84 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3511 Title A name given to the resource LEARNING ENGLISH AS LINGUA FRANCA IN TODAY’S GLOBAL COMMUNICATION Author Author Fazlić, Mirela Abstract A summary of the resource. Motivation has been accepted by both teachers and researchers as one of the key factors that influence the rate and success of second/foreign language learning. Motivation is the force that initiates learning and later sustains the long and tedious learning process. Without sufficient motivation, even individuals with the most remarkable language learning aptitude cannot accomplish long-term goals, and neither are appropriate curricula and good teaching enough on their own to ensure student achievement. Due to complex nature of language which is at the same time means of communication, part of identity, and the most important channel of social organization, motivation research is very complex task.Language is at the same time: a) acommunication coding system that can be taught as a school subject; b) an integral part of the individual's identity involved in almost all mental activities; and c)the most important channel of social organization embedded in the culture of the community where it is used (Dorney, 1998). A general assumption underlying this overview is the belief that L2 motivation is a complex, multifaceted construct, and that different approaches emphasize different aspects of its complexity. However, no theory has managed to represent it in its total complexity. Nowadays, English language became means of global communication due to its use in contemporary technology and electronic communication, so learning is not only limited to formal surroundings, such as classroom. On the contrary, learners have a chance to be in contact with English language every day using the Internet, watching popular films, and listening to music originating from English speaking countries. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3456 Title A name given to the resource NOMINAL COMPOUNDS IN TECHNICAL ENGLISH Author Author Ferčec, Ivanka Liermann-Zeljak, Yvonne Abstract A summary of the resource. An important feature of technical English is a sequence of modifiers placed in front of the final noun, the head noun. These structures, called (lexicalised) noun phrases or nominal compounds, are very productive and they are mainly used as text compression devices. Since the number of modifiers is not limited, rather long and complex structures found in scientific and technical texts may cause ambiguity, difficulties in comprehension or even misinterpretation. In this paper, complex noun phrases extracted from technical English textbooks and scientific papers in the field of electrical and computer engineering are classified into two groups depending on what elements they consist of, i.e., i) different-component compounds, and ii) noun compounds. We also discuss the problem of the analysis and interpretation of the meaning of nominal compounds since these issues usually pose major challenges for the translation of scientific texts written in English into Croatian. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/89eeac84963d363ccb5294d2f8dd5c99.docx ea41b7620cc8574920aa5ede383d1955 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/43025a6aa1272c9ce1b092f26503bb30.pdf 26ad04270fb6c302c52eab54e23f9000 PDF Text Text ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. UDK:347.835.3 izvorni znanstveni članak 30. rujna 2014 Doc. dr. sc. Željko GALIĆ, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru AKTUALNOSTI UZDRŽAVANJA IZMEĐU SRODNIKA Sažetak: U radu se analiziraju specifičnosti, dinamika i aktualni trendovi u sklopu instituta uzdržavanja između srodnika. Autor ističe kako antropološka podloga i društvena verifikacija prava i obveze srodničkog uzdržavanja usporedno osnažuju ovaj segment obiteljskih odnosa. Kritički analizira važeće normativne pristupe i stajališta pravne prakse, navodeći aktualne dvojbe i poteškoće u ostvarivanju tog prava unutar različitih kategorija srodnika. Navodi nužnost promjene nekih normativnih rješenja u svrhu omogućavanja jednostavnijeg postupka i lakšeg ostvarivanja prava na uzdržavanje, te naglašava potrebu većeg i učinkovitijeg angažmana državnih tijela u situacijama kada izostane ispunjavanje obveze od strane davatelja uzdržavanja. Ključne riječi: pravo i obveza uzdržavanja, obiteljska i srodnička solidarnost, uzdržavanje između različitih kategorija srodnika, društvena intervencija. 1. Uvod Pojam uzdržavanje (alimentacija) korijene ima u latinskom jeziku1, a njegovo značenje općenito se sastojiuredovitomosiguravanjusredstavazazadovoljenjetemeljnih životnihpotreba primatelja uzdržavanja. Uzdržavanje možemo definirati i kao prijenos dobara za života,2 a može biti zakonsko – kada je uređeno odredbama kogentnim zakonskim, ili ugovorno prema općim propisima građanskog prava, primjerice ugovor o Lat. alimentum – hrana, prehrana, i alo, alui, altum i (kasno) alitum – hraniti, preneseno - gojiti, odgajati. Izvor: Divković M., Latinsko-hrvatski rječnik (Zagreb, 1900.), Fototipsko izdanje iz 1980., Familet, Neven, Beograd, 2006., str. 69. i 73. 2 Ponjavić Z., Pravni značaj srodstva, Pravni život, Beograd, 9 (2002), str. 685. 1 70 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. doživotnom uzdržavanju,3 legat,4 pravo na novčanu rentu od osobe koja je uzrokovala smrt uzdržavatelju. Zakonska obveza uzdržavanja postoji između određenih osoba kod kojihpostojiodređeni obiteljskopravni odnos – srodstvo, brak, izvanbračna zajednica, i kao takvo ponajviše se temelji na imperativnim propisima i načelu obiteljske solidarnosti. Ovdje ćemo razmatrati problematiku zakonskog uzdržavanja, poglavito onog koje je uređeno normama obiteljskog prava. Uloga i važnost imovine usporedno se može promatrati u sklopu opstanka pojedinca i zajedničke egzistencije, kao i unutar procesa razvitka srodničkih i obiteljskih odnosa. Briga za zajedničku egzistenciju naglašeno je utjecala na povezivanje i prožimanje srodničkih i obiteljskih uloga. Zajednički imovinski interesi pored bioloških, pravnih, psiholoških, kultnih i etičkih na svojstven način su artikulirali veze između živih srodnika. Srodstvo je povijesno promjenljiva društvena kategorija i predstavlja povezanost osoba na temelju postojanja nekih činjenica:5 bioloških, pravnih, moralnih, duhovnih (religijskih), gospodarskih i dr. Postojanjem neke od navedenih činjenica nastaje društveni odnos koji može biti priznat običajem, moralom ili religijom – ili od svih njih. Društveni odnos koji je izričito pravno priznat i sankcioniran jest pravni odnos. Stoga pravna definicija srodstva može glasiti da je ono pravom izražen, priznat ili utvrđen prirodni i društveni, ili samo društveni odnos, veza dviju ili više osoba, između kojih nastaje određeni skup prava i obveza. Domaći pravni sustav priznaje tri vrste srodstva: krvno, adoptivno i tazbinsko, a nastaju rođenjem, posvojenjem odnosno sklapanjem braka. Zakonska obveza uzdržavanja u Bosni i Hercegovini (dalje u tekstu: BiH) proizlazi iz ustavnih odredaba kao i međunarodnih dokumenata, ponajprije Konvencije UN o pravima djeteta, Konvencije UN o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu6 i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.7 Uređena je za sve 3 V. čl. 120. - 125. Zakona o nasljeđivanju (Pročišćeni tekst – Službeni list SR BiH, br. 7/1980 i 15/1980, dalje u tekstu: ZN BiH. 4 Čl. 89. - 98. ZN BiH. 5 Usp.: Alinčić M., Hrabar D., Jakovac-Lozić D., Korać A., Obiteljsko pravo, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2006. str. 46. Convention on the recovery abroad of maintenance, 286 UNTS 3, Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori, br. 2/1960; 6 BiH je potpisnica ove konvencije, a preuzeta je notifikacijom o sukcesiji međunarodnih ugovora SFRJ. Podrobnije o primjeni ove konvencije v. kod: Gliha D., Pintarić, A., Pravo djeteta na roditeljsko uzdržavanje - analiza, kritički osvrt i prijedlog poboljšanja, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 2014., str. 90-93. 7 Primjer iz sudske prakse: u predmetu pred Ustavnim sudom BiH broj AP 2583/08. Apelant, zajedničko dijete parničnih stranaka, nakon njihova razvoda povjeren je na skrb i odgoj majci uz obvezu tuženoga oca da na ime zakonskog uzdržavanja apelanta plaća određeni mjesečni iznos. Zbog razloga istaknutih u apelaciji – nemogućnosti izvršenja presuda nižih sudova i nedostatno određenog iznosa uzdržavanja koji ne može osigurati ni minimalne uvjete za rast i razvoj, Sud je Odlukom od 20. travnja 2011. godine usvojio apelaciju, utvrdio povredu članka II/3.(e) Ustava Bosne i 71 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. tri vrste srodstva: prema odredbama Obiteljskog zakona Federacije BiH8 i Obiteljskog zakona Brčko Distrikta BiH9 osobe na koje se odnosi su „ bračni i izvanbračni partneri, roditelji i djeca i drugi srodnici“,10 a prema Porodičnom zakonu u Republici Srpskoj11 „članovi porodice i drugi srodnici“.12 Članovi društvene zajednice mogli su ostvarivati međusobnu imovinsku potporu unutar obitelji ili šireg društva. U patrijarhalnom društvenom ustrojstvu obiteljska solidarnost bila je dominantna, s neznatnom društvenom intervencijom. U nastavku rada nastojat ćemo vidjeti na koji način suvremeni pravni poredci uređuju, osiguravaju provedbu ili sami sudjeluju u ostvarivanju prava na uzdržavanje u sklopu različitih kategorija srodnika. U situacijama nepostojanja obiteljske solidarnosti društvena zajednica nezbrinutim osobama, preko tijela za socijalnu skrb, osigurava potrebnu pomoć koja se ostvariva novčanim davanjima ili na drugi način. Državni i entitetski ustavi u BiH jamče prava na socijalnu skrb svim građanima. Čl. II. 1. Ustava BiH13 glasi: „Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurat će najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda…“. Ustav FBiH14 za sve osobe unutar FBiH jamči i pravo „na socijalnu zaštitu“ ( čl. 2. (1) n)), a čl. 5. Ustava RS15 propisuje da se Ustavno uređenje Republike temelji (i na) „socijalnoj pravdi“. 2. Uzdržavanje između krvnih srodnika Krvno srodstvo je veza koja nastaje rođenjem, između osoba koje potječu jedna od druge, kao i onih koje ne potječu jedna od druge a imaju zajedničkog pretka, temeljem čega razlikujemo srodnike u ravnoj i srodnike u pobočnoj liniji. Rođenjem djeteta između njega i njegovih roditelja (kao i sa ostalim krvnim srodnicima) nastaje biološka veza, ali da bi ta veza bila i pravno priznata treba postojati njezino društveno, pravno priznanje. U Hercegovine i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te ukinuo presudu Okružnog suda. Izvor: http://www.pravobih.com/ ; VII. 2014. 8 Objavljen je u Službenim novinama FBiH, br. 35/2005 , 41/2005 i 31/2014. - dalje u tekstu: ObZ FBiH. Dalje u tekstu: ObZ BD, Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH, 23/2007. 10 Čl. 213. ObZ FBiH i čl. 192. ObZ BD. 11 Objavljen je u Službenom glasniku Republike Srpske, br. 54/2002 i 41/2008, dalje u tekstu: PoZ RS. 12 Čl. 231. PoZ RS. 13 Ustav Bosne i Hercegovine – Aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (postignut u Daytonu 21. studenoga 9 1995., a potpisan u Parizu 14. prosinca 1995.). 14 Ustav Federacije Bosne i Hercegovine s Amandmanima I - CVII, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2007. 15 Ustav Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 21/1992, 28/1994, 8/1996, 13/1996, 16/1996, 21/1996, 21/2002, 31/2002, 31/2003 i 98/2003). 72 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. stvarnom životu postojanje biološke veze između djeteta i roditelja uvijek i ne mora značiti istodobno postojanje pravnog odnosa srodstva. Da bi biološka veza imala i pravnu dimenziju, ona mora biti utvrđena na propisani način – primjerice presumirano bračno očinstvo ili utvrđeno izvanbračno očinstvo u sudskom postupku.16 U odredbama ObZ FBiH poimence su navedeni davatelji i primatelji uzdržavanja krvnih srodnika, tj. dužni su uzdržavati:17 - roditelji maloljetnu djecu, - roditelji punoljetnu djecu koja su na redovitom školovanju ili su nesposobna za rad, - maloljetna djeca članove obitelji u kojoj žive, ako ostvaruju prihode radom ili od svoje imovine, - punoljetna djeca roditelje, - baka i djed maloljetnu unučad, - baka i djed punoljetnu unučad koji su na redovitom školovanju ili su nesposobni za rad, - punoljetna unučad baku i djeda, - sestre i braća međusobno, kao i sestre i braća po majci ili ocu, u odnosu na maloljetne osobe. 16 U domaćoj sudskoj praksi nisu rijetki slučajevi namjernog odugovlačenja postupka utvrđivanja očinstva, upravo radi izbjegavanja obveze uzdržavanja. Primjerice kao slučajevi pred Ustavnim sudom BiH, u predmetima u kojima su niži sudovi utvrdili očinstvo djeteta, a muškarci čiji je očinstvo utvrđeno uložili apelacije tvrdeći da su postupci nepotpuni jer, između ostaloga, nije bila provedena DNA analiza: Odluka od 8. rujna 2009. godine u predmetu broj AP 68/078; Odluka od 16. srpnja 2009. godine, u predmetu broj AP 752/07; i Odluka od 9. veljače 2006. godine u predmetu broj AP 1040/05. U svima je apelacija odbijena kao neutemeljena jer je konstatirano da ne postoji kršenje prava na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji se tiču postupka utvrđivanja očinstva, kada je taj postupak proveden na temelju zakona, koji je razvidan i javno objavljen. Preuzeto s http://www.pravobih.com/ ; VI. 2013. 