina and the region, editorial board of
the journal has been, from the very beginning, taking steps towards its development
and international indexing. The journal is already indexed in eight international
scientific databases, thus becoming one of the leading legal publications in the
region.
Fifth issue of the Journal is a special edition from the field of customer’s
protection with the main reference to the users of financial services. Authors, whose
papers has been published in this issue, presented their manuscripts at International
Scientific Conference “Harmonization of Legislation with Acquis”, held on 16th
December 2015 at International Burch University.
Finally, my special gratitude goes to colleagues from law schools in Bosnia
and Herzegovina – members of journal’s editorial board, as well as colleagues from
SSRC, publishers of the journal.
Editor-in-chief
Prof. Dr. Abedin Bikić
8
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�IZVORNI NAUČNI RAD
Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim
osvrtom na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija
ponuditelja i ugovore na daljinu
Consumer Protection in Croatia with a Special Emphasis
on Distance and Off-Premises Contracts
Dr. sc. Tunjica Petrašević
Pravni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, docent
tpetrase@pravos.hr
Dr. sc. Paula Poretti
Pravni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, viša asistentica
pporetti@pravos.hr
Sažetak: Autori u radu obrađuju zaštitu prava potrošača
u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore
sklopljene izvan poslovnih prostorija i ugovore na daljinu.
U prvom dijelu rada autori daju kratki prikaz razvoja
zaštite prava potrošača u RH, počevši od potpisivanja
Sporazuma o stabilizaciju i pridruživanju 2001. godine
pa do danas. U drugome dijelu rada autori daju prikaz
implementacije Direktive 2011/83/EU o pravima
potrošača u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača (ZZP) na
način da se prvo prikazuje regulacija ugovora izvan
poslovnih prostorija, a potom ugovora na daljinu. Nakon
toga se razmatra pravo na jednostrani bezrazložni raskid
gore navdeenih ugovora te obveza predugovornog
informiranja. Treći dio rada posvećen je izvansudskom
rješavanju potrošačkih sporova sukladno Direktivi o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (ADR
Direktiva) te Uredbi o on-line rješavanju potrošačkih
sporova (ODR Uredba).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: Europska unija,
potrošači, ugovori na daljinu, ugovori
izvan poslovnih prostorija, Direktiva
2011/83/EU o pravima potrošača,
Direktiva o alternativnom rješavanju
potrošačkih sporova (Direktiva o
ADR), Uredba o online rješavanju
potrošačkih sporova (Uredba o ODR)
JEL klasifikacija: K12, K39
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16311
Historija članka:
Dostavljen: 24.12.2015.
Recenziran: 01.02.2016.
Prihvaćen: 10.02.2016.
9
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Analiziraju se rješenja koja bi u sustavu alternativnog
rješavanja potrošačkih sporova trgovcima i potrošačima
omogućila pojednostavljen i učinkovit način rješavanja ne
samo nacionalnih nego i prekograničnih sporova nastalih
sklapanjem ugovora izvan poslovnih prostorija
ponuditelja ili na daljinu (online transakcijama) te se
kritički razmatra njihova implementacija u hrvatsko
pravo zaštite potrošača. Konačno, u četvrtom dijelu autori
iznose svoje zaključke i prijedloge odgovaračujih
zakonodavnih rješenje de lege ferenda.
Summary: The aim of this paper is to present consumer
protection in Croatia with special emphasis on distance
and off-premises contracts. The focus in this paper is on a
rather narrow, but extremely important field of consumer
protection. Namely, it depicts situations in which
consumer is unprepared and unable to reconsider a
purchase of a certain product or service.
In the first part of the paper a brief overview of the
development of consumer protection in Croatia is
presented, from the Stabilization and Association
Agreement in 2001 until the present. Then, in the second
part of the paper novelties which were brought to the
„new“ Consumer protection Act by the implementation of
Directive 2011/83/EU on consumer rights, in the
manner that regulation of distance contracts are presented
prior to the regulation of off-premises contracts.
In the third part of the paper establishment of out-ofcourt resolution of consumer disputes according to
Directive on alternative dispute resolution for consumer
disputes (Directive on consumer ADR)1 and Regulation
on online dispute resolution for consumer disputes
(Regulation on consumer ODR)1 are presented.
10
Keywords: European Union,
consumers, distance contracts, offpremises contracts, Directive
2011/83/EU, Directive on alternative
dispute resolution for consumer disputes
(Directive on consumer ADR),
Regulation on online dispute resolution
for consumer disputes (Regulation on
consumer ODR)
JEL Classification: K12, K39
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16311
Article History:
Submitted: 24.12.2015.
Reviewed: 01.02.2016.
Accepted: 10.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Solutions which could enable simplified and efficient
resolution of both national and cross-border disputes
within a system of alternative dispute resolution for
consumer disputes originating from distance and offpremises contracts are analysed and a critical
consideration of their implementation in Croatian
consumer protection legislation is carried out.
Finally, in the fourth part of the paper, authors elaborate
on the level of consumer protection in Croatia, detect
problems which consumer face in realization of their
rights and present their views on perspectives for future
development, with emphasis on distance and off-premises
contracts.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
11
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
UVOD
Cilj ovoga rada je prikazati zaštitu prava potrošača u RH s posebnim
osvrtom na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore
na daljinu te izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova sukladno Direktivi o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (ADR Direktiva o ADR) te Uredbi
o on-line rješavanju potrošačkih sporova (Uredba o ODR).
U prvome dijelu rada će se najprije dati jedan kratki prikaz razvoja prava
zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj (dalje: RH). Potom, u drugom dijeluće se
analizirati novine koje u „novi“ hrvatski Zakon o potrošačima1 unosi nova
Direktiva o potrošačima koja je stupila na snagu 13. lipnja 2014.2, dakle nakon
ulaska RH u članstvo u EU. Tu ćemo se isključivo usredotočiti na prava
potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija ponuditelja i
ugovora na daljinu.
U trećem dijelu rada prezentira se uspostavljanje izvansudskog rješavanja
potrošačkih sporova sukladno Direktivi 2013/11/EU Europskog parlamenta i
Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova
(Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova)3 (dalje: Direktiva o
ADR) te Uredbi (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21.
svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br.
2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih
sporova)4 (Uredba o ODR). Analiziraju se rješenja koja bi u sustavu alternativnog
rješavanja potrošačkih sporova trgovcima i potrošačima omogućila
pojednostavljen i učinkovit način rješavanja ne samo nacionalnih nego i
prekograničnih sporova nastalih sklapanjem ugovora izvan poslovnih prostorija
1
Zakon o zaštiti potrošača, NN 41/14, 110/15.
DIREKTIVA 2011/83/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. listopada
2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i
Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
3
Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (Direktiva o alternativnom rješavanju
potrošačkih sporova), SL L 165/63, 18.6.2013.
4
Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o
online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive
2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova), SL L 165/1, 18.6.2013.
2
12
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
ponuditelja ili na daljinu (online transakcijama) te sekritički razmatra njihova
implementacija u hrvatsko pravo zaštite potrošača.
Konačno, u četvrtom dijelu autori izvode svoje zaključke o razini zaštite
prava potrošača u RH, detektiraju probleme s kojima se potrošači susreću
prilikom ostvarivanja svojih potrošačkih prava te iznose svoje stajalište o
prespektivama razvoja, a sve to s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene izvan
poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu.
1. Prikaz razvoja prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (dalje: SSP)5
otpočeo je proces usklađivanja hrvatskog prava o zaštiti potrošača s pravnom
stečevinom EU-a (tzv. acquis communitaire). Mogli bi diskutirati radi li se uopće
o harmonizaciji (tj. usklađivanju) ili preuzimanju nečega sasvim novoga u
hrvatski pravni sustav. Harmoniziranje podrazumijeva da smo mi već imali neki
„sustav“6 zaštite potrošača koji smo trebali samo uskladiti s pravom EU-a.
Smatramo da seradi o preuzimanju potrošakog acquisa i začecima stvaranja
sasvim novoga sustava, a ne o harmoniziranju. Do tada su postojale samo
parcijalne i razbacane (nesustavne) odredbe pojedinih posebnih zakona i temeljne
odredbe u Zakonu o obveznim odnosima (dalje: ZOO). U nastavku ćemo
diskutirati o tome imamo li uopće danas, desetak godina kasnije, razvijen sustav
zaštite potrošača.
Podloga za stvaranje sustava zaštite potrošača je bio čl. 79 SSP-a. U istom
se propisuje obveza usklađivanja zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača
u RH zaštiti koja je na snazi u Zajednici; promicanje politike aktivne zaštite
potrošača, uključujući veću informiranost i razvoj neovisnih organizacija te
učinkovita pravna zaštita potrošača radi poboljšanja kakvoće potrošačke robe i
održavanja odgovarajućih sigurnosnih standarda.
Kako bi „pretočili“ potrošački acquis EU-a u naše domaće
zakonodavstvo, odlučili smo se prevenstveno za donošenje posebnog zakona –
5
SSP je potpisan 29.10.2001. Stupio je na snagu tek 1.02.2005., a dotad je na snazi bio
privremeni sporazum.
6
Namjerno koristimo navodnike kada govorimo o sustavu jer smatramo da sustav niti
danas ne postoji. O tome će biti govora u nastavku.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
13
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Zakona o zaštiti potrošača u koji je ugrađen niz direktiva EU-a o pravima
potrošača. Smatramo to vrlo dobrim rješenjen jer se slažemo s činjenicom da bi
implementacija u ZOO narušila njegovu konzistentnost. Na ovaj način ZOO je
očuvan od učestalih izmjena jer je pravo zaštite potrošača EU-a vrlo dinamično
područje koje se „svakodnevno“ mjenja. ZOO je također očuvan od uvođenja
nekih novih koncepata dotad nepoznatih i koji bi poljuljali tradicionalno
poimanje određenih instituta građanskog prava.7
Tako je 2003. godine usvojen prvi hrvatski Zakon o zaštiti potrošača
(dalje: ZZP).8 Unatoč donošenju posebnog specijaliziranog zakona, metodom tzv.
proširenog preuzimanja dio direktiva (ili dijelovi pojedinih direktiva) je preuzet i
u ZOO. To je bio jedan od razloga za donošenje novoga ZOO iz 2005. godine.
Pored donošenja ZZP i izmjena ZOO, donesen je i niz posebnih, specijaliziranih
zakona kojima se također, i između ostalog reguliraju prava potrošača.
Uz odgađanja, pregovori o pristupanju u članstvo u EU su otpočeli 3.
listopada 2005., a o potrošačima se pregovaralo u poglavlju 28. zaštita potrošača i
zdravlja. Kako su tijekom prve faze pregovora (tzv. screening) uočene brojne
manjkavosti, nije bilo smisla „popravljati“ stari zakon već donijeti potpuno novi,
što je i učinjeno 2007. Donošenje novoga ZZP-a popratile su i izmjene ZOO iz
2008.9
Konačno, 2013. je usvojena nova Direktiva o pravima potrošača. Radi se
o direktivi 2011/83/EU. Ista je u RH implementirana u novi, treći po redu ZZP.
Novi Zakon je stupao na snagu u tri faze. Dio zakona je stupio na snagu 8.
travnja 2014., dio 13. lipnja 2014., a pojedine odredbe tek 1. siječnja 2015.10
Pravni okvir zaštite potrošača u RH danas čine ZZP iz 2014., kao
temeljni zakon, ZOO, niz posebnih zakona i podzakonskih akata te tzv.
Nacionalni program zaštite potrošača.11 Kada govorimo o odnosu ZOO-a i ZZP7
Mišćenić, Emilija, Usklađivanje prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, Godišnjak
Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol.4 No.1, 2013., str. 179.
8
Zakon o zaštiti potrošača, NN 96/03.
9
Zakon o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08.
10
Vidi čl. 149 ZZP.
11
Baretić, Marko et al., Zaštita potrošača u RH nakon ulaska u Europsku uniju – jesmo li
implementacijom europskog prava izgradili sustav zaštite prava potrošača, u Jačanje zaštite
potrošača u Srbiji, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2013., str. 67.
14
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
a odnosno posebnih zakona, onda se ZOO odnosi prema ZZP-u kao opće prema
posebnom što će reći da je ZZP lex specialis u odnosu na ZOO, s time da postoji
i niz drugih još posebnijih zakona tzv. lex specialissima.12
Kroz proteklih godina (2003.-2015.) implementirali smo cjelokupni
potrošački acquis EU i formalno smo se u potpunosti uskladili. Na taj način smo
u svega desetak godina prihvatili nešto što se postupno razvijalo punih 40 godina.
Prihvaćanje pravne stečevine općenito je bio veliki ''šok'' za hrvatski pravni
sustav. U naš pravni susutav morali smo ugraditi oko sto tisuća stranica pravne
stečevine.
Nameće se jedno iznimno važno pitanje - jesmo li mi uspjeli uspostaviti
sustav pravne zaštite potrošača? Istina je da smo postigli vrlo visok stupanj
usklađenosti s pravom EU-a o zaštiti potrošača ali ta je zaštita po našem mišljenju
nesustavna i fragmentarna, „razbacana“ u mnoštvu propisa (zakona i
podzakonskih akata).Premda ne želimo tražiti nikakva vanjska opravdanja za
vlastite propuste, razlozi za takav manjkav i nekoherentan sustav se mogu pronaći
dakako na nacionalnoj ali i na EU razini te ćemo iste u nastavku elaborirati.
Navesti ćemo najprije neke od razloga na EU razini. na koje nismo mogli utjecati.
Kao prvo, na razini EU pravo država članica o zaštiti potrošača ujednačavalo se
direktivama tzv. minimalne harmonizacije, što je ostavljalo diskreciju državama
članicama. Tako su se stvarala različita rješenja u pojedinim državama članicama,
premda su sve bile formalno usklađene s ciljevima direktiva. Države članice su
mogle primjerice predvidjeti stroža rješenja u određenim pitanjima pa je tako i
naš ZZP također predvidio neke strože uvjete od onih koje odnosna direktiva
propisuje. Dakle, imamo formalnu usklađenost, a različita rješenja za isto pitanje.
Zbog gore spomenutih problema, EU je odlučila promjeniti svoj pristup u
regulaciji prava zaštite potrošača u smjeru maksimalne harmonizacije ali ne (pot)pune već tzv. ciljane maksimalne harmonizacije. To znači da države članice ne
mogu odstupiti od pojedinih rješenja osim ako sama direktiva do dopušta.13
12
Čl. 2 ZZP:
(1) Primjena odredaba ovoga Zakona ne utječe na prava koja potrošači imaju na temelju
drugih zakona.
(2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između
potrošača i trgovca primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima.
13
Detaljnije o tehnikama minimalne i maksimalne harmonizacije i međusobnim
razlikama vidi u: Pošćić, Ana, Europsko pravo tržišnog natjecanja i interesi potrošača,
Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 27-34.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
15
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Kao drugo, premda je danas zaštita potrošaća priznata kao jedna od
službenih politika EU-a, ona je nastala ''slučajno'' kao nusprodukt stvaranja
unutrašnjeg tržišta. Mjere koje su se donosile bile su ad hoc mjere kojima se
reagiralo na probleme koji bi se pojavili u uspostavi i funkcioniranju zajedničkog
tržišta. Slažemo se s Baretićem kada konstatira da pravo zaštite potrošača na EU
razini nikada nije niti bilo zamišljeno kao sustav. 14
Kao treće, zaštita potrošača je u podjeljenoj nadležnosti EU-a i država
članica te se ravna po tzv. načelu supsidijarnosti.15 EU norme predstavljaju samo
nadopunu nacionalnih pravila. Stoga nije bilo niti realno za očekivati da ćemo
dobiti konzistentan sustav pravnih normi. To je naš „nacionalni“ posao, koji nam
čini se tek predstoji.
Konačno, direktive EU-a su često puta bile reakcija na određene
probleme razvijenijih država članica Unije koji u vrijeme njihova donošenja nisu
bili uopće aktualni u RH. S druge strane, problemi koji sada muče hrvatske
potrošače uopće više ne postoje u EU.16 Direktive 85/577/EZ i 97/7 smo
implemntirali u naš ZZP još 2003., a tada su ugovori na daljinu i izvan poslovnih
prostorija bili gotovo pa nepoznanica u nas. I danas takvi ugovori predstavljaju
tek 12% potrošačkih ugovora. Materija koju nova Direktiva 2011/83 rješava i
koju smo mi implementitali nije uopće bila naš prioritet ali smo je morali
implementirati.17
Što se pak tiče nacionalnih, vlastitih uzroka nekoherentnosti sustava
zaštite potrošača, postoji također nekoliko njih.
Kao prvo, naš zakonodavac je primjenjivao tehniku doslovnog
prepisivanja direktive u zakon(e) uz mogućnost pogrešnog ili nedosljednog
14
Vidi: Baretić, Marko et al., Zaštita potrošača u RH nakon ulaska u Europsku uniju –
jesmo li implementacijom europskog prava izgradili sustav zaštite prava potrošača, u
Jačanje zaštite potrošača u Srbiji, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
2013., str. 108.
15
Vidi: Josipović, Tatjana, Načela europskog prava u presudama Suda Europske zajednice,
Narodne novine, Zagreb, 2005., str. 16-22.
16
Vidi: Vojković, Goran, Prikaz novela zakona o zaštiti potrošača, Peavo i porezi, br.
11/15, str. 13.
17
Više o obvezi implementacije direktiva vidi u: Ćapeta, T., Rodin, S. Učinci direktiva
Europske unije u nacionalnom pravu, Pravosudna akademija, Zagreb, 2008.
16
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
prevođenja pojedinih termina. Može se zaključiti da nije dovoljno samo
„prepisivati“ EU norme već također osluškivati potrebe i probleme naših
potrošača ali isto tako i trgovaca. Baretić smatra kako će novi pristup –
maksimalne harmonizacije tek donijeti nered u pravne sustave država članica pa
ni RH neće biti pošteđena toga negativnog trenda.
Kao drugo, brzina, nedosljednost i manjak komunikacije nikako ne idu u
prilog stvaranja jednog cjelovitog sustava. No ovo nije problem samo kod zaštite
potrošača nego je to generalni problem kada je u pitanju implementacija prava
EU-a u naš pravni sustav. Često put su pojedina rješenja bila ishitrena, parcijalna
i nesustavna.18
Vrlo slikovit prikaz transponiranja EU prava u naš pravni susutav dao je
akademik Barbić pa ćemo ga citirati: „Na brzinu ugrađujemo europske smjernice u
naš pravni sustav. Evo, kako mi to radimo. Netko dobije zadatak da pripremi
izmjene i dopune nekog zakona radi usklađenja zakonodavstva s europskim pravom,
a netko drugi za neke druge zakone. Oni koji to rade ne znaju jedni za druge, pa ni
ne koordiniraju svoj rad. Tako nastaju brojna međusobno neusklađena pravna
rješenja. Prema mom mišljenju, kad završi ubrzano usklađivanje s europskom
pravnim stečevinama, zakonodavni stampedo koji dovodi do pravog tsunamija u
pravnom sustavu, morat će se sjesti i temeljito uskladiti pravni sustav da se izbjegnu
kontradikcije i praznine koje znatno otežavaju primjenu, što je također jedan od
uzroka stanja u pravosuđu.“ 19
Naš zaključak je da smo u RH stvorili jednu „pra(v)šumu“ propisa koji
su ponekad međusobno kontradiktorni i koje ne može razumjeti ni
visokoobrazovani pravnik, a pogotovo ne prosječno razuman potrošač. Složili bi
se kako je teza od koje se polazi na razini EU o „prosječno informirani potrošač“
samo mit.20
18
Vidi primjerice kod implementacije prethodnog postupka: Petrašević, Tunjica;
Prethodni postupak pred Europskim sudom i njegova implementacija u nacionalnim pravnim
sustavima država članica, doktorski rad, Zagreb, 2011., str. 249-252.
19
Vidi: Časopis Lider, 19.03.2009., dostupno i na
http://liderpress.hr/arhiva/70368/?display=mobile
20
Anita Petrović je na konferenciji održanoj 16.12.2015. na Internacionalnom Burč
Univerzitetu u Sarajevu upotrijebila termin ‘’mit o prosječno razumnom potrošaču’’ koji
nas se dojmio.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
17
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
2. Ugovori na daljinu i ugovori izvan poslovnih prostorija prema
novom Zakonu o zaštiti potrošača - implementacija Direktive
2011/83/EU
Prije nego se upustimo u analizu implementacije nove direktive
2011/83/EU u naš pravni sustav, smatramo važnim opisati ukratko samu
direktivu na način da ćemo kratko analizirati najprije njen naziv, ratio donošenja,
sadržaj i polje primjene te se kritički osvrnuti na sam njen tekst odnosno sadržaj.
Kao prvo, zbunjuje već sam njen naziv koji uopće ne odgovara sadržaju.
Ova direktiva u prvome redu uređuje posebne vrste potrošačkih ugovora –
ugovore na daljinu i ugovore izvan poslovnih prostorija. Naziv ''Direktiva o
pravima potrošača'' može stvoriti zabunu kako su u objadinjena (sva) prava
potrošača što bi bio apsolutno pogrešan zaključak. To je bila vrlo optimistična
ideja da se sve potrošačke direktive objedine u jedan jedinstveni i cjeloviti tekst ali
za to nije postignut potreban politički konsenzus.
Nameće se pitanje koji je uopće ratio usvajanja direktive 2011/83/EU.
Usklađivanje određenih aspekata potrošačkih ugovora sklopljenih na daljinu i
izvan poslovnih prostorija nužno je za promicanje stvarnog potrošačkog
unutrašnjeg tržišta na kojem se postiže prava ravnoteža između visoke razine
zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća, uz istodobno poštovanje načela
supsidijarnosti.21
Različiti nacionalni propisi povećavaju troškove poslovanja i stvaraju
nesigurnost te nepovjerenje potrošača. Direktive dotadašnje minimalne
harmonizacije osiguravaju formalnu usklađenost ali i dalje postoje značajne
razlike među državama članicama. Dakle, trgovac koji želi poslovati
prekogranično imao je troškove dodatnog usklađivanja s različitim propisima
pojedine države.
Potencijal prodaje na daljinu, pri čemu prvenstveno mislimo na kupnju
putem interneta (on-line) nije u dovoljnoj mjeri iskorišten jer se potrošači ne
osjećaju sigurnim, a prilikom takve kupnje.Dok je kupnja izvan poslovnih
prostorija (tzv. direktna prodaja) uzela dosta maha na nacionalnoj razni,
prekogranična prodaja je zanemariva. Razlog tomu leži u činjenici da države
21
Vidi Direktiva, preambula, t. 4.
18
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
članice imaju različita zakonodavstva kojim štite potrošače u pogledu takvih
ugovora. Takvo različito zakonodavstvo predstavlja barijeru slobodnoj trgovinu
robe i usluga na način da se trgovci koji se žele baviti takvom prodajom izvan
nacionalnih granica moraju usklađivati s različitim nacionalnim pravilima.22
Potpuna usklađenost bi trebala pridonijeti većoj sigurnosti i povjerenju
između potrošača i prodavača. Ono što smatramo prilično zbunjujućim u tekstu
direktive je rečenica: „Te je prepreke moguće ukloniti jedino utvrđivanjem
jednoobraznih pravila na razini Unije. Nadalje, potrošači bi diljem Unije trebali
uživati visoku zajedničku razinu zaštite.“23 Ovdje se govori o unifikaciji pravila
država članica. No direktive su intrument koji služi harmonizaciji, a ne
unifikaciji.
Direktivom 2011/83 su, između ostalog stavljene van snage dvije
direktive EU - Direktiva Vijeća 85/577/EEZ od 20. prosinca 1985. za zaštitu
potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija i Direktiva
97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s
obzirom na sklapanje ugovora na daljinu. Te su direktive preispitane u svjetlu
iskustva s ciljem pojednostavljenja i ažuriranja primjenjivih pravila, uklanjanja
nedosljednosti i neželjenih propusta u pravilima. To je preispitivanje pokazalo da
je te dvije direktive primjereno zamijeniti jednom direktivom. Kako se navodi u
samoj preambuli „Ovom bi Direktivom stoga trebalo utvrditi standardna pravila za
zajedničke aspekte ugovora sklopljenih na daljinu i govora sklopljenih izvan poslovnih
prostorija udaljavajući se od pristupa minimalnog usklađivanja iz ranijih direktiva,
ali istodobno dozvoljavajući državama članicama da u odnosu na neke aspekte zadrže
ili donesu nacionalna pravila.“ 24
Što se uređuje ovom direktivom? Ovom se Direktivom utvrđuju pravila
o informacijama koje treba pružiti kod ugovora na daljinu, ugovora sklopljenih
izvan poslovnih prostorija i drugih ugovora. Ovom se Direktivom isto tako
uređuje i pravo odustajanja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan
poslovnih prostorija te se usklađuju određene odredbe koje se odnose na
22
Vidi Direktiva, preambula t. 5.
Vidi Direktiva, preambula t. 7.
24
Vidi Direktiva, preambula t. 2.
23
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
19
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
izvršavanje i neke druge aspekte ugovora između poslovnih subjekata i
potrošača.25
Ovoj direktivi se može uputiti mnogo kritika ali mi ćemo se osvrnuti na
neke od važnijih zamjerki. Prva kritika, koja se tiče samoga naziva, spomenuta je
već ranije. Ponovit ćemo samo da sam naziv definitivno ne odgovara njenu
sadržaju.
Kao drugo, ova direktiva na pojedinim mjestima upućuje na nacionalno
pravo. Moglo bi se dogoditi da opet nastanu drugačija rješenja, upravo ono što se
njenim donošenjem htjelo izbjeći. Nameće se pitanje zašto nije umjesto direktive
usvojena uredba koja bi se izravno i na jednak način primjenjivala u svim
državama. Na taj način bi se izbjegao rizik stvarnja drugačijih rješenja. No jasno
nam je da za to nije bilo i nema političke volje.
Kao treće, Ova direktiva ne dozvoljava odstupanja osim kada to sama
predviđa. U tome smislu neke države članice s visoko razvijenom zaštitom
potrošača će morati smanjiti razinu zaštite. To se ističe kao nedostatak i korak
unazad u stupnju zaštite potrošača u tim državama
Unatoč zamjerkama koje se mogu istaknuti, ova direktiva označava
proces modernizacije europskog potrošakog prava, ona je pozitivan pomak
naprijed. Nova Direktiva o pravima potrošača teži ka potpunoj usklađenosti
informacija za potrošače i pravo odustajanja kod ugovora na daljinu i ugovora
sklopljenih izvan poslovnih prostorija čime će doprinijeti visokoj razini zaštite
potrošača i boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta poslovnih subjekata i
potrošača.26
Nadalje, direktive stare generacije su regulirale vrlo usko područje npr.
samo jedan ugovor ili čak samo jedan segment nekog ugovora i bile su pretjerano
funkcionalno orjentirane. Ova direktiva je trebalo to promjeniti. Na nacrtu nove
direktive se počelo raditi još 2008., a ideje su bile više nego optimistične.27
25
Vidi Direktiva, preambula t. 9.
Vidi Direktiva, preambula, t. 5.
27
Detaljnije o postupku i pozadini donošenja direktive vidi: Meškić, Zlatan, Direktiva
2011/83/EU o pravima potrošača od 25. Oktobra 2011. Godine, Sl. List EU 2011, L
304/64, Nova pravna revija, 1/2012, str. 43-49.
26
20
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Radi se o direktivi tzv. maksimalne ciljane harmonizacije. Direktiva ima
svoj opći dio i posebni dio. U općem dijelu se navode neka opća i zajednička
načela dok se u posebnom dijelu reguliraju pojedine vrste ugovora koje su ranije
bile regulirane u zasebnim direktivama. Ranije se često put događalo da se isti
pojam različito definira u pojedinim direktivama pa čak i različito unutar iste
direktive. Nova direktiva donosi zajedničke definicije ali i jedinstveno uređuje
preudgovrnu obvezu informiranja potrošača neovisno o kojem se ugovoru radi
kao i pravo na jednostrani raskid ugovora. No ova se direktiva primjenjuje
isključivo na tzv. B2C ugovore.28
Treba istaknuti kako je ova direktiva lex generalis, te se njome ne dovode
u pitanje one norme koje uređuju posebne sektore. Također, ova direktiva ne bi
trebala imati učinka na nacionalno pravo u području ugovornog prava za pravne
aspekte ugovora koji se ne uređuju ovom Direktivom. To se primjerice odnosi na
nacionalno pravo kojim je regulirano samo sklapanje ugovora ili njegova
valjanost. No čini sekako će ipak ona proizvest efekt prelijevanja naročito u onim
državama koje su ranije direktive bile implementirale u svoje građanske
kodifikacije. Implementacija direktive 2011/83 će u tim državama iznimno
pogoditi cjelokupno ugovorno pravo. Te države će biti prisiljene spontano
harmonizirati i ostale propise kako bi se očuvala koherentnost građanskog
zakonika te proširiti doseg direktive čak i na nepotrošake ugovore (tzv. B2B te
C2C).29 To nije slučaj u RH jer je direktiva 2011/83/EU implementirana u
posebnom zakonu.
U nastavku ćemo analizirati implementaciju direktive 2011/83/EU u
hrvatsko pravo. Ista je implementirana u novi ZZP. Naš zakonodavac se odlučio
za donošenje potpuno novoga, trećeg po redu Zakona o zaštiti potrošača u
zadnjih desetak godina.
Ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostorija i ugovori na daljinu danas
su zajednički regulirani u III. glavi ZZP-a. To je u skladu s Direktivom
2011/83/EU koja ih također zajednički regulira, dok su ranije ove dvije vsrte
ugovora bile uređene zasebnim direktivama. Novi zakon donosi najprije
28
29
Skraćenica od engl. Bussines to consumer (B2C).
B2B = Bussines to Bussines, C2C = Consumer to Consumer.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
21
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
zajedničke odredbe za obje vrste ugovora, a potom regulira specifičnosti svakoga
od njih.
Najprije ćemo prikazati regulaciju ugovora sklopljenih izvan poslovnih
prostorija i ugovora na daljinu. Potom se analizira pravo na jednostrani raskid
ugovora, pravo koje je zajedničko za oba razmatrana ugovora. Konačno, analizira
se pravo na obavijest odnosno obveza trgovca na pružanje informacija potrošaču.
Tu se prvenstveno misli na obvezu predugovornog informiranja.
2.1. Ugovori izvan poslovnih prostorija
Radi se o posebnoj vrsti potrošačkih ugovora koji se zaključuju izvan
poslovnih prostorija ponuditelja odnosno trgovca. Ovi ugovori bili su već uređeni
i u starom ZZP (2003. i 2007.) sukladno direktivi 85/577/EZ koja je Direktivom
2011/83/EU stavljena van snage. No i prije donošenja prvoga ZZP-a, tzv.
''prodaja od vrata do vrata'' bila je uređena starim Zakonom o trgovini.30 Dakle,
prodaja izvan poslovnih prostorija nije bila nepoznanica u našem pravnom
sustavu.
U kontekstu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija potrošač
može biti pod potencijalnim psihološkim pritiskom ili može biti suočen s
elementom iznenađenja, neovisno o tome je li potrošač tražio dolazak trgovca ili
ne.31 U tome smislu je posebno važno pravo na jednostrani raskid ugovora kako
bi se otklonio potencijalni efekt iznenađenja i nepromišljenost kupca (potrošača).
O pravu na raksid biti će govora više u nastavku rada, u poglavlju 2.3.
Sukladno Direktivi 2011/83/EU, novi Zakon (2014.) u odnosu na
prijašnji te u odnosu na staru direktivu detaljnije definira sam pojam takvih
ugovora kao: „ugovor između trgovca i potrošača:
• koji je sklopljen uz istodobnu fizičku prisutnost trgovca i potrošača na
jednome mjestu koje ne predstavlja poslovne prostorije trgovca, čak i kad je
potrošač dao ponudu
30
Vidi čl. 16 Zakona o trgovini (NN 11/96, 30/99, 75/99, 62/01 i 109/01).
Vidi preambulu Direktive, t. 21. Više o razlozima za zaštitu potrošača kod ovakvih
ugovora vidi u: Meškić, Zlatan, Unutra ili vani? Tumačenje propisa o ugovorima
sklopljenim izvan poslovnih prostorija u svjetlu njemačkog i evropskog prava, Nova
pravna revija, 1-2/2015 , str. 32-41.
31
22
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
• koji je sklopljen u poslovnim prostorijama trgovca ili putem sredstava
daljinske komunikacije neposredno nakon što je trgovac pristupio potrošaču
osobno i individualno na mjestu koje nisu njegove poslovne prostorije, a u
kojem su trgovac i potrošač bili istodobno fizički prisutni ili
• koji je sklopljen za vrijeme izleta koji je organizirao trgovac s namjerom ili
ciljem promocije ili prodaje robe ili usluga potrošaču.32
Dom ili radno mjesto nisu više tako jedina mjesta gdje se trgovac i
potrošač eventualno mogu naći i sklopiti takav ugovor. Zakon također pobliže
definira što se točno smatra poslovnom prostorijom, a sve drugo je „izvan“.33 Na
taj način se jača zaštita potrošača u pogledu ovakvih ugovora. Proširen je domet i
na situacije kada je ugovor sklopljen unutar poslovnih prostorija ali neposredno
nakon što su trgovac i potrošač stupili u predugovorne odnose izvan poslovnih
prostorija.34
Nadalje, predugovorna obavijest koju trgovac mora pružiti potrošaču
mora biti u pisanom obliku na papiru ili pak nekom drugom trajnom mediju
(npr. DVD, CD, USB stick i sl.) ali samo uz pristanak potrošača. Ovo predstavlja
afirmaciju načela pisanosti i trajnosti, a sa svrhom lakšeg dokazivanja u slučaju
spora. O predugovornom informiranju biti će govora više u poglavlju 2.4.
2.2. Ugovori na daljinu
Sukladno direktivi, izmjenjena je definicija ovakvih ugovora. ZZP
definira ugovore na daljinu kao: „ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u
okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke
prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja
ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske
komunikacije.“35Ovi se ugovori sklapaju bez fizičke prisutnosti trgovca i potrošača
na istome mjestu. Ugovor se sklapa putem sredstava daljinske komunikacije. To
32
Vidi čl. 5., t. 28.
Vidi čl. 5. t. 14: ‘’Poslovne prostorije« jesu prodajni prostor u nekretnini u kojem trgovac
trajno obavlja svoju djelatnost, odnosno prodajni prostor u pokretnini u kojem trgovac
uobičajeno obavlja svoju djelatnost.’’
34
Vidi Direktiva, preambula t. 21. Vidi više u Horak, Hana; Poljanec, kristijan "Osvrt na
Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti potrošača-kakve novine donosi potrošačima, a kakve
trgovcima?.", Suvremena trgovina 1/2014), str. 14.
35
Vidi ZZP, čl. 5, t. 27.
33
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
23
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
bi bila „sva sredstva koja se bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača mogu
koristiti za sklapanje ugovora na daljinu, kao što su adresirani i neadresirani tiskani
materijal, univerzalna pisma i dopisnice, tiskane promidžbene poruke s
narudžbenicom, katalozi, telefoni s ljudskim posredovanjem i bez njega, radio,
videofon, videotekst, telefaks, televizija, internet i elektronička pošta." 36
Novina je da se i sami pregovori o ugovoru na daljinu moraju voditi
također sredstvima daljinske komunikacije. A contrario, prema starom zakonu,
ako bi trgovac i potrošač pregovarali direktno uz fizičku prisutnost, a potom
ugovor sklopili sredstvom daljisnke komunikacije to se ne smatra ugovorom na
daljinu.
U Zakonu su posebno regulirani, kao podvrsta ugovora na daljinu –
ugovori o uslugama na daljinu putem telefona.
Naime, sve je agresivnija ponuda npr. osiguranja, javnih i drugih usluga i
to putem telefona. Posebno je zabrinjavajuće što su meta pozivatelja najćešče
stariji ljudi i druge osjetljive kategorije koje je lako zavarati. Potrošači upozoravaju
društva za zaštitu potrošača na takve oblike prodaje i ulaska u ugovorni odnos iz
neznanja, pri čemu je jako teško ili nemoguće odbaciti takvu kupnju, ako se ne
znaju ili ne poštuju zakonski rokovi. 37
U slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona
trgovac je dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju na način kojim
će nedvojbeno biti moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude.Ugovor se
smatra sklopljenim tek kad potrošač potpisanu ponudu ili pisani pristanak pošalje
trgovcu.38 Dakle, sam telefonski poziv i „da“ putem telefona nije dovoljno za
nastanak ugovorne obveze.39 Ovi ugovori su zasebno uređeni u Zakonu o
elektroničkoj trgovini koji je lex specialis u odnosu na ZZP.
36
Vidi ZZP, čl. 5, t. 24.
Vidi više na stranicama Regionalne organizacije za zaštitu potrošača (ROZP), na adresi
http://www.rozp.hr/index.php/potrosacki-savjetnik/korisni-savjeti/167-sklapanje-ugovorapreko-telefona-odgovor-je-jasan-ne (pristup 20.12.2015.)
38
Vidi ZZP, čl. 66a.
39
Vidi novinski članak ‘’Telefonski razgovor dovoljan za sklapanje ugovora na daljinu’’,
dostupan na
http://www.24sata.hr/potrosac/znate-li-telefonski-razgovor-je-kao-ugovor-na-daljinu-382398
(pristup 20.12.2015.)
37
24
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Ono što bi ovdje istaknuli kao vrlo značajnu novinu je regulacija
neželjene komunikacije putem telefona. Tako se u čl. 11a ZZP propisuje da je
zabranjeno pućivati pozive i/ili poruke putem telefona potrošačima koji su se
upisali u registar potrošača koji ne žele primati pozive i/ili poruke u okviru
promidžbe i/ili prodaje putem telefona. Taj registar će se voditi pri HAKOM- u
(„Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti“). Upis i/ili ispis će
obavljati trgovci-operatori elektronskih komunikacija.
Ovom odredbom trgovcima koji s ebav eprodajom putem telefona,
nametnuta je obveza da provjere je li odnosni potrošač u registru što znači da ga
ne smiju ometati i nazivati. Ovime smo se pridružili krugu razvijenih europskih
zemalja koje na ovaj način dodatno štite svoje potrošače.40
2.3. Pravo na jednostrani raskid ugovora
Zamislite slijedeću situaciju. Jedan dan vraćate se umorni s posla, stojite
na željezničkoj postaji i čekate vlak za kući. Prilaze Vam mladić i djevojka i
ponude tečaj engleskog jezika. Vama kroz glavu prođe samo to da ste oduvijek
željeli naučiti engleski i posjetiti London. Bez razmišljanja i bez detaljnijeg
proučavanja ponude Vi potpišete određeni ugovor i platite dio novca odmah, a
preostali iznos se obvežete platiti u roku 30 dana. Ovdje se radi o tipičnom
primjeru ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija, a gdje Vas je prodavač
„uhvatio“ nespremnog, da niste stigli razumno promisliti. Četvrti dan se
predomislite i želite otkazati ugovor te zovete na broj koji ste pronašli na
reklamnom letku koji su Vam dali uz ugovor ali oni Vam priopće da ne možete
otkazati ugovor jer to nije moguće odnosno nije predviđeno nacionalnim
pravom. Upravo se ova situacija dogodila u predmetu Faccini Dori.41 U stvarnom
predmetu Italija nije bila implementirala direktivu 85/577/EZ u zadanom roku.
Postavilo se pitanje može li se gđa Dori pozvati izravno na Direktivu? Sud EU je
rekao da to nije moguće s obzirom da se radi o horizontalnom pravnom odnosu
ali gđa Dori može tužiti Italiju za naknadu štete. Dakle, gđa Dori nije mogla
raskinuti ugovor i morala je platiti preostali ugovoreni iznos. Istina ona je imala
mogućnost regresno se namiriti od države povodom tužbe za nakandu štete, ali
nije li to jedan složeni i dugotrajan postupak. Da je Italija provela spornu
40
Vidi: Vidi: Vojković, Goran, Prikaz novela zakona o zaštiti potrošača, Pravo i porezi,
br. 11/15, str. 14.
41
Vidi predmet C-91/92 Paola Faccini Dori v Recreb Srl., (1994), ECR I-3325.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
25
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
direktivu, gđa Dori bi mogla otkazati ugovor u roku 7 dana i dobiti puni povrat
plaćenog. Nije li to puno jednostavnije? Ovim primjerom smo Vam željeli
pokazati važnost prava na jednostraniraskid kod ovakvih ugovora ali i važnost
ispravne i pravovremene implementacije potrošačkih direktiva.
Naš Zakon, sukladno novoj direktivi 2011/83/EU predviđa pravo na
jednostrani raskid ugovora. Ovo pravo je jedinstveno uređeno za obje vrste
ugovora koji su predmet rada – izvan poslovnih prostorija i na daljinu. Bilo bi
zanimljivo spomenuti kako je ovo pravo poznavao već stari jugoslovenski ZOO, a
koji je preuzet u ZOO (1991.). Tako se u čl. 544 st. 2 reguliralo pravo na
jednostrani bezrazložni odustanak. Ovaj institut je u pravu EU uveden tek 1987.
godine, direktivom 87/102/EEZ.42
Ovo je pravo potrošača, a ne trgovca. Potrošač ima pravo da bezrazložno
raskine ugovor u roku 14 dana.43 Uvedena su i jedinstvena pravila o početku
računanja rokova. Početak roka je različit kod ugovora o prodaji robe i ugovora o
uslugama. Tako u slučaju sklapanja ugovora o kupoprodaji, rok započinje teći od
dana kada je potrošaču ili trećoj osobi određenoj od strane potrošača, a koja nije
prijevoznik, roba koja čini predmet ugovora predana u posjed. U slučaju
sukcesivne prodaje, rok se računa od predaje u posjed zadnjeg komada ili zadnje
pošiljke robe. Ako je pak ugovorena redovita isporuka robe kroz određeni period,
započinje teći od dana kada je potrošaču ili trećoj osobi određenoj od strane
potrošača, a koja nije prijevoznik, predan u posjed prvi komad ili prva pošiljka
robe.44
U slučaju sklapanja ugovora o uslugama, ugovora o isporuci vode, plina
ili električne energije koji se prodaju u neograničenom obujmu ili neograničenoj
količini te isporuci toplinske energije, kao i u slučaju sklapanja ugovora kojemu je
predmet digitalni sadržaj koji nije isporučen na tjelesnom mediju, rok započinje
teći od dana sklapanja ugovora.45
Dakle, kod ugovora o prodaji robe rok teče od predaje robe, a kod
ugovora o uslugama rok teče od sklapanja ugovora.
42
Vidi: Baretić, str. 67.
Vidi: čl. 74. st. 1 ZZP, čl. 9 Direktive 2011/83.
44
Vidi čl. 74. st. 2.
45
Vidi: čl. 72. st. 2-5. ZZP, čl. 9. st. 2 Direktive.
43
26
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Ako trgovac nije obavijestio potrošača o pravu na jednostrani raskid, on
može raskinuti ugovor u roku godinu dana odnosno u roku od 14 dana od
dostave obavijesti o pravu na raskid, a koju je trgovac ipak dao u roku jedne
godine od sklapanja ugovora.46
U trenutku raskida ugovora nastupa obveze da svaka strana vrati drugoj
što je dano. Tako potrošač mora vratiti proizvod, a trgovac mora vratiti puni
iznos novca koji je primio.
Donosimo Vam jedan primjer iz dnevnih novina, koji opisuje problem s
kojim se susreću hrvatski potrošači. „Na jednoj prezentaciji trgovca organiziranoj u
privatnom stanu sklopila sam ugovor o kupnji madraca. Odmah sam platila cijeli
iznos jer su mi rekli da ću imati popust na gotovinu. Sutradan sam ih nazvala i rekla
da želim odustati od kupnje, na što su rekli da u slučaju raskida ugovora trebam
platiti 25% od ukupne cijene proizvoda. Je li to točno?“ 47
Ovo je jedan tipičan primjer gdje trgovci pokušavaju prevariti potrošača.
U ovoj situaciji, potrošač može raskinuti ugovor uz potpuni povrat svega
plaćenog.
No mi ćemo pokušati zakomplicirati gore opisani slučaj. Pretpostavimo
npr. da je gđa iz predmeta bila na prezentaciji madraca u Zagrebu kod svoje
prijateljica, nakon čega se uputila kući za Osijek. Drugi dan gđa nazove trgovca i
priopći mu da želi otkazati ugovor te mu isti dan preporučenom poštom uputi
pisanu izjavu o raskidu ugovora. Trgovac je zatražio od gđe da plati trošak
povrata madraca u Zagreb ali ona to odbija, tvrdeći da ima pravo jednostrano
raskinuti ugovor bez ikakvog troška. Ipak, u ovom slučaju gđa ne bi bila u pravu
jer bi ona trebala snositi trošak povrata.
Povrat novca kupcu-potrošaču se mora izvršiti u roku od 14 dana od
dostave obavijesti potrošača o raskidu ugovora. Ranije je taj rok bio 30 dana. U
slučaju zakašnjenja trgovca s povratom novca, kamata teče od primitka uplate s
46
Čl. 73 ZZP, čl. 10 Direktive.
Članak u Večernjim listu, rubrika ''Pitaj Večernjak'' od 28.06.2011., dostupan na
http://www.vecernji.hr/ulovi-popust/mozete-raskinuti-ugovor-i-nista-ne-morate-platititrgovcu-305035
47
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
27
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
njegove strane, a ne više od primitka obavijesti o raskidu. Trgovac mora izvršiti
povrat plaćenog tek nakon što mu roba bude vraćena, odnosno, nakon što mu
potrošač dostavi dokaz da je robu poslao natrag trgovcu, ako bi o tome trgovac
bio obaviješten prije primitka robe.48
Trgovac nije u obvezi izvršiti povrat dodatnih troškova koji su rezultat
potrošačeva izričitog izbora vrste prijevoza koji je različit od najjeftinije vrste
standardnog prijevoza koji je ponudio trgovac.
Novina je da da potrošač mora vratiti robu u roku 14 dana. Prema
starom Zakonu nije bilo roka za vraćanje.49
Raskid ugovora se može učiniti putem propisanog obrasca ali i svakom
drugom nedvosmislenom izjavom volje, što bi značilo da je moguće i usmeno.50
Dakle, pisana forma prema Zakonu i Direktivi nije uvjet za raskid. No u slučaju
spora, kako će se dokazati kada je izjava dana nije jasno. Sigurno da će se ovo
pitanje pojaviti u praksi kao problem. Smatramo da bi trgovac trebao učiniti
neku službenu zabilješku o tome ali bi i potrošač morao znati kada je to učinio
(pr. posjedovati ispis telefonskog poziva trgovcu). Sam zakon propisuje: „Potrošač
je dužan dokazati da je svoje pravo na jednostrani raskid ugovora ostvario u skladu s
odredbama ovoga članka.“
Ministarstvo gospodarstva je izdalo posebni Pravilnik o sadržaju i obliku
obavijesti na jednostrani raskid.51 U Pravilniku se ne spominje uopće mogućnost
usmene obavijesti već se govori o „nedvosmislenoj izjavi poslanoj poštom, telefaksom
ili elektroničkom poštom.“52 Nameće se pitanje je li Pravilnik suprotan Zakonu, a
time i Direktivi.
Dakle, može se uočiti kako Zakon s jedne strane disciplinira trgovce i
daje veća prava potrošačima. No s druge strane zakon nameće i neke nove obveze
48
Vidi čl. 46. st. 3. ZZP.
Vidi u: Horak, Hana; Poljanec, kristijan "Osvrt na Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti
potrošača-kakve novine donosi potrošačima, a kakve trgovcima?.", Suvremena trgovina
1/2014, str. 17.
50
Vidi čl. 74 ZZP, čl. 11. st. 1 Direktive.
51
Vidi Pravilnik o sadržaju i obliku obavijesti na jednostrani raskid kod ugovora
sklopljenih izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu, NN 72/2014.
52
Vidi čl. 1 Pravilnika.
49
28
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
samim potrošačima. Cilj je uravnotežiti njihov položaj u ugovornom odnosu.
Jasnijim definiranjem prava i obveza jedne i druge strane podiže se razina
međusobnog povjerenja i sigurnosti.
Tako potrošač odgovara za svako umanjenje vrijednosti robekoje je
rezultat rukovanja robom, osim onog koje je bilo potrebno za utvrđivanje prirode,
obilježja i funkcionalnosti robe.53. Po „starom“ ZZP nije imao nikakvu
odgovornost. No ako trgovac neda obavijest potrošaču, ovaj može raskinuti
ugovor bez odgovaranja za umanjenu vrijednost robe. Ovo bi bila sankcija za
propuštanje obveze informiranja, no ne i jedina. Sankcije za kršenje obveze
informiranja su prepuštene državama članicama.
Nadalje, potrošač snosi troškove pružanja usluge koja je pružena prije
isteka roka za raskid ugovora, a na zahtjev samog potrošača.
Raskidom prestaju i svi povezani ugovori, kod obje vrste ugovora koji su
predmetom rada te bilo koji povezani ugovor, bez razlike.
U odnosu na stari ZZP, proširena je lista situacija u kojima je isključeno
pravo na jednostrani raskid.54 Zakon navodi situacije odnosno 13 ugovora koje je
moguće isključiti od prava na raskid što je potpuno u skladu s Direktivom
2011/83/EU.
2.4. Pravo na informaciju (predugovornu obavijest)
Zakon u skladu s Direktivom propisuje da prije nego što potrošač sklopi
ugovor izvan poslovnih prostorija, odnosno ugovor na daljinu ili bude obvezan
odgovarajućom ponudom, trgovac mu mora na jasan i razumljiv način pružiti niz
informacija. Zakon te infromacije nabraja u 20 točaka i mi ih nećemo ovdje sve
prenositi (Tako npr. o glavnim obilježjima robe ili usluge, svojem nazivu i
sjedištu, telefonskom broju te, ako postoji, adresi elektroničke pošte, cijeni itd.).55
Mi bi kao iznimno važne obavijest izdvojili obavijest kupcu o pravu na
jednostrani raskid ugovora te obavijest o mehanizmima izvansudskog rješavanja
sporova, odnosno o sustavima za obeštećenje, te načinu kako ih potrošač može
53
Vidi čl. 77. st. 5 ZZP.
Vidi čl. 49 ZZP.
55
Vidi čl. 57 ZZP, usp. čl. 6 Direktive.
54
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
29
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
koristiti.56 Tako trgovac mora kupcu dati obavijest o uvjetima, rokovima i
postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora kao i o obrascu za
jednostrani raskid ugovora. O tome je bilo govora u prethodnom poglavlju, a o
izvansudskom rješavanju potrošačkih sporova će se govoriti u poglavlju III. koje
slijedi.
Informacije koje Zakon navodi moraju biti sastavni dio ugovora na
daljinu ili ugovora izvan poslovnih prostorija. Zakon propisuje da obavijesti
moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, ali to ne
isključuje mogućnost istodobne uporabe drugih jezika. Zakon ne navodi koji bi
to drugi jezici bili prihvatljivi. Pretpostavimo da se misli na službene jezike država
članica EU-a.57
S obzirom da Zakon o uslugama i Zakon o elektroničkoj trgovini već
proposiju obvezu predugovornog informiranja, ZZP dopunjuje tu obvezu
informiranja.58 No nije nam jasna slijedeća zakonska formulacija: „Ako su odredbe
Zakona o uslugama i Zakona o elektroničkoj trgovini u vezi sa sadržajem i načinom
pružanja obavijesti u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona, primarno se
primjenjuju odredbe ovoga Zakona.“ 59 To je u potpunoj suprotnosti s čl. 4. st. 1
Zakona koji propisuje: „Ako su odredbe ovoga Zakona u suprotnosti s odredbama
zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom
stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovaca primarno se
primjenjuju odredbe tih posebnih zakona.“ Imamo dvije zakonske odredbe koje su
međusobno kontadiktorne pa se nameće pitanje koja od ovih dvaju odredbi je
mjerodavna za odnos ZZP i posebnih zakona. Ukoliko se ravnamo po načalu lex
specialis derogat legi generalis, tada bi prednost imao posebni zakon. Ovo je jedna
od nelogičnosti koju smo uočili, a moguće je da ih ima još.60
56
Vidi čl. 57., t. 20. ZZP.
Direktiva u čl. 7 propisuje: ‘’Države članice mogu zadržati ili uvesti u svoje nacionalno
pravo zahtjeve u pogledu jezika ugovornih informacija kako bi osigurale da potrošač te
informacije dobro razumije.’’
58
Vidi čl. 58. ZZP.
59
Vidi čl. 58. st. 2. ZZP.
60
Vidi moguće obrazloženje u Horak, Hana; Poljanec, kristijan "Osvrt na Nacrt
prijedloga Zakona o zaštiti potrošača-kakve novine donosi potrošačima, a kakve
trgovcima?.", Suvremena trgovina 1/2014), str. 12-13.
57
30
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Zakon propisuje i sankciju za kršenje ove obveze informiranja. Tako
trgovac može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do
100.000,00 kuna. Slažemo se kako ovakve vrlo visoke kazne imaju za cilj zaštiti
potrošače na način da discipliniraju trgovce. No pitamo se je li moguće očekivati
od trgovaca da prate svu masu potrošačkih propisa s kojima se moraju uskladiti i
da se snađu u toj (prav)šumi.
3. Izvansudsko rješavanje sporova
Donošenje Direktive o ADR i Uredbe o ODR na razini EU usmjerilo je
pozornost na mogućnosti koje, u usporedbi s rješavanjem potrošačkog spora u
postupku pred sudom, pruža alternativno rješavanje potrošačkog spora pred
nadležnim tijelom.61 Naime, europski je zakonodavac uočio značaj koji bi
omogućavanje pristupa potrošača jednostavnim, učinkovitim, brzim i jeftinim
načinima rješavanja domaćih i prekograničnih sporova u okolnostima gdje mala
vrijednost pojedinačne tražbine potrošača u odnosu na visoke troškove i trajanje
individualnog postupka pred sudom kao i niska očekivana vrijednost naknade
štete za povrijeđeno pravo čine značajne prepreke ostvarivanju prava potrošača
sudskim putem imalo, ne samo za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i
poboljšavanje povjerenja građana, nego i za osiguranje visoke razine postupovne
zaštite potrošača koju predviđaju odredbe čl. 7., 8., 38. i 47. Povelje o temeljnim
pravima EU. Pri tome, s obzirom na veliku neujednačenost u pogledu uređenja,
ali i primjene izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova u državama članicama
EU treba očekivati da će implementacija Direktive o ADR i prilagodba
nacionalnih pravnih sustava za provedbu Uredbe o ODR pred države članice EU
postaviti različite zahtjeve.62 U državama članicama EU koje već imaju izgrađenu
tradiciju uspješnog izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova poput Njemačke,
Danske i Ujedinjenog Kraljestva novi (europski) zakonodavni okvir za
alternativno rješavanje potrošačkih sporova nadopunit će postojeću zakonodavnu
arhitekturu te tražiti određene zahvate u području praktične primjene
61
U radu koristimo se skraćenicom ADR (alternative dispute resolution) koja
podrazumijeva tehnike alternativnog rješavanja sporova poput medijacije, arbitraže i
koncilijacije te ODR (online dispute resolution) kako bi naglasili da je riječ o online
rješavanju sporova odnosno putem interaktivne web stranice. No, potrebno je
napomenuti kako se u pravnoj literaturi za alternativno rješavanje potrošačkih sporovasve
više koristi skraćenica CDR (consumer dispute resolution). Creutzfeldt, 2013; Hodges,
Creutzfeldt & Macleod, 2014; Creutzfeldt, 2014.
62
Vidi detaljan prikaz o tome Hodges, Benöhr and Creutzfeldt-Banda, 2012.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
31
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
novounesenih rješenja.63 U državama članicama EU poput Republike Hrvatske
(dalje: RH), gdje je, unatoč stalnim zakonodavnim intervencijama u cilju
usklađivanja razine zaštite potrošača sa onom koju predviđa zakonodavstvo EU,
adekvatno ostvarenje postupovne zaštite još uvijek potrebno unaprjeđivati, za
dostizanje standarda koje na području izvansudskog rješavanja sporova predviđaju
Direktiva o ADR i Uredba o ODR bit će potrebno uložiti značajnije napore. U
nastavku prikazat ćemo rješenja koja u sustavu rješavanja potrošačkih sporova
proizašlih iz domaćih i prekograničnih transakcija između potrošača i trgovaca
nastalih online ili offline donose Direktiva o ADR i Uredba o ODR radi
pojednostavljenog i učinkovitog izvansudskog rješavanja sporova. Analizirat će se
odredbe Nacrta prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih
sporova kojim bi se u RH trebala implementirati Direktiva o ADR i izvršiti
provedba Uredbe o ODR. Naime, budući da je u vrijeme stupanja na snagu
Direktive o ADR i Uredbe o ODR u hrvatskom pravnom sustavu izrada ZZP iz
2014. već bila u završnom stadiju, implementaciju nije bilo moguće izvršiti u
okviru toga Zakona.64 Zaključno će se kritički razmotriti rješenja koja predviđaju
Direktiva o ADR i Uredba o ODR čija bi horizontalna primjena trebala donijeti
ujednačavanje standarda izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova u državama
članicama EU te naznačiti potencijalni problemi i izazovi u njihovoj
implementaciji i primjeni u hrvatskom pravu zaštite potrošača.
63
Njemačka tako uz tradiciju rješavanja sporova u postupcima pred sudom ima
sektorijalno uređenje ADR koje se temelji na privatnim tijelima za ADR, a od
implementacije Direktive za ADR očekuje se da će donijeti daljnje unaprjeđenje
izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova, koje je za sada obvezno isključivo u
sektorima elektroprivrede i zračnog prometa.
U Danskoj metode ADR uspješno se primjenjuju za izvansudsko rješavanje sporova već
35 godina, pri čemu sustav počiva na privatnim odborima za ADR te omogućuju
primjenu metoda ADR u gotovo svim sektorima. Ipak, iskazane su određene dvojbe u
pogledu djelotvornosti izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova u pojedinim
sektorima te ukazano na potrebu da se u pojedinim sektorima predvide i ogledne (model)
parnice za rješavanje sporova.
Ujedinjeno Kraljevstvo posjeduje jedan od najuspješnijih sustava alternativnog rješavanja
sporova pred ombudsmanom za financijske usluge. Ipak, Ujedinjeno Kraljevstvo pažljivo
je pristupilo razradi novog sustava alternativnog rješavanja potrošačkih sporova sukladno
Direktivi o ADR detektirajući sektore iz kojih proizlazi najveći broj pritužbi te podižući
razinu informiranosti potrošača i trgovaca nakon čega bi trebala uslijediti implementacija
Direktive o ADR u dvije faze. The European Consumer Organisation_BEUC, 2012, str.
9.; Hodges et al., 2014, str. 3-5.
64
Baretić, str. 73.
32
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
3.1. Alternativno rješavanje potrošačkih sporova sukladno Direktivi o ADR
Inicijativa za ujednačavanje uređenja područja izvansudskog rješavanja
sporova na razini EU prisutna je već duže vrijeme, no unatoč Preporuci Komisije
98/257/EZ od 30. ožujka 1998. o načelima primjenljivim na tijela odgovorna za
izvansudsku nagodbu kod potrošačkih sporova65 (dalje: Preporuka Komisije
98/257/) i Preporuci Komisije 2001/310/EZ od 4. travnja 2001. o načelima za
izvansudska tijela koja su uključena u sporazumno rješavanje potrošačkih
sporova66 (dalje: Preporuka Komisije 2001/310/EZ), ocijenjeno je da u državama
članicama EU izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova nije uređeno na
zadovoljavajući način te se ne primjenjuje u dostatnoj mjeri. Tome u prilog
govore i rezultati istraživanja Semafora prava potrošača iz 2015. godine prema
kojemu na razini EU oko 45 % potrošača smatra da je izvansudsko rješavanje
potrošačkih sporova jednostavno, što bi se dalo protumačiti i kao određenu
spremnost potrošača da prihvate da se spor riješi uz primjenu metoda ADR.
Istovremeno, u odnosu na 30 % trgovaca u EU koji su upoznati i spremni
koristiti metode ADR radi rješavanja sporova, 40% trgovaca u EU ne zna za
mogućnost njihove primjene prilikom rješavanja sporova, dok bi njih 15 %
koristilo metode ADR, no nisu dostupne u njihovom sektoru. Za usporedbu,
istraživanje provedeno u RH iz travnja 2015. godine u okviru kojega se
preispitivala percepcija potrošača o učinkovitosti hrvatskog pravosudnog sustava u
provođenju zaštite potrošača donosi tek generalnu procjenu da 86 % potrošača
smatra da hrvatski pravosudni sustav nije učinkovit, a tek 8 % da jest učinkovit u
smislu kažnjavanja tvrtki koje obmanjuju ili varaju potrošače (u odnosu na 12 %
potrošača u 2013. godini).67 Unatoč tome što provedeno istraživanje ne donosi
podatke vezane uz izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova, njegovi su
rezultati relevantni jer ukazuju na nepovjerenje potrošača prema hrvatskom
pravosudnom sustavu, što otvara pitanje hoće li i u kojoj mjeri potrošači
iskoristititi mogućnosti koje nudi sustav izvansudskog rješavanja potrošačkih
sporova koji bi trebao biti uspostavljen sukladno Direktivi o ADR i Uredbi o
ODR kao alternativa ostvarenju prava u postupku pred sudom.
65
Preporuka Komisije 98/257/EZ od 30. ožujka 1998. o načelima primjenljivim na tijela
odgovorna za izvansudsku nagodbu kod potrošačkih sporova, SL L 115, 17.4.1998.
66
Preporuka Komisije 2001/310/EZ od 4. travnja 2001. o načelima za izvansudska tijela
koja su uključena u sporazumno rješavanje potrošačkih sporova, SL L 109, 19.4.2001.
67
Glavna uprava za zdravlje i potrošače Europske komisije, 2015, str. 24.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
33
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Uz Preporuku Komisije 98/257/EZ i Preporuku Komisije 2001/310/EZ
za donošenje Direktive o ADR i Uredbe o ODR u 2013. godini značajna je
politika EU koju je u svojim Rezolucijama izravno zagovarao Europski parlament
da cjeloviti pristup jedinstvenom tržištu koje daje rezultate za svoje građane
pretpostavlja jednostavan, prihvatljiv, svrhovit i dostupan sustav pravne zaštite.68
Tako je prvi paket prioritetnih mjera za davanje novog poticaja jedinstvenom
tržištu Europsko je vijeće u zaključcima od 24-25. ožujka i 23. listopada 2011.
godine zatražilo od Europskog parlamenta i Vijeća do kraja 2012. godine. S tim u
vezi, u zaključcima od 30. svibnja 2011. godine o prioritetima za ponovno
pokretanje jedinstvenog tržišta, Vijeće Europske unije naglasilo je važnost etrgovine te se usuglasilo da sustavi za alternativno rješavanje potrošačkih sporova
mogu ponuditi jeftinu, jednostavnu i brzu pravnu zaštitu i za potrošače i za
trgovce.
Područje primjene Direktive o ADR obuhvaća izvansudsko rješavanje
domaćih i prekograničnih sporova vezanih uz ugovorne obveze koje proizlaze iz
ugovora o prodaji ili ugovora o uslugama između trgovaca s poslovnim nastanom
u EU i potrošača s prebivalištem u EU posredstvom tijela za ADR koje predlaže
ili nameće rješenje ili povezuje stranke radi lakšeg postizanja sporazumnog
rješenja.69 Iz primjene Direktive o ADR isključena su područja pružanja
negospodarskih usluga, odnosno pružanja zdravstvenih usluga koje pružaju
zdravstveni stručnjaci pacijentima radi procjene, održavanja ili liječenja njihova
zdravstvenog stanja, uključujući propisivanje, izdavanje na recept i davanje
lijekova i medicinskih proizvoda te javnog pružanja višeg ili visokog
obrazovanja.70 Uz to, kako bi se potrošačima omogućio pristup neovisnim,
nepristranim tijelima za ADR pred kojima će izvansudskim putem riješiti spor
koji su pokrenuli protiv trgovaca, Direktiva o ADR ne primjenjuje se ako je za
rješavanje spora nadležna fizička osoba koja je zaposlena ili prima bilo kakav oblik
naknade isključivo od pojedinačnog trgovca, osim ako države članice EU takve
postupke odluče dozvoliti kao postupke ADR u skladu s Direktivom o ADR, niti
na postupke u sustavima za rješavanje potrošačkih pritužbi kojima upravlja
68
Rezolucija od 25. listopada 2011. o alternativnom rješavanju sporova u građanskim,
trgovačkim i obiteljskim stvarima te Rezolucija od 20. svibnja 2010. o osiguranju
jedinstvenog tržišta za potrošače i građane.
69
Vidi čl. 2. Direktive o ADR.
70
Vidi čl. 2. st. 2. t. h i i. Direktive o ADR.
34
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
trgovac. Nadalje, Direktiva o ADR ne primjenjuje se u odnosu na negospodarske
usluge od općeg interesa; sporove između trgovaca; izravne pregovore između
potrošača i trgovca; pokušaje suca da riješi spor u tijeku sudskog postupka koji se
odnosi na taj spor te postupke koje pokreće trgovac protiv potrošača.71
U pogledu vremenskog važenja predviđeno je da Direktiva o ADR stupa
na snagu 8. srpnja 2013. godine, a državama članicama EU ostavljen je rok do 9.
srpnja 2015. godine za usklađivanje nacionalnog prava na području zaštite
potrošača sa Direktivom o ADR. Stoga je u rujnu 2015. godine pripremljen
Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova radi
implementacije Direktive o ADR i uređenja provedbe Uredbe o ODR, čije je
donošenje predviđeno po hitnom postupku, kako Europska komisija ne bi
pokrenula postupak povrede prava EU, na što je upozorila RH u srpnju 2015.
godine.
Polazeći od toga da je u velikom dijelu država članica EU već
uspostavljen određeni sustav izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova,
Direktiva o ADR donosi rješenja kojima bi se trebala otkloniti tri najveća
nedostatka detektirana u postojećim nacionalnim pravnim sustavima a)
neujednačenost u pogledu dostupnosti ADR metoda rješavanja potrošačkih
sporova u svim geografskim područjima ili poslovnim sektorima, b) nedovoljnu
informiranost potrošača i trgovaca o postojećim ADR metodama za rješavanje
potrošačkih sporova te c) razliku u kvaliteti ADR metoda, što uzrokuje
nepovjerenje potrošača u unutarnje tržište i suzdržavanje od prekogranične
kupovine.72
Stoga, Direktiva o ADR državama članicama EU postavlja određene
zahtjeve vezano uz uređenje tijela za ADR koja su uspostavljena na trajnoj osnovi
i nude rješenje spora između potrošača i trgovca putem postupka ADR i
navedena su u skladu s čl. 20. st. 2. Direktive o ADR.73 Ponajprije, da tijela za
ADR uspostave i održavaju ažurne internetske stranice koje strankama
omogućuju lak pristup informacijama vezanima uz postupke ADR i koje
omogućuju potrošačima da pritužbu podnesu i dodatne dokumente zahtijevaju
online, no to ne isključuje mogućnost podnošenja pritužbe poštom odnosno
71
Vidi čl. 2. st. 2. t. a do g Direktive o ADR.
Benöhr, 2013, str. 200.
73
Vidi čl. 4. st. 1. t. h u vezi s čl. 5. Direktive o ADR.
72
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
35
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
neposredno tijelu za ADR (arg. ex čl. 5. st. 2. t. a), zatim da prema potrebi,
omogućuju potrošaču da pritužbu podnese offline (arg. ex čl. 5. st. 2. t. c) te da
omogućavaju razmjenu informacija između stranaka elektroničkim sredstvima ili,
prema potrebi, poštom (arg. ex čl. 5. st. 2. t. d). Kriteriji transparentnosti (arg. ex
čl. 7.), stručnosti, neovisnosti i nepristranosti (arg. ex čl. 6.), učinkovitost
postupanja (arg. ex čl. 8.) i pravednosti (arg. ex čl. 9.) trebali bi osigurati da tijela
za ADR koja su od strane tijela nadležnog za politiku zaštite potrošača uvrštena u
popis dostavljen Europskoj komisiji garantiraju potrošačima izvansudsko
rješavanje potrošačkih sporova nastalih u domaćim i prekograničnim
transakcijama uz poštovanje istovjetne razine standarda u svim državama
članicama EU.
Značajan aspekt Direktive o ADR čini i obveza trgovaca da informiraju
potrošače o tijelu ili tijelima za ADR kojima su ti trgovci obuhvaćeni ako se za
rješavanje sporova s potrošačima ti trgovci obvežu ili su obvezni koristiti ta tijela
za ADR. Ta obavijest uključuje internetsku adresu odgovarajućeg tijela ili više
tijela za ADR.74
Uz to, osim u cilju ostvarenja pravednosti, okolnost da se stranke
obavještava da nisu obvezne koristiti odvjetničko zastupanje, no mogu tražiti
neovisni savjet ili ih u određenoj fazi postupka može zastupati ili im pružiti
pomoć treća stranka doprinosi ekonomičnosti postupanja (arg. ex čl. 9. st. 1. t. b)
kao i okolnost da se postupak ima voditi besplatno ili treba biti dostupan
potrošaču po simboličnim cijenama za potrošače (arg, ex čl. 8. t. c), što se navodi
u prilog načelu učinkovitosti.
U prilog hitnosti postupanja Direktiva o ADR predviđa da se postupak
ima okončati u roku od 90 dana od kada je tijelo za ADR zaprimilo potpuni spis
pritužbe, ali u slučaju složenih sporova nadležno tijelo za ADR može taj rok
produžiti, uz obavijest strankama koja uključuje očekivano vrijeme potrebno za
okončanje spora.75
74
75
Vidi čl. 13. st. 1. Direktive o ADR.
Vidi čl. 8. t. e Direktive o ADR.
36
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
3.2. Online rješavanje potrošačkih sporova sukladno Uredbi o ODR
Kako bi se ojačala digitalna dimenzija unutarnjeg tržišta osiguravanjem
pouzdanog i učinkovitog online rješavanja potrošačkih sporova, uz Direktivu o
ADR kao međusobno povezan i komplementaran zakonodavni instrument
donesena je Uredba o ODR, koja je stupila na snagu istoga dana odnosno 8.
srpnja 2013. godine. Budući da Uredba o ODR predviđa da bi potpuno
funkcionalna europska platforma za online rješavanje potrošačkih sporova
(platforma za ODR) trebala biti dostupna od 1. siječnja 2016. godine,
Provedbena Uredba Komisije (EU) 2015/1051 оd 1. srpnja 2015. o načinima
korištenja funkcijama platforme za online rješavanje sporova, načinima za
podnošenje elektroničkog obrasca za pritužbe te načinima suradnje među
kontaktnim točkama predviđenima u Uredbi (EU) br. 524/2013 Europskog
parlamenta i Vijeća o online rješavanju potrošačkih sporova trebala bi zajamčiti
njezino dosljedno provođenje u državama članicama EU76 (dalje: Provedbena
Uredba za ODR).
Uredba o ODR primjenjuje se na izvansudsko rješavanje sporova vezanih
uz ugovorne obveze koje proizlaze iz ugovora o online prodaji ili uslugama između
potrošača s prebivalištem u EU i trgovaca s poslovnim nastanom u EU,
posredstvom tijela za ADR u skladu s čl. 20. st. 2. Direktive o ADR, a što
uključuje i korištenje platforme za ODR.77
Za razliku od Direktive o ADR koja propisuje isključivo izvansudsko
rješavanje sporova koji potrošači pokreću protiv trgovaca, Uredba o ODR se
primjenjuje na izvansudsko rješavanje sporova iz odredbe čl. 2. st. 1., koje je
pokrenuo trgovac protiv potrošača, u mjeri u kojoj zakonodavstvo države članice
EU u kojoj potrošač ima uobičajeno prebivalište dozvoljava rješavanje sporova
posredstvom tijela za ADR.78
76
Provedbena Uredba Komisije (EU) 2015/1051 оd 1. srpnja 2015. o načinima
korištenja funkcijama platforme za online rješavanje sporova, načinima za podnošenje
elektroničkog obrasca za pritužbe te načinima suradnje među kontaktnim točkama
predviđenima u Uredbi (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o online
rješavanju potrošačkih sporova trebala bi zajamčiti njezino dosljedno provođenje u
državama članicama EU, SL L 171, 2.7. 2015.
77
Vidi čl. 2. st. 1. Direktive o ADR.
78
Vidi čl. 2. st. 2. Direktive o ADR.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
37
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Platforma za ODR uspostavljena od strane Europske komisije trebala bi
biti dostupna na stranicama Komisije kao i na portalu „Tvoja Europa”
uspostavljenom u skladu s Odlukom 2004/387/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 21. travnja 2004. o interoperabilnom pružanju paneuropskih
elektroničkih usluga javne vlasti javnim upravama, poduzetnicima i građanima79
(dalje: Odluka 2004/387/EZ) te predstavljati interaktivnu višejezičnu internetsku
stranicu koja bi trebala biti jedinstvena početna točka za potrošače i trgovce koji
traže izvansudsko rješavanje sporova koji se odnose na obveze iz ugovora o online
prodaji i uslugama.80
U Provedbenoj Uredbi za ODR detaljnije je uređeno pristupanje
platformi za ODR podnošenjem pritužbe na obrascu koji je dostupan na svim
službenim jezicima institucija EU (arg. ex čl. 2.), obavještavanje tužene stranke da
je protiv nje podnesena pritužba dostavljanjem standardne elektroničke poruke
(arg. ex čl. 3.) te način pronalaženja tijela za ADR, ako u elektroničkom obrascu
za pritužbe nije navedeno nadležno tijelo za ADR (arg. ex čl. 4.).
Uredba o ODR donosi besplatan alat za elektroničko upravljanje
predmetima, koji omogućuje strankama i tijelu za ADR da postupke rješavanja
sporova provode online putem platforme za ODR (arg. ex čl. 5. st. 4. t. d). Uz to,
jednostavnom i ekonomičnom postupanju doprinosi i način rješavanja spora koji
ne traži fizičku prisutnost stranaka ili njihovih predstavnika, osim u slučaju kada
pravila postupka predviđaju tu mogućnost i ako su stranke s tim suglasne.81
Uredbom o ODR predviđeno je uspostavljanje kontaktnih točaka za
ODR u svim državama članicama EU koje bi zajedno trebale činiti mrežu
kontaktnih točaka za ODR. Kontaktne točke za ODR mogu biti unutar centara
mreže europskih potrošačkih centara, udruženja potrošača ili bilo kojeg drugog
tijela. Svaka kontaktna točka za ODR ima najmanje dva savjetnika za ODR (arg.
ex čl. 7. st. 1.). Uloga je kontaktnih točaka za ODR da olakšaju komunikaciju
između stranaka i nadležnog tijela za ADR, ako je to potrebno te da podnose
79
Odluka 2004/387/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o
interoperabilnom pružanju paneuropskih elektroničkih usluga javne vlasti javnim
upravama, poduzetnicima i građanima (IDABC), SL L 181, 18.5.2004.
80
Vidi čl. 5. st. 2. i 3. Direktive o ADR.
81
Vidi čl. 10. t. b Direktive o ADR.
38
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
izvješća o aktovnostima Europskoj komisiji i državama članicama EU, na temelju
praktičnog iskustva stečenog iz provođenja svojih funkcija, svake dvije godine.82
Prema Provedbenoj Uredbi za ODR spor zaprimljen putem platforme za ODR
će se smatrati zaključenim, odnosno neće se posebno obrađivati ako tužena
stranka izjavi da ne pristaje na upućivanje predmeta tijelu za ADR, stranke ne
postignu dogovor o izboru tijela za ADR koji bi trebao rješavati njihov spor u
roku od 30 kalendarskih dana nakon podnošenja elektroničkog obrasca za
pritužbu ili tijelo za ADR o kojem su stranke postigle dogovor odbije rješavati
spor.83
3.3. Izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova u RH - novi zakonodavni
okvir
S obzirom da je riječ o međusobno povezanim i komplementarnim
zakonodavnim instrumentima, implementacija Direktive o ADR kao i provedba
Uredbe o ODR u hrvatskom pravu bit će izvršena donošenjem Zakona o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova. Premda je predviđeno donošenje
po hitnom postupku, za sada je javno dostupan tek Nacrt prijedloga Zakona o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova iz rujna 2015. godine čije ćemo
odredbe analizirati u nastavku. Ujedno ćemo pokušati usporediti odredbe
njemačkog Zakona o alternativnog rješavanja sporova u potrošačkim stvarima84
(Gesetz über die alternative Streitbeilegung in Verbrauchersachen Verbraucherstreitbeilegungsgesetz, dalje: VSBG) koji je donesen 3. prosinca
2015. godine, dakle također uz određeno kašnjenje s obzirom na predviđeni
vremenski okvir do 9. srpnja 2015. godine. Budući da u odnosu na prijedlog
hrvatskog implementacijskog zakonodavstva iz područja izvansudskog rješavanja
potrošačkih sporova njemački VSBG donosi preciznija rješenja, a u odnosu na
Direktivu o ADR postavlja i nešto strože zahtjeve, primjerice u pogledu
povezanosti tijela za ADR s trgovcima ili njihovim udruženjima, potrebno je
razmotriti bi li mogao poslužiti kao inspiracija za unaprjeđenje pojedinih
hrvatskih rješenja de lege ferenda.
82
Vidi čl. 7. st. 1. t. a i b Direktive o ADR.
Vidi čl. 6. st. 1. t. a, b i c Direktive o ADR.
84
Gesetz über die alternative Streitbeilegung in Verbrauchersachen –
Verbraucherstreitbeilegungsgesetz (BT-Drs. 18/6904).
83
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
39
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju
potrošačkih sporova u hrvatskom pravnom sustavu alternativno rješavanje
domaćih i prekograničnih sporova predviđeno je za rješavanje domaćih i
prekograničnih sporova koji proizlaze iz ugovora o prodaji ili ugovora o uslugama
između trgovaca sa sjedištem u RH i potrošača s prebivalištem u EU u postupku
pred tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koja su ovlaštena
provesti mirenje ili donijeti neobvezujuću ili obvezujuću odluku o sporu, a koja
su određena sukladno odredbama Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih
sporova (arg. ex čl. 1.). Iz toga proizlazi da se u RH može izvansudskim putem
riješiti potrošački spor u postupku koji je pokrenuo potrošač s prebivalištem u
RH ili drugoj državi članici EU protiv trgovca sa sjedištem u RH (arg. ex čl. 6. st.
1.). Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova
isključuje primjenu svojih odredaba na niz postupaka u skladu s odredbom čl. 2.
st. 2. Direktive o ADR, no istovremeno koristi mogućnost predviđanja iznimke
vezano uz postupke pred tijelima za rješavanje potrošačkih sporova u kojima
sporove rješavaju osobe isključivo zaposlene kod pojedinačnog trgovca ili koje
isključivo od njega primaju bilo kakav oblik naknade u slučaju ako isti
ispunjavaju uvjete utvrđene u poglavlju II. Zakona, uključujući posebne uvjete
vezane uz neovisnost i transparentnost utvrđene u čl. 15. Zakona (arg. ex čl. 4. st.
