35 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3d8fe215ae1f4621c6bacc4978528c48.pdf ffbdaf3447659a0f9aed76a326cdb079 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Postmodernizacija (i kriza) prava: pravni sistem i pravna država u „vrlom novom svijetu“ Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in „Brave New World“ Doc. dr. Benjamin Flander Univerzitet u Mariboru, Fakultet za kazneno pravosuđe i sigurnostne studije E-mail: Benjamin.Flander@fvv.uni-mb.si Abstract: In the past few decades, due to far-reaching social changes caused by globalization and postmodernization, modern law and legal systems have changed significantly. Generally speaking, law has become less general, systematic, and hierarchical since the basic structural features of modern law changed. Keywords: society, law, legal system, the rule of law, postmodernization, crisis. New principles of the functioning of the legal system have taken advantage over the previous ones, i.e., instead of a public law model, a private law contracting model has established itself as the dominant way of regulating social relations. Moreover, the boundary between public and private law has become less clear, and new legal concepts, institutes, and disciplines have occurred while those which prevailed throughout the modern legal tradition have changed significantly. Postmodernization of law, among other things, brings a lot of negative “crisis” transformation, among which those worth mentioning are the spread of the neo-liberal law-and-order legal ideology and politics, the degradation of fundamental principles of the rule of law, changes in substantive and procedural criminal law for the sake of fast, efficient, and economic prosecution of criminal suspects, the breakdown of the (law of) welfare state (the latter being transformed into penal state), privatization of justice (e.g. judicial services), excessive juridization of social relations, and the transformation of legal subjectivity. In many important aspects, the postmodern transformations have taken contemporary law and legal systems back to the times of the early classical liberal legal system of the 18th and early 19th centuries. DOI: 10.14706/DO15218 JEL Classification: K33, K39 Article History Submitted: 06.11.2014. Resubmited: 16.12.2014. Accepted: 07.01.2015. The author argues that, in the process of their integration to European Union and the legal reform according to the European standards, the states should take into account the broader historical context of this process: the social and legal postmodernization which gave the law and legal system a new postmodern identity, on one hand, and the crisis of the concept of the rule of law, on the other. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 173 �Doc. dr. Benjamin Flander Sažetak: U poslednjih nekoliko decenija se zbog dalekosežnih društvenih promjena, kojim uzrokuju procesi globalizacije i postmodernizacije, značajno promjenjuje i moderno pravo odnosno pravni sistem. Pravo postaje sve manje općenito, sistematično i hierarhično (promjenjuju se temeljne strukturne značajke modernog prava), uvažavaju se novi principi djelovanja pravnog sistema (umjesto javno-pravnog modela ugovorni privatno-pravni model uspostavio se kao dominantan način regulisanja društvenih odnosa), granice između javnog i privatnog prava sve su manje jasne, ostvaruju se novi pravni koncepti, instituti i discipline, dok se oni, koji su nastali u modernoj pravnoj tradiciji, značajno promjenjuju. Postmodernizacija prava, između ostalog, donosi mnoge negativne (″krizne″) transformacije, među kojima treba istaknuti širenje neoliberalne (law-and-order) pravne ideologije i politike, degradaciju temeljnih principa pravne države, promjene materialnog i procesnog kaznenog prava u ime brzog, efikasnog i ekonomičnog kaznenog progona osumljenika krivičnih djela (mjesto pravne države preuzima postmoderna penalna država), razgradnju socijalne države, privatizaciju pravosuđa, inflaciju pravnog normiranja (juridizaciju društvenih odnosa) i transformaciju pravnog subjektiviteta. Promjene, koje donosi postmodernizacija, moderno pravo i pravni sistem u mnogim bitnim aspektima vode natrag u vrijeme ranog klasičnog liberalnog modrernog pravnog sistema 18. i početka 19. stoljeća. Autor u članku razvija stav, da države, koje ulaze u proces evropskih integracija i reforme pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije, trebaju uzeti u obzir širi istorijski kontekst tog procesa: društvenu i pravnu postmodernizaciju (u kojoj pravo i pravni sistem dobijaju novi, postmoderni identitet) na jednoj, te krizu koncepta pravne države na drugoj strani. 174 Ključne riječi: društvo, pravo, pravni sistem, pravna država, postmodernizacija, kriza. JEL klasifikacija: K33, K39 DOI: Historija članka Dostavljen: 06.11.2014. Recenziran: 16.12.2014. Prihvaćen: 07.01.2015. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" Uvod Članak se temelji na pretpostavki, da su u zemljama, koje su u čakaonici Europske unije, »označitelji gospodari« pravnog diskursa več izvjesno vrijeme teme kao na primjer evropski pravni standardi, aquis communitaire, harmonizacija pravnog poretka, reforma i izgradnja stabilnog i modernog pravnog sistema, vladavina prava, pravna država itd. U ispravnost ove pretpostavke me ubeđuje primjer Slovenije, koja je sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji podpisala 1996. godine (slovenski parlament je ugovor ratificirao 1997. godine), dok je punopravna članica postala u maju 2004. godine u prvom krugu proširenja Evropske unije. Od sticanja nezavisnosti poćetkom devedesetih godina, u Sloveniji u pravnom diskursu prevladavale su teme vezane uz acquis, harmonizaciju pravnog poretka u skladu s evropskim standardima i tako dalje. Oko čega se u zemljama, koje žele pristupiti Evropskoj uniji, više ili manje vrti pravni diskurs, pored ostalog pokazuje i konferencija u Sarajevu, naime njezin naslov, teme pojedinih panela te većina glavnih tema i doprinosa pojedinaca ovoj konferenciji. Takav diskurs je u zatećenom trenutku, u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, očikavan, razumljiv, čak i nužan, međutim čini se, da je u nekim važnim aspektima deficitaran. U aktualnom diskursu kategorije kao što su pravna država, evropski pravni standardi, acquis i drugi postaju – sub specie aeterni – »pravna metafizika«, to je bezvremenski koncepti, kod kojih čovijek dobija utisak, da egzistiraju izvan vremena, prostora i povjesti. Stojim na stajalištu, da bi države, koje se nalaze u procesu evropskih (i drugih međunarodnih) integracija i reforma pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije (i drugih međunarodnih organizacija), te prije svega naučnici i intelektualci, koji reflektiraju ove procese, trebali uzeti u obzir širi društveno-istorijski kontekst tih procesa na jednoj, i opštu krizu koncepta pravne države (krizu prava), koja je simptom tog procesa, na drugoj strani. Kritična socijologija i društvena teorija1 več izvjesno vrijeme podsjećuju, da je zapadno društvo u poslednjih nekoliko desetljeća svjedok dalekosežnoj tranziciji u neku novu, postmodernu eru, koju različiti pisci u polju društvenih nauka nazivaju različito. Giddens, na primjer, novu eru, u kojoj se nalazi zapadno društvo, označava s izrazima »radikalizirana moderna« i »pobjegli svijet« (runaway world). Lash i Urry vjeruju, da je krajem sedamdesetih godina počela nova faza u razvoju zapadnog kapitalizma, koju avtori nazivaju »dezorganizovani kapitalizam«. Bauman je novu eru u istoriji zapadnog društva konceptualizirao kao »tekuču modernu« (liquid modernity), dok je Beck zapadno društvo druge polovice dvatesetog stoljeća definirao kao »drugu modrnu« i »društvo rizika« (risk society). U socijološkoj literaturi »vrli novi svijet« (Huxley) pored ostalog naziva se i kao »neoliberalna« moderna, »postindustrijska« moderna, »visoka« moderna, Gledaj na primjer S. Lash i J. Urry, The End Of Organized Capitalism, Polity Press, Oxford 1988, A. Giddens, Runaway World: How Globalisation Is Reshaping Our Lives, Profile, London 2002, Z. Bauman, Tekoča moderna, Založba /*cf., Ljubljana 2002, U. Beck, Družba Tveganja. Na poti v neko drugo moderno, Krtina, Ljubljana 2001, I. M. Wallerstein, Uvod v analizo svetovnih sistemov, Založba /*cf, Ljubljana 2006 i isti, Utopistik: historische Alternativen des 21. Jahrhunderts, Promedia Verlag, Wien 2008. 1 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 175 �Doc. dr. Benjamin Flander »riskantna« moderna, »laka« moderna, »digitalizirana« moderna, »televizirana« moderna, »virtualna« moderna, »bježeča« moderna, »društvo simulakra« i tako dalje. U svakom slučaju, ova tranzicija je mnogo dalekosežnija od evropskih (pa i drugih međunarodnih) integracija. Neomarksistički uvid u transformacije, koje zapadno društvo proživljava u poslednje vreme, polazi iz pretpostavke, da se kod tih procesa radi o globalnoj ekspanziji neoliberalnog (»divljeg«, »kasnog«, itd.) kapitalizma, i da su implikacije ove ekspanzije, u pogledu implementacije civilizacijskih i vrednosnih ideala moderne ere, pretežito negativne. Ovdje ne želimo i nećemo dati prijednost nijednoj od navedenih hipoteza. S obzirom na ciljeve, koje ima ovaj članak, važno je naglasiti, da se poslednjih nekoliko desetljeća zbog dalekosežnih društvenih promjena značajno promjenjuje i moderno pravo odnosno moderni pravni sistem. Za ilustraciju: promjenjuju se temeljne strukturne karakteristike (pravo postaje sve manje općenito, sistematično i hierarhično) i temeljni principi djelovanja pravnog sistema. Formiraju se novi pravni koncepti, institucije i discipline, dok se oni, koji su bili formirani u modernoj pravnoj tradiciji, značajno promjenjuju. Čini se, da se promjenjuju i kriteriji, koji su u modernom pravu determinirali legitimitet prava i pravnog sistema. Prema Edgewothu, promjene su toliko dalekosežne, da se globalno društvo susreče s procesom, koji bismo mogli nazvati postmodernizacija prava. Po njegovom mišljenju s pravom se događa slično kao sa društvom – postupačno dobija neki novi, postmoderni identitet.2 Ključno pitanje, koje se ovdje namjećuje, je sljedeće: kakav je kvalitet ovih promjena? Možemo reći, da uprkos tome, da pravna postmodernizacija donosi određene »pozitivne« transformacije, čini se, da u savremenom pravu i pravnom sistemu prevladavaju »negativne« odnosno krizne transformacije (prema uvidu kritičnih pravnih teoretičara, moderno pravo je u pogledu ideala, koje deklarira, u krizi več od svoga nastanka, to je od buržoaznih revolucija nadalje), koje uglavnom reflektiraju krizne transformacije u društvu. Faktori postmodernizacije (i krize) prava i pravnog sistema Efekti pravne postmodernizacije evidentni su u gotovo svim segmentima građanskog prava (u toj pravnoj sferi očigledne su strukturne promjene s važnim suštinskim implikacijama), kao i u svim tradicionalnim područjima javnog prava (njima ćemo u ovom članku namjeniti posebnu pažnju). Kada su u pitanju promjene, koje su se u posljednjih nekoliko desetljeća dogodile, na primjer, u oblasti ustavnog prava, neki govore o globalnom odnosno postmodernom konstitucionalizmu. Promijene su evidentne i u oblasti međunarodnog prava, koje je u kontekstu globalizacije i opadanje suvereniteta nacionalnih država vidno odstupilo od temeljnih karakteristika "klasičnog" modernog međunarodnog prava (tipičan primjer takvog međunarodnog prava je lex mercatoria). Posebno dalekosežne su promjene koje se dešavaju u krivičnom (materijalnom i procesnom) pravu. U tom segment javnog prava u procesu B. Edgeworth, Law, Modernity, Postmodernity. Legal Change in the Contracting State, Ashgate, London 2003, 1-4 i 133-203. 2 176 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" postmodernizacije u pitanju je transformacija jednog od temeljnih elemenata modernog prava, naime koncepta pravne države odnosno vladavine prava. Neke od faktora i karakteristika postmodernizacije prava i pravnog sistema pogledat ćemo u nastavku ovog članka. Ekspanzija neoliberalne pravne (i pravno-političke) ideologije U procesu pravne postmodernizacije principi utilitarnosti kao što su efikasnost, funkcionalnost i ekonomičnost postaju glavni imperativi i temelj legitimiteta pravnog diskursa, pravne politike i djelovanja pravnog sistema. Ključnu ulogu, koju je nekad imala retorika ljudskih prava, polako (korak po koraku) preuzima utilitarna retorika, koja pravno uređivanje društvenih odnosa utemeljuje na principima ekonomske racionalnosti. Čini se, da ekonomska racionalnost postaje oblik racionalnosti, kojem traba prilagoditi pravo, jer u suprotnom pravno uređivanje neće odražavati potrebe društva in interese pojedinaca te, shodno tome, neče biti (dovoljno) efikasno. S malo preterivanja možemo reći, da u »krasnom novom svijetu« ono, što treba biti cilj, ono što je ugroženo, nisu više untegritet, autonomija i ustavna prava pojedinaca, nego efikasnost i ekonomičnost pravnog uređivanja društvenih odnosa u ime ultimativnih aksioma postmodernog društva – ekonomske rasti i stabilnosti. Prema Edgeworthu, socijalni i socijološki kontekst, koji je u drugoj fazi razvoja modernog prava (u vrijeme prava socijalne države) pokazivao pravac pravnoj politiki i pravnom uređivanju društvenih odnosa, u procesu pravne postmodernizacije zamjenio je utilitarni diskurs.3 Drugim riječima, dok je u modernoj pravnoj tradiciji primat u pravnoj refleksiji imala socijološka jurisprudencija, u postmodernom pravu njeno je mijesto preuzela ekonomska jurisprudencija. Naime, u poslednje vrijeme u pravnoj refleksiji počela je prevladavati »ekonomska škola prava« (law & economics), to je laissez-faire paradigma, koja temelji na pretpostavki, da su ekonomski koncepti (»Paretova efikasnost«, »Kaldor-Hicksova efikasnost«, »Coasov teorem« itd.) najnaravniji i najbolji kriterijum djelovanja i razvoja pravnih normi, pravnih instituta i pravnog sistema.4 U poslednje vrijeme taj oblik analize prava ne primjenjuje se samo u korporacijskom i nekim drugim segmentima građanskog prava, nego se u izvesnoj mijeri proširila i u određene segmente javnog prava (tj. ustavnog, upravnog i krivičnog prava). Dok ekonomska analiza prava uvažava kriterij ekonomske efikasnosti pravnih pravila i pravnih postupka, neki drugi indikatori kvalitete i legitimiteta pravnog poretka (pravda, jednakost, lična sloboda, integritet, dostojanstvo, privatnost, itd.) za tu paradigmu 3 Ibid., 168. Prošireno o tome B. Flander, Kriza prava. Odblèski kritične jurisprudence, Fakulteta za varnostne vede, Ljubljana 2012, 113-116. 4 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 177 �Doc. dr. Benjamin Flander pravne refleksije su manje značajni. Iako ekonomska analiza prava po sebi nije problematična (ekonomski pogled na pravo i pravno uređivanje društvenih odnosa može donjeti zanimiljive i koristne uvide), problem nastaje, ako ta analiza postane ekskluzivna u odnosu na druge vrste pravnog diskursa. Erozija prava socijalne države Zbog uspona neoliberalne pravne ideologije i politike suvremeno pravo i pravni sistem distanciraju se prije svega od određenih atributa i elemenata, koji so definirali pravo socijalne države. Važan faktor tog procesa su na pravu temeljeći procesi privatizacije i deregulacije, koje prema Kanduču možemo i moramo interpretirati u kontekstu društveno-razredne borbe u postmodernom kapitalizmu.5 Prema Edgeworthu, procesi privatizacije i deregulacije manifestiraju se na različite načine: direktnom prodajom državnog vlastništva privatnim vlasnicima; transferom javnih ovlasti i pooblaščenja na privatne pravne subjekte; uvođenjem privatne konkurencije na područjima, koja so bila za vrijeme socijalne države u izključivoj ovlasti javne sfere; uvođenjem menedžerskog upravljanja javnih institucija (za vrijeme socijalne države to je bio atribut privatnog sektora); usluge, koje su nekad bile dio »javnog servisa« (na primjer zdravstvenog, socijalnog itd.) i svima lako dostupne, u »vrlom novom svijetu« postaju plačljive; dok se pravni mehanizmi kontrole u određenim sferama društvenih odnosa (prije svega u ekonomskoj sferi) ukinjaju, instrumenti formalne (policijske) kontrole pojedinaca se intenziviraju; mijesto koje je nekad imao koncept intervencijske socijalne države preuzima neoliberalna »ugovorna država« (contracting state), i tako dalje.6 »Smanjivanje« države« odnosno skidanje njenih ovlasti na področjima, koja su za vrijeme socijalne države bila predmet pravnog uređivanja sa strane države, postalo je glavni imperativ pravne i opčenite politike. Edgeworth naglasuje, da se svi ti procesi (odn. sve te transformacije) oslanjaju se na pravo i pravne postupke.7 Među posljedicama privatizacije i deregulacije prije svega valja istaknuti a) smanjivanje društvene odgovornosti korporacija, zavoda i drugih subjekata, koji su iz javnih prešli u privatne ruke, i b) smanjenje socijalnih i ekonomskih prava državljana odnosno pojedinaca. Dok su ekonomska efikasnost i stvaranje profita postali prvi i više ili manje jedini »modus operandi« privatiziranih subjekata (u pogledu uvažavanje javnog interesa, socijalne bezbednosti pojedinaca itd. njihov doprinos društvu značajno se smanjio), oni, koji su ostali u (so)upravljanju države, takođe uvode »privatnu« praksu korporativnog upravljanja.8 Z. Kanduč, Anthony Giddens: Runaway World – How Globalisation is Reshaping our Lives, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 54/2003, 324-326. 5 6 B. Edgeworth, 134-139. 7 Ibid.. 8 Prošireno o tome ibid. Gledaj i B. Flander, 117-136. 178 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" U neoliberalnoj »ugovornoj« državi javna ovlaščenja s javnih zavoda i poduzeča na privatne prenose se s koncesijskim ugovorom, čime država i koncesionar postanu »partneri na trgu«. Dok ovlaščenja tih subjekata mogu imati direktan učinak na temeljna prava i slobode pojedinaca, oni nisu stranke u koncesijskom odnosu (na taj način njihov položaj je oslabio). Uprkos tome, da u nekim slučajevima države novoprivatizovanim entitetama nameću određene pravne obaveze i odgovornosti prema zajednici, te u praksi u većini slučajeva pokazale su se kao iluzorne.9 U vezi s tim Edgeworth naglasuje, da privatizaciju i deregulaciju u tom aspektu premalo uokviravaju principi odgovornosti, transparentnosti, pravednosti, participacije i drugi principi, koji su temeljni principi javnopravnog uređivanja društvenih odnosa.10 Jedna od važnih strukturnih promjena u postmodernom pravnom sistemu bila je u tome, da je privatno-pravni ugovorni model uređivanja društvenih odnosa postao dominantan (preuzeo je mijesto koje je u pravu socijalne države imao javno-pravni model abstraktnog pravnog uređivanja društvenih odnosa). Istovremeno pravne doktrine, koje su pravu socijalne države uvodile suštinsku (materialnu) pravednost, u pravu neoliberalne države postale su marginalne ili su čak bile odbačene (ovu transformaciju Edgeworth označio je izrazom »dematerijalizacija prava«)11. Posljedica toga, da ugovorno pravo postaje glavni stub odnosno način pravnog uređivanja bila je u tome, da se u privatnoj te u nešto manjoj mijeri i u javnoj pravnoj regulaciji varstvo prava pojedinaca u znatnoj mijeri uklonilo »slobodnom« ugovornom uređivanju pravnih odnosa, što je snizilo nivo varstva prava (objektivno slabijih) pojedinaca. Tipičan primjer tog trenda može se identificirati u oblasti radnog prava. Javno-pravne garancije i principi radnog prava u pravu neoliberalne »ugovorne« države uklonile su se klasičnim principima obligacijonog prava. Implikacije tih transformacija su očigledne: radna snaga postaje »fleksibilnija«, prava i obveze zaposlenih radnika postaju manje kolektivne odnosno više individualne, ograničavanje sindikalne slobode i prava na stavku, jačanje pravnog položaja delodavaca i pogoršanje pravnog položaja radnika (tu treba istaknuti i obratan trend, to je, da su u nekim segmentima pravnog sistema – naprimjer u pravu zaštite potrošača – pravne garancije pojedinca pojačale). Uprkos činjenici da su određena individualna prava radnika postala jača (zabrana mobinga, proširenje prava potrošača itd.), pravni i činjenični položaj radnika općenito slabi.12 »Privatizacija« pravosuđa Dinamika, koju smo prikazali, povezana je s pojavom, koji neki nazivaju »privatizacija« pravosuđa. S tim izrazom podrazumjeva se dramatičan porast alternativnih metoda rješavanja pravnih sporova. 9 10 11 12 Prošireno B. Flander ibid.. B. Edgeworth, 138. Ibid., 145. Ibid., 146. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 179 �Doc. dr. Benjamin Flander U posljednjih nekoliko desetljeća mnoge zapadne zemlje suočavaju se s decentralizacijom i de-monopolizacijom sudstva, koja je dovela do dramatičnog povećanja neformalnih načina rješavanja privatno-pravnih sporova: pojavljuju se novi oblici alternativnog rješavanja pravnih sporova, formiraju se specijalizirani sudovi (multi-door courtrooms) i neformalni tribunali, uspostavljuju se vanparnični forumi i centri za rješavanje pravnih sporova u lokalnim zajednicama (tzv. community-based justice centres), različite oblike mediacije, rekonciliacije itd. Alternativni načini rješavanja pravnih sporova trebali bi donjeti povećanje konkurencije tradicionalnim sudovima i uvođenje pravnog pluralizma, kojeg su pretežito formalističko klasično moderno pravo i pravo socijalne države više ili manje ignorisali. Međutim, treba naglasiti, da ove promjene u ime »rasterećenja i veće efikasnosti sudova« imaju i manje vedre strane. Klasičan način donošenja sudskih odluka zamjenjuje »sudsko menedžeriranje«, što znaći, da Dworkinov »sudija Herkules« postaje »sudija birokra«t i – na kraju krajeva – »sudija manager", koji – umesto da sudi – upravlja odnosno menedžerira sudskim spisima, prati imperative brzog i efikasnog suđenja i koji je takođe plaćen po učincima. U tom kontekstu Edgeworth naglasuje, da kod neformalnih načina rješavanja pravnih sporova glavni postaju interesi (posebno ekonomski), potrebe i želje, dok formalna procesna i materijalna prava i obaveze stranaka gube na važnosti. Prema australskom pravnom teoretičaru, u takvim procesnim uvjetima još izraženije nego inače prevladuju interesi jačih stranaka.13 U procesu postepene »privatizacije« pravosuđa pravni diskurs se od parničnih stranaka (i njihovih procesnih i materialnih prava) skreće prema »kupcima« i »potrošačima« pravnih usluga. To odražava trend »masovne proizvodnje pravodsodnih odluka« (mass production of justice), koji treba uzeti u obzir kao jednu od karakteristika pravne postmodernizacije.14 Transformacija pravnog subjektiviteta i »inflacija« prava Umnožavanje neformalnih mehanizama za rješavanje pravnih sporova, u kontekstu drugih značajnih promjena u modernom pravnom sistemu, prema Edgeworthovem mišljenju, doprinijelo je transformaciji pravnog subjektiviteta.15 Pravni subjekt (homo iuris), koji je nekad bio prije svega nosilac formalnih prava i dolžnosti, u procesu postmodernizacije prava i pravnog sistema postao je prije svega imjetnik (ekonomskih) potreba i interesa. Pravni subjekt postao je homo oeconomicus, prema nekim kritičnim pravnim troretičarima čak i homo criminalis.16 Uz navedeno valja naglasiti, da općenito povećavanje pravnog normiranja i umnožavanje pravnih institucija, koje je bilo tipično za pravo socijalne države, u procesu 13 14 15 Ibid., 161-165. Ibid.. Ibid., 166-167. Prošireno o postmodernoj transformaciji pravnog subjekta u homo criminalis A. Završnik, Homo criminalis: upodobitve zločinskega subjekta v visokotehnološki družbi tveganja, Inštitut za kriminologijo pri 16 Pravni fakulteti, Ljubljana 2009. 180 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" postmodernizacije prava nije usporilo. Naprotiv, »juridizacija« odnosno »inflacija pravnog normiranja« s pravnom postmodrnizacijom postala je još intenzivnija.17 Dva lica pravne internacionalizacije U drugoj polovici 20. Stoljeća, uz stvaranje međunarodnih međuvladnih organizacija na globalnom (UN) i regionalnom (Vijeće Europe, OSCE, itd.) nivou, nastao je korpus međunarodnog javnog prava. Posebno intenzivan u ovom periodu bio je razvoj međunarodnog prava ljudskih prava, koji je dizajnirao univerzalne i reginalne stadarde minimalne pravne zaštite pojedinca u odnosu do države na međunarodnom nivou. Tu dinamiku svakako možemo označiti kao pozitivnu i vrlo važnu u razvoj modernog globalnog društva. Međutim, u poslednjim desetljećima u kontekstu pravne postmodernizacije važno mijesto u globalnoj pravnoj regulaciji preuzelo je autonomno međunarodno trgovinsko pravo, tzv. lex mercatoria. Ovo »globalno pravo bez države«18 je pravni korpus sui generis, koji ne nastaje konvencijama Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope itd., nego aktima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i drugih sličnih međunarodnih autonomnih ekonomskih organizacija i tjela. Prema Edgeworthu lex mercatoria je deteritorializovano pravo, koje se značajno odmiče od karakteristika klasičnog međunarodnog i nacionanog prava. To pravo nije relativno transparentan, koherentan in hierarhijski sistem pravnih normi i principa. Taj pravni korpus kreiraju autonomne međunarodne ekonomske organizacije, kojih djelovanje ne temelji na demokratičnim principima i principima pravne države (legitimitet tog prava ne izlazi iz ustave i temeljnih ljudskih prava). Edgeworth zaključuje, da ideal socijalno osjetlivog pravnog uređivanja trgovinskih poslova, za kojim je nekad stajala socijalna država, u postmodernom pravu je zamjenio lex mercatoria, to je korpus prava, koji temelji na ekonomističnim principima i neoliberalnoj ideologiji.19 Kriza (degradacija?) pravne države U kontekstu stanja, u kojem se nalazi »vrli novi svijet«, degradacija pravne države i općenita kriza prava, prema Kandučevom mišljenju, trebala bi da bude sve samo ne neočekivana. Suvremeno društvo u mnogo čemu podsječa na društvo stalnog vanrednog stanja, u kojem je funkcioniranje politične i ekonomske ovlasti (i s njom izprepletenih utjecajnih skupina i pojedinaca) povišeno iznad zakona. U tom društvu fenomeni kao što su neravnomjerna raspodjela imovine i prihoda (u vrijeme ekonomske krize i opterećenja), kriminalno/nezakonito djelovanje članova ekonomskih i političkih elit, pljačkanje javnog novca, uništavanje prirode, korupcija, itd. danas često nađu uporište u »vladavini zakona i reda«.20 Prošireno o tome Flander, 143-144. Teubner, cit. po Edgeworth, 192. Ibid.. Z. Kanduč, Družbena kriza, nacionalna država in varnostno vprašanje v kriminološki perspektivi , Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 2/2011, 141-154. 