87 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3458 Title A name given to the resource TECHNOLOGY-ENHANCED ENGLISH LANGUAGE LEARNING Author Author Habul-Šabanović, Izela Abstract A summary of the resource. This paper presents the project ‘Technology-Enhanced English Language Learning’ which was made to meet the requirements for completion of the course ‘Building Teaching Skills Through the Interactive Web’ within the E-Teacher Scholarship Program offered by the American English Institute, University of Oregon. The project was created and conducted at the Pedagogical Faculty in Sarajevo, University of Sarajevo, in order to meet the students’ needs and address the particular issues and problems by implementing some of the technology-enhanced changes in the actual teaching context, i.e. a Class Blog, a Web Quest and a Nicenet Class. The target class for this project was a group of 30 Bachelor level students, all EFL learners, who attended the third year of Pedagogical Faculty in Sarajevo. The project was envisaged to introduce some novelties into our classes through the implementation of new technology. The aim was to increase the students’ motivation and self-confidence, foster their autonomous learning and enhance their abilities to use English more effectively in a meaningful context. This paper presents all relevant stages of the project implementation, starting from the background information about the learners, the setting, the course goals and the students’ needs, then describing the issues that started the project and the initial solutions, elaborating on the response and changes made, and concluding with reflections about the project and suggestions resulting from it. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3407 Title A name given to the resource TURKISH AS THE LANGUAGE MEDIATING ACCEPTANCE OF F A R SI SM S IN BOSNIAN Author Author Haverić, Đenita Šehović, Amela Abstract A summary of the resource. Bosnian language lexis is characterised by a number of loanwords, whereby words of eastern origin, i.e. words from Turkish, Arabic or Persian, occupy a prominent place, not only in number but also in terms of language, style and other characteristics. Words of eastern originwere introduced in the Bosnian language mostly through Turkish and are, for that reason, referred to as turcisms. However, a more scientifically approved term is orientalisms since not all of these words belong to the Turkish lexical material, and they involve a great number of Arabic and Farsi phrases. Apart from that, not all the words of eastern origin entered the Bosnian language through Turkish exclusively, as there is a number of words that enteredBosnian directly from Arabic or Persian. The number of turcisms in the Bosnian language is quite impressive. For instance, Škaljić’s Rječnik turcizama (Dictionary of Turcisms) contains 8,742 words (expressions) and 6,878 terms(1979: 23). Compared to Turkish and Arabic, lexis of Persian origin is the least present –in Škaljić’s Dictionary of Turcismsthere were total 1031words of Persian origin, out of which 653 basic words and 378 derivatives (Akopdžanjan, 2010: 180). This proportionately smaller number of words of Persian origin in relation to the other two languages is quite reasonable and logical since there was no direct contact between the peoples of Bosnia and Herzegovina and Iran, as was the case with Turkey, which ruled in our region for more than five centuries. Although there was no direct contact between the two nations, influences and echoes of Iranian civilization in the Balkans, or in Bosnia and Herzegovina,were visible for centuries before the arrival of the Ottomans and Islam, since the time of settlement of the Slavs in this region. The penetration of Iranian civilization and culture on our soil continued through the expansion of Manichaeism,so the influencesof this civilization were kept in Newly-Manicheism teachings of Bogomil, and later after the arrival of the Ottomans and the acceptance of Islam in this region were restored and preserved through various Sufi and Dervish movements (Džaka, 1991: 398–399). This paper examines the significance and role of the Turkish language as the language mediator in the case of words of Persian origin entering the Bosnian language. Before it was fully adopted by the Bosnian language, a Persian loanword, from the moment it was borrowed from the source (Persian) to the receiver (Bosnian) language, would undergo various stages of adaptation on the phonological, morphological, and semantic plane. The focus of this paper is the analysis of semantic changes to Farsisms words that occurred due to the impact of Turkish language as a mediator. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3459 Title A name given to the resource METAFORIČKI KONCEPT „LJUDSKA BIĆA SU ŽIVOTINJE“ U POEZIJI MUHAMEDA ELEZOVIĆA Author Author Hodžić, Jasmin Abstract A summary of the resource. Ovaj rad ispituje konceptualnu metafgoru „LJUDI SU ŽIVOTINJE“ u poeziji Muhameda Elezovića, ne tako poznatog pjesmika iz Bosne, ali usko povezanog s datom temom. Kroz teorijski okvir koji su postavili Lejkof i Džonson (1980) poznat kao Kognitivna tteorija metafore, pokazano je šta nam poezija govori o životu ljudskih bića, kroz povezivanje dvije date domene, tj. „LJUDI“ i „ŽIVOTINJE“. Daje nam se na znanje nešto što nismo ni znali ili smo samo djelimično znali o sebi. Ključne riječi: ljudi, životinje, poezija, konceptualna metafora, Muhamed Elezović Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3451 Title A name given to the resource FUNNY AS HELL: CONCEPTUAL INTEGRATION THEORY AND STAND-UP COMEDY Author Author Hot, Irma Abstract A summary of the resource. The construction of meaning in humor research falls within the cognitive group of operations present in everyday human life and occurring at a lightning speed invisible to the conscious human mind. The topic of this paper is, hereby, Cognitive-linguistic analysis of humor in stand-up comedy. The analysis is based on Fauconnier and Turner’s Blending Theory with special attention to jokes with religious content taken from the materials of American stand-up comedians. The aim of the paper is to prove that the conceptual integration theory is able to account for the creation of meaning in this type of humorous discourse. Furthermore, the analysis will try to prove that the theory of conceptual integration can explain the creation of incongruity in the blends of religious jokes and show that disparagement is inherent in this type of humor. Keywords:Conceptual Integration Theory, Stand-up Comedy, Incongruity, Religion Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3468 Title A name given to the resource TEACHING GRAMMAR IN GE AND ESP CONTEXT: A CASE STUDY OF CHEMISTRY UNIVERSITY STUDENTS Author Author Hrnjak Hamidović, Kimeta Abstract A summary of the resource. Teaching grammar of a foreign language has always been a matter of controversy. One of the most prominent, yet unsettled issue is whether grammar should be taught explicitly or implicitly. To that end, the study aims to investigate relation between contextualizing grammar teaching and students’ achievement at the end of the course. The study has been conducted among the first year students of Chemistry at the State university of Novi Pazar. Research instruments include a questionnaire administered to 25 students, as well as classroom observations. Students of chemistry have to take two courses in English language during their studies; the first course is in General English (GE), where grammar is taught explicitly, and the second course in English for Specific Purposes (ESP), where grammar points are contextualized. After the analysis of students’ achievement at the end of each term, it can be concluded that the students scored better results in the ESP course than in the GE course. Moreover, the questionnaire results revealed that students’ preferences go in favor of teaching grammar in context, which is indicated as more efficient than giving isolated examples. Another result highlighted a significant change in students’ attitude towards learning English language at the end of the ESP course. Keywords: General English, English for Specific Purposes, Chemistry students, achievements, preferences Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/131c3ac3cd92ffbeef38eafa100d4761.docx 5d9d71f2112d96017107b577fad93676 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a64c36641dddb27f3b4f004c426ad096.pdf 1c2447ca361e8a845ed4a9af506534eb PDF Text Text Kenan Idrizović Magistar uporednog ustavnog prava ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Sažetak Polazna stajališta konsocijativnog ustavnog uređenja su iscrpna i kao takva su uslovljena brojnim faktorima koji su u središtu interesa političkih nauka. Bosna i Hercegovina i njeno ustavno uređenje spadaju u ovu kategoriju i predstavljaju par excellence političko pitanje. Dodatno opterećenje postojećeg ustavnog uređenja se ogleda u obavezi harmoniziranja postojećeg Ustava sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj rad problematizira postojeće konsocijativno ustavno uređenje u svjetlu obaveze sprovođenja odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, te harmonizacije postojećeg ustavno-pravnog uređenja sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj rad ne pretendira da ponudi konačno ili sveobuhvatno rješenje nadasve složenog političko-pravnog problema zvanog Bosna i Hercegovina, no, odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci nudi impetus za uspostavljanje novog ustavno-pravnog okvira na nivou Bosne i Hercegovine, okvira u kojem će politička i druga prava ostalih biti izjednačena sa pravima konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: Konsocijacija, Sejdić i Finci, Evropski sud za ljudska prava, politička prava, konstitutivni narodi, ostali, Ustav BiH, međunarodna zajednica, Evropski sud za ljudska prava; 531 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE THE ROLE OF THE COURTS IN CONSOCIATIONAL CONSTITUTIONAL AND LEGAL SYSTEMS: THE CASE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract The starting point to the consociational constitutional order are exhaustive and, as such, are conditioned by a number of factors that are at the center of interest of political science. Bosnia and Herzegovina and its constitutional order fall into this category and are a political issue rendered par excellence. Additional burden on the existing constitutional order is reflected in the obligation to harmonize the existing Constitution with the decisions of the European Court of Human Rights. This paper discusses existing consociational constitutional arrangements in the light of the implementation of the obligations of the decision of the European Court of Human Rights in Sejdic and Finci, and the harmonization of the existing constitutional and legal regulation of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms. This paper does not pretend to offer a final and comprehensive settlement of the extremely complex political and legal issues called Bosnia and Herzegovina, however, the decision of the European Court of Human Rights in Sejdic and Finci provides impetus for the establishment of a new constitutional and legal framework at the state level of Bosnia and Herzegovina, the frame in which political and the rights of others to be equated with the rights of the constituent people in Bosnia and Herzegovina. Key words: Consociation, Sejdic and Finci, the European Court of Human Rights, Political Rights, the constituent people, the other population, the Constitution of Bosnia and Herzegovina, the international community, the European Court of Human Rights; 532 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Ustavno-pravni okvir današnje Bosne i Hercegovine je direktan proizvod ratnih dešavanja u periodu 1992-1995. Rat u Bosni i Hercegovini je kreirao novu stvarnost te postavio nove izazove u teorijsko-pravnom, ali i u smislu ustavno-pravne prakse. Odluka Evropskog suda za ljudska prava1 (u daljnjem tekstu Evropski sud, Sud u Strazburu ili ESLJP) u predmetu Sejdić i Finci2 dodatno je otežala ustavno-pravni, ali i politički okvir Bosne i Hercegovine i njeno nastojanje da se konstituira kao moderno liberalnodemokratsko društvo. Evropski sud za ljudska prava, u pomenutom predmetu, je uzeo na sebe zadatak bez presedana da izvrši procjenu usaglašenosti Ustava članice Vijeća Evrope sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu ‘konvencija’).3 Pravne i ustavno-političke implikacije presude suda u Strazburu jednako zaokupljaju pažnju političkih faktora u zemlji, te stručnjaka iz područja ustavnog prava. U centru kritičkih osvrta nalaze se konsocijativni ustavnopravni okvir države, te etnokratska struktura izvršne i zakonodavne vlasti. Kritike spomenute presude ne dolaze samo od strane domaćih stručnjaka; McCrudden i O’Leary4 u svom osvrtu na presudu ističu potencijalno negativne implikacije presude na proces mirovnih pregovora u situacijama sličnim onoj koja je prethodila dogovoru u Bosni i Hercegovini. Autori izražavaju svoj skepticizam spram sudskog preispitivanja konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja, te njegovu izmjenu na temelju presude Evropskog suda. Ovakav scenario bi mogao negativno uticati na buduća nastojanja sukobljenih strana da postignu mirno rješenje sukoba. Kao kontraargument ovakom stavu stoji činjenica da je Bosna i Hercegovina dobrovoljno pristupila Vijeću Evrope. Polazna premisa svakog konsocijativnog uređenja jeste princip dobrovoljnosti promjene ustavnopravnog okvira. Naime, ne postoji smetnja u Dejtonskom ustavu koja sprečava pristupanje zemlje međunarodnoj organizaciji kao što je Vijeće Evrope. Skepticizam McCruddena i O’Learyja da bi pozitivan odmak od sporazuma definisanog mirovnim sporazumom mogao potencijalno dovesti 1 Evropski sud za ljudska prava, sudski organ Vijeća Evrope Sejdic and Finci v. Bosnia and Heryegovina, br. aplikacije 27996/06 i 34836/06, ECtHR, Veliko vijeće, 2009. 