80 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3454 Title A name given to the resource THE ROLE OFVERBVALENCYIN CROATIANANDRUSSIAN LEARNING ATB1 LEVEL Author Author Brač, Ivana Drljač Magić, Sanja Abstract A summary of the resource. Difficulties in learning a second language (L2) may arise when a first language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. Since there is a very high overlap in verb valency between Croatian and Russian, the generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. In this paper we analyze verbs that were selected from a list of verbs required for B1-level mastery in Croatian and Russian. The analyzed verbs are divided into semantic groups according to Levin (1993), but the paper focuses on the verbs of social interaction, verbs of communication and psych-verbs. Each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation. Within each semantic group, verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. This paper aims to facilitate the acquisition of basic verb complements in Croatian and Russian, with emphasis on non-matching pairs between the two languages. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3380 Title A name given to the resource Syllabus Design and Materials Development in English for Public Administration and Political Sciences Course Author Author Bytyqi, Besa Abstract A summary of the resource. This research paper aims to show the importance of the syllabus design and materials development in English for Specific Purposes for students at the Faculty of Public Administration and Political Sciences at South East European University, Republic of Macedonia. Public Administration is a new field in this region and the studies provide the educational requirements to support students begin their professional career path in government, state and local government agencies, municipalities, public institutions, local schools administration, non-profit organizations, universities and corporations. When students graduate they should use written and speaking English language according to protocols and rules related to Public Administration. English Language is a core subject at the university level and students take the ESP course in the third and fourth semester, after they have finished with their Basic English courses. Qualitative and quantitative approaches were used for the data collection. The evidence for the paper was gathered by interviewing the students and preparing the target vocabulary for ESP 1 and ESP 2, and the scope and sequence of the course. Students were also given a questionnaire to answer on their preferences where would they prefer to work after they graduate. The University data was also used to show the percentage of the already employed graduate students, and according to that new syllabi and materials were selected to motivate students, engage and give assignments on topics that they will use on a daily basis. Course packs were designed for both ESP 1 and ESP 2 courses and other additional materials were selected that will prepare students for their future career. Keywords: Syllabus design, materials selection, ESP, Public Administration, Political Sciences Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3353 Title A name given to the resource NEWSPAPER AS THE MEANS OF INTERCULTURAL COMMUNICATION: ALTERNATIVE NEWSPAPER (STRASBOURG/FRANCE Author Author Büyükaslan, Ali Albayrak, Muhamed Akif Abstract A summary of the resource. Newspaper is defined by the dictionary of Turkish Language Institution as “a publication which provides information on subjects such as politics, economy, culture and others, and which is published daily or for certain amount of periods.” However, modern era necessitates different definitions of the terms parallel to particular transformations. In this regard, the concept of newspaper needs to be redefined in terms of its definition and function. Modern societies have certain characteristics such as living together, being mobile and existing together with different cultures. Newspapers in modern societies position themselves within different cultures and undertake bilingual publishing facilities, which include the coexistence of different cultures. Published at Strasbourg in France, Alternative Newspaper, which occupies an important role in developing relations between Turkish citizens living in Europe and the societies that they live in, and which contributes to the preservation of identities and cultures of Turkish citizens abroad, will be the main subject of this paper. Dealing with problems of identity and culture due to the assimilationist policies that they face in host countries, Turkish citizens had the chance to enjoy their cultural identities and develop communication among them by means of this newspaper. In this research, we’ll analyze ALTERNATIVE NEWSPAPER within the context of newspaper’s function in intercultural communication. There are various factors, which make possible the analysis of the unique characteristics of this newspaper in this research, including the 7-year period that it has been published so far (with the title Alternative Newspaper since 2011), and its bilingual publication. Alternative Newspaper becomes an important counterpart of intercultural communication since it facilitates communication between the Turks living in Strasbourg and French society. This research will undertake a contextual analysis in terms of intercultural communication, as it will examine the ways in which Alternative Newspaper attempts to become a means of communication between different cultures. Keywords: Intercultural Communication, Newspaper, Alternative Newspaper Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/02fc2b413cac5ce45cc2e6a172cef892.pdf 6321d4de758356c96a7bfe7f58ce323e PDF Text Text �������������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/26875f8a986167e7a0b21b760b12b261.docx c57791beb74cb94330686fa2fadfc028 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3096 Title A name given to the resource Kontumacione presude u pravima nekih europskih zemalja i Sjedinjenih američkih država Author Author CIMIROTIĆ, Muhamed Abstract A summary of the resource. U svim epohama historijskog razvoja građanskog suđenja bilo je prisutno pasivno držanje stranaka u postupku, a naročito tuženika. S obzirom na štetan uticaj pasivnosti stranaka na tok i okončanje postupka suđenja, to se oduvijek pred zakonodavce postavljalo pitanje kako reagovati na pasivnost stranaka - kako je preventirati ili sankcionisati, odnosno kakav smisao presumirati njihovom pasivnom držanju, a ponajprije držanju tuženika. Jedan od procesnih instrumenata za rješavanje toga „problema“ je upravo mogućnost donošenja kontumacione presude. U radu su izloženi tipovi ove presude u pravu nekih europskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država sa naglaskom na pretpostavke za njihovo donošenje i pobijanje, te procjena u kojoj mjeri ova sudska odluka u domaćem pravu udovoljava njenoj zamišljenoj svrsi i da li je djelotvoran propisani način njenog pobijanja u pravu Federacije BiH. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3391 Title A name given to the resource HAS MADE IN ITALY RUINED THE ITALIAN LANGUAGE AS L2? Author Author Capasso, Danilo Abstract A summary of the resource. Since the 90s made in Italy was a stron brand all over the world. Driving Ferrari, wearing Gucci, Armani, dressing up with Damiani's jewelry, putting on Paciotti's shoes, eating parmigiano and Barilla's pasta were a status symbol not only in Italy, but in the world too! Starting from 2000 mady in Italy has been the best reason to study Italian as L2. Italian language has become very popular abroad, many foreigners wanted to "taste" Italian language because they were fond of Italian food, fashion, cars, handicraft and way of living. Since 2008 made in Italy has become to decline and Italian politic scene has bees seen abroad as a "big comedy". The factors have contributed to the fall of Italian as L2. The aim of the paper is to show how one country's economic and social factors can affect on the popularity abroad of tha language of the country. Is the economic and social crisis in Italy the reason of an ever smaller number of foreign students of Italian as L2? Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ad4df288ff72034dbe89b3bbfd5cfc11.docx 2baa810355618e5e2ea68d4a5d7dab38 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/930631a699573c84973536d7abc60324.pdf cba94edef8b9078e4d9d750ef6ee833f PDF Text Text ������������������ Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3131 Title A name given to the resource Doprinos Bosne i Hercegovine formiranju sigurnosne zajednice Zapadnog Balkana Author Author DAUTOVIĆ, Kenan Abstract A summary of the resource. Koncept sigurnosne zajednice, iako već dugo korišten u “zapadnoj” akademskoj teoriji i praksi, nedovoljno je poznat bosanskohercegovačkoj znanstvenoj i političkoj javnosti. Ovaj članak ima ambiciju da, stavljajući pojam sigurnosne zajednice u kontekst Zapadnog Balkana i konkretnog doprinosa Bosne i Hercegovine kreiranju ove “zone mira”, omogući njegovo kontekstualno razumjevanje. Ovo razumjevanje se, prije svega, odnosi na učešće Bosne i Hercegovine u regionalnoj saradnji u oblastima koje obuhvata sigurnosni sektor a u funkciji dostizanja međusobnih očekivanja da će se nesporazumi između susjeda rješavati mirnim putem i bez upotrebe nasilja. Analizirajući kvantitet i raznovrsnost regionalnih incijativa čiji je Bosna i Hercegovina aktivni sudionik može se zaključiti da Bosna i Hercegovina regionalnu suradnju vidi kao važan segmenat svoje vanjske politike, no ostaje da se istraži u kojoj mjeri je to zbog toga što približavanje euroatlanskim integracijama zahtijeva regionalni pristup, a u kojoj zbog toga što regionalna suradnja, posebice odnos sa susjedima doprinosi i njenoj unutrašnjoj stabilnosti. Upoređujući pak, međunarodnu praksu u vidu regionalne suradnje na Zapadnom Balkanu s ponuđenim teorjiskim okvirom, moglo bi se zaključiti da se na ovom području uočavaju konture sigurnosne zajednice a u pojedinim segmentima i suštinski napreci, no da se uglavnom radi o procesima koji su poticani izvan njenog područja – ponajviše iz prostora Euroatlanskih integracija, što nudi prostor za daljnja istraživanja ovog fenomena. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/18301904d05208ea20ce6e12ebeb76a4.docx 02d0026fb9cfecd017d0be6e4709fca5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2095d3613871ef901d6f7a27b2a90cc0.pdf 3678f75c39918df3e914097c27aaec19 PDF Text Text ���������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3161 Title A name given to the resource Građanska percepcija integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju Author Author DEDIĆ, Hoda Abstract A summary of the resource. Proces evropskih integracija nije samo oblik udruživanja i saradnje država članica, već jedan kompleksan proces političkog razvoja u kome se političke i ekonomske karakteristike potencijalnih država članica EU nastoje uskladiti sa specifičnim geopolitičkim interesima Evropske unije. Za Bosnu i Hercegovinu je proces integracije u EU značajan iz više aspekata. Radi se o tome da proces integracije u EU, uslijed složene političke konstitucije Bosne i Hercegovine kao multietničke, ali istovremeno i policentrične, u znatnoj mjeri etnički podijeljene države i društva, bitno uslovljava njen stabilan politički, ekonomski i društveni razvitak. Odvijanjem procesa integracije BiH u Evropsku uniju, generira se provedba funkcionalnih društvenih reformi i doprinosi prevazilaženju etničke-kolektivističke osnove u političkom i socijalnom razvitku države BiH i bosanskohercegovačkog društva.Uporedo sa političkom pluralizacijom u BiH početkom 90-ih godina XX stoljeća izvedenoj na etničkoj osnovi, dolazi do reafirmacije rada organizacija s nacionalnim predznakom. Etnička određenost političke pluralizacije u Bosni i Hercegovini uslovila je društvenu i kulturnu etnicizaciju kreirajući svojevrstan grupni kodeks ponašanja koji bitno određuje politički i socijalni razvitak BiH. Unatoč prevladavajućim entičkim podjelama unutar bosanskohercegovačkog društva, članstvo Bosne i Hercegovine u EU nailazi na većinsku podršku građana BiH. Prema svim provedenim istraživanjima u postdejtonskom periodu, apsolutna većina ispitanika je za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Prema istraživanju javnog mnijenja provedenom u 2013.godini, 80 procenata građana BiH podržava pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Međutim, volja građana za integracijom BiH u EU se zbog nedovoljno razvijene uloge civilnog sekora u BiH i marginalizacije građanina kao pojedinca, ne uspijeva autentično artikulisati. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b080ee66994f773da0278ad802687d59.docx 3597a42fcec841304e085e5500cfa662 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/78f8d3a385c367109a7af2c60ec5e673.pdf c20516b3d8e0706ae2a722d23a84fe91 PDF Text Text Mr. sci. Sedad Dedić Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Sekretar fakulteta USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Sažetak Kvalitetno ustavno regulisanje ekonomskih prava i ekonomskih odnosa je temelj uspješnog ostvarivanja ekonomskih prava u praksi. Praksa i istraživanja su pokazala da je, pored adekvatne normativne regulacije nekog društvenog procesa, neophodno i adekvatno razumijevanje važnosti i prirode tih procesa od strane onih koji normativne garancije spuštaju u odnose koji znače oživljavanje garantiranih prava i sloboda. U Bosni i Hercegovini je značajno izražen nesrazmjer između normativnog i stvarnog, a što je posebno osjetno na pitanju ostvarivanja ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo koji direktno utiču na kvalitet života građana. Ključne riječi: Ustav, ekonomska prava, pravo privatnog vlasništva, pravo na privatno poduzetništvo, jedinstveno tržište. 