85 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3514 Title A name given to the resource MYTHS AND IMAGINATION AS THE CORE OF SOCIAL AND INDIVIDUAL EXISTENCE IN CERVANTES’ D ON QU I X O T E AND YAŞAR KEMAL’S TRILOGY T H E O T H ER F A C E O F T H E M O U N T A I N Author Author Günaydin, Neslihan Abstract A summary of the resource. Myths can play the role of liberator to free individuals from the repression and the feelings of helplessness in the face of strict social rules, customs, and mores. It may not be possible to lead a satisfying life under the overwhelming burden of social facts and realities. As individuals want to be alienated or distanced from the painful effects of social experiences and realities, they resort to the hypnotizing influence of myths that alleviatestheir individual and social problems. In Cervantes’ Don Quixote andYaşar Kemal’sIron Earth, Copper Sky and The Undying Grass it is possible to witness how imagination shapes human behaviors and subverts social taboos. The creation of another imaginary world reflects a desire to escape from the delayed confrontation with unwanted social facts. Individuals console themselves and reinforce their hopes by myths, folk tales, and false stories. In all three novels, social and individual freedom and responsibility outweigh restrictive conventional rules and boundaries in society by transcending time and space. Imagination seems to be the only way of liberation from social and personal depression.Both Yaşar Kemal and Cervantes bear the moral discipline to expose their societies through extravagantly insane characters. Don Quixote is trapped in society and its institutions. He fights against institutionalized society through his imagination, just as Kemal’s villagers desperately create stories and believe in themto avoid their oppressive living conditions under the control of domineering people such as Adil and Sefer in The Undying Grass and Iron Earth, Copper Sky.Therefore the aim of this paper is to explore the effects of myths and imagination upon human behaviors in Cervantes’Don Quixote and Kemal’sIron Earth, Copper Sky and The Undying Grass, which are existentialist works centered on individual and social freedom. Keywords: myths, imagination, dreams, freedom, reality, existentialist, institutionalized, life, death Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3419 Title A name given to the resource PRODUCT - ORIENTED APPROACH TO EVALUATION: A CASE OF LANGUAGE ACQUISITION COURSE Author Author Güvendir, Emre ASLAN, Alper Abstract A summary of the resource. The present study aims at evaluating learners’ self-perceptions on the outcomes of language acquisition course implemented at the ELT department of Trakya University. In order to evaluate the language acquisition course, learners’ expected outcomes have been examined via a questionnaire with a participation of 87 learners. The overall findings proved that, in general, the expectations of the learners who have completed the language acquisition course are consistent with the expected outcomes of the course. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3410 Title A name given to the resource REDUCING ORAL APPREHENSION IN LIBYAN EFL CONTEXT USING SCHEMA THEORY: AN INPUT FOR LANGUAGE SKILLS COURSE ENHANCEMENT Author Author H. Malonzo, Edgar Abstract A summary of the resource. Building contacts with people is not always a rewarding experience that may lower one’s self esteem leading to anxiety. This anxiety results in communication apprehension which McCroskey (1984) defined as the individual's level of anxiety associated with either real or anticipated communication with another person or persons. Several studies have justified the occurrences of communication apprehension. However, none has been conducted in the Libyan EFL context, or at least in the locale of this study. This paper focused on identifying the students' level of oral apprehension and seeks to describe students' oral apprehension towards the following contexts: group discussion, meetings, dyads, and public speaking. Using the PRCA, it was found out that both male (69.24%) and female (74.36%) respondents were moderately apprehensive. Moreover, it can be said that there is no significant relationship existing between gender and apprehension. A deeper understanding of its causes was elicited through the participants’ schemata. Through a semi-structured interview, public speaking activities were found to be the main source of apprehension because these expose the students to the opposite sex. Findings from these procedures may be used in enhancing the Language Skills courses in the university that may reduce students’ oral apprehension. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8d4df0e32823bf979de30e310d854e6a.docx 302e9ee919271bf1baea829570d000cc https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/46ed366dfd60911e4871ee661e404749.pdf baf939098b20d215a270f29628b31bb0 PDF Text Text Dr. sc.Udžejna Habul, vanredni profesor Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka PRIMJENA STANDARDA „NAJBOLJI INTERES DJETETA” U STARATELJSKOJ ZAŠTITI DJECE BEZ RODITELJSKOG STARANJA (PRAVNI OKVIR I PRAKSA) Starateljska zaštita djece bez roditeljskog staranja se aktualizira u slučajevima taksativno navedenim u odredbama porodičnog zakonodavstva i zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini. Pravnom analizom tih odredaba očigledno je da se starateljstvo nad maloljetnicima primjenjuje kao jedan od oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, te da je primjena standarda „najbolji interes djeteta” u kontekstu zaštite djece bez roditeljskog staranja samo djelimično zastupljena. U radu se ukazuje na nedostatna zakonodavna rješenja u pogledu primjene pomenutog standarda, na praksu izostajanja adekvatnih oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja te potrebu poštivanja pojedinih prava djeteta shodno UN Konvenciji o pravima djeteta i drugim relevantim dokumetima u zaštiti djece bez roditeljskog staranja. Ključne riječi: dijete bez roditeljskog staranja, starateljska zaštita i drugi oblici zaštite, standard najbolji interes djeteta 1. Uvod Primjena standarda „najbolji interes djeteta” u starateljskoj zaštiti djece bez roditeljskog staranja očigledna je iz odredaba porodičnog zakonodavstva kao i zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini. Odredbama pomenutih propisa djeci bez roditeljskog staranja osigurana je zamjenska zaštita/alternativna briga, koja se manifestira donošenjem odluka o oblicima zaštite/mjerama brige izvan vlastite porodice. S tim u vezi, jedno od najvažnijih pitanja je odabir odgovarajućeg oblika zaštite, odnosno smještaja djeteta izvan biološke porodice, gdje osobito dolazi do izražaja primjena pomenutog standarda. Redosljed opcija za smještaj djece bez roditeljskog staranja te naglasak da ova djeca imaju pravo na posebnu zaštitu i pomoć države proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta (čl.20)1 upućuju na obavezu poštivanja prava 1 Konvenciju o pravima djeteta Bosna i Hercegovina je preuzela u svoj pravni poredak u skladu sa Ustavom BiH (Aneks I, Dodatni sporazum o ljudskim pravima). Konvenciju je ratificirala 1993. godine, što je potvrđeno Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH, odnosno Aneksom 4, član II, tačka / u kojoj se navodi da će BiH ostati ili postati potpisnica međunarodnih sporazuma navedenih u Aneksu Ustava BiH. Kao takva ona je obavezujući pravni dokument i praktično čini dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine. U tom smislu Konvencija propisuje da dijete kojemu je privremeno ili trajno uskraćena porodična sredina, ili koje zbog svoje dobrobiti u njoj ne smije ostati, ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države. Države potpisnice će u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom takvom djetetu osigurati zamjensku zaštitu. 157 �djeteta na život u porodici, prava na neposredne kontakte i odnose sa roditeljima, prava na mišljenje djeteta i druga lična prava djeteta na temelju kojih se može cijeniti primjena standarda „najbolji interes djeteta”. Normativno gledano, ona je prepoznatljiva u relevantnim propisima nacionalnog zakonodavstva, ali je u pojedinim segmentima nedovoljno zastupljena. Što se tiče prakse, primjena ovog standarda je vrlo upitna jer djeca sve više stiču status djece bez roditeljskog staranja za života roditelja a ostvarivanje dječjih prava najčešće bude uslovljeno siromaštvom i političkom odnosno administrativnom strukturom države. 2. Najbolji interes djeteta - pravni okvir U skladu sa odredbama Konvencije o pravima djeteta nacionalnim zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini (porodičnopravno zakonodavstvo i zakonodavstvo u oblasti socijalne zaštite) djeci kojoj je privremeno ili trajno uskraćena porodična sredina osigurana je zamjenska zaštita. Kako se Konvencija temelji na četiri osnovna principa (pravo djece da ne budu diskriminirana, da najboji interesi djeteta moraju uvijek biti na prvom mjestu, da djeca imaju pravo na život, opstanak i razvoj, te da imaju pravo da se njihovo mišljenje čuje) koji su okvir za tumačenje svih drugih prava djeteta, a posebno djece bez roditeljskog staranja, primjena standarda „najbolji interes djeteta” je očigledna u sljedećem: 2.1. Porodično zakonodavstvo u BiH normira, taksativno navodeći, okolnosti sa čijim nastupanjem nastaje obaveza donošenja odluke o stavljanju pod starateljstvo maloljetne osobe2. Svaki, Zakonom navedeni razlog, upućuje na činjenicu, da baš tada, dijete ostaje nezbrinuto, da je bez zaštite koju mu pružaju roditelji i da ta zaštita mora, što prije, biti nadomještena. To je jasno, kako u kontekstu pravnih tako i u kontekstu faktičkih razloga i iz čega se vidi da Takva zaštita može, inter alia, uključivati smještaj kod hranitelja, kafalu po islamskom zakonu, usvojenje ili, po potrebi, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci. Pri donošenju rješenja naročita pažnja mora se posvetiti osiguranju kontinuiteta u djetetovu odgoju, kao i njegovu etničkom, vjerskom kulturnom ili jezičnom porijeklu. (čl.20) 2 Ovim putem se, zapravo, djeci bez roditeljskog staranja obezbjeđuje zamjenska zaštita/alternativna briga, koja se realizira donošenjem odluke o obliku zaštite/mjeri brige izvan biološke porodice. Taj oblik zaštite je starateljstvo nad maloljetnim osobama koji je normiran odredbama porodičnog zakonodavstva u BiH (čl. 186. PZ FBiH; čl. 201. PZ RS; čl. 167. PZ Brčko Distrikta BiH) i kojim se osigurava staranje djeci u slučaju da roditelji nad njima ne ostvaruju roditeljsko staranje. Sva tri spomenuta zakona taksativno navode, izričito propisujući, razloge za stavljanje pod starateljstvo maloljetne osobe. Okolnosti sa čijim nastupanjem će uslijediti stavljanje pod starateljstvo maloljetne osobe tiču se određenih razloga na strani roditelja djeteta i mogu biti faktičke ili pravne prirode. Razlozi faktičke prirode su: smrt roditelja, nestali roditelji, nepoznati roditelji, nepoznato boravište roditelja duže od tri mjeseca te okolnost da roditelji koji su odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu, nisu povjerili njegovo čuvanje i odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staratelja. Razlozi pravne prirode su: oduzeto pravo na vršenje roditeljskog staranja, roditeljima oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost. U tom smislu Alinčić, M., Hrabar, D., Jakovac-Lozić, D., Korać, A. Obiteljsko pravo, Zagreb: Narodne novine, 2007. str, 405; Traljić, N., Bubić, S., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008. str. 270-272; 158 �je u najboljem interesu djeteta da dijete bude stavljeno pod starateljstvo. Preciziranje ovih okolnosti, posebno je vidljivo, u slučaju djeteta „čiji su roditelji odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu”, jer je Zakonom naglašeno da će dijete biti stavljeno pod starateljstvo „tek onda kada roditelji nisu povjerili njegovo čuvanje i odgoj osobi za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca,” što upućuje da je ovakvo zakonsko rješenje u najboljem interesu djeteta. Rukovodeći se ovim principom, a kada ne postoje mogućnosti da se roditelji ili samo jedan, staraju o djetetu, zakonodavac je normirao i mogućnost privremenog povjeravanja čuvanja i odgoja djeteta ustanovi ili osobi koja ispunjava uslove za staraoca, gdje se u kontekstu odlučivanja o roditeljskom staranju stvara prilika za stavljanje djeteta pod starateljstvo3. Činjenica da je riječ o privremenom povjeravanju djeteta, povjeravanju samo jednog segmenta vršenja roditeljskog staranja (čuvanja i odgoja) drugoj osobi ili ustanovi, zatim uvjetovanost ovog povjeravanja osobi koja ispunjava uslove za staraoca, zatim, da je donošenje i provođenje ove odluke uslovljeno pristankom roditelja, da odluka bez ovog pristanka, u slučajevima izričito normiranim Zakonom, važi najduže dva mjeseca, zatim da je donošenje odluke moguće samo na zahtjev jednog ili oba roditelja ili po službenoj dužnosti od strane organa starateljstva i na koncu, da tek po isteku roka na koji je određen smještaj i kada je sasvim jasno da roditelji ne mogu preuzeti brigu o djetetu, dijete može biti stavljeno pod starateljstvo. Ovakvo zakonodavno rješenje upućuje na dosljedno poštivanje standarda „najbolji interes djeteta” jer se upravo ovdje „otvara” mogućnost starateljske zaštite djeteta čiji su roditelji odsutni, spriječeni ili nesposobni starati se o djetetu, a čuvanje i odgoj nisu povjerili osobi koja ispunjava uslove za staraoca (čl.147.st.2 PZFBiH). Dakle, u kontekstu odlučivanja o roditeljskom staranju, u precizno navedenim okolnostima, starateljska zaštita djeteta je pokazatelj primjene standarda „najbolji interes djeteta”. U ovakvim situacijama, a njih je sve više, starateljska zaštita djece se „otvara” za života njihovih roditelja. Odgovornosti, dužnosti i prava ovakvih roditelja nemaju za cilj zaštitu ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta. Ti roditelji svojim ponašanjem ne doprinose zaštiti najboljeg interesa djeteta. Tako djeca stiču status djeteta bez odgovarajućeg roditeljskog staranja i vremenom „prerastaju” u djecu bez roditeljskog staranja, kada im se mora osigurati starateljska zaštita, odnosno odgovarajući oblik zaštite predviđen relevantnim zakonskim odredbama u skladu sa pravom djeteta na pomoć i zaštitu, kako to proizlazi iz Konvencije o pravima djeteta (čl.20). U kontekstu dužnosti staraoca maloljetnog štićenika porodično zakonodavstvo u BiH apostrofira da je staraoc dužan kao roditelj starati se o njegovoj ličnosti – posebno o zdravlju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život, te tako, zapravo, promovira najbolji interes djeteta i sprovodi u djelo obavezu države da uvažava prava djeteta, koje je od strane državnog 3 Radi se o izuzetnim okolnostima kada roditelji djeteta i organ starateljstva mogu odlučiti o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta drugoj osobi ili ustanovi u skladu sa čl. 147 PZ FBiH. 159 �organa zbrinuto radi zaštite i brige o njemu. U ovom smislu, zaštita se obezbjeđuje i davanjem odobrenja centra za socijalni rad za donošenje odluka koje se tiču obrazovanja štićenika (čl.189 PZ FBiH). Posebno važan segment zaštite o ličnosti maloljetnog štićenika odnosi se na obavezu staraoca o staranju o smještaju maloljetnog štićenika. Naime, odluku o smještaju donosi organ starateljstva. Primjenjujući standard „najbolji interes djeteta”, rukovodeći se onim što je za dobrobit djeteta – imajući u vidu načelo individualizacije u zaštiti djeteta bez roditeljskog staranja, organ starateljstva će čuvanje i odgoj djeteta bez roditeljskog staranja povjeriti staraocu, drugoj osobi ili ustanovi (čl. 187 st. 1). Dijete može biti „dvostruko” zaštićeno i nikada ne može ostati bez potrebne zaštite ukoliko bi druga osoba ili ustanova prestala izvršavati dužnost čuvanja štićenika (čl.187.st. 4). Dakle, primjena standarda „najbolji interes djeteta” u starateljskoj zaštiti djece bez roditeljskog staranja dolazi do posebnog izražaja u odlučivanju o povjeravnju štićenika na odgoj i čuvanje. Nakon što dijete bude stavljeno pod starateljstvo, organ starateljstva će odlučiti o načinu vršenja starateljstva - posredno ili neposredno, a potom donosi odluku o povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta – kao jednog segmenta starateljske zaštite djece bez roditeljskog staranja. U svakom konkrenom slučaju odluka će zavisiti od okolnosti usljed kojih je dijete steklo status djeteta bez roditeljskog staranja pa će i oblik zaštite biti primjeren tome. Postupanje u najboljem interesu djeteta proizlazi i iz staraočeve dužnosti zastupanja štićenika i činjenice da je u zastupanju samostalnost staraoca ograničena dobijanjem odobrenja od strane organa starateljstva i to u tačno navedenim okolnostima (čl.188 ). Pored navedenog, važno je naglasit da je porodičnim zakonodavstvom istaknuto pravo djeteta na mišljenje, odnosno pravo da bude konsultovano u vezi sa odlukama koje se tiču djeteta i njegove zaštite (čl. 171.), što je također očit pokazatej primjene ovog standarda. 2. 2. U kontekstu odredaba zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite4 primjena pomenutog standarda vidljiva je iz pojmovnog određenja djeteta bez roditeljskog staranja. Zakonodavac ovo dijete smatra korisnikom socijalne zaštite i normira da je to „dijete bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napušteno od roditelja, roditelja lišenih roditeljskog prava i roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost” (čl.13. st.1), precizno određujući razloge koji dijete mogu dovesti u status djeteta bez roditeljskog staranja, što je svakako dobra praksa. Ovim putem se eliminira aproksimativna procjena statusa djeteta i oblici zaštite se prilagođavaju razlozima navedenim u postojećem pravnom okviru. Isto tako, zakonodavstvo u ovoj oblasti određuje prava korisnika socijalne zaštite 4 Oblast socijalne zaštite u BiH uređena je u Zakonima Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko BiH, s tim da FBiH ovu oblast uređuje i kantonalnim zakonodavstvom. Vidjeti: Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, Službene novine FBiH, br. 36/99, 54/99,39/06, i 14/09; Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Službene novine Kantona Sarajevo, br. 16/02, 8/03, 2/06,21/06 i 17/10 160 �unutar kojih djeca bez roditeljskog staranja mogu ostvariti pravo na smještaj u drugu porodicu (čl.31) i pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite (čl. 41) pored ostalih prava predviđenih ovim Zakonom. Također, zakonodavac naglašava da se „socijalna zaštita djeteta, u skladu sa odredbama Konvencije o pravima djeteta, ostvaruje u najboljem interesu djeteta” (čl. 11 st. 4.). Analizom ostalih odredaba ovog zakonodavstva nisu očigledni pokazatelji koji upućuju da je regulacija zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja usklađena sa odredbama porodičnog zakonodavstva, sa odredbama Konvencije o pravima djeteta, a još manje sa drugim relevantnim dokumentima u ovoj oblasti – kao što su Smjernice za alternativno zbrinjavanje djece, Preporuka UN Komiteta za prava djeteta i Standardi za brigu o djeci bez roditeljskog staranja (Q4) u Evropi. U tom smislu, očigledna je manjkava primjena standarda „najbolji interes djeteta”, jer iz važećeg pravnog okvira nije vidljivo da nadležne institucije, prije svega centri za socijalni rad i druge ustanove socijalne zaštite, prilikom odlučivanja o obliku zaštite djece bez roditeljskog staranja, poštuju ona prava djeteta koja su ključna u procjeni najboljeg interesa djeteta. Tu prije svega mislim na: pravo na poštivanje porodičnog života; pravo ne neposredne kontakte i odnose sa roditeljima; pravo na mišljenje djeteta koje uključuje „bukvalnu” participaciju djeteta u smislu da bude konsultovano u vezi sa odlukama koje se odnose na samo dijete5. Evropski sud za ljudska prava je, uzimajući u obzir društvene i zakonodavne promjene u zemljama potpisnicama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pojam porodičnog života proširio van okvira formalnih odnosa, odnosno pojma porodičnog života de iure, tako da je pojam porodičnog života, u smislu čl. 8 Evropske konvencije, zapravo, porodični život de facto. Stoga, danas, pojam porodičnog života obuhvata ne samo roditeljsko staranje, već i starateljsku zaštitu i usvojenje6. Dalje, pravo djeteta na kontakte u starateljskog zaštiti, bilo sa roditeljima, starateljima ili drugim srodncima, pomenutim zakonima nije uopšte predviđeno ili je nedovoljno naglašeno kada je riječ o djetetu bez roditeljskog staranja. Biološka porodica mora biti uključena u dječji život kad god je to moguće. U zakonoma nije predviđena dužnost staraoca da obezbijedi uslove za posjete djeci koja su obuhvaćena npr. institucionalnom zaštitom. Za postavljanje staratelja nije potreban pristanak djeteta, kod smještaja djeteta u drugu porodicu, samo dijete starije od 15 godina života daje pristanak (čl. 36 Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u FBiH), a mlađa djeca ne. U kontekstu usvojenja, samo 5 Komitet za prava djeteta u Zaključnim zapažanjima Kombinovanog drugog, trećeg i četvrtog Periodičnog izvještaja Bosne i Hercegovine, usvojenim na 61. sjednici Komiteta (17. septembra5.oktobra 2012. godine), naglašava da nema stvarne primjene prava djeteta da izraze svoje stavove u odlukama koje se tiče njih samih, uključujući i postupke pred nadležnim upravnim i sudskim organima; u vezi s tim Komitet preporučuje da se preduzmu mjere za jačanje prava djeteta da bude saslušano u skladu sa čl. 12 Konvencije. Dalje, Komitet preporučuje preduzimanje „mjera radi osiguranja efikasne primjene zakonodavstva kojim se priznaju prava djece da izraze svoje stavove u pravnim postupcima koji se odnose na njih“. http://www.mhrr.gov.ba/pdf. -preuzeto 15.12.2013. 6 http://ljudskaprava.ba/pravo-na-zastitu-privatnog-zivota-08/#_ftn31, preuzeto 22.12.2013. 161 �djeca starija od 10 godina trebaju dati svoj pristanak da budu nepotpuno usvojena (čl.103 stav 2. Porodičnog zakona FBiH). 3. Najbolji interes djeteta-praksa Pomenuta prava djeteta, uzimajući u obzir i sva druga prava djeteta koja su normirana odredbama Konvencije7 i relevantnim odredbama nacionalnog zakonodavstva, u kontekstu zaštite djece bez roditeljskog staranja, najbolje ilustruju primjenu i poštivanje standarda „najbolji interes djeteta”. Analiziramo li ih shodno praksi u starateljskoj zaštiti i brojnim statističkim pokazateljima i izvještajima različitih vladinih i nevladinih institucija, 8 indikativno je da su najbrojnija djeca bez roditeljskog staranja kojima su roditelji živi (djeca napuštena od roditelja; djeca roditelja spriječenih da obavljaju roditeljsku dužnost; djeca roditelja kojima je oduzeto pravo na vršenje roditeljskog staranja) što upućuje na činjenicu da se nedovoljno primjenjuju preventivne mjere radi zaštite ličnih prava djeteta koje su predviđene odredbama porodičnog zakonodavstva kako djeca ne bi stekla status djece bez roditeljskog staranja. 7 Ovdje prije svih se misli na prava djeteta koja su priznata u Konvenciji i prava normirana u Porodičnim zakonima u BiH, kao što su pravo djeteta da živi sa roditeljima /pravo djeteta na odrastanje u vlastitoj porodici, pravo na održavanje ličnih odnosa sa roditeljima, pravo na životni standard koji odgovara fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvitku, pravo na sigurnost i odgoj, pravo na poštivanje porodičnog života i druga relevantna prava djeteta. 