17 Usp. čl. 215. – 222. ObZ FBiH. 73 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. PoZ RS pored navedenih kategorija u međusobnu obvezu uzdržavanja uključuje sve srodnike ravne linije, a ObZ BD uređuju isti krug krvnih srodnika kao i federalni zakon - čl. 194-202.18 Srodnici su u pravilu ovlaštenici uzdržavanja neke osobe onim redoslijedom kojim bi bili ovlašteni na nasljeđivanje te osobe, a ako obveza uzdržavanja pada na više osoba zajedno, ona će se između njih dijeliti prema njihovim mogućnostima.19 Obvezu uzdržavanja imaju najprije potomci - prvi nasljedni red, zatim predci - koji pripadaju daljnjim nasljednim redovima.20 Specifičnom primjenom načela reciprociteta, srodnički krug obveznika uzdržavanja izjednačen je njihovim nasljednim pravima, čime se donekle poštuje i načelo pravičnosti. Neka poredbena europska zakonodavstva srodničku obvezu uzdržavanja uglavnom uređuju za uži krug osoba - francuski Code Civil21 ne obvezuje srodnike u pobočnoj liniji, ali se ta obveza ne isključuje u njihovoj pravnoj doktrini i praksi; u engleskom pravu obveza uzdržavanja postoji samo između roditelja i djece, dok talijansko uključuje i srodnike u pobočnoj liniji krvnog srodstva. 2.1. Uzdržavanje između roditelja i djece Roditeljska je dužnost i pravo uzdržavati vlastitu maloljetnu djecu i sukladno vlastitim mogućnostima i sposobnostima22 osigurati im životne uvjete potrebne za njihov rast i razvoj.23 Oni tu dužnost u pravilu obavljaju zajednički, sporazumno i ravnopravno, a u posebnim slučajevima određenim zakonom o djetetu se skrbi samo jedan roditelj. Roditeljska dužnost uzdržavanja vlastite djece prioritetna je u odnosu na obveze uzdržavanja tih osoba prema vlastitim roditeljima, kao i prema drugim krvnim srodnicima. 18 Opća zakonska obveza uzdržavanja ovim zakonom definirana je u čl. 192. st. 1. : „Međusobno uzdržavanja bračnih i izvanbračnih partnera, roditelja, djece i drugih srodnika je njihova dužnost i pravo, kada je to predviđeno ovim zakonom.“ 19 V. čl. 223. ObZ FBiH, a takva odredba postoji i u druga dva obiteljska zakona u BiH. 20 Srodnici drugog nasljednog reda su ostaviteljevi roditelji te braća i sestre; u trećem su ostaviteljevi bake i djedovi – v. čl. 12.-18. ZN BiH. 21 Code Civil des Francais; http://www.legifrance.gouv.fr/WAspad/UnCode?code=CCIVILL0.rcv 22 U postupku utvrđivanja obveze i iznosa uzdržavanje maloljetne djece od strane roditelja sud će utvrditi u kojoj mjeri roditelji imaju te mogućnosti i sposobnosti cijeneći njihovu životnu situaciju - jesu li zaposleni, kolika su im novčana primanja, postoji li mogućnost zarađivanja dopunskim radom, specifičnost situacije ako je roditelj u zatvoru, na odsluženju vojne obveze, stanuje kod roditelja i sl. O tome pobliže u: Zečević E., Porodičnopravni odnosi, „Logos“ Centar za edukaciju i pružanje intelektualnih usluga, Sarajevo, 2005., str. 150. i 151. 23 Čl. 215. ObZ FBiH glasi: „Roditelji su dužni uzdržavati malodobno dijete i u izvršavanju te obveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti.“ 74 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Dužnosti uzdržavanja djeteta ostaje i u okolnostima kada roditelj ne ostvaruje roditeljsku skrb, ili mu je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb – primjerice ako je brak razveden ili poništen, ili u drugim slučajevima odvojenog života roditelja.24 Pored toga, u slučajevima kada temeljem odredaba čl. 153. ObZ FBiH sud roditelju oduzme pravo živjeti s djetetom,25 tom roditelju i tada ostaje obveza uzdržavanja djeteta. Na europskoj razini postoje aktivnosti kojima je svrha ostvarivanje obveznog uzdržavanja djece. Tako je 1977. godine na Europskoj konferenciji obiteljskog prava u Beču dana ovlast Vijeću Europe da može državama članicama preporučivati intervencije u obliku davanja uzdržavanja djeci unaprijed ako roditelji ne izvršavaju svoje obveze, a Odbor ministara Vijeća Europe je u svrhu prihvaćanja zajedničkih smjernica i ujednačavanja pravnih uređenja država članica 4. veljače 1982. godine usvojio Preporuku broj (82) 2 o plaćanju predujma za uzdržavanje djece.26 Važnost postojanja obveze uzdržavanja maloljetne djece naglašena je i u sudskoj 27 praksi: obveza postoji i kada roditelj nije zaposlen; ako je na izdržavanju kazne zatvora a ostvaruje prihode; ako služi vojnu obvezu a ima prihode od imovine; u situacijama kada maloljetno dijete samo ostvaruje određene prihode.28 Ta materija dosta je izražena u sudskim predmetima suvremenih država, poglavito stoga što djeca nakon raspada obitelji živi samo s jednim roditeljem koji ih ne može sam uzdržavati, a postojeći sustavi obveznog 24 Primjer iz sudske prakse iz obrazloženja Presude Okružnog suda u Banja Luci, br. Gž-2054/00, od 7. ožujka 2001. godine: Kada se maloljetno dijete povjeri jednom od roditelja na zaštitu i odgoj, obveza drugog roditelja na plaćanje doprinosa za uzdržavanje nastaje od dana podnesenog tužbenog zahtjeva za uzdržavanje. Izvor: Domaća i strana sudska praksa, Privredna štampa d. o. o. Sarajevo 2006, god. III, br. 17, str. 39 i 40. 25 Takva mjera izriče se u slučaju ako „… roditelj s kojim dijete živi ugrožava interes djeteta i u većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i izobrazbu djeteta ili ne sprečava drugog roditelja ili člana obiteljske zajednice da se na ovaj ponaša prema djetetu, ili ako je kod djeteta došlo do većeg poremećaja u odgoju.“ 26 Recommendation No. R (82) 2 of the Committee of Ministers to member states on payment by the state of advances on child maintenance, internetski izvor: https://wcd.coe. int/com.instranet. InstraServlet?command=com.instranet.CmdBlobGet&InstranetImage=601039&SecMode=1&DocId=674666&Usage=2 ; VI. 2012.). V. o tome u: Rešetar B., Državni predujam za uzdržavanje djece, Revija za socijalnu politiku, Zagreb, 2005, god. 12, broj 2, str. 157-173. 27 Iz obrazloženja presude Okružnog suda Banja Luka, Gž-2117/07 od 30. 1. 2008.: „Sud ima obavezu da po službenoj dužnosti utvrdi sve činjenice od kojih zavisi pravilna i zakonita odluka o izdržavanju maloljetne djece“, izvor: http://www.pravobih.com; II. 2014. 28 Iz obrazloženja Presude Vrhovnog suda RS broj 118-0- Rev-08-000199, od 1. 9. 2009. vidljivo je uvažavanje stvarne mogućnosti ispunjenja obveze uzdržavanja: “(Tužitelj) … je dužan obezbijediti malodobnim kćerkama makar egzistencijalni minimum, pa i na štetu vlastitog standarda, ali ne na štetu druge malodobne djece, prema kojima ima zakonsku obavezu izdržavanja. (…) Obaveza izdržavanja još jednog djeteta rođenog po donošenju prvostepene presude se ne može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o visini izdržavanja, a ova kasnije nastala činjenica može samo biti osnov za pokretanje nove parnice za izmjenu odluke o visini izdržavanja.” (Str. 3. Presude, preuzeto s: http://vsudrs.pravosudje.ba/, X. 2013.). 75 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. uzdržavanja nisu djelotvorni u smislu osiguravanja ispunjenja obveze uzdržavanja i od drugog roditelja. Zanimljivo je istaknuti da roditeljska obveza uzdržavanja prestaje kada maloljetno dijete sklopi brak, a ne prestaje ako maloljetno dijete stupi u izvanbračnu zajednicu. Zakonska obveza uzdržavanja članova obiteljske zajednice29 od strane maloljetne djece postoji u situacijama kada maloljetno dijete ostvaruje prihode radom ili od svoje imovine, a članovi obitelji su nesposobni za rad i ne mogu se zaposliti, nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine.30 Maloljetnik koji ostvaruje prihode radom ili od vlastite imovine,31 ima ih pravo koristiti ponajprije za vlastito uzdržavanje, a tek ako sredstava ima dovoljno i više od toga, dužan ih je davati i za druge članove obiteljske zajednice. Uzajamna obveza uzdržavanja između roditelja i maloljetne djece na potpuno isti način je uređena u PoZ RS32 i ObZ BD.33 Federalni zakonodavac propisuje34 i roditeljsku obvezu uzdržavanja vlastite punoljetne djece, sukladno svojim mogućnostima, u sljedećim okolnostima: - kad se dijete nalazi na redovitom školovanju, a najdulje do navršene 26. godine života, - kad je dijete zbog bolesti, tjelesnih ili duševnih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Materija uzdržavanja djece za vrijeme njihova školovanja i studiranja u svakodnevnom životu i sudskoj praksi predmet je različitih tumačenja, a zbog dosta oskudne zakonske regulative ne može se uvijek jasno definirati ili odrediti.35 Posebno je prijeporno u kojoj mjeri neredovito i izvanredno studiranje treba biti obuhvaćeno uzdržavanjem, ako je takvo studiranje posljedica objektivnih okolnosti, kao i može li razdoblje od 26 godina 29 Formulacija u zakonu „članovi obitelji u kojoj živi“ može se tumačiti dosta široko, sukladno čl. 2. ObZ FBiH, a tu bi ponajprije trebalo smatrati sestre i braću, baku, djeda te druge krvne srodnike. 30 Usp. čl. 217. i 219. ObZ FBiH. 31 Sveukupnom imovinom maloljetnika upravlja on sam – kad su prihodi ostvareni njegovim radom; i njegovi roditelji ostala imovina koja se koristi za uzdržavanje maloljetnika i ostalih članova obitelji. 32 V. čl. 231.-235. PoZ RS. 33 V. čl. 194, 196. i 197. ObZ BD. 34 Čl. 216. st. 1. i 2. ObZ FBiH. 35 U tom smislu domaća sudska praksa – iz obrazloženja Presude Vrhovnog suda RS broj Rev-415/04, od 10. 1. 2006.: “…Roditelji (su) u obavezi da se staraju o daljem školovanju i usavršavanju svoje djece nakon njihovog punoljetstva samo u mjeri u kojim im to, po redovnom toku stvari dozvoljavaju njihove materijalne mogućnosti i da nisu dužni da se odriču svog vlastitog egzistencijalnog minimuma, niti da ulažu povećane napore za pribavljanje potrebnih materijalnih sredstava, kao kada je u pitanju obaveza izdržavanja maloljetne djece, te da je obaveza tuženog da doprinosi izdržavanju svog mldb. djeteta iz drugog braka prioritetna u odnosu na njegovu obavezu da doprinosi izdržavanju tužiteljice nakon njenog punoljetstva.” (Str. 3. Presude, preuzeto s: http://vsud-rs.pravosudje.ba/; III. 2014.). 76 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. života obuhvatiti potrebno studiranje nakon povećanja trajanja studiranja na fakultetima.36 Nejasno je kako tretirati situaciju kada dijete zbog bolesti promijeni studentski status ili produži vrijeme studiranja,37 te je li poslijediplomski studij redovito školovanje. Zanimljivo je i pitanje ima li dijete pravo na uzdržavanje za vrijeme školovanja i nakon sklapanja braka. Za razliku od navedenih odredaba federalnog zakona, PoZ RS ne stavlja granicu roditeljskog uzdržavanja punoljetne djece na redovitom školovanju s navršenih 26 godina, već predviđa mogućnost i produženja tog vremena u slučajevima kada “…redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.“38 Roditeljska dužnost uzdržavanja djece, koja se zbog zakonom navedenih specifičnih činjenica i okolnosti (bolest, psihofizički nedostaci…), ne može objektivno realizirati, može imati specifična obilježja svake konkretne situacije. Obveza neće postojati ako hendikepirano punoljetno dijete može obavljati neke poslove kojima ostvaruje sredstva za život, jer u tom slučaju kod djeteta ne postoji potpuna nesposobnost za rad. Ako je punoljetno dijete spomenutih obilježja smješteno u pripadajuću socijalnu ustanovu, roditelji su i u tim okolnostima dužni izvršavati obvezu uzdržavanja plaćanjem troškova smještaja djeteta u toj ustanovi. Dužnost uzdržavanja roditelja od strane punoljetne djece postoji kada su roditelji nesposobni za rad i ne mogu se uposliti, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine.39 Postoji i mogućnost oslobađanja od te dužnosti40 – ako 36 Zakonsko razdoblje od 26 godina ne može obuhvatiti: devetogodišnje osnovno i četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, šest godina trajanja studiranja na nekim fakultetima (kao medicinski) plus još jednu godinu apsolventskog statusa, tj. statusa redovitog studenta nakon završetka predavanja, te eventualno služenje vojne obveze za vrijeme studiranja. 37 Prethodno važeći Porodični zakon SRBiH je u čl. 231. st. 1. predviđao obvezu uzdržavanja djece i nakon navršenih 26 godina života „… ako redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.“ 38 Usp. čl. 233. st. 1. PoZ RS. Dajemo i primjer sudske prakse, iz Obrazloženja presude Okružnog suda Banja Luka, broj 77 0 P 002271 09 Gž , od 28. travnja 2009. godine: „Dužnost roditelja da doprinosi izdržavanju punoljetnog djeteta koje se nalazi na redovnom školovanju nije identična obavezi roditelja kod izdržavanja maloljetne djece, jer roditelji doprinose izdržavanju punoljetnog djeteta prema svojim mogućnostima. - čl. 232. st. 2. i čl. 233. st. 1. Porodičnog zakona (Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 54/02)“. U tom smislu i presuda spomenutog suda u predmetu Gž-2117/07 od 30. siječnja 2008. Izvor: http://www.pravobih.com/ ; V. 2014. 39 Čl. 219. st. 1. ObZ FBiH i čl. 236. PoZ RS. Može se postaviti pitanje validnosti i održivosti ovakve odredbe, jer se njome u većoj mjeri raskidaju obiteljske veze, jedno zlo nastavlja drugim, a nezbrinute osobe prepušta skrbi neorganiziranog društva s neprimjerenom socijalnom zaštitom. 40 77 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. roditelj bez opravdanih razloga nije uzdržavao dijete u vrijeme kada je to po zakonu bio dužan41 - čl. 219. st. 2 ObZ FBiH i čl. 236. st. 2. PoZ RS.42 Važno je navesti i neka stajališta sudske prakse domaćih sudova glede dužnosti uzdržavanja roditelja od strane punoljetne djece: ako roditelj ima više djece, a ovlašten je tužiti samo jedno dijete, sud će uzeti u obzir imovinsko stanje sve djece i odrediti konkretnu obvezu tuženika; supružnička obveza uzdržavanja je prioritetna u odnosu na obvezu djece prema roditeljima; dužnost djeteta na uzdržavanje roditelja postojat će samo u slučaju ako razvedeni bračni partner ne može potpuno snositi uzdržavanje.43 ObZ BD na potpuno isti način uređuje uzajamnu obvezu uzdržavanja između roditelja i punoljetne djece.44 Na europskoj razini spomenut ćemo važnost donošenja Uredbe Vijeća Europe br. 4/2009 o međunarodnoj sudskoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka te suradnji u predmetima uzdržavanja45. Ona zamjenjuje odredbe Uredbe Bruxelles i u dijelu koji uređuje nadležnost za alimentacijski postupak, razjašnjava neke postojeće nejasnoće u odredbama o uzdržavanju Uredbe Bruxelles II bis, te općenito daje doprinos harmonizaciji europskog obiteljskog prava. 