3 Sudija Mijović, djelomićno saglasno i djelomićno nesaglasno mišljenje, Sejdic and Finci v. Bosnia and Herzegovina, br. aplikacije 27996/06 i 34836/06, EctHR, Veliko vijeće, 2009.; Hod 4 C. McCrudden et al., Sudovi i konsocijacije (Courts and Consociations), 2012. 2 533 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE do produženja sukoba u situacijama sličnim onoj u Bosni i Hercegovini, ne stoji. U prilog tvrdnji govori i činjenica da odluke suda u Strazburu nemaju pravnu snagu u zemljama koje nisu članice Vijeća Evrope. Odluka Bosne i Hercegovine o pristupu Vijeću Evrope je konsenzualna i ne može se pripisati djelovanju Evropskog suda, nego je rezultat djelovanja političkih faktora u Bosni i Hercegovini. Značaj odluke suda u Strazburu nije značajan samo sa aspekta zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda kao što je to definisano konvencijom; presuda Evropskog suda je značajna i zbog toga služi kao poticaj za ustavne promjene u situaciji kada nezainteresovane političke elite nastoje očuvati status quo. Predmet diskusije koji slijedi je aktuelan jer rekonstituisanje Bosne i Hercegovine nije dalo rješenje niti adekvatan odgovor na probleme koji su doveli do početka oružanih sukoba, niti postojeći pravni i politički okvir osigurao funkcioniranje demokratskih procesa i stabilnost na zadovoljstvo građana Bosne i Hercegovine. Ustavno-pravni okvir služi kao platforma za daljnje etničke podjele i ne osigurava pravno-političko okruženje podložno daljnjem razvoju demokratskih procesa. Neupitna je činjenica da je Dejtonski sporazum5 zaustavio oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Međutim, postignutim sporazumom, Bosna i Hercegovina je rekonstituirana na konsocijalnim osnovama državnog uređenja. Sporazum, koji je inicijalno zamišljen kao prelazni ustavno-pravni okvir, svojim rješenjima je predvidio i kategoriju građana definisanih kao ostali6, te prema riječima McCruddena i O’Learyja doveo do konflikta sa globalnom pravdom i liberalnim individualnim preferencama međunarodnih institucija za ljudska prava.7 Pitanje presude u predmetu Sejdić i Finci je značajno i iz razloga što je to moćno sredstvo prekomponovanja konsocijativnog ustavno-pravnog okvira zemlje. U praktičnom smislu, veliki izazov je osigurati politička prava zagarantovana Evropskom konvencijom u situaciji kada ustavno-pravni okvir favorizira etničke kolektivitete. Kao jedan od modaliteta implementacije 5 Dejtonski sporazum – Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan u Parizu u decembru 2005. 6 Ostali– Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, ostali su kategorija građana koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati; 7 Supra fn 4 534 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ presude, Hodžić i Stojanović8 sugerišu teritorijalnu umjesto etno-kulturalne federalizacije. Rad pomenutog dvojca je praktičan set prijedloga za implementaciju odluke Sejdić i Finci na osnovu uporednih studija zemalja gdje su konsocijacijski mehanizmi i individualna ljudska prava u međusobnoj koliziji. Predstojeća diskusija je ograničena u smislu da ne nudi konačan prijedlog rješenja problema implementacije odluke ESLJP i mogućih implikacija odluka suda na političke procese i ustavno-pravnu stabilnost u državi. Uporedni pristup je korišten u ograničenim situacijama gdje je to bilo neophodno i moguće, imajući u vidu da je Bosna i Hercegovina sui generis u ustavno-pravnom smislu. Fokus ovog rada je na sudskom aktivizmu, odnosno implikacijama presude ESLJP u smislu nužnih ustavno-pravnih reformi u Bosni i Hercegovini. Doprinos ovog rada je u tome da daje kritički osvrt na implikacije odluke Sejdić i Finci, te nudi argumente u pravcu pozitivne uloge ESLJP i uloge sudova u transformaciji konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja. Rad je struktuiran na način da nudi opšti historijski pregled Bosne i Hercegovine i njenog ustavno-pravnog uređenja koje je prethodilo oružanom sukobu u zemlji. Drugo poglavlje nudi pregled konsocijativnih ustavnopravnih sistema i pozitivnih rezultata u obuzdavanju nasilja koje ovakav vid ustavnog ustrojstva osigurava u duboko podijeljenim društvima, ali i njihovih nedostataka, primarno u sferi ljudskih prava i sloboda. Treće poglavlje daje osvrt na presudu Sejdić i Finci, te obaveze koje iz toga proizilaze za Bosnu i Hercegovinu. U zaključku, ovaj rad nudi neke od modaliteta za prevazilaženje postojećeg stanja kao posljedice postojećeg ustavno-pravno okvira. Članstvo u Vijeću Evrope i obaveze koje iz toga proizilaze su garant da ustavno-pravne reforme koje predstoje nužno idu u pravcu poštivanja najviših standarda ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. 1. Poglavlje I – Bosna i Hercegovina Potpuno razumijevanje ustavno-pravnog uređenja, te stanja ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini nije moguće bez osvrta na ustavno8 E. Hodžić et al., Stari/novi ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, pg. 24 535 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE pravni okvir koji je prethodio trenutnom stanju. Bosna i Hercegovina je otvoreno poglavlje koje dovodi u pitanje mnoge postojeće teorije u relevantnim oblastima prava i pravnih nauka. 1.1. Hronologija konflikta Bosna i Hercegovina kao suverena država je stekla svoju nezavisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u martu 1992. godine. Nezavisnost je došla kao rezultat dezintegracionih procesa započetih izdvajanjem Slovenije iz federativne zajednice jednakih republika. Proglašenje nezavisnosti Slovenije rezultiralo je kratkotrajnim oružanim sukobom sa snagama Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) koje su nastojale onemogućiti secesiju i izdvajanje iz ustavno-pravnog poretka federacije. Socijalistička Republika Hrvatska slijedi primjer Slovenije u ljeto 1991. godine. Za razliku od Slovenije, koja je imala relativno etnički homogenu teritoriju nastanjenu Slovencima, u Hrvatskoj većinu stanovništva su činili etnički Hrvati, te manjinski Srbi. Srpska manjina, odbila je priznati ustavnopravni poredak Republike Hrvatske što je rezultiralo oružanim sukobom na teritoriju novonastale države. Bosna i Hercegovina, suočena sa novim realitetima, našla se pred izborom ostanka u ‘krnjoj federaciji’, odnosno proglašenja vlastite nezavisnosti i izdvajanja iz federalne zajednice. U situaciji kada je stanovništvo BiH činilo 31.2% etničkih Srba, 17.4% etničkih Hrvata, te 43.5% etničkih Muslimana9, političke elite nisu uspjele naći kompromis vezano za budućnost države. Prvi višestranački izbori u BiH, slično kao i u ostalim republikama federativne zajednice obilježio je izbor predstavnika po etničkim principima.10 Kao rezultat raspada federativne zajednice, demokratski izabrana vlast u BiH odlučila je tražiti međunarodno priznanje neovisnosti republike. Kao uslov za priznanje, Evropska Zajednica je postavila set uslova pred organe vlasti BiH.11 Kao prvo, BiH je bila dužna: osigurati garancije i organizirati referendum na kojem će učešće uzeti svi 9 Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Federalni ured za statistiku; Rezultati popisa stanovništva 1991., http://www.fzs.ba/Dem/Popis/NacPopE.htm, 19.11.2013. 10 Međunarodna Krizna Grupa, ICG Bosnia Report No. 16, http://www.crisisgroup.org/~/media/Files/europe/balkans/bosnia-herzegovina/Bosnia%202.pdf, 10.11.2013. 11 Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 29.2.1992.-1.3.1992., Komisija za sigurnost i kooperaciju u Evropi, 102. Kongres 536 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a koji će biti sproveden pod međunarodnom supervizijom.” 12 Ispunivši uvjete, referendum je organizovan 29.2.1992. i 1.3.1992. godine. 63.4%13 građana sa pravom glasa odazvalo se pozivu na referendum; 99.7%14 glasača izjasnilo se za Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Važno je naglasiti da je većina etničkih Srba bojkotovala referendum, što baca određenu sjenu na legitimitet rezultata referenduma. Kao direktna posljedica rezultata referenduma započeo je oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome, 22.5.1992., rezolucijom Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija (UN), Bosna i Hercegovina je kao punopravna članica primljena u UN. Sjedinjene Američke Države (SAD) i većina evropskih država, uključujući Rusku Federaciju, priznale su BiH u aprilu 1992. Zbog prirode i intenziteta ratnih sukoba, BiH je već 1992. zaokupila pažnju međunarodne zajednice. Brojne međunarodne i domaće sudske instance i organizacije aktivno rade na dokumentovanju i procesuiranju odgovornih za zločin genocida, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, te drugih zločina definisanih međunarodnim humanitarnim pravom. Pozicija SR BiH unutar federalne Jugoslavije i njena etnička kompozicija od krucijalne su važnosti za shvatanje događaja koji su uslijedili. Niti u jednom trenutku političke elite u BiH nisu bile slobodne od vanjskih uticaja u definisanju vlastitih politika. Snažan uticaj susjednih zemalja, primarno Srbije i Hrvatske na pripadnike svojih etničkih zajednica dodatno je usložnio međuetničke odnose unutar zemlje. Učestvovanje Srbije i Hrvatske kao aktivnih aktera bosanskohercegovačkog sukoba u mirovnim pregovorima u Dejtonu govore u prilog opsegu i karakteru uticaja ovih zemalja na dešavanja u BiH. 1.2. Ustavno-pravni okvir Bosne i Hercegovine Ustav Bosne i Hercegovine je došao kao rezultat nastojanja međunarodne zajednice da zaustavi etnički rat u Bosni i Hercegovini. U jesen 1995. godine, predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske okupljeni su od strane 12 Ibid, 10. Ibid, 21. 14 Ibid. 13 537 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE međunarodne zajednice u Dejtonu, SAD, daleko od svojih izbornih jedinica, a kako bi pregovarali o zaustavljanju rata u BiH. “To je trebao biti ustav donešen međunarodnim dekretom.“15 Građani BiH nisu donijeli, niti su ikada ratificirali dejtonski Ustav. Ustav, kao akt najviše pravne snage, je zapravo oktroisani ustav. Ovaj čin sam po sebi nije presedan, jer slični primjeri se mogu naći u drugim državama poput Njemačke ili Japana. Kao što je jedan od kreatora16 Dejtonskog mirovnog sporazuma naveo, sporazum je istovremeno: “pogled u budućnost u nastojanju da se okončaju tenzije koje čine osnovu ratnog sukoba, te dogovor sa pogledom u prošlost koji je osnažio i zadržao osobe koje svoj opstanak temelje na tim istim tenzijama.” Pitanje legitimiteta sporazuma preostaje s obzirom da isti nikada nije potvrđen na referendumu, ratifikovan u državnom parlamentu ili nekim drugim demokratskim činom. Umjesto toga, u Ustav su ugrađene odredbe koje korespondiraju sa situacijom na kraju 1995. godine. “Kriteriji demokratskog legitimiteta Ustava su morali biti žrtvovani u ime nespornog prioriteta zaustavljanja krvoprolića i osiguranja mira u zemlji.”17 U svakom slučaju, novi Ustav (Član 1)18 je potvrdio međunarodnopravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države, pod novim imenom - Bosna i Hercegovina. Ustav BiH je rekomponovao teritorijalno uređenje, organizujući državu u dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine19 (FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Osnovni princip novog ustavno-pravnog sistema je podjela vlasti, odnosno, kako je to još poznato među politolozima – konsocijacija. Ustav, kao akt najviše pravne snage, institucionalizirao je diskriminaciju građana po etničkom principu. Preambula Ustava kreira kategorije ’konstitutivnih naroda’ i ‘ostalih’.20 Dejtonski Ustav nikad nije zamišljen kao trajno, nego prelazno rješenje. Razlog za diskriminatorske odredbe tvorci opravdavaju činjenicom da je 15 C. Bildt u Opservacijama Ustava u Bosni i Hercegovini, 1998, 139. J. O’Brien, ‘Dejtonski sporazum u Bosni: Trajni prekid vatre, permanentno pregovaranje, citirano od strane Sofía Sebastián, 2012, Ustavni inženjering u post-dejtonskoj Bosni i Hercegovini, Međunarodno očuvanje mira, 19:5, 597-611. 17 S. Bardutzky, Strazburški sud o Dejtonskom Ustavu, Presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, 22.12. 2009. 18 Supra, fn 5, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 4.11.2013. 19 Federacija Bosne i Hercegovine je kreirana 1994. godine Vašingtonskim sporazumom kao rezultat napora da se zaustavi međuetnički sukob između Bošnjaka i Hrvata. 20 Preambula Opšteg okvironog sporazuma za mir, Anex 4, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 9.11.2013. 16 538 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ fokus bio na “građenju države, umjesto na ljudskim pravima.”21 Pitanje ljudskih i političkih prava je vremenom postalo par excellance ustavnopravno, te političko pitanje koje je svoj epilog dobilo u odluci ESLJP u predmetu Sejdić i Finci, 2009. godine. Tvorci dejtonskog Ustava su bili svjesni nejednakosti koja je postala Ustavna kategorija. Ustavni tekst ne navodi kriterij za pripadnost bilo kojoj etničkoj grupi. Kao što su McCrudden i O’Leary ispravno primijetili, Ustav je izostavio objektivan kriterij na osnovu kojega bi se utvrdila etnička pripadnost. Deklarisanje od strane pojedinca je jedini neophodan kriterij, bez obaveze prihvatanja pojedinca od strane bilo koje etničke zajendice. Jezik, odnosno religija nisu presudni, niti determinirajući faktori u ovom smislu. Ustav navodi isljučivo Bošnjake, Hrvate i Srbe kao „konstitutivne narode”.22 Stoga, ko su onda ostali? U skladu sa Ustavom, svi oni koji se ne deklarišu kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, spadaju u kategoriju građana zvanih ostali. U kontekstu BiH i poimanja etniciteta, u ovu kategoriju ne spadaju samo oni koji imaju drugu etničku pripadnost (kao što su Crnogorci, Makedonci ili Rusini), nego i oni koji, iz razloga rođenja u inter-etničkim, odnosno tzv. miješanim brakovima, se ne žele deklarisati pripadnikom niti jedne od tri najveće etničke zajednice. Hodžić i Stojanović su ponudili dobro objašnjenje koncepta manjina u BiH. U Ustavnom smislu, konstitutivni narodi ne čine većinu niti manjinu bilo na nivou BiH ili na entitetskom nivou. Iako u Ustavnom smislu nisu manjine, u društveno-političkom i statističkom smislu Bošnjaci i Hrvati u RS-u, a Srbi u FBiH su manjina. Kao što tandem autora i navodi: „Bosna i Hercegovina se može opisati i kao zemlja manjina, s obzirom da u njoj ne živi jedan dominantan narod, kao što je slučaj u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bugarskoj...