78 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/db6dbdad140b372fac9ef76f49a6a3d2.docx 71ec341ccb756482d0473e2338b8d600 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/13bfe2bc72c352b9e099993e091e6a46.pdf c685ce91daa990215e48355796b7c41c PDF Text Text ��������     �������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3117 Title A name given to the resource Ugovor iz Lisabona i međunarodno privatno pravo Author Author BOUČEK, Vilim Abstract A summary of the resource. U radu se daje prikaz odredaba Ugovora iz Lisabona iz 2007. kao izvora europskog primarnog prava koje se na području EU kao izvori MPP-a tek iznimno neposredno pri-mjenjuju (čl. 101. i 102 UFEU o zaštiti tržišnog natjecanja (konkurencije) kao i one njegove norme koje bitno utječu na primjenu europskog sekundarnog prava i autonomnih nacionalnih izvora MPP-a, i to kao temeljne slobode (čl. 18.UFEU) i tržišne slobode (čl. 34. do 36., čl. 45., 49, 54., 56. i 63. UFEU). Na temelju Ugovora iz Lisabon istu pravnu vrijednost kao navedene norme UFEU imaju i odredbe Povelje EU o temeljnim pravima iz 2000. (čl. 47.), a njima se po istoj pravnoj važnosti mogu pridružiti i temeljna prava koja jamči Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. (čl. 6., 8. i 13.). Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9afe3541582b0087575b624c7e796318.docx d45875a1d11b37cf29b13e1aedcfb936 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/816e2a72c16747760d2e2426da35a59d.pdf d9502740eca18ab8983060b769684840 PDF Text Text mr. sc. Jasmin Branković Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke Mostar POLOŽAJ I ZAŠTITA MALOLJETNIH LICA U KONTEKSTU ŠERIJATSKOG PORODIČNOG PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 1878 - 1946. U ovom radu su predstavljene osnovne karakteristike pravnog položaja maloljetnika u kontekstu šerijatskog porodičnog prava, te zaštita njihovih interesa pred šerijatskim sudovima u Bosni i Hercegovini u periodu od 1878. do 1946. godine. Također je uvršten i kraći historijski pregled razvoja roditeljskog prava i s njim povezanog porodičnog i društvenog statusa maloljetnih lica u prošlosti. Ključne riječi: šerijatsko pravo, šerijatski sudovi, maloljetnici, Bosna i Hercegovina, pravni položaj, zaštita interesa 1. Uvodne napomene Šerijatsko pravo je vjersko pravo muslimana, koje u normativnom smislu predstavlja skup pravnih pravila utemeljenih ili izvedenih iz osnovnih izvora islama (Kur´ān, sunnet, iğmā i qiyās). Šerijat se u Bosni i Hercegovini kao pozitivno pravo primjenjivao od uspostave osmanske vlasti na ovim prostorima do ukidanja šerijatskih sudova 1946. godine.1 Islam je u Osmanskom carstvu imao status državne ideologije. Istovremeno su norme šerijatskog prava bile potpuno inkorporirane u sve sfere društvenog života. Pored šerijatskog, primjenjivalo se i kanunsko (državno) pravo, koje je bilo rezultat zakonodavne aktivnosti sultana, uzrokovane naraslim potrebama Carstva za pravnim uređenjem izmijenjenih društvenih odnosa. Šerijat se, kao pravo personalnog karaktera, u osnovi primjenjivao samo na muslimane, dok su pripadnici drugih konfesija, ako to nije ugrožavalo interese Osmanskog carstva, uživali visok stepen pravno-sudske autonomije u ličnim, porodičnim i nasljednim stvarima (sistem milleta). Šerijatsko pravo je, u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, uključeno u državno-pravni sistem Dvojne monarhije, čime su 1 Predsjedništvo Narodne skupštine Republike Bosne i Hercegovine je 5. marta 1946. donijelo Zakon o ukidanju šeriatskih sudova na području Narodne republike Bosne i Hercegovine („Službeni list Narodne republike Bosne i Hercegovine“, broj 10, god. II, Sarajevo, 6. marta 1946.). Ministar pravosuđa NR BiH je, 15. marta iste godine, donio Uputstvo za izvršenje Zakona (br. II 4453/46), poslije čega su svi nezavršeni predmeti koji su do tada spadali u djelokrug šerijatskih preneseni u nadležnost narodnih, odnosno građanskih sudova. 271 �šerijatski sudovi postali dio njenog pravosudnog sistema. 2 Primjena šerijata je, u odnosu na osmanski period, reducirana na porodične, nasljedne, lične i vakufske poslove muslimana. U vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, šerijat je za pripadnike islamske vjeroispovijesti nastavio važiti u istom obimu, dok su šerijatski sudovi zadržali status državnih ustanova.3 Ovakvo stanje se zadržalo sve do završetka II svjetskog rata, 4 odnosno do donošenja Zakona o ukidanju šerijatskih sudova. Ukidanjem državnih institucija za njegovu primjenu, šerijatsko pravo u Bosni i Hercegovini gubi svoju normativnu funkciju, odnosno pravnu sankciju, čime prelazi u sferu morala i običaja pripadnika islama. 2. Maloljetnici i njihov pravni položaj u prošlosti Maloljetništvo, po definiciji, predstavlja obilježje pravnog statusa fizičkog lica u periodu od rođenja do momenta sticanja punoljetnosti. Činjenica, da neko lice ima status maloljetnika je u direktnoj vezi sa njegovom poslovnom sposobnošću, koju ono u ovom životnom dobu ili uopće ne posjeduje ili je ista limitirana. Maloljetnici, u pravilu, podliježu posebnoj zakonskoj zaštiti i kao takvi imaju ograničena prava i obaveze. Maloljetništvo se u pojedinim pravim sistemima određuje na različit način. U većini zemalja, status maloljetnika je vezan za postizanje određene životne dobi, odnosno starosne granice.5 Ovakav sistem sticanja punoljetstva je utemeljen na pravnoj pretpostavci da se u određenim godinama ipso iure stiče i odgovarajuća poslovna sposobnost, pri čemu se ne uvažavaju individualne razlike. Pravni status i zaštita interesa maloljetnih lica su kroz historiju bili regulirani na različit način. Briga o djeci je u prvobitnoj zajednici svedena na nastojanje da im se osiguraju najosnovniji uslovi za život i odrastanje, s ciljem njihovog osposobljavanja za samostalnu egzistenciju. U periodu grupnog braka, biološki otac nije poznat, a djeca pripadaju cijeloj generaciji unutar grupe. U doba matrijarhata obaveza staranja o potomstvu, bez obzira na poznatog genitora djeteta, pripada majci i njenim krvnim srodnicima. 2 Temeljni akt kojim je pravno uređeno šerijatsko sudstvo u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom vlašću bila je Naredba o ustrojstvu i djelokrugu šerijatskih sudova iz 1883. godine (Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 1883, 538-542). 3 Zakon o uređenju šerijatskih sudova i o šerijatskim sudijama od 21. marta 1929. („Službene novine Kraljevine SHS“, br. 73-XXIX, Beograd, 28.3.1929.). 4 Zakon o uređenju šerijatskih sudova i o šerijatskim sudijama iz 1929. godine se, uz određene korekcije, nastavio primjenjivati i na području Nezavisne države Hrvatske. O tome bliže: Durmišević, E, Šerijatsko pravo i nauka šerijatskog prava u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća, Sarajevo, 2008, 192-196. 5 Punoljetstvo se najčešće stiče sa navršenih 18, a u zemljama anglosaksonskog prava sa navršenom 21. godinom života. Pojedine zemlje ne određuju starosnu granicu za sticanje punoljetnosti, nego u svakom pojedinačnom slučaju utvrđuju stepen biopsihičke zrelosti maloljetnog lica. 272 �Nakon pojave države i klasnog društva, odnosi između roditelja i djece dobijaju pravni karakter. U ovom periodu se učvršćuje patrijarhalna porodica, sa sve evidentnijim jačanjem, a potom i potpunom dominacijom muškarca kao muža i oca (pater familias). Tipičan primjer je rimska porodica, gdje je očinska vlast (patria potestas) nad djecom bila apsolutna. Otac je imao neograničeno pravo, kako u pogledu ličnosti djeteta, tako i u pogledu raspolaganja njegovom imovinom. Očinska vlast je, u pravilu, trajala sve do smrti pater familiasa.6 Kasnije su ovlaštenja starješine porodice znatno ograničena dok su, s druge strane, djeca ostvarila određena poboljšanja svog imovinskopravnog položaja.7 Maloljetnicima (impubes) su u rimskom pravu označavana lica koja nisu dostigla spolnu zrelost. Okolnost da je kod neke osobe nastupila zrelost se u klasično doba utvrđivala individualno. U postklasično doba je prihvaćena pretpostavka, da žene stiču punoljetnost (puberes) sa navršenih 12, a muškarci sa navršenih 14 godina života. Sa punoljetnošću se sticala puna poslovna sposobnost. Maloljetnik je mogao biti infants (dijete do navršene 7 godine života) sa potpunom poslovnom nesposobnošću, ili impubes infantia maior (u dobi između sedme i dvanaeste, odnosno četrnaeste godine života), kada je imao ograničenu poslovnu sposobnost. Maloljetna osoba, koja se ne nalazi pod očinskom vlašću, povjeravala se tutoru, koji se u prvom redu brinuo o njenoj imovini. Nakon prestanka tutorstva, tutor je morao položiti račun o svom postupanju i punoljetnom štićeniku predati svu preostalu imovinu na samostalno upravljanje. Patrijarhalni porodični sistem, donekle ublažen pod uticajem crkve, predstavlja jedno od bitnih obilježja evropskog srednjovjekovnog prava. Maloljetnici se, u pogledu uslova za sticanje poslovne sposobnosti, tretiraju po uzoru na rimsko pravo. Položaj maloljetnih lica u feudalizmu je općenito bolji nego u robovlasničkom periodu, izuzev u slučaju vanbračne djece, koja su i dalje bila diskriminirana u odnosu na bračnu. Odnosi stvoreni uspostavom kapitalističkog sistema, u prvom redu uključivanjem žena i djece u proizvodne procese, ozbiljno nagrizaju temelje patrijarhalne porodice, što dovodi do drugačijeg društvenog pozicioniranja njenih članova. Buržoaska zakonodavstva zadržavaju institut očinske vlasti, ali istovremeno uvode zakonske obaveze roditelja u pogledu brige o njihovom maloljetnom potomstvu. U pojedinim državama dolazi do određenog poboljšanja položaja vanbračne djece (mogućnost pozakonjenja i ograničenog utvrđivanja očinstva), mada su ona generalno još uvijek diskriminirana kako u porodičnom, tako i u nasljednom pravu.8 6 Patria potestas je, izuzev smrću porodičnog starješine, prestajala i u slučaju kada otac ili njemu podređena osoba izgubi jedan od statusa rimskog građanina (capitis deminutio), te ako sin postigne neku visoku državnu ili religijsku funkciju. Istu posljedicu je imalo i dobrovoljno oslobađanje od očinske vlasti (emancipatio). 7 Ovakav režim roditeljskog prava važio je samo za slobodne rimske građane. Robovi nisu bili subjekti prava te su, kao i njihova djeca, potpadali pod očinsku vlast gospodara. 8 Predrasude o vanbračnoj djeci prisutne su čak i u nekim onovremenim zakonskim tekstovima (poput Srpskog građanskog zakonika iz 1844. godine), gdje se za njih koriste različiti pogrdni termini (kopile i sl.). Izuzetak u tom pogledu predstavlja revolucionarno zakonodavstvo Francuske 273 �Savremeni pravni sistemi, sa progresivnim rješenjima u oblasti roditeljskog prava, uspostavljaju niz novih ustanova namijenjenih zaštiti prava maloljetnih lica, a briga o djeci pored porodične dobija i svoju društvenu dimenziju. 3. Maloljetna lica u kontekstu šerijatskog porodičnog prava Šerijat spada u one pravne sisteme koji ne propisuju određenu životnu dob kao uslov za nastupanje punoljetnosti, nego je osnovni kriterij za sticanje ovog statusa psihofizička zrelost maloljetnika. Šerijatsko pravo, u svom izvornom obliku, poznaje punoljetnost (bulug) i zrelost (rušd) djeteta. Sticanje punoljetnosti omogućava samostalnost u ličnim, a zrelosti u imovinskim stvarima, uz uslov da je osoba duševno zdrava i razumna.9 Djetinjstvo (sabavet) obuhvata tri perioda. Prvi traje do navršene 7 godine života, a dijete u ovom uzrastu se smatra potpuno poslovno nesposobnim (gajri mumejiz). Drugi period traje od sedme do devete (za djevojčice), odnosno do dvanaeste godine (za dječake). Maloljetnici u ovom životnom razdoblju (sini temjiz) mogu bez dozvole staratelja ili tutora sklapati samo one poslove koji im donose korist. Nakon navršene devete, odnosno dvanaeste godine nastupa treći period djetinjstva u kome se, ako se utvrdi da je maloljetno lice postalo spolno zrelo, ono proglašava punoljetnim. Ako takvih dokaza nema, onda se dijete neće smatrati punoljetnim prije navršene 15. godine života. Sticanje punoljetnosti se u šerijatskom pravu ne poklapa sa postizanjem zrelosti, koja nastupa sa navršenom 25. godinom života.10 Sve do tada su punoljetne osobe u pogledu raspolaganja vlastitom imovinom ovisne o svom zakonskom zastupniku (veliji) ili tutoru. Šerijatsko pravo propisuje, da je temelj islamske porodice bračna veza. Porodicu u prvom redu čine muž i žena te, ako dođe do njihovog stvaranja, u braku stečena djeca. Drugim riječima, roditeljima se u pravnom smislu smatraju samo oni bračni drugovi, koji su svoje potomstvo stekli u zakonitom braku. U vezi sa ovim stanovištem šerijatskog porodičnog prava je reguliran pravni položaj bračne i vanbračne djece. Bračnim djetetom se smatra lice rođeno u braku, bez obzira na njegovu pravnu valjanost (sa izuzetkom apsolutno ništavih brakova). Ipak, valjanost buržoaske revolucije koje je u oblasti porodičnog prava, između ostalog, izjednačilo položaj bračne i vanbračne djece prilikom nasljeđivanja. 9 Bušatlić, A, Porodično i nasljedno pravo Muslimana, Sarajevo 1926, 116 - 117. 10 Osmanlijskim Zakonom od 16. zulhidže 1286. (20.3.1869.), koji se primjenjivao na muslimansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini sve do ukidanja šerijatskih sudova, utvrđeno je da zrelost nastupa sa navršenom 20. godinom života. Ovakva praksa je nastavljena i nakon donošenja jugoslavenskog Zakona o punoljetstvu od 31.7.1919. godine, po kome su ostali jugoslavenski građani sticali punoljetnost sa navršenom 21. godinom života. O tome bliže: Karčić, F, Šerijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941, Sarajevo 2005, 107. 274 �braka ima svoje posljedice u pogledu pravnog položaja djeteta. Kao vanbračno se po odredbama šerijata tretira svako dijete koje je rođeno izvan braka.11 Šerijatsko pravo u različitim situacijama predviđa prilično komplicirane procedure vezane za utvrđivanje porijekla i pripadnosti djeteta, što se nužno odražava i na njegov pravni položaj.12 Tako muž može kao svoje priznati dijete rođeno prije isteka minimalno propisanog trajanja bračne zajednice (6 mjeseci), ali u određenim slučajevima i osporavati da mu dijete pripada bez obzira na činjenicu da je rođeno u braku.13 Muž, također, može dovesti u pitanje i samo postojanje porođaja, te osporiti da se on uopće dogodio, odnosno da je neko dijete rodila njegova vjenčana žena.14 Posebna pravila u vezi sa utvrđivanjem očinstva vrijede za djecu rođenu nakon rastave braka njihovih roditelja, odnosno očeve smrti.15 Roditeljska prava i obaveze prema svojoj (bračnoj) djeci su moralne (dijaneten) i zakonske (kadaen) prirode. Zakonska obaveza izdržavanja potomstva najvećim dijelom pripada ocu porodice, dok su prava i dužnosti majke (hadine) prvenstveno odgojne naravi i kao takve vezane za određenu dob djeteta (do navršene sedme godine života u slučaju muške, a do devete u slučaju ženske djece). Majka, također, ima moralnu obavezu dojenja djece, koja se kada to nalažu okolnosti može pretvoriti u zakonsku.16 Na obavezu izdržavanja djece (nafaki evlad) utiče njihovo imovinsko stanje, pol, te starosna dob. Ako su djeca imućna, izdržavaju se iz vlastite imovine.17 U suprotnom, izdržavanje djeteta bez obzira na pol pada isključivo na oca. Obaveza izdržavanja zdravog muškog djeteta traje sve dok ono ne postane sposobno za privređivanje, odnosno dok se nalazi na školovanju. Žensko dijete, koje nema vlastite imovine ili je ona nedovoljna, otac je dužan izdržavati sve do udaje. Dužnost izdržavanja djece, ako je otac siromašan, pripada imućnoj majci ili drugim srodnicima po utvrđenom redu.18 Očinska vlast nad djecom uključuje i njihovo zastupanje pred sudovima i drugim državnim organima. Prestaje prirodnim (smrću oca ili djeteta) ili pravnim putem, u slučaju kada otac potpuno ili djelimično izgubi neko od bitnih 11 Za utvrđivanje bračnosti djeteta je bitno vrijeme majčine trudnoće (haml), koja od momenta zaključenja braka, odnosno od začeća do poroda, može trajati najmanje 6 mjeseci, a najduže dvije godine. Bez obzira na različita mišljenja šerijatskih pravnika, vremenom je prihvaćen stav da trudnoća u pravilu traje 9 mjeseci, te se prema tome utvrđuje pripadnost i porijeklo djeteta. 12 O tome detaljno: Bušatlić, nav. djelo, 77 - 83. 13 Za upoznavanje šerijatskopravnih gledišta i prakse u vezi sa porijeklom i pripadnošću djeteta veoma je uputan rad dr. Mehmeda Begovića: Utvrđivanje bračnosti djece u šerijatskom pravu, Arhiv za pravne i društvene nauke, knj. XXXIV (LI), broj 6, Beograd 1937., 525-534. 14 U ovom slučaju šerijatsko pravo odstupa od uobičajenog pravila koje se primjenjuje za kvalificirane svjedoke, te dopušta da porođaj posvjedoči samo jedna žena. 15 Džananović, I, Primjena šerijatskog porodičnog prava kroz praksu Vrhovnog šerijatskog suda 1914.-1946., Sarajevo 2004, 212-214. 16 Bušatlić, nav. djelo, 88. 17 Otac je ovlašten da koristi dječju imovinu za njihovo izdržavanje i odgoj, ali to mora činiti na primjeren i doličan način, a preostalu imovinu predati djetetu na slobodno raspolaganje kada ono postane punoljetno i zrelo. 18 Bušatlić, nav. djelo, 94-95. 275 �svojstava nosioca vlasti ili sposobnost za njeno vršenje, o čemu odluku donosi nadležni sud. S druge strane, djeca su također dužna izdržavati svoje siromašne roditelje, ako im to dozvoljava njihovo imovinsko stanje. Ova obaveza je imperativne prirode, pa nadležni sud može čak i onda kada je sin odsutan, a ima odgovarajuću imovinu ili nesporna potraživanja prema trećim licima, naložiti izdržavanje njegovih siromašnih roditelja iz ovih izvora. Pored materijalnih, djeca prema roditeljima imaju i obaveze moralne prirode, poput poslušnosti, poštovanja i pokoravanja. Međusobno naslijeđivanje roditelja i bračne djece uređeno je odredbama šerijatskog nasljednog prava (feráiza).19 Maloljetnici, kako je to već naglašeno, do momenta sticanja punoljetnosti, odnosno zrelosti, imaju svoje zakonske zastupnike o kojima su ovisni u vršenju ličnih i imovinskih prava. Maloljetnim licima, koja iz bilo kog razloga izgube svog zakonskog zastupnika (smrt, gubitak poslovne sposobnosti, bolest, odsustvo, itd.), se u cilju zaštite njihovih prava i interesa određuje tutor. Šerijatsko pravo poznaje testamentalnog (vasi muhtar), koga oporukom (vasijjet) imenuje otac i sudskog (vasiji kadi) tutora, koga postavlja šerijatski sud. Tutorom može postati svaki musliman ili muslimanka, ako su duševno zdravi, punoljetni, povjerljivi i pouzdani, slobodni, te raspolažu potrebnim znanjima za vođenje brige o imovini štićenika. Ako je umrlo lice svojoj djeci odredilo dva tutora, onda oni u pravilu moraju raditi u saglasnosti, izuzev kada je njihovo pojedinačno postupanje uzrokovano neodložnošću poslova i izvjesnim nastankom štete po interese ili imovinu štićenika.20 Osoba, određena za tutora, koja se prihvatila ove dužnosti, obavezna je svake godine sudu podnijeti izvještaj o stanju štićenikove imovine i odgovorna je za svu štetu koju je prouzrokovala namjerno ili iz krajnje nepažnje. Tutorstvo prestaje smrću tutora ili njegovim gubitkom sposobnosti za vršenje ove dužnosti, doraslošću štićenika, razriješenjem tutora od strane suda, a u izvjesnim slučajevima i zahvalom. Tutor je dužan štićeniku, koji je postao punoljetan i zreo, položiti račune za svoj rad i predati mu imovinu na slobodno raspolaganje.21 Sudski tutor, za razliku od testamentalnog, ima pravo tražiti naknadu za svoj rad. Djeca, potekla iz vanbračne zajednice ili apsolutno ništavnog braka, općenito imaju lošiji položaj u odnosu na bračnu. Šerijatsko pravo ne poznaje institut istraživanja očinstva, zbog čega se vanbračna djeca (veledi zina) dodjeljuju majci, koja je u obavezi da ih izdržava i odgaja. U slučaju da majka, zbog svog lošeg imovinskog stanja ili nesposobnosti, nije u stanju vršiti svoju dužnost, brigu o vanbračnoj djeci dužna je preuzeti država, koja se smatra 19 O tome vidjeti: Mehmed-Ali Ćerimović, Šeriatsko nasljedno pravo, Sarajevo 1936, 99. Oporučitelj pored testamentalnog tutora može postaviti i nadglednika (vasi nazir), te su tada njih dvojica u sličnoj poziciji kao kada su oporukom određena dva tutora. 