2. u vezi s čl. 2. st. 2. t. a Direktive o ADR). Za usporedbu, njemački VSBG iz
područja primjene posve isključuje tijela kojima se podnose potrošačke pritužbe
ili druga tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su ustrojena, primaju bilo
kakav oblik naknade ili djeluju po nalogu pojedinačnog trgovca ili s njim
povezanih tvrtki.85 S obzirom da se hrvatski zakonodavac prilikom izrade
implementacijskog zakonodavstva odlučio za doslovno transponiranje odredaba
Direktive o ADR u Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju
potrošačkih sporova, niz ključnih odredaba koje se tiču kriterija odnosno općih
uvjeta stručnosti, neovisnosti i nepristranosti tijela za ADR kao i
transparentnosti, učinkovitosti i pravičnosti u postupanju široko su postavljene te
ih je stoga potrebno promatrati kao odredbe načelnoga karaktera, koje će
zahtijevati dodatna pojašnjenja i preciziranje. Iz Nacrta prijedloga Zakona o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova tako nije jasno mogu li kao tijela za
rješavanje potrošačkih sporova podjednako kvalificirati javnopravna i
privatnopravna tijela, već postojeća i novoosnovana. Naime, njemački VSBG
85
Vidi §1(2) VSBG.
40
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
izrijekom definira tijela za ADR kao tim Zakonom priznata privatnopravna tijela
za ADR te javnopravna tijela za ADR osnovana u skladu s tim Zakonom.86
Nadalje, Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih
sporova donosi općenito postavljene odredbe o tome da bi tijela za ADR trebala
osigurati da stranke mogu sudjelovati u postupku bez obveze ili nužne potrebe da
ih zastupa odvjetnik ili drugi pravni savjetnik, ali uz jamstvo prava na neovisni
savjet te prava da ih u bilo kojem stadiju postupka zastupa ili im pomoć pruži
treća strana, da postupci alternativnog rješavanja sporova budu besplatni ili
dostupni po pristupačnim cijenama za potrošače te što bi stranke bile ovlaštene
učiniti u slučaju da se radi o postupku koji rezultira neobvezujućom odlukom, iz
čega argumentum a contrario slijedi da postupak može rezultirati i obvezujućom
odlukom (arg. ex čl. 19. st. 1. i 2.). Za usporedbu, njemački VSBG precizira da
stranke u postupku može zastupati odvjetnik ili druga osoba ovlaštena za
izvansudsko rješavanje sporova, no da se stranke ne smije obvezati na zastupanje
(arg. ex § 13 (1), (2)), donosi detaljno razrađene kriterije naknada u slučaju da
postupke alternativnog rješavanja potrošačkih sporova vode javnopravna tijela za
ADR uređena u pojedinim saveznim pokrajinama (od 190 eura za sporove čija je
vrijednost do 100 eura sve do 380 eura za sporove čija vrijednost prelazi 2000
eura) (arg. ex § 31 (1)), zatim definira da se postupci imaju voditi na njemačkom
jeziku, ali stranke se mogu sporazumjeti o vođenju postupka i na drugom jeziku
(arg. ex § 12 (1), (2)), a u odredbi o pravu na saslušanju stranaka posebno je
predviđena mogućnost usmenog raspravljanja, ako je ono predviđeno pravilima
postupanja tijela za ADR i ako stranke na to pristanu (arg. ex § 17 (2)). Dok
Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova predviđa
isključivo razloge tijela za ADR za odbacivanje prijedloga za pokretanje postupka
(arg. ex čl. 9.) u skladu s onima koje predviđa i odredba čl. 5. st. 4. Direktive o
ADR, njemački VSBG detaljno uređuje i razloge iz kojih se postupak može
okončati na zahtjev stranaka, kao što je povlačenja prijedloga za pokretanje
postupka ili nesudjelovanje trgovca u postupku, osim ako iz propisa ne proizlazi
nešto drugo (arg. ex § 15).
Gotovo istovjetna obveza informiranja potrošača od strane trgovca onoj
u odredbi čl. 13. Direktive o ADR unesena je u odredbom čl. 23. u Nacrt
prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova a, također
predviđena je i odredbama §§ 36 i 37 VSBG, a odnosi se na obvezu trgovaca koji
86
Vidi §1(1) VSBG.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
41
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
se obvežu ili su temeljem mjerodavnih propisa obvezni rješavati potrošačke
sporove putem tijela za ADR, da o toj činjenici obavijeste potrošače.
U svrhu provođenja Uredbe o ODR u hrvatskom je implementacijskom
zakonodavstvu predviđeno da će kontaktna točka Platforme za online rješavanje
potrošačkih sporova biti Europski potrošački centar Hrvatska, čija je funkcija
pružanje podrške za rješavanje sporova vezanih uz pritužbe podnesene putem
Platforme kao i pružanje pomoći sukladno čl. 7. st. 2. Uredbe o ODR (arg. ex čl.
30. st. 1. i 2.).
ZAKLJUČNE NAPOMENE
U prvome djelu rada dali smo prikaz razvoja zaštite prava potrošača u
Republici Hrvatskoj i u nastavku donosimo najvažnije zaključke:
• Proteklih desetak godina implementirali smo u naš pravni sustav
cjelokupni potrošački acquis EU i time se formalno potpunosti uskladili.
No mi smo u vrlo kratkom roku ''ugradili'' u naš pravni sustav nešto što
se u EU razvijalo gotovo 40 godina. To nije prošlo bez negativnih
posljedica. Zaštita potrošača u RH je po našem mišljenju nesustavna i
fragmentarna, „razbacana“ u mnoštvu propisa (zakona i podzakonskih
akata). Naš zaključak je da smo u RH stvorili jednu „pra(v)šumu“
propisa koji su ponekad međusobno kontradiktorni i koje ne može
razumjeti ni visokoobrazovani pravnik, a pogotovo ne prosječno razuman
potrošač.
• Dijelom smo za to sami krivi. Kao prvo, naš zakonodavac je primjenjivao
tehniku doslovnog prepisivanja direktive u zakone uz mogućnost
pogrešnog ili nedosljednog prevođenja pojedinih termina. Kao drugo,
brzina, nedosljednost i manjak komunikacije nikako ne idu u prilog
stvaranja jednog cjelovitog sustava.
• No, nesustavnosti na nacionalnoj razini je pridonio pristup politici zaštite
potrošača na EU razini. Kao prvo, na razini EU pravo država članica o
zaštiti potrošača ujednačavalo se direktivama tzv. minimalne
harmonizacije, što je ostavljalo diskreciju državama članicama. Tako su se
stvarala različita rješenja u pojedinim državama članicama, premda su sve
bile formalno usklađene s ciljevima direktiva. Kao drugo, premda je
42
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
danas zaštita potrošaća priznata kao jedna od službenih politika EU-a,
ona je nastala ''slučajno'' kao nusprodukt stvaranja unutrašnjeg tržišta.
Mjere koje su se donosile bile su ad hoc mjere kojima se reagiralo na
probleme koji bi se pojavili u uspostavi i funkcioniranju zajedničkog
tržišta. Pravo zaštite potrošača na EU razini nikada nije niti bilo
zamišljeno kao sustav. Kao treće, zaštita potrošača je u podjeljenoj
nadležnosti EU-a i država članica te se ravna po tzv. načelu
supsidijarnosti. EU norme predstavljaju samo nadopunu nacionalnih
pravila. Stoga nije bilo niti realno za očekivati da ćemo dobiti
konzistentan sustav pravnih normi. To je naš „nacionalni“ posao, koji
nam čini se tek predstoji. Konačno, direktive EU-a su često puta bile
reakcija na određene probleme razvijenijih država članica Unije koji u
vrijeme njihova donošenja nisu bili uopće aktualni u RH. S druge strane,
problemi koji sada muče hrvatske potrošače uopće više ne postoje u EU.
U drugome dijelu bavili smo se pitanjem implementacije Direktive
2011/83/EU u novi hrvatski Zakon o zaštiti potrošača (2014).
• Uvodno smo se osvrnuli na njen naziv, ratio njena donošenja, sadržaj i
polje primjene te se kritički osvrnuli na sam njen tekst odnosno sadržaj.
Kao prvo, zaključili smo da njen naziv uopće ne odgovara sadržaju i da bi
mogao stvoriti lažnu predodžbu kako ova Direktiva predstavlja katalog
potrošačkih prava u EU. Kao drugo, ratio direktive je bio ujednačiti
propise država članica kod ugovora na daljinu i ugovora izvan poslovnih
prostorija. Upravo su takvi načini prodaje prepoznati kao potencijal za
rarvoj unutrašnjeg tržišta, a različita regulacija stvara nepovjerenje
potrošača i poskupljuje troškove poslovanja za trgovca – dakle predstavlja
barijeru. Kao treće, radi se o direktivi tzv. maksimalne ciljane
harmonizacije kod koje državama nisu dopuštena odstupanja osim kada
to Direktiva sama dopušta. Kao četvrto, u pogledu sadržaja, direktiva ima
svoj opći i posebni dio. U općem dijelu se navode neka opća i zajednička
načela te jedinstvene definicije što je velik napredak jer su ranije postojale
različite definicije čak unutar iste direktive. U posebnom dijelu se
reguliraju ugovori na daljinu i ugovori izvan poslovnih prostorija trgovca.
Ono što smo uočili kao problem je pitanje načina implementacije ove
direktive u nacionalne pravne sustave - kako to najbezbolnije učiniti?
Zaključili smo da bi ona mogla proizvesti efekt prelijavanja u onim
držvama koje su dvije ranije direktive, koje nova Direktiva 2011/83/EU
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
43
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
zamjenjuje, bile implementirale u svoje građanske zakonike. To nije
slučaj u RH gdje postoji poseban Zakon.
• Potom smo analizirali ugovore izvan poslovnih prostorija. Naš ZZP je tu
usklađen s Direktivom te donosimo najvažnije novine. Kao prvo, Zakon
donosi detaljniju definiciju ovih ugovora. Dom i radno mjesto nisu više
jedina mjesta gdje se trgovac i potrošač mogu susresti izvan poslovnih
prostorija. Zakon pokriva više situacija i mjesta u odnosu na raniji zakon
i time pruža veći stupanj zaštite potrošačima. Jasno je definirano što se
smtra „unutra“, a sve drugo je „izvan“.
• Što se tiče ugovora na daljinu, Zakon mjenja definiciju ovih ugovora.
Naglasak je na tome da se oni sklapaju bez fizičke prisutnosti. Novina je
u odnosu na stari zakon, da se i sami pregovori moraju voditi sredstvima
daljinske komunikacije.
• Pravo na jednostrani raskid je pravo koje je zajednički regulirano za obje
vrste ugovora. Radi se o pravu potrošača, a ne trgovca. Potrošač može
jednostrano i što je bitno bezrazložno raskinuti ugvor na daljinu ili
ugovor izvan poslovnih prostorija u roku 14 dana, odnosno u roku 12
mjeseci ako mu trgovac nije pružio obavijest o tome pravu. Pri raskidu
nastaje obveza da svaka strana vrati drugoj što je dano. Trgovac mora
vratiti novac u roku 14 dana, a u istom roku potrošač mora vratiti robu.
Početak roka je jasno definiran. Raskid ugovora se može učiniti na
propisanom obrascu ali i svakom drugom nedvosmislenom izjavom volje
što bi značilo da može i usmeno. No problem vidimo u tome što je
Ministarstvo gospodarstva donijelo Pravilnik o izgledu toga obrasca u
kojem ne spominje uopće mogućnost ''usmenog'' raskida. Zaključili smo
kako novi zakon, barem kada je u pitanju pravo na raskid ugovora
disciplinira obje strane ugvoornog odnosa strože nego stari zakon.
• Što se pak tiče prava na informiranje, Zakon propisuje obvezu trgovca da
prije sklapanja ugovora na daljinu ili ugoovra izvan poslovnih prostorija
predoči potrošaču niz tzv. predugvornih informacija koje bi mu trebale
pomoći da donese razboritu odluku. No bez obzira na uredno izvršavanje
ove obveze od strane trgovca, potrošač će i dalje moći raksinuti ugovor na
način kako je to gore objašnjeno. Te informacije moraju biti sastavni dio
ugovora koji će biti sklopljen nakon. Direktiva sama po sebi ne propisje
44
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
sankciju za kršenje ove obveze ali naš Zakon donosi vrlo visoku sankciju
od 10.000,00 do čak 100.000,00 kuna. Od mnoštva obavijesti koje
trgovac mora navesti, mi bi izdvojili kao najvažnije: obavijest o pravu na
jednostrani raskid te obavijest o izvansudskom načinu rješavanja sporova
i pravu na obeštećenje.
Obveza implementacije Direktive o ADR i Uredbe o ODR u RH će kao
i u velikom broju država članica EU ujedno biti i prilika da se razmotre i otklone
slabosti postojećeg sustava izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova. Naime,
zagovaratelji alternativnog rješavanja potrošačkih sporova od implementacije
Direktive o ADR i provedbe Uredbe o ODR u državama članicama EU čak u
većoj mjeri očekuju da će donijeti tek određena unaprjeđenje ali i zadržavanje
postojećih modela ADR, a u manjoj mjeri uvođenje novih modela ADR koji bi
doprinijeli harmonizaciji alternativnog rješavanja potrošačkih sporova na razini
EU.87 Ipak, u RH prepoznat je značaj cjelovitog pristupa uređenju područja
izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova, koji se do sada razvijao isključivo u
pojedinim sektorima (Zakon o potrošačkom kreditiranju88, Zakon o
elektroničkom novcu89, Zakon o osiguranju90 i dr.) na što ukazuje i Nacionalni
program zaštite potrošača 2013.-2016. koji učinkovito rješavanje sporova svrstava
u politiku zaštite potrošača za navedeno četvorogodišnje razdoblje. No
istovremeno, iz Nacrta prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju sporova, ali
i njegove usporedbe sa njemačkim VSBG dade se iščitati da hrvatsko
implementacijsko zakonodavstvo na ovome području donosi načelna rješenja,
ostavljajući niz pitanja otvorenima, što postavlja dodatne izazove uspješnom
ostvarenju ciljeva osiguravanja jednostavnog, učinkovitog, brzog i jeftinog
izvansudskog rješavanja sporova između potrošača i trgovaca zacrtanih
Direktivom o ADR i Uredbom o ODR:
• Informiranje potrošača o dostupnosti izvansudskog rješavanja domaćih
prekograničnih potrošačkih sporova koji proizlaze iz ugovora o
kupoprodaji i uslugama (iz online ili offline transakcija) temeljni je
preduvjet adekvatne primjene Zakona o alternativnom rješavanju
87
Hodges et al. (2014), str. 1.
Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15,
78/15, 102/15).
89
Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10).
90
Zakon o osiguranju (NN 30/15).
88
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
45
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
potrošačkih sporova u RH. Istraživanje provedeno u 2015. godini o
razini informiranosti potrošača u RH o ustanovama/organizacijama koje
se bave zaštitom prava potrošača na pitanje da bez razmišljanja navedu
sve ustanove i organizacije koje se bave zaštitom prava potrošača koje
poznaju, otprilike polovica ispitanika (48 %, +17 pp od 2013.) izjavila je
da ne znaju niti jednu dok je 14 % (+2 pp) odgovorilo „Ništa od
navedenog“. Udio ispitanika koji bez razmišljanja prepoznaju
organizacije za zaštitu potrošača znatno se smanjio od 2013. godine
Istovremeno, tri od deset ispitanika (30 %) bez razmišljanja je navelo da
bi se u slučaju da imaju problem s proizvodom i uslugom obratili
vlasnicima trgovina, prodavačima ili pružateljima usluga za informacije ili
savjet o svojim pravima kao potrošača, dok bi se oko desetina ispitanika
obratila nevladinim udrugama za zaštitu potrošača (13 %) ili
Savjetovalištu za zaštitu potrošača (10 %). Manje od desetine ispitanika
izjavilo je da bi informacije ili savjete potražilo na internetu (7 %), na
internetskoj stranici www.prava-potrosaca.hr (6 %), putem telefonske
linije Savjetovanje potrošača (5 %) ili od vlade (1 %). Niti jedan ispitanik
nije spomenuo Europski potrošački centar u Zagrebu. Negdje drugdje bi
se za informacije obratilo 14 % ispitanika, a gotovo četvrtina ispitanika
(23 %) ne zna gdje bi pokušala doći do informacija ili savjeta.91 Iz ovih
podataka vidljivo je da još uvijek manji broj potrošača spreman je obratiti
se za pomoć trgovcima, dok podjednak dio potrošača niti ne zna kome bi
se obratio. S obzirom da mogućnost korištenja alternativnog rješavanja
potrošačkih sporova pretpostavlja prethodan izravan pokušaj rješavanja
spora potrošača s trgovcem, očigledno, u RH neophodno je podići razinu
svijesti i informiranosti potrošača kao jedan od preduvjeta za pristupanje
potrošačima tijelima za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova te
korištenje dostupnih metoda ADR.
• Iz odredaba Nacrta prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju
potrošačkih sporova proizlazi da se u RH odlučilo preuzeti svojevrstan
srednji put kojega predviđa Direktiva o ADR, ostavljajući državama
članicama EU mogućnost da se odrede žele li ili ne obvezati trgovce na
sudjelovanje u izvansudskom rješavanju potrošačkih sporova, te ostavlja
mogućnost da se uz obvezno sudjelovanje koje predviđaju pojedini
zakoni trgovci sami obvežu na primjenu metoda ADR, gdje to za njih
91
Glavna uprava za zdravlje i potrošače Europske komisije, 2015, str. 31.
46
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
nije obvezno. Podatci iz istraživanja ukazuju da u slučaju da za trgovce
nije obvezno sudjelovanje u izvansudskim rješavanju sporova s
potrošačem, tek oko 9 % njih na to pristaje.92 Stoga, neke od
najuspješnijih država članica EU u korištenju alternativnog rješavanja
potrošačkih sporova poput Ujedinjenog Kraljevstva, Portugala,
Francuske, Litve i Švedske obvezuju trgovce na izvansudsko rješavanje
potrošačkih sporova, što dovoljno jasno govori o povezanosti između
učestalosti primjene metoda ADR te dobrovoljnosti odnosno obveznosti
njihove primjene. Uz to treba dodati da češća primjena izvansudskog
rješavanja potrošačkih sporova, uz podizanje razine povjerenja potrošača
u trgovce, također unaprjeđuje i kvalitetu primjene metoda ADR, budući
da veći broj postupaka omogućuje detektiranje eventualnih nedostataka
te njihovo otklanjanje.93 U skladu s navedenim, trebalo bi vidjeti u
kolikoj je mjeri u hrvatskom pravnom sustavu moguće osigurati obvezno
sudjelovanje trgovaca u izvansudskom rješavanju potrošačkih
sporova.
• Uz pitanje obvezujućeg sudjelovanja u izvansudskom rješavanju
potrošačkih sporova trebalo bi razmotriti i rješenje prema kojemu ishod
postupka za stranke može biti obvezujući odnosno neobvezujući kako to
predviđa Nacrt prijedloga Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih
sporova. Tek ishod postupka koji je za stranke obvezujući odnosno
odluka koja ima snagu ovršne isprave daje potrošaču, ali i trgovcu
potpunu pravnu sigurnost. Naime, podjednako je u interesu obiju
stranaka da nakon sudjelovanja u izvansudskom rješavanju potrošačkog
spora ne moraju pokretati postupke pred sudom. U prilog zaključku o
prednostima obvezujućeg ishoda postupka moguće je istaknuti i
podatke da je u oko 64 % postupaka (286 of 449) za 27 država članica
EU za koje istraživanje provedeno ishod postupka obvezujući za stranke.
Pri tome, u velikom broju država članica EU izvansudskom rješavanju
92
Za detaljnije podatke o odnosu trgovaca prema primjeni metoda ADR za razdoblje
2009-2011. vidi Flash Eurobarometar 300, Retailers’ attitudes towards cross-border
trade and consumer protection, 2011, str. 8.
93
Hodges et al. (2014), str. 3-5.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
47
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
potrošačkih sporova prethodi mirenje odnosno medijacija potrošača s
trgovcem.94
• S obzirom da iz odredaba Nacrta prijedloga Zakona o alternativnom
rješavanju potrošačkih sporova ne proizlazi jasno u kojoj će mjeri na
popisu tijela za ADR biti zastupljena javna u odnosu na privatna tijela,
potrebno je ukazati na iskustva sustava država članica EU koji počivaju
na privatnim tijelima za ADR. Iz odredaba njemačkog VSBG vidljivo je
da novouvedeni sustav alternativnog rješavanja potrošačkih sporova
počiva na već postojećem (razmjerno uspješnom) sustavu privatnih tijela
za ADR uz mogućnosti uređenja javnih tijela za ADR. Također, Litva uz
dosadašnji sustav javnih tijela za ADR u okviru planirane reforme radi
unaprjeđenja izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova planira
uvođenje privatnih tijela za ADR, pri čemu su kao uzor poslužila
nordijska iskustva.95
• Važan aspekt za uspješnost izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova u
RH činit će i obveza trgovaca da jasno naznače jesu li obvezni sudjelovati
u alternativnom rješavanju potrošačkih sporova odnosno, u slučaju da
nisu obvezni, pristaju li na rješavanje spora s potrošačem uz
primjenu metoda ADR. Pri tome, bilo bi poželjno da ta informacija
bude dostupna potrošaču još u stadiju prije sklapanja ugovora s
trgovcem, jer može imati utjecaja na odluku o sklapanju ugovora s
trgovcem. No, budući da samo postojanje takve informacije ne pruža
garanciju potrošaču da će trgovac u slučaju spora zaista i pristati na
alternativno rješavanje spora s potrošačem, razumnim se čini obveza
trgovaca da jasno istaknu da nisu spremni koristiti metode ADR u
rješavanju spora s potrošačem. U Švedskoj se primjenjuje tzv. name and
shame metoda96 te se javno objavljuje koji trgovci nisu spremni postupiti
u skladu s preporukama švedskog Odbora za pritužbe potrošača kao i u
Danskoj gdje se također može imenovati trgovce koji ne pristaju na
alternativno rješavanje potrošačkih sporova. Ombudsman za potrošače
94
Cross-Border Alternative Dispute Resolution in the European Union_IMCO studija,
2011, str. 23.
95
Hodges et al. (2014), str. 3.
96
U hrvatskoj jezičnoj verziji name and shame metoda jest metoda imenovanja i
sramoćenja.
48
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
Danske (Henrik Øe) upozorio je na potrebu uvođenja istovjetne obveze
u svim državama članicama EU, kao prilog uspješnosti primjene metoda
ADR u svim državama članicama EU, ali i izjednačavanju u položaju kod
prekograničnih sporova trgovaca iz država članica EU koje takvu obvezu
nameću s onima iz drugih država članica EU.97
• Kao što je Nacrtom prijedloga alternativnog rješavanja potrošačkih
sporova predviđeno, postupci bi trebali biti besplatni ili dostupni
potrošačima po pristupačnim cijenama. Međutim, istovremeno
ostavlja se mogućnost tijelima za ADR da samostalno odrede visinu
troškova postupka koje stranke plaćaju ili predujmljuju, ako takvi
troškovi postoje te zajedno sa pravilima o konačnom snošenju troškova
postupka o tome obavijeste potrošače na svojim mrežnim stranicama. Pri
tome, treba voditi računa da nametanje suviše visokih naknada za
vođenje postupaka alternativnog rješavanja potrošačkih sporova umanjuje
sklonost potrošača da svoj spor rješavaju uz primjenu metoda ADR. Za
usporedbu, njemački VSBG donosi okvirne iznose naknade za postupke
alternativnog rješavanja potrošačkih sporova koje vode javna tijela za
ADR s obzirom na vrijednost predmeta spora, čime ograničava visinu
naknade koja se može zahtijevati od potrošača. Općenito, do sada je
prevladavao trend omogućavanja potrošačima da pristupaju besplatnim
postupcima alternativnog rješavanja potrošačkih sporova u državama
članicama EU, koji se, kako se čini, nastavlja i nakon implementacije
Direktive o ADR. Austrija je tako i u okviru novoga zakonodavstva na
području alternativnog rješavanja potrošačkih sporova predvidjela
besplatne postupke za potrošače, kao i Francuska koja nastoji osigurati
besplatan pristup potrošača medijaciji, a u Portugalu je do sada primjena
metoda ADR bila besplatna, no razmatra se mogućnost uvođenja
primjerenih naknada za pokretanje postupka.98
• Sustav financiranja koji omogućuje razvoj alternativnog rješavanja
potrošačkih sporova ne bi se trebao temeljiti isključivo na državnoj
potpori. Naime, prema Nacrtu prijedloga Zakona o alternativnom
rješavanju potrošačkih sporova u okviru Nacionalnog programa za zaštitu
97
Hodges et al. (2014), str. 5.; The European Consumer Organisation_BEUC, 2012, str.
10-11.
98
Hodges et al. (2014), str. 3-5.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
49
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
potrošača99 predviđeno je da bi Ministarstvo gospodarstva trebalo
izdvojiti sredstva za sufinanciranje notificiranih tijela za ADR (u visini od
350.000,00 kuna) i sredstva za financiranje dva savjetnika za ODR (u
visini od 202.415,00 kuna). Među državama članicama EU manje je
onih koje u cjelosti financiraju alternativno rješavanje potrošačkih
sporova poput Švedske i Portugala, dok neke od njih poput Belgije i
Nizozemske djelomično sudjeluju u financiranju.100 Iako bi se kao
prednost financiranja od strane države mogla uzeti mogućnost
usmjeravanja politike djelovanja tijela za ADR, sudjelovanje trgovaca u
financiranju alternativnog rješavanja potrošačkih sporova uz jačanje
predanosti trgovaca rješavanju sporova uz primjenu metoda ADR, podiže
povjerenje potrošača u unutrašnje tržište.
• Konačno, opravdano je preispitati i na koji će način novouvedeni sustav
alternativnog rješavanja potrošačkih sporova djelovati u odnosu na
uspostavljene sustave rješavanja sporova male vrijednosti i kolektivne
pravne zaštite u RH. Premda bi svaki od navedenih sustava trebao
pružiti mogućnost rješavanja potrošačkih sporova čija vrijednost ne
opravdava pokretanje redovnog parničnog postupka (zbog čega je
zakonom propisano njihovo rješavanje u okviru posebnog sumarnog
postupka) odnosno zbog koje potrošači nemaju interesa za pokretanje
redovnog parničnog postupka (pa je predviđeno pružanje apstraktne
pravne zaštite), ne bih ih trebalo gledati kao međusobno suprotstavljene
nego komplementarne načine ostvarenja prava potrošača. Tako bi
pristupanje alternativnom rješavanju potrošačkih sporova trebalo biti prvi
korak prilikom ostvarenja prava potrošača. Budući da ZZP iz 2014.
pokušaj mirnog rješavanja spora pred centrom za mirenje predviđa kao
stadij koji može prethoditi pokretanju postupaka kolektivne pravne
zaštite potrošača, s tim u vezi može se čak zaključiti da bi uspješno
alternativno rješavanje potrošačkih sporova za trgovce čak moglo
predstavljati način osiguravanja da neće doći do pokretanja postupaka
kolektivne pravne zaštite potrošača. Postupci u sporovima male
vrijednosti bi u tom smislu predstavljali svojevrsnu krajnju mogućnost,
99
Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2013.-2016. (NN 90/13) je strateški
dokument koji definira ciljeve, mjere i aktivnosti nositelja politike zaštite potrošača u
Republici Hrvatskoj za četverogodišnje razdoblje od 2013. do 2016. godine.
100
Hodges et al. (2014), str. 3-5.
50
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
čiju dostupnost potrošačima novouvedeno izvansudsko rješavanje
potrošačkih sporova u RH ne umanjuje. Međutim, za očekivati je da bi
primjena izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova trebala smanjiti
učestalost njihove primjene.
LITERATURA
Knjige i članci
• Baretić, Marko et al., Zaštita potrošača u RH nakon ulaska u Europsku
uniju - jesmo li implementacijom europskog prava izgradili sustav zaštite
prava potrošača, u Jačanje zaštite potrošača u Srbiji, Pravni fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2013.
• Benöhr, I. (2013), EU Consumer Law and Human Rights, Oxford:
Oxford University Press.
• Creutzfeldt, N.J., Alternative Dispute Resolution for Consumers u:
Stürner, M., Gascón, F. G., & Caponi, R. (eds) (2014), The Role of
Consumer ADR in the Administration of Justice - New Trends in Access
to Justice under EU Directive 2013/11, Munich, Sellier.
• Ćapeta, T., Rodin, S. Učinci direktiva Europske unije u nacionalnom
pravu, Pravosudna akademija, Zagreb, 2008.
• Hodges, C., Benöhr, I., & Creutzfeldt-Banda, N. J. (2012), Consumer
ADR in Europe, Oxford: Hart Publishing.
• Horak, Hana; Poljanec, kristijan "Osvrt na Nacrt prijedloga Zakona o
zaštiti potrošača-kakve novine donosi potrošačima, a kakve trgovcima?.",
Suvremena trgovina 1/2014), str. 10-18
• Marečić, Darko, Novosti u Zakonu o zaštiti potrošača, RRRiF, 11/15.,
str. 202-209.
• Meškić, Zlatan, Unutra ili vani? Tumačenje propisa o ugovorima
sklopljenim izvan poslovnih prostorija u svjetlu njemačkog i evropskog
prava, Nova pravna revija, 1-2/2015 , str. 32-41.
• Meškić, Zlatan, Direktiva 2011/83/EU o pravima potrošača od 25.
Oktobra 2011. Godine, Sl. List EU 2011, L 304/64, Nova pravna revija,
1/2012, str. 43-49.
• Mišćenić, Emilija, Usklađivanje prava zaštite potrošača u Republici
Hrvatskoj, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol.4 No.1,
2013., str. 179.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
51
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
• Petrašević, Tunjica; Prethodni postupak pred Europskim sudom i
njegova implementacija u nacionalnim pravnim sustavima država članica,
doktorski rad, Zagreb, 2011.
• Petrović, Anita, Transponiranje Direktive 2011/83/EU o pravima
potrošača – izazov za nacionalne zakonodavce, Društveni ogledi ,
1/2015, str. 131-156.
• Pošćić, Ana, Europsko pravo tržišnog natjecanja i interesi potrošača,
Narodne novine, Zagreb, 2014.
• Vojković, Goran, Prikaz novela zakona o zaštiti potrošača, Peavo i porezi,
br. 11/15, str. 13.
Nacionalni zakonski i podzakonski izvori
• Gesetz über die alternative Streitbeilegung in Verbrauchersachen –
Verbraucherstreitbeilegungsgesetz (BT-Drs. 18/6904).
• Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2013.-2016., NN
90/13.
• Pravilnik o sadržaju i obliku obavijesti na jednostrani raskid kod ugovora
sklopljenih izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu, NN 72/2014.
• Zakon o elektroničkom novcu, NN 139/10.
• Zakon o osiguranju NN 30/15.
• Zakon o potrošačima, NN 41/14, 110/15.
• Zakon o potrošačkom kreditiranju NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13,
09/15, 78/15, 102/15.
• Zakon o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08.
EU izvori
• Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta I vijeća od 25. listopada
2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i
Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju
izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća.
• Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja
2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova (Direktiva o
alternativnom rješavanju potrošačkih sporova), SL L 165/63, 18.6.2013.
52
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita prava potrošača u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na ugovore sklopljene
izvan poslovnih prostorija ponuditelja i ugovore na daljinu
• Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja
2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br.
2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju
potrošačkih sporova), SL L 165/1, 18.6.2013.
• Provedbena Uredba Komisije (EU) 2015/1051 оd 1. srpnja 2015. o
načinima korištenja funkcijama platforme za online rješavanje sporova,
načinima za podnošenje elektroničkog obrasca za pritužbe te načinima
suradnje među kontaktnim točkama predviđenima u Uredbi (EU) br.
524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o online rješavanju potrošačkih
sporova trebala bi zajamčiti njezino dosljedno provođenje u državama
članicama EU, SL L 171, 2.7. 2015.
• Preporuka Komisije 98/257/EZ od 30. ožujka 1998. o načelima
primjenljivim na tijela odgovorna za izvansudsku nagodbu kod
potrošačkih sporova, SL L 115, 17.4.1998.
• Preporuka Komisije 2001/310/EZ od 4. travnja 2001. o načelima za
izvansudska tijela koja su uključena u sporazumno rješavanje potrošačkih
sporova, SL L 109, 19.4.2001.
• Odluka 2004/387/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja
2004. o interoperabilnom pružanju paneuropskih elektroničkih usluga
javne vlasti javnim upravama, poduzetnicima i građanima (IDABC), SL
L 181, 18.5.2004.
Službena objava
• The European Consumer Organisation_BEUC, (2012). Alternative
Dispute Resolution (ADR) & Online Dispute Resolution (ODR) of
Consumer Disputes-BEUC Position Paper, Brussels: Der Europäische
Verbraucherverband.
• Glavna uprava za zdravlje i potrošače Europske komisije (2015). Prava
potrošača u Hrvatskoj-drugi val istraživanja.
o dostupno na http://www.potrosac.hr/index.php/inicijative/10vijesti-sredina/54-prava-potrosaca-u-hrvatskoj-drugi-val-istrazivanja.
• MINGO – Višim standridma zaštite potrošača do veće konkerentnosti
hrvatskog gospodarstva, dostupno na
o http://potrosac.mingo.hr/slike/dokumenti_3/g2015/m03/x1387450
024531904.pdf
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
53
�Dr. sc. Tunjica Petrašević, Dr. sc. Paula Poretti
• MINGO – Vodić kroz nacionalni program zaštite potrošača 2013-2016.
Dostupno na
http://potrosac.mingo.hr/slike/dokumenti_3/g2014/m05/x1360778511
199100.pdf
• European Commission – Key facts on the new EU Consumer Rights
Directive, dostupno na http://ec.europa.eu/justice/consumermarketing/files/crd_arc2014_factsheet-consumer_general_en.pdf
Članci sa interneta
• Creutzfeldt, N. J. (2013). The Origins and Evolution of Consumer
Dispute
Resolution
Systems
in
Europe.
Preuzeto
sa
http://ssrn.com/abstract=2441069.
Zbornik radova sa konferencije ili simpozija
• Hodges, C., Creutzfeldt, N. J, & Macleod, S., (2014). Reforming the EU
Consumer ADR Landscape: Implementation and its Issues, Oxford:
Foundation for law, justice and Society.
54
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�IZVORNI NAUČNI RAD
Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
Actualities of Moralization of Contract Law
Dr. sc. Branko Morait
sudija Suda Bosne i Hercegovine
branko.morait@sudbih.gov.ba
Sažetak: Moral nije stečena karakteristika osobe. Jedan
se ne rađa kao moralna osoba, kao što je rođen sa nekim
urođenim, prirodnim zakonima, koji nikada ne mogu
biti oduzeti od njega. Ako su, međutim, oni nasilno
odvedeni, stalno se iznova vraćaju, u istom obliku i
kapaciteta. Osoba je moralna ili nije. Dominantan broj
pojedinaca u jednoj društvenoj grupi koji se ponašaju
moralno čine moral grupe. Međutim, u suštini stvari, ne
postoji takva stvar kao kolektivni moral, baš kao što ne
postoji kolektivna krivica. To je nezamislivo obilježiti
članove određene grupe kao moralne i nemoralne, ako je
sve što rade je poštovanje moralnih normi ili kodove.
Moral je način na koji osoba tretira dobrotu, to jest,
običaja dobrote. Poštovanje ovih moralne kodekse je ono
što čini njegov moralni stav i moralno ponašanje. Ugovor
o potrošačkim kreditima u švajcarskim francima podriva
stabilnost bankarskog tržišta. Moralno ponašanje
učesnika ovog ugovornog odnosa spriječilo bi aktuelna
sporenja.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: moral, pravo,
valutna klauzula, finansijske usluge
JEL klasifikacija: K12
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16312
Historija članka:
Dostavljen: 11.12.2015.
Recenziran: 25.02.2016.
Prihvaćen: 26.02.2016.
55
�Dr. sc. Branko Morait
Summary: Morality is not acquired characteristic of a
person. One is not born as a moral person, as he is born
with some innate, natural laws, that can never be taken
away from him. If, however, they are forcefully taken
away, they keep returning again and again, in the same
form and capacity. A person is virtuous or he is not.
Predominant number of individuals in one social group
that behave morally make up the group’s morals.
However, in the essence of the matter, there is no such
thing as a collective morality, just like there is no
collective guilt. It is unthinkable to mark members of
certain or religious group as moral and immoral, if all
they are doing is obeying moral norms or codes. Morality
is the way that a person treats goodness, that is, customs of
goodness. Obeying these moral codes is what makes up his
moral stance and moral behavior. The contract on
consumer credit in Swiss francs undermining the stability
of the banking market. The moral behavior of the
participants of this contractual relationship would stop
the current controversy.
56
Keywords: ethics, law, indexed,
financial services
JEL Classification: K12
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16312
Article History:
Submitted: 11.12.2015.
Reviewed: 25.02.2016.
Accepted: 26.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
UVOD
U jednoj novijoj polemici vođenoj o postmodernizmu i neoliberalizmu
oslikavaju se protivurječnosti savremenog svjetskog i našeg tranzicionog poretka
čiji je promoter neoliberalna ideologija a čiji je izumitelj tzv. transnacionalna
buržoaska oligarhija. Ta svjetska, vladajuća oligarhija insistira samo na
ekonomskoj efikasnosti ne obazirući se i ne uzimajući u obzir kategorije kao što je
moral, pravdenost, dostojanstvo, socijalna odgovornost i sl. U raljama ove
nadnacionalne oligarhije nalazi se i nacionalna buržoazija koja je prigrabila
(ponovno) ideologiju libaralizma a koja je insistirala na principima individualnih
sloboda i vladavine prava na nivou nacionalne države, donekle ukorijenjene u
sopstvenom narodu (naciji) te nije mogla biti potpuno indiferentna na socijalnu
zaštitu sopstvenog naroda. Polemičari ističu i da je za ekonomiju veoma važan
moral koji vlada u društvu, jer kakav je moral takva će biti i kultura, pa i pravna
kultura iz koje proizilaze zakoni koji regulišu i ekonomsku sferu. I, najzad,
zaključuju da nema dugoročno održivog stabilnog razvoja društva u kom
preovlađuju zakoni koji nisu zasnovani na moralu.1
Afere potresaju tržište bankarskih usluga. Krediti sa valutnom klauzulom,
odgovornost jemaca za dugove glavnih dužnika, promjenljive i lihvarske kamatne
stope, sve se to dešava uz veliku medijsku pasku i uz učešće raznih tužilac i
branilaca banaka, odnosno građana u svojstvu dužnika. Klupko se sve više
zapetljava usljed kontroverznih tumačenja eksperata koji staju na jednu ili drugu
stranu spora. Sudovi oprezno i sporo pokušavaju da rasijeku Gordijev čvor.
1. Moralno i (ili) pravno
Pitanja koja se javljaju danas ne potiču od juče nego od antičkih
mislilaca, teze i antiteze, kao što su: ljubav i mržnja, egoizam i altruizam, savjest i
iskušenje, pravo i pravda, moral i nemoral, demokratija i tiranija, univerzalno i
partikularno, jednakost i diskriminacija, odražavaju vječnu upitanost.2
Moral je sinonim za dobro. Po jednom stanovištu moralno dobro je ono
što je zadovoljstvo i cilj. Uloga etike, kao nauke o moralu, je da čovjeku omogući
1
Prema: Jovan B. Dušanić,“Neolibarlizam ipak postoji-odgovor Mijatoviću 2“ ;KUNKilturni dodatak „Politike“ od 25. avgusta 2012.
2
Ibid., 323.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
57
�Dr. sc. Branko Morait
postizanje moralnog cilja, zadovoljstva. Moral je autonomna norma, koju čovjek
zadaje samome sebi kako bi ostvario ljudsko dostojanstvo, čovječnost.3 Suština
morala je apsolutna, unutrašnja, neizbježna i nesumnjiva dužnost da uskladi svoje
ponašanje sa svojom sopstvenom savješću. Ukoliko to ne uspije moralan,
čovječan, pojedinac osjeća grižu savjesti, koja čini da se osjeća kao nečovjek i da
bude izvrgnut sopstvenom autopreziru koji može da ga odvede čak i u suicid, kao
najteži vid samokažnjavanja, jer već i griža savjesti stvara neprijatne osjećaje
prema samome sebi.4Samo moralan čovjek je kulturno biće, samosvjesno i
odgovorno biće koje služi opstanku ljudske vrste. Moralna norma je vrhovna
norma, tako da konkuriše religioznoj normi, koja, zbog svetog oreola, čini se ima
veću snagu, tako da više utiče na moral nego moral na nju. Moralna norma
uređuje život, a religiozna život na drugom svijetu. Moral je društveni fenomen,
fenomen čovještva.5
Unutrašnja moralna sankcija je griža savjesti, samoprezir i
samokažnjavanje do suicida. Vanjska društvena moralna sankcija je bojkot, prezir
njega kao nečovjeka, preko ostrakizma do smrtne kazne kao društvene sankcije
izvršenjem linča.6
Među glavne vrijednosti koje se mogu smatrati aksiomatskom podlogom
za razlikovanje morala od nemorala, moralnog od nemoralnog, poredane od
dobra nasuprot zlu jesu: istina nasuprot laži, pravda-nepravda, sloboda-nesloboda
(ropstvo), red (poredak)-nered (haos), mir nasuprot ratu.7
Nasuprot moralu stoji pravo koje se definiše kao heteronomno, vanjsko
pravilo koje izvana djeluje na ljude, a prinudu organizuje i sprovodi država putem
svojih demokratskih, zakonodavnih i izvršnih organa. Moralne norme su
isključivo zaštićene društvenom sankcijom, koja može biti i efikasna. Međutim,
moralne norme, zbog svoje prirode, nisu podesne za državnu sankciju. Moral
uređuje unutrašnju stranu ljudskog ponašanja, dok je pravna norma regulator
društvenih, međuljudskih odnosa, na koje je moguće uticati moralnom
3
Ibid, 212
Ibid., str. 214.
5
Ibid.
6
Ibid., 215.
7
Ibid., 217-228.
4
58
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
prinudom. Niko se ne može natjerati da vjeruje, ali se može prinuditi da plati
dug.8
Razvoj nepravnih pravila često se razvija od morala, preko običaja do
prava. Preko pravnih običaja, zapravo društvenih običaja koje pravo zbog značaja
sankcioniše, pravo se veže za običaje. Društveni običaji nastaju i nestaju a samo
neki se pretvaraju u pravne. Značajna društvena norma koja ima autonomnu
sankciju je moral. Unutrašnja moralna sankcija je griža savjesti, a spoljna je
moralna osuda, izopštenje nemoralnog prestupnika sve do najtežih sankcija
spontanog, neorganizovanog oblika. Moral utiče na pravo tako što najvažnije
moralne norme pravo prisvaja. Poznata je uzrečica da je pravo minimum morala,
moralni minimum. Moralizacija prava je poželjna i zapažena pojava, ali je
zapažena i pojava da mnoge pravne norme bivaju sukobljene s moralom. Moral
vladajućeg društvenog sloja često se od strane obespravljenih smatra za nemoral i
obratno. Pravo nemoralne radnje sankcioniše kada one uđu u sferu pravnih
odnosa tako što propisuje opšte norme koje određuju da nemoralne radnje
predstavljaju uzrok nevažnosti pravnih poslova ili se kvalifijuju kao protivpravne i
zabranjene.9
I u razvoju prava postoji pravo po sebi, kao tvorevina koja sadrži suštinu
prava i koja se otkriva, kao prirodno pravo ili objektivno pravo i pravo koje
sankcioniše država ili pozitivno pravo. Od države zavisi koliko će sadržaja
objektivnog prava preuzeti u pozitivno pravo. Predmet filozofije prava je
objektivno pravo, a predmet pravne nauke (teorije prava) je pozitivno pravo.10
2. Moralna norma
Moralna obaveza ima dvojak karakter, jer djeluje spolja (društveno) i
iznutra (individualno), za razliku od pravne i običajne koja je jednostrana,
isključivo društvena. Moralna obaveznost nagoni pojedinca da moralno postupi
kada se nađe u određenoj moralnoj poziciji i ukazuje se kao bezuslovnost,
imperativnost i munjevito, trenutno reagovanje. Nakon toga slijedi moralni sud.
Moralni sud može biti pozitivan ili negativan, ako je moralna norma prekršena.
Tome slijedi moralna sankcija koja može biti individualna i unutrašnja (npr. griža
8
Ibid., 322.
Ibid., 323.
10
Ibid, 325.
9
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
59
�Dr. sc. Branko Morait
savjesti) a može biti i spoljašnja odnosno društvena ( prezir, isključenje iz
zajednice).
Pod uticajem darvinizma tvrdi se da prema stanju društvenog razvoja
nema još djela koja su apsolutno dobra ili loša, tako da nema nikakvog moralnog
zakona koji bi važio kao sveopšti, apsolutni i neizmjenjivi.11Izvedeni iz etičara
evolucionista su učenja koja napuštaju apsolutne principe i moralna načela, počev
od Fridriha Ničea, marksista i pristalica individualizma.12 Individualistički moral
je razvijen od elemenata hrišćanstva i antičke filozofije, prvi put postpuno razvijen
tokom renesanse i od tada se proširio na ono što znamo kao zapadnoevropsku
civilizaciju. Sadrži poštovanje pojedinca kao takvog, priznavanje njegovih
spostvenih pogleda i ukusa kao vrhovnih u vlastitoj sferi. Tolerancija je jedina
riječ koja zadržava značenje načela, koje potpuno nestaje uspostavljanjem
totalitarne države.13 Kantov moralni imperativ karakteriše sveopštost i nužnost.
„Radi samo po onoj maksimi (ličnoj volji individue) za koju u isto vrijeme možeš
htjeti da postane sveopšti zakon.“14“Radi tako da ti čovječanstvo kako u tvojoj
osobi, tako i u osobi svakog drugog, ne služi nikada samo kao sredstvo nego
uvijek ujedno i kao cilj.“15Moralni zakon kao kategorički imperativ vrijedi
apsolutno, bez obzira da li se često ili rijetko ili se nigdje na svijetu ne ispunjava.16
Dobru volju čine dva principa: objektivni princip ili zakon koji propisuje
djelovanje i subjektivni princip ili maksima kojom se volja nagoni na propisno
djelovanje. Ako volja izvrši od zakona zahtijevanu radnju ne iz dužnosti nego iz
naklonosti ili očekivanog cilja, imamo samo legalnost; uradi li ona zahtijevanu
radnju jedino iz dužnosti, radi zakona., pa čak i protiv naklonosti, onda imamo
moralnost.17 Prevodeći ove kantovske teze na pravni teren, pozitivni zakoni koji
su uređeni kao moralne dužnosti i koji su adresirani na moralne pojedince imaju
preduslov da se primjenjuju kao kategorički imperativ.
Moralan pojedinac mora da ima svijest (saznanje ili moć saznanja) i
savjest koji pojmovi imaju etimološki korijen.18 Savjest je saznanje (svijest) svoje
11
Ibid., XI
Ibid., XII
13
F.A.Hayek;Put u ropstvo, Globalbook, 33.
14
Protojerej dr Atanasije M. Popović, docent Univerziteta., 342.
15
Ibid.
16
Ibid., 338.
17
Ibid., 339.
18
Ibid., 440.
12
60
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
vrste. Savjest se često označava kao zakonodavac, sudija i osvetnik i time se
metaforički u njoj samoj ujedinjuju tri funkcije: zakonodavna, sudska i
izvršna.19Pod zakonom, u savjesti se podrazumijevaju pravila ili moralni ideali;
suđenje po savjesti je ocjena s aspekta moralnog dostojanstva subjekta koji je
izvršio određenu radnju, a izvršna funkcija (izvršenje) sadržano je u osjećajima,
radosnim ili mučnim.20Osuda postupaka (djela i riječi) po savjesti, kao i „nečiste
savjesti“(misli i namjera) kao saznanje dobijeno suđenjem o tim postupcima,
dovodi do griže savjesti.
Prema Imanuelu Kantu, savjest je moralna samosvjest koja se zamišlja
kao unutrašnji sudija nad svim slobodnim radnjama; kao subjektivni princip
odgovornosti koja se snosi pred Bogom zbog svojih djela.21
U moralnom postupku sadržane su tri karike odlučivanja: ispravno, treba
i dužnost. Moralan čovjek poznaje pravilo (ispravno), sudi da treba da ga izvrši i
izvršava ga vršeći dužnost. Dodali bi za pravnu dužnost, da pravni subjekt ne
mora da poznaje pravilo, ne zna da sudi da treba da ga izvrši i ne izvršava ga. Kao
pandan moralnom čovjeku, pravni čovjek pod pritiskom, saznaje pravilo, sudi da
mora da ga izvrši kako ne bi trpio pravnu sankciju i nevoljno izvršava dužnost
odnosno obavezu.
Moralne i pravne dužnosti se po svojoj prirodi i posebno prinudi razilaze.
Moralna dužnost se vrši bez prinude ili je ta prinuda duboko unutrašnja, dok se
pravne dužnosti vrše zbog prinude i ta prinuda dolazi spolja. Pravne dužnosti
nema ako nije pripremljena i adresovana izvana.
Moralna pravila, ponekad, su samoočigledna: npr. „dugove treba
plaćati“, jer novac koji dugujemo treba povjerocu vratiti.22Druga pravila nisu
očigledna, jer postoje suprotna stanovišta: prigovor savjesti-kad regrut odbija da
služi vojsku, jer mu to savjest ne dozvoljava ili kada jedni smatraju razvod braka
ispravnim a drugi neispravnim.23 Prema Mabbotovoj varijanti utilitarizma,
moralna pravila ili načela (opšte maksime) obrazuju se iz iskustva i indukcijom.
19
Ibid., 443.
Ibid., 444.
21
Imanuel Kant Metafizika morala, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski
Karlovci-Novi Sad, 1993., 239.
22
John David Mabbot,Uvod u etiku, Nolit, Beograd, 1981, 45.
23
Ibid., 47.
20
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
61
�Dr. sc. Branko Morait
„U velikom mnoštvu pojedinih slučajeva (po Adamu Smithu) zapažamo ono što
se sviđa ili ne sviđa našim moralnim sposobnostima, što one odobravaju ili ne
odobravaju, te iz tog iskustva indukcijom ustanovljavamo opšta
pravila.“24Zanimljivo je, i zbog vremana u kojem smo sada, stanovište
G.E.Moore, da se jednog moralnog pravila treba držati jedino ako je ono u isti
mah opšte korisno i opšte primjenjivano. „U društvu u kojem su izvjesne vrste
krađe opšte pravilo, korisnost uzdržavanja od takve krađe od strane jednog
pojedinca postaje vrlo sumnjivo, čak i ako je opšte pravilo rđavo.“25
Imanuel Kant dijeli dužnosti prema samom sebi i prema drugima.
Samoodržanje je čovjekova samosvojna dužnost koja se razgraničava od njenih
suprotnosti u vidu suicida, bludnog samooskrnavljenja, samoomamljivanja i
nemoralnih poroka ( laži, škrtosti i lažne poniznosti). Najzad tu je moć suđenja ili
dužnost suđenja nad samim sobom po savjesti. Moralne dužnosti prema drugim
ljudima, „samo kao ljudima“ su: ljubav i poštovanje, dobronamjernost uz
okvirima čovjekoljublja koja obuhvata dužnosti: dobročinstva, zahvalnosti i
saučestvovanje. Poroci koji vrijeđaju dužnosti poštovanja drugih ljudi su: oholost,
ogovaranje i ruganje.26 Sreća je nagrada za vrlinu-čovjek se posredstvom sreće
pokreće da vrši svoju dužnost, sreća je nagrada vrline. Srećan je-u duši blažen.27
3. Pravne i moralne dužnosti
Kant predlaže sistem opšte nauke o dužnostima čiju okosnicu čine: etika,
nauka o moralu, nauka o dužnostima, nauka o vrlini, koja je vezana za unutrašnji
zakon i samoprinudu (moralni imperativ). Drugu okosnicu sistema predstavlja
sistem nauke o pravu, za spoljašnje zakone i spoljašnju prinudu (pravna
dužnost).28Nauka o pravu formira odnos svrhe prema dužnosti polazeći od svrhe
pronalazi maksimu radnji primjerenih dužnosti. Za etiku je svrha sama po sebi
dužnost, moralna dužnost.29 Dužnost vrline se od pravne dužnosti bitno razlikuje
po tome što je za pravnu dužnost spoljašna prinuda moralno moguća, dotle
dužnost vrline počiva na slobodnoj samoprinudi (na primjer: čovjek ne ide na
24
Ibid., 48.
Ibid., 61.
26
Imanuel Kant, op. cit., 266.
27
Ibdi., 179
28
Ibid., 181.
29
Ibid., 184.
25
62
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
zabavu koja bi mu pričinila zadovoljstvo, jer ima službene obaveze ili posjetu
bolesnom ocu).30Etika daje samo maksime radnji svoje vlastite volje, a ne same
radnje. Pravo daje zakone za radnje pa i opšte volje (volje drugih).31Etičke
dužnosti su široke, pravne dužnosti su usko obavezujuće.32 Širina se ogleda u
nepotpunosti obavezivanja čovjeka na radnju-pa je utoliko savršenija njegova
radnja na koju se samoodluči.33 Otuda su pravna načela, principi, maksime bliske
etičkim dužnostima, više nego pravnim dužnostima.
Nepotpune dužnosti su dužnosti vrline. Njihovo ispunjenje jeste zasluga
(meritum) ali njihov prekršaj nije odmah krivica (demeritum) nego samo moralna
bezvrijednost. Svaka radnja protivna moralnoj dužnosti zove se
prestup(peccatum). Namjerni prestup, koji je postao načelo, je porok (vitium).
Opšti pravni princip jeste da je sloboda samovolje svakoga ezistirajuća sa
slobodom svakoga po nekom opštem zakonu.34Pravo u užem smislu postoji zbog
mogućnosti opšte uzajamne prinude koja se povezuje sa svačijom slobodom po
opštim zakonima.35Sve dužnosti se dijele na pravne i moralne. Moralne dužnosti
se ne mogu izdejstvovati nikakvim spoljašnjim zakonodavstvom (jer je to
unutrašnji akt duše); mada se mogu zapovijediti spoljašnje radnje koje tamo vode,
a da pri tom subjet ne načini sebi svrhu od njih.36
Pravičnost (aequitas) nije ni u kom slučaju razlog za zahtijevanje etičke
dužnosti od drugih (njihove blagonaklonosti i dobrote), nego se onaj koji iz tog
razloga nešto zahtijeva oslanja na svoje pravo, samo mu nedostaju uslovi potrebni
sudiji po kojima bi ovaj mogao da odredi sa koliko ili na koji način da se
zadovolji njegovom zahtjevu.37
Zašto se nauka o moralu naziva naukom o dužnostima a ne o pravima,
razlog je slijedeći: mi poznajemo svoju vlastitu slobodu (iz koje proizilaze svi
moralni zakoni, dakle i sva prava kao i dužnost) samo preko MORALNOG
30
Ibid., 185.
Ibid., 190.
32
Ibid 191.
33
Ibid., 192.
34
Ibid., 32.
35
Ibid., 34.
36
Ibid., 40.
37
Ibid., 36.
31
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
63
�Dr. sc. Branko Morait
IMPERATIVA (moralnog zakona u meni), a on je STAV koji zapovijeda dužnost
iz koga se poslije može razviti moć da se drugi obavezuju, tj. pojam
prava.38Sloboda iz koje proizilaze svi moralni zakoni je nezavisnost od samovolje
nekog drugog koja nas na nešto prisiljava. Ako može da postoji zajedno sa
slobodom svakog drugog,po nekom opštem zakonu, je jedno jedino, iskonsko
pravo, koje pripada svakom čovjeku na osnovu čovještva. Atributi slobode su:
prirođena jednakost, tj. nezavisnost da čovjek od drugih ne bude na nešto više
nego što i njih može uzajamno obavezati; kvalitet čovjeka da bude svoj vlastiti
gospodar (sui iuris). Kvalitet neporočnog čovjeka je u tome da prije svakog
pravnog akta nikome nije učinio nepravo. Da drugima ne sužava njihovo i da
slobodno saopštava svoje misli pa makar bile i lažne, jer do drugih stoji da li će
mu vjerovati ili ne. Ako laže, to je čovjek čijim se riječima ne može vjerovati i
približava se prijekoru da se nazove lažljivcem, pa se granična linija koja dijeli ono
što pripada pravu od onog što pripada etici samo tako može povući.39
Podjela pravnih obaveza, prema Ulpijanu, je poznata i uvažena: budi
čestit čovjek (honeste vivere); ne čini nikome pepravdu (neminem laedere), pa
makar morao zbog toga istupiti iz svake veze s drugima i izbjegavati svako
društvo; stupi u neko udruženje s drugima u kome se svakom može dati ono što
je njegovo (suum cuique tribuere). Kada bi se prevelo , kako se inače prevodi-daj
svakom što mu pripada, ono što je njegovo-, to bi predstavljalo besmislicu, jer
nikom ne možeš dati ono što već ima.
4. Moralno u prirodnom i pozitivnom pravu
Škola prirodnog prava se neprestano regeneriše održavajući, ako ne
vječnu mladost a ono, zasigurno, neprolaznu svježinu i otrežnjavajuće,
osvješćujuće djelovanje u svakom (svom) prostoru i vremenu. Škola prirodnog
prava je sublimisala osnovnu ideju, da postoji jedno prirodno, univerzalno i
autonomno pravo, nepromjenjivo i nezavisno od ljudske volje koje proizlazi iz
ljudske prirode i ljudskog društva. 40Osnovni stav Kopaoničke škole prirodnog
prava, koji se nadovezuje na sublimat učenja škole prirodnog prava od antičkih
do naših dana (koji odaju priznanje prirodnom pravu kroz razne međunarodne
akte o priznanju i zaštiti ljudskih prava), jeste da pozitivno pravo može biti u
38
Ibid., 41.
Ibid., 39.
40
Slobodan Perović, Besede sa Kopaonika, 79.
39
64
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
skladu sa prirodnim, a da je idealno kada se takav spoj prirodnog i pozitivnog
prava uspostavi.41 Ako se pozitivno pravo kosi sa prirodnim, prednost u ocjeni
treba dati prirodnom pravu, jer je ono univerzalno i nepromjenjivo, čime bi se
isključila svaka samovolja zakonodavca pozitivnog prava.
Među osnovne crte razlikovanja prirodnog od pozitivnog pravfa, profesor
Perović navodi:
Pozitivno pravo je heteronomno, jer je izraz ljudske volje formatiran
zakonima koji sadrže državnu prinudu, a prirodno je autonomno, nezavisno od
faktora koji oblikuju volju zakonodavca.
Pozitivno pravo nije praveno, po sebi, jer je proizvod društvene
konvencije ili snage organizovane društvene slile, dok je prirodno pravo praveno
po sebi, proizlazi iz same prirode čovjeka kao ljudskog bića, po sebi, i čovjek ga
ima kao što prirodom vladaju prirodni zakoni tako bi čovjekom trebalo da vlada
prirodno pravo.
Prirodno pravo je univerzalno i ne prepoznaje nikakve međuljudske
razlike, dok je pozitivno pravo nacionalno i kao takvo uobziruje i nacionalne i
rasne i klasne razlike, te je kao takvo partikularno.
Prirodno pravo je po prirodi stvari nepromjenjivo i vječno a pozitivno
promjenljivo i nestabilno. Zbog toga se prirodno pravo i njegova načela
približavaju moralnim principima, a pozitivno pravo mijenja svoju bliskost sa
prirodnim pravom i sa moralom u svom istorijskom hodu.42
Prirodno pravo je apsolutno i primarno, a pozitivno izvedeno i
sekundarno.
Najzad pozitivno pravo je počesto nepravdeno, a prirodno savršeno,
idealno i uzvišeno, u skladu sa prirodom.43
41
Ibid., 80.
Ibid., 108.
43
Ibid., 109.
42
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
65
�Dr. sc. Branko Morait
Izvor prirodnog prava je u autoritetu uma, kao prirodne pojave, za
razliku od pozitivnog prava koje proizlazi iz promjenljive, hirovite volje jednih
društvenih grupa u odnosu na druge, koja se prečesto ne osvrće na prirodni
autoritet racionalnog uma, nego nagonima: vlasti, strasti, interesa bilo
pojedinačnih ili grupnih, nacionalnih ili klasnih i sl.44
U vidu preliminarnog zaključka može se ponoviti pokušaj zasnivanja
triparticije pozitivnog i prirodnog prava.45Prirodno pravo se javlja kao uzor
mnogim rješenjima pozitivnog prava, prirodno pravo se javlja kao supsidijarni i
neposredni izvor prava i kao korektivni faktor pozitivnom pravu.Radi se o
dualitetu pozitivnog (počesto nepravdenog) i prirodnog prava (pravednog po
sebi) koji se riješava formulom triparticije: uzorno, supsidijarno i korektivno
dejstvo prirodnog prava u odnosu na pozitivno.46
5. Moralnost prava
Prema jednoj poznatoj klasifikaciji47 osam je zahtjeva unutrašnje
moralnosti prava. Prvi zahtjev je opštost prava tj. da pravila moraju da postoje.
Drugi zahtjev je promulgacija-pravila treba da budu objavljenja, U tom kontekstu
Fuler ističe da je istorija Common Low istorija podudarnosti između moralnih i
pravnih zahtjeva., te to umanjuje snagu primjedbe da su pravila Common Low,
nasuprot kodifikacijama prava, teško pristupačna.48Treći je zahtjev zabrana
retroaktivnosti zakona. Kako navodi Fuler, u Ustavu Nju Hempšira iz 1784.
stoji:“Retroaktivni zakoni su visoko štetni, opresivni i nepravedeni. Nijedan takav
zakon stoga, neće se donijeti, bilo za odluku o građanskoj parnici, bilo za
kažnjavanje prekršaja.“Četvrti zahtjev je jasnost zakona. Jasnoću zakona uslovljava
priroda predmeta koji se zakonski uređuje. Prividna jasnoća je štetnija nego li
poštena neodređenost. I ovo zavisi od predmeta. Osuđuju se zakonske odredbe
koje zahtijevaju primjenu standarda „pravično“ ili „razumno“.49 Peti zahtjev je da
se izbjegavaju kontradikcije u zakonima Protivrječnost je suprotna logici, zakonu
identiteta. Šesti je zahtjev da se zakonom ne smije zahtijevati nemoguće. Samo
44
Ibid., 116.
Ibid., 130.
46
Ibid., 203., 311-312.
47
Lon L. Fuler, Moralnost prava, CID, Podgorica, 1999.
48
Ibid., 52.
49
Ibid., 67.
45
66
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
moguće izvršenje zakonske činidbe formira pravo kao sistem podvrgavanja
ljudskog ponašanja vladavini prava.50Sedmi princip unutrašnje moralnosti prava
je onaj koji zahtjeva da se zakoni ne mogu suviše često mijenjati. To je
legislativna nestabilnost koja je srodna sa štetnošću retroaktivnih zakona.51
Najzad, osmi zahtjev unutrašnje moralnosti prava jeste proces ostvarenja pravila,
prava na tužbu, na zastupanje, unakrsno ispitivanje, tumačenje. Tumačenje je
naročito bitna funkcija primjene prava od koje se traži da osmisli puteve kako
sudije i drugi primjenjivači zakona ne primjenjuju zakonsko pravo po svome hiru
ili čangrizavoj doslovnosti, nego u skladu sa principima tumačenja.52Pravilnost u
tumačenju je put u zakonitost kao praktičnu vještinu.
U Etici Aristotel postavlja pitanje da li je lako postupati pravedno sa
drugima? Odgovara analogijom sa medicinom:“ Laka je stvar znati posljedice
upotrebe meda, vina kukurjeka, kauterizacije i rezanja. Ali znati kaklo, za koga i
kada ih treba primijeniti kao lijekove, nije manji pothvat nego biti
ljekar.“53Parafrazirajući, s aspekta pravnika, možemo primijetiti: lako je znati da
zakoni treba da budu jasno izloženi kao generalna pravila koja su po dejstvu
prospektivna i dostupna saznanju svakog građanina. Međutim, znati kako, pod
kojim okolnostima i u kojoj ravnoteži ove stvari treba postići, ne predstavlja
manje nego da se bude zakonodavac.
Moralnost prava i prirodno pravo? Traži se odgovor na pitanje da li
principi unutrašnje moralnosti prava predstavljaju neku varijantu prirodnog
prava? Odgovor je nedvosmisleno DA! Unutrašnja moralnost prava je zapravo
proceduralna verzija prirodnog prava-to je način na koji se sistem upravljanja
ljudskog ponašanja mora konstituisati i primjenjivati.54Navodi se posebno
kritičko pojmovno određenje „valadavine prava“, koji pojam je, prema profesoru
Fridmanu, oznaka za postojanje organizovane vlasti koja djeluje pomoću različitih
sredstava pravnog zapovjedanja. U ovom smislu sva savremena društva žive pod
vladavinom prava, fašistička, kao i socijalistička i liberalne države.55
50
Ibid., 79.
Ibid., 81.
52
Ibid., 83.
53
Ibid., 95.
54
Ibid., 97.
55
Ibid., 108.
51
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
67
�Dr. sc. Branko Morait
Društvena norma će se smatrati pravnom ako njeno nevršenje ili kršenje
redovno prati, kao prijetnja ili činjenica, primjena fizičke sile od pojedinaca ili
grupe koja posjeduje društveno priznato pravo da tako radi.56
Etika naučnika i nauke u prvi plan stavlja zajednički misaoni napor.
Mada genijalni ljudi mogu izvesti naučne poduhvate i revolucionarne pothvate i
prevrate oni su to u stanju da urade jedino gradeći na mislima, nalazima i
greškama prethodnika i saradnika. Unutar naučne zajednice sloboda
individualnog naučnika nije jednostavna mogućnost samopotvrđivanja, nego je
neophodno sredstvo za efikasno organizovanje opšteg traganja za naučnom
istinom. Poziv naučnika ima svoj posebni etos, svoju unutrašnju moralnost.57
Prema Kantu, „mi ne smijemo očekivati dobar ustav zato što su oni koji ga
stvaraju moralni ljudi. Prije će biti da zbog dobrog ustava možemo očekivati
društvo sastavljeno od moralnih ljudi.“58
Unutrašnja moralnost prava zahtijeva da pravila postoje, da su poznata i
da se poštuju u praksi od onih koji su zaduženi za njihovu primjenu.59 U litaraturi
pravnog pozitivizma, kako ističe Fuler, nadugačko se ispituju odnosi prava i
morala. Uobičajeno se ističe da moralna shvatanja mogu da usmjeravaju
zakonodavstvo, da obezbijede standarde za kritikovanje postojećeg prava i da se
mogu uzeti u obzir prilikom tumačenja prava. Bavljenje obratnim uticajem,
uticajem prava na moral, mnogo je nezapaženije i svodi se na zapažanje da
dugovažeća, dugotrajajuća pravna pravila mogu biti posmatrana i shvatana kao
moralno ispravna. Kao primjer se navodi: bolesna majka ima dvije kćeri, samo je
jedna njeguje i pazi; majka ne ostavi testament, a zakon priznaje svakoj pola
imovine majčine. Pažljiva i majci odana kći ima „moralno pravo“ na cijelu
imovinu iako je zakon raspoređuje na dva jednaka dijela.
6. Moralnost pozitivnog (obligacionog) prava
Moral je skup normi koje određuju čovjekovo ponašanje u društvu,
prema društvu kao cjelini, prema drugim ljudima i prema samome sebi. Na
primjeru moralizacije obligacionog prava prikazaćemo metod kojim se služi
56
Ibid., 109.
Ibid., 121.
58
Ibid., 153.
59
Ibid., 158.
57
68
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
pozitivno pravo kako bi moralno osnažilo svoje norme i upozorile adresate normi
na potrebu moralnog ponašanja u pravnim odnosima. Pozitivno obligaciono
pravo je dobar primjer implementacije i participacije moralnih imperativa u
korpus obligacionih odnosa. Obligacioni odnosi utemeljeni na principu
autonomije volje i zabrani prouzrokovanja štete moralne imperative ugradili su u
ustanovu javnog poretka i dobrih običaja. Javni poredak je skup principa na
kojima je zasnovana jedna zajednica i njena pravna organizacija. Principi se
sastoje od imperativnih propisa i moralnih imperativa: javni poredak ima
relativnu vrijednost, jer je promjenljivog sadržaja te mora da stalno zadržava
načelo pravne sigurnosti pred relativnošću javnog poretka tako što će se vrhovni
principi destilovati kroz konkretnije pravne ustanove i pravila.60 Preko unifikacije,
kodifikacije, harmonizacije i drugih metoda savremene internacionalizacije prava i
javni poredak savremenih država sve se više unifikuje, jer se tako prevazilazi
pozitivno pravo kao nacionalno pravo, tako da ne može biti više „ostrvo“
nacionalnih vlastodržaca već se teži da postane i postaje sve više univerzalno,
postojano, nadnacionalno i pravedno, pa tako i moralno.61
Od najstarijih vremena ljudi su stvarali pravila kojima su uređivali
najraznovrsnija ljudska ponašanja, nastajala, često stihijno, da se ovlada prirodom
ili društvenim procesima. Vremenom su se ustalila, tako da su brojni običaji
vremenom prerasli u moralne norme, te postoji gledište da se porijeklo morala
treba tražiti u običajima.62 Podsjetićemo na pojavu Opštih uzansi za promet
robom iz 1954. koje su bile dobri kodifikovani privredni običaji naročito važni za
kupovinu i prodaju robe, ali su privredni sudovi iste shodno primjenjivali, u
nedostatku pozitivnih propisa obligacionog prava, i na druge pravne poslove.63
Opšta uzansa broj 3. „Načelo poštenja i savjesnosti. Poštenje i savjesnost je
osnovno načelo koga se stranke moraju pridržavati u poslovima prometa robom.
Stranke se ne mogu pozivati na neku od ovih uzansi, ako bi njena primjena u
datom slučaju proizvela posljedice protivne tom načelu.“ Ovim se posebno
istakao značaj dobrih poslovnih običaja i zabrana strankama da posluju suprotno
ovima. Sadržina dobrih poslovnih običaja može biti predmet utvrđivanja na sudu.
Naglašeno je da je ovo načelo ujedno osnovno načelo našeg prava i da se ono
60
Slobodan Perović, Besede sa Kopaonika, 201.
Ibid., 202.
62
mos, moris.lat. običaj, narav; ethos ,grč.-običaj; ethikos, grč.-moralan
63
Dr Ratomir Kašanin i Tiosav velimirović: Opšte uzanse za promet robom-sa
objašnjenjima i sudskom praksom, 1974. „Savremena administracija“, Beograd, 3.
61
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
69
�Dr. sc. Branko Morait
primjenjuje ne samo u prometu robe, već pri zaključivanju i ispunjavanju svih
ugovora. Time je izvršeno priznanje morala kao izvora prava64 odnosno vrhovnog
pravnog načela. Komentatori ističu da će se odredbe ugovora prvenstveno
procjenjivati na osnovu sadržaja normi ugovora i zakona, ali i na osnovu morala,
saglasnosti ugovorenog ponašanja sa dobrim poslovnim običajima, te su moralne
norme dopunski regulativ. Čak i pravni posao koji, u konkretnom slučaju,
tumačenjem pravnih propisa, nije ništav, može postati nedozvoljen i ništav, ako
bi njegovo ispunjenje izazvalo posljedice suprotne načelu savjesnosti i poštenja.
Ni jedna stranka iz sopstvenih nemoralnih postupaka ne može izvlačiti korist. Iz
ove odredbe Opštih uzansi o značenju načela savjesnosti i poštenja sudovi su
izveli čitav spektar moralnih zabrana i dobrih poslovnih običaja, kao što su:
zabrana nelojalnih postupaka i zahtijevanje međusobnog povjerenja i saradnje
učesnika u prometu, zabranu ugovaranja kamatne stope preko 12%, dok se to
propisom ne uredi. U ugovorima prava i obaveze stranaka moraju biti uzajamno
uslovljene i ekvivalentne. Provizija za posredovanje mora se kretati u granicama
koje odgovaraju uloženom trudu i učinjenim troškovima, a ako je nesrazmjerna u
odnosu na obavljeni posao biće sankcionisana ništavošću. Sloboda volje odnosno
sloboda ugovaranja jeste postulat, ali se ne smije koristiti preko granica
uobičajenih normi u poslovanju, te se neće poštovati i zaštititi slobodno izražena
volja, ako iz takve proizilazi ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i
poštenja. Svaka špekulacija je protivna dobrim poslovnim običajima, protivna
načelu savjesnosti i poštenja.65 Iz ovog kratkog podsjećanja vidimo koliki je visok
stepen moralizacije ugovornog prava postizan stvaralačkom primjenom Opšte
uzanse broj 3. Opštih uzansi za promet robom dobrom praksom privrednih
sudova. Tekovine ove sudske prakse ugrađene su u Osnovna načela Zakona o
obligacionim odnosima. Odredba člana 12.,Načelo savjesnosti i poštenja, kao
jedno od osnovnih načela Zakona o obligacionim odnosima nije naslijedilo
vrhovni značaj u Zakonu o obligacionim odnosima kakav je imalo u Opštim
uzansama za promet robom, nego je postalo jedno od načela Zakona odnosno
pozitivnog obligacionog prava. Odredba člana 12. ZOO. glasi:“U zasnivanju
obligacionih odnosa i zasnivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni
pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.“ Paralelno s ovim načelom, uvedena
su, kao posebna načela i posebne odredbe Zakona: Načelo slobode ugovaranja,
odnosno autonomije volje, Zabrana zloupotrebe prava, Načelo jednake
vrijednosti davanja, Zabrana prouzrokovanja štete, Ugovorna odgovornost,
64
65
Ibid., 9.
Ibid 12
70
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
Načelo pažljivog postupanja u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava i dr.
Posebno je izdvojeno, kao načelna odredba, „Primjena dobrih poslovnih
običaja“. Sadržaj glasi: “Učesnici u obligacionim odnosima dužni su u pravnom
prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim običajima. Na obligacione
odnose se primjenjuju uzanse ako su učesnici u obligacionim odnosima ugovorili
njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.“
Kako su moralne norme i dobri poslovni običaji integrisani u ustanovu
javnog poretka najbolje se vidi iz sentence jedne sudske odluke Vrhovnog
privrednog suda koja glasi:“Ako je ugovor u celini ili pojedine njegove odredbe u
suprotnosti sa prinudnim zakonskim propisima ili usvojenim načelima privrednog
prava ili javnim poretkom i interesima privrede uopšte, kao i sa dobrim običajima u
privredi, onda takav ugovor, odnosno takve ugovorne odredbe ne mogu da proizvedu
pravne posledice, odnosno ne mogu da uživaju sudsku zaštitu.“
Inače, javni poredak, dobri običaji i pravila morala su granice slobode
ugovaranja.66Kako u svojoj monografiji o zabranjenim ugovorima izlaže profesor
Perović, poslije prvih šest vjekova vladavine formalizma u rimskom pravu javlja se
pojam „mores“ kao vladajući, opšteprihvaćeni običaji u privatnom i javnom
sektoru antičkog grada Rima. Povreda „mores populi Romani“ je bila istovremeno
i povreda osnova prava odnosno pravnih principa. Čuvar javnog morala bio je
tada cenzor koji je putem javnog i zvaničnog ukora, jedne represivne mjere
ustanovljene od strane magistrata, spriječavao povrede javnih običaja odnosno
javnog morala.67Rimski pravnici su različitim zakonskim sankcijama proglašavali
ništavim zabranjene ugovore: leges perfecte su zakoni koji su zabranjene ugovore
proglašavali ništavim, leges minus quam perfecte su aktere zabranjenih ugovora
kažnjavali ali ne i poništavali i leges imperfecte, koji su zabranjivali ali nisu
poništavali takve ugovore. Vremenom se sve više učvršćivao pojam „boni mores“
kao granica slobode ugovaranja. Povreda „dobrih običaja“ nije samo napad na
pravne principe već i na principe morala.68 Mada rimsko pravo nije poznavalo
pojam „javni poredak“ on se latentno i tamo nalazio s ciljem da spriječi domašaj
individualne volje preko granica utvrđenih osnovnim principima i ustanovama
društvenog poretka.69 Inkorporacija jedne moralne norme u ustanovu javnog
66
Prof. dr Slobodan Perović: Zabranjeni ugovori-u imovinskopravnim odnosima,
Beograd, 1975.
67
Ibid. 8.
68
Ibid., 9.
69
Ibid., 10.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
71
�Dr. sc. Branko Morait
poretka čije prisustvo tada lišava jedan ugovor pravnih efekata dovodi do toga da
povreda te norme više nije praćena samo javnom osudom i grižom svajesti, već i
pravnom sankcijom izraženom u ništavosti ugovora.70Kroz afirmaciju pojma
javnog poretka, javljaju se shvatanja da javni poredak kao skup pravnih propisa i
imperativnih normi treba razdvojiti od dobrih običaja i moralnih imperativa radi
očuvanja pravne sigurnosti. Tako se prema teoriji zabranjenih ugovora zabrane
razlikuju kao zabrane ugovora kojima se vrijeđa zakon ili opšti pravni principi kao
i ugovori koji su suprotni dobrim običajima i koji se nazivaju nemoralnim
ugovorima. Moralne norme koje sankcioniše „narodna svijest“, kada se nađu u
okvirima pojma javnog poretka dobijaju snagu pravne norme tako što je ništav
ugovor protivan moralnim normama. Teškoća je to što se stvaraju uslovi za
pravnu nesigurnost i arbitrarnost prilikom ocjene valjanosti nekog ugovora.71Da
bi se postigla oba cilja, i inkorporacija moralnih imperativa u javni poredak i
pravna sigurnost predloženo je i u Zakonu o obligacionim odnosima usvojeno, da
se primjena javnog poretka u materiji ugovora koncentriše u pravila o
zabranjenosti predmeta i kauze ugovora. Zabranjeni i nemoralni motivi čine
sastavni dio kauze kod dobročinih ugovora, dok se kod teretnih ugovorta to
načelno ne uzima u obzir, izuzev ako je ugovornik znao ili mogao znati za
nedozvoljen motiv svoga saugovornika. To omogućava sudu da zaviri u savjest
ugovarač i da elastičnim metodom procjenjuje dozvoljenost i moralnost
ugovora.72 Tekovine neše najbolje pravne teorije i sudske prakse ugrađene su i u
pozitivno pravo, Zakonom o obligacionim odnosima. „Ugovor koji je protivan
prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav je ako cilj
povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo.“73Odredbom člana 103. stav 4. ZOO
predviđeno je održanje ugovora na snazi ako je zaključenje ugovora zabranjeno
samo jednoj strani, a odgovaraće samo strana koja je prekršila zabranu. Članom
104. stav 1. predviđena je restitucija, a stavom 2. zabrana restitucije nesavjesnoj
strani ili ustupanje restituisane vrijednosti javnom fiskusu. Stavom 3. istog člana
daje se uputa sudu da prilikom odlučivanja vodi računa o savjesnosti ugovarača,
o značaju ugroženog dobra ili interesa, kao i omoralnim shvatanjima. Time se
vodilo računa i o tradicionalnoj maksimi, Nemo auditur propriam turpitudinem
70
Ibid., 158.