17 18 19 20 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 181 �Doc. dr. Benjamin Flander Pravni sistem u većini demokratičnih zemalja izložen je, kao što smo videli, stalnim reformama u svim njegovim oblastima. Pri tome možemo identificirati sljedeći paradoks: iako se reforme često sprovode u ime »jačanja i unapređenja vladavine prava«, njihov učinak je u mnogim slučajevima suprotan. Reforme često nanose degradaciju pravne države i produbljivanje krize prava. U pogledu ostvarenja ideala »vladavine prava«, posebno problematične su promjene u sferi krivičnog prava i krivičnog pravosuđa. U krivičnom pravu i krivičnom pravosuđu več dugo vremena je u naletu pravnopolitična doktrina »zakona i reda« (law & order). Prema kritičnim pravnim teoretičarima radi se o neoliberalno-neokonzervativnom derivatu koncepta/ideala vladavine prava. Reforme u ime »zakona i reda« u mnogim demokratičnim zemljama intenziviraju represiju: proširuju se policijske ovlasti (prije svega: ante delictum i tajno policijsko djelovanje), pooštruje se kaznena politika i zakonodavstvo, skoro svuda inkarceracija je u porastu i tako dalje.21 Punitivnost i drugi simptomi primenjivanja doktrine »zakona i reda« u posljednjih nekoliko godina intenzivirali su se svugde – u anglo-saksonskim i europskim kontinentalnim zemljama, uključujuči postsocijalističke zemlje.22 Prema Žižku u krivičnom pravu i krivičnom pravosuđu demokratičnih zemalja možemo uočiti zanimljiv paradoks: krivičnopravna »nova senzibilnost« (krivičnopravna osjetlivost za »ranljivog Drugoga« i za žrtve krivičnih dijela, koje se mnifestira proširenjem kriminalizacije i punitivnosti) rezultira u eskalaciji sistemskog/strukturneg nasilja. Prema njegovom mišljenju, današnja krivičnopravna politika je »postpolitična biopolitika straha«.23 Klemenčič, na primjer, naglašava, da se u demokratskim zemljama poput Italije, Portugala, Belgije, Austrije, Škotske, Francuske, Velike Britanije, Južne Amerike, istočne i jugoistočne Evrope, Kine, itd, u krivičnom procesnom i policijskom pravu več više nego desetleće bez direktne veze s »borbom protiv terorizma« događaju strateške promjene. Dok na jednoj strani bagatelni krminalitet i prekrškovno pravo idu svojim administrativnim i instrumentalnim putem, na drugoj strani gospodarski i organizirani kriminalitet, terorizam, droge itd. postaju predmet specializiranih krivičnih postupka. Ovdje po mišljenju Klemečiča problem je u tome, da se slabija rješenja iz tih postupka prenose na klasične pravne postupke (»hard cases make bad law«).24 Kod reforma krivičnog procesnog i policijskog prava, prema Klemenčiču, več iz daljine može se videti odstupanje od trenda uvođenja i proširivanja procesnih garancija i ljudskih prava, koji je u zapadnim zemljama bio prisutan u sedamdesetim godinama (isti trend u postsocijalističkim zemljama bio je prisutan u početku devedesetih godina). Umesto toga u demokratičnim zemljama uvode se takvi i drugačiji oblici »sigurnosnog menagementa«, »upravljanja rizika«, »samozaštitnih strategija« itd. U pravni poredak Prošireno o tome B. Flander, 153-164. Prošireno o tome H. Kury i E. Shea (ur.), Punitivity – International developments. Universitätsverlag Brockmeyer, Bochum 2011. 21 22 23 S. Žižek, Nasilje, Društvo za teoretsko psihoanalizo, Ljubljana 2007, 41-42. G. Klemenčič, Temeljni postulati kazenskega (procesnega) prava – kolateralna žrtev tehnokracije in boja zoper kriminaliteto, Podjetje in delo, 2008, 1410-1419. 24 182 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" uvode se mjere koje uključuju proaktivno delovanje sigurnosnih/represivnih državnih aparata, različite oblike tajnog djelovanja policije i obaveštavačkog djelovanja, obrnuti teret dokazivanja u financijskim istragama, korištenje anonimnih svjedoka, prikupljanje i prijenos ogromne količine osobnih informacija, glorificiranje »community policing-a«, itd.25 U demokratičnim zemljama u procesu pravne postmodernizacije na krilima vladavine »zakona i reda« dobri stari »Rechstaat«, u nekom smislu, postaje postmoderni derivat »Polizeistaat«.26 Klemenčič zaključuje, da umjesto zahtjeva za poboljšanje stanja u kontekstu postojećih međunarodnih i ustavnih normi, skoro u svim demokratičnim zemljama u prvom planu su nove kriminalizacije i nove policijske i istražne ovlasti. Ustavne i druge pravne postulate, koji su se u modernoj pravnoj tradiciji ostvarili za ograničavanje izvršne vlasti, teoretično in praktično je sve teže i teže aplicirati na nove strategije sigurnosne politike. Agentima državne represije više ne treba zloupotrebiti ili izbeći pravne norme, da bi se kršila ljudska prava (dovoljno je, da te norme i svoja ovlaštenja izvršavaju »po zakonu«).27 Problematičnost reformnih procesa u pravnim sistemima demokratičnih zemalja, koja je bila istaknuta u ovom članku, uglavnom ostaje marginalna tema pravnog diskursa. Iako za probleme, s kojim je okupiran današnji pravni diskurs, ne možemo reći, da so irelevantni, bez sumnje mnogo su manje važni i fatalni nego pitanja, koja otvara pravna posmodernizacija. Zaključak Čini se, da se demokratične zemlje u zadnja tri desetljeća u procesu dalekosežne transformacije društva i pravne regulacije društvenih odnosa suočavaju s novom fazom u razvoju prava i pravnog sistema. Pravnu infrastrukturu socijalne i pravne države zamjenjuje neka nova »konstelacija legalnosti«, koju prije svega oznaćuje »kriza legalnosti«. Ako žele izbeći razočarenje, koje su doživile mnoge tzv. »nove demokracije«, države, koje u procesu pridruživanja evropskim integracijama izvode reforme pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije, trebaju uzeti u obzir širi istorijski kontekst tog procesa: društvenu i pravnu postmodernizaciju (u kojoj pravo i pravni sistem dobijaju novi, postmoderni identitet) na jednoj, te krizu prava i koncepta pravne države na drugoj strani. Literatura Bauman, Z. (2002). Tekoča moderna. Ljubljana: Založba /*cf.). Beck, U. (2001). Družba Tveganja. Na poti v neko drugo moderno. Ljubljana: Krtina. 25 26 27 Ibid.. B. Flander, 155. G. Klemenčič, ibid.. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 183 �Doc. dr. Benjamin Flander Edgeworth, B. (2003). Law, Modernity, Postmodernity. Legal Change in the Contracting State. London: Ashgate. Flander, B. (2012). Kriza prava. Odblèski kritične jurisprudence. Ljubljana: Fakulteta za varnostne vede. Giddens, A. (2002). Runaway World: How Globalisation Is Reshaping Our Lives. London: Profile. Kanduč, Z. (2011). Družbena kriza, nacionalna država in varnostno vprašanje v kriminološki perspektivi. Revija za kriminalistiko in kriminologijo, št. 2, str. 141-154. Kanduč, Z.: Anthony Giddens: Runaway World – How Globalisation is Reshaping our Lives, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 54/2003, str. 324-326. Klemenčič, G.: Temeljni postulati kazenskega (procesnega) prava – kolateralna žrtev tehnokracije in boja zoper kriminaliteto. Podjetje in delo, 2008, str. 1410-1419. Kury, H. Shea, E. (2011). Punitivity – International developments. Bochum: Universitätsverlag Brockmeyer. Lash, S., Urry, J. (1988). The End Of Organized Capitalism. Oxford: Polity Press. Wallerstein, I. M. (2006). Uvod v analizo svetovnih sistemov. Ljubljana : Založba /*cf. Wallerstein, I. M. (2008). Utopistik : historische Alternativen des 21. Jahrhunderts. Wien : Promedia Verlag. Završnik, A. (2009). Homo criminalis: upodobitve zločinskega subjekta v visokotehnološki družbi tveganja. Ljubljana : Inštitut za kriminologijo pri Pravni fakulteti. Žižek, S. (2007). Nasilje. Ljubljana: Društvo za teoretsko psihoanalizo. 184 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2855 Title A name given to the resource Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in „Brave New World“ Author Author Flander, Benjamin Abstract A summary of the resource. Abstract: In the past few decades, due to far-reaching social changes caused by globalization and postmodernization, modern law and legal systems have changed significantly. Generally speaking, law has become less general, systematic, and hierarchical since the basic structural features of modern law changed. New principles of the functioning of the legal system have taken advantage over the previous ones, i.e., instead of a public law model, a private law contracting model has established itself as the dominant way of regulating social relations. Moreover, the boundary between public and private law has become less clear, and new legal concepts, institutes, and disciplines have occurred while those which prevailed throughout the modern legal tradition have changed significantly. Postmodernization of law, among other things, brings a lot of negative “crisis” transformation, among which those worth mentioning are the spread of the neo-liberal law-and-order legal ideology and politics, the degradation of fundamental principles of the rule of law, changes in substantive and procedural criminal law for the sake of fast, efficient, and economic prosecution of criminal suspects, the breakdown of the (law of) welfare state (the latter being transformed into penal state), privatization of justice (e.g. judicial services), excessive juridization of social relations, and the transformation of legal subjectivity. In many important aspects, the postmodern transformations have taken contemporary law and legal systems back to the times of the early classical liberal legal system of the 18th and early 19th centuries. The author argues that, in the process of their integration to European Union and the legal reform according to the European standards, the states should take into account the broader historical context of this process: the social and legal postmodernization which gave the law and legal system a new postmodern identity, on one hand, and the crisis of the concept of the rule of law, on the other. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e824e6c53289e7930c929345812a7d72.pdf 80583ed6fc3cb318384714da6b45359f PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Novelties in the Fild of Alternative Measures and Sanctions in Juvenile Criminal Law in Bosnia and Herzegovina Doc. dr. Vedad Gurda Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli, docent e-mail: vedad.gurda@untz.ba Sažetak: Unazad nekoliko godina odvija se proces reformiranja maloljetničkog krivičnog prava u Bosni i Hercegovini. Osnovna značajka ove reforme ogleda se u uvođenju novog legislativnog modela artikuliranja krivičnopravnog statusa maloljetnika, shodno kojem se cjelokupni krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela (materijalnopravni, procesnopravni, izvršnopravni) regulira jednim legislativnim tekstom – Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Ovaj zakon u gotovo identičnom obliku prvotno je usvojen u Republici Srpskoj (2010), potom u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (2011), te na kraju i u Federaciji Bosne i Hercegovine (2014). Autor u radu kritički analizira novine, koje donosi predmetni zakonski tekst u oblasti alternativnih mjera i sankcija, sa osvrtom na elemente restorativne pravde (kao savremenog koncepta društvenog reagiranja na kriminalitet), a koji se susreću kod nekih od spomenutih alternativnih instrumenata postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Ključne riječi: maloljetničko krivično pravo, alternativne mjere i sankcije, restorativna pravda. JEL klasifikacija: K14, K42 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152112 Historija članka Dostavljen: 08.10.2014. Recenziran: 02.12.2014. Prihvaćen: 10.12.2014. 175 �Doc. dr. Vedad Gurda Abstract: In the last few years there is a process of reforming juvenile criminal law in Bosnia and Herzegovina. The main feature of this reform is reflected in the introduction of new legislative model of criminal status of juveniles, according to which the entire criminal status of juvenile perpetrators of crimes (substantive, procedural, enforcement) is being regulated by a single legislative text - Law on Protection and Treatment of Children and Juveniles in criminal Procedure. This law in almost identical form was originally adopted in the Republic of Srpska (2010), then in the Brcko District of Bosnia and Herzegovina (2011), and finally in the Federation of Bosnia and Herzegovina (2014). In this paper author critically analyzes the changes brought about by the present legislative text in the field of alternative measures and sanctions, with emphasis on restorative justice (as the modern concept of social response to crime), which encountered in some of these alternative instruments dealing with juveniles in conflict with law. 176 Keywords: Juvenile Criminal Law, Alternative Measures and Sanctions, Restorative Justice. JEL Classification: K14, K42 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152112 Article History Submitted: 08.10.2014. Resubmited: 02.12.2014. Accepted: 10.12.2014. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 1. Uvodna razmatranja Uvažavajući napredna uporednopravna iskustva, kao i tendencije prisutne u savremenim sistemima maloljetničkog krivičnog pravosuđa, tokom 2010. u Republici Srpskoj, 2011. u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, te 2014. u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojeno je novelirano maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini. Ono je prevashodno nastalo kao rezultat potrebe da se krivičnopravni status maloljetnika dodatno unaprijedi, te uskladi sa međunarodnim pravnim standardima. Krunsku novinu u predmetnom zakonodavstvu predstavlja činjenica da je tradicionalni legislativni model uređenja ove oblasti, a prema kojem je sveukupni krivičnopravni status maloljetnika bio uređen posebnim cjelinama u okviru primarnih izvora krivičnog prava u širem smislu (krivičnih zakona, zakona o krivičnom postupku, te zakona o izvršenju krivičnopravnih sankcija), napušten i primjenjen je novi. Taj novi model karakterizira pristup prema kome je pravni status maloljetnika u sukobu sa zakonom obuhvaćen integralnim legislativnim tekstom pod nazivom Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku,1 koji sistematski regulira materijalnopravni, procesnopravni i izvršnopravni status osumnjičenih (osuđenih) maloljetnika, pitanja organizacije sudstva za maloljetnike, te procesuiranja krivičnih djela na štetu maloljetnika.2 Pomenutim modelom nastojalo se u datom zakonodavstvu još potpunije oživotvoriti međunarodni standard o specijalizaciji u postupanju sa maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, odnosno odredbe čl. 40. st. 3. Konvencije o pravima djeteta, a kojima se države potpisnice podstiču na stvaranje zakona, postupaka, organa i ustanova koje se izričito odnose na djecu (maloljetnike) u sukobu sa zakonom. Naravno, i ranije zakonodavstvo sadržavalo je lex specialis odredbe kojima je krivičnopravni status maloljetnika bio drugačije uređen od pravnog položaja odraslih učinitelja krivičnih djela, tako da je i ono u ekstenzivnom smislu zadovoljavalo predmetni konvencijski standard o zakonu koji se izričito odnosi na djecu 1 „Službeni glasnik RS“ br. 13/10 (u daljem tekstu: ZZPDMKP RS), “Službeni glasnik BD BiH” br. 44/11 (u daljem tekstu: ZZPDMKP BDBiH), „Službene novine FBiH“ br. 7/14 (u daljem tekstu: ZZPDMKP FBiH). Svi zakoni su stupila na snagu 8 dana od dana objavljivanja, ali sa odgođenom primjenom od jedne godine, počevši od dana stupanja na snagu istih, tako da se ZZPDMKP RS počeo primjenjivati 1. januara 2012., ZZPDMKP BDBiH će se početi primjenjivati 18. novembra 2012., a ZZPDMKP FBiH će se početi primjenjivati 1. januara 2015. godine. 2 Valja istači da je tradicionalni legislativni model uređenja krivičnopravnog statusa maloljetnika i dalje prisutan u krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, odnosno na tzv. državnom nivou. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 177 �Doc. dr. Vedad Gurda (maloljetnike) u sukobu sa zakonom. No, nesporno je kako aktuelni pristup više odgovara duhu i značenju pomenute konvencijske norme, te je stoga u uporednom pravu sve prisutnija tendencija o napuštanju tradicionalnog legislativnog modela i uvođenju autonomnog maloljetničkog krivičnog zakonodavstva.3 U tom smislu, zasebno maloljetničko krivično zakonodavstvo, između ostalih, uvela je Hrvatska (1997.),4 Španija (2000.),5 Češka (2003.),6 Srbija (2005.),7 Makedonija (2007.),8 te 3 Ipak, treba naglasiti kako zasebni zakon ne predstavlja normativnu osnovu cjelokupnog maloljetničkog krivičnog prava, nego tek njegov primarni izvor, obzirom da se mnogi opći principi i instituti krivičnog prava u širem smislu (materijalnog, procesnog i izvršnog) imaju primjenjivati i tokom postupka prema maloljetnicima, ukoliko nisu u suprotnosti sa ZZPDMKP. U tom smislu normativnu osnovu uređenja krivičnopravnog statusa maloljetnika u RS predstavljaju i Krivični zakon (u daljem tekstu: KZ RS) (“Službeni glasnik RS” br. 49/03, 108/04, 70/06 i 73/10); Zakon o krivičnom postupku - “Službeni glasnik RS” br. 53/12 i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija - „Službeni glasnik RS“ br. 12/10, u BDBiH Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BDBiH) (“Službeni glasnik BD BiH” br. 33/13 službeni prečišćeni tekst), Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - “Službeni glasnik BD BiH” br. 33/13 (službeni prečišćeni tekst), Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 8/00, 1/01, 138/07, a u FBiH Krivični zakon (u daljem tekstu: KZ RS) (“Službeni novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14); Zakon o krivičnom postupku - “Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija „Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99 i 12/09. 4 Krivičnopravni status maloljetnika u zakonodavstvu Republike Hrvatske je po prvi put autonomno reguliran Zakonom o sudovima za mladež iz 1997. godine (“Narodne novine” br. 111/97, 27/98 i 12/2002), no 2011. godine donesen je novi Zakon o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11, 143/12, 148/13) koji je trenutno na snazi. 5 Maloljetnički krivični zakon (Juvenile Criminal Act) ili tzv. Osnovni zakon (No. 5/2000) iz 2000. godine je prvi zakon u Španiji koji na cjelovit način objedinjuje sve odredbe iz oblasti maloljetničkog krivičnog prava u širem smislu. O sadržaju ovog legislativnog teksta vidi više u: C. Rechea Alberola, E. Fernandez Molina., „Continuity and Change in the Spanish Juvenile Justice System“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, Springer, Dordrecht, 2006., 326-327, 340-342. 6 Češki parlament je po prvi put jedinstveni maloljetnički zakon koji se zvanično imenuje kao Zakon o maloljetničkom pravosuđa donio 25. juna 2003., a isti je na snagu stupio 1. januara 2004. godine. Vidi: H. Valkova, J. Hulmakova, Czech Republic u: F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, Forum Verlag Godesberg, Monchengladbach, 2010, 253. 7 Primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava u širem smislu u Republici Srbiji predstavlja Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Zakon je usvojen 2005. godine („Službeni glasnik“ br. 85/05), a stupio je na snagu 1. januara 2006. godine. Tako: O. Perić, Komentar Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Službeni glasnik, Beograd, 2005., 5. 8 Zakon za maloletničku pravdu („Službeni vesnik na Republika Makedonija“ br. 87/07, 103/08, 161/08, 145/10) predstavlja primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava u Republici Makedoniji. 178 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Crna Gora (2011.),9 a već dugi niz godina takav model egzistira u pravima Njemačke10 i Austrije.11 Pored naznačene, predmetna zakonodavstva sadrže još mnoštvo novina koje se odnose na već spomenute segmente krivičnopravnog statusa maloljetnika, no sve te novine neće biti predmetom analize ovog rada, nego tek neka nova rješenja vezana za pitanja alternativnih formi postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom i to poglavito iz oblasti materijalnog krivičnog prava. Riječ je o instrumentima koji predstavljaju alternativu pokretanju i(li) vođenju krivičnog postupka, odnosno o alternativama institucionalnom tremanu maloljetnika, neovisno da li isti imaju karakter mjera sui generis ili pak krivičnih sankcija. Pa premda u doktrini krivičnog prava sa ex-jugoslovenskih prostora ne postoji konsenzus koji instrumenti krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela imaju karakter alternativnih mjera, a koji alternativnih sankcija, mi ćemo za potrebe ovog rada prihvatiti kategorizaciju koju zagovara V. Vranj. Ova autorka pod pojmom alternativnih mjera, prije svega, podrazumijeva a) instrumente tzv. diverzionog postupanja (eng. diversion),12 odnosno mjere koje preduzimaju nadležni subjekti prije ili tokom krivičnog postupka, ali u svakom slučaju prije okončanja glavnog pretresa i izricanja krivičnih sankcija, a koje imaju za cilj da društvenu reakciju na prestupništvo 9 Legislativni tekst koji autonomno regulira krivičnopravni status maloljetnika u Crnoj Gori nosi naziv Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku (Službeni list Crne Gore, br. 64/2011). 10 U Njemačkoj je na snazi Zakon o sudovima za mlade (Jugendgerichtsgesetz) od 4. avgusta 1953. godine sa amandmanima od 11. decembra 1974. godine. Ovaj zakon je značajno reformiran 1990. godine sa tzv. Zakonom o Prvom amandmanu na Zakon o sudovima za mlade (1.JGGAnderugsgesetz). Treba napomenuti da je prvi autonomni zakonski tekst koji je uređivao krivičnopravni status maloljetnika (JGG) u Njemačkoj donesen davne 1923. O tome više u: F. Dunkel, „Youth Violence and Juvenile Justice in Germany“ u: F. Dunkel, K. Drenkhahn, Youth Violence, New Patterns and Local Response – Experiences in East and West, International Association for Research into Juvenile Criminology, Godesberg, 2003., 105. 11 U Austriji primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava predstavlja Zakon o sudovima za mlade (Jugendgerichtsgesetz) od 20. oktobra 1988. godine (BGBI Nr. 599/1988) koji sadrži materijalnopravne, procesnopravne i odredbe o izvršenju maloljetničkih sankcija. Međutim, i u ovoj zemlji model autonomnog maloljetničkog krivičnog zakonodavstva ima dugu tradiciju, obzirom da je prvi zakon o maloljetničkom pravosuđu usvojen još 1928. godine. Vidi: M. Edelbacher, C. Fenz, „Juvenile Justice System: An Austrian Perspective“ u: J. Winterdyk (ed.), Juvenile Justice Systems: International Perspectives, 2nd edition, Canadian Scholar¨s Press, Toronto, 2002, 2-3 i K. Bruckmuller, A. Pilgrim, G. Stummvoll, Austria u: F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, 44. 12 V. Vranj, „Alternativne mjere - primarni odgovor na maloljetnički kriminalitet u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. LI, Sarajevo, 2008, 718-720. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 179 �Doc. dr. Vedad Gurda maloljetnika „skrenu“ ka vansudskim mehanizmima rješavanja istog13,14 ali i b) mjere koje se primjenjuju po okončanju krivičnog postupka, odnosno u postupku izvršenja maloljetničkih krivičnih sankcija, a koje predstavljaju alternativu (supstitut) kazni (maloljetničkog) zatvora ili drugim sankcijama institucionalnog tipa, kao što su uvjetni otpust, amnestija, pomilovanje itd.15 S druge strane, alternativne sankcije predstavljaju sve sankcije koje čine alternativu institucionalnom tretmanu maloljetnika, odnosno koje se izvršavaju u „otvorenoj sredini“ (zajednici).16 U novom maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini to su sve odgojne mjere nezavodskog karaktera, odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora, te mjere sigurnosti vaninstitucionalnog tipa. Imajući u vidu da međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom snažno afirmiraju primjenu mjera izbjegavanja krivičnog postupka ili preusmjeravanja maloljetničkih krivičnih predmeta ka vansudskim oblicima reagiranja na maloljetničko prestupništvo, te plediraju da se institucionalni tretman maloljetnika koristi samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju17,18 ne čudi da su domicilni zakonodavci prilikom posljednje 13 Pristup da se instrumenti diverzionog postupanja označavaju kao alternativne mjere susreće se i kod drugih bosanskohercegovačkih teoretičara maloljetničkog krivičnog prava. Uporedi: H. Sijerčić-Čolić, „Sudstvo za maloljetnike kao ključni elemenat nacionalne politike ljudskih prava i restorativna pravda za maloljetnike – savremena kretanja u maloljetničkoj delinkvenciji i sudstvu za maloljetnike u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIII – 2010, 362-369; E. Muratbegović, Ojačavanje maloljetničke pravde u Bosni i Hercegovini: aplikacija alternativnih mjera za maloljetnike, Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, Sarajevo, 2011, 13. 14 Ipak, treba istači da se kako u domaćoj, tako i u krivičnopravnoj teoriji sa ex-jugoslovenskih prostora, date mjere imenuju i kao mjere sui generis, osnosno kao diverzione ili neformalne mjere. Vidi: M. Simović et al, Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, Međunarodno udruženje naučnih radnika – AIS, Banja Luka, 2010., 93; Lj. Mitrović, „Krivične sankcije prema maloljetnicima u Zakonu o zaštiti i postupanju s decom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske“, Revija za kriminologiju i krivično pravo, Beograd, vol. 47, br. 2, 2009., 126; O. Perić, N. Milošević, I. Stevanović, Politika izricanja krivičnih sankcija prema maloletnicima u Srbiji, Centar za mir i razvoj demokratije, Beograd, 2008, 26; Lj. Radulović, Maloletničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010., 79; D. Jovašević, „Evropski standardi i neformalne mere u maloletničkom krivičnom pravu“, Evropsko zakonodavstvo, Beograd, god. IX, br. 33-34, 2010, 19 i 35. 15 V. Vranj, op. cit., str. 718-720. 16 V. Vranj, Alternativne mjere i sankcije u krivičnom zakonodavstvu i praksi u Bosni I Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009., 79-80. 17 Vidi: čl. 40. Konvencije o pravima djeteta i pravilo 11. Standardnih minimalnih pravila UN za provođenje maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila) 18 Ovakav pristup pojedini savremeni teoretičari (maloljetničkog) krivičnog prava označavaju i kao model minimalne intervencije. Tako: M. Cavadino, J. Dignan, Penal Systems: A Comparative Aproach, Sage Publication, London, 2006, 205. 180 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini reforme maloljetničkog krivičnog prava otvorili dodatne perspektive za primjenu alternativnih mjera i sankcija, tako da se u stručnoj javnosti ponekada može čuti konstatacija kako su alternativne forme postupanja „srednje ime“ novog maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji. 2. Novine na polju alternativnih mjera Kada je riječ o dodatnim perspektivama vezanim za primjenu diverzionih mjera, kao mjera koje bismo za potrebe ovog rada mogli označiti i kao alternativne mjere u užem smislu, novo maloljetničko krivično pravo pored od ranije poznatih odgojnih preporuka uvodi jednu novu alternativnu mjeru pod nazivom policijsko upozorenje. Nadalje, Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZZPDMKP) dodatno je proširen spektar krivičnih djela povodom kojih je moguća primjena odgojnih preporuka, a dodatno su proširene i mogućnosti njihove primjene kako od strane nadležnog tužitelja, tako i od strane suda. No pored ovih ZZPDMKP donosi i neke druge novine o kojima će biti više govora u tekstu koji slijedi. Naravno, ne treba zaboraviti da reformirano maloljetničko krivično pravo nudi i određene novine vezano za alternativne mjere u širem smislu, prije svih uvjetni otpust, što će također biti predmetom analize ovog rada. 2.1. Policijsko upozorenje Policijsko upozorenje predstavlja novu alternativnu mjeru koju u okviru radnji postupanja koje prethode pripremnom postupku (tzv. predpripremni postupak), odnosno neposredno nakon ispitivanja maloljetnika, a prije donošenja naredbe o eventualnom pokretanju pripremnog postupka, po prethodnom odobrenju tužitelja izriče ovlaštena službena osoba policijskog organa (tzv. „ovlašteni policijski službenik“), koja posjeduje posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (čl. 23. stav 3. ZZPDMKP).19 Imajući u vidu da je u pitanju mjera čije se mogućnosti primjene vežu za najranije stadije postupanja sa maloljetnicima koji su 19 Imajući u vidu kako su mnoga zakonska rješenja sadržana u ZZPDMKP FBiH; ZZPDMKP RS i ZZPDMKP BDBiH identična, u tekstu koji slijedi (iz čisto pragmatičnih razloga) u takvim slučajevima neće se posebno navoditi da li se radi o relevantnom zakonodavstvu FBiH, RS ili BDBiH, već će se uz navođenje odgovarajućeg člana koristiti genusna oznaka ZZPDMKP. Tek ukoliko se pojedine zakonske odredbe numeracijski i(li) sadržajno razlikuju, biće eksplicitno ukazano na odredbe svih spomenutih zakona. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 181 �Doc. dr. Vedad Gurda došli u sukob sa (krivičnim) zakonom, može se konstatirati kako ista čini „prvotni odgovor društva“ na prijestupnička ponašanja maloljetnika. Za pretpostaviti je kako su domicilni zakonodavci ratio legis uvođenja jedne ovakve mjere našli u potrebi daljnjeg harmoniziranja domaćeg zakonodavstva sa relevantnim međunarodnim dokumentima iz predmetne oblasti, koji afirmiraju primjenu mjera izbjegavanja/preusmjeravanja (krivičnog) postupka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela u što ranijim stadijima rješavanja maloljetničkih predmeta, te podstiču države članice da predvide mogućnosti primjene ovakvog načina postupanja i od strane policijskih službenika, ukoliko isti cijene da iniciranje krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju ne bi bilo svrsishodno i kriminalnopolitički opravdano, radi zaštite društva, prevencije kriminaliteta, poticanja poštivanja zakona, te zaštite prava žrtve (oštećenog krivičnim djelom).20 Štaviše, moguće je da su na domicilne zakonodavce inspirativno utjecala i iskustva onih zemalja koje poznaju slične instrumente reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Riječ je prevashodno o zemljama angloameričke pravne tradicije, poput: Kanade,21 Australije,22 Novog Zelanda,23 Engleske i Welsa24, te Republike Irske,25 kao zemalja u kojima je politika primjene alternativnih formi postupanja od strane policije izuzetno razvijena. S druge strane, u legislativi zemalja kontinentalne Evrope takve mjere se vrlo rijetko susreću. Izuzetak čine, tek, relevantna zakonodavstva Holandije 26 i Crne Gore,27 što na određeni način 20 Pravilo 11. Standardnih minimalnih pravila UN za provođenje maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila), pravilo 5. 1. Standardnih minimalnih pravila UN za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila) 21 Vidi: N. Bala, J. V. Roberts, „Canada“s Juvenile Justice System: Promoting Community-Based Responses to Youth Crime“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 46. 22 A. Crawford, T. Newburn, Youth Offending and Restorative Justice, Willan Publishing, 2003, 2931. 23 Uporedi: K. K. Wiese, Juvenile Justice: A Comparision Between The Laws New Zealand and Germany, www.http//ir.canterbury.ac.nzstr. 75-79. (03. 05. 2014.) 24 Vidi više u: Lj. Radulović, op. cit. 168-169. 25 M. Seymour, „Transition and Reform: Juvenile Justice in the Republic of Ireland“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 126-127. 26 A. Van Kalmthout, „Obrana maloljetnog okrivljenika u novom nizozemskom kaznenom pravu“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 4, br. 1/1997, 282. 27 Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Crne Gore iz 2011. pored vaspitnih naloga (koji su ekvivalent odgojnim preporukama u našem zakonodavstvu) uvodi i alternativnu mjeru pod nazivom upozorenje, koju pored tužitelja mogu izricati i ovlaštene službene osobe policijskog organa. 182 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini iznenađuje imajući u vidu preporuke prethodno spominjanih međunarodnih dokumenata. Pri tome, kao i u većini uporednih zakonodavstava i u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu policijsko upozorenje predstavlja alternativnu mjeru koja je, u pravilu, namjenjena za reagiranje na lakše oblike prestupništva maloljetnika. Naime, shodno ekspresiji zakonodavca ona se može izreći samo a) maloljetniku koji je učinio krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.28 Također, u skladu sa principom postepenosti u primjeni krivičnopravnih instrumenata reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom, te principom srazmjernosti, odnosna mjera se može izreći samo onom maloljetniku b) kojem ranije nije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izrečena krivična sankcija, te c) ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela. Daljnji uvjeti za izricanje policijskog upozorenja jesu: d) priznanje krivičnog djela od strane maloljetnika, koje e) je dao slobodno i dobrovoljno, te f) ako postoji dovoljno dokaza da je on učinio konkretno krivično djelo. Nadalje, imajući u vidu da se mogućnošću izricanja predmetne mjere ovlaštenim službenim osobama daju jako široke ovlasti koje de facto uključuju i ovlaštenja krivičnopravno relevantnog okončanja konkretnog predmeta (a što je tradicionalno u nadležnosti organa krivičnog pravosuđa), te da bi se izbjegle eventualne zloupotrebe, g) neophodno je da ovlaštena službena osoba prije izricanja policijskog upozorenja pribavi odobrenje tužioca za njeno izricanje. Tek ako su kumulativno ispunjeni svi pobrojani zakonski uvjeti, te ukoliko s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je ono učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, tužitelj (pr)ocjeni da pokretanje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, on može dati traženo odobrenje za izricanje predmetne mjere (čl. 22. st. 1. i 2., a u vezi sa čl. 9. i 88. ZZPDMKP). Ukoliko, pak, ne odobri izricanje policijskog upozorenja, on o tome obavještava ovlaštenu službenu osobu, te razmatra mogućnosti i opravdanost izricanja neke od odgojnih preporuka ili pak donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka (čl. 88. st. 5. ZZPDMKP). 2.2. Odgojne preporuke Druga vrsta alternativnih mjera koju već jedno desetljeće poznaju sva krivična zakonodavstva u Bosni i Hercegovini jesu odgojne preporuke. Posljednjom 28 U skladu sa odredbama čl. 22. st. 1. ZZPDMKP BDBiH prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenja za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 183 �Doc. dr. Vedad Gurda reformom maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji novelirana su i neka zakonska rješenja vezana za ovu vrstu alternativnih mjera u užem smislu. Jedna od najznačajnijih novina glede odgojnih preporuka koju donosi autonomno maloljetničko krivična zakonodavstvo jeste da one više ne predstavljaju samo mjere izbjegavanja, već i preusmjeravanja krivičnog postupka prema maloljetnicima. Potonja (nova) odrednica njihove pravne priode javlja se kao logična rezultanta najznačajnije izmjene vezane za krivični postupak prema maloljetnicima, a koja podrazumijeva činjenicu da je umjesto dotadašnjeg sudije novi dominus litis pripremnog postupka tužitelj, što predstavlja raritet na ex-jugoslovenskim prostorima. Ipak, kada je riječ o izricanju (primjeni) odgojnih preporuka od strane tužitelja, on i u novom zakonodavstvu odluku (u formi naredbe) kojom izriče neku od predmetnih alternativnih mjera, naravno nakon što utvrdi da je njihovo izricanje moguće i opravdano, donosi prije pokretanja pripremnog postupka, tako da u ovom slučaju odnosne mjere i dalje predstavljaju mjere izbjegavanja krivičnog postupka.29 S druge strane, ukoliko nađe da nema (zakonskih) mogućnosti niti opravdanosti za primjenu odgojnih preporuka ili ako maloljetnik neopravdano odbije ili neuredno izvršava odgojnu preporuku tužitelj donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Pripremni postupak u novom zakonodavstvu je samosvojni procesni ekvivalent istrazi u redovnom krivičnom postupku. Kao što je prethodno istaknuto dominus litis ovog stadija postupka je tužitelj, koji preduzima određene procesne aktivnosti (radnje) pomoću kojih se prikupljaju podaci vezani za ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje, sredinu i prilike u kojima živi, kao i činjenice koje se odnose na krivično djelo. Sudija za maloljetnike tokom pripremnog postupka mutatis mutandis ima procesna ovlaštenja kakvima raspolaže sudija za prethodni postupak u redovnom krivičnom postupku, a koja se tiču odlučivanja o mjerama privremenog smještaja maloljetnika u toku pripremnog postupka ili mjerama za obezbjeđenje prisustva maloljetnika i uspješno vođenje krivičnog postupka (mjere zabrane i pritvor) (v. čl. 90103. ZZPDMKP). 29 Kada je riječ o izricanju/primjeni alternativnih mjera od strane tužitelja čini se kako postoji latentna neusaglašenost svih zakonodavstava u zemlji sa Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u predmetima maloljetnih učinitelja krivičnih djela, koja predviđaju da u slučaju njihovog izricanja od strane zakonom određenih organa mimo suda, iste trebaju biti podvrgnute sudskom preispitivanju (pravilo 3.). Domaći zakonodavci u situaciji kada ovlašteni tužitelj izriče odgojne preporuke nisu predvidjeli obavezu tužitelja da pribavi prethodnu saglasnost suda za izricanje ovih mjera, niti mogućnosti naknadnog preispitivanja takve tužilačke odluke. 184 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela, zrelost i druge okolnosti koje se tiču ličnosti maloljetnika i prilika u kojima živi, tužitelj sudiji dostavlja obrazloženi prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne, odnosno za izricanje odgovarajuće sankcije.30 Tada počinje novi stadij postupka prema maloljetnicima koji predstavlja određeni ekvivalent postupku/stadiju optuživanja u redovnom krivičnom postupku. Spomenuti prijedlog je u stvari svojevrsni „akt optuženja“ maloljetnika, s tim da zakonodavac zbog procesne i terminološke povlaštenosti maloljetnih osoba isti ne kreira u formi optužnice, već obrazloženog prijedloga za izricanje krivične sankcije, koji mora sadržavati podatke o maloljetniku, učinjenom krivičnom djelu, dokazima iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, kao i razloge koji opravdavaju primjenu predložene odgojne mjere ili kazne, a ne odgojnih preporuka. Ako tužitelj nije dao obrazložene razloge zbog kojih nije izrekao/primjenio neku od odgojnih preporuka, sudija može izraziti neslaganje sa obrazloženim prijedlogom tužitelja i zatražiti u određenom roku od vanpretresnog vijeća da po tom pitanju donese odgovarajuću odluku. Vijeće može odlučiti da predmet vrati tužitelju radi (ponovnog) postupanja vezano za razmatranje mogućnosti i opravdanosti izricanja/primjene odgojnih preporuka ili isti proslijediti sudiji radi razmatranja takvog načina okončanja konkretnog predmeta.31 Ukoliko sudija ocjeni da je izricanje odgojne preporuke (u skladu sa zakonskim uvjetima) moguće i opravdano izreći će neku od odgojnih preporuka, te ako maloljetnik ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom donijeti rješenje o nepostupanju po prijedlogu tužitelja o izricanju krivične sankcije, protiv kojeg žalba nije dopuštena (čl. 104 - 106. ZZPDMKP).32 S obzirom na navedeno može se zaključiti da primjena (jedne ili više) odgojnih preporuka od strane sudije za maloljetnike nema značenje izbjegavanja, nego obustave (premda zakonodavac iz nekih razloga ne koristi taj izraz) već započetog postupka prema maloljetniku,33 odnosno preusmjeravanja društvene reakcije ka 30 U slučaju da tužitelj nakon okončanja pripremnog postupka nađe da nema dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo donosi naredbu o obustavi pripremnog postupka (čl. 104. st. 1. ZZPDMKP) 31 No, u slučaju da ocijeni kako zaista nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odgojne preporuke ili njeno izricanje nije opravdano, odlučiti će da sudija ima postupiti po prijedlogu tužitelja za izricanje krivične sankcije. 32 Procedure izricanja/primjene i izvršenja odgojnih preporuka, kao i nadzora nad izvršenjem istih bliže su uređene Pravilnikom o primjeni vaspitnih preporuka prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela („Službeni glasnik RS“ broj 101/2010 i „Službeni glasnik BDBiH 87/2012). 33 Pa iako se načelno može javiti dilema kada počinje (neki krivični) postupak, u konkretnom slučaju ne postoji takva nedoumica, s obzirom da je odredbom člana 75. ZZPDMKP normirano da se krivični postupak prema maloljetniku pokreće naredbom za pokretanje pripremnog postupka koju donosi Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 185 �Doc. dr. Vedad Gurda vansudskim društvenim strukturama i agencijama u okviru kojih se izvršavaju ove alternativne mjere. Shodno takvoj spoznaji evidentno je da zakonom proklamirana svrha odgojnih preporuka, a koja u skladu sa čl. 25. ZZPDMKP podrazumijeva nastojanje a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku, a b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela, nije na najadekvatniji način definirana, te da bi u skladu sa tim istu de lege ferenda trebalo preciznije normirati. Daljnja novina koju donosi autonomno maloljetničko krivično zakonodavstvo vezano za odgojne preporuke jeste da je u ovim zakonodavstvom u odnosu na ranija zakonska rješenja (koja su bila potpuno istovjetna aktuelnim rješenjima u legislativi BiH) neznatno smanjen broj i adekvatnije definirana sadržina pojedinih odgojnih preporuka, tako da novo zakonodavstvo Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine poznaje šest takvih mjera. No, stvarno je „ukinuta“ samo preporuka smještaja u drugu porodicu, dom ili ustanovu,34 dok je ranija preporuka prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja sadržajno primjerenije određena i pridodata mjeri redovno pohađanje škole, tako da sada u ZZPDMKP kao jedna od predmetnih alternativnih mjera egzistira preporuka pod nazivom redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao. Nadalje, novo zakonodavstvo otvara mogućnosti da svaku od odgojnih preporuka može izricati/primjenjivati i tužitelj i sudija za maloljetnike (v. čl. 26. st. 1 i 2. ZZPDMKP). Ovakva legislativna novina ima valjano naučno opravdanje, jer se na taj način otvaraju dodatne mogućnosti za još kvalitetniju individualizaciju tretmana i postupanja sa maloljetnikom, a ista je i na tragu preporuka međunarodnih dokumenata koji plediraju za postojanje širokog spektra alternativnih mjera u nacionalnim zakonodavstvima. tužitelj, shodno kojoj se nedvojbeno može zaključiti kako predmetni postupak počinje već sa pokretanjem pripremnog postupka. 34 Može se naslućivati da su razlozi izostavljanja date alternativne mjere u novom zakonodavstvu dvojake naravi. S jedne strane, kada je riječ o smještaju maloljetnika u dom ili ustanovu zakonodavci su se vjerovatno vodili (nama potpuno prihvatljivom) logikom da bar u ovom „predpripremnom“ stadiju treba izostaviti mogućnosti primjene instrumenata koji podrazumijevaju smještanje maloljetnika u institucije. S druge strane, smještanje maloljetnika u drugu porodicu premda u konkretnom slučaju predstavlja dio alternativne mjere, u sadržajnom smislu se podudara sa mjerom pojačanog nadzora u drugoj porodicu, koja predstavlja krivičnu sankciju, a koja se tek simbolično izriče i izvršava u praksi, zbog nepostojanja drugih („hraniteljskih“) porodica koje bi bile spremne prihvatiti maloljetnika i pojačano ga nadzirati. Ukoliko su ovakva iskustva sa spomenutom mjerom pojačanog nadzora, sasvim opravdano se može očekivati da ni sadržajno identičan modalitet alternativne mjere neće zaživjeti u praksi, te da ne bi predstavljao tek „golo pravo“ zakonodavci su se odlučili na „ukidanje“ istog. 186 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Dodatno, učinjene su i određene izmjene i dopune u vezi sa zakonskim uvjetima za izricanje odgojnih preporuka. Zadržani su subjektivni uvjeti shodno kojima se mogućnost primjene datih mjera uvjetuje: a) priznanjem krivičnog djela od strane maloljetnika, te b) njegovom izraženom spremnošću na pomirenje sa oštećenim. No, pored navedenih propisani su i dodatni uvjeti: c) da je priznanje (krivičnog djela) dato slobodno i dobrovoljno, d) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo, e) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim, f) da on u pisanoj formi dadne pristanak za primjenu odgojnih preporuka, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja i staratelja, te na kraju, g) da pristanak u pisanoj formi dadne i oštećeni u slučaju kada se to zakonom zahtjeva (čl. 24. st. 2. ZZPDMKP). U stvari, njihovim uvođenjem samo su dosljedno implementirani zahtjevi Komiteta UN za prava djeteta, koji u svom Opštem komentaru o pravima djece u maloljetničkom pravosuđu (tzv. Opšti komentar broj 10) iz 2007. godine preporučuje propisivanje ovih uvjeta za primjenu alternativnih mjera, kako bi se maloljetniku sa kojim se postupa na takav način osigurala određena „procesna prava i garancije“ kakva pripadaju maloljetnicima prema kojima se vodi krivični postupak. Pri tome, kada je riječ o posljednjem uvjetu, treba istači da zakonodavac na njemu insistira samo povodom izricanja odgojnih preporuka ličnog izvinjenja oštećenom i naknade štete oštećenom (čl. 26. stav 3. ZZPDMKP).35 No, ono što je posebno bitno naglasiti jeste da se ovakvom legislativnom novinom stvaraju normativne pretpostavke za implementiranje procesa i programa restorativne pravde, na način kako to definiraju pojedini međunarodni dokumenti. U tom smislu, exempli gratia, odredbama rezolucije Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a (Res. 2012/12) o Osnovnim principima primjene programa restorativne pravde u krivičnim stvarima (čl. 2) je propisano da „ „Resorativni proces“ znači bilo koji proces u kojem žrtva i učinitelj krivičnog djela, te kada je to primjereno, i bilo koji drugi pojedinac ili član zajednice koji je pogođen učinjenjem krivičnog djela, zajednički aktivno učestvuju u rješavanju pitanja koja su nastala povodom učinjenja krivičnog djela, načelno uz posredovanje posrednika.“ To naglašavamo stoga što u procesima izricanja drugih odgojnih preporuka, odnosno alternativnih mjera i sankcija oštećeni nije aktivni sudionik rješavanja konflikta nastalog učinjenjem krivičnog djela, te se 35 Ipak, treba istači da ovakvo zakonsko rješenje ne predstavlja potpunu novinu unutar referentnog normativnog okvira kojim je uređena oblast odgojnih preporuka. Naime, premda ranije zakonodavstvo nije eksplicitno normiralo ovaj uvjet, isti je bio predviđen npr. Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, kao podzakonskimm aktom kojim su bile definirane procedure izricanja i primjene odgojnih preporuka u ovom entitetu. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 187 �Doc. dr. Vedad Gurda konsekventno tome procesi njihovog izvršenja ne mogu smatrati procesima primjene koncepta restorativne pravde. Naravno, pohvalna je i novina vezana za mogućnosti da tužitelj ili sudija postupak posredovanja (medijacije) kod ovih dviju odgojnih preporuka (preporuka ličnog izvinjenja oštećenom ili naknade štete oštećenom) povjere organizaciji ovlaštenoj za provođenje medijacije ukoliko u okviru organa starateljstva ne postoji osposobljena osoba za provođenje postupka posredovanja, ako ništa bar kao prijelazno rješenje dok se u potpunosti ne realiziraju programi osposobljava stručnih osoba organa starateljstva za ove zadatke (čl. 26. st. 4 - 6. ZZPDMKP). Ipak, najkrupnija novina koja izaziva značajne podjele unutar stručne i naučne javnosti jeste novina vezana za apstraktnu težinu krivičnih djela povodom kojih je moguća primjena odgojnih preporuka. U novom zakonodavstvu značajno je proširen obim krivičnih djela povodom kojih je moguće koristiti date instrumente reagiranja prema maloljetnim učiniteljima. Naime, za razliku od ranijeg zakonodavstva (a takvo rješenje i dalje egzistira u KZ BiH) u kojima je primjena odgojnih preporuka bila rezervirana samo za lakša krivična djela, odnosno krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, u skladu sa odredbama čl. 24. st. 1. a u vezi sa čl. 89. st. 1. ZZPDMKP odgojne preporuke se mogu primijeniti prema maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godine, ali i za teža krivična djela ako s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva pokretanje ili (daljne) vođenje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, te ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela.36 Dakle, u novom maloljetničkom krivičnom zakonodavstvu njihova primjena je moguća i kada se radi o krivičnim djelima srednje apstraktne težine, ali i teškim krivičnim djelima. Kada je u pitanju proširenje primjene odgojnih preporuka i na krivična djela sa propisanom kaznom zatvora do pet godina, kao krivična djela srednje apstraktne 36 Prema relevantnom zakonodavstvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od tri godine ako s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva pokretanje ili (daljne) vođenje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, te ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela (v. čl. 24. st. 1. a u vezi sa čl. 89. st. 1. ZZPDMKP BDBiH). 188 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini težine, takvo rješenje smatramo prihvatljivim, tim prije jer se identična rješenja susreću i u zemljama našeg okruženja (npr. Srbija, Hrvatska).37 Međutim, niti jedno od zakonodavstava sa područja bivše Jugoslavije ne otvara mogućnosti primjene alternativnih mjera i povodom krivičnih djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, na način kako je to učinjeno u ZZPDMKP. S obzirom da zakonodavci u našoj zemlji primjenu odgojnih preporuka (načelno) nisu limitirali apstraktnom težinom krivičnog djela, mogao bi se steći dojam da je njihova primjena u ovim zakonodavstvima moguća povodom svih, pa i najtežih krivičnih djela, što ipak ne mora biti tačno. Zakonom je propisano da se odgojne preporuke mogu izreći i primijeniti i na krivična djela sa propisanom kaznom zatvora težom od pet godina samo ako pokretanje i vođenje krivičnog postupka nije svrsishodno (načelo svrsishodnosti), te ukoliko je takav oblik reagiranja u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela (načelo srazmjernosti). Međutim, imajući u vidu da su kriteriji srazmjernosti i svrsishodnosti prilično varijabilni, te podložni različitim interpretacijama u pravosudnoj praksi, mišljenja smo da ovakvo legislativno rješenje i nije najprimjerenije. Primjera radi, postoji latentna opasnost da nadležni organ cijeneći okolnosti učinjenja krivičnog djela, kao izraz njegove konkretne težine, maloljetniku izrekne neku od odgojnih preporuka za krivično djelo, koje po njegovoj apstraktnoj težini opća javnost smatra izuzetno teškim, te ovakav vid reakcije doživljava krajnje neadekvatnim. Takva odluka bi mogla izazvati revolt žrtava, opće javnosti, ali i pogrešno shvatanje drugih maloljetnika u pogledu odgovornosti za činjenje krivičnih djela. Posebno je pitanje različitog tretiranja, a konsekventno tome i diskriminiranja pojedinih maloljetnika zbog neujednačenosti sudske i tužilačke prakse koja se sasvim izvjesno može javiti zbog ovako formuliranih kriterija za primjenu odgojnih preporuka, ali i mogućnosti eventualnih zloupotreba istih. Ukoliko se tome doda mnoštvo problema koji su se proteklih godina javljali u procesu praktične primjene ovih mjera, te činjenica da one nisu na adekvatan način zaživjele u praksi, mišljenja smo kako u datom trenutku nisu postojale realne pretpostavke za jedan ovakav legislativni iskorak. 37 Uporedi: čl. 5. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica (Srbija) i čl. 64. Zakona o sudovima za mladež (Hrvatska). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 189 �Doc. dr. Vedad Gurda Tabela 1. Primjena odgojnih preporuka u tužilaštvima na području BiH u periodu 2006 - 2013. (po predmetima)38 Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Ukupan broj prijava 39 (FBIH) aps. 1920 1948 1905 1499 1488 1461 1393 1330 Odgojne preporuke (FBIH) aps. (proc. %) 210 151 53 10 6 28 3 8 (10,9%) (7,8%) (2,8%) (0,6%) (0,4%) (1,9%) (0,2%) (0,6%) Ukupan broj prijava (RS) aps. 879 805 820 819 845 667 664 711 Odgojne preporuke (RS) aps. (proc. %) 22 84 13 8 15 0 0 3 (2,5%) (10,4%) (1,5%) (0,9%) (1,7%) (0 % ) (0 % ) (0,4%) Ukupan broj Odgojne prijava preporuke (BD) (BD) aps. aps. (proc. %) 40 60 55 44 47 43 39 41 30 37 25 35 15 24 0 1 (75%) (61,6%) (45,4%) (79,5%) (31,9%) (55,81%) (0%) (2, 4%) Istini za volju, ovakva konstatacija se prevashodno odnosi na obim izricanja odgojnih preporuka u tužilačkoj praksi na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, gdje se bilježi konstantna regresija u njihovoj primjeni, te su iste unazad nekoliko godina izricane u više nego simboličnom obimu. S druge strane, nedvojbeno je da su odgojne preporuke u praksi Tužilaštva Brčko Distrikta izricane na izuzetno zavidnom nivou, te su tokom pojedinih godina predstavljale dominantni model reagiranja na prestupništvo maloljetnika. Međutim, simptomatično je da se nagli pad u obimu njihovog izricanja bilježi od 2012. godine, kada se počelo primjenjivati novo maloljetničko krivično zakonodavstvo.40 Slične tendencije se 38 Navedeni tabelarni prikaz je urađen na temelju godišnjih izvještaja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH za 2006. str. 176, za 2007. str. 224, za 2008. str. 228, za 2009. str. 260 i za 2010. str. 269 koji su dostupni na: www.hjpc.ba (01.10.2014.), te statističkih podataka za razdoblje 2011-2013. koje nam je dostavila ova institucija temeljem rješenja o odbravanju pristupa informacijama (rješenje br. 0150-440-92/2014. od 19.09.2014.) 39 Ukupan broj prijava (ukupno u radu) predstavlja zbir neriješenih prijava iz ranijeg perioda i primljenih prijava tokom promatrane godine. 40 O uzrocima ovakvih tendencija i problemima vezanim za proces izricanja i izvršenja odgojnih preporuka vidi više u: H. Sijerčić-Čolić et al., Mladi u sukobu sa zakonom u svjetlu aktuelnih problema maloljetničkog krivičnog pravosuđa u BiH, Comesgrafika, Banja Luka, 2002, 22-26; A. Maljević, „Legal and Actual Treatment of Juveniles Within the Criminal Justice System of Bosnia and Herzegovina“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 433; E. Muratbegović, op. cit., 38-42; V. Gurda, „Odgojne preporuke kao alternativa krivičnom postupku prema maloljetnicima i njihova primjena u praksi“, Anali Pravnog fakulteta u Zenici, br. 8, 2011, 191196. 190 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini bilježe i kada je riječ o izricanju odgojnih preporuka od strane nadležnih sudova u Bosni i Hercegovini 41.42 2.3. Uvjetni otpust Osim u oblasti diverzionih mjera, autonomno maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini donosi i određene novine vezane za alternativne mjere u širem smislu. Tu prije svega mislimo na mjeru (institut) uvjetnog otpusta, dok su ostale alternativne mjere ovog tipa (amnestija i pomilovanje) ostale izvan dometa posljednje novele predmetnog zakonodavstva. Osnovna novina ogleda se u tome da je po prvi put u bosanskohercegovačkom pravu primjena uvjetnog otpusta predviđena i kod zavodskih odgojnih mjera. Riječ je o novini koja je na tragu savremenih kretanja u oblasti maloljetničkog krivičnog prava, a koja se vežu za široku primjenu alternativnih programa rada sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom, te korištenju institucionalnog tertmana samo kada je to krajnje neophodno i u što kraćem trajanju.43 Uvjetno otpuštanje maloljetnika iz zavodske ustanove je mjera fakultativnog karaktera, koja se ne može primjenjivati kod svih odgojnih mjera ovog tipa, nego samo u procesu izvršenja mjera upućivanja u odgojnu ustanovu i upućivanja u odgojno41 Primjera radi, u Federaciji Bosne i Hercegovine 2009. sudije za maloljetnike nisu izrekli niti jednu odgojnu preporuku, 2010. dvije, 2011. niti jednu, 2012. dvije, a 2013. sedam odgojnih preporuka. I u Republici Srpskoj iste su izricane u zanemarivom obimu. S druge strane, u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine sudije za maloljetnike su 2011. godine čak 21 predmet okončali izricanjem neke od odgojnih preporuka, što predstavlja 48,8 % svih maloljetničkih predmeta koji su te godine procesuirani pred tijelima maloljetničkog krivičnog pravosuđa. Međutim, tokom naredne dvije godine dolazi do nagle regresije u primjeni odgojnih preporuka, te 2012. nije izrečena niti jedna, a 2013. samo jedna data alternativna mjera. 