21 Tutor može dovesti u pitanje zrelost i sposobnost štićenika da upravlja svojom imovinom, te odbiti da mu je preda na raspolaganje. U tom slučaju, zrelost štićenika se utvrđuje pred sudom uz pomoć vještaka. 20 276 �suodgovornom za njihovo rađanje. Dijete rođeno van braka i njegov biološki otac se ne mogu međusobno naslijeđivati. Uvažavajući činjenicu da su vanbračnoj djeci bez njihove krivice uskraćena mnoga porodična i nasljedna prava, šerijatsko pravo nastoji njihov broj smanjiti na najmanju moguću mjeru. Zbog toga se u nekim slučajevima dozvoljava odstupanje od utvrđenih pravila. Tako muž, između ostalog, ima pravo priznati dijete začeto u relativno ništavom braku, zabludi ili šerijatski nedopuštenom polnom odnosu, te onda kada je ono rođeno u periodu koji je kraći od šest mjeseci računajući od momenta sklapanja braka. Ovo priznanje mora biti izričito. Otac, u pravilu, ne može naknadno osporavati već priznato očinstvo. Prihvatanje djece i briga o potomstvu u islamu također ima moralni karakter. Odbijanje biološkog oca da prizna vlastito dijete je kategorizirano kao težak grijeh, za koji će počinitelj morati snositi posljedice. Majci je s druge strane zabranjeno da bilo koga lažno optuži kako je otac njenog djeteta. Po šerijatu se, na pravno valjan način, ne mogu adoptirati tuđa djeca, čije je porijeklo poznato (marufu neseb). Šerijatsko pravo dozvoljava adopciju samo one djece, koja nemaju poznate roditelje (medžhulu neseb), uz uslov da je usvojilac obzirom na starosnu dob mogao biti njihov biološki roditelj. Osoba usvojena na ovakav način stiče sva porodična i nasljedna prava i dužnosti prema svom usvojiocu. Islam pokazuje poseban senzibilitet prema odbačenoj djeci (lekit), te nalaže pojedincima i zajednici da o njima moraju voditi brigu. Onaj, koji pronađe odbačeno dijete, ima moralnu obavezu da ga izdržava, ako je za to sposoban. Ako nalazač nije u mogućnosti ili ne želi voditi brigu o odbačenom djetetu, a niko drugi ga nije usvojio, dužnost njegovog odgoja i izdržavanja preuzima država. Osoba, koja pronađe i prihvati odbačeno dijete (nahoče), te preuzme brigu o njegovom odrastanju, ne stiče roditeljska prava, ali može u njegovo ime i u njegovom interesu vršiti nužne pravne poslove. Šerijatsko pravo također dopušta i preporučuje uzimanje tuđe, u prvom redu siromašne, bolesne i nezbrinute djece na „beslemu“ (skrbništvo), odnosno vaspitanje i izdržavanje. Osoba, koja preuzme brigu o ovakvoj djeci, može im za života darovati svu, a putem testamenta do jedne trećine svoje imovine. Na isti način biološki otac može zbrinuti svoju vanbračnu djecu. 4. Zaštita interesa maloljetnika u postupku pred šerijatskim sudovima Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine je, u periodu od 1878. do 1946. godine, u bračnim, porodičnim i nasljednim stvarima bilo podvrgnuto jurisdikciji šerijatskih sudova, odnosno primjeni šerijatskog materijalnog i procesnog prava.22 22 Ovi pravosudni organi su primjenjivali šerijatsko pravo sadržano u djelima islamskih pravnika, osmanlijskim reformskim zakonima i uredbama, te privatnim i službenim kodifikacijama i kompilacijama. O tome više: Karčić, nav. djelo, 101 - 119. 277 �Šerijatski sudovi u Bosni i Hercegovini su, za cijelo vrijeme svog postojanja, u velikom obimu raspravljali i presuđivali sporove, te rješavali druga aktuelna pitanja iz područja šerijatskog porodičnog prava.23 Znatan dio ovih porodičnopravnih predmeta odnosio se na maloljetnike i zaštitu njihovih prava i interesa. U praksi šerijatskih sudova dokumentiran je niz slučajeva koji su se odnosili na zanemarivanje obaveze izdržavanja maloljetne djece, te plaćanje alimentacije. Kao ozbiljan problem za ove pravosudne ustanove nametnulo se i pitanje hranjeništva djece iz mješovitih brakova, u kojima žena nije bila muslimanske vjeroispovijesti. Dešavalo se da žene nemuslimanke, nakon razvoda braka ili smrti muža muslimana, odvedu djecu izvan dotadašnjeg prebivališta, te ih prevedu na svoju vjeru, čime se pored ostalog izbjegavala jurisdikcija šerijatskih sudova u starateljskim stvarima. Šerijatski sudovi su u okviru svoje nadležnosti raspravljali slučajeve utvrđivanja krvnog srodstva djece rođene izvan braka (poslije smrti muža, razvoda braka itd.), ali i one rođene u braku, kada je otac osporavao da je novorođenče njegovo. Evidentirani su i sporovi roditelja oko toga kome treba pripasti zajedničko dijete. Primjetno je da su sudovi najčešće postupali u interesu djeteta, ali su zabilježeni i slučajevi kada su pojedine šerijatske sudije iskazale površnost u utvrđivanju relevatnih činjenica, na što je povremeno u funkciji više instance upozoravao Vrhovni šerijatski sud. U nadležnosti šerijatskih sudova su bili i starateljski (tutorski) poslovi maloljetnika islamske vjere: postavljanje i razriješenje tutora i staratelja, produženje tutorske vlasti, proglašenje punoljetnosti i zrelosti, te zaštita imovine maloljetnih lica, kao i povjeravanje siročadi na izdržavanje i odgoj (beslema). Kako se pred šerijatskim sudovima nije moglo istraživati očinstvo vanbračne djece niti zahtijevati njihovo izdržavanje, pripadnici islamske vjeroispovijesti su bili upućeni da svoje tužbene zahtjeve ovog tipa ističu u postupku pred redovnim građanskim sudovima.24 Nadležnost šerijatskih sudova je ovdje bila ograničena isključivo na postavljanje tutora vanbračnom djetetu čija je majka muslimanka. 23 Šerijatsko porodično pravo, kako navodi I. Džananović, zbog svoje velike važnosti i znatnog broja ajeta i hadisa, spada uz ibādāt, u najrazvijeniju granu šerijatskog prava. Nav. djelo, 7. 24 Tužbeni zahtjev se temeljio na činjenici da je neki muškarac začeo vanbračno dijete, zbog čega je dužan snositi odgovornost za posljedice ovog nedopuštenog djela. Sladović, E, Islamsko pravo u Bosni i Hercegovini, Beograd 1926, 106. 278 �mr. sc. Jasmin Branković Federal ministry of Education and Science Mostar POSITION AND PROTECTION OF MINORS WITHIN THE CONTEXT OF SHARIA FAMILY LAW IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1878 – 1946 Summary: Sharia law is the religious right of Muslims that was necessarily applied to the members of this religion in Bosnia and Herzegovina in family, inheritance, status and Waqf affairs in the period from the establishment of the Ottoman rule in this region to the abolition of sharia courts in 1946. Due to its scope and importance, Sharia family law is one of the most developed areas in the system of Islamic jurisprudence. From the viewpoint of Islam, relationships within the family are not only legal but also the religious category at a time that permeates and completes these two segments of the normative regulation of family life. In the framework of Sharia family law a special place belongs to paternal rights and the positioning of minors in family and social terms. The foundation of the Islamic family is marriage. In legal terms only spouses who have obtained descendants in legal marriage are considered parents. With regard to this the legal status of marital and extramarital children was regulated. A child born in legally valid or relatively null marriage is considered the marital child. Other children have the illegitimate status. To determine if the child is marital or extramarital the period of mother's pregnancy is essential and stipulated in the longest and the shortest duration. Parents are obliged to care for their children. Sharia law does not recognize a paternity research institute, but in certain situations it allows by subsequent actions deviations from the established rules in order to provide a marital status to the largest number of children born out of marriage. The state is considered to be co-responsible for the birth of extramarital children and must take care of them if the mother is not able to do that. Sharia family law provides for different forms of protection of minors without parental care, such as tutelage, adoption and taking other people's children to the care and education. Sharia courts were responsible for the application of Sharia family law in Bosnia and Herzegovina and resolving of status issues and disputes relating to minors. Key words: Sharia law, sharia courts, minors, Bosnia and Herzegovina, legal status, protection of interests 279 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3050 Title A name given to the resource POLOŽAJ I ZAŠTITA MALOLJETNIH LICA U KONTEKSTU ŠERIJATSKOG PORODIČNOG PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 1878 - 1946. Author Author BRANKOVIĆ, Jasmin Abstract A summary of the resource. U ovom radu su predstavljene osnovne karakteristike pravnog položaja maloljetnika u kontekstu šerijatskog porodičnog prava, te zaštita njihovih interesa pred šerijatskim sudovima u Bosni i Hercegovini u periodu od 1878. do 1946. godine. Također je uvršten i kraći historijski pregled razvoja roditeljskog prava i s njim povezanog porodičnog i društvenog statusa maloljetnih lica u prošlosti.Ključne riječi: šerijatsko pravo, šerijatski sudovi, maloljetnici, Bosna i Hercegovina, pravni položaj, zaštita interesa Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ae6e2281a6ff3a1d04c5aa412ae5ae14.docx 67c9481ed121f120afc89fe829fe01ed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a7abdece26f6eb0f222803cbd3957b93.pdf 64b13ab2ecb7447c7934ee4bc2796c7b PDF Text Text Mr.sc. Arnela Bratovčić, dipl. pravnik Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona abratovcic@yahoo.com „Loši zakoni najgora su vrsta tiranije“ Edmond Burke IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE Sažetak Izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine značajan je katalizator neuspješne i spore demokratizacije u Bosni i Hercegovini. U svojim glavnim odrednicama uređeno je Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavnim rješenjima, te je za njegovu reformu prethodno potrebna izmjena Ustava, odnosno usklađivanje Ustava sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima koji su sastavni dio pravnog sistema naše zemlje, a nakon toga i usklađivanje izbornog zakonodavstva sa Ustavom. Budući da su izbori u svakom političkom sistemu sa predstavničkom demokratijom odraz dostignutog nivoa demokratičnosti, što je posebno značajno za Bosnu i Hercegovinu, u radu će biti ukazano na neka od značajnih pitanja izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, nedostatke u zakonskoj regulativi, neophodnost strožijih sankcija za nepoštivanje izbornih propisa i veću odgovornost svih sudionika u izbornom procesu. Ključne riječi: Ustav Bosne i Hercegovine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine, izborni sistem, političke stranke 445 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE ELECTORAL LEGISLATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA: POSSIBLE AND NECESSARY CHANGES Abstract Electoral legislation of Bosnia and Herzegovina is a significant catalyst of unsuccessful and slow democratization in Bosnia and Herzegovina. In its main determinants it is governed by the Constitution of Bosnia and Herzegovina and by constitutional arrangements, but for its reform the previously amendments to the Constitution are required, and the adjustment of Constitution with international standards of human rights as an integral part of the legal system of our country, and then the adjustment of electoral legislation with the Constitution. Since the elections in any political system with representative democracy reflects the achieved level of democracy, which is particularly important for Bosnia and Herzegovina, in this work some of the important issues of the election law of Bosnia and Herzegovina will be pointed out, the shortcomings in the legislation, the need for stricter sanctions for non-compliance with electoral laws and greater accountability of all participants in the electoral process. Key words: The Constitution of Bosnia and Herzegovina, The Election Law of Bosnia and Herzegovina, the electoral system, political parties. 446 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine značajan je katalizator neuspješne i spore demokratizacije u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH). U svojim glavnim odrednicama uređeno je Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav BiH) i ustavnim rješenjima, te je za njegovu reformu prethodno potrebna izmjena Ustava, odnosno usklađivanje Ustava sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima koji su sastavni dio pravnog sistema naše zemlje, a nakon toga i usklađivanje izbornog zakonodavstva sa Ustavom. Reforma Ustava jedna je od najčešće zastupljenih tema, kako u političkim, tako i u krugovima nevladinog društva u BiH u posljednjih nekoliko godina. Ustav, kao najviši pravni akt jedne zemlje, predstavlja pravni osnov njenog postojanja i funkcionisanja. Moderna ustavna demokratska struktura neophodan je uvjet, ne samo pravilnog funkcionisanja države, nego i političkih institucija, a značaj modernog ustava je da stvori ambijent u kojem će se naglasiti prava i slobode za djelovanje institucija političke vlasti, obezbijediti ustavnost, političku stabilnost i garantovati jednako uživanje ljudskih prava i sloboda. Zbog postojećeg ustavnog rješenja u BiH koje omogućava sistemsku diskriminaciju, reforma Ustava je neophodno, ali i veoma složeno pitanje, koje zahtjeva detaljne analize gotovo svih odredaba Ustava ali i odredaba izbornog zakonodavstva, jer su izbori i izborni sistem ključni faktor demokratskog poretka modernih država. 1. Međunarodni demokratski standardi Odredbama Aneksa 3. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Dejtonski sporazum) – Sporazum o izborima, propisani su međunarodni demokratski standardi koji će se primjenjivati u izbornom sistemu BiH, a članom I.3. Sporazuma je određeno da su strane potpisnice dužne u cijelosti pridržavati se stava 7. i 8. Kopenhaškog dokumenta OSCE, kao prilog Aneksu 3. Naime, stav 7. Dokumenta druge sjednice Konferencije o ljudskoj dimenziji Konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi određuje međunarodne demokratske standarde o izborima: održavanje slobodnih izbora u razumnim intervalima u skladu sa zakonom, neposredan izbor zastupnika barem u jednom domu državnog zakonodavnog 447 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE organa, opće i jednako pravo glasa za sve punoljetne građane, tajno glasanje i pošteno prebrojavanje, izvještavanje i objavljivanje rezultata, pasivno biračko pravo bez diskriminacije, pravo na slobodno osnivanje političkih stranaka ili drugih političkih organizacija i njihovo djelovanje, provođenje političke kampanje u poštenoj i slobodnoj atmosferi, nesmetan pristup medijima bez diskriminacije za sve političke grupe i pojedince koji žele učestvovati u izbornom postupku, omogućavanje obavljanja funkcije izabranim kandidatima do isteka mandata odnosno prestanka obavljanja službe na drugi način u skladu sa ustavom i zakonom. Stav 8. istog Dokumenta, izražava stav država učesnica o potrebi prisustva stranih i domaćih posmatrača u unapređenju izbornog postupka, sa obavezom nemiješanja u izborni postupak. Opće i jednako pravo glasa u svijetu je neophodan demokratski standard, što je potvrđeno i međunarodnim konvencijama kao što su Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda1, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima2 i Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije3 koji su pravni dio sistema naše zemlje. Međutim, po tom pitanju u Aneksu 4. Dejtonskog sporazuma - Ustav BiH, kojim je uspostavljeno ustavno i političko ustrojstvo naše zemlje, postoji nekonzistentnost između njegovih principa i međunarodnih standarda, što najbolje pokazuje način na koji je Ustavom BiH uređeno pitanje uživanja biračkog prava, imajući u vidu da je odredbama člana II.2. Ustava BiH propisano da će se „u BiH direktno primjenjivati prava i slobode izložene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim Protokolima“, te da će „ovi akti imati prioritet nad svim drugim zakonima“. 1 Članom 14. propisano je uživanje prava i sloboda predviđenih Konvencijom bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Članom 3. Protokola broj 1. konvencije garantuje se biračko pravo građana, a članom 1. Protokola broj 12. Konvencije garantuje se uživanje svih prava predviđenih zakonom bez diskriminacije. 2 Članom 25. propisano je pravo i mogućnost svakom građaninu da, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, bira i bude biran na pravedno provedenim povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača. 3 Članom 5. propisana je obaveza država članica da zabrane i ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jamče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez ralike na rasu, boju, nacionalno ili etničko porijeklo, između ostalih, i u pogledu političkih prava, naročito prava učešća u izborima, prava glasa i kandidature-prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi kao i u upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama. 448 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 2. Značaj izbornog sistema Izborni sistem je jedan od vrlo važnih segmenata političkog života savremenog društva, koji predstavlja skup načela, propisa i pravila na osnovu kojih se utvrđuje i ostvaruje participacija građana u izboru predstavničkih tijela vlasti, a izbori su sredstvo na osnovu kojih građani izražavaju svoje opredjeljenje za političku stranku i/ili kandidata, dok su izborna pravila način na koji se formiraju organi vlasti.4 Opredjeljenje izbornog sistema spada među najvažnije odluke svake zemlje, jer utiče na politički život, imajući u vidu da jednom uspostavljeni traju prilično dugo.5 Izbori su osnovni način naposrednog učešća građana u oblikovanju i ostvarivanju političke vlasti prema ličnoj volji, te time predstavljaju najvažnije političko dešavanje u funkcionisanju predstavničke demokratije. Njihova osnovna funkcije “nije da demokratiju učini više demokratskijom već da je učini mogućom“.6 „Sa pravnog aspekta, izborni sistem daje legitimitet i legalitet predstavnicima da ostvaruju državnu vlast nad državljanima“.7 U cjelokupnom izbornom procesu, karakter izbornog sistema ima veoma važan značaj, jer način utvrđivanja izbornih rezultata i podjele mandata u velikoj mjeri utiču na raspored i odnose političkih snaga u zemlji. Prema G. Sartoriju, izborni sistemi „nisu samo najmanipulativniji politički instrument; oni oblikuju i stranački sistem i utiču na spektar predstavništva. Izborni sistemi su posebno prikladni instrumenti političkog inžinjeringa, koji polučuje značajne političke učinke“.8 Maurice Duvreger smatra „da izborni sistem utiče na politički život neke zemlje posredstvom političkih stranaka, odnosno da izborni sistem odlučno oblikuje stranački sistem, a on politički sistem. U tom tročlanom nizu (izborni sistem - stranački sistem - politički 4 „Izborna pravila su krucijalna u određivanju izbornog pobjednika i gubitnika, jer s istim brojem glasova politička stranka može pobijediti na temelju jednog tipa izbornog sistema, a izgubiti na temelju drugog, što ukazuje da izborni rezultat ne zavisi samo o glasovima birača nego i o izbornim pravilima“ Š. Deren Antoljak, „Izbori i izborni sustavi“, Društvena istraživanja, Vol.1.No 2. (2) novembar, 1992, 221. 