Ibid., 159
72
Ibid., 165.; Prof.dr Mihailo Velimirović, Vrlinizacija obligacionog prava, Pravna riječ,
Banja Luka, broj 5/ 2005
73
Član 103. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima
71
72
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
allegans.74 Pravne posljedice ništavih ugovora obuhvatile su u Zakonu o
obligacionim odnosima primjenu pravila Nemo auditur, pravila restitucije,
oduzimanje predmeta u korist trećeg i naknadu štete.75
Domaće pozitivno pravo u Zakonu o obligacionim odnosima postavilo je
za novčane obaveze načelo monetarnog nominalizma. Ako se monetarni
nominalizam tumači kao kogentna, imperativna, norma onda bi unošenje
zaštitnih valorističkih klauzula u ugovor vodilo ka ništavosti takvog ugovora. 76
ZAKLjUČAK
Moral je čovjekovo stečeno svojsvo. Čovjek se ne rađa kao moralan
čovjek, kao što se rađa sa urođenim, prirodnim pravima koja mu se nikako ne
mogu oduzeti. Ako se nasilno i oduzimaju ona se vraćaju stalno iznova u istom
obliku i kapacitetu. Čovjek je moralan ili to nije. Zbir, mnoštvo, pretežan broj
pojedinaca u jednoj društvenoj grupi koji se ponašaju moralno čine moral grupe.
Ali, po prirodi stvari, nema kolektivnog morala, kao što nema ni kolektivne
krivice. Nezamislivo je pripadnike jedne nacije ili religijske grupe označiti kao
moralne ili nemoralne ukoliko oni slijede svoje moralne norme ili moralne
običaje. Moral je odnos pojedinca prema dobru odnosno dobrim običajima.
Pridržavanje pojedinca moralnih običaja je njegov moralni stav i moralno
ponašanje. Mnogo je moralnih prestupa danas, ali, po našem mišljenju,
najrazorniji je korupcija. Ona dovodi do haosa cjelokupni međuljudski saobraćaj
i obesmišljava sve ljudske napore. Moralni kodeksi se pripremaju za sve vrste
profesija, ali se oni nesmetano krše. Moralni kodeks ljekara, profesora, sudija i
drugih časnih profesija u, zapravo, spisak dobrih želja i preporuka. Pitanje je
koliko te dobre zbirke dobrih običaja utiču na svakog 77pripadnika te
profesionalne zajednice ponaosob.
74
Prof.dr Slobodan Perović, Zabranjeni ugovori, 231.; Dr Bogdan Loza, Ugovori
protivni moralu-posljedice njihovog zaključenja i izvršenja, Narodna uprava, broj 7-8,
Godina XI, Sarajevo, 1960.
75
Član 108. ZOO, „Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora“ („Ugovarač koji je
kriv za zaključenje ništavog ugovora odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi
zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za
postojanje uzroka ništavosti.“)
76
Komentar Zakona o obligacionim odnosima, redaktori:prof.dr Borislav T. Blagojević i
prof.dr Vrleta Krulj, „Savremena administracija“, Beograd, prvo izdanje, str. 871.
77
Slobodan Perović, Besede sa Kopaonika., 177.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
73
�Dr. sc. Branko Morait
Bankarske usluge u Bosni i Hercegovini, kao i u regionu našle su se na
tapetu javnosti zbog optužbi da su nepravedne i štetne prema građanima kao
potrošačima. Iznevjereni klijenti pozivaju u pomoć sudove i zakonodavna tijela.
Ugovaranje kredita uz pomoć valutne klauzule u stranoj valuti branioci klijenata
smatraju zloupotrebom prava, jer nisu društveno-ekonomski uslovi takvi da bi se
banke morale štititi da održe načelo monetarnog nominalizma i da vrate onaj broj
novčanih jedinica koji bi odražavao unutrašnju vrijednost datog novca i vraćene
sume od strane klijenta. Pozivaju se i na načelo ravopravnosti strana i načelo
zaštite ekvivalentne razmjene u obligacionim odnosima. Banke se drže principa
da je ugovor zakon za stranke i da valutna klauzula ima dvije oštrice, zavisno od
kretanja kursa strane valute. Radi se o špekulativnoj ulozi valutne klauzule koja
se, kao bumerang, vratila na stranu klijenata. Isto tako se pozivaju na načelo
poštenja i savjesnosti.
S druge strane, zakonodavna intervencija u vidu donošenja propisa o
konverziji kredita u švajcarskim francima u konvertibilne marke, tako što bi
banke bile dužne u roku od 30 dana po stupanju na snagu toga zakona ponuditi
korisnicima kredita nove ugovore o konverziji i reprogramu kredita i izvršiti novi
obračun kredita sa fiksnom kamatnom stopom od 5% na godišnjem nivou. Sve
ove i slične inicijateve su zakašnjele intervencije koje se kose sa ustavnom
zabranom retroaktivnog dejstva propisa, kao i sa ustavnom nadležnošću za
donošenje zakona o obligacionim odnosima. Šansa je davno propuštena da se u
sistemskom zakonu o obligacionim odnosima usklađenim sa direktivama EU
2003. godine donesu dva zakona o obligacionim odnosima. Nacrt ZOO
FBiH/RS od 16. juna 2003.78 projektovao je „potrošački kreditni ugovor“ u
odjeljku 2 (čl. 687-699). Odredba člana 394. Zakona o obligacionim odnosima
propisuje: „Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti
onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što
drugo.“ Prema našem mišljenju, ova načelna odredba je imperativna norma, a
izuzetak od nje mora biti propisan zakonom. Odredba člana 395. Zakona o
obligacionim odnosima, „valuta obaveze“ propisuje: „Ako novčana obaveza,
protivno posebnom saveznom zakonu, glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj
valuti, njeno ispunjenje se može zahtijevati samo u domaćem novcu prema kursu
koji je važio u trenutku nastanka obaveze.“ Valuta obaveze znači valuta u kojoj je
78
Vidi na sajtu: Ruessmann.jura.UNI-SB.DE/BiHPROJECT/DATA/OBLIGACIJE%2016.06.03.
74
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Aktuelnosti moralizacije ugovornog prava
izražena obaveza, odnosno na kuju predmet obligacije glasi. Smisao odredbe člana
395. ZOO je da se osujete špekulacije sa domaćim novcem u kojem se , po
zakonu, izražavaju i izvršavaju novčane obaveze u pravnom prometu. Kada bi se
dozvolilo da se novčana obaveza konvertuje prema paritetu (cijeni) strane valute u
vrijeme dospjelosti odnosno faktičkog plaćanja, to bi značilo da se valutna
klauzula, tj. klauzula kojom se iznos domaćeg novca na koji predmet obligacije
glasi, vezuje za promjene kursa strane valute , smatra punovažnim sastojkom
ugovora i da se shodno tome samo vrši konverzija stranog novca u domaći.
Slijedom ovoga nije nužno za rješavanje nepovoljnog položaja dužnika po
ugovorima o kreditu u švajcarskim francima donositi poseban zakon.79
Podsjećanja radi, propuštena je prilika, još 2003. Godine, da se ova
pitanja detaljnije i pravično urede, u skladu sa evropskim standardima, Zakonom
o obligacionim odnosima.80 Nacrt ZOO, u redakturi profesora Helmuta
Ruessmanna, projektovao je posebne odredbe za „potrošački kreditni ugovor“ u
Odjeljku 2. (čl.687-699). Stranke ovog ugovora su: davalac kredita (preduzetnik)
i potrošač. Ovaj propis se ne primjenjuje na započinjanje obrtničke ili samostalne
profesionalne djelatnosti preko 100.000 KM iznosa kredita. Forma ugovora je
pismena i ugovor sadrži: netto iznos kredita, ukupni iznos svih obročnih plaćanja,
način otplate i način prestanka ugovora, kamatnu stopu i troškove kredita, uslove
pod kojima se mogu mijenjati faktori koji određuju cijenu, troškove osiguranja i
obazbjeđenja. Nepoštovanje forme i sadržaja ugovora zaštićeno je sankcijom
ništavosti. Potrošač ima pravo na opoziv izjave o pristupanju ugovoru. Davalac
kredita može zahtijevati naknadu štete samo do visine zakonske kamatne stope.
Regulisano je i raskidanje od strane davaoca kredita i prijevremeno plaćanje od
strane potrošača.
U pokušajima uređivanja ovog pitanja treba spomenutu Zakon o zaštiti
korisnika finansijskih usluga FBiH81. Ovim zakonom uređuju se prava korisnikapotrošača finansijskih usluga. Definišu se finansijske usluge kao bankarske usluge,
usluge mikrokreditiranja i usluge finansijskog lizinga. Ugovor o kreditu ima
značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi. Značajna je
79
Prijedlog zakona o konverziji kredita u švicarskim francima u konvertibilne marke
Maria Karamatića, izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH
80
Nacrt ZOO FBiH/RS od 16.juna 2003. Godine (Ruessmann.jura.UNI-SB:DE/BiHPROJECT/DATA/OBLIGACIJE%2016.06.03.)
81
“Službene novine FBiH”, broj 31/2014
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
75
�Dr. sc. Branko Morait
odredba člana 5. ovog zakona po kojoj su davaoci finansijskih usluga dužni
osigurati zaštitu prava i interesa korisnika donošenjem i dosljednom primjenom
opštih uslova poslovanja i drugih internih akata, koji moraju biti usklađeni s
propisima i zasnovani na dobrim poslovnim običajima i pravičnom odnosu
prema korisniku, što obuhvata set prava: -pravo na ravnopravan status, -zaštitu od
diskriminacije, -informisanje, -određenost ili odredivost ugovorenih obaveza, kao
i -pravo na prigovor i obeštećenje, u svim fazama odnosa davaoca sa korisnikom.
Zaštitu žiranata, post festum, ponudio je i Zakon o zaštiti žiranata u
FBiH.82 Najzad, 10.11.2015. godine Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH
usvojio je dopune Zakona o zaštiti potrošača, koje je predložio Savjet ministara
BiH, a kojim je propisano da kredit ne može biti indeksiran ni u jednoj drugoj
valuti osim u EURU.
Sve ove zakonske mjere dolaze post festum, a sudovi sude prema stanju
materijalnog prava u trenutku nastanka odnosa. Deficitarnost moralnih obzira
kod ugovaranja finansijskih usluga od strane davaoca (preduzetnika) prema
korisniku (potrošaču), sudovi moraju cijeniti i sankcionisati utvrđujući odnos
ugovornih obligacija prema ustanovi javnog poretka, posebno dobrim običajima
(bona mores).
82
“Službene novine FBiH“, broj 100/2013
76
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�IZVORNI NAUČNI RAD
Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
Information Requirements as a Mechanism of Protection of
Financial Services Users - Advantages and Limitations
Dr. sc. Anita Petrović
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli, docentica
anita.petrovic@untz.ba
Sažetak: U radu se analizira institut obaveze
informiranja kao jednog od instrumenata zaštite
kreiranog u europskom pravu zaštite potrošača. Kao
rezultat obaveze usklađivanja domaćih propisa sa
ascquisom isti zauzima značajno mjesto u novom
Zakonu o zaštiti korisnika financijskih usluga u Fedarciji
BiH, budući da Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o
potrošačkom kreditu počiva na informacijskom pristupu,
koji polazi od pretpostavke da samo informiran potrošač
može učiniti informiran izbor i donijeti odgovornu
financijsku odluku. Ovaj pristup slijedi domaći
zakonodavac u smislu sveobuhvatne, standardizirane i
vrlo iscrpne regulacije dužnosti informiranja korisnika u
predugovornom stadiju, prilikom sklapanja i za vrijeme
trajanja ugovornog odnosa. Svrha ovog instrumenta jeste
ojačati položaj korisnika, popuniti informacijski jaz i
učiniti ga ravnopravnom ugovornom stranom, jer zbog
bestjelesne prirode financijskih usluga jedino što korisniku
stoji na raspolaganju jesu informacije. No, osim toga on
ima i širu ulogu a to je očuvanje stabilnosti financijskog
sektora putem realizacije načela odgovornog zaduživanja
i prevencije prezaduženosti.Zadatak ovog rada jeste
kritički razmotriti odredbe Zakona o zaštiti korisnika
financijskih usluga kojima se regulira obaveza
informiranja, te slijedom toga ukazati na prednosti i
nedostatke novih rješenja imajući u vidu problem
financijske pismenosti s kojim se suočava veliki broj
korisnika.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: obaveza
informiranja, financijske usluge,
potrošač, financijska pismenost
JEL klasifikacija: K19, K22
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16313
Historija članka:
Dostavljen: 03.12.2015.
Recenziran: 05.02.2016.
Prihvaćen: 08.02.2016.
77
�Dr. sc. Anita Petrović
Summary: This paper analyzes the information
obligations as one of the instruments of consumer
protection created in European consumer law. As a result
of the fulfullment obligation of approximation of laws
with ascquis, this instrument takes a important place in
the new Act on the Protection of Financial Services Users
in Fedaration Bosnia and Herzegovina. Directive
2008/48/EC on cosumer credit agreements is based on the
information approach, which assumes that only the
informed consumer can make an informed choice and
make responsible financial decisions. This approach
follows the domestic legislature in terms of a
comprehensive, standardized and highly detailed
regulation of obligations to inform users at the precontractual stage and once the contract has been
concluded. The purpose of this instrument is to empower
financial services user, to fill the information gap and
make him more equl to counterparty, because of
intangibile nature of financial service everithing that
consumer has is information. But other than that this
instrument has a broader role and that is to preserve
stability of financial sector as it enables the
implementation of the principles of responsible borrowing
and preventing over-indebtedness. The aim of this paper
is to critically examine the provisions of the Act on the
Protection of Financial Services Users, which regulates the
obligation to inform, and consequently point to the
advantages and disadvantages of new solutions in view of
the financial literacy problem faced by a large number of
users.
78
Keywords: obligation to inform,
financial services, consumer, financial
literacy
JEL Classification: K19, K22
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16313
Article History:
Submitted: 03.12.2015.
Reviewed: 05.02.2016.
Accepted: 08.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
UVOD
Financijsko tržište je segmentirano i sastoji se od tržišta novca, tržišta
kapitala, deviznog tržišta, hipotekarnog tržišta i tržišta financijskih derivata. Sa
aspekta fizičke osobe, korisnika ili potrošača većina ovih segmenata ostaje
potpuno izvan područja aktivnog sudjelovanja kao i značajan broj financijskih
usluga koje se pružaju na istim. Financijske usluge kao lepeza „proizvoda“ koje
nude razne financijske institucije, poput banaka, mikrokreditnih organizacija,
društava za osiguranje, leasing društava, berzi, investicijskih fondova i sl., mogu se
generalno klasificirati na: bankarske usluge, usluge investiranja i usluge
osiguranja. Novi Zakon o zaštiti korisnika financijskih usluga Federacije BiH1
(dalje: Zakon) svojim poljem primjene obuhvaća bankarske usluge, usluge
mikrokreditiranja, financijski leasing, kao i posebne financijske pogodbe, s tim da
se sve one mogu podvesti pod jedan opći, generički pojam, a to je potrošački kredit
koji obuhvaća razne financijske aranžmane gdje se kao ugovorna strana javlja
potrošač, što je u skladu sa Direktivom 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom
kreditu.2
Od svih financijskih usluga među fizičkim osobama najzastupljenije su
bankarske usluge3 i to kreditnog karaktera, a među financijskim posrednicima
potpunu dominaciju imaju banke, zbog čega su financijska tržišta u tranzicijskim
zemljama dominantno bankocentrična. Ostali financijski sektori su nedovoljno
razvijeni i potpuno marginalizirani kako po pitanju pravne regulacije tako i po
oskudnim financijskim instrumentima koji se nude.
1
„Sl. novine FBiH“, 31/14.
Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2008 on
credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC, OJ 2008, L
133/66, prema čl. 3., sl. c) “ugovor o kreditu“ je ugovor kojim davatelj kredita odobrava ili
obećava odobriti kredit potrošaču u obliku odgode plaćanja, zajma ili neke druge slične
financijske pomoći, s izuzetkom ugovora o trajnom pružanju usluga ili isporuci robe iste vrste,
koje potrošač tijekom trajanja pružanja usluge ili isporuke robe plaća u obrocima.
3
Istraživanje u Special Eurobarometer 737 provedeno među građanima 27 zemalja
članica EU vezano za korištenje financijskih usluga pokazalo je da oko 90% ispitanika
koristi neku financijsku uslugu. Od toga najveći broj ispitanika ima bankovni račun
(84%), nakon čega slijede usluge osiguranja (51%), zatim kreditne kartice (40%), životno
osiguranje (31%), hipotekarni kredit (19%) i dr.
2
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
79
�Dr. sc. Anita Petrović
Spektar financijskih usluga primjenom elektronskih kanala distribucije,
gotovo preko noći je „buknuo“ što je u jednu ruku donijelo niz pogodnosti i
olakšica, ali i sofisticirao što je otvorilo pitanje zaštite korisnika. Korisnici imaju
priliku bez obzira na vrijeme i mjesto obavljati razne financijske transakcije,
elektronsko bankarstvo (net-banking) napravilo je revoluciju u pogledu vrsta i
dostupnosti usluga te nižih naknada u odnosu na fizičko bankarstvo. No, bez
obzira na prednosti on-line kanala distribucije i dalje je među potrošačima ipak
najzastupljenija direktna (face-to-face) kupovina financijskih proizvoda od samih
davatelja (Special Eurobarometer 737, 2012).
Financijske usluge se kroje po mjeri korisnika, tako da se može govoriti o
personaliziranim proizvodima koji trebaju u potpunosti zadovoljiti suvremene
potrebe i interese svakog pojedinca. Korisnici uživaju pogodnosti koje im nudi
financijsko tržište i skoro je nemoguće naći osobu koja nije korisnik neke od
bazičnih bankarskih usluga, čak i oni najsiromašniji trebaju imati otvoren tekući
račun kako bi primali novčanu pomoć (Misita, 2008). U današnjem svijetu
pristup financijskim uslugama nužan je gotovo kao i pristup namirnicama za
domaćinstvo, a integrirano financijsko tržište EU bilježi oko 150 mil. novih
korisnika svake godine. Od svih financijskih, bankarskih usluga najprofitabilnija i
samim tim u ponudi najzastupljnija usluga jeste upravo potrošački kredit (Rose
and Hudgins, 2005). Svaki pojedinac tijekom života, prije ili kasnije, dođe u
situaciju da posegne za ovim oblikom financijske injekcije.4 Potrošački kredit
javlja se u različitim oblicima od tradicionalnih gotovinskih, nenamjenskih i
namjenskih kredita, zatim kreditiranja sistemom financirane prodaje gdje se u
ulozi kreditor pored banke može javiti i trgovac, do modernih varijanti i kod
potrošača najzastupljenijih dozvoljeno/nedozvoljeno prekoračenje po tekućem
4
Studija o funkcioniranju tržišta potrošačkog kredita u Europi pokazala je da je na kraju
2011. godine ukupna vrijednost potrošačkih kredita u EU iznosila je 1.041 milijardi €,
što iznosi 8,2% BDP EU. Međutim, ukupna vrijednost potrošačkih kredita smanjila se za
5% zbog financijske krize 2007. godine, kada bi dosegla svoj vrhunac i iznosila 1.080
milijardi €. Također, mjera u kojoj se potrošači oslanjaju na kredite za financiranje
svakodnevne potrošnje, može se definirati kao omjer između novopodignutih kredita i
ukupnih izdataka za potrošnju. Ukoliko iznosi kredita koje potrošači otplate premaše
iznos novopodignutih kredita, taj omjer može biti negativan i ukazivati na činjenicu da su
potrošači umanjili nepodmireni iznos svog duga. Kao posljedica financijske krize,
kućanstva smanjuju svoje dugove po potrošačkim kreditima, kreditori su postrožili
kriterije za davanje kredita, a nepodmireni dug po potrošačkim kreditima pao je s 9.1 %
BDP u 2009. godini na 8.2 % na kraju 2011. godine.
80
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
računu, revolving kredit (kreditne kartice, platne kartice), financijskog leasinga s
opcijom kupnje i sl.
Krediti plasirani stanovništvu čine više od polovine ukupnih kredita
bankarskog sektora što govori da se radi o najprodavanijoj financijskoj usluzi i
kod nas (Centralna banka Bosne i Hercegovine, 2014). Posebna kreditna
ekspanizija u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH) zabilježena je u razdoblju od 2003.
do 2008. godine kada je kreditni volumen u sektoru domaćinstava pred kraj
2008. godine iznosio čak 26% GDP, iako su krediti plasirani po znatnoj višoj
kamatnoj stopi u odnosu na eurozonu (World Bank, 2011). I sami korisnici su u
velikoj mjeri nepromišljeno i bez dostatnog razumijevanja obaveza i rizika koje
preuzimaju, podizali kredite i tako povećali svoju potrošačku moć i životni
standard, ali daleko iznad svojih objektivnih mogućnosti. Situacija je kulminirala
u razdoblju recesije kada se veliki broj korisnika suočio s rizicima vezanim za
promjenjivu kamatnu stopu i stranu valutu, što je impliciralo poteškoćama u
izmirivanju zaduženja. Zatim je uslijedio „domino efekat“ jer su kao instrument
osiguranja kredita redovno korišteni jemci, i kada dužnik više nije mogao
izmirivati vlastitu obavezu, kreditori su aktivirali jemce koji su sada nosili teret
tuđih i vlastitih anuiteta. Ovakvo financijsko opterećenje teško da je itko mogao
izmirivati iz redovnog mjesečnog dohotka, što je pogodovalo povećanju broja
neurednih, nenaplativih kredita. Da situacija bude dodatno otežana, fizičke osobe
kojima su banke uskratile kreditiranje, alternativni izvor financiranja još jedno
vrijeme pronašle su u mikrokreditnom sektoru, koji je po znatno liberalnijim
uvjetima, ali zato po skupljoj cijeni plasirao kredite fizičkim osobama. Ovakvo
kreditiranje samo je pogodovalo (pre)zaduženosti korisnika, kredit koji je stvorio
lažnu sliku prosperiteta sada je korisnike doveo u tešku egzistencijalnu situaciju.
Još uvijek se osjete negativne posljedice, što je nametnulo pitanje kako izliječiti
postojeće stanje i djelovati za ubuduće.
Reakcija na prethodno opisano bila je opsežna normativna regulacija
sektora financijskih usluga gdje se kao centralna figura javlja fizička osoba. Status
korisnika financijskih usluga u Republici Srpskoj (dalje: RS) reguliran je
izmjenama i dopunama postojećih propisa kojima se uređuje poslovanje banaka i
mikrokreditnih organizacija.5 Suprotan pristup imao je zakonodavac u Federaciji
5
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske
(„Sl. glasnik RS“, 40/11); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
81
�Dr. sc. Anita Petrović
BiH, koji se odlučio na donošenje lex specialis propisa odnosno Zakona o zaštiti
korisnika financijskih usluga FBiH. Novi Zakon rezultat je implementacije
Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, te djelomično Direktive
93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama,6 Direktive 2005/29/EZ o
nepoštenoj poslovnoj praksi7 i Direktive 2006/114/EZ o obmanjujućem i
komparativnom oglašavanju.8 Još jedna, u praksi vrlo sporna, normativna reakcija
jeste i Zakon o zaštiti žiranata u FBiH9 gdje je intencija zakonodavca usmjerena
na poboljšanje položaja fizičkih osoba jemaca (Bikić, 2014). Prije pomenutih
propisa pružanje financijskih usluga bilo je u rukama samih davatelja koji su
autonomnom regulacijom podrobnije uređivali odnose sa potrošačima, bez obzira
na činjenicu što je oblast potrošačkog kredita od 2006. godine uređena Zakonom
o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (dalje: ZZP BiH).10 Kreditni odnosi s
potrošačima uređivani su i rješavani u skladu sa općim propisima obligacionog
prava, koji nemaju naročitu zaštitnu funkciju kada su u pitanju fizičke osobe.
Novim legislativni pristupom želi se osigurati striktno poštivanje propisa kojima
se štite prava potrošača, odnosno spriječiti ignoriranje kao što je to bio slučaj sa
ZZP BiH, jedan od efikasnih mehanizama je nadzor nad primjenom Zakona od
strane regulatornog tijela kao što je Agencija za bankarstvo FBiH.
1. Tko su korisnici financijskih usluga?
U ulozi korisnika financijskih usluga javljaju najrazličitiji subjekti, ipak
akcent se stavlja na fizičke osobe koje se prema odredbama brojnih direktiva
Srpske („Sl. glasnik RS“, 116/11); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
mikrokreditnim organizacijama („Sl. glasnik RS“, 116/11)
6
Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, OJ L 1993
95/29
7
Directive 2005/29/EC of the European Parliament and of the Council concerning unfair
business-to-consumer commercial practices in the internal market and amending Council
Directive 84/450/EEC, Directives 97/7/EC, 98/27/EC and 2002/65/EC of the European
Parliament and of the Council and Regulation (EC) No 2006/2004 of the European
Parliament and of the Council, OJ 2005, L 149/22
8
Directive 2006/114/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December
2006 concerning misleading and comparative advertising, OJ L 376/21
9
„Sl. novine FBiH“, 100/13
10
„Sl. glasnik BiH“, 25/06
82
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
smatraju potrošačima.11 No, i svi potrošači nemaju isti status, pa se sasvim
opravdano postavlja pitanje tko su potrošači ili bolje rečeno korisnici financijskih
usluga?
Ne može se tako izjednačiti deponent štednog uloga a vista, uobičajeni
korisnik tekućeg računa, korisnik potrošačkog kredita, nositelj police osiguranja i
sl., sa primjerice investitorom koji trguje vrijednosnim papira na tržištu kapitala,
zatim osobom koja raspolaže viškom novca pa prihod ostvaruje isključivo
kamatom, kupcem složenijih bankarskih proizvoda i sl., mada se i one tretiraju
kao potrošači (Čulinović-Herc, 2005). Često se ističe da su investitori prije dio
proizvodnog dijela lanca nego potrošačkog i samim time da je njihova
gospodarska uloga različita od one potrošačke (Cartwright, 2001). Okvir slike
potrošača bolje pristaje fizičkoj osobi koja je u zajmovnoj potrebi od one koja
raspolaže viškom novca, makar se i potonja smatra potrošačem. To znači da i sam
pojam korisnik financijskih usluga nije jednoznačan i obuhvaća široku lepezu
različitih subjekata, ipak sve se mogu svesti pod zajednički nazivnik, a to je da se
radi o fizičkoj osobi koja u financijske aranžmane stupa u svrhu koja je izvan
njezine profesionalne ili poslovne djelatnosti.12 Potrošač djeluje s ciljem
zadovoljenja osobnih, nekomercijalnih potreba, ne raspolaže ekonomskom i
financijskom snagom, stručnim znanjima i informacijama koje na pretek ima
suprotna strana. Potreba za zaštitom, dakle, u osnovi proizlazi iz neravnoteže
snaga, informacija i resursa između potrošača i trgovaca, koja potrošače dovodi u
nepovoljniji položaj i daje im status slabije ugovorne strane (Hondius, 2004).
Na ovom tragu je definiran korisnik financijske usluge u novom Zakonu,
dakle to je „fizička osoba koja koristi ili je koristila financijske usluge, ili se davatelju
financijskih usluga obratila radi korištenja tih usluga, a financijske usluge koristi u
11
Direktiva 2011/83/EU o pravima potrošača (Directive 2011/83/EU of the European
Parliament and of the Council on consumer rights, amending Council Directive 93/13/EEC
and Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council and repealing
Council Directive 85/577/EEC and Directive 97/7/EC of the European Parliament and of
the Council, 25 October 2011, OJ [2011] L 304/64, 22 November 2011) kao između
ostalog i prethodne direktive iz ove generacije donosi tzv. standardnu definiciju pojma
potrošač, to je „svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom djeluje
u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne
djelatnosti“ (čl. 2. st. 1. t. 1).
12
Čl. 3., sl. a) Direktive 2008/48/EZ „potrošač” znači fizička osoba koja u transakcijama
obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
83
�Dr. sc. Anita Petrović
svrhe koje nisu namijenjene njenoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti“ (čl.
2., t. 10). Prihvaćen je uži pristup gdje se svojstvo korisnika financijske usluge
(potrošača) priznaje samo fizičkim osobama, međutim to svojstvo ne priznaje se
pravnim osobama a koje se često nalaze u tipičnoj potrošačkoj poziciji naspram
daleko moćnijih financijskih institucija, npr. mali i srednji poduzetnici (SMEs),
neprofitna udruženja, fondacije i sl. No, ako se uzme u obzir ratio legis instituta
zaštite potrošača, vidi se da je i ovim subjektima ponekad potrebno pružiti isti
intenzitet zaštite kao i individualnim potrošačima, jer i oni pate od imperfektnog
dejstva tržišta.
Ekonomsko objašnjenje pravne regulacije B2C odnosa i samim tim
zadiranja u tržišni mehanizam u cilju uspostavljanja fair odnosa temelji se na
informacijskoj asimetriji, odnosno deficitu informacija na strani potrošača koje su
odlučujuće za sklapanje i ispunjenje ugovora (Hadfield, Howse and Trebilcock,
1998). Sasvim je očito da potrošači često nisu uopće ili nisu adekvatno
informirani o usluzi koju pribavljaju, uvjetima korištenja, financijskim efektima,
cijeni koštanja, posljedicama i sl., što onemogućava donošenje informirane odluke
da li uopće stupiti u određeni financijski odnos. No, s druge strane potrošači su
heterogena, a ne homogena skupina, neki su relativno dobro informirani,
razumno pažljivi te iskusni kada je u pitanju korištenje financijskih usluga.
Ovakva slika potrošača stvorena je u praksi Suda pravde Europske unije (Court of
Justice of the European Union, CJEU) uvođenjem koncepta prosječnog potrošača
(avarage consumer), to je „dobro informiran, pažljiv i obazriv“ korisnik dobara i
usluga koje se nude na jedinstvenom tržištu.13 Prosječan potrošač je pravni
standard koji je mjerilo u svakom pojedinom slučaju, gdje se traži odgovor na
pitanje kako bi neku informaciju protumačio prosječni potrošač. Sud pravde
prilikom tumačenja spornih propisa prava EU vodi se konceptom pažljivog i
mudrog potrošača (reasonably circumspect test). Koncept prosječnog potrošača
prihvaćen je i u europskim direktivama nove generacije, gdje se kao lijek za
informacijsku asimetriju cijela poglavlja koncentriraju na obavezu sveobuhvatnog
informiranja potrošača. Dužnost objavljivanja informacija (disclosure of
information) postoji već prilikom oglašavanja proizvoda usluga, zatim se nastavlja
u predugovornom stadiju i prilikom zaključenja ugovora, ali postoji i nakon što je
13
Vidi Case 210/96 Gut Springenheide [1998] ECR I–465, par. 31-32; Case 470/93 Mars
[1995] ECR I–1923, par. 24; Yves Rocher [1993] ECR I–2361, Schott-Zwiesel [1994]
ECR I–3879, Sektkellerei Kessler [1999] ECR I–513, Lancaster [2000] ECR I–117,
Cidrerie Ruwet [2000] ECR I–8749.
84
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
ugovor zaključen. Također, u literaturi se za prosječnog potrošača koji raspolaže
prethodno utvrđenim atributima koriste još i izrazi samouvjereni potrošač
(confident consumer) ili osnaženi potrošač (empowered consumer) (Wilhelmsson,
2004; Stuyck, 2007).
Drugi potrošači su neiskusni, manipulirani, lakovjerni, tako da se u
literaturi pod utjecajem Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi i
odluka Suda pravde14 etablirao pojam ranjivi potrošač (vulnerable consumer). To su
potrošači koji su prepoznati kao posebna skupina, a koji su iz različitih razloga u
posebnom društvenom stanju ugroženosti. Određene skupine potrošača su
ranjivije od drugih zbog primjerice svog neiskustva, neobrazovanosti, starosti,
mladosti, slabog imovnog stanja, lošeg zdravstvenog stanja i sl., tako da su ovi
potrošači pretežno isključeni sa financijskog tržišta ili im je pristup znatno
ograničen (Cartwright, 2011). Koncept ranjivog potrošača javlja se kao pandam
konceptu prosječnog potrošača. Ipak, ne smije se zanemariti činjenica da su svi
potrošači s vremena na vrijeme u određenim situacijama ranjivi pojedinci. I
prosječan potrošač može biti ranjiv kao i to da ranjiv potrošač može biti
prosječan. Često pojedinac treba zaštitu ne zato što pripada određenoj skupini,
već zato što se nađe u određenoj životnoj prilici. Što znači da se većina potrošača
vjerojatno nalazi negdje između prethodne dvije kategorije, a okolnosti su te koje
određuje u kojoj mjeri će potrošač biti ranjiv (Wilhelmsson, 2007).
To je najbolje evidentno kada se radi o financijskim uslugama, na prvom
mjestu zbog poteškoća s kojima se potrošači susreću u prikupljanju podataka
potrebnih za donošenje odgovorne odluke o pribavljanju financijske usluge.
Problem prikupljanja podataka u velikoj mjeri je eliminiran propisivanjem
dužnosti informiranja i uvođenjem standardiziranih informativnih obrazaca, s tim
što se sada otkriva novi problem a to je sposobnost razumijevanja i poznavanja
složenih financijskih pojmova i koncepata, što se označava kao financijska
pismenost (Fox and Bartholomae, 2008; Mak, 2012). Ako potrošač ne razumije
prikupljene informacije one mu ništa i ne znače, njemu je potrebno stručno
14
Ovdje posebno treba istaći odluku Suda pravde u slučaju Buet, gdje je napravljena
razlika između pojedinih skupina potrošača s obzirom na njihovo formalno obrazovanje
C 382/87 R. Buet and Educational Business Services SARL v Ministere Public, ECR 1989,
I-1235, zatim Konsumentombudsmannen [2001] ECR I–1795, Joined Cases C–1/90 &
176/90 Aragonesa de Publicidad Exterior, [1991] ECR I–4151.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
85
�Dr. sc. Anita Petrović
znanje da iste analizira te na temelju toga procijeni rizik i donese informiranu
odluku.
2. Zašto korisnici financijskih usluga trebaju posebnu zaštitu?
Liberalizacija financijskog tržišta donijela je visok stupanj kompetitivnost
među davateljima što je značajno utjecalo na opseg, kvalitet i cijenu usluga, te
istovremeno prisililo davatelje da uzmu veoma aktivnu ulogu kada je u pitanju
pronalazak novih klijenata. Upravo tu se javlja potreba za dodatnom pravnom
regulacijom i zadiranjem u inter partes odnos između korisnika i davatelja
financijske usluge normama mandatorne prirode o zaštiti potrošača. Ovo s ciljem
uspostavljanja objektivne ugovorne ravnoteže u pravima i obavezama između
ugovarača, budući da se potrošač po svojim notornim odrednicama smatra
neiskusnijom i slabijom stranom. Sud pravde je također mnogo puta zauzeo stav
da je potrošač slabija ugovorna strana, kako u pogledu ekonomske i financijske
moći tako i u pogledu znanja kojim raspolaže u vezi sa zaključenjem ugovora, ali i
funkcioniranjem tržišta uopće.15
Zašto korisnici financijskih usluga trebaju povećanu zaštitu pitanje je na
koje se ne može dati jedinstven odgovor jer mnogo faktora utječe na to. U prvom
redu jeste način sklapanja ugovora o financijskim uslugama, jer se radi o
formularnim, adhezionim ugovorima gdje ekonomski jača strana nudi unaprijed
definirane ugovorne klauzule izvedene iz općih uvjeta poslovanja o kojima druga
strana, pristupnik ne može pregovarati i prilagoditi ih svojim potrebama (Wilson,
1965; Vilus, 1976). Evidentan je dakle izostanak pregovaračke moći pristupnika,
zbog čega isti biva izložen dejstvu nepravednih klauzula, koje ga ili lišavaju onih
prava koja mu u skladu s dispozitivnim normama pripadaju, ili mu nameću više
obaveza (Misita i Grbo, 2011; Baretić, 2004; Petrić, 2002). Potrošač, kao
ekonomski slabija strana, mada ne sudjeluje u oblikovanju sadržaja ugovora,
istom često svjesno pristupa iz razloga neophodnosti jer je to ponekad jedini
15
Vidi Case 40/08 Asturcom Telecomunicaciones [2009] ECR I-9579 (par. 29), povezani
slučajevi Case 240/98 i Case 244/98 Océano Grupo Editorial and Salvat Editores [2000]
ECR I-4941, (par. 25.), Case 168/05 Mostaza Claro [2006] ECR I-10421, (par. 36.),
Case 243/08 Pannon [2009] ECR I-4713 (par. 22.), Case 180/06 Renate Ilsinger v.
Martin Dreschers [2009] ECR I-3961 (par. 41), Case 27/02 Engler [2005] ECR I- 481
(par. 39), povezani slučajevi Case 585/08 i Case 144/09 Peter Pammer v. Reederei Karl
Schlüter GmbH & Co KG i Hotel Alpenhof GesmbH v. Oliver Heller [2010] ECR I0000, Case C-96/00 Gabriel [2002] ECR I-6367 (par. 34).
86
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
način da se zaključi željeni ugovor. Nadalje, u većini slučajeva potrošači nisu u
mogućnosti razumjeti odredbe ugovora kojima pristupaju što je posebno
naglašeno kod financijskih usluga. Iz tog razloga ili iz nepažnje potrošači rijetko
čitaju odredbe koje prihvaćaju, no ukoliko ih i čitaju u pravilu istim ne
prigovaraju, jer veoma naivno vjeruju da će se stipulant držati datih obećanja,
odnosno da će ispuniti obavezu onako kako glasi (Lando, 2000).
Navedeni problemi prepoznati su od strane domaćeg zakonodavca, tako
da Zakon donosi određene i to vrlo značajne novine kada su u pitanju opći uvjeti
poslovanja. Pored obaveze usklađenosti općih uvjeta sa kogentnim propisima i
obaveze publiciteta u čl. 9., st. 2. Zakon propisuje da je „općim uvjetima
poslovanja davatelj financijske usluge dužan osigurati primjenu dobrih poslovnih
običaja, dobru poslovnu praksu i fer odnos prema korisniku, kao i usklađenost ovih
uvjeta sa propisima.“ Što znači da opći uvjeti ne smiju biti izvor neravnoteže u
pravima i obavezama stranaka, bez obzira na to što je ova apstraktna pravila
unaprijed pripremila jedna strana. Navedeni zahtjevi imaju za cilj da se u općim
uvjetima poslovanja izbjegnu odredbe koje se mogu smatrati nepravičnim, a to su
one koje stvaraju značajnu nejednakost između prava i obaveza ugovornih strana
na štetu potrošača i koje su u suprotnosti s principom poštenja, savjesti i dobrim
poslovnim običajima (čl. 10. Zakona). Međutim, da bi se zaista eliminirao
nepravičan sadržaj iz općih uvjeta poslovanja nužno je podvrgnuti ih neovisnoj
prethodnoj kontroli, kojom se treba ustanoviti da su autonomni akti davatelja
prije njihove objave i primjene usklađeni sa imperativnim propisima. S tim u vezi
po prvi put uspostavlja se mehanizam nadzora sadržaja (ali i razumljivosti i
dostupnosti) općih uvjeta poslovanja od strane Agencije za bankarstvo FBiH16 što
ima za posljedicu ukidanje diskrecijskih ovlasti davatelja u odnosima sa
korisnicima, eliminaciju nepravičnih ugovornih klauzula i stvaranje ujednačene
poslovne prakse standardnih ugovora.
16
Čl. 9., st. 3. Zakona. Ovo je značajna novela koja treba osigurati da se financijske
institucije stvarno i pridržavaju slova Zakona, a praksa je, nažalost, pokazala da davatelji
financijskih usluga bolje poštuju podzakonske akte specijalizirane agencije nadležne za
njihovo osnivanje i poslovanje, nego što se pridržavaju imperativnih odredbi pojedinih
zakona (ovdje se prvenstveno misli na nepoštivanje ZZP BiH!). Tako, da je Agencija za
bankarstvo FBiH u kratkom roku nakon stupanja na snagu Zakona donijela Odluku o
minimalnim zahtjevima u pogledu sadržaja, razumljivosti i dostupnosti općih i posebnih
uslova poslovanja davatelja financijskih usluga („Sl. novine FBiH“, 62/14).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
87
�Dr. sc. Anita Petrović
Općepoznato je da financijske institucije kreiraju svoje ponude radi
stjecanja profita, dok potrošač kada pristupa financijskoj usluzi često je uvjetovan
stanjem materijalne potrebe što dodatno slabi njegov status. No, iluzija je da svi
potrošači imaju potpun i jednak pristup svim financijskim uslugama, mnoge
bankarske usluge smatraju se neprimjerene potrošačima s niskim primanjima.
Uvjeti odobravanja kredita definirani od strane poslovnih banaka postavljeni su
često vrlo strogo, tako uzimajući u obzir trenutne prilike i situaciju na
financijskom tržištu, kredit faktično mogu dobiti samo oni potrošači kojima
kredit gotovo da i ne treba. Financijske institucije vode kreditnu povijest svojih
klijenata, a informacije o zaduženjima i urednosti ispunjenja obaveze međusobno
razmjenjuju što im omogućava da identificiraju visokorizične potrošače, te iste
eliminiraju iz sistema pružanja usluga. Takvi potrošači nisu poželjni klijenti
financijskih institucija i neminovno ostaju uskraćeni za ostvarivanje vlastitih
financijskih interesa (Verstraeten and Van den Poel, 2005). Potrošači vrlo često
pristaju i na nepovoljne kreditne ponude, sretni zbog činjenice da im uopće
netko hoće dati kredit. Puno je primjera u domaćoj praksi da potrošači lošeg
financijskog boniteta budući da nisu imali pristup povoljnijim bankarskim
kreditma, veoma skupe kredite su podizali kod mikrokreditnih organizacija i tako
još više zapadali u dužničku krizu. Sklapanje nepovoljnih kreditnih poslova
uvjetovano je prvenstveno teškim socijalnim stanjem i u biti nije bilo rezultat
deficita informacija o povoljnosti kreditnih ponuda. Stoga je još važnije postići
pravičan tretman korisnika od strane davatelja financijskih usluga, koji
uvažavajući problem informacijske asimetrije, bi se trebali dosljedno pridržavati
načela odgovornog odobravanja kredita, a paralelno s tim raditi i na financijskom
prosvjećivanju korisnika.
Jedan od faktora koji se vezuje za financijske usluge jeste i vremenska
odrednica, jer se pretežno radi o trajnim ugovorima, što može donijeti niz rizika
od nastupanja nepredviđenih životnih okolnosti poput gubitka posla, bolesti,
razvoda, smanjenja dohotka i sl, ali i rizici svjojstveni novčanim obavezama.
Protek vremena kad su u pitanju financijske usluge može djelovati veoma
destruktivno, jer potrošači na početku ne mogu pravilno procijeniti prave
troškove i rizike financijske usluge koji se mogu pojaviti puno godina kasnije.
Nikako se ne smije zanemariti činjenica da potrošači samo povremeno sklapaju
ugovore o financijskim uslugama, zato i nemaju dovoljno financijskog znanja i
iskustva, a istraživanja pokazuju da su veoma inertni kada je u pitanju kupovina
novih financijskih proizvoda (Special Eurobarometer 737, 2012). Prikupljanje
potrebnih informacija doživljavaju kao dugotrajan i skup proces i zato se u njega
88
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
većinom i ne upuštaju, pa i onda kada su im informacije servirane od strane
davatelja financijskih usluga ne znaju ih adekvatno analizirati i iskoristiti u smislu
donošenja odgovorne odluke.
3. Dužnost informiranja korisnika u svjetlu Direktive 2008/48/EZ i
novog Zakona
3.1. Informiranje kao instrument zaštite
Sasvim je očito da korisnici i davatelji financijskih usluga stupaju s
različitih pregovaračkih pozicija, isto tako evidentno je da davatelj kao
profesionalac raspolaže posebnim sposobnostima, znanjem i vještinama, a
sklapanje određenih vrsta ugovora ulazi u domen njegove djelatnosti. Nasuprot
tome, korisnik kao ekonomski slabija, a samim tim i neiskusnija i lošije
informirana strana, nema uvijek potrebna stručna znanja o uvjetima korištenja
financijske usluge, efektima, cijeni koštanja, pravima i obavezama koje proizlaze
iz ugovora i sl., stoga je dužnost davatelja da informira korisnika o svim
činjenicama relevantnim za sklapanje ugovora i zaštitu njegovih interesa.
Upravo da bi se ispravio kronični deficit informacija na strani potrošača
sve potrošačke direktive maksimalne harmonizacije slijede tzv. informacijski
pristup. No, ovaj pristup ne samo da postoji u recentnijim propisima
sekundarnog prava, već pravo na informaciju postavlja se kao jedno od temeljnih
prava koje proizlazi iz ekonomskih sloboda, a čija se geneologija može pratiti i u
aktima primarnog prava i odlukama Suda pravde (Reich, 2009).Voluminozne
odredbe koje uređuju obavezu informiranja prilikom reklamiranja, u
predugovornom stadiju i informacije koje ugovor mora sadržavati predstavljaju
srce potrošačkih direktiva novog doba, jer se smatra da potrošač koji na
raspolaganju ima jasne, potpune, istinite i razumljive informacije sposoban je
efikasno zaštiti sam sebe. Dužnost objavljivanja informacija bazira se na
pretpostavci da su potrošači sposobni čitati i razumjeti obavezne informacije o
efektima i rizicima određene transakcije, što ih osnažuje i omogućava donošenje
autonomnih i racionalnih odluka. Informiranje je tako postalo glavni regulatorni
alat kojim se potrošaču daje moć da se zaštiti sam, te uzme aktivnu tržišnu ulogu
(Howells, 2005). U širem kontekstu ova obaveza ima za cilj jačanje povjerenja
potrošača u prekogranične transakcije i unutarnje tržište. Nesporno je da znanje
odnosno informacija znači moć, ipak da bi model osnaženog potrošač
(empowerment model) zaista bio efikasan nužan je određeni nivo financijske
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
89
�Dr. sc. Anita Petrović
pismenosti (Mak, 2012), jer ukoliko potrošači nisu sposobni iskoristiti objavljene
informacije obaveza informiranja ostaje sama sebi svrha. Također, još jedan vrlo
snažan mehanizam zaštite potrošača koji stoji u nepsrednoj vezi sa obavezom
informiranja, jeste i pravo na bezrazložni odustanak, ovo pravo osigurava
potrošaču informiran izbor i nakon sklapanja ugovora, ukoliko je to iz određenih
razloga propustio učiniti prije samog obvezivanja. Isto tako, povreda obaveze
informiranja, posebice informacije o postojanju prava na odustanak Direktiva
2008/48/EZ sankcionirana produženjem roka u trajanju od dvanaest mjeseci.
Informacijski pristup slijedi i Direktiva 2008/48/EZ koja nastoji pružiti
potrošaču što više informacija u stadiju oglašavanja, predugovornom stadiju, te
informacije koje ugovor mora sadržavati kako bi na osnovu njih korisnik mogao
donijeti informiranu i odgovornu financijsku odluku. Obavezu informiranja
zakonodavac svrstava u ključni mehanizam zaštite iz tog razloga otišlo se u pravcu
povećanja i standardizacije informacija kako bi se otklonio jaz i olakšala
usporedivost ponuda različitih davatelja što omogućava korisniku izbor spram
njegovih potreba i mogućnosti - odgovoran korisnik. Drugim riječima,
informiranje korisnika omogućava realizaciju načela odgovornog pozajmljivanja i
prevenciju prezaduženosti na kojima inzistira Direktiva 2008/48/EZ. Za
potrošača je od izuzetne važnosti da bude adekvatno informiran o svim
elementima ugovora prije samog zaključenja, odnosno treba biti upoznat sa svim
financijskim efektima i posljedicama koje će zaključeni ugovor implicirati na
njegov kućni budžet. Ovo prvenstveno zbog bestjelesne prirode financijskih
usluga, jer jedino što korisniku stoji na raspolaganju jeste informacija, zato je od
izuzetne važnosti da bude što adekvatnije informiran o svim elementima ugovora
prije samog obvezivanja (Ebers, 2004). Pored broja, sadržaja i strukture
informacija podjednako je važan način i vrijeme objavljivanja, nužno je da
informacije budu jasne i razumljive i potrošaču stavljene na raspolaganje u pravo
vrijeme kako bi ih mogao iskoristiti. Po uzoru na Direktivu 2008/48/EZ značajan
dio odredaba Zakona o zaštiti korsnika financijskih usluga posvećen je obavezi
informiranja korisnika.
Europsko pravo zaštite potrošača obavezi informiranja pristupa isključivo
kao jednostranoj obavezi koja pada samo na teret davatelja, pri tome se potpuno
zanemaruje odgovornost potrošača za slučaj da je davatelj istu uredno ispunio, a
potrošač s druge strane nije bio savjestan. Niti jedna direktiva ne sankcionira
dobro informiranog potrošača zato što ne koristi prezentirane i dostupne
informacije (Reich, 2009). Obaveza infromiranja za sobom otvara dakle i pitanje
90
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
odgovornosti za propuštanje pažnje potrošača da se informira kada su mu
podastrijete sve informacije i za koje u slučaju nerazumijevanja zbog stručnosti i
složenosti može tražiti savjet i dodatna pojašnjenja davatelja. No, ipak
normativno situiranje jedne takve odgovornosti kao što je odgovornosti dobro
informiranog potrošača nije potrebno, jer time što nije bio savjestan i upotrijebio
pažnju brižljivog čovjeka sam sebe je faktično sankcionirao time što se izložio
raznim financijskim rizicima, pa i riziku prezaduženosti.
3.2. Marketing financijskih usluga
Direktiva 2008/48/EZ razlikuje oglašavanje kreditnih ponuda (čl. 4.) i
predugovorno informiranje (čl. 5.) s tim da se u u jednom i u drugom slučaju
radio o informacijama koje prethode zaključenju ugovora o kreditu. Svaka
reklama koja sadrži kamatnu stopu ili brojeve koji upućuje na troškove kredita
mora na jasan, sažet i uočljiv način sadržavati standardne informacije koje se
potrošaču prenose putem reprezentativnog uzorka (čl. 4., st. 2.) – oglašavanje sa
navođenjem brojki. No, ukoliko reklama ne sadrži nikakve podatke o troškovima
kredita, tada ne postoji obaveza transparentnog navođenja standardnih
informacija iz Direktive 2008/48/EZ i takvo oglašavanje ulazi samo u domen
zaštite Direktive 2005/29/EZ (čl. 4., st. 1.(2) i st. 4.) – oglašavanje bez navođenje
brojki (Čikara, 2009).
Domaći zakonodavac je odredbu člana 4. Direktive 2008/48/EZ preuzeo
na pomalo nesvojstven način, budući da je istu raščlanio i formulirao dvije
posebne odredbe.17 Jednu koja nosi naziv „Oglašavanje“ a kojom se uređuje
nepoštena poslovna praksa i obmanjujuće oglašavanje u skladu sa Direktivom
2005/29/EZ i Direktivom 2006/144/EZ, te odredbu koja nosi naziv
„Informiranje u predugovornoj fazi“ a koja je identična oglašavanju sa navođenjem
brojki iz Direktive 2008/48/EZ. To znači da je faza oglašavanja onako kako to
propisuje Direktiva 2008/48/EZ u Zakonu „izgubljena“ jer je transformirana u
predugovorno informiranje, a predugovorno informiranje iz Direktive
2008/48/EZ u Zakonu se označava kao pregovaračka faza i predaja nacrta ugovora.
17
No, u kontekstu navedenog i sama Direktiva 2008/48/EZ propisuje da su države
članice ovlaštene donijeti vlastite propise o informacijama sadržanim u reklamama koje ne
sadržavaju nikakve podatke o troškovima, dok s druge strane Direktiva 2005/29/EZ kada
su u pitanju financijske usluge ostavlja slobodu državama članicama da propišu
restriktivnije mjere zaštite. Što otvara praktično pitanje koje odredbe treba in concreto
primijeniti?
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
91
�Dr. sc. Anita Petrović
Oglašavanje ima veliki utjecaj na funkcioniranje tržišta. Nedopušteno,
odnosno zavaravajuće i komparativno oglašavanje može dovesti do distorzije i
narušavanja tržišne konkurencije i što je još važnije može dovesti u zabludu osobe
na koje cilja i samim tim utjecati na njihov pravilan izbor (Micklitz, Reich and
Rott, 2009). Nepošteno oglašavanje posebno u financijskom sektoru može
ostaviti dugoročne negativne posljedice na ekonomsku dobrobit korisnika, zato je
važno urediti da ono bude transparentno. Kombinirajući određene elemente iz
Direktive 2005/29/EZ18 i Direktive 2006/144/EZ19 domaći zakonodavaca stvorio
je jednu „hibridnu“ odredbu, koja nije najbolje nomotehnički formulirana, s
obzirom da se određeni elementi koji imaju isto značenje ponavljaju i preklapaju.
Tako, uvjeti korištenja financijskih usluga moraju se oglašavati na jasan i razumljiv
način, a pri oglašavanju ne smiju se koristiti netočni i neistiniti podaci, niti podaci
koji mogu dovesti u zabludu prosječnog korisnika, kao ni koristiti informacije koje
mogu stvoriti pogrešnu predstavu o uvjetima korištenja usluge i navesti korisnika na
donošenje odluke koju u drugačijim okolnostima ne bi donio, niti koristiti podatke
koji škode ili je izvjesno da će naškoditi drugom davatelju usluga (čl. 6. Zakona).20
18
Prevarnom komercijalnom praksom smatra se ona koja sadrži lažne informacije koje je
čine neistinitom ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava
ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čime ga navodi ili je vjerojatno da će
ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio. No isto tako, informacija
data potrošaču može biti zavaravajuća, obmanjujuća iako je sama po sebi činjenično
točna, ako joj takav karakter daje način na koji je upućena potrošaču. (čl. 6. Direktive
2005/29/EZ).
19
Prevarna reklama je svaki oblik oglašavanja koje na bilo koji način, uključujući i
njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili može dovesti u zabludu osobe kojima je
upućeno ili do kojih dopire i koje zbog svoje zavaravajuće prirode može utjecati na
ekonomsko ponašanje tih osoba ili koje iz istih razloga šteti ili može štetiti konkurentima
(čl. 2., b) Direktive 2006/144/EZ).
20
Spajanjem odredaba pojavile su se određena preklapanja pa samim tim i nejasnoće u čl.
6. Zakona, tako primjerice u odredbi se koristi koncept „prosječan korisnik“ koji se nalazi
u Direktivi 2005/29/EZ kao statistički test za ocjenu da li je određena komercijalna
praksa nepoštena s apekta razumno dobro informiranog, razumno pažljivog i opreznog
potrošača, da bi se u nastavku odredbe koristio i pojam „korisnik.“ Što znači da u istoj
odredbi imamo praktički dvije vrste korisnika i to onog „prosječnog“, ali i nekog
„običnog“, što u kontekstu cijele odredbe može stvarati nedoumice jer se prilikom
oglašavanja ne smiju koristiti: 1. neistiniti i netočni podaci, ali i 2. svi ostali podaci koji
mogu dovesti u zabludu prosječnog korisnika, dok kada se radi o („običnom“) korisniku
3. ne smiju se koristiti informacije koje mogu stvoriti pogrešnu predstavu o uvjetima
92
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
Prevarna poslovna praksa širi je pojam u odnosu na prevarnu reklamu,
koja je samo jedan od segmenata poslovnog djelovanja mada u praksi naprisutniji
(Misita i Grbo, 2011). U čl. 6. Zakona situirana je generalna odredba kojom se
regulira oglašavanje kako u odnosu na krajnje korisnike tako i između
konkurenata na tržištu i samim tim obuhvaća razne promidžbene metode.
Poznato je da su i davatelji financijskih usluga veoma inovativni kada se radi o
poslovnoj propagandi koja ima samo jedan cilj, a to je pospješivanje prodaje i
stjecanje profita. Tako, u proceduri je usvajanje posebnog Zakona o nedopuštenom
oglašavanju u FBiH kojom će biti obuhvaćene svi poslovni sektori uključujući i
financijski.
Oglašavanje predstavlja prvi korak u informiranju potrošača u
predugovornom stadiju zato je važan i oblik i sadržaj informacija koje se plasiraju.
Reklama svojom porukom utječe na potrošača u smislu da dobija informaciju o
postojanju konkretnog proizvoda, zatim pod utjecajem reklame razmišlja i kreira
vlastitu potrebu, potom stvara uvjerenje o potrebi kupovine da bi zadovoljio
svoju potrebu i tek na kraju dolazi sam čin kupovine (Maričić, 2005). Stoga je
neophodno da informacije koje prima ovim kanalom na prvom mjestu ne budu
lažne, ali isto tako i istinite informacije mogu stvoriti pogrešnu predožbu kod
prosječnog korisnika, u pogledu uvjeta korištenja i drugih elementa ugovora i
navesti ga na donošenje odluke koju nikada ne bi donio. Drugim riječima,
informacije moraju biti pouzdane, razumljive i usporedive.
Iako čl. 13. Zakona nosi naziv „Informiranje u predugovornoj fazi“ ipak
sadržajno se poklapa sa oglašavanjem sa navođenjem brojki iz Direktive
2008/48/EZ, što se vidi i iz samog teksta odredbe kojom se propisuje način
oglašavanja financijskih usluga kad oglasna poruka sadrži kamatnu stopu ili bilo
koji numerički podatak koji se odnosi na cijenu financijske usluge. Dalje, navode
korištenja usluge i navesti korisnika na donošenje odluke koju u drugačijim okolnostima
ne bi donio (također ne koristi se ujednačena terminologija, npr. podaci, informacija!). Iz
čega proizlazi da postoje tri oblika nepoštenog oglašavanja, dok se ne vidi jasna razlika
između potonja dva, kao i to nije li „pogrešna predstava“ isto što i „zabluda“. Zbog
veznika „i“ samo posljednji oblik nepoštenog oglašavanja bi mogao utjecati na ekonomsko
ponašanje korisnika, dok se to, ovako kako je napisano, ne bi moglo reći za prva dva
oblika, što je potpuno neprihvatljivo. Ovakav način transponiranja komunitarnih propisa,
metodom pukog spajanja a da se pritom ne vodi dovoljno računa o konačnom smislu
odredbe, niti postojećoj pravnoj tradiciji nije uopće nepoznat jer upravo ovakvom
metodom skrojen je i ZZP BiH.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
93
�Dr. sc. Anita Petrović
se standardne informacije koje je davatelj dužan jasno i precizno na
reprezentativnom primjeru navesti i to: vrsta usluge (novčani depozit, kredit,
mikrokredit, predmet leasinga), visina i promjenjivost godišnje nominalne
kamatne stope (dalje: NKS), efektivna kamatna stopa (dalje: EKS), valuta u kojoj
se ugovara usluga, period na koji se ugovara, kriterij za indeksiranje usluge,
ukupan iznos, svi troškovi koji padaju na teret korisnika (čl. 13., st. 1. Zakona).21
Ovo su općenite informacije i vrijede za sve vrste financijskih usluga koje Zakon
pokriva.
Iznos EKS-a treba biti naznačen, odnosno napisan tako da je uočljiviji od
ostalih elemenata (čl. 13., st. 2. Zakona), zato što je ova informacija pravi
pokazatelj koliko financijska usluga zapravo košta, što je neophodno za ocjenu
povoljnosti ponuda različitih davatelja. Ako je za zaključenje ugovora o kreditu,
mikrokreditu, leasingu obavezno i zaključenje ugovora o sporednim uslugama
(naročito ugovor o osiguranju), a pri tom se cijena sporedne usluge ne može
odrediti unaprijed, postojanje takve obaveze iskazuje se jasno, sažeto i na vidljiv
način, zajedno sa iskazivanjem EKS-a (čl. 14., st. 1. Zakona). Korištenje osnovne
financijske usluge u većini slučajeva uvjetovano je sklapanjem ugovora o
sporednoj usluzi, što u konačnici poskupljuje cijenu osnovne usluge, stoga je
neophodno trasnaparentno obavijestiti korisnika o uvjetovanoj usluzi i njezine
troškovi uključiti u obračun ukupnih troškova usluge iskazanih kroz EKS. Isto
tako prilikom oglašavanja zabranjeno je koristiti izraze kojima se kredit,
mikrokredit, odnosno leasing označavaju besplatnim ili slične izraze, ako je
odobrenje tih usluga uvjetovano zaključenjem drugog ugovora ili je uvjetovano
bilo čime što predstavlja trošak za korisnika ili stvara drugu obavezu (čl. 14., st. 2.
Zakona).
21
Oglasne poruke na razne načine dolaze do korisnika, putem sredstva javnog
informiranja (radio, televizija) brošure i letci u poslovnim prostorijama davatelja, internet
stranica, bilbord paneli, no bez obzira na medij sve standardne informacije moraju biti
uključene. Što otvara praktično pitanje da li je tako nešto i moguće, a da pritom podaci i
dalje budu jasni, sažeti i uočljivi posebno kada se radi o tv ili radio reklami. Drugim
riječima, sama priroda komunikacijskog sredstva ponekad ne dozvoljava da sve obavezne
informacije budu prikazane i još uz to dovoljno uočljive, isto tako korisnik nema
neposrednu mogućnost da se obrati davatelju i dobije potrebna pojašnjenja.
94
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
3.3. Predugovorne informacije
S obzirom na broj i način na koji informacije dolaze do potrošača
Direktiva 2008/48/EZ pravi razliku između oglašavanja i informacija koje
neposredno prethode sklapanju ugovora s tim da se i potonja faza uvjetno može
podijeliti na: predugovorno informiranje (pre-contractual information) i
predugovorni savjet (pre-contractual advice).
Direktiva 2008/48/EZ propisuje vrlo isrcpnu opću listu standardnih
informacija na koje kreditor mora ukazati potrošaču prije perfekcije ugovora,
čime se želi osigurati najveća moguća transparentnost i usporedivost različitih
ponuda. Kako bi se pojednostavila i olakšala obaveza predugornog informiranja
uvodi se Standardni europski informacioni obrazac o potrošačkom kreditu
(Standard European Consumer Credit Information form, SECCI). Nešto manji
broj informacija traži se kod ugovora o kreditu sklapljenih primjenom nekog
sredstva daljinske komunikacije, ugovora u vidu dozvoljenog prekoračenja po
tekućem računu, zatim krediti koji se sklapaju s organizacijom, kao i krediti s
ugovorenim načinima odgode plaćanja ili otplate kredita. Sastavni dio obaveze
predugovornog informiranja jeste i obaveza predugovornog savjetovanja, koja ima
za cilj da se potrošaču pruže prikladna stručna objašnjenja i preporuke što mu
treba pomoći da bolje razumije i procijeni je li predloženi ugovor o kreditu
prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji. Dodatna objašnjenja tiču
se standardnih predugovornih informacija, glavnih obilježja kreditnog proizvoda,
te posljedica koje bi proizvod mogao ostaviti na potrošača uključujući zakašnjenja
u otplati.
Potpuno sukladno odredbi člana 5. Direktive 2008/48/EZ o
predugovornom informiranju i domaći zakonodavac redigirao je prethodnu
obavezu informiranja korisnika (maksimalna harmonizacija), međutim ovu etapu
označio je kao informiranje korisnika u pregovaračkoj fazi. Zaključenju ugovora
mogu prethoditi duži ili kraći pregovori, pregovori ne obavezuju ali za očekivati je
da strana koja inicira pregovore ima namjeru i zaključiti ugovor kako bi se upravo
ukazalo na tu namjeru.
Financijske institucije dužne su korisniku pružiti informacije o uvjetima i
svim bitnim karakteristikama usluge u obliku Standardnog informacionog lista
(dalje: SIL) na reprezentativnom primjeru u pisanom ili elektronskom obliku na
način koji će korisniku omogućiti da usporedi ponude različitih davatelja istih
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
95
�Dr. sc. Anita Petrović
usluga i procijeni da li ugovor odgovara njegovim potrebama i financijskoj
situaciji, ali koji korisnika nijednog trenutka neće dovesti u zabludu (čl. 15. st. 1.
Zakona).
Kao i Direktiva 2008/48/EZ tako i Zakon propisuje detaljan sadržaj SILa, pored standardnih informacija s kojim se korisnik već ima priliku upoznati u
reklamnoj poruci određene financijske usluge, u SIL-u su sadržane i dodatne,
konkretizirane informacije koje se odnose na: poslovno ime i adresu davatelja
usluge, iznos i broj rata kredita i period u kojima dospijevaju, troškove i naknade
koji proizlaze iz ugovora, kao i uvjeti pod kojima se mogu mijenjati, notarski
troškovi, informacije o obavezi zaključenja ugovora o sporednim uslugama,
kamatna stopa u slučaju kašnjenja, instrumenti osiguranja, naknada za slučaj
prijevremene otplate, pravo na besplatni kopiju nacrta ugovora izuzev ako banka
u vrijeme podnošenja zahtjeva korisnika ocijeni da ne postoje uvjeti za zasnivanje
odnosa s korisnikom u konkretnom pravnom poslu, period u kojem banku
obavezuju podaci dati u pregovaračkoj fazi, uvjete polaganja novčanog depozita
kod banke, ako je to uvjet za odobravanje kredita, kao i mogućnost i uvjete
zatvaranja kredita novčanim depozitom (čl. 15., st. 2. Zakona). Pritom ostavlja se
mogućnost Agenciji za bankarstvo FBiH da proširi sadržaj SIL-a ovisno o vrsti
usluge koja se kao ponuda uručuje korisniku.
SIL se dostavlja na reprezentativnom obrascu u pisanom ili elektronskom
obliku, pritom se zapravo misli na prikladan trajni medij koji korisniku
omogućava da sačuva podatke koji se odnose na njega, ali i da tim podacima
pristupi i reproducira ih u neizmijenjenom obliku i kasnije. Sve informacije u
SIL-u moraju biti ispisane slovima jednake veličine i struktirane tako da su
jednako uočljive, čime se eliminira opasnost prikrivanja relevantnih informacija u
velikoj količini manje relevantnih i sitno kucanih klauzula. Iako Zakon izričito ne
propisuje, ipak informacije moraju biti pisane jasnim, razumljivim jezikom uz
izbjegavanje pretjerano stručnih formulacija koje korisnik ne bi mogao razumjeti,
odnosno koje bi ga mogle dovesti u zabludu. SIL se smatra ponudom za
zaključenje određenog ugovora i zato da bi se korisnik mogao upoznati sa
uvjetima i elementima ugovora, ali i to da mu se pruži prilika da usporedi ponude
različitih davatelja bitno je da mu SIL bude uručen prije sklapanja ugovora. U
protivnom SIL ne bi imao svoj zaštitni karakter, mada Zakon nije odredio rok, to
između ostalog ne propisuje ni Direktiva 2008/48/EZ, ipak dužinu roka trebalo
bi prilagoditi prirodi i složenosti financijske usluge, odnodno rok treba biti
primjeren. Također, Zakon ne propisuje ni koliko vremenski SIL obavezuje, već
96
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
je to prepušteno vlastitoj odluci davatelja, odnosno pravilima obligacionog prava
o pravnom dejstvu ponude.
No, i pored opsežnog broja informacija i dalje postoji opasnost da
potrošač neće valjano procijeniti financijski proizvod koji kupuje i da neće
donijeti informiranu odluku. Upravo iz razloga što su financijski proizvodi u
tolikoj mjeri kompleksni da i prezentirane informacije potrošaču često ne znače
puno, budući da mu nisu jasne i razumljive. Tako primjerice, informiranje
potrošača o načinu obračuna kamatne stope ima smisla jedino ako potrošač ima
dovoljno stručnog znanja da mu te informacije nešto znače. Ali, što je sa većine
potrošača koji su u tom smislu neobrazovani i koji ne znaju kakav je to
dekurzivni, a kakav anticipativni način obračuna kamatne stope, šta je to EKS,
varijabilna ili fiksna NKS, referentna kamata EURIBOR ili LIBOR, valutna
klauzula i sl. Stoga sastavni segment predugovornog informiranja jeste i
predugovorni savjet koji podrazumjeva stručnu procjenu i preporuku od strane
davatelja kreiranu spram objektivnih financijskih mogućnosti korisnika, što
proizlazi iz zahtjeva za minimalnom profesionalnom osposobljenošću što Zakon
uvodi kao jednu od novela. Tako od zaposlenika koji su zaduženi za prodaju
financijskih usluga ili pružanje savjeta korisnicima traže se odgovarajuće
kvalifikacije, znanje i iskustvo, profesionalne i lične kvalitete, da postupaju u
skladu sa dobrim poslovnim običajima i poslovnom etikom, da poštuju ličnost i
integritet korisnika, kao i da korisnike potpuno i točno informiraju o uvjetima
korištenja tih usluga. Da bi se to postiglo davatelji financijskih usluga dužni su
osigurati da zaposlenici posjeduju odgovarajuće kvalifikacije i prođu odgovarajuću
obuku (čl. 12. Zakona). Ovaj zahtjev, kao u ostalom i cjelokupna obaveza
predugovornog informiranja stremi realizaciji načela odgovornog zaduživanja
(responsible borrowing), odnosno razvijanju odgovornosti kod potrošača da se
zaduži samo onoliko koliko može vratiti (Ferretti, 2014).
3.4. Odgovorno kreditiranje
Sastavni dio informiranja u predugovornoj fazi jeste i obaveza procjene
kreditne sposobnosti s tim što sada informacije teku u suprotnom smjeru i to od
korisnika prema davatelju kako bi se izbjegao rizik neispunjenja, odnosno
neurednog ispunjenja preuzetih obaveza. Kreditori žele otkloniti ili barem
minimalizirati rizik neurednih, loših dugova i izbor pogrešnih korisnika, iz tog
razloga postoji obaveza konsultiranja određenih baza podataka. Sve prethodno
navedeno obuhvaćeno je načelom odgovornog kreditiranja (responsible landing) i
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
97
�Dr. sc. Anita Petrović
ide u paru sa načelom odgovornog zaduživanja, kao lice i naličje iste kovanice
(Ferretti, 2014).
Odgovorno kreditiranje podrazumijeva cijeli korpus mjera utvrđenih u
okviru informiranja u predugovornoj fazi, međutim od posebne važnosti jeste
mjera koja obavezuje na procjenu kreditne sposobnosti. U čl. 8., st. 1. Direktive
2008/48/EZ nalaže se državama članicama da osiguraju da kreditor prije
sklapanja ugovora o kreditu, mora obavezno procijeniti kreditnu sposobnost
potrošača na temelju odgovarajućih informacija eventualno dobijenih od
potrošača i ukoliko je neophodno na temelju uvida u relevantnu bazu podataka.
Procjena financijskog profila potrošača vezana je za predugovorni stadij
gdje potrošač ne samo da ima pravo na adekvatnu informiranost o uvjetima
kreditiranje, već je kreditor dužan upozoriti potrošača na sve rizike i negativne
posljedice za slučaj kašnjenja u otplati ili nemogućnosti plaćanja kredita, ali i
moguću prezaduženost. Da bi kreditor mogao ispuniti tu ulogu nužno je provesti
proces kreditne evaluacije, odnosno prikupiti i analizirati informacije o ukupnim
postojećim zaduženjima ali i kreditnoj prošlosti fizičke osobe u zadnjih pet godina
i sve to staviti u relaciju sa tekućim i budućim financijskim mogućnostima,22
kako bi se donijela odgovorna profesionalna odluka o odobravanju kredita.
Procjena kreditne sposobnosti zasniva se na informacijama koje prezentira sam
korisnik,23 zatim informacijama kojima kreditor već raspolaže ako su od ranije u
nekom ugovornom odnosu, te informacijama, koje se su za kreditora i
najrelevantnije, iz baze podataka u kojima se vodi evidencija zaduženosti fizičkih
osoba kod kreditnih organizacija.24 Analiza kreditne sposobnosti korisnika
22
Agencija za bankarstvo FBiH, Odluka o uvjetima za procjenu i dokumentovanje kreditne
sposobnosti, („Sl. novine FBiH“, 23/14).
23
Primjerice, informacije koje podnosilac kreditnog zahtjeva pruža kreditoru odnose se
na: njegove osobne podatke (ime i prezime, prebivalište, bračno stanje, broj članova
domaćinstva, broj izdržavanih osoba, stanovanje, nekretnine u vlasništvu), podatke o
zaposlenju (status, zanimanje, zvanje, radni staž, informacije o poslodavcu), podatke o
prihodima i štednji (visina i izvor(i) prihoda), podatke o troškovima, podatke o
obavezama po prethodnim kreditima (kao dužnika, kao jemca).
24
To se odnosi na zaduženost kod komercijalnih banaka, mikrokreditnih organizacija,
štedno-kreditnih organizacija te organizacija za leasing (kreditne organizacije), pa slijedom
toga obuhvaćene su razne varijante kredita (klasični kredit, komisioni, revolvig,
prekoračenja po računu, platne kartice, financijski i operativni leasing i sl.). Odluka o
98
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
neposredno je inicirana potrebom kreditora da rizik koji se manifestira u
eventualnoj nemogućnosti ispunjenja ili neurednog ispunjenja obaveze svede na
što je god moguće manju mjeru, odnosno da prognozira sigurnost svog plasmana
(Grable, 2008). Procjena kreditne sposobnosti donosi korist i jednoj i drugoj
strani, davatelj će minimalizirati rizik gubitka i ostvariti projiciranu zaradu, a
korisnik će izbjeći financijske poteškoće i eventualnu prezaduženost. Zato se
koriste različite matematičko-statističke metode a najzastupljenija je credit scoring
koja zbog načina obrade podataka, statističkih prednosti i nediskriminirajućih
karakteristika zauzima vodeće mjesto kada se radi o procjeni kreditne sposobnosti
(Ferretti, 2014).
Na temelju prikupljenih informacija kreditor može u pravom smislu
djelovati i savjetodavno, tj. iz sagledane financijske slike preporučiti korisniku
kredit „po mjeri“ gdje je ključno da ga korisnik sve dok ugovor traje može bez
poteškoća vraćati. Iz navedenog proizlazi da konačna odluka o odobravanju ili
neodobravanju kredita leži ipak u rukama kreditora i bez obzira koliko dobro
korisnik bio informiran i financijski pismen, ipak on nije taj koji donosi
odgovornu odluku o kreditnom zaduženju (Feješ, 2009).
Prije nego što je Zakon o zaštiti korisnika financijskih usluga propisao
formalnu obavezu procjene kreditne sposobnosti, financijske institucije u BiH su
već imale razvijenu tu praksu zahvaljujući formiranju jedinstvene baze podataka
koja sadrži informacije o svim oblicima kreditnih zaduženja fizičkih i pravnih
osoba (Centralni registar kredita koji se vodi pri Centralno banci BiH, CRK).
Domaći zakonodavac obavezu procjene kreditne sposobnosti situira u dio Zakona
kojim se uređuju podaci i prava iz sadržaja ugovora o financijskoj usluzi, mada
tekst odredbe čl. 16. upućuje na to da se radi o predugovornoj praksi u skladu sa
čl. 8. Direktive 2008/48/EZ.
Odgovorno odobravanje kredita posebno dolazi do izražaja u zemljama u
tranziciji koje imaju visoku stopu rasta kredita u sektoru stanovništva, ovo
imajući u vidu ranije prakse, gdje su se mnoge fizičke osobe višestruko zaduživale
daleko iznad svojih mogućnosti. Što znači da kreditori u proteklom periodu nisu
vodili dovoljno računa o kreditnom statusu dužnika, prenoseći tako svoj kreditni
Centralnom registru kredita poslovnih subjekata i fizičkih lica u Bosni i Hercegovini („Sl.
glasnik BiH“, 46/11).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
99
�Dr. sc. Anita Petrović
rizik na solventne jemce kao instrument osiguranja. Drugim riječima, kreditno se
mogla zadužiti i kreditno nesposobna osoba, sve dok je mogla osigurati dva
kreditno sposobna jemca. Sada prije zaključenja ugovora davatelji financijskih
usluga dužni su procijeniti kreditnu sposobnost korisnika, jemca ili drugog lica
koje lično osigurava ispunjenje obaveza korisnika na osnovu odgovarajuće
dokumentacije i podataka dobijenih od korisnika, uvidom u kreditne registre uz
prethodnu pisanu saglasnost lica na koje se podaci iz registra odnose, kao i javne
registre i baze podataka. O prikupljenim podacima davatelj je dužan prije
zaključenja ugovora međusobno informirati zainteresirane subjekte, tj. glavnog
dužnika, sudužnika, jemca uz prethodno pribavljanje njihove pisane saglasnosti.
Također, svako značajnije povećanje iznosa odobrenog kredita, tj. preko 10%
uključuje ponovnu obavezu procjene njihovog kreditnog boniteta. Ukoliko, pak,
neka od ovih osoba nije saglasna da se dobijeni podaci o kreditnoj sposobnosti
saopće drugima, davatelj financijske usluge dužan je s tom činjenicom upoznati
ostale (čl. 16. Zakona).
Na ovaj način sprječava se ponavljanje neugodnih situacija iz prošlosti,
gdje su jemci, a u praksi kreditnih institucija radi se isključivo o solidarnom
jemstvu (jemac platac, sudužnik) bili izloženi nepoštenoj poslovnoj praksi.
Jemstvo je predstavljano samo kao formalno obvezivanje, bez ikakvih imovinskih
posljedica, dok se većina jemaca nije suočila sa stvarnošću da to znači preuzimanje
svih obaveza dužnika ukoliko isti ne otplaćuje rate. Pored toga jemcima je
uskraćivana informacija o financijskom bonitetu glavnog dužnika, a ugovore o
jemstvu iako su akcesorne prirode potpisivali su prije nego što je dužnik potpisao
ugovor o kreditu, što je imalo za posljedicu da jemci faktično nisu znali visinu
obaveze za koju jemče. Iz tog razloga i čl. 16., st. 8. Zakona obavezuje davatelje
financijskih usluga da u pregovaračkoj fazi upoznaju jemca s predmetom i
oblikom jemstva, opsegom odgovornosti kao i to da mu se prezentiraju sve
informacije i bitni elementi ugovora, te na njegov zahtjev, bez naknade, preda
nacrt ugovora radi razmatranja izvan poslovnih prostorija davatelja.
Odluka o odobravanju kredita ovisi isključivo o volji davatelja, međutim
da bi se spriječilo plasiranje rizičnih kredita koji utječu na kreditni rizik i aktivu
davatelja, svojim internim aktima moraju utvrditi maksimalno dozvoljene granice
kreditne zaduženosti korisnika imajući u vidu podatke o kreditnoj sposobnost. U
slučaju da davatelj odbije zahtjev korisnika na osnovu uvida u bazu podataka,
dužan mu je na njegov zahtjev, bez naknade, uručiti CRK-a izvještaj na osnovu
100
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
kojeg je donesena negativna odluka po njegovom zahtjevu, prilikom izuzimanja
kreditne dokumentacije koju je korisnik predao (čl. 16., st. 6. Zakona).
3.5. Informacije uključene u ugovor
Jedna od specifičnosti potošačkih ugovora jeste velik broj bitnih
elemenata po čemu ni ugovor o potrošačkim kreditu nije izuzetak. Odredbom čl.
10., st. 2. Direktive 2008/48/EZ propisane su informacije koje moraju biti
sadržane u ugovoru o kreditu, odnosno utvrđena je dugačka lista nužnih
elemenata. Ono što je sasvim evidentno jeste da predugovorne informacije koje se
nalaze u standardnom informacionom listu determiniraju i sadržaj ugovora. No,
ipak neke predugovorne informacije zbog svoje prirode zamijenjene su novim
koje odgovaraju ovom stadiju. Ugovor se sačinjava u pisanoj formi ili drugom
trajnom mediju, od toga svaka ugovorna strana zadržava primjerak ugovora.