8 Pored Statističkog biltena Federalnog zavoda za statistiku evidencija JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ u Sarajevu u radu su korišteni različiti dokumenti, studije i analize koje su usvojene od strane nadležnih institucija, kao što su: „Politika zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016“ (Vlada FBiH, 2008.), „Situaciona analiza zaštite djece bez roditeljskog staranja u FBiH i implementacija dokumenta Politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016“, (Vlada FBiH,2010.), „Politika za unapređenje ranog rasta i razvoja djece u FBiH“, (Vlada FBiH, 2011.). Također, kako je posljednjih godina, u organizaciji UNICEF-a BiH, te jednog broja stranih i domaćih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom djece bez roditeljskog staranja, provedeno više istraživanja i analiza iz ove oblasti i one su bile izvor podataka za ovaj rad . 162 �Tabela br. 1: Djeca bez roditeljskog staranja na području FBiH u odnosu na spol i dob (2012.) KATEGORIJE DJECE Djeca bez oba roditelja Djeca nepoznatih roditelja Djeca napuštena od roditelja Djeca roditelja spriječenih da obavljaju roditeljsku dužnost Djeca roditelja lišenih roditeljskih prava UKUPNO STAROST UKUPNO SVEGA MUŠKI ŽENSKI ISPOD 7 GODINA SVEGA MUŠKI ŽENSKI 598 303 295 88 48 40 22 13 9 2 1 1 581 303 278 138 66 72 606 367 239 173 116 57 62 31 31 18 8 10 1869 1017 852 419 239 9 Izvor: Federalni zavod za statistiku (bilten br.183, 2013:18) . 180 Isto tako, praksa u zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja shodno oblicima zaštite/smještaja djeteta, odnosno mjerama brige izvan vlastite porodice10 ukazuje da se djeca prečesto i olako izdvajaju iz porodice te da je stalno prisutan trend institucionalnog zbrinjavanja. Očigledno je da se ne poduzimaju dovoljne mjere za afirmaciju onih oblika zaštite kojima bi se osigurala porodična zaštita djeteta izvan vlastite porodice, koja u najvećoj mjeri odgovara njegovim individualnim potrebama. Tako, smještaj u drugu porodicu, starateljstvo i usvojenje nisu najzastupljeniji oblici zaštite, pa se odabir odgovarajućeg oblika zaštite svodi na smještaj u ustanove za brigu o djeci, čime se direktno krši pravo djeteta na život u porodici. 9 Podaci prezentirani u tabeli br. 1 su preuzeti iz Federalnog zavoda za statistiku (Statistički bilten br.183:18) iz 2013. godine i nalaze se u nomenklaturi pod kategorijom „ugroženi porodičnom situacijom“. Pored ovog broja djece bez roditeljskog staranja, broj djece ugrožene porodičnom situacijom bio je: Djeca roditelja koji nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje 23. 355; Djeca koju roditelji zanemaruju ili zlostavljaju 1.687; Djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama 4. 865 Odgojno zanemarena i zapuštena djeca 3. 062. 10 Osnovni oblici porodičnopravne i socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja su porodična zaštita i instiucionalna zaštita. Institucionalna zaštita djece bez roditeljskog staranje je zbrinjavanje djece u ustanovama socijalne zaštite (domovima), a porodična zaštita obuhvata starateljstvo, usvojenje i smještaj u drugu porodicu, kako to proizlazi iz odredaba relevantnog zakonodavstva u Federaciji BiH. 163 �Tabela br.2: Broj djece bez roditeljskog staranja u Kantonu Sarajevo u odnosu na oblik zaštite i novčane naknade drugoj porodici u 2011. godini R . b r SLUŽBA SOCIJALNE ZAŠTITE OPĆINE: 1. NOVI GRAD NOVO SARAJEVO CENTAR STARI GRAD ILIDŽA S ODJELJ. TRNOVO HADŽIĆI VOGOŠĆA ILIJAŠ UKUPNO 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. DJECA BEZ RODITELJS KOG STARANJA (ukupan broj) Oblici zaštite Smještaj u drugu porodicu Bez Sa nov. Ukup nov.nak naknad no nade om Smješte na u dom Starateljs tvo 109 22 13 35 74 72 33 9 7 16 17 30 42 10 4 14 28 37 30 / 4 4 26 18 34 4 8 12 22 28 18 21 23 310 4 9 6 64 6 2 2 46 10 11 8 110 8 10 15 200 18 16 12 231 Izvor: JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo Analiziramo li praksu u dijelu koji se odnosi na vaninstitucionalne/porodične oblike zaštite djeteta izvan vlastite porodice uočit ćemo da starateljstvo, kao temeljni/primarni oblika zaštite svakog djeteta bez roditeljskog staranja, nije uvijek zastupljeno. Ukupnom broju ove djece, ne odgovara broj djece koja su stavljena pod starateljstvo. Ovakvo postupanje organa starateljstva nije u najboljem interesu djeteta. Porodičnim zakonodavstvom su vrlo precizno određeni razlozi za stavljanje pod starateljstvo i sasvim je jasno da će se pod starateljstvo staviti djeca koje nemaju roditelje ali i djeca čiji su roditelji živi, a iz određenih razloga ne ostvaruju roditeljsko staranje. Očigledno je da se djeca čiji su roditelji odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svojoj djeci, ne stavljaju pod starateljstvo, uprkos činjenici da njihovi roditelji nisu povjerili čuvanje i odgoj svoje djece osobi za koju je organ starateljstvo utvrdio da ispunjava uslove za staraoca (čl. 186 stav 4.). Nedostajuća zaštita, umjesto da bude nadomještena putem starateljstva kao najvažnijeg i prvog oblika zaštite o djeci bez roditeljskog staranja, u praksi se najčešće nadomješta smještajem djeteta u ustanove. Ovim putem se djetetu, kojem je privremeno, (ali sigurno duže od dva mjeseca)11 ili 11 Smještaj djeteta i povjeravnje njegovog čuvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi su postupci u nadležnosti centra za socijalni rad i odnose se na nepostojanje mogućnosti da roditeji izvršavaju sve sadržaje roditeljskog staranja.Riječ je o privremenom povjeravanju i samo ako je to u interesu djeteta. Može se donijeti uz pristanak i bez pristanka roditelja a ukoliko je smještaj određen bez pristanka roditelja, ne može trajati duže od dva mjeseca. Ako i nakon isteka roka na koji je 164 �možda trajno uskraćena vlastita porodična sredina, njegovo pravo na posebnu zaštitu i pomoć države, iscrpljuje samo kroz smještaj u odgovarajuću ustanovu za brigu o djeci, a da se pri tom zanemari da je to posljednja opcija u zamjenskoj zaštiti djece bez roditeljskog staranja i da takva zaštita nema nikakvog kontinuiteta u brizi o odgoju djeteta, o čemu je naglašeno u Konvenciji o pravima djeteta (čl. 20).12 Propuštajući staviti dijete pod starateljstvo onda kada je evidentno da roditelji ne ostvaruju roditeljsko staranje jer su dijete napustili, odsutni su ili spriječeni a nisu samoinicijativno riješili pitanje brige o svojoj djeci u skladu sa Zakonom, organ starateljstva, zapravo, propušta osigurati oblik zaštite koji je neizostavan i „provjereno“ u najboljem interesu djeteta. Njime se, kako to iz Zakona proizlazi stvaraju realne pretpostavke za određivanje nekih drugih oblika društvene zaštite djeteta, koji mogu biti određeni kasnije u toku trajanja starateljstva, ako se ocijene adekvatnijim i korisnijim za dijete bez roditeljskog staranja.13 Takvi adekvatniji i korisniji oblici zaštite mogu biti smještaj u drugu porodicu, usvojenje i smještaj u odgovarajuću ustanovu za brigu o djeci, kojima djeca bez roditeljskog staranja budu praktično zaštićena, a da prethodno nisu stavljena pod starateljstvo.14 Ovakvi propusti u praksi zaštite djece bez roditeljskog staranja imaju za posljedicu da dijete nema imenovanog staratelja jer nije stavljeno pod starateljstvo, a ima roditelje koji se de facto ne staraju o djetetu. Čuvanje i odgoj djeteta budu povjereni odgovarajućoj ustanovi za brigu o djeci. Tako se zamjenska zaštita ostvaruje uglavnom kroz institucionalnu zaštitu kojom se narušava zaštita svih prava djeteta, a osobito pravo na odrastanje u porodičnom okruženju, pravo djeteta da živi sa roditeljima i pravo roditelja da žive sa djetetom, pravo na održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata, pravo na mišljenje djeteta, principi politike dječje socijalnog staranja i standardi kvalitete u oblasti brige o djeci bez roditeljskog staranja. Ostvarivanje prava djeteta bez roditeljskog staranja u kontekstu smještaja djeteta u drugu porodicu, u praksi je uslovljeno političkom, odnosno određen smještaj, roditelji ne mogu preuzeti staranje o djetetu, centar će donijeti odluku o stavljanju djeteta pod starateljstvo (čl. 147 PZFBiH). 12 Hessle, S. (1998): Family Continuity, Clossenes and Afirmation as Principles of Child Welfare Policy – Reflections Based on Internacional Discourse During the 20th Century, in: Social Work with Children under Post-War Conditions, Experiences from the Federation of Bosnia and Herzegovina, Department of Social Work, Faculty of Political Science, Sarajevo University, Department of Social Work, Stockholm University, str. 21-37. 13 U tom smislu, Traljić; Bubić, op.cit, str. 269 14 Zato u statističkim pokazateljima, pokazateljima iz Izvještaja Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice o primjeni Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom u 2011. godini u Kantonu Sarajevo i tabelarnim pregledima poslova određenih Porodičnim zakonom FBiH koji su u nadležnosti opštinskih službi socijalne zaštite (općine: Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Ilidža, Hadžići, Vogošća i Ilijaš) JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ u Sarajevu u toku 2011. godine, broju djece bez roditeljskog staranja ne odgovara broj djece stavljene pod starateljstvo. Taj broj je znatno manji od ukupnog broja djece koja su de facto djeca bez roditeljskog staranja i među njima je najviše djece kojima su roditelji živi a djecu su napustili, odsutni su ili spriječeni da vrše roditeljsko staranje a nisu se pobrinuli za svoju djecu. 165 �administrativnom strukturom države.15Budući da nema jedinstvenog sistema socijalne zaštite i jedinstvenog zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine niti na nivou entiteta FBiH, evidentna je diskriminacija ove djece. Tako u pojedinim kantonima ovaj oblik zaštite se minimalno koristi jer se uopšte ne finansira ili se neredovno finansira. Zbog toga, druge porodice ne žele primiti djecu na smještaj i djeca onda budu smještena u odgovarajuće ustanove gdje su troškovi smještaja znatno viši od troškova za finansiranje smještaja u drugu porodicu.16 Kako nema zakonskih pretpostavki za ostvarivanje jedinstvene finansijske podrške djeci bez roditeljskog staranja na porodičnom smješaju, niti je Zakonom predviđena mogućnost različitih vidova smještaja u drugu porodicu, jasno je da primjena standarda „najbolji interes djeteta“ nije u fokusu zaštite djece bez roditeljskog staranja. Što se tiče usvojenja kao najboljeg oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, najmanje djece bude usvojeno jer roditelji ne daju pristanak na usvojenje djece, a u praksi organa starateljstva nema primjera usvojenja bez pristanka roditelja djeteta, koje normira porodično zakonodavstvo u FBiH.17 15 Problemi u implementaciji socijalne zaštite između ostalog se manifestiraju i u podijeljenog nadležnosti između više različitih nivoa vlasti (posebno u FBiH), gdje entitetsko zakonodavstvo propisuje nivo socijalne zaštite a niži nivoi vlasti su obavezni da osiguraju sredstva za njenu realizaciju; velike regionalne i ekonomske razlike uz izostanak primjene principa solidarnosti. Veliki broj kantona i općina nije u mogućnosti osigurati potrebni nivo socijalne zaštite, što dovodi do neravnopravnosti korisnika uzrokanih mjestom življenja i padom kavaliteta usluga u razavijenim sredinama; neostvarivanje Zakonom utvrđenih prava iz socijalne zaštite (npr. u Kantonu Sarajevo – sva prava, u Mostaru ili Goraždu samo dio prava; otežano ostvarivanje socijalne zaštite što je izraženo i u kontekstu prava djeteta na smještaj u drugu porodicu 16 Vidjeti pokazatelje prezentirane u „Situaciona analiza zaštite djece bez roditeljskog staranja u FBiH i implementacija dokumenta Politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016 (Vlada FBiH:2010). Tako na primjer, prema podacima datim u u ovom dokumentu u Kantonu Sarajevo, naknada na ime smještaja djeteta u drugu porodicu u 2009. godini iznosila je 476KM, u Unsko Sanskom kantonu 200 KM, Tuzlanskom Kantonu 440, Bosansko Podrinjskom kantonu 269,5 KM, Zeničko Dobojskom 146 KM itd. 17 Zakonom predviđeni slučajevi kad za usvojenje nije potreban pristanak roditelja: kome je oduzeto roditeljsko staranje; koji ne živi s djetetom, a tri mjeseca je u većoj mjeri zapustio staranje o djetetu; koji je maloljetan, a nije u stanju shvatiti značenje usvojenja; kome je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost; kome je boravište nepoznato najmanje šest mjeseci, a u tom periodu se ne brine za dijete (čl.99) 166 �Tabela br. 3: Broj usvojene djece bez roditeljskog staranja na području FBiH u odnosu na kantone (2005-2009) KANTONI: UNSKO-SANSKI POSAVSKI TUZLANSKI ZENIČKO-DOBOJSKI BOSANSKO-PODRINJSKI SREDNJOBOSANSKI HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI ZAPADNOHERCEGOVAČKI KANTON KANTON SARAJEVO KANTON 10 UKUPNO Izvor: Vlada FBiH (2010:31). 2005. 9 2 9 5 0 0 0 0 2006. 14 2 10 3 0 1 0 0 2007. 7 0 8 5 0 0 0 0 2008. 7 0 2 9 0 4 0 0 2009. 4 0 8 6 1 7 0 0 13 0 38 5 0 35 13 0 33 11 0 33 13 0 39 Shodno navedenim pokazateljima primjena standarda „najbolji interes djeteta“ u praksi zamjenske zaštite/alternativne brige djece bez roditeljskog staranja nije u smislu zahtjeva koji proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta. Ne poštuje se redoslijed opcija za smještaj ove djece, a odabir odgovarajućeg oblika zaštite svodi se na smještaj u odgovarajuće institucije. Ovaj oblik zaštite je najmanje prihvatljiv oblik njihovog zbrinjavanja jer se djeca, u pravilu, smještaju u ustanove koje zbrinjavaju veliki broj djece (stotinu i više); većina djece je predškolske dobi, (posebno mlađe od tri odnosno pet godina života); sve je više djece koje se smještaju u institucije zbog socio-ekonomskih problema/siromaštva u porodici i individualizacija u zaštiti djeteta bez roditeljskog staranja ne dolazi do izražaja. Kako onda primijeniti ovaj standard? Znano je da država u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom djetetu treba osigurati pravo na posebnu zaštitu i pomoć, koje zapravo, podrazumijeva zamjensku zaštitu. Ali u našim okolnostima, postojeći pravni okvir nije dovoljan. Sve sredine u našoj zemlji ne posjeduju kapacitete koji bi bili zadovoljeni u primjeni ovog standarda. Entitetski i lokalni organi vlasti bi morali poduzimati napore kako bi osigurali adekvatne resurse za, s jedne strane, osposobljavanje stručnjaka koji će biti odgovorni za primjenu standarda najbolji interes djeteta i s druge strane za afirmaciju i stvarnu primjenu vaninstitucionalnih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. Ovo je jako važan segment, jer svakom djetetu se mora prići individualno, nema generaliziranja, odluka mora biti primjerena konkretnoj osobi, okolnostima, društvenom kontekstu koja će ukuljučiti, pored pravnog okvira, i kulturološke, običajne, religijske i druge faktore. Mislim da ne treba naglašavati da procjenu treba izvršiti u najkraćem roku, temeljito i sa mnogo obzira uvažavajući naprijed navedene činjenice. 167 �Što se tiče se planiranja zaštite, njenog trajanja i kriterijuma u primjeni standarda najbolji interes djeteta, oni se moraju zasnivati prije svega na prirodi i kvaltieti odnosa djeteta sa njegovom porodicom, te sposobnosti porodice da štiti interes i razvoj djeteta, potrebi zadržavanja djeteta u njegovoj zajednici i prirodnom okruženju, potrebi i želji djeteta da se osjeća dijelom porodice. Ovo tim više, jer djeca stiču status djeteta bez roditeljskog staranja za života roditelja. U ovom kontekstu poštivanje pojedinih prava djeteta i standarda Kvaliteta za djecu bez roditeljskog staranja (čiji je cilj da obezbijede i poboljšaju uslove i razvoj djece i mladih bez roditeljskog staranja u cijeloj Evropi) postaju jedini kriterijumi za primjenjivost principa-najbolji interes djeteta. Efektivnu primjenu poželjno je ostvariti na nivou lokalne zajednice, u postojećim uslovima gdje se poznaju lokalni nositelji sistema brige i zaštite djece i gdje se mogu kreirati specifične usluge koje će doprinijeti ostvarivanju najboljeg interesa djeteta. Nažalost, ostvarivanje dječjih prava najčešće je uslovljeno siromaštvom, nezaposlenošću, političkim uređenjem, neobrazovanošću, ali i činjenicom da djeca nisu prioritet. Slijedom ovoga i standard najbolji interes djeteta i njegova primjena u kontekstu starateljske zaštite djece bez roditeljskog staranja – nalazi se nisko na listi prioriteta onih koji odlučuju i raspoređuju sredstva u budžetima. Da nije tako, ne bi toliki broj djece bio obuhvaćen institucionalnom zaštitom, već bi se ta sredstava raspoređivala cjelishodnije, odnosno u najboljem interesu djeteta. Istina, pravni okvir u ovom smislu nije do kraja izgrađen, ali ni postojeći nije prepreka za efikasniju zaštitu prava djece a time i primjenu standarda “najbolji interes djeteta”. 4. Rezime Postojeći pravni okvir u Bosni i Hercegovini (porodično i zakonodavstvo u oblasti socijalne zaštite) uvažava standard “najbolji interes djeteta” u ostvarivanju prava djeteta na posebnu zaštitu i pomoć države. Relevantnim zakonskim odredbama djetetu bez roditeljskog staranja je osigurana zamjenska zaštita/alternativna briga, razlozi za takvu zaštitu su zakonom normirani, taksativno su navedeni i jasno je kada djetetu može biti pružen oblik zaštite/mjera brige izvan biološke porodice. Primjena ovog standarda u praksi je vrlo upitna jer djeca sve više stiču status djece bez roditeljskog staranja za života roditelja i ostvarivanje dječjih prava najčešće je uslovljeno siromaštvom, nezaposlenošću, neobrazovanošću, ali i činjenicom da djeca nisu prioritet u smislu ostvarivanja načela zaštite porodice i djece. Slijedom ovoga i standard najbolji interes djeteta i njegova primjena nalazi se nisko na listi prioriteta onih koji odlučuju i raspoređuju sredstva u budžetima. Tako veliki broj djece pravo na zaštitu i pomoć države ostvare putem institucionalnog zbrinjavanja koji je najskuplji oblik društvene pomoći. Slijedom takve prakse očigledno je nepoštivanje prava djeteta na život u porodičnom okruženju, prava na neposredne kontakte i odnose sa roditeljima, prava na mišljenje djeteta i druga lična prava na temelju kojih se može cijeniti primjena standarda „najbolji interes djeteta. djeteta”. 168 �Dr.sc. Udžejna Habul, Associate Professor Faculty of Political Sciences of University Sarajevo THE APPLICATION OF THE STANDARD "BEST INTERESTS OF THE CHILD"IN GUARDIANSHIP’S PROTECTION OF THE CHILDREN WITHOUT PARENTAL CARE (LEGAL FRAMEWORK AND PRACTICE) Summary: The existing legal framework in Bosnia and Herzegovina (family laws and legislation in the field of social protection) respects the standard of "best interests of the child" in the realization of child’s right to special protection and assistance of the state. Relevant legal regulations safeguard substitution/alternative care for a child without parental care. Moreover, laws stipulate (legal) reasons for such protection and it is explicitly clear when a child may be given a form of protection outside its biological family. Practical application of this standard is highly questionable since a) children increasingly acquire the status of children without parental care despite the fact that they have (biological) parents and b) the realization of children's rights is usually conditioned by poverty, unemployment, lack of education as well as by the fact that children are not a priority in terms of realizing the principle of protection of families and children. Having that in mind, it is clear why the standard of "best interests of the child" and its use is of low priority for those who make decisions and allocate funds in the budget. Thus, a large number of children realize the right to protection and assistance of the state through institutional care, which is the most expensive form of social help/assistance. The ultimate consequence of such an approach is obvious disregard for the rights of the child to life in family environment, the right to direct contacts and relationships with parents, the rights of the child's opinion and other personal rights on the basis of which one can value the application of the standard "best interests of the child". Key words: child without parental care, guardianship’s protection and other forms of protection, standard the best interests of the child 169 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3042 Title A name given to the resource PRIMJENA STANDARDA „NAJBOLJI INTERES DJETETA” U STARATELJSKOJ ZAŠTITI DJECE BEZ RODITELJSKOG STARANJA (PRAVNI OKVIR I PRAKSA) Author Author HABUL, Udžejna Abstract A summary of the resource. Starateljska zaštita djece bez roditeljskog staranja se aktualizira u slučajevima taksativno navedenim u odredbama porodičnog zakonodavstva i zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini. Pravnom analizom tih odredaba očigledno je da se starateljstvo nad maloljetnicima primjenjuje kao jedan od oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, te da je primjena standarda „najbolji interes djeteta” u kontekstu zaštite djece bez roditeljskog staranja samo djelimično zastupljena. U radu se ukazuje na nedostatna zakonodavna rješenja u pogledu primjene pomenutog standarda, na praksu izostajanja adekvatnih oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja te potrebu poštivanja pojedinih prava djeteta shodno UN Konvenciji o pravima djeteta i drugim relevantim dokumetima u zaštiti djece bez roditeljskog staranja. Ključne riječi: dijete bez roditeljskog staranja, starateljska zaštita i drugi oblici zaštite, standard najbolji interes djeteta Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/66225bdb0dc6be677cb3fe239d84c5de.docx 62c0e54d34b4270a50d7ab58436776cd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d83a9985ac5668eef606eb65facd4106.pdf 601ae5ab63f224a7f74d6781683b8952 PDF Text Text Mr. Emina Hasanagić, viši asistent Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ Mostar NAJBOLJI INTERES DJETETA I PRIMJENA MEĐUNARODNIH STANDARDA O ZABRANI DJEČIJEG RADA Autorica u radu razmatra pitanje zaštite djece koja rade teške i neadekvatne poslove, propisane odredbama međunarodne i domaće regulative, te njihove implementacije, s ciljem utvrđivanja stepena osiguranja zaštite prava djeteta. Prikazala je djelovanje međunarodnih i regionalnih organizacija koje svojim aktivnostima daju doprinos suzbijanju dječijeg rada. Apostrofirala je značaj aktivnosti koje preduzima Međunarodna organizacija rada u ovoj oblasti, pa je dio rada posvetila analizi djelovanja ove organizacije. Nakon toga razmatrala je uređenje zaštite na radu maloljetnih zaposlenika u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a u svjetlu prihvaćenih međunarodnih standarda. Na osnovu provedene analize autorica je zaključila da postoji nesklad između normativnog i stvarnog stanja, da je i dalje u praksi prisutan problem neimplementacije brojnih usvojenih međunarodnih dokumenata Ključne riječi: dječiji rad, međunarodni standardi, Međunarodna organizacija rada, radno zakonodavstvo BiH, najbolji interes djeteta. 