“23 Dejtonski sporazum je institucionalizirao princip etničkog, dajući Ustavnoj kategoriji „konstitutivnih naroda“ brojne povlastice. Ovo je rezultat građenja Ustava na konsocijativnim principima. Kreatori Ustava su na ovaj način nastojali unaprijediti jednakost između tri dominantna etnosa na uštrb individualne jednakosti. Konstitutivni narodi su dobili pravo veta na nivou tročlanog Predsjedništva, te u Parlamentarnoj skupštini BiH. Član V Ustava BiH eksplicitno definiše kompoziciju Predsjedništva BiH rezervišući pozicije 21 Bosanski Gordijev čvor: Ustavna reforma, Evropska krizna grupa, Brifing br. 68, 12 July 2012. Supra, fn 20. 23 E. Hodžić et al., Stari/novi ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, pg. 24 22 539 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE za predstavnike konstitutivnih naroda. Srpski član se bira direktnim izborom sa teritorije RS-a, a bošnjački i hrvatski sa teritorije FBiH.24 U situaciji kada se odluka ne može postići konsenzusom, preglasani član Predsjedništva može u roku od tri dana proglasiti odluku Predsjedništva destruktivnom po vitalni nacionalni interes. Član IV Ustava je jednako diskriminirajući ne dajući pravo veta kategoriji ostalih. Član daje isključivo pravo pripadnicima konstitutivnih naroda pravo proglašenja odluke Parlamentarne skupštine destruktivnom po vitalni interes naroda.25 U sferi zaštite ljudskih prava, Ustav BiH sadrži odredbe koje garantuju viskok nivo poštivanja istih. Član II Ustava osigurava direktnu primjenjivost prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te njenim protokolima. „Ovi propisi imaju prioritet nad svim drugim zakonima.“26 Nije slučajno da su tvorci Ustava predvidjeli specifičan sastav Ustavnog suda BiH. Na temelju člana VI Ustava, sud će se sastojati od devet članova od kojih će četiri birati Predstavnički dom FBiH, dok će dva člana birati Narodna skupština RS. Preostala tri člana će biti imenovana od strane predsjednika Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine.27 Ustav ne definiše nacionalnu pripadnost članova suda. Implicitno, ali i u praksi, dvojica imenovanih sudija su srpske, dvojica hrvatske, a dvojica bošnjačke nacionalnosti. Preostala trojica sudija ne smiju biti državljani BiH ili neke od država koje graniče sa BiH.28 Nadležnost Ustavnog suda je defnisana Ustavom. Sud ima obavezu da podrži Ustav BiH. Također, sud je nadležan za sporove između države i entiteta, te između dva entiteta. Nadležnost suda je utvrđivanje ustavnosti entitetskih zakona sa Ustavom BiH, kao i ustavnosti entitetskih Ustava sa Ustavom BiH. Ustavni sud također vrši funkciju apelacionog suda, odnosno najviše sudske instance u sporovima proizašlim sa bilo kojeg drugog suda u zemlji. Značaj prisustva stranih sudija se očituje u nemogućnosti sudija iz reda konstitutivnih naroda da jednostrano izglasaju, odnosno blokiraju odluku bez saglasnog mišljenja stranih sudija. Na ovaj način međunarodna zajednica zadržava uticaj nad 24 Opšti okvirni sporazum za mir, Aneks 4, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 19.11.2013. 25 Ibid, Član IV: Parlamentarna skupština, Član IV §3(e) 26 Supra, fn 24, Član II: Ljudska prava i temeljne slobode, Član II, §2 27 Supra, fn 24, Član VI: Constitutional Court, Član VI, §1(a) 28 Ibid, § 1(b) 540 Član V: Predsjedništvo, �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ sudskom vlašću u BiH, te onemogućava jednostranu blokadu svih poluga vlasti od strane jednog konstitutivnog naroda.29 Konsocijativni ustavnopravni okvir BiH nije u potpunosti prepušten domaćim nosiocima vlasti. Ovakav sastav suda nije rezultat brige za pojedinačna ljudska prava ili prava ostalih – upravo suprotno; tvorci Ustava su se pobrinuli da vitalni nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda ne bude ugrožen putem preglasavanja, te je za usvajanje većinske odluke neophodna saglasnost stranih sudija. Iz teksta se jasno vidi da tvorci Ustava BiH nisu učinili napor da akomodiraju kategoriju ostalih. Čak i da ostali imaju pravo veta, jasno je da ostali nisu kulturno-religijski-etnički kolektivitet. Ostali, kao ustavna kategorija su nedvojbeno potčinjeni dominaciji ostale tri etničke grupe. Opravdanje za ovakav ustavno-pravni status, tvorci nalaze u prelaznom karakteru Ustava BiH. Konsocijativni ustavno-pravni mehanizmi su ostavili čitavu grupu građana BiH bez značajnog dijela političkih prava. Restriktivne odredbe ustava, zajedno sa Izbornim zakonom BiH koji ograničava pasivno glasačko pravo građana na izbor u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, ukazuju na nivo nejednakosti. Ustavno-pravni okvir BiH je koncipiran na način da zadovolji tri glavne etničke skupine. Post-dejtonska BiH je zamišljena kao konsocijativna država. Neodrživost ovog koncepta ustavnog uređenja je jasno demonstrirana u post-ratnom periodu. Koncept konsocijativnog društvenog uređenja, njegove prednosti i nedostaci, će biti detaljnije analizirani u sljedećem poglavlju. 2. Poglavlje II – Konsocijativna demokratija Rat u BiH je zaustavljen intervencijom međunarodne zajednice. Međunarodna zajednica na čelu sa SAD je sastavila detaljan mirovni plan koji je uključivao novo ustavno rješenje za BiH. Ustav BiH je kreiran na način da osigura završetak rata, osigura minimalno funkcioniranje vlasti, te stvori okvir za budućnost zemlje. Činjenica je da je ovo bilo moguće jedino na način rekonstituisanja države na principima konsocijativne demokratije. Konsocijativni ustavno-pravni okvir je efikasan mehanizam zaustavljanja oružanog konflikta, no međutim, konsocijativne demokratije su same po sebi 29 S. Bardutzky, Strazburški sud o Dejtonskom Ustavu, Presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, 22.12. 2009, 7. 541 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE u suprotnosti sa principima liberalne demokratije i njihovog razumijevanja pojma ljudskih prava. Konsocijativna demokratija, kao ustavno-politički koncept konfrontira individualna – politička i ljudska prava sa pravima kolektiviteta. Analiza koja slijedi nudi uvid u koncept konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja i njegove implikacije u Bosni i Hercegovini. 2.1. Glavni principi i ideje konsocijativnih sistema Konsocijalizam kao teorija političkih nauka se veže za Arenda Lijpharta zbog njegovog značajnog doprinosa razvoju iste. Lijphart je razvio teoriju na temelju političkih pretpostavki holandskog sistema, zastupajući tezu njegove primjenjivosti u brojnim drugim situacijama. Različiti sistemi na principima Lijphartove teorije instalirani su u brojnim zemljama sa manje ili više uspjeha.30 „Rješenja po principu podjele vlasti mogu se smatrati, kao minimum, realističan…dogovor uz maksimalan konsenzus strana uključenih u post-konfliktne pregovore.“31 Ovo ne znači da je Lijphart ponudio koncept de novo. Konsocijalizam je prisutan u stručnoj literaturi od šezdesetih godina prošloga stoljeća i Lijphart svojim radom ponudio novi kvalitet i dao dodatni zamah teoriji. Kao što sam autor elaborira u svom radu32, političari i ustavotvorci koristili su koncept podjele vlasti prikladan podijeljenim društvima znatno ranije nego je ustavno-pravna i politička teorija opisala koncept. Ono što je problematično sa stanovišta konsocijalizma je uspostava uniformnih principa univerzalne primjene. Društva i države se razliku na bezbroj načina i podjele mogu egzistirati duž bilo koje linije. Dok su mnoge kritike sistema opravdane, nesporno je da „duboke podjele unutar društva predstavljaju ozbiljan problem demokratskog sistema...“33 Ovo je razlog zašto je nastojanje da se iznađe sveobuhvatno rješenje problema tako delikatan proces. Nesporna činjenica je da je moguće uspostaviti sistem neophodan za razvoj demokratskih procesa u društvu. Potpuno je drugo pitanje karakteristika tog sistema. Pitanja poput političke stabilnosti, ljudskih prava i druga od značaja za liberalno-demokratski sistem razlikuju se od 30 P. Norris, Stabilna demokratija i dobro upravljanje podijeljenim društvom: Da li su institucije podjele vlasti efikasne? Harvard, John F. Kennedy School of Government, 18.1.2005.: Primjeri uspjeha uključuju Austriju, Holandiju, Južnu Afriku, a neuspjeha: Kolumbiju, Liban, Kipar, Maleziju, Čehoslovačku i Bosnu i Hercegovinu. 31 Ibid, 2. 32 A. Lijphart, Dizajn ustava za podijeljena društva, Projekat „Muse”, http://muse.jhu.edu/journals/journal_of_democracy/v015/15.2lijphart.html, 22.11.2013. 33 A. Lijphart, supra, fn 32, 97 542 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ države do države. Prema Lijphartu, četiri karakteristike su neophodne za postojanje klasične34 konsocijacije:35 Podjela vlasti je prvi uslov ustavno-pravnog okvira; na ovaj način grupe, inače različite i odvojene pristaju da kreiraju i djeluju pod okriljem zajedničkih institucija države. U slučaju BiH, može se zaključiti da ne postoje zajedničke institucije koje crpe svoj legalitet iz prenosa dijela suvereniteta sa entiteta, na državni nivo vlasti. Dapače, državne institucije nisu zajedničke, već po svojoj ustavnoj definiciji ne zavise od političke ili pak bilo kakve druge volje nosilaca vlasti na nižim nivoima. Entiteti nisu državotvorni i nemaju subjektivitet u smislu međunarodnog prava. Podjela vlasti učvršćuje udio svakoj od grupa u svakom segmentu, bilo da je riječ o zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj vlasti. Kao drugi neophodan uslov, Lijphart navodi autonomiju; bez autonomije nema konsocijalizma. U vršenju javnih funkcija mora postojati element samouprave. Belgija je dobar primjer jezičke autonomije, ali društva, odnosno stepen autonomnosti su predmetom dogovora između različitih grupa. Ovo je uvijek vrlo teško pitanje za suprotstavljene strane, no međutim, autonomija je preduslov za postojanje konsocijalizma. Proporcionalnost predstavlja treći preduslov. Proporcionalnost se ne odnosi samo na zastupljenost u zajedničkim institucijama, nego i na preraspodjelu državnih resursa. I ovdje ne postoji jasna ideja šta predstavlja resurse, odnosno na šta se resursi odnose. Princip proporcionalnosti je predmetom dogovora, odnosno konsenzusa i može se odnositi na različite institucije za čije funkcioniranje su potrebna sredstva. Četvrti uslov klasičnog konsocijalizma podrazumijeva da svaka od grupa ima eksplicite pravo veta. Pravo veta na praktičan način služi kao garant da vitalni interes bilo koje od grupa neće biti povrijeđen. Ovo je istinski snažan mehanizam i njegova primjena je moguća u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, ili u obje istovremeno. 34 Supra, fn 4, 8, McCrudden i O’Leary navode klasični i polu-konsocijalizam. Polu-konsocijalizam je karakterisan odsustvom faktora propocionalizma i veto mehanizma. Ovaj koncept ima za cilj unapređenje uključivosti u liberalno-demokratskim sistemima. 35 Ibid. 543 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Kao što sam već i naveo, ne postoje dva identična modela konsocijativne demokratije. Bez obzira radi li se o etničkoj, jezičkoj ili religijskoj podjeli unutar države, svako od ovih podjela može biti dodatno usložnjena drugim faktorima, kao što su politički sistem ili npr. ustavni sistem koji je prethodio podjeli među stranama. Politička kultura zemlje je dodatni faktor od velike važnosti u primjeni nevedenih principa. U državama bez prethodnog demokratskog iskustva, kao npr. Bosna i Hercegovina je utoliko teže doseći neophodni nivo demokratske stabilnosti. Spomenuti principi djeluju kao minimum mogućeg u datoj situaciji. Kada je opcija disolucije nepraktična ili neprihvatljiva, odnosno kada predstavlja realnu prijetnju miru (kako lokalno, tako i regionalno), konsocijativno ustavno uređenje relaksira odnose među suprotstavljenim grupama. Konsocijativni ustavno-pravni okvir je zamišljen kao dugotrajan mehanizam, a ne samo kao trenutno rješenje nastalog problema. Potencijal za buduća pozitivna rješenja leži u mogućnosti približavanja suprotstavljenih strana i definisanja zajedničkog interesa putem demokratskog procesa. Ovo nije bez opasnosti, jer demokratski izabrani predstavnici koji istinski nastoje unaprijediti odnos među suprotstavljenim grupama često budu sankcionirani od strane svoje izborne baze. Gubitak podrške među vlastitim biračkim tijelom služi kao poticaj, odnosno motivacija političkim elitama da održe status quo, što proces približavanja i uklanjanja razlika, te definisanja zajedničke platforme čini utoliko težim. Dodatni argument u prilog tezi je izborni sistem koji garantuje etničkoj većini dominaciju unutar njene autonomne jedinice. Kratka elaboracija glavnih pretpostavki konsocijativnih demokratskih sistema je daleko od punog uvida u koncept čiji proponenti sugerišu različite modalitete uređenja. Uvodne napomene služe kao podloga za analizu konsocijativnog ustavno-pravnog sistema u Bosni i Hercegovini. 2.2. Konsocijalizam – prednosti i nedostaci Dejtonskim mirovnim sporazumom (DPA) zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini. Činjenica da je ustavna prekompozicja BiH na konsocijativnim principima bila jedino moguće rješenje za postizanje mira je ozbiljna naučna tvrdnja. U tom smislu, stav ustavnih eksperata, te znanstvenika političkih nauka da konsocijativni model nema ozbiljnu alternativu potcrtava navode da 544 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ je konsocijalizam „jedini demokratski model koji može biti usvojen u podijeljenim društvima...