Slijedeći primjer Direktive 2008/48/EZ prema kojem se informacije uz
određena odstupanja ponavljaju iz faze u fazu i domaći zakonodavac utvrdio je
informacije koje obavezno moraju biti unijete u tekst ugovora. Obavezne
elemente ugovora Zakon detaljno utvrđuje za ugovor o kreditu/mikrokreditu, kao
i druge bankarske usluge (izdavanje i korištenje platne kartice, novčani depozit i
ulog na štednju, otvaranje i vođenje računa), dok kada se radi o financijskom
leasingu upućuje na primjenu posebnog propisa. Ugovor o kreditu mora
sadržavati 17 bitnih klauzula, većina njih se preklapa sa informacijama iz SIL-a
mada su sada bolje konkretizirane, ali unose se i neke nove poput: informacije o
elementima na osnovu kojih se određuje promjenjivost NKS, informacije o
stranoj valuti ako je kredit indeksiran u stranoj valuti, metod obračuna kamate,
otkaz ugovora u slučaju neizmirenja obaveze, vrste svih naknada i troškova koje
padaju na korisnika uključujući i troškove nadležnim organima, pravo korisnika
na odustanak od ugovora, vansudsko rješavanje sporova te plan otplate kredita
(čl. 17., st. 1. Zakona). Kada su u pitanju obavezni elementi, ugovor ne može
sadržavati opće klauzule koje upućuju na poslovnu politiku kreditora. Sve
informacije izuzev one koja se odnosi na NKS te plana otplate kredita mora
sadržavati i ugovor o dozvoljenom prekoračenju po tekućem računu. Ugovor ne
može sadržavati odredbe kojima se korisnik odriče prava koja su mu garantirana
Zakonom, što znači da se radi o imperativnim odredbama koje nisu podložne volji
ugovornih strana.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
101
�Dr. sc. Anita Petrović
Još jedan od načina zaštite korisnika kao slabijeg kontrahenta jeste i
zabrana izmjene obaveznih elemenata ugovora bez njegove prethodne pisane
saglasnosti. U slučaju da korisnik nije saglasan s izmjenama obaveznih elemenata
davatelj financijske usluge ne može jednostrano izmijeniti uvjete iz ugovora, niti
ugovor jednostrano raskinuti, odnosno otkazati osim u slučajevima predviđenim
ZOO (čl. 28. Zakona). Ova zabrana rezultat je niza primjera, gdje su banke
jednostrano, bez odgovarajućeg obrazloženja i adekvatnog obavještavanja
korisnika mijenjale uvjete kreditiranja, naročito kamatnu stopu pozivajući se na
klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova odredba javlja se kao standard u
bankarstvu, međutim njena promjenjivost zavisila je od poslovne politike banke i
mada su banke odluku o povećanju kamata pravdale rastom EURIBOR kamate,
ipak to nije bio slučaj jer je u spornom razdoblju (2009. godina) EURIBOR imao
tendenciju opadanja.25 Ovakva upućujuća odredba bi u svim drugim slučajevima
da se umjesto banke radi o nekom drugom pravnom subjektu, nesporno bila
proglašena ili utvređena ništavom, uz niz građanskopravnih i kaznenopravnih
posljedica, posebno onih glede zelenaštva (Kačer, 2009).
To je bio jedan od osnovnih razloga zašto Zakon kao lex specialis
naglašava odredbe ZOO koje se tiču novčanih ugovornih obaveza posebice
njihove određenosti ili odredivosti. Novčana obaveza mora zadovoljiti kriterij
odredivosti, odnosno sadržavati dovoljno podataka pomoću kojih se može
odrediti njezina visina. Ukoliko određivanje visine zavisi od ugovorenih
promjenjivih elemenata, odnosno promjenjivih i fiksnih, onda su promjenjivi
elementi oni koji se zvanično objavljuju i na koje ne može utjecati niti jedna
ugovorna strana (referentna kamatna stopa, indeks potrošačkih cijena i dr.). Ovo
je ujedno zakonski kriterij promjenjivosti NKS. U slučaju da je predmet obaveze
neodređen ili neodrediv ugovor je ništav, ako su ugovorne strane svoje odnose
uredile uz prisutnost mana volje, savjesna strana može tražiti poništenje ugovora i
naknadu pretrpljene štete (čl. 8. Zakona). Što se tiče forme, pisana forma je uvjet
punovažnosti ugovora i mada Zakon sadrži definiciju pojma trajni nosač, ipak
isključena je mogućnost sklapanja ugovora u drugoj (primjerice elektronskoj)
formi.
25
Posebno Izvješće u bankarskom sektoru nakon donošenja smjernica i preporuka u sektoru
potrošačkih kredita, Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, („Sl. glasnik
BiH“, 51/11).
102
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
3.6. Informacije o efektivnoj kamatnoj stopi
Za korisnike financijskih usluga jedna od najznačajnijih informacija jeste
ona o EKS-u, jer osigurava najveću moguću transparentnost i usporedivost
povoljnosti različitih ponuda, a cijena je presudan faktor koji opredjeljuje izbor
korisnika. Stoga se informacija o EKS-u ponavlja iz faze u fazu od oglašavanja,
preko sadržaja SIL-a do konačnog teksta ugovora i u svim fazama EKS mora
ostati nepromijenjen.
Financijska transparentnost ne postiže se samo informiranjem korisnika
prije sklapanja ugovora o visini EKS-a. Podjednako je važno na koji način i na
temelju kojih faktora se EKS obračunava. Iz tog razloga Direktiva 2008/48/EZ
uvodi novu i jedinstvenu matematičku formulu (Prvi dio Aneksa I)26 i precizno
određuje sve troškove koji ulaze u bazu za obračun EKS-a. Na taj način
izbjegnute su negativne posljedice koje su proizlazile iz različitih kalkulacija EKSa što je impliciralo i različite cijene kredita na unutranjem tržištu. Zajdnička
metodologija i troškovana baza za obračun EKS-a nikako ne znače da su cijene
kredita ujednačene, tako primjerice u eurozoni raspon EKS-a kreće se od 5%
(Finska) do 35% (Estonija). Uslijed financijske krize došlo je do izrazitog pada
kamatnih stopa centralnih banaka u cijeloj EU. U razdoblju od 2003. do 2012.
godine započela je postupna konvergencija potrošačkih kamatnih stopa (bez stopa
središnje banke) različitih zemalja EU (Study od the functioning of the consumer
credit market in Europe, 2013).
Pod ukupnim troškovima kredita smatraju se svi troškovi uključujući i
kamate, provizije, takse i sve druge naknade koje korisnik mora platiti u vezi s
ugovorom o kreditu, izuzev troškova notara. Stvarno poznavanje troškova od
davatelja financijskih usluga trebalo bi procjenjivati objektivno, uzimajući u obzir
zahtjeve u pogledu profesionalne pažnje (čl. 25., t. 25. Zakona). EKS iskazuje
ukupne troškove kredita koje korisnik plaća pri čemu su ti troškovi izraženi kao
procent ukupnog iznosa kredita na godišnjem nivou. Ekonomskim riječnikom
rečeno, EKS je diskontna stopa koja izjednačava, na godišnjem nivou, sadašnje
vrijednosti svih novčanih tokova, odnosno sadašnje vrijednosti svih novčanih
primanja sa sadašnjim vrijednostima svih novčanih izdataka na osnovu korištenja
26
Ovaj dio Direktive 2008/48/EZ izmijenjen je i dopunjen Direktivom 2011/90/EU od
14. studenog 2011. Europskog parlamenta i Vijeća koja propisuje dodatne pretpostavke za
obračun efektivne kamatne stope, OJ L 296/35.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
103
�Dr. sc. Anita Petrović
financijskih usluga, a koji su poznati u momentu iskazivanja ove stope (čl. 11., st.
1. Zakona). Posebnom odlukom Agencije za bankarstvo FBiH utvrđeni su uvjeti
i metod za obračun EKS-a. 27
Za zaštitu korisnika važno je precizno definirati pretpostavke koje ulaze u
novčane tokove koji određuju vrijednost EKS-a. Novčani tokovi uključuju: 1. sve
otplate i isplate kredita; 2. troškove koje korisnik plaća ili koje davatelj financijske
usluge plaća u ime i za račun korisnika uz refundaciju (npr. kamate, naknade,
porezi i sl.), odnosno pogodnosti koje prima (kamate i druge bezuvjetne
pogodnosti); 3. troškove u vezi sa sporednim uslugama koje predstavljaju uvjet za
korištenje financijske usluge (npr. troškovi osiguranja života, imovine i lica i dr.);
4. troškovi otvaranja i vođenja računa, ako je to uvjet za korištenje financijske
usluge. U novčane tokove ne ulaze: 1. troškovi nastali zbog nepoštivanja
ugovornih odredbi (npr. zatezna kamata); 2. troškovi u vezi s kupovinom robe
nastali nezavisno od toga da li se plaćanje vrši gotovinski ili na drugi način; 3.
troškovi instrumenata osiguranja (npr. trošak mjenične isprave, uknjižbe,
procjene i dr.). Obračun EKS-a zasniva se na slijedećim pretpostavkama: 1.
ugovor o financijskoj usluzi ostat će na snazi tokom ugovorenog perioda; 2.
ugovorne strane ispunit će svoje ugovorne obaveze i to će učiniti u rokovima
navedenim u ugovoru; 3. NKS i ostali troškovi ostat će nepromijenjeni do kraja
trajanja ugovora. U slučaju da se promijeni neka od ovih pretpostavki, primjerice
NKS, to automatski povlači i promjenu EKS-a, s tim da korisnici moraju o ovoj
promjeni biti obaviješteni prije nego što novi EKS bude zvanično objavljen i
počne se primjenjivati.
EKS je standardna mjera o vrijednosti financijske usluge koja
potencijalnim korisnicima treba omogućiti izbor one ponude koja je
najpovoljnija, jer su kroz nju iskazani svi troškovi uključujući i NKS. Nažalost,
korisnici su još uvijek nedovoljno financijski educirani i povoljnost proizvoda
cijene na osnovu informacije o NKS kojoj i sami davatelji daju najveći publicitet
u svojim ponudama. Razlika između EKS i NKS predstavljaju upravo ti dodatni
troškovi koje korisnik mora platiti, a za koje nije često ni svjestan da postoje. Isto
tako, u svijesti potrošača još uvijek nije u dovoljnoj mjeri izgrađen stav da
prikupljene informacije o određenoj financijskoj usluzi treba usporediti sa istim
27
Odluka o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i
depozite („Sl. novine FBiH“, 48/12, 23/14).
104
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
ili sličnim dobivenim od drugih davatelja financijskih usluga, kako bi uistinu
zaštitio svoj ekonomski interes.
3.7. Informiracije nakon sklapanja ugovora
Obaveza informiranja koncentrirana je na predugovorni stadij i iscrpljuje
se zaključenjem ugovora, za vrijeme trajanja ugovora ova obaveza skoro da i
nepostoji. Većina poteškoća za korisnike javlja se međutim naknadno prilikom
korištenja usluge jer se radi o uslugama trajnije prirode, a korisniku ispunjenje
obaveze mogu otežati naknadni subjektivni faktori poput gubitka posla, bolesti,
razvod i sl., ali i objektivni kao što je rast troškova života, rizici svojstveni
novčanim obavezam, ekonomska recesija i sl.
Za korisnika je stoga izuzetno bitno da cijelo vrijeme trajanja ugovornog
odnosa bude upoznat sa svim okolnostima koje mogu utjecati na ispunjenje
obaveze. U tom smislu čl. 29. Zakona propisuje obavezu blagovremenog
obavještavanja korisnika o bilo kakvoj promjeni za slučaj da je ugovorena
varijabilna NKS uz dostavljanje izmijenjenog plana otplate, ova obaveza obuhvaća
i druge elemente koji utječu na visinu ostalih novčanih obaveza. Također,
utvrđuje se i obaveza redovnog obavještavanja korisnika o stanju zaduženja, na
ugovoreni način, a kada se radi o prekoračenju po računu najmanje jedanput
mjesečno dostavljanjem izvoda u pisanoj ili elektronskoj formi (čl. 30. Zakona).
Posteriornim informiranjem korisnik je aktualan u pogledu svoje financijske
situacije, što mu omogućava racionalno raspolaganje kućnim budžetom, odnosno
daje prostora da se na vrijeme prilagodi nekim novim okolnostima. Pravo na
informaciju je besplatno bez obzira na to u kom stadiju, te u kojem obliku se
informacije stavljaju na raspolaganje korisniku.
Pored prava na informaciju za korisnika je podjednako važna mogućnost,
da ako tijekom trajanja ugovora nastupe određene okolnosti na koje on ne može
utjecati a koje umanjuju njegovu kreditnu sposobnost, da od davatelja financijske
usluge zahtijeva zastoj u otplati duga (moratorij) za određeni period, u kojem se
neće obračunavati zatezna kamata na dospjelo neizmireno potraživanje (čl. 31., st.
2. Zakona). Moratorij kao način mirovanja u otplati duga jest diskreciono pravo
davatelja, a ne korisnika, no svrha ovog instituta jeste olakšati položaj korisnika
koji je zapao u financijske poteškoće. Korisnik dobija svojevrsnu pauzu u otplati
kako bi konsolidirao financijsko stanje i samim tim izbjegao jednostrani raskid
ugovora, kojeg prati dospjelost ostatka duga uvećanog za zateznu kamatu,
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
105
�Dr. sc. Anita Petrović
aktiviranje instrumenata osiguranja i troškovi postupka prinudne naplate, što bi
ga moglo baciti u pravi financijski ponor. Davatelji svojim internim aktima
propisuju uvjete za moratorij kreditnih obaveza u skladu sa podzakonskim aktima
regulatornog tijela.28
4. Ograničeno dejstvo obaveze informiranja
4.1. Manje je više ili …?
Kao što je do sada više puta naglašeno Direktiva 2008/48/EZ polazi od
premise da dobro informiran potrošač jeste samouvjeren potrošač koji je u stanju
napraviti informiran izbor, odnosno donijeti odgovornu financijsku odluku.
Europsko pravo zaštite potrošača obilježeno je paradigmom informiranja (Reich,
2009) jer ne samo da se vremenom povećavao broj informacija kao lijek za
informacijski deficit na strani potrošača već su one postajale detaljnije i složenije.
Identificiran je tako novi problem koji se može označiti kao informacijska
prezasićenost (information overload) gdje potrošač zasut ogromnim brojem
informacija ne može lako razlučiti bitne od manje bitnih i staviti ih u funkciju
racionalnog odlučivanja (Cartwright, 2011; Nordhausen Scholes, 2009; Ebers,
2004).
Sposobnosti većine potrošača su u značajnoj mjeri ograničene kada je u
pitanju mogućnost primanja, pamćenja i procesuiranja velikog broja informacija
što se označava kao ograničena racionalnost (Cartwright, 2011). Ograničena
racionalnost (bounded rationality) slabi ulogu obaveze informiranja jer nekada je
28
Kako bi se olakšao položaj dužnika pogođenih stanjem elementarne nepogode (vrijeme
poplava u maju 2014. godine) Agencija za bankarstvo FBiH donijela je Odluku o
privremenim mjerama za tretman kreditnih obaveza i precizirala opciju moratorija. Tako
plaćanje kreditnih obaveza odgađa se u maksimalnom trajanju do 12 mjeseci s krajnjim
rokom do 30.9.2015. godine. Za period trajanja moratorija, produžava se krajnji rok
otplate kreditnih obaveza ili se u okviru prvobitno ugovorenog roka vrši redefiniranje
otplatnog plana. Tijekom trajanja moratorija, može se obračunavati kamatna stopa
maksimalno do 50% iznosa od prethodno ugovorene kamatne stope. Za vrijeme trajanja
moratorija može se ugovoriti i restrukturiranje kreditnih obaveza, što može uključivati
novo potraživanje kojim se zamjenjuju postojeće kreditne obaveze klijenta, produženje
roka vraćanja glavnice i/ili kamate, smanjenje kamatne stope, otpis dijela potraživanja,
kapitalizaciju kamate, odobravanje novih kreditnih sredstava kako bi se sanirale štete ili
druge bitne promjene kojima se olakšava položaj klijenta.
106
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
više možda ipak previše, a ta hipertrofija negativno se odražava na donošenje
informirane odluke. Drugi problem je to što će mnoge za korisnike važne
informacije ostati prikrivene i utopljene u moru nebitnih što pojedini autori
označavaju kao „information overkill“ (Grundmann, 2009; Reich, 2009) iz tog
razloga nužno je broj informacija svesti na razumnu mjeru, ali isto tako razdvojiti
odlučujuće i bitne od ostalih informacija. Da bi informiranje bio efikasan
instrument zaštite nužno je dakle svesti broj informacija na optimalnu mjeru,
pronaći sredinu između deficita i suficita informacija, jer i jedno i drugo
onemogućava racionalno odlučivanje. Nadalje, ključne informacije moraju biti
dovoljno uočljive da lako plijene pažnju korisnika, a ne da ih mora posebno
tražiti naročito kad ni sam nije siguran što da traži.
Kao što se deficit negativno održava na odluke potrošača tako i suficit
ima negativne implikacije jer se potrošač nerado odlučuje na čitanje i analiziranje
duge liste informacija, pa vrlo lako odustaje od donošenja informirane odluke, a
ugovor zaključuje motiviran nekim drugim ponekad i neracionalnim faktorima.
U tom smislu umjesto o informiranom potrošaču može se govoriti o zbunjenom
potrošaču (Nordhausen Scholes, 2009), a još uz to većina informacija se zapravo
ponavlja iz faze u fazu. Veliki broj informacija zapravo odvraća korisnike od
čitanje i analiziranja, jer i korisnici to doživljavaju kao svojevrsni teret i
oduzimanje vremena, posebice što to zahtijeva i određena stručna znanja.
Zakonske odredbe koje reguliraju ovu obavezu kada se pogleda veoma su
voluminozne i nomotehnički podsjećaju na određena uputstva, što otežava
primjenu i davateljima, a posebice korisnicima o čemu svakako treba povesti
računa.
Upravo jedno od rješenja problema preinformiranosti jeste
standardizacija i pojednostavljivanje informacija putem informativnih obrazaca i
njihova raspodjela kroz različite stadije ugovaranja, što je glavno obilježje
potrošačkog ugovornog prava, no koliko li se u tome stvarno uspjelo? U Izvještaju
Europske komisije o implementaciji Direktive 2008/48/EZ ocijenjeno je da je
SECCI preopširan i suviše stručno formuliran da bi ga potrošači razumjeli, jer
financijska pismenost varira. Kompleksan izgled formulara (sve informacije su
smještene na jedan list što znači da je i dalje aktualan problem sitno tiskanih slova)
odvraća potrošače od njegove primjene i rezultira blagim negativnim utjecajem na
zaštitu potrošača, pa je samim tim upitno da li potrošači iz takvog obrasca mogu
lako vidjeti koja kreditna ponuda je povoljnija od druge. Drugim riječima, nije
uspostavljen optimalan balans između informacijskog deficita i informacijskog
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
107
�Dr. sc. Anita Petrović
suficita, a propisivanjem ovako opsežne liste Direktiva 2008/48/EZ više se
približila ovom drugom, što je također nedostatak. SECCI koji je treba donijeti
samo benefite korisnicima ipak trpi određene kritike u pogledu njegove
efikasnosti.
Kada je u pitanju dostupnost SECCI-a tu je otkriven još jedan problem,
naime potrošačima je i dalje izrazito teško pristupiti ponudama, bilo da su
ograničene samo na stvarne klijente određenog davatelja, bilo da se traži
prethodna provjera kreditne sposobnosti. Istraživanje provedeno s tajnim
kupcima koji su simulirali klijente zainteresirane za određene vrste potrošačkih
kredita s ciljem ocjene dostupnosti SECCI-a, odnosno ispunjenja obaveze
predugovornog informiranja dovelo je do slijedećih rezultata. Tako, iznenađujuće
svega nekoliko tajnih kupaca uspjelo je dobiti SECCI, pretežno su morali tražiti
da im se preda, međutim u Danskoj 90% tajnih kupaca nije dobilo SECCI ni
kada su ga zatražili. Situaciji ja slična i u Estoniji, Latviji, Luksemburgu i
Španjolskoj gdje preko 80% tajnih kupaca nisu dobili SECCI osim ako ga nisu
zatražili. Dok u Italiji preko 50% tajnih kupaca dobilo je SECCI iako ga nije
tražilo. Sve u svemu, u EU samo oko 50% tajnih kupaca uspjelo je dobiti SECCI
iako su ga posebno tražili (Study od the functioning of the consumer credit
market in Europe, 2013).
Svrha predugovornog informiranje može se ostvariti jedino ukoliko
potrošač i dobije standardni informacioni obrazac prije sklapanja ugovora,
međutim u određenim situacijama to nije bio slučaj. Potrošači su najranije isti
dobijali u mometnu sklapanja ugovora, dok stanoviti broj potrošača nije uopće
dobio ovaj obrazac, što znači da su davatelji povrijedili svoju obavezu
predugovornog informiranja.
4.2. Financijska (ne)pismenost
Treba imati u vidu koliko god informacije pisane razumljivim, jasnim
jezikom i dalje se radi o stručnim pojmovima koji da bi se ispravno razumjeli
traže određeni stupanj financijske educiranosti. Informacije koje potrošač ne
razumije mogu se staviti u istu ravan sa potpunim izostankom informacija, jer
čitanje očito ne znači i razumijevanje, a financijska pismenost kod potrošača je
šokantno loša (Garcia Porras and van Boom, 2009). Što znači da bez obzira na
opseg i sadržaj informacija malo je vjerojatno da će potrošač zaista izabrati
najpovoljniju ponudu, ukoliko nema osnovna znanja o svojstvima financijskog
108
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
proizvoda koji kupuje. Tako primjerice, naznačenje EKS-a pomoći će korisniku
samo ako je financijski dovoljno pismen da zna da je to kriterij za usporedbu
različitih ponuda. Financijska pismenost ne može se poistovjetiti sa formalnim
obrazovanjem jer i vrlo obrazovani potrošači mogu biti pravi laici kada se radi o
ovoj vrsti usluga. Kako ne razumiju stručnu i složenu terminologiju, to se ne
može očekivati da potrošači donose odgovorne financijske odluke, što utječe i na
stabilnost financijskih tržišta koja se može narušiti kad se potrošači zaduže preko
svojih mogućnosti ili kad su pogrešno informirani o svojim financijskim opcijama
ili obavezama. Stupanj pismenosti ovisi i o nekim drugim faktorima, kao što su
etnicitet, socio-ekonomski status, godine starosti, spol. Tako primjerice, visok
stupanj pismenosti postoji kod visoko obrazovanih potrošača koji ostvaruju
visoke prihode, srednjovječni potrošači su daleko pismeniji od ostalih, a muškarci
su financijski pismeniji od žena (Mak, 2012). Iz ovog proizlazi da tzv. „disclosure
information regime“ odnosno obaveza objavljivanja informacija ide prvenstveno u
prilog educiranim, obrazovanim potrošačima, koji ipak ne čine dominantnu
skupinu u profilu prosječnog potrošača (Wilhelmsson, 2007). Stoga, pravi je
izazov kako podesiti mjere regulacije da se zadovolje interesi posebno osjetljivih
skupina potrošača, a pri tome ne ugrozi slobodno funkcioniranje financijskog
tržišta.
S obzirom da se ne može staviti znak jednakosti između svih korisnika
financijskih usluga tako ni paradigma informiranja nema prema svim isti zaštitni
učinak. Financijski pismeniji korisnici mogu maksimalno učinkovito iskoristiti
pružene informacije, a takvih je nažalost vrlo mali broj (World Bank, 2011), dok
za ogromnu većinu korisnika informacije mogu imati samo „dekorativnu“ ulogu
jer se suočavaju s problemom (ne)razumijavanja, pa samim time ne smatraju ih
vrijednim jer ne vide kakve koristi mogu imati od njih. Upravo da bi se otklonilo
potonje nužno je provoditi programe i raditi na financijskoj edukaciji
stanovništva što treba biti jedan od ciljeva svih subjekata koje je ZZP BiH naveo
kao nositelje zaštite potrošača, jer svatko je (potencijalni) korisnik neke
financijske usluge.
4.3. Neka opažanja u praksi
Prethodno navedena europska iskustva ne djeluju nimalo ohrabrujuće,
jer ukoliko se krše standardi zaštite potrošača u jednom tako uređenom sistemu,
onda i ne iznenađuje puno situacija kada se ista krše u BiH. Određena iskustva
(opažanja) o primjeni SIL-a iako je Zakon vrlo kratko u primjeni ipak postoje.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
109
�Dr. sc. Anita Petrović
Naime, davatelji su vrlo „ozbiljno“ shvatili ovu zakonsku obavezu tako što
korisnicima uručuju SIL i to prilikom samog potpisivanja ugovora o financijskoj
usluzi, ali ne i ranije. Tako primjerice, SIL nije dostupan na internet stranici
banke, mada je korisniku dostupan kreditni zahtjev kojeg može „skinuti“
(download) i sačuvati u memoriji svog računara, te po potrebi odštampati i
potpisanog predati na šalteru banke. Danas je puno korisnije da SIL bude na
raspolaganju korisnicima na internet stranici, nego da se neposredno predaje u
poslovnim prostorijama.
SIL se pretvorio u samo još jedan dokument koji se mora predati uz
ugovor, pritom korisnik i ne zna što je to SIL i koja je njegova svrha iako ga u
tom trenutku potpisuje. Zakonska obaveza predugovornog informiranja na ovaj
način gubi svoj osnovni ratio, jer korisnik nema priliku informirati se o
financijskoj usluzi tako što će analizirati sadržaj SIL prije nego se obaveže
ugovorom i to na nekom drugom mjestu, tj. izvan poslovnih prostorija oslobođen
utjecaja službenika. Ono što je primjetno jeste uvriježena prešutna praksa
davatelja da na korisnikov upit i pokazan interes za određenim proizvodom, prvo
traže informacije o zaposlenju i mjesečnim primanjima, nakon čega slijedi i
provjera kreditne sposobnosti a tek nakon toga se daju usmene informacije i ad
hoc kreira konkretna ponuda (dozvoljeni iznos, obračun kamat), a ono što
korisnik jedino dobija u pisanoj formi jeste primjerice obrazac zahtjeva za kredit
uz spisak potrebne dokumentacije. Ovakvim pristupom korisnici su i dalje
ograničeni u prikupljanju pisanih ponuda o uvjetima pružanja usluga različitih
davatelja radi njihove usporedbe i odabira najpovoljnije. Obaveza predugovornog
informiranja potpuno se stopila sa momentom perfekcije ugovora, drugim
riječima uvriježena praksa se faktično i dalje nastavila. S aspekta korisnika i dalje
ostaje rizik da se nepromišljeno i bez dovoljno razumijevanja ugovora kojem
pristupaju obvezuju na duže vrijeme. Međutim, ovakvu praksu Zakon prekršajno
sankcionira propisujući gornju i donju granicu novčane kazne za slučaj povrede
obaveze informiranja prilikom oglašavanja, u predugovornoj i pregovaračkoj fazi,
te prilikom i poslije ugovornog obvezivanja (čl. 47. Zakona).
Iz ovog činjeničnog stanja proizlazi pitanje kako u praksi unaprijediti
položaj korisnika. Prva pretpostavka je ispunjena a to je adekvatan pravni okvir,
drugi korak jeste ozbiljno provođenje nadzora nad poštivanjem Zakona od strane
Agencije za bankarstvo FBiH, što implicira i sankcioniranje svih oblika nepoštene
poslovne prakse. Naime, ovo regulatorno tijelo ima posebno ovlaštenje da vrši
nadzor nad davateljima financijskih usluga u skladu s ovim zakonom i zakonima
110
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
kojima se uređuju banke, mikrokreditne organizacije i davatelji leasinga (čl. 45.,
st. 1. Zakona). Davatelji financijskih usluga do sada su se ponašali gotovo pa
samovoljno kada su u pitanju odnosi sa potrošačima, a takvo postupanje
deklaratorno je pravdano „potrebom održavanja stabilnosti i solventnosti
financijskog sistema.“ Posljednjih nekoliko godina došlo je do značajnog povećanja
volumena kredita na tržištu, te je takav trend stvorio privid da su se poboljšali i
uvjeta kreditiranja u korist potrošača. Tako primjerice, došlo je do pada kamatnih
stopa, uvodi se fiksna kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita, mijenjaju se
instrumenti osiguranja kredita, umjesto jemaca uvodi se polica osiguranja, čak se
pojavljuju krediti bez ikakvih sredstava osiguranja i sl. No, pojeftinjenja kredita
ne znači da u ugovorima ne postoje odredbe koje ozbiljno narušavaju ugovornu
ravnotežu između kreditora i potrošača. No, pored prethodne dvije mjere nužno
je poduzeti i aktivnosti promoviranja Zakona i prava koja iz njega proizlaze,
korisnici moraju biti upoznati sa pravima koja im pripadaju da bi se mogli njima
i služiti.
ZAKLJUČAK
Obaveza informiranja je bez ikakve sumnje opravdan i potreban
instrument zaštite. No, isto tako postavlja se pitanje je li dovoljan i koliko je
stvarno učinkovit kada su u pitanju financijske usluge, jer ne smije se zaboraviti
da se radi o adhezionim ugovorima gdje vlada pravilo „uzmi ili ostavi“. Zbog toga
koliko god korisnik bio dobro informiran on nikako ne može utjecati na sadržaj
ugovora koji je prethodno pripremio davatelj. Iz tog razloga podjednako je važno
regulirati sadržaj općih uvjeta poslovanja iz kojih se izvode ugovorne klauzule te
prevenirati ugovaranje nepravičnih ugovornih odredaba. Za potrošače puno
efikasniji vid zaštite jeste preveniranje i sankcioniranje nepoštene poslovne prakse
davatelja i kontrola sadržaja adhezionih ugovora, nego samo jačanje potrošačke
pozicije pružanjem silnih informacija za koje nije izvjesno da li će i koliko
uspješno staviti u funkciju odgovornog i raionalnog odlučivanja. Drugim
riječima, obaveza informiranja jeste mandatorni instrument zaštite ali nikako ne
može biti jedini i odlučujući, jer da bi bio učinkovit mora postojati sprega između
njega i svih ostalih instrumenata koji ovise o aktivnoj ulozi tijela javne vlasti,
posebice onih specijaliziranih za nadzor nad poslovanjem financijskih institucija.
Novi regulatorni okvir u BiH ima za cilj osigurati da svi davatelji
financijskih usluga djeluju na pošten i profesionalan način i to prije, prilikom ali i
nakon sklapanja konkretnog financijskog aranžmana, što treba ojačati poprilično
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
111
�Dr. sc. Anita Petrović
narušeno povjerenje korisnika. S druge strane i od samih korisnika se očekuje
odgovorno ponašanje kroz pružanje potpunih i istinitih informacija o svom
financijskom bonitetu, te ozbiljniji i savjesniji pristup kada se radi o preuzimanju
financijskih obaveza i pojačana svijest o mogućem riziku (pre)zaduženosti.
Informiranje je podloga za dobro, racionalno i odgovorno odlučivanje, a upravo
to i jeste intencija zakonodavca koji obavezujući davatelje na pružanje što je
moguće više informacija želi povećati osobnu odgovornost korisnika prilikom
ulaska u određene financijske aranžmane.
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
112
Baretić, M. (2003/2004). Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima
s posebnim osvrtom na ugovore banaka i osiguravajućih društava. I/II
dio. Suvremeno poduzetništvo, 12/2003, 1/2004, 239-249
Bikić, E. (2014). Zakon o zaštiti žiranata/jemaca u Federaciji BiH. Anali
Pravnog fakultet Univerziteta u Zenici, 14/2014, 15-33
Cartwright, P. (2001). Optimal Consumer Protection in Financial
Services. ECRI/CEPS Seminar, 7th June 2001 Brussels
Cartwright, P. (2011). The Vulnerable Consumer of Financial Services:
Law, Policy and Regulation. Financial Services research Form. Preuzeto sa:
http://www.nottingham.ac.uk/business/businesscentres/crbfs/documents
/researchreports/paper78.pdf
Centralna banka Bosne i Hercegovine. (2014). Bilten Centralne banke
Bosne i Hercegovine, br. 2. Preuzeto sa:
http://www.cbbh.ba/files/bilteni/2014/Bilten_2_2014.pdf
Čikara, E. (2009). Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o
potrošačkom kreditu (I). Pravo i porezi, 18:94-102
Čulinović-Herc, E. (2005). Zaštita potrošača i zaštita ulagatelja na
hrvatskom tržištu financijskih usluga. U V., Tomljenović, E., ČulinovićHerc (ur.), Zaštita potrošača i ulagatelja u europskom i hrvatskom pravu,
Izazovi međunarodnog tržišta robe i kapitala (210-243). Rijeka: Pravni
fakultet Sveučilišta u Rijeci
Ebers, M. (2004). Information and advising requirements in the
financial services sector: Principles and Peculiarities in EC Law.
Electronic Journal of Comparative Law, Vol. 8.2
Preuzeto sa:
http://www.ejcl.org/82/art82-2.PDF
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
European Commission. (March 2012). Special Eurobarometer 737-Retail
Financial sevices. Preuzeto sa:
http://ec.europa.eu/internal_market/finservices-retail/docs/policy/ebspecial
_373-report_en.pdf
European Parliament's Committee on the Internal Market and
Consumer Protection. (January 2012). Study on Implementation of the
Consumer Credit Directive. Preuzeto sa:
http://www.europarl.europa.eu/studies
Feješ, A. (2009). The impact of information on responsible lending and
responsible borrowing in the European Union. Pravni život, 12/2009,
751-765
Ferretti, F. (2014). EU Competition Law, the Consumer Interest and Data
Protection: The Exchange of Consumer Information in the Retail Financial
Sector. New York: Springer
Fox, J. J & Bartholomae S. (2008). Financial Education and Program
Evaluation. In J. J. Xiao, (eds) Handbook of Consumer Finance
Research (pp. 47-69). New York: Springer.
Garcia Porras, C. & van Boom, W. (2009). Information disclosure in the
EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Rotterdam
Institute of Private Law Working Paper. Preuzeto sa:
http://ssrn.com/abstract=1538111
Grable, E. J. (2008). Risk Tolerance, In J. J., Xiao (ed.), Handbook of
Consumer Finance Research (pp. 3-21). New York: Springer
Grundmann, S. The Structure of the DCFR – Which Approach for
Today’s Contract Law? (2008) 3 European Review of Contract Law
Hadfield, K. G., Howse, R. & Trebilcock, J. M. Information-Based
Principles for Rethinking Consumer Protection Policy. Journal of
Consumer Policy 21:131-169, 1998.
Hondius, E. The Protection of the Weak Party in a Harmonised
European Contract Law: A Synthesis. Journal of Consumer Policy 27:245251, 2004.
Howells, G. The Potential and Limits of Consumer Empowerment by
Information. Journal of Law and Society 32, 2005:349-370
IPSOS & London Economics. (July 2013). Study od the functioning of
the consumer credit market in Europe, Final report. Preuzeto sa:
http://ec.europa.eu/consumers/ archive/
rights/docs/consumer_credit_market_study_en.pdf
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
113
�Dr. sc. Anita Petrović
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
114
Izvještaj Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o implementaciji
Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Bruxelles,
14.5.2014.
COM
(2014)
259
final.
Preuzeto
sa:
http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/ 1/2014/HR/1-2014-259HR-F1-1.Pdf
Kačer, H. (2009). Da li su ništetne odredbe u ugovorima o kreditu koje
vjerovniku daju pravo jednostrano i bez obrazloženja mijenjati kamatne
stope. Pravni život, 13/2009, 115-131
Lando, O. (2000). Some Features of the Law of Contract in the Third
Millennium. In Scandinavian Studies in Law, 40. Preuzeto sa:
http://www.scandinavianlaw.se/pdf/40-13.pdf
Mak, V. (June 2012). The Myth of the ‘Empowered Consumer’ Lessons
from Financial Literacy Studies. TISCO Working Paper Series on
Banking, Finance and Services No. 03/2012. Preuzeto sa:
http://ssrn.com/abstract=2077539
Maričić, B. (2005). Ponašanje potrošača, sedmo izdanje. Beograd: Centar
za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu
Micklitz, H-W., Reich, N. & Rott, P. (2009). Understanding EU
Consumer Law. Intersentia
Misita, N. & Grbo Z. (2011). Evropsko poslovno pravo – odabrane teme.
Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu
Misita, N. (2008). Zaštita potrošača i tržište finansijskih usluga Evropske
unije. Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i
pravne prakse. br. 6. Mostar. 81-105
Nordhausen Scholes, A. (2009). Information Requirements. In G.
Howells, R., Schulze (ed.), Modernising and Harmonising Consumer
Contract Law (pp.213-237). Munich: Sellier Publishers
Petrić, S. (2002). O problemu nepravednih odredaba potrošačkih
ugovora u pravu Europske zajednice i pravu Bosne i Hercegovine.
Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne
prakse. br. XV. Mostar
Reich, N. (2009). Crisis or Future of European Consumer Law? In D.
Parry, A. Nordhausen, G. Howells & C. Twigg-Flesner (eds), The
Yearbook of Consumer Law 2009 (pp. 3-67). Aldershot: Ashgate
Publishing
Rose, S. P. & Hudgins, C. S., (ur.) Vasković V. (2005). Bankarski
menadžment i finansijske usluge, šesto izdanje. Beograd: Data status
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Informiranje kao mehanizam zaštite korisnika financijskih
usluga - prednosti i ograničenja
•
•
•
•
•
•
•
Stuyck, J. (2007). The Notion of the Empowerd and Informed
Consumers in Consumer Policy and How to Protect the Vulnerable
Under Such Regime. In G. Howells, A. Nordhausen, D. Parry & C.,
Twigg-Flesner (eds), The Yearbook of Consumer Law 2007 (pp. 167186). Aldershot: Ashgate Publishing
Verstraeten, G., Van den Poel, D. (2005). The Impact of Sample Bias on
Consumer Credit Scoring Performance and Profitability. The Journal of
the Operational Research Society. Vol. 56, No. 8. 981-992
Vilus, J. (1976). Opšti uslovi formalnih ugovora. Beograd: Savremena
administracija
Wilhelmsson, T. (2007). The Informed Consumer v Vulnerable
Consumer in European Unfair Commercial Practices Law – A
Comment. In G. Howells, A. Nordhausen, D. Parry & C., TwiggFlesner (eds) The Yearbook of Consumer Law 2007 (pp.211-227).
Aldershot: Ashgate Publishing
Wilhelmsson, T. The Abuse of the „Confident Consumer’’ as a
Justification for EC Consumer Law. Journal of Consumer Policy 27:317337, 2004.
Wilson, S. N. (1965). Freedom of Contract and Adhesion Contracts.
The International and Comparative Law Quarterly, Vol. 14, No. 1, 172193.
World Bank. (April 2011). Bosnia and Herzegovina - Diagnostic Review of
Consumer Protection and Financial Literacy in Banking Services. Volume I
(Key Findings and Recommendations) and Volume II (Comparison with
Good Practices)
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
115
��PREGLEDNI NAUČNI RAD
Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova
prekogranične zdravstvene zaštite
The Right of Patient - Consumer to Reimbursement for
Cross-Border Healthcare
Dr. sc. Maja Čolaković
Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, docentica
maja.colakovic@unmo.ba
Dr. sc. Marko Bevanda
Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, docent
marko.bevanda@pfmo.ba
Sažetak: Ostvarenje temeljnih tržišnih sloboda na
području Europske unije obuhvata i slobodu kretanja
osoba radi realizacije prava na zdravstvenu zaštitu. Uz
mogućnost dobivanja zdravstvene usluge na području
države članice čijem sustavu zdravstvenog osiguranja
pripadaju, građani Unije mogu potražiti takvu uslugu u
drugoj državi članici i za nju dobiti naknadu troškova.
Radi se o tzv. prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti (crossborder healthcare).
Direktiva 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u
prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti je novi pravni
instrument, usvojen kako bi se osigurala mobilnost
pacijenata unutar Europske unije te otklonile postojeće
razlike u primjeni dva paralelna sustava – jednog
utemeljenog na Uredbi 883/2004/EZ o koordinaciji
sustava socijalne sigurnosti, a drugog na načelima i
stavovima Suda Europske unije, baziranim na
odredbama osnivačkih ugovora o temeljnim tržišnim
slobodama.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: pacijent,
prekogranična zdravstvena zaštita,
naknada troškova, Direktiva
2011/23/EU, Uredba 883/2004/EZ
JEL klasifikacija: K19, K32
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16314
Historija članka:
Dostavljen: 31.12.2015.
Recenziran: 09.03.2016.
Prihvaćen: 16.03.2016.
117
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
Prvi Izvještaj Komisije o primjeni Direktive
2011/24/EU iz oktobra 2015. godine pokazuje da još
uvijek nisu postignuti svi njome proklamirani ciljevi,
niti su otklonjene sve dileme vezane za različite
mehanizme naknade troškova prekogranične zdravstvene
zaštite na području Europske unije.
Analiza organizacije sustava zdravstvene zaštite u Bosni
i Hercegovini te prava na mobilnost pacijenata unutar i
izvan njenih granica ukazuje na kompliciranost i
nedjelotvornost tog sustava, diskriminaciju pacijenata
vezanu za mobilnost te visok stupanj neusklađenosti
bosanskohercegovačkih propisa iz ove oblasti s acquis-em.
Summary: The exercise of fundamental market freedoms
in the European Union includes the freedom of movement
of persons in order to attain the right to health care. A
part of the possibility to access health services in the
Member States where they are insured, the citizens of the
Union can also demand such a service in another
Member State and obtain reimbursement. This is the so
called cross-border healthcare.
Keywords: patient, cross-border
healthcare, reimbursement, Directive
2011/23/EU, Regulation 883/2004/EZ
Directive 2011/24/EU on the application of patients'
rights in cross-border healthcare is a new legal instrument
adopted to ensure the mobility of patients within the
European Union and eliminate the existing differences in
the application of two parallel systems - one based on
Regulation 883/2004/EC on the coordination the social
security system, and the other on the principles and views
of the Court of the European Union, which are based on
the provisions of the Treaties on the fundamental market
freedoms.
Article History:
Submitted: 31.12.2015.
Reviewed: 09.03.2016.
Accepted: 16.03.2016.
118
JEL Classification: K19, K32
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16314
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
The first report of the Commission on the application of
Directive 2011/24/EU from October 2015 shows that all
the objectives proclaimed in the Directive have not yet
been achieved and all the dilemmas related to different
mechanisms of reimbursement for cross-border healthcare
in the EU have not been eliminated.
Analysis of the organization of health care systems in
Bosnia and Herzegovina and the right to mobility of
patients within and outside of its borders illustrates the
complexity and inefficiency of this system, the
discrimination related to patient’s mobility as well as a
high level of noncompliance of Bosnian legislation with
the acquis in this area.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
119
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
UVOD
Pravo na potpuno tjelesno, mentalno i socijalno blagostanje, te odsustvo
bolesti i iznemoglosti, odnosno pravo na zdravlje temeljno je ljudsko pravo, a
uživanje najvećeg mogućeg zdravstvenog standarda pripada svakom ljudskom
biću bez obzira na rasu, vjeroispovijest, političko opredjeljenje, ekonomske ili
socijalne prilike.1 Pravo na pristup visokokvalitetnom zdravstvenom sustavu
također predstavlja temeljno pravo čovjeka – pacijenta, a njegova dobrobit i
sigurnost2 jesu dio opće kvalitete zdravstvene zaštite, ali i rastuća briga
zdravstvenih sustava čitavog svijeta. Pitanje sigurnosti pacijenata postaje rastuća
briga i u Europskoj uniji (EU).3
Prema čl. 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,4 Unija je
nadležna ostvarivati mjere potpore, usklađivanja ili dopune mjera država članica.
Na europskoj razini područje takvih mjera, između ostalih, jeste zaštita i
poboljšanje zdravlja ljudi. Unija pritom ne zamjenjuje nadležnost država članica u
navedenom području, a pravno obvezujući akti Unije (doneseni na temelju
odredaba Ugovora), koji se odnose na područje zaštite i poboljšanje zdravlja ljudi,
ne smiju uključivati usklađivanje zakona ili drugih propisa država članica (čl. 2.,
st. 5. UFEU-a).
1
Statut Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organisation – WHO) iz 1948.
godine. Dostupan na: http://whqlibdoc.who.int/hist/official_records/constitution.pdf
(10. 11. 2015.).
2
„Nepostojanje bilo kakvih nepotrebnih ili potencijalno štetnih posljedica za pacijenta
povezanih sa zdravstvenom zaštitom“, Svjetska zdravstvena organizacija.
3
U izvještaju Komisije Vijeću, sastavljenom na temelju izvještaja država članica o
provedbi preporuke Vijeća (2009/C151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući
sprečavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom zaštitom (2013/2022(INI)),
stoji da „kvalitetna zdravstvena zaštita predstavlja kamen temeljac svakog kvalitetnog
zdravstvenog sustava, … Europska unija, njezine institucije i njezini građani priznaju
pristup visokokvalitetnom zdravstvenom sustavu kao temeljno pravo“.
4
U daljem tekstu: UFEU. Čl. 2. t. 1. Lisabonskog ugovora kojim se mijenjaju i
dopunjuju Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice (Treaty of
Lisbon amending the Treaty on European Union and the Treaty establishing the
European Community, Official Journal C 306, 17. 12. 2007.) naziv Ugovora o osnivanju
Europske zajednice izmijenjen je u naziv Ugovor o funkcioniranju Europske unije.
120
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
Pravo na zdravlje, odnosno pristup zdravstvenoj zaštiti, građanima
Europske unije garantirano je u brojnim pravnim aktima i dokumentima Unije.
Povelja o temeljnim pravima Europske unije5 u čl. 35. propisuje pravo svakoga na
pristup preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i pravo na liječenje pod uvjetima
utvrđenim nacionalnim zakonima i praksom, kao i to da se u utvrđivanju i
provedbi svih politika i aktivnosti Unije osigurava visok stupanj zaštite zdravlja
ljudi. Odredbama osnivačkih ugovora normirano je da se pri donošenju i
primjeni svih politika i djelatnosti Unije jamči visoki stupanj zaštite ljudskog
zdravlja, a da je djelovanje Unije, koje nadopunjava nacionalne politike,
usmjereno prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih
bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za tjelesno i duševno zdravlje.
Mjere na promociji dobrog zdravlja i unapređenju pristupa zdravstvenoj zaštiti
građana Europske unije sastavni su dio strategije „Europa 2020“.6 Četiri temeljne
slobode na kojima počiva Europska unija, a među njima naročito sloboda
kretanja osoba, sloboda pružanja usluga i sloboda prometa roba, manifestiraju se i
na području prava građana Unije na pristup zdravstvenoj zaštiti. Sloboda kretanja
svih građana Unije na području država članica7 implicira i njihovu slobodu
kretanja, odnosno mobilnost u cilju ostvarenja prava na zdravstvenu zaštitu.
Zabranjen je bilo kakav oblik diskriminacije na temelju nacionalnosti koji bi
spriječio ili na bilo koji način ograničio izvršavanje prava na slobodu kretanja
građana – pacijenata EU-a.8
5
Official Journal C 83., 30. 3. 2010.
Cilj ove Strategije je pretvoriti Europsku uniju u pametan, održiv i uključiv ekonomski
sustav, koji omogućava visoke stope zaposlenosti, produktivnosti i društvene povezanosti,
te ostvariti viziju europske socijalne tržišne ekonomije za 21. stoljeće. Communication
from the Commission Europe 2020: A strategy for smart, sustainable and inclusive
growth, COM(2010) 2020 final, 3. 3. 2010.
7
„Pravo građana Europske unije na slobodno kretanje i život u bilo kojoj državi članici
EU-a s članovima njihovih obitelji jedno je od četiri temeljna prava sadržana u pravu EUa i kamen temeljac europskih integracija“, Komunikacija Komisije Europskom
parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija:
Sloboda kretanja građana EU-a i njihovih obitelji Pet mjera za poboljšanje situacije,
COM (2013) 837 final, Bruxelles, 25. 11. 2013. (25. 11. 2015.).
8
U skladu s čl. 18. st. 1. UFEU-a, „unutar opsega primjene Ugovora i ne dovodeći u
pitanje bilo koju njegovu posebnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju
državljanstva“. Čl. 20. UFEU-a propisuje da se ustanovljuje građanstvo Unije i da je svaka
osoba koja ima državljanstvo neke države članice građanin Unije. Građanstvo Unije
dodaje se nacionalnom državljanstvu i ne zamjenjuje ga. Dakle, čl. 20. st. 1. UFEU-a
svakoj osobi s državljanstvom neke države članice dodjeljuje status građanina Unije. Na
6
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
121
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
Osim u matičnoj državi – državi njihove pripadnosti ili prebivališta, tj.
državi članici čijem sustavu zdravstvenog osiguranja pripadaju, građani Unije
mogu realizirati pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti i putem ostvarenja te zaštite
u drugoj državi članici Unije. U pitanju je tzv. prekogranična zdravstvena zaštita
(cross-border healthcare), odnosno pravo građana Unije – pacijenata da dobiju
zdravstvenu uslugu u drugoj državi članici, uz naknadu troškova koje su imali za
tu uslugu.9 Teorijski govoreći, unutar EU-a nacionalne granice država članica ne
postoje za pacijente – građane EU-a koji zatraže zdravstvenu zaštitu u inozemstvu
(drugoj državi članici), ali u praksi je riječ o posebno složenom pitanju za
pacijente.10
Pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu priznato je građanima EU-a
Direktivom 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj
temelju st. 2. istog člana, građani Unije imaju, među ostalim, „pravo slobodno se kretati i
boraviti na državnom području država članica“. U skladu s čl. 20. st. 2. drugim
podstavom UFEU-a, to pravo se ostvaruje „u skladu s uvjetima i ograničenjima
utvrđenima Ugovorima i mjerama usvojenima na temelju tih Ugovora“. Prema ustaljenoj
sudskoj praksi Suda Europske unije (u daljem tekstu: Sud EU) predviđeno je da „status
građanina Unije bude temeljni status državljana država članica, koji državljanima koji se
nalaze u istom položaju omogućava da se u području primjene UFEU-a ratione materiae,
neovisno o njihovu državljanstvu i ne dovodeći u pitanje iznimke izričito predviđene s tim
u svezi, prema njima jednako pravno postupa“, iz čega proizlazi da se „svaki građanin
Unije može […] dakle u svim situacijama koje ulaze u područje primjene prava Unije
ratione materiae pozvati na zabranu diskriminacije na temelju državljanstva iz čl. 18.
UFEU-a. Te situacije obuhvaćaju one koje proizlaze iz korištenja slobode kretanja i
boravka na području država članica koju dodjeljuju čl. 20. st. 2. prvi podstav točka (a) i
čl. 21. UFEU-a“. Mišljenje nezavisne odvjetnice Juliane Kokott izneseno 7. 5. 2015.,
Predmet C-218/14 Kuldip Singh i drugi protiv Minister for Justice and Equality. Zahtjev za
prethodnu odluku: High Court - Irska, http://curia.europa.eu (11. 11. 2015.).
9
Zdravstvene usluge, uključujući one koje se pružaju u okviru sustava javnog zdravstva,
su usluge ekonomske prirode. Mišljenje nezavisnog odvjetnika Pedra Cruza Villalóna od
19. 6. 2014., predmet C-268/13 Elena Petru protiv Casa Judeţeană de Asigurări de
Sănătate Sibiu i Casa Naţională de Asigurări de Sănătate (zahtjev za prethodnu odluku koji
je uputio Tribunalul Sibiu (Rumunjska)), točka 20, http://curia.europa.eu (11. 11.
2015.).
10
Vidi: Mossialos, E., Palm, W. (2003). The European Court of Justice and the free
movement of patients in the European Union, International Social Security Review, vol.
56., no. 2., str. 4.
122
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
zdravstvenoj zaštiti.11 U pitanju je novi pravni instrument, donesen s ciljem da se
svim građanima omogući dostupna, sigurna i kvalitetna prekogranična
zdravstvena zaštita, osigura mobilnost pacijenata unutar teritorije Unije te
suradnja država članica na području zdravstvene zaštite, uz poštovanje
nacionalnih nadležnosti.12
Do usvajanja Direktive 2011/24/EU na mobilnost pacijenata
primjenjivana su dva paralelna sustava. Jedan je sustav baziran na pravilima
Uredbe 883/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o koordinaciji sustava
socijalne sigurnosti, dopunjene provedbenom Uredbom 987/2009/EZ o
koordinaciji sustava socijalne sigurnosti,13 a drugi na načelima i stavovima Suda
EU-a, zasnovanim na odredbama osnivačkih ugovora o slobodi kretanja osoba,
roba i usluga na cijelom području Unije. Budući da među ova dva sustava postoje
značajne razlike, pacijenti su se u praksi suočili s brojnim poteškoćama i
11
Directive 2011/24/EU of the European Parliament and of the Council of 9 March
2011 on the application of patients’ rights in cross-border health care, OJ L 88, 4. 4.
2011 (u daljem tekstu: Direktiva 2011/24/EU).
12
„Danas je važan dan za pacijente diljem Europske unije. U važeće zakonodavstvo EU-a
od danas je ugrađeno građansko pravo na liječenje u drugoj državi članici i povrat
troškova za liječenje. Sve države članice do danas su morale u svoje nacionalno
zakonodavstvo prenijeti Direktivu o pravima pacijenata u prekograničnoj zaštiti,
donesenu prije 30 mjeseci. Ova Direktiva pacijentima znači jačanje njihova položaja: veći
izbor zdravstvene zaštite, više informacija, jednostavnije priznavanje recepata preko
granice. Direktiva je osim toga dobra vijest u pogledu europskih zdravstvenih sustava jer
se njome poboljšava suradnja među državama članica u području interoperabilnih alata ezdravstva, korištenje vrednovanja zdravstvenih tehnologija i udruživanje rijetkog stručnog
znanja. Zakonodavstvo je potrebno pravilno prenijeti i primijeniti kako bi pacijenti mogli
ostvariti prava koja imaju na temelju zakonodavstva EU-a. Komisija je državama
članicama u razdoblju prenošenja pružila veliku potporu. Sada pozivam sve države članice
da ispune svoje obveze i u cijelosti prenesu Direktivu. Komisija će pomno pratiti
prenošenje, pružati pomoć i po potrebi poduzimati odgovarajuće mjere.” Izjava
povjerenika za zdravstvo Tonija Borga od 25. 10. 2013. godine o stupanju na snagu
Direktive o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.
13
Regulation (EC) no 883/2004 of the European Parliament and of the Council of 29
april 2004 on the coordination of social security systems, OJ L 166, 2004 (u daljem
tekstu: Uredba 883/2004/EZ) and Regulation (EC) No 987/2009 of the European
Parliament and of the Council of 16 September 2009 laying down the procedure for
implementing Regulation (EC) No 883/2004 on the coordination of social security
systems OJ L 284 of 30 October 2009.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
123
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
problemima u ostvarenju prava na zdravstvenu zaštitu izvan matične države
(dileme u pogledu režima naknade koji treba primijeniti u pojedinoj situaciji,
neophodnosti dobivanja prethodnog odobrenja od odgovarajućeg tijela u
matičnoj državi za liječenje u drugoj državi članici, kriterija koji moraju biti
ispunjeni za primjenu jednog od dva različita sustava mobilnosti pacijenata itd.).14
Očekivalo se da će primjena odredaba Direktive 2011/24/EU rezultirati
otklanjanjem takve pravne nesigurnosti te utjecati na općenitiju primjenu
relevantnih načela Suda EU-a i njihovo povezivanje s odredbama Uredbe
883/2004/EZ.15
Prvi Izvještaj Komisije o primjeni Direktive 2011/24/EU,16 koji će u
radu biti sažeto prikazan i analiziran, pokazuje da još uvijek nisu postignuti svi
njome proklamirani ciljevi, niti su otklonjene sve nedoumice u pogledu različitih
mehanizama naknade troškova ostvarene prekogranične zdravstvene zaštite na
području Europske unije. Kritički stav o određenim odredbama Direktive
2011/24/EU i njenom odnosu s Uredbom 883/2004/EZ već je zauzela i
doktrina, na šta će u daljem radu biti posebno ukazano.
Osim analize pojedinih odredaba Uredbe 883/2004/EZ i Direktive
2011/24/EU, vezanih za pravo pacijenata na naknadu troškova prekogranične
zdravstvene zaštite, te Izvještaja Komisije, u radu će biti učinjen kratki osvrt na
organizaciju sustava zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini i pravo
bosanskohercegovačkih građana na ostvarenje zdravstvene zaštite kako unutar
granica države, tako i van njih. Kompliciranost i rascjepkanost tog sustava
stvaraju realnu podlogu za njihovu diskriminaciju, pri čemu je legislativa iz ove
oblasti u značajnom stupnju neusklađena s pravnom stečevinom Europske unije.
14
Berki, G. (2015). Cross-border patient mobility: The Legal framework of obtaining
healthcare abroad within the European Union – A patient's perspective, Ghent: Ghent
University (doktorska disertacija), str. 23-25., dostupno na:
https://biblio.ugent.be/record/6883859 (20. 11. 2015.).
15
Ibid., str. 97-98.
16
Shodno čl. 20. Direktive 2011/24/EU, Komisija je bila obvezna do 25. 10. 2015.
godine sastaviti izvještaj o primjeni ove Direktive (u daljem tekstu: Izvještaj Komisije),
koji uključuje posebno podatke o kretanjima pacijenata, financijskim dimenzijama
mobilnosti pacijenata, provedbi pojedinih članova Direktive, te o funkcioniranju
europskih referentnih mreža i nacionalnih kontaktnih točaka za prekograničnu
zdravstvenu zaštitu, a potom ga dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću. Izvještaj je
dostupan na: http://www.sabor.hr/dokumentiEU (10. 11. 2015.).
124
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
1. Pravni instrumenti
1.1. Direktiva 2011/24/EU
Direktiva 2011/24/EU je stupila na snagu 24. 4. 2011. godine, a države
članice su bile obvezne prenijeti je u svoja zakonodavstva do 25. 10. 2013.
godine.17 Prema Izvještaju Komisije, zbog kasnog ili nepotpunog obavještenja o
mjerama prenošenja pokrenuti su postupci zbog povrede protiv 26 država
članica.18
Polje primjene Direktive 2011/24/EU određeno je u čl. 1.2. Ona se
primjenjuje na pružanje zdravstvene zaštite pacijentima, bez obzira na to kako je
ova organizirana, kako se pruža i financira.19 Njome su obuhvaćeni svi pružatelji
17
O političkoj inicijativi i pravnim temeljima za donošenje Direktive 2011/24/EU vidjeti
detaljnije: Bevanda M., Čolaković M. (2014). Ostvarenje zdravstvene zaštite u Bosni i
Hercegovini u svjetlu Direktive 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u
prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, Zbornik radova II Međunarodne konferencije „Bosna i
Hercegovina i euroatlanske integracije – trenutni izazovi i perspektive“, Bihać 7-8. 5.
2014., godina 2., broj 2., tom I., str. 368. i 369.
18
Ove povrede se odnose samo na potpunost mjera prenošenja, dok će u narednoj fazi
Komisija procijeniti jesu li države članice pravilno prenijele ovu Direktivu. Izvještaj
Komisije, op. cit., str. 2.
19
U smislu Direktive 2011/24/EU „zdravstvena zaštita” znači zdravstvene usluge koje
pružaju zdravstveni stručnjaci pacijentima radi procjene, održavanja ili liječenja njihova
zdravstvenog stanja, uključujući propisivanje, izdavanje na recept i davanje lijekova i
medicinskih proizvoda, a „prekogranična zdravstvena zaštita“ znači zdravstvena zaštita
pružena ili propisana u državi članici koja se razlikuje od države članice čijem sustavu
osigurana osoba pripada. Dakle, ova definicija obuhvata i situaciju u kojoj pacijent kupuje
lijekove i medicinske proizvode u državi članici koja nije država članica čijem sustavu
pripada i situaciju u kojoj pacijent kupuje lijekove i medicinske proizvode u državi članici
koja se razlikuje od one u kojoj je izdan recept. Stoga, za potrebe naknade troškova
prekogranične zdravstvene zaštite, Direktiva 2011/24/EU obuhvata ne samo situaciju
kada se pacijentu pruža zdravstvena zaštita u državi članici koja nije država članica čijem
sustavu pripada, nego i propisivanje, izdavanje i nabavu lijekova i medicinskih proizvoda
ako se oni nabavljaju u kontekstu zdravstvene usluge. „Država članica liječenja” znači
država članica na čijem je državnom području stvarno pružena zdravstvena zaštita
pacijentu. U slučaju telemedicine, smatra se da je zdravstvena zaštita pružena u državi
članici u kojoj pružatelj zdravstvene zaštite ima poslovni nastan. „Pacijent” znači svaka
fizička osoba koja želi dobiti ili dobije zdravstvenu zaštitu u državi članici. „Pružatelj
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
125
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
zdravstvenih usluga (i privatni i javni pružatelji zdravstvenih usluga).20 Osigurane
osobe i članovi njihovih obitelji koji žive ili borave u državi članici koja nije
nadležna država članica, kao i državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji
koji zakonito borave na području države članice ulaze u personalno polje
primjene Direktive 2011/24/EU.21 Do stupanja na snagu Direktive 2011/24/EU,
troškovi planiranog zdravstvenog tretmana u drugoj državi članici EU-a mogli su
biti izmireni na jedan od sljedećih načina: po sustavu ustanovljenom Uredbom
883/2004/EZ; na temelju prekograničnih ugovora među zakonom određenim
pružateljima i primateljima zdravstvenih usluga; pacijent ih je plaćao sam; bili su
namireni putem pacijentovog privatnog zdravstvenog osiguranja.22 Direktiva
2011/24/EU je ustanovila još jedan način namirenja ovih troškova. Shodno
odredbama Direktive 2011/24/EU, opće je pravilo da pacijent može realizirati
zdravstvenu zaštitu izvan države čijem sustavu osiguranja pripada, odnosno u
drugoj državi članici EU-a, te tražiti naknadu troškova prekogranične zdravstvene
zaštite. Naknadu troškova osigurava mu matična država, pod uvjetom da je
predmetna zdravstvena usluga uvrštena u povlastice na koje pacijent ima pravo u
toj državi (čl. 7.1.). Troškovi se naknađuju do visine iznosa koji bi snosila
matična država da je zdravstvena usluga pružena na njenom teritoriju.23 Ako
ukupan trošak prekogranične zdravstvene zaštite premašuje onaj iznos troškova
koji bi nastao pružanjem zdravstvene usluge na području matične države, ova
država može odlučiti da pacijentu naknadi ukupan trošak (čl. 7.4.).
zdravstvene zaštite” znači svaka fizička ili pravna osoba ili bilo koji subjekt koji zakonito
pruža zdravstvenu zaštitu na državnom području države članice.
20
Sauter, W., (15. 11. 2015.). Harmonisation in healthcare: the EU patients’ rights
Directive, 2011. Preuzeto sa: http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1859251.
21
Vidi: Sokol, T., Mintas Hodak, Lj. & Abramović, A. (2012). Patient Mobility
Directive: One Step Forward or Two Steps Back for Cross-Border Healthcare), Croatian
Yearbook of European Law and Policy, vol. 8., no. 8., str. 148.
22
Baeten R. (2014). Cross-border patient mobility in the European Union: in search of
benefits from the new legal framework, Journal of Health Service Research&Policy, Vol
19 (4), str. 196., www.sagepub.com.
23
Ovakav mehanizam je manje atraktivan za pacijente koji dolaze iz zemalja s relativno
niskim tarifama i žele uslugu u zemljama s višim tarifama, jer oni sami snose tu razliku.
Također, nepovoljno je za financijski slabije pacijente, u odnosu na one imućnije, jer oni
niti mogu unaprijed platiti iznos nekog skupog medicinskog tretmana, niti su u
mogućnosti snositi razliku cijene tretmana ostvarenog van matične države, u slučaju da je
taj tretman u drugoj državi skuplji u odnosu na zemlju iz koje dolaze. Vidjeti detaljnije:
Berki, G., op. cit. str. 237., 238. i 248.
126
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
Direktivom 2011/24/EU je određeno da država naknađuje ili direktno
plaća troškove ostvarene zdravstvene zaštite, ali je u praksi češći slučaj da pacijent
sam pokrije te troškove, a potom podnese zahtjev za njihovo refundiranje.
Načelno, pacijent ne ostvaruje pravo na naknadu dodatnih troškova (putovanje,
smještaj, dodatni troškovi koji mogu nastati osobama s invaliditetom), ali je
odredbama Direktive ostavljena mogućnost državi članici da pacijentu naknadi i
te troškove (čl. 7.4.). Pokriće troškova prekogranične zdravstvene zaštite
ograničeno je na stvarne troškove pacijenta. Drugim riječima, pacijenti ni u
kojem slučaju ne bi trebali stjecati financijsku korist od zdravstvene zaštite
pružene u drugoj državi članici.24
Veoma značajna odredba Direktive 2011/24/EU vezana za naknadu
troškova prekogranične zdravstvene zaštite je i odredba o sustavu prethodnog
odobrenja (čl. 8.). Kako je navedeno u točki 35. Preambule ove Direktive, jedini
cilj odredaba o prethodnom odobrenju i naknadi troškova zdravstvene zaštite
pružene u drugoj državi članici trebao bi biti omogućavanje slobode pružanja
zdravstvene zaštite za pacijente, te uklanjanje neopravdanih prepreka toj
temeljnoj slobodi unutar države članice čijem sustavu pacijent pripada. Direktiva
2011/24/EU propisuje mogućnost da država članica uvjetuje isplatu naknade
troškova za određenu zdravstvenu uslugu prethodnim odobrenjem za korištenje
te usluge van matične države. Ovakvo rješenje u skladu je s ustaljenom sudskom
praksom Suda EU-a.25 Shodno čl. 8. Direktive 2011/24/EU, ono nije pravilo,
nego opcija, jer ga države članice nisu obvezne koristiti. Zato je moguće da
područje primjene sustava prethodnog odobrenja na temelju Direktive
2011/24/EU varira od države članice do države članice.26 Direktiva 2011/24/EU
ograničava sustav prethodnog odobrenja na tri slučaja (čl. 8.2.). Jedan slučaj je
kada je zdravstvena zaštita uvjetovana zahtjevima u pogledu planiranja, ako
uključuje smještaj određenog pacijenta u bolnici preko noći ili zahtijeva upotrebu
24
Točka 32. Preambule Direktive 2011/24/EU.
Vidi: Gareth, D. (2014). Health and Efficiency: Community Law and National Health
System in the Light of Müller-Fauré, The Modern Law Review, vol. 67., issue 1, str. 94.107.
26
Izvještaj Europskog parlamenta A7-0320/2013 od 4. 10. 2013. godine o izvještaju
Komisije Vijeću na temelju izvještaja država članica o provedbi preporuke Vijeća (2009/C
151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih
sa zdravstvenom zaštitom (2013/2022(INI)), Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost
hrane, dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=//EP//NONSGML+REPORT+A7-2013-0320+0+DOC+PDF+V0//HR (25. 11. 2015.).
25
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
127
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
visokospecijalizirane i skupe medicinske infrastrukture ili medicinske opreme.
Drugi je slučaj kada zdravstvena zaštita uključuje postupke liječenja koji
predstavljaju poseban rizik za pacijenta ili stanovništvo, a treći slučaj je kada se
radi o zdravstvenoj zaštiti pružatelja koji daje povoda za ozbiljnu zabrinutost u
vezi s kvalitetom ili sigurnošću te zdravstvene zaštite.
Kako je pokazao Izvještaj Komisije o primjeni Direktive 2011/24/EU u
nacionalnim zakonodavstvima, sustav prethodnog odobrenja uvela je 21 država
članica.27 U praksi se sustav prethodnog odobrenja temeljio gotovo u cjelini na
odobrenju na temelju kriterija „boravka preko noći“ i „visokospecijalizirane
zaštite“. Takav kriterij primjenjivalo je 14 država, pri čemu ni jedna od tih država
u pogledu kriterija „boravka preko noći“ nije navela koji su postupci liječenja
njime obuhvaćeni.28 Devet od 14 država članica preciziralo je vrste liječenja za
koje smatraju da ispunjavaju kriterij „visokospecijalizirani”, dok pet nije. Na
osnovu navedenih podataka Komisija zaključuje da je u 14 država članica
pacijentima nejasno koja liječenja podliježu prethodnom odobrenju, jer nadležna
tijela nisu razjasnila kad se primjenjuje najmanje jedan od tih kriterija, a kad
oba.29
1.2. Odnos Direktive 2011/24/EU i Uredbe 883/2004/EZ
Pravo na ostvarenje prekogranične zdravstvene zaštite pripada
pacijentima i temeljem odredaba Uredbe 883/2004/EZ.30 Ovaj pravni akt je
donesen radi postizanja koordinacije sustava socijalne sigurnosti država članica,
kako bi se osobama koje se kreću unutar Europske unije (radnicima, članovima
njihovih obitelji i osobama koje ih nadživljavaju), garantiralo ostvarenje socijalnih
27
Izvještaj Komisije, op. cit., str. 16.
Nekoliko država članica zahtijevalo je prethodno odobrenje ako se u okviru zdravstvene
zaštite traži boravak preko noći u državi članici liječenja. Prema ocjeni Komisije, upitna je
usklađenost takvog zahtjeva s kriterijem iz čl. 8.2. koji se odnosi na način pružanja
liječenja u državi članici čijem sustavu osigurana osoba pripada, a ne u državi članici
liječenja. Izvještaj Komisije, str. 3.
29
Izvještaj Komisije, op. cit., str. 4.
30
Vidi: Izvještaj Komisije Vijeću i Europskom parlamentu u skladu s obvezama
predviđenima članom 20. stavom 3. Direktive 2011/24/EU Europskog parlamenta i
Vijeća od 9. 3. 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti
(Tekst značajan za EGP), COM(2014) 44 final, Bruxelles, 3.2.2014.
28
128
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
prava, a među njima i prava na zdravstvenu zaštitu.31 Njime se željela
modernizirati i pojednostaviti do tada važeća regulativa u ovoj oblasti – Uredba
1408/71/EEZ Vijeća o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe,
samostalno zaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar
Zajednice, koja je u četrdesetak godina primjene mnogo puta mijenjana i
dopunjavana.32 Neki teoretičari smatraju da takav cilj nije postignut, posebno
kada se ima u vidu koordinacija beneficija u području zdravstvene zaštite.33
U skladu sa stalnim nastojanjima Unije da osigura pravedno postupanje
prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na području država
članica, odnosno da im se priznaju prava i obveze usporedive s onima što ih imaju
građani Unije, Uredbom 883/2004/EZ prošireno je polje personalne primjene u
odnosu na Uredbu 408/71/EEZ, pa se ona primjenjuje kako na građane
Europske unije, tako i državljane trećih zemalja.34 Naknada troškova korištene
zdravstvene usluge u zemlji boravišta ili privremenog boravka, prema odredbama
Uredbe 883/2004/EZ, zasnovana je na principu potpune naknade. Troškove
snosi država iz koje osigurana osoba dolazi, a ovi se obračunavaju sukladno
tarifama propisanim u državi u kojoj se zdravstvena usluga daje.35 Princip
31
Kako je istakla Komisija u Prijedlogu za Uredbu o koordinaciji sustava socijalne
sigurnosti, legislativa Europske zajednice u oblasti socijalne sigurnosti je uvjet bez kojeg je
nemoguće ostvarenje slobode kretanja osoba unutar Zajednice. European Commission:
Proposal for a Council Regulation (EC) on coordination of social security systems. COM
(1998) 779 final, 21. 12. 1998.
32
Regulation (EEC) No 1408/71 of the Council of 14 June 1971 on the application of
social security schemes to employed persons and their families moving within the
Community, OJ L 149, 1971 (u daljem tekstu: Uredba 1408/71) and Regulation (EEC)
No 574/72 of the Council of 21March 1972 fixing the procedure for implementing
Regulation (EEC) No 1408/71 on the application of social security schemes to employed
persons and their families moving within the Community.
33
Berki, G., op. cit., str. 81. i d.
34
Proširenje na državljanje trećih zemalja učinjeno je Uredbom br. 1231/2010 Europskog
parlamenta i Vijeća od 24. 11. 2010. o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 i
Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu
obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (Regulation (EU) No 1231/2010 of
the European Parliament and of the Council of 24 November 2010 extending Regulation
(EC) No 883/2004 and Regulation (EC) No 987/2009 to nationals of third countries
who are not already covered by these Regulations solely on the ground of their
nationality. OJ L 344 of 29 December 2010), u daljem tekstu: Uredba 1231/2010/EU.
35
Berki G., op. cit., str. 229.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
129
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
jednakog tretiranja garantira jednaka prava tim osobama u komparaciji s
državljanima države u kojoj oni dobivaju zdravstvenu uslugu. Drugim riječima,
efekt je kao da su oni osiguranici sustava zdravstvenog osiguranja te države.36
Rješenje mehanizma naknade troškova prekogranične zdravstvene zaštite
prihvaćeno u Uredbi 883/2004/EZ razlikuje se od onog u Direktivi 2011/24/EU.
Temeljem Uredbe 883/2004/EZ troškove za pruženu zdravstvenu uslugu
neposredno plaća nadležna institucija (ustanova) u jednoj državi nadležnoj
instituciji u drugoj državi.37 Od pacijenta se u pravilu ne može tražiti da
unaprijed plati troškove, osim ako i državljani države koja pruža zdravstvenu
uslugu ne moraju činiti isto. U tom slučaju, pacijent može zahtijevati naknadu
troškova ili od države tretmana ili od matične države. Institucije obje države
moraju blisko surađivati i odgovoriti na zahtjeve pacijenata što je prije moguće,
ali to u praksi nije čest slučaj.38
Kada je riječ o međusobnom odnosu Direktive 2011/24/EU i Uredbe
883/2004/EZ, u točki 28. Preambule ove Direktive je naglašeno da ona ne bi
trebala imati utjecaj na prava pacijenata u pogledu pokrivanja troškova
zdravstvene zaštite koja postane nužna iz medicinskih razloga za vrijeme
privremenog boravka u drugoj državi članici prema Uredbi 883/2004/EZ,39 kao i
na pravo osigurane osobe da dobije odobrenje za liječenje u drugoj državi članici
kada su ispunjeni uvjeti predviđeni Uredbom 883/2004/EU40 ili Uredbom
36
Premda je ovakvo rješenje izuzetno povoljno za radnike/migrante, ono im može
donijeti ne samo prava nego i obveze. Ako državljani dotične države moraju plaćati
određene zdravstvene usluge ili djelomično snositi te troškove, onda su na to obvezni i
radnici/migranti. To ne mora biti povoljno za svakog od njih. Vidjeti detaljnije: Ibid., str.
235.
37
Čl. 1. st. 3 q) „nadležna ustanova“ znači:
(i) ustanovu kod koje je određena osoba osigurana u vrijeme podnošenja zahtjeva za
davanje; ili (ii) ustanovu kod koje osoba ima ili bi imala pravo na davanje ako ona ili član
ili članovi njezine obitelji borave u državi članici u kojoj se nalazi ustanova; ili
(iii) ustanovu koju je nadležno tijelo određene države članice odredilo; ili
(iv) u slučaju sustava koji se odnosi na obveze poslodavca s obzirom na davanja
predviđena člankom 3. stavkom1. Ili poslodavac ili osiguravatelj ili, u nedostatku
navedenih, tijelo ili vlast određenu od strane nadležnog tijela predmetne države članice.
38
Ibid., str. 236.
39
Vidi čl. 19. Uredbe 883/2004/EZ.
40
„Osigurana osoba kojoj je nadležna ustanova odobrila odlazak u drugu državu članicu s
ciljem podvrgavanja liječenju primjerenom njezinom stanju, ostvaruje uslugu u naravi
130
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
1408/71/EZ, a koji se primjenjuju na temelju Uredbe 1231/2010/EU.41 U točki
31. stoji da pacijentima ne bi trebalo uskratiti povoljnija prava garantirana
uredbama Unije o usklađivanju sustava socijalne sigurnosti kada su za to
ispunjeni uvjeti. Stoga bi svaki pacijent koji traži odobrenje za liječenje
primjereno njegovu stanju u drugoj državi članici uvijek trebao dobiti odobrenje
prema uvjetima predviđenim u uredbama Unije kada je to liječenje navedeno
među povlasticama predviđenim zakonodavstvom u državi članici u kojoj
pacijent ima boravište i kada pacijent ne može dobiti takvo liječenje u roku koji je
medicinski opravdan, uzimajući u obzir njegovo postojeće zdravstveno stanje.42
Međutim, ako pacijent umjesto toga izričito zahtijeva da liječenje traži prema
uvjetima Direktive 2011/24/EU, povlastice koje se odnose na naknadu troškova
trebalo bi ograničiti na one koje se primjenjuju na temelju ove Direktive. Kada
koju joj u ime nadležne ustanove pruža ustanova mjesta privremenog boravišta, sukladno
odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je osigurana na temelju spomenutog
zakonodavstva. Odobrenje se izdaje ako je dotično liječenje uvršteno u davanja
predviđena zakonodavstvom države članice u kojoj dotična osoba boravi i ako ga ne može
ostvariti unutar medicinski opravdanog vremenskog razdoblja, uzimajući u obzir njezino
trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj njezine bolesti.“ čl. 20.2. Uredbe
883/2004/EZ.
41
Točka 28. Preambule Direktive 2011/24/EU.
42
U presudi Suda (treće vijeće) od 9. 10. 2014. u predmetu C-268/13 (povodom zahtjeva
za prethodnu odluku na temelju čl. 267. UFEU-a, koji je uputio Tribunalul Sibiu
(Rumunija) u postupku Elena Petru protiv Casa Judeţeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i
Casa Naţională de Asigurări de Sănătate) stoji: Čl. 22. st. 2. drugi podstav. Uredbe Vijeća
(EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe,
samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji
izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je
izmijenjena Uredbom (EZ) br. 592/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja
2008., treba tumačiti u smislu da suglasnost koja je potrebna na temelju st. 1. točke (c)
podtočke i. tog člana ne može biti odbijena ako se bolničko liječenje o kojem je riječ ne
može pravodobno pružiti u državi članici boravišta osiguranika. Ta se nemogućnost mora
ocijeniti na razini svih bolničkih ustanova te države članice koje mogu poduzeti
spomenuto liječenje i s obzirom na razdoblje u kojem se to liječenje može pravodobno
primiti.“ U navedenom predmetu radilo se o odbijanju zahtjeva rumunske državljanke za
naknadu troškova operacije srca obavljene u Njemačkoj, koja u Rumuniji nije izvršena
zbog „loših sanitarnih uvjeta“. Sud EU-a je razmatrao usklađenost takve odluke
nacionalnog pravosuđa s odredbama Uredbe 1408/71/EEZ. Više o predmetu i presudi
na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:62013CJ0268; Meškić,
Z. (2014). Aktuelnosti iz evropskog prava, Nova pravna revija, br. 2., str. 45.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
131
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
pacijent ima pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu na temelju Direktive
2011/24/EU i Uredbe 883/2004/EZ, a primjena te Uredbe je povoljnija za
pacijenta, država članica čijem sustavu pripada trebala bi pacijentu skrenuti
pažnju na to. I u čl. 2. (m) Direktive 2011/24/EU izričito je navedeno da se ona
primjenjuje ne dovodeći u pitanje Uredbu 883/2004/EZ.