5 Izborni sistemi u praksi rijeđe nastaju pod uticajem historijskih, kulturoloških i drugih činilaca, dok su češći slučajevi odabira izbornih sistema preuzimanjem već postojećih. 6 Navedeno prema: S. Arnautović, Izbori u BiH 90', Sarajevo 1996, 15. 7 K. Trnka, Ustavno pravo, Univerzitetska knjiga, Sarajevo, 2000, 226. 8 Navedeno prema:D. Nohlen, Izborni sustavi u Istočnoj Evropi, Zaklada Friedrich Ebert, ured u Zagrebu, studeni, 1996, 8. 449 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE sistem) središnji se član pojavljuje kao posljedica prvog i uzrok posljednjeg člana. Riječ je o svojevrsnom klauzalnom determinizmu“.9 Legitimnost izbornog sistema i izbora zasniva se na decidnom pravnom regulisanju i garanciji nepristrasnosti izbornih institucija i pravila. „Ukoliko nisu zajamčeni pošteni izbori i ako se mogu krivotvoriti izborni rezultati, onda je uloga izbornog sistema beznačajna, njegova je važnost mala pogotovo onda kada moćne društvene skupine određuju tko dobiva izbore, kada političko ponašanje narodnih zastupnika određuje kapital i mito.“10 Kako bi izborni sistem, a time i proces provođenja izbora imao atribut demokratskog, neophodno je da biračko pravo bude zasnovano na međunarodnim demokratskim načelima – načelo općeg biračkog prava, jednakosti, neposrednosti i tajnosti. Ova načela11 danas imaju ustavni karakter u svim savremenim demokratskim državama, i njihova praktična primjena je uvjet za ostvarivanje osnovnih političkih sloboda i prava građana. 3. Izborni sistem i izborno zakonodavstvo u BiH Osnovi izbornog sistema postavljeni su u ustav svake zemlje, a dalje se razrađuju u izbornom zakonodavstvu, čime odražavaju karakter ustavnog i političkog sistema jedne zemlje, ali i razvijenost demokratskih odnosa u društvu. Izborni sistem u BiH proizvod je Dejtonskog sporazuma, podjeljen u dvije faze: privremeni izborni sistem koji se održavao prema pravilima Privremene izborne komisije (PIK) i izborni sistem po Izbornom zakonu BiH12 kao stalni izborni sistem. Izbornim zakonom BiH detaljno je propisan 9 Navedeno prema: N. Duraković, Uporedni politički sistemi, Sarajevo, 2007, 34. D. Nohlen, 9. 11 „Demokratska načela izbornog prava izgrađivana su duži vremenski period tokom borbe za ostvarenje i proširenje biračkog prava, a posebno su u primjeni od proklamiranja načela narodne suverenosti i jednakosti građana. Sva ona sadržana su u deklaracijama, konvencijama i paktovima, i danas predstavljaju standard za definisanje demokratskog sistema“. S. Arnautović, „Međunarodni standardi o ljudskim pravima i izbori“, Ljudska prava-časopis za sve pravno-političke probleme, 3-4, godina 6, Sarajevo, 2005, 20. 12 Izborni zakon BiH, Službeni glasnik BiH br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 10 450 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ izborni proces za sve nivoe vlasti, organi za provođenje izbora, birački spisak, biračko pravo, registracija birača, ovjera političkih stranaka i nezavisnih kandidata, kandidovanje za izbore, prvođenje izbora, zaštita izbornog prava, pravila ponašanja u izbornoj kampanji, izbor organa vlasti, provođenje izbora, finansiranje kampanje, mediji u izbornoj kampanji, izborni posmatrači. Iako je Izborni zakon BiH regulisao mnoga pitanja izbora, i entiteti imaju svoje izborne propise, što je ne samo ustavna obaveza nego i potreba kako bi se istima detaljnije regulisalo pitanje izbornog postupka, pravno uredila specifična pitanja kao i precizirala pitanja koja su u Izbornom zakonu BiH regulisana okvirno ili je ostavljena mogućnost njihove razrade entitetskim zakonima. Tako je u Federaciji BiH donesen Zakon o osnivanju organa za provođenje izbora u Federaciji BiH13 i Zakon o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni načelnika općina u Federaciji BiH14, u Republici Srpskoj je donesen Izborni zakon Republike Srpske15, a u Brčko Distriktu Izborni zakon Brčko Distrikta BiH 16 Kao i u većini savremenih demokratija, i u BiH je prisutan mješoviti izborni sistem kao kombinacija poznatih rješenja: većinski sistem i uninominalne (jednočlane) izborne jedinice za Predsjedništvo, proporcionalni sistem i plurinominalne (višečlane) izborne jedinice za parlamente (SaintLagueova metoda), izborni prag od 3%, preferencijalno glasanje, kompenzacioni mandati, te je s toga izuzetno složen što ne znači da je sistem dobar. Prema Izbornom zakonu BiH, izbor članova svih organa vlasti vrši se na osnovu općeg i jednakog biračkog prava neposrednim i tajnim glasanjem, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno. Biračko pravo ima svaki državljanin BiH sa navršenih osamnaest (18) godina života. Sa druge strane, na 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10 i 18/13. Neslužbeni prečišćeni tekst objavljen www.izbori.ba , 20.11.2013. godine Zakon o osnivaju organa za provođenje izbora u FBiH, Službene novine FederacijeBiH broj: 26/02. 14 Zakon o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni načelnika općina u FBiH, Službene novine Federacije BiH, broj: 19/08. 15 Izborni zakon Republike Srpske, Službeni glasnik RS, broj: 34/02, 35/03, 24/04, 19/05, 24/12 i 109/12. 16 Izborni zakon Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH, broj: 17/08 i 43/08. 13 451 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE odredbama Izbornog zakona BiH, jednako kao i odredbama Ustava BiH, propisano je da se Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, svaki izabran direktno sa teritorija Federacije BiH, i jednog Srbina direktno izabranog sa teritorija Republike Srpske. Shodno tome, Izbornim zakonom BiH je propisano da se za izbor članova Predsjedništva BiH primjenuje većinski sistem utvrđivanja važećih glasova, odnosno izabran je onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova, na način da birač upisan u Centralni birački spisak da glasa u Federaciji BiH može glasati za Bošnjaka ili Hrvata, a birač registrovan da glasa u Republici Srpskoj može glasati za Srbina. U tom smislu Bošnjaci i Hrvati sa teritorije Republike Srpske lišeni su prava da biraju predstavnike naroda kome pripadaju u pomenute institucije kao i prava da budu birani u iste, kao što su i Srbi sa teritorije Federacije BiH lišeni prava da biraju predstavnike naroda kome pripadaju u pomenute institucije, kao i da budu birani u iste. Takođe je odredbama Izbornog zakona kao i Ustava BiH, propisano je da će se Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH sastojati od 15 delegata, odnosno dvije trećine iz Federacije BiH (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba), iz čega jasno proizilazi nemogućnost da Bošnjak ili Hrvat iz Republike Srpske ili Srbin iz Federacije BiH budu član Doma. Kada je upitanju način odabira delegata u Dom naroda, u Ustavu BiH takođe postoje diskriminirajuće odredbe, jer je propisano da će hrvatske i bošnjačke delagate iz Federacije BiH izabrati hrvatski odnosno bošnjački delegati iz Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, čime je jasno da takvu nadležnost nemaju delegati iz reda srpskog naroda niti ostali delegati, dok će delegate iz Republike Srpske izabrati Narodna skupština Republike Srpske, što znači da delegati iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda ali i iz reda ostalih u Narodnoj skupštini Republike Srpske učestvuju u postupku izbora delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH iz Republike Srpske, a što je jasno i precizno utvrđeno i Izbornim zakonom BiH. Dakle, jasno je da su Ustavom BiH kada je u pitanju izbor hrvatskih i bošnjačkih delegata iz Federacije BiH za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, Srbi iz Federacije BiH i ostali građani lišeni mogućnosti da biraju i budu birani, dok Bošnjaci, Hrvati i ostali narodi iz Republike Srpske mogu da biraju, ali samo delegate iz reda srpskog naroda, dok su lišeni mogućnosti da budu birani. 452 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Imajući u vidu i Odluku Ustavnog suda BiH17 kojom je proglašena konstitutivnost naroda na svakom dijelu teritorije BiH, odnosno da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati konstitutivni i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, čime pravno ni jedan od tih naroda nisu u manjini u entitetima, postavlja se pitanje da li su takvim ustavnim rješenjem narodi stvarno prestali u „suprotnim“ entitetima biti manjine? “Sve do implementacije odluke Ustavnog suda BiH, to jest sve dok ideja o ravnopravnosti u pravom smislu ne zaživi, Srbi u Federaciji BiH, i Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, biće građani drugog reda.“18 Takođe je i građanima BiH koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci (u Ustavu BiH podvedeni pod „ostali“) onemogućeno uživanje pasivnog biračkog prava na cijeloj teritoriji BiH, jer prema Ustavu BiH za mjesto u Predsjedništvu, kao i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, ne postoji pozicija za te građane. Navedeno predstavlja diskriminaciju prisutnu na svim poslijeratnim izborima prethodnih godina, o čemu govori i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić i Finci protiv BiH“.19 Sud je u navedenoj presudi aplikacije apelanata koji su se žalili da im je onemogućeno da se kandiduju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH zbog njihove pripadnosti manjinama (romsko i jevrejsko porijeklo), proglasio dopuštenim u pogledu njihove nemogućnosti da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo BiH, te je istaknuto da je neizjašnjavanje aplikanata o svojoj pripadnosti jednom od konstitutivnih naroda onemogućilo istim da se kandiduju za Predsjedništvo BiH, čime se ustavne odredbe smatraju diskriminirajućim i predstavljaju povredu člana 1. Protokola br. 12 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odredbama člana IV.1. i člana V. Ustava BiH u potpunosti se zanemaruje pojedinac – građanin BiH, kršeći pritom odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja garantuje aktivno i pasivno biračko pravo građanima jedne države na cijelom njenom prostoru. Glavnu prepreku za funkcionisanje države u skladu sa demokratskim principima i standardima u oblasti ljudskih prava predstavlja činjenica da Ustav BiH favorizuje predstavljanje i zaštitu kolektivnih interesa na uštrb građanskog predstavljanja, dok Evropska konvencija o ljudskim pravima, kao 17 Odluka Ustavnog suda BiH broj: U 5/95-III, Službeni glasnik BiH, broj: 23/00. N. Miličević, „Raskorak između pravnog i stvarnog“ Servis za kulturu manjinskih prava i međuetničku toleranciju, broj 1/2000, Sarajevo/Split, 14. 19 Službeni glasnik BiH broj:17/10 18 453 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE sastavni dio pravnog sistema naše zemlje, insistira na jednakosti građana i zabrani svih oblika diskriminacije. S toga se Ustav BiH i zbog prirode svog nastanka ali i rješenja u njemu, pokazao kao neodgovarajuće ustavno rješenje u osiguranju kontinuiteta i potrebnog nivoa konzistentnosti u procesu izgradnje funkcionalne, demokratske i pravne države.20 Zbog brojnih nedostataka ovog Ustava koji je u mnogo čemu nedorečen i limitirajući, početkom 2000-ih godina počela se javljati potreba za izmjenom i dopunom pojedinih njegovih dijelova. Prvi ozbiljan pokušaj reforme Ustava BiH počeo je 2006. godine, da bi se prijedlozi o ustavnoj reformi nastavili i intenzivirali proteklih godina, posebno sa presudom Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju „Sejdić i Finci protiv BiH“, kojom je potvrđena sistemska ustavna diskriminacija svih osoba koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda i kojom je BiH obavezana da u Ustav unese odredbe koje bi omogućile političku participaciju predstavnika nekonstitutivnih naroda, odnosno „ostalih“ i omogući im da se kandiduju za Predsjedništvo BiH i zastupnike u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ovako uređenim načinom izbora u ustavnom i izbornom sistemu prekršen je međunarodni standard uživanja općeg i jednakog biračkog prava i onemogućena politička participacija u vlasti za sve građane BiH. Nepostojanje jednakog uživanja ljudskih prava priznatih međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio pravnog sistema naše zemlje, za sve njezine građane na cijeloj teritoriji, predstavlja očitu diskriminaciju, a što je u direktnoj suprotnosti sa odredbama članom II.4. Ustava BiH, kojim je propisano da će se “uživanje prava i sloboda predviđenih ovim članom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava osigurati za sve osobe u BiH, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi…”. Očito je da je i Izborni zakon BiH, shodno odredbama Ustava BiH, zadržao nejednako biračko pravo budući da se etničko predstavljanje veže za entitesku pripadnost, jer su odredbama Ustava BiH zadržani entiteti kao izborne jedinice za izbor članova Predsjedništva BiH i članova Parlamentarne skupštine BiH. „Podjelom BiH na dvije izborne jedinice građani BiH se 20 O karakteru Ustava BiH dovoljno govore činjenice da je Ustav BiH izrađen i usvojen bez redovnih procedura koje bi mu dale demokratski legitimitet, kao i da sam tekst Ustava nikada nije zvanično objavljen na jezicima naše zemlje. 454 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ lišavaju one uloge koju danas ima građanin u bilo kojoj demokratskoj državi svijeta tj. da je on jednako građanin na cjeloj teritoriji svoje države. Entiteti i posebne izborne jedinice tako služe samo kao maska, simulacija za osnovni cilj koji se želi postići tj. da država gubi politički oslonac u državljaninu kao građaninu na cjeloj teritoriji“.21 Kako bi pravo izbora za institucije BiH imali svi građani, a ne samo stanovnici entiteta idealno rješenje bi bilo da BiH predstavlja jednu izbornu jedinicu, u smislu da svi građani BiH mogu birati i biti birani na cijeloj teritoriji BiH. Shodno odredbama Izbornog zakona BiH, entiteti kao izborne jedinice dalje se dijele na višečlane izborne jedinice prema veličini teritorija, broju stanovnika, broju poslanika koji se bira u toj izbornoj jedinici i sl. Zakonodavni organi na nivou BiH i entiteta bi shodno odredbama Izbornog zakona BiH trebali svake 4 godine da preispituju izborne jedinice i broj mandata dodjeljenih u istima, kako bi se osiguralo da su utvrđene, uzimajući u obzir geografska ograničenja, u skladu sa demokratskim principima, a posebno sa proporcionalnom zastupljenošću između broja mandata i broja upisanih u Centralni birački spisak. Izostanak preispitivanja izbornih jedinica i neophodnih reformi u kojima je došlo do demografskih i drugih promjena koje utiču na oblikovanje izborne jedinice, rezultira nejednakošću izbornog prava. Situacija sa Gradom Mostarom je ozbiljno upozorenje za preispitivanje vrijednosti glasa i broja mandata po izbornim jedinicama. Tako je Ustavni sud BiH, rješavajući po zahtjevu kluba poslanika Hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH za ocjenu ustavnosti odredbi člana 19.4. Izbornog zakona BiH koje se odnose na Grad Mostar, zaključio je da odredba člana 19.4. stav 2. Izbornog zakona BiH, zbog koje različit broj birača u izbornim jedinicama koji se zasniva na bivšim gradskim područjima u Gradu Mostaru, nije u skladu sa članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je sastavni dio Ustava BiH, kao i da odredbe člana 19.2. stav 1. i 3. te člana 19.4. stav 2. do 8. Izbornog zakona BiH, koje onemogućavaju biračima iz centralne zone Grada Mostara da biraju vijećnike koji bi ih zastupali uz vijećnike koji zastupaju gradsko izborno područje za cijeli Grad Mostar, nisu u skladu sa članom II.4. Ustava BiH u vezi sa članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Istom je Odlukom22 naloženo 21 22 I. Festić, Rat, mir i pravo u BiH, Sarajevo, 2004, 83-84. Ustavni sud BiH,Odluka broj: U 9/09, Službeni glasnik BiH broj. 48/11. 455 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE Parlamentarnoj skupštini BiH, da izmjeni i dopuni neustavne odredbe Izbornog zakona BiH u skladu sa donesenom odlukom, u za to predviđenim rokovima. Navedene Odluka nije ispoštovana u propisanom roku, zbog čega je Ustavni sud donio Rješenje23 o neizvršavanju Odluke Ustavnog suda u ostavljenom roku od strane Parlamentarne skupštine BiH, i kojom je utvrđeno da član 19.2. st. 1. i 3, te člana 19.4. stav 2. do 8. Izbornog zakona prestaju da važe, te isto dostavio Tužilaštvu BiH na dalje postupanje. Takođe je Ustavni sud BiH, rješavajući po zahtjevu zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 9.3. i 20.13.(3) Izbornog zakona BiH, zaključio je da navedene odredbe Izbornog zakona BiH nisu u skladu sa članom I/2. Ustava BiH zbog toga što sadrže nazive općina u Republici Srpskoj koji nisu u skladu sa njihovim nazivima utvrđenim entiteskim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske24, koji je donesen u okviru ustavne nadležnosti entiteta. Istom je Odlukom25 naloženo Parlamentarnoj skupštini BiH da, u roku od šest mjeseci, uskladi sporne odredbe Izbornog zakona BiH sa Ustavom BiH. U ostavljenom roku navedena Odluka Ustavnog suda BiH nije ispoštovana, zbog čega je Ustavni sud BiH donio Rješenje26 o neizvršavanju Odluke Ustavnog suda BiH u ostavljenom roku od strane Parlamentarne skupštine BiH, i kojom je utvrđeno da član 9.3. i 20.13 (3) Izbornog zakona BiH prestaju da važe, te isto dostavio Tužilašvu BiH na dalje postupanje. Budući da su navedenim odlukama predmetne odredbe Izbornog zakona BiH prestale da važe, upitno je održavanje predstojećih općih izbora 2014. godine, zbog čega je neophodno hitno postupanje po navedenim odlukama, imajući u vidu da se shodno odredbama Izbornog zakona BiH Odluka o raspisivanju izbora mora donijeti najkasnije 150 dana prije održavanja istih27. Prema članu VI.4. Ustava BiH odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće. No međutim, nepoštivanje navedenih odluka Ustavnog suda 23 Ustavni sud BiH, Rješenje broj: U-9/09-RNI, Službeni glasnik BiH broj: 15/12 Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, Službeni glasnik RS broj: 69/09. 25 Ustavni sud BiH, Odluka broj: U-4/11, Službeni glasnik BiH broj: 63/11. 26 Ustavni sud BiH, Rješenje broj:U-4/11-RNI, Službeni glasnik BiH broj: 11/13 27 Shodno Odredbama Izbornog zakona BiH, izbori se održavaju prve nedjelje u oktobru, te je krajnji rok za donošenje odluke za raspisivanje izbora 2014. godine, početak maja 2014. godine. 