“36 Prednosti konsocijalizma su primarno u tome što ovaj model nema ozbiljnu ustavno-pravnu alternativu, a ne zbog rješenja ugrađenih u sam sistem. Činjenica da konsocijativni model uskraćuje cijeloj grupi građana pasivno biračko pravo je nespojivo sa principima liberalne demokratije. Individualistički koncept ljudskih prava je žrtvovan u pravcu prava kolektiviteta, otvarajući važno pitanje značenja pojma jednakosti i diskriminacije u konsocijalnim sistemima. Aspekt ljudskih prava je ozbiljno narušen u ustavno-pravnom sistemu koji ne garantuje jednak nivo zaštite i poštivanja političkih prava svih građana. To izaziva tenziju, koja je inherentna po pitanju principa zaštite ljudskih prava u sistemu konsocijativnog državnog uređenja. Rezultat toga je formiranje etnokulturalnih elita. Kada se problem gleda u historijskom kontekstu zemalja kao što je BiH, problem se dodatno usložnjava. Liberalno-demokratski koncept, u smislu u kojem se on shvata danas u svijetu, nije moguć u državi podijeljenoj po etničkim linijama. Ostvarivanje individualnih prava u situciji duboke podijeljenosti po etničkim i teritorijalnim, ali i u psihološkom smislu je teško izvodivo. U prilog tome govori i stalna prijetnja obnavljanja međuetničkog sukoba u sprezi sa ustaljenim mentalitetom vladajućih elita, nespremnih da se odreknu Ustavom zagarantovanih privilegija. Za razliku od Austrije i Holandije u kojima postiji prirodna historijska veza i gdje su se ustavno-pravni i politički procesi razvijali u pravcu konsocijalizma, u Bosni i Hercegovini ne postoje historijsko-pravni preduslovi za uspostavljanje ovakvog sistema državnog uređenja. Ustav BiH niti na koji način ne korespondira sa ustavno-pravnim okvirom BiH iz vremena koje mu je prethodilo. Slabost konsocijativnog sistema u Bosni i Hercegovini je najbolje objašnjena onim što Zahar37 naziva: „normativnom nepopustljivošću elita za saradnju“. Autorica ovo pripisuje: „prirodi izbornih institucija, odnosu snaga između centralne vlade i entiteta, uzrocima i posljedicama unutardržavnog nadmetanja, te uticajem etničke polarizacije.“38 36 Ibid, 33. M.J. Zahar, DihtomijaThe Dihtomija međunarodnog posredovanja i upravljačka bezkompromisnost: Slučaj Bosne i Hercegovine, Pluto Press, 2005. 38 Ibid. 37 545 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Navedena argumentacija svoju osnovu temelji na konsocijativnom ustavno-pravnom uređenju BiH, i zaista, osamnaest godina od završetka rata, postojeći ustavni okvir je iscrpio svoje kapacitete. 2.3. Asistirana konsocijacija Uloga međunarodne zajednice u BiH i njeno djelovanje u uslovima konsocijativno ustavno-pravnog okvira je jedinstveno pitanje sa aspekta ustavno-pravne misli. U ranoj literaturi nema spomena uloge međunarodnih posrednika u funkcioniranju sistema. Bosanskohercegovački koncept konsocijativnog sistema je dodatno usložnjen prisustvom Ureda visokog predstavnika (OHR , odnosno visoki predstavnik).39 Tvorci DPA su shvatili od početka da konsocijativna prekompozicija BiH neće biti moguća bez međunarodne supervizije. Iako nezvanično, mnogi elementi ustavnog uređenja države sugerišu upravo suprotno. Aneks X DPA je predvidio ured OHR-a ovlašten za nadgledanje sprovedbe mirovnog sporazuma. Iza OHR-a se nalazi Vijeće za implementaciju mira40 (PIC) zaduženo za politički aspekt rada OHR-a. Visoki predstavnik uporedo obnaša dužnost i Specijalnog predstavnika Evropske Unije za Bosnu i Hercegovinu. OHR, odnosno visoki predstavnik imaju široke ovlasti koje se ogledaju u tome da može nametnuti zakon, ali također i imenovati, odnosno ukloniti zvaničnike sa javnih funkcija.41 Spektar ovlasti međunarodne zajednice u BiH je ograničen jedino na način da OHR ne može nametnuti amandman, odnosno nametnuti novi Ustav BiH. Međutim, visoki predstavnik ima ovlasti nametanja entitetskih ustava, pa čak i uklanjanja člana Predsjedništva sa funkcije koju obnaša. Potpun uvid u efekte i obim prisustva međunarodne zajednice se može najbolje shvatiti uvidom u broj odluka visokog predstavnika. Ovlasti visokog predstavnika su korištene više od 900 puta.42 Naročito intenzivno ovlasti su korištene u godinama nakon potpisivanja DPA. Pitanje uloge međunarodne 39 Anex 10, Sporazum o civilnoj implementaciji, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=366, 1.11.2013. 40 Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira sačinjavaju: Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Predsjedništvo EU, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije, koju predstavlja Turska. 41 Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Mišljenje o ustavnoj situaciji u BiH i ovlaštenjima Visokog prdstavnika, mart 2005, http://www.coe.ba/pdf/CDL-AD2004004-en.pdf, 1.11.2013. 42 Ured visokog predstavnika, Sve odluke visokog predstavnika, http://www.ohr.int/decisions/archive.asp?so=d&sa=on, 14.11.2013. 546 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ zajednice u zemlji naglašava prirodu i karakter podjela među političkim liderima. Dok su politički faktori u FBiH snažno naklonjeni prisustvu ureda visokog predstavnika zbog njegove uloge u jačanju državnih institucija, istovremeno, političke elite u RS-u protive se njegovom prisustvu optužujući OHR za političko nasilje.43 Može se sa pravom reći da je dijalog između bosanskih političkih elita opterećen prisustvom OHR-a. Bošnjačke i u manjoj mjeri hrvatske političke elite koriste odluke visokog predstavnika za ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva. Ovo stvara privid OHR-a kao saveznika određenih političkih skupina. Ideja konsocijalizma ima za cilj približavanje suprotstavljenih strana s ciljem definisanja interesa od zajedničkog interesa za sve strane. U tom smislu, uloga OHR-a je problematična i ne potpomaže procesu da se razvije na očekivani način. Problemi se dodatno usložnjavaju zbog nerijetkog nejedinstva u stavovima članica PIC-a. Ponuđena argumentacija sugeriše da se mnogi problemi koji se u normalnim okonostima vežu za konsocijativni ustavno-pravni okvir u stvarnosti mogu pripisati djelovanju međunarodne zajednice. DPA i konsocijativni ustavno-pravni model uređenja države nisu polučili pozitivne rezultate u smislu kreiranja stabilnog demokratskog društva u BiH. Institucionalni dizajn BiH je odveć kompleksan sa trinaest različitih vlada iznad nivoa općine. Federacija entiteta sa centralizovanom Republikom Srpskom, te asimetričnom Federacijom BiH je jednostavno preveliki finansijski, intelektualni, te politički izazov za četveromilionsku BiH. Izgradnja mira u post-dejtonskoj BiH bazirana je na nekoliko strategija.44 Cilj prve strategije iza koje je stajala Evropska Unija (EU) bio je jačanje državnih institucija. U Ustavu BiH navedene su kompetencije države BiH, ali Ustav BiH nadalje navodi mogućnost prenošenja ovlasti na državni nivo.45 Donošenjem neophodnih zakonskih propisa, OHR je osigurao pravnu osnovu za jačanje uloge države u ovom smislu. EU je nedvojbeno istakla da isključivo prihvata organe na nivou države BiH kao legitimne partnere u pregovorima vezano za budućnost zemlje u EU. Kao rezultat toga formirane 43 Dejtonski project BiH, Dodik optužuje visokog predstavnika za bosanske slabosti, 10.11.2012. http://www.bihdaytonproject.com/?p=1597, 13.11.2013. 44 S. Sebastián, 2012, Ustavni inženjering u post-dejtonskoj Bosni i Hercegovini, Međunarodno očuvanje mira, 19:5, 597-611. 45 Supra, fn 24. 547 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE su brojne institucije na nivou države, uključujući jedinstvene oružane snage BiH. Druga strategija međunarodne zajednice odnosila se na redizajniranje izbornog sistema, te unapređenje odnosa među etničkim zajednicama. Rezultat ove strategije je ograničeni napredak, nedovoljan da dovede do samoinicijativnog nastavka suradnje. Problem napretka postignutog u posljeratnoj BiH je što nije došao kao rezultat nastojanja unutar zemlje, nego kroz pritiske i prijetnje međunarodne zajednice. Ovakav scenario ima za rezultat kreiranje politika unutar suprotstavljenih zajednica, vodeći računa o mogućim reakcijama i potezima međunarodne zajednice. Zadnja dva nastojanja međunarodne zajednice da promijene ustav BiH desila su se 2006., odnosno 2009. godine. Ona su podrazumijevala nastojanje međunarodne zajednice da zatvori Ured OHR-a, te da ubrza državu na putu ka pridruženju EU. Razgovori političkih lidera parlamentarnih stranaka pod pokroviteljstvom EU i SAD-a da prekomponuju ustavno-pravno uređenje zemlje i otklone gore navedene nedostatke, završili su neuspješno. Prethodna diskusija dotakla se samo nekih od razloga zbog čega treba sumnjati u konsocijativnu demokratiju kao uspješan ustavno-pravni model u BiH. Nastojanja međunarodne zajednice da unaprijedi procese nisu nužno bila demokratske prirode, a još manje učinkovita. U tom smislu, međunarodna zajednica snosi značajnu odgovornost za trenutno, ali i stanje koje je prethodilo trenutnom stanju. Ustavni kapaciteti države čine se iscrpljeni za značajniji napredak u ovom trenutku. Jedna oblast prava koja moguće nudi izlaz iz date situacije jesu obaveze BiH koje proizilaze iz članstva države u međunarodnim institucijama. U tom smislu vrijedi analazirati sudski aspekt vlasti u BiH i njegove kapacitete da doprinese demokratskim procesima u zemlji, ne rizikujući daljnju destabilizaciju zemlje. Sljedeće poglavlje analizira članstvo BiH u Vijeću Evrope, te moguće implikacije presuda ESLJP-a. 3. Poglavlje III – Ustavni depoi sudske vlasti Analiza značenja i karaktera konsocijativnog ustavno-pravnog sistema BiH dotakla se mnogih aspekata primarno vezanih za zakonodavni i izvršni segment vlasti. Članstvo BiH u međunarodnim organizacijama i 548 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ implikacije koje proizilaze iz međunarodnih obaveza, a na temelju izvora međunarodnog prava zaslužuju da budu analizirani na ovom mjestu. Uloga Ustavnog suda i njegove kompetencije zaslužuju da budu analizirane u predmetu Sejdić i Finci, odnosno na temelju članstva BiH u Vijeću Evrope. Za Bosnu i Hercegovinu, Vijeće Evrope je višeznačno važna međunarodna organizacija, između ostalog i zbog posjedovanja efikasnog mehanizma zaštite ljudskih prava na teritoriji zemalja članica. I Vijeće Evrope je prepoznalo BiH kao „jednog od [njenih] najvažnijih korisnika.”46 Članstvom BiH u Vijeću Evrope, država je neumitno prenijela dio suvereniteta na međunarodnu organizaciju preuzimajući sve obaveze koje proistiću iz toga. Činjenica da BiH trpi zbog objektivno nefunkcionalnog konsocijalnog ustavno-pravnog okvira nije izgovor za nepoštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima. Odluke ESLJP su obavezujuće i u tom smislu BiH se susreće sa vjerovatno najvećim izazovom u svojoj novijoj istoriji. Predstojeće poglavlje analizira ulogu sudova u transformaciji rigidnih ustavnih okvira. Njihova uloga je potencijalno jako bitna jer mogu poslužiti kao „preokretači etničkih političkih dogovora.“ 47 3.1. Konsocijativno sudstvo u BiH Uloga sudova u konsocijativnom ustavno-pravno okviru je značajna. Ovime se ne misli isključivo na domaće sudove, nego, kao što McCrudden i O’Leary ističu „...povećana... uloga međunarodnih i regionalnih sudova za ljudska prava.“ 48 Dok Ustavni sud BiH ima obavezu podržati diskriminatorni Ustav BiH, međunarodni sudovi nemaju takvu obavezu. Ustav BiH49 je izričit u smislu obaveze suda da podrži Ustav BiH. Pitanje ustavne pozicije ostalih bilo je predmetom Ustavnog suda BiH u više nego jednom slučaju. Prvi pokušaj otklanjanja nejednakosti ostalih u kandidaturi za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH našao se pred Ustavnim sudom 2006. Predmet50 utemeljen na članku II51 Ustava BiH zahtijevao je direktnu 46 Vijeće Evrope, Raporter grupa za demokratiju, Kooperacija Vijeća Evrope sa Bosnom i Hercegovinom, Strategija, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=951051&Site=COE, 26.11.2013. 47 R. Pildes, Etnički identitet i demokratske institucije: Dinamična perspektiva: S. Choudhry, Ustavni dizajn za podijeljena društva: Integracija ili akomodacija, 195. 48 Supra, fn 4, 20. 49 Opšti okvirni sporazum za mir: Aneks 4, Član VI: Ustavni sud, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 7.11.2013. 50 Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka U-5/04, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 9.11.2013. 51 Supra, fn 49, 2. 549 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE primjenu člana 5. Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), zajedno sa članom 3. Protokola 1 i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR), sud je odbacio kao nedopustiv. Nadalje, Sud se proglasio nenadležnim52 po pitanju konflikta domaćeg sa međunarodnim pravom. Sljedeći pokušaj53 je prošao jednako neuspješno. Predmet je utemeljen u članu 8. Izbornog zakona BiH54 i njegovoj neusklađenosti sa članom 3. Protokola 1, Protokola 12 ECHR i člana 5. ICERD-a. Ustavni sud je presudio da prava ostalih nisu provrijeđena na temelju odredaba člana V Ustava BiH. U sljedećem predmetu55 koji se našao pred Ustavnim sudom BiH (Partija za Bosnu i Hercegovinu i g. Ilijaz Pilav), apelant, čije je pravo da se kandiduje na izborima za Predsjedništvo BiH kao Bošnjak sa teritorija RS-a onemogućeno, podnio je zahtjev za preispitivanje ustavnosti Izbornog zakona BiH sa članom 25. ICCPR56 i Protokola 12 ECHR. Za razliku od prethodna dva predmeta, Ustavni sud je proglasio apelaciju dopustivom, ali je proglasio neosnovanom. Ustavni sud BiH je kao objašnjenje za proglašenje apelacije neosnovanom naveo opravdanost razloga za ograničavanje pasivnog biračkog prava u cilju zaštite konsocijalnog ustavno-pravnog okvira s ciljem „očuvanja uspostavljenog mira, nastavka dijaloga...“57 Jurisprudencija Ustavnog suda BiH ukazuje na nekonzistentnost različitih odredbi u Ustavu BiH. Član II tačka 2. Ustava BiH je eksplicitan da će prava iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli biti direktno primjenjivi, te imati prioritet u odnosu na sve zakone u BiH, dok član V i njegove diskriminirajuće odredbe ostalih su u suprotnosti sa članom II Ustava BiH. Ovo se može objasniti kao jedan od 52 Supra, fn 49, 3(a) Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka U-13/05, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 10.11.2013. 54 Izborni zakon Bosne i Hercegovine 2001 (objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine no. 23/01 od 19.09.2001, nadopune objavljene u Službenim glasnicima br: 7/02 od 10.04.2002., 9/02 od 03.05.2002., 20/02 od 03.08.2002., 25/02 od 10.09.2002., 4/04 od 03.03.2004., 20/04od 17.05.2004., 25/05 od 26.04.2005., 52/05 od 02.08.2005., 65/05 ofd20.09.2005., 77/05 od 07.11.2005., 11/06 od 20.02.2006., 24/06 od 03.04.2006., 32/07 ofd30.04.2007., 33/08 od 22.04.2008., i 37/08 od 07.05.2008) stupio na snagu 27.09.2001. 