Prema nalazu Komisije na koji je ukazala u svom Izvještaju, u određenom
broju država članica još uvijek postoje nejasnoće u pogledu odabira primjene dva
važeća različita pravna režima vezana za mobilnost pacijenata u pojedinim
situacijama – Direktivu 2011/24/EU i Uredbu 883/2004/EZ. Tako neke države
imaju poteškoće pri određivanju slučajeva koje treba podvesti pod Direktivu,
odnosno Uredbu, posebno kad je u pitanju naknada troškova za zdravstvene
usluge koje ne podliježu prethodnom odobrenju.43 I doktrina ukazuje na to da su
različiti režimi naknade troškova u EU-u u određenim segmentima nejasni te
stvaraju konfuziju pacijentima.44 Također naglašavaju da Direktiva 2011/24/EU,
premda donosi nužnu i dugo očekivanu preciznost u reguliranju brojnih pitanja
prekogranične zdravstvene zaštite, ipak nije uspjela dovoljno precizno regulirati
neka pitanja.45
U situacijama kada pacijent ima pravo birati između Direktive
2011/24/EU i Uredbe 883/2004/EZ, bolje mu je da odabere Uredbu, jer
Direktiva je nepovoljnija za pacijenta i u financijskom i u organizacijskom smislu.
Financijski je to zato jer Uredba 883/2004/EZ uvijek garantira pacijentu
najpovoljniju tarifu za naknadu troškova, bilo da se radi o zemlji liječenja ili
zemlji u kojoj je pacijent zdravstveno osiguran. U organizacijskom smislu, da bi
ostvario pravo na naknadu troškova prema odredbama Direktive 2011/24/EU,
pacijent je dužan voditi računa da zdravstvena usluga koju potraži u inozemstvu
odgovara kriterijima za naknadu, a potom dobijenu i plaćenu uslugu mora
dokumentirati podnošenjem računa. Nasuprot tome, ako ostvaruje
prekograničnu zdravstvenu zaštitu na temelju odredaba Uredbe 883/2004/EZ
pacijent nema takve brige, jer se na njega primjenjuje jednaka šema naknade
troškova kao i na korisnike zdravstvenog osiguranja zemlje u kojoj se zdravstvena
43
Izvještaj Komisije, op. cit., str. 9. i 15.
Berki, G., op. cit., str. str. 27. i 28.
45
Peeters, M. (2012). Free Movement of Patients: Directive 2011/24 on the Application
of Patients’ Rights in Cross-Border Health care, European Journal of Health Law, vol.
19., str. 30.
44
132
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
usluga pruža, a pružatelj usluge iz inozemstva biva plaćen na jednak način kao i
domaći pružatelj.46
2. Praktični problemi u ostvarenju prekogranične zdravstvene zaštite
Dosadašnja iskustva pacijenata u korištenju prekogranične zdravstvene
zaštite, naročito nakon stupanja na snagu novog pravnog instrumenta – Direktive
2011/24/EU, pokazuju da na tom polju još uvijek postoje brojni problemi. To
potvrđuje i Izvještaj Komisije, odnosno podaci koje je Komisija dobila od država
članica i potom sistematizirala i analizirala. Budući da je određeni broj država
članica kasnio u provođenju ove Direktive, smanjen je broj pacijenata koji su u
2014. godini mogli na njenim odredbama temeljiti svoje pravo na prekograničnu
zdravstvenu zaštitu. Pokazuje se da je mobilnost pacijenata za planiranu
zdravstvenu zaštitu i dalje vrlo niska, dok je mobilnost za neplaniranu
zdravstvenu zaštitu znatno veća. Taj podatak se odnosi na mobilnost na temelju
Direktive 2011/24/EU i Uredbe 883/2004/EZ.47
Korištenje prekogranične zaštite za pacijente još uvijek predstavlja krajnje
rješenje. Prema rezultatima nekoliko provedenih studija, EU pacijenti radije
biraju liječenje u svojoj zemlji, odnosno što je moguće bliže mjestu vlastitog
prebivališta. Kao smetnja korištenju zdravstvenih usluga van matične države često
se pojavljuju jezične barijere, potom nedostatak pouzdanih informacija o
mobilnosti te duga i složena procedura ostvarenja zahtjeva za naknadu troškova.48
Ipak, prema određenim pokazateljima, posljednjih godina postepeno raste broj
osoba koje koriste zdravstvene usluge van matične države. Istovremeno, mnogim
pacijentima nedostaju valjane i pouzdane informacije o pravima u prekograničnoj
zdravstvenoj zaštiti, koje ih sprečavaju na mobilnost na temelju legislative u
Europskoj uniji. Jedno istraživanje iz 2007. godine pokazuje da 30% građana
Unije nije upoznato o pravima vezanim za mobilnost pacijenata, od čega je 45%
tih građana nastanjeno u državama – novijim članicama Unije.49 O prilično
malom broju građana Unije koji je informiran o svom pravu na naknadu troškova
prekogranične zdravstvene zaštite govori i Izvještaj Komisije. Za takvo stanje
odgovorne su i nacionalne kontaktne točke, koje su različito organizirane u
46
Baeten R., op. cit., str. 196.
Izvještaj Komisije, op. cit., str. 11.
48
Berki, G., op. cit., str. str. 3.
49
Ibid., str. 21.
47
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
133
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
pojedinim državama članicama, a postoje i znatne razlike u informacijama koje
pružaju građanima tj. pacijentima.50
3. Mobilnost pacijenata u Bosni i Hercegovini
Organizacija sustava zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini odraz je
cjelokupnog ustavnog i teritorijalnog uređenja države, što znači da je taj sustav
izuzetno složen, rascjepkan i maksimalno birokratiziran. Uz to, prema navodima
iz Izvještaja Europske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2015. godini,
zakonodavstvo o zdravlju u entitetima, kantonima i Brčko Distriktu nije
usklađeno sa acquis-em niti međusobno.51 Nadležnost za regulaciju i organizaciju
zdravstvene zaštite pripada Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i
Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. U Federaciji BiH takvu nadležnost
primarno imaju kantoni. Zbog toga, na teritoriju Bosne i Hercegovine postoji
ukupno 13 ministarstava zdravstva. U Federaciji BiH je 10 kantonalnih i jedno
federalno ministarstvo, po jedno je u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu (Odjel
za zdravstvo), dok je na nivou Bosne i Hercegovine Ministarstvo civilnih poslova
jedino tijelo s nadležnošću u ovoj oblasti. Osim ovoga, struktura zdravstvenog
sustava obuhvata fondove zdravstvenog osiguranja, zavode za javno zdravstvo itd.,
koji postoje na nivou entiteta, Brčko Distrikta BiH, odnosno kantona u
Federaciji BiH. Stoga se opravdano zapitati je li ovako organiziran sustav
zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini uopće moguće nazvati sustavom i je li u
tako organiziranom sustavu moguće ostvarenje prekogranične zdravstvene zaštite
– kako van zemlje tako i unutar njenih granica.
Suština problema ogleda se u tome da pacijent nema mogućnost
slobodnog odabira zdravstvene ustanove u kojoj će mu biti pružena zdravstvena
usluga. Građani Bosne i Hercegovine su u tom pogledu diskriminirani u odnosu
na mjesto prebivališta, jer mogu dobiti zdravstvenu uslugu samo na području
zavoda zdravstvenog osiguranja čiji su osiguranici. Promatrano s nivoa Federacije
Bosne i Hercegovine, to znači da pacijenti ne mogu potražiti medicinski tretman
mimo matičnog kantona, odnosno kantona u kojem su zdravstveno osigurani, a
da im pritom budu pokriveni njegovi troškovi. Neusklađenost zakonskih
50
Izvještaj Komisije, op. cit., str. 7., 8. i 11.
Radni dokument osoblja komisije, Izvještaj za Bosnu i Hercegovinu za 2015. godinu,
dostupan na: http://www.dei.gov.ba/dei/bih_eu/paket/default.aspx?id=10098&langtag=bs-ba
(25. 11. 2015.).
51
134
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
odredaba o zdravstvenoj zaštiti između kantona u Federaciji BiH, a onda i na
nivou entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, sprečava ostvarenje načela
dostupnosti zdravstvene zaštite svim građanima bez diskriminacije, budući da
osoba osigurana u jednom entitetu/kantonu/Brčko Distriktu BiH ne može
ostvariti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu u drugom entitetu/kantonu/ Brčko
Distriktu BiH.
Mogućnost liječenja u granicama Bosne i Hercegovine, a van područja
matičnog zavoda zdravstvenog osiguranja, regulirana je međuentitetskim i
međukantonalnim sporazumima. Fond zdravstvenog osiguranja Republike
Srpske, Vlada Brčko Distrikta – Odjel za zdravstvo, javnu sigurnost i ostale
usluge građanima i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH
zaključili su 2012. godine Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene
zaštite osiguranih osoba na teritoriju Bosne i Hercegovine, izvan područja entiteta
odnosno Distrikta Brčko kome osigurane osobe pripadaju.52 Shodno ovom
Sporazumu, zdravstvenu zaštitu ima osigurana osoba za vrijeme privremenog
boravka radi školovanja, studiranja i stručnog usavršavanja na području drugog
entiteta, kao i u slučaju upućivanja na liječenje u zdravstvenu ustanovu na
području drugog entiteta na osnovu akta izdanog od strane nadležne ustanove
zdravstvenog osiguranja kojoj osigurana osoba pripada.
Na „prekograničnu“ zdravstvenu zaštitu unutar Federacije BiH
primjenjuje se Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite izvan
područja kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada,53
kojeg su 2001. godine zaključili Kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja
Bosansko-podrinjskog,
Herceg-bosanskog,
Hercegovačko-neretvanskog,
Posavskog, Srednje-Bosanskog, Sarajevskog, Zapadno-hercegovačkog, Zeničkodobojskog, Unsko-sanskog i Tuzlanskog kantona i Zavod zdravstvenog
osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, kao supotpisnik. Njime su se kantonalni
zavodi zdravstvenog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine obvezali da će
poduzeti mjere za osiguranje korištenja zdravstvene zaštite osiguranim osobama,
kad takve osobe koriste zdravstvenu zaštitu izvan područja kantonalnog zavoda
zdravstvenog osiguranja čiji su osiguranici. Svaki kanton u Federaciji BiH također
52
Službeni glasnik BiH, br. 30/01. Sporazum je dostupan na:
http://www.zzo.ba/static/uploads/stranice_docs/Sporazum_Entiteta.pdf. (15.12.2015).
53
„Službene novine FBiH“, br. 41/01. i 7/02. Sporazum je dostupan na:
http://www.zzo.ba/static/uploads/stranice_docs/zupanijski_sporazum.pdf. (15.12.2015).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
135
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
ima pravni akt kojim je normirano pravo pacijenata osiguranih u zavodu
zdravstvenog osiguranja tog kantona na liječenje izvan kantona. Uvjeti za
upućivanje na liječenje slični su onima koji su propisani u pravilnicima važećim
na nivou entiteta/Brčko Distrikta BiH.54 Na sličnim principima je utemeljena i
mobilnost pacijenata van granica Bosne i Hercegovine. To pitanje je normirano
odredbama Pravilnika o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih osoba na
liječenje u inozemstvo Federacije BiH iz 2013. godine,55 Pravilnikom o korištenju
zdravstvene zaštite izvan Republike Srpske iz 2011. godine,56 te Pravilnikom o
ostvarivanju zdravstvene zaštite van ugovornih zdravstvenih ustanova sa
područja Brčko distrikta BiH iz 2012. godine57 i Pravilnikom o korištenju
zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog rada i boravka u inostranstvu.58
Shodno odredbama Pravilnika o uvjetima i postupku upućivanja
osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo Federacije BiH, upućivanje na
liječenje u inozemstvo na teret sredstava fonda solidarnosti Federacije BiH
moguće je jedino ako je u pitanju oboljenje, stanje ili povreda koji se ne mogu
liječiti u Federaciji BiH, a u zemlji u koju se osigurana osoba upućuje postoji
54
Primjera radi, Pravilnik o načinu i uvjetima za upućivanje osiguranih osoba na liječenje
izvan Hercegovačko-neretvanske županije/kantona – HNŽ/K iz 2012. godine, sukladno
odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH, uređuje način i uvjete
pod kojima osigurana osoba može biti upućena na liječenje izvan kantona, te prava koja
joj pripadaju u vezi s tim. Prema njegovim odredbama, osigurana osoba se upućuje na
bolničko liječenje, dijagnostičke pretrage, specijalističke i kontrolne preglede, kao i radi
nabavke i ugradnje ortopedskih i drugih pomagala koja se ne mogu nabaviti na teritoriji
Kantona niti ugraditi u zdravstvenim ustanovama u Kantonu. Izuzetno je predviđena
mogućnost upućivanja osiguranih osoba na liječenje izvan Kantona za oboljenja koja se
po šifri dijagnoze mogu liječiti u zdravstvenim ustanovama u HNŽ/K, ako zbog
tehnoloških i drugih okolnosti, te komplikacija u toku liječenja isto dovodi do životne
ugroženosti osigurane osobe. Zahtjeve za liječenje izvan Kantona razmatra Liječnička
komisija za upućivanje osiguranih osoba Zavoda zdravstvenog osiguranja na liječenje
izvan Hercegovačko-neretvanske županije/kantona, a na njegovu odluku pacijent –
osigurana osoba se može žaliti drugostupanjskom organu – drugostupanjskoj Liječničkoj
komisiji. Ovaj Pravilnik je dostupan na:
http://www.zzo.ba/static/uploads/stranice_docs/Pravilnik_o_nacinu_i_
uvjetima_za_upucivanje_osiguranih_osoba_na_lijecenje_izvan_HNZ.pdf. (15. 12. 2015.).
55
Službene novine Federacije BiH, br. 93/13. od 22. 11. 2013.
56
Službeni glasnik RS, br. 68/11, 72/12.
57
Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, br.. 33/12.
58
Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, br. 42/08.
136
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
znanstveno utemeljena mogućnost za uspješno liječenje tog oboljenja.59
Pravilnikom je izričito propisano da osigurana osoba, koja je bila liječena u
inozemnoj zdravstvenoj ustanovi, a nije bila upućena na liječenje, nema pravo na
nadoknadu troškova liječenja iz sredstava federalnog fonda solidarnosti. Liječenje
se obavlja u specijaliziranim, ambulantno-polikliničkim ili stacionarnim
zdravstvenim ustanovama u inozemstvu, s kojima je Federalni zavod osiguranja
zaključio ugovor o pružanju određenih zdravstvenih usluga, odnosno, u
zdravstvenim ustanovama država s kojima Bosna i Hercegovina ima zaključene
međudržavne ugovore o socijalnom osiguranju, koji predviđaju mogućnost
upućivanja osiguranika jedne države na liječenje u drugu državu ugovornicu.
Iznimno se osigurana osoba čije je liječenje neodložno može uputiti i u
zdravstvenu ustanovu u inozemstvu s kojom Federalni zavod osiguranja nema
zaključen ugovor, pod uvjetom da ranije navedena ustanova nije u mogućnosti
prihvatiti pacijenta.
Analogno rješenje sadrže i navedeni pravilnici u Republici Srpskoj i
Brčko Distriktu BiH.
Iz navedenih odredaba proizlazi da je mobilnost pacijenata u Bosni i
Hercegovini znatno ograničena, u smislu da je zdravstvenu uslugu u inozemstvu
moguće ostvariti samo pod uvjetom da takva usluga ne može biti dobivena u
zdravstvenim centrima u entitetima/Brčko Distriktu BiH, odnosno kantonima.
Građani Bosne i Hercegovine nemaju mogućnost slobodnog izbora zdravstvene
ustanove u kojoj će im biti pružena određena zdravstvena usluga niti na teritoriju
države, a ni van nje, a da im pritom budu naknađeni troškovi te usluge. U
sudskoj praksi je već raspravljano o pravu na naknadu troškova za liječenje izvan
područja „matičnog“ zavoda zdravstvenog osiguranja. Vrhovni sud Federacije
BiH je zauzeo stav da samoinicijativni odlazak na liječenje u inozemstvo ne daje
osiguraniku pravo na regres tih troškova.60
59
Čl. 3. Pravilnika. U čl. 5. st. 2. taksativno su navedena oboljenja, koja se ne mogu
liječiti u zdravstvenim ustanovama na teritoriju Federacije BiH.
60
„Ukoliko tužilac, kao osiguranik, ne iskoristi pravo na liječenje u domaćoj zdravstvenoj
ustanovi, već samoinicijativno obavi liječenje u stranoj zdravstvenoj ustanovi, u kojoj i
snosi troškove liječenja, nema pravo zahtijevati regres isplaćenog iznosa od tuženog.“
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 001418 11 Rev od
29. 5. 2012. godine; „Pravo na liječenje u inostranstvu korisnik zdravstvenog osiguranja
stječe kada ispuni zakonsku proceduru propisanu Zakonom o zdravstvenoj zaštiti,
Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o uslovima i načinu upućivanja
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
137
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
ZAKLJUČAK
Pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti nije samo jedna od osnovnih
potreba svakog čovjeka nego i temeljno ljudsko pravo koje svoje uporište ima u
zakonodavstvu, pravnoj znanosti i sudskoj praksi. Raznovrsni i brojni razlozi
„primoravaju“ sve veći broj pacijenata da potraže zdravstvenu zaštitu u
inozemstvu. Opće je pravilo u Europskoj uniji da pacijent može primiti
zdravstvenu zaštitu izvan države svog boravišta, odnosno u inozemstvu, te može
tražiti naknadu troškova te prekogranične zdravstvene zaštite. Korištenje prava na
zdravstvenu zaštitu u inozemstvu, odnosno mobilnost građana EU-a unutar
europskih zdravstvenih sustava postepeno raste.
Usvajanje i primjena novih pravnih instrumenata EU-a, poput Direktive
2011/24/EU, nema za posljedicu poticanje pacijenata na liječenje izvan države
članice čijem sustavu pripadaju. To i nije njezin prvotni cilj. Direktivom
2011/24/EU trebala bi se postići, između ostalog, veća pravna sigurnost, izuzetno
bitna kako pojedinačno za pacijente, tako i cjelokupne zdravstvene sustave država
članica. Međutim, analize pokazuju da u praksi postoji pravna nesigurnost u
pogledu tumačenja i primjene pojedinih pravnih instrumenata EU-a o
prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, tj. odnosa između Direktive 2011/24/EU i
uredbi o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, posebno Uredbe 883/2004/EZ.
Iako Direktiva 2011/24/EU predstavlja značajan pomak u zaštiti prava
pacijenata, opravdano se postavlja pitanje je li ona ostvarila cilj, do koje mjere i s
kakvim posljedicama.
Problem neinformiranosti pacijenata o pravima u prekograničnoj
zdravstvenoj zaštiti značajno utječe na razinu njihove mobilnosti. Stoga je nužno
pružiti pacijentu jasne i precizne informacije o njihovim pravima i obvezama. To
je posebno važno kada je riječ o naknadi troškova korištene prekogranične
zdravstvene zaštite. Pitanje visine troškova zdravstvene zaštite u inozemstvu i
mogućnosti naknade istih jedno od presudnih razloga za (ne)korištenje prava na
prekograničnu zdravstvenu zaštitu. Potpuna informiranost pacijenta preduvjet je
za donošenje odgovorajuće odluke o vlastitom zdravlju, te valjanog pristanaka
(informed consent) pacijenta na konkretnu zdravstvenu uslugu u inozemstvu.
osiguranog lica na liječenje u inostranstvo. Ovi propisi su lex specialis u odnosu na Zakon
o obligacionim odnosima.“, Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj:
Rev–296/05 od 29. 11. 2005. godine.
138
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Pravo pacijenta - potrošača na naknadu troškova prekogranične zdravstvene zaštite
Dva važeća sustava korištenja prekogranične zdravstvene zaštite - jedan
reguliran odredbama Uredbe 883/2004/EZ, a drugi odredbama Direktive
2011/24/EU, trebalo bi u cijelosti uskladiti, kako bi se u praksi izbjegle postojeće
nedoumice u pogledu njihove paralelne primjene.
Upravo s obzirom na brojne specifičnosti i ekonomsku prirodu
zdravstvenih usluga, tržište zdravstvene zaštite ne može biti u cijelosti ostavljeno
otvorenom tržišnom natjecanju.61 Država treba ima aktivnu ulogu u njemu, ali
svojim postupanjem ne smije narušiti sustav tržišnog natjecanja koji omogućava
pošteno međusobno natjecanje davatelja zdravstvenih usluga i tržišno djelovanje
pod jednakim uvjetima, a omogućava netržišno ponašanje. Ustanove koje se
financiraju iz državnog proračuna i imaju dominantan položaj na tržištu
zdravstvene zaštite ne smiju zloupotrebljavati svoj položaj, nego moraju osigurati
visokokvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu u interesu pacijenta (korisnika
zdravstvene usluga). Pacijentima – potrošačima treba pružiti širi izbor sigurne i
kvalitetne zdravstvene zaštite, te omogućiti korištenje prednosti sustava slobodnog
tržišta zdravstvenih usluga. U tom pravcu, prekogranična zdravstvena zaštita ima
veliki potencijal.
Reforma zakonskog okvira prekogranične zdravstvene zaštite nužna je u
cilju efikasne zaštite prava pacijenata – potrošača u Bosni i Hercegovini. Postojeće
odredbe o mobilnosti pacijenata na prekograničnu zdravstvenu zaštitu, ne samo
van granica Bosne i Hercegovine nego i unutar njih, u praksi ne pružaju visoki
stupanj zaštite. Što više, prava pacijenata se u znatnom obimu krše, a pacijenti
bivaju diskriminirani uslijed nemogućnosti korištenja zdravstvene zaštite mimo
područja zavoda zdravstvenog osiguranja čiji su osiguranici. Zakonodavstvo
vezano za mobilnost pacijenata u Bosni i Hercegovini nije usklađeno s pravnom
stečevinom EU-a u ovoj oblasti pa je nužna njegova izmjena.
61
U tom smislu i: Jorens, Y., Coucheir, M. & Van Overmeiren, F. (2005). Access to
Health Care in an Internal Market: Statutory and Complementary System, Bulletin
luxembourgeois des questions sociales, Volume 18., str. 3. Preuzeto sa:
http://www.mss.public.lu/publications/blqs/blqs018/blqs_18_en.pdf (25. 11. 2015).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
139
�Dr. sc. Maja Čolaković, Dr. sc. Marko Bevanda
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
140
Baeten R. (2014). Cross-border patient mobility in the European Union:
in search of benefits from the new legal framework, Journal of Health
Service Research&Policy, Vol 19 (4), str. 196., www.sagepub.com.
Berki, G. (2015). Cross-border patient mobility: The Legal framework of
obtaining healthcare abroad within the European Union – A patient's
perspective, Ghent: Ghent University (doktorska disertacija), str. 23-25.,
dostupno na: https://biblio.ugent.be/record/6883859
Bevanda M., Čolaković M. (2014). Ostvarenje zdravstvene zaštite u
Bosni i Hercegovini u svjetlu Direktive 2011/24/EU o primjeni prava
pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, Zbornik radova II
Međunarodne konferencije „Bosna i Hercegovina i euroatlanske
integracije – trenutni izazovi i perspektive“, Bihać 7-8. 5. 2014., godina
2., broj 2., tom I.
Gareth, D. (2014). Health and Efficiency: Community Law and
National Health System in the Light of Müller-Fauré, The Modern Law
Review, vol. 67., issue 1.
Jorens, Y., Coucheir, M. & Van Overmeiren, F. (2005). Access to
Health Care in an Internal Market: Statutory and Complementary
System, Bulletin luxembourgeois des questions sociales, Volume 18.
Preuzeto
sa:
http://www.mss.public.lu/publications/blqs/blqs018/
blqs_18_en.pdf (25. 11. 2015).
Mossialos, E., Palm, W. (2003). The European Court of Justice and the
free movement of patients in the European Union, International Social
Security Review, vol. 56., no. 2.
Peeters, M. (2012). Free Movement of Patients: Directive 2011/24 on
the Application of Patients’ Rights in Cross-Border Health care,
European Journal of Health Law, vol. 19.
Sauter, W., (15. 11. 2015.). Harmonisation in healthcare: the EU
patients’ rights Directive, 2011. Preuzeto sa:
http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1859251
Sokol, T., Mintas Hodak, Lj. & Abramović, A. (2012). Patient Mobility
Directive: One Step Forward or Two Steps Back for Cross-Border
Healthcare), Croatian Yearbook of European Law and Policy, vol. 8., no.
8.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�PREGLEDNI NAUČNI RAD
Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
Protection of Guarantor in Law on Guarantor’s Protection
in Federation of Bosnia and Herzegovina
Dr. sc. Darko Radić
Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, docent
d.radic@pravobl.org
Dr. sc. Radenko Jotanović
Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, docent
r.jotanovic@pravobl.org
Sažetak: U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o
zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013.
godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše
pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod
ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna
rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila
obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima
se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom
radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti
žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim
pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se
postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u
stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih
obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o
kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno
posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u
značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog
prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu
kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim
pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga,
predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za
lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika
iz ugovora o kreditu.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: ugovor o kreditu,
glavni dužnik, povjerilac, žirant,
davalac kredita, korisnik kredita
JEL klasifikacija: K12, K39
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16315
Historija članka:
Dostavljen: 07.12.2015.
Recenziran: 20.01.2016.
Prihvaćen: 01.02.2016.
141
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i
prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih
zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija
pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne
tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su
razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim
pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji
pravne sigurnosti. iz ove oblasti s acquis-em.
Summary: Parliament of Federation of Bosnia and
Herzegovina adopted Law on guarantor’s protection in
2013. It is a lex specialis which regulates legal protection
of guarantor as a special category of persons in loan
agreement. However, the law provides a numerous
solutions which derogating general rules in obligation
law, particularly rules in Law on obligations regarding
loan agreement and warranty. In this paper, authors
consider both certain rules regarding guarantor’s
protection and their compliance with general rules in law
of obligations. Definition of loan agreement and special
regulation of relationship between creditor and guarantor
are not in compliance with rules of warranty – general
rules, structure and species. Moreover, there are some
limits of freedom of contracting for those who has
intention to guarantee for debtor’s liability in loan
agreement. Authors in this paper consider validity and
acceptability of special rules in order to find answer
whether those rules match other relevant rules in positive
legislation and do they serve to legal certainty.
142
Keywords: loan agreement, debtor,
creditor, guarantor
JEL Classification: K12, K39
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16315
Article History:
Submitted: 07.12.2015.
Reviewed: 20.01.2016.
Accepted: 01.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
UVOD
Usljed dugotrajnog i kontinuiranog nezadovoljstva žiranata u Federaciji
Bosne i Hercegovine (dalje: FBiH), krajem 2013. godine Parlament FBiH usvojio
je Zakon o zaštiti žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine (dalje: ZZŽ)1.
Usvajanem ovog zakona je, dakle, trebala da se obezbijedi dodatna
pravna zaštita za žirante, koji su uglavnom preko različitih udruženja građana
predstavljavli javnosti brojne i raznovrsne probleme u kojima su se našli,
istovremeno insistirajući na svom pravno inferiornom položaju u odnosu na
davaoce kredita (banke i mikrokreditne organizacije).
Opšti stav ove grupe građana, iako svi oni nisu opterećeni istom vrstom
problem, jeste da su nedovoljno zaštićeni i da je nužna pravna zaštita od
povjerilaca prema kojima dužnici imaju obaveze za čije ispunjenje su jamčili. U
takvoj višegodišnjoj atmosferi pritisaka na razne nivoe vlasti u cijeloj Bosni i
Hercegovini, zakonodavac u FBiH odlučio se da usvoji poseban zakon kojim se
bliže uređuju prava i obaveze jemca, kako u smislu njegovog odnosa prema
povjeriocu, tako i u pogledu odnosa između povjerioca i dužnika. Na opisani
način u FBiH uveden je lex specialis, koji u značajnoj mjeri sadrži rješenja
drugačija od onih koja su sadržana u opštim pravilima obligacionog prava
(naročito u dijelu obligacionopravnog zakonodavstva u kojem se uređuje ugovor
o kreditu i ugovor o jemstvu), zbog čega se osnovano može postaviti pitanje
njihove usaglašenosti, odnosno opravdanosti drugačijeg pristupa u regulisanju
instituta jemstva. Iz analize sadržaja odredaba ZZŽ proizlazi naredni problema, a
tiče se moguće dekonstrukcije instituta jemstva i redefinisanja odnosa između
jemstva (ugovora o jemstvu) i kredita (ugovora o kreditu), jer su pravila iz ZZŽ u
značajnoj mjeri promijenila konfiguraciju jemstva (u slučaju kada se jemči za
obavezu iz ugovora o kreditu).
U tom smislu, smatramo korisnim da se razmotre pojedina rješenja iz
ZZŽ i analizira njihova potencijalna neusaglašenost sa opštim pravilima
obligacionog prava, a u svijetlu pronalaženja odgovora na pitanje da li se
pravilima sadržanim u ZZŽ u stvari vrši nedozvoljen upliv u obligacionopravno
zakonodavstvo, a u pravcu dekonstrukcija nekih obligacionopravnih instituta.
1
Službene novine, br. 100/13.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
143
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
1. Pojam, ugovarači i struktura ugovora o kreditu u ZZŽ
Pojam ugovora o kreditu utvrđen je u odedbama ZOO2. Međutim, u
dijelu ZZŽ koji nosi naslov "Odnos prema drugim propisima" zakonodavac je
odredio značenja pojedinih pojmova u smislu ovog zakona. Svoje mjesto našao je
i pojam ugovora o kreditu/mikrokreditu za koji se konstatuje da ima značenje
utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi i u zakon o
mikrokreditnim organizacijama3 (čl. 4 alineja 5 ZZŽ).
Imajući u vidu prethodno navedeno, definisanje ugovora o kreditu je
upravo jedno od interesantnih pitanja i potencijalno spornih rješenja u ZZŽ. U
čl. 7 st. 1 ZZŽ ugovor o kreditu se određuje kao jedinstven i da sadrži sva
međusobna prava i obaveze glavnog dužnika, povjerioca i žiranta. U čl. 1065
ZOO, ugovor o kreditu drugačije je definisan: ugovorom o kreditu banka4 5se
obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih
sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene
namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni
iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom (Vasiljević,
2
Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 и 57/89; Službeni list RBiH, br. 2/92,
13/93 i 13/94; Službene novine FBiH, br. 29/03.
3
Pojam kredita se u Zakon o mikrokreditnim organizacijama – ZMKO (Službene novine
FBiH, br. 59/06) zapravo i ne definiše posebno u smislu određivanja ugovornih strana,
prava i obaveza, bitnih elemenata ugovora, i sl., već se utvrđuje da su mikrokrediti oni
krediti koji ne prelaze iznos od 50.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditno
društvo, odnosno 10.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditna fondacija (čl. 4 st.
1).
4
Pored banaka, čija je jedna od djelatnosti davanja kredita, zakonom je propisano da
mikrokreditne organizacije mogu obavljati djelatnost davanja mikrokredita. Vid. čl. 39 t.
2 Zakona o bankama FBiH – dalje: ZB (Službene novine FBiH, br. 39/98, 32/00, 48/01,
27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03) i čl. 2 i čl. 15 st. 1 ZMKO.
5
Pored banaka i mikrokreditnih organizacija i drugi subjekti (kreditne institucije) mogu
odobravati kredite. To se posebno odnosi na privredne organizacije koje daju neposredno,
odnosno putem banke kredite korisnicima svojih proizvoda i usluga tako što im
omogućuju njihovu kupovinu ili korišćenje na rate (tzv. potrošački kredit, odnosno
„praksa vezivanja usluga“ ili „praksa objedinjavanja usluga“ po Direktivi 2014/17/EU od
04.02.2014. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene
kredite i o izmjeni direktive 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010).
Isto tako i svako fizičko lice (nekreditna institucija) može biti u ulozi davaoca kredita pod
uslovom da se radi o sporadičnom slučaju i da nije riječ o zelenaštvu.
144
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
2013; Đurđević, 2003).6 Iz zakonskog uređenja ugovora o kreditu, kako je to
utvrđeno odredbama ZOO, jasno proizlazi da je na jednoj strani ugovora banka
kao davalac kredita, sa osnovnom obavezom da korisniku kredita stavi na
raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, dok je na drugoj strani korisnik
kredita čije su osnovne obaveze da banci plaća ugovorenu kamatu i da dobijeni
iznos novca vrati banci u vrijeme i na način kako je to ugovorom određeno
(Vasiljević, 2013). Dakle, riječ je o dvostrano obaveznom, teretnom, trajnom,
komutativnom i formalnom ugovoru.
Međutim, iz definicije ugovora o kreditu kako je to utvrđeno u čl. 7 st. 1
ZZŽ rađaju se izvjesne dileme. Naime, za razliku od određivanja pojma ugovora
o kreditu kako je to učinjeno u ZOO, u citiranoj odredbi ZZŽ definicija ugovora
o kreditu ne sadrži određenje o osnovnim pravima i obavezama ugovornih strana,
već se ističe da je "jedinstven" i da "sadrži sva međusobna prava i obaveza
glavnog dužnika, povjerioca i žiranta". Uvođenjem odrednice "jedinstven",
zakondavac je, po svemu sudeći, nastojao da naglasi da se radi o pravnom poslu u
koji su involvirani davalac kredita, korisnik kredita i jemac. Drugim riječima,
vidljiva je intencija zakonodavca da ugovorom o kreditu u stvari obuhvati i
elemente ugovora o jemstvu, što nije dio domaće pravne tradicije i što u značajno
mjeri otežava primjenu instituta jemstva kako je ono uređeno pravilima
obligacionog prava. Ovo nesumnjivo proizlazi iz odredbe čl. 29 st. 2 ZZŽ u
kojom se ne dopuštaju dva posebna ugovora: ugovor između povjerioca (davaoca
kredita) i glavnog dužnika (korisnika kredita), odnosno ugovor između povjerioca
i jemca. Međutim, u čl. 9 st. 3 ZZŽ, a u kojem se govori o funkciji i prirodi
jemstva, ističe se da je "jemstvo akcesoran (sporedni) ugovor koji nema
samostalno pravno postojanje, već je zavisno od postojanja i valjanosti osnovnog
pravnog posla čijem osiguranju i koristi". Dakle, u potonjoj normi ugovor o
jemstvu se razlikuje (i odvaja) od ugovora o kreditu, pri čemu se jasno određuje
njihov međusobni odnos u smislu kojeg je ugovor o jemstvu akcesoran i zavisi od
ugovora o kreditu. Prema tome, u pogledu definisanja ugovora o kreditu i u
smislu određivanja odnosa između ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, ne
samo da postoji neusaglašenost između ZZŽ i drugih relevantnih zakonskih
propisa, već je evidentna i neusaglašenost između pojedini odredaba isto zakona –
ZZŽ.
6
Gotovo istu definiciju ugovora o kreditu sadrži Njemački građanski zakonik –
Bürgerliches Gesetzbuch 1896. (par. 488).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
145
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
S druge strane, zakonodavac prilikom određenja kredita zauzima
interesantan pristup i u pogledu utvrđivanja ugovarača, pa se pominju glavni
dužnik, povjerilac i žirant (jemac). Ne treba posebno obrazlagati argument da je
ugovor o kreditu dvostranoobavezan i teretan ugovor, u kojem, prema tome, na
objema ugovornim stranam leže prava i obaveze. Sljedstveno tome, svaka od
ugovornih strana – davalac kredita i korisnik kredita mogu u odnosu na određeni
akt ponašanja biti kako na poziciji povjerioca, tako na poziciji dužnika. Dakle,
ovakav pristup u označavanju ugovornih strana nije sasvim korektno rješenje.
Apstrahujući odredbe ZZŽ, odnosno oslanjajući se na odredbe ZOO
kojima se uređuje ugovor o kreditu, nesporno je da su ugovarači iz ugovora o
kreditu davalac kredita, koji nakon stavljanja na raspolaganje drugoj strani
određenog iznosa novčanih sredstava ima poziciju povjerioca, i korisnik kredita,
koji ima obavezu da dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je
propisano ugovorom i da davaocu kredita plati ugovorenu kamatu, i koji ima
poziciju dužnika, dok je jemac treće lice koje se povjeriocu obavezuje da će
ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika akto to ovaj ne učini (čl. 997 i
1065 ZOO). Međutim, zakonodavac u odredbi čl. 7 st. 1 ZZŽ uvodi tremin
"glavni dužnik" želeći da utvrdi da se na istoj - dužničkoj strani ugovornog
odnosa nalazi i jemac, a da je naspram ovih lica – na drugoj strani ugovornog
odnosa povjerilac. Na ovaj način, zakonodavac potvrđuje da se, u smislu
razmatrnih odredaba ZZŽ, ugovor o kreditu ne posmatra odvojeno od ugovora o
jemstvu, i obrnuto, uvažavajući činjenicu da je ugovor o jemstvu akcesornog
karaktera, već se elemnti oba ova ugovora "unose" u jedan ugovorni odnos u
kojem su davalac kredita, povjerilac i jemac.
Kada je riječ o ugovornim strana, ni ovde stvari nisu do kraja jasne. U
ZOO ugovorne strane iz ugovora o kreditu su davalac kredita i korisnik kredita.
No, u ZZŽ ugovorne strane iz ugovora o kreditu su: povjerilac, glavni dužnik i
jemac. Dakle, umjesto davaoca kredita (banka ili u slučaju mikrokredita
mikrokreditna organizacija) koristi se termin "povjerilac", što je u stvari generički
pojam i koristi se za označavanje strane u obligacionopravnom odnosu. S druge
strane za korisnika kredita upotrebljava se pojam "glavni dužnik", čime se želi
nagovjestiti učešće trećeg subjekta i odnos između korisnika kredita i trećeg.
Dakle, za razliku od ugovora o kreditu kako je regulisan u odredbama ZOO,
zakonodavac kroz ZZŽ uvodi u ovaj ugovora kao ugovornu stranu i jemca,
odnosno naglašava jedinstvo ovog ugovora, iako je u čl. 4 alineji 5 ZZŽ
146
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
propisano da ugovor o kreditu ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju
obligacioni odnosi.7
Navedeno rješenje ZZŽ u pogledu ugovornih strana u ugovoru o kreditu
prihvata se i u pravnoj teoriji, tako da se i jemci smatraju dužnicima ili bolje reći
sadužnicima (jemcima platcima) iz ugovora o kreditu od kojih kreditor može da
se namiri ukoliko to ne uspije od glavnog dužnika kao korisnika kredita
(Vasiljević, 2013). Dakle, ovdje se ističe razlika između korisnika kredita i
dužnika u smislu da pojam “dužnik” obuhvata, ali se ne ograničava pojmom
“korisnik kredita”. Time se struktura subjekata ugovora o kreditu usložnjava, ali
je samo korisnik kredita lice koje u tom smislu zaključuje sa davaocem ugovor o
kreditu (Vasiljević, 2013).
2. Model jemstva u odredbama ZZŽ
Jemstvo je jedno od ličnih sredstava obezbjeđenja izvršenja dužnikove
obaveze. Ugovorom koji se zaključuje između povjerioca i jemca ovaj drugi se
obavezuje da će povjeriocu ispuniti punovažnu i dospjelu dužnikovu obavezu, ako
to dužnik ne učini. Na ovaj način je i zakonodavac definisao jemstvo, propisujući
da je pisana forma ugovora o jemstvu uslov da ugovor obavezuje jemca (čl. 997 i
998 ZOO). Predmet ugovora o jemstvu je obaveza koju dužnik ima prema
povjeriocu iz postojećeg obligacionopravnog odnosa, pa je jemčeva obaveza
akcesorna i supsidijarna (Morait, 2010). Ista zavisi od punovažnosti i dospjelosti
obaveze dužnika. Akcesornost obaveze jemca potvrđena je i kroz pravila kojima se
uređuje zastarjelost jemčeve obaveze. Zastarjelošću obaveze dužnika, zastarijeva i
obaveza jemca (čl. 1019 st. 1 ZOO).8
Međutim, pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava žiranata,
kako je to utvrđeno odredbama ZZŽ, podrazumijeva nešto drugačiji koncept
jemstva, barem kada su u pitanju jemci koji jemče za ispunjenje obaveze dužnika
koju je ovaj preuzeo ugovorom o kreditu/mikrokreditu9. Iako se u čl. 9 st. 4 ZZŽ
7
Upor. čl. 4 alineja 4, odnosno čl. 7 st. 1 ZZŽ i čl. 1065 ZOO.
Ukoliko je rok zastarjelosti obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, onda obaveza
jemca zastarijeva za dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika (čl. 1019 st. 2
ZOO).
9
Budući da se krediti i mikrokredit u smislu razmatranih propisa razlikuju prema
davaocu (status i oblik organizacije – banke i mikrokreditne organizacije), odnosno prema
8
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
147
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
konstatuje da je prema svojoj prirodi i funkciji jemstvo akcesoran (sporedni)
ugovor koji zavisi od postojanja i valjanosti osnovnog pravnog posla čijem
obezbijeđenju služi10, zakonodava je ovlastio jemca da može odustati od
zaključenog ugovora11 i to bez navođenja razloga za odustanak (čl. 8 st. 1 ZZŽ).12
Iako se čl. 3 st. 2 ZZŽ propisuje da će se na sva pitanja koja nisu drugačije
uređena ovim zakonom primjenjivati odredbe ZOO, smatramo da se na
odustanak iz čl. 8 st. 1 ZZŽ ne može primjeniti institut odustanice13. Dakle,
jemac u roku od sedam dana od zaključenja ugovora može odustati od ugovora,
obavještavajući povjerioca o tome u pisanoj formi.14 Ako pođemo od premise da
je jemac ugovorna strana u ugovoru o kreditu, a što proizlazi iz čl. 7 st. 1 i čl. 29
st. 2 ZZŽ, odnosno od premise da jemac može odustati od ugovora (u roku od
sedam dana), izvodi se zaključak da jemac svojom izjavom volje i nezavisno od
ponašanja ostalih ugovarača (glavnog dužnika i povjerioca) koje je saobrazno
sadržaju ugovora, odnosno bez obzira na njihovu vjernost i privrženost ugovoru,
može dovesti do prestanka ugovora. Ovakva pravna moć kojom raspolaže jemac
ima ozbiljne implikacije na primjenu načela ravnopravnosti ugovornih strana (čl.
11 ZOO).
visini iznosa kreditnih sredstava, dio analize koji se odnosi na ugovor o kreditu vrijedi i za
ugovor o mikrokreditu bez posebnog naglašavanja u tekstu ugovora o mikrokreditu.
10
Budući da se cijeli zakon odnosi na pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava
žiranata, bilo je za očekivati da će zakonodavac govoriti o zavisnosti jemstvau u odnosu na
ugovor o kreditu, umjesto što je upotrijebio mnogo širi pojam "pravni posao". Isto tako,
primjećujemo da se jemstvom ne obezbijeđuje pravni posao (niti ugovor o kreditu), već se
jemstvom obezbijeđuje izvršenje obaveze glavnog dužnika.
11
Nije bliže određeno o kojem se ugovoru radi. Imajući u vidu definiciju ugovora o
kreditu iz čl. 7 st. 1 ZZŽ, pretpostavlja se da je zakonodavac na umu imao ugovor o
kreditu.
12
U ZOO regulisana je samo mogućnost da korisnik kredita može odustati od ugovora
prije nego što je počeo koristiti kredit, v. čl. 1068, st. 1.
13
Odustanica je ovlašćenje na temmelju sporazuma ugovornih strana da jedna ili svaka
ugovorna strana može da odustane od ugovora davanjem odustanice (čl. 82 ZOO).
14
Odredba u stavu 2 čl. 8 ZZŽ nije najsrećnije formulisana. Naime, u stavu 1 čl. 8 ZZŽ
jemcu se daje pravo da odustane od ugovora u sedmodnevnom roku, a u narednom stavu
istog člana jemac se obavezuje da povjerioca o takvoj svojoj namjeri obavijesti prije isteka
sedmodnevnog roka, što u suštini skraćuje "period hlađenja", odnosno rok da jemac
donese odluku. Ovo naročito treba posmatrati s obzirom na činjenicu da je ZZŽ
regulisao duplo kraći rok nego što je rok za povlačenje potrošača iz ugovora regulisan u
Direktivi 2014/17/EU.
148
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
Budući da se odustanak jemca ne može pravno kvalifikovati kao
primjena instituta odustanice, niti se to može posmatrati kao jednostrani raskid
ugovora (zbog neispunjenja ili u drugim zakonom propisanim slučajevima), nije
jasna pravna priroda ovog prava jemca, koje ipak ima obilježja preobražajnog
prava.
Opštim pravilima obligacionog prava predviđena su dva oblika jemstva:
supsidijarno jemstvo (čl. 1004 st. 1 ZOO) i soliradno jemstvo (čl. 1004 st. 3
ZOO). U prvom slučaju povjerilac može zahtijevati ispinjenje obaveze od jemca
tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom
pozivu. U slučaju solidarnog jemstva, jemac (je jemac platac i) odgovara
povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac ga može pozvati na
ispunjenje cijele obaveze istovremeno kad i glavnog dužnika ili samo njega
(jemca) ili samo glavnog dužnika.
Međutim, iz tumačenja odredaba čl. 7 st. 3 t. 14 i 15, odnosno čl. 17 st.
1 ZZŽ proizlazi da povjerilac ne može pozvati jemca na ispunjenje obaveze nakon
što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom pozivu ili kad i
glavnog dužnika, već isključivo onda kada je iscrpio sva pravna sredstva u
namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku.15 Dakle, jemstvo (kada se
jemči za obavezu iz ugovora o kreditu) se kao pravna ustanova uređuje na sasvim
drugačiji način nego što je to učinjeno u ZOO.
3. Pravni položaj jemca
Odredbama ZZŽ jemac, ili zakonskom terminologijom žirant je pravno
ili fizičko lice koje je garant kreditnog posla i koje se obavezuje, isključivo u
pisanoj formi, izvršiti namirenje povjeriocu teka kad to nije moguće izvršiti
koristeći sve instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ovog zakona
(čl. 4 alineja 1).
U smislu kompariranja regulative jemstva u ZOO i ZZŽ, jednaka su
rješenja u pogledu forme – oba zakona propisuju da je jemac dužan ispuniti
obavezu ako se na to obavezao u pisanoj formi (čl. 998 ZOO i čl. 4 alineja 1
ZZŽ). Time se gotovo iscrpljuju identičnosti, ili in linea extremis usaglašenosti
ovih propisa u pogledu instituta jemstva. Naime, prema pravilima obligacionog
15
O nedorečenosti ove konstrukcije već je prethodno bilo riječi.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
149
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
prava, jemac se obavezuje povjeriocu da će ispuniti obavezu dužnika, ako to ovaj
ne učini (čl. 997 ZOO). Dakle, jemac jemči (garantuje) za obavezu dužnika.
Međutim, u ZZŽ ističe se da je jemac garant kreditnog posla. Budući da je pojam
kreditnog posla je širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita, sa
svim je jasno da se između ovih kategorija ne može povući znak jednakosti.
Drugim riječima, za razliku od rješenja u ZOO, a prema kojem jemac odgovara
za obavezu dužnika, u ZZŽ je prihvaćeno rješenje da jemac garantuje za cijeli
kreditni posao. Podsjećamo kreditni posao obuhvata prava i obaveze dužnika, ali i
povjerioca. Dakle, jezičkim tumačenjem mogao bi se izvesti zaključak da je jemac
kroz pravila ZZŽ dospio u manje povoljan položaj od onog kojeg ima u
odredbama ZOO. Sljedstveno tome, postavlja se pitanje da li je zakonodavac,
uprkos inicijalnoj intenciji – da zaštiti jemca, kroz definisanje pojedinih
zakonskih odredaba odstupio od svoj prvobitne namjere, za koju vjerujemo da je
opredijelila i naziv zakona, ili je pak svojom nespretnošću i nekonzistentnim
pristupom doveo jemca u manje povoljnu poziciju od one koje mu je
obezbijeđena kroz odredbe ZOO.
Vjerujući je da se radi o potonjoj situaciji, ukazujemo da naredne
problem koji proizlaze iz zakonske definicije jemca (žiranta). Za razliku od pravila
ZOO, u kojima se predviđa supsudijarno jemstvo i solidarno jemstvo,
zakonodavac kroz odredbe ZZŽ, a uređujući jemstvo za obavezu iz ugovora o
kreditu, promoviše poseban moel jemstva koji ima određene specifičnosti.
Naime, jemac je, prema njegovoj zakonskoj definiciji, obavezan da ispuni
obavezu povjeriocu, tek kad to (ispunjenje) nije moguće izvršiti koristeći sve
instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ZZŽ. Dakle, jemac se
može pozvati na ispunjenje dužnikove obaveze prema povjeriocu tek kada su
iscrpljene druge mogućnosti, a koje se ogledaju u korištenju sredstava
obezbjeđenja kredita. Pri tome, vjerujemo da je zakonodavac pod teminom
"sredstva obezbjeđenja kredita" mislio na sredtsva za obezbjeđenje izvršenja
dužnikove obaveze – korisnika kredita. Zaštita jemaca se, dakle, ogleda u
propisivanju obaveznog pokušaja namirenja povjeriočevog potraživanja kroz
ostala sredstva obezbjeđenja obaveze dužnika, što otvara dilemu da li su druga lica
(npr. zalogodavac) koja su svojom imovinom involvirana u cijeli pravni posao
(ugovor o kreditu), a dajući sredstva obezbijeđenja ispunjenja dužnikove obaveze,
zapravo u inferiornom položaju u odnosu na jemca.
Pored toga, problem vidimo i u odredbiama čl. 7 st. 3 t. 14 i 15 ZZŽ, a
naročito u smislu njene neusaglašenosti sa odredbom čl. 4 alineja 1 ZZŽ, jer se u
150
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
prvopomenutim odredbama predviđa da povjerilac prije utuženja jemca treba
iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom
dužniku. Prvi problem vidimo u činjenici da zakonodavac prejudicira stanje
odnosa između povjerioca i jemca, ne razlikujući ovlašćenje povjerioca od
zahtijeva povjerioca (prava povjerioca da zahtijeva ispunjenje obaveze dužnika
prinudnim putem). Dakle, nije isključeno da će jemac na poziv povjerioca
ispuniti obavezu za koju je jemčio, iako zakonodavac propisuje da ugovor o
kreditu i mikrokreditu mora da sadrži odredbu da će povjerilac prije utuženja
jemca iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom
dužniku. Budući da je potraživanje povjerioca (davaoca kredita ili mikrokredita)
subjektivno obligaciono pravo, te da je obaveza dužnika (korisnika kredita)
imovinskog karaktera, sasvim je jasno da u skladu sa načelom autonomije volje
ovi učesnici u obligacionom odnosu mogu slobodno odlučivati o vršenju svojih
prava - povjerilac slobodno odlučuje da li će zahtijevati ispunjenje obaveze, a
jemac slobodno odlučuje da li će obavezu za koju je jemčio ispuniti na poziv
povjerioca ili će se pak upustiti u sudski spor. Dalje, zakonodavac zahtijeva od
povjerioca da prije utuženja jemca iscrpi sva pravna sredstva u namirenju svojih
potraživanja prema glavnom dužniku (čl. 7 st. 3 t. 14 ZZŽ), odnosno jemac se
oslobađa obaveza da vraća kredit (ispuni obavezu dužnika) sve dok povjerilac ne
preduzme prethono opisane radnje (čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ).16 S tim u vezi postavlja
se pitanje šta se ima smatrati iscrpljivanjem svih pravnih sredstava: da li je riječ o
pravima povjerioca (vršenju povjerilačkih prava) ili se radi o mogućnostima da
povjerilac u procesnpravnom smislu preduzme sve radnje u pravcu namirenja
svog potraživanja (i u svim stepenima i instancama sudskog odlučivanja), ili pak i
jedno i drugo?
16
Poseban problem je zakonska formulacija prema kojoj ”žirant neće vraćati kredit prije
nego što povjerilac preduzme sve radnje” koje se odnose na iscrpljivanje svih pravnih
sredstava prije utuženja jemca. Nije jasno da li se ovde misli na otplatu kredita u smislu
ispunjenja obaveze dužnika koja glasi na vraćanje određenog iznosa sredstava
(cjelokupnog iznosa kredita) ili je zakondavac imao intenciju da se ova norma odnosi na
isplatu anuiteta kredita. Vjerujemo da je u pitanju isplata anuiteta, ne nužno i
cjelokupnog iznosa kredita, jer je mogućno da u određenom momentu dužnik (korisnik
kredita) postane sposoban za nastavak otplate kredita. Ovo potvrđuje drugi dio odredbe iz
čl.7 st. 3 t. 15 ZZŽ u kojem se navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca,
onda “visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja svakog žiranta pojedinačno i
svih žiranata solidarno”.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
151
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
U vezi sa obimom jemčeve obaveze evidentiramo i to da se u odredbi čl.
7 st. 3 t. 15 ZZŽ navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca, onda
visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja jemca. Na ovaj način
postavlja se ograničenje u pogledu visine obaveze jemca koja može biti manja od
visine obaveze (anuiteta) dužnika, što nije u koliziji sa pravilima ZOO kojima se
uređuje jemstvo, jer se potonjim pravilima predviđa da jemac odgovara za cijelo
ispunjenje obaveze za koju je jemčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na
neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. Budući da pravila
ZZŽ predviđaju pomenuto ograničenje koje u svakom slučaju predstavlja lakše
uslove i povoljniju poziciju za jemca, ima mjesta za primjenu odredbe čl. 7 st. 3 t.
15 ZZŽ, koja je u tom smislu usaglašena sa ciljem i domašajem odredbe iz čl.
1002. St. 2 ZOO.
4. Posebna zaštita žiranta ili specijalna ograničenja slobode ugovaranja
U namjeri da se prava i interesi jemca posebno zaštite, zakonodavac je
posegnuo za specijalnim instrumentima zaštite koja izazivaju pravne dileme.
Prvi u nizu slučajeva odnosi se na specifičan pristup uređenju odnosa
jemstva i još jednog sredstva obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Naime,
odredbama ZZŽ nije dopuštena primjena instituta jemstva u slučaju kada je
predviđena - kao sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze – zaloga (čl.
29 st. 3 ZZŽ). Iako se, istina do određene mjere, može razumijeti da
zakonodavac želi da zaštiti jemca, nije jasno zašto na posve radikalan način
postupa u odnosu na situaciju kada se kao instrument obezbjeđenja iste obaveze
glavnog dužnika već predviđa zaloga. Valjda je to povoljnija pozicija od one u
kojoj je jemstvo jedino sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze.
Razumije se, ovakva zabrana ugovaranja jemstva predstavlja ograničenje
autonomije volje, odnosno sloboda ugovaranja kao oblik njene realizacije, koje je
jedno od načela obligacionog prava (čl. 10 ZOO).
S tim u vezi, vrijedna pažnje je i odredba čl. 17 st. 2 kojom se glavnom
dužniku za vrijeme trajanja ugovora o kreditu zabranjuje da pokloni ili proda
svoju imovinu.17 Ovo je još drastičniji primjer ograničenja slobode ugovaranja,
17
U zakonskom tekstu se kaže "...pokloniti, prodati ili prepisati trećem licu.." Termin
"prepisati" nije sasvim korektan i vjerovatno se mislilo na raspolaganje putem prenosa
prava svojine na nekoj stvari (najčešće nepokretnosti).
152
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
gdje ne postoji nikakav ligitimitet, jer se iza ovakvog ograničenja ne nalazi razlog
zaštite opšteg intetersa. Čini se da je zakonodavac u namjeri da zaštiti jemca
potpuno zaboravio na institu vršenja povjerilačkih prava i mogućnosti pobijanja
pravnih radnji dužnika. No, ukoliko glavni dužnik ipak postupi suprotno odredbi
čl. 17 st. 2 ZZŽ, onda povjerilac ne može tražiti ispunjenje obaveze od jemca, sve
dok ne zatraži od suda da se imovina glavnog dužnika vrati u prvobitno stanje18.
Međutim, zakonodavac dozvoljava izuzetak od prethodno citiranog pravila i
dozvoljava da povjerilac zahtijeva ispunjenje obaveze od jemca koji se "vlastitom
voljom i odlukom obavezao povjeriocu o preuzimanju obaveze izmirenja duga"
(čl. 17 st. 5 ZZŽ). Ostavljajući po strani pitanje kako se neko može obavezati bez
svoje volje, ovde uočavamo hibridnu konstrukciju – mješavinu ustanove jemstva i
instituta preuzimanja ispunjenja.19
Zatim, u čl. 11 st. 1 ZZŽ propisano je da se jemac koji je fizičko lice
može obavezati ako nije stariji od 65 godina, niti mlađi od 18 godina. U pogledu
određivanje minimalne starosne granice, smatramo da je suvišno da se u ovom
zakonu određuje minimalna dob jemca, jer nema sumnje da za ugovor o jemstvu,
kao i za druge ugovore vrijedi opšte pravilo da se sposobnost za zaključenje
punovažnog ugovora kojim se preuzimaju obaveze, odnosno potpuna poslovna
sposobnost stiče punoljetstvom, odnosno sa navršenih 18 godina života.20
Međutim, određivanje “gornje starosne granice” za jemca smatramo izuzetno
problematičnim. Dakle, zakonodavac zabranjuje fizičkim licima starijim od 65
godina da jemče za obavezu dužnika. Ovo predstavlja presedan da životna dob
jednog fizičkog lica determiniše njegovu ugovornu sposobnost. I pored činjenice
da je lice potpuno poslovno sposobno i da može zaključiti druge teretne ugovore,
zakonodavac “štiti” potencijalnog jemca na način da ograničava njegovu slobodu
ugovaranja i zabranjuje mu da zaključi ugovor o jemstvu, odnosno da u smislu
odredaba iz čl. 7 st. 1 ZZŽ bude ugovorna strana u ugovoru o kreditu. Iz ovoga
proizlazi da lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno
poslovne sposobnosti, može raspolagati svojom imovinom pravnim poslovima
inter vivos (npr. prodaja stvari ili prava) i pravnim poslovima mortis causa (npr.
testamentom), ali ne može jemčiti za obavezu koju je temeljem ugovora o kreditu
18
Treba li ovde uopšte postaviti pitanj zaštite pravne sigurnosti i prava savjesnog trećeg
lica.
19
Podsjećanja radi, preuzimanje ispunjenja obaveze je odnos inter debitores i tiče se
sporazuma između dužnika i trećeg lica, a ne povjerioca (čl. 453 ZOO).
20
Vid. čl. 56 st. 1 ZOO i čl. 137 st. 2 Porodičnog zakona FBiH (Službene novine FBiH,
br. 35/05 i 41/05).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
153
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
preuzeo korisnik kredita. Paradoksalno je dakle, da nema zakonskih prepreka da
jedno lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne
sposobnosti, zaključi ugovor o kreditu kao korisnik kredita i preuzeti obavezu
vraćanja određenog iznosa novčanih sredstava u ugovorom definisanom roku uz
sporazumno utvrđenu kamatu, a isto to lice ne može jemčiti za istovrsnu obavezu
koju bi u svojstvu korisnika kredita preuzelo tređe lice. Osim što se ovakvom
rješenju može prigovoriti sa formalno-pravnog i logičkog aspekta, nesumnjivo je
da je razmatrano rješenje u koliziji sa drugim relevantnim zakonskim normama
koje se odnose na poslovnu sposobnost (i ugovornu sposobnost) fizičkog lica.
Konačno, ističemo “zakonsko ukidanje kategorije žiranta”, ukoliko se
radi o kreditnim iznosima21 većim od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je
predviđen period otplate kredita u roku dužem od 3 godine (čl. 15 ZZŽ). Dakle,
lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne
sposobnosti, ne može da bude jemac za obavezu koju ima korisnik kredita kada je
ona veća od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je rok otplate kredita duži
od 3 godine. Gotovo da se mogu iskoristiti isti argumenti koji su izneseni u
pogledu kritike prethodno komentarisanog rješenja iz čl. 11 st. 1 ZZŽ. Drugim
riječima, neko ko može slobodno da raspolaže svojom imovinom i da preuzima
obaveze, istovremeno ne može da jemči za obavezu koja prevazilazi određeni
novčani iznos i kada je rok za ispunjenje te obaveze duži od zakonom propisanog.
Na ovaj način potpuno se derogira princip “ko može više, može manje”.
Na kraju, ne i najmanje važno, smatramo da razmatrani mehanizmi
zaštite jemca imaju vrlo ozbiljne implikacije sa stanovišta mogućih ograničenja
i/ili povrede prava koja su licima garantovana Ustavom BiH, odnosno Ustavom
FBiH – pravo na imovinu i zabrana diskriminacije.22
ZAKLJUČAK
U savremenom društvu, jedna od osnovnih funkcija koju ima zakon u
cilju obezbjeđenja pravde, slobode, mira, reda i sigurnosti, jeste zaštita slabijih u
odnosu na jake. Nesumljivo da je donošenje ZZŽ imalo za cilj da svojim
normama uspostavi ravnotežu između banke ili drugih davalaca kredita, sa jedne
21
Mada bi korektnije bilo definisati da se radi o iznosu obaveze korisnika kredita za koju
se jamči.
22
Vid. čl. II.3 t.k i čl. II.4 Ustava BiH, odnosno čl. II.2 st. 1 t. d i t. K Ustava FBiH.
154
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
strane i korisnika kredita i jemca, sa druge strane. Ova ravnoteža se očigledno nije
mogla (dovoljno) ostvariti postojećim zakonskim propisima, prvenstvo
odredbama ZOO, na osnovu kojih su se zaključivali ugovori o kreditu i ugovori o
jemstvu. ZOO je štitio slabiju ugovornu stranu kod ugovora o kreditu
ograničenjem slobode ugovaranja propisivanjem pisane forme ugovora, obaveznih
elemenata ugovora (iznos kredita, uslovi davanja , uslovi korišćenja i uslovi
vraćanja kredita), kao i zabranom ugovaranja tzv. nepravičnih klauzula čija je
svrha poštovanje načela savjesnosti i poštenja, načela ekvivalentnosti uzajamnih
prava i obaveza i drugih načela obligacionog prava u slučaju kad se zaključuje
ugovor prema unapred određenoj sadržini od strane jedne (ekonomski jače)
ugovorne strane.
Međutim, i pored “dobrih namjera” koje je imao zakonodavca, čini se da
ZZŽ, ne samo da nije dodatno (dovoljno) zaštitio prava žiranata, već je na
određeni način njihov pravni položaj dodatno otežan, a dovedena je u pitanje i
konstrukcija nekih osnovnih instituta obligacionog prava zasnovanih na domaćoj
pravnoj tradiciji. Prvenstveno je dovodena u pitanje sama pravna konstrukcija
ugovora o kreditu, jer se u ZZŽ ovaj ugovor definiše kao “jedinstvo” međusobnih
prava i obaveza povjerioca, glavnog dužnika i žiranta. Ovakvim regulisanjem se na
određeni način vrši subrogacija ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, odnosno
njihova dekonstrukcija u odnosu na način kako su normirani u ZOO-u. I pored
neprihvatljivog određenja ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” ugovora između
povjerioca, glavnog dužnika i žiranta, ZZŽ nije ostao dosljedan ni ovoj svojoj
odredbi, pa u okviru dijela o funkciji i prirodi jemstva vrši njegovo razdvajanje na
ugovor o kreditu i ugovor o jemstu ističući da je jemstvo akcesoran ugovor koji je
zavisan od glavnog pravnog posla koji osigurava.
Određivanje ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” unosi konfuziju i u
pogledu terminologije koja se koristi za označavanje ugovornih strana (povjerilac,
glavni dužnik i žirant, umjesto davalac kredita i korisnik kredita), koja sama po
sebi implicira i regulisanje određenih uzajamnih prava i obaveza učesnika u
pravnom poslu. Kao što se to i u samom nazivu zakona ističe, žirant je u “glavnoj
ulozi” i u ugovoru o kreditu, što se naročito ogleda u pravnoj moći da
jednostrano raskine ugovor nezavisno od ponašanja povjerioca i glavnog dužnika
čime se dovodi u pitanje načelo ravnopravnosti ugovornih strana. ZZŽ ide još
dalje regulišući da je jemac garant kreditnog posla, umjesto da garantuje za
obavezu dužnika, kako to reguliše ZOO. Ovakvim obavezivanjem jemac je
dospio u nepovoljniji položaj nego što je imao prije donošenja ZZŽ, jer je
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
155
�Dr. sc. Darko Radić, Dr. sc. Radenko Jotanović
kreditni posao širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita. ZZŽ je
jemca doveo u nejasan položaj uvođenjem novog, nedovoljno određenog, modela
jemca koji je obavezan na ispunjenje obaveze prema povjeriocu tek onda kad
ispunjenje nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita prema
glavnom dužniku, čime se odstupa od načela supsidijarnosti i solidarnosti jemstva
regulisanih odredbama ZOO-a. Radi opravdanja donošenja samog ZZŽ
zakonodavac reguliše i, naizgled, još neke specijalne instrumente zaštite jemaca, a
u stvari se radi o ograničenjima osnovnih pravnih načela. Takav karakter imaju
odredbe o zabrani jemstva kada ja kao sredstavo obezbjeđenja predviđena zaloga,
zatim zabrana raspolaganja imovinom od strane glavnog dužnika za vrijeme
trajanja ugovora o kreditu, zabrana da jemac bude lice mlađe od 18 godina,
odnosno starije od 65 godina i zakonsko ukidanja kategorije žiranata za kreditne
iznose preko određenog iznosa i perioda otplate kredita.
Imajući u vidu navedena rješenja ZZŽ, čini se da je zakonodavac od
prevelike želje za zaštitom žiranata, odnosno pod pritiskom ove kategorije
građana ishitreno donio zakon kojim je na neodgovarajući način regulisao
pojedina rješenja, pri čemu je propustio da na sveobuhvatan način pruži potpunu
pravnu zaštitu žirantima. Tako su se mogle razraditi odredbe Direktiva
2014/17/EU i 2008/48/EZ, kao i Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na
potrošače, pa samim tim i na žirante kao učesnike u ugovoru o kreditu, a koje se
tiču odgovornijeg ponašanja (kreditiranja), ekonomskog ponašanja, kodeksa
ponašanja, profesinalnog ponašanja, nedozvoljenog uticaja, nepoštenih
(nekorektnih) klauzula u ugovoru, nepoštene (nasrtljive) poslovne praksa, prava
na informisanje (i dostavljanje nacrta) prije zaključenja ugovora putem
standardizovanog oblika Evropskog standardizovanog informativnog obrasca
(ESIS), kao i prilikom reklamiranja usluga, naročito u slučaju ugovora o
objedinjavanju usluga (povezivanja ugovora o kreditu i osnovnog ugovora o
kupovini roba i usluga), kao i edukacija u tom pogledu (finansijsko obrazovanje),
zatim zaklučivanja dosljednih, fleksibilnihih i pravednih ugovora o kreditu, zaštite
osnovnih životnih uslova i preduzimanje mjera za olakšavanje otplate kredita,
nadzora davaoca kredita (kreditne i nekreditne institucije), vansudsko rješavanje
sporova između učesnika u ugovoru o kreditu, itd.
Posebno aktuelno pitanje koje nije obuhvaćeno ZZŽ, a postoje
opravdani zahtjevi (pritisak) određene kategorije građana za ovim regulisanjem,
jesu ugovori o kreditima sa valutnom klauzulom švajcarski franak. Radi se o
ugovorima o kreditu gdje se korisnik saglasio sa primjenom ove valutne klauzule,
156
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Zaštita žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine
ali je davalac kredita propustio da informiše korisnika na mogućnost
špekulativnog kursa franka, čija vrijednost zavisi samo od jedne države, čime se
načelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja ugovornih strana narušava u tolikoj
mjeri da se javljaju kontraverze o (ne)postojanju elemenata zelenaškog ugovora.
Imajući u vidu navedeno, opšta je ocjena da je zakonodavac umjesto
rafiniranih mehanizama kvalitetne pravne zaštite jemca, pokazao paternalistički
odnos prema jemcu i svoju inicijalnu intenciju, zbog previše politike i premalo
prava, u značajnom dijelu kompromitovao.
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
Vasiljević, Z. (2013). Pravna teorija kredita. Banja Luka: Pravni fakultet
Univerziteta u Banjoj Luci,
Đurđević, M.(2003). Ograničenja slobode ugovoranja u ugovorima o
kreditu između banke i pojedinca. Pravo i privreda, 5-8(2003), 348-349,
Morait, B. (2010). Obligaciono pravo. Banja Luka: Komesgrafika,
Zakon o zaštiti žiranata, “Službene novine”, br. 100/13,
Zakon o mikrokreditnim organizacijama, “Službene novine”, br. 59/06,
Zakona o bankama FBiH, “Službene novine”, br. 39/98, 32/00, 48/01,
27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03,
Zakon o obligacionim odnosima, „Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85,
45/89 и 57/89; “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94; “Službene
novine FBiH2, br. 29/03,
Porodiči zakona FBiH, „Službene novine“, br. 35/05 i 41/05.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
157
��PREGLEDNI NAUČNI RAD
Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti
korisnika finansijskih usluga FBiH i Zakonu o bankama
Republike Srpske
Prepayment of Loan Under the Financial Services
Consumer Protection Law of Federation of Bosnia and
Herzegovina and Law on Banks of the Republic of Srpska
Dr. sc. Senad Bajrić
senad.bajric@hotmail.com
Sažetak: Rad analizira temeljne odrednice i specifičnosti
prava korisnika kredita na prijevremenu otplatu kredita,
definisane Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih
usluga FBiH i Zakonom o bankama RS, tj. zakonskim
propisima kojima je u nacionalno zakonodavstvo BiH
(kroz entitetske propise) implementirana Direktiva
2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu. Kao
rezultat nekonzistentnog i nesistematičnog transponiranja
direktiva EU u pravni sistem BiH, pored navedenih
propisa, pravo na prijevremenu otplatu kredita regulisano
je i Zakonom o zaštiti potrošača BiH kojim su preuzeta
vrlo štura rješenja “stare” direktive o potrošačkom kreditu
(Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkom kreditu). Na taj
način, u BiH je stvorena situacija da istovremeno
egzistiraju kako stara tako i nova rješenja potrošačkih
direktiva (iako je stupanjem na snagu Direktive
2008/48/EZ prestala da važi Direktiva 87/102/EEZ), a
time i ona vezana za pravo potrošača, korisnika kredita
na prijevremenu otplatu kredita. Kada se tome doda
supsidijarna primjena odredaba ZOO o ugovoru o
kreditu, onda je jasno da rascjepkanost propisa iz
navedene oblasti često dovodi do konfuzije i raznih
problema u vezi sa adekvatnim i potpunim korištenjem
pomenutog prava.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: kredit, prijevremena
otplata kredita, korisnik kredita,
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih
usluga FBiH, Zakon o bankama RS,
Zakon o obligacionim odnosima,
Direktiva 2008/48/EZ
JEL klasifikacija: K12, K29
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16316
Historija članka:
Dostavljen: 02.12.2015.
Recenziran: 29.02.2016.
Prihvaćen: 14.03.2016.
159
�Dr. sc. Senad Bajrić
Međutim, u cilju poboljšanja stepena zaštite korisnika
kredita kroz institut prijevremene otplate kredita,
Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH i
Zakonom o bankama Republike Srpske (tj. njegovom
izmjenom i dopunom iz 2011.godine) uvedene su
značajne novine i načinjeni pomaci u tom pravcu, kao
npr. detaljno zakonsko uređenje pomenutog prava
korisnika kredita, ograničenje visine naknade banke za
prijevremenu otplatu kredita i sl. Imajući u vidu značaj
navedenih novina, u radu su iste elaborirane, ukazano je
na neke njihove slabosti te ponuđena moguća rješenja za
otklanjanje detektiranih nedostataka.
Summary: The article analyzes the main determinants
and the specifics of the borrower right to prepay the loan
defined by the financial services consumer protection law
of FBH and Law on banks of the Republic of Srpska,ie
legislation which is in the national legislation of Bosnia
and Herzegovina (the entity regulations) transposed
Directive 2008/48 / EC on credit agreements for
consumers. As a result of inconsistent and non-systematic
transposition of EU directives into the BiH legal system,
in addition to the above regulations, the right of early
repayment of the loan is regulated by the Consumer
Protection Act of BiH which have taken scarce solutions
of"old" directive on consumer credit (Directive
87/102/EEC on consumer credit). In this way, in Bosnia
and Herzegovina both old and new solutions in consumer
Directive exist at the same time (although the entry into
force of Directive 2008/48/EC terminated Directive
87/102/ EEC), thereby and those related to consumer’s
right, the borrower right to early repayment of loans. And
given the subsidiary application of the provisions of the
ZOO on the loan agreement, it is clear that the
fragmentation of legislation in these areas often leads to
confusion and the various problems related to adequate
and complete use of the aforementioned rights.
160
Keywords: credit, prepayment of loans,
borrower, the financial services
consumer protection law of FBH, Law
on Banks of Republic of Srpska, Law of
Obligations, Directive 2008/48/EC
JEL Classification: K12, K29
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16316
Article History:
Submitted: 02.12.2015.
Reviewed: 29.02.2016.
Accepted: 14.03.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
However, in order to improve the level of protection for
loan users (borrower) through the provision of early
repayment of loans, the financial services consumer
protection law of FBH, Law on Banks of Republic of
Srpska (ie. Its amendments from 2011) introduced
significant changes and progress is made in this direction,
among which the most important are: a detailed legal
regulation of the mentioned rights of borrowers, banks
limit for the amount of compensation (charge fee) for
early repayment of loans and etc. Therefore, the task of
this article is to elaborate these newspapers, show some of
its weaknesses, and offer possible solutions for the removal
of detected shortcomings.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
161
�Dr. sc. Senad Bajrić
UVOD
Pravo na prijevremenu otplatu kredita predstavlja izuzetno važan institut
zaštite korisnika kredita u sistemu kreditiranja fizičkih lica u BiH. Iako je titular
navedenog prava u Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH1 (u daljem
tekstu: ZZKFU FBiH) nazvan “korisnikom finansijske usluge”2 a u Zakonu o
bankama RS3 (u daljem tekstu: ZoB RS) “korisnikom”4, jasno je da se u
kontekstu teme ovoga rada pomenuto odnosi na korisnika kredita-fizičko lice
koje koristi kredit u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj
komercijalnoj djelatnosti5 (u daljem tekstu: korisnik kredita), a što u užem smislu
odgovara pojmu potrošača.6 Korisnik kredita, kao “slabija” ugovorna strana
kreditnog posla, sasvim opravdano treba da ima na raspolaganju određene
mehanizme koji mu daju mogućnost ranije otplate kredita, jer korisnik kredita
usljed neznanja ili nastupanja drugih okolnosti vrlo često nepromišljeno koristi
kredit na duži vremenski period, stvarajući izdašne dugogodišnje obaveze po
kamati. Ukoliko ne bi postojao navedeni ili slični mehanizmi, korisnik kredita bi
bio “taoc” kredita i troškova koji isti nosi, bez obzira na evenetualnu mogućnost
da ranije otplati kreditno dugovanje i time se oslobodi nepotrebnih troškova
kamate za preostali otplatni period. Međutim, imajući u vidu da i banke imaju
administrativne troškove te troškove nastale kao rezultat održavanja adekvatne
likvidnosti i prikupljanja izvora sredstava iz kojih se dalje plasiraju krediti, u tom
smislu prijevrema otplata kredita jedan je od uzroka koji stvara (može stvoriti)
1
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Sl. Novine FBiH br. 31/14.
Član 2. stav 1. tačka 10. ZZKFU FBiH.
3
Zakon o bankama RS, Sl. Glasnik RS br. 44/03, 74/04, 116/11, 05/12, 59/13.
4
Član 98. stav 2. ZoB RS.
5
Pomenuto proizilazi iz odredbe člana 2. stav 1. tačka 10. ZZKFU FBiH koja definiše da
je to „....fizička osoba koja koristi ili je koristila finansijske usluge, ili se davatelju
finansijskih usluga obratila radi korištenja tih usluga, a finansijske usluge koristi u svrhe
koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti“. Odredba
člana 98. stav 2. ZoB RS predviđa da je to „...fizičko lice koje stupa u odnos sa bankom
radi korištenja usluga u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj
komercijalnoj djelatnosti“.
6
U tom smislu, u Republici Hrvatskoj se koristi termin potrošač a ne korisnik finansijske
usluge, jer je navedeno pitanje regulisano Zakonom o potrošačkom kreditiranju Nar.
Novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15,102/15. Potrošač je fizička
osoba koja u transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne
djelatnosti ili slobodnog zanimanja (član 2. stav 1. tač.1. Zakona o potrošačkom
kreditiranju RH).
2
162
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
troškove banci usljed prijevremenog povrata kreditnih sredstava. S tim u vezi,
Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu,7 implementirana u
pravni sistem BiH kroz ZZKFU FBiH i ZoB RS (tj. izmjenom i dopunom
pomenutog zakona iz 2011.godine)8, predviđa pravo banke na naknadu troškova
zbog prijevremene otplate kredita. Ono što se nameće kao sporno pitanje jeste
kolika je visina tih troškova, posebno vodeći računa da se izbjegnu moguće
zloupotrebe navedenog prava banke u vidu ugovaranja izuzetno visokih naknada
za prijevremenu otplatu, čime bi korisnik kredita bio destimulisan da se odluči na
korištenje pomenutog mehanizma, što je svakako bio slučaj do usvajanja novih
zakonskih propisa iz navedene oblasti.
Pravo na prijevremenu otplatu kredita u BiH prvobitno je regulisano
Zakonom o zaštiti potrošača BiH9 (u daljem tekstu: ZZP BiH) uz supsidijarnu
primjenu odredaba Zakona o obligacionim odnosima10 (u daljem tekstu: ZOO).
Međutim kao rezultat preuzete obaveze BiH da vrši harmonizaciju propisa sa
pravom EU,11 koja obaveza proizilazi iz člana 70 Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju12 (u daljem tekstu: SSP), navedeno pravo utemeljeno na članu 16.
Direktive 2008/48/EZ je detaljno uređeno u prethodno navedena dva entitetska
zakona (član 27. ZZKFU FBiH te član 98o. ZoB RS), što predstavlja značajan
napredak u procesu zaštite korisnika kredita i iskorak u odnosu na ranija rješenja.
7
Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23.04.2008.godine o
ugovorima o potrošačkom kreditu kojom je opozvana Direktiva Vijeća 87/102/EEZ, Sl.l.
L 133/66 od 22.05.2008.
8
Izmjena i dopuna Zakona o bankama RS iz 2011.godine (Sl. Glasnik RS br. 116/11) u
segmentu transponiranja propisa Direktive 2008/48/EZ, izvršena je kroz član 98.
Zakona.
9
Zakon o zaštiti potrošača BiH, Službeni Glasnik BiH br. 25/06.
10
Zakon o obligacionim odnosima “Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/89, 57/89,
preuzet u pravni sistem BiH na osnovu uredbe sa zakonskom snagom Sl. List RBiH 2/92,
13/93, 13/94, te također, Sl. Novine FBiH br.29/03, odnosno Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o obligacionim odnosima Sl. Glasnik RS 17/93, 3/96.
11
Meškić, Z., Brkić, A., Zaštita potrošača od nepravednih ugovornih odredbiusklađivanje obligacionog prava BiH sa Direktivom 93/13/EEZ, Anali Pravnog fakulteta
Univerziteta u Zenici br. 5/2010, str. 56.
12
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je potpisan 16.07.2008.godine između država
članica Evropske zajednice s jedne i Bosne i Hercegovine sa druge strane. Potpisivanjem
SSP-a BiH se između ostalog formalnopravno obavezala na harmonizaciju
pozitivnopravnih propisa u domenu zaštite potrošača sa zajedničkim pravom EU (ius
commune Europeanum).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
163
�Dr. sc. Senad Bajrić
Stoga je primarni zadatak ovoga rada prikazati osnovne specifičnosti prava na
prijevremenu otplatu kredita definisane ZZKFU FBiH i ZoB RS te prednosti i
novine koje isti predviđaju. Isto tako u radu će se nastojati ukazati i na pojedine
nedostatke prijevremene otplate kredita predviđene pomenutim zakonima te
ponuditi moguća rješenja za njihovo otklanjanje.