42 Na kraju, premda je zbog njegove specifične stvarne nadležnosti broj maloljetničkih krivičnih predmeta koji su procesuirani pred Sudom Bosne i Hercegovine u periodu 2011 – 2013 bio zanemarljiv (2011. – 13, 2012. – 11, 2013. – 13) vrijedi istaći kako nadležni tužitelji, baš kao i sudije niti u jednom slučaju nisu izrekli neku od odgojnih preporuka (izvor: spomenuto rješenje VSTV-a od 19.09.2014. godine). 43 Pri tome, treba istači da primjena ove mjere ne predstavlja potpunu nepoznanicu u pravnoj historiji ovih prostora, obzirom da su nakon reforme krivičnog zakonodavstva bivše SFRJ iz 1977. godine zakonodavstva SR Hrvatske, SR Srbije, SR Crne Gore, SAP Vojvodine i SAP Kosova predviđala mogućnosti primjene instituta uvjetnog otpusta i kod zavodskih odgojnih mjera. Tako: N. Milošević, „Uslovni otpust prema maloletnicima“, Pravni život, br. 1., Beograd, 1983., 33. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 191 �Doc. dr. Vedad Gurda popravni dom.44 Odluku o tome donosi sud, pod uvjetom da je maloljetnik u ustanovi proveo najmanje šest mjeseci, te ako se na osnovu postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati. Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza. Trajanje uvjetnog otpusta je limitirano trajanjem izrečene zavodske odgojne mjere. Međutim, ukoliko maloljetnik za vrijeme njegovog trajanja učini novo krivično djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz mjeru pojačanog nadzora, može doći do opoziva uvjetnog otpusta. U tom slučaju, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu se ne uračunava u vrijeme trajanja izrečene odgojne mjere (v. čl. 43. ZZPDMKP). No, pored uvjetnog otpuštanja maloljetnika iz zavodske ustanove, recentno zakonodavstvo normira mogućnosti primjene uvjetnog otpusta i kod kazne maloljetničkog zatvora. Ovaj institut ima dugu legislativnu tradiciju na ovim prostorima, s tim da ga je ZZPDMKP obojio donekle novim normativnim koloritom. Naime, za razliku od ranijeg zakonskog rješenja, shodno kojem je o uvjetnom otpustu kod kazne maloljetničkog zatvora odlučivalo administrativno tijelo (Komisija za uvjetni otpust), u skladu sa odredbama čl. 177. ZZPDMKP stvarno nadležan za odlučivanje o primjeni ove alternativne mjere u novom zakonodavstvu je sudija prvostepenog suda. Smatramo kako novo zakonsko rješenje ima puno naučno i praktično opravdanje, stoga što sudija koji sudi u predmetima maloljetnih učinitelja krivičnih djela ima daleko veće mogućnosti da dođe do potpunijih saznanja o činjenicama koje su relevantne za odlučivanje o (ne)opravdanosti primjene uvjetnog otpusta. Druga novina vezana je za minimalni vremenski period koji maloljetnik mora provesti u kazneno-popravnoj ustanovi prije njegovog uvjetnog otpuštanja. I dok je ranije krivično zakonodavstvo predviđalo da se maloljetnik ne može uvjetno otpustiti prije nego što je proveo jednu godinu u kazneno-popravnoj ustanovi, čl. 53. ZZPDMKP je propisan dvostruko manji vremenski rok. Imajući u vidu da se na ovaj način dodatno proširuju mogućnosti reduciranja institucionalnog tretmana 44 S obzirom na pravnu prirodu zavodske mjere upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje kao mjere medicinskog tretmana čija je primjena indicirana stanjem fizičkog i mentalnog zdravlja maloljetnika, logično je da institut uvjetnog otpusta ne bi imalo smisla koristiti kod ove odgojne mjere. Tako: M. Simović et al., Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, 131-132. 192 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini maloljetnika, može se konstatirati kako i predmetna novina ima svoje valjano opravdanje. U ostalim segmentima ZZPDMKP mjeru uvjetnog otpusta kod kazne maloljetničkog zatvora regulira na identičan način kako je ona bila uređena u ranijem krivičnom zakonodavstvu. 3. Novine u oblasti alternativnih sankcija Kao što je prethodno istaknuto, pod pojmom alternativnih sankcija u savremenoj teoriji krivičnog prava razumjevaju se tzv. sankcije vaninstitucionalnog tipa, odnosno sankcije koje čine alternativu smještanju maloljetnika u ustanove. Domicilno maloljetničko krivično pravo tradicionalno (je) baštini(lo) širok spektar takvih sankcija, a posljednjom reformom istog lepeza ovih instrumenata krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela je dodatno proširena. To se uglavnom odnosi na sve tri vrste sankcija koje čine nacionalni bosanskohercegovački sistem maloljetničkih krivičnih sankcija: odgojne mjere, kaznu (maloljetničkog zatvora), te mjere sigurnosti. 3.1. Odgojne mjere ZZPDMKP nudi mnoštvo novina na polju odgojnih mjera, kao samosvojnih maloljetničkih krivičnih sankcija, bilo da je riječ o sankcijama institucionalnog ili vaninstitucionalnog tipa (alternativnim sankcijama). Pri tome, predmetni legislativni tekst i dalje zadržava tripartitnu podjelu svih odgojnih mjera, grupirajući iste na: a) mjere upozorenja i usmjeravanja, b) mjere pojačanog nadzora, te c) zavodske mjere. Zavodske mjere neće biti predmetom analize ovog rada, stoga što zbog svoje institucionalne prirode ne spadaju u kategoriju alternativnih sankcija. Prvu vrstu odgojnih mjera u novom maloljetničkom krivičnom pravu čine mjere upozorenja i usmjeravanja. One predstavljaju svojevrsni supstitut ranijim disciplinskim mjerama, u okviru kojih je ranije zakonodavstvo poznavalo samo jednu takvu sankciju - upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike. Ista se u ZZPDMKP susreće pod nazivom upućivanje u odgojni centar. Međutim, novo zakonodavstvo pored ove odgojne mjere uvodi još dvije odgojne mjere: sudski ukor i posebne obaveze. Imajući u vidu da upućivanje u odgojni centar predstavlja sankciju (polu)institucionalne naravi, ona neće biti predmetom istraživanja u ovom radu, za razliku od dvije nove odgojne mjere, koje su sankcije vaninstitucionalnog tipa, te se Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 193 �Doc. dr. Vedad Gurda konsekventno tome mogu svrstati u kategorija alternativnih sankcija (v. čl. 32. stav 2. ZZPDMKP). Pri tome, iste ne predstavljaju baš potpunu novinu u domaćem maloljetničkom krivičnom pravu. Naime, odgojna mjera pod nazivom sudski ukor predstavlja novinu samo u relevantnom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Disatrikta Bosne i Hercegovine, dok je ista u ranijem zakonodavstvu u Republici Srpskoj egzistirala pod nazivom ukor. U svakom slučaju, riječ je o sankciji verbalnog karaktera, čija se sadržina isrpljuje u socijalno-moralnoj osudi maloljetnikovog prestupničkog ponašanja, te za koju se, s obzirom na njenu sadržinu, može konstatirati kako predstavlja najblažu krivičnu sankciju koja se može izreći maloljetnim učiniteljima krivičnih djela. S druge strane, niti posebne obaveze, kao sankcije čija se sadržina ogleda u izdavanju određenih naloga i zabrana maloljetniku, ne predstavljaju potpunu nepoznanicu u domicilnom pravu. Riječ je o krivičnopravnim instrumentima koje je u ranijem zakonodavstvu bilo moguće izricati samo uz neku od mjera pojačanog nadzora,45 tako da su one predstavljale dopunske (saplementarne) mjere sui generis, te bi se iz perspektive ovog rada mogle svrstati u kategoriju alternativnih mjera. U novom zakonodavstvu one su poprimile karakter autonomnih maloljetničkih krivičnih sankcija, koje se mogu samostalno izricati, te se s obzirom na tu činjenicu sada mogu sasvim legitimno tretirati kao alternativne sankcije.46 Druga vrsta odgojnih mjera vaninstitucionalnog (alternativnog) tipa jesu mjere pojačanog nadzora. Riječ je o sankcijama koje u našem pravu egzistiraju još od velike reforme ex-jugoslovenskog maloljetničkog krivičnog prava iz 1959. godine. U pogledu ovih odgojnih mjera u novom zakonodavstvu nisu načinjene značajnije izmjene, tako da ono i dalje poznaje: a) pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja, b) pojačan nadzor u drugoj porodici i c) pojačan nadzor nadležnog organa socijalnog staranja. Sve tri sankcije se izriču pod istim uvjetima kao i u ranijem zakonodavstvu, a za njihovo izvršenje je zadužen organ socijalnog staranja. Također, premda u novom zakonodavstvu predstavljaju zasebnu vrstu odgojnih mjera, uz mjere pojačanog nadzora i dalje se mogu izricati posebne obaveze i kao saplementarne mjere (mjere sui generis) (v. čl. 40. ZZPDMKP). U tom slučaju 45 Vidi: M. Babić et al, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini (knjiga I), Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija, Sarajevo, 2005., 378-380. 46 O ovim sankcijama vidi više u: M. Simović et al, Maloljetničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2013., 209-219. 194 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini one traju onoliko koliko traje mjera pojačanog nadzora, odnosno mogu trajati duže nego kada se izriču kao autonomne odgojne mjere. Međutim, treba istači da je zakonodavac doista značajno obogatio lepezu mogućnosti vaninstitucionalnog tretmana maloljetnika kroz potencijalnu kombinaciju istih, obzirom da se mjere pojačanog nadzora sa posebnim obavezama sada mogu izricati i uz kombinaciju sa novim alternativnim mjerama uvjetnog otpusta iz zavodske ustanove i odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora, odnosno uz uvjetni otpust iz maloljetničkog zatvora (v. čl. 43, 53. i 54. ZZPDMKP). Naravno, ove legislatvine novine zaslužuju punu podršku, jer takav prošireni spektar mogućnosti reagiranja na delinkventna ponašanja mladih čini izvjesnijim ostvarivanje onoga što jeste ratio legis odgojnih mjera. No, nisu poznati razlozi zašto je ukinuta ranija mogućnost kombiniranja mjere upućivanja u disciplinski (sada odgojni) centar za maloljetnike sa mjerom pojačanog nadzora od strane organa starateljstva, a koja bi se izvršavala po izvršenju odgojne mjere upućivanja u odgojni (disciplinski) centar za maloljetnike. Naime, nesporno je da upravo kombinacija ovih sankcija može predstavljati adekvatnu krivičnopravnu reakciju onda kada je potrebno vršiti pojačan nadzor organa socijalne zaštite kroz jedan duži period i to nakon što se odgovarajućim stručnim i intenzivnim mjerama u centru za maloljetnike izvrši utjecaj na njihovu ličnost i ponašanje.47 Ipak, zasigurno najznačajnija novina jeste da je zakonski minimum i maksimum trajanja ovih mjera reduciran, tako da one mogu trajati od najmanje šest mjeseci do dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njihovom trajanju (v. čl. 37. st. 4., 38. st. 2. i 39. st. 4. ZZPDMKP). Ovakva legislativna inovacija temelji se na praktičnim iskustvima i zahtjevima prakse. 3.2. Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora Imajući u vidu da međunarodni dokumenti iz oblasti maloljetničkog krivičnog pravosuđa snažno plediraju za iznalaženja alternativa institucionalnom tretmanu maloljetnika, posebno kaznama lišenja slobode, ne čudi da su se domicilni zakonodavci tokom posljednje reforme relevantnog zakonodavstva opredjelili za uvođenje odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora, kao svojevrsnog supstituta najstrožijoj sankciji u domaćem sistemu maloljetničkih krivičnih sankcija – kazni maloljetničkog zatvora. Pri tome, očigledno je kako je ova legislativna novina inspirirana i gotovo identičnom sankcijom koja egzistira u zakonodavstvima 47 O ovoj mogućnosti u ranijem zakonodavstvu vidi više u: M. Babić et al, op. cit., str. 381 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 195 �Doc. dr. Vedad Gurda Njemačke,48 Austrije49 i Hrvatske,50 a nedvojbeno je da ista svojevrsno idejno ishodiše ima i u uvjetnoj osudi kao sankciju našeg općeg krivičnog prava. Shodno ekspresiji zakonodavca, kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može utjecati na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela, sud mu može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti, pod uvjetom da maloljetnik za vrijeme provjeravanja (a koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od tri godine) ne počini novo krivično djelo, te da postupa u skladu sa izrečenom odgojnom mjerom pojačanog nadzora i izvršava posebne obaveze, koje mogu biti izrečene uz kaznu maloljetničkog zatvora (čl. 54. ZZPDMKP).51 Nakon što protekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja, sud može nakon što pribavi izvještaj organa socijalnog staranja, izreći konačni odustanak od izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela (v. čl. 54. ZZPDMKP RS i ZZPDMKP BDBiH). Međutim, ako maloljetniku kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora zbog novog krivičnog djela učinjenog za vrijeme provjeravanja bude izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili odgojna mjera, sud mu izriče kaznu i za ranije učinjeno krivično djelo, ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja krivičnih djela. Naravno, svojevrsni opoziv odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora i izricanje kazne za prije učinjeno krivično djelo moguće je i ako maloljetnik odbija da izvrši posebnu obavezu ili da postupi po mjeri pojačanog nadzora izrečenoj uz kaznu maloljetničkog zatvora, pod uvjetom da je na te konsekvence prethodno upozoren od strane suda. U takvim situacijama maloljetniku će za ranije i novoučinjeno krivično djelo biti izrečena jedinstvena kazna po pravilima o sticaju (v. čl. 55. ZZPDMKP). 48 F. Dunkel, „Juvenile Justice in Germany: Between Welfare and Justice“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 230. 49 K. Bruckmuller, „Austria: A Protection Model“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 287. 50 Vidi: F. Hirjan, M. Singer, Komentar Zakona o sudovima za mladež i kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002., 102-104. 51 Ne možemo se oteti dojmu kako je institut odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora pomalo konfuzno uređen, te da bi bilo primjerenije da je označen kao odgođeno izvršenje kazne maloljetničkog zatvora. 196 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 3.3. Mjere sigurnosti Na kraju treba istači da se maloljetnim učiniteljima krivičnih djela u Bosni i Hercegovini pored odgojnih mjera i (odgođenog izricanja) kazne maloljetničkog zatvora, kao specifičnih maloljetničkih krivičnih sankcija, može izreći i neka od mjera sigurnosti. Mjere sigurnosti predstavljaju sankcije općeg krivičnog prava koje se izriču punoljetnim učiniteljima krivičnih djela, no pod određenim zakonskim uvjetima one se mogu izricati i maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Međutim, i u općem i u maloljetničkom krivičnom pravu one se ne mogu izricati samostalno, već samo kao saplementi drugim krivičnim sankcijama. Maloljetnim učiniteljima krivičnih djela iste se mogu izricati uz neku od odgojnih mjera ili kaznu maloljetničkog zatvora. Lepeza mjera sigurnosti koje se mogu primjenjivati prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom obuhvata većinu mjera sigurnosti općeg krivičnog prava: a) obavezno psihijatrijsko liječenje, b) obavezno liječenje od ovisnosti, c) zabranu upravljanja motornim vozilom, te d) oduzimanje predmeta. Maloljetnicima se ne može izreći jedino zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, jer bi njena primjena mogla značajno usporiti pozitivnu socijalnu inkluziju maloljetnog učinitelja krivičnog djela. Pri tome, dvije prvospomenute mjere sigurnosti kurativnog tipa tradicionalno su se izvršavale u odgovarajućim zdravstvenim ustanovama. Imajući u vidu savremene tendencije u oblasti maloljetničkog krivičnog prava o primjeni institucionalnog tremana samo kada je to krajnje neophodno (ultima ratio), posljednjom novelom maloljetničkog krivičnog prava uvedena je mjera sigurnosti obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi, koja kada je to god moguće, ima prednost nad smještanjem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi izvršenja mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od ovisnosti (v. čl. 61-63. ZZPDMKP). Uvođenjem ove mjere sigurnosti dodatno je proširen spektar alternativnih sankcija u domaćem maloljetničkom krivičnom pravu. 4. Zaključak Slijedeći savremene doktrinarne postavke u oblasti maloljetničkog krivičnog prava o širokoj primjena alternativa tradicionalnom tretiranju maloljetnika u sukobu sa zakonom, bilo da je riječ o alternativama pokretnju i(li) vođenju krivičnog postupka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela ili pak o alternativama Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 197 �Doc. dr. Vedad Gurda institucionalnom termanu kroz primjenu sankcija nezavodskog tipa, a koje se u recentnoj teoriji maloljetničkog krivičnog prava označavaju i kao model minimalne intervencije, domaće zakonodavstvo tradicionalno baštini širok spektar takvih instrumenata krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnicima. Predmetni instrumenti se u novijoj literaturi imenuju i kao alternativne mjere i sankcije i isti su predstavljali predmet istraživanja ovog rada. Pri tome, istraživanjem su obuhvaćene novine u ovoj oblasti koje se javljaju kao produkt posljednje reforme maloljetničkog krivičnog prava u Bosni i Hercegovini. Temeljem sprovedenog istraživanja došlo se do saznanja kako je i onako široka lepeza maloljetničkih alternativnih mjera i sankcija dodatno obogaćena novim normativnim koloritom, te se sasvim osnovano može konstatirati kako alternativne forme reagiranja na prestupnička ponašanja maloljetnika predstavljaju dominantni model krivičnopravnog tretiranja ove kategorije učinitelja krivičnih djela, a u stručnoj javnosti se čak mogu čuti i ocjene kako iste predstavljaju „srednje ime“ novog maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji. Osim toga, rad je imao za cilj istražiti koliko je u novom maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini prisutan još jedan savremeni doktrinarni koncept u oblasti krivičnog prava, poznat kao koncept restorativne pravde. Istraživanje je pokazalo kako su dometi domaćeg zakonodavstva u ovoj oblasti znatno skromniji, te da se isti prepoznaje samo kod pojedinih odgojnih preporuka kao alternativnih mjera. Pri tome, došlo se do saznanja kako se predmetni instrumenti krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom u domaćoj tužilačkoj i sudskoj praksi primjenjuju u gotovo simboličnom obimu, te se ne možemo oteti dojmu kako oni trenutno predstavljaju tek puki spomenik jednom velikom narativu, koji egzistira u normativnoj zbilji, ali koji ni izbliza nije oživotvoren u praksi. 198 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 5. Literatura                M. Babić et al, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini (knjiga I), Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija, Sarajevo, 2005. M. Cavadino, J. Dignan, Penal Systems: A Comparative Aproach, Sage Publication, London, 2006. Crawford, T. Newburn, Youth Offending and Restorative Justice, Willan Publishing, 2003. F. Dunkel, K. Drenkhahn, Youth Violence, New Patterns and Local Response – Experiences in East and West, International Association for Research into Juvenile Criminology, Godesberg, 2003. F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, Forum Verlag Godesberg, Monchengladbach, 2010. V. Gurda, „Odgojne preporuke kao alternativa krivičnom postupku prema maloljetnicima i njihova primjena u praksi“, Anali Pravnog fakulteta u Zenici, br. 8, 2011. F. Hirjan, M. Singer, Komentar Zakona o sudovima za mladež i kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002. D. Jovašević, „Evropski standardi i neformalne mere u maloletničkom krivičnom pravu“, Evropsko zakonodavstvo, Beograd, god. IX, br. 33-34, 2010. J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, Springer, Dordrecht, 2006. N. Milošević, „Uslovni otpust prema maloletnicima“, Pravni život, br. 1., Beograd, 1983. Lj. Mitrović, „Krivične sankcije prema maloljetnicima u Zakonu o zaštiti i postupanju s decom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske“, Revija za kriminologiju i krivično pravo, Beograd, vol. 47, br. 2, 2009. E. Muratbegović, Ojačavanje maloljetničke pravde u Bosni i Hercegovini: aplikacija alternativnih mjera za maloljetnike, Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, Sarajevo, 2011. O. Perić, Komentar Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Službeni glasnik, Beograd, 2005. O. Perić, N. Milošević, I. Stevanović, Politika izricanja krivičnih sankcija prema maloletnicima u Srbiji, Centar za mir i razvoj demokratije, Beograd, 2008. Lj. Radulović, Maloletničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 199 �Doc. dr. Vedad Gurda         200 H. Sijerčić-Čolić et al., Mladi u sukobu sa zakonom u svjetlu aktuelnih problema maloljetničkog krivičnog pravosuđa u BiH, Comesgrafika, Banja Luka, 2002. H. Sijerčić-Čolić, „Sudstvo za maloljetnike kao ključni elemenat nacionalne politike ljudskih prava i restorativna pravda za maloljetnike – savremena kretanja u maloljetničkoj delinkvenciji i sudstvu za maloljetnike u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIII – 2010. M. Simović et al, Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, Međunarodno udruženje naučnih radnika – AIS, Banja Luka, 2010. M. Simović et al, Maloljetničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2013. Van Kalmthout, „Obrana maloljetnog okrivljenika u novom nizozemskom kaznenom pravu“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 4, br. 1/1997. V. Vranj, „Alternativne mjere - primarni odgovor na maloljetnički kriminalitet u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. LI, Sarajevo, 2008. V. Vranj, Alternativne mjere i sankcije u krivičnom zakonodavstvu i praksi u Bosni I Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009. J. Winterdyk (ed.), Juvenile Justice Systems: International Perspectives, 2nd edition, Canadian Scholar¨s Press, Toronto, 2002. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2860 Title A name given to the resource Novelties in the Field of Alternative Measures and Sanctions in Juvenile Criminal Law in Bosnia and Herzegovina Author Author GURDA, Vedad Abstract A summary of the resource. In the last few years there is a process of reforming juvenile criminal law in Bosnia and Herzegovina. The main feature of this reform is reflected in the introduction of new legislative model of criminal status of juveniles, according to which the entire criminal status of juvenile perpetrators of crimes (substantive, procedural, enforcement) is being regulated by a single legislative text - Law on Protection and Treatment of Children and Juveniles in criminal Procedure. This law in almost identical form was originally adopted in the Republic of Srpska (2010), then in the Brcko District of Bosnia and Herzegovina (2011), and finally in the Federation of Bosnia and Herzegovina (2014). In this paper author critically analyzes the changes brought about by the present legislative text in the field of alternative measures and sanctions, with emphasis on restorative justice (as the modern concept of social response to crime), which encountered in some of these alternative instruments dealing with juveniles in conflict with law. Publisher An entity responsible for making the resource available Social Sciences Research Center of International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/79c14e12d203dbfa09aa643a713ed41d.pdf d8fcab8f300e5cbae3a0969545de1256 PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Emre M. Görgülü Afyon Kocatepe University Turkey egorgulu@aku.edu.tr Abstract: The stabilized economic growth in the long-run lies ahead as an obstacle in the long road of development for many transition economies especially for those are in the Balkans. Some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union train. But for many others, the train has not arrived yet. Furthermore, many of those non-European Union member transition economies in the Balkans have to deal with an inheritance of a war economy experienced during early 90s. Today non-European Union member transition economies in the Balkans need to increase the capital flows to their countries for economic growth purposes. The literature on foreign direct investments suggest that there may be some positive effects on the economic growth of the host countries depending on many conditions most commonly on absorptive capacities. However, are they really ready for this? Are the absorptive capacities in those countries at the extent in which enable them to extract benefits from foreign investments? The answer to this question is the key to truly understand the effects of foreign direct investments in those countries. Therefore, in this study, the effects of foreign direct investments on the economic growth of non-European Union member transition economies in the Balkans are investigated from the absorptive capacity perspective. This paper serves a role in comprehending the true dynamics of absorptive capacities measured through a new technique presented in this paper. The results confirm that current foreign direct investment flows to those non-European Union member Balkan countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. Volume 5 Number 2 Fall 2015 Keywords: Foreign Direct Investments; Transition Economies; Economic Development; Absorptive Capacities JEL Classification: F21, O40, O43, P24, P33 Article History Submitted: 29 April 2015 Resubmitted: 24 July 2015 Resubmitted: 8 September 2015 Accepted: 9 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15523 23 �Emre M. Görgülü Introduction Following the painful 90s, stabilized economic growth becomes the predominant objective for most of the Balkans. In this direction, some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union (EU) train. But for many others, the train has not arrived yet. Moreover, being a transition economy in the Balkans creates additional burdens to these counties. Having experienced the harsh Bosnian War and the lagged effects of it, those countries are still struggling to find their way into the long road of development. As an international political instrument Foreign Direct Investments (FDIs) are playing an increasingly important role in economic development. By means of FDIs, the host countries may be affected positively through externality effects and capital enhancement (Alfaro, Chanda, Kalemli-Ozcan, and Sayek, 2006; Sun, 2002). However, FDIs can also create adverse effects such as external-dependency and imbalances in local markets. The outcome on the host economies basically depends on the level of absorptive capacities in these countriesi. Thus, the effects of FDIs in host countries with solid administrative, financial and economical infrastructures differ from the effects in countries lack such structures. These structural differences create a long range of effects on the host countries. In this paper, the effects of FDIs on economic growth of transition economies in the Balkans are investigated through an absorptive capacity perspective. The distinction between EU member Balkan countries and non-EU member Balkan countries has been made in the paper with “transition” concept taken into account; since EU members would be expected to have a better absorptive capacity due to EU obligations has to be fulfilled in order to reach EU standards. Thus, this paper concentrates only on non-EU member transition economies in the Balkansii. Accordingly, the FDIs in the host countries that have some level of absorptive capacities may have some effects that accelerate the growth, while, the FDIs in countries that lack such absorptive capacities, may not promote the growth. Moreover, there is a mutual relationship between absorptive capacities and FDIs. On one hand, absorptive capacities can stimulate the effects of FDIs to both positive and negative sides; on the other hand, FDI flows to a country are in line with the absorptive capacity of that country; as the capacity increases the possibility of increased FDI flows arises (Alfaro et al., 2004; Alfaro et al., 2006). Therefore, the absorptive capacities of the host countries are of vital importance when it comes down to FDIs. Through the absorptive capacity perspective the aim of this paper is to empirically reveal to what extent transition economies in the Balkans can utilize FDIs. Given the potential significance of FDIs on economic development, this paper not only offers an overall guideline on the matter for the transition economies in the Balkans but also presents a new technique to measure the absorptive capacities. Through the new technique employed to measure absorptive capacities, the study aims at contributing to the literature. 