2.2. Uzdržavanje između bake, djeda i unučadi Poneke životne situacije mogu dovesti do potrebe angažiranja bake i djeda na uzdržavanju i općoj brizi za dijete.46 41 Šire mogućnostima oslobađanja djeteta od uzdržavanja roditelja sadrži srbijanski Porodični zakon (Službeni glasnik Republike Srbije, br. 18/2005 i 72/2011), koji u čl. 156. st. 2. uređuje da roditelj nema pravo na uzdržavanje ako bi „…prihvatanje njegovog zahteva za uzdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za dete odnosno drugog krvnog srodnika“. 42 Podrazumijeva se da djeca svoje obavljeno uzdržavanja roditelja ne mogu posebno naplaćivati. Primjer strane sudske prakse: „Dvoreći pokojnog oca, stranke vrše svoje moralne i prirodne obaveze, te u smislu člana 213. Zakona o obligacionim odnosima ne mogu zahtevati ono što su dali i učinili u izvršenju tih dužnosti, nezavisno od zakonskog prava da kao deca i zakonski naslednici na jednake delove naslede njegovu zaostavštinu. Odluka Okružnog suda u Zrenjaninu, Gž. 119/94 od 27. 11. 1996. godine, preueto iz: Aktuelna sudska praksa iz građansko-materijalnog prava, (priredio Krsmanović, T.), Beograd, 2003, str. 24. 43 Izvor: Zečević E., Porodičnopravni ..., nav. dj., str. 153. 44 Usp. čl. 195., 197. i 198. ObZ BD. Council Regulation (EC) No 4/2009 of 18 December 2008 on jurisdiction, applicable law, recognition and enforcement of decisions and cooperation in matters relating to maintenance obligations, OJ L 7/1, 10. 1. 2009. Usvojena je od 18. 12. 2008. godine, a stupila je na snagu 18. 6. 2012. Podrobnije o primjeni ove uredbe u državama članicama Europske unije v. kod: Župan, M, Uzdržavanje u pravu Europske unije; u: Bodiroga-Vukobrat, N., Hlača N., Hrabar D., Jakovac-Lozić D., Korać Graovac A., Lapaš, D., Majstorović I., Medić Musa I., Novak B., Sikirić H., Smokvina V., Winkler S., Žnidaršić Skubic, V., Župan M., Europsko obiteljsko pravo, Narodne novine d. d., Zagreb, 2013., str. 267-289. 46 Zbog gubljenja tradicionalnih oblika obitelji, u suvremenom svijetu u dosta situacija primarnu zaštitu i uzdržavanje djece daju bake i djedovi. Primjerice u takvoj ulozi u SAD, prema popisu iz 2000. godine, našlo se oko 6 milijuna baka i djedova - izvor: Sanders, J. D., Obtaining Useful parenting Evaluations in Cases Involving Third Parties, American 45 78 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Odredbama čl. 222. st. 1. ObZ FBiH propisana je obveza uzdržavanja unučadi od strane bake i djeda. Baka i djed, ako su u mogućnosti, dužni su uzdržavati maloljetno unuče koje nema dovoljno sredstava za život, ni imovine iz koje bi moglo ostvariti prihode za život. Punoljetno unuče baka i djed dužni su uzdržavati ako su ispunjene okolnosti koje trebaju postojati kod uzdržavanja maloljetnog unučeta, te da se unuče nalazi na redovitom školovanju ili ako je zbog bolesti, tjelesnih i duševnih nedostataka nesposobno za rad. Dužnost uzdržavanja maloljetne i punoljetne unučadi od strane bake i djeda ostvarit će se samo u slučaju ako nema uvjeta za ispunjenjem roditeljskog uzdržavanja.47 Na sličan je način uređena obveza uzdržavanja od strane unučadi. Punoljetno unuče dužno je uzdržavati baku i djeda koji su nesposobni za rad i nemaju dovoljno sredstava za život i ne mogu ih ostvariti iz svoje imovine, a unuče je u mogućnosti doprinositi njihovu uzdržavanju. Maloljetno unuče će imati dužnost uzdržavanja ako ostvaruje prihode radom ili od svoje imovine i njima može pored vlastitog uzdržavanja uzdržavati baku i djeda, te ako su baka i djed nesposobni za rad i nemaju sredstava za život. Obveza uzdržavanja od strane unučadi ostvarit će se samo u slučaju ako nema uvjeta za ispunjenjem uzdržavanja bake i djeda od njihove djece. Unuče se može osloboditi obveze uzdržavanja bake i djeda, u situacijama kada baka i djed, bez opravdanih razloga nisu prije izvršavali svoju postojeću dužnost uzdržavanja tog unučeta.48 Zakon RS nema izričitih odredaba o međusobnoj obvezi uzdržavanja između bake i djeda i unučadi, a ona je uređena odredbama o obvezi uzdržavanja između ostalih krvnih srodnika u ravnoj liniji - čl. 239. PoZ RS, i odredbom da se pravo na uzdržavanje ostvaruje onim redom kojim su davatelji uzdržavanja pozvani na nasljeđivanje - čl. 240. st. 1. tog zakona. ObZ BD propisuje uzdržavanja između bake i djeda i unučadi na isti način kao federalni Obiteljski zakon. Obveza uzdržavanja između bake ili djeda i unučadi je obostrana. Zanimljivo je napomenuti zakonska rješenja susjednih zakonodavstava: u hrvatskom Obiteljskom zakonu nije uređena obveza uzdržavanja između sestara i braće, kao ni bake ili djeda od strane unučadi, neovisno jesu li oni uzdržavali unučad. Naprotiv, obiteljsko Journal of Family Law, Vol. 18 Issue 3. 2004, p 161-166. Autor navodi elemente na temelju kojih bi trebalo prosuditi štite li se u takvim okolnostima najbolji interesi djece: ispunjavanje temeljnih životnih potreba (hrana, smještaj, ljubav); tjelesna zaštita, emocionalna i socijalna sigurnost i razvitak; mogućnost ostvarivanja individualne i kolektivne identifikacije. 47 Obveza bake i djeda uzdržavati unučad uređena je i u hrvatskom Obiteljskom zakonu, a člankom 216. ta je obveza propisana kao supsidijarna, dakle u slučajevima kada se ne ostvaruje roditeljsko uzdržavanje – primjerice ako je roditelj umro, nije u stanju ili to ne će. Takvim supsidijarnim proširenjem obveze davanja uzdržavanja na bake i djedove zakon ne oslobađa primarne obveznike uzdržavanja - roditelje, pa se protiv njih mogu voditi ili obnoviti postupci naplate, a može se voditi i kazneni postupak protiv obveznika davanja uzdržavanja. Usp. Zakon o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona, Narodne novine, br. 117/2007. 48 Usp. čl. 219. st. 2. ObZ FBiH. 79 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. zakonodavstvo Srbije i Crne Gore uređuju obvezu uzdržavanja i u pobočnoj liniji krvnog srodstva - između sestara i braće, a uzdržavanje između bake ili djeda i unučadi je obostrano.49 2.3. Uzdržavanje između ostalih krvnih srodnika Prema odredbama sva tri obiteljska zakona u BiH maloljetne sestre i braća imaju pravo na uzdržavanje temeljem međusobne obveze uzdržavanja između (punorodnih i polurodnih) sestara i braće.50 Ovaj oblik uzdržavanja ostvarit će se ako su ispunjeni opći uvjeti, tj. da primatelj uzdržavanja nema (dovoljno) sredstava za život i da je davatelj uzdržavanja u mogućnosti doprinositi za uzdržavanju određenih osoba. Kod primatelja uzdržavanja treba biti ispunjen uvjet da je on maloljetna osoba i da ga ne može uzdržavati netko drugi temeljem prioriteta s obzirom na njegovo pravo nasljeđivanja. Glede određivanja tko može biti davatelj uzdržavanja između sestara i braće, bitno je da su sestra ili brat, odnosno polusestra ili polubrat punoljetni i imaju li mogućnosti za vlastito uzdržavanje, te uzdržavanje sestara i braće, odnosno polusestara i polubraće.51 U navedenim zakonima nema posebnog navođenja ostalih krvnih srodnika prema kojim bi postojala obveza uzdržavanja, a tim pravom, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, oni mogu biti obuhvaćeni ako su članovi obitelji.52 3. Uzdržavanje između adoptivnih srodnika Adoptivno srodstvo53 nastaje pravnim putem – ugovorom ili pravnim aktom nadležnog tijela. Ono je imitacija krvnoga srodstva i uspostavlja uglavnom iste pravne učinke između posvojitelja i posvojčeta kakvi postoje između bioloških roditelja i djeteta. Sva tri obiteljskopravna sustava u BiH uređuju dvije vrste posvojenja temeljem kojih nastaje adoptivno srodstvo. Koliki krug osoba će biti obuhvaćen adoptivnim srodstvom 49 Usp. čl. 157. srbijanskog te čl. 260. i 261. crnogorskog Porodičnog zakona (Službeni list Republike Crne Gore, br. 1/2007). 50 Usp. čl. 222. st. 3. ObZ FBiH; čl. 239. PoZ RS i čl. 201. st. 3. ObZ BD. 51 Prema odredbama srbijanskog Porodičnog zakona i maloljetnik može imati obvezu uzdržavanja brata ili sestre ako stječe zaradu ili ima prihode od imovine, a roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za uzdržavanje (čl. 157. tog zakona). 52 U integralnom tekstu ObZ BD u čl. 201. st. 3. potkrala se tehnička greška ispuštanjem dijela teksta, jer u protivnom odredba je nejasna, njome se narušava jednakopravnost punorodnih i polurodnih sestara i braće kao i ravnopravnost spolova. Odredba čl. 201. st. 3. glasi: „Obveza uzdržavanja postoji između sestara i braće i braće po majci ili ocu u odnosu na malodobne osobe“. 53 Naziva se još zakonsko ili građansko srodstvo (cognatio legalis). 80 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. ovisi o pravnoj prirodi instituta posvojenja. Adoptivno srodstvo u najširem smislu je veza koja postoji između posvojitelja (adoptans) i posvojčeta ( adoptatus); te između posvojitelja54 i njegovih krvnih srodnika s jedne strane i posvojčeta i njegovih potomaka s druge strane.55 U slučaju potpunog posvojenja nastaje obveza uzdržavanja između posvojitelja i njegovih srodnika na jednoj strani i posvojčeta i njegovih potomaka, kao i kod krvnog srodstva. Kod nepotpunog posvojenja srodnički odnosi zasnivaju se između posvojitelja na jednoj strani i posvojčeta i njegovih potomaka, pa obveza uzdržavanja nastaje samo između tih osoba. Posvojitelj je dužan uzdržavati maloljetno posvojče, a ako on nije u mogućnosti, onda dužnost uzdržavanja posvojčeta imaju biološki roditelji posvojčeta i drugi njegovi krvni srodnici. Pored toga, nepotpuno posvojenje ne utječe na prava i dužnosti posvojčeta prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima, a između njih nije isključena ni zakonska obveza uzdržavanja.56 Pregledom sadržaja odgovarajućih normi u sva tri domaća važeća obiteljska zakona, možemo konstatirati da je dužnost uzdržavanja za ove kategorije srodnika jednako uređena. 4. Uzdržavanje između tazbinskih srodnika Tazbinsko srodstvo nastaje sklapanjem braka – pojedinačno između svakog bračnog partnera i krvnih srodnika, odnosno i adoptivnih srodnika drugog bračnog partnera, i egzistira i nakon prestanka braka kojim je nastalo. Zanimljivo je napomenuti da neki pravni sustavi uređuju određena prava i dužnosti tazbinskih srodnika i iz izvanbračne 54 Treba istaknuti da u ulozi posvojitelja mogu biti jedna ili dvije osobe, a u ulozi posvojčeta jedna ili više osoba, što u samom jezičnom izričaju nije uvijek (pa i ovdje) vidljivo. 55 Tri važeća obiteljska zakona u BiH poznaju dvije vrste posvojenja: potpuno i nepotpuno, a u kojima je sadržaj i opseg adoptivnog srodstva različit. Prema ObZ FBiH „Potpunim posvojenjem se između posvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, i posvojčeta i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva neraskidiv odnos srodstva jednak krvnom srodstvu.“ (čl. 113. st. 1.); a „Nepotpunim posvojenjem nastaju između posvojitelja, s jedne strane, te posvojčeta i njegovih potomaka, s druge strane, prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece …“. (čl. 117. st. 1.). Važeći Obiteljski zakon u Republici Hrvatskoj uređuje jedan oblik posvojenja istovjetan potpunom posvojenju u spomenutim zakonima BiH, kao i srbijanski Porodični zakon. 56 Usp. Babić I., Komentar Porodičnog zakona, Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list SR BiH, Sarajevo, 1990, str. 555. 81 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. zajednice.57 Pored toga neka zakonodavstva priznaju pravne učinke tazbinskog srodstva i temeljem postojanja istospolnih zajednica.58 U tazbinskome srodstvu postoji obveza uzdržavanja između ovih srodnika: - maćehe i očuha prema svom maloljetnom pastorčetu, - punoljetnog pastorčeta prema maćehi ili očuhu. Odredbe ObZ BD o dužnosti uzdržavanja između tazbinskih srodnika jednake su odredbama federalnog zakona.59 Maćeha ili očuh, temeljem odredaba čl. 220. ObZ FBiH dužni su uzdržavati svoju maloljetnu pastorčad ako oni ne mogu ostvariti uzdržavanje od roditelja, a prema odredbama zakona u RS ta dužnost maćehe i očuha60 postoji ako pastorčad nema srodnike koji su ih po zakonu dužni uzdržavati (čl. 237. st. 1. PoZ RS). Ova dužnost uzdržavanja podrazumijeva postojanje sljedećih pretpostavki: da roditelj maloljetnog pastorčeta ne može uzdržavati; da postoji bračna zajednica između jednog pastorčetova roditelja i njegove maćehe ili očuha;61 te da maćeha ili očuh, srazmjerno svojim mogućnostima mogu doprinositi za uzdržavanje tog pastorčeta. Dužnost ovog uzdržavanja postoji do kraja života roditelja uzdržavanog djeteta, a produžuje se i nakon smrti tog roditelja, ako je u trenutku njegove smrti postojala obiteljska zajednica između očuha ili maćehe i pastorčadi - čl. 220. st. 2. Zakona. U slučajevima kad je brak između jednog roditelja i maćehe ili očuha djeteta poništen ili razveden - a prema odredbama PoZ RS i ako je utvrđeno nepostojanje braka,62 tada maćeha ili očuh nisu dužni uzdržavati pastorčad,63 odnosno ta obveza prestaje. Zakonska je pastorčetova dužnost uzdržavati maćehu ili očuha ako postoje određene pretpostavke (uvjeti) - da su maćeha ili očuh nesposobni za rad i zbog toga se ne mogu zaposliti, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine; da je pastorče, bez obzira je li punoljetno ili maloljetno u mogućnosti doprinositi 57 Prema odredbama čl. 127. važećeg slovenskog Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih, uradno prečiščeno besedilo, Uradni list Republike Slovenije, št. 69/2004) maćeha ili očuh imaju obvezu uzdržavanja djeteta svog izvanbračnog partnera. 58 Primjerice nizozemsko i njemačko pravo. 59 Dužnosti uzdržavanja maćehe i očuha, odnosno pastorčadi uređeni su čl. 199. i 200. ObZ BD. Time je njihova obveza uzdržavanja u usporedbi s obvezom iz federalnog zakona znatno sužena. O zanimljivim 60 slučajevima određivanja uzdržavanja između pastorčadi i maćehe i očuha u starijoj sudskoj praksi, v. kod: A. Silajdžić, O odnosima pastorčadi i maćehe i očuha, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XVI-XVII (1968/1969), str. 75-90. 61 Dakle postojanje braka uvjet je za postojanje obveze uzdržavanja između tazbinskih srodnika – maćehe i očuha i pastorčadi, a izvanbračna zajednica ne zasniva ovakvu obvezu uzdržavanja. Međutim, u slovenskom pravu očuh ili maćeha imaju obvezu uzdržavanja djeteta svog bračnog ili izvanbračnog partnera. V. kod: Novak B., Nova pravna regulativa izdržavanja u Republici Sloveniji, Pravni život, Beograd, 10/2006, str. 254. 