223 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO THE CONSTITUTIONAL POSITION OF CERTAIN ECONOMIC RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA WITH EMPHASIS ON THE REALIZATION OF THE RIGHT TO PRIVATE ENTREPRENEURSHIP Abstract High quality of Constitutional regulation of economic rights and economic relationships is foundation for sucessfull realization these rights in reality. Reality and researches showed that is, besides adequate normative regulation some social process, necessary adequately awareness of importance and nature of these process by those involved in realization of normative guarantees, that are representing realisation of guaranteed rights and freedoms. There is significant difference between normative regulation and reality in Bosnia and Herzegovina. This difference especialy reflects in realization of economic rights and right to private entrepreneurship, that directly effects quality of citizens life. Key words: Constitution, economic rights, the right to private property, the right to private entrepreneurship, the single market. 224 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Možemo reći da se sve do početka XX stoljeća država nije aktivnije i detaljnije miješala u sferu ekonomskih odnosa. Na djelu je bila deviza ekonomskog liberalizma - laisser passer, Laissez faire. Tako je bilo i na normativnom planu. Sve do poznatog Vajmarskog ustava iz 1919. godine ova pitanja nisu bila predmet ustavne regulacije. U komunističkim sistemima pojedini ustavi će čitave glave posvećivati društveno ekonomskom uređenju. Nakon raspada tih sistema mnoge zemlje u tranziciji problemu ekonomskog uređenja daju malo prostora i to vrlo često u okviru odjeljka o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Te ustavne odredbe se uglavnom odnose na garantiranje prava vlasništva, poduzetničku i tržišnu slobodu, moguća ograničenja ili oduzimanja vlasništva, porezni sistem, dobra od općeg interesa, monetarni sistem i sl.1 Promjene u vlasničkim odnosima u Bosni i Hercegovini uslovile su promjene u razumijevanju i definiranju ekonomskih odnosa, radno-pravnih odnosa, a posebno odnosa u privredi. Prethodno navedeno je logična posljedica promjene kako u vlasničkoj strukturi tako i u većoj ravnopravnosti subjekata na tržištu što je otvorilo vrata stranom kapitalu, smanjilo zapošljavanja koja nisu ekonomski opravdana kao i definisalo drugačiju poziciju radničkih prava koji više nisu pregovarali sa rukovodiocima samoupravnog sistema koji je u vlasništvu svih građana nego sa direktorima koji zastupaju interese vlasnika poduzeća. Takođe, činjenica je da razvoj nauke i tehnologije na novim osnovama uslovljava globalizaciju svijeta u planetarnim razmjerama što podrazumijeva izgradnju modernih demokratskih odnosa po ugledu na razvijeniji svijet koji je već odavno izgradio zavidni privredni i pravni poredak. Zato je i razumljiva težnja da se i društva u tranziciji priključe porodici razvijenih naroda i država. U tome leži potreba novog pravnog izraza za veliki broj poslovnih odnosa koji prevazilaze tradicionalne grane prava. Pravo na privatno poduzetništvo na novim temeljima gradi svoju budućnost.2 Počeo se prihvatati stav da samo privatno vlasništvo u pravom smislu te riječi može da ima potpunu vlasničku funkciju u ekonomskim odnosima, upravljačkom modelu i vođenju privrede.3 1 Z. Miljko, Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvatska sveučilišna naklada Zagreb, Zagreb 2006., 81-82. 2 S. Međedović, Osnovi prava biznisa, Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar 2005., 41. 3 D. Crnić-Babić, „Privatizacija u Republici Srpskoj – iskorak ka svjetskom tržištu“, Srpska pravna misao 1-4/97-99, Pravni fakultet u Banja Luci, Centar za publikacije, Banja Luka 2005., 160. 225 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Možemo konstatirati da najdirektniju posljedicu privatizacije predstavlja promjena vlasničke strukture koja sa sobom nosi set logičnih promjena. Naime za razliku od države kao vlasnika koja na prvom mjestu nastoji ostvariti javni interes, cilj privatnog vlasnika je profit i maksimizacija profita. Zbog prethodno navedenog privatni vlasnik uporedo sa povećanjem efikasnosti, a u cilju maksimizacije profita eliminiše sva radna mjesta i broj zaposlenika bez kojih njegova kompanija, poduzeće može uspješno poslovati. Također promjena vlasničkih odnosa donosi i mnoge dobrobiti za potrošače kroz veći izbor i kvalitet proizvoda i usluga, za zaposlenike kroz mogućnost većih zarada i svakako za investitore kroz ostvarivanje profita. Prethodno navedene činjenice upućuju na potrebu analize položaja ekonomskih prava u okviru postojećeg ustavnopravnog okvira Bosne i Hercegovine. 1. Kratak osvrt na normativnu i stvarnu poziciju pojedinih ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini Promjena vlasničkih odnosa u korist privatnog vlasništva omogućava približavanje ekonomskog i pravnog poretka tranzicionih sistema evropskom modelu poslovanja4.5 Pravo vlasništva je jedno od klasičnih prava na kojem su se temeljila građanska demokratska društva. Ono nije bilo samo temelj ekonomskog sistema tržišne utakmice nego i individualne pozicije pojedinca, što u konačnici znači i cjelokupnog društvenog poretka. U pogledu prava vlasništva velike razlike su postojale u odnosu na komunističke sisteme, koji su težili dokinuti privatno vlasništvo i nadomjestiti ga državnim ili tzv. društvenim vlasništvom. Taj pristup vodio je odrednici kako se duh odnosno bit ustava ogleda upravo u njegovu poimanju vlasništva i vlasničke strukture. I dok se o državnom vlasništvu u određenim formama može i danas govoriti, 4 Tako npr. Sjeverna i Južna Koreja su zemlje sa različitim institucijama, i na samom početku historije podjele zemlje, to je bilo i jedino što ih je razlikovalo. Radi se o istom narodu, istom jeziku, istoj kulturi, čak i, kako navode Acemoglu et al. (2005) o potpuno istom nivou razvijenosti na početku podjele na sjever i jug. Na sjeveru su, pod ideološkim uticajem komunista, stvorene institucije koje nisu omogućavale zaštitu privatne svojine; naprotiv te institucije su omogućavale realizaciju ideoloških ciljeva poput potkopavanja privatne svojine. Nasuprot tome, na jugu su veoma rano uspostavljene institucije koje su omogućavale striktnu zaštitu privatnih svojinskih prava. Stoga je Južna Koreja danas, posle višedecenijskog dinamičnog privrednog rasta, zemlja prosperiteta, dok je Sjeverna Koreja danas zemlja siromaštva i neimaštine. Razlika je, dakle, samo u institucijama, budući da one podstiču zaštitu privatnih vlasničkih prava, pa time i privredni rast. Više o tome: B. Begović et al., Od siromaštva ka prosperitetu: Tržišna rješenja za privredni rast, JP Službeni glasnik, CLDS, Beograd 2009., 132. 5 S. Međedović, 42. 226 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ propašću komunističkih sistema dokida se društveno vlasništvo i ponovno reafirmira privatno vlasništvo. Jedan vid njihove tranzicije (pored političke sfere i uvođenja više-stranačja) odnosio se i na ekonomiju i privredni sistem. U vezi s tim trebalo je novim zakonodavstvom riješiti probleme vezane za privatizaciju i reprivatizaciju. Kako je i Bosna i Hercegovina u krugu tih zemalja, već se u preambuli Ustava BiH naglašava želja da se promovira ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije (alineja 4.). Isto tako u alineji 6. Preambule Ustava BiH poziva se na inspiriranost Općom deklaracijom o ljudskim pravima, u čijem članu 17. je određeno da “svako ima pravo posjedovati imovinu, sam ili u zajednici s drugima. Niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine”. Sličnog člana, međutim, nije bilo niti u Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima, niti u prvobitnom tekstu Evropske Konvencije. Tek će Protokolom 1. članom broj 1. Konvencije, koji je stupio na snagu 18. maja 1954. godine, biti pridodano “pravo na neometano uživanje imovine”. Ustav Bosne i Hercegovine u članu II. 3. k) u popisu prava navodi i pravo na imovinu.6 Ustav u tom istom članu samo navodi popis prava, a da ih ne uređuje, nego upućuje na član II. 2., koji se odnosi na Međunarodne standarde i Evropsku konvenciju. Zbog navedenog ćemo sadržaj ovog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine (kao i u ostalim slučajevima) tražiti u odredbama Evropske Konvencije.7 Član 1. Protokola broj 1. sadrži tri različita pravila. Najprije, izrečeno pravilo u prvoj rečenici prvog stava je općeg karaktera i ustanovljava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici prvog stava, pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga određenim uslovima. Treće, sadržano u drugom stavu, priznaje državama potpisnicama pravo kontrole korištenja imovine u skladu s općim interesima, primjenjujući zakone koje smatraju potrebnim (vidi, između ostalih predmete Evropskog Suda za ljudska prava, Sporrong i Lennroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine i Scollo protiv Italije, presuda od 28. septembra 1995. godine). Koncept “imovine” u prvoj rečenici člana 1. ne smije se shvatati u užem tehničko-pravnom smislu te riječi; on je širi i ima autonomno značenje koje nije ograničeno na posjedovanje fizičkih stvari. Izvjesna druga prava i interesi koji čine imetak također se mogu promatrati kao imovinska prava i shodno tome “imovina”. Primjera radi, tu možemo svrstati: odštetne zahtjeve, pravo na mirovinu, dozvole za obavljanje određenih djelatnosti 6 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine) 7 Z. Miljko, 152-153. 227 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO (točenje pića), sve do dobrog glasa “koji neko stekne pomoću svog vlastitog rada i tako stvaranja svoje klijentele”, (v. Presuda Evropskog suda za ljudska prava od 26. juna 1986. godine, Serija A. br. 101.).8 Pojam “mirno uživanje” kojim član 1. Protokola 1. štiti vlasništvo odnosi se na neometano uživanje. To podrazumijeva da ova odredba može također biti narušena kada osoba nije ugrožena u pogledu svoje imovine ili posjeda per se, već joj nije pružena mogućnost koristiti tu imovinu. Međutim, pravo na imovinu nije apsolutno zaštićeno. Ono i obavezuje i može imati određene socijalne funkcije. Vlasništvo se može i otuđiti ako je to u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Najznačajnija mjera izvlaštenja (eksproprijacije) mora biti u javnom interesu, zakonom propisana i uz naknadu tržišne vrijednosti. U svakom slučaju, Sud za ljudska prava procjenjuje proporcionalnost sporne mjere određujući je li postignuta “poštena ravnoteža” između interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca.9 U pogledu ograničavanja vlasništva, drugi stav člana 1. dopušta državnim vlastima gotovo neograničenu moć u nametanju restrikcija da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala “korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza, doprinosa ili kazni”. Ovdje se ne radi o samom uskraćivanju vlasništva, nego o ograničenju njegova korištenja. U tom kontekstu je značajno da je propisano da ovo ograničenje mora biti nužno, dok to u pogledu same ekspoprijacije nije propisano. Što je to “nužno u općem interesu” izričito je prepušteno državi da odredi.10 Ustavi u Bosni i Hercegovini uređuju materiju ljudskih prava i sloboda u skladu sa međunarodnim standardima11 uz određene razlike u tretmanu vlasničkih prava u ustavu entita RS. 8 Ibid., 153. Ibid., 153-154. 10 Ibid., 154. 11 G. Marković, “Ustavnopravni osnov ostvarivanja ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011., 341. 9 228 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ustav BiH u članu I/2 propisuje princip vladavine prava. Jedan od njegovih sastavnih elemenata je i princip legaliteta. U više svojih odluka Ustavni sud BiH je naglašavao da princip legaliteta nameće obavezu državi da svi pravni akti ispoštuju određene demokratske standarde.12 Opšta načela međunarodnog prava su također sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta13 i pravni izvori međunarodno-pravnog karaktera su značajan izvor ustavnog prava u Bosni i Hercegovini14. Ustav BiH o pravu vlasništva govori u preambuli, gdje se naglašava „želja da promovira opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije". Normativni aspekti ovog stanovišta mogu se vezivati za relevantne odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda15, kao i nekih međunarodnopravnih dokumenata sadržanih u Aneksu I. na ovaj Ustav (Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1968. godine). Ustav Bosne i Hercegovine je posvetio dva posebna člana koja sadrže odredbe o pitanjima monetarne politike i javnih finansija govoreći o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine (čl. VII.) i o Budžetu države (čl. VIII.).16 Zaokruženu sliku ovih odnosa možemo vidjeti i kroz raspodjelu nadležnosti i odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta (vanjsko trgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, reguliranje međuentitetskog transporta).17 Dakle, Ustav eksplicitno garantuje i štiti nepovredivost imovine i prava vlasništva, a na temelju tog principa svi ljudi zadržavaju slobodu kretanja i slobodu prometa 12 N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011., 11. 13 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine). 14 Z. Begić, “Opšta načela međunarodnog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine”, ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 9, god. 5., Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica 2011, 55. 15 Potpisana je 14. Novembra 1950. godine, a stupila je na snagu 03. septembra 1953. godine. Do danas je izmijenjena putem 14 protokola (http://conventions.coe.int). Bosna i Hercegovina je potpisala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 24. aprila 2002. godine, a ratifikovala 12. jula 2002. godine. EKLjP u BiH djeluje i kao međunarodnopravni akt i kao ustavnopravni akt. Više o tome: N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011., 55. 