24 456 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ BiH od strane zastupnika Parlamentarne skupštine BiH, samo su jedan od primjera kojima se ukazuje na pasivnost, neozbiljnost i neodgovornost političkih subjekata u provođenju istih. Nepoštivanje ne samo presuda i odluka Ustavnog suda BiH, nego i krajnje ozbiljno urušavanje zakonskih propisa postaje svakodnevnica, a da pri tome još niko nije odgovarao. Navedeno jasno ukazuje da je u BiH stvorena pravna nesigurnost građana, odnosno da je u BiH na djelu klasična pravna anarhija koja vlada u najvećem zakonodavnom tijelu BiH koje bi trebalo da štiti Ustav, zakone i pravne propise. Umjesto toga Parlament BiH je pokretač njihovog sve učestalijeg kršenja. Eliminaciona klauzula (izborni prag) smatra se najdjelotvornijim sredstvom za sprečavanje visoke fragmentacije vlasti, što ujedno predstavlja i njenu nestabilnost. Mnoštvo političkih stranaka ne znači pluralizam ideja i bogatstvo političke scene. Svrha utvrđivanja izbornog praga je smanjenje broja stranaka i na taj način brže konstituisanje vlasti i povećanje stabilnosti parlamenta. Time je činjenica da povećanje izbornog praga vodi ka redukciji političkih stranaka, odnosno onih koje biračko tijelo nije prepoznalo kao stranke kojima bi ukazale povjerenje. Izborni prag u BiH, shodno odredbama Izbornog zakona BiH, je 3% od ukupnog broja važećih glasačkih listića u izbornoj jedinici. Međutim, imajući u vidu da BiH ima karakterističnu ustavnu strukturu, odnosno da je podjeljena na dva entiteta, dvije izborne jedinice, činjenica je da bi povećanje izbornog praga u nekim djelovima BiH proizvelo loše posljedice po multietničku strukturu Parlamenta. Stoga pitanje izbornog praga trenutno ne bi trebalo mijenjati, barem ne dok postoji ustavna struktura kakvu ima BiH. Ujedno je opravdano mišljenje prof. Ibrahimagića da bi povećanje izbornog praga “u konačnici imalo stvaranje koalicija multietničkog karaktera, jer bi takve koalicije izlazile na izbore sa multietničkim listama. Ako bi jedna od tih koalicija dobila izbore, imali bismo onda na listama predstavnike svih naroda i nacionalnih manjina. Time bismo se vratili na ono što BiH zapravo jeste i samo u tom slučaju Bošnjak ne bi isključivo glaso za Bošnjaka, Srbin za Srbina i Hrvat za Hrvata, nego će glasati za multietničku listu koja mora osigurati politički program”28 Kako smatra prof. Ibrahimagić, prednosti su višestruke kao što je brzo formiranje vlasti, multietničkim 28 O.Ibrahimagić, Povećanjem izbornog cenzusa do multietničke http://haler.blogger.ba/arhiva/2013/08/11/3574298 20.11.2013. godine Bosne i Hercegovine, 457 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE koalicijama bi se preslikalo multietničko društvo koje ima BiH i sl, s tim da bi se za realizaciju navedenog, u Izborni zakon BiH ugradila odredba kojom bi bila propisana obaveza političkih subjekata da na izbore izlaze sa multietničkom listom proporcionalno sastavu stanovništva. Ovakvu ideju prof. Ibrahimagić naglašava sa aspekta “Bosanskog modela” demokratije, kao građanske i konsocijativne demokratije koja se, između ostalog, ogleda u zamjeni dosadašnjih partnerskih udruživanja političkih subjekata nakon izbora, sa koalicionim oblikom subjekata prije izbora utvrđivanjem zajedničkog političkog programa.29 Izbornim zakonom BiH utvrđen je i sistem otvorenih listi kojim se omogućava biračima da glasaju za pojedine kandidate na listi političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata, a ne samo za političku stranku, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata, što biračima daje veću moć odlučivanja, ali i povećava odgovornost izabranih predstavnika. Sistem otvorenih listi ima prednost, jer biraču daju mogućnost da u okviru jedne kandidatske liste političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata može glasati za jednog ili više kandidata na toj listi, te na taj način uticati na redoslijed kandidata na listi, koji će biti izabrani zavisno od broja glasova koje dobiju kandidati i broja mandata koje dobija ta lista. Time je omogućena pojačana otvorenost i transparentnost izbora. Ono što je zabrinjavajuće je podrška većine vladajuće strukture vlasti za uvođenje zatvorenih listi, čime bi se izmjenila praksa uspostavljenih neposrednih izbora i narušila prava građana na slobodan izbor pri glasanju, što je protivno demokratskim standardima. Takav negativan zaokret u procesu demokratizacije značio bi jačanje već prisutne moći stranačkih lidera, koji bi imali punu slobodu da odlučuju kome će pripasti osvojeni mandati na izborima. Poseban problem u političkoj praksi BiH predstavlja moguća zloupotreba ili trgovina mandatom. Izbornim zakonom BiH propisano je, da dobiveni mandat pripada izabranom nosiocu mandata a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predložila, što je potpuno 29 „Koalicije bi bile multietničkog sastava, građanske provenijencije, uz istovremeno garancije paritetne zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda u vlasti na srednjem i državnom nivou, kao i nacionalne manjine, neovisno koja bi koalicija pobijedila u tom slučaju, izborna bitka među koalicijima bila bi politička, a ne međunacionalna, jer bi birači glasali za koalicione liste na kojima bi paritetno bila predstavljena sva tri naroda“. O.Ibrahimagić, „Pledoaje za ustavne promjene u Bosni i Hercegovini“ (Uvodno izlaganje na raspravi o ustavnim promjenama u BiH, održanoj u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca, 08.01.2008. godine u Sarajevu) , www.gračaničkiglasnik.ba, 20.11.2013. godine. 458 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ispravno i demokratsko rješenje kojim se daje potpuna sloboda djelovanja zastupnicima i onemogućavanje strankama da vrše kontrolu nad radom zastupnika koji su na njihovim listama i izabrani u parlament. “Prestanak mandata u jednoj demokratskoj uređenoj državi ne može biti stvar partijske samovolje, jer je poslanički mandat pre svega stvar onih koji su dali mandate, a to su sami građani, i onih koji su taj mandat prihvatili, a to su poslanici, bez obzira što u tom odnosu posreduje politička stranka”.30 No međutim, ovakva odredba, pored svoje pozitivne strane, ima i negativnu, jer je stvorena mogućnost zloupotrebe mandata među izabranim poslanicima, zbog čega je poslanički mandate postao “predmet koji se može legalno unovčiti, i kapital koji se može časno oploditi”.31 Stoga bi u rješavanju istaknutog problema trebalo pronaći adekvatan način kojim izabrani nosioc mandata ne bi mogao zloupotrebljavati isti, istovremeno vodeći računa o zaštiti slobode izabranog nosioca da raspolaže svojim mandatom. Čini se da bi upravo povećanje izbornog praga, na način kako to ističe prof. Ibrahimagić, moglo dovesti do smanjenja političke trgovine mandatima u obliku koji sada imamo. Oblast finansiranja političkih stranaka pokazala se u praksi kao jedan od većih problema u političkom životu u BiH, a posebno pitanje finansiranja političkih stranaka za vrijeme izborne kampanje. Novac je neophodan uslov za rad političkih stranaka, ali ukoliko izmakne društvenoj kontroli, i moguća opasnost za stanje demokratskih odnosa i ostvarivanjem ljudskih prava i sloboda. Iz objavljenih revizijskih izvještaja32 o pregledu finansijskih izvještaja političkih stranaka, evidentno je konstantno kršenje odredaba Zakona o finansiranju političkih partija i Izbornog zakona BiH, što je moguća posljedica kako neadekvatnih zakonskih rješenja, tako i relativno blago izrečenih sankcija. Ukoliko prekršaji i budu sankcionisani, to se dešava kada primljena sredstva već posluže namjeni, čime sankcije postaju zanemarljive u poređenju sa iznosima prikupljenim kroz kršenje odredaba koje regulišu političko finansiranje. Kako bi se spriječio i eliminisao svaki oblik korupcije, potrebno je uvesti strožija pravila finansiranja političkih stranaka kao i strožije sankcije za nepoštivanje istih, na svim nivoima vlasti. Novi Zakon o finansiranju političkih stranaka33 ocijenjen je kao onaj koji će povećati stepen 30 Z. Tomić, Ustavno i srodno, Beograd, 2006, 41. Z. Tomić, 41. 32 www.izbori.ba , 20.11.2013. godine. 33 Zakon o finansiranju političkih stranaka, Službeni glasnik BiH br.95/12. 31 459 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE korupcije, i kao takav je usvojen uprkos upozorenjima Venecijanske komisije, misije OSCE-a te Skupine država za borbu protiv korupcije (GRECO) Vijeća Evrope. Jedna od glavnih izmjena u Zakona o finansiranju političkih stranaka, u odnosu na ranije propise iz ove oblasti, jeste povećanje limita na godišnjem nivou za donacije pravnih osoba sa 15 prosječnih plaća (cca 12.000,00 KM) na 50.000,00 KM, a fizičkih sa osam prosječnih plaća (cca 6.500,00 KM) na 10.000,00 KM Uvedena je i nova kategorija, donacija članova, kojim je dozvoljeno da svojim strankama na godišnjem nivou daju priloge u iznosu do 15.000,00 KM, a da za to stranke ne snose sankcije. Izmjene Zakona oštro su kritikovane i od strane nevladinih organizacija u BiH koje su izrazile bojazan da će cjelokupna rješenja novog Zakona biti u funkciji povećanja stepena korupcije u političkim strankama. Logičan i jedino ispravan zaključak koji se sam nameće donošenjem navedenog Zakona je povećanje stepena korpucije i izigravanje svrhe finansiranja političkih stranaka i njegove transparentnosti. Izbornim zakonom BiH uloga medija u izbornoj kampanji je dosta kvalitetno regulisana, na način da se insistira na nepristrasnosti i ravnopravnosti u predstavljanju političkih subjekata i definišu principi medijskog predstavljanja izborne kampanje. Izborni zakon BiH, međutim, ne tretira pitanje printanih medija tokom izborne kampanje, zbog čega je primjetno da isti redovno krše izborna pravila, pa i na dan izborne šutnje, jer ne podliježu izričitim zakonskim sankcijama, što predstavlja moguću prepreku za napredak vođenja izborne kampanje u skladu sa najvišim demokratskim standardima. Članom 16.17. Izbornog zakona BiH, propisano je da politički subjekti svoje primjedbe na sadržaj u štampanim medijima u vezi sa praćenjem izborne kampanje upućuju Vijeću za štampu, kao nezavisnoj organizaciji koja djeluje na teritoriji cijele BiH i omogućava građanima da ulažu prigovore na neprofesionalno pisanje štampe. “Za razliku od Regulatorne agencije za komunikaciju koja redovno i često vrlo oštro kažnjava ispade televizijskih i radio stanica, jedino sredstvo na koje se Vijeće za štampu može osloniti je objavljivanje periodičnih izvještaja, u kojima se navode evidentirana kršenja novinarskog kodeksa, ali izvještaji ne utječu na smanjenje govora mržnje i ostalih prijestupa u koje se upuštaju printani mediji, odnosno njihovi kreatori”.34 Bosanskohercegovački medijski prostor 34 O. Kebo, „Govor mržnje u medijima – političko-žurnalistički kič“, Zbornik „Medijska spoticanja u vremenu tranzicije“, Media plan institut, Sarajevo, 2005, 211. 460 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ karakteriše veoma snažna manipulacija medijima od strane političkih stranaka, jer su najuticajnije političke stranke našle prostor da prenošenjem sukoba na političkoj sceni ovladaju i medijskim prostorom, koji je kao i društvo u BiH, podijeljeno. Ozbiljan nedostatak Izbornog zakona BiH su odredbe koje bi regulisale rokove za formiranje vlasti nakon održanih izbora i konačnih rezultata, ali i odgovarajuće sankcije za subjekte koje takve rokove ne poštuju. Iskustva iz prethodnih godina govore o tome koliko su politički subjekti potrošili vremena za implementaciju rezultata na izborima, odnosno za formiranje vlasti, a da za takvo ponašanje nisu predviđene sankcije i rokovi, zbog čega pasivno ponašanje političkih subjekata naprosto postaje praksa u ovoj državi. ZAKLJUČAK Bezbroj puta do sada je ukazano na potrebu izmjene postojećih ustavnih rješenja u BiH. Izborno zakonodavstvo BiH teško da može biti bolje i demokratičnije obzirom da se direktno oslanja na Ustav BiH. Međutim, svjesni činjenice da je pitanje reforme Ustava BiH a zatim i izbornog zakonodavstva isključivo političko pitanje, a s obzirom na dosadašnja i aktuelna politička dešavanja i političku klimu koja vlada u BiH, teško da je moguća neka dublja reforma, jer za takvo nešto ne postoji dovoljno političke volje. Budući da BiH ima pravnu obavezu da uskladi svoj Ustav sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njenim pratećim Protokolima u smislu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, morat će izvršiti barem minimalno neophodne intervencije za zadovoljavanje zahtjeva iz navedene presude. Međutim, time se ne bi riješilo globalno pitanje nejednakosti građana, odnosno pitanje generalne diskriminacije građana BiH, u svim oblastima društvenog života u BiH. Izborni sistem u BiH mora biti uspostavljen kao demokratski, koji se temelji na općem, jednakom i tajnom pravu glasa, te slobodnim i neposrednim izborima za sve državljane BiH sa biračkim pravom. BiH treba takav izborni sistem koji će podsticati političke stranke i njihove lidere da traže i dobiju podršku ne samo birača svoje etničke grupe nego i birača 461 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE drugih etničkih grupa kao i svih građana BiH, jer u suprotnom, isti ne zaslužuju vršiti javnu funkciju za sve njene građane. Budućnost BiH ogleda se u izgradnji demokratskog civilnog društva zasnovanog na vladavini prava i visokom stepenu zaštite ljudskih prava i sloboda u kojima će svi građani BiH, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, imati ista i jednaka prava na teritoriju cijele države. U političkom sistemu BiH, zbog dugogodišnje negativne političke klime ali i određenih vanjskih uticaja, veoma je teško „zadovoljiti“ međunarodne standarde o ljudskim pravima i slobodama, ali istinsko angažovanje u tom pravcu nije samo obaveza naše države nego i uslov za njen opstanak. Konstantne političke igre i previranja bosanskohercegovačkih čelnika, razlog su stalnih političkih napetosti i stagniranja naše države u provođenju reformi, ali i izostanak napretka ka eurointegracijama. LITERATURA Arnautović Suad, “Izbori u BiH 90'”, Sarajevo 1996. Arnautović Suad, „Međunarodni standardi o ljudskim pravima i izbori“, Ljudska prava-časopis za sve pravno-političke probleme, 3-4, godina 6, Sarajevo, 2005. Deren Antoljak Štefica, “Izbori i izborni sustavi”, Društvena istraživanja, Vol.1.No 2. (2) novembar, 1992. Duraković Nijaz, “Uporedni politički sistemi”, Sarajevo, 2007. Festić Ibrahim,“ Rat, mir i pravo u BiH“, Sarajevo, 2004. Ibrahimagić Omer, „Pledoaje za ustavne promjene u Bosni i Hercegovini“ (Uvodno izlaganje na raspravi o ustavnim promjenama u BiH, održanoj u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca, 08.01.2008. godine u Sarajevu) Kebo Ozren, “Govor mržnje u medijima – političko-žurnalistički kič”, Zbornik “Medijska spoticanja u vremenu tranzicije”, Media plan institut, Sarajevo, 2005. 462 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Miličević Neđo, „Raskorak između pravnog i stvarnog“ Servis za kulturu manjinskih prava i međuetničku toleranciju, broj 1, Sarajevo/Split, 2000. Nohlen Dieter, “Izborni sustavi u Istočnoj Evropi”, Zaklada Friedrich Ebert, ured u Zagrebu, studeni, 1996. Tomić Zoran, „Ustavno i srodno“, Beograd, 2006. Trnka Kasim, „Ustavno pravo“, Univerzitetska knjiga, Sarajevo, 2000. Ostali izvori: Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Ustav Bosne i Hercegovine; Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije; Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina; Izborni zakon Bosne i Hercegovine; Zakon o osnivaju organa za provođenje izbora u FBiH; Zakon o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni načelnika općina u FBiH; Izborni zakon Republike Srpske; Izborni zakon Brčko Distrikta BiH; Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske; Zakon o finansiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine; 463 �Arnela Bratovčić: IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE Web site: www.izbori.ba http://haler.blogger.ba/arhiva/2013/08/11/3574298 www.gračaničkiglasnik.ba 464 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3076 Title A name given to the resource IZBORNO ZAKONODAVSTVO BOSNE I HERCEGOVINE: MOGUĆE I NUŽNE PROMJENE Author Author BRATOVČIĆ, Arnela Abstract A summary of the resource. Izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine značajan je katalizator neuspješne i spore demokratizacije u Bosni i Hercegovini. U svojim glavnim odrednicama uređeno je Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavnim rješenjima, te je za njegovu reformu prethodno potrebna izmjena Ustava, odnosno usklađivanje Ustava sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima koji su sastavni dio pravnog sistema naše zemlje, a nakon toga i usklađivanje izbornog zakonodavstva sa Ustavom. Budući da su izbori u svakom političkom sistemu sa predstavničkom demokratijom odraz dostignutog nivoa demokratičnosti, što je posebno značajno za Bosnu i Hercegovinu, u radu će biti ukazano na neka od značajnih pitanja izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, nedostatke u zakonskoj regulativi, neophodnost strožijih sankcija za nepoštivanje izbornih propisa i veću odgovornost svih sudionika u izbornom procesu. Ključne riječi: Ustav Bosne i Hercegovine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine, izborni sistem, političke stranke Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/922ad53ef9fdc7301c0d0adfab54ef26.docx 7393343a2a5030cad594109156682c0b https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9356a9c7cd123f21c562841c0c2b05f0.pdf 08ffef513124237f73772ba9ebba3d8c PDF Text Text dr. sc. Suzana Bubić, redovni profesor Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru STANDARD „NAJBOLJI INTERES DJETETA“ I NJEGOVA PRIMJENA U KONTEKSTU OSTVARIVANJA RODITELJSKOG STARANJA Autorica u radu, nakon opštih napomena o standardu „najbolji interes djeteta“, razmatra njegovo uređenje u konvencijskom i domaćem pravu te njegovu primjenu u kontekstu ostvarivanja roditeljskog staranja. Analizira ga s dva aspekta, u dvije situacije. Prva situacija je ona u kojoj roditelji žive zajedno, a između njih, ili izmedju njih i djeteta, nastane spor. U drugoj situaciji – u slučaju prestanka kohabitacije roditelja, najbolji interes djeteta posmatra kao odlučan za donošenje odluke o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete i o održavanju ličnih odnosa i kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi. Za ove situacije predlaže kriterije, odnosno smjernice kojih nadležni organi treba da se pridržavaju, a koji se izvode iz odredaba Konvencije o pravima djeteta i domaćeg porodičnog zakonodavstva te prakse Evropskog suda za ljudska prava. Ključne riječi: odgoj i obrazovanje djeteta, staranje o životu, zdravlju i razvoju djeteta, kontakti s roditeljima 1. Određenje i primjena standarda “najbolji interes djeteta” Standard “najbolji interes djeteta” prihvaćen je kao jedno od osnovnih načela za uređenje i zaštitu prava djeteta u Konvenciji o pravima djeteta (u daljem tekstu: Konvencija), ali i u drugim dokumentima koji se direktno ili indirektno tiču ovih prava. U stavu 1. člana 3. Konvencije normira se da „u svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, upravni organi ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta bit će od prvenstvenog značaja.” U odredbi stava 2. ovog člana koristi se širi termin - “dobrobit” djeteta, prisutan i u dijelu uporednog prava,1 na čije osiguranje se također obavezuju države članice “uzimajući u obzir prava i obaveze roditelja djeteta, zakonskih staratelja ili drugih osoba koje su pravno odgovorne za dijete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i upravne mjere.” U oba slučaja radi se o standardu, zahvaljujući čijoj širini i neodređenosti je moguća njihova primjena u svim navedenim aktivnostima i svim sporovima, odnosno pri preduzimanju pojedinih mjera, uz obavezu utvrđivanja njihove sadržine u svakom konkretnom slučaju.2 1 U nekim zakonima se koristi samo ovaj standard (naprimjer u engleskom Children Act, 1989, član 1), na čije prvenstveno razmatranje se obavezuje sud pri odlučivanju o pitanjima podizanja djeteta ili njegove imovine. 