24 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Following the introduction, the FDI movements in Balkans are handled in the second part. In the third part, a comprehensive reasoning for the concept of absorptive capacity and its ties with FDIs takes place along with the empirical analyses applied to the sample. Findings of the analysis are also presented in this part. In the final conclusion part, the results of the analyses have been studied and the paper has been concluded. FDIs in the Balkans The International Monetary Fund (IMF) listed transition economies in 2000 (International Monetary Fund, 2000). According to this list; Croatia, Bulgaria, Albania and Macedonia were listed as transition economies. Later, the World Bank added Bosnia Herzegovina and then Serbia and Montenegro as transition economies as well in 2002 (The World Bank, 2002). After Bulgaria’s membership to EU in 2007, World Bank no longer considered her as a transition economy (Alam, Casero, Khan, and Udomsaph, 2008). Further, while the World Bank includes Kosovo to the list of transition economies in 2009 (The World Bank, 2010), she still remains as a partially recognized state due to ongoing territorial claim issues with Serbia (Rettman, 2013) iii . Moreover, even though, Croatia is still considered as a transition economy, its good economic performance starting from the 2000s and her membership to EU, singles her out from the rest of the group along with Bulgaria. Due to the fact that she is an EU member now, it is expected from her to have a better absorptive capacity needed to carry out EU integration. Therefore, for the purposes of this study, only Albania, Bosnia Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Serbia fit in the group of non-EU member transition economies in the Balkans and are considered in the sample. Following the dissolution of Eastern Bloc, the Balkans faces an era of turmoil and wars. In this period of turmoil in the Balkansiv economic stability was far beyond reach. Naturally, as a result of the socialist heritage and the era of wars and turmoil, foreign investments were not significant at the time. Total FDI inflows for the nonEU member transition countries in the Balkans; namely Albania, Bosnia Herzegovina, Montenegro, Serbia - Serbia and Montenegro at the timev - and Macedonia in the period of 1992-2001 was 3.82 billion US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Whereas the total FDI outflows for the same group of countries in the same period was only 14.64 million US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). After 2001, the region finally reaches peace and with the increasing global free movement of capital, FDI movements for these countries increased remarkably. For the period 2002-2013 FDI inflows in the region rose sharply to 51.69 billion US Dollars, while FDI outflows reached 2.97 billion US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Since following 2001 the region could finally start to operate in a market manner, the period 2002-2013 was taken as the time frame for the analyses conducted in this paper. Volume 5 Number 2 Fall 2015 25 �Emre M. Görgülü According to the FDI movement data (United Nations Conference on Trade and Development, 2015) in the region; for the pre-2002 period Serbia and Montenegro was the biggest FDI recipient with a total of 1.52 billion US Dollars and largest FDI sender with nearly 14 million US Dollars in total. For the post-2002 period, despite Serbia and Montenegro cease to exist as a union at 2006, they still remain the largest FDI recipient country in the region with 15.6 billion US Dollars, such that they almost attract more foreign investment than the two countries combined for the period. As for the FDI outflows Serbia and Montenegro still top the list with a figure of 1.41 billion US Dollars. However, the Union owes this FDI movement success mainly to Serbia with her 12.9 billion US Dollars inflow and 924.6 million US Dollars outflow performances (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Below Figure-1 shows FDI inflows to the region for the entire 1992-2013 period, while Figure-2 presents FDI outflows from the region for the same period. Figure 1. FDI Inflows to non-EU Member Transition Economies in the Balkans (millions) Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) Figure 2. FDI Outflows from non-EU Member Transition Economies in the Balkans (millions) Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) 26 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case The pre-2002 period for the region has no significant FDI movement, and for the post-2002 period, it is worth concentrating on 2008-2013 period since Serbia and Montenegro started to have separate data from that date on and between these dates we can truly observe increased FDI movements. So, for the period 2008-2013 FDI movements in the region is summarized for inflows and outflows in Table 1 and Table 2 respectively. However, for the statistical significance purpose, we would need more observations. Therefore, given data availability constraints in the sample, the analyses are made for the period 2002-2013. Table 1. FDI Inflows to non-EU Member Transition Economies in the Balkans (USD in Millions) Year Country 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Albania 974 996 1051 876 855 1225 Bosnia and Herzegovina 1002 250 406 493 366 332 Montenegro 960 1527 760 558 620 447 Serbia 3492 2358 1813 3257 659 1377 Macedonia 586 201 212 468 93 334 Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) Table 2. FDI Outflows from non-EU Member Transition Economies in the Balkans (USD in Millions) Year Country 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Albania 81 39 6 30 23 40 Bosnia and Herzegovina 17 6 46 18 15 -13 Montenegro 108 46 29 17 27 17 Serbia 319 67 235 191 75 37 Macedonia -14 11 2 0 -8 -2 Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) According to the analyses conducted in this study, FDI effectiveness is measured through its effects on Gross Domestic Product (GDP) growth in the host countries. Therefore, in order to create an insight for the matter it would be helpful to compare the FDI inflows to countries in the sample with their GDP performances in the given period. In this direction FDI inflows and GDP performances of the countries in sample is given in Figure-3, Figure-4, Figure-5, Figure-6 and Figure-7 for Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Serbia and Macedonia respectively. At the first glance, one can observe that all countries in the sample has been affected from the 2007-2008 crisis Volume 5 Number 2 Fall 2015 27 �Emre M. Görgülü and 2011 recession experienced by the globe (International Monetary Fund, 2014). Figure 3. Albania FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) For the period 2008-2013 Albanian FDI inflows could only exceed 1 billion USD benchmark only in 2010 and in 2013. Her GDP on the other shows a steady movement around the 12 billion USD band. Even though the linear relationship between FDI inflows and GDP figures is not clearly visible at first sight, FDI inflow percentage in Albanian GDP is around 8 to 10 percent in the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 4. Bosnia Herzegovina FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Bosnia and Herzegovinian FDI inflows saw a sharp decline following 2007-2008 global crises, and showing no signs of improvement as of 2013. However, Bosnia and Herzegovinian GDP performance seems to be stable around 17-18 billion USD band 28 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case and displaying little evidence for a linear relationship between FDI inflows and GDP numbers (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 5. Montenegro FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) For Montenegro the only year FDI inflows was able to exceed 1 billion USD level was 2009. The GDP performance for Montenegro was around 4-4.5 billion USD, which is the main reason behind high FDI inflow percentage in GDP in Montenegro. Although the FDI inflow percentage in Montenegro’s GDP is quite high, the linear relationship between them seems to be in opposite direction for many years in the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 6. Serbia FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Volume 5 Number 2 Fall 2015 29 �Emre M. Görgülü The linear relationship between FDI inflows and GDP figures for Serbia is more viable then the first three countries in the sample. At each year FDIs and GDP figures move in the same direction. However, it is observable that Serbian FDI inflows took serious hits along the way. While Serbian FDI inflows were around 3.5 billion USD in 2008, it saw nearly 1.4 billion USD in 2013. Serbia’s latest GDP was around 42.5 billion USD in 2013 which was still roughly 5 billion USD short of Serbian GDP in 2008 (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 7. Macedonia FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Despite the fact that Macedonia has the last place in the FDI attractiveness list of the sample, the relationship between FDI and GDP is most clearly observable in Macedonia among all countries in the group. Like Serbia, the two variables move in the same direction at each year for Macedonia. Macedonian FDI inflows were around 316 million USD on average for the period and her GDP was around 9.8 billion USD on average for the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Furthermore, FDI inflow percentage in GDP figures of the host countries is also an important indicator to show the relative magnitude of FDIs in those countries. FDI inflow percentages in GDP Figures for the 5 countries are given below in Figure-8 for the study period (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). 30 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Figure 8. FDI Percentage in GDP Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) To what Extent can FDIs Promote Economic Growth in the Balkans? Gorgulu and Akcay (2012) state that in the broadest sense, the absorptive capacity of a country is composed of the appropriate regulations and the quality of administrative and economical structure existing in that country. Countries that have sound administrative structure and orderly solid markets have high absorptive capacities and thus are able to benefit as much as possible from the FDIs. Countries that lack such sound administrative and financial structures however are not able to extract such positive effects from the FDIs (Alfaro et al., 2004; Alfaro et al., 2006). In the FDI-absorptive capacities literature, absorptive capacities are measured in various ways. Blomstrom, Lipsey and Zejan (1994) focus on the technology gap as an absorptive capacity indicator and Li and Lui (2005) measured the technology gap as the ratio of the gap between US GDP and host country GDP relative to host country GDP. Lu and Lui also measured years of schooling as a proxy for absorptive capacity (Li and Lui, 2005) along with Borensztein, Gregorio and Lee (1998), thus aiming at revealing the role of human development in absorptive capacities. Financial development is also another strong indicator for absorptive capacities. Durham (2004) uses total stock market capital formation relative to GDP as a financial development measure of absorptive capacity. Credit market lending capacity to the private sector is another proxy for financial development in terms of absorptive capacity (Hermes and Lensink, 2003). Durham (2004) also uses several indexes covering regulation of business property rights and corruption to indicate institutional development as part of the absorptive capacity (Krogstrup and Matar, 2005). In this study, absorptive capacities of the host countries are measured by a new method that is a combination of the well accepted techniques existent in the literature. Accordingly, in order to measure the absorptive capacities of the host countries first the technology gap has been found as did Li and Lui (2005) through a ratio of difference of GDPs among US -given their technological advancement- and host countries to Volume 5 Number 2 Fall 2015 31 �Emre M. Görgülü host country GDPs (International Monetary Fund, 2014). And since the technology gap would be affecting the growth performances in the host countries, the gap figures were multiplied by -1. Then for each country and for each year within the period an average of Human Development Index (United Nations Development Programme, 2015) values, gross capital formation values as percentage of GDP (The World Bank, 2015) and domestic credit to private sector values as percentage of GDP (The World Bank, 2015) were taken and subtracted from 1 to multiply with the gap values in order to assure that a high average would diminish the technology gap’s negative effects on growth. Theoretically with a perfect score -average of 1, it is even possible to offset the technology gap’s negative effects on growth - since the gap value would be multiplied by 0 in this case. Thus, as the absorptive capacity value gets closer to 0, host countries perform better because they would become more able to eliminate the effects of technology gap. By doing so, technology gap, human capital development and financial development aspects of absorptive capacity concept are all captured in the analyses. Moreover, in this study a simple empirical regression model is employed and the analyses are conducted separately for each country in the sample. Accordingly the empirical model to be used in OLS regression is as follows: Yit- Yit-1 = α + θ(Yit-1) + β(FDIit) + δ(ACit)+ εi (1) In the empirical model, Yit - Yit-1 is specified as the dependent variable, where Yit is the value of per capita GDP (International Monetary Fund, 2014) in current US Dollars. Using current dollars in the model enables inflation to be included in the model as part of economic growth and indirectly of financial development. Taking the differences in per capita GDP figures between consecutive years is to exhibit the growth in per capita GDP from year to year. Moreover, while Yit-1 indicates the value of per capita GDP of the previous year (International Monetary Fund, 2014), FDIit represents annual per capita FDI inflows (United Nations Conference on Trade and Development, 2015), and ACit refers to the absorptive capacities of the host countries where the measure is obtained through a series of calculations explained above (International Monetary Fund, 2014; United Nations Development Programme, 2015; The World Bank, 2015). The usage of per capita values is to measure the standard of living. Unlike per capita GDP, growth of GDP is not a measure for standard of living. When the results of the applied analyses to the sample are taken into consideration, it is observed that all models exhibit statistical significance. Moreover, while the results fail to confirm growth enhancing effects of FDIs, they also confirm negative effects of previous years’ per capita GDP for all countries in the sample. According to the results of the analyses applied to Albania, it is revealed that Albanian per capita GDP growth performance is negatively affected by both previous years’ per capita GDP and by the lack of a necessary absorptive capacity level in the country. Thus, due to the absence of a necessary absorptive capacity level, FDIs in Albania have no effect on economic growth and the low level of absorptive capacity in the country negatively affects economic growth in Albania as far as this study concerned. 32 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case In Bosnia and Herzegovina, the results cannot confirm the significance of absorptive capacity in the country at 95% confidence interval. However, at 90% confidence interval it is possible to say that the absorptive capacity level in Bosnia and Herzegovina negatively effects per capita GDP growth. Further, FDIs in Bosnia and Herzegovina have also failed to exhibit any growth promoting effects. Previous year’s per capita GDP also negatively effects the economic growth in Bosnia and Herzegovina. Like the first two countries, Macedonian economic growth also suffers from previous years’ per capita GDP. Moreover, the results fail to confirm statistical significance for Macedonian absorptive capacity at 95% confidence interval but it is still possible to make some significant comments about the absorptive capacity at 90% confidence interval. Accordingly, it is observed that Macedonia lacks the necessary level of absorptive capacity, and due to this reason, FDIs in Macedonia have no significant effect on economic growth and the economic growth in Macedonia suffers from the level of absorptive capacity in the country. In the analysis applied to Montenegro, is has been found out that every variable has a statistical significance. Like others, Montenegro is also negatively affected by previous years’ per capita GDP. It has also been found that, there is a negative effect of the local absorptive capacity level in the country on economic growth, and lack of necessary level of absorptive capacity causes FDIs in Montenegro to have a negative effect on per capita economic growth. The picture is not so much different for Serbia. The results reveal that, the absorptive capacity level in the country is far below the necessary level. That’s why while the absorptive capacity in Serbia has a negative role on economic growth, FDIs have no significant effect. Like the rest of the sample Serbian economic growth suffers from previous years’ per capita GDP as well. Conclusion Through careful evaluation of the results, it is now possible to have an idea about the FDI effects on economic growth from an absorptive capacity perspective. Accordingly for the non-EU member transition economies in the Balkans, for the 2002-2013 period, it is safe to say that they all lack the necessary level of absorptive capacity which would enable them to reap benefits of foreign investments. Given the economical and historical background of the region these results are actually quite normal and are expected. Especially, due to the shifted priorities in the turmoil and transition periods, attracting FDIs or improving infrastructures did not lose importance, therefore domestic –including government investments- nor foreign investments have been made in desired levels. Thus, in a dual way not much could be done in the name of economic development for those countries in the turmoil and transition periods. Gorgulu and Akcay (2012) suggest, absorptive capacities in host countries below a certain level could even be harmful for economic growth and may undermine the growth enhancing effects of FDIs. While the former case is true for all countries in the Volume 5 Number 2 Fall 2015 33 �Emre M. Görgülü sample, the latter case is only true for Montenegro in this study. Therefore with a limited level of absorptive capacity, putting efforts to attract FDIs might not work for the best. The alternative policy should include rather absorptive capacity creating actions and less FDI attractive initiatives followed by increased domestic investments. Finally, the results confirm that current foreign direct investment flows to those countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. References Alam, A., Casero, P. A., Khan, F., & Udomsaph, C. (2008). Unleashing Prosperity: Productivity Growth in Eastern Europe and the Former Soviet Union. World Bank, Washington, DC. Retrieved from http://siteresources.worldbank.org/ECAEXT/ Resources/ publications/UnleashingProsperity.pdf Alfaro, L., Chanda, A., Kalemli-Ozcan, S., & Sayek, S. (2004). FDI and Economic Growth: The Role of Local Financial Markets. Journal of International Economics, 64(1), 89-112. Alfaro, L., Chanda, A., Kalemli-Ozcan, S., & Sayek, S. (2006). How Does Foreign Direct Investment Promote Economic Growth? Exploring the Effects of Financial Markets on Linkages, National Bureau of Economic Research Working Paper No. 12522, Cambridge. Blomstrom, M., Lipsey, R. E., & Zejan, M. (1994). “What Explains the Growth of Developing Countries?” In Baumol, Nelson, and Wolff, (Ed.), Convergence of Productivity: Cross-National Studies and Historical Evidence (pp. 243-59). Oxford and New York: Oxford University Press. Borensztein, E., Gregorio, J. D., & Lee, J. W. (1998). How Does Foreign Direct Investment Affect Economic Growth? Journal of International Economics,45(1), 115135. Cohen, W. M., & Levinthal, D. A. (1989). Innovation and Learning: The Two Faces of R&D. Economic Journal, 99(397), 569-596. Cohen, W. M., & Levinthal, D. A. (1990). Absorptive Capacity: A New Perspective on Learning and Innovation. Administrative Science Quarterly,35(1), 128-152. Durham, J. B. (2004). Absorptive Capacity and the Effects of Foreign Direct Investment and Equity Foreign Portfolio Investment of Economic Growth. European Economic Review, 48(2), 285-306. Gorgulu, M. E., & Akcay, S. (2012). The Effects of Foreign Direct Investments on Economic Growth of Developing Countries: Panel Data Analysis (Doctoral dissertation). AfyonKocatepe University, The Institute of Social Sciences, Department of Economics. 34 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Hermes, N., & Lensink, R. (2003). Foreign Direct Investment, Financial Development and Economic Growth. Journal of Development Studies, 40(1), 142-63. International Monetary Fund (IMF), (2000). Transition Economies: An IMF Perspective on Progress and Prospects. Issues Briefs List 2000. Retrieved from https:// www.imf.org/external/ np/exr/Ib/2000/110300.htm. International Monetary Fund (IMF), (2014). World Economic and Financial Surveys, World Economic Outlook. Retrieved from https://www.imf.org/external/pubs/ft/ weo/2014/02/ weodata/index.aspx. Krogstrup, S., & Matar, L. (2005). Foreign Direct Investment, Absorptive Capacity and Growth in the Arab World. HEI Working Paper, No: 02/2005. Li, X., & Liu, X. (2005). Foreign Direct Investment and Economic Growth: An Increasingly Endogenous Relationship. World Development, 33(3), 393-407. Rettman, A. (2013). Kosovo: EU meeting is ‘de facto recognition’ by Serbia. Retrieved from https://euobserver.com/foreign/118965. Sun, X. (2002). Foreign Direct Investment and Economic Development: What Do the States Need To Do? Capacity Development Workshops and Global Forum on Reinventing Government on Globalization, Role of the State and Enabling Environment, Morocco. The World Bank, (2002). Transition the First Ten Years Analysis and Lessons for Eastern Europe and the Former Soviet Union. Retrieved from http://siteresources.worldbank. org/ ECAEXT/Resources/complete.pdf The World Bank, (2010). Kosovo Unlocking Growth Potential: Strategies, Policies, Actions. Retrieved from https://openknowledge.worldbank.org/handle/10986/2859. The World Bank, (2015). 2015 World Development Indicators. Retrieved from http:// wdi.worldbank.org/tables. United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD), (2015). UNCTADstat 2015. Retrieved from http://unctadstat.unctad.org/EN/. United Nations Development Programme (UNDP), (2015). Human Development Index Human Development Report. Retrieved from http://hdr.undp.org/en/data. Volume 5 Number 2 Fall 2015 35 �Emre M. Görgülü Appendix Table 4: Summary of the Results (Albania) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error t-Statistic Prob. C GDP_1 3355.801 -0.696708 686.4788 0.158056 4.888426 -4.407982 0.0012 0.0023 FDI 1.976197 1.094186 1.806089 0.1085 AC 1.475628 0.385895 3.823911 0.0051 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.748208 0.653786 173.1538 239857.9 -76.44463 7.924086 0.008837 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 5: Summary of the Results (Bosnia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013; Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error C GDP_1 FDI AC 2874.913 -0.437312 0.998817 2.253342 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression 0.717600 0.611699 237.0839 36 1400.197 0.178667 0.895088 1.261986 269.9454 294.2793 13.40744 13.56907 13.34760 1.808639 t-Statistic Prob. 2.053221 -2.447640 1.115887 1.785552 0.0741 0.0401 0.2969 0.0920 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion 258.0870 380.4680 14.03591 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 449670.3 -80.21544 6.776190 0.013765 Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 6: Summary of the Results (Macedonia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error C GDP_1 FDI AC 3566.408 -0.552927 1.690506 1.442220 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.835806 0.774233 185.6873 275838.1 -77.28324 13.57430 0.001667 1785.416 0.223725 1.024240 0.799290 C GDP_1 FDI AC Volume 5 Number 2 Fall 2015 7386.888 -0.737282 -0.426353 1.068460 t-Statistic Prob. 1.997522 -2.471461 1.650497 1.804378 0.0808 0.0386 0.1374 0.0988 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 7: Summary of the Results (Montenegro) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error 1118.284 0.108782 0.160770 0.177662 14.19754 13.97606 2.552401 268.9065 390.7980 13.54721 13.70884 13.48736 2.432775 t-Statistic Prob. 6.605559 -6.777624 -2.651938 6.014011 0.0002 0.0001 0.0292 0.0003 37 �Emre M. Görgülü R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.855874 0.801827 309.9791 768696.2 -83.43253 15.83567 0.000999 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 8: Summary of the Results (Serbia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error 435.4529 696.3218 14.57209 14.73372 14.51224 2.135300 t-Statistic Prob. C GDP_1 5889.557 -0.722952 2353.646 0.211956 2.502312 -3.410850 0.0368 0.0092 FDI 0.826728 1.319589 0.626504 0.5484 AC 10.53483 4.846226 2.173821 0.0315 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.733578 0.633670 447.3163 1600735. -87.83366 7.342523 0.010994 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat 364.8333 739.0579 15.30561 15.46725 15.24577 1.525363 According to Gorgulu and Akcay (2012); in the most general sense, absorptive capacity is described as the ability of countries to absorb and utilize every kind of knowledge and innovation (Alfaro, Chanda, Kalemli-Ozcan, and Sayek FDIs have positive effects on the growth of the host countries in direct proportion to the quality of the financial markets of these countries. The absorptive capacities have an important role in the process of information acquisition in production through technological knowledge spillover effects from foreign investments (Gorgulu and Akcay, 2012). ii Namely; Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Serbia and Macedonia. iii That is why United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD) (2015) has no FDI i 38 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case data for Kosovo, but her data is included in that of Serbia’s. iv 1991-2001, The turmoil in the region first began with the Slovenian and Croatian Wars and followed by the Bosnian War, which ended in 1995. The turmoil then carried out by the