16 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine). 17 Z. Miljko, 82. 229 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO roba, usluga i kapitala na teritoriji cijele BiH.18 U ovim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine možemo govoriti o slobodi kretanja širom Bosne i Hercegovine, kao fundamentalnoj slobodi osobe, koja je u teoriji označena kao “pokretačka sloboda”. Njezinu suprotnost predstavljao bi svaki vid režima tzv. “unutrašnjih pasoša”, koji su bili svojedobno prakticirani u pojedinim totalitarnim režimima. Zbog toga i postoji ustavna zabrana da ni jedan entitet neće uspostavljati kontrolu na liniji razgraničenja između entiteta. Zabrana svake kontrole odnosi se ne samo na kretanje osoba nego i na kretanje roba, usluga i kapitala kroz Bosnu i Hercegovinu. Sloboda kretanja kao fundamentalna lična sloboda, i kao “pokretačka sloboda”, predstavlja temelj i za punu slobodu kretanja roba, usluga i kapitala kroz Bosnu i Hercegovinu. Na taj način može se govoriti o načelu bosanskohercegovačkog ekonomskog uređenja koje je utvrđeno ovim ustavnim odredbama, a odnosi se na to da Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstveno tržište. Bez toga bi iluzorno bilo i govoriti o promociji tržišne ekonomije, koja je navedena i u odredbama Preambule Ustava Bosne i Hercegovine.19 Ukratko Bosna i Hercegovina je u Aneksu I Ustava potvrdila privrženost Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Republika Srpska je ugradila ekonomska i socijalna prava u normativni dio svog ustava, a Federacija Bosne i Hercegovine je ekonomskim i socijalnim pravima priznala ustavnu snagu u aneksu svog ustava.20 Ekonomska prava i slobode naročito su značajni u društvima u „tranziciji“, kakvo je i bosanskohercegovačko.21 Ustav RS posebno jamči načelo ustavnosti i zakonitosti što svakako predstavlja doprinos načelu pravne sigurnosti i ostvarenju prava na privatno poduzetništvo.22 Ustav RS proklamuje da se ekonomsko-socijalno uređenje zasniva na: (1) ravnopravnosti svih oblika svojine, (2) slobodnom privređivanju, (3) samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja i (4) slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici (član 50.). Predviđena je 18 N. Miličević, “Bosnia and Herzegovina”, u G. Robbers (ur.), Encyclopedia of World Constitutions, Facts On File, Inc. An imprint of Infobase Publishing, New York 2007. 19 Z. Miljko, 82. 20 M. Tomić, “Ljudska prava i slobode – problemi i perspektive”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011., 7-8. 21 G. Marković, 342. 22 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012., 431. 230 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ intervencija države u ekonomskoj i socijalnoj politici, koja nije precizno definisana, već je utvrđena kao načelna obaveza Republike (član 51). Zabranjeni su monopoli, a Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača.23 Za razliku od Ustava BiH i FBiH Ustav RS u poglavlju o ljudskim pravima uopšte ne govori o vlasničkim pravima, nego se u Ustavu RS o vlasničkim odnosima govori u poglavlju o ekonomskom i socijalnom uređenju. Međutim, ni u tom dijelu se ne govori privatnom vlasništvu, nego o ravnopravnosti svih oblika vlasništva (član 50.). Tako da je, kako to naglašava profesor Trnka, očigledno riječ o neusaglašenosti sa Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima koji uređuju ova pitanja što znači obavezu usklađivanja Ustava RS sa navedenim pravnima aktima veće pravne snage, a u cilju ostvarivanja principa jedinstvenog tržišta i jednakog tretmana prava privatnog vlasništva.24 Garanciju jedinstva tržišta kao jedan od osnovnih preduslova za adekvatno ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo nalazimo u članu I/4 Ustava BiH kojim se garantuje slobodan protok robe, usluga, kapitala i lica na cijeloj teritoriji država, a koji se oslanja na član 26. Ugovora o EU kojim se namjeravala ostvariti ekonomska integracija zemalja EU. U maloj zemlji kakva je BiH princip jedinstva tržišta je mnogo značajniji nego i za samu EU. Dakle, navedeni član Ustava definisan je u smislu negativne tržišne integracije koja podrazumijeva ukidanje mjera koje su prepreka ostvarivanju članom garantovanih prava, ali i kao pozitivna tržišna integracija koja podrazumijeva obavezu da se preduzmu mjere kako bi se ta prava i slobode ostvarili.25 S obzirom na činjenicu da se radi o ustavom garantovanim pravima svim pravnim i fizičkim licima u BiH i u isto vrijeme obavezi državnih organa svih nivoa da otklanjaju sve elemente koji ograničavaju predmetna prava kao i obavezu istih da poduzmu sve mjere u smjeru ostvarenja predmetnih prava možemo reći da je princip jedinstvenog tržišta obaveza države, te da država ima obavezu naknaditi štetu ukoliko poduzme mjere suprotne članu I/4 Ustava BiH i ošteti subjekt koji uživa ta prava i slobode.26 Navedena ustavna rješenja predstavljaju jedan od temeljnih osnova zaštite i garancije ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo čiji osnovni 23 Ibid., 392. K. Trnka, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo 2006., 149. 25 N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 93. 26 Ibid., 94. 24 231 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO sadržaj i najbitniji osnov za razvoj jesu puna zaštita prava vlasništva, slobode kretanja ljudi, prometa roba i kapitala i zaštita principa tržišne ekonomije u okviru jedinstvenog tržišnog prostora Bosne i Hercegovine. Indirektno, alineja 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje državu da „podstakne opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede“27. U 4. alineji Preambule Ustava BiH ustavotvorac konstituiše ustavnopravni princip opšteg blagostanja, a privredni rast proglašava ustavnim ciljem. Ta alineja ima odlučujući značaj. Ona daje okvirne koordinate za privrednu i socijalnu politiku u BiH. U svojoj sudskoj praksi USBiH i KLJP pri USBiH su više puta tumačili tu odredbu. Tako, KLJP pri USBiH iz 4. alineje izvodi zaključak da u BiH vrijedi princip socijalne države. U više odluka USBiH konstatuje da su ti principi obavezujući za državu. Prema tome, država nije samo obavezna da ne krši konkretna prava koja proizilaze iz ovog principa, već država ima i pozitivnu obavezu da, štiteći privatno vlasništvo i podstičući tržišnu privredu, djeluje na unapređenju i podupiranju opšteg blagostanja i privrednog rasta. Istovremeno, država ima prerogativ da procijeni na koji način opšte blagostanje i privredni rast najbolje mogu biti ostvareni. 28 To znači da država ima obavezu da vodi politiku i poduzima neophodne mjere s ciljem stvaranja povoljne sredine za otvaranje novih radnih mjesta i očuvanje postojećih, te da vodi brigu o socijalnom osiguranju svih zaposlenika, radno sposobnih ljudi i ostalih kategorija stanovništva29.30 Proglašavajući privredni rast ustavnim ciljem, a zaštitu privatnog vlasništva i razvoj tržišne privrede okvirom za odgovarajuće privredno uređenje četvrtom alinejom ustavotvorac 27 “U želji da podstaknu opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede”, Alineja 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine ) 28 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 92 i dalje. 29 N. Ademović, „Ekonomska i socijalna prava“, S. Dizdarević (ur.), Procjena razvoja demokratije u BiH, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo 2006., 91. 30 Kako navodi Nedim Ademović: Država i entiteti preduzeli su korake s ciljem izrade jedne sveobuhvatne „Razvojne strategije BiH (PRSP)“, koje treba da odredi prioritete ekonomskog razvoja zemlje u narednom srednjoročju. Ovo je ujedno i strategija za borbu protiv siromaštva. Osnovni ciljevi ove strategije su, inter alia, povećanje broja zaposlenih jačanjem privatnog sektora, smanjenje javne potrošnje, uspostava stabilnog sistema socijalne zaštite, uključujući zdravstvo, obrazovanje i okoliš. Razvojnom strategijom vlada države i njene administrativnih jedinica definisale su probleme u pojedinačnim oblastima i predložile iscrpne mjere za njihovo prevazilaženje. Više o tome: Ibid., 113. 232 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ pravi jasnu razliku u odnosu na prethodno komunističko uređenje.31 Iz navedenog ustavnog rješenja i komentara jasno vidimo normativno snažnu opredijeljenost pravnog sistema Bosne i Hercegovine za razvoj svih potrebnih uslova za što kvalitetnijim ostvarivanjem prava na privatno poduzetništvo. Dakle ne samo da se radi o garantovanom pravu nego navedena norma daje i obavezu proaktivnog rada nadležnih državnih organa na pružanju optimalnog okvira za ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo, a što bi bilo svrsishodno upotrijebiti kroz kontrolu ustavnosti svih administrativno pravnih rješenja koja ometaju ostvarivanje ovog prava u skladu sa najnovijim rješenjima visoko razvijenih država. U isto vrijeme alineja 4. ograničava zakonodavca da ostvari slobodnu (liberalnu) tržišnu ekonomiju sa kojom su usko vezana prava na privatnu imovinu i pravo na profit. Naime, država ima pravo i obavezu, u ime preovladavajućeg javnog interesa koji se zove ostvarivanje ciljeva socijalne države, da nametne takve zakone koji ograničavaju privatnopravne privredne aktivnosti putem poreza, nacionalizacije ili eksproprijacije imovine, planiranja privrednog razvoja, nametanja kontrole slobodnog tržišta itd.32 Efikasno sredstvo za obezbjeđenje slobode kretanja i ostvarivanje prava na jedinstvo tržišta jeste harmonizacija pravnih sistema u entitetima, koji se u brojnim oblastima znatno razlikuju, kao i uklanjanje propisa koji sprječavaju ili ograničavaju privrednu razmjenu i ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo, naprimjer, različitih, a ne jedinstvenih indirektnih poreza u cijeloj državi.33 Specifičnost Ustava Bosne i Hercegovine u pogledu ustavne materije o ljudskim pravima ogleda se u tome što on nema autonomnih normi kojima se uređuje ova materija. Osim pobrojanih prava i sloboda u članu II. 3. Ustava, u istom članu II. se izričito poziva na odredbe Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao integralnog dijela Ustava. Ostale odredbe o ljudskim pravima i slobodama nalazimo u petnaest međunarodnih sporazuma u Aneksu I. Iako se izričito ne navodi (kao u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine) da ove odredbe imaju pravnu snagu ustavnog karaktera, njihov je rang isti. Kako se Evropska Konvencija odnosi 31 C. Steiner/N. Ademović, Ustav Bosne i Hercegovine-Komentar, Fondacija Konrad Adenauer e. V., Sarajevo 2010, 50. 32 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 91. 33 Ibid., 94-95. 233 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO na zaštitu ličnih i političkih prava, odredbe o ekonomskim, socijalnim, kulturnim pravima nalazimo u međunarodnim sporazumima iz Aneksa I. Prije svega u Međunarodnom ugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, ali i u međunarodnoj Konvenciji o pravima radnika u inozemstvu i članova njihovih porodica. Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uključuje pravo vlasništva kao eminentno ekonomsko pravo, a i sama preambula Ustava Bosne i Hercegovine se poziva na opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije.34 Činjenica je da je slobodno tržište izraz objektivnih ekonomskih zakonitosti koje se ne mogu mimoići, da je u tom smislu njegov razvoj civilizacijska tekovina. Naime, za postojanje ograničenja jedinstva tržišta i slobode kretanja nije obavezno da neka mjera ima diskriminirajući karakter, nego je dovoljno da ta mjera više optereti jednu grupu nego drugu na bilo koji način bez obzira na to da li je u pitanju diskriminacija.35 Kao što je poznato socijalna prava kao obilježje socijalnih država se javljaju na početku dvadesetog stoljeća i poznata su kao „drugi naraštaj“ prava čovjeka i građanina i mogu se smatrati određenom nadopunom ekonomskih prava u smislu garancije i povećanja standarda života građana. Ona su alternativna jer pretpostavljaju određenu akciju države, koja treba stvarati uslove za ozbiljenje ovih prava i ispravljati nepoželjne učinke tržišne ekonomije. Ta akcija je, međutim, materijalno uslovljena ekonomskom moći države. Iz ovoga proizilazi drugo bitno obilježje ovih prava. Alternativna prava se ne mogu štititi sudskim putem. Ove su garancije uvijek lex imperfekta, odnosno nepotpuni pravni propisi, za čiju realizaciju ne postoji pravom predviđena sankcija. Postoji pravo na rad, ali to ne znači i pravo na radno mjesto odnosno zaposlenje. Pravo na stan ne znači da svi ljudi imaju stan. Pravo na zdravlje, odgovarajući životni standard, ne znači daje odgovarajuća razina postignuta. Međutim, njihov racio sastoji se upravo u pozitivnoj obvezi i akciji države, koja je dužna svojom ukupnom politikom, pa tako i ekonomskom, stvarati uslove da se ova prava što više ostvaruju u životu. S druge strane pak, njihov smisao se ogleda u pravima na 34 Z. Miljko, 166. F. Stanović/N. Vukmirović, Preduzetništvo nove metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad 1995., 17. 