62 63 Usp. čl. 237. st. 3. tog zakona. Čl. 220. st. 3. ObZ FBiH. 82 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. za njihovo uzdržavanje; i ako su oni njega duže vrijeme tj. najmanje tri godine uzdržavali ili se brinuli o njemu (recipročnost obveze).64 U situaciji kada maćeha ili očuh imaju svoju djecu koja su u mogućnosti uzdržavati svoje roditelje, te ako su ispunjeni uvjeti da i pastorče ima obvezu uzdržavati maćehu ili očuha; tada će dužnost uzdržavanja biti zajednička za djecu i pastorčad.65 Uz spomenute razlike, ovu materiju uzdržavanja jednako uređuje zakon manjeg entiteta (RS), a norme federalnog i zakona BD66 u potpunosti su iste. 5. Umjesto zaključka U većini suvremenih društava određene kategorije pučanstva - ponajprije djeca, bolesni, hendikepirani te stare i nemoćne osobe, u većoj ili manjoj mjeri suočavaju se s poteškoćama vlastitoga preživljavanja. Uz to, suvremeni društveni i gospodarski poremećaji dovode do socijalne nesigurnosti povećanjem broja nezaposlenih i osoba bez materijalnih sredstava potrebnih za vlastitu egzistenciju. U takvim situacijama do izražaja dolazi važnost obiteljske, srodničke, kao i društvene obveze uzajamnog pomaganja i solidarnosti. Pravnu problematiku zakonskog uzdržavanja zanimljivo je pratiti kroz dva dinamična pokazatelja: prvi je vezan za odnos društvene solidarnosti na jednoj, te srodničke i obiteljske solidarnosti na drugoj strani;67 a drugi pokazuje koliki je širok krug osoba između kojih postoji zakonska obveza srodničkog uzdržavanja. U modernim pravnim sustavima, zbog značajne uloge tržišta uspostavlja se novi model uzdržavanja u kojem je povećana obveza pojedinca, srodničkih zajednica i obitelji za vlastitu socijalnu sudbinu, a smanjuje se uloga države. Na taj način srodničko i obiteljsko uzdržavanje ima prednost, a društvena solidarnost poprima supsidijarni karakter. Istodobno, zbog krize suvremene obitelji68 raste i broj slučajeva siromaštva, što opet zahtijeva dodatnu intervenciju društva i djelotvornije funkcioniranje socijalne države. 64 O stajalištu da bi tazbinski srodnici u prvom stupnju ravne silazne linije mogli nasljeđivati ostavitelja koga su uzdržavali v. kod: Stojanović N., Izdržavanje između srodnika, Zbornik referata sa naučnog skupa održanog 26. 4. 2002. na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, Kragujevac, 2002, str. 57-65. 65 Njihova obveza realizirat će se srazmjerno njihovim mogućnostima. Usp. čl. 221. st. 2. ObZ FBiH. Materija međusobnog zakonskog uzdržavanja između maćehe i očuha i pastorčadi uređena je odredbama čl. 199. i 200. ObZ BD. 67 Ta solidarnost posebice dolazi do izražaja u različitim obiteljskim krizama, gospodarskim pothvatima u sklopu obitelji, obiteljskim prigodnim okupljanjima, kao i u situacijama kada društvena zajednica zakaže u svojim djelatnostima. 68 Posljedice krize suvremene obitelji su primjerice veći broj djece rođene izvan braka, bez utvrđenog očinstva i bez odgovarajuće skrbi; porast broja razvoda braka i obitelji sa samohranim roditeljima; kasnije stupanje u brak i sl. Time se u većoj mjeri u društvu naglasak stavlja na socijalnu zaštitu ugroženih skupina pučanstva, čime država blagostanja sve više postaje socijalna država. Podrobnije o tome v. kod: Učur, M. Đ., Socijalno pravo, Informator Zagreb, 2000, str. 1-15. 66 83 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Obveza zakonskog uzdržavanja postoji između srodnika u sklopu sve tri vrste srodstva. Krvno srodstvo je i temelj postojanja obveze zakonskog uzdržavanja koju ima otac djeteta rođenog izvan braka prema majci djeteta. Domaći zakonodavci su napustili reguliranje obveze uzdržavanja između svih srodnika ravne linije, uređujući takvu obvezu samo između roditelja i djece, te uz određene pretpostavke, između bake i djeda i unučadi. Smatramo da je unutar instituta uzdržavanja de lege ferenda potrebno jasnije urediti kako će izvanredno studiranje biti obuhvaćeno uzdržavanjem ako je posljedica objektivnih okolnosti,69 te precizirati ima li dijete pravo na uzdržavanje i za vrijeme školovanja70 ako je sklopilo brak. U sklopu odredaba čl. 213. ObZ FBiH, čl. 231. PoZ RS i čl. 192. ObZ BD trebalo bi urediti i mogućnost odricanja od prava uzdržavanja od strane ovlaštenika tog prava, ali da se ono ne može odnositi na maloljetnu djecu ili punoljetnu djecu nad kojima roditelji ostvaruju roditeljsku skrb, kao i dužnost uzdržavanja roditelja prema punoljetnoj djeci nakon prestanka njihovog obrazovanja ako se ne mogu zaposliti. Osim toga, u čl. 222. ObZ FBiH, čl. 239. PoZ RS i čl. 201. ObZ BD trebalo bi unijeti odredbu da dužnost uzdržavanja tereti baku i djeda po roditelju koji nije ispunio svoju zakonsku dužnost uzdržavanja, s obzirom da je dužnost uzdržavanja unučadi od bake i djeda supsidijarna u odnosu na roditelje koji ne uzdržavaju dijete. Nadalje, u čl. 234. ObZ FBiH, čl. 252. PoZ RS i čl. 213. ObZ BD predlažemo uređivanje učinkovitijeg načina ispunjenja dužnosti uzdržavanja oca prema majci izvanbračnog djeteta i djetetu; a u parnicama za uzdržavanje djece urediti veće ovlasti skrbničkog tijela i suda u postizanju nagodbe između roditelja i punoljetnog djeteta o visini doprinosa za uzdržavanje djeteta (čl. 238 ObZ FBiH, čl. 257 PoZ RS i čl. 216. ObZ BD). Potrebno je propisati veće ovlasti skrbničkog tijela u zaštiti djetetovih imovinskih prava i interesa i omogućiti tom tijelu sudjelovanje u ulozi umješača u postupcima koje nije ovlašten pokrenuti, radi zaštite prava i interesa stranke koja nije sposobna sama skrbiti o njima. Sredstva za uzdržavanje u većini slučajeva daju se dragovoljno, a ako pozvani davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoju dužnost, ono se može ostvariti prisilno u sudskom postupku, a teret parničenja prema neplatišama svakako bi trebalo u većoj mjeri prenijeti na državna tijela. Uzdržavanje se u pravilu određuje u novčanom iznosu koji dospijeva 69 Zanimljiva je dvojba ima li dijete pravo na uzdržavanje za vrijeme školovanja i nakon sklapanja braka. PoZ RS ne ograničava definitivno roditeljsko uzdržavanje punoljetne djece na redovitom školovanju s navršenih 26 godina, već predviđa mogućnost produženja tog vremena u slučajevima kada “…redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz opravdanih razloga.“ (čl. 233. st. 1. tog zakona). 70 Iz obrazloženja Presude Vrhovnog suda RS broj Rev-415/04, od 10. 1. 2006.: “…Roditelji (su) u obavezi da se staraju o daljem školovanju i usavršavanju svoje djece nakon njihovog punoljetstva samo u mjeri u kojim im to, po redovnom toku stvari dozvoljavaju njihove materijalne mogućnosti i da nisu dužni da se odriču svog vlastitog egzistencijalnog minimuma, niti da ulažu povećane napore za pribavljanje potrebnih materijalnih sredstava…“ (Str. 3. Presude, preuzeto s: http://vsud-rs.pravosudje.ba/ ; X. 2012.). 84 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. povremeno, a može biti izraženo i u postotku od plaće. Smatramo da bi trebalo urediti veće ovlasti suda da pri utvrđivanju mogućnosti davatelja uzdržavanja uzima u obzir i cjelokupno imovinsko stanje, a ne samo njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja zarade. S obzirom da suvremeni način života dovodi do slabljenja srodničkih i obiteljskih veza, zakonodavac uređuje u kojoj mjeri se ta obveza mora izvršavati unutar uže zajednice, a koliki će teret zaštite snositi društvo. Kada se međusobno uzdržavanje između srodnika ne može ostvarivati - u potpunosti ili djelomično, društvena zajednica prema važećim propisima načelno osigurava sredstva potrebna za uzdržavanje. Tako egzistiraju dva vida uzdržavanja, koja se ostvaruju kroz obiteljsku solidarnost i onu supsidijarnu – društvenu solidarnost. Iako je na cijelom prostoru BiH izbjegavanje uzdržavanja propisano kao kazneno djelo, česti su slučajevi izostanka ispunjavanja obveze uzdržavanja, posebice prema maloljetnoj djeci. Stoga bi zakonske promjene trebaleomogućiti ubrzanje i pojednostavljenje postupaka za uzdržavanje, povećanje ovlasti državnih tijela (ponajprije sudova i centara socijalne skrbi) u tim postupcima, te osnivanje alimentacijskih fondova iz kojih bi se žurno i redovito isplaćivala sredstva za uzdržavanje u okolnostima kada nema dragovoljnog ispunjavanja obveze niti učinkovitog postupanja državnih tijela. Time bi država u većoj mjeri omogućila ostvarenje dobrobiti ugriženih osoba, poglavito djece i ispunila svoju zadaću u zaštiti obitelji i srodničkih odnosa. KINSHIP SUPPORT AND ALIMONY ACTUALITIES Summary In this paper, specifities, dynamic and current trends in kinship support and alimony institute have been analyzed. The author accents that anthropology foundation and social verification of rights and obligations derived from institute of kinship support and alimony strengthen this kind of family relationships. By referring to doubts and difficulties in realization of these rights between different categories of kinds, current legal approaches and judicial practices have been critically analyzed. Author claims that in order to simplify procedure and to ease realization of rights derived from this Institute, certain legal solutions need to be changed. At the same, state involvement should be bigger and more effective especially in cases where party that is obliged to give support, doesn’t do that. Key words: support rights and obligations, family and kinship solidarity, support between different categories of kinds, social intervention. 85 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3010 Title A name given to the resource AKTUALNOSTI UZDRŽAVANJA IZMEĐU SRODNIKA Author Author GALIĆ, Željko Abstract A summary of the resource. U radu se analiziraju specifičnosti, dinamika i aktualni trendovi u sklopu instituta uzdržavanja između srodnika. Autor ističe kako antropološka podloga i društvena verifikacija prava i obveze srodničkog uzdržavanja usporedno osnažuju ovaj segment obiteljskih odnosa. Kritički analizira važeće normativne pristupe i stajališta pravne prakse, navodeći aktualne dvojbe i poteškoće u ostvarivanju tog prava unutar različitih kategorija srodnika. Navodi nužnost promjene nekih normativnih rješenja u svrhu omogućavanja jednostavnijeg postupka i lakšeg ostvarivanja prava na uzdržavanje, te naglašava potrebu većeg i učinkovitijeg angažmana državnih tijela u situacijama kada izostane ispunjavanje obveze od strane davatelja uzdržavanja. Ključne riječi: pravo i obveza uzdržavanja, obiteljska i srodnička solidarnost, uzdržavanje između različitih kategorija srodnika, društvena intervencija. Publisher An entity responsible for making the resource available Faculty of Law, University of Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0950f38785195c1c697d53edf6213a9e.docx 4d49a3c6983abee9dd1a299647560e06 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ab1c0426f054106e7d27207db19e7297.pdf 7cc4a57e3929f28a9fc461eb520fdc5f PDF Text Text dr. sc. Željko Galić, docent Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru PRAVO NA SAZNANJE PODRIJETLA I NAJBOLJI INTERES DJETETA U radu se analizira korelacija prava na saznanje vlastitoga podrijetla i pravnog standarda najboljeg interesa djeteta. Autor iznosi antropološku podlogu vrednovanja prava na saznanje podrijetla kao izvornog ljudskog prava i njegovu vezanost za utvrđivanje majčinstva i očinstva. Kritički analizira važeća normativna rješenja međunarodnih i domaćih akata, navodeći poteškoće i dvojbe u ostvarivanju tog prava unutar različitih segmenata obiteljskopravnih odnosa. Ističe svrhovitost načelne i suštinske podudarnosti prava na saznanje podrijetla i najboljeg interesa djeteta, ali i navodi specifične životne okolnosti kao moguće iznimke. Autor je posebnu pozornost usmjerio na davanje mogućih primjedbi i prijedloga pro futuro. Ključne riječi: pravo na saznanje podrijetla, majčinstvo, očinstvo, najbolji interes djeteta. 1. Uvod Kao izvorišne okosnice i smjerokaze u razmatranju važnosti i suodnosa prava na saznanje (biološkog) podrijetla i pravnog standarda najboljeg interesa djeteta mogli bismo uzeti prirodno ljudsko pravo na život i prirodnu vrijednost dostojanstvo svakog ljudskog bića. Pojmovno određenje ljudskog dostojanstva (engl. human dignity; njem. Menschenwürde; franc. Dignité humaine), upućuje da je ono osobno dobro koje kao najviša vrijednost pripada svakom ljudskom biću i daje mu pravo biti tretiran kao čovjek, a ne stvar, bez obzira na fizičke, psihičke, moralne i druge kvalitete.1 Ono je zajamčeno najvišim pravnim aktima i nitko ga se ne može odreći. Ljudsko dostojanstvo proizlazi iz čovjekove biti, ono je temelj i pretpostavka ljudskih prava. Stoga je i „pravno poimanje ljudskog dostojanstva nužno povezano s poštovanjem čovjeka, njegove egzistencije upravo kao osobe koja čini obitelj“.2 Društveni i obiteljski odnosi svojstveni su ljudskom biću, u kojima ono potvrđuje i realizira svoj osobni identitet. Dio tog osobnog identiteta svakako je i njegov biološki (genetski) identitet koji ga verificira kao jedinstvenu i neponovljivu jedinku. I upravo ta obilježja jedinstvenog postojanja u sebi 1 Usp. Pravni leksikon (gl. ur. Pezo V.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007., str. 686. 2 Hrabar D., Deontološka prosudba ljudskog dostojanstva u obiteljskom pravu, Bogoslovska smotra, Zagreb, 77 (2007.), br. 1, str. 35. 