Kosovo War in 1998-1999 and the insurgency in Macedonia in 2001. v For the period of 1992-2006 Serbia and Montenegro was united as a union. Then starting from 2006, Serbia and Montenegro formed their own separate independent republics. The FDI data on UNCTAD (2015) covers Serbia and Montenegro as a union till 2007, and as separate republics starting from 2008. However, The World Bank (2015) and International Monetary Fund (2014) both use a proportional measure to cover the data from Serbia and Montenegro separately. Using a similar proportional measure FDI data was obtained in the paper for missing years. Volume 5 Number 2 Fall 2015 39 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2926 Title A name given to the resource The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Author Author GÖRGÜLÜ, Mehmet Emre Abstract A summary of the resource. Abstract: The stabilized economic growth in the long-run lies ahead as an obstacle in the long road of development for many transition economies especially for those are in the Balkans. Some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union train. But for many others, the train has not arrived yet. Furthermore, many of those non-European Union member transition economies in the Balkans have to deal with an inheritance of a war economy experienced during early 90s. Today non-European Union member transition economies in the Balkans need to increase the capital flows to their countries for economic growth purposes. The literature on foreign direct investments suggest that there may be some positive effects on the economic growth of the host countries depending on many conditions - most commonly on absorptive capacities. However, are they really ready for this? Are the absorptive capacities in those countries at the extent in which enable them to extract benefits from foreign investments? The answer to this question is the key to truly understand the effects of foreign direct investments in those countries. Therefore, in this study, the effects of foreign direct investments on the economic growth of non-European Union member transition economies in the Balkans are investigated from the absorptive capacity perspective. This paper serves a role in comprehending the true dynamics of absorptive capacities measured through a new technique presented in this paper. The results confirm that current foreign direct investment flows to those non-European Union member Balkan countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a7436e7186c795919a526c32fb7ee332.docx 7fede6cf792ec226c9743475da77374a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b3cdac78dc7da12c78bd493ffe5dccdf.pdf 1271e8e0fe98b01d484c414a835856a0 PDF Text Text Izvorni naučni rad Dr. sc. Udžejna Habul, vanredni profesor Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka ODGOVORNOST DRŢAVE ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA DJECE Saţetak: Autorica u radu analizira ureĎenje socijalno-ekonomskih prava djeteta normiranih u konvencijskom i domaćem pravu i otvara pitanje ko će ih i kako realizirati kada nadležni državni organi ne stvaraju pretpostavke za materijalnu i socijalnu sigurnost porodice s djecom. Ovo posebno što socioekonomske prilike roditelja, njihov radnopravni status, regionalne, statusne i druge okolnosti na strani roditelja djeteta determiniraju položaj djece, mogućnosti realizacije njihovih prava i odgovornost roditelja prema djeci. U tom kontekstu, u radu je naglašena potreba za drugačijim definiranjem mehanizama zaštite djece koji će djelotvornije doprinijeti ostvarivanju socijalnih prava djeteta, smanjenju siromaštva djece u Bosni i Hercegovini i osiguranju zajedničkih ciljeva zemalja EU u pogledu dječjeg siromaštva. Slijedom navedenog, cilj ovog rada je da se ukaže na propuste u zaštiti socijalnoekonomskih prava djeteta koji su rezultat nedosljedne i nepravilne primjene postojećih zakonskih odredaba, ali i rezultat nepoštivanja prava djeteta garantiranih u meĎunarodnopravnim dokumentima koje Bosna i Hercegovina potpisuje i ratificira. Ključne riječi: siromaštvo, socijalno-ekonomska prava djece, odgovornost roditelja, odgovornost države 1. Uvod Socio-ekonomske prilike roditelja i njihov radnopravni status determiniraju položaj djece i mogućnosti realizacije njihovih prava, a posebno prava na životni standard primjeren potrebama djeteta. Ključni problem je postojanje siromaštva i njegovo daljnje povećavanje koje snažno utiče ne nepoštivanje prava djece. Istraživanja u BiH pokazuju da shodno socioekonomskim indikatorima, navedenim u narednim tabelama, više od polovine stanovništva u BiH je izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. U okviru navedenog broja, gotovo trećina stanovništva je izložena riziku siromaštva. 73 �Tabela 1: Relativno siromaštvo u BiH, 2011. BiH FBiH RS BD Siromašna domaćinstva 177.277 104.053 70.574 2.651 Siromašni pojedinci 566.025 349.756 206.535 9.734 Stopa siromaštva: domaćinstava 17,2 16,0 19,6 12,2 Stopa siromaštva: pojedinci 17,9 17,1 19,5 14,7 Jaz siromaštva domaćinstva 25,2 26,6 23,3 20,8 Kvintilni omjer S80/S20 4,9 5,2 4,4 4,4 Izvor: BHAS (2013) Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini, 2011, (konačni podaci), prvo izdanje br. 1, 21.2.2013., Sarajevo: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine1 Tabela 2: Broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH Procenat Broj lica stanovništva 1. Izloženi riziku siromaštva 1.514.576 32,4% 2. Sa teškom materijalnom uskraćenošću, ali 891.614 19,1% koja nisu u opasnosti od siromaštva 3. Sa vrlo niskim intenzitetom rada, ali koja nisu u stanju teške materijalne 305.641 6,5% uskraćenosti niti u domaćinstvu sa niskim intenzitetom rada Izloženi riziku siromaštva i socijalne isključenosti 2,711,831 58% (AROPE) Izvor: Cojocaru i Ruggeri Laderchi (2013) Tabela 6.10. Napomena: Red br. 2 je izračunat na osnovu podataka iz Tabele 12 Dodatno i pored zakonima utvrĎenih prava, veliki broj kategorija djece u BiH socijalno-ekonomska prava ne ostvaruje ili njihovo ostvarivanje zavisi od različitih faktora. Mjesto prebivališta djeteta jedan je u nizu bitnih faktora, jer od toga gdje dijete živi, zavisit će i ostvarivanje ovih prava. Niski iznosi naknada i neredovne isplate, još više doprinose neostvarivanju prava. Tako, djeca u BiH predstavljaju jednu od najugroženijih grupa čija se prava krše kako kroz neimplementaciju postojećih propisa, tako i kroz nedonošenje novih, kojima bi se mijenjao odnos društva/države prema djeci općenito, a posebno prema djeci iz socijalno ugroženih porodica. U vezi sa ovim centralno pitanje ovog rada je: U kojoj mjeri je ostvarivanje propisanih prava tek spisak „državnih želja“ kako bi se ovaj segment prava djeteta uskladio sa zahtjevima istaknutim u 1 Preuzeto iz: Analiza nedostataka iz oblasti politika socijalne zaštite i inkluzije u BiH, Jačanje sistema socijalne zaštite i inkluzije djece u BiH, UNICEF, Sarajevo, novembar 2013., str. 12. 2 Gornji podaci su stavljeni u meĎunarodnu perspektivu u tabeli br. 1 koja pokazuje da je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH, mjeren indikatorom AROPE, daleko veći u BiH nego u većini drugih evropskih zemalja, ibid. str. 13. 74 �meĎunarodnim dokumentima, a u kojoj mjeri je na djelu nepravedna distribucija raspoloživih finansijskih sredstava za ostvarivanja socijalno-ekonomskih prava djeteta? 2. Pravni okvir zaštite socijalno-ekonomskih prava djeteta Oblast zaštite djece i porodica sa djecom u BiH je regulirana različitim propisima u oblasti porodičnog prava i socijalne zaštite i to na entitetskim nivoima, nivou distrikta Brčko i kantonalnim nivoima u entitetu FBiH. Na planu socijalno-ekonomskih prava Bosna i Hercegovina svojim Ustavom3 garantira da će zajedno sa entitetima jamčiti najveći nivo primjene meĎunarodnih dokumenata (samim tim i standarda u zaštiti socijalno-ekonomskih prava djece i porodica sa djecom) i potpisnica je Konvencije o pravima djeteta4, Evropske konvencije o ljudskim pravima5, Evropske socijalne povelje,6 te MeĎunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima 7. TakoĎer, aneks I na Ustav BiH obavezuje BiH da pored navedenih dokumenata na svojoj teritoriji primjenjuje i druge relevantne meĎunarodne dokumente, meĎu kojima su i oni koji se svim svojim sadržajima odnose samo na djecu. Ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava djeteta koja su, u najvećoj mjeri, regulirana Konvencijom o pravima djeteta i Evropskom socijalnom poveljom, BiH je osigurala ratificiranjem spomenutih dokumenata čime je preuzela odgovornost za ispunjenje sadržaja tih prava djeteta. Tako prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvitku. Uslove života potrebne za dječiji razvitak dužni su osigurati roditelji ili drugi odgovorni za dijete u okviru svojih sposobnosti, finansijskih mogućnosti. Države potpisnice u skladu s nacionalnim uslovima i u okviru svojih sredstava, preduzet će odgovarajuće mjere da pomognu roditeljima i drugima odgovornim za dijete u ostvarivanju ovog prava, pa će u slučaju potrebe dati materijalnu pomoć i pomagati programe, naročito one koji se tiču prehrane, odijevanja i stanovanja (čl.27.st.1.2.3 Konvencije o pravima djeteta). Prema Evropskoj socijalnoj povelji, porodica ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu (čl.16) a posebno djeca i mladi imaju pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu (čl.17) iz čega proizlazi da su djeci garantirana prava na odgovarajući životni standard i pravo na socijalnu zaštitu. 3 Član II st. 1 Ustava BiH: „Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĎunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda“. 4 UN Konvencija o pravima djeteta, 1989., u: Ljudska prava, Human Rights, Odabrani meĎunarodni dokumenti, Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996. 5 Član II st. 2 Ustava BiH: „Prava i slobode predviĎeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“. 6 Evropska socijalna povelja (Revidirana) usvojena Odlukom PS BiH br. 206/08 od 17.VI 2008. 7 MeĎunarodni pakt o ekonomskih, socijalnim i kulturnim pravima (ICESOR) BiH je preuzela sukcesijom od 1.IX 1993. („Sl. list RBiH“ 25/93) i ima snagu ustavne odredbe u Ustavu BiH. 75 �Što se tiče odredaba nacionalnog zakonodavstva, ostvarivanje prava djeteta na životni standard primjeren njegovim potrebama regulirano je propisima porodičnog zakonodavstva-tri porodična zakona u BiH (kroz pravo na izdržavanje djeteta, pravo djeteta na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti) koja su, iako su prevashodno obaveze roditelja, dodatno osigurana obavezivanjem nadležnih organa na preduzimanje mjera radi zaštite ličnih prava i interesa djeteta, čime država preuzima dio odgovornosti i obaveza i tako postaje odgovorna za ispunjenje sadržaja prava djeteta na životni standard primjeren potrebama. Dalje, ovo pravo je ureĎeno propisima u oblasti socijalne, dječje i porodične zaštite - tri različita pristupa u regulaciji. U FBiH – Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rate i porodica sa djecom na osnovu kojeg su kantoni donijeli svoje zakone, a ostvarivanje i isplate iz oblasti zaštite porodice sa djecom ostvaruju se isključivo na kantonalnom nivou. U Republici Srpskoj, oblast zaštite porodice sa djecom regulirana je Zakonom o dječjoj zaštiti a u Distriktu Brčko Zakonom o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Statutom distrikta Brčko te Zakonom o dječijoj zaštiti. 2.1.Pregled prava porodica sa djecom u Bosni i Hercegovini Federacija Bosne i Hercegovine - Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom8 normira sljedeća prava: 1. Dodatak na djecu 2. Naknada, umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta 3. Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene-majke koja nije u radnom odnosu 4. Jednokratna pomoć za opremu novoroĎenog djeteta 5. Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majkedojilje 6. Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja 7. Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja 8. Stipendije i školarine Ďacima i studentima (čl.89) U FBiH svaki kanton je donio svoje zakone u oblasti socijalne zaštite od kojih tri kantona ne normiraju prava porodice sa djecom i nisu uopšte usaglašeni sa entitetskim zakonodavstvom u ovoj oblasti. Republika Srpska - Zakon o dječijoj zaštiti9 normira sljedeća prava: 1. Naknada plate za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva 2. Materinski dodatak 3. Pomoć za opremu novoroĎenčeta 4. Dodatak na djecu 8 Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom FBiH ("Sl. novine FBiH" br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09) 9 Zakona o dječijoj zaštiti RS („Sl. glasnik RS" 04/02,17/08,01/09) 76 �5. Zadovoljavanje razvojnih potreba djece 6. Vaspitno-obrazovni program pripreme djece za školu 7. Ostali programi pomoći (čl. 10). Brčko Distrikt BiH – Zakon o dječijoj zaštiti10: 1. Naknada plate za vrijeme porodiljskog ili produženog porodiljskog odsustva i odsustva sa rada zaposlenog roditelja i usvojioca radi njege djeteta 2. Majčinski dodatak 3. Pomoć za opremu novoroĎenčeta 4. Doplatak za djecu (čl.8) Pored navedenih prava iz oblasti zaštite porodica sa djecom, zakonima u BiH garantiraju se i druga prava i oblici socijalne zaštite za djecu koja imaju status korisnika socijalne zaštite (novčane i druge materijalne pomoći, savjetodavni rad – usluge socijalnog i drugog stručnog rada, smještaj u ustanove socijalne zaštite, pomoć u dnevnom zbrinjavanju i slično). 2.2. Strateški/razvojni dokumenti Pored odredaba konvencijskog i nacionalnog prava u oblasti zaštite djece, posebnu pažnju izazivaju i strateški dokumenti kojima se odreĎuju prioritetne državne aktivnosti na putu ka pridruživanju Evropskoj uniji, od kojih izdvajamo: Strategija razvoja Bosne i Hercegovine (2010.-2014.), Akcioni plan za djecu Bosne i Hercegovine (2011.-2014.), Politika za unapreĎenje ishrane djece u FBiH, Srateški plan za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u FBiH (2013.2017.), Politika za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u Republici Srpskoj za period od 2011.-2016.,Strategija za unapreĎenje socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja u Republici Srpskoj za period 2009.-2014., Dokument politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH (2006.-2016.), Strategija socijalne uključenosti, Smjernice za prepoznavanje socijalno isključenih kategorija djece u BiH, Indikatori za praćenje prava djeteta. Svi oni su dobrim dijelom fokusirani i na segment socijalne zaštite, smanjenja siromaštva, socijalnu koheziju i zaštitu porodice sa djecom. Ukazivanjem na ove ciljeve doprinosi se sistemskom rješavanju svih pitanja vezanih za socijalnu zaštitu djece i porodica sa djecom u BiH što je osobito vidljivo iz strategije socijalne uključenosti.11 3. Ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta „de lege lata“ Socijalno-ekonomska prava djece i njihova zaštita ureĎena je na entitetskim nivoima. Ni jedno pravo djeteta ili porodice sa djecom nije pod državnom 10 Zakon o dječijoj zaštiti BD BiH („Sl. glasnik BD BiH“ br. 1/03, 4/04, 21/05, 19/07, 2/08, 51/11 i 03/15). 11 U tom smislu u BiH su utvrĎeni opšti indikatori socijalne uključenosti koji predstavljaju osnovni okvir za odreĎivanje sektorskih indikatora kojima se može mjeriti socijalna isključenost djece i njihovih porodica. Šest osnovnih ciljeva strategije socijalnog uključivanja, izmeĎu ostalog, odnose se i na poboljšanje položaja porodica sa djecom, poboljšanje obrazovanja, socijalnu politiku u funkciji zapošljavanja i drugi. 77 �jurisdikcijom. Istina, sva navedena prava upućuju na posebnu zaštitu djece i porodice, i to je očigledno kroz vrlo naglašenu zajedničku roditeljsku odgovornost, ali i kroz društvenu participaciju u podizanju djeteta. Ali, kako je ostvarivanje ovih prava uslovljeno odnosom roditelja prema djeci i odnosom države i državnih institucija prema roditeljima, postavlja se pitanje, kako će se ona ostvariti u uslovima kada roditelji, ne svojom krivnjom (zbog nezaposlenosti), ne mogu doprinositi njihovoj realizaciji. Ostvarivanje ovih prava uslovljeno je ekonomskim resursima, pa je u kontekstu BiH, njihovo zakonsko normiranje „tek spisak odreĎenih moralnih ili socijalnih ciljeva“ koje je država regulirala, ne vodeći računa o njihovom obimu i načinu ostvarivanja. Drugim riječima, ta prava su aproksimativno i nerealno propisana, ona ne sadrže precizno utvrĎene obaveze odreĎenih subjekata-pojedinaca, institucija, državnih organa te u praksi bilježimo sljedeće probleme. Propisi vezani za implementaciju Zakona FBiH se donose na nivou kantona tako da kantoni donose svoje zakone kojima se, uz prava regulirana u entitetskom zakonu, reguliraju i dodatna prava. Kantoni, dakle, imaju mogućnost da prošire obim već postojećih prava, ali zbog nepovoljne finansijske situacije, najčešće se smanjuje njihov obim pa u konačnici imamo različit obuhvat predviĎenih prava, neostvarivanje pojedinih prava ili različite visine naknada, što najbolje pokazuje zakonima normirani dodatak na djecu. Ovo pravo djeca ne uživaju u tri od deset kantona u FBiH, jer nisu planirana u kantonalnim budžetima. U Kantonu Sarajevo ovaj dodatak u 2014. godini iznosio je 33 KM, a uvećani 49,50 KM.12 PoreĎenja radi, u Tuzlanskom kantonu, taj dodatak je iznosio 20 KM a za porodice sa više od troje djece iznosi 40 KM po djetetu.13 U drugom entitetu, 35 KM za dvoje djece, 70 KM za troje i 90 KM za četvoro i više djece.14 U Distriktu Brčko je 80 KM po djetetu.15 Ovakvom praksom stiče se utisak da su odluke o visini dodatka za djecu, zapravo vrlo arbitrarne, da ne zadovoljavaju zahtjeve standarda „najbolji interes djeteta“ i da normiranje ovog prava za dijete ne doprinosi materijalnoj sigurnosti djeteta. Slična situacija je i u kontekstu prava na naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva u BiH. Ovo pravo proizlazi iz svih relevantnih propisa, ali je njegovo ostvarivanje potpuno različito i upućuje na potpunu nejednakost žena i djece u BiH. U okviru ovog prava izgubila se razlika izmeĎu onog što je pravedno i onog što je humano. Visina naknade umjesto plaće ženi-majci u vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta koja nije u radnom odnosu, niža je od naknade za majku koja je u radnom odnosu. Tako npr. u Sarajevskom kantonu ova novčana naknada za ženu koja ne radi ili je na redovnom školovanju iznosi 180 KM mjesečno, a za ženu koja je u radnom odnosu 360 KM.16 12 Naredba o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom čl. 4. („Sl. novine Kantona Sarajevo“, br. 27/14). 13 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Tuzlanskog kantona („Sl. novine Tuzlanskog kantona“ br.8/06, 11/09). 14 Zakon o dječijoj zaštiti RS (Sl. glasnik RS 04/02,17/08,01/09). 15 Zakon o dječijoj zaštiti BD (Sl. glasnik BD BiH br.1/03,19/07,2/08,51/11,3/15). 16 Supra note br.12. 78 �U BiH trenutno sa primjenjuje 15 zakona (11 u FBiH, 2 u RS, 2 u BD) i bezbroj podzakonskih akata u oba entiteta i Brčko distriktu kojima je normirano ostvarivanje socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom. Sudeći po broju propisa, doima se kao da je izgubljen osjećaj za pravdu i regulaciju realnih društvenih odnosa te da je kod nas, sve što se odnosi na porodicu i dijete postalo pravo porodice i djece, što je čini se, dovelo do „krize prava“. Državna regulacija je izgubila tradicionalni pravni značaj i neostvarivanje prava djece, prava porodica sa djecom postaje uobičajena praksa. 17 Prava iz ove oblasti ostvaruju se na općinskim nivoima-ovisno od budžeta općine i sprovode kroz općinske službe socijalne zaštite ili centre za socijalni rad. Kako su na ovim nivoima vlasti evidentne razlike u visini budžetskih sredstava koja se izdvajaju u ove svrhe, imamo i potpuno neujednačene pristupe u ostvarivanje socijalnih prava porodica sa djecom. Dodamo li ovome i činjenicu da se radi o vrlo niskim novčanim iznosima, onda je jasno da se ovakvom praksom ne može uticati na smanjenje siromaštva. Tome je doprinio i Dejtonski ustav kojim je omogućena ovakva praksa u ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava porodica sa djecom na različitim nivoima vlasti u BiH. Kako izmeĎu kantona u FBiH i općina u RS postoji razlika u geografskoj površini, visini resursa, mogućnosti sticanja prihoda, strukturi korisnika prava, to i ostvarivanje prava shodno potrebama korisnika i finansijskim mogućnostima lokalnih zajednica ne može biti isto. Geografska neravnopravnost korisnika očigledno je rezultat sistemski „ugraĎene“ nejednakosti u ostvarivanju socijalnih prava djece kojom se dovodi u pitanje i univerzalnost sistema socijalne zaštite. Prevazilaženje ovako proizvedene nejednakosti spada u domen državne odgovornosti. Uz sve navedeno, u kontekstu ostvarivanja spomenutih prava evidentni su i problemi u vezi sa nepostojanjem pretpostavki za realizaciju relevantnih odredaba Porodičnog zakona u FBiH. Naime, Zakonom predviĎena rješenja o uspješnom izvršavanju odluka o izdržavanju za djecu čiji roditelji iz objektivnih ili subjektivnih razloga ne doprinose izdržavanju djece sa kojima ne žive poslije razvoda braka ili prekida vanbračne zajednice života se ne izvršavaju. U praksi ne bilježimo da su centri za socijalni rad izvršili svoju obavezu osiguranja sredstava za izdržavanje djeteta iz budžetskih sredstava FBiH (nisu osnovani alimentacijski fondovi -čl.237 PZ FBiH), nema pokazatelja da centri prate i provjeravaju ispunjavanje obaveze izdržavanja djeteta (čl. 242. stav 2) ili da su u ime maloljetnog djeteta pokrenuli i vodili postupak za dosuĎenje ili povišenje izdržavanja protiv drugog roditelja, odnosno izvršni postupak ako roditelj ne traži izvršenje odluke o izdržavanju djeteta (čl. 239 stav 1. i 2.). Shodno ovome, ne da se socijalno-ekonomska prava djece ne ostvaruju18, nego centar za 17 Janjić-Komar M., Rasprava o principima porodičnog prava, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2013., str. 22 i 23. 18 U okviru internog istraživanja koliko drugi roditelj doprinosi izdržavanju djeteta (1 500 članova udruženja samohranih roditelja), rezultati su pokazali da drugi roditelj u izdržavanju doprinosi svega 15%, 10% roditelja samo povremeno, a ostalih 75% ne doprinosi izdržavanju djeteta. Razlozi se pripisuju problemima u primjeni zakona, posebno obezbjeĎenju prisilne naplate roditeljima koji ne izvršavaju obavezu plaćanja alimentacije. U ovim slučajevima, konstatovano je 79 �socijalni rad, kao organ koji štiti prava i interese djeteta, ne koristi ni zakonske mogućnosti kojima se ukazuje na važnost „potrebe zaštite djeteta“.19 Ista praksa se bilježi i u primjeni odredaba koje se odnose na izricanje mjera radi zaštite ličnih prava i interesa djeteta koje su u nadležnosti centara za socijalni rad. Država tako, samo normiranjem mjera, izvrši svoju obavezu, propisanu Konvencijom o pravima djeteta (čl. 18 stav 2), da roditeljima pruža odgovarajuću pomoć u obavljanju dužnosti odgoja djeteta, a centri ne pomažu roditeljima u prevazilaženju problema sreĎivanjem njihovih materijalnih prilika ili vršenjem nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja.20 Centri su praktično skloni korištenju drugih oblika zaštite koji u konačnici dovode do odvajanja roditelja od djece (smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili eventualno smještaj u drugu porodicu). Ovakva praksa upućuje na očiglednu nemogućnost nadležnih organa da postupaju onako kako je, za dobrobit djeteta, zakonom predviĎeno, čime se dodatno krše prava djeteta. 4. Ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta „de lege ferenda“ Poučeni dosadašnjom praksom u ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava djeteta koja svjedoči konfuziju u oblasti socijalne zaštite, „geografsku“ neravnopravnost djece i kršenje prava djeteta garantiranih odredbama meĎunarodnopravnih i nacionalnih dokumenata, potreban je novi pristup u rješavanju ovih problema, odnosno „novi“ način ostvarivanja spomenutih prava djece. Novi način ostvarivanja podrazumijevao bi zadržavanje postojećeg sistema, ali sa identičnim zakonodavnim rješenjima, a ne različitim kao što su sada. Implementacija bi bila na nižim nivoima vlasti kroz centre za socijalni rad i tako ne bismo imali diskriminaciju djece niti po jednom osnovu. Postojali bi jednaki kriterijumi za definiranje uvjeta pod kojima bi djeca i porodice sa djecom ostvarivale socijalno-ekonomska prava a dosljedno bi se primjenjivali svi relevantni meĎunarodnopravni dokumenti koje je Bosna i Hercegovina potpisala, ratificirala i koje je obavezna ispoštovati. Takvom praksom država bi se socijalnim pravima borila protiv siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti. Finansiranje bi ostalo na entitetskim nivoima i nivou Brčko distrikta, s tim što bi se izdvojena sredstva osigurala ne samo budžetskim sredstvima, nego i kroz implementaciju mješovitog modela finansiranja socijalne zaštite. da vladine institucije najgrublje krše najbolji interes djeteta tako što ne utiču na realizaciju obaveze doprinosa za izdržavanje djeteta. Vidjeti prema: Specijalni izvještaj Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH-Djeca u konfliktnim razvodima, uz podršku Save the Children, Banja Luka, novembar 2013. godine. 19 U tom smislu, Traljić. N., Bubić, S., Roditeljsko i Starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008. str. 162-164 20 Ne primjenjuje se odredba kojom je propisano pravo na naknadu osobi za vršenje nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja, koja je u skladu sa obavezom iz člana 152.stav 6 PZ FBiH odreĎena od strane federalnog ministra rada i socijalne politike Pravilnikom o visini i načinu isplate opravdanih troškova i mjesečne naknade osobi koja vrši nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja (Sl. novine FBiH, br. 18/06) 80 �Zakonodavstvo u oblasti socijalne zaštite već sada u FBiH utvrĎuje mješoviti model i finansiranje socijalnog sektora. Na osnovu evropskih iskustava, Zakon ureĎuje da djelatnost socijalne zaštite obavlja, kako državni (ustanove socijalne zaštite) tako i nevladin sektor (humanitarne organizacije, udruženja graĎana, vjerske zajednice), široko otvarajući vrata i drugim nositeljima sistema socijalne zaštite (čl.4). Zakon taksativno navodi šest izvora finansiranja (iz budžeta entiteta, kantona i općina, ulaganja osnivača, osobnog učešća korisnika, legata, poklona i zavještanja te drugih izvora (čl.97). Zakon u RS ima naglašen centralistički sistem, budžetski model finansiranja ali i mogućnost da se pojedine socijalne usluge u mješovitom sistemu socijalne zaštite mogu finansirati donatorskim sredstvima, sredstvima pravnih i fizičkih lica i prilozima graĎana (čl.132). Iz navedenog slijedi da država ne mora biti ekskluzivni finansijer socijalno-ekonomskih prava djece i da mješoviti sistem omogućava da se prikupe i dodatna sredstva koja mogu biti na adekvatan način distribuirana. Istina, implementacija mješovitog sistema ne podrazumijeva samo dopunske izvore finansiranja, već i razvijanje volonterske prakse u ovom sektoru, veće uključivanje nevladinog sektora ali i promjenu mentaliteta ljudi. Takvom praksom stekle bi se veće mogućnosti za održivost mješovitog modela sistema socijalne zaštite, koji bi se mogao definirati kao koncept precizno utvrĎenog nivoa socijalne zaštite, prema precizno utvrĎenim korisnicima u konkretnoj društvenoj zajednici sa realno utvrĎenim izvorima finansiranja. Ovakav model bi „de lege ferenda“ omogućio prikupljanje dodatnih finansijskih sredstava koja bi se na adekvatniji način distribuirala. Obogatili bi se izvori finansiranja i tako doprinijelo istinskom ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava djece i porodica sa djecom.21 MeĎutim, kako ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta nije samo predmet socijalne zaštite, već i predmet porodičnog prava, neophodno je osigurati ispunjavanje porodičnim zakonima preuzetih obaveza u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na izdržavanje djeteta onda kada zakonski obveznici izdržavanje nisu u mogućnosti podmirivati potrebe izdržavanja djeteta. S obzirom da socio-ekonomske prilike roditelja i njihov radno-pravni status22 determiniraju ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta, država mora, jer je to njena supsidijarna obaveza, preuzeti odgovornost za neispunjavanje preuzetih obaveza, odnosno nerealizaciju ciljeva ispravno postavljenih u Porodičnom zakonu FBiH. U vezi sa ovim, postavlja se pitanje kojim mjerama državne intervencije se suprotstaviti problemu neplaćanja izdržavanja za dijete i kako ga osigurati kada je 32,4% stanovnika u BiH izloženo riziku od siromaštva. Polazište za rješavanje navedenog problema 21 Vidjeti šire: Habul, U., Socijalna zaštite u Bosni i Hercegovini-tranzicija, zakonodavstvo, praksa, FPN Sarajevo, 2007., str.27-46. 