2 Šire o određivanju sadržine standarda “najbolji interes djeteta” i njegovim karakteristikama: Bubić, S., Prilog raspravi o sadržaju standarda “najbolji interes djeteta” u oblasti porodičnog prava, Zbornik radova - XI Međunarodno savjetovanje "Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse“, Neum, 21-23. 6. 2013, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 11 �Znači, određenje najboljeg interesa djeteta vrši se na individualnoj osnovi, imajući u vidu kontekst u kojem se odlučuje i okolnosti koje postoje na strani svakog pojedinog djeteta i roditelja. Postizanju uniformnosti ne treba da se teži: sa stanovišta djeteta ona bi imala više loših nego dobrih strana, a bila bi i suprotna ciljevima koji se hoće postići korištenjem standarda. U pravilu, ovaj standard je lakše odrediti negativno nego pozitivno, često je lakše reči šta mu je suprotno, nego šta mu ide u prilog. Međutim, ovakav način određenja trebalo bi da se izbjegava, jer u praksi dovodi do slabljenja značaja ovog načela. Nadležni organi i tijela su obavezni uvažavati ovo načelo pri donošenju svake odluke koja se tiče djeteta, bilo staranja roditelja o njemu, bilo ostvarivanja pojedinih prava koja su djetetu priznata Konvencijom. Pretpostavke za realizaciju ovog načela su dodatno osigurane i obavezivanjem roditelja da se rukovode najboljim interesom djeteta pri izvršavanju pojedinih dužnosti prema njemu. Ono je u funkciji pomoći u donošenju najadekvatnije odluke uz obavezno sistemsko traženje „rješenja s najviše pozitivnog ili najmanje negativnog utjecaja na dijete ili djecu u pitanju“, njegovom primjenom treba da se “ograniči širenje vlasti odraslih nad djecom (roditelja, profesionalaca, učitelja, ljekara, sudija itd)“3 Za određenje sadržaja najboljeg interesa djeteta i donošenje odluke koja će uvažiti ovaj interes, pogodniji od sudskog je postupak porodičnog posredovanja. Njegove prednosti su brojne, a izražene su naročito u postupku u kojem se odlučuje o staranju o djetetu i o kontaktima djeteta s roditeljem. Obaveza država da podstiču postupke posredovanja i druge postupke u kojim se postižu sporazumi normirana je Konvencijom o ostvarivanju dječijih prava (član 13),4 a na ove postupke upućuju, pored ostalih dokumenata, i Preporuke o porodičnom posredovanju Vijeća Evrope. Da bi na utvrđenom najboljem interesu djeteta mogli zasnovati odluku koja će osigurati ostvarivanje prava djeteta i optimalno zaštititi dijete unutar porodice i u širem okruženju u kojem živi, roditelji i nadležni organi moraju voditi računa o tome da interes djeteta, u pravilu, ne treba da ima apsolutnu prednost u odnosu na interese drugih, kako članova porodice, tako i ostalih subjekata te interese društva.5 U Konvenciji je normirano da najbolji interes 3 Zermatten, J, The Best Interests of the Child, Literal Analysis, Function and Implementation, Working Report 2010, Institut international des droits de l' enfant, str. 6. i 10, dostupno na: http://www.childsrights.org/html/documents/wr/wr_best_interest_child09.pdf, (pristup 12.3.2013) 4 Konvencija o kontaktima s djecom također obavezuje pravosudno tijelo da prilikom rješavanja sporova o kontaktima preduzme sve odgovarajuće mjere radi podsticanja roditelja i drugih osoba koje su u porodičnoj vezi s djetetom da postignu prijateljski dogovor u vezi s kontaktima, posebno korištenjem porodičnog posredovanja i drugih postupaka za rješavanje sporova (član 7. t.b). 5 Zermatten, J, L'intérêt superieur de l' enfant, Paris VIII (mars-mai 2005), Institut international des droits de l' enfant, str. 15 - 16. dostupno na stranici: http://www.dei-france.org/lettres_divers/2009/interet_superieur_enfant.pdf, pristup 20.3.2013) Na obavezu nacionalnih organa da uspostave pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i interesa roditelja, ostalih osoba i interesa društva, ukazuje i Evropski sud za ljudska prava (vidjeti predmete Hokkanen p. Finske (Application 19823/92, Judgment 23-09-1994, &. 58, http://www.cg.org.uk/camp/hr/hokkanen.htm), K. i T. p. Finske (Application no. 25702/94, Judgment 12. July 2001, &194, 12 �djeteta ima „prvenstveni“ značaj, pod čim se ne podrazumijeva i njegov superioran značaj, njegovo stavljanje iznad svih ostalih interesa.6 „Vrhovni“ značaj mu je priznat samo u odredbi člana 21. koja se odnosi na usvojenje, a u kojoj se normira da „će države članice koje priznaju i/ili dozvoljavaju usvojenje osigurati da najbolji interes djeteta bude od vrhovnog značaja“. Radi osiguranja da odluka u svakom konkretnom slučaju zaista bude zasnovana na pravilnoj procjeni i ocjeni najboljeg interesa djeteta, nadležni organ u postupku donošenja odluke mora razmotriti, utvrditi i obrazložiti posljedice koje će odluka imati na dijete. Od više mogućih alternativa, nužno je utvrditi i odabrati onu koja će imati najpovoljnije efekte za dijete. Ta procjena se ne može izvršiti bez uključivanja i samog djeteta, bez davanja mogućnosti djetetu da iznese vlastiti stav i mišljenje te bez uvažavanja toga stava u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću (član 12. Konvencije).7 Sama ocjena odraslih, bilo da se radi o roditeljima ili profesionalcima koji donose odluku, nije dovoljna. Pogotovo je opasno, polazeći od stava da samo roditelji znaju šta je najbolje za dijete i porodicu, ostaviti njima da sami utvrde šta je u najboljem interesu djeteta. U Konvenciji se, istina, polazi od pretpostavke da je u staranju o podizanju i razvoju djeteta osnovna briga roditelja najbolji interes djeteta (član 18. stav 1). Međutim, ona ne važi bez izuzetka. Roditelji se najčešće ponašaju tako da osiguravaju najbolji interes djeteta. Ako su sposobni i spremni pri svakodnevnom ostvarivanju roditeljskog staranja ili izvršavanju pojedinih obaveza odlučivati uvažavajući ovaj interes, a pri tome vodeći računa i o potrebama drugih članova porodice i uspostavljajući ravnotežu između interesa unutar porodice, interesi djeteta će biti u potpunosti osigurani i zaštićeni. Ipak, ne smije se zanemariti mogućnost njihovog drugačijeg postupanja, izazvana različitim razlozima. Tako roditelji mogu, nesvjesno i nenamjerno, koristiti dijete kao sredstvo za ispunjenje svojih neostvarenih želja. Njihovi interesi http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-59587), Gluhaković p. Hrvatske, (Application no. 21188/09, Judgment 12 April 2011, &57, dostupno na stranici: http://echr.ketse.com/doc/21188.09-en-20110412/view/) 6 Prvenstveni značaj najboljem interesu djeteta priznaje se i u Principima Evropskog porodičnog prava koji se tiču roditeljske odgovornosti (Princip 3:3: „U svim predmetima koji se tiču roditeljske odgovornosti najbolji interes djeteta će biti od prvenstvenog značaja.“) te u Povelji EU o osnovnim pravima, u kojoj se normira njegovo prvenstveno uzimanje u obzir u svim aktvnostima koje se tiču djece, preduzetim bilo od javnih organa bilo od privatnih institucija (član 24. stav 2). U dijelu literature se navodi da je ovaj interes naglašeniji u Principima nego u Konvenciji i Povelji, pošto u Principu 3:3 ispred „primary consideration“ stoji „the“, a u druga dva dokumenta „a“ (Chapter II: Rights of the child, u: Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities, published by the Organising Committee od European Family Law, Intersentia, Antwerpen –Oxford, 2007, str. 37). Drugi autori, nakon razmatranja razlika u korištenju „the“ i „a“, zauzimaju stav da se radi o nijansi koja ne jača niti slabi značaj principa „najbolji interes djeteta“; bitnim smatraju to što postoji obaveza pridržavanja ovog principa, a ne mogućnost izbora hoće li se on uvažavati ili neće (Zermatten, supra note 3,str. 11) 7 Konvencija o ostvarivanju dječijih prava također je obavezala nadležne organe da u postupcima koji se tiču djeteta prikupe sve potrebne informacije kako bi mogli donijeti odluku koja je u najboljem interesu djeteta i da osiguraju pretpostavke za slobodno formiranje i izražavanje djetetovog mišljenja kojem se mora dati dužni značaj (član 6). 13 �mogu biti drugačiji od interesa djeteta i ne moraju uvijek biti u službi interesa djeteta, tako da se ni iz svih radnji koje preduzmu roditelji ne mogu isključiti elementi njihovog vlastitog interesa.8 Ili, razlog može biti sukob interesa djeteta i roditelja, u slučaju čijeg postojanja roditelj može dati prednost svom interesu pred interesom djeteta. Opasnost za dijete je naročito prisutna onda kada je ovaj sukob prikriven, pa nadležni organ, obavezan intervenisati radi zaštite interesa djeteta u slučaju ovog sukoba, nije u prilici prepoznati tu situaciju i postupiti na način normiran zakonom. Otklanjanje navedene opasnosti i određenje sadržine standarda „najbolji interes djeteta“ moguće je, znači, samo primjenom, uz objektivni, i subjektivnog kriterija. Pored objektivnih elemenata, nužno je uvijek uzeti u obzir i poštovati stav i mišljenje samog djeteta sposobnog da ocijeni šta je njegovom najboljem interesu.9 Pri tome se djetetu mora pomoći da shvati problem i da učestvuje u njegovom rješavanju.Ono se često nađe usred problema koji nije izazvalo, za čije postojanje ne zna, koji ne razumije niti može sam utjecati na njegovo rješenje. Mada je uveden i prihvaćen radi osiguranja donošenja odluka koje će u potpunosti zaštititi dijete, neodgovarajuća i nepravilna primjena ovog standarda može izazvati upravo suprotan efekt i negativno se odraziti na dijete. Kao što je već naglašeno, uvijek se mora imati u vidu postojanje opasnosti da roditelji pri donošenju odluke daju prednost svom interesu pred djetetovim. Opasnost prijeti i od neograničene dispozicije u određivanju ovog interesa u postupcima koje vode nadležni organi. U teoriji se opravdano ističe da bi standard “najbolji interes djeteta”, po svojim karakteristikama fleksibilan i bogat, ali istovremeno i potencijalno slab, mogao anulirati razumijevanje prava djeteta i biti čak kontraproduktivan. Radi otklanjanja prisutnih slabosti – neodređenosti i nepreciznosti kriterija za njegovo određenje, ističe se nužnost njegove objektivizacije navođenjem kriterija koji će se primjenjivati u svakom konkretnom slučaju.10 Komitet za prava djeteta je na sličan način izrazio istu bojazan, istakavši da fleksibilnost ovog standarda može dovesti do manipulacija i njegove zloupotrebe. Zloupotrebljavaju ga mnogi radi ostvarivanja različitih ciljeva: vlade i druga državna tijela radi opravdanja rasističkih politika; roditelji da bi zaštitili vlastite interese u sporovima o staranju; profesionalci s ciljem izbjegavanja odgovornosti onda kada su propustili procijeniti najbolji interes 8 Na to da roditelji imaju nezavisne interese koji se ne mogu uvijek objasniti kao izvedeni iz roditeljskih dužnosti i ne služe isključivo unapređenju dobrobiti njihove djece, a koje će pravni sistem izričito podržati, u engleskoj teoriji ukazuje autor Bainham (Bainham, A, Is Anything Now Left of Parental Rights?, u: Responsible Parents and Parental Responsibility, edited by Probert, R, Gilmore S. and Herring, J, Oxford and Portland, Oregon, 2009, str. 24-28) 9 O tome v.: Eekelaar, J, The Interests of the Child and the Child's Wishes: The Role of Dynamic Self-Determination“ prema Alston, The Best Interests of the Child: Reconciling Culture and Human Rights, 1994, str. 53; The principle of the best interests of the child – what it means and what it demands from adults, Lecture by Thomas Hammarberg, Commissioner for Human Rights, Council of Europe , Warsaw, 30 May, 2008, str. 9. 10 Zermatten, supra note 3, str. 17. 14 �djeteta, smatrajući to irelevantnim.11 Opasnost izazvana primjenom načela najboljeg interesa djeteta, posmatrano s aspekta prava djeteta, a na koju upozoravaju praktičari, može biti posljedica toga što “se njime često potvrđuje moć odraslih nad djecom ili njihovo posjedovanje djece na štetu svih ili nekih od njihovih ostalih prava”.12 Zbog toga se upućuju zahtjevi za opreznijim postupanjem i rukovođenjem odraslih time da se, pri donošenju svake odluke koja može utjecati na dijete, prvo mora imati na umu njegov najbolji interes. U isto vrijeme se pozitivnim i korisnim cijeni to što se o ovim pitanjima sve više raspravlja upravo iz perspektive ugroženih dječijih prava, mada se često polazi od shvatanja da je najbolji interes “zapravo formula odraslih s pomoću koje će se pronaći rješenje.“13 Uz poseban oprez i pažnju, primjenom objektivnih i subjektivnih kriterija moraju se utvrditi ne samo sadašnji, nego i budući interesi djeteta, odnosno posljedice koje će odluka imati za dijete u bližoj i daljoj budućnosti. Dijete je biće u razvoju, njegove sposobnosti, potrebe i interes se mijenjaju, tako da ono što je u njegovom trenutnom interesu nije i ne mora biti i njegov dugoročni interes.14 Kada se ima u vidu neodređenost sadržine standarda „najbolji interes djeteta“, razumljivijim se čini to što se u dijelu francuske literature, uz ovaj standard veže atribut „magičan“. Tako se on označava kao magičan termin, neodređen i pogodan za favorizovanje sudske arbitrernosti te kao ključni i neodređen termin, kao „ključ koji otvara neodređen prostor“.15 Najvažnijom ulogom sudije ne smatra se ocjena interesa, već određenje koja su prava jednih, a koja drugih osoba.16 Pri komentarisanju prakse Kasacionog suda navodi se da se ima utisak da su francuske sudije u konceptu najbolji interes djeteta našle „magični napitak“ i da ga, kao subjektivan, neodređen i koncept koji omogućava sve, mogu iskoristiti uvijek, za opravdanje svake prakse.17 Za dijete je važno da neodređenost i nedorečenost ovog standarda ne dovede u praksi do nejednakog tretmana u odnosu na drugo dijete ili djecu u situaciji sličnoj ili identičnoj onoj povodom koje se donosi odluka koja ga se 11 Committee on the Rights of the Children, General comment No. 14 (2013) on the right of the child to have his or her best interests taken as a primary consideration (art. 3, para. 1), Distr.: General 29 May 2013, para 34. 12 Newell, P, Poštovanje dječjih prava u slučaju rastave ili razvoda roditelja: ključni izazovi, Djeca i konfliktni razvodi, u: Zbornik priopćenja s Godišnje konferencije Mreže pravobranitelja za djecu Jugoistočne Europe i stručnih rasprava Pravobranitelja za djecu RH, Zagreb 2010, str. 19. 13 ibidem 14 U tom smislu i: Zermatten, supra note 3, str. 17. 15 Carbonnier, J., Droit civil, t. 2, 18ème éd. n° 192, p.258, prema: Gobert, M, Le droit de la famille dans la jurisprudence de la Cour de cassation, http://www.courdecassation.fr/formation_br_4/2006_55/intervention_mme_gobert_9948.html?idp rec=8581 16 Carbonnier, J., Note Sous Paris, 30 avril 1959, in Dalloz 1960, p. 675, prema: Ost, F., Droit et intérêt: Entre droit et non-droit, l'intérêt, Publication des Facultés universitaires Saint - Louis, Bruxelles, 1990, str. 14. 17 Gobert, supra note 15 15 �tiče. Ova opasnost postoji kod svakog pravnog standarda, a ovdje je posebno izražena zbog njegovih karakteristika.18 2. Najbolji interes djeteta u slučaju zajedničkog života roditelja U slučaju zajedničkog života roditelja, kada se roditeljsko staranje ostvaruje zajednički, sporazumno i ravnopravno, postoje najveći izgledi i garancije da će najbolji interes djeteta biti osiguran zadovoljavanjem svih potreba djeteta, uspješnim izvršavanjem obaveze roditelja da se staraju o životu i zdravlju djeteta, omogućavanjem zdravog i stabilnog psihosocijalnog razvoja, odnosno potpunog i skladnog razvoja ličnosti djeteta. Upravo se time omogućava ostvarenje ciljeva kojim služi djetetu priznato pravo da živi s roditeljima, sadržano u odredbi člana 9. stava 1. Konvencije, a izričito normirano članom 124. stav 2. Porodičnog zakona Federacije BiH (u daljem tekstu: PZ FBiH), članom 81. stav 2. Porodičnog zakona Republike Srpske (u daljem tekstu PZ RS) i članu 107. stav 2. Porodičnog zakona Brčko Distrikta (u daljem tekstu PZ BD). U donošenje odluka pri ostvarivanju roditeljskog staranja roditelji treba da uključe dijete, ukoliko je ono dostiglo uzrast i potrebnu zrelost za shvatanje i ocjenu svog interesa. Kroz razgovor s djetetom, tokom kojeg mu pomažu da razumije pitanje o kojem se odlučuje i posljedice koje će donesena odluka proizvesti za njega, roditelji treba da pomognu djetetu da formira i izrazi vlastiti stav i mišljenje koje će uzeti u obzir pri donošenju odluke.19 U dijelu domaćeg prava djetetu je, kao posebno pravo,priznato pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću (član 125. PZ FBiH, član 108. stav 1.PZ BD). Ovo pravo mora biti poštovano od svih, a naročito od njegovih roditelja, s obzirom da oni svakodnevno donose odluke koje se tiču djeteta - njegovog odgoja, obrazovanja, zdravlja i razvoja. Roditelji nisu dužni uvažiti stav djeteta koje nije u stanju formirati ga, jer bi to bilo u suprotnosti s njegovim najboljim interesom. Razgovor s djetetom i saznanje njegovih stavova su posebno značajni pri donošenju važnijih odluka, onih koje će za njega imati dugoročne posljedice. U literaturi se naglašava da u praksi djeca obično traže pomoć odraslih pri donošenju teških odluka, tako da „najbolji interes djeteta 18 Zermatten, supra note 3, str. 16-17. Ova obaveza roditelja nije izričito normirana Konvencijom, već proizlazi iz obaveze države članice da osigura djetetu pravo na slobodno izražavanje svojih stavova i da ih uvažava u skladu s uzrastom i zrelošću djeteta (član 12. stav 1). Ostvarivanje prava djeteta, u postupcima koji ga se tiču, na dobijanje relevantnih informacija, na savjetovanje, izražavanje vlastitog mišljenja i informisanje o mogućim posljedicama uvažavanja ovog mišljenja i mogućim posljedicama odluke izričito je normirano članom 3. Konvencije o ostvarivanju dječijih prava. Međutim, to ne znači da ovo pravo ne treba da poštuju i roditelji. Ono je ustanovljeno i kao jedan od principa Evropskog porodičnog prava koji se tiču roditeljske odgovornosti (Princip 3:6): „Uzimajući u obzir djetetov uzrast i zrelost, dijete će imati pravo da bude informisano, konsultovano i da izrazi svoje mišljenje u svim predmetima koji ga se tiču, te da se izraženi stavovi uvaže." (Principles of European Family Law regarding parental responsibilities, dostupni na: http://ceflonline.net/wpcontent/uploads/Principles-PR-English.pdf) 19 16 �podrazumijeva partnerstvo“.20 Bez uspostavljenog ovakvog, partnerskog odnosa između roditelja i djece, odnosno djetetovog ravnopravnog položaja u odnosu na roditelje, ne može se odrediti niti osigurati najbolji interes djeteta. Ako bi roditelji djetetu koje je dovoljno zrelo i sposobno nametali nešto što ono ne želi i ne prihvata, to bi bilo suprotno njegovom najboljem interesu. Načelo zajedničke odgovornosti roditelja, sadržano u članu 