55 Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka AP 2678/06, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 18.11.2013. 56 ICCPR – Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima 57 Supra, fn 55. 53 550 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kompromisa na koje su političke elite pristale tokom mirovnih pregovora u Dejtonu. Pitanje hijerarhije normi je delikatno i u tom smislu odgovornost Ustavnog suda BiH je velika. Izazov pred Ustavnim sudom BiH je pitanje razvoja njegove jurisprudencije i spremnosti Suda da donosi odkuke poštujući osnovne principe ljudskih i političkih prava, odnosno da podrži anahrone, nazadne odredbe konsocijalnog karaktera. U ovom smislu vrijedi obratiti pažnju na izdvojeno mišljenje o slaganju sudije Feldmana 58 u predmetu Pilav: Dok ne dođe vrijeme (ako ikada i dođe) za izmjenu člana V Ustava Bosne i Hercegovine tako da se ukloni različito tretiranje potencijalnih kandidata za člana Predsjedništva, čini mi se član V ne ostavlja nikakav izbor tvorcima Izbornog zakona, Centralnoj izbornoj komisiji a niti sudovima. Ustavom nije dozvoljeno da zakon, tumačenje ili provođenje zakona bude direktno nesaglasno s izričitim i nedvosmislenim zahtjevima iz člana V Ustava. Da je apelacija usvojena, član V Ustava ne bi imao nikakve pravne snage. Bio bi beskoristan, sveden na prazne riječi. Prema mom mišljenju, Ustavni sud, koji je obavezan članom VI Ustava da „podrži Ustava“, ne može donijeti odluku koja stavlja van snage važan dio Ustava. Slažem se da postoje različiti dijelovi Ustava koji izgleda da imaju kontradiktorne vrijednosti i ciljeve, ali ustavi nikada nisu bili logični. Uvijek su oblikovani kontradiktornim vrijednostima i ciljevima, te predstavljaju kompromis između njih. Zadatak Ustavnog suda iz člana VI je da primijeni Ustav, sa svim svojim nedosljednostima, te da mu da pravnu snagu koliko god je to više moguće u raznim okolnostima. Mišljene sudije Feldmana karakteriše jurisprudenciju Suda koji nije spreman uzeti pitanje ljudskih prava u svoje ruke. Član II Ustava BiH garantuje zaštitu prava iz Konvencije o ljudskim pravima i u tom smislu Konvencija je direktno primjenjiva u pravnom sistemu BiH. Tumačenje člana V i podržavanje restrikcija koje proističu iz njega na uštrb prava garantovanih 58 David Feldman je bio podpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i njegov sudija u periodu 2002-2011. 551 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE članom II ukazuje na nespremnost Suda da se uspostavi kao zaštitnik ljudskih prava, a u skladu sa Ustavom BiH. Sudija Feldman nije objasnio zašto bi podržavanje člana II bilo u suprotnosti sa Ustavom BiH. Umjesto toga, sudija Feldman se ograničio na član VI Ustava BiH i obaveze suda da podrži Ustav BiH.59 Zadatak svakog ustavnog suda je da da značenje ustavnom tekstu i u tom smislu Ustavni sud BiH nije izuzetak. Na osnovu navedenog da se izvući zaključak da Ustavni sud BiH nema pravnih mehanizama za tumačenje Ustava u skladu sa međunarodno preuzetim obavezama. Ustavni sud BiH u skladu sa svojom ulogom nije iskoristio šansu da putem sudskog aktivizma da pozitivan doprinos razvoju ustavno-pravnog okvira BiH. 3.2. Bosna i Hercegovina i Vijeće Evrope BiH je podnijela aplikaciju za prijem u Vijeće Evrope 1995. godine. Jasno je da država nije bila spremna za pristup organizaciji; međutim, država je poslala jasnu poruku o namjeri i spremnosti da preduzme minimum neophodnih koraka u pravcu ispunjavanja zahtjeva za pristup ovoj organizaciji. Teško da bi neko mogao afirmativno govoriti o BiH kao zemlji demokratskih institucija, vladavine prava, odnosno zemlji u kojoj se poštuju ljudska prava u to vrijeme. Iz tog razloga organi Vijeća Evrope blisko su promatrali razvoj demokratskih procesa u BiH. U periodu od 1996. do 2000. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope formirala je ad hoc komitete za praćenje četiri ciklusa izbora na nivou lokalnih, pa do općih izbora u BiH. Zabilježeni napredak na ovom polju se našao u „Mišljenju“60 Parlamentarne Skupštine Vijeća Evrope iz 2002. godine. Uprkos pozitivnim pomacima u sferi približavanja države standardima Vijeća Evrope, Parlamentarna skupština Vijeća je u mišljenju navela daljnu potrebu za prenosom ovlasti sa entitetskog na državni nivo vlasti.61 Također, izuzev opštih zahtjeva za usklađivanjem lokalne legislative sa standardima Vijeća Evrope, od BiH je zatraženo da „u roku od jedne godine, uz asistenciju Evropske komisije za 59 Supra, fn 49. Vijeće Evrope, Parlamentarna skupština, Mišljenje br. 234 (2002), http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta02/EOPI234.htm, 13.11.2013. 61 Ibid, para 4. 60 552 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ demokratiju kroz pravo62, izvrši reviziju Izbornog zakona u skladu sa standardima Vijeća Evrope, te da izvrši preinake gdje je neophodno.“63 Novi Izborni zakon je donešen 2001. godine kao odgovor na zahtjeve Vijeća Evrope. Zakon kao takav morao je sadržavati diskriminatorne odredbe u skladu sa Ustavom BiH. BiH je zvanično postala članica Vijeća Evrope 24.04.2002. godine. Pravni okvir je uspostavljen za ono što će postati poznato kao slučaj Sejdić i Finci. 3.3. Sejdić i Finci Članstvo u Vijeću Evrope podrazumijeva i obavezu zemalja članica da odluke ESLJP dosljedno sprovedu. Odluke ESLJP su konačne i obavezujuće i u tom smislu BiH nije izuzetak. Presudu u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine64 koju je donijelo Veliko Vijeće ESLJP 22.12.2009, postaće problem od najvišeg političkog značaja za ustavnopravni okvir BiH. Predmet započet na temelju dvije odvojene aplikacije, posljednje četiri godine zaokuplja pažnju ne samo struke, nego i cjelokupne javnosti BiH. Sa aspekta Suda za ljudska prava, predmet je značajan jer je Sud po prvi put u svojoj istoriji odlučivao o Ustavu zemlje, članice Vijeća Evrope. Također, Sejdić i Finci su prva presuda kojom je potvrđeno kršenje Protokola 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Činjenična osnova predmeta tiče se g. Derve Sejdića i g. Jakoba Fincija, pripadnika romske i jevrejske manjinske zajednice u BiH kojima je na temelju odredbi konsocijativnog Ustava BiH uskraćeno pasivno biračko pravo. Spomenuta prava spadaju u domen političkih prava i kao takva nisu apsolutna. U skladu sa Ustavom i Izbornim zakonom BiH, samo se pripadnici konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) mogu kandidovati za Predsjedništo BiH (Član V Ustava BiH) i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (Član IV). ESLJP je sa četrnaest glasova naprema tri presudio da je BiH prekršila prava aplikanata suprotno odredbama člana 14. Konvencije u vezi 62 Evropska komisija za demokratiju kroz pravo je savjetodavno tijelo Vijeća Evrope poznato i kao Venecijanska komisija. 63 Supra, fn 60, IV(b). 64 Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Broj aplikacija 27996/06 i 34836/06, ESLJP, Veliko vijeće, 2009. 553 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE sa članom 3 Protokola 1. po tužbi aplikanata za kršenje prava da se kandiduju za Dom naroda PSBiH. U vezi sa tužbom na osnovu člana 1. Protokola 12. Konvencije, Sud je sa šesnaest glasova naprema jedan presudio da je BiH prekršila prava aplikanata onemogućavanjem kandidature za Predsjedništvo BiH. U postupku odlučivanja, ESLJP se značajno vodio izvještajem Venecijanske komisije u ulozi „prijatelja suda“.65 U razmatranju tužbe po članu 14. (zabrana diskriminacije), Sud je primijenio princip koji je prvi put inaugurirao u predmetu „Belgijski jezički slučaj“.66 Tada je zaključeno da član 14. štiti ne samo prava sadržana u Konvenciji, nego i prava koja proističu iz odredbi koje su države članice dobrovoljno usvojile. Utvrđuju si primjenjivost člana 14., Sud je pristupio razmatranju funkcije Doma naroda, odnosno da li se on može smatrati zakonodavnim organom u smislu člana 3. Protokola 1. Po ovom pitanju Sud je zaključio da je Dom naroda PSBiH zakonodavni organ na temelju njegovih funkcija, odnosno važnih i širokih zakonodavnih ovlasti koje obnaša. U razmatranju tužbe po pitanju prava aplikanata da se kandiduju za Dom naroda PSBiH, Sud je u skladu sa svojom jurisprudencijom potvrdio široku marginu diskrecije koju uživaju zemlje članice Vijeća Evrope: „ uprkos širokoj margini diskrecije...u organizovanju izbornog sistema, sistem baziran na etničkoj diskriminaciji može stoga biti opravdan isključivo u izvanrednim okolnostima.“67 Činjenica je da je Evropski sud u velikom broju predmeta priznao državama članicama „široku marginu diskrecije“, ali države su imale obavezu dokazati da su osporavane mjere usvojene u nastojanju da se ostvari legitiman cilj, da su bile neophodne u demokratskom društvu, te da su proporcionalne u svojim efektima. ESLJP je usvojio argument BiH da su osporene odredbe bile neophodne u vrijeme njihovog donošenja, no međutim, Sud je zaključio da je BiH odgovorna za njihovo zadržavanje uprkos činjenici da je konsocijativni ustavno-pravni okvir dozvoljavao donošenje alternativnih, manje restriktivnih mjera. Evropski sud je potvrdio dobrovoljno pristupanje BiH Vijeću Evrope i u svjetlu toga obavezu BiH da revidira Izborni zakon na nivou države. U svjetlu toga, Sud je izrazio zadovoljstvo napretkom ostvarenim u BiH od završetka rata te zaključio da: „...kontinuirano onemogućavanje kandidiranja 65 Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Amicus Curiae izvještaj u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine (br. Aplikacija 27996/06 i 34836/06). 66 Predmet "koji se odnosi na određene aspekte zakona o upotrebi jezika u obrazovanju u Belgiji“, br. aplikacija1474/62; 1677/62; 1691/62; 1769/63; 1994/63; 2126/64. 67 Supra, fn 65, para 23. 554 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ za Dom naroda...u odsustvu objektivnog i razumnog obrazloženja...[država] prekršila član 14. u vezi sa članom 3. Protokola 1.“68 Pitanje etničke diskriminacije u smislu nemogućnosti apelanata da se kandiduju za Predsjedništvo BiH, Sud je raspravio na temelju člana 1. Protokola 12. Član 1. Protokola 12. obavezuje države članice Konvencije da osiguraju uživanje „bilo kojeg prava propisanog zakonom“.69 Sud ne smatra da područje primjene člana mijenja značenje pojma diskriminacije. Tumačeći pojam diskriminacije identično u području primjene člana 14. i člana 1. Protokola 12., Sud je zaključio da se uskraćivanje prava apelantima da se kandiduju za funkciju u Predsjedništvu BiH na temelju pripadnosti kategoriji ostalih može okarakterisati diskriminirajućim u području primjene člana 1. Protokola 12. Potrebno će biti izvjesno vrijeme prije nego što se sve ustavnopravne i političke implikacije presude spoznaju. Četiri godine od donošenja presude, BiH nije ispunila svoju obavezu implementiranja zaključaka iz presude. Presuda je rezultirala serijom dogovora i polučila brojna moguća rješenja koja nisu predmetom opservacije ovoga rada. Tokom proteklog perioda, Komitet ministara i Vijeće Evrope nastavljaju pratiti situaciju u BiH. Presuda u ovom predmetu je polučila značajan rezultat fokusirajući političke elite u državi na krucijalno pitanje, pitanje deficita ljudskih prava u konsocijalnom ustavno-pravnom sistemu. „[P]rimjer „ostalih” ukazuje na to da trenutačno stanje nije održivo, a da svaka promjena koja ne bi promijenila i etnički pristup, ne bi suštinski poboljšala situaciju...“70 Uz to, hronična nesposobnost i nespremnost političkih elita, te propuštene prilike Ustavnog suda BiH, otvorile su vrata intervenciji Evropskog suda u adresiranju problema na adekvatan način. Iskazana zabrinutost McCruddena i O’Learyja71 da bi presuda u predmetu mogla imati negativne efekte po pregovaračke procese u državama sa sličnim problemima treba se uzeti sa rezervom. Problemi implementacije presuda ESLJP nisu isljučivo vezani za disfunkcionalne države.72 Slučaj Hirst73 68 Supra, note 64, para 50 Član 1. Protokola 12., Opšta zabrana diskriminacije, http://hub.coe.int/protocol-12-article-1, 22.11.2013. 70 E. Hodzic et al., Novi/stari ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, 118. 71 C. McCrudden et al., Sudovi i konsocijacije, 24.03.2012. 72 M. Milanovic, Diskriminacija na osnovu etniciteta—izbori u postkonfliktnim situacijama-Dejtonski mirovni sporazum-Protokol 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava,104 Am. J. Int'l L. 636, 2010. 73 Hirst protiv Ujedinjenog Kraljevstva (No. 2), 2005-IX Eur. Ct. H.R. 187, Veliko vijeće. 69 555 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE također sugeriše da presude ESLJP nisu uvijek jednostavno implementirane u državama članicama. Suštinsko pitanje preostaje, a to je istinski karakter konsocijativnog ustavno-pravnog okvira BiH i njegov kapacitet akomodacije ljudskih prava. ZAKLJUČAK Prethodna diskusija je ponudila uvid u složeni ustavno-pravni okvir BiH. Iz prethodne diskusije jasno se da zaključiti da konsocijativni model u BiH nije ispunio svoju osnovnu zadaću. Sistem podjele vlasti, kao model, ima za primaran zadatak zaustavljanje oružanog sukoba među sukobljenim stranama, ali jednako tako i stvaranje preduslova za sukcesivnu transformaciju države. Model BiH zorno ukazuje na manjkavosti sistema kao takvoga i na svu neophodnost ustavno-pravnih reformi, a sa ciljem približavanja BiH standardima suvremenih liberalnih demokratija. Zadatak zaštite ljudskih prava u etnički dominiranim konsocijalnim sistemima je vanredan izazov za pravno-političke strukture u teorijskom ali i u empirijskom smislu. Iz prethodne diskusije da se zaključiti da u situaciji kada su političke elite jasno iscrpile svoje kapacitete za djelotvorno generisanje neophodnih reformi, izvjestan potencijal u ovom smislu još uvijek postoji u sudskom sistemu BiH. Ovime se prije svega misli na sudski aktivizam, i Ustavni sud BiH, u skladu sa svojim nadležnostima ima načina ali i obavezu da usmjerava politički diskurs u BiH. Na temelju nadležnosti ali i sastava Ustavnog suda BiH jasno se da zaključiti da su tvorci dejtonskog Ustava Sudu namijenili takvu ulogu. Čini se da Ustavni sud BiH do sada nije koristio puni obim svojih kapaciteta i biće interesanto pratiti njegov daljni rad u ovom smislu. Jedan od načina za pokretanje nužnih reformi proističe iz međunarodnih obaveza BiH. U tom smislu članstvo BiH u Vijeću Evrope je od iznimne važnosti. ESLJP je kroz svoje odluke postavio jasne granice dopuštenog kada su osnovna ljudska prava u pitanju. Uprkos nekim kritikama, ESLJP se nije ustezao testirati svoj legitimet i nije pokazao elemente politikanstva u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na ovaj načih, ESLJP poslao je jasnu poruku ne samo političkim elitama u BiH, nego i Ustavnom sudu BiH pozivajući na viši stupanj aktivizma u zaštiti ljudskih prava. Ove poruke imaju impllikacije i na zakonodavnu i izvršnu vlast. 