114 �ponovno podrazumijevaju ljudsko dostojanstvo, koje je bitna poveznica sveukupnih, a time i obiteljskopravnih odnosa.3 Pravo na saznanje vlastitoga podrijetla možemo promatrati u dva jednako važna vida ili segmenta ljudskog života: kao specifično pravo djeteta kojem je svrha njegova zaštita u vrijeme odrastanja i razvitka, te kao prirodno pravo čovjeka (i nakon punoljetnosti) u sklopu prava na identitet i pripadnost određenoj srodničkoj i društvenoj skupini. U oba spomenuta aspekta nazire se načelna podudarnost ostvarenja navedenog prava s postojanjem najboljeg interesa za subjekta tog prava. U većini životnih okolnosti stvarna pretpostavka mogućnosti saznanja vlastitog podrijetla je u postojanju utvrđenog i pravno priznatog roditeljstva. Međutim, mogu postojati i situacije u kojima nema utvrđenog roditeljskopravnog odnosa, ali se time ne može zanemariti djtetovo pravo na saznanje podrijetla. U suvremenim pravnim poredcima roditeljskopravni odnos u pravilu se može zasnovati na tri različita načina: biološkim, prirodnim roditeljstvom – kada je biološka veza priznata pravom; primjenom nekih metoda medicinske oplodnje – kada se nepostojanje biološke veze pravno verificira kao roditeljstvo; i izborom, odnosno pravnim putem – zasnivanjem posvojenja. Stajališta o roditeljstvu u sve većoj mjeri počivaju na roditeljskoj funkciji a ne samo na biološkoj povezanosti. Pravno utvrđenje podrijetla djeteta, tj. majčinstva i očinstva - vodi uspostavi obiteljskog statusa djeteta i ostvarivanju roditeljske skrbi, što u pravilu stvara pretpostavke za ostvarenje najboljeg interesa djeteta. Hoće li se biološko i pravno roditeljstvo podudarati ovisi o životnim okolnostima i stajalištu, opredjeljenju osoba od kojih to ovisi. Prava djeteta su podvrsta ljudskih prava i mogu se različito klasificirati. U sklopu izvornih i osobnih prava je i djetetovo pravo na saznanje vlastitoga podrijetla, kojem je smisao zaštita za vrijeme odrastanja i sazrijevanja, ali i drugi razlozi: medicinski - radi vlastitog zasnivanja obitelji i mogućeg roditeljstva; psihološki - ljudskom biću je svojstveno pripadati užoj ljudskoj zajednici, tj. znati vlastite pretke odnosno srodnike; i materijalni4- međusobna prava i dužnosti prema srodnicima, uzdržavanje, imovinski odnosi, itd. 3 Usp. ibid., str. 40. Usp. O'Donovan K., A Right to Know One's Parentage?, International Journal of Law and the Family 2, 1988, str. 30; Kovaček-Stanić G, Uporedno porodično pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Centar za izdavačku delatnost, Odbor za pronatalitetnu populacionu politiku grada Novog Sada, Novi Sad, 2002. , str. 288 i 289. 4 115 �2. Normativni okvir i pravna praksa – aktualnosti i prijedlozi pro futuro Ustav Bosne i Hercegovine5 (dalje: BiH) iz 1995. godine, u preambuli se poziva i na ljudsko dostojanstvo kao prirodnu i moralnu vrijednost.6 Čl. II. Ustava BiH koji nosi naslov Ljudska prava i temeljne slobode u svome st. 1. Ljudska prava propisuje da će „Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda“. St. 2. Međunarodni standardi propisuje da se „u Bosni i Hercegovini izravno primjenjuju prava i slobode garantirane Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima“.7 Među nabrojenim međunarodnim aktima u Aneksu I - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH, pod rednim brojem 12. navedena je Konvencija o pravima djeteta (1989) koja se striktno odnosi na prava djece.8 Ustav Federacije BiH9 (dalje: FBiH) u svojoj Glavi II. – Ljudska prava i temeljne slobode, u čl. 1. propisuje da „se načela, prava i slobode utvrđeni u čl. II. Ustava BiH primjenjuju na cijeloj teritoriji BiH“.10 U čl. II.A.2. Ustava FBiH propisano je da „će Federacija BiH osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava“. Na razini manjen entiteta Ustav Republike Srpske11 u Glavi II. - Ljudska prava i slobode, u čl. 10. do 49. uređuje pitanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Primjerice, taj ustav u čl. 11. ističe da je „život čovjeka neprikosnoven“, a „ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, lični porodični život su nepovredivi“ (čl. 13.). Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda je najznačajniji dokument za zaštitu ljudskih prava u Europi. Pravo znati vlastito biološko podrijetlo, odnosno svoje krvne srodnike - poglavito i ponajprije roditelje, utkano je i u sadržaj odredbi njezina čl. 8. kojim se jamči poštovanje privatnog i obiteljskog života.12 Postojanje pravom priznatog majčinstva i očinstva13 za 5 Vidi: Dejtonski mirovni sporazum, JP „NIO Službeni list R BiH“, Sarajevo, 1996., Ustavi, Federalno ministarstvo pravde, (Zbirka ustava), Sarajevo, 1997. 6 O dvojbama ima li preambula normativni karakter v. kod: Miljko Z., Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006, str. 71. 7 Vidi članak II. st. 2. Ustava BiH. 8 Vidi Aneks 4. Daytonskog sporazuma. 9 Usp. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine s Amandmanima I - CVII, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2007. 10 Vidi čl. II. 1. Ustava FBiH. 11 Službeni glasnik Republike Srpske, br. 2/1992, a u nekoliko navrata doneseni su i Amandmani I.–LXV. Pročišćen tekst Ustava Republike Srpske (dalje: RS) objavljen je u Službenom glasniku RS, br. 3/1992, 6/1992, 8/1992, 15/1992. i 17/1992). 12 Iako ne postoji izričita definicija privatnog života i privatnosti, nesporno je da bi ona obuhvaćala različita područja od kojih je i područje zaštite i čuvanja identiteta, a u sklopu kojeg je i pristup informacijama o vlastitom identitetu. Vidi podrobnije u: Jakovac-Lozić D., Prosudbe Europskog suda za ljudska prava temeljene na dosezima suvremenih dokaznih sredstava u paternitetskim postupcima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 4 (2011), str. 1134 i 1135. 116 �svako ljudsko biće, temeljem bliskosti i međusobnih prava i obveza koja uređuje pravni poredak, ta osoba načelno ima preduvjete za opstanak, razvitak i jednakopravno uključivanje u cijelo društvo. Bitno drukčija situacija je kada dijete ne poznaje roditelje, odnosno ako nije uspostavljen roditeljskopravni odnos.14 Konvencija o pravima djeteta uvela je pravni standard najbolji interes djeteta kao kriterij za odnose, postupanje i donošenje odluka vezanih za djecu. Pri tumačenju i primjeni ovog standarda moraju se poštovati njegove karakteristike od kojih su najvažnije relativnost, subjektivnost i evolutivnost.15 Kriteriji za određivanje najboljeg interesa djeteta mogu se crpiti iz odredaba Konvencije o pravima djeteta, domaćih zakona i drugih kriterija koji uvažavaju ostvarivanje dugoročnog interesa djeteta.16 Među najvažnijim normativnim uporištima za ostvarivanje djetetova 17 prava na saznanje vlastitog podrijetla su i odredbe čl. 7. Konvencije o pravima djeteta.18 Međutim, u odredbama ove konvencije preferira se pravni roditeljski odnos koji je djelomično apstrahirao pravo djeteta na saznanje vlastitoga podrijetla. Naime, to djetetovo pravo ipak je ovisno o volji njegovih roditelja, jer se „službeni“ roditeljski odnos „pretpostavlja“ pravu djeteta - („…nakon rođenja …mu se mora jamčiti …koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu skrb.).19 Iako BiH (još) nije članica Europske unije (dalje: EU), u kontekstu usklađivanja nacionalnih zakonodavstava u području obiteljskih odnosa 13 S pravnog stajališta majčinstvo, odnosno očinstvo možemo definirati kao pravni odnos koji nastaje između djeteta i žene, odnosno djeteta i muškarca, koji su upisani kao majka odnosno kao otac u matičnu knjigu rođenih. 14 O stajalištima nekih autora da dva prava: na saznanje vlastitog podrijetla i pravo na anonimno roditeljstvo ne treba promatrati u apsolutnom smislu i međusobno suprotnom odnosu, nego kroz mogućnost postizanja ravnoteže između njih, vidjeti kod: Kovaček-Stanić G., Pravo deteta da zna svoje poreklo, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Centar za izdavačku delatnost, Novi Sad, 1997, str. 121-128. 15 Izvor: Bubić S, Prilog raspravi o sadržaju standarda „najbolji interes djeteta“ u oblasti porodičnog prava, Zbornik radova Jedanaestog međunarodnog savjetovanja: Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, Neum, 21., 22. i 23. lipnja 2013., str. 118 i 119. 16 Ibid., str. 121-124. 17 Termin „dijete“ u ovom kontekstu ne odnosi se samo na osobu određene dobi, već i na obiteljski odnosno srodnički odnos, tj. i na punoljetne osobe. Usp. Kovaček-Stanić, op. cit., fn. 14., str. 13 i 14. 18 Čl. 7. Konvencije o pravima djeteta glasi: „ 1. Odmah nakon rođenja dijete mora biti upisano u matične knjige te mu se mora jamčiti pravo na ime, pravo na državljanstvo i, koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu skrb. 2. Države stranke osigurat će primjenu ovih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i obvezama koje proizlaze iz odgovarajućih međunarodnih instrumenata u ovom području, osobito ako bi dijete inače ostalo bez državljanstva.“ 19 Čl. 7. st. 1. Konvencije. Vidi slično o tome u: Alinčić M.; Hrabar D.; Jakovac-Lozić D.; Aleksandra K., Obiteljsko pravo, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2006., str. 211. 117 �značajno je navesti i Povelju o temeljnim pravima EU 20 (dalje u tekstu: Povelja EU). Ovaj dokument osnažuje i jamči i neka specifična prava u sklopu kojih se izravno ili posredno može uključivati i razmatrati pravo na saznanje vlastitoga podrijetla. Ta prava su poglavito: ljudsko dostojanstvo 21; pravo na cjelovitost osobe22; poštovanje privatnog i obiteljskog života23, a u sklopu prava djece – pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit; potom da svakom djelovanju tijela vlasti i privatnih ustanova koja se odnose na djecu primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta; te pravo djeteta na održavanje osobnih odnosa i susrete s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima. 24 Pravo na ljudsko dostojanstvo je neotuđivo pravo. Njega se definira kao pojam koji znači da svako ljudsko biće ima pravo na društvenu vrijednost i poštovanje, te da i „život u razvoju“ (primjerice embrij) kao i čovjek nakon smrti je obuhvaćen zaštitom prava na dostojanstvo, jer je potrebno štititi ljudsko dostojanstvo gdje god je život, te nije bitno je li nositelj života svjestan tog dostojanstva te kako ga može sa/čuvati.25 Važnost prava djeteta na saznanje podrijetla na međunarodnoj razini naglašava i Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji EU u vezi s pravima djece iz 2008, u kojoj se ističe da nepostojanje identifikacije djeteta često ugrožava njegova temeljna prava. Takva djeca predmet su ilegalnih posvojenja, novačenja za ratne sukobe, trgovinu ljudskim organima i sl.26 Problematiku ovog rada u nastavku ćemo promatrati kroz pojedine segmente obiteljskopravnih odnosa – braka, izvanbračne zajednice, posvojenja te u sklopu problematike medicinski pomognute oplodnje. 2. 1. Brak i izvanbračna zajednica Roditeljskopravni odnos u suvremenim zakonodavstvima ostvaruje se primjenom prava na slobodno roditeljstvo27 i on načelno može nastati na tri 20 Charter of Fundamental rights of the European Union 2000/c 364/01) proglašena nakon potpisivanja Ugovora iz Nice, 2000, nakon Lisabonskog ugovora (2007.) postala je obvezujući dokument za većinu država članica EU. 21 Vidi čl. 1. Povelje UN. 22 Pravo na cjelovitost (integritet) osobe uređena je u čl. 3. 23 Usp. čl. 7. 24 Čl. 24. st. 1., 2. i 3. 25 U tom smislu je i pravorijek njemačkog Ustavnog suda u Odluci od 20. listopada 1992., BverfGE 87, str. 29. Preneseno iz : Korać Graovac A., II. Povelja o temeljnim pravima Europske unije i obiteljsko pravo, str. 31, fn. 19., a u: Bodiroga-Vukobrat N.; Hlača N.; Hrabar D.; JakovacLozić D.; Korač Graovac A.; Lapaš D.; Majstorović I.; Medić Musa I.; Novak B.; Sikirić H.; Smokvina V.; Winkler S.; Žnidaršić Skubic, V.; Župan M.: Europsko obiteljsko pravo, Narodne novine d. d., Zagreb, 2013. 26 Značajan dokument koji od europskih institucija i država članica traži bolju zaštitu i promicanje prava djece je Agenda EU o pravima djece iz 2011. Podrobnije vidjeti ibid., str. 66 - 68. 27 Prema nekim stajalištima, u sklopu prava na slobodno roditeljstvo je i pravo na nerađanje, koje se ostvaruje pravom na kontracepciju, pravom na pobačaj i pravom na sterilizaciju. 118 �načina: biološkim roditeljstvom28 – kada je biološka veza priznata pravom; rođenjem djeteta medicinskom oplodnjom, kada se uspostavlja roditeljskopravni odnos iako ne postoji biološka veza; i izborom, tj. pravnim putem – zasnivanjem posvojenja. Uspostava roditeljskopravnog odnosa znači i istodobno djetetovo stjecanje obiteljskog statusa. Stoga je, radi ostvarivanja djetetove dobrobiti, saznanje vlastitih roditelja kao jedno od temeljnih djetetovih prava, uređeno Konvencijom o pravima djeteta i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a predmet je i prakse Europskog suda za ljudska prava. Važnost utvrđivanja roditeljskopravnog odnosa za konkretne osobe ali i ostale njihove srodnike, potvrđuje činjenica da se i u domaćem zakonodavstvu očinstvo djeteta može priznati i prije rođenja djeteta, 29 te da se roditeljstvo djeteta može utvrđivati i ako je neka od osoba iz tog odnosa umrla - dijete, moguća majka, ili mogući otac. Priznanje majčinstva i očinstva može se dati i nakon djetetove smrti, ako je dijete ostavilo potomstvo. 30 Postupak za utvrđenje majčinstva ili očinstva može se pokrenuti i poslije smrti osobe za koju se pretpostavlja da je roditelj,31 a tužba se podnosi protiv nasljednika umrle osobe s tužbenim zahtjevom da je određena osoba majka ili otac djeteta.32 Uređena je i mogućnost da osobe koje imaju pravni interes mogu nakon smrti osobe koja je podnijela tužbu nastaviti postupak za osporavanje majčinstva ili očinstva. 33 Efikasnije sudsko utvrđivanje roditeljstva u suvremenim pravnim poredcima u znatnoj mjeri je posljedica razvitka biomedicinskih znanosti koja omogućuju korištenje dokaznog sredstva analizom DNA.34 Smjernice i načela za provedbu i uređivanje takvih istraživanja na europskoj razini sadrže dva važna dokumenta: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini i Bijela knjiga o načelima roditeljstva i njegove pravne posljedice.35 Pored toga, u prosudbama Europskog suda za ljudska prava sve više se izražavaju stajališta koja osnažuju pravo na saznanje vlastitoga podrijetla, naglašavanjem nužnosti okončanja 28 Roditeljstvo biološkim putem ostvaruje se rođenjem, koje može biti posljedica i medicinske oplodnje. U sklopu prava na roditeljstvo biološkim putem može se postaviti pitanje prava nerođenog djeteta. 