22 Prema rezultatima istraživanja UNDP-a radna snaga u BiH ima sljedeće karakteristike: žive na granici siromaštva; imaju nesiguran posao ili rade u neformalnom sektoru; rade na skučenom tržištu rada sa vrlo malo stabilnosti u smislu daljeg razvoja; imaju male šanse za povećanje prihoda; vrlo su ranjivi na spoljnje i unutrašnje faktore kao što su privatizacija, gubitak lokalnog tržišta, gubitak interesa ulagača ili smanjenje inostrane pomoći. UNDP- BiH, Sistem ranog upozoravanja, Kvartalni izvještaji za 2009. godinu 81 �trebala bi biti Preporuka Vijeća Evrope (82)2 o formiranju državnih fondova za izdržavanje djece23 koja ima za cilj harmonizaciju propisa o izdržavanju djece u zemljama članicama EU i koja navodi zajedničke principe kojima bi se zemlje članice EU trebale rukovoditi prilikom osnivanja državnih fondova za izdržavanje djece. Na tragu tih principa su zakonodavna rješenja u FBiH, tako da je jedno od rješenja, zapravo, dosljedno provoĎenje važećih odredaba posvećenih zaštiti interesa djeteta kao povjerioca izdržavanja uz obavezu osnivanja fonda za izdržavanje djece.24 Osnivanje ovakvog fonda otvorilo bi mogućnosti preduzimanja različitih mjera zaštite porodice i djece koja bi kod djece stvorila osjećaj da država pokazuje interes i zanimanje za njih. MeĎu mjerama mogla bi se naći i mjera predujma za izdržavanje kojom bi država pokazala da na sebe preuzima odgovornost za ostvarivanje socijalnoekonomskih prava djeteta koja se temelje na odredbama porodičnog zakonodavstva.25 5. Zaključna razmatranja Zaštita prava porodice i djece, bilo da se temelji na odredbama zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite ili porodičnog prava, nalaže stvaranje realnih, mogućih pretpostavki za ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta. Ovo tim više, jer je trenutno ostvarivanje ograničeno ekonomskim prilikama kantona/općina u kojima porodica živi, vrlo restriktivnim imovinskim cenzusom za njihovo ostvarivanje, vrlo niskim iznosima, neredovnim isplatama i višemjesečnim kašnjenjima u isplati. Shodno važećim propisima, iako je vidljivo da je dijete titular socijalno-ekonomskih prava, kontekst u kojem dijete živi istinski dovodi u pitanje ostvarivanje prava djeteta. Sve su ovo razlozi radi kojih treba na drugačiji način prići regulaciji socijalno-ekonomskih prava djeteta i zaštiti porodice sa djecom. Treba redefinirati postojeći pravni okvir i u prvi plan istaći osiguranje finansijskih 23 „Poredbeni pravni sustavi, odnosno od nas bogatije države, poznaju državne fondove za uzdržavanje: roditelj-dužnik uplaćuje u fond, a država mjesečno isplaćuje djeci dosuĎen iznos za uzdržavanje. Tako na sebe preuzima naplatu, odnosno postupak ovrhe od roditelja koji ne živi sa djetetom...Svakako je riječ o sustavu koji zahtijeva početnu investiciju državnih sredstava, no takva bi investicija pridonijela smanjenju sukoba izmeĎu roditelja i povećanoj zaštiti egzistencijalnih interesa djece.“Korać, A., Obiteljsko-pravni aspekti nacionalne obiteljske politike, U: V. Puljiz, D. Bouillet (ur.), Nacionalna obiteljska politika, Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2003., str.183. 24 Vidjeti: čl. 235.-249. Porodičnog zakona FBiH (Službene novine FBiH, br.35/05, 41/05 i 31/14). Ovakva zakonodavna rješenja nameću i nužnost osnivanja posebnog alimentacionog fonda čija sredstva bi bila namijenjena samo za izdržavanje djece i koji bi bio odgovarajući mehanizam državne intervencije u cilju uspostavljanja redovnog i dovoljnog iznosa za izdržavanje djeteta od strane roditelja. To bi ujedno bio i primjer odgovornog odnosa države prema djeci u situacijama kada roditelji djeteta, izloženi rizicima siromaštva, nisu u mogućnosti ispuniti obavezu izdržavanja. Pretpostavke za ostvarivanje ovog prava mogle bi biti ureĎene dodatno i odgovarajućim podzakonskim aktima, shodno modelima zemalja EU, koji bi bio primjeren uvjetima u Bosni i Hercegovini. 25 Jenson, J., Redisigning the „Welfare Mix“ for Families: Policy Challenges, Discussion Paper F/30, Ottawa: Family Network, February 2003., str. 7-17. 82 �sredstava potrebnih za implementaciju zakona ali i mehanizme za utvrĎivanje odgovornosti onih koji svojim odnosom prema obavezama koje imaju u vezi sa ovim, prekrše ili uskrate neko od socijalno-ekonomskih prava djeteta. 83 �Dr. sc. Udžejna Habul, Associate Professor Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo THE RESPONSIBILITY OF THE STATE TO REDUCE CHILD POVERTY Summary: The author analyzes the regulation of socio-economic rights of the child as stipulated in the respective international human rights and domestic legislation. The discussion raises the questions of whom and how those rights will be implemented when the state authorities do not create preconditions for the material and social security of the family and when the socio-economic situation of the parents (including their employment status, regional and statutory characteristics) determine the status of children, ability to realize child’s right as well as responsibility of parents towards their children. In this context, the author emphasizes the need for a differentiated approach to available mechanisms for child protection which would more effectively contribute to the realization of social rights of the child, the reduction of child poverty in Bosnia and Herzegovina and ensuring the common goals of the EU countries in terms of child poverty. Keywords: poverty, socio-economic rights of children, parental responsibility, the responsibility of the state 84 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2989 Title A name given to the resource ODGOVORNOST DRŽAVE ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA DJECE Author Author HABUL, Udžejna Abstract A summary of the resource. Autorica u radu analizira uređenje socijalno-ekonomskih prava djeteta normiranih u konvencijskom i domaćem pravu i otvara pitanje ko će ih i kako realizirati kada nadležni državni organi ne stvaraju pretpostavke za materijalnu i socijalnu sigurnost porodice s djecom. Ovo posebno što socio-ekonomske prilike roditelja, njihov radnopravni status, regionalne, statusne i druge okolnosti na strani roditelja djeteta determiniraju položaj djece, mogućnosti realizacije njihovih prava i odgovornost roditelja prema djeci. U tom kontekstu, u radu je naglašena potreba za drugačijim definiranjem mehanizama zaštite djece koji će djelotvornije doprinijeti ostvarivanju socijalnih prava djeteta, smanjenju siromaštva djece u Bosni i Hercegovini i osiguranju zajedničkih ciljeva zemalja EU u pogledu dječjeg siromaštva. Slijedom navedenog, cilj ovog rada je da se ukaže na propuste u zaštiti socijalno-ekonomskih prava djeteta koji su rezultat nedosljedne i nepravilne primjene postojećih zakonskih odredaba, ali i rezultat nepoštivanja prava djeteta garantiranih u međunarodnopravnim dokumentima koje Bosna i Hercegovina potpisuje i ratificira. Ključne riječi: siromaštvo, socijalno-ekonomska prava djece, odgovornost roditelja, odgovornost države Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6b3a8c94983b98124a161f82f1d814a7.docx b53e329086a7bd63a84f33f44761acb5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fe471fb11146d9ab895c291ace374350.pdf 6f7dab7350442c39918204d6b785f4d7 PDF Text Text Pregledni naučni rad Sunčica Hajdarović, asistent Pravni fakultet Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA DJETETA NA IZDRŢAVANJE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Saţetak: U slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, država se nije ograničila samo na primjenu sredstava u okviru porodičnog prava, već je, radi ostvarivanja prava na izdržavanje djeteta zagarantovanog meĎunarodnim dokumentima i nacionalnim zakonima, predvidjela i sredstva iz drugih pravnih područja. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži. U sklopu razmatranja ovog krivičnog djela sa kriminološkog aspekta, u ovom radu bit će obraĎena fenomenologija krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja izvršenog u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. Poseban osvrt će biti dat na razloge ili motive zbog kojih je djelo izvršeno. Izvor podataka su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: izdržavanje, najbolji interes djeteta, krivičnopravna zaštita 1. Uvodne napomene Pojam izdržavanje istoimenica je pojmu alimentacija koja svoje korijene vuče od latinske riječi alo, alui, altum, što na bosanskom jeziku znači "hraniti". Budući da je hrana neophodna za život iz ove terminologije se već očituje važnost izdržavanja i ostvarivanja prava na izdržavanje. Djeca kao jedan od najvažnijih, i svakako najosjetljivijih dijelova društva, morala bi u svakom trenutku imati osiguranu egzistenciju i ostvarivati svoje pravo na izdržavanje. Kada roditelji djeteta žive zajedno, neće dolaziti do izražaja izdržavanje koje mu svakodnevno pružaju jer oni tada najčešće ravnopravno, zajednički i sporazumno osiguravaju djetetu primjeren život i razvoj. Ali kada, iz bilo kojeg razloga, dijete živi samo s jednim roditeljem, problem ostvarivanja prava na izdržavanje postaje uočljiviji. Upravo tada se postavlja pitanje kako riješiti taj problem što efikasnije i bezbolnije za dijete, pogotovo kada roditelj koji je dužan davati izdržavanje nije spreman svojevoljno ispunjavati svoju obavezu?1 Prema odredbama člana 215. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine2, roditelji su dužni izdržavati svoje maloljetno dijete i u izvršavanju 1 Gliha D., Pintarić A., Pravo djeteta na roditeljsko uzdržavanje, Analiza, kritički osvrt i prijedlog poboljšanja, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 2014., str. 1. 2 Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine FBiH“ br. 35/05 i 41/05 259 �te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Dakle, izdržavanje djeteta je dužnost roditelja, odnosno obaveza da obezbijedi sredstva za zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba svom djetetu. Normativno regulisanje izdržavanja kao prava i obaveza zakonskog karaktera spada u domen porodičnog zakonodavstva. Naime, brak i porodica predstavljaju osnovu na kojoj je bazirana i iz koje prozilazi dužnost i pravo uzajamnog izdržavanja. Upravo porodična solidarnost je bila i ostala osnovna ideja nastanka i egzistiranja instituta izdržavanja, dok društvena solidarnost u vidu prinudnog ostvarenja izdržavanja, te propisivanja krivično-pravnih sankcija nastupa kada zataji porodična solidarnost.3 Roditelj, kao titular prava na izdržavanje ne može se odreći tog prava, pa je tako članom 218. Porodičnog zakona FBiH propisano da roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko staranje, ili kojem je ograničeno ili oduzeto roditeljsko staranje, ne oslobaĎa se dužnosti izdržavanja djeteta. Dakle, pravu na izdržavanje korespondira obaveza oba roditelja da izdržavaju svoje dijete. Ovome u prilog govori i činjenica da zakon ne postavlja nikakve uslove za izdržavanje na strani djece, već je samo maloljetstvo dovoljna pretpostavka za izdržavanje. Naravno, prema Porodičnom zakonu FBiH, i punoljetna djeca mogu biti izdržavana od strane svojih roditelja, meĎutim u tom slučaju su propisani uslovi na osnovu kojih je takvo izdržavanje moguće (ako se dijete nalazi na redovnom školovanju roditelji su dužni, prema svojim mogućnostima, osigurati mu izdržavanje i nakon punoljetnosti a najduže do navršene 26. godine života i ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni izdržavati ga dok ta nesposobnost traje, član 216. Porodičnog zakona FBiH). Izdržavanje maloljetnog djeteta se uvijek odreĎuje u novcu. Svaki drugi oblik doprinošenja odgoju djeteta ne može se smatrati izdržavanjem u smislu porodičnog zakonodavstva, s obzirom da član 244. Porodičnog zakona FBiH propisuje da osobu koja je dužna davati izdržavanje sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa izdržavanja u odreĎenom novčanom iznosu. 2. MeĎunarodni principi i standardi utvrĎeni u meĎunarodnim i regionalnim konvencijama Posljednjih decenija sve je intenzivniji razvoj, harmonizacija i unifikacija porodičnog prava kroz razne evropske institucije. Pojedine, relevantne odredbe meĎunarodnih dokumenata bave se upravo pitanjem izdržavanja djece od strane roditelja. Kao najznačajnije konvencije iz ove oblasti navode se: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda4 Vijeća Europe i Povelja o temeljnim 3 Saveljić T., Hajduković J., Izdržavanje-pravo svakog djeteta i obaveza svakog roditelja, Studija, Sigurna ženska kuća Podgorica, Centar za graĎansko obrazovanje, Podgorica, 2014., str. 6., (http://media.cgo-cce.org/2014/11/cgo-cce-izdrzavanje-pravo-svakog-djeteta-i-obaveza-svakogroditelja.pdf), (datum posjete stranici, mart, 2015. godine) 4 Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (The European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms), Protokol br. 1., Protokol br. 4, 260 �pravima EU5 kao opći dokumenti za zaštitu ljudskih prava, Konvencija o pravima djeteta6, Konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu7, Zelena knjiga o obavezama izdržavanja8, Uredba Vijeća br. 4/2009 o meĎunarodnoj sudskoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka te suradnji o predmetima izdržavanja9, dokumenti doneseni u okviru Haške konferencije za meĎunarodno privatno pravo (Konvencija o meĎunarodnoj naplati potpore za djecu i drugih oblika obaveze izdržavanja10, te pripadajući mu Protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja),11 i na kraju Načela o roditeljskoj skrbi.12 Položaj i prava djece u konfliktnim razvodima najpotpunije je definiran i ureĎen Konvencijom UN o pravima djeteta, kao temeljnim i univerzalnim meĎunarodnim dokumentom u oblasti zaštite prava djeteta. Ova Konvencija u članu 3. predviĎa, kao jedno od temeljnih načela, koja bi se trebala razmatrati zajedno sa svim drugim pravima u Konvenciji, načelo najboljeg interesa djeteta prema kojem: u svim akcijama u vezi s djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interesi djeteta bit će od prvenstvenog značaja te da države potpisnice uzimaju na sebe da osiguraju djetetu zaštitu i brigu koja je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca zakonski odgovornih za njega, i da bi se ovo postiglo, poduzet će sve zakonske i upravne mjere. Cilj donošenja ove Konvencije bio je upravo taj da se djeci omogući dostojan život, te da dijete, kao pravni subjekat, uživa sva graĎanska, ekonomska, politička, socijalna i kulturna prava. Protokol br. 6., Protokol br. 7., NN MU br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr.; Protokol br. 13., NN MU br. 14/02, 13/03., Protokol br. 12., NN MU 14/02, 9/05, Protokol br. 14. uz ovu Konvenciju, NN MU 1/06 i 2/10. 5 Povelja temeljnih prava Europske unije (Charter of fundamental rights of the European Union), OJ C 83, 30.3.2010. 6 Konvencija o pravima djeteta (Convention on the rights of the child), 1577 UNTS 3, Sl. l. SFRJ br. 15/90, NN MU br. 12/93, 20/97. 7 Konvencija Ujedinjenih naroda o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu (Convention on therecovery abroad of maintenance), 286 UNTS 3, Službeni list SFRJ, Menunarodni ugovori, br. 2/1960, Narodne novine, Menunarodni ugovori, br. 4/1994. 8 Zelena knjiga o obavezama izdržavanja (Green paper on maintenance obligations), COM(2004) 254 final,15.4.2004. dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/ALL/?uri=CELEX:52004DC0254 9 Uredba Vijeća br. 4/2009 o menunarodnoj sudskoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odlukate suradnji o predmetima uzdržavanja (Council Regulation (EC) No 4/2009 of 18 December 2008 onjurisdiction, applicable law, recognition and enforcement of decisions and cooperation in matters relating tomaintenance obligations), OJ L 7, 10.1.2009. 10 Konvencija o menunarodnoj naplati potpore za djecu i drugih oblika obveze uzdržavanja (Convention on theinternational recovery of cild support and other forms of family maintenance) 11 Protokol o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (Protocol on the Law Applicable to MaintenanceObligations) http://www.hcch.net/upload/conventions/txt39en.pdf. 12 Načela Evropske komisije za evropsko pravo o roditeljskoj skrbi (Principles of European family lawregarding parental responsibilities), dostupno na http://ceflonline.net/wpcontent/uploads/Principles-PREnglish.pdf 261 �Izdržavanje djeteta ureĎeno je čl. 27. Konvencije u kojemu je propisano: 1. Države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju. 2. Roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj. 3. Države stranke će, ovisno o nacionalnim prilikama i svojim mogućnostima, poduzeti odgovarajuće mjere pomoći roditeljima i drugim osobama koje su odgovorne za dijete u ispunjavanju ovoga prava i, ako je potrebno, osigurati materijalnu pomoć i programe podrške, osobito u pogledu prehrane, odijevanja i smještaja. 4. Države stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da dijete dobije sredstva za izdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako unutar države stranke tako i iz inostranstva. Posebno će u slučajevima kad osoba koja je materijalno odgovorna za dijete živi u drugoj zemlji odvojeno od djeteta, države stranke težiti pristupanju ili zaključivanju meĎunarodnih sporazuma, kao i pronalaženju drugih prikladnih postupaka. Na ovaj način Konvencija je postavila izdržavanje djeteta na jedan zavidno visok standard, naglašavajući da je obaveza oba roditelja da djetetu omoguće taj adekvatni životni standard. Primjenjujući odredbu člana 27. Konvencije, naš zakonodavac je u Porodični zakon FBiH uvrstio odredbu koja glasi: Osobe iz stava 1. člana 213. ovog Zakona meĎusobnom izdržavanju doprinose srazmjerno svojim mogućnostima i potrebama izdržavane osobe.13 Sadržaj navedene odredbe iz Porodičnog zakona FBiH se poklapa sa sadržajem odredbe 27. Konvencije, te je na taj način ovaj meĎunarodni standard uvršten u bosansko-hercegovačko zakonodavstvo. 3. Krivičnopravna zaštita prava na izdrţavanje Izdržavanje djeteta je jedan institut porodičnog prava, kojem je država omogućila, da u slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, primjeni sredstava iz drugih pravnih područja radi ostvarivanja djetetovih prava zagarantovanih meĎunarodnim dokumentima i zakonima odnosne države. Zaštita putem krivičnog prava nastupa onda kada porodično pravo nema više raspoloživih mehanizama da zaštiti najbolji interes djeteta. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja14 predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine15, koja se odnosi na grupu krivičnih djeka protiv braka, porodice i mladeži. Krivična djela koja sadrži ova glava KZ FBIH usmjerena su na zaštitu više srodnih objekata: braka, porodice i mladeži. Pravo na porodični život jedno je i od temeljnih prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine koji u skladu sa članom 8. 13 Član 214. Porodičnog zakona FBiH. Član 223. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. 15 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14. 14 262 �Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda svakom članu porodice garantuje poštovanje i pravnu zaštitu porodičnog života. Ovom glavom KZ FBiH inkrimirana su ona ponašanja kojima se izravno napadaju brak, porodica i mladež. Krivičnopravna reakcija usmjerena je na nedopuštene radnje roditelja prema djeci, na povredu dužnosti izdržavanja i kršenje porodičnih obaveza. TakoĎer se ovom glavom KZ FBiH štiti i institucija braka kakvu poznaje naše porodično zakonodavstvo. Npr., kod krivičnog djela dvobračnosti ne radi se prvenstveno samo o zaštiti monogamnog braka, već i o zaštiti osobe koja je s drugom osobom stupila prva u brak. Odredbom stava 1. člana 223. KZ FBiH odreĎeno je da krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja čini onaj ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadlećnim organom dužan izdržavati. „Radnja ovog krivičnog djela sastoji se u izbjegavanju izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obaveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvatanje zaposlenja, učestalo mijenjanje radnog mjesta, otuĎivanje imovine, mijenjanje mjesta prebivališta, itd. Da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju. Djelo neće postojati ako nosilac obaveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Za postojanje djela, osim zakonske obaveze izdržavanja, potrebno je da je ta zakonska obaveza utvrĎena u izvršnoj sudskoj odluci, odnosno u izvršnoj nagodbi koja je sklopljena pred drugim nadležnim organom.“16 Za ovo krivično djelo možemo reći da ima svoje dvije karakteristike, a to su: trajnost i način izvršenja, jer se djelo može izvršiti aktivno i pasivno. Da bi postojalo ovo krivično djelo potreban je trajniji negativniji stav učinioca, dakle da izbjegava da plaća izdržavanje djeteta duži vremenski period, odnosno da je riječ o namjernom nedavanju izdržavnja, a ne o prostom nedavanju izdržavanja. Ako učinilac iz objektivnih razloga ne može izvršavati svoju dužnost, nema ni izbjegavanja izdržavanja, a time ni krivičnog djela jer se ni od koga ne može tražiti da čini nemoguće (ultra posse nemo tenetur). Što se tiče načina učinjenja djela (aktivno ili pasivno), bitno je istaknuti da aktivno učinjenje predmetnog krivičnog djela postoji kada učinilac odbija zaposlenje i na taj način se dovodi u situaciju da nema novca za izdržavanje. Pasivno učinjenje ovog krivičnog djela postoji u slučaju kada učinilac ima sredstva kojima može da izdržava svoje dijete, ali odbija izvršenje takve obaveze. Dakle, od značaja je njegovo imovinsko stanje, tačnije da li je zaposlen, te ukoliko nije, da li je svojom krivicom nezaposlen. Oblik krivnje je umišljaj. Umišljaj obuhvata svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to čini uprkos postojanja izvršne sudske odluke, odnosno njenog ekvivalenta. Stavom 2. člana 223. KZ FBiH propisano je da pri izricanju uvjetne osude sud može učiniocu odrediti obavezu urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja 16 Tomić, Z. Krivično pravo II Posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 143. 263 �dospjelih obaveza. Neispunjenje ovih uvjeta može dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Stavom 3. ovog člana predviĎa se mogućnost oslobaĎanja od kazne učinioca djela, ukoliko on ispuni svoju obavezu do okončanja glavnog pretresa. 4. Fenomenološke i etiološke izbjegavanja izdrţavanja karakteristike krivičnog djela Kriminalna fenomenologija se bavi pojavnim oblicima, strukturom, strukturnim promjenama i dinamikom kriminaliteta, kao i socijalno – individualnim svojstvima izvršioca. UtvrĎivanje i istraživanje krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja, kao kriminološke pojave sastoji se iz fenomenološkog i etiološkog vida, tj. utvrĎivanje onih elemeneta kroz koje se ispoljavaju faktori koji ga uslovljavaju. U okviru razmatranja krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja sa kriminološkog aspekta obraĎena je s jedne strane fenomenologija ovih krivičnih djela izvršenih u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. S druge strane, obraĎena je i etiološka komponenta ove problematike, posebno analizirajući iz kojih razloga ili motiva su djela vršena. Izvor podataka bile su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Fenomenologija i etiologija krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja obuhvata podatke koji se odnose na učinioca, kao što su godište ili starosna dob, bračno stanje, obrazovanje, zanimanje, radni status i ranija osuĎivanost. Osim toga, istraživanjem su obuhvaćeni i podaci koji se odnose na spol izdržavanih lica, vremenski period koji protekne do prijave djela izbjegavanja izdržavanja, razloge izbjegavanja izdržavanja, odnos davaoca izdržavanja i izdržavanog lica, trajanje krivičnog postupka, krivičnu sankciju i ulaganje pravnog lijeka. S obzirom da je pojavna strana krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja kao kriminološka pojava iskazana statističkim uzorkom dobila se slika o masovnosti i učestalosti ispitivanog fenomena. 264 �Grafikon 1. – Spolna struktura učinioca krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja Ženski 0% Spol učinioca Muški 100% Iz prethodnog grafikona je vidljivo da krivično djelo izbjegavanja izdržavanja u 100% slučajeva čini otac djeteta. Majka djeteta kao učinilac ovog krivičnog djela učestvuje u 0% slučajeva. Grafikon 2. – Godište učinioca djela Godište učinioca 1960. 10% 1993. 5% 1959. 5% 1958. 9% 1964. 5% 1979. 9% 1966. 9% 1968. 5% 1961. 9% 1978. 14% 1975. 5% 1970. 5% 1969. 5% 1974. 5% 265 �Kao učinioci djela javljaju se u najvećem broju slučajeva osobe u tridesetim godinama (godište 1978. u 14% slučajeva) MeĎutim, iz ovog grafikona se može izvesti zaključak da godine života ne predstavljaju odlučujući faktor za izvršenje ove vrste krivičnih djela. Grafikon 3. – Bračno stanje učinioca djela Bračno stanje učinioca 11 9 1 Razveden Oženjen Neoženjen U najvećem broju slučajeva riječ je o učiniocima djela koji su razvedeni, meĎutim ima i onih koji su nakon razvoda sa prvom suprugom se ponovo oženili, osnovali novu porodicu, i izbjegavaju izdržavanje za dijete iz prvog braka, pravdajući se činjenicom da oni sada imaju novu porodicu o kojoj moraju brinuti (kako se navodi u obrazloženju presuda). 266 �Grafikon 4. – Obrazovanje učinioca djela Obrazovanje učinioca 18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 Srednja stručna sprema Osnovna škola Viša stručna sprema Napoznato Pretežno preovladavaju učinioci djela sa završenom srednjom stručnom spremom (sa akcentom na osobe koje su završile zanat). 