556 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ U situaciji ograničenog suvereniteta, kontrolni mehanizmi vlasti ne leže nužno u domaćem ustavno-pravnom okviru. Ovaj rad je ograničen na ispitivanje uloge i kritiku sudova u konsocijativnim sistemima. Bosna i Hercegovina je pravni i politički sui generis na temelju čijeg iskustva će mnoge teorije biti nanovo preispitane. Iz prethodne diskusije slijedi da je nophodan daljni rad na utvrđivanju uloge sudova u konsocijativnim ustavnopravnim sistemima. Ponuđeni zaključci nisu konačni i otvoreni su za daljni kriticizam. 557 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3080 Title A name given to the resource ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO - PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Author Author IDRIZOVIĆ, Kenan Abstract A summary of the resource. Polazna stajališta konsocijativnog ustavnog uređenja su iscrpna i kao takva su uslovljena brojnim faktorima koji su u središtu interesa političkih nauka. Bosna i Hercegovina i njeno ustavno uređenje spadaju u ovu kategoriju i predstavljaju par excellence političko pitanje. Dodatno opterećenje postojećeg ustavnog uređenja se ogleda u obavezi harmoniziranja postojećeg Ustava sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj rad problematizira postojeće konsocijativno ustavno uređenje u svjetlu obaveze sprovođenja odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, te harmonizacije postojećeg ustavno-pravnog uređenja sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj rad ne pretendira da ponudi konačno ili sveobuhvatno rješenje nadasve složenog političko-pravnog problema zvanog Bosna i Hercegovina, no, odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci nudi impetus za uspostavljanje novog ustavno-pravnog okvira na nivou Bosne i Hercegovine, okvira u kojem će politička i druga prava ostalih biti izjednačena sa pravima konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: Konsocijacija, Sejdić i Finci, Evropski sud za ljudska prava, politička prava, konstitutivni narodi, ostali, Ustav BiH, međunarodna zajednica, Evropski sud za ljudska prava Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3546 Title A name given to the resource THE LEARNING AND MASTERY OF OFFICIAL LANGUAGES: A KEY STEP TO PROFESSIONAL INSERTION IN CAMEROON Author Author II Medzogo, Sylvain Abstract A summary of the resource. Relationships with others, in this modern globalized world, command respective challenges in communication and bring closely everyone into connection with people of other languages and cultures. The latter make people require exchanging cognitive notions, thoughts and principles through this connection, and to achieve this goal a strong medium is needed: language. Language is at the heart of human beings interaction and mostly for children’s learning. Through language, one can receive knowledge and acquire skills. Language enables both to communicate with others efficiently for a variety of objectives and to scrutinize their own and others’ experiences, feelings and ideas, giving them order and meaning. Because language is central to children’s intellectual, emotional and social development, it has an essential role across the curriculum and helps pupils’ learning to be coherent and progressive. This is a reality in Cameroonian schools and even at professional level. The fact that local, national, official and foreign languages are spoken in Cameroon makes the country unique and exceptional in Africa and even in the world. One can realise in Cameroon sub-system of Education, for instance, that a student can learn French, English, German, Spanish, Chinese or one of the 300 native languages that counts the country. Thus, Foreign and second language education has developed to unravel the challenges the present and prospective interlocutors encounter, by emphasizing on learning how to communicate successfully with others speaking a different language and living a different culture. Better still, the mother tongue as well as official languages (French and English) and some foreign languages ( Italian, Spanish, Chinese…) remain, in Cameroon, part of the curriculum throughout primary, secondary and tertiary schooling, and this enables the learners to communicate worldwide and also be in acquaintance not only with their own cultural awareness but also with the others. Languages have become very important in Cameroon in looking and getting jobs in the public administration. The premise of the paper is, then, to highlight the benefits that are hidden behind the learning of languages in Cameroon. It also shows the place languages play in the development of Cameroonians’ awareness and competence in the use of two or more languages: an asset for a better insertion in society at professional level. Keywords: Challenges, Communication, Plurilingual, Professional Level, tutored environment Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/65478ef5b58a2c8c4ce23adf991fbee1.docx 78333b9560da9e1659b0667624bce46c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/849badc50773a868ec335b39a3fdd988.pdf 5e520c94ec78f1ec9927ff6ba42ee0b1 PDF Text Text Dr. sc. Elvira Islamović, van. prof. Pedagoški fakultet Univerzitet u Bihaću NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA Sažetak Autorica teksta polazi od stajališta da su društveni problemi u Bosni i Hercegovini uzročno-posljedično povezani s obilježjima složenog ustavnopravnog uređenja i društvenog konteksta, ponajviše s teškoćama odvijanja procesa tranzicije, modernizacije i globalizacije, te s posljedicama rata i svekolike društvene krize. Protektoratski angažman Evropske Unije nad perifernom Bosnom i Hercegovinom nije urodio očekivanom stabilizacijom i modernizacijom. Demokratizacija i stvaranje funkcionalne zajednice za strane i domaće aktere politike, stavljena je u drugi plan iza političkih i tržišnih interesa. Neoliberalna ekonomska politika u uvjetima ekonomskog i društvenog sloma socijalizma, tranzicijske transformacije i intenziviranih globalizacijskih procesa, nastoji se nametnuti kao dominantna. Za primjenu neoliberalnog koncepta u domaćim nacionalističkim diskursima, dejtonski poredak je od prvorazredne važnosti. Savezništvo politike nacionalizma i neoliberalne ekonomske paradigme determinirajući je činilac sistemskih društvenih sukoba u Bosni i Hercegovini. Dejtonska ustavno-pravna zamka sa svojim prisilama deregulacije i konfliktnim funkcijama predstavlja instrument za provođenje navedenih politika. Ovaj nedemokratski shizofreni sistem, usmjeren protiv dobrobiti građana, dobiva podršku iz finansijskih središta međunarodnog sistema moći, ne nudi rješenja koja bi poboljšala položaj većine stanovništva. Međunarodna zajednica i političke strukture u Bosni i Hercegovini dio su istog sistema globalne i lokalne moći koji braneći se od ustavne preobrazbe i društvenih promjena ima za cilj očuvanje društvenog statusa quo. U proučavanju eskalacije društvenih problema važno je uočavanje ideološke 593 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA sfere koja skriva realne odnose moći i njegove stvarne namjere, odnosno načine na koji se dejtonska paradigma i nacionalizam (kao moćno ideološko oružje u rukama političko-kriminalnih struktura) koriste kao oruđa dominacije u stvaranju, perpetuiranju i produbljivanju jaza među klasama, te rastućim oblicima siromaštva, nejednakosti i ugnjetavanja. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, društvena tranzicija, nacionalizam, neoliberalna paradigma. 594 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ THE UNJUST COMMUNITY: BOSNIA AND HERZEGOVINA BETWEEN THE POLITICS OF NATIONALISM AND NEOLIBERALISM Abstract The author’s point of departure is the belief that the social problems in Bosnia and Herzegovina are cause-effect related with the complex constitutional and legal regulation and social context, mostly with the difficulties of the process of transition, modernisation and globalisation, as well as with the consequences of war and overall social crisis. The protectoral engagement of the European Union over the peripheral Bosnia and Herzegovina did not yield the expected stabilisation and modernisation. The democratisation and creation of a functional community for foreign and local political actors are put on the back burner, behind the political and market interests. Neoliberal economic policy, in the conditions of economic and social breakdown of socialism, transitional transformation and intensified globalisation processes, is seeking to impose as dominant. The Dayton order is of the primary importance for the implementation of neo-liberal concept in local nationalistic discourses. The alliance politics of nationalism and neo-liberal economic paradigm is a determining factor of systemic social conflicts in Bosnia and Herzegovina. The Dayton constitutional and legal trap with its coercions of deregulation and conflicting functions represents an instrument for the implementation of the aforementioned policies. This undemocratic schizophrenic system, directed against the welfare of the citizens, gains the support from the financial centres of the international system of power, and does not offer solutions which would improve the position of the majority of population. The International Community and the political structures in Bosnia and Herzegovina are part of the same system of global and local power, which – by defending itself from the constitutional transformation and social changes – has as its goal to maintain the status quo. In the study of escalating social problems, it is important to detect the ideological sphere that hides the 595 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA real relations of power and its real intentions, and the ways in which Dayton paradigm and nationalism (as a powerful ideological weapon in the hands of political and criminal structures) are used as a tool of domination in the creation, perpetuation and deepening the gap between the classes, as well as the growing forms of poverty, inequality and oppression. Key words: Bosnia and Herzegovina, social transition, nationalism, neoliberal paradigm 596 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD U procesu urušavanja bivših komunističkih režima, Bosna i Hercegovina je postala sinonim međunacionalnih sukoba, ratnih stradanja i masovnih ratnih zločina. Cijena mira bila je stvaranje nedovršene socijalnopolitičke zajednice, čime je produžena agonija u mirnodopskim uvjetima. Bosna i Hercegovina je ostala sačuvana u svojoj teritorijalnoj cjelovitosti, međutim, ustavnom podjelom stvorena je slaba država, s tendencijom jačanja lokalističke samovolje na štetu općih i državnih interesa. Erozija državne suverenosti implicira brojne teškoće, koje onemogućavaju uspostavu funkcionalne i demokratski uređene države. Duboka etnička podjela, i dezintegracija na svim područjima društvenog života, pokazuje kako je postsocijalistička transformacija stanje izrazite društvene anomije u kojem se politički, ekonomski i socijalni rizici neprestano gomilaju, a ishod promjena ne podrazumijeva demokratizaciju i društveni napredak. Međunarodna zajednica je u Bosni i Hercegovini, kreirala takav ustavnopravni ustroj koji omogućava kontinuiranu političku proizvodnju rizika, produbljuje etnizaciju bosansko- hercegovačkog društva i onemogućava društvenu integraciju. Izvana kontrolirana i pacificirana, iznutra duboko podijeljena, dezorijentirana i neizvjesna, ovakva država producira duboke konfliktne i dehumanizirajuće učinke. Dizajneri nove političke zajednice onemogućili su pretvaranje nacionalističkog u demokratski diskurs. Stvorene su snažne antidemokratske snage koje svoju političku promociju temelje na nacionalističkom vrijednosnom sklopu koji vješto prikriva lične interese, omogućava blokade i korištenje instrumenata kojima se onemogućava postizanje konsenzusa i društvenog razvoja. 1. Društvena integracija u zamci Dejtona Bosna i Hercegovina je postala laboratorija na periferiji Evrope, za eksperimentiranje u kojoj su isprobani do sada neviđeni oblici konstituiranja države, što je dovelo do hroničnog oboljenja društva. Bolesno društvo prilika je za realizaciju interesa različitih aktera: domaće političke elite, međunarodnu zajednicu, strane savjetnike, eksperte i predstavnike svjetskog finansijskog sistema. Osim neusaglašenosti pristupa liječenju, temeljni problem naše bolnice ostaje određivanje sveobuhvatne terapije (Štulhofer, 2000, 80). Koristeći se metaforom bolnice i hospitalizacije teško oboljelog bosanskohercegovačkog društva, ono što bi se u racionalnom političkom 597 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA djelovanju nastojalo izbjeći, spriječiti i što ranije okončati (bol, patnju i bolest), te sprečavanje osiromašenja zbog bolesti, kao rezultat strategije moći i savezništva profitno orijentiranih lokalnih političara i međunarodnih političkih aktera, postaje željeno stanje. Ozdravljenje osiromašenog i nedemokratiziranog društva prestanak je mogućnosti daljeg eksperimentiranja, manipulacije i eksploatacije. Nakon pogrešno provedenog procesa privatizacije bivšeg društvenog vlasništva, uništene privrede, ostale su zatvorene tvornice, radnici bez zaposlenja, zemlja bez poljoprivrednika, reducirani socijalni programi, zdravstveno zapušteni i loše obrazovani građani. Teškoće građana, siromaštvo, nezaposlenost i bolest, pokušavaju se prikazati kao privatna stvar, iako predstavljaju javne probleme prouzrokovane društvenom nebrigom i destrukcijom. Zdravlje (demokracija, vladavina prava, pravednost, blagostanje i drugi političko-etički ideali) je dostupno bogatima. Bogati se mogu liječiti, siromašnima na periferiji Evrope nema pomoći. Razočarenje, zbog ravnodušnosti i nedjelotvornosti evropske i svjetske politike u razdoblju stravičnog rata u Bosni i Hercegovini te pitanja zašto nije spriječena bosanska tragedija, masovna stradanja i genocid, nastavljeno je i u miru. Zašto je uspostavljena slaba, nefunkcionalna, neizvjesna i nepravedna država? Međunarodna zajednica i njeno posredovanje u Bosni i Hercegovini ima značajnog udjela u postojećoj krizi, što uključuje, u prvom redu neriješeno ustavno pitanje, ustavni status zemlje, njen nefunkcionalni politički poredak, kao i pitanje presude „Sejdić-Finci“. Iskustva iz rata 1992.