1. Prijevremena otplata kredita (potrošača) i poslovna praksa banaka
prije usvajanja ZZKFU FBiH i izmjena i dopuna ZoB RS iz
2011.godine
Pravo korisnika kredita (potrošača) na prijevremenu otplatu kredita,
prvobitno je regulisano u članu 65. ZZP BiH i odnosi se na ugovore o
potrošačkom kreditu obuhvaćene u poglavlju XI ZZP BiH. Sukladno navedenoj
odredbi, korisnik kredita ima pravo izvršiti svoje obaveze po ugovoru prije
ugovorenog roka.13 U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate
i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.14
Ova odreba ZZP BiH, kao i cijelo poglavlje XI pomenutog zakona rezultat su
preuzimanja člana 8. Direktive 87/102/EEZ15, te je poput njega ostala
nedorečena u mnogim bitnim pitanjima među kojima se posebno ističe pravo
banke na naknadu eventualne štete kod prijevremene otplate kredita.16 Međutim,
pomenute i slične nedorečenosti su u praksi “kompenzirane” primjenom
odgovarajućih odredbi ZOO kao lex generalis propisa, tj. odredbi ZOO o
prijevremenoj otplati kod ugovora o kreditu i ugovora o zajmu, kao i općih
odredbi ZOO koje se odnose na novčane obligacije. U tom smislu, članom 1068.
ZOO je predviđeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog
za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, pri čemu je dužan
13
Vidjeti član 65. stav 1. ZZP BiH.
Član 65. stav 2. ZZP BiH.
15
Direktiva 87/102/EEZ Vijeća od 22.12.1986. o usklađivanju zakona, uredbi i upravnih
propisa država članica koji se odnose na potrošačke kredite, Sl.l.L 42/48 od 12.02.1987,
izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ Vijeća od 22.02.1990., Sl.l. L 61/14 od
10.03.1990. i Direktivom 98/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16.02.1998., Sl.l.
L 101/17.
16
Već u fazi nacrta, član 8. Direktive 87/102/EEZ je doživio svoje prve kritike. Određeni
broj autora je smatrao kako odredba krši osnovno načelo pacta sunt servanda, pri čemu su
i kreditori izrazili svoje neslaganje sa istom naglašavajući da je nepravedna. Detaljnije
vidjeti, Hoffmann, M., Die Reform der Verbraucherkredit-Richtlinie 87/102/EWG,
Berlin, De Gruyter Recht, 2007., str. 61-62.
14
164
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
naknaditi štetu ukoliko je istu banka pretrpjela. Također, tome treba dodati da je
navedenom odredbom predviđeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenog
roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do
dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen. Prema članu 565. ZOO isto
vrijedi i za ugovor o zajmu, gdje je predviđeno da zajmoprimac može vratiti zajam
i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed
o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.17 Pored već pomenutih posebnih pravila
ZOO, svakako je primjenjiva i opća odredba o prijevremenom ispunjenju
novčanih obaveza propisana članom 398. ZOO prema kojoj dužnik novčane
obaveze može istu ispuniti prije roka, s tim da u tom slučaju dužnik ima pravo da
od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti
obaveze, samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizilazi iz običaja. Prema
tome, vidljivo je da odredbe ZOO znatno detaljnije regulišu pitanje prijevremene
otplate kredita nego ZZP BiH, pri čemu odredbe ZOO osim na potrošačke
ugovore, primjenjive su i na ugovore privrednog i građanskog prava.18 Također,
odredbama ZZP BiH o prijevremenoj otplati kredita uopće nije regulisano pravo
banke na naknadu eventualno nastupjele štete, te su u tom slučaju primjenjive
odredbe člana 1068. ZOO, s tim da ne treba isključiti ni mogućnost primjene
odredbe člana 565 ZOO, jer u svojstvu zajmodavca može se pojaviti ne samo
fizičko lice, već i pravno lice, samim tim i banka.
Navedeno zakonsko uređenje, koje je u suštini bilo nedorečeno i
neprecizno, naročito u segmentu utvrđivanja naknade štete za slučaj prijevremene
otplate kredita, dovelo je do situacije da su banke u poslovnoj praksi ugovarale
znatno veće naknade od stvarno nastalih šteta,19 čime je pomenuti institut izgubio
17
Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom
kreditiranju, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1. Rijeka, 2010., str. 155.
18
Također o tome, Josipović, T., Das Konsumentenschutzgesetz-Beginn der
Europaiserung des kroatischen Vertragsrechts u: Grundman, Stefan/Schauer, Martin
(ur.), The Architecture of European Codes and Contract Law, Alphen aan den Rijn i dr.,
Kluwer Law Internat., 2006. str. 129.
19
Uobičajno je bilo da su banke ugovarale klauzulu na temelju koje su zadržavale pravo
obračuna i naplate jednokratne naknade u slučaju prijevremenog povrata kredita, s tim da
je visina te naknade definisana internim aktom banke, što u suštini govori da se radi o
nepoštenoj poslovnoj praksi banaka. Nepoštena poslovna praksa profesionalnih tržišnih
učesnika regulisana je Direktivom 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (Directive
2005/29/EC of May 2005 concerning unfair business-to-consumer commercial practices
in the internal market and amending Council Directive 84/450/EEC, Directives
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
165
�Dr. sc. Senad Bajrić
na značaju. Imajući u vidu da banke prijevremenom otplatom kredita gube dio
kamate koja predstavlja njihovu dobit, one su u poslovnoj praksi razvile posebne
metode kojima su sebi osiguravale značajne zarade te u određenoj mjeri odvraćale
korisnike kredita od korištenja prava na prijevremenu otplatu kredita.
Sukladno članu 65. stav 2. ZZP BiH, koje pravo se može izvesti i iz
odredbe člana 1068. stav 4. ZOO, korisnik kredita je ovlašten prijevremeno
otplatiti kredit uz srazmjerno smanjenje troškova kredita koji u prvom redu
predstavljaju razliku iznosa kamate, koju je korisnik kredita trebao platiti da je
kredit otplaćivao do kraja otplatnog perioda i iznosa kamate koju je platio do
momenta prijevremene otplate. Međutim, u cilju postizanja što brže zarade sa
jedne strane i umanjenja mogućeg gubitka kamate za slučaj prijevremene otplate
sa druge strane, banke su u kreditnim ugovorima definisale otplatne planove20 na
način da je učešće kamate u početnom stadiju otplate kredita znatno veće u
odnosu na glavnicu, a isto im je bilo dozvoljeno propisima regulatora (entitetskih
Agencija za bankarstvo).21 Na taj način banke ublažavaju negativne posljedice za
slučaj prijevremene otplate kredita, izražene u vidu gubitka kamate i nastupanja
eventualnih drugih troškova. Tačnije, navedenim planom otplate se korist
korisniku kredita od prijevremene otplate znatno umanjuje jer, isplativost
korištenja tog prava je najveća u početnom stadiju otplate, pri čemu, u fazi kada
97/7/EC and 2002/65/EC, OJ L 149, 11/6/2005). Opširnije o navedenoj Direktivi
vidjeti, Zlatović, D., Implementacija Smjernice 2005/29/EC o nepoštenim poslovnim
praksama u hrvatsko parvo zaštite potrošača, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta
Rijeka, 29:1/2008.
20
Otplatni plan ili plan otplate kredita (amortization table) jeste sastavni dio ugovora o
kreditu, u kome su naznačene pojedinačne uplate i razdoblja, te uvjeti koji se odnose na
plaćanje rata. Plan sadrži specifikaciju svake uplate, iskazujući tako amortizacionu
glavnicu, kamate izračunate na temelju kamatne stope i sve eventualne dodatne troškove.
Ako kamatna stopa nije fiksna ili ako se dodatni troškovi mogu promijeniti prema
ugovoru o kreditu, otplatni plan naznačuje, jasno i određeno, da će podaci ostati valjani
samo do onog trenutka u kojem su promjena kamatne stope ili dodatnih troškova u
skladu sa ugovorom o kreditu (odredba člana 10. stav 2. slovo i Direktive 2008/48/EZ).
21
Predviđeno Odlukom Agencije za bankarstvo FBiH o jedinstvenom načinu obračuna i
iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Novine FBiH br.48/12,
23/14, a u RS Odlukom Agencije za bankarstvo RS o jedinstvenom načinu obračuna i
iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Glanik br.15/12, kao i
Uputstvima direktora entitetskih Agencija za bankarstvo za primjenu pomenutih odluka.
166
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
je korisnik kredita otplatio veći dio kamate, prijevremena otplata kredita postaje
finansijski neisplativa.22
Pored navedenog načina definisanja plana otplate, kao najvažniji faktor
koji je u prethodnom periodu destimulisao korisnike kredita na prijevremenu
otplatu, jesu značajno visoke naknade koje su banke u tim slučajevima
naplaćivale.23 Naime, sve do usvajanja novih propisa iz navedene oblasti, kojima
su preuzeta nova rješenja EU, banke u BiH su naplaćivale vrlo visoke naknade za
prijevremenu otplatu kredita, iako je član 1068. stav 3. ZOO predviđao
mogućnost naplate štete samo u slučaju da je istu davalac kredita zaista pretrpio.24
Ne ulazeći u suštinu pitanja da li je banka u konkretnom slučaju pretrpjela štetu i
način obračuna iste, poslovna praksa banaka u BiH je bila takva da su banke
redovno naplaćivale naknade za prijevremenu otplatu kredita u procentu od 25%. Tako npr. ukoliko bi se korisnik kredita od 30.000 KM odlučio na
prijevremenu otplatu kredita u periodu kada je preostali dug 20.000 KM, on bi
kod naknade za zatvaranje kredita u visini od 5% bio u obavezi platiti banci
iznos od 1000 KM, bez postojanja bilo kakvog parametra kojim se utvrđuje šta
čini tu naknadu (štete) od 1000 KM koju on plaća banci. Ustvari, takvo
postupanje upućuje na zaključak da su banke pomenute naknade naplaćivale na
22
Tako npr. kredit odobren u visini od 20.000,00KM na rok otplate od 84 mjeseca uz
promjenjivu kamatnu stopu u visini od 13,49% ima anuitet kredita u visini od
369,19KM. U anuitetskom planu, koji se dostavlja korisniku kredita uz potpisan
primjerak ugovora, jasno je naznačen udio kamate naspram udjela glavnice za svaki
anuitet po datumima dospijeća. Tako u prvih 6 mjeseci otplate kredita udio kamate u
kreditnom anuitetu iznosi oko 64,1%, u drugoj polovini godine evidentan je blagi pad ,
tj. udio kamate iznosi oko 56, 2%, u 24. mjesecu otplate udio kamate u anuitetu iznosi
49,3%, u 36 mjesecu otplate taj udio iznosi 42,1%, a u 60 mjesecu otplate korisnik vraća
24,2% kamate i 75,8% glavnice.
23
Visokim naknadama banke su destimulisale prijevremenu otplatu kredita. Tako je npr.
Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar u januaru 2010.godine imala sljedeće naknade za
prijevremenu otplatu: a) ako se kredit zatvara iz novoodobrenog kredita 0,50% na iznos
glavnice koja se zatvara, min 25 KM; b) ako se kredit zatvara po drugim osnovama 2%,
min. 50 KM; c) ako se kredit zatvara kreditom iz druge banke 5%, min. 50 KM.
http://www.hypo-alpe-adria.ba/content/naknade.asp, pristup stranici 06.01.2010.godine.
24
Također vidjeti, Vizner, B., Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima,
Zagreb, 1978. str. 2882.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
167
�Dr. sc. Senad Bajrić
ime gubitka dijela kamate (izmakle dobiti)25 koju su očekivale do kraja otplatnog
perioda, što je u suprotnosti sa članom 1068. stav.4. ZOO.
Sa druge strane, nesporno je da za banku usljed prijevremene otplate
kredita može nastupiti šteta, međutim naknada koju korisnik treba da plati za tu
štetu treba da je stvarna, utvrđena objektivnim kriterijima, posebno imajući u
vidu da su banke profesionalni poslovni subjekti čija je primarna djelatnost
kreditiranje, što znači da će banka vrlo brzo ponovo valorizirati ranije otplaćeni
iznos i isti dalje plasirati drugim korisnicima naplaćujući novu kamatu. Prema
tome, sukladno članu 1068. stav 4. ZOO, strukturu naknade za prijevremenu
otplatu ne smiju činiti kamate koje bi korisnik kredita plaćao da je otplaćivao
kredit do kraja ugovorenog roka, ali svakako da u sastav te naknade mogu biti
obračunati stvarni administrativni troškovi, troškovi izvora sredstava iz kojih je
kredit odobren ukalkulisavajući realnu projekciju vremena potrebnog za njegovu
ponovnu valorizaciju kao i eventualna razlika prinosa u odnosu na novi kreditni
plasman na osnovu koje je za banku nastao trošak zbog prethodno definisane
cijene izvora sredstava.26
Imajući u vidu kompleksnost pitanja utvrđivanja stvarne štete nastale za
banku usljed prijevremene otplate kredita, kao optimalan način prevazilaženja
pomenutog problema koji bi istovremeno omogućio ostvarenje prava na naknadu
štete te onemogućio zloupotrebu istog u vidu ugovaranja previsokih naknada,
predstavljalo je rješenje da se zakonskim propisima odredi gornja granica iznosa
naknade koju banke mogu maksimalno naplaćivati, što je na koncu kroz nove
entitetske propise a po uzoru na Direktivu 2008/48/EZ i učinjeno.
25
Također, Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu...op. cit. str.
159.
26
Neki autori ističu da se šteta usljed prijevremene otplate kredita može sastojati i u tome
što je prosječna kamatna stopa za istu vrstu kredita pala, pa će zbog toga banka od drugog
korisnika kredita primiti kamatu po nižoj stopi od one koju je ugovorila sa korisnikom
koji je raskinuo ugovor-prijevremeno otplatio kredit. Detaljnije, Perović, S., Komentar
zakona o obligacionim odnosima, Beograd,1995., str. 1647.
168
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
2. Prijevremena otplata kredita prema ZZKFU FbiH i ZoB RS
preuzeta rješenja Direktive 2008/48/EZ
2.1. Entitetski model implementacije Direktive 2008/48/EZ u
pravni sistem BiH
Nova rješenja o potrošačkom kreditu,27 a time i ona o prijevremenoj
otplati kredita utemeljena na Direktivi 2008/48/EZ, u pravni sistem BiH
preuzeta su entitetskim propisima, i to 2011.godine u RS-u izmjenom i
dopunom člana 98. Zakona o bankama RS uvodeći novi naziv odjeljka “Zaštita
prava i interesa korisnika bankarskih usluga”, a u FBiH tri godine kasnije
usvajanjem ZZKFU FBiH. Vodeći se nedostatcima ranije Direktive
87/102/EEZ28 i problemima koje je ona detektirala, nova Direktiva je pravo na
prijevremenu otplatu kredita znatno detaljnije regulisala, što je preuzeto u
odredbi člana 27. ZZKFU FBiH te odredbi člana 98.o ZoB RS ali uz znatne
nedorečenosti zakonodavca RS. Naime zakonodavac RS u članu 98o. je izostavio
definisati vrlo važna pitanja iz segmenta prijevremene otplate kredita, kao što je
npr. gornja granica zahtjeva za naknadu troškova, te je navedeni propust
otklonjen Odlukom Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate
kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj
komercijalnoj djelatnosti,29 kojom su doslovno preuzeta pravila Direktive
2008/48/EZ. Navedeni entitetski način harmonizacije propisa u BiH sa pravom
EU svakako ne predstavlja najbolje rješenje za implementaciju direktiva jer je
time nastala vertikalna neusklađenost propisa, tj. neusklađenost državnih sa
entitetskim propisima o zaštiti potrošača, npr. iako su kroz izmjene i dopune
ZoBRS iz 2011.godine i ZZKFU FBiH iz 2014.godine preuzeta nova rješenja
Direktive 2008/48/EZ, također su i dalje ostala na snazi rješenja stare Direktive
27
Racio evropskog potrošačkog zakonodavstva u oblasti finansijskih usluga, odnosi se na
određeni broj direktiva, kojima se pokušava postići konvergencija ugovornih i
neugovornih propisa, s ciljem što potpunije zaštite korisnika istih-potrošača. Za potrošače
je jedna od najznačajnijih direktiva Direktiva 2008/48/EZ o potrošačkim kreditnim
ugovorima čijim odredbama su obuhvaćeni svi potrošački krediti, bez obzira u kojem
obliku se javljaju.
28
Također, Petrić, S., Ugovor o potrošačkom kreditu, Zbornik radova Aktualnosti
građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br.4. Mostar, 2006., str. 90-96.
29
Sl. Glasnik RS br. 15/12.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
169
�Dr. sc. Senad Bajrić
87/102/EEZ preuzeta u ZZP BiH.30 Isto tako, entitetski model preuzimanja
propisa EU stvara i horizontalnu normativnu neusklađenost, jer postoje određene
razlike između preuzetih novih propisa u članu 98. ZoB RS i onih u ZZKFU
FBiH, gdje su čak određena rješenja u RS preuzeta i podzakonskim aktima što je
u suprotnosti sa evropskom praksom.31 Svakako, tome treba dodati i vremenski
nesklad preuzimanja rješenja Direktive 2008/48/EZ gdje je isto u RS-u izvršeno 3
godine ranije u odnosu na FBiH, što ukazuje da su značajan period na prostoru
BiH egzistirala dva različita pravna režima zaštite potrošača, koji ni nakon
usvajanja novih propisa u cjelosti nisu usaglašeni. Prema tome, sve upućuje na
zaključak da je transponiranje Direktive 2008/48/EZ u pravni sistem BiH trebalo
biti provedeno na državnom nivou,32 tj. kroz državni zakon, a ne entitetskim
zakonskim i podzakonskim propisima, jer usljed rascjepkanosti propisa stvara se
dodatna disharmonija i konfuzija u postupku ostvarenja prava na prijevremenu
otplatu kredita.
30
Vidjeti, Petrić, S., Kritički osvrt na Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini,
Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br.
2., Mostar, 2004., str. 195-196.
31
Evropska praksa poznaje implementaciju potrošačkih direktiva na sljedeće načine:
preuzimanje u građanske zakonike, u posebne zakone o zaštiti potrošača ograničenog
polja primjene, u posebne zakone koji regulišu specifične potrošačke odnose, u zakone
posebne oblasti. Detaljnije, Pošćić, A., Europsko pravo ugovora i zaštite potrošača, Pravni
fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 82.
32
Takav zaključak se može izvesti i iz odredbe člana 76. SSP:“ Strane će sarađivati s
ciljem usklađivanja standarda za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa istim
standardima u Zajednici. Djelotvorna zaštita potrošača je neophodna kako bi se
osiguralo propisno funkcioniranje tržišne ekonomije, a ta zaštita zavisit će od razvoja
administrativne infrastrukture radi osiguravanja nadzora nad tržištem i provođenja
zakona u toj oblasti. S tim ciljem, te u smislu njihovih zajedničkih interesa, strane će
podsticati i osiguravati: (a) politiku aktivne zaštite potrošača, u skladu s pravom
Zajednice, uključujući i veću informiranost i razvoj nezavisnih organizacija; (b)
usklađivanje zakonodavstva u oblasti zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini sa
zakonodavstvom koje je na snazi u Zajednici;(c) efikasnu pravnu zaštitu potrošača radi
poboljšanja kvaliteta potrošačke robe i održavanja odgovarajućih sigurnosnih
standarda;(d) da nadležni organi prate pravila i da se osigura pristup pravdi u slučaju
spora.”
170
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
2.2. Nova pravila o prijevremenoj otplati kredita
U cilju jačanja zaštite prava potrošača,33 odnosno korisnika kredita,
evidentno je da su novi zakonski propisi kojima su preuzeta rješenja Direktive
2008/48/EZ, pored ostalog, značajno reformisali pravila o prijevremenoj otplati
kredita. Međutim, u cilju izjednačavanja interesa ugovornih strana, novi propisi
su kao korektiv za prijevremenu otplatu kredita bankama predvidjeli pravo na
naknadu troškova, što je sasvim opravdan i racionalan potez. Tako prema odredbi
člana 27. stav. 1. ZZKFU FBiH, a što u suštini identično predviđa i odredba
člana 98o. stav 1. ZoB RS, korisnik kredita ima pravo u bilo kojem momentu
vratiti kredit, u potpunosti ili djelimično, prije roka određenog za vraćanje, pri
čemu ima pravo na umanjenje ukupnih troškova kredita za iznos kamate i
troškova za preostali period trajanja ugovora (prijevremena otplata), ali je dužan o
namjeri prijevremene otplate kredita unaprijed obavijestiti banku u ugovorenom
roku. Za razliku od pravila ZZP BiH kojim je predviđena mogućnost da korisnik
kredita izvrši svoje obaveze prije ugovorenog roka,34 iz gore navedenih odredbi
ZZKFU FBiH i ZoB RS se primjećuje znatno preciznija formulacija prava
korisnika kredita “da u bilo kojem momentu, u potpunosti ili djelimično” prije
ugovorenog roka može otplatiti kreditno dugovanje. Takvo uređenje je u cjelosti
razriješilo dileme oko pitanja da li pravo na prijevremenu otplatu kredita
eventualno podliježe određenim vremenskim i kvantitativnim ograničenjima,
čime je jasno definisano da takvo ograničenje ne postoji. Sa druge strane, iako je
odredbama ZZP BiH kao i novim propisima predviđeno da se kod prijevremene
otplate ukupni troškovi kredita umanjuju za iznos kamate i troškova za preostali
period trajanja ugovora, ipak je novim propisima pojam ukupnih troškova
znatno proširen i detaljnije određen,35 uz posebnu napomenu predviđenu u
ZZKFU FBiH (a koja ne postoji u članu 98 ZoB RS) da su banke obavezne da
stvarne troškove procjenjuju objektivno, uzimajući u obzir zahtjeve profesionalne
33
Zaštita prava potrošača u tranzicijskim zemljama predstavlja relativno nov segment
pravne regulacije. Cilj takve regulacije generalno determiniše i uspiješnost procesa
tranzicije. Ustvari, sa ekonomskog gledišta zaštita prava potrošača djeluje na tržišnu
transparentnost i ravnopravnost i smatra se jednim od pokazatelja uspješnosti procesa
demokratske tranzicije. O tome više vidjeti, Liha, A., Zaštita potrošača u procesu
proširenja EU: Izazovi za Hrvatsku, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2007. str.
194.
34
Član 65. stav. 1. ZZP BiH.
35
Vidjeti član 2. stav 1. tačka 25. ZZKFU FBiH i član 98m. stav 2. ZoB RS.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
171
�Dr. sc. Senad Bajrić
pažnje.36 Na taj način, precizirajući strukturu ukupnih troškova, znatno je
smanjen djelokrug za moguću manipulaciju sa troškovima i naplatu istih.
Kao najznačajniju novinu vezanu za prijevremenu otplatu kredita koju
predviđaju pomenuti entitetski propisi, predstavlja pravo banke na objektivno
opravdanu i ugovorenu naknadu troškova koji su direktno vezani za prijevremenu
otplatu kredita,37 a što nije regulisano ZZP BiH.38 Glavna svrha pomenute
naknade troškova jeste kompenzacija negativnih posljedica koje davaocu kredita,
odnosno banci nastaju usljed prijevremene otplate kredita. Međutim, za
ostvarenje pomenutog prava neophodno je ispuniti određene uvjete koji su
entitetskim propisima različito definisani. Tako je gore navedeno pravo prema
odredbi člana 98o. stav 2. ZoB RS moguće ostvariti samo pod uvjetom da je
prijevremena otplata kredita izvršena u periodu tokom kojeg se primjenjivala
fiksna nominalna kamatna stopa i ako je iznos prijevremene otplate kredita u
periodu od godinu dana veći od iznosa granične vrijednosti koja prema Odluci
Agencije za bankarstvo RS iznosi 10.000 KM.39 Sa druge strane, odredbom člana
27. stav.2. ZZKFU FBiH predviđeno je ostvarivanje tog prava pod uvjetom da je
prijevremena otplata izvršena u periodu tokom kojeg se primjenjivala fiksna
nominalna kamatna stopa, a kod ugovora o kreditu čiji je predmet kupovina
nepokretnosti ako je ugovorena fiksna ili promjenjiva nominalna kamatna stopa i
ako je iznos prijevremene otplate kredita u periodu od godine dana veći od
20.000,00 KM. Prema tome, entitetski zakonodavci su imali različit pristup u
preuzimanju ograničenja kod naknade troškova koje im je Direktiva 2008/48/EZ
ponudila. Tačnije, odredbom člana 16.stav 4. sl. a) Direktive 2008/48/EZ data je
mogućnost utvrđivanja granice iznosa prijevremene otplate, ispod koje se
naknada ne može zahtijevati, pri čemu ta granica ne smije biti viša od 10.000
36
Iz navdenog proizilazi da imajući u vidu da su banke poslovni subjekti koji se
profesionalno bave poslovima kreditiranja, sukladno tome se od njih očekuje veći nivo
pažnje kod obračuna iznosa troškova.
37
Vidjeti član 27. stav 2. ZZKFU FBiH i član 98o. stav 2. ZoB RS.
38
U određenim državama je zabranjeno naplaćivati navedenu naknadu. Tako npr. § 33.
stav 8. Austrijskog BWG-a (Bankwesengesetz BGBl. I 2009. br. 22) načelno zabranjuje
obračunavanje naknade troškova za davaoca kredita u slučaju prijevremene otplate
kredita. Mogućnost ugovaranja takve naknade je iznimno dopuštena kod hipotekarnih
kredita.
39
Iznos od 10.000 KM predstavlja graničnu vrijednost utvrđenu Odlukom Agencije za
bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni
njihovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti.
172
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
eura za razdoblje od 12 mjeseci.40 Dakle, različitim entitetskim uređenjem uvjeta
za ostvarenje prava na naknadu troškova bankama u BiH je propisan dvostruki
režim za konzumiranje istog, što je u suprotnosti sa principom harmonizacije i
ujednačavanja zaštite prava kojem teži EU. Ovakvo uređenje, umjesto da je
unificiralo pravila postupanja banaka na jedinstvenom nacionalnom teritoriju,
ustvari je produciralo poskupljenje kreditnih proizvoda, čime su banke kroz
cijenu proizvoda amortizovale pomenute neujednačenosti glede ostvarivanja prava
na naknadu troškova.
Pored gore navedenih uvjeta koje banka treba da ispuni da bi ostvarila
pravo na naknadu troškova, nova pravila predviđaju i dodatna ograničenja vezana
za visinu zahtjeva za naknadu troškova usljed prijevremene otplate kredita.41 U
tom smislu, visina naknade troškova direktno vezanih za prijevremenu otplatu
kredita ograničena je odredbom člana 27. stav 3. ZZKFU FBiH, odnosno
odredbom člana 3. Odluke Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene
otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj
komercijalnoj djelatnosti, kojim je predviđeno da iznos naknade ne smije
premašiti 1% prijevremeno otplaćenog iznosa kredita ako je razdoblje između
dana prijevremene otplate i roka redovnog dospijeća prema ugovoru o kreditu
duže od godinu dana. Za slučaj da je to razdoblje kraće od godine dana, iznos
naknade ne smije premašiti 0,5% iznosa kredita koji se prijevremeno otplaćuje.
Nedostatak navedenih ograničenja, a što je slučaj i sa odredbom člana 16. stav 2.
Direktive 2008/48/EZ koja identično reguliše pomenuto pitanje, jeste propust da
se utvrdi gornja granica naknade za slučaj da to razdoblje iznosi 365 dana,
odnosno tačno jednu godinu. Navedeni propust su banke u BiH iskoristile u
svoju korist te za pomenuti slučaj ugovaraju naknadu kao za slučaj kada je
preostalo razdoblje kamate duže od godinu dana, time ostavljajući mogućnost za
veći iznos naknade.42Analizom gore navedenih ograničenja vezanih za ostatak
40
U Republici Hrvatskoj vjerovnik može tražiti naknadu troškova samo pod uvjetom da
iznos prijevremene otplate premašuje 75.000 kuna unutar 12 mjeseci (član 16. st. 5.
ZPK).
41
U navedenim ograničenjima također vidjeti, Čikara, E., Nova Direktiva 2008/48/EZ o
ugovorima o potrošačkom kreditu, Pravo i porezi, br. 7-8/2009., str. 94.
42
Takvo rješenje je zatupljeno gotovo kod svih banaka u BiH. Npr. u ugovoru o
nenamjenskom kreditu INTESA SANPAOLO BANKE BiH definisano je: „ukoliko je
kredit ugovoren uz fiksnu kamatnu stopu, banka će zaračunati i naplatiti naknadu za
prijevremenu otplatu kredita, ako je period između dana prijevremene otplate i zadnjeg
dana dospijeća kredita jednak ili duži od godinu dana, u iznosu od 1,00% od iznosa
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
173
�Dr. sc. Senad Bajrić
razdoblja otplate, evidentno detektira određene probleme kod prijevremene
otplate. Tako će prijevremena otplata manjih iznosa kredita malo prije roka
dospijeća praktično isključiti mogućnost naknade stvarno nastalih troškova, dok
se istovremeno propisivanjem gornje granice neće spriječiti nerazmjerno
opterećenje korisnika kredita kod prijevremene otplate većih iznosa kredita,43 što
ukazuje da i usljed definisanja ograničenja nije bilo moguće iznaći idealno rješenje
koje bi u cjelosti uspostavilo balans interesa i zaštitu prava ugovornih strana.
Osim toga, jedan od glavnih nedostataka novih propisa potvrđen i kroz
bankarsku praksu je taj, što uopće nisu predviđeni izuzeci za odstupanje od gore
navedenih ograničenja, bez obzira na postojanje objektivnih razloga za istim.
Naime, moguće su situacije da su troškovi zbog prijevremene otplate kredita
objektivno veći nego što to gore navedeni limiti kao maksimum naknade
dozvoljavaju, čime banka usljed predviđenih zakonskih ograničenja biva
prinuđena da sama snosi štetu za koju nije odgovorna, što je u suprotnosti sa
osnovnim obligacionopravnim pravilima o naknadi štete.44 Upravo na bazi
navedenih argumenata, Direktiva 2008/48/EZ je u odredbi člana 16. stav 4. sl. b)
predvidjela mogućnost da države članice davaocima kredita dopuste veću
naknadu kada dokažu da njihov stvarno nastali gubitak prelazi gore navedene
granice naknada. Na taj način, usljed nepostojanja navedenih izuzetaka banke
kroz cjenovnu politiku ukalkulisavaju i apsorbuju eventualne štete, definišući u
startu veće troškove kredita (troškove naknade za obradu kreditnog zahtjeva,
visinu kamatne stope i sl.).
Ipak, uzimajući u obzir sva ograničenja i specifičnosti naknade za
prijevremenu otplatu, ono što je bitno istaći jeste da je novim propisima
uspostavljeno i jedno generalno pravilo da naknada za prijevremenu otplatu
kredita ni u jednom slučaju ne može biti veća od iznosa kamate koju bi korisnik
platio za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je kredit po ugovoru
trebao biti vraćen.45 Na taj način je decidno potvrđeno da se naknada za
glavnice kredita koji se prijevremeno otplaćuje, odnosno ako je period između dana
prijevremene otplate i zadnjeg dana dospijeća kredita kraći od godine dana, u iznosu od
0,50% od iznosa glavnice kredita koji se prijevremeno otplaćuje“.
43
Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu...op. cit. str. 168.
44
Više o tome vidjeti, Bikić, A., Obligaciono pravo-opći dio, Sarajevo, 2007., str. 230238.
45
Član 27. stav 5. ZZKFU FBiH i član 98o. stav 4. ZoB RS.
174
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
prijevremenu otplatu ne smije odnositi na izmaklu dobit banke zbog neostvarenih
kamata,46 čime su sve dileme po navedenom pitanju u cjelosti razriješene.
Na koncu, novim propisima su određeni i slučajevi kada je bankama
eksplicitno zabranjeno zahtijevati naknadu za prijevremenu otplatu, a što je
preuzeto iz člana 16. st. 3. sl. a)-c) Direktive 2008/48/EZ, a to su:
•
•
•
ako je otplata bila izvršena na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju
čija je namjena osiguranje otplate kredita;
ako se otplata vrši tokom perioda za koji je ugovorena promjenjiva
nominalna kamatna stopa, s tim što je ZZKFU FBiH to dozvolio kod
kredita čiji je predmet kupovina nepokretnosti; i
u slučaju dozvoljenog prekoračenja računa.47
Navedeni izuzeci svoju opravdanost potvrđuju time što se eventualna
šteta u pomenutim slučajevima amortizuje na druge načine, tj. promjenjivom
kamatnom stopom, osiguranjem i sl., te bi ponovna naknada ustvari predstavljala
“dodatnu” naknadu štete.
3. Praksa banaka u vezi sa novim propisima o prijevremenoj otplati
kredita
Kao što je već navedeno, pravo na prijevremenu otplatu kredita
predstavlja elemenat zaštite potrošača, korisnika kredita, međutim da bi
pomenuto pravo zaista bilo dostupno korisnicima kredita neophodna je
adekvatna implementacija zakonskih normi kroz poslovnu praksu banaka. Ono
što je evidentno jeste da postoji značajan napredak u segmentu korištenja
navedenog prava,48 ali isto tako postoje i određene nejasnoće u domenu značajnih
46
Isto tako, Petrić, S., Zaštita potrošača u bankarskim kreditnim poslovima u hrvatskom
pravu u odnosu na pravo EU, Split, ZPFS, br. 1-1/2002, str. 136.
47
Član 27. stav 4. ZZKFU FBiH te član 98o. stav 3. ZoB RS.
48
Tako npr. novim propisima korisnici kredita se sve više opredjeljuju na prijevremenu
otplatu kredita koristeći tržišnu utakmicu banaka gdje usljed čestih kampanja određenih
kredita korisnici se opredjeljuju na zatvaranje-prijevremenu otplatu i uzimanje kredita
kod banaka sa povoljnijim uvjetima.Tako je usljed povoljnih uslova kampanje
nenamjenskih kredita ZiraatBank BH d.d. iz septembra 2015.godine, zabilježen veliki
porast pomenutih plasmana i zatvaranje (prijevremena otplata) kredita u drugim
bankama. Podatak pribavljen od marketing službe ZiraatBank BH d.d.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
175
�Dr. sc. Senad Bajrić
pitanja vezanih za pomenuti institut. Tako npr. jedno od najvažnijih pitanja koje
nije dovoljno razjašnjeno, niti je poslovna praksa ponudila decidan odgovor, jeste
nepostojanje jedinstvenog metoda obračuna naknade troškova kod prijevremene
otplate kredita (uvjeti, način, struktura i visina) te prezentovanje istog
korisnicima na jasan i transparentan način u cilju njihove potpune
informiranosti, kako u pregovaračkoj fazi tako i u samom ugovoru, a to na koncu
zahtijevaju i odredbe člana 17.stav 1. podtč. 14. ZZKFU FBiH, odnosno član
98m. stav 1. podtč. 8. ZoB RS. Naime, banke u BiH su u svoje ugovore o kreditu
preuzele doslovne zakonske odredbe koje regulišu navedenu materiju, bez
definisanja načina i metoda obračuna objektivno opravdane naknade troškova
koji bi potrošaču bio pristupačan i jasan. Stoga bi, u cilju dobre informiranosti
korisnika kredita, na čemu počiva Direktiva 2008/48/EZ,49 trebalo uspostaviti
praksu banaka da korisniku kredita prije potpisivanja ugovora o kreditu detaljno
pojasne uvjete i metod obračuna objektivno opravdane naknade za slučaj
prijevremene otplate kredita. Preslikavanje zakonskih odredbi u kreditne ugovore
i dalje ostavlja korisnika kredita u konfuziji, jer u cilju odabira najpovoljnije
kreditne ponude svakako su mu od ključne važnosti sve informacije a tako i one o
prijevremenoj otplati kredita.50 Sa druge strane, definisanje transparentnog
49
Slično, Feješ, A. The impact of information on responsible lending and responsible
borrowingin the European Union, Pravni život, IV:12/2009, pp 754-755.
50
Tržište finansijskih usluga karakteriše povećan broj finansijskih proizvoda, koji se na
različite načine žele učiniti što dostupnijim krajnjim korisnicima. Tako finansijski
proizvodi, za koje se ranije smatralo da su prikladni samo za imućne i sofisticirane
potrošače, postali su dostupni svima. Na otvorenom tržištu vodi se žestoka bitka za svakog
novog potrošača, klijenta, posebno u oblasti kredita. No, krajnji konzumenti iz svega
navedenog mogu imati i određene koristi, odnosno iz mnoštva usluga mogu izabrati onu
koja im po sadržaju i finansijskim efektima najviše odgovara, ali da bi mogli napraviti
pravilan izbor moraju prethodno biti dobro informisani. Ustvari, finansijsko tržište, pored
određenih pogodnosti koje nudi svojim sudionicima, svakako, donosi i određene
negativne posljedice. Naime, korisnici finansijskih usluga imaju problem nedovoljne
informiranosti o uslugama koje se nude, što je dodatno pojačano nedovoljnom
educiranošću o samom načinu njihove upotrebe. U sklopu svih tih informacija, u
bankarskim uslugama jedna od njih je i pravo na prijevremenu otplatu kredita, posebno
način ostvarenja tog prava, uvjeti, naknada u slučaju konzumiranja istog. Jedino
potpunim informisanjem (koje je conditio sine qua non efikasne zaštite potrošača) korisnik
iole može zaštititi svoj ekonomski interes u mnoštvu ponuđenih usluga. Također o tome,
Čulinović-Herc, E., Financijska transparentnost potrošačkog zajma-trendovi u
europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
42:3/2005, str. 313.
176
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
metoda obračuna troškova može biti od koristi i za banke, naročito one koje
predviđaju manje naknade za prijevremenu otplatu, jer usljed velikog broja
kreditnih ponuda svakako to može predstavljati konkurentsku prednost i oblik
pridobijanja klijenata. Također, u tački 39. Preambule Direktive 2008/48/EZ
naglašeno je da metod obračuna naknade mora biti lako primjenjiv za davaoca
kredita, ali i omogućiti pojednostavljeno ispitivanje naknade nadležnim
nadzornim tijelima. Da bi naknada troškova bila objektivna i stvarna, način i
metod njenog obračuna treba da se temelji na matematičkim načelima putem
kojih bi se automatski isključili slučajevi u kojima naknada troškova nije
opravdana. Naravno, da bi ovaj segment prijevremene otplate kredita polučio
željene rezultate, neophodne su adekvatne i kontinuirane kontrole bankarskih
regulatora, kako bi se moguće nepravilnosti blagovremeno neutralisale.
ZAKLJUČAK
Implementacija potrošačkog acquis-a u domaći pravni poredak
predstavlja nužan put kojeg BiH treba konstantno da slijedi, naročito imajući u
vidu da se na takvo ponašanje i formalnopravno obavezala potpisanim SSP-om.
Aproksimacija domaćeg prava pravu EU, odnosno njegova svojevrsna
europeizacija, znači zapravo organsku integraciju i fuziju domaćeg i
nadnacionalnog europskog zakonodavstva. Proces harmonizacije propisa sa
pravnom stečevinom EU nije samo korak ka približavanju europskim
integracijama, već i nastojanje da interesi korisnika kredita, kao slabijih
sukontrahenata u sistemu kreditiranja fizičkih lica bude optimalno zaštićen. Iz
tog razloga su implementacijom Direktive 2008/48/EZ u domaći pravni sistem
uvedene značajne novine koje su u suštini položaj potrošača, korisnika kredita
znatno poboljšale, učinile ga ravnopravnijom ugovornom stranom, pri čemu ni
interesi davaoca kredita nisu ostali van dosega zaštite. U tom smislu BiH, iako je
izabrala entitetski put implementacije odredbi Direktive 2008/48/EZ, što i nije
najbolji način harmonizacije jer su neka pitanja entitetskim propisima različito
regulisana, znatno je dekontaminirala dotada uspostavljenu lošu praksu banaka
koja je išla na štetu korisnika kredita. Jedan od važnih instituta koji je “novim”
propisima doživio značajnu reformu u tom pravcu jeste pravo na prijevremenu
otplatu kredita. Novim uređenjem, korisniku kredita je dato pravo na
svakodobnu prijevremenu otplatu kredita, bez ostavljanja mogućnosti bankama
da kroz visoke naknade destimulišu korisnika u konzumiranju navedenog prava.
Ali isto tako, vodeći računa o ravnopravnosti i izjednačavanju interesa
sukontrahenata, nova rješenja su predvidjela i pravo banke na naknadu troškova
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
177
�Dr. sc. Senad Bajrić
koji predstavljaju kompenzaciju negativnih posljedica koje za nju nastaju usljed
prijevremene otplate kredita. Naknada tih troškova, ovisno o preostalom
vremenu otplate, ograničena je na način da ne smije premašiti 1% prijevremeno
otplaćenog iznosa kredita ako je razdoblje između dana prijevremene otplate i
roka dospijeća prema ugovoru o kreditu duže od godinu dana, a za slučaj da je to
razdoblje kraće od godinu dana, iznos naknade ne smije premašiti 0,5% iznosa
kredita koji se prijevremeno otplaćuje. Svakako da i nova rješenja koja regulišu
pitanje prijevremene otplate kredita imaju svoje nedostatke, koje je u budućnosti
potrebno otkloniti kroz izmjenu postojeće regulative, kao npr. nije definisana
gornja granica naknade za slučaj da razdoblje između dana prijevremene otplate i
roka dospijeća iznosi tačno 365 dana (godinu dana), nisu predviđeni izuzeci za
odstupanje od pomenutih ograničenja naplate troškova banke bez obzira na
postojanje objektivnih razloga za isto, a što je predviđeno Direktivom
2008/48/EZ, nepostojanje jedinstvenog i transparentnog metoda obračuna
objektivno opravdane naknade troškova kod prijevremene otplate kredita koji je
jasan korisnicima, i o kojem će korisnik biti precizno i detaljno informisan kako u
pregovaračkoj fazi tako i u fazi zaključenja ugovora. Međutim, uvažavajući
pomenute nedostatke, ipak je praksa pokazala da su nova rješenja značajno
unaprijedila položaj korisnika kredita te umnogome precizirala pravila ponašanja
banaka, što bi u konačnici trebalo biti od koristi za oba sukontrahenta, jer
zadovoljstvo klijenta jedno je od osnovnih poslovnih postulata na kojima banke
(treba da) temelje svoje poslovanje.
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
178
Bikić. A., Obligaciono pravo-opći dio, Sarajevo, 2007.
Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o
potrošačkom kreditiranju, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci, br.
1. Rijeka, 2010.
Čikara, E., Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom
kreditu, Pravo i porezi, br. 7-8/2009.
Čulinović-Herc, E., Financijska transparentnost potrošačkog zajmatrendovi u europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik radova
Pravnog fakulteta u Splitu, 42:3/2005.
Feješ, A., The impact of information on responsible lending and
responsible borrowingin the European Union, Pravni život, IV:12/2009.
Hoffmann, M., Die Reform der Verbraucherkredit-Richtlinie
87/102/EWG, Berlin, De Gruyter Recht, 2007.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Prijevremena otplata kredita prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH
i Zakonu o bankama Republike Srpske
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Josipović, T., Das Konsumentenschutzgesetz-Beginn der Europaiserung
des kroatischen Vertragsrechts u: Grundman, Stefan/Schauer, Martin
(ur.), The Architecture of European Codes and Contract Law, Alphen
aan den Rijn i dr., Kluwer Law Internat., 2006.
Liha, A., Zaštita potrošača u procesu proširenja EU: Izazovi za Hrvatsku,
Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2007.
Meškić, Z., Brkić, A., Zaštita potrošača od nepravednih ugovornih
odredbi-usklađivanje obligacionog prava BiH sa Direktivom 93/13/EEZ,
Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 5/2010.
Perović, S., Komentar zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1995.
Petrić, S, Ugovor o potrošačkom kreditu, Zbornik radova Aktualnosti
građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br.4. Mostar,
2006.
Petrić, S., Kritički osvrt na Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i
Hercegovini, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog
zakonodavstva i pravne prakse, br. 2., Mostar, 2004.
Petrić, S., Zaštita potrošača u bankarskim kreditnim poslovima u
hrvatskom pravu u odnosu na pravo EU, Split, PFS, br. 1-1/2002.
Pošćić, A., Europsko pravo ugovora i zaštite potrošača, Pravni fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 82.
Vizner, B., Komentar zakona o obveznim odnosima (obligacionim)
odnosima, Zagreb, 1978.
Zlatović, D., Implementacija Smjernice 2005/29/EC o nepoštenim
poslovnim praksama u hrvatsko parvo zaštite potrošača, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, 29:1/2008.
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Sl. Novine FBiH br.
31/14.
Zakon o bankama RS, Sl. Glasnik RS br. 44/03, 74/04, 116/11, 05/12,
59/13.
Zakon o zaštiti potrošača BiH, Sl. Glasnik BiH br. 25/06.
Zakon o obligacionim odnosima “Službeni list SFRJ 29/78, 39/85,
45/89, 57/89, preuzet u pravni sistem BiH na osnovu uredbe sa
zakonskom snagom Sl. List RBiH 2/92, 13/93, 13/94, te Sl.Novine
FBiH br.29/03, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim
odnosima Sl. Glasnik RS 17/93, 3/96.
Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Sl.l. L
133/66 od 22.05.2008.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
179
�Dr. sc. Senad Bajrić
•
•
•
•
180
Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkom kreditu Sl.l.L 42/48 od
12.02.1987.
Odluka Agencije za bankarstvo FBiH o jedinstvenom načinu obračuna i
iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Novine
FBiH br.48/12, 23/14.
Odluka Agencije za bankarstvo RS o jedinstvenom načinu obračuna i
iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Glanik
br.15/12.
Odluka Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate
kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj
komercijalnoj djelatnosti, Sl. Glasnik RS, br. 15/12.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�PREGLEDNI NAUČNI RAD
Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz
harmonizaciju tehničkih propisa Bosne i Hercegovine sa
direktivama Evropske unije
Effective Protection of B&H Consumers from Unsafe
Products and Streamlining the Export of B&H Products on
the Regional and EU Markets
Mr. sc. Amila Mujčinović
Doktorant Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
Advokatski ured Amila Mujčinović, advokat
amila.mujcinovic@gmail.com
Sažetak: Bosna i Hercegovina se danas nalazi u vrlo
nezavidnoj poziciji, jer pored toga što nema uspostavljen
sistem sigurnosti proizvoda baziranog na evropskim
standardima, sporadično se primjenjuju čak i propisi
bivše Jugoslavije. To znači da građani BiH nisu ni na
kakav način zaštićeni od nesigurnih proizvoda jer ne
postoji nikakav adekvatan sistem koji bi ih zaštitio i
osigurao kontrolu kvaliteta i provjere proizvoda koji se
uvoze po evropskim standardima. Neposredni cilj ovog
rada je da prikaže i približi značaj razumijevanja novog
pristupa harmonizaciji tehničkih propisa u Evropskoj
uniji (EU), koji je, kroz direktive novog pristupa
rezultirao usklađivanju tehničkog zakonodavstva i
ubrzano stvaranje evropskog tržišta koji primjer Bosna i
Hercegovina (BiH) treba slijediti.
Ključne riječi: direktive novog
pristupa EU, usklađivanje, tehničko
zakonodavstvo, žaštiita građana
JEL klasifikacija: K29
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16318
Historija članka:
Dostavljen: 02.12.2015.
Recenziran: 28.01.2016.
Prihvaćen: 08.02.2016.
Sa druge strane, naše kompanije ne mogu izvoziti ni
jedan proizvod na druga tržišta zbog toga jer u BiH ne
postoji sistem ocjenjivanja usklađenosti proizvoda sa
zahtjevima o sigurnosti. Prema tome, BiH je industrijski
prilično izolovana, sa nerazvijenim sistemom zaštite
građana od nesigurnih proizvoda što bi u budućnosti
moglo dovesti do pitanja opstanka BiH tržišta u cjelini.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
181
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Na svom putu ka evropskim integracijama BiH mora
preuzeti evropsko zakonodavstvo, od kojeg su direktive
novog pristupa nezaobilazni segment. Preuzimanjem
direktiva novog pristupa u BiH pravni sistem, izgradnja
jedistvenog unutrašnjeg tržišta BiH će biti olakšana, kao i
konkurentnost i otvorenost prema izvozu na evropsko i
druga regionalana tržišta. Radi postizanja navedenih
ciljeva ovog članka, pravne, komparativne i sociološke
metode metode će se koristiti.
Summary: The immediate objective and key problem this
research aims to address is lack of current and unique
policy on general product safety, particularly in the area of
technical industrial products, which leads to fact that the
BiH is the only European country which does not
regularly apply assessment of conformity of domestic and
imported products with legally binding technical
requirements before these products are placed on the
market. In that way BiH has big trade deficit, and
protection of lives and health of BiH citizens and removal
of barriers for export is at very low level. New Approach
to harmonization of technical regulations in the EU and
based on that to show the need for defining an adequate
model for fast and complete Europeanization of technical
regulations in BiH by transposing the EU New Approach
Directives.
182
Keywords: harmonization, directives,
consumers, technical regulations
CEFTA, adoption, export, product
safety
JEL Classification: K29
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16318
Article History:
Submitted: 02.12.2015.
Reviewed: 28.01.2016.
Accepted: 08.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
UVOD
Osnovu uspjeha Evropske unije,1 kao integracije, čini zajedničko tržište,
koje predstavlja veliko dostignuće u cilju privrednog jačanja EU. Funkcionisanje
zajedničkog tržišta zasniva se na četiri osnovne slobode i to: slobodi kretanja
osoba, kapitala, roba i usluga,2 a osnovni pokretač razvoja unutrašnjeg tržišta EU
je liberalizacija i aktivnosti na slobodi protoka roba.
Jedan veoma važan zahtjev koji je EU pred sebe postavila je osiguranje
slobodnog protoka roba, ka izgradnji zajedničkog tržišta, čemu su najveću
prepreku predstavljali neusklađeni tehnički zahtjevi kojima proizvodi moraju
udovoljiti kako bi se slobodno mogli staviti u promet na tržištu EU. Postojanje
tih različitosti u tehničkim zahtjevima za proizvode u zemljama članicama i u
zemljma izvan EU predstavljale su barijere koje su nazvane ¨tehničkim
barijerama trgovini¨.
U Zajednici je u tom periodu slobodan protok roba bio ozbiljno ugrožen
jer je svaka zemlja članica imala svoje propise o sigurnosti tehničkih industrijskih
proizvoda i svoje metode ocjenjivanja usklađenosti proizvoda sa tim propisima.
Sve to je dovodilo do prepreka u slobodnom protoku roba na teritoriji Zajednice
jer je bilo potrebno vršiti posebno ocjenjivanje usklađenosti proizvoda u svakoj
zemlji u kojoj se taj proizvod želio izvoziti. Sve navedeno je bilo i razlog zašto je
donijeta Rezulucija Evropskog vijeća o industrijskoj politici od 17.12.1973
godine čija je osnovna svrha bila ukidanje tehničkih barijera trgovini među
zemljama članicama za tehničko industrijske i prehrambene proizvode.3 Nedugo
nakon toga uvodi se novi pristup tehničkoj harmonizaciji i standardizaciji čija je
osnovna svrha hamonizacija tehničkog zakonodavstva država članica preko
direktiva novog pristupa u kojima su sadržani samo temeljni zahtjevi za sigurnost
proizvoda, dok su tehnički detalji dati u harmoniziranim standardima.
1
Evropska unije je sljednica Evropske zajednice, a proglašena je Mastrihtskim ugovorom
od 7.2 1992 godine koji je stupio na snagu 1.11.1993 godine. Evropska unija i Evropska
zajednica će se u ovom radu koristiti kao sinonimi za pojam današnje Evropske unije. U
daljem tekstu će se koristiti skraćenica: EU
2
O četiri osnovne slobode vidjeti šire u: Vukadinović, R., (2001) Pravo Evropske unije.
treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd: Magatrend, i Misita, N., (2001), Pravo
Evropske unije. Sarajevo: Magistrat.
3
Vidjeti: Council Resolution of 17 December 1973 on industrial policy, OJ C 117,
31/12/1973.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
183
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Dakle, u Zajednici su, radi pervazilaženja tehničkih barijera između
zemalja članica Zajednice, razvijeni novi mehanizmi koji su trebali poslužiti bržoj
koherentnosti zajedničkog tržišta i liberalizirati slobodan protok roba. Među tim
mehanizmima značajno mjesto zauzima, upravo, novi pristup za tehničku
harmonizaciju i standardizaciju, kao i globalni pristup za ocjenjivanje
usklađenosti proizvoda sa zahtjevima utvrđenim u propisima Zajednice. Krajem
80-tih godina postepeno nastaju i direktive EU, usvojene na osnovu novog i
globalnog pristupa, kao najefikasniji instrumenti harmonizacije tehničkih propisa
na nivou EU. Takvih direktiva danas ima 314 i one obuhvataju značajan dio
proizvoda široke potrošnje (industrijske, medicinske, kućne aparate i sl.).
Bosna i Hercegovina5 je danas suočena sa sličnim problemima sa kojima
je bila suočena Zajednica 1973 godine u pogledu tehničkih barijera, jer
neusklađeno tehničko zakonodavstvo sa evropskim onemogućava izvoz tehničko
industrijskih proizvoda iz BiH na regionalna tržišta, kao i tržište EU.
Harmonizacija pravnog sistema BiH sa pravom EU jedan je od najvažnijih uslova
za pristup, ne samo ovoj, već i drugim ekonomskim integracijama.
Harmonizirano tehničko zakodavstvo BiH sa evropskim će otvoriti
mogućnost ravnopravnog privrednog djelovanja na tržištu EU, te će omogućiti
sprečavnaje ulaska nekvalitetne robe i nesigurnih proizvoda na tržište BiH.
Kako bi se tehničko zakonodavstvo i tehničke norme mogle uskladiti sa
zakonodavstvom EU u ovoj oblasti potrebno je prevashodno upoznati ovaj
kompleksan sistem na koji način bi se našao adekvatan put za njegovo prenošenje
u pravni sistem BiH.
Neposredni cilj ovog rada je da ukaže na veoma nepovoljnu situacija u
Bosni i Hercegovini u pogledu zaštite života i zdravlja građana od nesigurnih
proizvoda i odklanjanje barijera prometu roba iz BiH izvozu u EU i druga tržišta,
a koja stvara i neophodnu potrebu da BiH preuzme tehničke propise EU-e
bazirane na novom pristupu pravne harmoniziacije u EU.
Bosna i Herecegovina se danas nalazi u veoma nezavidnoj situaciji, jer
pored toga što nema sistema ocjenjivanja usklađenosti proizvoda, uspostavljenom
4
5
Preuzeto sa http/ www.newapproach.org
U daljem tekstu će se koristiti skraćenica: BiH.
184
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
na evropskim standardima, ne primjenjuje ni stare jugoslovenske propise. To sve
znači da su građani Bosne i Herecegovina potpuno nezaštićeni od nesigurnih
proizvoda jer nema adekvatnog sistema koji bih ih štitio i provjeravao uvezene
proizvode.
S druge strane, naše kompanije ne mogu izvesti ni jedan proizvod na
druga tržišta jer u BiH nema sistema ocjene usklađenosti proizvoda sa
sigurnosnim zahtjevima, a isto ocjenjivanje je u inostranstvu preskupo. Tako da
je BiH prilično privredno izolovana, sa nerazvijenim sistemom zaštite građana od
nesigurnih proizvoda što u budućnosti može dovesti do upitnog opstanka BiH
tržišta.
Kako bi se postigli navedeni ciljevi rada i pokušala potvrditi postavljena
hipoteza bit će korištene sljedeće metode: pravni metod, a prije svega normativni
i komparativni, sociološki, tj. metod analize sadržaja, deskriptivna kvantitativna
analiza, fenomenološki i indukativni metod, tj. analiza pojedinih fenomena,
stanja i davanje zaključaka.
1. Historijaski osvrt razvoja potrebe za novim pristupom
harmonizaciji tehničkih propisa u EU
U EU se pod harmonizacijom podrazumijeva proces usklađivanja rješenja
nacionalnih prava država članica sa komunitarnim pravom, a posebno sa
rješenjima sadržanim u direktivama EU. Sama harmonizacija ne teži identičnosti
već ublažavanju različitosti pravnih sistema država članica čime se smanjuju
značajna odstupanja u pojedinim rješenjima.
Konstatovano je da je najpoznatija podjela na totalnu i minimalnu
harmonizacija, a u zadnje vrijeme se pojavljuje i tehnička harmonizacija zbog
specifičnosti pravne oblasti koju ujednačava. (Knežević-Predić 1996) 6
6
Knežević-Predić, V., Izvori prava Evropske unije u Pravo Evropske unije- Zbornik
radova. Beograd: JP Službeni glasnik, 1996; Vidjeti šire: Hartley, Thomas.C, Osnovi
prava Evropske zajednice-Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice. Sarajevo:
Pravni centar, Fond otvoreno društvo, 1998; Vukadinović, Radovan. D, Pravo Evropske
unije. Beograd: Institut za međunarodnu politiku i privredu, 1996.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
185
�Mr. sc. Amila Mujčinović
1.1. Tehnička harmonizacija i stari pristup
U samim početcima kreiranja jedinstvenog tržišta EU zemlje članice su
imale ovlaštenja da oblikuju tehničke specifikacije, dakle tehničke standarde za
robu koja se proizvodila i prodavala na njihovoj teritoriji. Roba koja nije
zadovoljavala ove tehničke standarde nije se mogla prodavati u toj državi članici.
Steiner, J. & Woods, L. & Twigg-Flesner, C. (2003) su rekli da ovakva
razdvajanja u tehničkim standardima su bila razlog zbog čega je Zajednica
donijela specifičan program za harmonizaciju ovakvih tehničkih standarda a koja
se često naziva ¨tehnička harmonizacija¨. U oblasti tehničke harmonizacije
Zajednica je inicijalno usvojila pristup ¨sektor po sektor¨ kako bi se usvojile
veoma detaljne tehničke specifikacije.7
Više od pola dekade Komisija je pokušavala da osmisli adekvatno rješenje
za donošenje harmoniziranog programa. Od marta 1968 godine, kada je Komisija
predložila Opći program pa do Direktive o međusobnoj razmijeni informacija
98/34/EC8 koriste se maksimalni kapaciteti državnih službenika i eksperata za
¨proizvodnju¨ ekstremno velikog broja direktiva. Mnoge od ovih direktiva su se
odnosile, upravo, na tehničke aspekte proizvoda. Tokom tih 15 god Komisija je
u prosjeku preuzimala jedva preko deset tehničkih direktiva godišnje. Tehničkom
harmonizacijom kroz utvrđenje individualnih zahtjeva za svaku kategoriju
proizvoda institucije Zajednice su postale preopterećene tehničkim pitanjima koja
su se iz dana u dan uvećavala.9
S obzirom da je broj nacionalnih tehničkih propisa bio znatno veći od
EU propisa koji se odnose na samo neke proizvode, trebala je hitna intervencija u
ovoj oblasti zbog sporosti samog sistema. Sistem nije bio ni adekvatan jer opći
napredak u kreiranju jedinstevnog tržišta nije postignut.
7
Steiner, J. & Woods, L. & Twigg-Flesner, C. (2008), Textbook on EC Law. New York:
Oxford University Press, pp. 259-275.
8
Vidjeti: Directive 98/34/EC of the European Parliament and of the Council of 22 June
1998 laying down a procedure for the provision of informations in the field of technical
standards and regulations.
(OJ L 204, 21.07.1998)
9
COM (2000),European Commission, Guide to the implementation of directives based
on the New Approach and the Global Approach. Luksembourg: Office for Official
Publications of the European Communities, pp. 7-8. ( U daljem tekstu: Blue
Guide,2000).
186
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
Nedostatci starog pristupa harmonizacije tehničkih propisa bi se mogli
svesti na nekoliko ključnih i to:
•
•
•
•
•
dugotrajne i teške procedure;
neophodna jednoglasnost za izglasavanje direktiva;
neuspjeh da se razvije veza između harmonizacije tehničke regulative i
evropske standardizacije10, što je vodilo nepotrebnom dupliciranju,
beskorisnoj nekonzistentnosti i gubljenju vremena;
usporenost evropske standardizacije i harmonizacije u odnosu na
nacionalnu regulativu;
problemi implementacije u državama članicama;
Weatherill, S. (2003) je rekao da su se nedostatci starog pristupa
tehničkoj harmonizaciji nastojali prevazići uvođenjem novog pristupa.11
1.2. Tehnička harmonizacija i novi pristup
Godine 1985, kada je postalo očigledno da će sporiji napredak otežati
uspostavljanje untrašnjeg tržišta, Evropska komisija, je u svom saopštenju od
31.1.1985 godine predložila Vijeću novi pristup tehničkoj harmonizaciji i
standardizaciji, koji bi ubrzao tehničku harmonizaciju i rasteretio institucije
Zajednice nepotrebno dugih procedura i rasprava.
U dijelu Bijele knjige, koji je posvećen uklanjanju tehničkih barijera
slobodnom protoku roba, jasno se naglašava potreba za novim pristupom i
novim tipom direktiva12
Vijeće je usvojilo prijedlog Komisije 7. maja 1985 godine Rezolucijom o
novom pristupu tehničkoj harmonizaciji i standardizaciji.13
10
Standardizacija je djelatnost uspostavljanja odredaba za opću i višekratnu upotrebu,
koje se odnose na postojeće ili moguće probleme, radi postizanja optimalnog stepena
uređenosti u datom kontekstu. Evropska standardizacija je standardizacija na nivou EU.
11
Weatherill, S. (2003), EU Low- Cases and materials on. New Yourk: Oxford
University Press, 6 edition,, pp. 618-620.
12
COM (95) 163 final – European Commission, White Paper, Preparation of the
Associated Countries of Central and Eastern Europe for Integration into the Internal
Market of the Union. EC: Brussles, 3.5.1995, pp. 74.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
187
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Evropska Komisija je tada trebala uspostaviti tzv. temeljne sigurnosne
zahtjeve , tj. esencijalne zahtjeve za pojedinačni sektor, ali će ostaviti evropskim
standardizacionim tijelima, kao što je CEN, CENELEC I ETSI 15 da izrade
detaljna tehnička pravila kroz koja će se prikazati usklađenost sa zahtjevima.
Usaglašenost sa evropskim standardima stvara pretpostavku da su proizvodi
usklađeni sa osnovnim sigurnosnim zahtjevima i ako nije obavezno da se prate ovi
standardi. Usaglašenost sa evropskim standardima se prikazuje putem CE
označavanja na proizvodu. Proizvođači se mogu opredijeliti za usaglašenost sa
drugim standardima (kao što su oni koje je napravio ISO)16, ili za neusaglašenost
sa tehničkim standardima uopće, ali u svakom slučaju moraju zadovoljiti
procedure za ocjenjivanje usklađenosti koje su u odgovarajućim direktivama koje
specificiraju osnovne sigurnosne zahtijeve za svaki pojedinačni sektor konstatovali
su Steiner, J. & Woods, L. & Twigg-Flesner, C. (2003)17 Kao dodatak
sektorskim specifičnim mjerama Komisija je, takođe, usvojila Direktivu o općoj
sigurnosti proizvoda18 kojom se nameću opći zahtijevi da sva roba koja se plasira
na tržište mora biti sigurna.19
14
13
Vidjeti: Council Resolution of 7 May 1985 on a new approach to technical
harmonization and standards 85/C OJ C 136, 04/06/1985.
14
Temeljni sigurnosni zahtjevi, tj. esencijalni zahtjevi uspostavljaju neophodne elemente
za zaštitu javnog interesa. Sastavni su i najbitniji operativni dio direktiva novog pristupa i
o njima više slijedi u narednom poglavlju.
15
Evropska tijela za standardizaciju su organizacije za standardizaciju koje su službeno
priznate u okviru direktive 98/34/EC i to: CEN- Evropski komitet za standardizaciju,
CENELEC- Evropski komitet za standardizaciju u elekrotehinici i ETSI- Evropski
komitet za standarde u području telekomunikacija.
16
ISO-International standard organization- Međunarodnna organizacija za standarde.
17
Steiner, J. & Woods, L. & Twigg-Flesner, C. (2003), Textbook on EC Law. New
York: Oxford University Press, pp. 259-275.
18
Vidjeti: Council Directive on general prodct safety 92/59/EEC of 29 june 1992 OJ L
228, 11/08/1992, , replaced with Directive of the European Parliment and of the
Council of 3 December 2001 on general product safety OJ L 11/4
19
U ovom smislu vidjeti: Directive of the European Parliment and of the Council of 3
December 2001 on general product safety OJ L 11/4 . Članom 8, navedene direktive,
nameće se obaveza državama članicama da moraju usvojiti neophodne zakone, propise i
administartivne uredbe kako bi prinudile proizvođače i distributere, da udovolje
obavezama u skladu sa direktivom, na takav način da su proizvodi plasirani na tržište
sigurni.
188
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
Kao dodatak, Direktiva 98/34/EC uspostavlja proceduru za davanje
informacija u oblasti tehničkih standarda i propisa koje se primjenjuju kada
država članica usvaja novi tehnički propis.20
1.3 Principi novog pristupa
Rezolucijom Vijeća o novom pristupu su uvedena, generalno, tri nova
principa u tehničkoj harmonizaciji i to: direktive novog pristupa, princip
pozivanja na standarde i nova politika ocjenjivanja usklađenosti.21
1.3.1 Direktive novog pristupa
Direktive novog pristupa se pojavljuju kao prva i ključna novina
Rezolucije Vijeća o novom pristupu.Uvođenjem novog tipa direktiva uvodi se
potpuno sadržajno novi tip direktiva putem kojih će se ubrzati tehnička
harmonizacija na nivou Zajednice.
Direktive novog pristupa ne sadrže više detaljne tehničke specifikacije za
proizvode, jer uspostavljaju samo temeljne zahtjeve za proizvode neophodne da se
osigura zdravlje i sigurnost ljudi i okoline, a za tehničke specifikacije proizvoda
upućuju na standarde. Prije uspostavljanja novog tipa direktiva, detaljne tehničke
specifikacije su bile uključene u sadržaj direktive što je usporavalo donošenje
jednoglasne odluke od strane Vijeća i duge i iscrpne rasprave. Tehničke
20
Vidjeti: Directive 98/34/EC of the European Parliament and of the Council of 22
June 1998 laying down a procedure for the provision of information’s in the field of
technical standards and regulations.
OJ L 204, 21.07.1998
21
U ovom kontekstu je važno istaći da i pored pozitivnih uticaja uvođenje novog pristupa
tehničkoj harmonizaciji na teritoriji EU u toku je i njegova revizija, tačnije prilagodba
novonastalim uslovima tržišnog poslovanja. Naime, poslije dvasetogodišnjeg iskustva i
prihvatanja 25 direktiva novog pristupa u EU, razvojem i širenjem EU tržišta kao i
promjenama u poslovnim okruženjima razvojem tehnike i tehnologije, stvorila se potreba
za prilagodbu novog pristupa novonastalim uvjetima. Ideja o reviziji novog pristupa je
začeta još u novembru 2003 godine sa: Concil resolutions of 10 November 2003 on the
Communication of the European Commission ¨ Enhancing the Implemntacion of the
New Approach Directives¨. 2003/C OJ C 282/3 i završena je sa novim paketom mjera
koji je još više poboljšao sistem akreditacije, ocjenjivanja uskalđenosti iposatalvjanja CE
znaka- „new legislative framework“ 2008 godine, preuzeto sa:
http://ec.europa.eu/growth/single-market/goods/new-legislative-framework/index_en.htm
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
189
�Mr. sc. Amila Mujčinović
specifikacije proizvoda, koje zadovoljavaju temeljne zahtjeve uspostavljene u
direktivama, bit će ugrađene u ¨harmonizitrane¨ standarde.22
Direktivama novog pristupa, kojim se uspostavljaju samo temeljni
zahtijevi, riješio se problem dugih procedura za donošenje direktiva, jer je
definiranje tehničkih specifikacija proizvoda povjereno evropskim tijelima za
standardizaciju.
Direktive novog pristupa, kojima se uspostavljaju temeljni zahtijevi koje
određeni proizvod mora zadovoljiti, ne obuhvataju sva područja niti se odnose na
sve proizvode kako slijedi:
Iz naprijed navedenog pregleda direktiva novog pristupa očigledno je da
njima nisu obuhvaćeni prehrambeni proizvodi, farmaceutski proizvodi, hemijski
proizvodi i sl., što ukazuje na činjenicu da su u ovim i drugim područjima
zadržani stari pristupi harmonizaciji dakle, direktive starog pristupa koje sadrže i
tehničke detalje za proizvode.
1.3.2. Princip pozivanje na standarde
Pozivanje na standarde je druga novina koja je uvedena u evropskoj
standardizaciji, a podrazumjeva princip pozivanja na harmonizirane standarde i
druge standarde, (evropske standarde i nacionalne standarde),23 u cilju definisanja
tehničkih karakteristika proizvoda. Važno je istaći da je primjena harmoniziranih
i drugih standarda ostaje dobrovoljna, te da osigurava pretpostavku o
usklađenosti sa temeljnim zahtjevima utvrđenim u direktivama, s tim da
22
Pojam harmoniziranih standarda je obuhvaćen Direktivom EU 98/34/EC, gdje se
harmonizirani standardi definišu kao tehničke specifikacije usvojene od strane Evropskih
organizacija za standarde, koji služe za kontinuiranu upotrebu i čija primjena nije
obavezna. U duhu novog pristupa, harmonizirani standardi su, ustvari, evropski
standardi koje su usvojile Evropske organizacije za standarde i zvanično ih predstavile
Komisiji.
23
Evropski standard je standard dostupan javnosti koji su usvojilo Evropsko tijelo za
standardizaciju. Nacionalni standard je standard dostupan javnosti koje je usvojilo neko
nacionalno tijelo za standarde.
190
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
proizvodi proizvedeni u skladu sa harmoniziranim standardima imaju prednost u
pretpostavci usklađenosti sa odgovarajućim temeljnim zahtijevima. 24
Princip pozivanja na standarde je riješio dilemu neadekvatne raspodjele
nadležnosti između državnih organa i tijela za standardizaciju oko tehničkih
karakteristika proizvoda, a koje po prirodi stvari pripadaju tijelima za
standardizaciju. Uvođenjem principa pozivanja na standarde stvorili su se svi
neophodni preduvjeti da se standardizacijom stvara zajedničko tehničko
okruženje i unaprijedi i osigura slobodno kretanje industrijskih proizvoda na
unutrašnjem tržištu Zajednice i izvan njega.
1.3.3. Nova politika ocjenjivanja usklađenosti
Nova politika ocjenjivanja usklađenosti je uvedena kao posljednji i
završni korak novog pristupa tehničkoj harmonizaciji. Ona podrazumjeva
harmonizirane metode za ocjenjivanje usklađenosti, za označavanje proizvoda,
kao i jedinstven sistem njihove implementacije. Harmonizirane metode nove
politike ocjenjivanja usklađenosti će osigurati da proizvodi budu potpuno u
skladu sa temeljnim zahtjevima koji su navedeni u direktivama novog pristupa ,
što će omogućiti i njihovu potpunu implementaciju u praksi i ubrzati
uspostavljanje jedinstvenog tržišta EU.25
Shodno ovome, direktive novog pristupa su ključna karika, jer pored
toga što propisuju temeljne zahtjeve za proizvode, utvrđuju procedure
ocjenjivanja usklađenosti proizvoda, upućuju i na usklađivanje sa harmoniziranim
standardima i sveukupno ubrzavaju harmonizaciju tehničkih propisa na cijeloj
teritoriji EU. Znači da su se kroz direktive novog pristupa uspostavila i provela i
24
Usklađenost sa nacionalnim standardom koji preuzima harmonizirani standard, čiji se
osnovni podaci objavljuju, daje pretpostavku o usklađenosti, sa temeljnim zahtjevima
primjenjljive direktive novog pristupa koja je pokrivena takvim standardom. Naime,
harmonizirani standardi nisu neka posebna kategorija među Evropskim standardima nego
su samo terminološki izraz za kvalifikcije tehničkih specifikacija u direktivama novog
pristupa u kojima održavaju staus dobrovoljne primjene, tj. i dobili su specijalno značenje
putem direktiva novog pristupa. Blue Guide 27-30.
25
Zavod za standardizaciju, mjeriteljstvo i patente Bosne i Hercegovine, Izvodi iz knjige
Novi pristup. Zakonski akti i standardi o slobodnom kretanju robe u Evropi. Sarajevo:
Energoinvest-Birotehnika, str. 9-12.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
191
�Mr. sc. Amila Mujčinović
druga dva principa uvedenog novog pristupa, a što ćemo i prikazati u narednom
poglavlju.
2. Ocjenjivanje usklađenosti proizvoda sa temeljnim zahtjevima
direktiva prije puštanja proizvoda na tržište
Obzirom na različit stepen tehničke razvijenosti pojedinih zemalja
članica EU različiti sitemi usklađivanja proizvoda sa zahtjevima direktiva novog
pristupa bili su jedan od najspornijih postupaka kao i velika prepreka
slobodnom protoku roba. Stoga je, pored novog pristupa, bilo neophodno uvesti
i jedinstvene metode za postupke ocjenjivanja usklađenosti proizvoda sa
zahtjevima direktiva novog pristupa na teritoriji EU. Nova politika ocjenjivanja
usklađenosti proizvoda koja je naznačena u novom pristupu se uvodi i uobličava
globalnim pristupom, a jedinstvene metode ocjenjivanja usklađenosti se uvode
modularnim pristupom.
Ocjenjivanje usklađenosti prozvoda sa temeljnim zahtjevima direktiva
novog pristupa je i prvi korak za same proizvođača, jer bez dokaza usklađenosti
proizvoda (npr.CE znaka), njihovi proizvodi nemaju slobodan protok na tržištu
EU.
Važno je i staći da u Bosni i Hercegovini još uvijek nema infrastrukture
za provođenje procedura ocjenjivanja usklađenosti proizvoda što onemogućava
izvoz istih, te ukazuje na potrebu upoznavanja sa evropskim sistemom
ocjenjivanja usklađenosti i prihvatanja istog kroz direktive novog pristupa.
2.1. Globalni i modularni pristup
Globalni pristup se pojavljuje kao neophodnost i dodatak na principe
novog pristupa. Uveden je Rezolucijom Vijeća o globalnom pristupu
certificiranju i ispitivanju iz 1990 godine i zamjenjen je i ažuriran Rezolucijom
Vijeća iz 1993 godine.26 Naime, principima novog pristupa je uvedena i novu
politiku ocjenjivanja usklađenosti koja je zahtjevala pouzdano ocjenjivanje
usklađenosti nad cijelim procesom proizvodnje sa svrhom prilagođavanja
26
Vidjeti: Council Resolution of 21 December 1989 on a global approach to conformity
assessment
90/C OJ C 10/01.
192
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
potrebama svake operacije posebno. Stoga se javlja i potreba za globalnim
pristupom koji će uspostaviti principe vodilje27 za politiku usklađivanja u EU.
Kroz principe Globalnig pristupom se uvodi modularni pristup koji ocjenjivanje
usklađenosti dijeli na određen broj operacija, tj. modula. Obje naprijed navedene
Rezolucije o globalnom pristupu, ustvari, uspostavljaju opće upute i detaljne
procedure za ocjenjivanje usklađenosti koje se koriste u direktivama novog
pristupa28
Neophodnost proveđenja u praksu politike EU izražene u globanom
pristupu, bila je dovoljan razlozi da Vijeće donese novu Rezoluciju 13.12.1993
godine29 kojom promovira i odobrava modularni pristup za procedure
ocjenjivanja usklađenosti.30
Zbog ujednačavanja postupka ocjenjivanja i certificiranja proizvoda bilo
je neophodno izabrati i jedinstven postupak i metodu. Vijeće je i donijelo odluku
o primjeni Rezolucije od 22.7.1994 godine o primjeni modula za pojedinačne
faze ocjenjivanja usklađenosti u tehnički usklađenim direktivama kao i ¨ Pravila
za uvođenje i primjenu CE oznake o usklađenosti proizvoda¨.
Smisao Rezolucije je da se procedure ocjenjivanja usklađenosti sistemski
uobliče. Sam postupak ocjenjivanja usklađenosti, tj. certificiranja, uređen je kao
27
Osnovni principi globalnog pristupa su: Novi pristup procedurama ocjenjivanja
usklađenosti putem osmišljenih modula, odnosno razrađen je modularni pristup za
različite faze procedura ocjenjivanja usklađenosti putem uspostavljanja kriterija za
korištenjem ovih procedura; Korištenje evropskih standarda u vezi sa osiguranjem
kvaliteta i zahtjevima koje traba da ispune tijela koja sprovode osiguranje kvaliteta;
Akredaitacioni sistemi koji se promoviraju u državama članicama i na cijeloj teritoriji EU,
Sporazumi o uzajamnom priznavanju, ispitivanju i certificiranju koji se promoviraju u
neregulisanoj sferi; Trgovina između EU i trećih zemalja promovira se putem sporazuma
o uzajamnom priznavanju, saradnji i programima tehničke pomoći.
28
Blue Guide, 2000, pp. 8.
29
Rezolucija Vijeća od 13.12.1993 godine je izmjenjena i ažurirana 22.07.1994 godine.
30
Vidjeti: Council Decision of 13 December 1990 concerning the modules for the
various phases of the conformity assessment procedures which are intended to be used in
the technical harmonization Directives 90/686/EEC, OJ L 380/13.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
193
�Mr. sc. Amila Mujčinović
sistem modula kojima su obuhvaćene sve faze postupka ocjenjivanja certificiranja
od razvojne faze do realizacije proizvodnje, konstatovao je Matasević, M (2002).31
Osnovni princip modularnog pristupa je da postoji osam modula i osam
varijanti koje se mogu kombinirati pri izboru procedura za ocjenjivanje
usklađenosti.
Same module daje zakonodavac s obzirom na tip proizvoda i uključene
rizike, te sredstava za uspostavljanje procedura za proizvođače na osnovu kojih bi
prikazali usklađenost svojih proizvoda s temeljnim zahtjevima direktiva.
Iz naprijed navedenog proističe da je osnovni cilj procedura ocjenjivanja
usklađenosti da omoguće vlastima siguran i adekvatan sistem koji će osigurati da
proizvodi stavljeni na tržište ispunjavaju temeljne zahtjeve direktiva, a posebno s
obzirom na zdravlje i sigurnost korisnika i potrošača.
Shodno naprijed navedenom, svaka direktiva novog pristupa uspostavlja
različite procedure ocjenjivanja usklađenosti zavisno od kategorije proizvoda,
kojima može ili ostaviti proizvođaču da bira u okviru iste kategorije proceduru
ocjenjivanja usklađenosti ili ostaviti prozvođača bez mogućnosti izbora u okviru
iste kategorije.
Nadalje je važno istaći da je prilikom uspostavljanja mogućih modula u
direktivama novog pristupa glavni i vodeći princip je princip proporcionalnosti.32
Pomenuti princip podrazumijeva da moduli procedura usklađenosti, pored toga,
što se adekvatno određuju s obzirom na vrstu proizvoda, prirodu prisutnih rizika,
tipova i važnosti proizvodnje i sl., podrazumijeva i obavezu da se u direktivi ne
uspostavljaju suvišni moduli, tj. procedure koje su zahtjevnije od samog cilja
temeljnih zahtjeva određene direktive.