18. Konvencije,21 domaći zakonodavci su prihvatili normirajući kao osnovno pravilo o ostvarivanju roditeljskog staranja da se roditelji zajednički, sporazumno i ravnopravno staraju o djetetu, osim ako je drugačije uređeno zakonom (član 141. stav 1. PZ FBiH, član 124. stav 1.PZ BD) U najvećem broju slučajeva roditelji, rukovodeći se interesom djeteta, uspijevaju sporazumno se starati o njemu. Onda kada izostane sporazum, interes djeteta zahtijeva intervenciju u ostvarivanje roditeljskog staranja. U tom smislu zakonodavci normiraju da, ukoliko između roditelja nastane spor o ostvarivanju roditeljskog staranja, odluku donosi sud u vanparničnom postupku (član 141. stav 3. PZ FBiH), odnosno organ starateljstva (član 85. stav 2. PZ RS i član 124. stav 3. PZ BD). Znači, onda kada se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju nekog prava djeteta ili o izvršavanju svojih obaveza i odgovornosti, zakonodavac je interes djeteta zaštitio davanjem ovlaštenja sudu, odnosno organu starateljstva da o tome odluči. Interes djeteta zahtijeva intervenciju u ostvarivanje roditeljskog staranja i onda kada različiti stavovi o ostvarivanju djetetovih prava i izvršavanju obaveza roditelja prema djetetu postoje između roditelja na jednoj, i djeteta na drugoj strani. Zakonodavac nije posebnom odredbom uredio nadležnost za postupanje u ovoj situaciji, već se zaključak o tome može izvesti iz odredbe člana 150. stava 1. PZ FBiH (odnosno člana 94. PZ RS i člana 133. stav 1. PZ BD), kojom se obavezuje organ starateljstva da po službenoj dužnosti (na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja) preduzme potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta. Ovom odredbom dato je generalno ovlaštenje, odnosno generalno je obavezan organ starateljstva na preduzimanje mjera i izvan onih koje su izričito propisane u zakonu. Tumačenjem odredbe člana 198. PZ FBiH (odnosno člana 215. PZ RS i člana 179. stav 1. PZ BD)22 utvrđuje se da je njen ratio legis imenovanje posebnog staraoca i u ovoj situaciji. Naime, u odredbi upotrijebljeni termin „spor“ ne mora se odnositi samo na neslaganje o subjektivnom pravu zbog kojeg se pokreće parnica, već on može obuhvatiti i spor o ostvarivanju roditeljskog staranja. Ni u slučaju nesporazuma između roditelja, koji se rješava u vanparničnom postupku, termin „spor“ nema pomenuto značenje: 20 Qu’est-ce que « l’intérêt supérieur de l’enfant »?,Préparé par Tara Collins et la sénatrice Landon Pearson, str. 4, dostupno na:http://03559de.netsolhost.com/htmfiles/hill/17_htm_files/Committeee/Tara-ABestInterest-Fr.pdf 21 “Države stranke učinit će sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji ili zakonski staratelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova osnovna briga.” (stav 1. člana 18) 22 “Poseban staratelj imenovat će se djetetu (…) za vođenje spora (…) između njega i njegovih roditelja, kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti i kada je to normirano ovim Zakonom”. 17 �zakonodavac je izričito normirao da se radi o sporu o ostvarivanju roditeljskog staranja. U suprotnom, on bi se morao rješavati u parničnom postupku. U skladu s članom 129. stav 2. PZ FBiH i članom 112. stav 2. PZ BD, 23 obe vrste spora, odnosno nastali nesporazumi, moraju se riješiti u najboljem interesu djeteta, kojem se uvijek daje prednost u odnosu na mišljenje roditelja. Što se tiče nesporazuma između roditelja, on može nastati o svim sadržajima roditeljskog staranja, prvenstveno o obrazovanju djeteta, odnosno izboru škole ili zanimanja djeteta. Isto tako, roditelji mogu imati različite stavove o odgoju djeteta, naročito religioznom, i disciplinskim mjerama koje primjenjuju na dijete. Nesporazum može nastati i o medicinskom tretmanu, odnosno načinu liječenja djeteta ili o primjeni preventivnih zdravstvenih mjera. U svim ovim situacijama u rješavanje spora i donošenje odluke treba da se uključi dijete kako bi se uspješnije ocijenio njegov najbolji interes. 2. 1. Odgoj i obrazovanje djeteta U oblasti odgoja i obrazovanja djeteta roditelji imaju veliku slobodu, država se ne upliće, već roditelje ograničava samo obavezom poštovanja načela najboljeg interesa djeteta. Pravo na slobodu misli, savjesti i religije, priznato djetetu u Konvenciji (član 14. stav 1),24 ograničeno je priznavanjem roditeljima prava i dužnosti usmjeravanja djeteta u ispoljavanju njegovih prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta (član 14. stav 2). Još veće ograničenje prava na obrazovanje, pa i religiozno, normirano je Protokolom br. 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLJP) priznavanjem roditeljima prava da djetetu osiguraju obrazovanje i propovijedanje u skladu sa svojom vlastitom religijom i filozofskim uvjerenjima (član 2). Pravo roditelja da religijski odgajaju i obrazuju dijete na način koji sami cijene najboljim može dovesti u pitanje ostvarenje prava djeteta na vlastiti religijski identitet. Mogućnost intervencije radi zaštite prava djeteta na slobodu religije postoji tek onda kada se roditelji ne uspiju sporazumjeti o religijskom odgoju i obrazovanju djeteta i kada za dijete može nastati šteta. Religijski odgoj i obrazovanje se odražavaju na sve aspekte života djeteta,25 kako one manjeg, tako i većeg značaja i utjecaja na dijete: od načina oblačenja i ishrane, učešća u različitim obredima i ritualima, preko načina liječenja djeteta, do obrezivanja sinova i primjene štetnih religijskih praksi koji 23 „Roditeljsko staranje ostvaruje se u najboljem interesu djeteta.“ Ovo pravo, kao pravo čovjeka, priznato je odredbom stava 1. člana 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima, u kojoj je određena i sadržina ovog prava (pravo na promjenu religije ili vjerovanja i slobodu, sam ili zajedno s drugima i javno ili privatno, manifestovati svoju religiju ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala. 25 Taylor, R., Parental responsibility and Religion, u: Responsible Parents and Parental Responsibility; edited by Rebecca Probert, Stephen Gilmore, Jonathan Herring, Oxford and Portland, Oregon, 2009, str.128. Autorica navodi da zakonodavci priznaju neka „neuobičajena“ prava roditeljima, kao dodatak njihovoj širokoj slobodi, sugerišući da se odluke roditelja koje se tiču religije posebno uzimaju u obzir. Kao primjere navodi apsolutno pravo roditelja da dijete isključe iz religijskog obrazovanja i kolektivnog obožavanja te pravo oca da pristane na obrezivanje sinova (str.129 - 130). 24 18 �nisu uvijek opravdani najboljim interesom djeteta. Svi aspekti religijskog odgoja djeteta u prvom redu štite interese roditelja, naročito onda kada dijete o njima ne može odlučivati zbog svog uzrasta, nezrelosti i nesposobnosti. U našem pravu pravci odgoja koje je zakonodavac odredio normirajući dužnost i pravo roditelja da odgajaju dijete, mogu i treba da posluže kao smjernice nadležnom organu u situaciji kada se roditelji ne mogu sporazumjeti o tome kako odgajati dijete. U tom smislu nesporazum će se riješiti, u skladu s odredbom člana 135. PZ FBiH i člana 118. PZ BD, uvažavajući potrebu da se dijete odgaja „u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti“. Drugi dio ove odredbe - da se u skladu s uzrastom i zrelošću djeteta unapređuje njegovo pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti,26 može pomoći kako u rješavanju nesporazuma između roditelja, tako i spora između roditelja na jednoj, i djeteta na drugoj strani. U obe situacije odlučujući kriterij treba da bude to da li se postupanjem jednog, odnosno oba roditelja unapređuje ili se pak ometa njegovo pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti. Pri tome se moraju uzeti u obzir i uzrast i zrelost djeteta. Tako dijete, ukoliko je dovoljno zrelo, ne smije biti isključeno iz donošenja odluke o religijskom odgoju. Uzrast nakon čijeg dostizanja se to ne može uraditi nije određen, po čemu se naše pravo razlikuje od dijela uporednog prava.27 O tome u kojem uzrastu će se stav djeteta uvažiti, u svakom konkretnom slučaju odlučuju sami roditelji, odnosno u slučaju nastanka spora između njih i potrebe zaštite interesa djeteta, nadležni organi. Zajednički život s djetetom omogućava roditeljima da kontrolišu dijete, njegove aktivnosti, postupke i odnose, i da, onda kada za tim nastane potreba, preduzmu odgovarajuće mjere prema djetetu. Kontrolisanje ponašanja djeteta zakonodavac normira i kao dužnost roditelja, čije izvršavanje zavisi od uzrasta i zrelosti djeteta (član 134. stav 3. PZ FBiH, član 117. stav 3. PZ BD). Obrazovanje, izbor škole i zanimanja zakonodavac normira kao pravo djeteta, a kao komplementarnu ovom pravu predviđa dužnost i pravo roditelja da se staraju o obrazovanju svoje djece.28 U slučaju da roditelji imaju različite stavove ili da je njihov stav o obrazovanju i njegovim pravcima drugačiji u odnosu na želju djeteta, kriteriji za rješavanje ovog sukoba mogu se naći u samom zakonu, u odredbama koje određuju pravce obrazovanja i onim koje su relativizirale pravo na izbor škole i zanimanja te pravo na zaposlenje. U skladu 26 Autorica je ispravila radakcijsku grešku napravljenu u ovoj odredbi. Ovaj uzrast je određen u njemačkom i austrijskom pravu. U njemačkom pravu dijete starije od 14 godina ima potpunu slobodu u ovoj oblasti, sa 12 godina ne može biti obrazovan u religiji drugačijoj od one prije toga i od one koju želi, dok se dijete sa 10 godina mora o tome saslušati. (Dethloff, N; Martiny, D, National report Germany, str.11, dostupno na stranici: http://ceflonline.net/wp-content/uploads/Germany-Parental-Responsibilities.pdf, U austrijskom pravu dijete starije od 14 godina odlučuje o religiji kojoj će pripadati, dok se protiv volje djeteta starijeg od 12 godina ne može obrazovati u religiji drugačijoj od one u kojoj se do tada obrazovalo. (§ 5Bundesgesetz über die religiöse Kindererziehung 1985). Isto važi i za obrazovanje djeteta u nereligioznom uvjerenju (§ 6) (Zakon dostupan na stranici: http://www.uibk.ac.at/praktheol/kirchenrecht/ru-recht/gesetze/staat/kindererziehung.html) 28 Konvencija o pravima djeteta je obavezala države da osnovno obrazovanje učine dostupnim i besplatnim svima, srednje obrazovanje svoj djeci, a više obrazovanje u skladu sa sposobnostima djeteta (član 28). 27 19 �s ovim odredbama, nastali sukob o obrazovanju i njegovim pravcima, bilo da ga roditelji pokušavaju sami riješiti, bilo da o tome treba da odluči nadležni organ, riješit će se uzimajući u obzir to da obrazovanje “treba da bude usmjereno na razvoj ličnosti djeteta i njegovih psihofizičkih sposobnosti, na poštovanje prava i osnovnih sloboda čovjeka, na pripremanje djeteta za odgovoran život u društvu te na poštovanje prirodne okoline” (član 136. stav 1. PZ FBiH i član 119. stav 1. PZ BD). Osim toga, pri ostvarenju prava na obrazovanje, kao i pri izboru škole i zanimanja, odlučujući kriterij su i djetetove sposobnosti i sklonosti (član 126. stav 1. PZ FBiH i član 109. PZ BD), tako da sama želja djeteta ne može biti presudna. Kriterij za rješavanje sukoba nastalog pri ostvarenju prava djeteta na zaposlenje jeste to da ono nije, odnosno da ne smije biti štetno za zdravlje i razvoj djeteta (član 126. stav 2. PZ FBiH i član 119. stav 2 PZ BD). Dužnost roditelja da se brinu o redovnom osnovnom i srednjem obrazovanju je bezuslovna, dok njihova dužnost da se staraju o visokom obrazovanju zavisi od mogućnosti roditelja i od sposobnosti djeteta (član 136. stavovi 2. i 3. PZ FBiH i član 119. stavovi 2. i 3. PZ BD), odnosno od mogućnosti roditelja te djetetovih sposobnosti, sklonosti i opravdanih želja (član 83. stav 3. PZ RS). Tako će imovinske prilike roditelja, uspjeh djeteta u dotadašnjem školovanju kojim je pokazalo sposobnost za nastavljanje obrazovanja te njegova izražena želja u tom smislu, biti kriterij za rješavanje nastalog spora. 2. 2. Staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti djeteta Zbog značaja staranja o životu, zdravlju i razvoju ličnosti djeteta, kao sadržaja roditeljskog staranja, a naročito staranja o zdravlju, u ovoj oblasti sloboda roditelja mora biti ograničenija željom i stavovima djeteta sposobnog da odredi šta je u njegovom najboljem interesu, pogotovo ako se radi o starijem i zrelijem djetetu. Konvencija, kao što je to ranije navedeno, obavezuje roditelje da njihova osnovna briga pri staranju o podizanju i razvoju djeteta bude najbolji interes djeteta (član 18). Radi osiguranja zaštite ovog interesa zakonodavac mora odgovoriti na pitanja: koji stepen slobode mogu imati roditelji pri odlučivanju i kakav utjecaj na odluku ima mišljenje samog djeteta. Zakoni u ovoj oblasti, znači, treba da normiraju šta roditelj treba i šta može uraditi, a onda se o tome u praksi mora strogo voditi računa u svakom pojedinom slučaju. Sporazum roditelja koji bi bio suprotan najboljem interesu djeteta nadležni organ ne bi smio prihvatiti. Njegovim odbijanjem ne bi povrijedio njihovo pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, pošto je intervencija preduzeta radi zaštite prava djeteta (član 8. EKLJP). Da bi se roditelji mogli izjasniti i dati saglasnost za medicinski tretman, moraju biti sposobni i u stanju to uraditi, moraju biti upoznati s prirodom i posljedicama (ne)provođenja tog tretmana, o čemu treba da ih informiše ljekar koji liječi njihovo dijete. Roditelji u pravilu prihvataju mišljenje ljekara i podržavaju tretman od kojeg zavisi zdravlje, ozdravljenje i život djeteta, bilo da se radi o redovnim programima imunizacije, bilo o složenim hirurškim 20 �intervencijama preduzetim radi spašavanja života djeteta. Roditelji u tom smislu preduzimaju preventivne (imunizacija, kontrolni pregledi, korištenje sredstava za otklanjanje tjelesnih nedostataka) i kurativne mjere (oblici i načini liječenja, hirurške intervencije). Izuzetno, protivljenje roditelja postoji onda kada su oni i djeca pripadnici određenih religija i kultura, u kojim su predloženi medicinski postupci neprihvatljivi i zabranjeni. U tim slučajevima, kao i onda kada roditelji ne mogu postići sporazum o ovome (kada jedan prihvata, a drugi odbija prijedlog ljekara), odluku o primjeni predloženog nužnog medicinskog postupka mora donijeti nadležni organ. Pri određivanju šta je u najboljem interesu djeteta, on treba da se rukovodi u prvom redu medicinskim, ali i emocionalnim i drugim faktorima, uključujući psihološke i socijalne koristi za dijete, razloge koji su opredijelili roditelja, odnosno roditelje pri zauzimanju njihovog stava, kao i mišljenje djeteta.29 Protivljenje roditelja primjeni medicinskog postupka samo zbog njihove pripadnosti religiji ili kulturi je neprihvatljivo, isto kao što se ne može uvažiti ni zahtjev roditelja za tradicionalnim, ritualnim zahvatima na tijelu djeteta - pripadnika određene religiozne ili kulturne zajednice, ako najbolji interes djeteta na taj način neće biti zaštićen. I ovdje će nadležnom organu biti lakše utvrditi da je takav zahvat suprotan najboljem interesu djeteta, pa po tom osnovu ne prihvatiti mišljenje, odnosno sporazum roditelja. U domaćem pravu staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti normirano je i kao pravo djeteta (član 124. stav 1. PZ FBiH i član 107. stav 1. PZ BD) i kao dužnost roditelja (osim staranja o razvoju ličnosti - član 134. stav 1. PZ FBiH i član 117. stav 1. PZ BD), odnosno kao pravo i dužnost roditelja (član 81. stav 1. PZ RS). Zakonodavac je odredio sadržinu ove dužnosti: roditelji su “dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove normalne potrebe i štititi ga od od svih oblika (…) nasilja, povreda, ekonomske eksploatacije, seksualne zloupotrebe (…)” (član 134. stav 2. PZ FBiH i član 117. stav 2. PZ BD). Svakodnevno uspješno izvršavanje ove dužnosti pretpostavlja sporazumijevanje roditelja o ishrani, smještaju, odjeći, obući, liječenju i svemu ostalom što osigurava pravilan fizički i psihički razvoj djeteta. Od svega navedenog po značaju se izdvaja potreba sporazumnog staranja o zdravlju, odnosno liječenju djeteta, pri čijem izvršavanju su roditelji obavezni, kada to zahtijeva interes djeteta, sarađivati s odgovarajućim medicinskim ustanovama. Interes djeteta može biti povrijeđen nepreduzimanjem potrebnih mjera, bilo zato što su roditelji nemarni, bilo zato što o tome ne mogu postići saglasnost. Ova oblast kod nas je uređena zakonima iz oblasti medicinskog prava. Rješenje nesporazuma o medicinskim mjerama koje treba da se preduzmu prema djetetu dijelom je uređeno Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata.30U članu 22. ovog Zakona normirano je donošenje odluke o medicinskim mjerama koje treba da se preduzmu prema maloljetnom 29 O stavovima britanske sudske prakse, teorije i medicinskih udruženja u ovoj oblasti vidjeti: Hagger, L., Parental Responsibility and Children's Healt Care Treatment, u: ResponsibleParents&Parentalresponsibility, str.185 – 199. 30 "Službene novine Federacije BiH", broj 40, 2010. godina 21 �djetetu. Pravilo je da se ova mjera može preduzeti uz obavještenje i pristanak roditelja maloljetnog pacijenta (ili staratelja; stav 1). U slučaju da su interesi djeteta, u pogledu preduzimanja ove mjere, u suprotnosti s interesima njegovog roditelja, nadležni zdravstveni radnik je dužan odmah o tome obavijestiti nadležni centar za socijalni rad (stav 7). Znači, radi zaštite najboljeg interesa djeteta izričito je normirano uključivanje organa starateljstva u postupak donošenja odluke. Pod „suprotnost interesa djeteta i roditelja“ može se podvesti i nepostizanje saglasnosti između samih roditelja o preduzimanju zdravstvene mjere, tako da i u tom slučaju pristanak treba da da organ starateljstva. Iako se u zakonu govori o pristanku roditelja (koristi se jednina), a ne oba roditelja, ovajpropustzakonodavca nije razlog za nepoštovanje pravila o zajedničkom ostvarivanju roditeljskog staranja (prihvaćenog u porodičnom zakonodavstvu), a u okviru njega pravila o zajedničkom izvršavanju obaveze staranja o zdravlju djeteta. Iz nedovoljno precizne odredbe stava 2. člana 22. ovog Zakona, prema kojoj se maloljetnik mora uključiti u donošenje odluke o pristanku na medicinsku mjeru,31 može se izvesti zaključak da, pored roditelja, i dijete treba da da pristanak ukoliko je zrelo i sposobno za to. Normiranjem obaveze uključivanja djeteta u odlučivanje o preduzimanju medicinske mjere, uvaženo je pravo djeteta priznato mu u članu 12. Konvencije, mada je izostavljeno uslovljavanje učešća djeteta i njegovim uzrastom. Sam uzrast djeteta učinjen je relevantnim u odredbi stava 5. istog člana u kojoj zakonodavac posebno normira položaj i ulogu djeteta starijeg od 15 godina. Naime, dijete koje je navršilo 15 godina i sposobno je za rasuđivanje, samostalno (što znači bez potrebe da se i roditelj uključuje i izražava pristanak) daje „pristanak na predloženu medicinsku mjeru, osim ako se radi o invazivnim dijagnostičkim i terapeutskim procedurama, operativnom zahvatu i prekidu trudnoće.