35 234 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ odgovarajuće materijalne beneficije u slučajevima neskrivljene, odnosno nevoljne situacije određene populacije u društvu36.37 Oblasti društvenog života u kojima se ostvaruju ustavom garantovana ekonomska prava uglavnom nisu u nadležnosti države Bosne i Hercergovine, pa je zakonska regulativa koja tretira pitanja od značaja za pravo na privatno poduzetništvo na državnom nivou vrlo oskudna.38 Zbog činjenice da ekonomsko socijalno uređenje nije posebno normirano u Ustavu FBiH zakonodavna vlast ima veću slobodu u određivanju sadržaja i obima ekonomskih prava. Naime, jedino se u kratkoj preambuli Ustava ističe privrženost slobodnom tržištu.39 Pojedina ekonomska prava su u ustavima BiH, FBiH i RS normirana na najopštiji način, samo jednom normom, koja upućuje na zakon kojim će to pravo biti detaljnije uređeno. Stoga, zakoni treba da sadrže rješenja koja će omogućiti ostvarivanjem ekonomskih prava i svakako prava na privatno poduzetništvo sa što manje restrikcija, približavajući ih u najvećoj mogućoj mjeri idealu apsolutnih prava koja kao krajnji cilj donose povećanje standarda života građana.40 U dijelu rada koji slijedi, a nakon aktuelnog pregleda pozicije ustavno-pravnog aspekta pojedinih ekonomskih prava, imaćemo priliku vidjeti sa čim se u praksi, odnosnu području realizacije i ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo susreću lica koja pokreću privatno poduzetništvo. Naime koristili smo istraživanje USAID-a u kojem je provedena analiza pokretanja privatnog poduzetništva u tri općine Stari grad, Zenica i Banjaluka: USAID/SPIRA je izvršio detaljan pregled regulatornog procesa vezanog za pokretanje poduzeća u Bosni i Hercegovini koristeći podatke prvenstveno iz tri lokalna izvora: Grada Banja Luke i općina Stari Grad (Sarajevo) i Zenica. Prilikom istraživanja utvrđeno je nekoliko ključnih elemenata: 1) regulatorno okruženje je nerealno u toj mjeri da lokalni zvaničnici moraju u 36 Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi: pravo na rad, uslove rada, pravo osnivanja sindikata i pravo na štrajk, pravo na socijalnu sigurnost, zaštitu porodice i posebnu zaštitu majki i djece, pravo na životni standard, pravo na zdravlje, pravo na obrazovanje, te na koncu kulturna prava koja obuhvaćaju i znanstvene, književne ili umjetničke djelatnosti. Više o tome: Z. Miljko, 167. 37 Ibid., 166. 38 G. Marković, 349. 39 Ibid., 352. 40 Ibid., 364-365. 235 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO određenim trenucima odobriti neispunjene uslove, da se “sistem” u svojoj sadašnjoj strukturi ne bi raspao, 2) regulatorna revizija se ne koristi efikasno u cilju rješavanja ovih sistemskih poremećaja, 3) ovi sistemski problemi se događaju zbog toga što jedna funkcija vlade (u ovom slučaju je to agencija koja izdaje upotrebne dozvole) nije ili ne može zadovoljiti potrebe za svojim uslugama – a to onemogućava druge lokalne zvaničnike da donesu svoje odluke, i 4) neuspješna regulatorna kontrola korištenja i vlasništva nad zemljom je prelomna tačka koja podriva razumno regulatorno upravljanje osnivanjem poduzeća.41 Postojeći proces pokretanja privatnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini oblikovan je pod uticajem pitanja iz slijedećih oblasti: zaštite povjerilaca (uključujući i državu) od prevare od strane vlasnika privatnog poduzetništva, naplate poreza i prevencija utaje poreza, zaštite prava vlasištva, zaštite uposlenika, zaštite okoliša, zaštite javnih dobara, zaštite zdravlja stanovništva, zaštite javne sigurnosti, zaštite javnog reda i mira, zaštite prirodnih resursa, urbanog planiranja i sprečavanja nezakonite gradnje.42 Ove su samo glavne oblasti koje redovno utiču na pokretanja privatnog poduzetništva, ali postoji i veliki broj drugih oblasti koje imaju uticaja u određenoj situaciji, npr. kada je u pitanju određena privredna djelatnost, određeni pravni status, strano ulaganje, geografsko područje, itd. Sekundarna uloga registracije prepliće se sa primarnom tako da se često događa da ostvarenje drugih interesa postaje važnije od samog pokretanja privatnog poduzetništva te može da optereti čitav proces do te mjere da počne gušiti razvoj privatnog poduzetništva. Ovakva situacija traži odgovor na dva ključna pitanja: - da li korištenje procesa pokretanja privatnog poduzetništva kao sredstva za ostvarenje drugih ciljeva zaista, u stvarnosti, daje željeni rezultat? - da li se željeni rezultat može ostvariti korištenjem nekog drugog sredstva, a ne procesa pokretanja privatnog poduzetništva.43 41 Chemonics International Inc., Trenutno stanje procesa pokretanja preduzeća i gradnje u BiH, USAID/Bosna i Hercegovina, 2006., 8., http://pdf.usaid.gov/pdf_docs (23.8.2008.) 42 Ibid. 43 Ibid. 236 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Saznanja upućuju na to da trenutni proces pokretanja privatnog poduzetništva ne predstavlja proceduru sa jasno definisanim koracima i pravilima koja su pažljivo osmišljena od prvog do zadnjeg koraka. To je, u stvari, zamršeni proces koji uključuje veliki broj pravnih postupaka (sudskih i upravnih) pred različitim državnim organima koji su, u suštini, neaktivni, tako da je cijeli proces prepušten inicijativi poduzetnika, odnosno poduzeća. Komunikacija između različitih državnih organa uključenih u ovaj proces niti je usklađena, niti efikasna. Ona, u najvećem broju slučajeva, u stvari, ni ne postoji. Isto se odnosi i na njihove aktivnosti koje obavljaju u toku procesa. Veoma često poduzetnik ili poduzeće je ona strana koja povezuje različita državna tijela čije su aktivnosti neophodne u procesu osnivanja poduzeća. To je razlog zbog kojeg poduzetnik ili poduzeće mora u više navrata da podnosi državnim vlastima iste dokumente koji su izdati od strane drugih državnih tijela, ili da se više puta obraća istim organima u različitim fazama procesa. Poduzetnik je kao brod koji plovi od jednog do drugog usamljenog ostrva kako bi završio putovanje. 44 Nameće se zaključak da je proces osnivanja poduzeća teško opterećen raznim problemima što rezultira time da je cijeli proces težak, frustrirajući, previše fragmentiran i destimulirajući za potencijalne investitore (kako domaće, tako i strane), a u dijelu rada koji slijedi opisat ćemo sadržaj predmetnih problema.45 Također potrebno je da savremeni zakoni i pravno pozicioniranje prava na privatno poduzetništvo putem poslovno-statusne regulative privatnog poduzetništva mijenjaju svoju prirodu, te da umjesto zakona koji su po svojoj prirodi obilježeni dominantnošću imperativnih rješenja, postaju u većinskoj mjeri ovlaščujući, na bazi promocije slobode izbora i slobode ugovaranja.46 Kada govorimo o ulozi državnih organa u procesu registracije, državni organ mora da pregleda sve detalje predmeta, čak i kada ti detalji nisu direktno povezani s registracijom, i da odluče: da odobre ili ne odobre zahtjev podnosioca. Ovo se uvijek radi u pravnom postupku (sudskom ili upravnom) koji podrazumijeva zahtjev, meritornu odluku i mogućnost žalbe drugostepenoj instanci. Ovo proces čini sporim i teretnim zbog toga što svaki sudski ili upravni postupak mora imati ove elemente. Sa vremenskog aspekta, 44 Ibid. Ibid. 46 M. Vasiljević, „Prilog raspravi o karakteru regulative kompanijskog prava“, Pravna riječ broj 16/2008, Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka 2008., 12. 45 237 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO ovo znači da se dugi proceduralni rokovi primjenjuju na svaki predmet pojedinačno, te da se isti rješavaju od strane uglavnom veoma spore i neefikasne unutrašnje administracije. 47 Državni organ ima puno diskreciono pravo da odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti, a te nadležnosti su postavljene veoma široko. Konačna odluka u najvećoj mjeri zavisi od individualnog shvatanja zakona ili činjeničnog stanja od strane nadležnog službenog lica. Ovo je posebno izraženo kada su u pitanju tzv. pravni standardi, gdje detaljne kriterije nije moguće postaviti. Na primjer, pravni standard je da nije dozvoljeno da se registruju dva poduzeća sa istim ili sličnim imenom na teritoriji istog registarskog suda. U jednom slučaju ime poduzeća Maestral je bilo odbijeno, jer je već postojalo registrovano poduzeće pod imenom Maestro. Nadležni sudija je smatrao da je previše sličnosti između ova dva naziva: 6 istih slova od ukupno 8. 48 Veoma često se u sudskom ili upravnom postupku zahtijeva ispunjavanje uslova koji se ne odnose na postupak registracije i proces pokretanja privatnog poduzetništva uopšte. Na primjer, prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju poduzeća, preduzetnik mora podnijeti uvjerenje poreske uprave o izmirenim ličnim poreskim obavezama. Takođe, uz zahtjev za provjeru ispunjavanja minimalnih tehničkih uslova vezanih za specifičnu vrstu registrovane poslovne djelatnosti poduzeće mora podnijeti dokumentaciju vezano za korištenje poslovnog prostora. Ovi različiti zahtjevi stvaraju nerazumno opterećenje za poduzetnike jer se pitanja urbanistićkog planiranja povezuju sa osnivanjem poduzeća. Iako sporedna pitanja imaju svoju važnost, ista se trebaju primjenjivati odvojeno, a ne u okviru nesrodnog procesa. Svrha postupka registracije je osnivanje poduzeća, a ne izvršavanje obaveza iz oblasti za koje su nadležni neki drugi državni organi. 49 Previše nivoa državne vlasti uključeno je kako u proces donošenja zakona, tako i u ostvarivanje nadležnosti u samom procesu pokretanja privatnog poduzetništva. Ovo kao posljedicu ima to da je tačan broj zakona koji regulišu područje pokretanja privatnog poduzetništva, gotovo nemoguće 47 Chemonics International Inc. Ibid. 49 Ibid. 48 238 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ utvrditi. Usljed njihovog velikog broja, sve zakone i podzakonske akte iz ove oblasti vrlo je teško prikupiti. Pored toga, primjena ovih zakona zavisi i od konkretnih okolnosti u kojima se nalazi dato poduzeće. Budući da su ovi zakoni iz ove oblasti predmet stalnih izmjena, čitava pravna oblast nalikuje na 'neistraženi prostor' gdje su stvari teško predvidljive. Pravni sistem primjenjuje različita pravila u različitim dijelovima države, čak i na opštinskom nivou. Razlike se uglavnom temelje na geografskoj lokaciji i vrsti poslovne djelatnosti. Danas je nemoguće predvidjeti ključne elemente u procesu pokretanja privatnog poduzetništva (troškove, dužinu procesa, broj koraka i potrebne dokumentacije), bez predhodnog poznavanja dvije činjenice: vrste poslovne aktivnosti i lokacije privatnog poduzetništva. Statistička analiza koja je napravljena za ovaj USAID-ov izvještaj ukazuje na značajnu razliku između vremenskog perioda koji je potreban da se registruje poduzeće u Zenici, Sarajevu i Banjoj Luci, s tim što je sud u Zenici, od ova tri grada, najbrži. Razlozi za ekspeditivnost su brojni i rezultat su sticaja okolnosti. Jedan od glavnih razloga je veličina teritorije i cjelokupna ekonomska situacija u ZE-DO kantonu. Sud u Zenici prima mnogo manji broj zahtjeva za registraciju poduzeća: 543 u Zenici naspram 1169 u Sarajevu u periodu od tri mjeseca (septembar, oktobar i novembar 2005. godine). Pored toga, u Zenici je manji broj državnih organa i institucija uključen u proces osnivanja poduzeća. U Sarajevu se, s druge strane, pojavljuje Kantonalna stručna komisija kao organ nadležan za provjeru ispunjenosti minimalnih tehničkih uslova, što uključuje i dokazivanje namjene prostora koje utvrđuje opština, što je dodatni korak u procesu. Dokument o namjeni prostora se ne traži u Općini Zenica. 50 Sistem nije u stanju ispraviti sopstvene greške. Zakoni koji se primjenjuju u pravnim postupcima u procesu osnivanja poduzeća polaze od pretpostavke da pravni sistem radi u potpunom skladu sa relevantnim zakonima. Ali veoma često preduzetnik nailazi na problem kada se određeni pravni uslov ne može ispuniti zbog nemogućnosti pravnog sistema da praktično stvori situaciju za njegovo ispunjavanje. Ovo se može ilustrovati primjerom kada jedan državni organ zahtijeva određeni dokument koji drugi nadležni državni organ nije u mogućnosti izdati, iako bi on to po zakonu morao učiniti. Problemi urbanističkog planiranja su najčešći problemi u postregistracijskoj fazi procesa pokretanja privatnog poduzetništva. Na primjer, preduzetnik je obavezan da dostavi validan dokaz o vlasništvu nad 50 Ibid. 239 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO nekretninom, a potrebni dokument se ne može izdati od strane odgovarajućeg državnog organa zbog neažurnih zemljišnih registara (na primjer, objekat nije zaveden u katastar, što je država morala uraditi). U ovakvoj situaciji „zone sumraka“, državni službenici improvizuju ili donose arbitrarne odluke na osnovu svojih ličnih pravila. 51 Državni organi uključeni u proces pokretanja privatnog poduzetništva niti su dobro organizovani, niti adekvatno opremljeni, što dovodi do spore i loše usluge koja se pruža poduzetnicima i poduzećima, slabe primjene zakona, itd. Tako npr. za razliku od susjednih zemalja (Hrvatska, kao i Srbija i Crna Gora), sudski registar i projekat zemljišne administracije je u 2013. godini tek u završnoj fazi i samo za određena područja je dostupan putem interneta i to u vrlo ograničenoj formi za službena lica u sudovima, a do nedavno nije bio nikako dostupan putem interneta. Ne postoji ni jedinstveni registar poduzeća bilo na entitetskom ili državnom nivou. Evidentno je da u sadašnjim okolnostima nadležne institucije i procedure koje se primjenjuju nisu odgovarajuće za pokretanje privatnog poduzetništva u slučajevima gdje vremenski faktor igra ključnu ulogu. Sadašnji sistem stvoren je za sasvim drugo okruženje koje je nestalo. U doba socijalizma, privatno poduzetništvo je smatrano ideološkim neprijateljem sistema. Uspješno privatno poduzetništvo je predstavljalo negiranje socijalističkog koncepta privrede. Stoga je pravni okvir bio postavljen tako da se stvori što je moguće više prepreka kako bi se obeshrabrilo privatno preduzetništvo i umanjila profitabilnost postojećih privatnih poduzeća. Državna poduzeća su bila u favorizovanom položaju, što im je dozvoljavalo da 'zaobiđu' propise koji su veoma striktno primjenjivani na privatno preduzetništvo. Sadašnja državna administracija je, u većoj ili manjoj mjeri, naslijedila isti pravni okvir i zadržala iste stavove i mentalitet kada govorimo o odnosu prema privatnom poduzetništvu. Na pokretanje privatnog poduzetništva se gleda kao na siguran izvor prihoda.52 Upravo suprotno od prethodno navedne surove realnosti Bosna i Hercegovina treba da iskoristi svoje prednosti i da postane mala i otvorena ekonomija čiji će sistem nuditi efikasna rješenja za registraciju i funkcionisanje privatnog poduzetništva uz razvijanje 51 52 Ibid. Ibid. 240 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ekonomskih odnosa sa inostranstvom na principima slobodnog kretanja robe, usluga, ljudi i kapitala.53 Dio USAID-ovog izvještaja koji se bavi građevinskim dozvolama naglašava ovaj posljednji element. Pregledom je utvrđeno da je često veoma teško utvrditi vlasništvo u nekom razumnom vremenskom roku, ako je to i uopšte moguće. Podaci o vlasništvu su ponekad nepotpuni, kontradiktorni ili čak nepostojeći. U slučajevima kada je imovina «nacionalizovana» od strane ranije vlasti ili je na drugi način pod kontrolom države, postoje ogromne poteškoće pri prodaji/prenosu za komercijalnu upotrebu, što iziskuju nekoliko različitih procesa. 