-1995. godine, kao i ova današnja, pokazuju kako je Evropa i dalje pasivna prema događajima u Bosni i Hercegovini koja se na putu prema EU nalazi na slijepom kolosijeku. Evropa ne želi promjene koje će dovesti do osnaživanja i reintegracije države Bosne i Hercegovine. Takva, neizgovorena ili, katkada, i izgovorena misao strahovito je breme naše društvene stvarnosti. Ne samo da nema premca ni u jednoj zemlji na svijetu u pogledu svoje ustavne konstrukcije, Bosna i Hercegovina još uvijek ne posjeduje unutrašnji demokratski potencijal za rješavanje postojećeg neodrživog stanja. Ustavna struktura predstavlja determinirajući činilac sistemskih društvenih konflikata. Mnogi socijetalni elementi doprinose dezintegraciji društva. Temelji pluralizma rastočeni su oštro strukturiranim rascjepima i izostankom statusa građanstva koji bi osigurao dovoljno čvrstu podlogu za solidarnost i integritet zajednice te uspostavu demokratskih praksi. Nedostatak 598 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ sociokulturnog kapitala, kooperativnosti i povjerenja među članovima zajednice, te kulturna inercija predstavljaju značajno obilježje bosanskohercegovačke postkomunističke tranzicije. Izloženi smo nizu dubokih ili strukturalnih kriza. Nedorečenost i politička hipokrizija međunarodne zajednice i etnonacionalne političke elite u Bosni i Hercegovini, očituje se u onemogućavanju da se izvrše promjene Dejtonskog ustava. Paradoksalna amoralna priroda politike uključuje kompleksan sklop opravdanja kojima se manipulira i blokira svaka promjena, napredak i razvoj. Svrha cementiranja dejtonskog Trojanskog konja je da Bosna i Hercegovina ostane što slabija i nefunkcionalnija, uz sve izraženije mehanizme prisile koji održavaju postojeći društveni sistem, uprkos rastućih proturječja. Funkcija konflikta je očuvanje statusa quo. Nacionalni animoziteti dugo su služili kao omamljujuće sredstvo, kojim se zamagljuje, dopušta i opravdava „našima“ da nas slobodno pljačkaju, eksploatiraju, ostavljaju bez posla, isključuju i podjarmljuju. Te su pojave stvorile divlji ili periferni kapitalizam u kojem tehnološka inovacija i znanje nemaju ulogu pokretača napretka, već su posve u sjeni motiva i interesa političkomenadžerske elite na vlasti (Rogić,1998), te "brze tranzicije" (Vehovec, 2002) uvjetovane Kopenhaškim kriterijima za ulazak u Europsku uniju (u Švarc, 2009, 138). Upravo nacionalni autizam stvara pretpostavku pod kojom državna reforma mora biti "realistično" prilagođena postojećemu "Washingtonskom konsenzusu" - svetome trojstvu deregulacije, liberalizacije i privatizacije (Beck, 2004, 332). Oni koji s oklijevanjem, čak nerado priznaju da podrška dejtonskoj i neoliberalnoj opresiji, neće okončati ekonomsku eksploataciju podređenih grupa, zapravo se plaše gubitka sopstvenih materijalnih privilegija. 2. Posvađani, nezaposleni, siromašni Kvalitet života ljudi uveliko ovisi o stepenu demokratičnosti društva. Jedno od gorućih pitanja kojima se bavi društvena teorija, jeste da li je demokracija kompatibilna i održiva u uvjetima izražene ekonomske nejednakosti građana? Što je veća ekonomska nejednakost u društvu, to je teže postići efikasnu političku jednakost, jer se akumulacija bogatstva može upotrebljavati kao značajan izvor za određivanje političkih rezultata. Povećava se napetost između onih koji vladaju i onih kojima se vlada, što za posljedicu ima rastuće nepovjerenje u političke institucije koje bi realizirale i osigurale demokratske ideje, s čime se suočavaju zemlje predstavničke demokracije. Demokracija doživljava krizu i zbog sve manjeg učešća građana 599 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA u političkom životu. Razočarenje u demokraciju posljedica je i činjenice da sve veći broj građana smatra da su političari okrenuti sopstvenim interesima i da ne vode računa o ispunjenju predizbornih obećanja datih biračima. Kroničan izostanak državne zaštite od organiziranog kriminala, doveo je do prevlasti profitnih i kriminalnih skupina nad sistemom. Jedan od najvećih socio-ekonomskih problema u Bosni i Hercegovini je visok nivo nezaposlenosti, posebno među mladima, niske stope učešća radne snage i siromaštvo koje je široko rasprostranjeno. Osnovne karakteristike tržišta rada u Bosni i Hercegovini su visoka stopa neaktivnosti i visoka stopa nezaposlenosti, kao i visok udio zaposlenosti u neformalnoj ekonomiji. Sumorna ekonomska situacija i povećano pomjeranje sve većeg broja ljudi u redove siromašnih, dovodi do rastućeg nezadovoljstva i rezignacije. Vlast je okrenuta ideološkim nesuglasicama, iluzijama i zaduživanjem kod međunarodnih institucija kako bi osigurala sredstva za svoj opstanak i funkcioniranje aparata prisile. Socijalne posljedice procesa tranzicije i vlasničke pretvorbe, su smanjenje broja zaposlenih, slabe ili nikakve perspektive mladim i stručnim ljudima za zapošljavanje i primoranost odlaska iz vlastite zemlje. U uvjetima sve oskudnijih materijalnih resursa i ekonomske i političke nesigurnosti, promjene u sistemu socijalne sigurnosti, dovele su do urušavanja socijalne države i sve većeg socioekonomskog jaza između društvenih klasa. Na nivou Bosne i Hercegovine ne postoje niti snažne institucije, niti politička saglasnost u pogledu ključnih društvenih promjena. Zbog nefunkcionalnosti državnih institucija, postoji visok nivo ovisnosti o vanjskoj pomoći i zaostajanje kompetitivnosti zemlje (Fočo, 2005, 99). U proučavanju eskalacije društvenih problema važno je uočiti ideološku sferu koja skriva realne odnose moći i njegove stvarne namjere, odnosno načine na koji se dejtonska paradigma i nacionalizam (kao moćno ideološko oružje u rukama političko-kriminalnih struktura) koriste kao oruđa dominacije u stvaranju, perpetuiranju i produbljivanju jaza među klasama, te rastućim oblicima siromaštva, nejednakosti i ugnjetavanja. Pored starih represivnih ideoloških formi manipulacije (vlade, administracije, vojske, policije, zatvora, sudova), Louis Althusser upozorava na nove ideološke aparate: religiozne, obrazovne, porodične, sindikalne, medijske, kulturne. Ideološko djelovanje dovodi do progresivne dehumanizacije. Obilježja viktimizacije onih koji su svakodnevno ugroženi ekonomski, fizički, psihički i duhovno, nemoćni da promijene svoj položaj, sastoji se u tome, da svoj 600 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ usud prihvataju bez previše pitanja, bez organiziranog kolektivnog protesta i otpora. Oni su tiha većina, žrtve koje se socijalizira tako da postanu objekti, a ne subjekti društvenih događanja. 3. Neoliberalna paradigma Padom socijalizma devedestih godina 20. stoljeća, društvenim i ekonomskim promjenama socijalističkih država i njihovih ekonomskih sistema i doktrina, kapitalizam se nametnuo kao neupitan ekonomski sistem. Uspostavljanje kapitalizma u njegovoj na Zapadu aktualnoj neoliberalnoj paradigmi, na bivšem socijalističkom prostoru, potrebno je sagledati s obzirom na političke, socijalne i ekonomske procese tranzicije bivših socijalističkih država te rastućeg utjecaja ekonomske globalizacije. Globalizacija ekonomije dovela je do erozije suvereniteta nacionalnih država i zaoštrila odnose između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Središte politike i ekonomije ne može se više promatrati unutar granica nacionalne države. Međuzavisnost i prožimanje globalne ekonomije, proizvodi brojne asimetrije. Zbog toga, mnogi autori među kojima i Manuel Castells, upozoravaju na odgovornost međunarodnih finansijskih institucija u kontekstu nove globalne ekonomije. Namećući programe liberalizacije i deregulacije tržišta, te su institucije koordinirano doprinijele da određene regije utonu u još dublje beznađe, siromaštvo, pa čak i etničke sukobe. Globalna kriminalna ekonomija ulazi u politiku i institucije, destabilizira društvo, korumpira i dezorganizira strukturu vlasti u mnogim državama - a ne samo u onima na koje obično posumnjamo (Castells, 2003, 292). Kao koncept, neoliberalizam predstavlja nastojanje da se obrazlože i opravdaju različite političkoekonomske prakse koje su u funkciji globalnog monopola i dominacije.1 Internacionalizacija proizvodnje, finansija i ostalih ekonomskih sredstava, nesumnjivo narušava sposobnost pojedinih država da kontroliraju vlastitu ekonomsku budućnost. Da li je uopće više moguće uspostaviti 1 Neoliberalna država je država natjecanja, država tržišta, oblik države u kojoj politika slijedi logiku kapitala. Taj oblik države, da tako kažemo nosi oznaku „odobrio MMF“. Vjerojatnost preobrazbe nacionalne u neoliberalnu državu raste s discipliniranjem država, sukladnim svjetskom gospodarstvu, kojima se ono posebno nameće slijeđenjem bičpolitike prijetećeg oduzimanja kredita (ili šećer politike dodjele kredita) putem MMF-a Beck, Ulrich (2004) Moć protiv moći u doba globalizacije. Nova svjetskopolitička ekonomija. Zagreb, Školska knjiga, str. 331-332. 601 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA zajednicu koja vlada sama sobom i određuje svoju budućnost? Moderna teorija savremene demokratske države koja pretpostavlja ideju zajednice koja s pravom vlada sama sobom i određuje svoju budućnost, iz temelja je uzdrmana karakterom i strukturom globalnih veza i međupovezanosti s kojima je današnja država suočena (Helld, 1990, 309-317). To podrazumijeva prevrednovanje pojma suvereniteta, kontrole određenog teritorija, prethodno pozicioniranog u okvirima nacije-države i njegovog situiranja u jednu globalnu mrežu nacionalnih i transnacionalnih institucija. Zbog toga, kada se raspravlja o ekonomskim učincima globalizacije, važno je podsjetiti na naglasak koji Helld stavlja na ekonomska prava i njihov doprinos teoriji demokracije. On smatra da su tržišni odnosi u biti odnosi moći, nužna je politička intervencija u privredi, kako bi ona prihvatila strukturu pravila, načela i prakse saglasne s demokracijom. Neophodno je uspostaviti ravnotežu između demokratske i tržišne discipline (Helld, 1997, 395). Gledano iz tog konteksta, disciplinirajuća funkcija globalne ekonomije, otežava demokratsku društvenu integraciju. Stoga je važno sagledati moguće oblike zloupotrebe globalne ekonomije u funkciji nedemokratskih tendencija globalnog poretka. Rastući obim stanovništva s nesigurnom egzistencijom, povećane nejednakosti, slabljenje društvene kohezije i značaja društvenog kapitala, posljedice su strategija neoliberalizma i ekonomske dominacije utemeljene na zakonu jačeg. U osiromašenim društvima nasuprot svjetskoga finansijskog diva stoje nejake lokalne zajednice, često razrovane etničkom ili vjerskom mržnjom, uslijed čega su njihove veze sa susjedima ili prekinute ili površne (Katunarić, 2010, 136). Poziv za potčinjavanjem i podjarmljivanjem međunarodnim finansijskim kreditorima i moćnicima današnje globalizacije, kroz višestruko međunarodno zaduženje, nikoga, a posebno građane Bosne i Hercegovine ne ostavlja ravnodušnim. Postojeće dejtonsko ustavno uređenje, državu mnogo košta. Aparat prisile i uprave je nesrazmjeran ekonomskoj moći privrede i građana. Kao ilustraciju navodimo činjenicu da se skoro 70% GDP troši na javne rashode, tj. za aparat neefikasne, inertne, kompromitirane pa i nelegitimne vlasti, koja delegitimira poredak i koja više onemogućava nego što stvara uvjete privrednom sistemu i pravima građana (Fočo, 2005, 83). Skupoća njenog disfunkcionalnog održavanja neprestanim zaduživanjem, dovodi do opravdanog straha od „dužničkog ropstva“. Periferna država može biti podijeljena na onoliko entiteta i (jedinica) koliko to pridonosi njenom djelotvornijem odnosu zavisnosti spram globalnih 602 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ mehanizama profiterskog kapitalizma (Katunarić, 2009). Država gubi ekonomsku suverenost. Finansijski kapital mora nadvladati modernu državu, budući da ona teži statusu quo i socijalnoj ravnoteži, što mnogo košta. Zauzvrat, država mu pruža sigurnost i omogućuje rast utoliko što se zbog skupoće svog održavanja i svojih funkcija neprestano zadužuje (Katunarić, 2010, 145). Aranžmani sa MMF- om pogoduju pohlepi političke elite u nastojanju da održi pozicije u vlasti. Tako dolazi do spajanja dviju autoritarnih ideologija, neoliberalizma i nacionalizma. Prva operira globalno, a druga lokalno. Prva osnažuje izravnu ovisnost lokalnog društva o udaljenim financijskim i kompanijskim sredstvima. Druga prekida vezu sa susjednim zajednicama, a svoju čini sve nemoćnijom, anoreksičnom. Prva govori jezikom apstraktnog uma, grafikona i krivulja u kojima se ne mogu vidjeti konkretne sudbine pojedinaca, društvenih klasa i naroda. Druga govori srecem koje pati, ali ipak ne voli gubitnike (Katunarić, 2010, 137). Na početku 21. stoljeća, učinci neoliberalne globalizacije mogu se uočiti u stalnom povećanju razlika u prihodima među radnom snagom, smanjenju mogućnosti zaposlenja i radnih uvjeta koja se sve snažnije segmentira na lokalnoj i globalnoj razini, te u rastućim nejednakostima u raspodjeli prirodnih resursa i socijalnih davanja. Nadnacionalne organizacije, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Europska unija značajno utječu i na naše živote. Ekonomija svjetskoga tržišta svojom je dinamikom prisile izmijenila pravila svjetske politike. Ukidanjem granica između