31
Matasović, M. (2002), Normizacija, mjeriteljstvo, ovlašćivanje i ocjena sukladnosti u
Samardžija, Višnja (urednica), Prilagodbe politikama unutrašnjeg tržišta EU: očekivani
učinci. Zagreb: Ministarstvo za Europske integracije, str. 206-207.
32
O principu proporcionalnosti vidjeti šire: Hartley, T..C, (1998) Osnovi prava Evropske
zajednice-Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice. Sarajevo: Pravni centar,
Fond otvoreno društvo; Vukadinović, R. (1996), Pravo Evropske unije. Beograd: Institut
za međunarodnu politiku i privredu; Misita, N. (2002) Osnovi prava Evropske unije.
Sarajevo: Magistrat.
194
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
Iz prezentiranog proizilazi da se globalnim i modularnim pristupom i
kroz direktive novog pristupa uobličio i sistem ocjenjivanja usklađenosti
proizvoda sa zahtjevima direktiva, te se uspostavio jednoobrazan i harmoniziran
sistem na teritoriji EU. Na taj način su se ostvarile i sve pretpostavke za primjenu
pomenute Rezolucije Vijeća za postavljanje i korištenje CE oznake kao općeg
znaka i predpostavke uskalđenosti sa svim temeljnim i sigurnosnim zahtjevima i
primjenjljivim odredbama direktiva EU.
3. CE označavanje kao potvrda usklađenosti proizvoda sa temeljnim
zahtjevima direktiva novog pristupa
U predhodnom poglavlju smo istakli da se Rezolucijom Vijeća o
primjeni modula za pojedinačne faze ocjenjivanja usklađenosti, uvodi i primjena
CE znaka kao jednoobraznog znaka i dokaza usklađenosti proizvoda sa
zahtjevima direktiva novog pristupa. Direktive novog pristupa sadrže odredbe o
CE označavanju, iz čega proizilazi, da prilikom preuzimanja direktiva novog
pristupa države članice moraju preuzeti CE označavanje u svoje nacionalne
propise, a koje zamjenjuje sva obavezna označavanja usklađenosti koje imaju isto
značenje kao i CE označavanje.
U ovom kontekstu važno je istaći da proizvodi iz Bosne i Hercegovine
uopće nemaju pristup tržištu EU, jer nema infrastrukture za procedure
ocjenjivanja usklađenosti u kojem slučaju proizvođači ne mogu ostvariti pravo na
CE znak koji je ¨pasoš¨ za ulazak BiH proizvoda na evropsko tržište.33 Stoga, su i
prednosti Izvanrednih trgovinskih mjera EU iz septembra 2000 godine, po
kojima BiH može skoro sve proizvode izvoziti u EU bez količinskih i tarifnih
barijera, apsolutno neiskorišene. Sa aspekta ovog rada, ubrzano preuzimanje
direktiva novog pristupa u BiH pravni sistem je očigledna i sa aspekta naše
privrede i sa aspekta zadovoljenja uslova iz prvog poglavlja acquis - a34 i samog
približavnja Evropskim integracijama.
33
Industrijske proizvode sa CE oznakom iz BiH izvozi nekolicina proizvođača čiji broj
nije poznat jer ne postoji evidencija niti obaveza proizvođača da obavještavaju o istom,
Đugim, A., 09.09.2011 god, Izvoz proizvoda u EU samo sa CE oznakom, preuzeto sa
http://www.slobodnaevropa.org/content/izvoz_bh_proizvoda_u_bih_samo_sa_ce_oznako
m.
34
Acquis je cjelokupno pravno naslijeđe Zajednice. Inače, ne predstavlja samo pravo u
užem smislu jer obuhvata : sadržaj, načela i političke ciljeve osnivačkih ugovora,
zakonodavstvo usvojeno primjenom osnivačkih ugovora i presuda Evropskog suda pravde,
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
195
�Mr. sc. Amila Mujčinović
3.1. CE označavanje
CE označavanje se javlja kao logičan slijed ispunjavanja odgovarajućih
procedura ocjenjivnja usklađenosti proizvoda u skladu sa novim i globalnim
pristupom.
Shodno navedenom, CE označavnje je pokazatelj, odnosno dokaz :
•
•
•
da je predmetni proizvod dizajniran i proizveden u skladu sa svim
temeljnim zahtjevima i primjenjljivim odredbama direktiva EU,
da je predmetni proizvod bio predmet odgovarajućih procedura
ocjenjivanja usklađenosti u skladu sa primjenjljivim direktivama EU i
da je proizvođač odgovoran za usklađenost njegovog proizvoda sa
odredbama primjenjljivih direktiva EU.
Sve direktive novog pristupa sadrže odredbe za postavljanje CE znaka, iz
čega proizilazi da svi proizvodi pokriveni direktivama novog pristupa nose CE
znak.35 Potrebno je istaći i to da znak CE predstavlja samo jednu administrativnu
etiketu –¨pasoš¨ i da se njime samo označava usklađenost sa ključnim uslovima iz
direkrtive. On ne predstavlja ni oznaku porijekla, ni simbol kvaliteta, ni etiketu
koja označava kvalitet, niti oznaku nekog određenog standarda konstatovao je
Koecker, G.M (2003)36 Stoga , ovo označavanje se ne može koristiti u
komercijalne svrhe niti je pokazatelj porijekla proizvoda.
deklaracije i rezolucije koje je usvjila EU, mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i
sigurnosnu politiku, mjere koje se odnose na pravosuđe i unutrašnje poslove, te
međunarodne ugovore koje je EU sklopila, kao i ugovore između zemalja članica u
području djelovanja EU. Prvo poglavlje acquis-a se odnosi na slobodan protok roba.
Detaljnije vidjeti: www.eurparl.eu.int, www.dei.gov.ba
35
Od pomenutog pravila da svi proizvodi obuhvaćeni direktivama novog pristupa moraju
biti označeni sa CE znakom postoje izuzetci. Izuzetci su, zapravo, proizvodi obuhvaćeni
direktivama novog pristupa koje ne traže CE označavanje. Tih direktiva ima četiri i one
zbog svog specifičnog djelokruga ili pak proizvoda koje obuhvataju ne traže CE
označavanja. Vidjeti: http/www. newapproach.org
36
Koecker, G. M. (2003), Ocjenjivanje usklađenosti kao bitan instrument za uklanjanje
tehničkih barijera u trgovini u Goretzky, W. H, (2003) Kvalitet, ocjenjivanje
usklađenosti, certificiranje i akreditiranje. Sarajevo: Štampana djela ¨ Unapređenje
privrede i zapošljavanje¨, op.cit, str. 40.
196
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
S obzirom da svi proizvodi koji su pokriveni direktivama novog pristupa
moraju nositi CE oznaku, CE znak mora biti postavljen prije nego što bilo koji
proizvod bude plasiran na tržište i stavljen u upotrebu. To znači da je CE
označavnje obavezno.
U slučajevima gdje je proizvod predmet više direktiva koje predviđaju CE
označavnje, označavnje mora potvrditi usklađenost sa odredbama svih direktiva.
U odredbama direktiva koje se odnosi na CE označavanje nalaze sve
pojedinosti koje su vezane za samo postavljanje CE znaka37 na proizvode kao
dokaza usklađenosti sa svim temeljnim zahtjevima primjenjljivih direktiva. To
znači da obaveza postvljanja CE znaka obuhvata sve proizvode iz područja
primjene direktiva koji su usklađeni sa temeljnim zahtjevima direktiva i koji su
bili predmet procedura usklađenosti iz direktiva, a koji se namjeravaju plasirati na
tržište EU.38
Za vrijeme prelaznog perioda u kojem je ostavljen određen rok državama
članicama za prilagodbu nacionalnih propisa donešenoj direktivi, proizvođaču je
ostavljena mogućnost izbora ili da zadovolji zahtjeve direktive ili relevantne
nacionalne propise koji se odnose na njegov proizvod. U bilo kojoj opciji, mora
biti stavljeno do znanja od strane proizvođača da je proizvod usklađen sa
osnovnim zahtjevima u skladu sa propisom koji je izabrao.
4. Nadzor nad tržištem nakon puštanja proizvoda na tržište
Nadzor nad tržištem ili kontrola proizvoda na tržištu se javlja kao
posljednja i najvažnija faza u kreiranju jedinstvenog Evropskog tržišta i kao važan
instrument za provođenje direktiva novog pristupa. Naime, da bi se u potpunosti
obezbjedio slobodan protok roba unutar EU koji se zaniva na cjelokupnoj
Evropskoj legislativi za proizvode, neophodno je bilo uvesti sistem konkretnog
37
Blue Guide 44-50.
Obveza postavljanja CE znaka se proširuje na sve proizvode u okviru obima direktiva
koje predviđaju njegovo postavljanje, i koje su namjenjene za tržište EU. Stoga, CE znak
mora biti postavljen: na sve nove proizvode, bilo da su proizvedeni u EU, SAD ili u
trećim zemljama; na sve korištene i proizvode uvezene iz trećih zemalja, i na bitno
izmjenjene proizvode koji su predmet direktiva kao novi proizvodi
38
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
197
�Mr. sc. Amila Mujčinović
provođenja te legislative koja će osigurati građanima neophodan nivo povjerenja
u konkretno provođenje legislative.
Ovu veoma zahtjevnu ulogu obalja sistem nadzora nad tržištem koji je
glavni pokazatelj da će neispunjenje zahtijeva za sigurnost i zdravlje i okolinu biti
otkriveno i sankcionisano.
Značaj sistema nadzora nad tržištem je posebno veliki u području
proizvoda pokrivenih direktivama novog pristupa jer je proizvođačima ostavljena
mogućnost da sami ocjenjuju usklađenost svojih proizvoda sa zahtjevima
direktiva, tako da se neki proizvodi prvi put ¨sreću¨ sa nadležnim tijelima tek
kada su plasirani na tržište.
Ocjenjivanje usklađenosti proizvoda prije plasiranja na tržište ima za cilj
da obezbjedi da proizvodi bude propisno plasirani na tržište, dok mehanizmi
nadzora nad tržištem dolaze do izražaja za vrijeme i nakon faze distribucije.
Nadzor nad tržištem je, stoga, temeljni instrument za provođenje
direktiva novog pristupa i svih ostalih direktiva EU, a njegova osnovna svrha je
da osigura da su odredbe primjenjivih direktiva usklađene širom EU.
S obzirom da je nadzor nad tržištem jedan kompleksan sistem, države
članice su obavezne da imenuju i uspostave nadležna tijela koja će biti odgovorna
za nadzor nad tržište.To znači da nadzor nad tržištem u EU mora ostati u
isključivoj nadležnosti državnih, regionalnih i lokalnih organa. Nadležnim
tijelima za nadzor se moraju osigurati potrebna sredstva i ovlasti za obaljanje
aktivnosti, kao i tehnička obučenost i profesionalno osoblje od strane država
članica. Carinski organi, takođe, moraju biti uključeni u sistem nadzora nad
tržištem s obzirom da imaju ključnu ulogu u provjeravnjau usklađenosti
proizvoda iz trećih zemalja konstatovao je Koecker, M (2003).39
Sa aspekta ovog rada, nadzor nad tržištem je kao jedan kompleksan
sistem post-tržišne kontrole proizvoda i nadzora pravilne primjene direktiva
39
Koecker, G. M., (2003) , Ocjenjivanje usklađenosti kao bitan instrument za uklanjanje
tehničkih barijera u trgovini u Goretzky, W. H.,(2003) Kvalitet, ocjenjivanje
usklađenosti, certificiranje i akreditiranje. Sarajevo: Štampana djela ¨ Unapređenje
privrede i zapošljavanje¨, str. 40-43.
198
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
novog pristupa u cilju bolje zaštite građana od nesigurnih proizvoda, samo još
jedan pokazatelj neophodnosti preuzimanja direktiva novog pristupa u BiH
zakonodavstvo. Pohvalna je činjenica da je, upravo, u oblasti nadzora nad
tržištem donešen i Zakon o nadzoru nad tržištem u Bosni i Hercegovini 2004
godine, a koji je pretrpio i svoje izmjene 2007 i 2009 godine ,40 koji je urađen i
izmjenjen po evropskom modelu, što ukazuje na pozitivan i obećavajući pomak
u legislativi proizvoda, uopće, kao i prisutnom trendu povećane brige o zaštiti
zdravlja i sigurnosti građana tj potrošača BiH.
4.1. Aktivnosti nadzora nad tržištem
Nadzor nad tržištem je kompleksan sistem i kontrolni mehanizam
pravilne primjene direktiva novog pristupa, koji podrazumjeva dvije osnovne faze
aktivnosti i to:
•
•
nadgledanje proizvoda plasiranih na tržište i
korektivne mjere
4.1.1. Nadgledanje proizvoda plasiranih na tržište.
Nadglednje proizvoda plasiranih na tržište je prva faza cjelokupne
aktivnosti sistema nadzora nad tržištem. Nadležna tijela za nadzor nad tržištem
nadgledaju proizvode plasirane na tržište s ciljem da utvrde da li su proizvodi u
skladu sa primjenjljivim odredbama direktiva. Nadgledaju se proizvodi koji se
plasiraju na tržište, tj. proizvodi sa CE oznakom i samim tim i sa odgovornošću
proizvođača za usklađenost njegovog proizvoda. To znači da se nadzor nad
tržištem, općenito, ne može provoditi u toku faze dizajna i proizvodnje. 41
Naime, opće provjere, tj. kontrole tijela odgovornih za nadzor nad
tržištem kao što su provjere koje se odnose na CE označavanje ili provjeru
propratne dokumentacije i sl. su u većini slučajeva dovoljne za ispunjenje osnovne
40
„Službeni Glasnik BiH“, broj: 45/04, 44/07 i 102/09
Od pomenutog pravila postoje dva izuzetka i to: nadležno tijelo za nadzor može vršiti
provjeru proizvodnih prostorija nakon što je neusklađenost predmetnog proizvoda
utvrđena i
nadležno tijelo za nadzor može vršiti provjeru proizvoda na trgovačkim sajmovima,
izložbama i demonstarcijama, u kojem slučaju nadgleda da li predmetni proizvodi imaju
vidljiv znak koji pokazuje da nisu usklađeni sa direktivama novog pristupa.
41
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
199
�Mr. sc. Amila Mujčinović
obaveze nadzora nad tržištem. Međutim, u izuzetnim slučajevima su neophodne i
deteljnije provjere kada se nadzor nad tržištem usmjerava na određene aspekte
zahtjeva kako bi se npr. utvrdile trajne greške koje prouzrokuju neusklađenost
proizvoda. 42
Potpunijem i efikasnijem nadzoru nad tržištem i nadležnim tijelima za
nadzor, svakako, mnogo doprinose inspektori rada koji provjeravaju sigurnost na
radnom mjestu, te žalbe potrošača i drugih korisnika u vezi sa proizvodom ili
žalbe proizvođača ili distributera o nelojalnoj konkurenciji koji na posredan
način omogućavaju nadležnim tijelima da dobiju informacije o proizvodima s
ciljem nadzora nad tržištem.
Pored pojedinačnih žalbi sudionika i učesnika tržišta, koje omogućuju
nadležnim tijelima informacije o proizvodima i direktive novog pristupa
obezbjeđuju istu informiranost nadležnih tijela za nadzor preko dva različita
instrumenta i to preko: EC deklaracije o uskalđenosti i tehničke dokumentacije.43
EC deklaracija i tehnička dokumnetacija su prateći dokumneti proizvoda
i dio su procedure ocjenjivanja usklađenosti obezbjeđene za to u direktivama
novog pristupa.
S obzirom da su proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik u EU
obavezni i odgovorni za izradu pomenute dokumentacije, isti su i obavezni da EC
deklaraciju i tehničku dokumnetaciju stave na raspolaganje nadležnim tijelima za
nadzor.
42
Detaljnije provjere su nephodne da bi se verificirali materijali vezani za usklađenost
proizvoda , npr. koji se odnose na pravilnu primjenu procedura ocjenjivanja usklađenosti
i sl.
43
EC deklaracija o usklađenosti bi trebala sadržavati sve relevantne informacije za
identificiranje direktive u skladu sa kojom se deklaracija izdaje, kao i informacije o
proizvođaču, notofikciranom tijelu, proizvodu, upućivanje na harmonizirane standarde ili
druge normativne dokumente.Tehnička dokumentacija je namjenjena da obezbijedi
informacije o dizajnu, proizvodnji i rukovanju sa proizvodom,a koju mora izraditi
proizvođač
O EC deklaraciji i tehničkoj dokumentaciji vidjeti šire u Blue Guide, 2000.
200
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
4.1.2. Korektivne aktivnosti
Korektivne aktivnosti nadležnih tijela za nador logično slijede poslije
aktivnosti nadgledanja proizvoda plasiranih na tržište i utvrđene neusklađeniosti
određenog proizvoda sa temeljnim zahtjevima direktive. Znači da se sve
aktivnosti poduzete od strane nadležnih tijela za nadzor s ciljem da se ukloni,
ispravi tj, koriguje utvrđena neusklađenost određenog proizvoda nazivaju
korektivnim aktivnostima.
Korektivne aktivnosti podrazumjevaju niz mjera koje se razlikuju zavisno
od samog stepena neusklađenosti određenog proizvoda, tako da odluka o
aktivnostima koje će biti poduzete se donosi od slučaja do slučaja. U praksi su se
izdiferencirale i dvije vrste neusklađenosti i to : nebitna i bitna neusklađenost.
Nebitnom neusklađenošću se smatraju situacije u kojima je CE znak
nepravilno postavljen ili su nepravilno postavljene druge oznake obezbjeđene po
direktivi, kada niije postavljen identifikacioni broj notoficiranog tijela sa CE
znakom ili pak kada deklaracija o usklađenosti ne može biti obezbjeđena odmah i
sl.
Bitnom neusklađenošću se smatra neusklađenost proizvoda sa temeljnim
zahtjevima direktiva jer može predstavljati potencijalni rizik za zdravlje i sigurnost
građana. No, bez obzira na pomenutu podjelu, na nebitnu i bitnu usklađenost,
odluka o korektivnim mjerama se donosi cijeneći okolnosti i neusklađenost
svakog pojedinačnog slučaja.
Cilj korektivnih aktivnosti nadležnih tijela za nadzor je da se uspostavi ili
provede usklađenost određenog proizvoda što se postiže obavezivanjem
proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika iz EU da poduzmu zahtjevane
mjere.
Nadležno tijelo za nadzor u slučaju utvrđene bitne ili nebitne
neusklađenosti ima na raspolaganju dvije vrste mjera i to:
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
201
�Mr. sc. Amila Mujčinović
•
•
prvo, obavezuje proizvođača ili osobu odgovornu za plasiranje proizvoda
na tržište EU da poduzmu sve odgovarajuće aktivnosti kako bi se provela
usklađenost određenog proizvoda.44
drugo, u slučaju da se ne postigne nikakav rezultat iz predhodne
aktivnosti, nadležno tijelo mora ograničiti ili zabraniti plasiranje na
tržište proizvoda ili osigurati da se proizvod povuče sa tržišta.45
U slučajevima nebitne neusklađenosti i to kada nadležna tijela
ograničavaju protok proizvoda ne moraju se pozivati na zaštitnu klauzulu
konstatovao je Prešern, S. (2004) 46 jer se odluka ne odnosi na teritoriju cijele
EU. Međutim, u svim slučajevima u kojima nadležna tijela za nadzor donose
odluku o ograničenju, zabrani ili povlačenju proizvoda sa tržišta, ista odluka mora
biti potkrepljena pratećom dokumentacijom u kojoj su izloženi konkretni razlozi
na kojima se ta odluka i zasniva.
5. Prikaz procesa
zakonodavstvo BiH
preuzimanja
direktiva
novog
pritupa
u
Zemlje koje su preuzele direktive novog pristupa u svoj pravni sistem su
svakako zemlje članice EU, zatim zemlje EFTE 47 i mnoge druge zemlje koje za
cilj imaju ukidanje tehničkih barijera u trgovini tehničkim industrijskim
proizvodima.
Pošto je cilj BiH integracija u jedinstveno tržište EU i prije punopravnog
članstva, to je neophodnost preuzimanja temeljnih zahtjeva direktiva novog
pristupa sa prilagođavanjem našem pravnom sistemu, još neophodnija i
svrsishodnija.
44
Ako nije plasiran na tržište da se uskladi sa zahtjevima direktiva , a ako je već na tržištu
da se spriječi kršenje zakona.
45
U ovom slučaju, nadležno tijelo za nadzor se obično poziva na zaštitnu klauzulu iz
direktive. O zaštitnoj klauzuli vidjeti Blue Guide. 2000, pp. 51-55.
46
Prešern, S. (2004), Untrašnje tržište Evropske unije i CE oznaka.( prevodilac: Dušica
Jovanović), Podgorica: Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća- EICC, str. 85-87.
47
EFTA- European Free Trade Association- Evropska zona slobodne trgovine čije su
članice Island, Linhenštajn, Norveška i Švicarska.
202
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
Na osnovu navedenog, ovo posljednje poglavlje je posvećeno anlizi
situacije u BiH u pogledu ukidanja tehničkih barijera trgovini, sa ciljem
ukazivanja na neophodnost opočinjanja procesa preuzimanja direktiva novog
pristupa i otvaranje BiH ka regionalnom i evropskom tržištu.
5.1. Preuzimanje direktiva EU u zakonodavstvo BiH
Bosna i Hercegovina je na putu ka Evropskim integracijama, odnosno na
putu za članstvo u Evropsku uniju. Harmonizacija pravnog sisteam BiH sa
pravom EU je jedan od neophodnih uslova za pristup, ne samo ovoj, nego i
drugim ekonomskim integracijama.
Sam proces priključivanja Evropskim integracijama je uzimajući u obzir
činjenicu da je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji ka sasvim novom
ekonomskom, pravnom i socijalnom modelu uređenja.
Iskustva su pokazala da su nove članice EU kao i zemlje kandidati
najlakše prolazile kroz proces tranzicije usvajanjem cjelokupnog naslijeđa EU u
domenu zakona i propisa, tj. acquis -a. Poznato je da zemlje kandidati moraju
ispuniti uslove iz 31 pregovaračkog poglavlja, a prvi korak ka punopravnom
članstvu je svakako pregovaračko poglavlje I –Slobodan protok roba preko kojeg
se omogućuje integracija u unutrašnje tržište EU. Da bi se ostvario krajnji učinak
proširenja unutrašnjeg tržišta EU na teritoriji zemalja kandidata, i prije
punopravnog članstva, Komisija je cijelo poglavlje Bijele Knjige pod nazivom
¨Priprema pridruženih zemalja Centralne i Istočne Evrope za integraciju u
unutrašnje tržište Unije¨ posvetila upravo toj temi. Naravno, da bi Bosna i
Hercegovina, kao i druge zemlje, mogla uopće krenuti u ove procese neophodno
je da ima jedinstveni ekonomski prostor na svojoj teritoriji, odnosno unutrašnje
tržište koje mora imati:
•
•
•
koherentan sistem legislative,
jedinstveni administrativni prostor i
potpunu slobodu kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi konstatovao je
Marinković, R. (2003). 48
48
Marinković, R. (2003), Jedinstveni ekonomski prostor u BiH u skaldu sa unutrašnjim
tržištem Evropske unije u Goretzky, Wulf H, Kvalitet, ocjenjivanje usklađenosti,
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
203
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Praksa pokazuje da preduzeća ne mogu čekati državu da preuzme zakone
i propise EU, da se tek nakon toga primjenjuje u preduzećima-izvoznicima. Zbog
toga u prelaznom periodu, država-kandidat i njene institucije treba da vode brigu
o podršci i pomoći svojim preduzećima za nastup na tržište EU i prije
punopravnog članstva. Naime, zemlje kandidati ne moraju čekati da se ispune svi
zahtjevi Bijele knjige, odnosno mogu postepeno ispunjavati uslove za pojedine
grupe proizvoda kroz preuzimanje odgovarajućih direktiva novog pristupa i
tehničih propisa. Na taj način zemlje postepeno mogu potpisivati tzv. ACAA
protokole49 za pojedine grupe proizvoda, u kojem slučaju se tržište EU proširuje
na teritoriju zemlje kandidata za te grupe proizvoda, te se uklanjaju sve tehničke
barijere trgovini tim proizvodima konstatovao je Kos, L (2004).50
Preuzimanje odgovarajućih tehničkih propisa i pripremanje za
zaključivanje Protokola za ocjenjivanje usklađenosti i prihvatanje proizvoda sa EU
bi trebao da bude prioritetni i prvi korak naše zemlje ka izgradnji unutrašnjeg
tržišta i otvaranja istog prema EU.
Preuzimanjem direktiva novog pristupa i tehničkih propisa EU, BiH će
se približiti članstvu u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Naime, u okviru
WTO-a postoji Sporazum o tehničkim barijerama trgovini (TBT), čije
poštivanje zahtjeva i potpisivanje ,u tom pogledu, zahtjevaju sve zemlje članice
WTO-a. Ispunjenje zahtijeva TBT-a51i približavanje članstvu u WTO BiH će
najbolje postići kroz preuzimanje tehničke legislative EU.
certificiranje i akreditiranje Srajevo: Štampana djela ¨ Unapređenje privrede i
zapošljavanje¨, str. 22-28.
49
ACAA protokoli- Protokoli za ocjenjivanje usklađenosti i prihavtanje proizvoda sa EU
su bilateralni sporazumi između zemlje kandidata za članstvo u EU koja je potpisala
Evropski sporazum i Evropske zajednice. Svrha ACAA protokola je uklanjanje tehničkih
barijera u trgovini industrijskim proizvodima, a osnovni princip je da se isti propisi i
procedure, koji se primjenjuju za slobodan protok roba u EU primjenjuju i u PECA
zemljama, u sektorima obuhvaćenim sporazumima. S obzirom da su ACAA (Agreement
on Conformity Assessment and Acceptance of Industrial Product).
50
Kos, L., (2004) Iskustva SIQ u pripremi preduzeća iz Slovenije za poslovanje na tržište
EU u časopisu Kvalitet. UDC 006.83:338.46( 497.4:4), Ljubljana, str 41-45.
51
Osnovni zahtjevi TBT-a su: ukidanje tehničkih barijera trgovini industrijskim
proizvodima kroz harmonizaciju tehničkih propisa, uspostavljen sistem ocjenjivanja
usklađenosti i korištenje dobrovoljnih harmoniziranih standarda.
204
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
5.2. Trenutno stanje u BiH
Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini, a s obzirom na zahtjeve
direktiva novog pristupa i cjelokupne industrijske politike EU, u pogledu zaštite
života i zdravlja građana, domaćih životinja, okoline i otklanjanju barijera izvozu
je veoma nepovoljna. Konkretnije, BiH je jedina Evropska zemlja koja nema u
redovnoj upotrebi ocjenjivanje uskalađenosti domaćih i uvezenih proizvoda sa
zakonsko obvezujućim tehničkim zahtjevima, prije nego ovi proizvodi bivaju
pušteni na tržište konstatovao je Marinković. R. (2003)52
Potrebno je naglasiti da nema ni adekvatne baze podataka o
pozitivnopravnim propisima za proizvode i odgovarajućeg sistema ocjenjivanja
usklađenosti sa tehničkom infrastrukturom,53 a koja je neophodno potrebna
proizvođačima kao potencijalnim izvoznicima iz BiH.
Ovo su dva ključna razloga zbog kojih BiH ne može očekivati ni
normalana investicija privatnog kapitala u tehničku infrastrukutru dok
ocjenjivanje usklađenosti proizvoda prema zakonsko obveznoj legislativi ne zaživi
i ne postane obvezno kao što je slučaj u svim Evropskim zemljama.
Već smo naprijed naglasili, da je prvo pregovaračko poglavlje Bijele
knjige ¨Slobodan protok roba¨ regulisano mnogobrojnim uredbama, direktivama
i propisima koje treba preuzeti i implementirati. To svakao zahtjeva angažman
svih relevantnih državnih i neovisnih institucija.54 Kapaciteti naše zemlje su u tom
kontekstu minimalni s obzirom da je u BiH jedino resorno ministarstvo
52
Marinković, R. (2003), Informacioni seminar za poduzetnike i menadžere kompanija
kandidata za obuku za CE označavanje. Sarajevo: SES II, op.cit. str. 1.
53
Propisi koji se odnose na sigurnost proizvoda i na ocjenjivanje usklađenosti proizvoda
sa tehničkom infrastrukturom su naslijeđeni iz bivše Jugoslavije. Naime, Uredbom sa
zakonskom snagom o standardizaciji Republike BiH iz 1993 godine je preuzet Zakon o
standardizaciji bivše Jugoslavije iz 1989 godine u kojem je bila uređena i materija
ocjenjivanja usklađenosti proizvoda i osiguranja njihove sigurnosti. Sa pomenutim
zakonom je preuzeto i 55 Naredbi koje pravno uređuju zahtjeve za pojedinačne tehničko
industrijske proizvode. Iz nepoznatih razloga, pomenuti propisi bivše Jugoslavije se nisu
primjenjivali na teritoriji BiH.
54
Npr. u Sloveniji je 9 državnih ministarstava i 19 nezavisnih institucija učestvovalo u
preuzimanju i implementaciji relevantnie Evropske legislative, te pravljenju relevantnih
institucija i sistema.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
205
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koje mora da u trenutnoj
situaciji pokrije većinu relevantnnih područja.
Naime, prvi i odlučni korak je svakako izgradnja koherentnog
legislativnog sistema kao okvira za preuzimanje tehnilčke legislative Evropske
unije. U tom kontekstu su 2004 godine napravljeni značajni pomaci donošenjem
tri krovna ili temeljna zakona koji će svakako biti osnov za preuzimanje Evropske
legislative u ovoj oblasti i to: Zakon o općoj sigurnosti proizvoda55, Zakon o
nadzoru nad tržištem56 i Zakon o tehničkim zahtijevima za proizvode i
ocjenjivanje usklađenosti.57
6. Pozitivni učinci usvajanja tehničke legislative u BiH
Usvajanjem tri, naprijed navedena Zakona, a koja su uređena po modelu
EU, u BiH je stvoren i pravni okvir za slobodno kretanje roba i garancija za
njihovu sigurnost. Do usvajanja ovih Zakona, kako smo naprijed i naveli, BiH je
bila jedina evropska zemlja koja nije provodila propise i procedure ocjenjivanja
usklađenosti domaćih i uvezenih proizvoda na njenom tržištu.58
Sa usvajanjem, pomenutih zakona BiH osim što osigurava visok nivo
zaštite svojih građana od nesigurnih proizvoda, ujedno i ispunjava jedan od 16
zadataka u pogledu obavezne zakonske regulative koje je pred BiH vlasti
postavila Komisija, nakon što je BiH dobila pozitivnu ocjenu o studiji
izvodljivosti.59
Zakon o tehničkim zahtijevima za proizvode i ocjenjivanje usklađenosti60
nije zakon kojeg je BiH usvojila zbog usaglašavanja s nekom direktivom, nego je
to zakon kojim se daje pravna osnova za prenos direktiva novog pristupa, kao i
drugih podzakonskih akata u BiH pravni sistem.61 Njime se uspostavlja okvir za
55
„Službeni Glasnik BiH“ broj: 102/09
„Službeni Glasnik BiH“ BROJ: 45/04, 44/07 i 102/09
57
Službeni Glasnik BiH, broj: 45/04 o
58
Formalno-pravno su postojali propisi koji su regulurali tehničku legislativu naslijeđeni
iz bivše Jugoslavije, ali se u stvarnosti uopće nisu primjenjivali..
59
Vidjeti šire na www.dei.gov.ba
60
U daljem tekstu: Zakon o tehničkim zahtjevima.
61
U većni Zemalja članica kao i potencijalnih kandidata istoimeni Zakon je bio pravana
osnova za preuzimanje tehničke legislative EU ( Slovenija, Češka Republika, Grčka i sl.)
56
206
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
preuzimanje tehničke legislative EU, za postupke ocjenjivanja usklađenosti, za
određivanje tijela za ocjenjivanje usklađenosti i zahtjeva koje moraju zadovoljiti,62
za priznavanje inostranih isprava, kao i za sprovođenje nadzora. Takođe,
istovremeno se stvaraju se uslovi za izvoz tehničkih industrijskih proizvoda, a
istovremeno se sprečava uvoz svih opasnih proizvoda koje do sada niko nije
kontrolirao. S druge strane BiH kompanije i preduzeća po prvi puta imaju zakon
na svom jeziku kao i prevedene harmonizirane standarde.
Zakon o općoj sigurnosti proizvoda na jedan uopćen i sveobuhvatan
način uređuje pitanja sigurnosti svih proizvoda u kojem slučaju će se, kao i u
većini drugih zemalja, koristiti kao primarni izvor za proizvode koji nisu
regulisani normativnim aktima.
Zakonom o nadzoru nad tržištem u BiH se po prvi puta uvodi jedan
sveobuhvatan sistem kontrole proizvoda na tržištu, tj. svega što se uvozi i izvozi iz
BiH. Pored postojećih inspekcijskih entitetskih organa, pomenuti zakon,
predviđa i uspostavu Državne agencije za nadzor nad tržištem koja će upravljati
provođenjem propisa i njihovog tumačenja na jedinstven način u cijeloj zemlji.
Važno je istaći da samo donošenje pomenutih Zakona ne doprinosi
mnogo bez njihovog ¨oživljavanja¨, kroz preuzimanje podzakonskih akata,
njihove implementacije, uspostavljanja odgovarajućih institucija, osposobljavanja
ljudskih resursa isl.
Zakon o tehničkim zahtjevima proizvoda i ocjenjivanju usklađenosti
dobro je pripremljen za implementaciju. 2005. godine Komitet je predložio tri
podzakonska akta zasnovana na ovom zakonu koje je Vijeće ministara usvojilo
2006. godine63.
62
Tijela za ocjenjivanje usklađenosti se u Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i
ocjenjivanje usklađenosti nazivaju ¨Ovlaštena tijela za ocjenjivanje usklađenosti¨. Ovaj
termin u notificirana tijela će se promjeniti kada BiH postane punopravna članica EU.
63
Odluka o akcionom planu za realizaciju programa preuzimanja tehničkih propisa
(Službeni glasnik BiH, br. 89/06)
-Program usvajanja tehničkih propisa (Službeni glasnik BiH, br. 35/06)
-Uputstvo o metodi izrade i proceduri provođenja tehničkih propisa (Službeni glasnik
BiH, br. 35/06).
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
207
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Ovi akti definišu raspodelu nadležnosti između institucija BiH
odgovornih za preuzimanje i implementaciju tehničkih propisa i definišu
učesnike, njihove nadležnosti i odgovornosti i način rada u procesu izrade i
usvajanja tehničkih propisa.
Do danas je preuzeto sedam (7) direktiva novog pristupa u obliku
naredbi a koje prate harminizirani standardi (liftovi, neautomastje vage, mašine,
niski napon, elektromagnetna komaptibilnost, oprema pod pritiskom itd) 64
7. Argumenti za ubrzan proces preuzimanja direktiva novog pristupa
u zakonodavstvo BiH
Svi argumenti koji ukazuju na neophodnost preuzimanja direktiva novog
pristupa u BiH zakonodavstvo bi se mogli sumirati u sljedeće:
•
•
•
•
Tržište BiH će se otvoriti, kroz ukidanje tehničkih barijera, izvozu
domaćih industrijeskih proizvoda sa BiH na tržište EU, zemalje članica
EFTE i sve druge zemalje koje su preuzele direktive novog pristupa i
koje zahtjevaju ocjenjivanje usklađenosti proizvoda i CE označavanje,
čime će se i stanje BiH privrede znatno poboljšati65;
Tržište BiH će se zaštiti od uvoza nesigurnih proizvoda, te će se na taj
način zaštiti domaći proizvođači i spriječiti nelojala konkurencija, te će se
povećati i nivo sigurnosti građana BiH od nesigurnih proizvoda;
BiH će konačno biti u mogućnosti da koristi pogodnosti Izvarednih
trgovinskih mjera EU prema BiH, a koje nije mogla ni koristiti za izvoz
svojih proizvoda zbog nepostojanja sistema ocjene usklađenosti proizvoda
sa relevatnim zahtjevima iz direktiva;
Ispuniće zahtjeve Sporazuma o tehničkim barijerama trgovini( TBT),
kao ključnog preduslova za članstvo u WTO i samim tim ubrzati
ispunjenje zahtjeva za članstvo u istoj.
64
Listu naredbi pogledati na:
http://www.mvteo.gov.ba/zakoni/ostalo/Archive.aspx?langTag=bsBA&template_id=96&pageIndex=1
65
Češka republika je prva od svih zemelja kandidata usvojila direktive novog pristupa i
prva završila proces implementacije, što je rezultiralo današnjim suficitom platnog bilansa
u izvozu njenih industrijskih proizvoda na tržište EU i boljom stopom GDP-a. Dnevene
novine ¨ Oslobođenje¨ 8.05.2005.
208
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
•
•
CEFTA - Ugovori o slobodnoj trgovini koje je BiH potpisala sa
Albanijom, Moldovom, Makedonijom, Crnom Gorom, Srbijom i
Kosovom više neće biti ¨ mrtvo slovo na papiru¨, jer se ovim ugovorima
zemlje potpisnice obavezuju na poštivanje TBT , kada su u pitanju
tehnički propisi, standardi i ocjenjivanje usklađenosti.
Ubrzat će se ispunjavanje zahtjeva prvog poglavlja aquia comminitaria i
drugog poglavlja Bijele knjige koja se odnose na slobodan protok roba i
time će se ubrzati ispunjavanje traženih zahtjeva za uspostavu koherentog
tržišta u BiH i približiti Evropskim integracijama, uopće.
Pored navedenih argumenata, važno je istaći da je BiH, usvajanjem
Zakona o tehničkim zahtjevima za sigurnost proizvoda i ocjenu usklađenosti,
uspostavila pravni okvir za preuzimanje direktiva novog pristupa, a ujedno i
preuzela obavezu za implementaciju i primjenu istog. Mišljnja smo da postoje svi
neophodni elementi za početak prezimanja i implementacije direktiva novog
pristupa u BiH zakonodavstvo.
ZAKLJUČAK
Osnovna hipoteza rada se potvrđuje dokazanom činjenicom da je
neophodno preuzimanje tehničkih propisa EU, baziranih na novom i globalnom
pristupu, u zakonodavstvo BIH kako bi se otklonile tehničke barijere slobodnom
protoku roba iz BiH izvozu u EU i druga tržišta. Dokazano je i potreba za
ubrzanom harmonizacijom sa tehničkim zakonodavstvom EU, a koja će se
najbolje postići kroz preuzimanje direktiva novog pristupa i uspostavljanja jednog
novog, kompleksnog sistema koji će omogućiti otvaranje BiH tržišta, a ujedno i
zaštiti građane od nesigurnih proizvoda.
Evropsko tehničko zakonodavstvo zasnovano na novom i globalnom
pristupu su preuzele sve zemlje članice EU, članice EFTE, a sa istim se usklađuju
zemlje kandidati za članstvo u EU. Usklađeno tehničko zakonodavstvo BiH sa
evropskim otvorit će mogućnost privrednog djelovanja na tržištu EU, a ujedno i
spriječiti ulazak nekvalitetne robe na tržište BiH.
Najbolji primjer loših uticaja na privredu tehničkih barijera je upravo
privreda EU jer su do 1985 godine snažna tradicija i postojanje uhodanih
tehničkih rješenja u državama članicama usporavali proces harmonizacije. Zbog
navedenog prelazi se 1985 godine na novi pristup uslađivanja tehničkog
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
209
�Mr. sc. Amila Mujčinović
zakonodavstva u kojem norma postaje neobavezna, a zajednička zakonska
odrednica na nivou EU postaju temeljni zahtjevi čije ispunjenje osigurava život,
zdravlje i okoliš i koji su neovisni od tehničkih rješenja.
Temeljni zahtjevi za sigurnost proizvoda se uvode kroz novi tip direktiva,
tj. direktive novog pristupa, preko kojih se, kao sekudnarnih izvora prava EU,
omogućuje ujednačavanje pravne sigurnosti djelovanja na tržištu i uređenje
zakonskih posljedica ako dođe do nezadovoljenja tehničkih zahtjeva bez obzira na
različitost pravnih sistema država članica.
S obzirom na navedeno, mora se imati u vidu činjenica da su novi i
gobalni pristup opći pristupi stvaranja jednog komleksnog sistema. Oni već
postoje i ne treba ih izmišljati, a na BiH zakonodavstvu i sistemu je da osmisli
adekvatan okvir za prilagođavanje ovom sistemu. Za BiH je važno da ima sve što
ima i EU i da to ostavrauje.
Stanje u BIH u pogledu tehničko zakonodavstva ,de lege lata, nije na
zavidnom nivou. Napravljeni su mali pomaci približavanja Evropskom
zakonodavstvu kroz donošenje zakonskih i podazakonskih akata ali bez njihove
adekavate impelemntacije neće biti značajnijih pomaka u ovoj oblasti.
Harmoniziacijom tehničkog zakonodavstva BiH sa evropskim , de lege
ferenda, poboljšat će se stanje BiH privrede, uspostavit će se koherentno i sigurno
unutrašnje tržište BiH, omogućiti izvoz i nastupanje BiH kompanija na tržištu
EU i regionalnim tržištima, zaštit će se tržište, kao i građani BiH od nesigurnih
proizvoda, a ujedno će se BiH približiti Evropskim i drugim ekonomskim
integracijama.
210
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Efektivna zaštita BiH građana od nesigurnih proizvoda kroz harmonizaciju tehničkih
propisa Bosne i Hercegovine sa direktivama Evropske unije
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Hartley, Thomas.C. (1998): ¨Osnovi prava Evropske zajednice-Uvod u
ustavno i upravno pravo Evropske zajednice¨, Sarajevo: Pravni centar,
Fond otvoreno društvo;
Kos, L. (2004): ¨ Iskustva SIQ u pripremi preduzeća iz Slovenije za
poslovanje na tržište EU¨ u časopisu Kvalitet. UDC 006.83:338.46(
497.4:4), Ljubljana;
Koecker, G.M. (2003). ¨ Ocjenjivanje usklađenosti kao bitan instrument
za uklanjanje tehničkih barijera u trgovini¨, u Goretzky, Wulf H,
Kvalitet, ocjenjivanje uskalđenosti, certificiranje i akreditiranje. Sarajevo:
Štampana djela ¨Unapređenje privrede i zapošljavanje¨;
Knežević-Predić, V. (1996): ¨Izvori prava Evropske unije¨ u Pravo
Evropske unije- Zbornik radova, Beograd: JP Službeni glasnik
Marinković, R. (2003): ¨Jedinstveni ekonomski prostor u BiH u skaldu
sa unutrašnjim tržištem Evropske unije¨, u Goretzky, Wulf H, Kvalitet,
conformity assessment, certificiranje i akreditiranje Srajevo: Štampana
djela ¨ Unapređenje privrede i zapošljavanje¨;
Matasović, M. (2002): ¨Normizacija, mjeriteljstvo, ovlašćivanje i ocjena
sukladnosti¨, u Samardžija, Višnja (urednica), Prilagodbe politikama
unutrašnjeg tržišta EU: očekivani učinci. Zagreb: Ministarstvo za
Europske integracije;
Misita, N. (2002): ¨ Osnovi prava Evropske unije¨, Sarajevo: Magistrat;
Prešern, S.(2004): ¨Untrašnje tržište Evropske unije i CE oznaka¨, (
prevodilac: Dušica Jovanović), Podgorica: Agencija za razvoj malih i
srednjih preduzeća- EICC;
Steiner, Jo. Woods, Lorna, and Twigg-Flesner, C. (2003): ¨Textbook on
EC Law¨, New York: Oxford University Press;
Vukadinović, R. D. (1996): ¨Pravo Evropske unije¨, Beograd: Institut za
međunarodnu politiku i privredu;
Zavod za standardizaciju, mjeriteljstvo i patente Bosne i
Herzegovinae.(1999). ¨Izvodi iz knjige Novi approach. Zakonski akti i
standardi o slobodnom kretanju robe u Evropi¨, Sarajevo: EnergoinvestBirotehnika;
Weatherill, S. (2003): ¨EU Low- Cases and materials on¨, New Yourk:
Oxford University Press, 6 editions;
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
211
�Mr. sc. Amila Mujčinović
Zakoni, Direktive, Rezolucije:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Council Directive on general prodct safety 92/59/EEC of 29 june 1992
OJ L 228, 11/08/1992, , replaced with Directive of the European
Parliment and of the Council of 3. December 2001 on general product
safety OJ L 11/4;
Directive 98/34/EC of the European Parliament and of the Council of
22 June 1998
laying down a procedure for the provision of
information’s in the field of technical standards and regulations, OJ L
204, 21.07.1998;
Council Resolution of 7 May 1985 on a New Approach to Technical
Harmonization and standards 85/C OJ C 136, 04/06/1985;
Directive 98/34/EC of the European Parliament and of the Council of
22 June 1998 laying down a procedure for the provision of informations
in the field of technical standards and regulations. (OJ L 204,
21.07.1998);
COM (2000), European Commission, Guide to the implementation of
directives based on the New Approach and the Global Approach.
Luksembourg: Office for Official Publications of the European
Communities, 2000;
Council Resolution of 17 December 1973 on industrial policy, OJ C
117, 31/12/1973;
Council Resolution from 13.12.1993 replaced and azurite at
22.07.1994;
Council Decision of 13 December 1990 concerning the modules for the
various phases of the conformity assessment procedures which are
intended to be used in the technical harmonization Directives
90/686/EEC, OJ L 380/13
„Službeni Glasnik BiH“, br. 45/04, 44/07, 102/09
Web stranice:
•
•
212
http/newapproach.org
http/www.mvteo.gov.ba
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�STRUČNI ČLANAK
Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz
prizmu Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga
Harmonisation of Legal Framework in the Field of
Consumer Protection through the Prism of Consumer
Financial Protection Law of Federation
of Bosnia and Herzegovina
Mr. sc. Zlatan Omerspahić
Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar
zlatan.omerspahic@yahoo.com
Sažetak: U novembru 2014. godine stupio je na snagu
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga u Federaciji
BiH. Osnovna namjera zakonodavca bila je postizanje
potpune usaglašenosti sa primarnim i sekundarnim
izvorima prava EU koji regulišu pitanje zaštite potrošača,
odnosno korisnika finansijskih usluga., a naročito sa
Direktivom Vijeća 93/13/EES od 5. aprila 1993. godine,
sa Direktivom 2005/29/ES Evropskog parlamenta i
Vijeća od 11. maja 2005. godine i Direktivom
2006/114/ES Evropskog parlamenta i Vijeća od 12.
decembra 2006. godine. U Zakonu posebna pažnja je
posvećena zabrani ugovoranja nepravičnih ugovornih
odredbi, obmanjujućih poslovnih praksi i obavezi
dosljednje primjene načela savjesnosti i poštenja.
U radu autor analiza stvarni nivo usklađenosti Zakona
sa relevantnim propisima Evropske unije, te na temelju
empirijskog iskustva u implementaciji ovog Zakona kroz
cjelokupno poslovanje banke analizira postojeće odredbe i
daje prijedloge za buduće zakonske odredbe koje će
poboljšati zaštitu kako korisnika tako i davatelja
finansijskih usluga. Posebna pažnja u radu se daje
odredbama koje imaju direktan uticaj na zaštitu od
ugovaranja nepravičnih ugovornih odredbi.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: Zakon o zaštiti
korisnika finansijskih usluga,
nepravične ugovorne odredbe, načelo
savjesnosti i poštenja, pravo Evropske
unije
JEL klasifikacija: K12, K29
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16317
Historija članka:
Dostavljen: 02.12.2015.
Recenziran: 18.02.2016.
Prihvaćen: 26.02.2016.
213
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
Summary: In November 2014, the Consumer Financial
Protection Law entered into force in Federation BIH.
The basic intention of the legislator was to achieve
complete compliance with primary and secondary sources
of EU law governing the issue of consumer protection,
respectively users of financial services, and in particular
with Directive of the European Union 93/13 / EEC from
5th April 1993, with Directive 2005/29 / EC of the
European Parliament and of the Council from 11th of
May 2005 and Directive 2006/114 / EC of the European
Parliament and of the Council from 12th of December
2006. In the respective Act, special attention was paid to
prohibiting unfair terms in consumer contracts,
misleading commercial practices and the obligation of
consistent implementation of good faith principle.
Keywords: Consumer Financial
Protection Law, Unfair Terms in
Consumer Contract, Good Faith
Principle, EU Law
JEL Classification: K12, K29
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16317
Article History:
Submitted: 02.12.2015.
Reviewed: 18.02.2016.
Accepted: 26.02.2016.
The author analyses the actual level of compliance in
regard to the relevant regulations of the European Union,
and on the basis of empirical experience in the
implementation of this law through the entire banking
business, analyses the existing regulations and makes
proposals for future legislation that will improve the
protection of both, consumers and providers of financial
services. Special attention in the work is drawn to
provisions that have a direct impact on the protection of
contracting unfair contract terms.
214
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
UVOD
Tradicija zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini datira još iz sredine
prošlog vijeka, tačnije od 1955. godine kada se javljaju prvi savjeti za zaštitu
potrošača kao reakcija na stihijsko ekonomsko funkcionisanje trgovine koje je
bilo u potpunom neskladu sa društvenim karakterom posrednika između
proizvođača i potrošača.1 Institucionalna zaštita potrošača u BiH nastavila se
razvijati i kroz Ustav FNRJ iz 1974. godine. Ipak, tek potpisivanjem Sporazuma
o stabilizaciji i pridruživanju ( u daljem tekstu: Sporazum) Bosna i Hercegovina
razvoj zaštite potrošača počinje u svojoj punini, onako kako to zahtjeva EU.
Bosna i Hercegovina se potpisivanjem Sporazuma 16.06.2008. godine obavezala
na punu opredjeljenost da u relevantim oblastima uskladi svoje zakonodavstvo sa
zakonodavstvom Zajednice i da ga efikasno provodi. Jedno od najznačajnijih
područja u kojima Bosna i Hercegovina treba da pokaže i dokaže svoju
opredjeljenost ka usklađivanju nacionalnog zakonodavstva jeste i zaštita potrošača
definisana članom 76. Sporazuma.
Protekle dvije godine su u ostvarivanju tog cilja bile izuzetno značajne.
Kao dokaz tome ide u prilog činjenica da su u tom periodu donesena i stupila na
snagu dva vrlo značajna zakona i to: Zakon o zaštiti žiranata u FBiH i Zakon o
zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH. Ova dva zakona, zajedno sa tada već
postojećim Zakonom o zaštiti potrošača BiH, trebaju da osiguraju ispunjenje cilja
iz preambule Sporazuma i dokažu da je proces usklađivanja zaštite potrošača sa
pravom Evropske unije završen. No da li je to doista tako u radu ćemo pokušati
dati odgovor na ovo pitanje uzimajući pod posebnu lupu interesovanja Zakon o
zaštiti korisnika finansijskih usluga, a naravno pri tome ne umanjujući značaj
ostalih, gore pomenutih zakona. Posebna pažnja u radu će se usmjeriti na nivo
usklađenosti Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga sa relevantnim
direktivama Evropske unije koje je kao takve označio zakonodavac u obrazloženju
razloga radi kojih se Zakon i donosi. Treba imati na umu da pravni okvir zaštite
potrošača u BiH ne podrazumijeva samo ova tri zakona te se, shodno tome, u taj
okvir sasvim sigurno mogu staviti i neki drugi zakoni kao što je i Zakon o
obligacionim odnosima koji u ovom slučaju kao lex generalis predstavlja temelj
pravičnom ugovoranju odredbi između davatelja i korisnika finansijskih, ali i
drugih vrsta usluga. Zakon o obligacionim odnosima propisuje dva vrlo značajna
načela, a to su sloboda ugovoranja i načelo savjesnosti i poštenja.
1
Kulović A. (2011), Zaštita potrošača u BiH - Tradicija i pojmovi, Tranzicija, No 25-26
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
215
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
Motiv za bavljenjem ovom problematikom proizilazi iz činjenice da se
pitanjem zaštite potrošača kroz analizu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, pa i
Zakona o zaštiti žiranata bavio izvjestan broj autora. S druge strane, primjetno je
odsustvo analize odredbi i dosadašnje primjene Zakona o zaštiti korisnika
finansijskih usluga radi čega se ovome zakonu daje prednost u radu. Njegov
značaj je izuzetan jer u najvećoj mjeri reguliše kako pravni tako i ekonomski
odnos u koji sa stanovništom stupaju banke kao finansijske institucije. Pored
toga, evidentno je da Bosna i Hercegovine neće biti ozbiljan kandidat za
pristupanje Evropskoj uniji sve dok pitanje zaštite potrošača ne bude u
potpunosti harmonizirano sa pravom EU. Iz tog razloga i jeste neophodno
ukazati na sve eventualne slabosti kako bi se proces što je moguće više ubrzao.
1. Usklađenost zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga sa
pravom EU
1.1. Pravni okvir Evropske unije
Da bi se dao odgovor na pitanje u kojoj mjeri su odredbe Zakona o
zaštiti korisnika finansijskih usluga usklađene sa pravom Evropske unije potrebno
je prije svega kratko se upoznati sa pravnim okvirom EU koji je relevantan za ovo
pitanje. U tom smislu prvo treba spomenuti Ugovor o osnivanju Evropske
zajednice, tačnije čl. 94. Ugovora koji je dao ovlaštenje Vijeću Evrope da donosi
smjernice koje koje utječu na uspostavu i funkcionisanje zajedničkog tržišta, što
se posebno odnosi na zaštitu potrošača. 2 To ovlaštenje je poslužilo kao pravni
osnov da Vijeće Evrope 05.05.1993. godine donese Direktivu o nepoštenim
odredbama u potrošačkim ugovorima.3 Najznačajiniji doprinos Direktive jeste što
je po prvi put uveden u pravni promet pojam „nepoštena ugovorna odredba“.
Nepoštena ugovorna odredba u čl. 3. st. 1. Direktive definiše se kao:
„Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatrat će se
nepoštenom ako suprotno dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju
2
Više o ovome Poščić A, (2006). Nepoštena klauzula u potrošačkim ugovorima. Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2/2006, str. 166
3
Ne treba imati iluziju da je proces usaglašavanja ove Direktive u Evropskoj uniji bio
efikasan. Usaglašavanje teksta Direktiva trajalo je dvije decenije, a glavni razlog tome bilo
je različito poimanje nepoštene ugovorne odredbe u državama članicama.
216
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
neravnotežu u pravima i obavezama stranaka proizašlih iz ugovora.“4 Stav 2. Istog
člana detaljnije razrađuje pojam nepoštene ugovorne odredbe pa tako: „Uvijek će
se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovoralo, ako je ona
sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u
kontekstu kakvog standardiziranog, unaprijed uobičajenog ugovora..“5 Teret
dokazivanja da se o nekoj odredbi pojedinačno pregovaralo je na davatelju usluga,
a ne na korisniku. Ono što je vrlo bitno naglasiti ovom Direktivom se određuju
obaveze za države članice i to da se pored osiguranja njene dosljedne primjene u
nacionalnom zakonodavstvu staraju i poduzimanju mjera kako bi onemogućile da
potrošač u bilo kojem trenutku izgubi zaštitu koja mu se ovom Direktivom
garantuje.6 To praktično znači da države članice moraju održavati efikasan
mehanizam zaštite potrošača toko primjene ove Direktive što je od krucijalne
važnosti.
Druga značajna Direktiva koju treba spomenuti,a na koju se pozvao i
zakonodavac prilikom donošenja Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga
jeste Direktiva 2005/29/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća Evrope od
11.05.2005. godine poznata pod nazivom „Direktiva o nepoštenim poslovnim
djelovanjima“. Vrlo slično, kao i prethodno pomenuta Direktiva i ova ima za cilj
zaštitu potrošača na način da kroz ove odredbe sud u postupcima može
identifikovati nepošteno poslovno djelovanje davatelja usluga. Značaj ove
Direktive ogleda se i u činjenici da se njome želi unificirati pravo evropskih
država u ovoj materiji jer: „(3) zakoni država članica u vezi sa nepoštenim
poslovnim djelovanjima pokazuju znatne razlike, što može dovesti do osjetnog
narušavanja tržišnog natjecanja i stvoriti prepreke u nesmetanom funkcioniranju
unutarnjeg tržišta.“7 Direktiva definiše pojam nepoštenog poslovnog djelovanja,
označavaju kao takvo djelovanje koje je u suprotnosti s uvjetima stručnog
obavljanja poslova, zatim ponašanje koje na značajan način narušava ili
vjerovatno da će narušiti privredno ponašanje prosječnog potrošača. Posebno se
kao nepoštena djelovanja navode ona koja zavaravaju i koja su agresivna prema
potrošaču.8 Na ovaj način Evropska unija je zaokružila okvir zaštite potrošača
4
Direktiva 93/13/EEZ od 05 aprila 1993.
Ibid,
6
Ibid,
7
Direktiva 2005/29/EZ
8
Ibid
5
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
217
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
definišući prevashodno nepoštene ugovorne odredbe, a potom i nepošteno
poslovno djelovanje koje u suštini i prethodi ugovaranju nepoštenih odredbi.
Također Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju u članu 76. Bosna i
Hercegovina se obavezala da će provoditi zaštitu potrošača identičnu standardima
koje provodi Evropska unija. Ovo je prije svega neophodno radi uspostavljanja i
funkcionisanja tržišne ekonomije kao temeljnog principa na kojem se i zasniva
Evropska unija. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju posebno je definisano
da Bosna i Hercegovina mora osigurati politiku aktivne zaštite potrošača s
posebnom pažnjom na razvoj nezavisnih organizacija. To znači da u svakom
trenutku BiH mora uspostaviti efikasnu pravnu zaštitu koja podrazumijeva da se
osigura pristup pravdi u slučaju spora.
Obaveza zaštite potrošača u BiH nije definisano samo gore pomenutim
aktima. Ta obaveza egzistira i kroz Ustav BiH gdje je u čl. 1. tač. 4 definisano da
postoji sloboda kretanja roba usluga i kapitala što zasigurno nije moguće ostvariti
ukoliko ne postoji adekvatan sistem zaštite potrošača.
1.2. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga
Već je ranije naglašeno da je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga
stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama, a
počeo se primijenjivati šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.9 Razlog
ovome jeste namjera zakonodavca da, s obzirom da se radi o potpuno novom
propisu koji reguliše po prvi put određena pitanja, ostavi dovoljno vremena
davateljima i korisnicima finansijskih usluga na njegovu prilagodbu. Ovo se
posebno odnosilo na banke jer su te finansijske institucije bile primorane u
mnogome izvršiti promjenu dosadašnjeg načina poslovanja. Izuzetak od pravnog
rješenja iz člana 51. Zakona jeste čl. 32. koji definiše zabranu naplate opomene.
Tim članom je određeno da davaoci finansijskih usluga ne mogu naplaćivati
opomene za kašnjenje u plaćanju dospjelih obaveza korisnika po ugovorima
navedenim u tom zakoni i to počev od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ne
može, a da se ne primijeti da ovo predstavlja inovativno pravno rješenje kojim je
omogućeno da jedan dio zakona počne da se primjenjuje ranije u odnosu na sve
ostale odredbe. Kada već govorimo o načinu stupanja na snagu i primjene ovog
zakona na ovom mjestu treba razjasniti jedno vrlo bitno pitanje, a to je
9
Čl. 51. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga
218
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
mogućnost njegove retroaktivne primjene. Retroaktivna primjena Zakona se prije
svega odnosi na primjenu odredbi ovog zakona na ugovore koji su zaključeni prije
početka primjene ovog Zakona. Retroaktivna primjena nije dozvoljena i ne smije
se na takav način primjenjivati.10 U prilog ovome stavu ide činjenice da niti
jednim članom ovog zakona retroaktivna primjena nije određena kao institut koji
je u konkretnom slučaju primjenjiv. Da bi retroaktivnost bila primjenljiva za neki
zakonski akt ona mora biti striktno navedena kao primjenljiv institut jer u
suprotnom bi bila narušena pravna sigurnost u jednom pravnom poretku. Čak i
kad je u nekim slučajevima određena i kada se primjenjuje takvih slučaja mora
biti jako malo jer se retroaktivnost mora primijenjivati iznimno i kada za to
postoje opravdani razlozi, upravo radi očuvanja pravne sigurnosti.
Domen primjene Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga odnosi se
samo na fizičke osobe iz razloga što je čl. 3. Zakona prilikom davanja definicija
određenih pojmova jasno određeno da je korisnik finansijske usluge fizičko lice
koje koristi ili je koristilo finansijske usluge od strana davatelja istih. Pored toga
što se Zakon ne primjenjuje na pravne osobe, on se i ne primjenjuje na kredite
čiji je iznos manji od 400,00 KM, odnosno veći od 150.000 KM. Ukoliko bi ušli
u analizu radi čega su ova rješenja prihvaćena onda bi svakako mogli zaključiti da
pravnim osobama ovakav stepen pravne zaštite nije potreban ovim zakonom iz
razloga što su to privredna društva koja se osnivanju radi obavljanja određene
djelatnosti radi sticanja dobiti i pretpostavka da imaju veći stepen savjesnosti i
poštenja, pa i stručnosti prilikom stupanja u neki finansijski odnos od fizičkih
lica. Također, razlog zašto se Zakon ne primjenjuje na kredite manje od 400,00
KM, odnosno većim od 150.000 KM jeste taj što u prvom slučaju možemo
govoriti o neznatnom iznosu kredita, dok u drugom slučaju ipak govorimo o
nekim značajnim kreditima koji se ne mogu nazvati potrošačkim u najširem
smislu te riječi, nego prije nekim investicijskm bez obzira što ih zaključuje fizičke
osobe.
Već smo ranije konstatovali da je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih
usluga FBiH značajan jer po prvi put reguliše i pobliše određuje neke institute
koji su se svakodnevno koristili u finansijsko-pravnim odnosimau BiH, a da pri
tome nisu imali zakonsko uporište što je dovodilo do njihovog proizvoljnog
shvatanja i tumačenja. Tako naprimjer u Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih
usluga definiše se po prvi put šta to konkretno predstavljaju finansijske usluge, ko
10
Retroaktivnost znači djelovanje unazad, povratna snaga neke mjere ili akta.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
219
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
je korisnik, a ko davatelj finansijske usluge, na koji način se obračunava efektivna
kamatna stopa, koji su promjenljivi elementi kamatne stope i slično.11 Ne može se
reći da ovi instituti nisu bili poznati i prije donošenja ovog zakona, ali usljed
nedostatka zakonske definicije primjenjivali su se u odnosu između banaka,
mikrokreditnih organizacija i lizing društava s jedne strane i stanovništva s druge
strane gdje se shvatanje istih uglavnom zasnivalo na tumačenju davatelja
finansijskih usluga koje su korisnici finansijskih usluga bili prinuđeni da prihvate.
Takvo stanje je bilo stanje narušene pravne sigurnosti i bez obzira što Zakon
pokazuje određene slabosti, ipak se može reći da se s njegovom primjenom
smanjuje stepen pravne nezaštićenosti u ovom segmentu pravnih odnosa.
Temeljni principi po kojim treba da postupaju davatelji finansijskih
usluga su definisano čl.5. Zakona i to su:
1.
2.
3.
4.
5.
ravnopravan odnos korisnika s davaocem finansijskih,
zaštitu od diskriminacije,
informiranje,
ugovoranje obaveza koje su određene ili odredive
prigovor i obeštećenje
Davaoci finansijskih usluga dužni su da se ovih odredbi pridržavaju u
svim fazama zasnivanja odnosa sa korisnikom usluge.
Određivanjem ovih principa možemo reći da je zakonodavac nastojao da
u potpunosti preuzme principe iz Evropske unije kojima se regulišu prava zaštite
potrošača jer je upravo, kao što smo mogli vidjeti u ranijoj analizi Direktiva, za
Evropsku uniju bitan ravnopravan položaj, informisanje, mogućnost prigovora i
efikasne zaštite i naravno zabrana ugovoranja nepravičnih odredbi koje su se ovim
zakonom nastojale izbjeći upravo principom ugovaranja određenih ili odredivih
obaveza i zaštitom diskriminacije. Iz tog razloga možemo zaključiti da je koncept
zaštite dosljedno preuzet od strane Evropske unije.
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga treba promatrati kao lex
specialis na što je zakonodavac skrenuo pažnju u čl. 4. gdje je određeno da na sva
pitanja koja se tiču zaštite korisnika koja nisu definisana ovim zakonom
primjenjuju se zakoni kojima se uređuje zaštita potrošača. Drugim riječima
11
Čl. 2. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga
220
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
kazano, za sva pitanja koja su regulisana ovim zakonom ne primjenjuju se
odredbe drugih zakona. Također, Čl. 40 Zakona regulisano je da se na pitanje
ugovoranja nepravičnih odredbi i nepoštenog poslovanja primjenjuju striktno
odredbe Zakona o zaštiti potrošača u BiH.
U nastavku analize odredbi Zakona radi lakše preglednosti odredbe
Zakona ćemo grupisati prema principa iz gore citiranog člana 5. i tako analizirati
njihovu usklađenost sa pravom Evropske unije. Prvo ćemo se osvrnuti na odredbe
Zakona koje bi trebale osigurati ravnopravan odnos korisnika i davatelja
finansijskih usluga te informisanje i zaštitu od diskriminacije.
U tom smislu članom 6. predviđeno je da se uslovi korištenja moraju
oglašavati na jasan i razumljiv način te da se ne smiju koristiti netačni i neistiniti
podaci niti podaci koji mogu dovesti u zabludu prosječnog korisnika. Ovakvo
zakonsko rješenje u osnovi jeste dobro, ali zakonodavac je propustio da
konkretnije definiše šta znači jasan i razumljiv način, pogotovo ako se uzme u
obzir da se upravo fazi predugovaranja dao veliki značaj u ovom zakonu. U
pogledu ostvarivanja ravnopravnosti i zabrane diskriminacije u Zakonu je u članu
7. određeno da se korisnik finansijske usluge ne može odreći prava koja mu ovaj
zakon omogućava, što u velikoj mjeri smanjuje mogućnosti zloupotrebe od strane
davatelja finansijskih usluga da u svojim ugovorima imaju odredbe gdje bi se
korisnik finansijskih usluga odricao nekih prava. U svrhu uspostavljanja
transparentnosti i jednakosti korisnika i davatelja finansijskih usluga značajan
korak je učinjen Zakonom iz razloga što je po prvi put definisana obaveza
davatelja finansijskih usluga da donesu Opće uslove poslovanja kako je to
predviđeno čl.9. Zakona. Prije početka primjene ovog Zakona niti jedan propis
nije obavezivao davatelje finansijskih usluga da imaju Opće uslove poslovanja, a
pogotovo da im propiše koji to minimum zahtjev ti Opći uslovi moraju imati u
pogledu sasdržaja, razumljivosti i dostupnosti. Članom 9. st. 3. Zakona o zaštiti
korisnika finansijskih usluga propisano je da će Agencija za bankarstvo FBiH
propisati minimum zahtjeva u pogledu sadržaja i razumljivosti Općih uslova
poslovanja. U pogledu ostvarivanja te zakonske obaveze Agencija za bankarstvo
FBiH je 25.07.2014. godine donijela Odluku o minimalnim zahtjevima u
pogledu sadržaja, razumljivosti i dostupnosti općih i posebnih uslova poslovanja
davaoca finansijskih usluga. Međutim, ukoliko se Odluka analizira može se
zaključiti da taj podzakonski akt nije do kraja ispunio svoju svrhu. Podzakonski
akt treba detaljnije da reguliše određena pitanja koja su definisana zakonom,
odnosno, drugim riječima kazano, da približi općenitu zakonsku normu i
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
221
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
konkretnije je odredi onima na koje se prevashodno odnosi. To se ne može reći za
ovaj podzakonski akt Agencije gdje postoji previše, općenitih, uslovno rečeno
zakonskih odredbi koje ne pomažu ni davateljima ni korisnicima finansijskih
usluga što izaziva nejasnoće prilikom implementacije Odluke unutar poslovanja
Banke. Iz tog razloga neophodno je pristupiti izmjenama i dopunama odluke na
način da se njima pobliže definišu prava i obaveze za davatelja i korisnike
finansijskih usluga.
Kako bi se osigurala ravnopravnost i zaštita korisnika finansijskih usluga,
Zakon je predvidio i obavezu finansijskih institucija da zaposlenici koji su
angažirani na poslovima prodaje finansijskih usluga moraju posjedovati određena
znanja i iskustva i da postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima što je
svakako dobro zakonsko rješenje.
Velika pažnja u Zakonu poklonjena je pregovaranju davaoca i korisnika
finansijskih usluga i to u predugovornoj i ugovornoj fazi. Članom 13., 14, i 15.
Zakona predviđen je čitav niz obaveza za davaoce finansijskih usluga koji treba da
ispune kako bi na pravičan način u ovim fazama pregovaranja ispunili Zakonom
predviđene obaveze. Neke od najznačajnijh obaveza su upoznavanje korisnika
finansijskih usluga sa: visinom kamatne stope, vrstom novčanog depozita, valutu
u kojoj se ugovora depozit, troškovi koji padaju na korisnika finansijske usluge i
dr.
Već je ranije u radu naglašeno da je osnovni princip i intencija
zakonodavca bila ugovaranje određenih odnosno odredivi obaveza. Na taj način
će se pokušati spriječiti izrada ništavih ugovora iz oblasti finansijskih usluga. U
tom smislu svaki ugovor kojim se reguliše finansijska usluga poput Ugovora o
novčanom depozitu i ulogu na štednju, ugovoru o kreditu, revolving kreditu,
otvaranju i vođenju računa ima definisane obavezne elemente koji moraju biti
navedeni. Samim time, svaki ugovor koji ne bi sadržavao ove obavezne elemente
bio bi suprotan zakonu što bi u skladu sa čl. 103. Zakona o obligacionim
odnosima povlačilo ništavost ugovora, a potom i posljedice koje se javljaju kod
ništavih ugovora. Usko vezano za ugovaranje određenih ili odredivih odredbi
ugovora je način izmjene obaveznih elemenata ugovora. Zakon je definisao: „Ako
banka, mikrokreditna organizacija ili davalac lizinga namjerava neki od obaveznih
elemenata ugovora izmijeniti, dužna je pribaviti saglasnost svih sudionika u
kreditnom odnosu prije primjene te izmjene, izuzev za izmjenu promjenljive
222
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
kamatne stope u skladu u s odredbama ovog zakona.“12 Ovakvo zakonsko rješenje
može prouzročiti dodatn usložnjavanje odnosa između davatelja i korisnika
finansijskih usluga. Naime, zakonom su definisani obavezni elementi pojedinih
finansijskih proizvoda. Tumačenjem člana koji određuje način izmjene obaveznih
elemenata ugovora proizilazi da se za bilo koji od tih elemenata mora dobiti ne
samo saglasnost dužnika, nego i žiranata, odnosno da se mora zaključiti aneks
ugovora. Ono što je definitivno slabost ovog zakonskog rješenja jeste što se niz tih
elemenata ne mogu smatrati obaveznim i da su neki od elemenata bez potrebe
označeni kao takvi.
Vrlo značajno rješenje koje će omogućiti ugovaranje određenih, odnosno
odredivih obaveza jeste definisanje promjenljive kamatne stope. Promjenljiva
kamatna stopa je, u skladu sa Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga,
kamatna stopa čija visina zavisi od ugovorenih promjenljivih elemenata, odnosno
promjenljivih i fiksnih s tim što su promjenljivi elementi oni koji se službeno
objavljuju. Dakle, ovom zakonskom odredbom jasno je definisano da marža kao
dio kamatne stope tokom trajanja kreditnog odnosa mora biti fiksna što do sada
niti jednim zakonskim propisom nije bilo definisano što je davalo za pravo
bankama da maržu učini također promjenljivom. Prisutna je tendencija sve većeg
broja sporova koji upravo za predmet imaju neosnovano bogaćenje kroz pogrešno
obranutu kamatnu stopu.
Niti jedan zakon ne može biti dosljedno proveden ukoliko ne postoje dva
osnovna mehanizma, a to su efikasan način ostvarivanja prava i interesa korisnika
finansijkih usluga te uspostava sistema nadzora nad provođenjem zakonskog
propisa.
Temeljno pravo korisnika, jemca ili drugog lica glasi: „Korisnik, jemac ili
drugo lice koje lično osigurava ispunjenje obaveza korisnika ima pravo prigovora
ako smatra da se davalac finanijskih usluga ne pridržava odredaba zakona, općih
uvjeta poslovanja, dobre poslovne prakse i obaveza iz zaključenog ugovora.“13
Osim toga, definisana je za davaoca obaveza da organizira poslove rješavanja
prigovora, donosi pisane procedure i postupke te dostavi odgovor korisniku
finansijske usluge najdalje u roku od 30 dana, od dana dostavljanja prigovora da
12
13
Čl. 28. Zakona o zaštiti korisniak finansijskih usluga
Čl. 41. Ibid
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
223
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
uz to vodi evidenciju primljenih prigovora.14 Kao jedno od dobrih rješenja
svakako treba kao primjer uzeti uvođenje dvostepenosti u rješavanju prigovora
korisnika finansijskih usluga. Institucija koja je zadužena da odlučuje o pravima
korisnika finansijskih usluga ukoliko nisu zadovoljni odgovorom finansijske
institucije je Ombudsmen. Obaveza davatelja finansijske usluge jeste saradnja sa
Ombudsmenom u cilju pravičnog i brzog rješavanja sporova i nesuglasica. Kada
govorimo o postupku pred Ombudsmenom treba biti oprezan u situacijama kada
se vodi sudski spor jer tada odluke Ombudsmana ne smiju da budu takve da se
miješaju u pravosuđe i donošenje sudske odluke jer ovo predstavlja državni organ
u sklopu organa uprave od kojeg treba sudska vlast da bude neovisna i da nema
nikakvog uticaja na nju.
Nadzor nad provođenjem zakona ima Agencija za bankarstvo kojoj kao
mogućnost su date novčane kazne u sklopu odjeljka V Zakona kojim su iste
definisane. Visina novčanih kazni se kreće u rasponu od 1.000 KM do 15.000
KM.
1.3. Otvorena pitanja
I pored svih, očigledno pozitivnih stvari, koje donosi jedan ovakav Zakon
na ovome mjestu treba primijetiti da Zakon ne može dati odgovor na proces
digitalizacije bankarskih usluga. Razlog tome leži u činjenici da je Zakon u
potpunosti zanemario ovaj proces koji je već odavno zaživio u Evropskoj uniji.15
Iz tog razloga s pravom možemo reći da se uspostava finansijskog odnosa u Bosni
i Hercegovini između davatelja i korisnika finansijskih usluga zasniva na
tradicionalnom pristupu sa dosta nepotrebne papirologije, trošenja vremena kako
korisnika tako i davatelja finansijskih usluga. Elektronski ugovor je u smislu
Zakona o zaštiti korisnika finansijskih nepoznat institut što je jasno vidljivo u čl.
7. koji kod pravila ugovaranja definiše: „Ugovor o korištenju finansijske usluge
koji se zaključuje sa korisnikom sačinjava se u pisanoj formi.“16 Tumačenjem
odredbe lako je zaključiti da bi zaključenje ugovora u bilo kojoj formi, pa tako i u
elektronskoj značilo da je ugovor ništav jer nije ispoštovana propisana forma te bi
14
Ibid.
Direktive koje neposredno regulišu i omogućavaju digitalizaciju bankarskog sistema su
Direktive o elektronskom potpisu iz 1999. godine i Direktiva o elektronskoj trgovini iz
2000. godine.
16
Član 7. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga.
15
224
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Harmonizacija propisa u oblasti zaštite potrošača kroz prizmu zakona
o zaštiti korisnika finansijskih usluga
se tretiralo kao da ugovor nije ni nastao. Zakon o bankama RS-a u članu 98ž ipak
propisuje pored pisane forme i elektronsku formu ugovora o kreditu te se može
reći da je za razliku od Federacije BiH, Republika Srpska uskladila zaštitu
korisnika finansijskih usluga sa standardima koje propisuje EU. Treba naglasiti da
je u Bosni i Hercegovini donesen Zakon o elektronskom potpisu 2006. godine,
ali je on kako kaze profesor Genc Trnavci: „...Zakon o elektronskom potpisu BiH
je svoj djelokrug primjene ograničio na zatvorene sisteme koji su u potpunosti
uređeni ugovorima između poznatog broja ugovornih strana, ako je njegova
primjena ugovorena. Ova odredba je apsurdna, nije usklađena sa potrebama
modernog elektronskog prometa..“17 Parcijalno usklađivanje zakonodavstva sa
propisima Evropske unije ne predstavlja ispunjavanje obaveza iz zaključenog
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te će se vrlo brzo ovaj zakon u procesu
pridruživanja biti nužno izmijeniti i uskladiti ga sa drugim Direktivama koje
možda ne direktno, ali indirektno imaju izuzetan uticaj na ovu oblast, pogotovo u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
ZAKLJUČAK
Kada se uzme u obzir sve do sada iznešeno u radu može se izvesti
generalni zaključak da je Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga
napravljen pomak u regulisanju finansijskih odnosa između davatelja i korisnika
finansijskih usluga. Veliki značaj Zakon ima jer po prvi put reguliše neke institute
finansijskih odnosa koji su se do sada u praksi pojavljivali, ali pravno nisu bili
uokvireni. Također, Zakonom je uspostavljen mehanizam ostvarivanja prava koja
su zakonom određena kroz uspostavljanje institucije Ombudsmana i stalnog
nadzora od strane Agencije za bankarstvo.
Međutim, treba istaći da Zakon ima određenih slabosti i nejasnoća među
kojima su da se ne može tačno zaključiti da li se odredbe Zakona primjenjuju ili
ne primjenjuju na ugovore sa hipotekom. Pored toga Zakon u nekim situacijama
previše usložnjava proces koji nije u skladu sa brzim načinom korištenja
finansijskih usluga u Evropskoj uniji. To se posebno odnosi na digitalizaciju
bankarskih usluga koja se sve više primjenjuje u EU i koji val se može očekivati i
u Bosni i Hercegovini na koju Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga tek
mora dati odgovor.
17
Trnavci G., (2009) Zaključenje, punovažnost i dokazivanje elektroničkih ugovo:
komparativna analiza, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka v.30, 462
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
225
�Mr. sc. Zlatan Omerspahić
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
226
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Službene novine
Federecije BiH 73/14
Zakon o bankama Republike Srpske, Službeni glasnik br. 01-343/03
Odluka o minimalnim zahtjevima u pogledu sadržaja, razumljivosti i
dostupnosti općih i posebnih uslova poslovanja davaoca finansijkih
usluga
Zakon o zaštiti potrošača BiH, Službeni glasnik BiH 25/06
Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993. o nepoštenim
odredbama u potrošačkim ugovorima
Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11 svibnja
2005. godine u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika
prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine i Evropske
unije.