54 Tako npr. (ovo je primjer direktnog uticaja prošlog sistema kroz naslijeđena i neizmjenjena rješenja u zakonima) osnivač zanatske radnje će kasnije dobiti uvjerenje o radnoj sposobnosti od specijaliste medicine rada u lokalnoj medicinskoj instituciji, ali tek nakon što je potrošio jedan dan na dobijanje gore spomenutog uvjerenje o poslovnoj sposobnosti od strane lokalnog Centra za socijalni rad i tamo platio pripadajuću administrativnu taksu. Ovo je ostatak iz vremena socijalističkih procedura kojih su se i Srbija i Hrvatska davno riješile. U Bosni i Hercegovini, to i dalje ostaje dio procedura propisanih u oba entitetska zakona koji regulišu oblasti zanatske djelatnosti. Zakon o zanatskoj djelatnosti Federacije BiH, (Službene novine Federacije BiH, Br. 52/02; 29/03); Zakon Republike Srpske o zanatskoj djelatnosti i preduzetništvu (Službene novine Republike Srpske, 16/02; 39/03).55 Kao što smo mogli vidjeti u ustavnopravnom pregledu i u prethodno izloženom istraživanju da, iako postoji značajna i jasna ustavnopravna garancija jedinstvenog tržišta, prava vlasništva i obaveza države ne samo da garantira optimalne uslove poslovanja nego da mora proaktivno djelovati na poboljšanju uslova poslovanja, a kako bi ostvarila ustavnu garanciju društvenog blagostanja, realni normativni sistem u Bosni i Hercegovini ipak primjenjuje različita pravila u različitim dijelovima države, čak i u okviru istog entiteta. Razlike se najčešće zasnivaju na geografskoj lokaciji i vrsti privredne djelatnosti što je sa stanovišta navedenih ustavnopravnih garancija nedopustivo. 53 O. Pajić, „Ekonomska politika u funkciji razvoja Bosne i Hercegovine i njenih entiteta“, Revija za pravo i ekonomiju, god. 12. br.1., Pravni fakultet Mostar, Univerzitet u Mostaru, Mostar 2011., 36. 54 Chemonics International Inc. 55 Ibid. 241 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO ZAKLJUČAK Kompleksnost pravnog sistema u BiH stvara pravni labirint i nepredvidivost u pogledu vremena i visine troškova prilikom ostvarivanja ekonomskih prava i sloboda. Također, nakon iznošenje rezultata USAID-ove analize možemo konstatirati da postoji značajna razlika između ustavnopravne zaštite i podrške ekonomskim pravima i slobodama, odnosno pravu na privatno poduzetništvo i ostvarivanja ovog prava u praksi. Da se razumjeti da ostaci prethodnog sistema imaju značajan uticaj na neadekvatan odnos prema pravu na privatno poduzetništvo, a posljedice se manifestuju kako kroz mentalitet službenika državne administracije tako i kroz neusklađenost i neadekvatnost normativnih rješenja na nižim nivoima gdje to i jeste najbitnije. Dakle, obaveza bi bila proklamovane ustavne vrijednosti i garancije spustiti i realizirati u praksi putem potpunog pojednostavljenja pokretanja i funkcionisanja privatnog poduzetništva kao i uvođenjem potpune harmonizacije uslova i ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo na cjelokupnom prostoru Bosne i Hercegovine kao Ustavom zagarantovanom jedinstvenom ekonomskom prostoru. Zbog svoje suštine i važnosti za obezbjeđivanje prijeko potrebnih novih radnih mjesta pitanje ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo moralo bi biti posmatrano isključivo kao stručno, ustavnopravno i ekonomsko pitanje što bi omogućilo mnogo efikasniju prohodnost ka eliminisanju svih pravnih, administrativnih pa i mentalitetnih barijera u ostvarivanju ovih prava na području Bosne i Hercegovine. Kao što je već navedeno u radu, referirajući se na iznimno korisno zapažanje i stav profesora M. Vasiljevića, potrebno je da pravno normiranje ekonomskih prava i procesa karakteriše davanje ovlaštenja, promocije slobode izbora i slobode ugovaranja umjesto pravnih normi koje po njihovoj prirodi karakteriše dominantnost imperativnih rješenja. Prethodno navedeni prijedlog izmjena karaktera pravnih normi kojim se tretiraju procesi vezani za osnivanje i funkcionisanje privatnog poduzetništva kao i pravnih normi koje tretiraju ekonomska prava općenito obezbijedio bi značajno povećanje kvaliteta odnosa normativnog sistema u smislu adekvatnijeg stavljanja normativnog sistema u službu odnosa koje definiše u skladu sa prirodom ekonomskih odnosa i ostvarenja jednog od osnovih ciljeva pravnog sistema, a 242 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ to je davanje potrebnog normativnog odgovora na zahtjeve koje stvarni život nameće. Komparativna iskustva, ali i iskustva u Bosni i Hercegovinu ukazuju da je pored normativne garancije ekonomskih prava i sloboda neophodno uspostavljati, odnosno razvijati efikasne institucije sa odgovarajućim nadležnostima i odgovornostima, kao i dovoljnim kapacitetima za provedbu pravnim normama definiranih i garantiranih ekonomskih prava i sloboda. Posebno značajan zaključak do kojeg, nakon izloženog ustavnopravnog pregleda i izloženog analiziranja odnosa između normativnog i stvarnog stanja pozicije privatnog poduzetništva i drugih radom tretiranih ekonomskih prava, možemo doći je da za određena značajna poboljšanja uslova poslovanja nije potrebno vršiti bilo kakve dodatne političke pregovore u smjeru unapređenja ustavnopravnog okvira, jer ustavnopravna garancija jedistvenog tržišta, nepovredivosti prava privatnog vlasništva i pozitivne ustavnopravne obaveze države na stvaranje boljih uslova za ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo već postoji i za njihovo kvalitetnije ostvarenje je potrebno samo malo više znanja i volje odgovornih i nadležnih organa i u okviru postojećeg ustavnopravnog okvira u Bosni i Hercegovini. LITERATURA A) Knjige: B. Begović et al., Od siromaštva ka prosperitetu: Tržišna rješenja za privredni rast, JP Službeni glasnik, CLDS, Beograd 2009. C. Steiner/N. Ademović, Ustav Bosne i Hercegovine-Komentar, Fondacija Konrad Adenauer e. V., Sarajevo 2010. F. Stanović/N. Vukmirović, Preduzetništvo nove metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad 1995. K. I. Begić, Ekonomska politika, Studentska štamparija, Sarajevo 1998. K. Trnka, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo 2006. 243 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO N. Ademović/J. Marko/G. Marković, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012. N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011. N. Pobrić, Ustavno pravo, „Slovo“ Mostar, Mostar 2000. S. Međedović, Osnovi prava biznisa, Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar 2005. S. Taboroši, Ekonomsko pravo, Autorska izdavačka zadruga, Beograd 2003. Z. Miljko, Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvatska sveučilišna naklada Zagreb, Zagreb 2006. B) Članci: D. Crnić-Babić, „Privatizacija u Republici Srpskoj – iskorak ka svjetskom tržištu“, Srpska pravna misao 1-4/97-99, Pravni fakultet u Banja Luci, Centar za publikacije, Banja Luka 2005. G. Marković, “Ustavnopravni osnov ostvarivanja ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011. M. Vasiljević, „Prilog raspravi o karakteru regulative kompanijskog prava“, Pravna riječ broj 16/2008, Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka 2008. N. Ademović, „Ekonomska i socijalna prava“, S. Dizdarević (ur.), Procjena razvoja demokratije u BiH, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo 2006. O. Pajić, „Ekonomska politika u funkciji razvoja Bosne i Hercegovine i njenih entiteta“, Revija za pravo i ekonomiju, god. 12. br.1., Pravni fakultet 244 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Mostar, Univerzitet u Mostaru, Mostar 2011. Z. Begić, “Opšta načela međunarodnog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine”, ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 9, god. 5., Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica 2011. N. Miličević, “Bosnia and Herzegovina”, u G. Robbers (ur.), Encyclopedia of World Constitutions, Facts On File, Inc. An imprint of Infobase Publishing, New York 2007. M. Tomić, “Ljudska prava i slobode – problemi i perspektive”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011. C) Internet-izvori: Chemonics International Inc., Trenutno stanje procesa pokretanja preduzeća i gradnje u BiH, USAID/Bosna i Hercegovina, 2006., 8., http://pdf.usaid.gov/pdf_docs (23.8.2008.) Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine ) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“ br. 1/94 i Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine „Službene novine FBIH“, br. 1/94, 13/97 i 22/02., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/ o_parlamentu/ustavfbih.html (20. 11. 2013. godine ) Ustav Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, br. 21/92, i Amandmani na Ustav Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, brojevi 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 30/02., www.narodnaskupstinars.net/lat/pas/ustav.htm (20. 11. 2013. godine) 245 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3063 Title A name given to the resource USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Author Author DEDIĆ, Sedad Abstract A summary of the resource. Kvalitetno ustavno regulisanje ekonomskih prava i ekonomskih odnosa je temelj uspješnog ostvarivanja ekonomskih prava u praksi. Praksa i istraživanja su pokazala da je, pored adekvatne normativne regulacije nekog društvenog procesa, neophodno i adekvatno razumijevanje važnosti i prirode tih procesa od strane onih koji normativne garancije spuštaju u odnose koji znače oživljavanje garantiranih prava i sloboda. U Bosni i Hercegovini je značajno izražen nesrazmjer između normativnog i stvarnog, a što je posebno osjetno na pitanju ostvarivanja ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo koji direktno utiču na kvalitet života građana. Ključne riječi: Ustav, ekonomska prava, pravo privatnog vlasništva, pravo na privatno poduzetništvo, jedinstveno tržište. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8c7a862fa3df57d8a1bba7aba24438e6.docx 7e96c9617f402003c31fc9bc7c02d2c6 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/efe47b4bd2d4c83ff5b8ec98042d6751.pdf fcee474aad2ffabf9f832d2b8bef94a5 PDF Text Text Prof. dr Mirjana Nadaždin Defterdarević Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE Sažetak Rad se bavi pitanjem organizacionog principa države Bosne i Hercegovine koji sada počiva na konceptu tri konstitutivna naroda. Problematizirajući pitanje o odnosu ovog koncepta sa principima ravnopravnosti i nediskriminacije, koji su proklamovani kako državnim tako i entitetskim ustavima, analiza koja iz toga proističe, potvrđuje da je podijeljeno društvo u kome su etnokulturne podjele politički najvažnije, na kojima počiva politička fragmentacija društva, ambijent u kome se vrijednosti tih garantovanih principa ne mogu realizovati. Analizom sadržaja, uporednopravnim i teleološkim metodom istraživanje se posebno fokusira na aspekt ljudskih prava gdje se, kroz primjenu kriterija etniciteta, jasno pokazuju njegove diskriminatorne posljedice. Rad traži odgovor na pitanje koja je najpouzdanija osnova na kojoj bi se trebale razvijati država i društvo Bosne i Hercegovine. Autorica nalazi da je u tu svrhu najpodesnija afirmacija principa „diferenciranog građanstva“, koji omogućuje samoodređenje svakog pojedinca dajući mu tako mogućnost slobode koju će koristiti na način koji mu samom najviše odgovara. Time bi sadašnja diferencijacija u ljudskim pravima, prema kriteriju etniciteta izgubila svoje objektivno i razumno opravdanje. Ključne riječi: ljudska prava, konstitutivni narodi, diskriminacija, podijeljeno društvo, diferencirano građanstvo, samoodređenje, jednakost. 73 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – HUMAN RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA – PREREQUISITES FOR SUCCESSFUL APPLICATION Abstract The article deals with a basic organisational principle of the state of Bosnia and Herzegovina whose foundations are three constituent peoples. The argument about the relationship between this concept on one side and on the other the principles of equality and non-discrimination, included in both the state and the entities' constitutions, results in an analysis which confirms that a divided society ridden by dominant ethnic and cultural divisions leading to political fragmentation is not a conducive environment for the application of these guaranteed principles. The analysis of the content, through comparative legal and teleological method, the research focuses in particular on the aspect of human rights where, through the application of the ethnic criterion, it clearly shows its discriminatory features. The article looks for the answer to the question on which would be the most solid foundation on which the state and society of Bosnia and Herzegovina should develop. The author finds that the most appropriate for this purpose would be the acknowledgement of „differentiated citizens“, which allows for self-determination of each individual, giving him the possibility to freely determine his identity in the way he feels most appropriate. Thus the current inequality in human rights, based on the ethnic criterion, would lose its objective and rational justification. Key words: human rights, constituent peoples, discrimination, divided society, differenciated citizens, self-determination, equality. 