1. Uvod Djelovanje međunarodnih organizacija u oblasti zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda obuhvatilo je i zaštitu prava posebno osjetljive kategorije populacije, odnosno djece. Usvojeni su mnogi značajni međunarodni dokumenti koji na neposredan ili posredan način reguliraju dječija prava. Pritom važno je spomenuti aktivnosti Ujedinjenih nacija, Vijeća Evrope, Međunarodne organizacije rada, Evropske unije kao i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija koje su usvojile veliki broj konvencija, preporuka i drugih akata kojima su uspostavljeni međunarodni standardi za ukidanje i zabranu najgorih oblika dječijeg rada. Unatoč postojećem zakonodavnom okviru koji zabranjuje takav rad djece, danas je na svjetskom nivou uočen značajan problem jer mnoga djeca rade poslove koji su štetni za njihovo zdravlje i psihofizički razvoj. U okviru Međunarodne organizacije rada1 (u daljem tekstu: MOR) uspostavljen je i program IPEC - Međunarodni program za ukidanje dječijeg rada,2 ali na ovom 1 Međunarodna organizacija rada osnovana je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. MOR je stalna i trajna međunarodna organizacija rada, a zbog svog članstva predstavlja univerzalnu međunarodnu organizaciju. Više o tome: Dedić, S; Gradaščević-Sijerčić, J; Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005. godine, str. 55. 2 Ovaj program je kreiran 1992. godine s ciljem progresivne eliminacije dječijeg rada, koji je trebao biti postignut kroz jačanje kapaciteta zemalja u rješavanju problema i promovisanjem svjetskog pokreta u borbi protiv dječijeg rada. IPEC trenutno djeluje u 88 zemalja. To je globalno najveći program takve vrste i najveći pojedinačni operativni program MOR-a. Više o tome na 233 �polju djeluju i mnoge druge međunarodne i nacionalne organizacije, kao i države, ali i pojedinci. Prema podacima MOR-a za 2012. godinu, na svjetskom nivou broj djece koja rade iznosi 168 miliona. Ovo pokazuje pad od 1/3 u odnosu na 2000. godinu, kada je taj broj bio još veći, odnosno 246 miliona.3 Radi se o poslovima koji su teški, opasni i u suprotnosti s odredbama međunarodnih dokumenata koji propisuju zaštitu djece od ekonomskog eksploatisanja i rada koji šteti njihovom obrazovanju i opasan je za njihovo zdravlje i cjelokupan razvoj. Dječiji rad je predmet pažnje u okviru međunarodne zajednice već skoro jedan vijek i značajno duže na državnom nivou. Najranije reguliranje dječijeg rada datira iz 1284. godine kada je statutom udruženja venecijanskih proizvođača stakla zabranjeno zapošljavanje djece u određenim opasnim aktivnostima u okviru trgovine staklom. Ipak, iako dječiji rad nije jedinstven za sadašnju eru, u novije vrijeme kako su se podaci poboljšali, opseg problema je postao vidljiviji.4 Dječiji rad nije nova pojava, postoji od samog nastanka ljudske zajednice, kao i zloupotreba i nasilje nad djecom u procesu rada. Evidentno je postojanje razlika u različitim vrstama rada koji obavljaju djeca. Djeca se angažuju u različitim vrstama radnih aktivnosti koje mogu obuhvatiti teške, zahtjevne i neadekvatne poslove, ali isto tako moguće je da djeca budu angažovana na poslovima koji nemaju nikakav štetan utjecaj na njihov fizički i psihički razvoj. Učešće djece i adolescenata u poslu koji ne utiče na njihovo zdravlje i lični razvoj ili ne utiče na njihovo školovanje, generalno se posmatra kao nešto pozitivno. Ovo uključuje aktivnosti kao što je pomaganje njihovim roditeljima oko kuće, pomaganje u porodičnom poslu ili zarađivanje džeparca izvan vremena za školu i tokom školskih raspusta. Ove vrste aktivnosti doprinose razvoju djece i dobrobiti njihovih porodica; osiguravaju im sticanje vještina i iskustva, i pomažu u njihovom pripremanju da postanu produktivni članovi društva tokom njihovog života kao odraslih osoba.5 Ipak, većina posmatrača i istraživača - i u nekoliko slučajeva čak i cijela međunarodna zajednica - smatraju službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada. Dostupno na: http://www.ilo.org/ipec/programme/lang--en/index.htm. Pristupljeno 10.02.2014. godine. 3 Azija i Pacifik i dalje imaju najveći broj djece koja rade (skoro 78 miliona ili 9,3 % dječije populacije). Sub-saharska Afrika predstavlja regiju sa najvećom učestalošću dječijeg rada (59 miliona, preko 21 %). U Latinskoj Americi i na Karibima je 13 miliona (8,8 %) djece angažovane u dječijem radu, dok je na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi 9,2 miliona (8,4 %). Poljoprivreda ostaje najvažniji sektor u kojem se mogu pronaći dječiji radnici (98 miliona ili 59%), ali problemi nisu zanemarljivi ni u uslužnom sektoru (54 miliona) i u industriji (12 miliona) – većinom u neformalnoj ekonomiji. Dječiji rad među djevojčicama je opao za 40% od 2000. godine, a među dječacima za 25 %. Dostupno na službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada: http://www.ilo.org/global/topics/child-labour/lang--en/index.htm#a2 Pristupljeno 6.12.2013. godine. 4 Fassa, G.A; Parker, L.D; Scanlon, J.Th; Dječiji rad: Perspektiva javnog zdravlja, Prvo poglavlje, Oxford University Press, New York, 2010, str. 1. 5 Više o tome na službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada: http://www.ilo.org/ipec/facts/lang--en/index.htm. Pristupljeno: 22.01.2014. godine. 234 �određene aktivnosti više štetnim, rizičnim i/ili moralno osuđujućim za djecu nego što su druge.6 U ovoj analizi će biti razmatrani oni oblici dječijeg rada koji štetno utiču na psihički i fizički razvoj djece, odnosno one vrste radnih aktivnosti djece koje trebaju biti ukinute i zabranjene. Pod pojmom „dječiji rad“ najčešće se smatra rad kojim se djeci uskraćuje njihovo djetinjstvo, njihov potencijal i dostojanstvo i koji je štetan za fizički i psihički razvoj. „Takav rad djece može stvoriti nepovratnu štetu za dijete i predstavlja kršenje međunarodnog prava i obično, nacionalnog zakonodavstva.“7 U tom smislu će u daljnjem radu biti analizirani međunarodni standardi usmjereni na sprječavanje i ukidanje ovih oblika dječijeg rada i efikasnost njihove primjene u praksi. Djeca su najmlađi dio ljudske populacije na kojem počiva budućnost čovječanstva kao općeljudske zajednice, ali i svakog posebnog i konkretnog ljudskog društva.8 To je društvena skupina koja najlakše prihvaća i najdosljednije provodi cjelokupni sistem ljudskih vrijednosti.9 Slijedom tih činjenica javlja se kao nužno aktivnije djelovanje raznih faktora u društvenoj zajednici; nevladinih organizacija, naučnika, humanista, ali i državnih institucija na preduzimanju napora u borbi za zaštitu djece od neadekvatnih poslova za koje nisu psihički, fizički ni intelektualno razvijeni. Mogući su različiti pristupi razmatranju problema dječijeg rada. „Fenomenu dječijeg rada moglo bi se pristupiti šematski iz perspektive ponude i potražnje, ili u pogledu institucionalnih, kulturnih i općih socijalno-ekonomskih faktora koji uslovljavaju ponudu i potražnju.“10 Historijski posmatrano uobičajeni i najznačajniji metod borbe protiv dječijeg rada je predstavljalo usvajanje propisa. Skoro sve države su uspostavile zakonodavni okvir kojim se utvrđuju zabrane i ograničenja u pogledu zapošljavanja djece, kao što je zabrana zapošljavanja za djecu ispod određene životne dobi i propisivanje uslova pod kojima je 6 Međunarodna organizacija rada/Međunarodni ured rada, Dječiji rad: udžbenik za univerzitetske studente, Ženeva, 2004. godine. str. 19. Dostupno na: http://www.ilo.org/ipecinfo/product/viewProduct.do;jsessionid=0a038009cf092347d4a598b4732b bfe8cc6d4f5d273.hkzFngTDp6WImQuUaNaLaxD3lN4K-xaIah8S-xyIn3uKmAiNAnwbQbxaNvzaAmIhuKa30xgx95fjWTa3eIpkzFngTDp6WImQuxahySc3yPaxmNcgb48OX3b4Dtgj15eMbynknvrkL OlQzNp65In0__?productId=174. Pristupljeno: 10.02.2014. godine. 7 Međunarodna organizacija rada/Međunarodni ured rada, Borba protiv dječijeg rada: priručnik za inspektore rada, Ženeva, 2003. godine, str. 3, Dostupno na: http://www.ilo.org/ipecinfo/product/viewProduct.do;jsessionid=0a038009cf092347d4a598b4732b bfe8cc6d4f5d273.hkzFngTDp6WImQuUaNaLaxD3lN4K-xaIah8S-xyIn3uKmAiNAnwbQbxaNvzaAmIhuKa30xgx95fjWTa3eIpkzFngTDp6WImQuxahySc3yPaxmNcgb48OX3b4Dtgj15eMbynknvrkL OlQzNp65In0__?productId=2619 Pristupljeno: 10.02.2014. godine. 8 Žepić, B, Ukinuće najgorih oblika dječijeg rada i primjena međunarodnih standarda u zaštiti djece i mladeži pri zapošljavanju i radu, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XV, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2002. godine, str. 18. 9 Ibid. 10 Rahikainen, M, Vijekovi dječijeg rada: evropska iskustva od sedamnaestog do dvadesetog vijeka, Ashgate Publishing, Ltd., Hampshire, England, 2004, str. 8. 235 �maloljetnicima dozvoljen rad. „Prag životne dobi i područje primjene zakonodavstva o dječijem radu, ipak, varira među zemljama i područjima.“ 11 2. Međunarodni standardi u zabrani dječijeg rada Prisutna je snažna, široko zasnovana međunarodna posvećenost eliminaciji dječijeg rada i zaštiti djece koja rade.12 Kao što je u uvodu već navedeno, zabrana dječijeg rada regulirana je brojnim međunarodnopravnim aktima usvojenim na međunarodnom i regionalnom nivou. Ova namjera iskazana je kroz usvojene međunarodne dokumente u oblasti zaštite različitih prava djeteta, predviđajući njihovu generalnu zaštitu, ali i onu koja obuhvata pojedinačna prava. „Ukratko, radno zakonodavstvo mora biti praćeno širokim spektrom mjera koje obuhvataju zapošljavanje i stvaranje prihoda, i reforme i proširenje u obrazovanju ako se želi u potpunosti pozabaviti problemom dječijeg rada.“13 Zajednički zaključak različitih studija o dječijem radu ukazuje da postoji neslaganje normativnog i stvarnog stanja. U sljedećem dijelu rada daje se pregled prihvaćenih međunarodnih standarda u ovoj oblasti. Konvencija UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine predstavlja veoma značajan međunarodni dokument o zaštiti prava djeteta, u kojem se utvrđuje obaveza stranaka na poduzimanje prikladnih zakonskih, administrativnih, socijalnih i edukacijskih mjera za zaštitu djeteta od svih oblika fizičkog i mentalnog nasilja, povrede ili zloupotrebe, zanemarivanja, zlostavljanja ili iskorištavanja.14 Konvencija prvi put dijete tretira kao subjekt prava, i prilikom njenog donošenja imala se u vidu potreba za posebnom zaštitom djece. Pritom različite potrebe djece određuju se kao njihova specifična prava. Prava djece prema odredbama Konvencije mogu se klasificirati u različite grupe i vrste. Tako se govori o podjeli na sljedeće grupe: lična, obrazovna, društvena, kulturna, zdravstvena, socijalna, ekonomska i pravosudno-zaštitna. U Konvenciji je pored članova kojima se regulira zaštita različitih prava djece, posebna pažnja posvećena i dječijem radu, kao posebnoj kategoriji rada i specifičnosti u realizaciji dječijih prava, tako da je članom 32. naslovljenim „Dječiji rad“ određeno da: „Dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje, obrazovanje ili razvoj. Država će propisati minimalnu starost za zapošljavanje i regulirati uvjete rada.“ 11 Bekele, A; Boyden, J, Borba protiv dječijeg rada, Međunarodna organizacija rada, Ženeva, 1988. str. 10. 12 Bekele, A; Myers, W.E., Kao prvo u dječijem radu: ukidanje rada štetnog za djecu, Međunarodna organizacija rada, Ženeva, 1995. godine, str. 88. 13 Ibid. str. 16. 14 Osnovna načela Konvencije o pravima djeteta su sljedeća: Prava djece treba poštovati i osigurati bez ikakve diskriminacije; Najbolji interesi djeteta će prije svega biti uzeti u obzir; Opstanak i razvoj djeteta se mora osigurati do najvišeg mogućeg stepena; Potrebno je pridavati dužnu važnost mišljenju djeteta o svim pitanjima koja mogu utjecati na njega. OSCE, Priručnik za obuku – ljudska prava za socijalne radnike u teoriji i praksi, Sarajevo, str. 143. Dostupno na: http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010092008502234cro.pdf. Pristupljeno: 12.12.2013. 236 �Pored ove Konvencije koja se direktno odnosi na prava djece, pod okriljem UN-a usvojene su međunarodne konvencije koje se bave ljudskim pravima iako nisu neposredno obuhvatile prava djece. To su npr. Povelja UN-a iz 1945. godine, koja „postavlja kao svoje ciljeve očuvanje mira, unaprjeđenje prava čovjeka, ekonomski i socijalni napredak, a to su pretpostavke i za potpunije ostvarenje prava djeteta na radu i u vezi s radom.“15 Pored Povelje UN-a sličan značaj ima i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima čovjeka i građanina iz 1948. godine, jer to su „dokumenti na čijim je temeljima došlo do pojave brojnih regionalnih i globalnih međunarodnih dokumenata, kojima se na specijaliziran i detaljan način izlažu pojedini domeni ljudskih prava, pa u tom kontekstu i Konvencije o pravima djeteta kao posebnog dokumenta o zaštiti prava djeteta jer naglašava da dijete ima pravo na naročitu brigu i pomoć, te da sva djeca uživaju istu socijalnu zaštitu.“16 U okviru UN-a je 1924. godine usvojena Ženevska deklaracija o pravima djeteta, zatim Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. godine. Deset godina poslije, 1989. godine, usvojena je Konvencija o pravima djeteta koja je zamijenila navedenu Deklaraciju i koja formalnopravno osigurava efikasniju zaštitu prava djece, posebno imajući u vidu da su njene odredbe obavezujućeg karaktera. Pored ovih dokumenata treba spomenuti i Međunarodne paktove o ljudskim pravima iz 1966. godine (Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima), koji u kontekstu zaštite ljudskih prava obuhvataju i prava djece. Ostali značajni dokumenti koji na posredan ili neposredan način reguliraju prava djece su, kako slijedi: Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena17, Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetničko pravosuđe – Pekinška pravila,18 Rijadske smjernice – Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije,19 Pravila UN o zaštiti maloljetnika lišenih slobode,20 Unesco Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju,21 Konvencija UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Palermo Konvencija).22 Ova Konvencija je dopunjena Protokolom 15 Marjanović-Kamšigovski, R, Međunarodni dokumenti u službi zaštite prava djeteta i zabrane dječijeg rada, s osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Pravna misao, broj 3-4/2013, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, (81-109) str. 83. 16 Sadiković, L. Inicijalno izvješće o nasilju nad djecom u BiH, Vijeće za djecu BiH, Sarajevo, 2006, str. 5., navedeno prema Marjanović-Kamšigovski, ibid., str. 83. 17 Usvojena u Generalnoj skupštini UN-a 1979. godine, a stupila na snagu 1981. godine. Dostupno na: http://www.unmikonline.org/regulations/unmikgazette/05bosniak/BConEliminationDiscrimination Women.pdf 18 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 29. novembra 1985. godine. Dostupno na: http://www.un.org/documents/ga/res/40/a40r033.htm. 19 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 14. decembra 1990. godine. Dostupno na: http://uszm.hr/wp-content/uploads/2010/03/Rijadske-smjernice1.doc. 20 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 14. decembra 1990. godine. Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/j1unrjdl.htm. 21 Usvojena 1960., a stupila na snagu 1962. godine. Dostupno na: http://www.ffzg.unizg.hr/hreedc/Kon-DiskrObraz.htm. 22 Usvojena 2000. godine. Dostupno na: http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI/konvencija_un_protiv_org_krim_lat.pdf. 237 �za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebno žena i djece. Vijeće Evrope je također u okviru svog djelovanja usvojilo mnoge međunarodne dokumente kojima se daje doprinos reguliranju različitih aspekata dječijeg rada; putem definiranja prava djece radnika koja ostvaruju neposredno kod poslodavca, zabrani rada djece do određene dobi, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti djece, obrazovanju i drugim pravima djece. U tom smislu treba krenuti od Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine. Iako se odredbama Konvencije ne reguliraju neposredno prava djece, ona se ipak odnosi na svakog pojedinca što podrazumijeva i djecu, u situaciji kada su ugrožena njihova osnovna ljudska prava i slobode. Za zaštitu dječijih prava posebno značajne su odredbe člana 4. koje se odnose na zabranu ropstva i prinudnog rada. S druge strane, Evropska socijalna povelja iz 1961. godine predstavlja jedan od najznačajnijih dokumenata Vijeća Evrope u području ekonomskih i socijalnih prava.23 Izmijenjeni tekst Povelje usvojen je u Strasbourgu 1996. godine, gdje se pored postojećih prava uvodi i novih 12 prava, a pored toga Povelja ima i tri dodatna protokola; prvi je prateći dokument koji je zajedno s prilogom usvojen u Strasbourgu 1988. godine, drugi je Protokol o izmjenama iz Torina 1991. godine, a treći je Dodatni protokol kojim se uspostavlja sistem kolektivnih žalbi, iz Strasbourga 1995. godine. Povelja proklamira zaštitu prava djece, ali ne samo kroz odredbe koje se isključivo odnose na prava djece i omladine na zaštitu, već se ta zaštita ogleda kroz cijelu lepezu ekonomskih i socijalnih prava utvrđenih njenim odredbama, koje se primjenjuju na sve radnike, pa i na djecu - radnike. Od ostalih konvencija relevantnih u ovoj sferi zaštite ljudskih prava navode se, prije svega, Konvencija Vijeća Evrope o suzbijanju trgovanja ljudima,24 u kojoj se postavljaju standardi nužne zaštite žrtava trgovanja ljudima, koje su prošle nezamislive patnje nedostojne čovjeka i kojima je ljudski humano garantovati i pružiti svu moguću pažnju, zaštitu, pomoć i skrb, te se u odredbama navodi da djeca koja su žrtve trgovanja neće biti vraćena niti u jednu državu, ako nakon procijenjene opasnosti postoje pokazatelji da takav povratak ne bi bio u najboljem interesu djeteta. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina,25 daje doprinos zaštiti prava 23 „Smatrajući da u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanoj u Rimu, 4. novembra 1950 godine, i Protokolima na tu Konvenciju, Države članice Vijeća Evrope su se saglasile da svom stanovništvu osiguraju građanska i politička prava i slobode u njoj navedene; Smatrajući da u Evropskoj socijalnoj povelji, koja je otvorena za potpisivanje u Torinu, 18. oktobra 1961. godine, i u Protokolima na nju, Države članice Vijeća Evrope su se saglasile da svom stanovništvu osiguraju socijalna prava njima predviđena, kako bi poboljšali njihov standard života i socijalno blagostanje.“ Navedeno u Preambuli Evropske socijalne povelje (revidirana), Strasbourg, 3. maj 1996. godine. Dostupno na: http://www.coe.ba/pdf/NewRevESC_A6%20Bosnian_21.01.03.pdf Pristupljeno: 20.01.2014. godine. 24 Stupila na snagu 2008. godine. Dostupno na: http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/197.htm 25 Usvojena je 1994. godine. Dostupno na: http://www.advokatprnjavorac.com/zakoni/Evropska_konvencija_za_zastitu_nacionalnih_manjina.pdf 238 �najugroženije djece na osnovu njihove pripadnosti manjinskoj nacionalnoj grupi. Konvencija Vijeća Evrope o kontaktima u vezi s djecom iz 2003. godine daje primarnu važnost zaštiti najboljih interesa djeteta. Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja,26 predstavlja najnoviju konvenciju i prvu čijim odredbama je seksualno zlostavljanje djece definirano kao krivično djelo, kao npr. dječija prostitucija i pronografija, korištenje novih tehnologija, interneta, radi seksualnog iskorištavanja djeteta, zlostavljanje u porodici, putem nasilja, prisile i prijetnji. Treba spomenuti i Evropsku konvenciju o ostvarivanju prava djeteta koja je usvojena u Strasbourgu 1996. godine i usmjerena je na promicanje prava djeteta, olakšavanje i odobravanje proceduralnih prava djeteta, informiranje djeteta i učestvovanje u postupku koji se tiče djeteta, posebno u sudskom postupku. Ovo dosada rečeno odnosilo se na aktivnosti Vijeća Evrope u pravcu zaštite prava djece i najboljeg interesa djeteta. U okrilju Evropske unije osigurana je zaštita mladih radnika Direktivom27 o zaštiti mladih ljudi na radu iz 1994. godine, a koja je izmijenjena i dopunjena 2007. godine. Cilj Direktive je zabrana dječijeg rada. Njenim odredbama utvrđena je obaveza država članica da poduzimaju mjere zabrane dječijeg rada, da uspostave minimalnu dobnu granicu zapošljavanja koja ne može biti niža od 15 godina ili u nekim državama i iznad 15 godina u zavisnosti od vremena potrebnog za završetak obaveznog školovanja. Direktivom se ističe poštivanje principa MOR-a u pogledu zaštite djece na radu i u vezi s radom. Mnoge međunarodne organizacije svojim djelovanjem su pokazale namjeru da se nastavi sa aktivnostima usmjerenim na zaštitu prava djece, putem propisivanja i primijene pravnih normi i praktičnog ukidanja dječijeg rada. U okviru međunarodnih standarda usmjerenih ka efikasnom onemogućavanju upotrebe dječijeg rada razlikuju se pojmovi zabranjenog i neadekvatnog rada djece. U tom smislu izdvajaju se definicije na osnovu kojih se pravi razlikovanje između sljedećih oblika rada djece: 1. Zabranjeni dječiji rad – je svaki onaj oblik radne aktivnosti djece koji je izričito zabranjen aktima i normama MOR-a, kao i drugih međunarodnih organizacija, odnosno ustavom, zakonima i drugim propisima pojedinih država, za čiju upotrebu su zaprijećene odgovarajuće sankcije prema počiniteljima s ciljem njegova ukidanja. 2. Najgori oblici dječijeg rada – predstavljaju najteže oblike rada djece čije je sprječavanje, odnosno ukidanje prioritetna obaveza, zbog ozbiljno teških posljedica koje ostavljaju na moralni, fizički, psihički i obrazovno-odgojni razvoj djece. 3. Neadekvatni dječiji rad - obuhvata sve vrste i oblike rada djece neadekvatnih njihovom uzrastu, koji nisu u funkciji njihova odgoja ili obrazovanja i nemaju društveno poželjan učinak na njihov psihofizički, intelektualni i moralni razvoj. 26 Usvojena 2007. godine. Dostupno na: http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/children/Source/LanzaroteConvention_hr1.pdf 27 Direktiva EU 94/33/EC i Direktiva EU 2007/30/EC. Dostupno na: http:// eur-lex.europa.eu/. Pristupljeno: 19.01.2014. godine. 239 �4. Lagani rad – podrazumijeva vrstu dječijeg rada gdje se djeca radno angažiraju na najmanje štetnim poslovima i s najnižim dopuštenim nivoom starosne dobi ispod utvrđenog općeg uvjeta od 15 godina, što obuhvata starost od 13-15, odnosno u državama u razvoju od 12-14 godina. Navedeni izuzetak od općeg uvjeta minimalne dobi može se zakonom predvidjeti u određenim slučajevima, kao što je izvođenje javnih predstava u interesu umjetnosti, nauke i obrazovanja, rad u školama kao dio javno odobrenog programa obrazovanja ili obuke kao i rad u preduzećima pod istim uslovima. 5. Rizični rad – je ona vrsta rada gdje postoji izvjesnost da će ugroziti zdravlje, sigurnost i moral mladih ljudi, a posebno se odnosi na djecu u starosnoj dobi do navršenih 18 godina života. Značaj ovih međunarodnih instrumenata proizilazi iz činjenice što su oni plodovi historijske borbe protiv dječijeg rada, i zato predstavljaju svojevrsni međunarodni konsenzus u pogledu vrijednosti koje trebaju biti promovisane i normi koje trebaju biti razmotrene kroz usklađenu akciju između država. 28 3. Djelovanje Međunarodne organizacije rada u suzbijanju dječijeg rada Između mnogih međunarodnih subjekata koji svojim aktivnostima djeluju u pravcu ukidanja dječijeg rada, ipak, Međunarodna organizacija rada se smatra najadekvatnijim akterom u smislu posjedovanja potrebnih predispozicija za koordiniranje napora međunarodne zajednice. „Od svog početka, Međunarodna organizacija rada se hrvala sa situacijom djece i mladih ljudi u vezi sa svijetom rada.