“ Međutim, i onda kada se radi o odlučivanju o operativnom zahvatu i prekidu trudnoće, za što se ne zahtijeva pristanak djeteta, ono nije sasvim isključeno iz postupka donošenja odluke: dijete starije od 15 godina mora biti konsultovano i mora biti zatraženo njegovo mišljenje u skladu s njegovom sposobnošću rasuđivanja i zrelošću (stav 6). Stepen uključenosti djeteta u odlučivanje o preduzimanju zdravstvenih mjera – izražavanje pristanka ili samo njegovo konsultovanje i pribavljanje njegovog mišljenja, zavisi, znači, od uzrasta djeteta, njegove zrelosti i sposobnosti za rasuđivanje teod vrste medicinske mjere. Učešće roditelja i djeteta u donošenju odluka o zdravlju djeteta normirano je i Zakonom o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja32 Ovim Zakonom predviđeno je da za maloljetnog primaoca saglasnost za presađivanje organa ili tkiva daje njegov zakonski zastupnik (član 14. stav 3). Znači, ovu saglasnost treba da daju oba roditelja, kao zakonski zastupnici djeteta. S obzirom na to da je transplantacija uvijek u interesu djeteta, 31 “Maloljetni pacijent odnosno pacijent koji je lišen poslovne sposobnosti, treba i sam da bude uključen u donošenje odluke o pristanku na predloženu medicinsku mjeru, u skladu s njegovom zrelošću i sposobnošću za rasuđivanje.” 32 Službene novine Federacije BiH, broj 75, 2009. godina 22 �nesaglašavanje s njom jednog ili oba roditelja značilo bi postojanje suprotnosti interesa djeteta i njegovih roditelja, pa bi trebalo da se o tome obavijesti organ starateljstva, mada ovaj Zakon to izričito ne normira. Ukoliko se maloljetnik pojavljuje u ulozi davaoca tkiva, 33 pisanu izjavu o davanju tkiva daje njegov zakonski zastupnik (član 24. stav 3) - u razmatranoj situaciji njegovi roditelji. Interesi djeteta i roditelja ovdje ne mogu biti u suprotnosti, s obzirom da je jedan od uslova za davanje tkiva neprotivljenje davaoca tkiva - maloljetnika. Pristanak roditelja se, znači, ne može prihvatiti ukoliko se maloljetnik protivi davanju tkiva. Spor može nastati samo između roditelja, ukoliko se, onda kada se dijete ne protivi, jedan roditelj saglašava, a drugi protivi davanju tkiva. U skladu s odredbom člana 141. stav 3. PZ FBiH ovaj spor treba da riješi sud. 3. Najbolji interes djeteta u slučaju odvojenog života roditelja Konvencija o pravima djeteta obavezala je države članice da osiguraju da dijete ne bude protiv svoje volje odvojeno od roditelja, osim kada nadležni organi odluče u sudskom postupku, u skladu s odgovarajućim zakonima i procedurama, da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti potrebna u posebnom slučaju, kakav je zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od roditelja, ili kada roditelji žive odvojeno, kada se mora donijeti odluka o mjestu prebivališta djeteta (član 9. stav 1). Znači, onda kada roditelji žive odvojeno – u slučaju nepostojanja, odnosno faktičkog prestanka bračne ili vanbračne zajednice te razvoda, poništenja ili utvrđenja braka nepostojećim, nadležni organ je ovlašten donijeti odluku o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete i gdje će biti djetetovo prebivalište. Najbolji interes djeteta u praksi se najčešće utvrđuje i ima najveći značaj upravo u ovim slučajevima: nadležni organ odluku o tome s kojim roditeljem će dijete ostati živjeti zasniva na ocjeni ovog interesa. Za njegovo određenje neophodno je u svakom konkretnom slučaju utvrditi individualne potrebe svakog konkretnog djeteta, a uz to i saznati mišljenje djeteta sposobnog da razumije situaciju u kojoj se nalazi i o kojoj se odlučuje. Ovo mišljenje će se uvažiti ukoliko i ostale okolnosti, utvrđene primjenom drugih kriterija, idu njemu u prilog. Radi saznanja mišljenja djeteta, nadležni organ je obavezan uključiti u postupak dijete koje je dovoljno zrelo i sposobno formirati i izraziti svoj stav. Mogućnost da roditelji manipulišu djetetom može se eliminisati pažljivim izborom načina i mjesta vođenja razgovora s djetetom, oprezom pri prihvatanju argumenata iznesenih u prilog ili protiv svakog od roditelja i pri utvrđivanju stava i mišljenja djeteta.34 Pored djeteta, nadležni organ je obavezan uključiti i 33 Maloljetnik može biti davalac samo tkiva koje se obnavlja, i to uz ispunjenje pet uslova: „1. nema na raspolaganju odgovarajućeg darovaoca koji je sposoban dati saglasnost za uzimanje tkiva, 2. primalac je brat ili sestra darovaoca, 3. darovanje ima za svrhu spašavanje života primaoca, 4. pribavljena je saglasnost u pisanom obliku od zakonskog zastupnika, odnosno staratelja darovaoca, 5. mogući se darovalac ne protivi“ (član 24. stav1). 34 Newell ističe da „jedini način konstruktivnog djelovanja u cilju prekidanja ili barem ograničavanja manipulacije djecom od strane odraslih je osnažiti djecu, jednodušnopoštovati 23 �roditelja, jer će tek na činjenicama utvrđenim u tako vođenom postupku moći zasnovati odluku. Time se udovoljava i zahtjevu iz Konvencije (član 9. stav 2) – da se svim zainteresovanim stranama u postupku omogući učešće u ovim postupcima i da se sazna njihovo mišljenje. Najbolji interes djeteta, utvrđen od nadležnog organa, ne mora se, međutim, podudarati s izraženom željom djeteta, kao ni s mišljenjem i interesom roditelja. U tom slučaju nadležni organ je obavezan u odluci obrazložiti svoje motive i razloge za odlučivanje suprotno njihovoj izraženoj želji, odnosno stavu. Na značaj učešća oba roditelja u postupku u kojem se odlučuje o staranju o djeci ukazuje i Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: Sud). Tako je u odluci u predmetu Sporer protiv Austrije35 zauzeo stav da je u ovoj vrsti postupka lični utisak roditelja važan element i da roditelj (podnosilac zahtjeva) ima pravo pojaviti se pred sudom i biti lično saslušan (para 47). Povodom tvrdnje vanbračnog oca o povredi člana 6. stava 1. EKLJP učinjenoj time što nije lično saslušan pred sudom i što se nije izjasnio o odlučnom mišljenju vještaka o tome da je majka djeteta sposobnija od njega starati se o djetetu, Sud je naglasio obavezu ispitivanja da li je otac imao pravo na suđenje i ako jeste, da li je udovoljeno zahtjevima iz člana 6. stav 1. te da li je imao pravo da se lično pojavi i, ako jeste, da li je to njegovo pravo poštovano. Po njemu, ova dva pitanja međusobno su usko vezana, pa se moraju ispitati zajedno (para 45).36 U domaćem pravu nadležnost za odlučivanje o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete uređena je na različit način: u Federaciji BiH i Brčko Distriktu ovi predmeti su u nadležnosti suda, dok je u Republici Srpskoj nadležnost podijeljena između suda i organa starateljstva, tako da je sud nadležan za odlučivanje u slučaju donošenja odluke o prestanku braka, a izvan toga odlučuje organ starateljstva. Kriteriji koji će pomoći nadležnim organima u određenju najboljeg interesa djeteta mogu se izvesti iz porodičnih zakona, u prvom redu iz odredaba koje normiraju odgovornosti, dužnosti i prava roditelja prema djetetu, odnosno prava djeteta prema roditeljima. Na osnovu njih, kao kriteriji se mogu utvrditi sposobnost, spremnost, mogućnost i volja, odnosno želja roditelja da uspješno izvršavaju svoje obaveze i odgovornosti. Prema Porodičnom zakonu FBiH sud ima mogućnost, u slučaju odvojenog života roditelja, odlučiti o pojedinačnom ili o zajedničkom ostvarivanju roditeljskog staranja. Pri opredjeljenju za jednu od ovih varijanti, kriterij treba da bude postojanje, odnosno nepostojanje sposobnosti i spremnosti mišljenja što su ih izrazila djeca i pritom im naglasiti da se u svako doba imaju pravo vratiti pred sud i promijeniti mišljenje. (Newell, op.cit. str. 20) 35 Sporer v. Austria, Application no. 35637/03, Judgment 3 February 2011, Final 03/05/2011, dostupno na: http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-103234#{"itemid":["001-103234"]} 36 Kako je utvrdio da je stručno mišljenje pripremljeno i ispitano na kontradiktoran način, pošto su obe strane podnijele sveobuhvatne pisane podneske o navodnoj nesposobnosti drugog roditelja da ostvaruje staranje, te da je ljekar s njima razgovarao pri pripremi mišljenja, da je ono dostavljeno podnosiocu zahtjeva i da ga je imao mogućnost komentarisati (para 53), Sud je zaključio da nije učinjena povreda člana 6. stava 1. (ibidem) 24 �roditelja na međusobnu saradnju i na zajedničko ostvarivanje roditeljskog staranja - na sporazumijevanje o svim pitanjima važnim za život i podizanje djeteta, na zajedničko donošenje bitnih odluka koje se tiču djeteta, na uređenje života tako da u njegovom centru i dalje bude dijete. Ukoliko se primjenom ovog kriterija utvrdi da je zajedničko staranje štetno za dijete, odnosno suprotno njegovom najboljem interesu, ono se ne smije odrediti. U određivanje najboljeg interesa djeteta u slučaju odvojenog života roditelja, neophodno je uključiti organ starateljstva i osobu ovlaštenu na posredovanje, ukoliko za posredovanje u konkretnom slučaju nije nadležan organ starateljstva.37 Vezano za razvod braka, ovu obavezu u Federaciji BiH ima, u prvom redu, osoba ovlaštena za posredovanje, kojoj se zahtjevom za posredovanje, prije pokretanja postupka za razvod braka, moraju obratiti bračni partneri koji imaju zajedničku djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje (član 45. stav 1. PZ). Jedna od obaveza ove osobe je da nastoji da se roditelji sporazumiju o svim pitanjima bitnim za dijete,38a ako sporazum nije postignut ili nije u interesu djeteta, obavezna je zahtijevati od organa starateljstva da odluči o ovim pitanjima, što ovaj organ može uraditi i po službenoj dužnosti. Njegova odluka važi samo do pravosnažnosti odluke o razvodu braka (stavovi 2. i 3. člana 50. PZ FBiH). Na ovaj način zakonodavac je osigurao zaštitu najboljeg interesa djeteta za vrijeme trajanja brakorazvodnog postupka. Interes djeteta je posebno zaštićen u slučaju sporazumnog razvoda braka, uslovljavanjem donošenja odluke o razvodu postojanjem sporazuma o ovim pitanjima, sklopljenom u postupku posredovanja i obavezivanjem suda da odbije zahtjev za razvod ukoliko ovaj sporazum nije u interesu djeteta (član 44. PZ FBiH). U toku postupka za razvod braka obaveza suda je da, u saradnji s organom starateljstva, zaštiti interes djeteta čiji se roditelji razvode (članovi 281 – 284. PZ FBiH, član 73. PZ RS i članovi 256 – 258. PZ BD). Primjenom kriterija primjerenih svakom pojedinačnom slučaju, utvrdit će se najbolji interes djeteta i na njemu zasnovati odluka o tome s kim će dijete živjeti i o održavanju ličnih odnosa i neposrednih kontakata. Pri odlučivanju o odnosima i kontaktima djeteta s roditeljem s kojim ne živi, sud treba da se rukovodi time da je Konvencija o pravima djeteta obavezala države članice na poštovanje prava djeteta odvojenog od jednog ili oba roditelja da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte s oba roditelja, osim kada je to suprotno najboljem interesu djeteta (član 9. stav 3). Redovno 37 Osnov za njihovo angažovanje je odredba člana 5. stav 1. PZ FBiH: “Za pružanje stručne pomoći i zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova porodice, za rješavanje sporova između članova porodice, kao i u svim slučajevima poremećenih porodičnih odnosa nadležan je centar za socijalni rad kao organ starateljstva, sud i osoba ovlašćena za posredovanje.” U članu 2. stav 3. PZ BD normirano je pružanje ove pomoći i zaštite od organa starateljstva. 38 Prema stavu 1. člana 50. PZ FBiH ovlašćena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome s kim će živjeti njihovo dijete, o njegovim ličnim odnosima s roditeljem s kojim neće živjeti, o njegovom izdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja. Ovu obavezu prema Porodičnom zakonu RS ima organ starateljstva (član 61), dok je ona u Porodičnom zakonu BD ograničena na postizanje saporazuma o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece (član 45). 25 �održavanje ovih odnosa i kontakata normirano je kao pravo djeteta u porodičnim zakonima Federacije BiH i Brčko Distrikta.39 40 Kriteriji koji će se primjenjivati, ali isto tako i oni koji ne treba da budu odlučujući za utvrđivanju najboljeg interesa djeteta pri donošenju odluke o staranju o djetetu i o određivanju odnosa i kontakata, mogu se ustanoviti i istraživanjem prakse Evropskog suda za ljudska prava u ovoj oblasti. Tako se iz odluka ovog Suda, donesenih u više predmeta pokrenutih od roditelja nezadovoljnih odlukom nacionalnog organa, može izvesti zaključak da pripadnost roditelja određenoj religiji, odnosno vjerska praksa roditelja ne bi trebalo da bude odlučujuća za donošenje odluke, već da će one utjecati na procjenu najboljeg interesa djeteta samo kada se utvrdi da će se štetno odraziti na dijete.41U odluci u predmetu Palau - Martinez p. Francuske Sud je naveo da nacionalni sud nije utvrdio utjecaj religijske prakse majke na odgoj i svakodnevni život djece koja su živjela s njom nakon faktičkog prestanka bračne zajednice, niti njen pokušaj da na djecu proširi svoja vjerska uvjerenja. Stoga nije ni mogao zaključiti da je postojao razuman proporcionalan odnos između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja, pa je utvrdio da je,odlučivanjem da djeca žive s ocem, učinjena povreda člana 8. u vezi s članom 14. 42U predmetu Ismailova p. Rusije Sud nije utvrdio ovu povredu, jer je našao da su se domaći sudovi fokusirali samo na interese djeteta, ne zasnivajući odluku na pripadnosti majke Jehovinim svjedocima, već na njenim religijskim praksama u koje je uključila djecu, što je imalo društvene i psihičke posljedice na njih i moglo bi se negativno odraziti na njihov odgoj.43 U predmetima pokrenutim od roditelja zbog navodne povrede prava na poštovanje porodičnog života odlukama nacionalnih organa kojim im se ograničava ili zabranjuje održavanje kontakata s djetetom, Sud zauzima stav da samo u izuzetnim, ekstremnim slučajevima kontakti djeteta i njegovih prirodnih roditelja treba da se definitivno onemoguće, dok u svim ostalim slučajevima njihovo održavanje ne smije biti spriječeno. Ovakav stav, usaglašen s Konvencijom o pravima djeteta, treba da bude poštovan od nacionalnih sudova. 39 U ova dva zakona ono je uporedo normirano i kao dužnost roditelja (član 124. stav 2. i član 140. stav 2. PZ FBiH, član 107. stav 2. i član 123. stav 2. PZ BD), dok je u Porodičnom zakonu RS određeno kao pravo i dužnost roditelja (član 81. stav 4.). 40 Na značaj ovog prava djeteta ukazuje činjenica da je Vijeće Evrope donijelo posebnu konvenciju koja uređuje ove kontakte – Konvenciju o kontaktima u vezi sa djecom (br.192, Strasbourg 15.5. 2003/ Convention on contact concerning children, tekst preuzet s interneta: http://conventions.coe.int). U njenoj Preambuli su kao ciljevi utvrđeni “poželjnost priznanja ne samo roditelja, nego i djece, kao nosilaca prava” i “mjere kojima se promoviše pomoć djeci u predmetima koji se tiču kontakta s roditeljem i drugim osobama koje su u porodičnoj vezi s djetetom”. 41 U ovim predmetima roditelji su živjeli odvojeno, majka je pripadala manjinskoj religiji (Jehovinim svjedocima), a domaći sudovi su odluku o staranju donijeli u korist oca. 42 Palau-Martinez v. France, Application no. 64927/01, Judgment 16.12.2003, para. 42. i 43, http://echr.ketse.com/doc/64927.01-en-20031216/view/ Sud je ponovio stav ranije zauzet u odluci u predmetu Hoffmann p. Austrije (Application no. 12875/87), Judgment 23.6.1993, http://echr.ketse.com/doc/12875.87-en-19930623/view/) 43 Ismailova v. Russia, Application no. 37614/02, Judgment 29 November 2007, para. 62. i 63, http://echr.ketse.com/doc/37614.02-en-20071129/view/) 26 �Domaći organi pri određivanju kontakata djeteta s roditeljem treba da imaju u vidu stav Suda, ponovljen u više predmeta, da obaveza države na provođenje pozitivnih mjera, u skladu s članom 8. EKLJP, podrazumijeva i preduzimanje svih potrebnih mjera radi ponovnog spajanja roditelja s djecom i olakšanja tog spajanja, što se odnosi i na predmete u kojima postoje sporovi između roditelja i/ili članova djetetove porodice o kontaktima i prebivalištu djece.44 U skladu s praksom Suda, domaći organi pri određivanju kontakata moraju uvažavati nekoliko zahtjeva. Jedan od njih je da, pri određivanju vremena i načina održavanja kontakata, treba da se vodi računa o tome da se podnosiocu zahtjeva osigura mogućnost efikasnog ostvarivanja prava na kontakte s djetetom,45 odnosno da se ne donese odluka o kontaktima koja se neće moći provesti bilo zbog njene neusklađenosti s mogućnostima roditelja (naprimjer s njegovim radnim rasporedom) bilo zbog neprikladnosti prostorija u kojima je određeno njihovo održavanje. Također, obaveza domaćih organa je da preduzmu mjere kojima će se olakšati kontakti roditelja s djetetom te pripremne i postepene mjere u situaciji kada se kontakti ne mogu uspostaviti odmah po donošenju odluke o njihovom ostvarivanju. U skladu s obavezom vođenja računa o interesima, pravima i slobodama svih učesnika u ovom sporu, a naročito djeteta, primjena sile u ovoj oblasti treba da se ograniči, odnosno isključi.46 U slučaju izostanka saradnje između roditelja, nadležni organi ne mogu biti oslobođeni obaveze preduzimanja svih mogućih aktivnosti radi osiguranja održavanja porodičnih veza, pa treba da preduzmu i praktične mjere radi podsticanja roditelja da učestvuju u porodičnoj terapiji ili radi postizanja dogovora o pripremnom kontaktu te da učine odgovarajuće i efikasne napore za ostvarenje prava na kontakt.47 Nacionalne vlasti moraju preduzeti mjere da, u skladu s konkretnim okolnostima svakog predmeta, olakšaju izvršenje odluke. Mjera koja bude preduzeta bit će odgovarajuća samo ako bude brzo provedena, pošto za odnose između djeteta i roditelja s kojim ono ne živi “protek vremena može imati nepopravljive posljedice.“48 Ako dobrobit i najbolji interes djeteta to zahtijevaju, kontaktiranje s roditeljem se mora dozvoliti, makar se drugi roditelj, s kojim dijete živi, tome protivi. Isto tako, ako je to u interesu djeteta, i onda kada se time vrijeđa pravo na poštovanje porodičnog života roditelja, kontakti ne samo da se mogu, već i moraju zabraniti, odnosno spriječiti. Pri donošenju odluke domaći organi treba da, kada je to moguće, utvrde ravnotežu interesa djeteta i njegovog roditelja, a u suprotnom prednost treba da daju interesu djeteta, i to ne samo trenutnom, već i budućem. Ukoliko je to moguće, moraju nastojati interes djeteta, umjesto zabranom kontakata, zaštititi na neki drugi način, čime će se osigurati postizanje svrhe kontakata, a i izbjeći povreda prava roditelja na poštovanje 44 Gluhaković p. Hrvatske, para. 56, supra note 5 Ibidem, para. 62. 46 Ibidem, para. 57 47 Ovakve propuste Sud je utvrdio u predmetu Fiala p. Češke Republike i na njima zasnovao zaključak o kršenju člana 8. EKLJP (App. 26141/03, Judgment 18. 7. 