74 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Dejtonski mirovni sporazum označio je završetak rata u Bosni i Hercegovini, a kao garancija uspostavljenom miru, uz ostalo, trebao je da posluži sistem ljudskih prava definisan Ustavom BiH, Aneksom IV Sporazuma. Vrlo brzo nakon sto je sistem ljudskih prava koncipiran po ovom obrascu postalo je jasno da je bosanskohercegovački realni ambijent nezahvalan za realizaciju postavljenog cilja kada su ljudska prava u pitanju. Koncept zaštite ljudskih prava koji je ovako kreiran sasvim zanemaruje okolnost da je društveni, politički i pravni ambijent Bosne i Hercegovine ambijent jednog postkonfliktnog i sukobom duboko podijeljenog društva, koje je uz to bitno određeno činjenicom svog multikulturalizma što će, u zajedničkom djelovanju, njegovu realizaciju stvarno onemogućiti. Njegova realizacija, kako je predviđeno dejtonskim normativnim okvirom, iziskivala je, ili odstupanje od planiranog koncepta njegovim relativiziranjem i prilagođavanjem političkom ambijentu, ili vrlo odlučno raskidanje sa vladajućim konceptom etnokratije i afirmacijom građanina pojedica u političkom sistemu. Politička vlast i komplikovana državna organizacija Bosne i Hercegovine, međutim, obje dosljedne u poštovanju principa etničke dominacije, nisu imale nikakvog interesa da se angažuju s tim ciljem. Međunarodna zajednica, koja je Sporazum nametnula i u Bosni i Hercegovini ostala prisutna sa namjerom da osigura njegovo efektivno provođenje je, uprkos mandatu koji je imala u Bosni i Hercegovini i mehanizmima koje predviđaju međunarodni pravni akti koji su sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, propustila priliku da ih iskoristi. Mirovni sporazum bio je rezultat iznuđenih kompromisa kojima su gospodari rata, koji su u međuvremenu postali mirovni pregovarači i legitimni predstavnici zaraćenih strana, željeli da i u miru sačuvaju i osiguraju pozicije koje su oružjem izborili. Legitimiranje vlasti u tri najveća nacionalna korpusa u Bosni i Hercegovini počivalo je na pretpostavci homogeniziranja identiteta koji se formirao kao kolektivni mono-identitet porijekla, religije, jezika, simbola i kao takav postao prepreka ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava građana Bosne i Hercegovine. 75 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – Kolektivni identiteti tako potiskuju individualne identitete, a kolektivna prava individualna prava građana, pogodujući razvoju nacionalizma koji teži aparthejdu i olakšava razgraničenje prema drugim i drugačijima – samodovoljnost isključuje svaki vid multikulturalizma. Ovakva društvena i politička stvarnost u Ustav Bosne i Hercegovine inicijalno je interpolirana odredbom iz Preambule kojom ustavotvorac utvrđuje da ustavnost BiH počiva na „Bošnjacima, Hrvatima i Srbima kao konstitutivnim narodima (zajedno sa ostalima) i građanima Bosne i Hercegovine“. Bosnu i Hercegovinu tako ne čine njeni građani već tri etno-nacije (konstitutivni narodi) što su tvorci Dejtonskog ustava prihvatili kao politički aksiom koji je postao temeljni osnov ustavnoj strukturi Bosne i Hercegovine. Tripartitna struktura konstitutivnih naroda na kojoj se zasnivaju aktuelna ustavna rješenja u BiH dovela je do diferencijacije u pravima prema kriteriju etniciteta, što za posljedicu ima diskriminatorni efekat prema onima koji toj kategoriji ne pripadaju, ili se na taj način, kroz svoju etničku pripadnost, ne mogu ili ne žele odrediti. 1. Stvarni dometi realizacije ljudskih prava u Bosni i Hercegovini Obaveze koje je nametao uspostavljeni sistem zaštite ljudskih prava bile su u dramatičnoj oprečnosti sa društvenom stvarnošću u Bosni i Hercegovini. Formula „konstitutivnih naroda“ bila je rezultat pokušaja da se pomire dva različita koncepta koja su oštro suprotstavljena u bosanskohercegovačkoj stvarnosti i čiji antagonizam vremenom ne jenjava – sa jedne strane to je univerzalno prihvaćeni koncept ljudskih prava kao individualnih prava čovjeka, jednako dostupnih svima bez diskriminacije, a sa druge to je kriterij etničke ekskluzivnosti. Iznuđeni politički ustupak, a formula „konstitutivnih naroda“ koja se kroz Ustav proteže kao crvena nit to bez sumnje jeste, osigurala je prioritet ovom drugom, te će ista tako legitimnom učiniti diskriminaciju i dvostruke standarde u zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Definišući u Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine Bošnjake, Hrvate i Srbe kao konstitutivne narode, ustavotvorac je „ostale“ i „građane“ lišio 76 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ državotvornog atributa. U duhu politike, ovo rješenje je tumačeno na način otvorenog etničkog favoriziranja, te su u Federaciji Bosni i Hercegovini status konstitutivnih naroda imali Bošnjaci i Hrvati, a isti nije pripadao Srbima koji tu žive, kao što su u Republici Srpskoj konstitutivni narod bili jedino Srbi. Zvuči cinično, ali je potpuno tačno - sva tri konstitutivna naroda u prvoj fazi nakon donošenja Dejtonskog ustava bila su jednaka jedino na nivou države Bosne i Hercegovine čija stvarna kompetencija je bila vrlo skromna i zapravo upitna. Formalno, što se tiče konstitutivnosti konstitutivnih naroda, do promjene je došlo nakon donošenja odluke Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine u predmetu U 5/98, „Odluka o konstitutivnosti naroda“ od 1.VII 2000. godine,1 kojom je Sud zaključio da pod pojam „konstitutivnost naroda“ potpada i princip kolektivne jednakosti ove tri etničke grupe.2 Princip kolektivne jednakosti obavezuje entitete da poštuju princip zabrane diskriminacije pripadnika bilo kog od ova tri konstitutivna naroda, posebno ako se oni u entitetu nalaze u položaju, de facto, nacionalne manjine,3 zabranjujući istovremeno i privilegovanje bilo kog od njih na način da se pripadnicima jednog ili dva naroda priznaju posebna dodatna prava.4 Etnički sistem podjele vlasti ovom Odlukom ostaje neizmijenjen, a njegova diskriminatorna priroda najočiglednija je u kontekstu privilegija koje potvrđuju da se kategorija konstitutivnih naroda ne svodi tek na nominalno razlikovanje, već za posljedicu ima i njihov konsekventan različit tretman u pravima. Ovaj status za Srbe, Hrvate i Bošnjake nosi niz privilegija - za njih su rezervisana mjesta u Predsjedništvu BiH, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, u Domu naroda Parlamenta FBiH i Vijeću naroda Republike Srpske. U pomenutim parlamentarnim domovima delegati iz reda konstitutivnih naroda organizovani su u klubove, a privilegovani status potvrđuje i pravo veta koje im je na raspolaganju u cilju zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Privilegije konstitutivnih naroda protežu se i na čitav niz drugih državnih institucija, u kojima su, ako i nemaju ekskluzivno nacionalni sastav, za njih predviđene ključne pozicije. (Ustavni sud BiH, ustavni sudovi entiteta, Ombudsmen BiH). 1 Treća djelomična odluka Ustavni sud BiH, Odluka U 5/98, tačka 60., 1.VII 2000. 3 Ibid, tačka 59. 4 Ibid, tačka 60. 2 77 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – Princip striktnog etničkog sistema podjele vlasti tako lišava određene građane, one koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda, pasivnog prava glasa, prava učestvovanja u javnim poslovima i jednake dostupnosti javnih funkcija. Nejednak tretman „konstitutivnih naroda“, „ostalih“ i „građana“ u BiH je u potpunoj suprotnosti sa ustavnom odredbom o zabrani diskriminacije. Ljudska prava u Bosni i Hercegovini transformišu se u kolektivna prava koja pojedinca štite tek na osnovu pripadanja grupi, na osnovi grupnog, nacionalnog identiteta. Ovo pitanje „neustavnosti ustava“, njegove neusklađenosti sa Evropskom konvencijom kao sastavnim dijelom Ustava5, razmatrao je i Ustavni sud BiH koji je po pitanju odnosa individualnih i kolektivnih prava utvrdio da potpuno isključenje iz sistema predstavljanja vrijeđa individualno političko pravo, te da kategorija „ostalih“ mora biti uvedena u sisteme predstavljanja kako bi se spriječilo potpuno isključenje individualnih prava.6 Stav Ustavnog suda BiH nije doveo ni do kakvih promjena. Praksa različitog i diskriminatornog tretmana prema kategoriji „ostalih“ bila je predmet razmatranja i pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH. Aplikanti su tvrdili da im je uskraćeno pravo na izbor u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH po osnovu njihovog rasnog/etničkog porijekla (diskriminaciju po etničkom osnovu Sud je smatrao jednim oblikom rasne diskriminacije)7. Aplikanti su tvrdili da se razlika u tretmanu koja se isključivo temelji na rasi ili etničkom porijeklu ne može opravdati i da predstavlja direktnu diskriminaciju. Sud je 22.12. 2009. donio presudu kojom je utvrdio kršenje stava 14. u vezi sa članom 3. protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandiduju na izborima za Dom naroda BiH, te povredu člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo BiH. U obrazloženju presude Sud je smisao spornih ustavnih odredaba tumačio kao namjeru da se zaustavi brutalni konflikt i obezbijedi stvarna ravnopravnost između strana u sukobu, odnosno konstitutivnih naroda, ali je i 5 Bosna i Hercegovina je 2002. godine postala članica Vijeća Evrope i bezrezervno je ratifikovala Konvenciju i njene protokole, čime je po vlastitoj želji pristala da poštuje relevantne standarde. 6 U 5/98, tačka 116., 1.VII 2000. 7 Vidjeti: Timishev protiv Rusije, br. 55762/00 i 55974/00, točka 56, ECHR 2005-XII 78 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ konstatovao da je rezultat primjene ovih odredaba različit tretman pojedinaca, baziran na etničkoj osnovi. Presuda Evropskog suda za ljudska prava ni do danas, skoro četiri godine od svog donošenja, nije provedena. Državna vlast ostaje dosljedna stavu koji je zastupala i pred Evropskim sudom u ovom predmetu „ ... da još uvijek nije vrijeme za politički sistem koji bi bio odraz vladavine većine, imajući posebno u vidu istaknuti značaj mono-etničkih političkih partija i trajnu međunarodnu upravu u Bosni i Hercegovini“. 2. Individualno, kolektivno i opšte u kontekstu podijeljenog društva – ljudska prava u multikulturnom kontekstu Fenomen podijeljenog društva primarno je bio predmet izučavanja političkih nauka, no pokazalo se da njegov sadržaj ima vrlo značajne pravne refleksije, posebno u domenu ustavnog prava, gdje se pojmom podijeljenog društva danas određuju društva u kojima su etno-kulturne podjele „politički najvažnije – odnosno predstavljaju kontinuirane oznake političkog identiteta i osnovu za političku mobilizaciju“, odnosno gdje se „etnokulturna raznolikost prevodi u političku fragmentaciju“.8 U ovom kontekstu pravni i politički subjektivitet pojedinca i brojnih društvenih grupa povezuje se sa pitanjem njegovog priznavanja, što otvara pitanje zadovoljavanja različitih interesa koji određuju njihove identitete. Ovdje nikako ne treba zanemariti činjenicu da je i država nosilac prava na identitet i da je opšti interes, koji nije tek zbir ili rezultanta pojedinačnih, očuvanje i unapređenje države kao zajednice. Nužna pretpostavka za realizaciju individualnih i kolektivnih prava je uređena, stabilna i samoodrživa država. Postojanje različitih interesa koji determinišu različite identitete pretpostavlja potrebu njihovog definisanja i njihovog prihvatanja ili neprihvatanja kroz priznavanje ili osporavanje istih. Sa aspekta pojedinca to priznavanje treba da dovede do izjednačavanja u pravima svih članova te društveno-političke zajednice, što u javnoj (društvenoj) sferi za njega znači negiranje razlikovanja na građane „prvog“ i „drugog“ reda, a s druge strane 8 S. Choudhry, „Bridging Comparative Politics and Comparative Constitutional Law: Constitutional Design in Divided Societies“ u : Choudhry, S. (ur), Constitutional Design for Divided Societies, Oxford University Press, Oxford 2008, 5. 79 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – ono mora osigurati i priznavanje „jedinstvenog identiteta individue ili grupe“.9 Multikulturalizam omogućava da svako bude prihvaćen takav kakav jeste, sa svojom individualnošću ili partikularnim potrebama i vrijednostima.10 Ovim konceptom stvara se realna pretpostavka da pojedici bez obzira na svoje porijeklo, bez obzira čime ono bilo dominantno određeno, moraju imati jednaka politička i građanska prava. Multikulturno društvo za uspješno funkcionisanje podrazumijeva usvajanje univerzalnih vrijednosti kojima trebaju težiti i pojedinci i kolektiviteti koji mu pripadaju. Te univerzalne vrijednosti su pretpostavka multikulturnog dijaloga kroz koji se ostvaruju – njime se međusobno upoznaju uzajamno se priznajući i poštujući, čime se izmiče opasnosti od lažnog i neutemeljenog preuveličavanja i univerzaliziranja sopstvenog identiteta i svoje vrijednosti. Individue u ovom kontekstu osnovu za formulisanje svog identiteta i realizaciju svog statusa nalaze u međukulturnom dijalogu koji im dozvoljava da dosljedno poštuju dominantnu matricu kulture kojoj pripadaju, da uz uvažavanje njenih osnovnih principa i vrijednosti prihvate i načela pojedinih drugih kultura ili da sami kompiliraju načela različitih kultura izlazeći tako iz zadatog okvira svoje kulture, ne vežući se pri tome niti za jednu kulturnu zajednicu.11 Dijaloški koncept multikulturalizma traži i svoju primjerenu političku strukturu koja bi i pojedincima i kolektivitetima garantovala jednakost u razlikama - jednak status i osnovna prava, čime bi se osigurao princip jednakosti, koji se doživljava kao pripadanje i prihvatanje, a čime se, istovremeno, osigurava stabilnost samog državno-pravnog poretka. Cilj je da se izbjegne bilo kakav vid kulturne dominacije, te da se realizuje društvena zajednica (i politička) koja je po svom habitusu „zajednica zajednica“ i „zajednica pojedinaca“ koja počiva na uzajamnom priznavanju i uvažavanju. Tako uspostavljen okvir jednakosti artikuliše osjećaj zajedničke pripadnosti toj društvenoj zajednici koji partikularnu pripadnost čini društveno irelevantnom. 