“29 MOR je jedinstvena organizacija na međunarodnoj sceni i predstavlja veliki potencijal u borbi protiv dječijeg rada. Tako različiti autori pišu o brojnim faktorima koji govore tome u prilog. „U tom području, akcija MOR-a može biti ostvarena postojanjem: - razumljivog procesa postavljanja standarda, - pouzdanog sistema nadzora, - temeljne ekspertize u tehničkoj saradnji, i - jedinstvenog procesa donošenja odluka inspirisanog tripartizmom.“ 30 Međunarodna organizacija rada je pod svojim okriljem donijela niz konvencija koje su usmjerene u pravcu eliminacije dječijeg rada i poboljšanja uvjeta rada već zaposlene djece, kao i osiguranja adekvatnog obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja djece i mladih.31 Glavni izvori međunarodnog radnog prava kojima su regulirani oblici zabranjenog dječijeg rada su: 28 Bekele; Myers, op.cit., str. 89. Trebilcock, A; Raimondi, G, Zakonodavne aktivnosti MOR-a prema iskorjenjivanju dječijeg rada: Pregled, U: Dječiji rad u globaliziranom svijetu: Pravna analiza djelatnosti MOR-a, Poglavlje 2, uređivači: Nesi, G; Pertile, M; Nogler, L, Ashgate Publishing, Ltd., Hampshire, England, 2008. godine, str. 17. 30 Pertile, M, Uvod: Borba protiv dječijeg rada u globaliziranom svijetu, Poglavlje 1, U: Nesi, Pertile, Nogler, ibid., str. 13. 31 Marjanović-Kamšigovski, R, op.cit., str. 97. 29 240 �Konvencija o minimalnoj dobi br. 13832 i Preporuka br. 146 iz 1973. godine te Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada br. 18233 i Preporuka br. 190 iz 1999. godine. „Aktivnosti zemalja članica koje ratificiraju ove konvencije trebaju biti usmjerene na učinkovitu primjenu standarda predviđenih ovim konvencijama i preporukama te središte njihove politike normiranja i djelovanja na ovom planu.“34 Pored ovih važnih konvencija i preporuka, postoje i mnogi drugi međunarodni dokumenti iz ove oblasti koji se odnose na minimalnu dob za zapošljavanje u različitim granama, zdravstvene preglede djece i mladih, noćni rad u različitim djelatnostima. 35 Pored konvencija i preporuka MOR koristi i druge pravne instrumente u borbi protiv dječijeg rada. Pritom je bitno spomenuti Filadelfijsku deklaraciju iz 1944. godine, koja je sastavni dio Ustava MOR-a i Deklaraciju o osnovnim principima i pravima na radu i njenom praćenju iz 1998. godine, kojima je uspostavljen novi pravni okvir za ukidanje dječijeg rada. „Naime, u Deklaraciji o osnovnim principima i pravima na radu iz 1998. godine zauzet je stav da sve države članice, čak iako nisu ratificirale osam suštinskih konvencija 36 imaju obavezu koja proizlazi iz same činjenice njihovog članstva u MOR-u, da poštuju, unapređuju i ostvaruju, u dobroj namjeri načela koja se tiču temeljnih prava, a koja se vezuju za: slobodu udruživanja i djelotvorno priznavanje prava na kolektivno pregovaranje; - ukidanje svih oblika prinudnog rada; - ukidanje dječijeg rada; - ukidanje diskriminacije u odnosu na zapošljavanje i zanimanje.“37 „Ovi principi predstavljaju „jezgro radnih standarda“ (core labour standards), odnosno kako navodi C. Kaufmann „jezgro radnih prava“ (core labour rights), koji pretendiraju da budu općeprihvaćeni standardi, odnosno prava na radu ne samo u okviru članica MOR-a, nego u čitavom svijetu.“38 32 Usvojena na pedeset i osmom zasjedanju MOR-a 6. juna 1973. Uz Konvenciju usvojena je i Preporuka. BiH ju je ratificirala 2.6.1993. Dostupno na: http://uznr.me/138.pdf. 33 Usvojena na osamdeset i sedmom zasjedanju 1. juna 1999. BiH ju je usvojila 17.6.1999. Uz Konvenciju je usvojena i Preporuka broj 190. Dostupno na: http://uznr.me/182.pdf. 34 Žepić, B, op.cit. str. 22. 35 Konvencija broj 5 iz 1919. godine o minimumu godina za prijem djece u industrijska preduzeća, Konvencija broj 90 (revidirana) 1948. o noćnom radu djece u industriji, Konvencija broj 123 o minimalnim godinama života za zapošljavanje na podzemnim radovima u rudnicima. 36 To su sljedeće konvencije: Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, br. 87 iz 1948. godine; Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, br. 98 iz 1949. godine; Konvencija o prinudnom radu, br. 29 iz 1930. godine; Konvencija o ukidanju prinudnog rada, br. 105 iz 1957. godine; Konvencija o minimalnoj dobi za zasnivanje radnog odnosa, br. 138 iz 1973. godine; Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada, br. 182 iz 1999. godine; Konvencija o jednakom nagrađivanju, br. 100 iz 1951. godine i Konvencija o diskriminaciji u pogledu zapošljavanja i zanimanja, br. 111 iz 1958. godine. 37 Gradaščević-Sijerčić, J, Radnopravni aspekt trgovine ljudskim bićima, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, broj LV – 2012., (181-205) str. 184. 38 Hadžić, M, Redefinisanje sadržaja osnovnih međunarodnih radnopravnih standarda, Nova pravna revija - časopis za domaće, njemačko i evropsko pravo, godina 4, vol. 6., juni 2013., 1/2013. ( 29-36) str. 32. 241 �U daljem radu bit će analizirane samo temeljne konvencije koje se odnose na zabranu dječijeg rada u širem smislu, jer obim rada ne ostavlja prostor za obuhvatnu analizu svih dokumenata koji se odnose na ovu oblast. Pored ranije navedenih osnovnih konvencija i preporuka u analizi će biti obuhvaćene i Konvencija o prinudnom ili obaveznom radu broj 29 i Konvencija o zabrani prinudnog rada broj 105. Konvencija o prinudnom ili obaveznom radu broj 2939 pod pojmom prinudni ili obavezni rad označava svaki rad ili uslugu koji se zahtijeva od jednog lica pod prijetnjom ma koje kazne i za koji se to lice nije ponudilo dobrovoljno.40 Države članice konvencije obavezuju se napustiti sve oblike prinudnog ili obaveznog rada u, što je moguće, kraćem roku. Ovakva formulacija je upotrijebljena iz razloga što nije moguće očekivati da se odmah ukine takva praksa, već kada za to budu ispunjeni uslovi. Konvencija samo spominje status djece, odnosno osoba mlađih od 18 godina, bez direktnog detaljnog analiziranja, iako je važna za reguliranje radno-pravnog statusa djece, te sprječavanje i ukidanje prinudnog rada djeteta. Konvencija o zabrani prinudnog rada broj 10541 utvrđuje obavezu država članica da poduzimaju efikasne mjere u cilju osiguranja trenutačnog i potpunog ukidanja prinudnog ili obaveznog rada.42 Svaka država članica će zabraniti i neće se koristiti nikakvim oblikom prinudnog ili obaveznog rada. Ove dvije konvencije su doprinijele detaljnom ispitivanju ropskoga rada koji pogađa djecu radnike, kao i drugih sličnih praksi. U skladu sa odredbama Konvencije o minimalnoj dobi br. 138 proizilazi obaveza za sve države članice MOR-a da svojim zakonodavstvima osiguraju efikasno eliminiranje rada djece u svim sektorima ekonomije, a posebno su obavezne: -utvrditi minimalnu dob za prijem na rad, - obezbijediti efikasne mjere primjene i provođenja zakona, - usvojiti socijalne i ekonomske mjere čiji je cilj sprječavanje rada djece i zaštita i rehabilitacija djece koja su već uključena u proces rada. 1.Minimalna dob za prijem na rad Opći uvjet minimalne dobi za zasnivanje radnog odnosa za sve vrste rada treba biti utvrđen zakonom o minimalnoj dobi za zapošljavanje, pri čemu ne smije biti utvrđen ispod dobi obaveznog obrazovanja, odnosno ne ispod 15 godina.43 Konvencija predviđa izuzetke za zemlje u razvoju, tako da te države imaju pravo na smanjenje općeg uvjeta o minimalnoj dobi na 14 godina, a što se opravdava postojanjem nedovoljno razvijenih ekonomskih i obrazovnih mogućnosti.44 Zakonom treba biti postavljen uvjet da je osoba navršila 18 godina 39 Usvojena je 10. juna 1930. godine. Dostupno na: http://www.minoritycentre.org/sites/default/files/ILO-29-o-prinudnom-ili-obaveznom-radu.pdf 40 Član 2. Konvencije o prinudnom ili obaveznom radu. 41 Usvojena je 1957. godine. Dostupno na: http://www.crnonabelo.com/wpcontent/uploads/2012/04/MOR-105-Konvencija-o-ukidanju-prinudnog-rada-1957.pdf 42 Član 2. Konvencije zabrani prinudnog rada. 43 Konvencija broj 138, član 2 stav 3. 44 Član 2. stav 4. Konvencije broj 138. 242 �života za rad na onim poslovima kod kojih postoji realna mogućnost da će ugroziti zdravlje, sigurnost i moral mladih ljudi, tzv. rizični rad, ali i precizirati rizična zanimanja, utvrditi nadležni organ za davanje dozvole i nadzor nad takvim radom.45 Uz sve navedeno postoji mogućnost da države uvedu i nižu dobnu granicu za stupanje na lagani rad, tj. od 13 – 15, a u državama u razvoju od 12 do 14 godina. Radi primjene ovih izuzetaka zakonom mora biti utvrđen nadležni organ koji će davati odobrenja u pojedinačnim situacijama, te ograničiti radno vrijeme i propisati uvjete rada.46 2. Obezbjeđivanje efikasnih mjera primjene i provođenja zakona Da bi se obezbijedile efikasne mjere primjene i provođenja zakona, MOR postavlja zahtjeve pred države da u nacionalnim zakonodavstvima predvide sankcije za one koji prekrše odredbe zakona o minimalnoj dobi i odgovarajuću istragu, kao i inspekciju radnih mjesta. Članom 9. Konvencije propisuje se da sve potrebne mjere, uključujući odredbu o odgovarajućoj kazni, preduzeće nadležni organ radi efikasnog sprovođenja odredaba ove konvencije. Nacionalni zakoni, odnosno propisi ili nadležni organ treba da odrede lica koja su odgovorna za poštovanje odredaba o primjeni Konvencije. Nacionalnim zakonom, odnosno propisima ili od strane nadležnih organa propisaće se registri ili druga dokumenta koje poslodavac treba da vodi i stavlja na raspolaganje. Ovi registri, odnosno dokumenti, po mogućnosti propisno ovjereni, treba da sadrže ime i godine starosti ili datum rođenja lica koja se zapošljavaju ili koja rade a mlađa su od 18 godina. 3. Socijalne i ekonomske mjere za udidanje rada djece Usvajanje i provedba socijalnih i ekonomskih programa usmjerenih na smanjenje i ukidanje dječijeg rada predstavlja značajan oblik aktivnosti koji trebaju da provode sve države članice. To podrazumijeva prije svega pripremu programa za staranje i pomoć djeci koja su prinuđena raditi. „Učinkovito ukinuće rada djece zahtijeva provedbu socijalnih i ekonomskih programa kreiranih tako da spriječe upotrebu dječijeg rada u budućnosti i, također, da zaštite djecu koja već rade. Da bi ove mjere bile najučinkovitije, moguće zainteresirane skupine, kao što su organizacije roditelja, organa za zaštitu djece, poslodavaca i skupina djelatnika i nevladine organizacije trebaju biti uključene u izradu socijalnih i ekonomskih mjera potrebnih za borbu protiv rada djece.“47 Sve države članice MOR-a su obavezne da u svom domaćem zakonodavstvu propišu adekvatne zaštitne mjere za borbu protiv rada djece. Pri tom primarno treba biti osiguranje djeci uslova za obrazovanje u cilju njihovog osposobljavanja i stručnog usavršavanja, da bi mogli nakon završenog školovanja, stečenih znanja i odgovarajuće dobne zrelosti da se zaposle. U skladu s Konvencijom broj 182. u pogledu ukidanja najgorih oblika dječijeg rada, nacionalne politike trebaju biti vođene na način koji ima za cilj ukidanje svih oblika dječijeg rada, a prvenstveno zabranu i ukidanje najgorih 45 Član 3. stav 1 i 2. Konvencije broj 138. Član 7 i 8. Konvencije broj 138. 47 Smjernice o radnom zakonodavstvu, Geneva, 2001. godine, s. 345, prema Žepić, B, op.cit., s. 25. 46 243 �oblika dječijeg rada, zbog teških posljedica koje ima za cjelokupni psihofizički razvoj djece. Konvencijom su definirani najgori oblici dječijeg rada, a to su:48 1. sve vrste ropstva ili ropstvu slične prakse, kao što je prodaja djece i trgovina djecom, dužničko ropstvo i kmetstvo, te prinudni ili obavezni rad, uključujući prinudno ili obavezno regrutovanje djece za njihovo korištenje u oružanim sukobima; 2. korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za prostituciju, proizvodnju pornografskog materijala ili pornografske priredbe; 3. korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za nezakonite djelatnosti, a osobito za proizvodnju droge i trgovinu drogom na način definiran odgovarajućim međunarodnim ugovorima; 4. rad koji bi, zbog svoje naravi i okolnosti u kojima se obavlja, mogao štetiti zdravlju, sigurnosti i moralu djece. Naprijed navedeni oblici rada djece moraju biti zabranjeni zakonom, i pri tome je potrebno propisati najteže sankcije za učinioce. Da bi cilj Konvencije, a to je ukidanje najgorih oblika dječijeg rada, bio postignut, potrebna je institucionalizirana kontrola i praćenje teških oblika rada djece, saradnja različitih institucija i pravna pomoć ugroženoj djeci, te neizostavna međunarodna saradnja. Prema ovoj Konvenciji svaka članica mora, kao prioritetnu zadaću, osmisliti i provoditi programe djelovanja kako bi ukinula najgore oblike dječijeg rada. Takvi programi djelovanja moraju se osmisliti i provoditi uz savjetovanje s odgovarajućim vladinim institucijama, te organizacijama poslodavaca i radnika, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, mišljenja drugih zainteresiranih grupa. To ipak ne znači da države članice odmah ukidaju najgore oblike dječijeg rada, već da postoji obaveza da preduzmu efikasne mjere radi postizanja tog cilja. One su obavezne da primjenom odgovarajućih mjera nastoje ukinuti najgore oblike dječijeg rada, jer je nemoguće da se odjednom i zauvijek prekine njihovo postojanje, zato što to nije novija pojava i prisutna je odavno u društvenoj zajednici. Navedena Konvencija ubraja se u dvanaest najvažnijih konvencija MOR-a. I u pogledu ove Konvencije vrijedi redovni sistem nadzora MOR-a. Konvencija obavezuje sve članice da preduzmu trenutačne i efikasne mjere radi zabrane i iskorjenjivanja rada djece, što vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu BiH). Uz Konvenciju je jednoglasno usvojena i Preporuka broj 190 čije odredbe dopunjuju Konvenciju i primjenjuju se isključivo u vezi s njom. „Preporuka bi se mogla protumačiti i kao praktičan obavezujući priručnik i pomoć u provedbi odredaba Konvencije.“49 U okviru materije koja obuhvata oblast zabrane dječijeg rada svakako treba napraviti i poseban osvrt na zaštitu djece i omladine invalida, kojima je potrebna posebna zaštita. MOR je usvojila Preporuku br. 99 o stručnom osposobljavanju i preosposobljavanju invalida, koja obuhvata i odredbe o posebnim mjerama u korist djece i omladine invalida. Predviđeno je osnivanje 48 Član 3. Konvencije broj 182. Dostupno na: http://uznr.me/182.pdf 49 Marjanović-Kamšigovski, op.cit., str. 104. 244 �službi stručnog osposobljavanja i prekvalifikacije koje se trebaju uspostavljati postepeno u skladu sa posebnim uvjetima svake zemlje. Osnovni cilj je razvijati stručne sposobnosti invalida, u mjeri u kojoj je moguće, kao i stvarati mogućnosti za njihovo zaposlenje i ukinuti diskriminaciju po osnovu invaliditeta. 4. Zaštita na radu maloljetnih zaposlenika prema pozitivnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine Radno zakonodavstvo BiH čine propisi (heteronomni i autonomni) koji se donose i primjenjuju u FBiH, RS, te Brčko Distriktu BiH.50 Usvajanjem zakona o radu u entitetima BiH učinjen je pomak u pravcu usklađivanja sa međunarodnim standardima, tako što je propisana minimalna dob od 15 godina za zasnivanje radnog odnosa, ali je i drugim odredbama zakona izvršeno usklađivanje u reguliranju zakonom dopuštenog rada djece između 15 i 18 godina te ukidanju najgorih oblika dječijeg rada. „Normativni okvir zaštite na radu u našem pravnom sistemu vezuje se za dva nivoa. Prvi se odnosi na sve zaposlenike, a drugi na: (a) zaposlenike koji obavljaju poslove radnog mjesta pod posebnim uslovima, i (b) posebne kategorije zaposlenika (žene, maloljetni zaposlenici, zaposlenici sa invalidnošću).“51 Prema tome maloljetni zaposlenici ubrajaju se u posebne kategorije zaposlenika i oni su posebno zaštićeni na radu i u vezi sa radom, kroz propisivanje posebnih odredbi za ovu kategoriju zaposlenika, i to: 1. Opći uslov za zasnivanje radnog odnosa je 15 godina života.52 2. Lice između 15 i 18 godina života može se zaposliti pod uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova.53 Ovakvo je rješenje u Zakonu o radu FBiH, dok prema odredbama Zakona o radu RS lice između navršenih 15 i 18 godina života može zaključiti ugovor o radu pod uslovom da pribavi uvjerenje ovlašćenog doktora medicine da posjeduje opštu zdravstvenu sposobnost za rad i saglasnost zakonskog zastupnika, te lice 50 „U prethodnom periodu od pet godina, polazeći od potrebe usklađivanja radnog zakonodavstva sa: a) novim ustavno-pravnim rješenjima u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, te b) reformama ekonomsko-socijalnog sistema u kontekstu procesa tranzicije u kome se našla država BiH, poslije duge i najčešće mučne procedure, usvojeni su zakoni o radu u BiH.“ Radi se o slijedećim zakonima: - u FBiH – Zakon o radu („Sl.novine FBiH“, br.43/99, 32/00 i 29/03), - u RS – Zakon o radu („Sl.glasnik RS“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 66/03 i 20/07), - u Brčko Distriktu BiHZakon o radu („Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 19/06, 19/07, 25/08 i 20/13). GradaščevićSijerčić, J, Aktuelna pitanja radnog zakonodavstva BiH, Godišnjak Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, broj XLVII, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004. godine, (120137), str. 122 i 123. 51 Dedić, S; Gradaščević-Sijerčić, op.cit., str. 286. 52 Član 15. st. 1. Zakona o radu Federacije BiH (u daljem tekstu FBiH), član 14. st. 1 Zakona o radu Republike Srpske (u daljem tekstu RS), gdje se još traži i da maloljetnik ima opštu zdravstvenu sposobnost; član 10. st. 1. Zakona o radu Distrikta Brčko BiH (u daljem tekstu BDBiH). 53 Član 15. st. 2 Zakona o radu FBiH. 245 �koje nije navršilo 18 godina života ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova na kojima postoji povećana opasnost od povreda ili povećan štetni uticaj na zdravlje,54 a u Zakonu o radu Brčko Distrikta BiH maloljetnik se ne smije zaposliti ako nisu prethodno ispunjeni sljedeći uslovi: da je ovlašteni liječnik ili nadležna medicinska ustanova izdala potvrdu koja pokazuje da je maloljetnik pregledan i da je fizički i psihički sposoban ostvarivati zadatke koje zahtijeva to radno mjesto; i da su jedan ili oba roditelja ili zakonski staratelj maloljetnika dali svoj pristanak. Vidimo da se u zakonodavstvu Brčko Distrikta BiH koristi pojam maloljetnik, a ne precizira da se radi o licu između 15 i 18 godina života kao u zakonima o radu entiteta.55 3. Zabrana rada na određenim poslovima, tako da maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine.56 4. Radno vrijeme –maloljetnim zaposlenicima nije dozvoljen prekovremeni rad.57 5. Noćni rad – zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika.58 Za maloljetne zaposlenike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom. Za maloljetne zaposlenike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.59 U FBiH izuzetno, maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti nadležnog organa kantona.60 U RS izuzetno, radnici mlađi od 18 godina života mogu biti privremeno izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju otklanjanja posljedica više sile, havarija i zaštite interesa Republike, na osnovu saglasnosti nadležnog inspektora rada. 61 U Brčko Distriktu maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile, vanrednih okolnosti ili zbog zaštite zdravlja i sigurnosti Distrikta, ukoliko je dobijena pismena saglasnost inspektora za rad.62 6. Godišnji odmor – maloljetni zaposlenik ima pravo na duži godišnji odmor u odnosu na opći standard od 18 radnih dana koji se primjenjuje na ostale zaposlenike, pa maloljetni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 54 Član 14. st. 1. i 2. Zakona o radu RS. Član 10. st. 2. Zakona o radu BDBiH. 56 Član 51. st. 1. Zakona o radu FBiH, član 75. st. 1. Zakona o radu RS, član 41. st. 1. Zakona o radu BDBiH. 57 Član 32. stav 4. Zakona o radu FBiH, član 47. stav 1. alineja 1. Zakona o radu RS. 58 Član 36 st. 1. Zakona o radu FBiH, čl. 51. st 1 Zakona o radu RS, član 28. st. 1. Zakona o radu BDBiH. 59 Član 36 st. 1 i 2, Zakona o radu FBiH, član 50 st. 2, Zakona o radu RS, član 28. st. 2. Zakona o radu BDBiH. 60 Član 36. st. 3. Zakona o radu FBiH. 61 Član 51. st. 2. Zakona o radu RS. 62 Član 28. st. 3. Zakona o radu BDBiH. 55 246 �najmanje 24 radna dana.63 Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, maloljetni zaposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.64 U BiH je nakon minulog rata zabranjeni i prikriveni rad došao do punog izražaja, pa je samo u 2002. godini zatvoreno 152 bara i registrirano 246 žrtava trgovine ljudima, uglavnom mladim osobama iz zemlje i inostranstva. 65 Trgovina djecom je izražen problem u BiH, i podaci pokazuju da je većina djece koja su žrtve trgovine ljudima u BiH izložena nasilju, te dolaze iz romskih porodica, kao i iz disfunkcionalnih porodica i djeca bez roditelja. Trgovci maloljetnicima najviše djecu koriste da bi ih radno eksploatisali, a u posljednje vrijeme i sve više radi seksualne eksploatacije. Ovi poražavajući podaci dolaze od Ministarstva sigurnosti BiH, ali i institucije Ombudsmena u BiH, pri čemu se ističe da često podaci ne odgovaraju stvarnom stanju jer su ti brojevi još veći zbog mnogih slučajeva koji ostaju neprijavljeni.66 Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije postoji u BiH i nadležni organi vlasti obavezni su poduzeti potrebne korake, kako bi spriječili ovu vrstu kriminalne aktivnosti, krivično gonili počinioce i zaštitili žrtve.67 Prema Izvještaju državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima za 2010. godinu, najprisutniji oblik radne eksploatacije je prosjačenje djece. U prošlosti, problem djece, koja žive i rade na ulici, nije bio kvalificiran kao trgovina ljudima. Postoje povremeni izvještaji, opservacije i vijesti u medijima, kako djeca rade cijeli dan na ulici i tako zarađuju, međutim, neka ozbiljnija intervencija nadležnih institucija i službi, je izostala.68 Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije smatra se manje vidljivim oblikom trgovine ljudima, pa se preporučuje da relevantni akteri budu osposobljeni za identifikaciju potencijalnih slučajeva eksploatacije radne snage, kako bi se žrtvama pružila zaštita, a počinioci bili kažnjeni. To zahtijeva multidisciplinarni pristup i koordinaciju svih napora koji se ulažu. 5. Zaključna razmatranja Potreba za učinkovitim ukidanjem dječijeg rada u svim sektorima ekonomije, a u zemljama u kojima to nije moguće, za što boljom zaštitom djece i 63 Član. 41. st. 2. Zakona o radu FBiH, član 57. st. 1. Zakona o radu RS, član 32. st. 2 Zakona o radu BDBiH. 64 Član 38. st. 2. Zakona o radu FBiH, član 55. st. 2. Zakona o radu RS, član 30. Zakona o radu BDBiH. 65 Podaci navedeni prema: Žepić, op.cit., str. 31. 66 Više na: http://etrafika.net/dosije/trgovina-djecom/16794-sve-vise-djece-u-bih-u-kandzamatrgovaca-ljudima. Pristupljeno: 02.04.2014. godine 67 OSCE, Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije – referentni materijal s osvrtom na Bosnu i Hecegovinu, Sarajevo, 2011. godine, str. 51. Dostupno na: http://www.osce.org/bs/bih/106978?download=true. Pristupljeno: 04.04.2014. godine. 