ekonomije, politike i društva, započinje nova borba za moć i njezinu protutežu (Beck, 2004, 16). Zahtjevi u pogledu slobode kretanja kapitala (uglavnom bogatih zemalja), i istovremeno zabranjivanje slobode kretanja određenih skupina ljudi, samo su neki od brojnih primjera proturječne politike moćnih zemalja. Globalizaciju uspostavljaju moćni protiv siromašnih (Beck, 2004, 17). Internacionalizacija proizvodnje, finansija i ostalih ekonomskih sredstava, nesumnjivo narušava sposobnost pojedinih država da kontroliraju vlastitu ekonomsku budućnost. Budući da tranzicija istovremeno znači i priključivanje na mehanizme globalnog tržišta, problem se usložnjava. Nakon što vladajuće političke strukture nisu mogle podmiriti prevelike budžete, umjesto smanjenja javne potrošnje, država je pribjegla zaduživanju u MMF-u i drugim filijalama globalnog finansijskog kapitala. Država i njeno stanovništvo sve su više zaduženi, evidentan je pad proizvodnje, zaposlenosti i dohotka. Ukoliko sredstva od stranih zajmova ne budu produktivno 603 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA iskorištena za pokretanje privrede i povećanja zaposlenosti, ona će i dalje sužavati prostor za nezavinu ekonomsku politiku i dugoročno opterećivati slabije slojeve društva. Neizvjesnost i rizici „poslovanja“ domaćih političara sa akterima međunarodnog finansijskog tržišta, dovode do straha od ekonomskog podjarmljivanja korištenjem stranih zajmova i duga, gdje najveću korist imaju gospodari svjetskog finansijskog kapitala i lokalna politička elita. Istovremeno, raste i napetost između domaćih intervencionističkih težnji i globalnih pritisaka za redukcijom socijalnih troškova koji ne vode računa o domaćim prilikama i potrebama. Na taj način domaća politička elita i predstavnici međunarodnih finansijskih institucija, promovirajući konzervatitvne neoliberalne programe, vrše višestruki pritisak na društvo, tačnije njegove slabije članove. Na taj način, teret održanja funkcioniranja društva i društvene brige, prebacuje se iz javne u privatnu sferu, čime se urušava koncept socijalne pravde. Nužno je da uvidimo, kako je globalni kapitalistički tržišni fundamentalizam sistem u kojem vlada princip profita po svaku cijenu, gdje je sve moguće prodati i kupiti, a slobodno tržište vrši radikalnu deregulaciju i privatizaciju podređenu jedinom cilju – profitu. To je sistem koji mora eksploatirati podređene grupe ljudi da bi opstao i koji nerazvijene zemlje i tradicionalno ranjive slojeve društva „gura“ u još dublju bijedu. Unutar tog sistema veliki broj ljudi postaju žrtve gramzivosti, pohlepe i koristoljublja. Savezništvo nacionalizma i neoliberalizma za posljedicu ima slabljenje državne suverenosti i odustajanje od društva koje bi karakterizirala demokratska vladavina i unapređenje dobrobiti za većinu članova društva. ZAKLJUČAK Bosna i Hercegovina je posljednja dva desetljeća doživjela strahovitu socijalnu destrukciju. Osiromašenje je vidljivo u svim sferama ljudskoga života. Umjesto okrenutosti razvoju i budućnosti zemlje, nacionalne političke elite još uvijek stanovništvo drže taocem ideoloških i nacionalističkih razmirica i neriješenih računa iz prošlosti. U stanju dugotrajne društvene krize, koja je istovremeno i socijalno-politička, ekonomska, obrazovna i moralna, Bosna i Hercegovina je još uvijek podložna nacionalističkim konfliktima. Društvo je u značajnom dijelu tradicionalno, ruralno, siromašno, razvojno i tehnološki zaostalo, ovisno o vanjskoj pomoći. Politički lideri ne nude strategiju izlaska iz postojeće političke i ekonomske krize, niti nastoje postići konsenzus oko ključnih pitanja vezanih za razvoj i budućnost zemlje. 604 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Društvena kohezija u posljednja dva desetljeća značajno je oslabljena. Dejtonska konstrukcija onemogućava realizaciju kompleksnih zadataka i otklanjanje rizika pred kojima se nalazi bosanskohercegovačko društvo. Iskustvo pokazuje da ona sadrži previše prepreka i mehanizama blokade za uspostavu djelotvorne države i mehanizama za demokratizaciju i uspostavljanje socijalnog konsenzusa o temeljnim vrijednostima državne zajednice. U Bosni i Hercegovini je neophodno intenzivirati procese demokratizacije, društvene i kulturne reintegracije, vladavine prava i pravednosti te ekonomskog razvoja koji se temelji na znanju. Potrebno nam je društvo zasnovano na principima saradnje i društvene odgovornosti, u kojem će ljudski samorazvoj dobiti primat nad nacionalizmom, dominacijom, eksploatacijom i drugim oblicima grupnih opresija. Spisak mogućih reformi i progresivnih programa je beskonačan. Razvoj ovih ciljeva, zahtijeva političku strukturu i politiku koja istinski, a ne deklarativno, potiče i razvija demokratske vrijednosti, saradnju i konsenzus te i praktično potvrđuje orijentaciju prema razvoju, znanju, istraživanju, inovativnosti i budućnosti. Neophodne su promjene na planu unutarnje demokratizacije i vanjske integracije, uklanjanje prepreka koje blokiraju društveni razvoj i produbljuju jaz između modernizacije i retradicionalizacije. Kada ljudi uvide da su njihove ekonomske brige posljedica nacionalističkih i neoliberalnih politika, biće spremniji da podrobnije sagledaju pravu prirodu ovih ideologija, da razumiju i prihvate različitost. Može li borba protiv siromaštva, uz pravi pristup, postati jedno od pitanja koje ujedinjuje različite etničke grupe u Bosni i Hercegovini? Građani trebaju napustiti apolitičan stav koji uključuje rezignaciju, fatalizam, inferiornost i ovisnost, koji podražavaju nacionalizam i neoliberalizam. Umjesto bespomoćnosti, potrebno je razviti političku svijest i identitet aktivnog demokratskog građanstva. Potrebna nam je revolucionarna politička filozofija i korpus ideja zasnovanih na analizi osnovnih proturječnosti društva koje nastoje da promjene, projektirajući viziju višeg oblika stvarnosti unutar koje bi ove proturječnosti bile razrješene, dovodeći u vezu to razrješenje sa društvenom snagom ili snagama koje nose odgovornost i imaju potencijal da ga ostvare. 605 �Elvira Islamović: NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA LITERATURA A. Štulhofer, Nevidljiva ruka tranzicije. Ogledi iz ekonomske sociologije, Biblioteka „Razvoj i okoliš“ Zagreb 2000. D. Helld, Demokratija i globalni poredak. Od moderne države kosmopolitskoj vladavini, Filip Višnjić, Beograd 1997. ka J. Švarc, Hrvatska u društvu znanja. Prijepori i perspektive inovacijske Politike, Školska knjiga, Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“, Zagreb 2009. M. Castells, Uspon umreženog društva, Golden Marketing, Zagreb 2000. M. Castells, Internet galaksija: razmišljanja o Internetu, poslovanju i društvu, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003. M. Castells, Kraj tisućljeća, Golden Marketing, Zagreb 2003. S. Fočo, Ogledi o tranziciji, Dom štampe, Zenica 2005. U. Beck, Moć protiv moći u doba globalizacije. Nova svjetskopolitička Ekonomija, Školska knjiga, Zagreb 2004. V. Katunarić, Sporna zajednica. Novije teorije Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003. o naciji i nacionalizmu, V. Katunarić, “Razvoj ljudske suradnje: prema postmonetarnom društvu”, Revija za sociologiju, Hrvatsko sociološko društvo, godina 40, Broj 2, (129155), Zagreb 2010. 606 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3083 Title A name given to the resource NEPRAVEDNA ZAJEDNICA: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU POLITIKA NACIONALIZMA I NEOLIBERALIZMA Author Author ISLAMOVIĆ, Elvira Abstract A summary of the resource. Autorica teksta polazi od stajališta da su društveni problemi u Bosni i Hercegovini uzročno-posljedično povezani s obilježjima složenog ustavnopravnog uređenja i društvenog konteksta, ponajviše s teškoćama odvijanja procesa tranzicije, modernizacije i globalizacije, te s posljedicama rata i svekolike društvene krize. Protektoratski angažman Evropske Unije nad perifernom Bosnom i Hercegovinom nije urodio očekivanom stabilizacijom i modernizacijom. Demokratizacija i stvaranje funkcionalne zajednice za strane i domaće aktere politike, stavljena je u drugi plan iza političkih i tržišnih interesa. Neoliberalna ekonomska politika u uvjetima ekonomskog i društvenog sloma socijalizma, tranzicijske transformacije i intenziviranih globalizacijskih procesa, nastoji se nametnuti kao dominantna. Za primjenu neoliberalnog koncepta u domaćim nacionalističkim diskursima, dejtonski poredak je od prvorazredne važnosti. Savezništvo politike nacionalizma i neoliberalne ekonomske paradigme determinirajući je činilac sistemskih društvenih sukoba u Bosni i Hercegovini. Dejtonska ustavno-pravna zamka sa svojim prisilama deregulacije i konfliktnim funkcijama predstavlja instrument za provođenje navedenih politika. Ovaj nedemokratski shizofreni sistem, usmjeren protiv dobrobiti građana, dobiva podršku iz finansijskih središta međunarodnog sistema moći, ne nudi rješenja koja bi poboljšala položaj većine stanovništva. Međunarodna zajednica i političke strukture u Bosni i Hercegovini dio su istog sistema globalne i lokalne moći koji braneći se od ustavne preobrazbe i društvenih promjena ima za cilj očuvanje društvenog statusa quo. U proučavanju eskalacije društvenih problema važno je uočavanje ideološke sfere koja skriva realne odnose moći i njegove stvarne namjere, odnosno načine na koji se dejtonska paradigma i nacionalizam (kao moćno ideološko oružje u rukama političko-kriminalnih struktura) koriste kao oruđa dominacije u stvaranju, perpetuiranju i produbljivanju jaza među klasama, te rastućim oblicima siromaštva, nejednakosti i ugnjetavanja. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, društvena tranzicija, nacionalizam, neoliberalna paradigma. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6ace859bb7e9da2ec09351d1412a2d93.docx 3652ddf2ee3cb8a01248343f2d64e167 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/116ebb82e25237956ad9ef73b9e3d75c.pdf e656cc058c55802d0c3c926c6a99e153 PDF Text Text ��� o o o o o o   o �o      o            ���    �        �    ��  �  o o o o o o o �    ��      �                   �                       �   �   �  o o �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3135 Title A name given to the resource Sigurnosni propisi i osiguranje transporta opasnih materija Author Author ISLAMOVIĆ, Fadil KOFRC, Hajro ŠAHINOVIĆ, Refik BAJRIĆ, Belma Abstract A summary of the resource. U ovom radu dat je prikaz međunarodne klasifikacije opasnih materija prema Evropskom sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih materija – ADR, te su obrađeni osnovni vidovi transporta opasnih materija u svijetu sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Akcent je stavljen na sigurnosni aspekt transporta opasnih materija, posebno na transport zapaljivih tečnih materija iz klase 3. klasifikacije, iz razloga njihovog značajnijeg učešća u ukupnom transportu opasnih materija. Navedeni su međunarodni sigurnosni propisi iz oblasti transporta opasnih materija, ali je ukazano i na potrebu usvajanja nacionalnih sigurnosnih propisa. Cilj ovih propisa je da osiguraju siguran transport i da minimaliziraju rizik nesreća, koje su povezane sa narušavanjem zdravlja ljudi ili zagađenjem životne sredine. U kontekstu nastanka šteta nezaobilazno je pitanje osiguranja transporta opasnih materija, odnosno osiguranja od odgovornosti za štete učinjene trećim licima, koje je namijenjeno, prije svega, svim pravnim licima koja imaju zakonsku obavezu da pribave policu osiguranja odgovornosti za štete, koje mogu nastati u prijevozu opasnih materija. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3564 Title A name given to the resource APOLOGY IN USE Author Author Ilić, Jelena Abstract A summary of the resource. There have been many researchers (Holmes, Brown and Levinson, Olshtain, Blum-Kulka, House, Kasper) who have devoted themselves to the analysis of one of the basic units of human linguistic communication - the act of apologizing. An apology, as argued by Holmes (1989), is seen as a facesupportive act. As such, it does not impose on hearer’s face. It has been understood that the act of apologizing serves as a social goal of maintaining harmony between the speakers and in order to make it convincing and workable it has to be used with appropriate strategies. Olshtain (1989) claimed that apologies do not differ drastically across languages and therefore it could be said that they are mostly universal. Interestingly enough, what Blum-Kulka, House and Kasper (1989: 21) noticed is that apologies are used with different degrees of intensity. Speakers may use intensifiers or upgraders to increase the power of their apology (‘I’m so sorry’, ‘I’m really sorry’), but they may also use other modality markers such as downgraders to avoid using of apology and minimize their guilt (ex. I didn’t know you’d be eager to go out tonight.). Moreover, an act of apologizing might not accompany the set of realization patterns typical for apologizing and does not have to coincide with speaker’s pragmatic intention. ‘Sorry ‘bout that!’ is an example that one may find in contexts in which a speaker is not apologizing for something s/he did, but s/he is sarcastic or just superficially using the pattern to avoid a sincere apology. In other words, meaning does not have to be tightly connected to the pragmatic intention whatsoever. Still, the aim of this paper will be to analyze the structure of an apology using data collection instruments, such as discourse completion test (DCT), rating scales and role-plays, in order to elicit apologetic data produced by non-native speakers who are highly proficient in English and who are responsible for teaching and guiding young generations. Indeed, the paper will examine teachers’ apologetic competences as a type of knowledge that everyone needs to acquire, process, develop, use and display on a daily basis. The analysis of teachers’ contextual perceptions and choices of apology strategies openly indicates their socio-pragmatic performance through written and oral tasks, and their pragmalinguistic performance as well. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English