Trnavci G., (2009) Zaključenje, punovažnost i dokazivanje elektroničkih
ugovo: komparativna analiza, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta
Rijeka
Poščić A, (2006). Nepoštena klauzula u potrošačkim ugovorima. Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2/2006,
Kulović A. (2011), Zaštita potrošača u BiH- Tradicija i pojmovi,
Tranzicija, No 25-26
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�STRUČNI ČLANAK
Information overload effect u stambenom
kreditiranju potrošača
Information Overload Effect in Housing Loans to
Consumers
Mujo Vilašević, MA
Sparkasse Bank d.d. BiH
mujo.vilasevic@gmail.com
Sažetak: Rad analizira jedno od osnovnih prava
potrošača Evropske unije - pravo na informaciju, a u
kontekstu nove regulative stambenog kreditiranja Direktive 2014/17. Svojim sadržajem, Direktiva
2014/17, normira ključna pitanja stambenog hipotekarnog kreditiranja, a naročito: pravo potrošača na
informaciju, upravljanje kreditnim rizikom, kreditiranje
u stranoj valuti i jedinstvena pravila obračuna efektivne
kamatne stope. Kao light motiv Direktive, ističe se pravo
potrošača na informaciju u različitim fazama kreditnog
odnosa. Istovremeno, kritika Direktive posebno je
usmjerena ka tzv. information overload effect-u. Utoliko,
rad nastoji ispitati posljedice "pre-informiranosti"
potrošača i rizika donošenja odluka u kreditnom odnosu
pod pritiskom kvantiteta ponuđenih informacija.
Koristeći normativnu metodu, autor nastoji pokazati
potrošačko pravo na informaciju u širem smislu:
analizirajući doprinos zaštiti potrošača - korisnika
stambenih kredita, ali i mogućnosti negativnog uticaja
izuzetno širokog spektra informacije koje se prezentiraju
potrošaču, u smislu Direktive 2014/17. Završni dio rada
pokazuje i eventualne paralele sa regulativom o zaštiti
korisnika finansijskih usluga u entitetima BiH.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
Ključne riječi: Information overload
effect, Direktiva 2014/17, potrošači,
pravo na informaciju
JEL klasifikacija: K29
DOI: dx.doi.org/
10.14706/DO16319
Historija članka:
Dostavljen: 17.12.2015.
Recenziran: 03.02.2016.
Prihvaćen: 10.02.2016.
227
�Mujo Vilašević, MA
Summary: This paper analyses one of the basic
consumer's rights in the Union – the right to be informed,
and in the context of the new regulation on housing loans
– Directive 2014/17. With its content, Directive
2014/17 regulates key issues of housing (mortgage)
lending, and in particular: the consumer's right to be
informed, credit risk management, foreign currency
lending and uniform rules of calculating the effective
interest rate. As a light motive of the Directive, the
consumer's right to be informed is pointed out in different
stages of the credit relations. At the same time, critics of
the Directive are in particular focused on the so-called
information overload effect. To that extent, this paper
seeks to examine the consequences of the „too-informed“
consumers, and risk in decision-making in credit relations
based on the quantity of information provided. Using
normative method, the author tries to show the consumer
the right to be informed in a broader sense: analyzing the
contribution to the consumers protection - as users of
housing loans, as well as the possibility of negative impact
of extremely broad spectrum of information that is
presented to the consumers in terms of Directive 2014/17.
The final part of the work shows the possible parallels
with the regulations on the protection of consumers of
financial services in the B&H entities.
228
Keywords: Information overload effect,
Directive 2014/17, consumers, right to
be informed
JEL Classification: K29
DOI: dx.doi.org/ 10.14706/DO16319
Article History:
Submitted: 17.12.2015.
Reviewed: 03.02.2016.
Accepted: 10.02.2016.
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
UVOD
Stambeno kreditiranje potrošača u Europskoj Uniji dugo vremena bilo je
predmetom brojnih studija, rasprava, ekspertnih analiza i preporuka, kako
institucionalno, tako i od strane potrošačkih organizacija. Nakon značajnog
perioda predzakonodavnih aktivnosti, u februaru 2014. godine, Europska Unija
odlučila je rješiti ovo pitanje novim zakonodavnim potezom – usvajanjem
Direktive 2014/17.1 Uprkos hiperbolisanim očekivanjima, Direktiva 2014/17
donijela je određene novine u stambenom kreditiranju potrošača, ne zatvarajući
pri tome ciklus brojnih otvorenih pitanja hipotekarnog zalaganja u Europskoj
Uniji. Uz to, fokus ovog zakonodavnog akta Unije ostao je kod potrošačkog
prava na informaciju, i time i usmjerio karakter ove Direktive. U tom smislu, rad
ispituje kontekst potrošačkog prava na informaciju u okvirima nove Direktive
2014/17, odnosno, novog uređenja stambenog kreditiranja u Uniji. Potrošačko
pravo na informaciju u stambenom kreditiranju potrošača uzrokovalo je i teze i
tzv. information overload effect-u, koji je centralno pitanje ovog rada, odnosno,
uzroci i posljedice takvog efekta na iz pozicije potrošača, ali i iz pozicije kreditora.
Rad je fokusiran na multidisciplinarni pristup problemu, uz relevantne
pokazatelje postojećih analiza potrošačkih preferencija i faktora koji utiču na iste.
Kako je Bosna i Hercegovina u izuzetno kompleksnom položaju povodom
europskog zakonodavstva u oblasti finansijskih usluga, a posljedično i bankarstva,
tako je i završni dio rada posvećen određenim zaključcima o potrošačima i
korisnicima stambenih kredita u entitetima BiH.
Strukturalno, rad je podijeljen u dvije cjeline. Dok prvi dio pozicionira
položaj potrošača u smislu nove regulative Europske Unije o stambenom
kreditiranju, a naročito potrošačko pravo na informaciju, drugi dio rada obrazlaže
i analizira tzv. information overload effect, usko povezan sa postavljenim okvirima
položaja potrošača.
1
Direktiva 2014/17/EU Europskog Parlamenta i Vijeća, od 04. februara 2014. godine o
ugovorima o kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva
2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010, OJ EU L 60/34.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
229
�Mujo Vilašević, MA
1. Stambeno kreditiranje potrošača u EU 2
1.1. Kontekst
Gotovo je nemoguće izvršiti analizu bilo kojeg aspekta zaštite potrošača,
a naročito u oblasti finansijskih usluga, bez uklona na finansijsku krizu u
Europskoj Uniji. U tom smislu, posebno se za stambeno kreditiranje potrošača u
EU, na način kako je ono normirano danas, može reći da je proizvod finansijske
krize i njenih posljedica na bankarstvo uopće.3
Finansijska kriza u Europskoj Uniji (a jednako i ostatku svijeta) problem
je finansijske, ekonomske, socijalne, političke i naposljetku, pravne prirode.
Većina autora interpretira ekonomsku/finansijsku krizu u Europi, i u Europskoj
Uniji, kao “preljevanje” krize koja je začetak imala u SAD-u.4 Koncepti življenja
mimo finansijskih mogućnosti, nekontrolisanog zalaganja i neodgovornog
zaduživanja, tzv. drugorazredne hipoteke (sub-prime mortgages), tržišnih špekulacija
i državne pasivnosti, došli su do vrhunca kada je proglašen stečaj nad jednom od
najvećih američkih korporacija, The Lehman Brothers.5 Finansijska kriza
2
Dijelovi ovog rada preuzeti su iz: Vilašević, M., (2015.), Zaštita korisnika stambenih
kredita u EU, završni rad drugog ciklusa studija građanskopravnog smjera, javno
odbranjen 30.03.2015. godine, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu (neobjavljeno).
3
Kao rezultat finansijske krize, EU odlučila se za stvaranje novog kruga integracije država
članica, posebno članica euro-zone. Radi se o Bankarskoj Uniji, uspostavljenoj
funkcionisanjem novih modaliteta nadzora banaka, sanacije banaka i osiguranja depozita.
Više: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-294_hr.htm?locale=FR, kao i:
Vilašević, M., Jedinstveni nadzorni mehanizam – stvaranje Bankovne Unije?, Sui generis:
časopis za europske integracije, Sarajevo: Direkcija europskih integracija Vijeća ministara
BiH, str. 45. – 59.
4
Babić, M., (2008), Financijska (i ekonomska) kriza u svijetu, Zagreb: Informator, br. 56,
str.1.
5
Među faktorima koji su uzrokovali finansijsku krizu u SAD-u su svakako i krediti
plasirani pod operativnim rizicima. Danas se to opisuje kao NINJA credit – no income, no
job, no assets; bez prihoda, bez zaposlenja, bez imovine. Plasirani su krediti za koje je već u
momentu valutiranja poznato da ne postoje šanse naplate, čak ni prinudnim putem. Radi
utrživanja hipoteke kojom su bili osigurani ovi krediti zarad svježeg kapitala, isti su
višestruko preprodavani, a pomenuta kompanija Lehman Brothers, iako finansijski
gigant, bila je učesnik takvih transakcija. Nakon decenija nerealnog rasta, od kraja 2007.
godine, cijene nekretnina u SAD-u počele su ubrzano opadati. Već do kraja 2009. godine
230
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
istovremeno je prepreka i uspostavljanju i funkcionisanju jedinstvenog
finansijskog tržišta, a težnja je EU zakonodavca stvoriti takvo funkcionalno tržište
kako bi se spriječili krahovi finansijskih sistema država članica kakvi su viđeni u
posljednjih deset godina, što je pokazalo i značajan efekt na makroekonomskom,
unijskom nivou. Socijalni aspekt finansijske krize sasvim je zasebna poluga
europskog zakonodavca, koji nastoji pravnom regulacijom da umanji i u
najboljem slučaju spriječi nastavak posljedica finansijske krize.
Kao jedan od modaliteta prevazilaženja finansijske krize, prepoznata je i
pravna regulacija, odnosno nacionalna i supranacionalna zakonodavna
intervencija na tržištu (naročito!) hipotekarnih kredita. Pravna regulacija, u
okvirima jedinstvenog finansijskog, a unutar njega i hipotekarnog tržišta,
centralno je pitanje mjera poduzetih ka rješavanju finansijske krize, posebno sa
aspekta zaštite europskih potrošača - korisnika stambenih kredita. U tom smislu,
važno je naglasiti da se ona pravno bazira na zaštiti potrošača zagarantovanom
sekundarnim pravom, i gotovo isključivo direktivom kao zakonodavnim
sredstvom. Primarno pravo Unije se na potrošačku zaštitu vrlo slabo referira.6
1.2. Faze razvoja
Stambeno kreditiranje u Europskoj Uniji nije bilo pravno normirano sve
do 2014. godine, i konačnog usvajanja nove Direktive 2014/17. Do tada, ova
vrsta finansijske usluge na jedinstvenom tržištu EU7 bila je sporadično normirana,
u pravilu neobavezujućim, soft law aktima Unije.
otpis takvih nezdravih kredita na nacionalnom nivou u SAD-u iznosio je 2,2 triliona US
dolara. Više na: http://www.visioncredit.org/ninja-loans-to-blame-for-financial-crisis/
6
Pravo potrošačke zaštite nije na listi osnovnih prava građana Unije. Kako je istaknuto
članom 38. Povelje o osnovnim pravima EU: Politike Unije osiguravaju visoku razinu
zaštite potrošača. Time su potrošačka prava dovedena na nivo indirektne zaštite, koju
(treba da) uživaju od strane institucija i država članica koji kreiraju politike Unije.
7
Finansijske usluge na jedinstvenom tržištu EU normirane su u tri skupine, koje
objedinjuju finansijsko tržište EU: bankarstvo, vrijednosni papiri i osiguranje. Tako su
npr. usvojeni: Direktiva o kapitalnim zahtjevima za kreditne institucije (CRD IV)
2013/36/EU, OJ EU L 176/338; Direktiva o tržištima finansijskih instrumenata
2014/65/EU, OJ EU L 173/349; Direktiva o osiguranju i reosiguranju 2013/58/EU, OJ
EU L 341/. Pojedine finansijske usluge – kreditiranje, plaćanje, depoziti, zasebno su
normirani također direktivama, uz napomenu da su usluge platnog prometa i dalje gotovo
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
231
�Mujo Vilašević, MA
Inicijative do unijskog regulisanja stambenog kreditiranja, tačnije, do
usvajanja Direktive 2014/17 suštinski traju više od dvije decenije. Težište tih
inicijativa bilo je potrošačko pravo na informaciju, kroz nekoliko „faza razvoja“.
Komisija je u tom periodu vrijedno radila na normiranju8 određenih pitanja
hipotekarnog zalaganja u Uniji. Prvi korak ka tome je bio Europski kodeks
ponašanja9, nastao u saradnji Europske hipotekarne federacije, Europske
asocijacije kreditora i članova Europske Komisije. Diskusije o ovakvom
(dobrovoljnom) aktu trajale su od 1996. godine, posebno zbog Kodeksa koji je
bio na snazi u Ujedinjenom Kraljevstvu, a odnosio se na hipotekarne kredite, i
obuhvatao mnogo širu oblast nego unijski Kodeks.10 Cilj (unijskog) Kodeksa bilo
je osiguranje transparentnosti informacija i omogućavanje uporedivosti za
potrošače. Države11 koje su preuzele Kodeks bile su dužne usvojiti zajedničke
principe predugovornih informacija koje se nude potrošaču prije sklapanja
ugovora o stambenom kreditu, i to u smislu modela pružanja općih informacija
(naglasio autor) o kreditu, modela pružanja specijalnih informacija (n.a.) za
pojedine kredite i kreditne paket, i konačno – Europski standardizirani
informacioni obrazac (ESIS). U aneksima Kodeksa dat je primjer načina
prezentiranja informacija potrošaču, koji je trebao biti jednoobrazno primjenjen
od strane svih država koje su odlučile implementirati Kodeks. Naravno, kao
ključni problem Kodeksa ostala je njegova neobavezujuća pravna priroda. Ipak,
značajno je i otvaranje nekih ključnih pitanja stambenog kreditiranja, koja će se
tek naknadno kristalizirati, a posebno što je prvi put na unijskom nivou (tada na
nivou Zajednica) normirano pitanje potrošačkog prava na informaciju u
stambenom kreditiranju uopće.
u isključivoj nadležnosti država članica. Osiguranje depozita normirano je u sklopu
Bankarske Unije i sveobuhvatne (nove) regulacije europskog bankarstva.
8
Odnosno, na putu ka normiranju.
9
Europska Komisija: European Voluntary Code of Conduct (2002.), praćen Preporukom
Komisije o implementaciji Kodeksa: Preporuka C 477, o predugovornim informacijama
koje su zajmodavci obavezni dati potrošačima pri prodaji stambenih kredita, OJ EU L
069 (2001).
10
Britanski Kodeks više nije na snazi. Dostupno na:
http://www.cml.org.uk/cml/policy/issues/111.
11
Odnosno kreditne institucije u državama. Kodeks nema nacionalni efekat, nego
pojedinačno za svaku kreditnu instituciju koja ima želju preuzeti Kodeks.
232
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
2004. godine usljedio je Izvještaj Forum grupe za hipotekarni kredit,12
koji prvenstveno naglašava da je do 2002. godine vrijednost hipotekarnih kredita
dosegla 4 triliona EUR u Uniji, čineći tako 40% Unijskog GDP-a, za tadašnjih
15 zemalja članica, te da je zbog navedenog potrebno ispitati prednosti i
nedostatke integracije takvog (hipotekarnog) tržišta. Izvještaj se fokusirao na pet
ključnih pitanja integracije hipotekarnog tržišta: potrošačko povjerenje, pravna
pitanja, pitanja kolaterala, pitanja distribucije kredita i finansiranje.
U julu 2005. godine Komisija je usvojila Zelenu knjigu13 - o
hipotekarnom kreditu u EU, koja je definitivno označila razdvajanje procesa
normiranja hipotekarnog zalaganja u dva pravca: prvi, koji se tiče
materijalnopravnih aspekata hipotekarnog zalaganja u Uniji, i drugi, koji se tiče
potrošačke zaštite, a posebno u smislu prava na informisanje. Ovo drugo,
naknadno će i determinisati karakter Direktive 2014/17. Zelena knjiga naglašava
potrebu pojačane integracije hipotekarnog tržišta u Uniji, posebno u svrsi rasta
unijske ekonomije. Istovremeno, Komisija smatra da je i dalje prerano govoriti o
legislativnom aktu za (materijalnopravna) pitanja hipotekarnog zalaganja na
Unijskom nivou, iako je zaštita potrošača primarno naglašena.14 Po pitanju
potrošačke zaštite, Zelena knjiga otvara 7 pitanja: pravo na informisanje,
savjetovanje i kreditno posredovanje, rana naplata, godišnja kamatna stopa,
nepravične odredbe, ugovor o kreditu, kasna naplata.15
Važno je naglasiti da je u ovom periodu usvojena i revidirana Direktiva o
potrošačkom kreditu16 (2008.), a potom i Uredba o osnivanju europskog
12
Report by Forum Group on Mortgage Credit, (2004.) dostupno na
URL:http://ec.europa.eu/internal_market/finservices-retail/credit/mortgage/index_en.htm,
Forum grupa za integraciju hipotekarnog tržišta, osnovana od strane Komisije 2003.
godine sa mandatom da: identificira prepreke funkcionisanja unutrašnjeg hipotekarnog
tržišta, uticaj takvih prepreke na unutrašnje tržište uopće i sačini preporuke za uklanjanje
takvih prepreka. Grupu čine stručnjaci iz oblasti bankarstva, osiguranja, prodaje
nekretnina kao i predstavnici potrošača.
13
Europska Komisija: Green Paper - Mortgage Credit in EU, COM (2005) 327 final.
14
Zelena knjiga (2005), Uvod, str. 3.
15
ibid, Treći i Četvrti dio, st. 15-30.
16
Direktiva 2008/48/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća, od 23. aprila 2008. o
ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju van snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ,
OJ EU L 133/66.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
233
�Mujo Vilašević, MA
nadzornog tijela17 - akt o osnivanju Europskog nadzornog tijela za bankarstvo
(EBA), sa ciljem oporavka od finansijske krize u oblasti bankarstva (2010)18, sa
svrhom regulatornog organa, pandana nacionalnim Agencijama za bankarstvo.19
Konačno, 31. marta 2011. godine, Komisija je objavila Prijedlog Direktive o
kreditnim ugovorima koji se odnose na stambene nekretnine20, upućen
Europskom Parlamentu i Vijeću na razmatranje i usvajanje.
Direktiva 2014/17 Europskog Parlamenta i Vijeća o potrošačkim
ugovorima o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva
2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe 1093/2010, usvojena je po Prijedlogu
Komisije iz 2011. godine,21 te kako je istaknuto, predstavlja snažan korak u
procesu normiranja odgovornog zalaganja i zaduživanja, kao i pomak ka
uspostavljanju jedinstvenog europskog tržišta u cjelini.22 Radi se o aktu
minimalne harmonizacije, sa određenim odstupanjima maksimalne harmonizacije
(ESIS i obračun efektivne kamatne stope), uz odredbe okvirne prirode. Brojne su
kritike ovog akta, posebno u smislu njegove pravne prirode, vrlo visokih
očekivanja i kompromisnih rješenja koja nisu ponudila „revolucionarne“ korake u
stambenom kreditiranju potrošača.23
Normativnom analizom dolazi se do zaključka da je ključni dio Direktive
2014/17 ostao rezervisan za potrošačko pravo na informisanje, a što je konačno
odredilo i karakter ove Direktive.
17
OJ EU L331/12 (2010). Ovaj akt ističe se i kao „kamen temeljac“ Bankarske Unije.
Preambula Uredbe, tačka 2.
19
Član 1., stav 5. Uredbe.
20
COM (2011) 142 final.
21
COM (2011) 0142 final. Već Prijedlogom, Direktiva je dobila i skraćeni naziv:
Direktiva o hipotekarnom kreditu, Mortgage Credit Directive (MCD). Međutim, postaće
upitno koliko je takav skraćeni naziv uistinu opravdan s obzirom na suštinu Direktive.
22
"Cilj Direktive je da odgovorno hipotekarno zalaganje postane norma u cijeloj Europi.
Jedino tako možemo imati dugoročne posljedice uspostavljanja potrošačkog povjerenja i
jednostavnijeg kreditiranja širom Unije" - komesar Bariner, dostupno na:
http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-13-1126_en.htm?locale=en,
posjećeno
07.08.2014. godine.
23
Više na: http://ec.europa.eu/finance/finservices-retail/credit/mortgage/index_en.htm
18
234
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
2. Potrošačko pravo na informaciju
2.1. Soft Law
Predugovorne informacije, i to kao opće informacije i specijalne
informacije o kreditu definisane su još u Kodeksu ponašanja 2002. godine.24 U
principu, radi se o informacijama koje su kreditori dužni plasirati potrošaču, a
prema Kodeksu to su informacije koje služe identifikaciji kreditora (opće) i
informacije o: svrsi kredita, iznosu kredita, tipu kamatne stope, troškovima
kredita, način otplate kredita, ranoj naplati - gdje je moguća, procjeni nekretnine,
poreskim pitanjima itd. (specijalne informacije). Sve navedeno, u sklopu
Kodeksa, i dalje je dio pravno neobavezujućeg instrumenta, ali bi države koje
preuzmu ovaj Kodeks morale vršiti obavještavanje potrošača o svim pobrojanim
podacima. Prema tome, lista pobrojanih informacija koje moraju biti date
potrošačima prije zaključivanja ugovora o kreditu postala bi formalnopravno
obavezujuća za članice, odnosno finansijska društva koja preuzmu Kodeks. Iste
informacije pomenute su i Izvještaju Forum grupe za hipotekarni kredit, iz 2004.
godine, te ih ovaj Izvještaj ponovo navodi kao dio potrošačkog povjerenja (n.a.),
kroz obavezno plasiranje neophodnih informacija potrošaču, kako ih navodi i
Kodeks.25 Zelena knjiga iz 2005. godine posebno naglašava značaj prava
potrošača na informaciju, te da je krucijalno da potrošači donose odluku o
kupovini kredita na osnovu dobro pruženih informacija, tj. da jedino dobro
informisan potrošač može biti zadovoljan potrošač.26 I Zelena knjiga referira se na
informacije pobrojane u Kodeksu, kao i na ESIS, takođe dat u Kodeksu27. Forma
data u ESIS-u, putem ovih akata, trebala bi da zadovolji pitanja: deskripcije
kreditnog proizvoda, kamatna stopa, trajanje kreditnog odnosa, iznos kredita,
broj i učestalost pojedinalnih uplata kredita, prikaz iznosa kamata za uplatu,
dodatni troškovi kredita, rana naplata, žalbene mogućnosti, amortizacija kredita.
Sve navedeno, ponovljeno je u Zelenoj knjizi, uz postavljanje pitanja, da li bi
osiguravanje ovih podataka, bilo kroz informacije kreditora ili kroz ESIS, trebale
u budućnosti postati dio pravnoobavezujućeg instrumenta. Dok s jedne strane
kreditne institucije naglašavaju prednosti samoregulacije i fleksibilnosti bez
dodatnih troškova, dotle potrošači iskazuju potrebu pravnoobavezujućeg akta i
24
Anex I Kodeksa.
Report,(2004), str.2.
26
Zelena knjiga (2005.), str. 6.
27
Anex II Kodeksa.
25
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
235
�Mujo Vilašević, MA
naglašavaju neuspjeh neobavezujućeg Kodeksa i slabu implementaciju u praksi.28
Naknadno će biti naglašena potreba normiranja i preciznog momenta u kojem je
potrebno pružiti informacije potrošaču o kreditu, s obzirom na različite
nacionalne prakse.29 Kreditori i potrošači kompromisno su se složili da bi opće
informacije trebale biti date potrošaču što ranije, prije nego se od potrošača traži
bilo kakva lična informacija (o kreditnoj sposobnosti), a da bi specijalne
informacije trebale biti date u trenutku kada potrošač ima dovoljno vremena (n.a.)
da usporedi različite ponude i odluči se za kupovinu kredita.30 Naglašena je i
saglasnost da dovoljno vrijeme u pravilu znači 14 dana za potrošača, od momenta
prijema specijalnih informacija o kreditu. I u Odgovoru na izvještaje Ekspertnih
grupa iz 2007. godine, biti će naznačena saglasnost oko 14 dana čekanja,
odnosno, mogućnosti za potrošača da razmotri različite ponude.31 Bijela knjiga iz
2007. godine takođe naglašava važnost momenta davanja predugovornih
informacija i stvaranja višeg nivoa potrošačkog povjerenja. Posebno se insistira na
jednostavnosti informacija za potrošače, datim u tabelama, sa grafikonima i na
deskriptivan način.32 U tom kontekstu, Bijela knjiga naglašava neefikasnost
Kodeksa, te kako isti nije optimalno rješenje za potrošače, zbog svog
neoobavezujućeg karaktera. Takođe, različite metode obračuna kamatne stope u
pojedinim državama stvorile su velike poteškoće za potrošače, a tako i smanjile
mogućnost njihove jednostavne usporedbe. Bijela knjiga naglašava hitnu potrebu
harmonizacije ovog pitanja.33
2.2. Hard Law
Predugovornim informacijama i potrošačkom povjerenju, posvećeno je i
cijelo poglavlje Direktive 2014/17.34 Ovo pravo potrošača grana se u tri skupine:
pravo potrošača u oglašavanju (marketingu kredita), pravo na opće informacije o
kreditu i, pravo potrošača na specijalne informacije. Opće informacije o kreditu
dakako su osnovna polazna tačka koja ne smije biti zanemarena bez obzira na
specifičnosti svakog potrošača i svakog odobrenog kredita. Sve vrste oglašavanja,
28
Feedback on Consultation on the Green Paper on Mortgage Credit (2006.) str. 10.
Report, (2004.), str. 4.
30
ibid.
31
Feedback, (2006.), str.7.
32
Europska Komisija: White Paper on the Integration of EU Mortgage Credit Markets,
(2007), COM (2007) 807 final str. 6.
33
ibid.
34
Poglavlje 4. Direktive, član 10. - 16.
29
236
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
marketinški materijali i sadržaji, moraju biti pošteni, jasni i da ne dovode u
zabludu. Posebno je zabranjeno oglašavanje koje bi kod potrošača moglo pobuditi
lažna očekivanja u vezi sa dostupnošću ili troškovima kredita.35 Direktivom su i
taksativno navedene standardne informacije koje treba uključiti (n.a.) u
oglašavanje. Radi se o informacijama koje moraju biti navedene pri svakom
oglašavanju kredita, uz navođenje kamatne stope ili troškova kredita, a to su:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
identitet povjerioca, kreditnog posrednika ili imenovanog predstavnika;
predviđeno sredstvo osiguranja (hipoteka)
stopa zaduženja (fiksno, varijabilno ili kombinovano);
ukupni iznos kredita;
efektivna kamatna stopa - vidljivo i jednako uočljivo kao i bilo koja
kamata, na samo oglašivaču;
ako je moguće, trajanje ugovora o kreditu;
iznos pojedinačnih rata;
ako je moguće, ukupan iznos koji plaća potrošač;
ako je moguće, broj mjesečnih rata;
ako je moguće, upozorenje na kursna kretanja i posljedice za potrošača.36
Način na koji će gore navedeno biti normirano, ostaje u nadležnosti
država. Stoga i s pravom konstatujemo da ova, vrlo široka norma, nije
najpovoljnije rješenje, nego prije trag kompromisa, između htjenja obligatornih
pravila oglašavanja kredita, i težnje za fleksibilnosti kreditora. Navedene
informacije kreditori daju kao sažeto i proporcionalno upozorenje, a po odluci
članice može sadržavati i pitanje kreditinih rizika.37 Na ovom mjestu važno je i
pomenuti da u toku ovog procesa, dakle i dalje u fazi upoznavanja potrošača i
kreditora, kreditoru se zabranjuje praksa vezanja, a odobrava praksa
objedinjavanja usluga.38 Vezanje bi značilo uvjetovanje druge kreditne usluge (kao
npr. štedni račun) sa stambenim kreditiranjem. Objedinjavanje bi značilo
istovremenu obradu i pružanje usluga u paketu sa stambenim kreditiranjem, po
slobodnom izboru potrošača. Navedeno trpi izuzetke. Izuzetno, vezanje usluga je
35
Član 10. Direktive 2014/17.
Stav 2., član 11. Direktive 2014/17.
37
Stav 6. član 11. Direktive 2014/17. Nažalost, kreditni rizici na ovom mjestu nisu
konkretizirani, pa se postavlja i pitanje - o kakvoj proporcionalnosti zakonodavac zapravo
govori?
38
Član 12. Direktive 2014/17.
36
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
237
�Mujo Vilašević, MA
moguće kada se vrši upravo u svrhu otplate istog (stambenog) kredita ili za
dodatno osiguranje plasiranog kredita, kao i u slučaju da povjerioc može dokazati
da takvo vezanje usluga ide u jasnu korist (n.a.) potrošaču više nego njihovo
odvajanje.39 Takođe, kreditor ima pravo tražiti i dodatnu polisu osiguranja za
plasirani kredit, ali ne po metodi isključive preferencije vlastitog pružatelja
osiguranja, nego po izboru potrošača, s tim da visina garancije takvog osiguranja
mora biti jednaka onoj koju predlaže kreditor. Pobrojana lista informacija
prilikom oglašavanja kredita od strane kreditora korespondira listi informacija
prilikom oglašavanja potrošačkog kredita u skladu s Direktivom o potrošačkom
kreditu iz 2008. godine. Direktivom 2014/17 ove informacije normirane su
nešto šire, pa se tiču dodatno i identiteta povjerioca, kao i sredstva osiguranja.
Prvo je očito ispravka propusta Direktive iz 2008., radi većeg stepena sigurnosti
potrošača, a drugo logičan slijed specijaliziranja kreditiranja - stambeno
(hipotekarno) kreditiranje spram „klasičnog“ potrošačkog kreditiranja.40
Stavljanje na raspolaganje jasnih i razumljivih općih informacija o
ugovorima o kreditu, i to na papiru ili drugom trajnom mediju ili u
elektronskom obliku, jedna je od obaveza za države članice. Takve opće
informacije, u smislu Direktive obuhvataju:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
39
40
identitet i adresu davaoca informacija;
svrhe u koje se kredit može koristiti;
vrsta sredstva osiguranja;
moguće trajanje ugovora o kreditu
vrste dostupne stope zaduživanja, navođenje je li fiksna, varijabilna ili
kombinovana
posebne informacije za kredite u stranoj valuti
reprezentatitvan primjer ukupnog iznosa kredita i troškova za potrošača,
uključujući EKS
dodatni troškovi za potrošača
izbor različitih mogućnosti za povrat kredita povjeriocu
opis uvjeta koji se odnose na prijevremenu otplatu
da li je potrebno vršiti procjenu nekretnine i detalje uz isto
dodatne usluge
Stav 2. i 3., član 12. Direktive 2014/17.
Uporediti sa članom 4. Direktive o 2008/48/EZ o potrošačkom kreditu.
238
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
•
opća upozorenja o posljedicama nepoštivanja odredaba ugovora o
kreditu.41
Vidljivo, informacije koje je kreditor dužan prezentirati potrošaču
prilikom oglašavanja, u nešto dopunjenijoj verziji dužan mu je prezentirati i
prilikom prvog kontakta, u sklopu općih informacija koje se moraju dati bez
obzira na specifičnosti ugovora o kreditu. Opet, način normiranja gore
navedenog ostaje u rukama članica, što je ponovo nedovoljno, i ponovo u svrhu
ovog instrumenta harmonizacije, a nažalost ne i obavezivanja članica na striktna i
ujednačena pravila.42 Spram općih informacija koje je kreditor dužan pružiti
potrošaču prilikom kreditiranja u skladu sa Direktivom o potrošačkom kreditu, u
ovom slučaju vidimo da su opće informacije prema Direktivi 2014/17 nešto
konciznije. Tako npr. citiranim odredbama Direktive 2014/17 potrošač nema
pravo saznati kada je pristupljeno bazama podataka radi provjere njegovog
imovinskog boniteta, kao što to ima u skladu sa Direktivom 2008/48.43
I treći dio informacija, u sklopu potrošačkog prava na informisanje,
odnosi se na specijalne informacije o ugovoru o kreditu, koje je kreditor dužan
staviti potrošaču na raspolaganje:
•
•
bez neopravdanog odlaganja, nakon što je potrošač dao potrebne
informacije o svojim potrebama i finansijskim preferencijama;
pravovremeno, prije nego se potrošač obaveže ugovorom o kreditu ili
ponudom;44
Normirano je da se specijalne informacije o kreditu daju putem ESIS-a,
kako je određeno Prilogom II Direktive. Ukoliko prilikom ovog kontakta nije
dostavljen ESIS potrošaču, ili se on sadržajno bitno razlikuje od informacije koje
su naknadno postale relevantne za potrošača, kreditor mu je dužan dostaviti novi
ESIS u času kada daje obavezujuću ponudu. Državama je ostavljeno pravo da
normiraju da je kreditor dužan ESIS dostaviti potrošaču isključivo prije slanja
41
Stav 1., član 13. Direktive 2014/17.
Svojevrsno opravdanje zakonodavca za navedeno, vid. Tačka 22 i 29 Preambule
Direktive 2014/17.
43
Uporediti sa članom 5. i članom 6. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkom kreditu.
44
Stav 1., član 14. Direktive 2014/17.
42
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
239
�Mujo Vilašević, MA
obavezujuće ponude.45 Državama je ostavljena i obaveza da utvrde vremenski rok
od barem sedam dana46 (n.a.) tokom kojeg potrošač ima vremena da razmotri
ponude i donese informiranu odluku. Očito je da se odustalo od prethodno
postavljanih zahtjeva od 14 dana, kao razumnog roka za potrošača za razmatranje
ponude. Navedeni rok od 7 dana predstavlja razdoblje razmatranja prije sklapanja
ugovora o kreditu ili razdoblje za izvršavanje prava na odustanak nakon sklapanja
ugovora o kreditu, ili kombinaciju navedenog. Još jednom je data mogućnost
optiranja državama – ovo pitanje mogu urediti izborom navedenih alternativa.
Takođe, ukoliko se država opredijeli za prvu opciju, period od 7 dana znači
obavezujuću ponudu za kreditora i, potrošač može u tom periodu u bilo kojem
momentu prihvatiti ponudu. Određeno je i da države mogu normirati da
potrošač ne može prihvatiti ponudu u određenom razdoblju koja ne prelazi prvih
deset dana od dana razmatranja. Vidljivo je da je pod pravom na specijalne
informacije, za potrošača osigurano i pravo na odustanak od ponude, mada u
nešto kraćem roku nego što je prethodno predloženo. Sem toga, i ovo pravo
potrošača stavljeno je u izbor članica – ukoliko države ne osiguraju postojanje
ovog prava, kreditor je dužan staviti na raspolaganje potrošaču nacrt ugovora o
kreditu u trenutku dostave ponude koja je za povjerioca obavezujuća.47 Ovaj stav
je vrlo nesretan. Nije razumljivo kakav značaj za potrošača može imati nacrt
ugovora, u trenutku dostave obavezujuće ponude, ukoliko potrošač nema pravo
na odustanak u periodu razmatranja? Argumentum a contrario, dostavom
obavezujuće ponude za povjerioca, ona je obavezujuća i za potrošača! U svakom
slučaju, jedna tehnička greška mogla bi izazvati poteškoće u praksi, mada je više
za očekivati da države neće vršiti odabir alternative bez potrošačkog prava na
odustanak od ponude. Generalno, ni specijalne informacije o kreditu nisu
revolucionarne sa ovom Direktivom. Direktiva o potrošačkom kreditu također
obavezuje povjerioca na pružanje specijalnih informacija u ovisnosti od vrste
pojedinog potrošačkog kredita, a koji povjerioc potrošaču mora pružiti na
Europskom infomacionom listu o potrošačkom kreditu, koji korespondira
sadašnjem ESIS-u.48 Sa pobrojanim informacijama o stambenom kreditu, čini se
ja je ova slika upotpunjena.
45
Stav 3. i 4. član 14. Direktive 2014/17.
Stav 6. Član 14. Direktive 2014/17. U vezi s navedenim vid. Tačka 23. Preambule
Direktive 2014/17.
47
Stav 11., član 14. Direktive 2014/17.
48
Uporediti sa članom 6. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkom kreditu.
46
240
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
Europski standardizirani informativni obrazac (ESIS)49 jedan je od
pozitivnih iskoraka koji u stambenom kreditiranju Direktiva 2014/17 sa sobom
donosi. Model ESIS-a, kako je dat u prilogu Direktive 2014/17, od stupanja na
snagu Direktive, odnosno početka primjene, postao je obavezan za sve države
članice, odnosno kreditne institucije. Za ESIS, jednako kao i EKS, Direktiva se
opredijelila za maksimalnu harmonizaciju.50 Sastavni elementi ESIS-a, po
pojedinim dijelovima su:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
uvod
podaci o kreditoru
podaci o kreditnom posredniku (po potrebi)
glavna obilježja kredita (iznos, valuta, trajanje, ukupni iznos za plaćanje,
vrijednost nekretnine, najviši iznos kredita)
kamatna stopa i drugi troškovi
efektivna kamatna stopa
učestalost i broj uplata
iznos svake pojedinačne rate
dodatne obaveze
prijevremena otplata
pogodnosti
druga prava dužnika
pritužbe
posljedice neispunjenja obaveza51
nadzorno tijelo kreditora
S obzirom na opširnost ESIS-a i detalje na koje upozorava, kao i
momenat u kome se predaje potrošaču (ponuda kredita nakon izražene volje
potrošača za razmatranjem iste), čini se da je ciklus prava potrošača na
informaciju – od oglašavanja, općih informacija i naposljetku ESIS-a, u cjelosti
ostvaren u korist potrošača. ESIS svojim uvodnim dijelom upozorava da izrazi
sadržani u Obrascu ne moraju nužno biti identični onima u Direktivi, ali imaju
49
Dat u Prilogu II Direktive 2014/17, zajedno sa uputom za popunu.
U smislu člana 2. Direktive, 2014/17.
51
Europska Centralna Banka: Opinion ECB (2011), Amandman 5 - koji je značajno
uticao na uvođenje svih posljedica i „stresnih“ mogućnosti za dužnika u ESIS, a u odnosu
na Prijedlog Direktive.
50
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
241
�Mujo Vilašević, MA
isto značenje i snagu. Ovaj momenat vrlo je upitan. Kako naime, da zakonodavac
očekuje od banaka i drugih adresata Direktive njeno suštinsko razumijevanje, ako
čak ni izrazi ESIS-a i Direktive nisu uzajamno usklađeni? Sasvim sigurno je da će
ovo pitanje otežati harmonizaciju pravila kreditiranja u kontekstu svih zadaća
koje je ova Direktiva pred sebe postavila.
U smislu navedenog, ESIS (i EKS), osim potrošačkog prava na
informaciju zaista i predstavljaju vrlo značajno, pa možda i najbitnije dostignuće
Direktive 2014/17, a naročito u pravcu ideja iz kojih je i potekao projekat
harmonizacije stambenog kreditiranja u Uniji.
3. Information overload effect
3.1. Uopće
Imajući u vidu novine koje u smislu potrošačkog prava na informaciju
donosi Direktiva 2014/17, a posebno vrlo širok spektar informacija koje se
pružaju potrošaču, neminovno se postavlja pitanje – da li se radi o tzv.
information overload effect – u. Naime, u doktrini i praksi, ovaj „fenomen“
prepoznat je posebno u potrošačkopravnoj zaštiti. Pravni odnosi u koje stupaju
potrošači su gotovo redovno kraćeg vremenskog trajanja, u smislu pregovaračke i
ugovorne faze. Kvantitet ponuđenih informacija, a sa svrhom upoznavanja
potrošača sa njihovim pravima, i time ostvarenja višeg nivoa potrošačkopravne
zaštite, prepoznat je kao obrnuto proporcionalan kvalitetu informiranosti
potrošača.52 Opravdani su stavovi da potrošači, imajući pred sobom značajnu
količinu informacija, umjesto analize i racionalne odluke na osnovu takvih
informacija, često budu u „zamci“ olakog pristanka na uvjete na koje u redovnim
okolnostima i ne bi pristali, ali pod pritiskom rokova za prihvat ponude u
kombinaciji sa kvantitetom informacija (i nezanemarivo, ekonomske ili slične
potrebe stupanja u kreditni odnos), značajne podatke zanemaruju, ne čitaju, i
suštinski ostaju neupoznati sa nekim od osnovnih prava u konkretnom pravnom
odnosu. Dakle, postavlja se pitanje realnih efekata teze koju je Komisija postavila
još 2005. godine, o zadovoljnom (doboljno informisanom) potrošaču. Postoji
nekoliko elemanta information overaload effecta koje je važno ispitati.
52
Tcherner, E. M., (2014), Can behavioral research advance mandatory law, information
duties, standard terms and withdrawal rights?, Graz: Austrian Law Journal 1/2014, str.
144 – 155.
242
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
Prvo, potrebno je pozicionirati položaj potrošača u stambenom
kreditiranju u Uniji, kakvo je ono danas. Gotovo već općepoznato, potrošač se u
pravnim odnosima sa finansijskim institucijama, a tako i kao korisnik stambenog
kredita, smatra ekonomski „slabijom stranom“, posmatrano iz ugla informiranosti
o konkretnom finansijskom proizvodu, kao i iz razloga nužnosti zadovoljenja
ekonomske (i životne) potrebe uvjetovane takvim proizvodom.53 Zatim,
pretpostavka je da se potrošač u pravnim odnosima sa finansijskim institucijama
ponaša „razumno“, odnosno, kao homo oecoomicus,54 koji zna šta želi, šta mu je
potrebno, i u stanju je da apsorbira sve raspoložive informacije prije nego donese
odluku o stupanju u finansijski odnos. S druge strane, prethodna analiza
stambenog kreditiranja potrošača u Uniji pokazala je da su kreditori sada
obavezni pružiti vrlo široku lepezu informacija potrošačima u tri različite faze
kreditnog odnosa. Neke od tih informacija sasvim sigurno nisu a priori
razumljive niti općepoznate, svakodnevne, prosječnom a ni razumno opreznom
(n.a.) potrošaču.55 S obzirom da stambeno kreditiranje u svojoj suštini nosi pravo
potrošača na dom,56 time je i selekcija informacija koje će biti prezentirane
potrošaču utoliko složenija, jer je oprez od nepoznavanja uvjeta kreditnog odnosa
u koji potrošač stupa na naročito visokom nivou. Potrošač želi (i mora) biti
upoznat sa svim ključnim uvjetima kreditnog odnosa u koji stupa, ali
istovremeno, potrošač želi (i mora) da razumije sve informacije sa kojima je
upoznat. U protivnom, potrošačko pravo na informaciju postaje samo sebi svrha,
53
Stoga je i dugoročni cilj potrošačko – pravne zaštite u EU uspostavljanje ravnoteže
između potrošača i „trgovaca“, normiranjem temeljnih pravila ugovornog potrošačkog
prava, sa svrhom promovisanja zdravlja, dobrobiti i slobode odlučivanja potrošača. Više:
http://ec.europa.eu/consumers/consumer_rights/index_en.htm. Tim povodom i: Misita
N., (2008), Zaštita potrošača i tržište finansijskih usluga Europske Unije, Mostar:
Aktuelnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse,
54
O definiciji potrošača u pravnim odnosima posebno vidjeti: Presuda Suda EU: Verein
gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Köln e.V. vs Mars GmbH, C-470/93 od 11.
novembra 1993. Razumno oprezan potrošač ne uživa neograničenu potrošačku zaštitu
spram trgovca, i kao takav nema pravo zaštite od marketinga dvosmislenog značenja.
55
Sasvim sigurno da elementi EKS, kursna kretanja, ili valutne klauzule nisu uobičajne ni
općepoznate informacije prosječnom, ni razumno opreznom potrošaču, a koji je sada, u
„novom“ stambenom kreditiranju suočen sa takvim informacijama.
56
Pravo potrošača na dom , gotovo kao srž odlučivanja europskog zakondavca o
hipotekarnom kreditiranju, bila je predmet i odlučivanja Suda EU. Više: Presuda Suda
EU: Mohamed Aziz vs. Caixa d'Estalvis se Catalunya, Trragona i Monresa, C-415/11, od
14. marta 2013. godine;
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
243
�Mujo Vilašević, MA
i njegova suština se propušta, a rizik od neželjenih postupanja u kreditnom
odnosu raste i za potrošača i za kreditora.
Drugo, potrebno je pozicionirati i položaj kreditora. Kreditor je u
poziciji „ekonomski jače strane“ u smislu raspolaganja sredstvima koja su
potrebna potrošaču s jedne, i nivoom informiranosti i ekspertize s druge strane.
Istovremeno, položaj kreditora sada je višestruko predodređen i Direktivom
2014/17, koja nameće obaveze naročito u pogledu dostavljanja potrebnih
informacija potrošaču. Kreditorov interes je plasiranje kredita uz minimalno
povezanih troškova. Postupak informisanja potrošača u tri faze kreditnog odnosa
zahtijeva izvjesne troškove za kreditora, koji prije Direktive 2014/17 nisu bili
prisutni u takvoj mjeri.57 Iako se na prvi pogled čini da je informiranje potrošača
radnja koja kreditoru ne stvara značajne troškove, ona se, dugoročno posmatrano,
mora uzeti u obzir, jer iziskuje administraciju, pokrivenost ljudskim resursima,
dodatne kontrole, izvještavanje, itd. Kreditorov interes je posebno – smanjenje
birokratije, proceduralnih uslova koji moraju biti zadovoljeni kako bi došlo do
prodaje kreditnog proizvoda, ali naravno, unutar svih zakonom postavljenih
okvira i preduvjeta takog pravnog odnosa.
Treće, potrebno je ustanoviti i suštinu potrošačkog prava na informaciju,
u smislu Direktive 2014/17. Kao što je prethodna analiza pokazala, potrošačko
pravo na informaciju je gotovo light motiv Direktive 2014/17, akta koji uređuje
stambeno kreditiranje po prvi put na unijskom nivou, i očekivanog gotovo dvije
decenije. Dakle, jasno je da je europskom zakonodavcu zadovoljenje potrošačkog
prava na informaciju od najvišeg prioriteta, posebno u oblasti finansijskih
usluga.58 Međutim, informacije koje se plasiraju potrošaču, u tri faze kreditnog
odnosa, nesumnjivo su – opširne. Suština potrošačkog prava na informaciju u
stambenom kreditiranju trebala bi biti pravovremena i potpuna informiranost
potrošača o kreditnom odnosu u koji stupa i svim njegovim modalitetima –
pravima, obavezama, predmetom ugovora. Ali, postavlja se pitanje mjere, granice,
i koliko je dovoljno, zapravo za prosječnog potrošača – previše? Odnosno, da li je
57
Iako stambeno kreditiranje nije bilo normirano na nivou EU, kreditori su i ranije bili u
obavezi upoznati potrošače sa njihovim pravima i dužnostima, kao i svim kvalifikacijama
kreditnog proizvoda. Uvođenjem Direktive 2014/17 uvedena je harmonizacija
potrošačkog prava na informaciju, te ga je iz tog razloga moguće posmatrati i kao
„unijsku“ obavezu kreditora.
58
O iskustvima bliskim lokalnom zakonodavcu, iz Republike Hrvatske, više: http://pravapotrosaca.hr/hr/informacije-i-savjeti
244
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
Direktiva 2014/17, u smislu potrošačkog prava na informaciju dovela do toga da
je ono svrha samo sebi, i da ima potencijal značajnih negativnih posljedica i za
potrošače i za kreditore? Konačno, postoji li opravdanost zahtjeva za izmjenama
Direktive 2014/17, kroz novi pristup problemu information overload effect-a?
3.2. Bihevioristički pristup59 potrošačima
Odgovor na prethodno postavljena pitanja u značajnoj mjeri daje tzv.
bihevioristički pristup potrošačima.60 Naime, analizi prava potrošača u EU (a
posebno u oblasti finansijskih usluga) danas se posvećuje vrlo visok stepen pažnje.
U principu, radi se o multidisciplinarnom pristupu položaju potrošača na
jedinstvenom (finansijskom) tržištu EU, kako bi se zadovoljila prava potrošača,
ispoštovale njihove potrebe, navike i u konačnici životni stil, a koji posljedično
donosi novac. Stoga su potrošači u fokusu finansijskog tržišta i strategije za
ekonomski razvoj EU.61 Multidisciplinarni pristup primjenjen je i u pogledu
potrošačkog prava na informaciju u Uniji, uključujući, osim pravnih, i šire
ekonomske i psihološke studije.
Savremene ekonomske studije62 pokazale su posebnu vezu između
ponašanja potrošača, njihovih uobičajenih navika i ekonomskih preferencija.
Ključni rezultati tih studija dovode do zaključka da ni razumno oprezni potrošači
ne donose redovno odluke na osnovu racionalnih parametara.63 U tom smislu,
psihološke studije pokazuju da potrošači donose odluke na jedan od dva načina:
brzom, nekontrolisanom rekacijom bez značajnog premišljanja ili koristeći
racionalne parametre, kalkulacijama, procjenama i premišljanjima. Neposredni
59
Hoyer, D. W., & Macinnis, J. D., (2008), Consumer Behaviour, Mason: SouthWestern Learning., USA.
60
Khosla, S., (2010)., Perosnality and Consumer Behaviour., International Journal of
Edulactional
Administration,
Vol.
2.
Num.
2.
Dostupno
na:
http://www.ripublication.com/ijeav1/ijeav2n2_15.pdf
61
Više: Tcherner, E. M., op.cit., str. 145.
62
Posebno tzv. bihevioristička ekonomija. Više: Horoniz M., (2013), Psihologija
ekonomskog ponašanja – priručnik o osnovama bihevioralne ekonomije, dostupno na:
http://www.edunova.hr/wp-content/uploads/2013/10/BE-prirucnikwww.edunova.hr_.pdf
63
Tako: Lovallo, D., & Kahneman, D. (2000.) Living with Uncertainty: Attractiveness
and Resolution Timing, Princeton University: Journal of Behavioral Decision Making,
13(2), str. 179-190.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
245
�Mujo Vilašević, MA
uticaj na jedan od dva načina odlučivanja potrošača upravo imaju informacije
koje su im ponuđene spram željenog proizvoda.64 Paralela sa stambenim
kreditiranjem potrošača je očigledna.
Biheviorističke analize ponašanja potrošača nemaju za svrhu neposredni
uticaj na zakonodavca. U svojoj suštini, one nastoje da pokažu pravce u kojima se
može kretati zakonodavna politika, a u perspektivi, mogu dovesti do značajnih
regulatornih promjena. Stoga su predmet ovih analiza i odluke potrošača, koje
potrošači donose kao „informirani prihvat ponude“. Takve analize pokazuju da je
previše informacija beskorisno za potrošače.65 S obzirom na vremenska
ograničenja i psihološki pritisak u kreditnim odnosima, potrošači nisu u
mogućnosti absorbirati sve informacije koje su im ponuđene, ukoliko je njihov
kvantitet prekomjeran. Odlučivanja potrošača u takvim situacijama posebno je
ograničeno raznim uticajima – ličnim iskustvima, eksternim prilikama i slično.
Potrošači također vrlo često precjenjuju vlastite mogućnosti i očekivanja u
kreditnim odnosima, kao i predviđanja budućeg razvoja njihove ekonomske
pozicije. Savremeni razvoj tehnologije, jednostavna dostupnost uporedbe
jednakih kreditnih usluga kod različitih kreditora također doprinose kvantitetu
informacija koje su ponuđene potrošaču. Ukratko, nedostatak jasne i jednostavne
predstave o individualnoj poziciji, ravnoteži između željenog i mogućeg, dovode i
do svjesnog zanemarivanja informacija koje su prezentirane potrošačima.66 U
takvim uvjetima, kvantitet prezentiranih informacija i njihovo dodatno širenje,
mogu prouzrokovati značajne posljedice na odluke koje donose potrošači, a koje
nisu odraz njihove volje. Nastavno, izostanak stvarne volje potrošača u kreditnim
odnosima može dovesti i do rizika neispunjenja ugovornih obaveza, te u
konačnici do sudskog rješenja nastalih neslaganja, što je neželjena posljedica kako
za potrošače, jednako i za kreditore. Vraćajući se na ishodište postavljene teze,
ispostavlja se da je dovoljno informacija za potrošače tek onoliko koliko je
„razumno oprezan potrošač“ kako ga definiše Sud EU, u mogućnosti absorbirati i
na osnovu njih donijeti racionalnu odluku. Potrošačko pravo na informaciju ne
bi smjelo biti ni u kom slučaju svrha samo sebi, nego egzistirati u korist jednako
64
Ovim pitanjem bavila se i Europska Komisija. 30.09.2013. godine Komisija je
organizirala Treću Konferenciju o biheviorističkoj nauci, koja je okupila 300 stručnjaka
na debati o uticaju biheviorizma potrošača na politike koje kreira Komisija. Više:
https://www.tns-infratest.com/SoFo/Expertise/Behavioural-Economics.asp
65
Tcherner, E.M., op.cit. str. 148.
66
Više: European Parliament: Valant J., (2015.), Consumer Protection in the EU – Policy
overview, European Parliamentary Research Service, str. 14.
246
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
potrošača, kao zadovoljnih klijenata, i kreditora, kao pružaoca finansijskih usluga,
podržanih legislativom.
3.3. Revizija stambenog kreditiranja u EU?
Opisani rezultati biheviorističkih istraživanja ukazuju i na moguće
prijedloge prema europskom zakonodavcu, bez obzira na izraženu težinu njegove
pozicije. Europski zakonodavac je suočen sa dvostrukim izazovom – da li
ograničiti informacije koje se pružaju potrošačima i tako dovesti do njihovog
zabludnog odlučivanja ili harmonizirati takve informacije, ali ostaviti otvorenu
mogućnost information overload effect-a? Ovo pitanje će sasvim sigurno biti na
dnevnom redu budućih inicijativa za izmjenama Direktive 2014/17.
Usvajanje Direktive 2014/17 bio je izuzetno složen i dugotrajan proces.
Međutim, kako je njenu „prirodu“ obilježilo potrošačko pravo na informaciju,
tako se istom mora posvetiti i dodatna pažnja i izvršiti ponovna analiza, imajući u
vidu primjenu ove direktive u praksi i sve probleme sa kojima su suočeni
potrošači, kreditori, a eventualno i sudska praksa. Dakle, i na ovom mjestu
govorimo o multidisciplinarnom pristupu. Potrošači su nesumnjivo suočeni sa
izuzetno širokim spektrom informacija koje im se pružaju u tri faze kreditnog
odnosa, na njihovu odluku utiču brojni faktori, dok su kreditori s druge strane
suočeni sa svim problemima administranja kredita kao proizvoda, kao i svih
povezanih troškova.
Moguće rješenje moglo bi biti i postavljanje okvira za informacije koje se
pružaju potrošačima. ESIS je u tom smislu značajan i pozitivan korak Direktive
2014/17. Zatim, važno je preispitati i pravnu snagu Direktive 2014/17 i njen
minimalno – harmonizirajući karakter. Odnosno, za europskog zakonodavca od
izuzetnog značaja bila bi procjena uticaja i empirijska studija primjene Direktive
2014/17, posebno u kontekstu potrošačkog prava na informaciju i information
overload effect-a. Unifikacija pravila koja se odnose na ovo pitanje mogla bi značiti
i krupan iskorak ka pojednostavljenju i standardiziranju informacija koje se nude
potrošačima u kreditnim odnosima, a time dovode i do smanjenja pomenutog
efekta, te minimiziranju svih rizika povezanih sa opisanim efektom.67
67
Valant J., (2015.), op.cit., str. 10. O studijama u tom smislu, posebno vidjeti analize
Europske Centralne Banke, još iz perioda finansijske krize:
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
247
�Mujo Vilašević, MA
Revizija stambenog kreditiranja u EU, odnosno, Direktive 2014/17, u
pomenutom kontekstu je nužna. U protivnom, ovaj unijski akt mogao bi
zavrijediti epitet – just good in paper.
4. Bosna i Hercegovina
Stambeno kreditiranje potrošača u BiH predmet je interesovanja nauke,
struke, ali i šire javnosti. U kontekstu europske regulative bankarstva i pojedinih
finansijskih usluga, Bosna i Hercegovina se nalazi u vrlo kompleksnom položaju,
uopće. Naime, potpisivanjem, a zatim i stupanjem na snagu Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju (SAA),68 BiH je stupila u prvi ugovorni odnos sa
Europskom Unijom, na nivou međunarodnih subjekata. Putem člana 70. SAA
BiH je obavezna preuzeti cjelokupnu pravnu stečevinu EU, još od 2008. godine,
a koju čini i analizirana Direktiva 2014/17. Zatim, većinski vlasnici tržišno
značajnih banaka u BiH su grupacije sa sjedištem u EU koje su obavezne
poslovati po standardima Europske Unije (odnedavno i Bankarske Unije) i koje
nužno internim aktima transponiraju u banke supsidijare u BiH. Nadležni
regulatorni organi – Federalna Agencija za bankarstvo (FBA), Agencija za
bankarstvo RS (ABRS) i Centralna Banka BiH (CBBiH) u procesu su
zaključivanja značajnih sporazuma o uzajamnom razumijevanju sa EBA-om69 i
ECB-om u svrhu preuzimanja europskih standarda i razmjene potrebnih
podataka.
U kontekstu stambenog kreditiranja potrošača u BiH, relevatni propisi su
Zakon o zaštiti potrošača BiH,70 Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga
FBiH71 i Zakon o bankama RS.72 Zapravo, korisnici stambenih kredita u BiH se
ne mogu ni smatrati potrošačima u užem, potrošačko-pravnom smislu, s obzirom
da Zakon o zaštiti potrošača BiH, normirajući potrošački kredit, isključuje
https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/housingfinanceeuroarea0309en.pdf?f2aff929716c20
859ea899c00d8f2ccc
68
Više: http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/default.aspx?id=1172&langTag=bs-BA
69
Više: Federalna Agencija za bankarstvo: Memorandum o saradnji Federalne Agencije za
bankarstvo (FBA) i Europskog bankarskog autoriteta (EBA). Dostupno na:
http://www.fba.ba/images/Novosti/Memorandum_o_saradnji_bos.pdf
70
Službeni glasnik BiH 25/2006.
71
Službene novine Federacije BiH», broj 31/14
72
Službeni glasnik Republike Srpske 44/2003, 74/04, 116/11, 5/12, 59/13.
248
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
primjenu odredbi na ugovore o kreditu čija je namjena kupovina, iznajmljivanje
ili renoviranje nekretnina.73 Jednako, i Zakon o zaštiti korisnika finansijskih
usluga FBiH, propisujući područje primjene, izričito navodi da se odredbe ovog
zakona neće primjenjivati kreditu kod kojih je potraživanje osigurano hipotekom
na nekretnini ili drugim uporedivim sredstvom osiguranja na nekretnini,
odnosno drugim pravom na nekretnini, osim na ugovore o kreditu čija je svrha
renoviranje postojećih zgrada ili povećanje njihove vrijednosti, kao ni kreditu
kada je kredit namijenjen za sticanje ili zadržavanje prava vlasništva na postojećoj
ili planiranoj nekretnini/zgradi.74 Time je primjena navedenih propisa i u
kontekstu potrošačkog prava na informaciju u stambenom kreditiranju,
isključena.
S druge strane, Zakon o bankama RS ne poznaje navedena ograničenja,
te se njegove odredbe primjenjuju i na korisnike stambenih kredita. Nadalje,
pravo na informaciju korisnika stambenih kredita omogućeno je obligatornom
listom informacija koje je kreditor obavezan pružiti korisniku u fazi oglašavanja,
predugovornoj i ugovornoj fazi.75 Analizom pomenutih odredbi dolazimo do
zaključka da su informacije koje se prezentuju potrošaču u EU i korisniku
stambenog kredita u RS-u izuzetno podudarne, s tim što je lista informacija koje
se nude korisniku kredita u RS-u nešto šira utoliko što je Direktiva 2014/17
poljem primjene ograničena na stambeni hipotekarni kredit, a Zakon o bankama
RS-a se odnosi na širi spektar finansijskih usluga banke. Zakon o bankama RS
također poznaje i ESIS – kao standardni informacioni list,76 s tim što su banke
obavezne isti korisniku usluge uručiti u predugovornoj fazi, a Direktiva 2014/17
banke na isto obavezuje tek u ugovornoj fazi, u sklopu tzv. specijalnih informacija
o kreditu.
Analizom propisa u entitetima BiH uočavamo nekoliko značajnih
momenata. Prvo, ne postoji harmonizacija entitetskih propisa o stambenom
kreditiranju potrošača, a koja bi bila nužna. Na nivou države i FBiH, korisnici
73
Član 53. u vezi s članom 43. Zakona o zaštiti potrošača u BiH.
Član 3. Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga u FBiH.
75
Član 98. i dalje Zakona o bankama RS.
76
Standardni informacioni list (SIL) poznat je i Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih
usluga FBiH – član 15. nameće obavezu kreditoru da isti dostavi korisniku u
pregovaračkoj fazi, sa taksativno propisanim obligatornim elementima. Uporediti sa:
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga Republike Srbije, Službeni glasnik Republike
Srbije 36/11, član 17. i dalje.
74
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
249
�Mujo Vilašević, MA
stambenih kredita uopće se ne smatraju potrošačima, dok je to slučaj u Republici
Srpskoj, što je pravni nosens par excellence. U smislu standarda EU, korisnici
stambenih kredita su svakako potrošači, te bi u tom kontekstu bile nužne izmjene
i državnih i entitetskih propisa o potrošačima u BiH. Vrlo je nepovoljna situacija
u kome u jednom entitetu postoji lex specialis zaštite korisnika finansijskih
usluga, a u drugome je isto pitanje regulisano ključnim, statusnim propisom o
bankama i finansijskim institucijama. Pitanje information overload effecta-a ne
uživa dovoljnu pažnju u Bosni i Hercegovini. Zakon o bankama RS, iako rađen
po modelu europskih propisa, otvara prostor za izmjene u kontekstu složenijeg,
multidisciplinarnom pristupu ovom efektu i ostavarenja potrošačkog prava na
informaciju u potpunosti. Ipak, s obzirom na postojeću dinamiku, čini se da će
revizija entitetskih (pa i državnih) propisa o potrošačkoj zaštiti prava na
informaciju, a time i information overload effect-u čekati nove poteze europskog
zakonodavca i rezultate nekih budućih, empirijskih rezultata primjene novih
propisa stambenog kreditiranja u praksi.
ZAKLJUČAK
Rad je u cjelini pokazao ograničenja nove regulative stambenog
kreditiranja u Europskoj Uniji. Naime, iako dugo očekivana, Direktiva 2014/17
nije polučila očekivane rezultate. Još 2005. godine, proces normiranja stambenog
kreditiranja u Uniji razdvojen je u dva pravca - materijalnopravni i
informativnopravni, s tim što je potonji postao i obilježje konačno usvojene
Direktive 2014/17. Stoga su brojna pitanja hipotekarnog zalaganja ostala i dalje
„otvorena“, dok je potrošačko pravo na informaciju zauzelo centralno mjesto
Direktive.
Imajući u vidu analizirani opseg informacija koje je kreditor, u skladu sa
Direktivom 2014/17, obavezan predočiti potrošaču, pitanje information overload
effect-a ispostavilo se kao legitimna kritika ovog akta. Kako je i prethodno
obrazloženo, suočeni sa izuzetnim kvantitetom ponuđenih informacija, u
sadejstvu brojnih internih i eksternih faktora, potrošači su sada pod dodatnim
rizikom donošenja odluka o stambenim kreditima koji nisu izraz njihove stvarne
volje. Takav rizik je de facto opasnost stambenog kreditiranja i položaja potrošača
u Uniji. Stoga je multidisciplinarni pristup ovom problemu nužan, pa je utoliko i
ovaj rad jedan korak više u predstojećim analizama i istraživanjima.
250
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
U kontekstu BiH, stambeno kreditiranje, potrošačko pravo na
informaciju, a tako i information overload effect, situacija je utoliko složenija
budući da se radi o propisima koji unutardržavno nisu međusobno usklađeni,
suočeni sa izazovima europskog zakonodavca i preuzimanja europske pravne
tečevine. Pri tome, regionalna iskustva, naročito novopridošlih članica Unije
mogu, biti korisna u onoj mjeri u kojoj bude postojala politička volja za pravnim
„korakom naprijed“ i u ovom segmentu zaštite potrošača, a time i kreditnog i
finansijskog tržišta BiH u cjelini.
LITERATURA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Direktiva 2008/48/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća, od 23. aprila
2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju van snage
Direktive Vijeća 87/102/EEZ, OJ EU L 133/66.
Direktiva 2014/17/EU Europskog Parlamenta i Vijeća, od 04. februara
2014. godine o ugovorima o kreditima koji se odnose na stambene
nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe
(EU) br. 1093/2010, OJ EU L 60/34
Europska Centralna Banka: Opinion of the European Central Bank on a
proposal for a directive of the EP and of the Council on credit agreements
relating to residential property, CON 2011/58
Europska Komisija: European Voluntary Code of Conduct (2002.), praćen
Preporukom Komisije o implementaciji Kodeksa: Preporuka C 477, o
predugovornim informacijama koje su zajmodavci obavezni dati
potrošačima pri prodaji stambenih kredita, OJ EU L 069 (2001).
Europska Komisija: Green Paper - Mortgage Credit in EU, COM (2005)
327 final.
Europska Komisija: White Paper on the Integration of EU Mortgage Credit
Markets, COM (2007) 807 final.
Europski Parlament: Valant J., (2015.), Consumer Protection in the EU –
Policy overview, European Parliamentary Research Service, str. 14.
Federalna Agencija za bankarstvo: Memorandum o saradnji Federalne
Agencije za bankarstvo (FBA) i Europskog bankarskog autoriteta (EBA).
Dostupno
na:
http://www.fba.ba/images/Novosti/Memorandum_o_saradnji_bos.pdf
Feedback on Consultation on the Green Paper on Mortgage Credit, (2006);
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
251
�Mujo Vilašević, MA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
252
Horoniz M., (2013), Psihologija ekonomskog ponašanja – priručnik o
osnovama
bihevioralne
ekonomije,
dostupno
na:
http://www.edunova.hr/wp-content/uploads/2013/10/BE-prirucnikwww.edunova.hr_.pdf
Hoyer, D. W., & Macinnis, J. D., (2008), Consumer Behaviour, Mason,
USA: South-Western Learning.
http://ec.europa.eu/consumers/consumer_rights/index_en.htm.
http://ec.europa.eu/finance/finservicesretail/credit/mortgage/index_en.htm
http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-13-1126_en.htm?locale=en
http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-294_hr.htm?locale=FR,
http://prava-potrosaca.hr/hr/informacije-i-savjeti
http://www.cml.org.uk/cml/policy/issues/111
http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/default.aspx?id=1172&langTag=bsBA
http://www.visioncredit.org/ninja-loans-to-blame-for-financial-crisis/
https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/housingfinanceeuroarea0309e
n.pdf?f2aff929716c20859ea899c00d8f2ccc
https://www.tns-infratest.com/SoFo/Expertise/BehaviouralEconomics.asp
Khosla, S., (2010)., Perosnality and Consumer Behaviour., International
Journal of Edulactional Administration, Vol. 2. Num. 2. Dostupno na:
http://www.ripublication.com/ijeav1/ijeav2n2_15.pdf
Lovallo, D., & Kahneman, D. (2000.) Living with Uncertainty:
Attractiveness and Resolution Timing, Princeton University: Journal of
Behavioral Decision Making, 13(2), str. 179-190.
Misita N., (2008), Zaštita potrošača i tržište finansijskih usluga Europske
Unije, Mostar: Aktuelnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne
prakse,
Presuda Suda EU. Više: Presuda Suda EU: Mohamed Aziz vs. Caixa
d'Estalvis se Catalunya, Trragona i Monresa, C-415/11, od 14. marta
2013. godine;
Presuda Suda EU: Verein gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Köln
e.V. vs Mars GmbH, C-470/93 od 11. novembra 1993.
Report by Forum Group on Mortgage Credit, (2004.) dostupno
na:http://ec.europa.eu/internal_market/finservicesretail/credit/mortgage/index_en.htm
Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu
�Information overload effect u stambenom kreditiranju potrošača
•
•
•
Tcherner E. M., (2014), Can behavioral research advance mandatory
law, information duties, standard terms and withdrawal rights?, Graz:
Austrian Law Journal 1/2014, str. 144 – 155.
Vilašević M., (2015.), Zaštita korisnika stambenih kredita u EU, završni
rad drugog ciklusa studija građanskopravnog smjera, javno odbranjen
30.03.2015. godine, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu
(neobjavljeno).
Vilašević M., Jedinstveni nadzorni mehanizam – stvaranje Bankovne
Unije?, Sui generis: časopis za europske integracije, Sarajevo: Direkcija
europskih integracija Vijeća ministara BiH.
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
253
��POZIV AUTORIMA
Poštovani autori,
Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta
objavljuje poziv svim zainteresovanim autorima da dostave svoje radove za
objavljivanje u narednom broju časopisa „Društveni ogledi“ (časopis se objavljuje dva
puta godišnje). Časopis izdaje Centar za društvena istraživanja s ciljem promocije i
unapređenja naučno-istraživačkog rada u oblasti pravnih i drugih srodnih društvenih
nauka.
Poziv za dostavljanje radova je otvoren tokom cijele godine.
Dostavljanje radova se vrši kroz online sistem časopisa putem web stranice:
drustveniogledi.ibu.edu.ba.
Za sve dodatne informacije možete kontaktirati izvršne urednike časopisa na
e-mail: drustveniogledi@ibu.edu.ba.
S poštovanjem,
CENTAR ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA
Redakcija časopisa
Društveni ogledi
Centar za društvena istraživanja | Godina 3 | Broj 1
255
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3300
Title
A name given to the resource
Social Perspectives full
Author
Author
Društveni ogledi, Social Perspectives
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/33e040bce9f97726e77e6e49dca35c28.pdf
e4f62451037ad03ff4f0e54eb03f809f
PDF Text
Text
����������������������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3290
Title
A name given to the resource
Actualities of Moralization of Contract Law
Author
Author
Morait, Branko
Abstract
A summary of the resource.
Summary: Morality is not acquired characteristic of a person. One is not born as a moral person, as he is born with some innate, natural laws, that can never be taken away from him. If, however, they are forcefully taken away, they keep returning again and again, in the same form and capacity. A person is virtuous or he is not. Predominant number of individuals in one social group that behave morally make up the group’s morals. However, in the essence of the matter, there is no such thing as a collective morality, just like there is no collective guilt. It is unthinkable to mark members of certain or religious group as moral and immoral, if all they are doing is obeying moral norms or codes. Morality is the way that a person treats goodness, that is, customs of goodness. Obeying these moral codes is what makes up his moral stance and moral behavior. The contract on consumer credit in Swiss francs undermining the stability of the banking market. The moral behavior of the participants of this contractual relationship would stop the current controversy.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9ded0889801cb567dd98d4cf53777507.pdf
7b1b809bac1451839c82f99e24324079
PDF Text
Text
������
���������
���
���
�
�����
�
�LITERATURA
�
�
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3296
Title
A name given to the resource
Effective Protection of BiH Consumers from Unsafe Products and Streamlining the Export of BiH Products on the Regional and EU Markets
Author
Author
Mujčinović, Amila
Abstract
A summary of the resource.
Summary: The immediate objective and key problem this research aims to address is lack of current and unique policy on general product safety, particularly in the area of technical industrial products, which leads to fact that the BiH is the only European country which does not regularly apply assessment of conformity of domestic and imported products with legally binding technical requirements before these products are placed on the market. In that way BiH has big trade deficit, and protection of lives and health of BiH citizens and removal of barriers for export is at very low level. New Approach to harmonization of technical regulations in the EU and based on that to show the need for defining an adequate model for fast and complete Europeanization of technical regulations in BiH by transposing the EU New Approach Directives.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cde2e2aa8f8cd1e6de982273d45840a9.pdf
2aef3ff1c9c595c87d75851ac0da57c4
PDF Text
Text
�������������
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3295
Title
A name given to the resource
Harmonisation of Legal Framework in the Field of Consumer Protection through the Prism of Consumer Financial Protection Law of Federation of Bosnia and Herzegovina
Author
Author
Omerspahić, Zlatan
Abstract
A summary of the resource.
Summary: In November 2014, the Consumer Financial Protection Law entered into force in Federation BIH. The basic intention of the legislator was to achieve complete compliance with primary and secondary sources of EU law governing the issue of consumer protection, respectively users of financial services, and in particular with Directive of the European Union 93/13 / EEC from 5th April 1993, with Directive 2005/29 / EC of the European Parliament and of the Council from 11th of May 2005 and Directive 2006/114 / EC of the European Parliament and of the Council from 12th of December 2006. In the respective Act, special attention was paid to prohibiting unfair terms in consumer contracts, misleading commercial practices and the obligation of consistent implementation of good faith principle. The author analyses the actual level of compliance in regard to the relevant regulations of the European Union, and on the basis of empirical experience in the implementation of this law through the entire banking business, analyses the existing regulations and makes proposals for future legislation that will improve the protection of both, consumers and providers of financial services. Special attention in the work is drawn to provisions that have a direct impact on the protection of contracting unfair contract terms.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/587747b101065c2987621f33d4175939.pdf
2c2548f68c56de3392e6bd0cadf403f5
PDF Text
Text
�������������
�
��������������о
о
�����
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
о
o
o
�
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3287
Title
A name given to the resource
Consumer Protection in Croatia with a Special Emphasis on Distance and Off-Premises Contracts
Author
Author
Petrašević, Tunjica
Poretti, Paula
Abstract
A summary of the resource.
The aim of this paper is to present consumer protection in Croatia with special emphasis on distance and off-premises contracts. The focus in this paper is on a rather narrow, but extremely important field of consumer protection. Namely, it depicts situations in which consumer is unprepared and unable to reconsider a purchase of a certain product or service. In the first part of the paper a brief overview of the development of consumer protection in Croatia is presented, from the Stabilization and Association Agreement in 2001 until the present. Then, in the second part of the paper novelties which were brought to the „new“ Consumer protection Act by the implementation of Directive 2011/83/EU on consumer rights, in the manner that regulation of distance contracts are presented prior to the regulation of off-premises contracts. In the third part of the paper establishment of out-of-court resolution of consumer disputes according to Directive on alternative dispute resolution for consumer disputes (Directive on consumer ADR) and Regulation on online dispute resolution for consumer disputes (Regulation on consumer ODR) are presented. Solutions which could enable simplified and efficient resolution of both national and cross-border disputes within a system of alternative dispute resolution for consumer disputes originating from distance and off-premises contracts are analysed and a critical consideration of their implementation in Croatian consumer protection legislation is carried out.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f2fe7df16b0f712028c92185916866d1.pdf
c5e512bce096a28bf1a64eba286ac3f2
PDF Text
Text
�����������������������������������
�
�
�
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3291
Title
A name given to the resource
Information Requirements as a Mechanism of Protection of Financial Services Users - Advantages and Limitations
Author
Author
Petrović, Anita
Abstract
A summary of the resource.
This paper analyzes the information obligations as one of the instruments of consumer protection created in European consumer law. As a result of the fulfullment obligation of approximation of laws with ascquis, this instrument takes a important place in the new Act on the Protection of Financial Services Users in Fedaration Bosnia and Herzegovina. Directive 2008/48/EC on cosumer credit agreements is based on the information approach, which assumes that only the informed consumer can make an informed choice and make responsible financial decisions. This approach follows the domestic legislature in terms of a comprehensive, standardized and highly detailed regulation of obligations to inform users at the pre-contractual stage and once the contract has been concluded. The purpose of this instrument is to empower financial services user, to fill the information gap and make him more equl to counterparty, because of intangibile nature of financial service everithing that consumer has is information. But other than that this instrument has a broader role and that is to preserve stability of financial sector as it enables the implementation of the principles of responsible borrowing and preventing over-indebtedness. The aim of this paper is to critically examine the provisions of the Act on the Protection of Financial Services Users, which regulates the obligation to inform, and consequently point to the advantages and disadvantages of new solutions in view of the financial literacy problem faced by a large number of users.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3e5b63bfa9a353c085c4ab48c5b97ca1.pdf
6551e3c815edd3b92d21f690f976696c
PDF Text
Text
���и
�������������
и
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3293
Title
A name given to the resource
Protection of Guarantor in Law on Guarantor’s Protection in Federation of Bosnia and Herzegovina
Author
Author
Radić, Darko
Jotanović, Radenko
Abstract
A summary of the resource.
Summary: Parliament of Federation of Bosnia and Herzegovina adopted Law on guarantor’s protection in 2013. It is a lex specialis which regulates legal protection of guarantor as a special category of persons in loan agreement. However, the law provides a numerous solutions which derogating general rules in obligation law, particularly rules in Law on obligations regarding loan agreement and warranty. In this paper, authors consider both certain rules regarding guarantor’s protection and their compliance with general rules in law of obligations. Definition of loan agreement and special regulation of relationship between creditor and guarantor are not in compliance with rules of warranty – general rules, structure and species. Moreover, there are some limits of freedom of contracting for those who has intention to guarantee for debtor’s liability in loan agreement. Authors in this paper consider validity and acceptability of special rules in order to find answer whether those rules match other relevant rules in positive legislation and do they serve to legal certainty.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/94e40d09081c5c993c3a6d470c86baa4.pdf
a2cafbba34fe7e7c76bafc933bb28d48
PDF Text
Text
����������
�
�
��
����������
�
�
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3297
Title
A name given to the resource
Information overload effect in housing loans to consumers
Author
Author
Vilašević, Mujo
Abstract
A summary of the resource.
This paper analyses one of the basic consumer's rights in the Union – the right to be informed, and in the context of the new regulation on housing loans – Directive 2014/17. With its content, Directive 2014/17 regulates key issues of housing (mortgage) lending, and in particular: the consumer's right to be informed, credit risk management, foreign currency lending and uniform rules of calculating the effective interest rate. As a light motive of the Directive, the consumer's right to be informed is pointed out in different stages of the credit relations. At the same time, critics of the Directive are in particular focused on the so-called information overload effect. To that extent, this paper seeks to examine the consequences of the „too-informed“ consumers, and risk in decision-making in credit relations based on the quantity of information provided. Using normative method, the author tries to show the consumer the right to be informed in a broader sense: analyzing the contribution to the consumers protection - as users of housing loans, as well as the possibility of negative impact of extremely broad spectrum of information that is presented to the consumers in terms of Directive 2014/17. The final part of the work shows the possible parallels with the regulations on the protection of consumers of financial services in the B&H entities.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)
-
https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8d5283d599a6ea3dbc85848376282f06.pdf
6e009775b680be563bc77634137508d7
PDF Text
Text
�����������������������
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Extent
The size or duration of the resource.
3292
Title
A name given to the resource
The Right of Patient - Consumer to Reimbursement for Cross - Border Healthcare
Author
Author
Čolaković, Maja
Bevanda, Marko
Abstract
A summary of the resource.
Summary: The exercise of fundamental market freedoms in the European Union includes the freedom of movement of persons in order to attain the right to health care. A part of the possibility to access health services in the Member States where they are insured, the citizens of the Union can also demand such a service in another Member State and obtain reimbursement. This is the so called cross-border healthcare. Directive 2011/24/EU on the application of patients' rights in cross-border healthcare is a new legal instrument adopted to ensure the mobility of patients within the European Union and eliminate the existing differences in the application of two parallel systems - one based on Regulation 883/2004/EC on the coordination the social security system, and the other on the principles and views of the Court of the European Union, which are based on the provisions of the Treaties on the fundamental market freedoms. The first report of the Commission on the application of Directive 2011/24/EU from October 2015 shows that all the objectives proclaimed in the Directive have not yet been achieved and all the dilemmas related to different mechanisms of reimbursement for cross-border healthcare in the EU have not been eliminated. Analysis of the organization of health care systems in Bosnia and Herzegovina and the right to mobility of patients within and outside of its borders illustrates the complexity and inefficiency of this system, the discrimination related to patient’s mobility as well as a high level of noncompliance of Bosnian legislation with the acquis in this area.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
International Burch University
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2016-04-15
Keywords
Keywords.
Article
PeerReviewed
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 2303-5706
K Law (General)