68 Ibid. 247 �maloljetnika pri radu ne prestaje ni danas na početku 21. vijeka.69 Vodeći računa o međunarodnim standardima u zabrani dječijeg rada BiH je usvojila brojne propise iz oblasti rada i socijalne sigurnosti, ali problem u pogledu ukidanja dječijeg rada nije u potpunosti uklonjen, jer zemlje u tranziciji i razvoju, među kojima je i BiH, suočavaju se sa problemom neizvršavanja ili samo djelimičnog izvršavanja zakona i drugih propisa. Neophodno je da zakonodavna aktivnost, ali i sve druge mjere država članica MOR-a, što uključuje i BiH, koja je članica ove organizacije, budu okrenute prema ukidanju najgorih oblika dječijeg rada, koje imaju dalekosežne posljedice za psihofizički razvoj djece. Države članice su obavezne da prilikom ratificiranja konvencija i usklađivanja domaćeg zakonodavstva predvide određene efikasne sankcije odvraćanja i druge mjere za slučaj kršenja odredaba koje se odnose na rad djece, uspostave odgovornost svih osoba koje su uključene u rad djece, prije svega poslodavce, roditelje, staratelje, omoguće djeci pristup pravnim lijekovima, te zaštitu djece od kažnjavanja u procesima rada, i kada je rad nezakonit. Učinkovito ukidanje rada djece zahtijeva izradu i usvajanje odgovarajućih ekonomskih i socijalnih programa. Ovi programi trebaju ne samo spriječiti upotrebu dječijeg rada u budućnosti, već i zaštiti djecu koja rade. Iako je MOR svojom normativnom djelatnošću sveobuhvatno regulirala materiju dječijeg rada, ipak je predviđen veći broj izuzetaka, kao što su npr. izuzeci od općeg uvjeta minimalne dobi za zapošljavanje, uzimajući u obzir da u različitim zemljama postoje različiti društveno-politički, ekonomski i socijalni uvjeti. Time se stvara prostor nerazvijenim zemljama da se formalno-pravno obavežu odredbama konvencija, njihovim potpisivanjem i ratificiranjem, čime se ne garantuje i stvarno ostvarivanje prava i interesa djece. Međutim, konvencije su značajne i usmjerene su na ukidanje dječijeg rada, pri čemu predviđaju i određene mehanizme nadzora njihove primjene. BiH je ratificiranjem većine relevantnih međunarodnih dokumenata iz ove oblasti uglavnom uskladila svoje zakonodavstvo sa međunarodnim standardima u oblasti dječije zaštite, ali je evidentno postojanje raskoraka između normativnog i stvarnog stanja. Poseban problem nastaje zbog složenosti državnopravnog uređenja BiH, i dodjeljivanje oblasti rada i socijalne politike u nadležnost entiteta, odnosno u FBiH u podijeljenu nadležnost FBiH i kantona, te da na državnom nivou nije predviđeno osnivanje ministarstva rada i socijalne zaštite. Zaštita djece od neadekvatnog rada ostvaruje se na nivou entiteta, tako da se na državnom nivou ne provode nikakve vrste socijalnih zaštitnih mjera, zbog čega nedostaje koordinirano i efektivno djelovanje institucija, što se negativno odražava na zaštitu prava djece. Praktična implementacija ovih standarda obilježena je i drugim problemima, zbog poteškoća da se u konkretnim slučajevima otkriju, suzbiju ili eliminiraju ugrožavanja dječijih prava. Kao što je ranije navedeno, prvi korak u udovoljavanju ovim standardima bio je usvajanje zakona o radu u BiH, ali ipak preostaje daljnja borba za 69 Rozić, I, Dječiji rad i njegov tretman u međunarodnom radnom i socijalnom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XVII, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2004. godine, (239-252) str. 239. 248 �osavremenjivanje radnog i socijalnog zakonodavstva. Zato je ukidanju dječijeg rada posvećena posebna pažnja kroz zajedničko djelovanje različitih struktura, kako međunarodnih tako i domaćih. Ovdje se prvenstveno misli na MOR koja preko svojih institucija i stručnjaka pruža značajnu pomoć državama članicama. U kontekstu Bosne i Hercegovine ovdje je važna i uloga inspekcije rada, koja je zadužena za nadzor i osiguravanje pravilne primjene zakona o radu, ali u praksi je primjetno da inspekcija rada nailazi na brojne poteškoće. Potrebno je osigurati uključivanje inspekcija rada u državne koordinirajuće mehanizme, te odgovarajuće organe nadzora. Posebna pažnja problemu dječijeg rada posvećena je kroz djelovanje institucije Ombudsmena, koja svoju djelatnost u značajnoj mjeri usmjerava na zaštitu ljudskih prava u oblasti rada i radnih odnosa, a posebno na slučajeve suzbijanja najgorih oblika prikrivenog i zabranjenog rada djece. Unatoč svim nastojanjima, nisu riješeni problemi koji nastaju zbog društvenih i ekonomskih uvjeta koji još uvijek onemogućavaju efikasno ostvarivanje zakona i drugih propisa. 249 �mr. Emina Hasanagić, Senior Assistant, Law Faculty of University Dzemal Bijedic in Mostar THE BEST INTERESTS OF THE CHILD AND IMPLEMENTATION OF INTERNATIONAL STANDARDS ON THE PROHIBITION OF CHILD LABOUR Summary: The author in this paper analyzes the issue of protection of children who are engaged in difficult and inadequate work, as regulated by the provisions of international and domestic legislation and its implementation, with the aim to determine the extent to which the protection of rights of children is insured. The author analyzes the activity of international and regional organizations whose activities contribute to combating child labour. The author emphasized the importance of the activities undertaken by the International Labour Organization in this area, so the special section is devoted to the analysis of activity of this organization. Then it is addresed the protection at work of minor employees in the legislation of Bosnia and Herzegovina, in the light of implemented international standards. The conclusion after the analysis shows that there is a discrepancy between the normative and the actual situation, because even though a numerous international documents were adopted, remains a problem of their implementation in practice. Key words: child labour, international standards, International Labour Organization, labour legislation of BH, the best interest of the child. 250 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3048 Title A name given to the resource NAJBOLJI INTERES DJETETA I PRIMJENA MEĐUNARODNIH STANDARDA O ZABRANI DJEČIJEG RADA Author Author HASANAGIĆ, Emina Abstract A summary of the resource. Autorica u radu razmatra pitanje zaštite djece koja rade teške i neadekvatne poslove, propisane odredbama međunarodne i domaće regulative, te njihove implementacije, s ciljem utvrđivanja stepena osiguranja zaštite prava djeteta. Prikazala je djelovanje međunarodnih i regionalnih organizacija koje svojim aktivnostima daju doprinos suzbijanju dječijeg rada. Apostrofirala je značaj aktivnosti koje preduzima Međunarodna organizacija rada u ovoj oblasti, pa je dio rada posvetila analizi djelovanja ove organizacije. Nakon toga razmatrala je uređenje zaštite na radu maloljetnih zaposlenika u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a u svjetlu prihvaćenih međunarodnih standarda. Na osnovu provedene analize autorica je zaključila da postoji nesklad između normativnog i stvarnog stanja, da je i dalje u praksi prisutan problem neimplementacije brojnih usvojenih međunarodnih dokumenata Ključne riječi: dječiji rad, međunarodni standardi, Međunarodna organizacija rada, radno zakonodavstvo BiH, najbolji interes djeteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8bdf8b9df7de07145f9956bd0df10dfc.docx aeb61a0872d26adb7f78ba9b27183a31 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9d9d0368f0c653dcc68e3829cf0b7024.pdf 4cc18abd5938a26439e692be229b8bab PDF Text Text Prof. dr. Izudin Hasanović Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli izudin.hasanovic@untz.ba BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Abstract The topic of this paper is a particracy as a feature of social - political order in the BiH. In the first part reviewed the attempt to define particracy. The second part od topic deals with particracy in the BiH. Accordingly, the topic explained that the parties control process of nomination (proposing) of candidates for public functions almost always and everywhere. Elections for parliament and government, or president of the state, are unimaginable without them. Without parties, it would be much more difficult for voters to recognize which options are offered and which (whose) candidates pretend to public functions. Parties, therefore, control human resource policy, political agenda and decision – making process. Key words: particracy, polity, parliament, government, presidency 131 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE UVOD Partokratija (engl. Partitocracy, franc. Partitocratie, njem. Partitokratie, ital. Partitocrazia) u bukvalnom prijevodu znači vladavinu partija (stranaka), odnosno stanje političkog sistema u kojem su političke partije u prevlasti nad „konstitucionalnim državnim tijelima.1 Kako navodi Mirjana Kasapović, pojam partokratije vezuje se za konstitucionalizaciju partijske države (Partienstaat) u postfašističkim demokratijama Njemačke, Austrije i Italije, a kasnije i drugih država. Na početku Vajmarske republike termin „partijska država“ korišten je u negativnom kontekstu, kao pojam koji je bio usmjeren protiv demokratije i republike. Herbert Kitschelt u određenju partokratije smatra da se radi o „fuziji partije, države i ekonomskih elita u političko-ekonomske mreže karakteristične po patronaži, klijentelizmu i korupciji.2 U reprezentativnoj demokratiji partije su značajan medijator između građana (naroda) i vlade, odnosno one su legitimne u posredovanju političke volje naroda i vlasti. Partije moraju prepoznavati a zatim i predstavljati volju naroda. Ta njihova neprikosnovenost sve više savremenu demokratiju razumjeva kao „partijsku demokratiju“. Sa druge strane, okupiranje države od strane vladajuće partije ili partija vodi ka partijskoj državi, što znači da partija mmanopoliše artikulisanje političke volje. Postavlja se pitanje – šta je sa ostalim segmentima civilnog društva i akterima u političkom procesu kao što su mediji, građanske incijative i udruženja, sindikati i društveni pokreti, kao i pojedine institucije nezavisne od partije, kao što je sudstvo. Pojam „partijska država“ govori o nastojanju partija da zagospodare svim ustanovama i svojim pipcima dopru do svih oblasti društvenog života. Partokratija znači stanje u kojem političke partije dominiraju državom i koloniziraju sve segmente društva, od javne administracije (državne uprave, javnih preduzeća, javnih servisa, upravnih odbora), do svih ustanova obrazovanja, medija, kulture itd. To znači da se političke partije ponašaju kao patroni a individue kao klijenti. Na taj način, bez partijske knjižice gotovo je nemoguće učešće u obavljanju javnih poslova. U takvim uslovima građani 1 Mirjana Kasapović, Izborni leksikon, Politička kultura, Zagreb 2005, str. 267. * Univerzitet u Tuzli 2 Herbert Kitscheft, The radical right in Western Europe, University of Michigen, Press 1995, str. 161. 132 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ shvataju da je narušen sistem vrijednosti i sistem zasluga (meritokratija), umjesto čega dominiraju partijsko članstvo, lojalnost i poslušnost. Značajan broj članova političkih partija nema nikakvih neposrednih koristi, povlastica i privilegija za svoje članstvo u partiji. Mnogi žrtvuju svoje slobodno vrijeme, ponekad i svoju radnu snagu i novac da bi sproveli ideje i dostigli ciljeve koje smatraju politički ispravnim. Međutim, u najvećem broju slučajeva učlanjivanje u partije dešava se proračunato, jer partije najprije svom članstvu dodjeljuju položaje i funkcije. Kako ističe Peter Losche: „Pri tome uvijek postoji opasnost da se javne službe ne dodjeljuju po kompetencijama, dakle, onim sposobnim, nego po „pravoj“ boji partijske knjižice (patronaža nad službama), U značajanoj mjeri pojam partokratije vezuje se za italijanski politički sistem i isprepletenost partije i države, naročito od polovine pedesetih do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Kako navodi Mirjana Kasapović: „Partocrazia je označavala trajne i čvrste političke i društvene strukture stvorene gotovo potpunim preklapanjem i uzajamnim tolerisanjem države, vladajuće Kršćanske demokratije (DC) i društvenih elita koje su vladale preko stranke“.3 Kontrolom ekonomije, javnih finansija i medija, vladajuća partija stvara razgranatu klijentelističku mrežu, davanjem privilegija i povlastica (poslova, kredita, stanova) čime birače i podržavaoce vezuje za sebe. Birači su u Italiji uzvraćali podrškom zbog koje nije dolazilo do stvarne smjene vlasti sve do parlamentarnih izbora 1994. godine, kojima je prethodio raspad partijskog sistema u ovoj zemlji. Kako zaključuje Mirjana Kasapović: generalno, najopasnija strukturna posljedica partitokratskog sustava vlasti jesu prilagodba i podređivanje države i društva potrebama vladajuće stranke ili stranaka“.4 Pod pojmom accupazione della stato misli se na „preobrazbu državnog aparata u klijentelistički rezervoar stranke, što joj omogućava da regrutira državne i javne dužnosnike i službenike koji su ponajprije lojalni stranci te stoga djeluju tako da zadovolje posebne stranačke interese“.5 Partokratija uništava meritokratiju i ugrožava demokratiju. Sistem uvažavanje znanja i sposobnosti za radno mjesto (meritbased system, merit, engl. Zasluga), zamenjuje se raspodjelom položaja po političkoj liniji i prema lojalnosti (patronage sytem), i sistemom podjele plena (spils sytem). Maks 3 Mirjana Kasapović, Isto, str.267. Ibnd str. 268. 5 Ibend str. 278. 4 133 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Veber govori o politički uslovljenom profilu, pri čemu spoils znači pljačka, spils system znači sticanje položaja na osnovu partijske pripadnosti, a spilsman je lovac na položaje.6 1. Teorijska obrazloženja partokratskih tendencija Partija se javlja kao preduzimač mnogobrojnih poslova, problema i interesa koje nastoji da rješava. Pod partijskom firmom privlače se različiti klijenti. U nju se investiraju rad, ideje i novac, sopstveno ime i ugled , ali se od nje očekuje i dobit, odnosno profit, u vidu dividende na osnovu uloženih akcija. Političke partije pretvaraju socijalnu moć u političku, a oligarhija političku moć u ekonomsku, jer je politika u permanentnoj težnji da ekonomiju stavi pod sopstvenu kontrolom. U nastavku ćemo izložiti nekoliko pristupa koji naglašavaju primarnu ulogu partija u osvajanju vlasti, u borbi za javne položaje i u njenoj eksploataciji. Ono po čemu se političke partije razlikuju od drugih organizacija, jeste učešće na izborima i borba za osvajanje glasova birača, odnosno borba za osvajanje ili zadržavanje vlasti. Iz ovoga logično proizilazi zaključak da su političke partije borbene organizacije. Potrebama političke borbe prilagođavaju se i podređuju program, ideje, uvjerenja i načela. Slobodan Jovanović ističe: „U nedostatku uvjerenja i načela, stranka teži uspjehu radi uspjeha; ona gleda da pošto-poto dođe do vlasti i da je što duže zadrži u svojim rukama“, i nastavlja: stranka postaje društvo za ekploataciju vlasti, i , kao sve druge koje su rukovođene egoističkim pobudama, širi oko sebe korupciju“.7 Po njemu, glavna snaga savremenih stranaka leži u njihovoj organizaciji, i kada se u strankama ugasi unutrašnji život one se pretvore u mašine za osvajanje vlasti. Ideje se prilagođavaju zahtjevima biračkog tijela. Kao glavni cilj nameće se da od države izvuku što više koristi za sebe i svoje pristalice. Ovo je bilo karakteristično za prve dane stranačkog života u SADu sa poznatom izrekom pobednik ima pravo na plijen i, kako ističe Slobodan Jovanović, stranka koja pobedi na izborima ima prava da sva državna zvanja podjeli između svojih pristalica, kao što pobjednička vojska dijeli ratni plijen. Po Maksu Veberu, političke partije mogu biti patronažne i ideološke. Cilj patronažnih partija jeste da „putem izbora dovedu svoga vođu na rukovodeći 6 7 Maks veber, Politika kao poziv, Filip Višnjić, Beograd 1998., str. 58. Slobodan Jovanović, Održavi, Osnovi jedine pravne teorije, Beograd 1982, str. 370. 134 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ položaj, da bi on zatim povjeravao državne službe svojim pristalicama“.8 Ideološke partije „žele da služe ostvarivanju političkih ideala određenog sadržaja“.9 Veber smatra da pertijske borbe nisu borbe za objektivne ciljeve već su, prije svega „borbe za patronat nad službama“. Tipičan primjer predstavljaju američke partije „lovci na položaje“, pri čemu se njihov program prilagođava izgledima za pridobijanje glasova birača. Veberovi stavovi u ovom pogledu, najbolje su opisani u tekstu Politika kao poziv. Po njemu: „politika će, dakle, za nas da znači težnju ka učestvovanju u moći ili ka uticaju na raspodjelu moći, bilo između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive!, i dodaje: „Ko se bavi politikom, teži moći: moći kao sredstvu u službi drugih ciljeva (idealnih ili egoističkih), ili moći „radi nje same“: da bi se uživalo u osjećanju prestiža koje ona pruža“.10 Unutar partija vodi se žestoka borba oko nominacije „profesionalnih političara“ – činovnika. Po njemu su za političara posebno važne tri stvari: strast, osjećanje, odgovornosti i mjera. Po Veberu su moguća dva načina pretvaranje politike u poziv. Neko ili živi „za“ politiku, ili „od“ politike. Veber također pominje plen (spoils), smatrajući da su za upravljanje i za održavanje svake vladavine potrebna materijalna dobra „na isti način kao kod nekog privrednog pogona“. Sve partijske borbe, kako navodi Veber, „predstavljaju ne samo borbe za objektivne ciljeve, nego prije svega borbu za patronažu nad položajima“. Partije tako postaju „čisti lovci na položaje“, prilagođavajući svoj program šansama za prikupljanjem glasova, kako bi „svoje pristalice opskrbili položajima“.11 To znači da partije za svoje pristalice postaju sredstvo zbrinjavanja. Riječ je o interesima partije, rukovodstva i članstva, odnosno pristalica. Za Vebera „politička djelatnost posredstvom partija znači upravo: interesima vođena djelatnost“.12 Interesi i motivi članova i simpatizera (sljedbenika) mogu biti materijalni i nematerijalni. Oni očekuju od svog vođe, po Veberu, ličnu nagradu, položaje ili druge prednosti. Jedna od nematerijalnih pokretačkih poluga jeste „satisfakcija koju neko ima kada zna da ličnom vjerom i odanošću radi za jenog čovjeka“.13 Drugi se iscrpljuju u „položajčićima“ koje imaju članovi različitih savjeta i tijela. Ipak, po Veberu, 8 Maks Veber, Privreda i društvo, drugi dio, Prosveta, Beograd, str. 956. Ibnd, str. 457. 10 Maks Veber, Politika kao poziv, str. 56. 11 Ibnd, str. 63. 12 Ibnd, str. 69. 13 Ibnd, str. 76. 9 135 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE znatno je veći broj onih koji u politici učestvuju „čisto kao lovci na položaje“, koji osim ekonomskih šansi imaju i šanse za zadovoljavanje častoljublja, da postanu, na primjer, M. P. (Member of Parliament). Plijen, je dakle, uglavnom položaj: „To znači da jedna naspram druge stoje partije bez uvjerenja, čiste organizacije lovaca na položaje, koje sve u zavisnosti od šansi za dobijanje glasova, za pojedinačnu izbornu borbu prave svoje promjenjive programe“14, Veber dodaje: „...Partije su, upravo, potpuno prilagođene izbornoj borbi, koja je najvažnija za patronažu nad položajima“. Ističući da je svojevremeno u rukama predsjednika SAD-a bilo imenovanje 300.000 do 400.000 činovnika, koji kao svoju kvalifikaciju nisu mogli da navedu ništa drugo nego „činjenicu da su učinili uslugu svojoj partiji“, takvo stanje, po Veberu, nije moglo da traje bez nevolja. Upravu su vodili čisti „diletanti“, pojavili su se korupcija i rasipništvo bez premca, što je mogla da izdrži samo jedna zemlja neograničenih ekonomskih mogućnosti. Veber konstatuje: „Ovdje dakle imamo snažan kapitalistički, odozgo do dole kruto organizovan partijski pogon, oslonjen na sasvim čvrste , po ugledu na crkvene redove organizovane klubove... koji teže postizanju profita“.15 Veber upozorava na klizav put i moguća razočarenja političkim angažmanom, ali i „mogućnost pružanja intimnih zadovoljstava onom ko joj se posveti obezbjeđujući osjećanje moći.“16 Za Šumpetera, u demokratiji je primorana funkcija glasanja birača – stvaranje vlade, što praktično znači odlučivanje ko će biti vodeća ličnost – predsjednik vlade. Odnosno, glasanje birača dovodi na vlast grupu koja priznaje pojedinog vođu. Šumpeter navodi primjer engleske prakse: stranka koja je pobijedila kontroliše većinu u parlamentu: njen vođa se bira za predsjednika vlade i postaje nacionalni vođa, on predlaže listu ministara; najprije predlaže partijske veterane koji dobiju počasne položaje; zatim položaje daje vođama drugorazrednog značaja na koje se računa za tekuće borbe u parlamentu, ali i zbog zasluga ili mogućnosti ometanja rada stranke, zatim daje ih nekolicini ljudi za koje smatra da su dobro kvalifikovani za određene položaje, koji se uzdižu i koje on poziva u očaravajući krug kabineta kako bi „izmamio mozgove iz Donjeg doma“. Kabinet je „čudna stvar sa dva lica, zajednički proizvod parlamenta i predjednika vlade“. S druge strane, parlament, osim formiranja (i obaranja) vlade, donosi i zakone, 14 Ibnd, str. 80. Ibnd, str. 81. 16 Ibnd, str. 85. 15 136 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ čak i upravlja, i uz rezolucije i političke izjave, donosi i zakone, čak i upravlja, i uz rezolucije i političke izjave, donosi i administrativne mjere i usvaja budžet. S obzirom na to da je demokratija mogućnost prihvatanja i odbacivanja od strane naroda ljudi koji bi trebalo da upravljaju njime, „prvi i najvažniji cilj svake političke stranke jeste da bude nadmoćna drugim strankama kako bi mogla doći na vlast ili se održati na vlasti.“17 Kako u društvu postoje različiti ciljevi koji se žele postići, konkurentska borba za vlast i položaj je „uzgredno ispunjena u istom smislu kao što je i proizvodnja uzgredna u stvaranju profita.“18 Kritikujući klasičan stav Edmunda Berka o partiji kao grupi ljudi koja teži unapređenju javne dobrobiti na temelju „načela s kojim se svi slažu“, ističe da je ovakva racionalizacija „opasna“ i „zamamna“, jer se sve stranke u svako doba mogu osigurati „zalihom načela i političkih programa“. Šumpeter kaže: „... A ova načela i politički programi mogu biti tako karakteristični za stranku koja ih prihvati i tako važni za njezin uspjeh kao što je marka na artiklima koje prodaje neka robna kuća za nju karakteristična i važna za njen uspjeh“, i dodaje „ali robna kuća ne može se definisati na osnovu te marke, a neka se stranka ne može definisati na osnovu njezinih načela“.19 Za Šumpatera „stranka je grupa čiji članovi žele zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast“. Stranka i stranački političari rezultat su nesposobnosti birača za bilo koju akciju „doli privođenju glasanju za jednog kandidata te označavaju pokušaj regulisanja političkog nadmetanja posve slično odgovarajućoj praksi trgovačkih društava“. Za pojedinog političara postoji poseban profesionalni interes u onom smislu u kojem politika neizbježno mora biti karijera. Prema Šumpeteru, „neposredna konkurentska borba za postizanje položaja ili održanja na njima daje svim razmatranjima politike i političkih mjera sklonost što je sjajno izražava fraza o trgovanju biračkim glasovima“.20 Ne ulazeći u ovom radu u razmatranja Šumpeterovog shvatanja demokratije, možemo rezimirati da on slijedi analogiju ekonomske i političke tržišne kompentencije u kojoj nema čisto tržišnih mehanizama, već samo kombinovanja organizovanosti i spontanosti. Na političkom tržištu, po njemu, može se proizvoditi i volja naroda, kao što proizvod može biti, parlament, položaj, zakon, moć, ugled ili titula. I u proizvodnji i u trgovini političke partije su i same roba na tržištu sa raznim etiketama (program, načelo ili kandidat). Konkurentska borba političkih partija za vlast predstavlja isto ono što proizvodnja u stvaranju profita. Bilo 17 Jozef Šumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokratija, Plato, Beograd 1998, str. 303. Ibnd, str. 309. 