29 Uz uvjet da se dijete rodi živo i da je bilo začeto u vrijeme davanja izjave o priznanju. Priznanje dato u oporuci, pravovaljano je ako je u vrijeme sastavljanja oporuke dijete bilo začeto. Usp. čl. 56. i 61. Obiteljskog zakona FBiH (Službene novine FBiH, br. 35/2004 i 41/2005) - dalje: ObZ FBiH. 30 Čl. 58. ObZ FBiH. 31 Vidi čl. 77. ObZ FBiH. 32 Tako prema grčkom pravu u slučaju smrti oca priznanje očinstva mogu dati njegovi roditelji, tj. djetetovi baka i djed. Izvor: Kovaček-Stanić G., Posthumno utvrđivanje i osporavanje porodičnog statusa deteta, Pravni život, Beograd, br. 2/2002, str. 720. 33 Usp. čl. 86. ObZ FBiH. 34 Dva su tipa nukleinskih kiselina u stanicama živoga svijeta: ribonukleinska kiselina (RNA) i deoksiribonukleinska kiselina (DNA). Sveukupna DNA neke stanice naziva se genom, a dio DNA koji određuje strukturu neke bjelančevine ili RNA zove se gen. 35 Konvencija iz 1997. uređuje dobivanje pristanka za sve medicinske intervencije, a spomenuta Bijela knjiga (Malta, 1997.) sadrži načela za utvrđivanje podrijetla i smjernice državama članicama VE za izradu propisa iz te materije. Izvor: Jakovac-Lozić, op. cit., fn. 32., str. 1133. 119 �postupaka i sporova u razumnom roku.36 U tom smislu je unutar obiteljskog zakonodavstva u BiH učinjen značajan iskorak, jer je u svrhu učinkovitog utvrđivanja roditeljskog odnosa, izrijekom u dva zakona - ObZ FBiH i Obiteljskom zakonu Brčko Distrikta BiH37 (dalje: ObZ BD) propisana mogućnost prisilnog dovođenja stranke38 radi obavljanja vještačenja analizom DNA, a koja se odnose na utvrđivanje ili osporavanje majčinstva ili očinstva. Usto, važeći obiteljski zakoni na prostoru BiH uređuju djetetovo pravo osporavanja majčinstva i očinstva do navršene 25. godine života.39 Prema odredbama PoZ RS (čl. 123. st. 1. i čl. 126.) i ObZ BD (čl. 60. st. 1.) do te dobi uređeno je i djetetovo pravo utvrđivanja majčinstva i očinstva, dok u federalnom zakonu nema takvog ograničenja. S obzirom da pravo na saznanje podrijetla ne egzistira u ograničenom životnom razdoblju, smatramo da samo u najmanjoj mjeri treba propisivati zapreke i ograničenja ostvarenja tog prava, pa tako i kod određivanja dobi podnositelja tužbe i rokova pokretanja postupaka utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva.40 Nekada specifične životne okolnosti rođenja djeteta mogu opravdano relativizirati njegovo pravo na saznanje podrijetla. Ovo pitanje posebice je bilo aktualno u Francuskoj,41 gdje je, pored Češke, Italije i Luksemburga dozvoljen anoniman porod - tzv. „l’accouchement sous X – porod pod X“. Svrha postojanja takvog prava je u posljedičnom izbjegavanju pobačaja, čedomorstva i napuštanja novorođenčeta od strane majke koja ne žele vlastito dijete. U Francuskoj se na odmjeren način pristupilo balansiranju spomenutih prava majke i djeteta – na način da se djetetov pristup podacima o podrijetlu favorizira ako to nije u suprotnosti s pravima majke.42 Iako se načelno ne može opravdati postupak majke, možemo reći da je ipak postignuto najbitnije – očuvanje života djeteta, 36 Primjerice u slučajevima Mikulić v. Croatia (Appl. no. 53176/99; Judgment of 7 February 2002) i Jevremović v. Serbia (Appl. no. 3150/05; Judgment of 17 May 2007). 37 V. čl. 302. st. 5. ObZ FBiH. Sadržajno iste odredbe ima i čl. 273. st. 5. ObZ BD (Službeni glasnik BD BiH, br. 23/2007) , a takvih odredaba o obveznom medicinskom vještačenju nema Porodični zakon (Službeni glasnik RS, br. 54/2002 i 41/2008) – dalje: PoZ RS. 38 Ako bismo usporedili važnost i vrijednost saznanje biološkog podrijetla za dijete s intenzitetom i prirodom „povrede prava“ na drugoj strani, možemo ustvrditi da je ovakvo zakonodavno rješenje opravdano. 39 V. čl. 79. st. 2. ObZ FBiH, čl. 131. i 134. PoZ RS i čl. 66. st. 2. ObZ BD. 40 Primjerice, prema odredbama čl. 249. do 252. srbijanskog Porodičnog zakona (Službeni glasnik Republike Srbije, br. 18/2005), dijete može podnositi tužbu za utvrđivanje ili osporavanje majčinstva ili očinstva bez obzira na rok. 41 Zanimljiv slučaj pred Europskim sudom za ljudska prava je predmet Odièvre v. France (Appl. no. 42326/98; Judgment of 13 February 2003), u kontekstu problematike suprotstavljenosti dvaju uređenih prava u pravnom poretku Francuske: prava majke na anonimnost poroda i prava djeteta na saznanje biološkog podrijetla. Sud je u odluci konstatirao da je važnija zaštita interesa majke da ostane anonimna, jer se time sprečava obavljanje pobačaja i čedomorstva. Time je donekle relativizirano formalno roditeljstvo i naglašena vrijednost stvarnog i željenog roditeljstva. O reguliranju ovog prava majke u francuskom pravnom sustavu v. podrobnije kod: Hlača N.,, Pravo majke na anonimnost poroda – »l'accouchement sous x – porod pod x«, Gynaecologia et Perinatologia, Zagreb, Vol.16 No. 3, 2007, str. 157-160. 42 Usp. Kovaček-Stanić G., Autonomija versus materijalna istina u komparativnom pravu o porodičnom statusu deteta, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, godina XLV, br. 3 (2011), tom I, str. 197. 120 �prepuštajući ga društvenoj skrbi i mogućem posvojenju. Kada je majka zbog teške životne situacije možda u dvojbi između života djeteta uz anonimnost majčinstva, i onog najpogubnijeg za dijete - pa izabere anoniman porod, onda bi bilo prezahtjevno, barem u takvim okolnostima, naglašavati bezuvjetnu nužnost saznanje vlastitoga podrijetla. Važan doprinos mogućnosti saznanja biološkog roditeljstva učinjen je pred kraj prošlog stoljeća u zakonodavstvu Francuske,43 Luksemburga i Belgije tako što je ukinuta zabrana priznanja roditeljstva za djecu rođenu iz preljuba ili incesta,44 te uvedena mogućnost priznanja očinstva od strane biološkog oca na temelju nepostojanja possession d’etat u odnosu na pravnog oca. Neka europska zakonodavstva45 u svrhu ostvarenja podudarnosti biološkog i pravnog roditeljstva, u situacijama kada razvod uslijedi nakon rođenja djeteta djelomično relativiziraju presumpciju pater est quem nuptiae demonstrant,46 tj. da je (bivši) muž djetetov otac.47 U sklopu ove materije zanimljivo je navesti i neke prosudbe Europskog suda za ljudska prava. Primjerice, ističe se nužnost okončanja maternitetskih i paternitetskih sporova u razumnom roku (Mikulić v. Croatia,48 Jevremović v. Serbia), naglašava se da medicinska ekspertiza iz tkiva umrle osobe radi utvrđenja očinstva ne narušava “privatni život” umrle osobe (slučaj Jäggi v. Switzerland),49 te da i kod postojanja zakonitog (bračnog) očinstva ne može se odbaciti mogućnost utvrđivanja izvanbračnog (biološkog) očinstva ako je to u najboljem interesu djeteta (Schneider v. Germany).50 43 Institut possession d’etat odnosno stanje slično braku, u francuskom pravu postojalo je između nekih osoba ako su prisutne činjenice: nomen – korištenje zajedničkog prezimena; tractus – ako se osobe ponašaju kao bračni partneri i fama – ako ih javnost tretira kao bračne partnere. Preneseno iz: Mladenović M.; Stjepanović S.; M. Živanović M., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Srpskom Sarajevu, Pale, 2003., str. 146. Inače u Francuskoj majčinstvo je moglo biti utvrđeno na temelju: akta o rođenju; possession d’etat tj. „posjeda stanja“ – u skladu s činjenicom da je dijete javno smatrano da potječe od osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici; i sudskim putem. 44 Smanjena ograničenja u tom pogledu poznaje i današnji Code Civile des Français, kao i talijanski Codice Civile. 45 Primjerice u švedskom zakonodavstvu. Usporedno s navedenim i rok za osporavanje bračnog očinstva produžava se, a krug osoba ovlaštenih za osporavanje proširiva. 46 Relativizacija presumpcije bračnog očinstva a posebice heterologna oplodnja relativiziraju važnost biološke komponente krvnog srodstva, a time i ulogu obiteljskog imena – prezimena. Prezime svjedoči o povezanosti s precima, osigurava upis u redoslijed naraštaja, ono nadživljava osobu, „..dok ime umire ili se ponovno rađa sa svakom osobom koja ga nosi“. Stoga je reforma oko prezimena relativiziranje konkretne pripadnosti obitelji i srodničkoj zajednici. Schneider M., Zbrka među spolovima, Zagreb, 2008, str. 74. 47 Usp. Kovaček-Stanić, op. cit., fn. 4., str. 290. 48 Podrobnije o aktivnostima na provedbi te presude u Republici Hrvatskoj, vidjeti kod: Batistić Kos V., Pozitivne obveze prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine d. d., Zagreb, 2012., str. 247 i 248. 49 Jäggi v. Switzerland, no. 58757/00 (Sect. 3), ECHR 2006-X – (13.7.06) 50 U tom slučaju Sud je odlučio „…i da kad postoji mogućnost da zakonski otac djeteta koji s njim živi nije i njegov biološki otac, sudovi ne mogu na temelju zakonske presumpcije odbaciti utvrđivanje biološkog očinstva, već moraju razmotriti posebne okolnosti slučaja i utvrditi je li u najboljem interesu djeteta utvrđivanje biološkog očinstva, te prava na viđanje i informiranje o djtetu od strane biološkog oca“. Preneseno iz: Batistić Kos, op. cit., fn. 47., str. 228. 121 �Zanimljiva je situacija utvrđivanja očinstva djeteta primjenom presumpcije bračnog očinstva prema domaćim zakonima, u okolnostima kada nakon prestanka braka, u razdoblju do 300 dana (odnosno 270 dana)51 žena sklopi kasniji brak i rodi dijete. Dvojba je u primjeni presumpcije pater is est …. Stajalište da je djetetov otac majčin muž iz ranijeg braka imalo bi argumentaciju u doslovnoj primjeni presumpcije; a argumenti za stajalište da je djetetov otac muž iz kasnijeg braka su u tome što suvremeni zahtjevi i trendovi upućuju na to da u zakonodavna rješenja i prosudbe pravne prakse veću važnost treba dati budućem statusu i potrebama članova obitelji, te da se ponajprije vrednuje i uvažava najbolji interes i obiteljskopravni status djeteta (roditelji su u braku). Bračni odnosno izvanbračni status djeteta upućuju na moguće razlike glede utvrđenja roditeljstva za to dijete. Sve dok dijete ima bračni status, egzistira i roditeljskopravni odnos s oba roditelja. Dijete izvanbračnog statusa može biti u jednoj od tri situacije: može imati pravom poznata, priznata ili utvrđena oba roditelja; imati samo jednog od njih; ili imati nepoznate roditelje. Roditeljskopravni odnos odnosno očinstvo iz braka i biološka stvarnost u pravilu se podudaraju, ali tu postoji i jedan paradoks: prirodni očinski odnos kao i onaj koji se takvim smatra može se osporavati i utvrditi njegovo nepostojanje, a roditeljskopravni odnos iz posvojenja „smatra“ se nespornim iako se zna da biološki ne postoji. Za zasnivanje i postojanje bračnog ili izvanbračnog roditeljstva, pored biološke sastavnice presudnu ulogu ima ljudska volja. Važnost očitovanja volje prema vlastitom roditeljstvu u braku se ogleda kao: mogućnost nijekanja – anonimni porod, te osporavanja vlastitog roditeljstva. Kod postojanja izvanbračne zajednice, kao i u okolnostima kada ona ne postoji, volja se očituje u mogućnosti anonimnog poroda, (ne)priznavanja roditeljstva, te njegovo osporavanje. Time suvremeni pristupi roditeljstvu u znatnoj mjeri vrednuju roditeljsku funkciju, a ne samo biološku povezanost. Posebne životne okolnosti rođenja djeteta mogu opravdano relativizirati njegovo pravo na saznanje podrijetla. U takvim situacijama egzistiralo bi pravo majke na anonimnost rođenje djeteta kao i očevo pravo na anonimnost. 2. 2. Posvojenje Analizu mogućnosti i opravdanosti ostvarenja prava na saznanje podrijetla kod posvojenja zanimljivo je razmatrati u sklopu dva pitanja: 1. važnosti pristanka bioloških roditelja na posvojenje njihova djeteta i 2. dvojbe o davanju prednosti tajnosti posvojenja ili djetetovom pravu na saznanje da je posvojeno. Iako Europska konvencija o posvojenju djece iz 1967. za zasnivanje posvojenja traži samo pristanak djetetovog oca ako je ono rođeno u braku, najnovija praksa Europskog suda za ljudska prava takav pristanak traži i od 51 Vidjeti čl. 54. st. 1. ObZ FBiH, a isto uređuje čl. 50. ObZ BD i čl. 109. st. 2. PoZ RS. 122 �djetetovog izvanbračnog oca, naglašavajući važnost i takve obiteljske veze.52 Na taj način izražava se tendencija osnaženja prava bioloških roditelja glede mogućnosti posvojenja njihova djeteta, odnosno njihova prava na saznanje podataka o posvojenju,53 što potvrđuje povezanost dvaju prava: bioloških roditelja – na saznanje informacija o posvojenju njihova djeteta; i prava djeteta na saznanje vlastitog podrijetla. Većina europskih država dopušta saznanje o posvojenju - nordijske zemlje, Velika Britanija; kao i SAD, Australija…, a postoje i tendencije prevladavanja i napuštanja spomenute dvojbe o tajnosti posvojenja na način da se stvaraju društveni uvjeti prihvaćanja činjenice da dijete može istodobno „imati“ i više od dva roditelja – primjerice dva oca s različitim statusom i ulogama - tj. sociološkog i biološkog oca.54 Sukladno odredbama Konvencije o pravima djeteta koja izričito uređuje djetetovo pravo znati tko su mu roditelji, Haška konvencija o međudržavnom posvojenju55 obvezuje države pristupnice kod zasnivanja međunarodnih posvojenja na čuvanje podataka o podrijetlu djeteta i omogućavanje djetetu dostupnosti tim podacima. Djetetovo pravo na saznanje posvojenja osnaženo je i u Preporuci Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1443 (2000.).56 U sklopu djetetovog prava na saznanje vlastitog biološkog podrijetla važno je navesti pristupe Europske konvencije o posvojenju djece (revidirane) iz 2008. godine.57 Konvencija načelno nudi rješenja s obzirom na pravo djeteta na saznanje vlastitoga podrijetla, ali je to pravo ipak relativizirano mogućim iznimkama koje državama strankama dopuštaju da se to pravo ne realizira.58 Djetetovo pravo je osnaženo odredbom čl. 16. Konvencije, kojom se uređuje međusoban tijek postupaka utvrđivanja očinstva ili majčinstva s postupkom posvojenja.59 52 Usp. Jakovac-Lozić D., Ususret novoj Europskoj konvenciji o posvojenju djece, Zbornik radova Petog međunarodnog savjetovanja: Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, Neum, 22., 23. i 24. lipnja 2007, str. 100. 53 O istraživanjima koja su pokazala da većina bioloških roditelja želi znati podatke o njihovoj djeci koja su posvojena te da posvojenje ne mora pratiti „konfuzija o identitetu“ Vidi podrobnije kod: Kovaček-Stanić, op. cit., fn. 14., str. 169-177. 54 Usp. Kovaček-Stanić, op. cit., fn. 4., str. 298. 