9 Ch. Taylor, The politics of Recognition, Gutmann, A., eds, Multikulturalism, Examining the Politics of Recognition, Princeton University Press, 1994, 38. 10 Vidjeti šire: A. Semprini, Multikulturalizam, Clio, Beograd 1999, 51-65. 11 Vidjeti šire: B. Perekh, Rethinking Multiculturalism, Cultural Diversity and Political Theory, Palgrave, New York 2000, 160-180. 80 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ambijent multikulturnog društva nije posvećen samo pitanjima vezanim za različite kolektivitete koji u njemu egzistiraju već je snažno angažovan i oko potrebe da se determiniše položaj individue i prava koja joj, kao primarnom političkom subjektu, priradaju. Ovdje jasno dolazi do izražaja distinkcija između prava koja čovjeku pripadaju kao pojedincu od onih koja mu pripadaju kao članu određenog kolektiviteta. Multikulturna društva zato se neminovno suočavaju sa pitanjem kako urediti i regulisati odnose između različitih subjekata (individua i kolektiviteta) koji u njegovom okviru traže realizaciju svojih prava, vodeći pri tome računa o razlikama koje ih određuju, a istovremeno osiguravajući i efikasno djelovanje državnih struktura vlasti. Od odgovora koji se nude optimalan je onaj koji se svodi na obavezu jednakog tretmana svih aktera u društveno-političkoj sferi, što praktično znači da će za one društvene grupe koje su marginalizirane ili deprivilegovane biti priznata posebna, specijalna, prava. Institucionalizacijom posebnog predstavljanja deprivilegovanih kolektiviteta, kojim se osigurava njihovo učešće u procesu odlučivanja, želi se postići optimalno i praktično funkcionalno rješenje. Pravo na posebno predstavljanje koje se osigurava za marginalne i deprivilegovane kolektivitete pokušaj je multikulturalizma da se artikuliše ambijent u kome će svi pojedinci i kolektiviteti pod jednakim uslovima realizovati svoja opšta i posebna prava. U ovom kontekstu opravdano je razlikovanje opštih prava, koja imaju karakter univerzalnosti i koja pripadaju svima, i posebnih prava, specijalnog karaktera, kojima se ističe specifičnost određene, marginalizirane grupe. Priznavanjem posebnih prava ovoj vrsti grupa osigurava se njihova zaštita čime se istovremeno učvršćuju društvo i država u pitanju.12 Postojanje društvenih grupa opravdava uvođenje kategorije kolektivnih prava koja osiguravaju integritet skupina (zajednica, kolektiviteta), a time posredno i integritet svojih članova. Ako takva kolektivna prava posredno osiguravaju i integritet i najvažnija dobra pojedinca tada se može govoriti o kolektivnim ljudskim pravima. Mada kolektivna prava ističu poseban identitet neke grupe, 12 Šire vidjeti: I. M. Young, Polity and Group Difference: A Critique of the Ideal of Universal Chitisenship, Ethics, vol.99, No.2 250-274.1989, 259-266. 81 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – kolektivna prava u krajnjem slučaju služe pravima pojedinih pripadnika grupe. Tumačenje kolektivnih prava sa namjerom utvrđivanja njihovog prioriteta i dominacije u odnosu na prava individue, kao pripadnika kolektiviteta, uvijek vodi do konfliktnih i društveno degradirajućih političkopravnih rješenja, posebno u širim multietničkim i generalno multikulturnim zajednicama. Takva rješenja imaju za cilj da izvrše prenos ljudskih prava sa pojedinca na kolektiv, namećući svoje interese i ciljeve pojedincu, instrumentalizirajući ga, onemogućavajući mu tako da određuje svoj sopstveni identitet i svoje životne ciljeve. Kolektivna prava, kada svoju legitimaciju traže u kontekstu građanskih-državljanskih prava, u tome imaju uspjeha ukoliko mogu potvrditi svoju nužnost za ostvarivanje načela jednakosti. Individualna i kolektivna prava tako egzistiraju jedna pored drugih i međusobno su tijesno vezana; mnogi oblici grupnih prava, u oba aspekta njihove primjene individualnoj i kolektivnoj - široko su prihvaćeni. Grupno diferencirana prava ne proturječe liberalnoj ideji jednakosti jer jedino kroz njih može se artikulisati heterogena javnost, čime se društvena raznolikost priznaje i potvrđuje. Uz pretpostavku da grupe nisu same sebi cilj, već nastaju u svrhu artikulacije i ostvarivanja volje svojih članova jasno je da one imaju instrumentalni karakter, odnosno da su kolektivna prava deducirana iz prava pojedinaca kao pripadnika kolektiva. Razlikovanje prava na opšta i posebna za sobom povlači razlikovanje sfera njihove realizacije. Klasičnim liberalnim političkim modelom javna sfera namijenjena je realizaciji građanskih i političkih prava. Prihvatanjem uslova koji ovaj model postavlja pojedinac stiče status građanina koji mu osigurava jednakost u pravima. Javna sfera je neutralan domen u kome se ta jednakost potvrđuje. Odsustvo razlikovanja po bilo kom osnovu osigurava joj karakter homogenosti. Privatna sfera determinisana je heterogenošću koja je rezultat razlika među pojedincima koje određuju njihove različite identitete, dajući im mogućnost da se po različitim principima udružuju u različite kolektivitete. Multikulturni liberalni model zadržava razliku između privatne i javne sfere, uz razliku što kolektiviteti postaju posrednici između pojedinaca i 82 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ građana. Njegova osnova je u „multikulturnom građanstvu“. Društveni prostor je ovdje podijeljen na dva dijela – središnji u kome se ostvaruju prava svih individua, i posebni koji pripada određenim kolektivitetima i njihovim interesima u kome oni uživaju punu autonomiju. Ovakav model uspješnim balansom između jedinstva i različitosti osigurava društvenu stabilnost istovremeno priznajući autonomiju kolektiviteta.13 Razlike koje definišu privatnu i javnu sferu traže primjeren model političke integracije kojim bi se u ambijentu multikulturnog prostora osiguralo jedinstvo različitosti. Potrebno je ustanoviti pravni okvir koji će osigurati društvenu stabilnost i političko jedinstvo, ali i priznati i integrisati društvene različitosti. Angažman države može se realizovati na različite načine čime odgovara na potrebu za različitim konceptualnim rješenjem kolektivnih manjinskih zahtjeva za javnim i institucionalnim priznavanjem njihovih identiteta. Taj angažman se može kretati u rasponu od etno-kulturne nepristrasnosti izražene kroz neutralnost države, što je svojstveno modelu liberalne demokratije, do modela koji podrazumijeva snažan državni angažman koji traži normiranje statusa kolektiviteta, institucionalizacije njihove autonomije i pružanja potrebne zaštite. Što se položaja pojedinca i mjere njegove autonomije u društvenopolitičkim procesima tiče, ista se percipira u rasponu od negiranja bilo kog vida njegove individualne autonomije do njenog izrazitog favorizovanja koje zagovara filozofski pristup koji stoji na stanovištu da se pojedinac može razvijati tek emancipovan od bilo kog kolektiviteta. Ovo se reflektuje i kroz pitanje individualnog identiteta koji nije samo rezultat djelovanja pojedinca već i snažnih interakcija - artikulisan je i isprepleten kolektivnim identitetima, i zato ne može biti garantovan ako nije zaštićena javna sfera u kojoj se individua socijalizira i u kojoj se njen identitet formira. Zato svaka individua, bez obzira da li pripada ili ne pripada određenim društvenim grupama zaslužuje pravo na jednak tretman u kontekstu društvenog ambijenta u kome je svoj identitet formirala. 14 13 A. Semprini, 114-116. J. Habermas, Struggles for Recognition in the Democratic Constitutional State, Gutmann, A., eds., Multiculturalism, Examining the Politics of Recognition, Princeton University Press, 1994, 128-129. 14 83 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – Način na koji multikulturno društvo odgovara ovom zahtjevu, koliko njegova institucionalna struktura vlasti omogućava individui da nezavisno o njenim specifičnim svojstvima određenim njenim identitetom uživa osnovna prava i ljudske slobode najbolje određuje takvo društvo. Za savremena društva nesporno je da su više ili manje determinisana činjenicom heterogenosti – razlikama među pojedincima i razlikama među kolektivitetima kojima oni pripadaju. Problem se pojavljuje kod definisanja kriterija tih razlikovanja kojim ne samo da će razlike biti utvrđene i priznate već će njime biti određena i prava koja se po tom osnovu stiču i uživaju. Kriterij razlikovanja zato nije samo kriterij da se razlika utvrdi, već ukoliko je dobro odeđen on je osnova da se omogući ostvarivanje svih prava koja tako utvrđen status nosi. ZAKLJUČAK Međunarodna zajednica u cilju postizanja mira u BiH bila je spremna da prihvati rješenja kojima će ishoditi prihvatanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, te je organizacija države i glavnih političkih institucija iz tog razloga bila predviđena tako da uspostavi ravnotežu i spriječi prevlast bilo koga od tri konstitutivna naroda. Druge etničke grupe, kao ni građani koji zadržavaju pravo da ne pripadaju bilo kom etničkom kolektivitetu bili su izostavljeni iz rješenja koja su njim predložena. Ova rješenja nisu bila donesena sa namjerom uspostavljanja etničke dominacije, već sa namjerom prekidanja krvavog sukoba i osiguravanja ravnopravnosti između strana u sukobu, odnosno konstitutivnih naroda. U takvom kontekstu bilo bi teško uskratiti legitimitet normama koje bi, s gledišta nediskriminacije, mogle biti problematične, mada su, sa aspekta političkog cilja kome su težile bile neophodne. Koncept „konstitutivnih naroda“ utvrđen Ustavom vremenom je evoluirao. Od sredstva on se transformisao u cilj. Postao je sama suština države i društva u Bosni i Hercegovini. Njegov neupitni značaj je takav da se i njegova očigledna kontradiktornost sa principom zabrane diskriminacije u ostvarivanju ljudskih prava od strane politike tumači kao prihvatljiva kolateralna šteta. Ukazivanje na njegov diskriminatorni karakter uvijek kao odgovor dobija zloslutnu prognozu da bi njegova eventualna promjena 84 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ podrazumijevala promjenu postojeće ravnoteže u vršenju vlasti, što bi moglo dovesti do raspirivanja tenzija koje su u Bosni i Hercegovini jednako prisutne svih ovih godina. Zloupotreba koncepta konstitutivnih naroda posebno je izražena u insistiranju na etničkoj pripadnosti koja je postala temelj političkog artikulisanja. Etnički identitet, kao nepromjenjivi, promovisan je u politički identitet. U takvom kontekstu građani, kao slobodne osobe sa promjenjivim identitetima, i kolektivna ljudska prava drugih etničkih zajednica, koje ne uživaju poseban i povlašten status “konstitutivnih naroda” marginalizirani su ili isključeni. „Odsustvo“ građanina u pravnopolitičkom i državnopravnom kontekstu u BiH aktueliziraće podjelu ljudskih prava na individualna i kolektivna prava zahtijevajući da se definiše njihov međusobni odnos u hijerarhijskoj relaciji. Kategorija konstitutivnih naroda, koja je uvedena u pravni sistem Bosne i Hercegovine kao dominantna i sveodređujuća, sugerisala je, prema konceptu kojim je postulirana, nesporan primat kolektivnog. Država Bosna i Hercegovina, polazeći od toga, nije smatrala svojom obavezom da političkim balansiranjem zadovolji opšte, kolektivne i pojedinačne interese, koji svojim značajem oblikuju pojedinačne identitete njihovih nosilaca. Koncept konstitutivnih naroda i podjela vlasti koja je među njima načinjena, mada se može opravdati kao nužna pretpostavka okončanju ratnog sukoba, vrlo je problematičan u kontekstu poslijeratne tranzicije, što je konstatovao i Evropski sud za ljudska prava u presudi u predmetu Sejdić i Finci15 navodeći da je takvo razlikovanje konstitutivnih naroda i „ostalih“ izgubilo objektivno i razumno opravdanje.16 Njegovo instaliranje je uvođenje konsocijacijskog koncepta tripartitne strukture koji se u praksi manifestuje kao paritet dominantnih grupa u javnoj i političkoj sferi gdje snažno artikuliše pitanje poštovanja principa ravnopravnosti i nediskriminacije. Koncept „konstitutivnih naroda“ u kontekstu bosanskohercegovačkog multikulturnog društva odnosi se na kolektivno nacionalno pravo u Ustavu 15 16 Ap. br. 27996/06 i 34836/06, od 22.XII 2009. godine Presuda u predmetu Sejdić i Finci, par. 45-50. 85 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – izričito pobrojanih naroda17. To pravu je uže od suverenosti, ali šire od individualnih prava na nacionalni identitet i ravnopravnost. U svojoj realizaciji ono je uslovljeno pravom drugih konstitutivnih naroda, ne može rezultirati „teritorijalizacijom“, već se ostvaruje kroz sistem institucionalnih i proceduralnih garancija koje za cilj imaju ostvarivanje i zaštitu ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda. Ovako određeno pravo konstitutivnih naroda mnogo je šire od prava kolektiviteta koji taj status nemaju (nacionalne manjine i ostali), mada preambula Ustava BiH naglašava ravnopravnost konstitutivnih naroda sa pripadnicim ostalih naroda, ali od tog rješenja odstupa u normativnom dijelu Ustava.18 Koncept konstitutivnih naroda inicijalno je bio zamišljen kao prelazno rješenje do normalizacije pravnih, političkih, ekonomskih i sociljalnih prilika čije bi djelovanje osiguralo ostvarivanje međunarodnih standarda ljudskih prava i sloboda. Međutim, koncept konstitutivnih naroda se u ambijentiu poslijeratne Bosne i Hercegovine petrificirao, te kao takav zaoštravao i činio sve očitijim problem stvarne nejednakosti koju promoviše. Pokazalo se da supstitut koncepta konstitutivnih naroda, onakvog kakav je utvrđen Ustavom BiH, nakon donošenja presude u predmetu Sejdić i Finci, nije jednostavno dati na način da se ne naruši balans političke moći između konstitutivnih naroda, a istovremeno da se na principu nediskriminacije osigura participacija ostalih. Kao jednostavne formule nude se „…potpuno napuštanje etnokratije i afirmacija građanina pojedinca u političkom sistemu ili … se otvara prostor za svojevrsno pluraliziranje etnokratije jednostavnim uvođenjem kategorije „ostalih“ u tripartitnu strukturu države konstitutivnih naroda“19. Rješenja koja se nude previđala su da bi se država BiH vladavinom prava, kao legitimacijskom formulom, što je u Ustavu BiH izričito i navedeno, trebala opredijeliti za model koji će u najvećoj mjeri osigurati društveni balans rukovodeći se širinom polja slobode javnog i privatnog 17 K. Trnka, „Konstitutivnost naroda i uključivanje Bosne I Hercegovine u evropske integracije”, Pravna misao 7-8, Sarajevo 2004, 19. 