19 Ibnd, str. 314. 20 Ibnd, str. 317. 18 137 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE da je riječ o praksi „trgovačkih društava“ ili „trgovanju biračkim glasovima“, suština je u motivima stvaranja profita odnosno vlasti. Sasvim u duhu Šumpetera, ali nešto kasnije, Anthony Downs u knjizi An Economic Theory of Democracy (1957), svoj ekonomski model demokratije zasniva na kategoriji racionalnog ponašanja građana u politici. Po njemu je, kao i po Šumpeteru, ustoličenje vlade glavna svrha izbora u demokratiji. Racionalno ponašanje birača, partije i vlade, zasniva se na „aksiomu vlastitog interesa“ (self interes axiom). Downsova pretpostavka je „da građani učestvuju na izborima samo ukoliko ocjenjuje da njihove očekivane dobiti od izbora nadmašuju utrošak“. Teorija Entoni Daunsa nastoji da rasvjetli do koje mjere realna politika inkorporira racionalne akcije, odnosno „akcije koje su efikasno dizajnirane da postignu svjesno izabrane političke i ekonomske ciljeve aktera“.21 Glasač se, s jedne strane, pita – „šta ja imam od toga?“ ili „koliko moj glas može utjecati na ishod?“22 Downs računa i na glasačevu psihološku evoluaciju vrijednosti njegovog glasa. Njegova teorija demokratije koristi ekonomske koncepte troškova, prihoda i sredstava, da objasni političko ponašanje. To ne implicira da je želja za novcem jedina ili najvažnija naknada u politici. Ali ljudi koji računaju da ništa ne dobiju od glasanja i koji su indiferentni po pitanju toga ko pobjeđuje – oni apstiniraju. Oni, ili nemaju prave informacije, ili nemaju izgrađene sopstvene stavove, ili nemaju osjećaj koliko njihov glas zaista vrijedi ili može da znači ukupan ishod glasanja i izbora. Po Sartoriju takođe, „demokracij se zasniva na konkurenciji partija, kao što se i tržišna ekonomija zasniva na konkurenciji proizvođača“. Ipak, po njemu „analogija između političkog tržišta i ekonomskog tržišta ne drži mnogo vode“.23 Sartori vidi razliku u tome što u konkurenciji između privrednih proizvođača, potrošači imaju opipljivu robu koju mogu da procijene, dok u konkurenciji između političkih partija, dobra nisu opipljiva, niti se mogu odmah tražiti. Uz to, prema Sartoriju, privredna konkurencija podvrgnuta je zakonskoj kontroli, kako bi se suzbila i kaznila prevara u trgovini, dok „politička prevara“ ostaje legalno nekažnjena, i navodi slijedeće: „Trgovac koji prodaje lažne bisere, kao prave, ide u zatvor, a političar koji prodaje dim često uspijeva zaista da ga proda i, u svakom 21 Anthony Dawns, An Economic Theory od Demokracy, New York, Harper and Row, 1957, str. 7. Ibnd, str. 14. 23 Đovani Sartori, Demokratija šta je to?, str. 121. 22 138 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ slučaju, ne ide u zatvor“.24 Razlika između političkog i ekonomskog tržišta je u tome što „nelojalna“, „lažljiva“ i „demagoška“ konkurencija ostaje nekažnjena i često donosi koristi „demagogu“. Za Sartorija kao jedino sredstvo korekcije pojavljuje se posjedovanje javnosti koja se nemože varati, ba ne masovno i ne sve vrijeme“. Za Sartorija je, kao i za Šumpetera i Daunsa suština izbora u izboru vođstva, jer birači biraju ko će o njima odlučivati. Izbori neposredno zavise od „mišljenja“ i „preferencija“ birača. I Sartori pominje „racionalnost“ birača, pri čemu se radi o maksimalizaciji koristi, i to se odražava na građanina koji glasa. Po njemu, „birač je uvijek veliki pojednostavljivač“. A oni koji vladaju „moraju da vode računa i kome moraju da polažu račune“.25 2. Uloga, funkcija i ciljevi političkih partija u Bosni i Hercegovini Upoređivanje i komparativna pravna i politička teorija i ono što se podvodi pod comparative politicis, može Bosni i Hercegovini biti višestruko korisno. U gledanje na uspješne ne može i ne smije biti ni jednostrano niti nekritički, jer se političke institucije i vrijednosti ne mogu tako jednostavno preuzimati. Iz etabliranih demokratskih institucija i akumuliranog iskustva kao posebne laboratorije, mogu se izvući određene pouke. Bez obzira na to koliko je moguće učiti iz tuđih iskustava, svaka država trasira svoj razvojni put u skladu sa konkretnim okolnostima. Povrataki uključivanje Bosne i Hercegovine i njenog društva u evropske i svjetske tokove, zahtjeva, kako poznavanje normi standardai institucija, tako i tradicije, nasleđa i kulture. Za komparaciju su dragocjena i iskustva drugih zemalja koje prolaze sličnim putem, bez obzira da li njiea idu brže ili sporije. Partije i partijski sistem Bosne i Hercegovine pokazuje izvjesne elemente institucionalizacije. Smanjivanja broja partija, odnosno kretanje od ekstremnog ka umjerenom višepartizmu i opadanje partijskog članstva, slično drugim zemljama ovog dijela svijeta. Kod nas provejavaju negativne ocjene partija sa snažnim korjenima i u dubljim slojevima tradicionalne političke kulture, koja visoko vrednuje jedinstvo i slogu a višepartizam smatra jednim jednim od glavnih uzroka podjela i sukoba. Uprkos izvjesnim sumnjama građana, partije su nužan, iako idealan instrument demokratije. 24 25 Ibnd, str. 123. Ibnd, str. 135. 139 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Na političke partije i demokratiju ne utiču samo socijalno kulturne, niti samo institucionalne dimenzije već, i jedno i drugo. Ovo je naročito važno u trenutku kada se Bosna i Hercegovina suočava sa konstitucionalnoinstitucionalnim izazovima i iskušenjima, i kada je u toku proces demokratske konsolidacije. U odnosu na globalne društvene promjene, partije uče da se adaptiraju novim ideološkim i političkim pozicijama, inkorporirajući nova pitanja i nove zahtjeve. Interesi i zahtjevi postali su fragmentiraniji i partikularniji. Političko tržište okrenuto je zahtjevima. Građani kao subjekti postali su građani kao potrošači. U potrošačkom društvu kaali kompetencije i reprezentacije postali su otvoreniji za alternativne organizacije i poktete koji koji nude efikasnije veze između građana i centara odlučivanja. Partije danas nisu nisu ono što su bile u prošlosti. Potvrde u tome nalaze se u sledećim nalazima: opada partijska iidentifikacija, smanjuje se članstvo, izlasnost na izbore ima tendenciju opadanja, raste podrška novim partijama, malim partijama, ekstrmoj ljevici i desnici kao i autonomnim, regionalnim i populističkim pokretima. Ovo govori o smanjenju kapaciteta partija partija da vežu birače kao „reprezentativne agencije“. Partije u najmanju ruku moraju da se navikavaju da žive i djeluju paralelno sa ovim novim organizacijama i agencijama. Komunikacija sa interesnim grupama, društvenim pokretima, medijima i istraživačima javnog mijenja postaje mnogo važnija. Ijako se sve više govori o opadanju uloga partija skoro ništa se ne nazire kao demokratska atenartiva koja može zamijeniti ulogu partija u regrutovanju lidera ili organozovanju vlade. U ovom smislu kao da se uloga partija čak i povećala. Sa aspekta procesa političkog odlučivanja, organizacije izbora, palamentarnog života i izvršne vlasti i ukupnog funkcionisanja političkih institucija, političke partije danas imaju značajniju ulogu nego što su imale ranije. Sve se i dalje vrti oko njih. Među ostalim okolnostima koje im idu na ruku, partije takođe mogu donositi zakone koji im odgovaraju. Tako se može tumačiti tedencija sve većeg državnog finansiranja partija. Javne previlegije partije najprije mogu pribaviti za sebe. Političke partije Bosne i Hercegovine se suočavaju sa tri vrste izazova. Prvo, partijama je neophodno da intergišu različite institucionalne arene (kao što su parlament i vlada), i da budu sposobne da uspostave koherentnu hijerarhiju i adekvatnu disciplinu ili koordinaciju, kako se nebi duplirala moć ili izlazila izvan dozvoljenih i očekivanih okvira. Drugo, partijama je neophodno da učvrste svoju autonomiju kao ključ 140 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ institucionalnog integriteta. To znači da se u donošenju odluka obezbijede i zaštite o spoljnih uticaja ne političkih centara moći. Izazovi autonomiji partija dolaze i iz oblasti multiplikovanja nivoa vladanja. Multiplikovanje nivoa vladanja od lokalnog, ka kantonalnog, entitetskog i državnog, danas kontrolu i koordinaciju od strane partija čini mnogo težu. Igrajući ovu složenu igru, partijama je teže da svoju organizaciju i autonomiju održe koherentnom. Treći izazov sa kojima se partije suočavaju jeste potencijalni gubitak prestave koje su imale ili imaju u očima građana. unutrašnji problemi poput korupcije, kao i opadanje podrške i članstva, zvuče alarmantno – što birače može odvesti antipartiskim alternativama. Političke partije se i spolja društva sve više pomijeraju ka državi, što samo može biti njihova neophodna strategija preživljavanja. Demokratija je političke partije stavljala i stavlja na iskušenje proširenje prava glasa, pojavu novih interesa i socijalni zahtjeva koji su zahtijevali druge forme političke participacije (protesti, demostracije, pisanje peticija, štrajkovi), i uključivanjem novih grupa u politički život. Političke partije su iskušavale demokratiju svojim monopolizovanje ili uzdurpivanjem države u jednopartizmu (državna partija-partijska država,dominantna partija), svojom unutrašnjom oligarhijskom strukturom, sumljivom ulogom novca u njihovom funkcionisanju, ugrožavanje principa podjele vlasti sl. iskustva totalitarnih i autoritarnih režima govore o mogućnosti instrumentalizacije i manipulacije partija u službi takvih režima i njihovi vlastodržaca, odnosno političke partije mogu da se izrode ne samo neprijatelje demokratije, već i samih partija – bilo da je riječ apsorpciji države od strane partija ili asopciji partije od strane države. Ijako svremena na vrijeme provejava teza o opadanju uloge i značaja partija, one danas čvrsto drže svoju pozicuju u mnogim aspektima politike. Gotovo uvijek i svuda, partije kontrolišu proces dominacije (predlaganja i kandidovanja) kandidata za javne funkcije. Bez njih se ne mogu zamisliti izbori na kojima se biraju skupština ( parlament) i vlada, ili član presjedništva države. Biračima bi bez partija bilo znatno teže da prepoznaju kakva im se opcije nude i koji (čiji) kandidati pretenduju na javne funkcije. Partije, dakle kontrolišu kadrovsku politiku, proces donošenje odluka i donošenja zakona. 3. Partokratija U Bosni i Hercegovini Partokratija se u Bosni i Hercegovini može pratiti u institucionalnoj ravni (zakoni izborni sistem i sl.), u političkoj kulturi i tradiciji ali i razumijevanju politike više kao zadovoljavanja parcijalnih ličnih interesa a 141 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE manje kao oblukovanja javnog dobra. Iako u Bosni i Hercegovini nema sistematskijeg rada na temu partokratije, nekoliko autora u stranoj literaturi se na poseban način zabavio ovom tematikom. Za S. Mihailovića „partokratija je kanal socijalne pokretljivosti koji jednim uskraćuje put u pravljenju karijere, a drugima, koji nemaju predispozicije za uspješnu karijeru, omogućava samu karijeru“ 26. Slično misle i V. Vasić po njemu, partokratija: „zatvara kanale mobilnosti i promocije sposobni i talentovanih ljudi ne samo na značajna politička već i na vitalna stručno – upravljačka mjesta, što znatno umanjuje ili blokira razvojne sposobnosti jednog društva“27. Lutovac ističe da „političke stranke u partijskoj državi nastoje da stave po dominaciju sve društvene svere. Državni resursi se koriste za partijske interese i ciljeve, umjesto da je obrnuti proces osnovni obrazac ponašanja. Državna i loklana administracija se grade po principu podobnosti, čime postaju servisi partija umjesto da budu servis građana“.28 Isti autor piše da „dosadašnje iskustvo nam pokazuje da sunstranke na vlasti gradile politički sistem mnogo više po sopstvenoj mjeri, nego po mjeri građana, počevši od ustavnih riješenja preko izbornog sistema, do konkretni zakona kojima se gradio cijeli sistem. To je jedan od razloga zbog koji stranke još uvijek nisu u stanju da izgrade čvrst temelj pravne države“29. Značaj uloge partija u namiještanju sopstveni kadrova i članova je u toliko veći ako se ima u vidu efekat tranzicionih gubitaka u Bosni i Hercegovini. Višak radne snage i povećanje nezaposlenosti kao posledica restrukturiranja ekonomije (privatizacija) govore o nemogućnosti ekonomskog sistema da aporguje viškove radne snage. S obziron na to da je jedan od glavni problema nezaposlenost (između 550 i 600 hiljada nezaposlenih), a imajući u vidu da je država glavni poslodavac, partijama polazi za rukom da, kada dođu na vlast , zapošljavaju svoju klienteu. Na taj način se samo gomila broj zaposlenih u javnom sektoru. S obzirom na veliki pritisak na zapošljavanje, partije koriste svoje pozicije u vlasti za prebukiranje državni službi, kao i u javnim preduzećima školama, zdrastvu, uslugama administraciji. To se razumijeva dio plijena poslije izbora. Situirati partijske kadrove i promolisati interese svoji finijasera predstavlja dvije nove funkcije političkih partija. To su dovoljni razlozi da partije uzurpijaju dtžavne 26 S. Mihailović, Kako do boljeg izbornog sistema Centar za slobodne izbore I demokratiju Beograd 2006. str. 149. 27 V. Vasić Savremeni izazovi parlamentarizma Konrad Adenauer 2007. str.39 28 Z. Lutovac Od partijske ka pravnoj državi Ebert Stifung 2006. str49. 29 Ibnd. str. 54. 142 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ institucije. Nakon izbora partije koje formiraju vladu „polažu „ pravo da zagospodare državom i da zaposjednu i prisvoje javno dobro javne službe. Oligarisi i tajkuni, ponikli u starom režimu tajno podržavaju i koriste ove kanale i mehanizme sprege biznisa i politike (novca i vlasti), finansirajući gotovo sve partije. U Bosni i Hercegovini partije na vlasti imenuju direktore i članove upravnih odbora za veliki broj javnih preduzeća u koje razmjeste, također veliki broj svojih ljudi na mjesta direktora predsjednika i članova upravnog odbora. 4. Uloga partija u državnoj upravi Osnovni princip organizovanja javne uprave jeste da se zaposelni razlikuju po tome ko su od njih politički imenovana lica, a ko takozvani službenici. Imenovani su ministar, dr. i posebno savjetnici, to su pomoćnici ministara – zaposleni javni službenici koji se biraju konkursom na pet godina. Okosnicu javne administracije čine javni službenici, a ne imenovana lica. U stabilnim demokratskim sistemima javna administracija se ne mijenja ili se mijenja veoma malo. U cilju profesionalizacije i depolitizacije javne uprave, prilikom promjene vlade mijenjaju se ministri i nekoliko saradnika oko njih, dok ostali ostaju kao profesionalci i ljudi od struke i kontinuiteta. Modernizacija državne uprave u Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od važnih preduslova u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Veoma važnu ulogu u definisanju upravnih načela i standarda kojima se moraju podvrgavati državne uprave zemalja koje pretenduju na članstvo u Europsku uniju ima SIGMA u europskim standardima u pogledu javne uprave navode se vladavina prava kao pretpostavka pravne sigurnosti i predvidljvosti upravnog djelovanja i odluka; otvorenost, transparetnost, čime se nastoji da se osigura nadzor na upravnim postupcima i rezultatima, te njihova usklađenost u ranije utvrđenim pravilima; odgovornost javne uprave zakonodavnim i sudskim organima, te hijerarhijska odgovornost unutar uprave, kojim se nastoji da se osigura ponašanje u skladu sa načelom zakonitosti; i efikasnost u korištenju javnih prehida i djelotvornost u postizanju ciljeva koji su utvrđeni zakonima i podzakonskim propisima. Procjena u kojoj mjeri zemlje kandidati odgovaraju utvrđenim kriterijima obavlja se putem evaulacije i izvještaja Evropske komisije. 143 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Jedna od negativnih stvari u vezi sa sveprožimajućom ulogom stranaka u našem javnom životu jeste što je onemogućeno stvaranje stručne državne administracije, pošto su ljudi u javnim službama svakog puta kada se mijenja vlada, a napredovanju i šefovskim mjestima se mogu nadati samo oni koji su učlanjeni u političke stranke, ili se čak na ta mjesta direktno dovode partijski kadrovi. Zbog toga, među državnim činovnicima u Bosni i Hercegovini, čak i onima kojima niko ne spori stručnost nisu rijetki oni sa čitavom kolekcijom partijskim knjižnica sa ciljem preživljavanja odnosno zadržavanja javnog mjesta. U Bosni i Hercegovini je ustaljena praksa da svaka vlast dovodi svoje ljude. Sposobne i čestite javne službe koje nisu vezane za trenutnu političku garnituru čak su i za mnoge razvijene zemlje daleki cilj, a kamali za državu kakva je Bosna i Hercegovina. Sve dok ne bude nekoliko krugova izbora i dok se neiskristališe profesionalna i kompetentna administracija i partije relativno gladne vlasti i ne zasite partijsku klijentelu, imaćemo tu pojavu manje ili više, i ekstremnije nego što je to normalno za ostale zemlje. Smjene i promjene su legitimne u sferi političkog rukovođenja. Međutim, stručni, profesionalni i kompetentni kadrovi moraju da predstavljaju stubove institucija. Kod nas svaka promjena vlasti nosi izvjesnu dramatičnost. Oni koji dolaze potencijalno koriste „metlu“ i počinju da pišu historiju od sebe, a oni koji su zatečeni osjećaju nesigurnost i strah da će biti smjenjeni i otpušteni. Zbog toga neki pribjegavaju vještinama poput prelijetanja i zato imamo preletače i prevrtače, koji nastoje da se prikloni pobjedniku. Naravno, administracija po prirodi stvari treba da jamči sprovođenje zakona. Zbog toga imamo primjere da ljudi u administraciji sami podnose ostavku jer su svjesni da ne mogu sprovodii zakone druge vlasti. ZAKLJUČAK Dvije decenije nakon urušavanja autoritarnih jednopartijskih sistema, Bosna i Hercegovina kao da je zaglavljena u ravni polukonsolidovane, „manjkave“ ili „defektne“ demokratije. Međunarodni standardi „mjerenja“ demokracije ne uključuje u indikatore samo pluralizam i slobodne izbore, već konstitucionalizam, podređenost zakonima i socijalnu i političku integraciju i participaciju građana. razvoj opet podrazumijeva ne samo ekonomski rast, slobodno tržište i zaštićena svojinska prava, već i principe održivosti, jednakih mogućnosti i socijalne pravde. 144 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Defektne ili polukonsolidovane demokratije su zapravo nestabilne i političkim krizama sklone demokratije, koje odlikuje: 1) partokratija; i rezultirajuće; 2) slabe strukture (parlamentarne) reprezentacije; 3) nepotpuna decentralizacija vlasti; 4) ograničeni, od stranih izvora zavisni potencijali civilnog društva; 5) uticaj moćnika-posebnih ekonomskih i političkih interesnih grupa – na medije; 6) spori, nekonsistetni i na pritiske neotporni sudski procesi; i 7) slabi kapaciteti za suzbijanje raširene korupcije. Posredan dokaz dosegnutog tek manjkavog i defektnog karaktera demokratije, odnosno zaglavljenosti Bosne i Hercegovine između hibridnog režima i do kraja neutemreljene ni minimalne izborne demokratije i modela liberalno-prestavničke demokratije prestavljaju i kritičke sugestije sadržane u izvještajima Evropske komisije. I sami građani BiH, u CeSID-ovom istraživanju iz 2012 godine, misle da je za zemlju karakteristična korupcija (prosječna ocjena kvaliteta stanja je tek1,58); slab rad državne administracije (ocjena 2,13); nerazvijeni tržišni odnosi (2,17); nedovoljna vladavina prava (2;23); centralizacija vlasti (2,14; ali i ukupno slabi učinci demokracije (2,34). Država ne stoji bolje kad se radi o poštovanju ljudski prava (2,21); i ispunjavnju međunarodni obaveza (2,07). Prvi, strateški pravac promjena upravo je vezan za stabilizovanje i konsolidovanje demokratije i nesmetano funkcionisanje demokratskih institucija. Vlas treba da zaista stanuje na svojoj ustavno definisanoj adresi, a ne da boravi u neformalnim sklopovima moći iu „rezervnim domenima vlasti“ među unutrašnjim i spoljnim „veto-igračima“ koji izvan scene i definisane odgovornosti utiču na donošenje ključnih odlika, uslovljavajući, ucijenjujući oficijelne nosioce vlasti. LITERATURA Aristotel, (1949), Politika, Bigz, Beograd. Beyme, Klaus, Von, (2002), Transformacija političkih stranaka, FPZ, Zagreb. Bobio, Norberto, (1990), Budućnost demokratije, Filip Višnjić, Beograd. Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, Harper and Row, New York. 145 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Easton, David, (1953), The Political System, Knopf, New York. Huntigton, Samuel P., (2004) Treći talas, demokratizacija na izmaku dvadesetog veka, CID, Politička kultura, Podgorica, Zagreb. Held, Dejvid, (1990), Modeli demokratije, Školsk knjiga, Zgareb. Jovanović, Slobodan, (1990), O državi – osnovi jedne pravne teorije,. Sabrana dela, BIGZ – SKZ, Beograd. Klingemann. Hans – Dieter, Richard I. Hofferbert, and Ian Budge, (1994), Parties, Politicies and Democracy, Wesrview Press, Boulder, San Francisco, Oxford. Lajphard, Arendt, (2003), Modeli demokratije, Službeni list SiCG, CID, Beograd, Podgorica. Liebert, Urlike, (1990), „Parlament in the Consideration od Democracy“, in Parlament and Democratic Consolidation in South Europe, eds. U. Liebertand M. Cotta, Pinter Publishers. Mclean, lain ed., (2003), The Concise Oxford Dictionary od Politics (second edition), Alistar McMillan, Oxford University Press. S. Mihailović (2006) „kako do boljeg izbornog sistema, Centar za slobodne izbore i demokratiju Beograd Veber Maks, (1998), „Politika kao poziv“, u kritikama kolektivizma, Filip Višnjić, Beograd. V. Vasović (2007) „Savremeni izazovi parlamentarizma“ Konrad Adenauer Stifung, Beograd Z. Lutovac (2006) „Od partijske ka pravnoj državi“ F. Ebert Stifung, Beograd Zukić A. (2013) „Demokratski izbori u Bosni i Hercegovini“ Publishing, Sarajevo 146 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3059 Title A name given to the resource BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. The topic of this paper is a particracy as a feature of social - political order in the BiH. In the first part reviewed the attempt to define particracy. The second part od topic deals with particracy in the BiH. Accordingly, the topic explained that the parties control process of nomination (proposing) of candidates for public functions almost always and everywhere. Elections for parliament and government, or president of the state, are unimaginable without them. Without parties, it would be much more difficult for voters to recognize which options are offered and which (whose) candidates pretend to public functions. Parties, therefore, control human resource policy, political agenda and decision – making process. Key words: particracy, polity, parliament, government, presidency Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fc17a9e2aee6925597db3579238124dd.docx 68d4825f6da030bc0a1b85ff7ebffa0c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0de319681a030c3961520f3c328cf5de.pdf 102e047dad8f2e79f65fece9f24984b1 PDF Text Text �������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3148 Title A name given to the resource Država u procesu globalizacije Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. Predmet ovog rada jeste redukcija autonomije i uloge države u procesima globalizacije usljed porasta moći međunarodnih organizacija i transnacionalnih korporacija. Broj nacionalnih država neprestalno se povećava ali istovremeno smanjuje se njihova moć i uticaj. Suverenost je danas podijeljena između nacionalnih i internacionalnih vlasti. Na gubitak i smanjenje suveriniteta utiču globalna ekonomija nove forme globalnog upravljanja, međunarodni vojni savezi i međunarodno pravo. U skladu s tim nacionalne države nisu više jedini ili glavni oblici vladavine ili moći u svijetu. Socijalna, politička i ekonomska dimenzija globalizacije ogledaju se u novim formama vladavine i autoriteta, novim sferama i poljima političkog djelovanja. Osim toga pitanje organičavanja suverenih prava država u praktičnom smislu bitno se različito postavlja, zavisno od moći svake države pojedinačno. Koliko moći-toliko suvereniteta. Reaktivisanje teorije ograničenog suvereniteta nije rukovođeno samo, a često ni prvenstveno potrebom zajedničkog odlučivanja o nizu pitanja koja se tiču širih područja, ili svijeta kao cijeline, nego prije svega težnjom najmoćnijih država i korporacija da postupaju tako da vlastite interese preoblače u ruho planetrnih interesa, ili da ne dozvoljavaju ugrožavanje tih interesa uprkos opravdanog protivljenja većine zemalja svijeta. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ffec934209bfb9ce7ea6543b7a21933b.docx a1b1f6803d0f99f118ba1a03d52212d9 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f0cb8d24a846798987a5f48f6962231a.pdf 18d7e475f4d3557f2930bfc080a7bf22 PDF Text Text Prof. dr. Izudin Hasanović Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli izudin.hasanovic@untz.ba POZDRAVNI GOVOR NA OTVARANJU NAUČNOG SKUPA „JAVNI I PRIVATNI ASPEKTI NUŽNIH PRAVNIH REFORMI: KOLIKO DALEKO MOŽEMO IĆI“? Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, poštovani profesori, cijenjeni rektore i dekani, ministri, predsjednici pravosudnih institucija, Čini mi posebno zadovoljstvo što mogu u ime studenata i uposlenika Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli da pozdravim ovaj skup naučnih i društvenih radnika za koji svi vjerujemo da će rezultati njegovog rada biti značajan prilog i podsticaj za dalje istraživanje i naučnu obradu a posebno pravnu nauku BiH – „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi Koliko daleko možemo ići“? Ova međunarodna koferencija sa oko četrdeset referata ljudi od struke i nauke, od koji dobar broj sa domaćim i međunarodnim referencama prvaka u svojoj profesionalnoj oblasti, snažan su garancijski i konkurentni izazov. Prilaka je ovo da pred ovako brojnim auditorijumom mislećih i odgovornih glava provjerimo i svoje stavove i svoja razmišljanja i da o ozbiljnoj temi progovorimo ozbiljno. Ima li odgovornije teme za sudbinu jedne zemlje od ove o kojoj ćemo ova dva dana raspravljati-javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u Bosne i Hercegovine. Ova koferencija bit će obilježena i po prisutnosti eksperata iz Turske, Hrvatske, Srbije i Makedonije koji će nam prezentacijom iskustava svojih zemalja pomoći u kreaciji pravne reforme, vodeći računa o realnim ograničenjima našeg trenutnog političkog i ekonomskog statusa. Stoga imam zaista takođe i prijatnu dužnost da izrazim veliku zahvalnost svim autorima referata koji ste se i pored određenih teškoća i svojih obaveza iznad svih očekivanja odazvali u ovolikom broju s gotovo svih pravnih fakulteta u BiH, kao i pravnih fakulteta iz Istanbula, Osijeka i Rijeke, od najmlađih do nastarijih. Bez ikakakvih posebnih sugestija, sasvim spontano i po sopstvenom izboru teme, svaki autor je obradio ona pitanja koja smatra relevantnim za ovu priliku. Na osnovu prispjelih tekstova 5 �ispostavilo se da su uglavnom obuhvaćena sva glavna područja predviđena za ovaj naučni skup. Upravo zbog karaktera ovog naučnog skupa, njegove usmjerenosti, brojnosti učesnika, širine problematike cijenim da će se učiniti važan korak u istraživanju tog nedovoljnog istraženog problema. Tim više što smo daleko od važećih pravnih standarda normiranosti privrede i njenog poslovanja u razvijenijim tržišnim zemljama, kao što smo daleko od istovijetnog institucionalnog privrednog i državnog ambijenta. Daleko smo što je posebno zabrinjavajuće, i od standarda poslovne etike. Još uvijek su nam mnoge karte neuzorno pomiješane: država je često u privredi na mjestima na kojima ne bi trebala da bude, a još češće nije tamo gdje bi trebala da bude, a privreda je opet često u vapaju za državom na terenima na kojima ne bi trebala da bude, a nije na onim na kojima bi trebala da bude. Izlagači referata su svjesni koliki je teret upravo na njima u vezi sa razmrsivanjem ovog klupka. Organizovanjem ovog skupa, oni upravo i pokazuju da su spremni da ga odgovorno ponesu i da daju svoj, vjerujem ne mali, doprinos unapređenju stanja pravne uređenosti, organizovanosti i poslovnosti, ali prije svega potrebnog standarda pravne norminarnosti i standarda primjene prava, kao preduslova i pretpostavke pravne sigurnosti. Za razliku od dosadašnjih izolovanih sporadičnih, nedovoljno zapaženih pojedinačnih poduhvata čak i kada su sami po sebi dali značajne rezultate, koji nisu mogli imati veliko dejstvo, ovaj skup je nesumnjivo značajan već po broju učesnika kao kolektivni čin koji će nadajmo se imati izvanredno veliki odjek i trajno dejstvo. Prije svega u naučno nastavnim institucijama, u nauci uopšte pa i studentskoj populaciji. Čak ostavljajući po strani pitanje šta, koliko, s kakvim rezultatima će se pokazati pojedini referati pa i sve zajedno – nesumnjivo je da će baš ovakav skup umnogome doprinijeti buđenju interesovanja, nastavljanju započetih istraživanja zahvatanju i onoga što će iz raznih razloga ovoga puta izostati. Ovo je u današnjim prilikama njprimjereniji i najproduktivniji podsticaj istraživanja naše naučne baštine. Više od toga ne može se očekivati, čak da su nam sve okolnosti bile mnogo naklonjenije nije sigurno da bi se u prvom zahvatu moglo nešto drugo očekivati, pa i stvarno postići. Naše je zadovoljstvo utoliko veće, što je ovo prvi međunarodni naučni skup, kojim se radno, naučno i najprimjerenije analiziraju javni i privatni aspekti pravnih reformi u BiH. S obzirom na činjenicu da je jedan duži 6 �vremenski period iz različitih razloga bila u velikoj mjeri zanemarivana i prećutkivana ova naša naučna baština svakako je najvažnije, bar u početnoj fazi probuditi još veće interesovanje, animirati na najpogodniji način sredinu naročito one koji su za to najviše pozvani. Nije to lahko, jer upoznavanje tih dostignuća iziskuje znatno angažovanje, a ne tek usputno i fragmentarno zahvatanje tih dostignuća. Ipak po prirodi stvari svako može i treba u svojoj oblasti nauci ili u naučnoj disciplini stalno i sistematski da proučava rezultate i iz naše naučne prošlosti kada se već podrazumijeva poznavanje u granicama mogućnosti i potreba, dosadašnjih i postojećih rezultata, na dotičnom polju. Pri tome pak, postoje na sreću i neke izvanredno povoljne okolnosti. To je, u prvom redu, sama činjenica što postoji dragocjena naučna baština. A zatim i naročito valja računati na naučnu radoznalost svakog ko se iole bavi naukom. Naučni rezultati iz prošlosti, pogotovu ako su iz bilo kog razloga ostali nepoznati, predstavljaju svojevrsno kulturno blago koje vremenom dobija svojevrsnu „historijsku patinu“. Zato čak i ono što je naizgled zastarjelo i prevaziđeno otkriva svoj značaj i vrijednost – odslikavanja svog vremena. Zato svaki susret s tim tekovinama iz prošlih vremena ima očaravujuće dejstvo, djeluje kao svojevrsno otkriće, u svakom slučaju drugačije nego kada upoznamo tekuće naučne rezultate. Uostalom na takvoj osnovi je i ponikla i razvila se svojevrsna i zapažena, u mnogim zemljama razvijene demokracije, arheologija znanja koja nastoji da osvijetli pravne, historijske sociološke i sve druge strane i momente u razvoju, tradiciji, kontinuitetu određenog znanja. Svakako je svako od nas, na osnovu sopstvenog iskustva većeg ili manjeg i ovom prilikom došao bar do nekih indicija o utemeljenosti, potrebi i značaju jedne naše „arheologije znanja“. Vremenski period od 22. godine od sticanja nezavisnosti BiH i narasle snage naučnih radnika predstavljaju realnu mogućnost da se naučno istraže i ocijene aspekti pravnih reformi u BiH u stvaranju i daljem razvoju državnosti BiH, jer kako to kaže drevna turska poslovica da su „svi cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti“. Čini nam se da je neophodnije dublje nego ikada prije osvijetliti objektivne uslove javnih i privatne aspekte pravnih reformi u BiH. To je častan i odgovoran posao, a istovremeno i dug naučnih radnika. Zbog toga kolega Oruč i gospodine Rektore Haliloviću, vaša pomoć Centra za društvena istraživanja Internacionalnog Burč Univerziteta i Univerziteta u 7 �Tuzli za organizovanje ovog skupa zaslužuje puno priznanje i podršku. Pravni fakultet zajedno sa pomenutim Centrom založiće se da obezbijedi štampanje zbornika radova sa ovog skupa kako bi se time pomogla još intezvnija istraživanja i naučno obrađivanje ove vrlo značajne materije za BiH. Najzad, neka mi bude dozvoljeno da obratim pažnju i na ono što ima, tako reći, metafizičke dimenzije, što spada u sferu čiste duhovnosti. Iako može imati čak izvjesni prizvuk patetičnih iskaza, ovo je prava prilika da se ponajviše istaknu neke konstatacije. Analiziranje javnih i privatnih aspekata pravnih reformi u BiH, u ovakvim okolnostima na ovakav način – ima i svoju najdublju simboliku. Ovo je svojevrsni duhovni susret sadašnjih naraštaja naučnika i nastavnika u oblasti prava, pravnih i drugh nauka, s prethodnim naraštajima, s njihovim djelima s baštinom koju su ostavili istovremeno. Stoga je ovo možda mjesto zahvalnosti oduživanja duga koji imamo pred svim znanim ali i pred onim zaboravljenim prethodnicima. Nama je pripala čast da budemo samo posrednici onog susretanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u svemu a posebno što ova tema samu duhovnost sačinjava. Na ovom putu, konačno se BiH mora osloboditi mnogih svojih zabluda, navika, predrasuda, krajnosti svih vrsta, priučenosti i samoproglašene učenosti i okrenuti se strukovnoj utemeljenosti koja jedino može da iznjedri kvalitet čija se trajnost ne mjeri trajnošću mjesečevih mjena. Hvala vam lijepo i želim vam uspjeh u radu! 8 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3052 Title A name given to the resource POZDRAVNI GOVOR NA OTVARANJU NAUČNOG SKUPA „JAVNI I PRIVATNI ASPEKTI NUŽNIH PRAVNIH REFORMI: KOLIKO DALEKO MOŽEMO IĆI“? Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, poštovani profesori, cijenjeni rektore i dekani, ministri, predsjednici pravosudnih institucija, Čini mi posebno zadovoljstvo što mogu u ime studenata i uposlenika Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli da pozdravim ovaj skup naučnih i društvenih radnika za koji svi vjerujemo da će rezultati njegovog rada biti značajan prilog i podsticaj za dalje istraživanje i naučnu obradu a posebno pravnu nauku BiH – „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi Koliko daleko možemo ići“? Ova međunarodna koferencija sa oko četrdeset referata ljudi od struke i nauke, od koji dobar broj sa domaćim i međunarodnim referencama prvaka u svojoj profesionalnoj oblasti, snažan su garancijski i konkurentni izazov. Prilaka je ovo da pred ovako brojnim auditorijumom mislećih i odgovornih glava provjerimo i svoje stavove i svoja razmišljanja i da o ozbiljnoj temi progovorimo ozbiljno. Ima li odgovornije teme za sudbinu jedne zemlje od ove o kojoj ćemo ova dva dana raspravljati-javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u Bosne i Hercegovine. Ova koferencija bit će obilježena i po prisutnosti eksperata iz Turske, Hrvatske, Srbije i Makedonije koji će nam prezentacijom iskustava svojih zemalja pomoći u kreaciji pravne reforme, vodeći računa o realnim ograničenjima našeg trenutnog političkog i ekonomskog statusa. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8d59ed17aa3429ad384bbfdd628d6420.docx 17b48677aa78e61f3e3750a96c3895f5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/72a73b9b457f1b9fab1ac2a6f02ccc12.pdf 2cc1786443fd463039ce78735f2fb16e PDF Text Text �������         ���   ������ Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3157 Title A name given to the resource The Importance of Social Policy Advancement within the European Union Integration Process: A Theoretical Review of Different Approaches in Examining the Development of the EU Education Policy Author Author HASIĆ, Jasmin Abstract A summary of the resource. The article attempts to scrutinize a part of a larger analysis in relation to the practical and theoretical aspects of the EU education policy and its contribution to the EU integration process, in the context of promoting free movement of labor and workers. This short review article investigates economic, political and legal aspects of the above mentioned policy, placed within a deeper context of the integration priorities of Member States in the past 40 years. Moreover, the aim of the article is to theoretically examine the developmental consistency of the European education policy by suggesting actual reasons for such cause of action. Special consideration will be given to the extent in which the EU policy of education conflicts with the concept of harmonization of law. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5295128c6ba8b905a046822df54b7bf5.docx 2d0ad41f230f3db62523d22b02e6d57c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/517ce7878d6489e7e0ebf46a0fd9c07a.pdf 8d631d532045932b13dcbcaee9887c7b PDF Text Text Mr. sc. Viktorija Haubrich, viši asistent Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru Mr. sc. Karolina Tadić-Lesko, pedagog Ustanova „Centar za socijalni rad Mostar“ Mostar OBITELJSKA MEDIJACIJA PRI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD Institut obiteljske medijacije kroz razne modalitete primjenjuje se u Bosni i Hercegovini. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u Federaciji Bosne i Hercegovine primjenjuje se u dva oblika. Prvo, obvezna medijacija u vidu posredovanja prilikom razvoda braka, a drugo, neobvezna, koja se može koristiti u svim slučajevima narušenih ili povrijeđenih obiteljskopravnih odnosa. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u ova dva oblika vrlo je značajna i koristi zaštiti obiteljskopravnih odnosa. Stručnjacima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Ključne riječi: obiteljska medijacija, posredovanje, drugi meditativni postupci, centar za socijalni rad. 1. Uvod Medijacija (lat. mediare – posredovanje) je metoda za konstruktivno i dobrovoljno rješavanje ili izbjegavanje sukoba u sporu.1 Stranke u postupku mirenja, uz pomoć treće neutralne osobe (medijatora) nastoje razriješiti spor i postići prihvatljiv sporazum koji im je u interesu. Medijaciju možemo i moramo promatrati iz više aspekata, jer u njezinom meritumu obuhvaćeno je više disciplina te odiše interdisciplinarnošću. Korijene vuče iz prakse izvansudskog rješavanja sporova te obuhvaća spoznaje iz područja kako pravnih znanosti tako i znanosti o sukobima, komunikacijskim znanostima, pedagogije, psihologije i drugih u svakom konkretnim slučaju determiniranih oblasti. Temeljni cilj medijacije jeste modulacija sukoba, uz uzajamnu razmjenu gledišta o sukobu, uz obvezujući dogovor koji je u interesu stranaka.2 Medijacija kao jedan od alternativnih načina rješavanja sporova ne nalazi adekvatno mjesto u bosanskohercegovačkom pravnom sustavu. Institut medijacije možemo promatrati s dva aspekta generalno kao postupak alternativnog načina rješavanja sporova (pa i obiteljskopravnih) koji se provodi prema Zakonu o postupku 1 Vidi hr.wikpedia.org/wiki/Mirenje. od 23. 9. 2013. Posredovanje otvara mogućnost za bolje ophođenje među članovima obitelji, smanjuje sukobe među stranama u sporu, pridonosi dogovoru strana i osigurava održavanje osobnih susreta između roditelja i djece. U Republici Hrvatskoj termin posredovanja uveden je 1998. godine kao postupak koji se provodi u vezi s razvodom braka. U sadržajnom smislu obuhvaća od ranije poznat institut mirenja bračnih drugova uoči razvoda braka, ali i druge postupke pružanja stručne pomoći u slučaju poremećenih obiteljskih odnosa. Vidi kod Alinčić, M; Hrabar,D; Jakovac Lozić, D; Korać, A, Obiteljsko pravo, ''Narodne novine'', Zagreb, 2006., str. 87. – 88. 2 180 �medijacije Bosne i Hercegovine3 i posebno kao postupak posredovanja pri centru za socijalni rad prema Obiteljskom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine.4 Posredovanje je jedan od modaliteta medijacije, jer suštinski je riječ o izvansudskom postupku, dobrovoljnom za stranke, budući kako neutralna strana pomaže strankama da kroz pregovore dođu do obostrano prihvatljivog rješenja. Medijacija je način rješavanja sporova civiliziranog i socijalno naprednog društva. S medijacijom se nastoje rasteretiti sudovi kad god je to moguće. Pokušavaju se rješavati sporovi dijalogom, a ne sudskim, dugotrajnim i skupim postupcima. Bosanskohercegovačko društvo mora razviti svijest o mirnom rješavanju konflikata-sukoba i sporova. Reformom pravosuđa pokušavaju se promovirati medijacija i medijacijski postupak, kao postupak koji vodi rasterećenju sudova, postupak koji je brži i fleksibilniji, gdje stranke imaju utjecaja na konačnu odluku koja teži biti obostrano prihvatljiva, zasnovana na pravu ali i na zadovoljavanju interesa stranaka, jer se rješava konflikt i pokušavaju popraviti odnosi među strankama te ima snagu ovršne isprave. Intencija zakonodavca jeste usmjerena na rasterećenje općinskih sudova detaljnim reguliranjem procesnih pravila o mirnom rješavanju spora.5 2. Potrebe za obiteljskom medijacijom Danas je obitelj suočena s brojnim poteškoćama, opterećena mnogim vanjskim i unutarnjim čimbenicima. A suživot partnera, institucija zasnovana na konsenzusu, koja ima svoj jedinstven proces, izložena je unutarnjim krizama i vanjskim djelovanjima te nije pošteđena međusobnog nerazumijevanja i sukoba u kojima najviše trpe djeca čiji je položaj između dvije strane, u samome središtu sukoba roditelja. Kada suživot partnera postane neizdrživ i nemoguć, tada se oni fizički razdvajaju i na taj način nastavljaju živjeti odvojeno sa ili bez dogovora, traže pomoć savjetovališta za prevazilaženje obiteljskih problema, ili pak ulaze u obiteljsku medijaciju. Općenito se obiteljska medijacija razlikuje u svijetu i Europi u odnosu na obiteljsku medijaciju u Bosni i Hercegovini, prema zakonskoj legislativi ili stupnju kvalifikacije i dodatnim edukacijama medijatora, no, cilj obiteljske medijacije uvijek je usmjeren ka najboljem interesu djeteta. Temeljem Preporuke s Konferencije, održane 1995. godine, da se ispita mogućnost pripreme međunarodnog instrumenta koji bi sadržavao načela za posredovanje i ostale postupke rješavanja obiteljskih sporova, izrađena je i potom usvojena 1998. godine Preporuka No. R(98) 1 o obiteljskom posredovanju i Memorandum s objašnjenjima.6 Tom prigodom preporučilo se uvođenje ili pružanje potpore obiteljskom posredovanju, kao i poduzimanje ili usavršavanje obiteljskog posredovanja kao prikladnog načina rješavanja obiteljskih sporova u cilju osiguranja zaštite najboljih interesa djece, osobito u 3 ''Službeni glasnik BiH'', br. 37/04. (dalje – Zakon o postupku medijacije BiH). ''Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine'', br. 35/05. (dalje – Obiteljski zakon FBiH). 5 Vidi Račić, R., Postupak posredovanja u parničnoj proceduri Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, ''Pravni savjetnik'', br. 4/04., str. 43. 6 Council of Europe, Strasbourg, DIR/JUR [98]4 4 181 �slučajevima kad se radi o zbrinjavanju djece. Obiteljsko posredovanje omogućava poboljšanje u ponašanju između članova obitelji pa tako smanjuje sukobe strana u sporu, dovodi do dogovora i osigurava neposredne odnose i međusobne kontakte između roditelja i djece te štedi vrijeme potrebito za rješavanje sukoba. Gledišta i prijedlozi izloženi u Preporuci i Memorandumu razmatrani su na Konferenciji posebno posvećenoj temi "Obiteljsko posredovanje u Europi" (Strasbourg, 1.-2. listopada 1998).7 Medijacija kao način rješavanja sporova u svijetu postoji već dugo vremena. Rješavanje sporova postupkom medijacije u prošlom stoljeću ulazi u uporabu u Velikoj Britaniji i nordijskim zemljama.8 Medijacija se osnažuje usvajanjem Direktive EU o medijaciji, 2008/52/EC, od 13. 06. 2008. radi pojednostavljenja i poboljšanja pristupa pravdi. Medijacija jeste jedan od alternativnih načina rješavanja sporova i ona bi trebala biti neformalan, efikasan i povjerljiv postupak u kojem stranke pokušavaju postići dogovor uz pomoć medijatora na prihvatljiv način za obje strane. U ovom postupku stranke i medijator imaju mogućnost urediti način provedbe medijacije. Stranke aktivno sudjeluju u odabiru medijatora kao i o određivanju datuma i mjesta održavanja medijacije. Mogu slobodno u svakom trenutku odustati od postupka medijacije. Stoga se suština jednog obiteljskog meditativnog postupka uvijek razlikuje od drugog pa je provedba medijacije različita po svojoj naravi, baš kao svaka obitelj pa je i njezina problematika individualna i kompleksna. 3. Mogućnosti i granice obiteljske medijacije pri centru za socijalni rad Prema odredbi čl. 5. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH za pružanje stručne pomoći i zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova obitelji, za rješavanje sporova između članova obitelji, kao i u svim slučajevima poremećenih obiteljskih odnosa nadležni su centar za socijalni rad, kao organ skrbništva, sud i 7 Prema Alinčić, M., Europsko viđenje obiteljskog posredovanja, ''Revija za socijalnu politiku'' god. 6., br. 3-4., Zagreb, 1999., (dalje – Alinčić), str. 227. 8 U Velikoj Britaniji je uvedena obvezna obiteljska medijacija za rastavljene supružnike. Stranke u građanskim sporovima ne mogu dobiti državnu pravnu pomoć, ukoliko prethodno ne odluče prvo pokušati s procesom mirenja. U francuskom pravosudnom sustavu postoji duga tradicija koncilijacije. Još krajem 18. stoljeća bili su obvezni postupci mirenja u svim predmetima u nadležnosti sudova u građanskim predmetima, a polovicom 19. stoljeća postojali su i mirovni suci koji su sudili ex equo et bono i pokušavali provoditi mirenje kao prethodni postupak sudskom postupku. U njemačkom pravnom sustavu u bračnim sporovima također postoji obvezni zahtjev za mirenje koji provodi sudac, odnosno sud kod kojega će u slučaju neuspjeha biti pokrenut brakorazvodni postupak. U Kanadi je medijacija svoju primjenu najviše našla u oblasti obiteljskog prava, postupku usvajanja, razvodu, zaštiti prava i interesa djeteta. Medijaciju u obiteljskom pravu primjenjuju sudovi te je posebice korisna kod razvoda braka u kojem odluka o dodjeli djece mora biti prvenstveno usmjerena na zaštitu djece. Obiteljsko posredovanje omogućuje roditeljima da u fazi razvoda, uz pomoć kvalificiranog i nepristranog posrednika postignu što bolji i kvalitetniji dogovor. Vidi Komparativna analiza medijacijske prakse u zemljama Europske unije i Kanadi i kratki osvrt na praksu u Bosni i Hercegovini, Udruženje medijatora u BiH i Udruženje sudaca u BiH,, Sarajevo, 2012., str. 18 - 27. 