55 Konvencija o zaštiti djece i suradnji na području međunarodnog posvojenja djece (1993.). 56 Ovom Preporukom se od država članica zahtijeva osiguranje prava posvojenog djeteta na saznanje vlastitog podrijetla najkasnije do punoljetnosti. 57 Konvencija u čl. 5. st. 1. (b) uređuje djetetov pristanak na posvojenje, u čl. 16. važnost postupaka utvrđivanja majčinstva i očinstva, a u čl. 22. st. 3. pravo posvojenog djeteta na pristup informacijama o njegovu podrijetlu. 58 Usp. Korać Graovac A., Europska konvencija o posvojenju djece (revidirana), Dijete i društvo, časopis za promicanje prava djeteta; Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Godina 11, br. 1/2, Zagreb, 2009, str. 279 i 280. 59 Čl. 16. (Postupci za utvrđivanje roditeljstva), glasi: „U slučaju da je u tijeku postupak za utvrđivanje očinstva, ili, ako takav postupak postoji, za utvrđivanje majčinstva, pokrenut od strane navodnog biološkog oca odnosno majke, postupak posvojenja, ako je to primjereno, odgodit će se kako bi se pričekao ishod postupka o utvrđivanju očinstva odnosno majčinstva. Nadležna tijela će u takvim postupcima za utvrđivanje roditeljstva djelovati žurno.“ Izvor: http://www.mobms. 123 �Zanimljivo je navesti i neke prosudbe Europskog suda za ljudska prava. U predmetu Keegan v. Ireland, kojim je naglašena važnost postojanja biološkog roditeljstva izvanbračnog oca, odnosno statusa koji se može uspostaviti takvim roditeljstvom - skrbništvo nad djetetom, čime se štiti postojeći obiteljski status djeteta i ne dopušta posvojenje bez pristanka oca. U slučaju Görgülü v. Germany,60 Sud je, sukladno čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, procijenio da prednost zasnivanja roditeljske skrbi i posvojenja ima izvanbračni otac jer se time ostvaruje pravo na poštovanje obiteljskog života i dobrobit djeteta. ObZ FBiH i ObZ BD normiraju djetetovo pravo na saznanje vlastitoga posvojenja.61 S obzirom na komplementarnost djetetovih prava na saznanje podrijetla i posvojenja, držimo da bi pro futuro i PoZ RS trebao unijeti takve odredbe. Na prostoru BiH prije osamostaljenja tada važeći zakoni su uređivali tajnost posvojenja, odnosno nije postojala obveza upoznavanja djeteta s činjenicom posvojenja. Takvo rješenje zadržao je i važeći PoZ RS, 62 dok druga dva važeća obiteljska zakona unose novinu uređujući pravo djeteta na saznanje vlastitog posvojenja. Teorijski argumenti stajališta koji zagovaraju tajnost posvojenja su sljedeći: tajnost posvojenja jamči njegov uspjeh jer se time jačaju odnosi iz posvojenja kao vjerodostojni i jedini, što omogućuje potpuno uključivanje posvojčeta u obitelj; dijete ne će biti u situaciji razočaranja zbog saznanja da su ga napustili biološki roditelji; nema mogućnosti remećenja adoptivne veze od strane bioloških roditelja; a spomenuto stanje može odgovarati i biloškim roditeljima radi prikrivanja njihova identiteta i postupaka. Zakonodavci FBiH i BD63 smatraju važnijim djetetovo pravo na saznanje vlastitoga posvojenja, a federalni zakon uređuju i obvezu posvojitelja da upozna posvojče s činjenicom posvojenja, sukladno pravu djeteta da zna tko su mu (biološki) roditelji, najkasnije do njegove sedme godine života, odnosno odmah nakon zasnivanja posvojenja ako je posvojeno starije dijete. hr/media/19492/casopis%20dijete%20i%20drustvo%20god9_br2_2009_mobms_screen.pdf ; 6. 4. 2013. 60 Görgülü v. Germany (Appl. no. 74969/01; Judgment of 26 February 2004) , izvor: http://www.echr. coe. int/ECHR/EN/Header/CaseLaw/Decisions+and+judgments/Lists+of+judgments/ ; 20. 9. 2013. 61 Dok ObZ BD dosta oskudno uređuje to pravo („Dijete ima pravo znati da je posvojeno“ – čl. 77.), federalni zakon uređuje i obvezu posvojitelja da upoznaju posvojče s činjenicom posvojenja najkasnije do njegove sedme godine života, odnosno odmah nakon zasnivanja posvojenja ako je posvojeno starije dijete (čl. 92. st. 1. i 2.). Zakonska formulacija "do njegove sedme godine života" je nejasna, jer se ne zna misli li se na početak ili završetak sedme godine. 62 Obvezu upoznavanja djeteta s činjenicom posvojenja ne propisuje ni srbijanski Porodični zakon. 63 Primjerice i Obiteljski zakon Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007 i 61/2011) u čl. 124. uređuje obvezu centra za socijalnu skrb da upozna posvojitelje s pravom djeteta doznati (od posvojitelja) da je posvojeno. I dok je ovo pravo prijeko potrebno za dijete - i to što ranije od samih posvojitelja, za osobe koje nemaju pravnog interesa uputnije je da činjenica posvojenja ostane nepoznata, pa ona i ima status službene tajne. Vidi pobliže kod: Alinčić M.; Bakarić Abramović A.; Belajec V.; Hrabar D.; Korać A., Komentar Obiteljskog zakona, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, 2002., str. 61. 124 �Iako prije navedeni teorijski argumenti za tajnost posvojenja izgledaju na prvi pogled utemeljeni, oni su ipak samo prividni i necjeloviti. Jer nema potpuno opravdanih razloga prikrivati životnu stvarnost nekog ljudskog bića prikazivanjem samo drugog, iako korisnog srodničkog odnosa. Posvojenje unosi promjene u djetetov obiteljskopravni status i dotadašnje srodničke odnose. Stoga pravo na saznanje posvojenja istodobno otvara mogućnosti za cjelovito saznanje o postojanju i prirodi srodničkih veza tog djeteta. U svakom slučaju, oba djetetova prava - na saznanje biološkog podrijetla i na saznanje odnosa posvojenja, iznimno su važna za djetovu dobrobit i cjelokupan zdrav razvoj, i treba ih promatrati ravnopravno i kao jednu cjelinu. Ovdje je, kao i u ostalim životnim situacijama, istina istodobno važna i korisna. 2. 3. Medicinski pomognuta oplodnja Rađanje ljudskog bića u okolnostima nemogućnosti poznavanja njegovih vlastitih korijena je negacija temeljnih ljudskog prava na saznanje vlastitog podrijetla, prava na vlastiti identitet i prava na obiteljski i društveni život. Nepostojanje tih prava za ljudsko biće znači očito onemogućavanje potrebnog razvitka i života u uzajamnosti s drugim ljudima. Osvrnut ćemo se na neke situacije i okolnosti u sklopu uređivanja i provedbe metoda medicinske oplodnje, posebice stoga što je u takvim okolnostima pravo na saznanje podrijetla onemogućeno ili otežano. Najprije ćemo se osvrnuti na neke odredbe federalnog Nacrta zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom (dalje u tekstu: Nacrt ZMPO).64 Nacrt ZMPO uređuje uvjete, način i postupak liječenja neplodnosti kod parova koji žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, tehnikama biomedicinski pomognute oplodnje, prava na oplodnju, primjenu postupaka medicinske oplodnje, darivanje spolnih stanica, uvjete pod kojima se postupci medicinske oplodnje obavljaju u zdravstvenim ustanovama, nadzor nad provedbom zakona, te druga pitanja važna za primjenu zakona. Vlada Federacije BiH utvrdila je Nacrt ZMPO na 28. sjednici održanoj 8. svibnja 2012. godine, te ga uputila u redoviti parlamentarni postupak donošenja. Sredinom 2013. godine, usvojen je tekst na oba doma Parlamenta Federacije BiH, a suglasno Zaključcima oba doma Parlamenta FBiH, provodi se javna rasprava o predmetnom zakonu. Na liječenje neplodnosti primjenom postupaka medicinske oplodnje imaju pravo muškarac i žena koji u vrijeme primjene tih postupaka žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici,65 i to korištenjem vlastitih spolnih stanica (homologna oplodnja), ili korištenjem darovane jajne ili sjemene splne stanice 64 Može se uputiti primjedba na sam naziv zakona, jer on očito ne uređuje liječenje neplodnosti već nadomjestak, odnosno ostvarivanje začeća medicinskim tehnikama i metodama kada to nije moguće prirodnim načinom. 65 Vidjeti čl. 16. st. 1. Nacrta ZMPO. 125 �(heterologna oplodnja).66 Nacrt ZMPO izričito uređuje da darivatelj odnosno darivateljica spolnih stanica nemaju obveza ni prava prema djetetu koje je začeto od njihovih spolnih stanica u postupcima medicinske oplodnje. Time se relativizira roditeljstvo i kida iskonska biološka veza između ljudskih bića.67 S obzirom da heterologna oplodnja unaprijed podrazumijava nepodudarnost biološkog i pravnog roditeljstva i negira mogućnost ostvarenja prava djeteta na saznanje biološkog podrijetla,68 ovakvim zakonskim pristupom istaknut je prioritet namjeravanog, voljnog roditeljstva nad genetskim, supremacija prava i društvene sastavnice nad biološkom sastavnicom. Pravo djeteta na saznanje vlastitoga podrijetla je u svojevrsnoj koliziji s pravom njegovog biološkog ali „nepoznatih“ i pravnog a „priznatog“ roditelja. Biološki roditelj kao darivatelj reprodukcijskog materijala, ima pravo na privatnost odnosno tajnost, a pravom priznati roditelji i obitelj u cjelini imaju pravo na priznati integritet i stabilnost.69 Prema odredbama ObZ FBiH nije dozvoljeno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo i očinstvo djeteta začetog u postupku medicinske oplodnje.70 Zakon predviđa i iznimke71 od ovoga pravila: (1) Žena koja je rodila dijete začeto iz jajne stanice druge žene može osporavati svoje majčinstvo ako je u postupku medicinske oplodnje dijete začeto bez njezine pisane suglasnosti.72 Time je mogućnost osporavanja majčinstva ostavljena gestacijskoj, ali ne i genetskoj majci. Osim toga, (2. iznimka) i muž majke može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili u razdoblju 300 dana od prestanka braka, ako je u postupku medicinske oplodnje dijete začeto sjemenom drugog muškarca bez pisane suglasnosti muža.73 Možemo pojednostavljeno kazati da se u europskim zakonodavstvima, kao i u praksi Europskog suda za ljudska prava, majčinstvo načelno utvrđuje primjenom pravila mater semper certa est; a u slučajevima medicinske oplodnje darovanim sjemenom, ocem djeteta smatra se muž odnosno izvanbračni partner majke koji je dao pristanak na takvu oplodnju.74 Time je kod utvrđivanja majčinstva preferiran gestacijski u odnosu na genetski element, čimbenik; dok je 66 Čl. 19. Nacrta ZMPO. Vidjeti čl. 12. st. 3. tog zakona. Relativiziranjem biloške veze na taj način, kao i propisanom mogućnošću tajnosti roditeljstva od strane darivatelja spolnih stanica, na svojevrsan način se imitira životinjski svijet, gdje se kod mnogih vrsta očinska uloga svedena samo na davanje reprodukcijskoga materijala. 68 Čl. 20. st. 2. Nacrta ZMPO glasi: “Darivatelj/ica spolnih stanica nema prava ni obveza prema djetetu koje je začeto u postupku MPO-e.”. 69 Usp. Kovaček-Stanić G., Legislativa o ljudskoj reprodukciji uz biomedicinsku pomoć, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Centar za izdavačku delatnost, Novi Sad, 2008., str. 20. 70 Čl. 89. tog zakona i čl. 74. ObZ BD. 71 Za razliku od dva navedena zakona, PoZ RS uređuje zabranu utvrđivanja očinstva (ne i majčinstva !) djece začete umjetnim putem, kao i mogućnost osporavanja očinstva od strane muža, ako je do začeća došlo umjetnim putem sjemenom drugog muškarca bez muževe suglasnosti. V. čl. 135. i 136. PoZ RS. 72 Čl. 90. st. 1. ObZ FBiH i čl. 75. st. 1. ObZ BD. 73 Čl. 90. st. 2. ObZ FBiH i čl. 75. st. 2. ObZ BD. 74 Usp. Jakovac-Lozić, op. cit., fn. 12., str. 1146. 67 126 �kod spomenute predmnjeve očinstva voljni element ispred genetskog. Međutim, ako bismo kroz suvremena europska zakonodavstva promatrali genezu stajališta o anonimnosti darivatelja reprodukcijskog materijala kod medicinske oplodnje, možemo kazati da postoje i izvjesna napuštanja takve mogućnosti, čime se postupno osnažuje pravo djeteta na saznanje vlastitog biološkog podrijetla.75 3. Umjesto zaključka Ljudsko dostojanstvo je osobno dobro koje kao najviša vrijednost pripada svakom ljudskom biću. Ono je uporište ljudskih prava i ključna poveznica obiteljskopravnih odnosa. Možda ni jedna etičko-filozofska i pravna pitanja nisu tako međusobno uvjetovana i povezana kao što su „ljudski život“, „ljudsko dostojanstvo“ i „ljudska prava“. Zbog toga se, kroz prizmu ova tri pojma gotovo uvijek mogu naći odgovori na suvremena prijeporna pitanja vezana za vrednovanje i status pojedinca i obitelji u suvremenim pravnim poredcima. I život u razvoju (primjerice embrij) obuhvaćen je zaštitom prava na dostojanstvo, a čovjek ga zadržava i nakon smrti, ono se ne može izgubiti i ne može biti oduzeto. U sklopu mogućnosti i važnosti zasnivanja roditeljskopravnog odnosa evidentno je da međunarodni normativni pristupi u sve većoj mjeri uvažavaju i osnažuju djetetovu volju za saznanjem vlastitoga biološkog podrijetla. Pravo djeteta na saznanje podrijetla poglavito se temelji se na odredbama čl. 7. Konvencije o pravima djeteta, čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 30. Haške konvencije o međunarodnom posvojenju, te čl. 5. Europske konvencije o posvojenju djece (revidirane). Za suvremena zakonodavstva i pravnu praksu posebno je delikatno pitanje kojem pravu dati primat u situacijama kada roditelji žele ostati anonimni i kada je to pravo u opreci s pravom djeteta na saznanje vlastitoga podrijetla. Želja za (ne)roditeljstvom u dosta slučajeva presudnija od istine o podrijetlu, odnosno roditeljstvo je često stvar volje a ne biološkog odnosa. To je poglavito izraženo kod prava na anoniman porod, utvrđivanja i osporavanja (izvan)bračnog očinstva, različitih oblika medicinske oplodnje, nekih situacija kod posvojenja. Smatramo da bi pravo na saznanje vlastitoga podrijetla trebalo izričito unijeti u međunarodne dokumente kao izvorno i neotuđivo ljudsko pravo, a da ostvarivanje tog prava treba ovisiti o djetetovoj volji, ali i zaštiti postojećeg roditeljskopravnog odnosa odnosno interesa drugih osoba. Isto tako, trebalo bi otklanjati mogućnosti i sprečavati postupke i slučajeve zlouporabe prava na stjecanje roditeljstva, posebice ako je to na štetu utvrđivanja biološkog roditeljstva. Nije potrebno posebno naglašavati da je to u svrhu ostvarivanja najboljeg interesa djeteta. Ne možemo zaobići i stajališta da 75 Početak takvog odnosa možemo pratiti nakon unošenja zakonskih odredaba o mogućnosti saznanja podataka o darivatelju za dijete u švedskom zakonodavstvu 1984, vrednovanjem tog prava kao ustavne kategorije u Njemačkoj 1989. i Švicarskoj 1992, itd. Detaljnije vidjeti u: Kovaček-Stanić, op. cit., fn. 14., str. 157-162. 