18 Vidjeti čl. IV i V Ustava BiH 19 E. Hodžić i N. Stojanović, Novi stari ustavni inženjering, Analitika, Sarajevo 2013., 11. 86 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ izražavanja individualnih i kolektivnih osobenosti –„ja“ i „mi“ identiteta koje ona garantuje. Formula konstitutivnih naroda, od koje se u tom pravcu krenulo, nije mogla dovesti do željenog rješenja – ona je potrebu navedenog balansa potpuno ignorisala. Vladavina prava je opšte dobro prema kome treba definisati teorijski okvir kako država treba da bude organizovana i na koji način treba da se odnosi prema etnokulturnoj heterogenosti da bi posebni entiteti ravnopravno participirali u vladavini prava. Heterogenom bosanskohercegovačkom ambijentu potreban je jedan integrativni sadržaj, kultura ljudskih prava, sa jednakom ulogom kakvu je Kimlika namijenio socijetalnoj kulturi, koja bi prožimala sve oblasti ljudskog djelovanja. Ona bi odražavala svakovrsnu društvenu raznolikost, ali i osiguravala razumijevanje, prihvatanje i oživotvorenje ljudskih prava i sloboda. Ovim bi se integrisale građanske slobode i etnička heterogenost što bi osiguralo jednak pristup javnim institucijama, doprinijelo razvoju osjećaja pripadnosti državi kao zajednici i izgradnji zajedničkog identiteta. Ljudska prava jednako dostupna svima u javnoj i političkoj sferi ponovo bi afirmisala građanina kao njenog najznačajnijeg aktera. Pristajanje uz ove vrijednosti i principe pretpostavka su harmoničnog zajedničkog života. „Osjećaju jednakosti pogoduju samo one prilike u kojima je pojedincu dostupno da izražava i svoje građansko i svoje nacionalno biće, naravno u onoj mjeri u kojoj je takvo ispoljavanje usklađeno (ili se bar ne remeti) sa ostvarivanjem državne funkcije. Moderni pojam demos-a , u žarišnom značenju, zasniva se na dobrovoljnoj pripadnosti političkoj zajednici iz dobrih političkih razloga da se živi zajedno.“20 Multikulturalizam traži da se pravo kao oličenje jednakosti, pravednosti i slobode dopuni novom vrijednošću – vrijednošću sticanja i očuvanja identiteta, jednako individualnog i kolektivnog što će stvoriti uslove za njihovu nesmetanu participaciju, kao demos-a, u zajedničkim institucionalnim strukturama, kada je u pitanju opšti interes, i u posebnim, kao ethnos-a, kada je u pitanju njihov specifičan interes. Na ovaj način 20 R. Vasić: Princip vladavine prava u: Ustavnost i vladavina prava, priredio Kosta Čavoški, Beograd 2000, 34 87 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – uređuju se odnosi između državnog, grupnog i individualnog subjektiviteta njihovim priznavanjem, ograničavanjem i balansiranjem.21 Politički i kulturni identitet povezuju se vladavinom prava i demokratskim institucijama. U tom smislu u Bosni i Hercegovini treba jasno formulisati sferu u kojoj će se moći artikulisati opšti interes, koja će biti definisana odsustvom bilo kakvih podjela u kojoj će ljudska prava biti jednako dostupna svima. Partikularizam i brojnost posebnih interesa treba ostati u privatnoj sferi dajući mogućnost da se kroz multikulturno, diferencirano građanstvo te dvije sfere dovedu u harmoničnu relaciju. Ovim bi se postigao balans između političke realnosti i imperativa primjene principa nediskriminacije, nastojeći posebno da ne naruše balans političke moći, te da se osigura uvažavanje i individualnih i kolektivnih ljudskih prava na osnovama ravnopravnosti. Ustavna kategorija ostalih iz sadašnjeg Ustava treba biti redefinisana. Ona u sebi nosi pretpostavku nejednakosti i neprihvatljive generalizacije koja vodi diskriminaciji, te bi u vezi sa kolektivnim predstavljanjem trebalo uzeti u obzir, a time i odrediti kao ustavnu kategoriju, pripadnike nacionalnih manjina i one koji nisu etnički opredijeljeni, koji ne mogu i/ili ne žele biti viđeni kao pripadnici neke etničke skupine, već samo kao građani BiH, te im, shodno tome, u rješenjima koja osiguravaju ostvarivanje tih prava učešće u organima vlasti i jednaku dostupnost javnih funkcija - osigurati konsekventnu jednakopravnost. Argument koji ovome ide u prilog je i činjenica da se kategorija nacionalnih manjina percipirala i pozicionirala, u kontekstu kategorije „ostalih“, znatno drugačije u odnosu na druge identitete koji se tu ubrajaju. O njihovim pravima se ozbiljno raspravlja u vezi sa kolektivnim političkim predstavljanjem i kolektivnom zaštitom njihovih interesa u političkoj sferi, što kada su ostali nekonstitutivni kolektiviteti u pitanju nije bio slučaj. Pitanje institucionalnih rješenja za izvršenje presude u predmetu Sejdić i Finci upravo je u ovom kontekstu - najneposrednije je u vezi sa 21 88 Ibid. 35. �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ konceptualnim pitanjem da li su titulari ljudskih prava jednaki u pravima obzirom na princip „diferenciranog građanstva“, svojstvenog podijeljenim društvima, sa najdirektnijim implikacijama na principe i modele političke participacije. Ovako definisanom preporukom princip građanstva određen je kao primarni uz mogućnost i pravo da isti, može ali ne mora, bude dopunjen određenjem svakog pojedinca u smislu pripadanja ili nepripadanja kategoriji konstitutivnih naroda ili nekog nekonstitutivnog kolektiviteta, čime je nesporno utvrđena jednakost građana. Samoodređenje u ovom smislu treba normirati kao neotuđivo pravo svakog pojedinca koji će se shodno tome moći slobodno odrediti s pravom i da promijeni svoje određenje, te da njegov izbor u tom smislu ne smije imati za njega bilo kakve negativne posljedice. Napuštanje nominalnog određenja „ostali“ i njegova zamjena eksplicitnim imenovanjem drugih kategorija nije puko pluraliziranje etnokratije. To je racionalan izbor koji treba da pokaže apsurdnost insistiranja na nominaciji kolektiviteta koji učestvuju u političkoj participaciji jer podjele te vrste se nikada ne mogu smatrati završenima obzirom na vitalnu prirodu društvenog ambijenta, brojnost i nestalnost kriterija po kojima se sami kolektiviteti određuju. Ovo je tek posredan put kojim se ukazuje se na nezamjenjivi značaj individue kao takve, na univerzalna prava koja joj pripadaju u javnoj sferi ne zanemarujući time njeno pravo da svoj identitet realizuje pripadanjem ili nepripadanjem različitim kolektivitetima. Kako bosanskohercegovački realni politički ambijent ne pokazuje nikavu spremnost za potpuno napuštanje etnokratije i afirmaciju građana pojedinaca, to je predloženo rješenje u realnim okvirima jedini način da se ta afirmacija ostvari. U svakom slučaju, mada se optimalno rješenje za ostvarivanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini tek treba naći model demokratske države vladavine prava koji zastupa etnokulturnu pravdu čini se dobrim izborom. Pravo je jedini instrument kojim se ovaj izbor institucionalizuje i kao takav štiti osnovnim zakonom pod kojim se ostvaruje čitav pravni sistem. Ustav svakako jeste neophodna, ali ni u kom slučaju on nije dovoljna garancija. Priznavanje i podrška „participativnom uređenju“ može se osigurati tek uz pretpostavku „političke kulture oslonjene na građansku vrlinu. Građanska vrlina živi kada je podupiru univerzalističke vrijednosti: 89 �Mirjana Nadaždin Defterdarević: LJUDSKA PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – ljubav prema zajedničkoj slobodi i spremnost da se pravda priziva i za onog ko pripada Drugom i Drugačijem.“22 LITERATURA Choudhry, Sujit, Bridging Comparative Politics and Comparative Constitutional Law: Constitutional Design in Divided Societies u: Choudhry, S. (ur), Constitutional Design for Divided Societies, Oxford University Press, Oxford 2008. Habermas, Jurgen, Struggles for Recognition in the Democratic Constitutional State, Gutmann, A., eds., Multiculturalism, Examining the Politics of Recognition, Princeton University Press, 1994. Hodžić, Edin i Stojanović, Nenad, Novi-stari ustavni inženjering?: Izazovi i implikacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH, Sarajevo 2011. Kymlicka, Will, Multikulturno građanstvo, Liberalna teorija manjinskih prava, Zagreb 2003. Perekh, Bhikhu, Rethinking Multiculturalism, Cultural Diversity and Political Theory, Palgrave, New York 2000. Semprini, Andrea, Multikulturalizam, Clio, Beograd 1999. Taylor, Charles. The politics of Recognition, Gutmann, A., eds, Multikulturalism, Examining the Politics of Recognition, Princeton University Press, 1994. Trnka, Kasim, Konstitutivnost naroda i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracije, Pravna misao 7-8, Sarajevo 2004. Vasić, Radmila, Princip vladavine prava u: Ustavnost i vladavina prava, priredio Kosta Čavoški, Beograd 2000. 22 M. Viroli, „Patriotizam bez nacionalizma“, „Republika“, br. 153-154/96, 28, 30- 33., u: Za ljubav otadžbine. Patriotizam i nacionalizam u istoriji, Laterza, 1995. 90 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Young, Iris Marion, Polity and Group Difference: A Critique of the Ideal of Universal Chitisenship, Ethics, vol.99, No.2 250-274., 1989. Ustav Bosne i Hercegovine, http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos. pdf (30.X 2013.) Sudske odluke: Evropski sud za ljudska prava, Timishev protiv Rusije, ap. br. 55762/00 i 55974/00, XII 2005. Evropski sud za ljudska prava, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, ap. br. 27996/06 i 34836/06, XII 2009. godine Ustavni Sud Bosne i Hercegovine, Odluka U 5/98-III, od 1.VII 2000. 91 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3056 Title A name given to the resource LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI – PRETPOSTAVKE USPJEŠNE REALIZACIJE Author Author DEFTERDAREVIĆ, Mirjana Nadaždin Abstract A summary of the resource. Rad se bavi pitanjem organizacionog principa države Bosne i Hercegovine koji sada počiva na konceptu tri konstitutivna naroda. Problematizirajući pitanje o odnosu ovog koncepta sa principima ravnopravnosti i nediskriminacije, koji su proklamovani kako državnim tako i entitetskim ustavima, analiza koja iz toga proističe, potvrđuje da je podijeljeno društvo u kome su etnokulturne podjele politički najvažnije, na kojima počiva politička fragmentacija društva, ambijent u kome se vrijednosti tih garantovanih principa ne mogu realizovati. Analizom sadržaja, uporednopravnim i teleološkim metodom istraživanje se posebno fokusira na aspekt ljudskih prava gdje se, kroz primjenu kriterija etniciteta, jasno pokazuju njegove diskriminatorne posljedice. Rad traži odgovor na pitanje koja je najpouzdanija osnova na kojoj bi se trebale razvijati država i društvo Bosne i Hercegovine. Autorica nalazi da je u tu svrhu najpodesnija afirmacija principa „diferenciranog građanstva“, koji omogućuje samoodređenje svakog pojedinca dajući mu tako mogućnost slobode koju će koristiti na način koji mu samom najviše odgovara. Time bi sadašnja diferencijacija u ljudskim pravima, prema kriteriju etniciteta izgubila svoje objektivno i razumno opravdanje. Ključne riječi: ljudska prava, konstitutivni narodi, diskriminacija, podijeljeno društvo, diferencirano građanstvo, samoodređenje, jednakost. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3415 Title A name given to the resource NON-RESTRICTIVE RELATIVE CLAUSES IN ARABIC: BETWEEN SYNTACTIC DEPENDENCY AND SEMANTIC INDEPENDENCE Author Author DIZDAR, Elma Abstract A summary of the resource. Although there are no formal differences between restrictive and non-restrictive relative clauses in Arabic, these two types of Arabic relative clauses function in significantly different ways. Restrictive relative clauses, aiming to delimit the reference of the head noun, fully deserve their role as noun-phrase modifiers, and can usually be replaced by other noun-phrase modifiers, such as adjectives and prepositional phrases. Unlike their restrictive counterparts, non-restrictive relative clauses operate based on the assumption that the head-noun reference is already defined. Thus they aim merely to present new information and can consequently be replaced by a wide range of structures, from various types of adverbial clauses to independent sentences. This paper focuses on analysis of semantic implications of non-restrictive relative clauses in Arabic. Although there have been references in literature linking non-restrictive relative clauses with reason adverbials, the paper aims to show that non-restrictive clauses, given their semantic independence, are used to express a wide variety of relations, from those usually expressed by adverbial clauses to those so difficult to define that they tend to take the form of independent sentence. The diversity of semantic implications of Arabic non-restrictive clauses is discussed both based on mechanisms of their paraphrase, i.e. replacement in Arabic, and their existing translations into other languages. Finally, Arabic non-restrictive relative clauses are shown to be stylistically more effective and attractive means of conveying the same meaning than other structures they can be replaced by. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English