182 �osoba ovlaštena za posredovanje. U županijama i općinama u kojima nije osnovan centar za socijalni rad, poslove iz st. 1. ovog članka i druge poslove skrbništva određene ovim zakonom vrši općinska služba kojoj je povjereno vršenje tih poslova. Medijacija pri centru za socijalni rad provodi se u dva oblika kao neobvezna medijacija u sporovima poremećenih obiteljskopravnih odnosa i obvezna medijacija u formi posredovanja prije razvoda braka. Centar za socijalni rad kao organ starateljstva može osnivati stručna tijela sastavljena od liječnika, pedagoga, psihologa, pravnika, socijalnog radnika. U postupak posredovanja uključena je treća osoba, medijator koji pomaže objema stranama u sporu da komuniciraju i pregovaraju u povjerljivom okruženju. U tijeku postupka posredovanja bračni partneri ili roditelji također mogu dobiti usluge koje uključuju: informiranje, savjetovanje za rješavanje sporova, postizanje dogovora i mirenje u svrhu rješavanja obiteljskih sporova. Obiteljski medijatori u Federaciji Bosni i Hercegovini dolaze iz raznih stručnih profila, pravnih i društvenih znanosti pa imaju kvalifikacije pravnika, socijalnog radnika, pedagoga, psihologa i sociologa. Obiteljski medijator ne pruža pravne savjete nego upućuje stranku na besplatnu pravnu pomoć ili konzultaciju s njegovim odvjetnikom, ne nudi savjetovanje ili terapiju, ali može predložiti takve usluge te se nikako ne zalaže za jednu stranu u sporu i ne donosi odluke za stranke nego im nastoji pomoći da procijene opravdanost njihovih odluka. U centrima za socijalni rad nije nužno da posrednici budu posebno educirani za provedbu obiteljske medijacije, ali je nužno da posjeduju znanja i vještine u pregovorima i rješavanju sporova gdje su dužni pridržavati se etičkog kodeksa. Obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad pomaže razdvojenim/ razvedenim parovima da putem sporazuma rješavaju vlastite probleme sukladne najboljem interesu njihove djece. Postupak posredovanja prije razvoda braka treba dovesti supružnike, suprotne strane do razrješavanja problema, ali događa se da oni ne shvaćaju i ne prihvaćaju prednost ovog postupka pa tijekom njegove provedbe teško postižu sporazum. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad strankama pruža mogućnosti za donošenje vlastitih odluka i postizanja dogovora te priliku za uspostavljanje kvalitetne komunikacije s partnerom kako bi se razvijalo ili održalo konzistentno roditeljstvo, što je u najboljem interesu njihove djece. Budući da je obiteljska problematika svakim danom sve kompleksnija jer gospodarska kriza uzrokuje lošu financijsku i materijalnu situaciju obitelji, sve je veća pojava nasilja i ovisnosti u zajednici, posredstvom informatizacijsko komunikacijskih tehnologija dolazi do otuđenja i ne komunikacije i kod djece i kod supružnika, sustav vrijednosti je poremećen, poglavito odgojnih vrijednosti što se općenito reflektira i na sam postupak posredovanja koji postaje sve zahtjevniji. Otežavajuće okolnosti u postupku posredovanja mogu predstavljati i negativne emocije supružnika,9 partnera, suprotnih strana (povrijeđenost, srdžba, 9 Emocionalne poteškoće partnera najviše pogađaju njihovu djecu na način da sve više roditelja s kojima djeca ne žive ne doprinose za njihovo uzdržavanje, što za posljedicu ima neostvarivanje kontakata s djecom. Ove uzročno-posljedične veze dovode do začaranog kruga, uslijed kojeg oba 183 �strah, razočaranje) koji se u postupku posredovanja fokusiraju na sebe i drugu stranu, izražavaju vlastita nezadovoljstva koja ih odmiču od dječjeg interesa. No, postoji bojazan kako bi se ovaj model preoblikovao u dugotrajni terapeutski postupak. Također, drugi problem je što većina ljudi (partnera, roditelja) obiteljsku medijaciju pri centru za socijalni rad promatra kao postupak ulaznica za sudski postupak pa tijekom njegove provedbe stranke ne koriste obiteljsku medijaciju u svrhu postizanja sporazuma nego se fokusiraju na nerazriješene partnerske, roditeljske, imovinske i druge odnose. Nakon provedbe obiteljske medijacije i okončanja sudskog postupka, stranke, koje nisu postigle sporazum, iznova imaju iste ili slične probleme budući da sud niti oni sami nisu u mogućnosti predvidjeti sve nove, nadolazeće životne situacije vezane za njihove probleme pa slijedi ponovna obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad pod izmijenjenim okolnostima u formi neobvezne medijacije. 4. Suradnički odnosi između institucija u najboljem interesu djeteta Centar za socijalni rad ustanova je socijalne zaštite koja po službenoj dužnosti surađuje s nadležnim i paralelnim institucijama u lokalnoj zajednici, ali i šire. Ipak, poslovi koji se obavljaju u centrima za socijalni rad ne odnose se samo na populaciju koja je u stanju socijalne potrebe. Dijapazon svih poslova koje obavlja centar za socijalni rad kao organ skrbništva, obavlja u najboljem interesu djeteta. Centar za socijalni rad surađuje sa mnogim ustanovama i institucijama u lokalnoj zajednici i šire, između ostaloga u lokalnoj zajednici surađuje s policijskom upravom, medicinskim centrom, školama i dječjim domovima, frekventno sa općinskim sudom ne samo u lokalnoj zajednici nego na području Bosne i Hercegovine te drugih zemalja iz regije. Temeljem saznanja, zahtjeva stranaka, službenih zabilješki policije, zahtjeva škole te zahtjeva suda, centar za socijalni rad provodi obiteljsko meditativne postupke. U centru za socijalni rad postupci medijacije provode se prije, tijekom i nakon parničnog postupka što je sukladno Preporuci R (98)1 uslijed čega nadležni sud također omogućava prekid parničnog postupka kako bi se provelo posredovanje pa u takvim slučajevima sud ili drugo nadležno tijelo zadržava ovlast izricanja hitnih odluka kako bi se zaštitile strane, većinom njihova djeca. Potom se od strane centra za socijalni rad obavještava sud ili drugo nadležno tijelo o tome nastavljaju li strane sa posredovanjem i jesu li strane postigle sporazum.10 Ovi postupci ujedno potvrđuju suradničke odnose između centra za socijalni rad i suda u ime istog cilja - najboljeg interesa djeteta, i sukladni su Obiteljskom zakonu FBiH u kojem stoji da su pravne i fizičke osobe dužne međusobno surađivati. roditelja krše prava njihove djece. Odredba čl. 154. Obiteljskog zakona FBiH regulira oduzimanje roditeljske skrbi kada roditelj ili roditelji zanemaruju ili grubo zanemaruju svoje dužnosti. 10 Prema: Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini, Canada-Bosnia and Herzegovina Judicial Reform Project (JRP), 2002. str. 124. 184 �5. Posredovanje (medijacija) prema odredbama Obiteljskog zakona FBiH Obiteljska medijacija regulirana je Obiteljskim zakonom FBiH kroz institut obveznog posredovanja prije razvoda braka. Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca, trajna životna zajednica koja se zasniva uz ispunjenje zakonom predviđenih uvjeta i strogo propisanoj formi.11. Brak spada u intimnu sferu čovjekovog života, ali je i društvo zainteresirano za zaštitu institucije braka te regulira zakonom uzroke zbog kojih se brak može razvesti te propisuje sam postupak razvoda braka.12 Razvod braka i burni konflikti koji nastaju u najintimnijoj životnoj zajednici ostavljaju veliki trag u društvu. Prema odredbi čl. 41. Obiteljskog zakona FBiH bračni partner može tražiti razvod braka, ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.13 Obiteljski zakon FBiH institut mirenje zamjenjuje institutom posredovanja nastojeći pratiti europske trendove u ovoj oblasti.14 Prema odredbama Obiteljskog zakona Republike Srpske15 i Obiteljskog zakona Brčko Distrikt BiH16 zadržan je institut mirenja pred organom starateljstva. Svrhom posredovanja smatra se otvaranje mogućnosti za bolje ophođenje među članovima obitelji, smanjenje sukoba među strankama u sporu, pristanak na dogovore te osiguranje neprekidanih osobnih susreta između roditelja i djece.17 Izmjena vezana za medijaciju (posredovanje) ide u smjeru određivanja nadležnosti. Novina je da je posredovanje u nadležnosti fizičke ili pravne osobe ovlaštene za posredovanje (čl. 45. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH), za razliku od prethodnog zakonskog rješenja po kojem je mirenje bilo u nadležnosti organa starateljstva. Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati osoba ovlaštena za posredovanje se propisuju uvjeti koje moraju ispunjavati osobe nadležne za obavljanje posredovanja.18 Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati osoba ovlaštena za posredovanje propisani su generalno određeni uvjeti (poslovna sposobnost, zdravstveno stanje, visoka stručna sprema – filozofski fakultet odsjek za psihologiju, pravni fakultet, 11 Vidi kod Traljić, N; Bubić, S., Bračno pravo, ''Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu'', Sarajevo, 2007. (dalje Traljić, N; Bubić, S), str. 41. – 42. 12 Na taj se postupak primjenjuje Obiteljski zakon FBiH, Zakon o parničnom postupku FBiH. 13 U praksi se kao slučajevi teške poremećenosti navode postupci koji su suprotni međusobnim pravima bračnih partnera, stalne svađe, fizičko maltretiranje, ostavljanje bračnog partnera u posebno teškim situacijama, prestanak međusobnog povjerenja, uvažavanja, ljubavi. Vidi Traljić; Bubić, op cit. str. 110., (fusnota 9.). 14 Vrlo široku primjenu postupaka posredovanja u različitim oblicima proklamira Vijeće Europe navodeći da su takvi postupci u suvremenoj Europi izraz opće društvene demokratizacije koja građanima priznaje sposobnost za odgovorno i miroljubivo odlučivanje o sebi i svojoj djeci. Preporuka Vijeća Europe o obiteljskom posredovanju (NR98). Više o tome kod Alinčić, op. cit, str. 27. – 240. (fus nota 6). 15 ''Službeni glasnik Republike Srpske'', br. 54/02. 16 ''Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH'', br. 23/07. 17 Smatra se da je prednost tog postupka u tome što članovima obitelji i državi snižava socijalnu i gospodarsku cijenu raspada obitelji, jer se skraćuje vrijeme za rješavanje sukoba. Vidi kod Alinčić, M; Hrabar,D; Jakovac Lozić, D; Korać Graovac,, A, Obiteljsko pravo, ''Narodne novine'', Zagreb, 2007., str.87. 18 ''Službene novine FBiH'', br. 5/06. 185 �fakultet političkih znanosti – odsjek za socijalni rad i najmanje tri godine rada u struci), a propušteno je odrediti uvjete kojima bi se osigurali kvalificirani posrednici.19 Prema odredbi čl. 45. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH prije pokretanja postupka za razvod braka, bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkoj ili pravnoj osobi ovlaštenoj za posredovanje.20 Ovakav zahtjev mogu ponijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojoj ostvaruju roditeljsku skrb (čl. 45. st. 3. Obiteljskog zakona FBiH). Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost (čl. 45. st. 4. Obiteljskog zakona FBiH). Posredovanje provodi ovlaštena osoba na čijem području podnositelj ima prebivalište odnosno boravište ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. (čl. 46. Obiteljskog zakona FBiH). Osoba ovlaštena za posredovanje dužna je u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera da osobno bez punomoćnika sudjeluju u ovom postupku (čl. 47. Obiteljskog zakona FBiH). U ovom postupku ovlaštena osoba za posredovanje će nastojati ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere te ih upozoriti na posljedice razvoda braka posebice one koji se tiču djece (čl. 48. Obiteljskog zakona FBiH). U slučaju neodazivanja oba bračna partnera na posredovanje postupak se obustavlja te ukoliko bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka sud će taj podnesak odbaciti (čl. 49. st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona FBiH). Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlaštena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome s kim će živjeti njihovo malodobno dijete i dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti, o njegovim osobnim odnosima s roditeljem s kojim neće živjeti, o njegovom uzdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljske skrbi (čl. 50. Obiteljskog zakona FBiH). Postupak posredovanja mora biti okončan u roku 2 mjeseca (čl. 51. st. 2. Obiteljskog zakona FBiH). 21 19 Vidi kod Bubić, S., Utjecaj evropskog prava na porodično pravo u Bosni i Hercegovini, ''Zbornik radova Naučni skup Razvoj porodičnog prava - od nacionalnog do evropskog'', Mostar, 2013., str. 26. – 55. 20 U Republici Hrvatskoj posredovanje je početni dio brakorazvodne parnice. Na taj način je zajamčeno pravo na pristup pravosuđu. Prema odredbi čl. 46. st. 1.Obiteljskog zakona Republike Hrvatske ''Narodne novine Republike Hrvatske'' br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11, 25/13. kada sud primi tužbu ili sporazumni zahtjev na prvom ročištu zatražit će od bračnih drugova da odmah izjave kojem se centru za socijalnu skrb, savjetovalište za brak i obitelj ili osobi ovlaštenoj za pružanje stručne pomoći (posredovatelju) žele obratiti radi pokušaja uklanjanja bračnih nesuglasica odnosno dogovora o uređenju pravnih posljedica razvoda braka. Bračni drugovi dužni su u roku od 15 dana od dana donošenja sudske odluke o određivanju posredovatelja pokrenuti postupak posredovanja (čl. 46. st. 5. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske). 21 Prema odredbi čl. 49. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske posredovatelj je dužan u roku od 3 mjeseca od primitka odluke suda iz čl. 46. st. 3. provesti i okončati postupak posredovanja. Posredovatelj koji je proveo posredovanje dostavit će stručno mišljenje i Centru za socijalnu skrb, ako bračni drugovi imaju maloljetnu zajedničku djecu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Centar za socijalnu skrb dužan je odmah razmotriti 186 �6. Postupak medijacije prema Zakonu o postupku medijacije BiH Obiteljskopravni sporovi mogu se pokušati riješiti izvan parničnog postupka u postupku medijacije. Novo parnično zakonodavstvo svojim odredbama regulira mogućnost upućivanja stranaka na postupak medijacije koji ima neobvezan karakter.22 Prema odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine23 najkasnije na pripremnom ročištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrhovito s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je predviđeno posebnim propisima. Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave (čl. 86. st. 2. ZPP FBIH). Medijacija koja se provodi po Zakonu o postupku medijacije BiH prikladna je za rješavanje svih sporova koji se mogu javiti iz obiteljskopravnih odnosa. Njezina načela odgovaraju kompleksnosti obiteljskopravnih odnosa. Medijacija u BiH zasniva se na načelima:  dobrovoljnost stranaka – u pokretanju postupka, izboru medijatora i donošenju odluke,  povjerljivost - u odnosu na sve izneseno i prema svima tijekom postupka medijacije,  jednakost – u odnosu medijatora prema strankama i  neutralnost – u odnosu medijatora prema rješenju spora.24 Prema odredbi čl. 2. Zakona o postupku medijacije, medijacija je postupak, u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora. Stranke zajednički biraju medijatora s liste medijatora koju utvrđuje Udruženje medijatora (čl. 5. Zakona o postupku medijacije). Postupak medijacije je povjerljive prirode te se izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku. Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji. Ugovor potpisuju stranke u sporu i medijator (čl. 10. Zakona o postupku medijacije). Nakon potpisivanja ugovora o medijaciji, medijator u dogovoru sa strankama određuje vrijeme i mjesto održavanja sastanka za medijaciju (čl. 12. Zakona o postupku medijacije). Interes stranaka u postupku mogu zastupati njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici. Medijacija se pokušava završiti u što kraćem roku, to jest stručno mišljenje i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta (čl. 50. Obiteljskog zakona RH). Vidi kod Alinčić, M; Bakarić, Abramović, M;. Belajec, V; Dika, M; Hrabar, D; Hrvatin, B; Jakovac - Lozić, D; Korać Graovac, A, Obiteljski zakon, tekst zakona s napomenama, uputama i sudskom praksom, pojmovno kazalo, drugi izvori obiteljskog prava, Narodne novine'', Zagreb, 2009., str. 49. – 50. 22 Pogledaj kod Čizmić, J., Komentar zakona o parničnom postupku, Sarajevo, 2009., str. 234. 23 'Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine'', br. 53/03., 73/05., 19/06. (dalje – ZPP FBIH) 24 Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini, Projekt pravosudne reforme. 187 �pokušava se iznaći rješenje spora te se ukoliko je riječ o pozitivnom ishodu sačinjava pismeni sporazum o nagodbi koji ima snagu ovršne isprave.25 7. Zaključak Razvoj alternativnih načina rješavanja sporova trebao bi biti od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu, zbog utjecaja tog sustava na pravosuđe u smislu rasterećenja sudova te doprinosu ostvarenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Centri za socijalni rad nadležni su za provođenje obiteljske medijacije, kao jednog od načina mirnog rješavanja obiteljskih sporova. Za promociju obiteljske medijacije bitna je edukacija u okviru pravosuđa i informiranje pučanstva. Potencijali koje mirno rješavanje sporova nose po sebi u Bosni i Hercegovini koriste se daleko ispod zadovoljavajuće razine. Od alternativnih načina rješavanja obiteljskopravnih sporova Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine poznaje samo jedan postupak mirnog rješavanja sporova kao obvezni izvansudski postupak koji se provodi u vezi s razvodom braka, a naziva se posredovanjem. S druge strane medijacija u obiteljskopravnim stvarima izvan odredbi Obiteljskog zakona Federacije Bosne i Hercegovine provodi se prema odredbama Zakona o postupku medijacije BiH. Obiteljska medijacija pri Centru za socijalni rad je proces rješavanja problema pregovaranjem i olakšavanjem komunikacije između članova obitelji u kojima im treća osoba pomaže u identificiranju potrebe, brige i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum. Često se obiteljska medijacija poistovjećuje s medijacijom prilikom razvoda braka (koja se iskristalizirala u posebnu vrstu), no pojam obiteljske medijacije je širi pojam te se odnosi na sva druga područja obiteljskih sukoba. Obiteljska medijacija poboljšava komunikaciju među članovima obitelji, smanjuje sukobe, dovodi do miroljubivog dogovora, osigurava kontinuitet osobnih kontakata između djece i roditelja, snižava troškove postupka, rasterećuje sud. Posebice se naglašava važnost posredovanja u rješavanju sukoba koji se odnose na roditeljsku skrb, te pravo na osobne odnose i neposredne kontakte između roditelja i djece. Možda bi se u Obiteljski zakon FBiH trebalo ugraditi de lege ferenda pravodobno obavljanje informativnog, pripremnog ili savjetodavnog razgovora sa suprotnim stranama kako bi se prevenirao postupak posredovanja te kako bi se suprotne strane dogovorile što je u njihovom interesu i u najboljem interesu njihove djece, čime bi se važnost obiteljske medijacije podigla na veću razinu. Kao dio kombiniranog modela, a ponekad i kao zaseban, može se koristiti model terapeutske medijacije kod parova koji su u visokom stupnju sukoba.26 Obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad zauzima važno mjesto, kako 25 Pogledaj Mutapčić, Đ., Medijacija u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, ''Biblioteka Logos, Sarajevo'', 2011., str. 45. 26 Prema Sladović Franz, B, Obilježja obiteljske medijacije, ''Ljetopis socijalnog rada, vol. 12.'', Zagreb, 2006., str. 301. – 320. 188 �obvezna u formi posredovanja, tako i neobvezna medijacija. Osnovno načelo za provedbu medijacije pa tako i obiteljske jeste dobrovoljnost stranaka za sudjelovanje u postupku kojim nastoje riješiti postojeće sukobe. Propisivanjem obveznog izvansudskog postupka posredovanja zakonodavac je imao intenciju zaštititi najbolji interes djeteta aktiviranjem oba bračna partnera. Izostanak stranke u postupku posredovanja onemogućava je u pokretanju postupka za razvod braka pa se na taj način krši osnovno pravo stranke na pristup pravosuđu i pravo na pravično suđenje. Autorice de lege ferenda predlažu izmjene postojećeg rješenja o obveznom izvansudskom postupku posredovanja prije pokretanja brakorazvodnog postupka i predlažu da se posredovanje uključi u brakorazvodni postupak kao faza koja prethodi pripremnom ročištu. Na taj način strankama bi bio omogućen pristup pravosuđu i suđenje u razumnom roku. Ujedno bi stranke u toj fazi pokušale (uz pomoć stručnog i kvalificiranog posredovatelja, posebice stručnog tima formiranog pri centru za socijalni rad) razriješiti što više spornih pitanja. Upitno je normiranje obveznosti postupka posredovanja. Medijaciju prožima osnovno načelo dobrovoljnosti i ukoliko nije sazrjela svijest stranaka za rješavanjem obiteljskopravnog spora samo propisivanje obveznosti posredovanja neće dovesti do željenog cilja – da bračni partneri postignu sporazum u najboljem interesu djece. Svima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Suradnja omogućava razmjenu mišljenja i konsultacije, uslijed čega svim suradnicima omogućava konstantnu komunikaciju. Permanentno obrazovanje kroz provedbu seminara i treninga put je ka novim teorijskim spoznajama koje koriste praksu kao podlogu. Stoga ako se najbolji interes djeteta želi postaviti kao conditio sine qua non onda obiteljsku medijaciju pri centru za socijalni rad treba osnažiti, jer centar za socijalni rad ima samo jednu ulogu i ne može biti u sukobu interesa pri obavljanju obiteljsko meditativnih postupaka budući da pomaže bračnim partnerima da postignu sporazum i ne zastupa niti jednu stranu u sporu, nego zastupa i štiti najbolji interes djece! 189 �Mr. sc. Viktorija Haubrich, senior assistent Law faculty of University Mostar Mr. sc. Karolina Tadić-Lesko, pedagogue Institution Center for Social Work Mostar FAMILY MEDIATION IN THE CENTRE OF SOCIAL WORK Summary: In Bosnia and Herzegovina, institute of family mediation applied through various modalities. Family mediation in the Federation of Bosnia and Herzegovina, in the Centres of social work occurs in two forms. First, mandatory mediation in the form of mediation in divorce, and the second, not mandatory, which can be used in all cases of disturbed or harmed of family relationships. Family mediation in the Centre of social work in these two forms is very important, and uses for the protection of family relationships. Experts which involved in mediation, especially in the family mediation, needs support in the direction of cooperation and continuing education. Key words: family mediation, mediation, others meditative procedures, centre of social work 190 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3044 Title A name given to the resource OBITELJSKA MEDIJACIJA PRI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD Author Author HAUBRICH, Viktorija Abstract A summary of the resource. Institut obiteljske medijacije kroz razne modalitete primjenjuje se u Bosni i Hercegovini. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u Federaciji Bosne i Hercegovine primjenjuje se u dva oblika. Prvo, obvezna medijacija u vidu posredovanja prilikom razvoda braka, a drugo, neobvezna, koja se može koristiti u svim slučajevima narušenih ili povrijeđenih obiteljskopravnih odnosa. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u ova dva oblika vrlo je značajna i koristi zaštiti obiteljskopravnih odnosa. Stručnjacima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Ključne riječi: obiteljska medijacija, posredovanje, drugi meditativni postupci, centar za socijalni rad. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)