127 �roditeljska odgovornost prema novom životu nastaje i prije rođenja djeteta, jer dajući novi život – roditelji su za njega odgovorni od trenutka njegova početka, tj. začeća. Roditeljskopravni odnos između biološkog roditelja i djeteta može se zasnovati primjenom predmnjeve o majčinstvu odnosno očinstvu majčina muža; priznanjem; utvrđivanjem u sudskom postupku. S obzirom na važnost i široke pravne učinke roditeljskopravnog odnosa na više osoba, i domaći zakonodavac je propisao mogućnost priznanja očinstva i prije rođenja djeteta, kao i utvrđivanja roditeljskog odnosa i onda kada je neka osoba iz tog odnosa (majka, otac ili dijete) umrla. Razvitak medicinskih znanosti i metoda utvrđivanja biološkog podrijetla, posebice postupka analize DNA dodatno su ojačali i učinili ostvarivim pravo na saznanje vlastitog biološkog podrijetla. U sva tri obiteljska zakona u BiH, trebalo bi u dijelu koji uređuje prava i dužnosti roditelja i djece unijeti izričitu odredbu o djetetovu pravu, bez obzira na dob, da zna tko su mu roditelji, te da se to pravo može ograničiti samo tim zakonom. U većini životnih situacija ostvareno pravo na saznanje podrijetla podrazumijava i egzistiranje roditeljskopravnog odnosa. Međutim, postoje i takve životne okolnosti – kada djetetovo pravo na saznanje podrijetla može biti opravdano i realizirano, iako se neće zasnovati roditeljskopravni odnos (primjerice kod anonimnog poroda, nekih situacija kod posvojenja, kod medicinski pomognute oplodnje kada pravna „istina“ ne odgovara biološkoj i sl.). Svakako je poželjno da u praksi bude što manje situacija i okolnosti u kojima se ostvarenje prava na saznanje podrijetla i i najbolji interes djeteta međusobno isključuju. Najpovoljnija životna kombinacija je u njihovom obostranom ispunjenju, tj. da je saznanjem biološkog podrijetla ostvaren i najbolji interes djeteta. Neupitno je da pravo na saznanje podrijetla treba postojati za vrijeme cijeloga života svakog čovjeka, a ne samo do njegove punoljetnosti. Stoga smatramo da se samo u najmanjoj mjeri i u opravdanim slučajevima mogu propisivati zapreke i ograničenja ostvarenja tog prava, posebno kod određivanja dobi podnositelja tužbe i rokova pokretanja postupaka utvrđivanja ili osporavanja majčinstva ili očinstva. Na kraju možemo zaključiti: ostvarivanje prava na saznanje vlastitog podrijetla trebalo bi uvijek omogućiti ako nije u suprotnosti s najboljim interesom djeteta i zaštitom postojećih obiteljskopravnih odnosa. 128 �Dr. sc. Željko Galić, Assistent professor, Law Faculty, University of Mostar RIGHT TO KNOW ORIGIN AND THE BEST INTERESTS OF THE CHILD Summary: This paper analyzes the correlation of the right to know one's origins and the legal standard of the best interest of the child. The author presents the anthropological basis of evaluation of the right to know one's origins as the original human right and it’s attachment to the determination of a motherhood and a fatherhood. He gives a critical analysis of valid normative solutions of international and local acts, stating the difficulties and doubts in the realization of that right within the different segments of family relationships. He also emphasizes the relevance of principal and fundamental compatibility between the right to know one’s origins and the best interests of the child, as well as the specific circumstances of life as possible exceptions. The author's attention is specifically focused on giving potential objections and suggestions pro futuro. Key words: right to know the origin, maternity, paternity, the best interests of the child. 129 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3039 Title A name given to the resource PRAVO NA SAZNANJE PODRIJETLA I NAJBOLJI INTERES DJETETA Author Author GALIĆ, Željko Abstract A summary of the resource. U radu se analizira korelacija prava na saznanje vlastitoga podrijetla i pravnog standarda najboljeg interesa djeteta. Autor iznosi antropološku podlogu vrednovanja prava na saznanje podrijetla kao izvornog ljudskog prava i njegovu vezanost za utvrđivanje majčinstva i očinstva. Kritički analizira važeća normativna rješenja međunarodnih i domaćih akata, navodeći poteškoće i dvojbe u ostvarivanju tog prava unutar različitih segmenata obiteljskopravnih odnosa. Ističe svrhovitost načelne i suštinske podudarnosti prava na saznanje podrijetla i najboljeg interesa djeteta, ali i navodi specifične životne okolnosti kao moguće iznimke. Autor je posebnu pozornost usmjerio na davanje mogućih primjedbi i prijedloga pro futuro. Ključne riječi: pravo na saznanje podrijetla, majčinstvo, očinstvo, najbolji interes djeteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3435 Title A name given to the resource CONTRASTIVEANALYSISAS A DIDACTICTOOL IN THE ACQUISITION OF THE SPANISH ARTICLEFOR SLOVENIANLEARNERS Author Author Gemma, Santiago Alonso Abstract A summary of the resource. The aim of this paper is to present an approach to the teaching for meaningful learning of the article from the perspective of Contrastive Analysis between the Spanish and Slovene article. This work will take into account, firstly, on the role of plurilingualism set by the CEFR, and secondly, the pedagogical potential of notion of linguistic awareness, and all the didactics implications that entails. The research wants to focus on the similarities and differences between the uses of article in Slovenian and Spanish language, in order to contribute to the development of plurilingual awareness of the Slovene students. Although several hypotheses in Contrastive Analysis have been rejected in the past, we still consider it as a very useful tool for language teaching. Keywords: Contrastive Analysis, Spanish article, mother tongue, Second Language Acquisition, plurilingualism, linguistic awareness. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3452 Title A name given to the resource A CRITICAL OVERVIEW OF ENGLISH LANGUAGE TEACHER EDUCATION IN TURKISH EDUCATION SYSTEM: PRE-SERVICE AND IN-SERVICE Author Author Genç, Hümeyra Abstract A summary of the resource. A teacher is an essential part of any education systems. Teacher training is always in the center of politics and various attempts have been made for it to become more efficient. Furthermore, great effort has been spent for improving language teacher education for more than 150 years in the Turkish Education System. Therefore, the purpose of this paper is to reveal the changes which have occurred in both pre-service and in-service language teacher training between the times of Ottoman Empire and Republic of Turkey Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3559 Title A name given to the resource THE RELATIONSHIP AMONG EFL LEARNERS’ CREATIVITY, EMOTIONAL INTELLIGENCR, AND SELF-EFFICACY Author Author Gheydar, Zohreh Mall Amiri, Behdoukht Abstract A summary of the resource. The thrust of the current study was to investigate the relationship among EFL learners' creativity (CR), emotional intelligence (EI), and self-efficacy (SE). To this end, a group of 120 male and female learners, between the ages of 19 and 35 studying BA in English Translation and MA in Teaching English at Islamic Azad University, Central Tehran were selected using convenient sampling and were given three questionnaires: Bar-On’s EQ-I questionnaire by Bar-On (1997), the General Self-Efficacy Scale questionnaire (SGSES) by Sherer et al. (1982), and a questionnaire of creativity (CR) by O'Neil, Abedi, and Spielberger (1992). Analysis of the results through Pearson Moment Correlation Coefficient showed that there was not a significant relationship between students’ CR and EI, and EI and SE. In addition, CR and SE were correlated significantly but negatively. Multiple regressions revealed that CR could significantly predict SE. Regarding the findings of the study, the obtained results may help EFL teachers, teacher trainers, materials developers, and educational policy makers to possess a broader perspective and heightened degree knowledge toward the TEFL practice and to take practical steps toward the attainments of the desired objectives of the profession. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3352 Title A name given to the resource ELEVATING THE DEVELOPMENT OF LISTENING SKILLS TO FOSTER SLA IN AN ASIAN CONTEXT Author Author Graham-Marr, Alastair Abstract A summary of the resource. In EFL curricula where language is taught as a knowledge set, links between pedagogical theory and practice can be quite strong. However, links between pedagogical theory and practice seems more tenuous when applied to the teaching of skills, in particular, L2 listening skills which are often left to develop as byproducts of a student’s grammatical and lexical understanding. And, in many contexts, this oversight can have serious consequences. Given that English is a stress-timed language, learners coming from syllabletimed or mora-timed languages, such as Japanese or Korean, can be robbed of learning opportunities when listening skills are deficient. The crucial role of comprehensible input in second language acquisition is well established, so when learners have developed listening skills, all language that is basically understood is available as a learning opportunity as comprehensible input. However, when learners have incipient listening skills, learners are often unable to comprehend auditory input containing words that are largely understood, thus losing opportunities for L2 language development. Learners coming from syllable-timed or mora-timed languages often lack a natural understanding of suprasegmental phonology, impeding comprehension. It is well established in the research literature that listening skills are best taught as a set of sub-skills to help students develop a basic phonetic awareness, however such research findings have not always made it into practice. This qualitative study reports on a set of first year university students at a Japanese university where listening was taught as a set of sub-skills. An overwhelming majority felt this type of instruction helped to improve their listening skills, suggesting that this fundamental pedagogy needs greater emphasis in countries with syllable-timed or mora-timed native languages. The results of this study are described and interpreted in the context of the English education system in Japan. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3455 Title A name given to the resource THE LINGUISTIC LANDSCAPES OF MOSTAR AND LEUVEN: A COMPARATIVE STUDY Author Author Grbavac, Ivana Jaspaert, Koen Słowińska, Dominika Abstract A summary of the resource. Linguistic landscaping is a pioneering subfield of sociolinguistics exploring language in its written form in urban contexts. Since 1997 (Laundry and Bourhis, 1997), as a swiftly expanding research area worldwide, it has proved to be a relevant instrument for measuring various social and linguistic phenomena in multiethnic and multicultural ecologies (Backhaus, 2007; Ben-Rafael e.a., 2006; Edelman, 2010; Grbavac, 2012; Pavlenko, 2010 etc.) This paper aims at a comparative analysis of the linguistic landscapes of two seemingly different sociolinguistic surroundings: the city of Mostar in Bosnia and Herzegovina and the city of Leuven in Belgium. The motivation and justification for this research lies in the fact that the linguistic landscapes of these two cities have not been inspected so far through the LL research methods. Furthermore both cities are embedded in similar yet different political, ideological, cultural, social and linguistic settings. Therefore the aim of the paper is to outline the similarities and differences of these two sociolinguistic contexts visible in the linguistic landscape. We propose the hypothesis that the two linguistic landscapes will show some similarities in language usage patterns and in the collective identity construction modes. Both LLs are set in regions where different languages and cultures are intertwined, therefore we expect to find some possibly universal matrices. Additionally, the contribution of this paper is to be seen in the documentary value of the research. Key words: linguistic landscape, comparative studies, multiethnic ecologies, linguistic diversity Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3413 Title A name given to the resource “OUR NEIGHBOURING COUNTRIES”: RAISING MULTICULTURAL AWARENESS THROUGH A CLIL PROJECT FOR YOUNG LEARNERS Author Author Griva, Eleni Chostelidou, Dora Semoglou, Klio Abstract A summary of the resource. This paper presents a CLIL project, which was designed and piloted for 18 weeks with 6th grade students of an experimental primary school, in northern Greece, aiming to interweave language and content learning. The objectives of the project were to: a) develop the students’ skills in EFL, b) develop their multicultural awareness c) enhance their knowledge in aspects of cultures of neighbouring countries and corresponding aspects of Geography. Stories were at the ‘core’ of the project, since they are considered motivating and fun, as well as an optimal way to introduce children to a diversity of cultures. The CLIL courses were designed in the form of a ‘story-based’ mini syllabus, including common traditional stories from our neighbouring countries in the Balkan and North-East Mediterranean area. Multimodal materials, such as stories, ppt, video clips, songs were used to arouse the students’ interest within a ‘task-based’ framework, which called for working together on a common group task, helping each other and interacting while being involved in “problem-solving”. The effectiveness and feasibility of the project were estimated by collecting both qualitative and quantitative data. The results indicated the positive effect of the CLIL approach on the students’ skills in the target language along with the students’ considerable familiarization with the target cultures. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English