2006, http://echr.ketse.com/doc/26141.03-en-20060718/) 48 Gluhaković p. Hrvatske, para 58. i 59, supra note 5, 45 27 �porodičnog života. U predmetima vođenim po zahtjevu roditelja kojim su djeca oduzeta, a brigu o njima preuzele javne vlasti, Sud uvijek razmatra pitanje kompatibilnosti mjera preduzetih prema roditeljima sa integracijom djeteta u njegovu porodicu, kao krajnjim ciljem koji treba da se postigne u slučaju odvajanja djeteta od roditelja.49 U domaćem pravu o načinu održavanja ličnih odnosa roditelja s djetetom roditelji se sporazumijevaju, a u slučaju nepostizanja sporazuma ili njegove suprotnosti s najboljim interesom djeteta, odluku donosi sud, zajedno s odlukom o roditeljskom staranju (član 145. stavovi 1. i 2, član 304. stav 1. i član 307 PZ FBiH), odnosno organ starateljstva (član 93. stav 1. PZ RS)50. Kriteriji za donošenje odluke su sve okolnosti od kojih će zavisiti njihovo održavanje, značaj i utjecaj ovih odnosa na konkretno dijete te način njihovog održavanja koji će najviše odgovarati djetetu, a u isto vrijeme i biti poštovan od roditelja. Održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata roditelja s djecom može se ograničiti ili zabraniti samo radi interesa djeteta (član 145. stav 3. PZ FBiH i član 128. stav 3. PZ BD), odnosno radi zaštite ličnosti i drugih interesa djeteta (član 93. stav 3. PZ RS). Ograničenje će se odrediti kada dijete treba da se zaštiti od lošeg utjecaja roditelja na formiranje njegove ličnosti (kada, naprimjer, razvija mržnju i otpor djeteta prema drugom roditelju) i na njegovo zdravstveno stanje (kada roditelj boluje od duševne bolesti) ili kada je dijete posebno osjetljivo. Ograničenje se može sastojati u kontaktu uz prisustvo stručnog radnika organa starateljstva, odnosno u odvijanju kontakata u ustanovi, u određenom trajanju ili na drugi način određen od suda. Lični odnosi i neposredni kontakti će se zabraniti onda kada dovode u opasnost odgoj, život ili zdravlje djeteta (npr. u slučaju teže duševne ili zarazne bolesti ili podsticanja djeteta na negativno ponašanje). S obzirom na značaj ovih odnosa i kontakata za dijete, u ocjeni interesa djeteta - da li je veća korist od neodržavanja ili pak šteta od njihovog održavanja, treba da učestvuju kompletan tim stručnjaka organa starateljstva, čije je mišljenje i prijedlog sud obavezan zatražiti (član 305). Rukovodeći se najboljim interesom djeteta, sud je, na zahtjev ovlaštenih osoba, ovlašten odrediti održavanje kontakata i između babe i djeda i unuka, između sestara i braće međusobno, kao i djeteta i još nekih osoba (član 148. PZ FBiH). Ukoliko ocijeni da ovi odnosi i kontakti nisu u najboljem interesu djeteta, neće odrediti njihovo održavanje. Pravosnažnošću odluke o određivanju roditelja koji će ostvarivati 49 Ovakav stav Sud je zauzeo u velikom broju predmeta iz ove oblasti, kao što su: Süss p. Njemačke (Odluka od 10.11.2005, objavljena u Newsletter Menschenrechte 2005/6, str.282 - 284. i Zawadka p. Poljske (Odluka od 23.6.2005, objavljena u Newsletter Menschenrechte 2005/3, str. 141 - 143). Šire o ovome vidjeti: Bubić, S, Pravo djeteta na život sa roditeljima u evropskoj praksi, Pravna misao, Sarajevo, 2002/11-12 50 Prema PZ BD odluku donosi organ starateljstva, uvažavajući sporazum roditelja ako je u najboljem interesu djeteta (član 128. stavovi 1. i 2) 28 �staranje, odnosno o održavanju kontakata s djetetom, najbolji interes djeteta neće biti uvijek zaštićen. U određenom broju predmeta ova zaštita se postiže tek po okončanju izvršnog postupka vođenog protiv roditelja koji nije postupio u skladu s donesenom odlukom. Stoga se postupak u kojem treba da se osigura najbolji interes djeteta može pretvoriti u svoju suprotnost – umjesto da se efikasna zaštita ovog interesa osigura u najkraćem mogućem periodu, u postupku koji traje neopravdano dugo on će se dovesti u pitanje. Pravilnim postupanjem i poštovanjem zakonom propisanih obaveza i pravila postupka nadležni organi moraju izbjeći povredu interesa djeteta i njegovih prava prema roditelju, kao i osigurati ostvarivanje prava roditelja. Znači, rukovodeći se najboljim interesom djeteta, domaći organi moraju, poštujući načelo hitnosti, provesti i postupak izvršenja odluka o staranju i o kontaktima. U prilog tome se u više predmeta izjasnio Evropski sud za ljudska prava, naglašavajući obavezu nacionalnih organa da u ovim predmetima budu aktivni i da blagovremeno preduzimaju odgovarajuće mjere, među kojima i one kojima se vrši priprema djece za vraćanje roditelju s kojim je odlučeno da živi. Nedovoljnom aktivnošću nadležni organi krše član 8. EKLJP koji pretpostavlja obavezu preduzimanja aktivnosti državnih organa u sprovođenju sudskih odluka, ali isto tako i član 6. stav 1. EKLJP, pošto zbog ovakve pasivnosti postupci dugo traju.51 Načelo hitnog postupanja je propisano domaćim procesnim i porodičnim zakonima, a sudove na njegovu primjenu, radi izbjegavanja nepotrebnih odugovlačenja, obavezuje i Konvencija o ostvarivanju dječijih prava. U njoj je posebno naglašena obaveza omogućavanja postupaka koji osiguravaju brzo izvršenje donesenih odluka, kao i mogućnost davanja ovlaštenja sudu da u hitnim slučajevima, kada je to prikladno, donese odluku koja će biti odmah izvršna (član 7). 4. Zaključna razmatranja Najbolji interes djeteta treba da se osigura i zaštiti u svim oblastima prava, pri ostvarivanju svih prava djeteta i uređenju svih odnosa u koje stupa dijete. U oblasti porodičnog prava, za dijete je najvažnije da ovaj interes bude osiguran pri ostvarivanju roditeljskog staranja, naročito onda kada roditelji ne žive zajedno. Pri zajedničkom ostvarivanju roditeljskog staranja moguće je da nastane spor, biloizmeđu samih roditelja bilo između roditelja na jednoj i djeteta na drugoj strani, o njegovom ostvarivanju ili o izvršavanju pojedinih obaveza, 51 Tako je u predmetu Ignaccolo-Zenide protiv Rumunije (App 32346-96, Judgment 25. januara 2000,http://hudoc.echr.coe.int/sites/fra/pages/search.aspx?i=001-58448#{"itemid":["00158448"]}) zauzeo stav da su rumunski organi vlasti zakasnili, da su bili neaktivni i nisu organizovali pripremu djece za vraćanje majci, naprimjer organizovanjem susreta djece sa psiholozima ili socijalnim radnicima. Povredu člana 8. EKLJP utvrdio je i u predmetu Santos Nunes p. Portugala (Requete no. 61173/08, du 22 mai 2012, http://www.fbls.net/8.htm#divorce), vođenom zbog neizvršenja odluke o predaji djeteta ocu kojem je sud povjerio staranje o njemu, a izazvanog time što je par kod kojeg je majka smjestila dijete u više navrata odbio predati dijete (para.78 – 79). 29 �odgovornosti i prava koja čine njegov sadržaj. Ovi sporovi se uvijek moraju riješiti u najboljem interesu djeteta, radi čijeg utvrđenja nadležni organi moraju primijeniti kriterije koje ocijene odgovarajućim u konkretnom slučaju. Pri tome nadležni organi, kao i roditelji, imaju različit - veći ili manji stepen slobode, zavisno od značaja pitanja o kojima postoji nesporazum. U slučaju da roditelji djeteta ne žive zajedno pa dijete više ne može ostvarivati pravo da živi s njima, odluka o tome s kojim roditeljem će ono živjeti, tj. o prebivalištu djeteta i o održavanju kontakata djeteta s drugim roditeljem, mora biti donesena uvažavajući najbolji interes djeteta. Pri utvrđenju ovog interesa nadležni organ mora odabrati i primijeniti kriterije najprimjerenije ocjeni interesa konkretnog djeteta te mogućnosti i sposobnosti roditelja da se na najbolji način staraju o djetetu u novoj situaciji, drugačijoj od one u kojoj su do tada ostvarivali roditeljsko staranja. To što oni više ne žive zajedno ne smije onemogućiti dalje zadovoljavanje svih potrebanjihovog djeteta i zaštitu i osiguranje njegovih interesa. Zavisno od toga šta utvrdi kao najbolji interes djeteta, nadležni organ će se opredijeliti za jednu od varijanti: za pojedinačno ili zajedničko staranje. Najbolji interes djeteta zahtijeva hitnu intervenciju. Nepostupanjem u skladu s načelom hitnosti, kako pri donošenju odluke, tako i pri njenom prinudnom izvršenju, ovaj interes će ostati neosiguran, a u isto vrijeme će biti povrijeđeno pravo roditelja na poštovanje porodičnog života i pravo na pravično suđenje. Kriteriji i smjernice kojim nadležni organi treba da se rukovode pri utvrđivanju najboljeg interesa djeteta i pri vođenju postupka, naročito izvršnog, treba da budu odredbe Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o ostvarivanju dječijih prava, odredbe porodičnog zakonodavstva i relevantne odluke Evropskog suda za ljudska prava. Onda kada u domaćem pravu budu donesene Smjernice za određivanje najboljeg interesa djeteta, zadatak nadležnih organa će biti lakši i jednostavniji, ali će i tada svaki konkretan slučaj zahtijevati individualan pristup i davanje prednosti kriteriju koji u nekom drugom slučaju ne mora i najčešće neće imati isti značaj. 30 �Dr. sc. Suzana Bubić, full professor Law Faculty of University Džemal Bijedić“ Mostar STANDARD THE BEST INTERESTS OF THE CHILD AND ITS APPLICATION IN CONTEXT OF THE EXERCISE OF PARENTAL CARE Summary: The author in her paper, after having the general remarks on standard “the best interest of the child“ considers its regulation in the conventional and the domestic law, as well as its application in context of the exercise of the parental care, analising it in two situations. The first situation is the one when the parents live together and between them or amongst them and the child a dispute arises. In the second situation - the case of the termination of the cohabitation of the parents, the best interest of the child the author considers as the decisive for the decision making on subject with whom of the parents the child will be living, as well as the maintaining the personal relationships and the contacts between the child and the parent with whom the child do not live with. For these situation the author proposes criteria wich the authorities need to comply with and are derived from the provisions of the Convention on the Rights of the Child and domestic family legislation and practice of the European Court of Human Rights. Key words: upbringing and education of the child, care on life, health and development of the child, contacts with parents 31 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3033 Title A name given to the resource STANDARD „NAJBOLJI INTERES DJETETA“ I NJEGOVA PRIMJENA U KONTEKSTU OSTVARIVANJA RODITELJSKOG STARANJA Author Author BUBIĆ, Suzana Abstract A summary of the resource. Autorica u radu, nakon opštih napomena o standardu „najbolji interes djeteta“, razmatra njegovo uređenje u konvencijskom i domaćem pravu te njegovu primjenu u kontekstu ostvarivanja roditeljskog staranja. Analizira ga s dva aspekta, u dvije situacije. Prva situacija je ona u kojoj roditelji žive zajedno, a između njih, ili izmedju njih i djeteta, nastane spor. U drugoj situaciji – u slučaju prestanka kohabitacije roditelja, najbolji interes djeteta posmatra kao odlučan za donošenje odluke o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete i o održavanju ličnih odnosa i kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi. Za ove situacije predlaže kriterije, odnosno smjernice kojih nadležni organi treba da se pridržavaju, a koji se izvode iz odredaba Konvencije o pravima djeteta i domaćeg porodičnog zakonodavstva te prakse Evropskog suda za ljudska prava. Ključne riječi: odgoj i obrazovanje djeteta, staranje o životu, zdravlju i razvoju djeteta, kontakti s roditeljima Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3543 Title A name given to the resource HOW MUCH IS TOO MUCH? - THE TREATMENT OF ANGLICISMS IN THE CONTEXT OF CROATIAN AND GERMAN Author Author Babić, Snježana Gradečak-Erdeljić, Tanja Abstract A summary of the resource. The aim of this research is to establish the relevance of the results from a survey conducted among the university students of English and German at the University of Osijek construed in order to establish the degree of awareness among the non-native users of English of how anglicisms are treated in the context of Croatian and German language systems and which are the strategies of coping with the pervasive influence of English vocabulary. Preliminary results show that English lexical borrowings from the field of IT technology are used very frequently in their communication via computers and mobile phones and the students acquire rather slowly the suggested Croatian and German equivalents and neologisms in the IT terminology. Three basic strategies of direct borrowing, phonological and morphological adaptation and neologisms will be researched by applying a questionnaire with both lexical and visual prompts for the students in order to elicit responses which will be analysed and put in the context of whether Croatian and German function as a "language of identification" or a "language of communication" (House, 2003). Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2870 Title A name given to the resource THE ROLE OF EMBASSY IN ECONOMIC DIPLOMACY - POSITION OF BIH IN TURKEY Author Author Balihodžić, Kemal Abstract A summary of the resource. The increasing significance of international trade and diplomatic relations has created a new definition to the role and development of state economy through embassies. States are recognizing the growing importance of commercial and economic diplomatic activities. In the changing role of diplomacy from a traditional approach to a significant rising of other influential international and domestic actors, the paper analyses new and modern tools of investment promotion and the role of embassies. In addition, we question the role of embassies as state negotiation and promotion agencies, as well as what are the procedures to bolstering economic diplomacy. The current researches are focused on the perspective of historical development and the increasing need for economic diplomacy in the encroaching globalization era. At the end, the paper concentrates on a specific example of the Embassy of Bosnia and Herzegovina in the Republic of Turkey as an analyses of the role of embassies and diplomats. The paper reaches a conclusion that the Embassy of Bosnia and Herzegovina in the Republic of Turkey is not in line with theories of the role of embassies in terms of economic diplomacy. In addition, there is a significant lack of qualified personal, the lack of cooperation with the MFA and a general difficult legal and political situation in BiH with issues concerning internal sovereignty, thus discrediting FDI and limiting the government influence and authority. Key Words: Economic diplomacy, globalization, embassy, investment; Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Thesis NonPeerReviewed L Education (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3363 Title A name given to the resource THE PRINCIPLES OF TEXTUALITY IN B E Ć AR AC Author Author Barišić, Ana Tereza Abstract A summary of the resource. The author brings the basic data on the notion of šokaštvo and its origin, as well as its various definitions. This work gives a depicted definition of bećarac (Slavonian humorous-ribald folk song), its function and use. It tries to explain the semantic background of the decasyllabic couplet and its intermediality, minimalism and the two-term structure, i.e. the composition of the two decasyllabic couplets. The central part of this work is dedicated to the definition of the text, the criteria of textuality through which one endeavors to show that bećarac is indeed a textual form and to what extent it meets the constitutive and regular principles. This work also presents numerous examples of miniature couplets with which it provides significant contribution to the view of Slavonian legacy. K e y w or d s : šokaštvo, Slavonian, bećarac, verse, text, regulatory and constitutive principles, speaker, recipient. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3541 Title A name given to the resource THE USE OF SOCIAL MEDIA NETWORKING SITES IN LANGUAGE LEARNING Author Author Bayrakci, Serkan Aslan, Alaattin Abstract A summary of the resource. As the World turns into a “Global Village”, learning a foreign language has become an important need to people to communicate with people of other cultures. To meet this need, there are various ways such as taking the language class, visiting the country, the Internet and so on. By the development of Web 2.0, the internet had the property of interactivity which is enabled by social networking. It is known that interaction is one of the characteristics of ideal language learning environments. (Lomicka & G. Lord, 2009). This characteristic of language learning atmosphere looks like an intersection of the language learning and social media networking. The aim of this study is to examine the use of web 2.0&new media and social networking web sites such as Facebook, Twitter, YouTube and Skype in the development of writing, listening, reading and speaking skills. Also, the importance of these social media tools to students in enhancing learning a foreign language by the property of interactivity. During the study methodologically it is used a survey to the university students. It is hoped to accomplish by this study to understand which social media networking sites are used for improving of different language skills which are reading, listening, speaking and writing. Keywords: Language Learning via Social Media; Social Networking Sites and Language; Web 2.0; Foreign Language Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3399 Title A name given to the resource EXAMINING TURKISH EFL TEACHERS’ SENSE OF EFFICACY LEVELS Author Author Bayram, Dilan Mutlu, Gizem Abstract A summary of the resource. The present study aimed to explore the self-efficacy levels of Turkish EFL teachers and whether there was a statistically significant difference in teachers’ self-efficacy levels according to their gender, years of experience, and bachelor degree majors. A total of 42 Turkish EFL teachers working at a state university in Istanbul, Turkey participated in the study. Data were collected by means of the Teachers’ Sense of Efficacy Scale (Tschannen-Moran & Hoy, 2001) assessing teachers’ self-efficacy levels in three sub-scales: (1) instructional strategies, (2) classroom management, and (3) student engagement, which were analyzed separately in the present study. Results showed that the majority of Turkish EFL teachers had high level of self-efficacy and there was a significant difference between genders in favor of females. In addition, the findings of the study indicated that whereas there was a linear relationship between general self-efficacy levels of teachers and their years of experience, this relationship was nonlinear in sub-scales. Finally, it was found out that there was not a significant difference in the self-efficacy levels of Turkish EFL teachers in general sense according to their BA majors. However, it is noteworthy that the self-efficacy levels of the teachers who graduated from English Language Teaching Departments were significantly higher than the others in student engagement sub-scale. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3382 Title A name given to the resource IMPLICIT AND EXPLICIT GRAMMAR TEACHING Author Author Baytar, Birtan Abstract A summary of the resource. Grammar teaching has been a controversial topic in second language acquisition (SLA) for years. No consensus has been reached about whether it should be taught at all or not. Some experts in the field of SLA states the importance of explicit instruction in foreign language learning process and favors it, while some others notes it is implicit instruction that leads to higher proficiency levels in terms of use and usage of the target language. In this report, my goal is to review the previously conducted studies related to the very area that is the effect of explicit and implicit grammar instruction on language proficiency and their role in the learning process if either of them helps the learners acquire the structures of the language. Keywords: grammar teaching, explicit instruction, implicit instruction Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English