267 �Grafikon 5. – Zanimanje učinioca djela Zanimanje učinioca Saobraćajni tehničar 5% Ekonomski Vozač Stolar 5% tehničar 5% 5% Vodoinstalater 5% Policajac 5% Komercijalista 5% Vjerski službenik, imam 5% Elektromehaničar 5% Elektotehničar 5% Konobar 5% Frizer 5% Mašinski tehničar 14% KV krojač 5% Mesar 5% Bez zanimanja 14% Zidar 5% Iz prethodnog grafikona je vidljivo da je riječ o osobama raznovrsnih zanimanja. Ipak, preovladavaju oni koji su bez zanimanja. Grafikon 6. – Radni odnos učinioca djela Radni odnos učinioca Zaposlen 38% Nezaposlen 62% 268 �U 62% analiziranih slučajeva radi se o nezaposlenim izvršiocima krivičnog djela, koji na taj način i pravdaju motiv izvršenja ovog krivičnog djela. Ovu okolnost sud uzima u obzir kao olakšavajuću prilikom odmjeravanja kazne. Grafikon 7. – Ranija osuĎivanost učinioca Ranija osuđivanost učinioca 16 5 Ne Da Kod izvršenja krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja preovladavaju učinioci koji nisu povratnici, dakle oni koji ovo djelo čine prvi put, što sud takoĎer cijeni kao olakšavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne. MeĎutim, u pet predmeta riječ je o povratnicima koji čine raznorodna djela. Grafikon 8. – Spol izdržavanog lica Spol izdržavanog lica 10 6 5 Muški Ženski Muški i Ženski 269 �Iz analiziranih predmeta vidljivo je da se pretežno radi o muškoj djeci kojoj se uskraćuje izdržavanje od strane jednog roditelja, i da je u većini slučajeva riječ o jednom djetetu kojem je uskraćeno pravo na izdržavanje. U samo malom broju slučajeva roditelj izbjegava izdržavanje dvoje djece. Grafikon 9. – Vremenski period koji protekne do prijave djela neplaćanja izdržavanja Vremenski period koji protekne do prijave djela nepladanja izdržavanja 5 i više godina 14% 3 do 5 godina 14% 1 do 3 godine 72% Interesantno je za primijetiti da oštećeni, dakle pretežno majke koje ostvaruju roditeljsko staranje nad djetetom, (u 72% predmeta), ovo krivično djelo koje čini otac djeteta, prijave tek nakon što proĎe godina od neplaćanja, odnosno u intervalu izmeĎu jedne do tri godine. Smatramo da je ovo dug vremenski period za neprijavljivanje, te da bi se blagovremenim prijavljivanjem krivičnog djela utjecalo i na brži sudski postupak. 270 �Grafikon 10. – Razlozi za nedavanje izdržavanja Razlog za nedavanje izdržavanja 9 6 5 1 Nezaposlenost Loša finansijska situacija Nije navodio, priznao krivicu Majka ne dozvoljava i onemogućava redovne kontakte sa kćerkom Učinioci ovih krivičnih djela kao razloge izbjegavanja izdržavanja navode nezaposlenost i lošu finansijsku situaciju. MeĎutim, iz većine analiziranih presuda da se izvesti zaključak da obaveznik izdržavanja smatra da davanjem iznosa za izdržavanje djeteta ustvari finansira njegovu majku, te kao drugi najčešći razlog navodi se njegova nova bračna zajednica i nova porodica o kojoj mora voditi brigu, zaboravljajući i u potpunosti zanemarujući brigu o prvoroĎenom djetetu iz prijašnjeg braka. Grafikon 11. - Odnos izdržavaoca i izdržavanog lica Nasilje u porodici, poremećeni odnosi 9% Potpuno odsustvo komunikacije 5% Odnos izdržavaoca i izdržavanog Loš 29% Nema podataka nepoznato 43% Vanbračna zajednica 9% Dobar odnos, redovna komunikacija s djecom 5% 271 �U 43% slučajeva davalac izdržavanja nije htio u sudskom postupku da kaže išta o svom odnosu sa svojim djetetom. U 29% slučajeva optuženi za krivično djelo izdržavanja se izjasnio da je odnos izmeĎu njega i djeteta loš. Grafikon 12. – Trajanje krivičnog postupka Trajanje krivičnog postupka do 1 godine 43% 1 do 3 godine 57% U 57% analiziranih slučajeva krivični postupak je trajao od jedne do tri godine. Grafikon 13. – Krivična sankcija Krivična sankcija 17 4 Uvjetna osuda Oslobađajuća presuda Najčešća krivična sankcija koju sudovi izriču za učinioce krivičnog djela izbjegavanje izdržavanje jeste uslovna osuda. Kao olakšavajuću oklonost sudovi cijene: nezaposlenost učinioca djela, slabo imovno stanje učinioca djela, te činjenicu kada učinilac djela prizna krivicu. Sudovi su prilikom izricanja uvjetne osude osuĎenom odredili obavezu urednog plaćanja izdržavanja i podmirenja dospjelih obaveza, a što je vidljivo iz analiziranih presuda. 272 �Grafikon 14. – Ulaganje pravnog lijeka Uložena žalba Da 33% Ne 67% U čak 67% analiziranih predmeta nijedna od strana u sporu, ni oštećeni ni osuĎeni, nisu ulagali žalbu. To s jedne strane govori i o pasivnosti strana u postupku, pogotovo strane koja zastupa interese oštećenog djeteta. 5. Zaključak Brak i porodica spadaju meĎu najvažnije društvene vrijednosti, koje su zaštićene kako meĎunarodnim dokumentima, tako i Ustavom i zakonima država. Od odnosa unutar porodice zavise i odnosi unutar jednog društva. Zbog toga se brak i porodica nalaze pod posebnom zaštitom države, te su i zaštićeni posebnim zakonima, i čine predmet porodičnog prava. Propisi o zasnivanju braka i regulisanju bračnih i porodičnih odnosa nalaze se u porodičnim zakonima. Naravno, zbog intimnosti odnosa u braku i porodici propisi porodičnih zakona ne regulišu i ne normiraju sve odnose braka i porodice, već samo sa onog gledišta ukoliko je to nužno radi zaštite zajedničkih interesa društva. Posmatrano sa stajališta krivičnog prava još je uži krug bračnih i porodičnih odnosa koji su predmet krivičnopravne zaštite. Brak je kao osnova porodice pod posebnom zaštitom države. Shodno tome su brak i porodica i pod posebnom krivičnopravnom zaštitom. Za krivična djela protiv braka i porodice možemo reći da su krivična djela u širem smislu, pogotovo krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja. Upravo se ovim krivičnim djelima nastoji pružiti cjelovitija zaštita društvenih vrijednosti, posebno imajući u vidu društveni razvoj djece i maloljetnika. NesreĎeni odnosi unutar porodice nanose veliku štetu i prouzrokuju tjelesne i duševne poteškoće, zbog toga je potrebno posebnu pažnju posvetiti upravo razvoju djece i maloljetnika. 273 �Analizirajući presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 2008. do 2013. godine, a koja se odnose na krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja došlo se do nekoliko zaključaka. U sklopu ovog razmatranja obraĎena je etiologija razmatranog krivičnog djela, posebno analizirajući iz kojih razloga ili motiva je djelo vršeno. Izvor podataka bile su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz analiziranih predmeta je vidljivo da je pretežno riječ o muškim izvršiocima ovog krivičnog djela, što znači da su očevi ti koji nakon razvoda braka ne vode više brigu o svom djetetu. Kao učinioci se javljaju osobe različite životne dobi, mada preovladavaju učinioci izmeĎu 30 i 40 godina starosti. Riječ je o razvedenim učiniocima djela; mali broj njih je nakon razvoda sa prvom suprugom ponovo sklopio brak. Što se tiče njihovog obrazovanja, uglavnom se radi o osobama koje imaju završenu srednju stručnu spremu (u velikom broju slučajeva zanat), raznovrsnih su zanimanja i pretežno su nezaposleni. Djelo Izbjegavanje izdržavanja čine prvi put, dakle nisu recidivisti kako u pogledu ovog krivičnog djela, tako ni u pogledu nekog drugog krivičnog djela. Smatramo bitnim za istaknuti da krivični postupci u ovim predmetima traju dugo, u prosjeku od jedne do tri godine. Ovakvi krivični postupci bi se trebali rješavati brže, po što hitnijem postupku, jer je riječ o materijalnoj egzistenciji izdržavanog lica, kao i osjećaju zapostavljenosti od strane vlastitog oca. Pogotovo treba voditi računa u situacijama kada je otac izdržavanog djeteta ponovo zasnovao novu porodicu o kojoj se brine, da se kod izdržavanog djeteta ne stvori još veći osjećaj odbačenosti. Najčešća krivična sankcija koja se izriče učiniocima ovog krivičnog djela jeste uvjetna osuda. Općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršiocima u najvećem broju slučajeva izriču uvjetnu osudu bez propisivanja obaveze da izmire svoje dospjele obaveze prema tražiocu izdržavanja, iako je članom 223. stavom 2. KZ FBiH propisano da sud može pri izricanju uvjetne osude učiniocu odrediti obavezu urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja dospjelih obaveza. Neispunjenje ovih uvjeta može dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Interesantno je za primijetiti da nadležna tužilaštva ne podižu zahtjev za plaćanjem izdržavanja na osnovu kojeg bi sud obavezao izvršioca krivičnog djela da izmiri svoje obaveze prema izdržavanom djetetu i da ubuduće uredno ispunjava obavezu izdržavanja. Smatramo da bi uz uvjetnu osudu sud trebao obavezno izricati i ovaj dopunski uvjet pored temeljnog uvjeta koji se odnosi na to da učinilac u vremenu provjeravanja ne smije počiniti novo krivično djelo. Smisao izricanja uvjetne osude jeste da se izbjegne izvršavanje zatvorske kazne izdržavatelja, jer njegov odlazak u zatvor bi značio dalju nemogućnost plaćanja izdržavanja pa nije ni u interesu izdržavane osobe. MeĎutim, kada bi se uz uvjetnu osudu izrekao i dopunski uvjet postigla bi se efektivnija zaštita izdržavanog djeteta. Ukoliko sud utvrdi da osuĎeni nije iz objektivnih razloga mogao da izvrši zadanu obavezu, onda sud može dopunski uvjet zamijeniti drugim ili osuĎenog osloboditi obaveze. 274 �Na osnovu svega iznesenog možemo zaključiti da u Federaciji Bosne i Hercegovine nije počinjen veliki broj ovih krivičnih djela. Naime, u periodu od 2008. do 2013. godine donesene su pravosnažne presude u svega 21 predmetu, od toga šest predmeta na Općinskom sudu u Mostaru, jedan predmet na Općinskom sudu u Konjicu, četiri predmeta na Općinskom sudu u Sarajevu, dva predmeta na Općinskom sudu u Tuzli, i najveći broj predmeta, osam, na Općinskom sudu u Zenici. Mali broj ovih krivičnih djela je svakako dobar podatak, pod uvjetom da se iza njega ne krije znatno veća „tamna brojka 275 �Sunčica Hajdarović, Senior Assistant, Faculy of Law, University „Džemal Bijedić“ Mostar LEGAL PROTECTION OF CHILDREN'S RIGHTS TO SUBSISTENCE IN THE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract: Child support is the institution of family law. A familiy law has a permition of the state to apply the funds from other areas of the law for the realization of children's rights guaranteed by international documents and laws of the State, in case of unfulfilled duty of parents to support their minor child. The crime of Avoiding serving is one of the crimes referred to in Chapter XX of the Criminal Code of the Federation of Bosnia and Herzegovina, Criminal offenses against marriage, family and youth. Within the scope of the crime of Avoiding serving from the criminal aspect, in this work will be discussed phenomenology of the this crime executed in the period from 2008 to 2013 in the Federation of Bosnia and Herzegovina. A special emphasis will be given to the reasons or motives why these crimes were committed. Sources of data are the final judgment of the Municipal Courts in the Federation of Bosnia and Herzegovina. Keywords: serving, the best interests of the child, criminal protection 276 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3001 Title A name given to the resource KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA DJETETA NA IZDRŽAVANJE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Author Author HAJDAROVIĆ, Sunčica Abstract A summary of the resource. U slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, država se nije ograničila samo na primjenu sredstava u okviru porodičnog prava, već je, radi ostvarivanja prava na izdržavanje djeteta zagarantovanog međunarodnim dokumentima i nacionalnim zakonima, predvidjela i sredstva iz drugih pravnih područja. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži. U sklopu razmatranja ovog krivičnog djela sa kriminološkog aspekta, u ovom radu bit će obrađena fenomenologija krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja izvršenog u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. Poseban osvrt će biti dat na razloge ili motive zbog kojih je djelo izvršeno. Izvor podataka su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: izdržavanje, najbolji interes djeteta, krivičnopravna zaštita Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/214a4d3e721e235536ecb9eeb71626df.docx d53f162dc0e8de79cc6d0dfafc427ccb https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1ecf2df44ccc2a32c65f3e25211dc5e8.pdf ffe220c898aafdbab3499a71395a50df PDF Text Text Stručni članak Prof. dr. Enes Hašić, redovni profesor, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici Mr. sc. Ajdin Huseinspahić, viši asistent, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici NERAVNOPRAVNOST DJECE U OSTVARIVANJU SOCIJALNIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI Sažetak: Ukoliko bi graĎani bili osjećajni, kada je u pitanju socijalna zaštita socijalno osjetljivih kategorija stanovništva, a posebno djece, pravne norme jedva da bi bile i potrebne, a moralne norme bi bile dovoljan garant socijalne zaštite djece. No, pošto smo svjedoci porodične disfunkcionalizacije i njene intenzivne dezorganizacije te nadolazećeg plimnog talasa sveopće društvene desenzibilizacije, na državi je obaveza normiranja socijalne zaštite djece. Shodno tome i naša država je donijela brojne pravne akte i pristupila najznačajnim meĎunarodnim pravnim dokumentima kojima je garantovan visok stepen zaštite djece. U praksi to baš i ne izgleda tako. Pitanje provoĎenja onoga što su organi vlasti u zemlji preuzeli kao „breme na svojim plećima“ je na vrlo niskom nivou, što uveliko ugrožava pravnu sigurnost djece i dovodi u opasnost njihov socijalni status. Stepen jurizacije socijalne zaštite djece je na dosta višem nivou od faktizacije zagarantovanih prava. S druge strane, postoji još jedan očigledan problem. Mnogobrojnim zakonskim i podzakonskim pravnim aktima unutar države djeca su često dovedena na rub diskriminacije, jer je očigledno poželjnije biti roĎen u jednom kantonu spram drugog ili u jednom entitetu spram drugog. Treći problem je odsustvo empatije i senzibiliteta onih koji vladaju spram onih kojima vladaju. Ključne riječi: neravnopravnost, socijalna zaštita, dijete, društvo. Uvod: Kroz dugi vremenski period razvoja i stasavanja dječijih prava djetinjstvo je shvaćeno kao razdoblje u kojem djeca trebaju zaštitu odraslih, pa je shodno tome unutar svake društvene zajednice pravnom normiranju socijalne zaštite djeteta pristupano na najrazličitije načine. Pri tome valja istači da su djeca sui generis socijalna kategorija, jer su svojom prirodnom datošću upućena na odrasle i „zrele“ članove društva koji su pozvani da ih zaštite na najadekvatniji način. Današnja društva imaju imperativ da zaštite djecu, te da kontinuirano rade na razvoju njihovih socijalnih prava. U radu ćemo se posebno osvrnuti na historijski razvoj socijalnog statusa djece u BiH, te na analizu pozitivno-pravnih normi kojima je osigurana socijalna zaštita djece u našoj državi. Analizom normi de lege lata ukazaćemo na neravnopravan sistem socijalne zaštite djece kako na nivou općina, odnosno gradova, tako i na nivoima kantona, odnosno entiteta i distrikta. Da bismo došli do objektivnih rezultata posegnuli smo za adekvatnim naučnim tehnikama kojima smo osvijetlili današnji socijalno-pravni status djece u našoj zemlji. S tim ciljem sastavili smo i anketni upitnik koji smo poslali na adrese nekoliko centara za socijalni rad u našoj državi, a odgovore smo dobili od 99 �centara za socijalni rad iz Zenice, Kaknja, Jablanice, Tuzle, Livna, Bugojna, Mostara i Trebinja. Prijedloge centara za socijalni rad koje smo dobili u toku našeg istraživanja, a koji se odnose na mjere koje je potrebno što skorije poduzeti u cilju uklanjanja neravnopravnosti djece u sistemu socijalne zaštite, predstavili smo u samom radu. Do željenih podataka smo došli koristeći nekoliko referentnih metoda istraživanja, od kvalitativne i kvantitative metode, preko normativne, dogmatske i historijske metode do sociometrije. 1. Pravedna socijalna politika kao preduslov adekvatne socijalne zaštite djece Za valjano razumijevanje socijalne zaštite djece smatramo da je na samom početku nužno pojasniti nekoliko terminoloških odrednica koje pomažu kvalitetnijem shvatanju principa na kojima su utemeljene socijalne politike u jednom društvu.1 Istina, njihovo utemeljene na principima kao što je moral, odnosno solidarnost nikako ne izvire iz proizvoljnosti nego nužnosti uzajamne zaštite. Na tom tragu, koliko god da su graĎani dužni brinuti o zajednici kojoj pripadaju, toliko je ta zajednica obavezna zaštititi svoje graĎane. No, činjenice iz prošlosti su nam najvjerniji pokazatelji da u toj dvosmjernoj komunikaciji na relaciji graĎanin/podanik - država ne postoji očekivano pravedna prohodnost. Shodno našem skromnom mišljenju razlog je, kako nekada tako i sada, vrlo jednostavan, a dijagnosticirao ga je još Aristotel konstatujući: „Ne čine ljudi nepravdu samo zbog životnih potrebština, nego kako bi uživali i ne bi više priželjkivali. Jer kad imaju želju koja premašuje životne potrebštine, kako bi nju zadovoljili, čine nepravdu. I ne samo zbog toga, nego i osim samih želja, kako bi uživali u nasladama koje su bez bolova...“2 Faktori adekvatne socijalne sigurnosti se mogu svesti na sljedeće pojmove: socijalna država, socijalna politika i socijalna zaštita.3 Socijalna država je tip države koja je razvila pravno-institucionalni okvir za kontinuirano djelovanje na socijalnom području, odnosno to je ona država koja je na sebe preuzela odgovornost za osiguranje osnovnih egzistencijalnih potreba 1 Zanimljiva su zapažanja nekih autora koji polaze od toga da je socijalna politika utemeljena na moralnim vrijednostima, solidarnosti i uzajamnosti. Moralne vrijednosti, solidarnost i uzajamnost očigledno su relevantne za socijalnu politiku. Shodno trome, budući da je socijalna politika u prvom redu skup mjera koje poduzima država, interesantnim se čini tragati za odgovorom na pitanje koje su moralne vrijednosti uopće igrale nezamjenjivu ulogu u razvoju države, posebno u odnosu na socijalno-političke djelatnosti države. Detaljnije: Pusić, E, „Socijalna politika kao moralni problem“, Revija za socijalnu politiku god. I, br. 1, Zagreb, 1994, str. 8. 2 Aristotel, Politika, Globus, Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, Zagreb, 1988, str. 48. 3 Ovo iz razloga što je za graĎane najvažnije pitanje konkretnih i sprovodivih oblika socijalne zaštite, koji istina ne mogu biti adekvatno provedeni ukoliko nije usvojena odgovarajuća socijalna politika, odnosno strategija socijalnog razvoja. Znači, najjednostavnije kazano graĎane zanima kakav je kvalitet života u sredini kojoj pripadaju i koliko mogu računati na državu kao faktor stabilizacije i prosperiteta. Na tom tragu razumnom se čini sljedeća latinska sentenca: Ubi bene ibi patria-država je tamo gdje mi je dobro. O širem značenju ove sentence vidjeti: Wojcik, Z, „Joannes Georgius Adamus Forster, his voyages and Polish relations“, Polish Polar Research 101, 1989, str. 42. 100 �svojih graĎana.4 Ovakav način osiguranja egzistencijlanih potreba graĎana ne treba shvatati na način da je država obavezna svakom svom graĎaninu osigurati onaj kvantitet materijalnih dobara koja su mu potrebna. Naprotiv, u kontekstu našeg rada, pod socijalnom državom bi valjalo razumijevati državu koja brine o graĎanima u stanju socijalne potrebe. Na Zapadu, pretežno u anglosaksonskim zemljama kao sinonim za „socijalnu državu“ upotrebljava se izraz „država dobrobiti“ ili „država blagostanja“ (Welfare State).5 S druge strane, svaka država ima odgovornost prema svojim graĎanima te shodno tome treba kreirati adekvatnu socijalnu politiku koja predstavlja organizovanu djelatnost države i drugih faktora u društvu usmjerenih ka prevladavanju socijalnih rizika, pomoći siromašnim i marginaliziranim kategorijama graĎana, ujednačavanju životnih šansi i unapreĎenju opće dobrobiti u društvu. Upravo navedene kategorije lica su subjekti kojima treba adekvatnim mjerama socijalne zaštite pomoći u rješavanju njihovih stanja socijalne potrebe bez obzira na razlog zbog kojega su se našli u toj nezavidnoj situaciji.6 To svakako nije moguće bez adekvatne socijalne politike kao instrumenta „u rukama“ socijalne države. Socijalna zaštita podrazumijeva djelatnosti države u cilju prevladavanja socijalnih rizika, a to prije svega znači socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i socijalne usluge ranjivim pojedincima i grupama.7 O postojanju socijalne države ne možemo govoriti sve do XIX, odnosno XX stoljeća kada su se razvijene zemlje suočile sa ekspanzijom socijalne države čemu su prethodili raznovrsni ideološki elementi usmjereni ka društvenim promjenama, kao i praktični elementi usmjereni ka traženju racionalnih rješenja usljed nagomilanih socijalnih problema.8 Dok društvo nije doseglo dovoljan stepen ekonomskog razvoja, odnosno sve dok nije bio ostvaren značajan i stabilan višak dobara iznad nivoa neophodnog za neposredno fizičko preživljavanje i reprodukciju članova zajednice, problem izdržavanja onog dijela stanovništva koji iz bilo kojeg razloga nije uključen u radni i proizvodni proces morao je biti rješavan drugačijim metodama od onih koje danas zovemo socijalnom politikom.9 Drugim riječima, gotovo da je nemoguće govoriti o postojanju bilo kakvog oblika socijalne države koja je iskazivala poseban 4 Puljiz, V., „E. Pusić: Pogledi na socijalnu državu, socijalnu politiku i socijalnu zaštitu“, HKJU – CCPA, god. 11. (2011.), br. 4., Zagreb, 2011, str. 1005. 5 „Pojam socijalna država više je vezan za njemačko područje utjecaja obilježeno tzv. bismarkovom tradicijom socijalne politike. Uostalom pojam Welfare State novijeg je porijekla. Stvoren je četrdesetih godina ovog stoljeća u vezi sa britanskom socijalnom reformom utemeljenom u poznatom izvještaju lorda W. Beveridgea, 1942. godine.“ Više vidjeti: Puljiz, V, „Trendovi u socijalnoj poltici Hrvatske“, Revija za socijalnu poltiku, god. III, br. 3-4, Zagreb, 1996, str. 274. 6 Prema uglednom britanskom teoretičaru T. H. Marshallu: „Centralni korpus socijalne politike obuhvaća socijalno osiguranje, javnu (ili nacionalnu) pomoć, zdravstvo i socijalne usluge te stambenu politiku.“ Citirano prema: Ibid., str. 273. 7 „Socijalna zaštita po obimu svoga djelovanja je uža od socijalne politike. Ona je odgovor na negativne i destabilizirajuće posljedice društvenog razvoja. Tako primjera radi, socijalna politika, pored socijalne zaštite, obuhvaća pojedine aspekte obrazovanja, stambene i zdravstvene politike.“ Ibid. 8 Dedić, S, Socijalno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 24. 9 Pusić, E., str. 7. 101 �senzibilitet prema socijalno osjetljivim kategorijama stanovništva, od prvobitne zajednice do modernog doba.10 U srednjem vijeku, solidarnost se uglavnom iskazivala unutar porodice, susjedstava, gildi, esnafa, lokalnih zajednica i religioznih grupa. Bez namjere da umanjimo značaj takvih interakcija solidarnog karaktera, njihove granice i dometi bili su skromni, a sadržaji uski, na što nas upućuje i to što su, osim rijetkih vladara, upravo navedene društvene grupe predstavljale glavne aktere u obezbjeĎivanju socijalnih potreba i pružanju socijalne sigurnosti svojim pripadnicima.11 Zanimljivo je da i dugo nakon što je prekoračen kritični prag proizvodnosti i zadovoljavanja primarnih potreba članova zajednice, dominantni slojevi u ljudskim zajednicama (op.a. vlastodršci) su imali, pa i danas imaju, preče interese u odnosu na ciljeve socijalne politike, kao što su primjera radi učvršćenje vlasti i njeno teritorijalno širenje.12 Kako bi dali odgovor na pitanje kada i zašto se pojavila „socijalna država“, moramo ukazati na obilježja klasične „države-zaštitnice“ koja se temelji na zakonu i redu.13 Funkcije takve države najbolje su sažete u Hobsovoj tvrdnji da je cilj države pojedinačna sigurnost.14 Dok s jedne strane država-zaštitnica nastaje kada i graĎanska individua, s druge strane društveni ugovor, koji djeluje izmeĎu individue i države, dovodi do stvaranja „zajedničke vlasti, sposobne da brani ljude od napada stranaca i nepravdi koje jedni drugima mogu nanijeti“. 15 Nisu rijetki ni oni koji koriste metaforu o državi „noćnom čuvaru“ (Night Watchman State).16 U takvoj percepciji državne uloge individua se podreĎuje državnoj vlasti, a za uzvrat od nje zahtijeva garanciju da će biti fizički zaštićena od svih vanjskih napada i prijetnji. Socijalna država ju u suštini fokusirna na proširenju i produbljenju klasične države-zaštitnice, odnosno države kao „noćnog čuvara.“17 Iz navedenog proizilazi da je razvoj socijalnih prava usko povezan sa ekspanzijom socijalne države, te je shodno tome nemoguće razdvajanje ovih pojmova, utoliko što su socijalna prava bez socijalne države 10 „Podsjetimo se da je u srednjem vijeku glavnu brigu o siromašnima, prije svega prosjacima i skitnicama, vodila crkva. No kako su industrijalizacija i urbanizacija oslabile primarnu solidarnost svojstvenu za obitelj i seosku zajednicu, a crkva više nije bila kadra o svima brinuti, glavnu skrbničku funkciju preuzela je država...Desilo se da se milosrĎe karakteristično za srednji vijek transformiralo u javnu pomoć i socijalno osiguranje u industrijskoj epohi. La justice d'aujourd'hui, c'est la charitć d'hier. (Baldwin, 1990:29).“ Puljiz, V., „Trendovi u socijalnoj politici Hrvatske“, str. 275. 11 Perišić, N., „Socijalna država-evolucija jedne ideje“, Sociologija, vol. L (2008), br. 2, str. 208. 12 Pusić, E., str. 7. 13 „Ova evolucija od „države zaštitnice“ do „socijalne države“ se ogleda u razvoju ljudskih prava, kako ga je definirao T. H. Marshall (1964). Naime, u ranim fazama graĎanskog društva (18. stoljeće) u zapadnim zemljama konstituiraju se graĎanska prava, u 19. stoljeću slijede ih političkih prava, dok se u 20. stoljeću, u okrilju socijalne države, razvijaju socijalna prava.“ Puljiz, V., „E. Pusić: Pogledi na socijalnu državu, socijalnu politiku i socijalnu zaštitu“, str. 1007. 14 Vidjeti: Hobbes, T., Levijatan ili Građa, oblik i moć crkvene i građanske države, London, 1651, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str, 119. 15 Citirano prema: Puljiz, V., „Trendovi u socijalnoj politici Hrvatske“, str. 274 16 Nozick, R., Side Constraints, http://philosophyfaculty.ucsd.edu/faculty/rarneson/Courses/NOZICKSideConstraints.pdf (20.02.2015.). 17 Wolff, R.P., „Robert Nozick's Derivation of the Minimal State“, Arizona Law Review vol. 19, str. 9. http://people.umass.edu/rwolff/nozickplus.pdf (18.02.2015.). 102 �puko slovo na papiru (nudum ius).18 Kako je to moguće? Naime, moguće je da s jedne strane iz različitih razloga, a kojih se zbog skućenog prostora u radu nećemo doticati, država garantuje lepezu socijalnih prava, odnosno socijalnu zaštitu svojih graĎana, dok s druge strane gotovo da ništa ili jedva nešto od garantovanog može/želi provesti. U ovom slučaju govorimo o jurizaciji koja u tranzitnim zemljama može biti na dosta visokom nivou, dok njegova faktizacija odnosno oživotvorenje pravne norme gotovo da i ne postoji. Ovdje postoje socijalna prava, ali ne postoji ni sjena od pravedne socijalne države. Dok one društvene grupe kojima je u interesu socijalno-politička preraspodjela ne steknu dovoljno političkog utjecaja i uspjeha na planu pokretanja odgovarajućih reformi, „socijalno-političke mjere ostaju stvar uviĎavnosti dominantnih snaga kojima preraspodjela nije u materijalnom interesu, odnosno stvar njihova straha od deprivilegirane većine.“19 U svakom slučaju takva socijalna politika po pravilu značajno zaostaje za onim što bi bilo ekonomski realno i sprovodivo. Na tom tragu zanimljivu i za nas prihvatljivu hipotezu iznosi Pusić koji kaže: „U općem svom razvoju društvo mora doseći dovoljni stepen gustoće, i to demografske po gustoći stanovništva, ekološke po urbanizaciji, strukturne po razvedenosti diobe rada, komunikacijske po obuhvatu i isprepletenosti mreža prometa i prijenosa informacija-pa bi socijalni problemi postali dovoljno vidljivi i dovoljno prisutni u svijesti dovoljnog broja ljudi. Dok odgovarajuće vrijednosti i kulturni obrasci nisu usvojeni, u svijesti nema motiva da se pokrene socijalnopolitička akcija.“20 Ovdje je Pusić istaknuo ključne faktore osiguranja adekvatne socijalne zaštite, a to su: svijest, kulturni obrasci i odgovarajuće vrijednosti. Ovo su ključni faktori adekvatnog provoĎenja politike socijalne zaštite i u suštini se svode samo na jedno, a to je htijenje da se drugome pomogne pravednom preraspojelom javnih prihoda i dobara. Uporedo s razvojem urbano-industrijskog društva tradicionalna porodična zajednica je oslabila a njene funkcije su počele preuzimati vanjske institucije i grupacije, poput ekonomske funkcije koja je, odvajajući se od porodice, u mnogome oslabila unutar-porodične stege.21 U periodu od 1950. do 1970. godine funkcije države su se razvijale u smjeru zadovoljavanja najvišeg stepena socijalnih potreba graĎana. „Od polovine XX vijeka pa sve do naftne krize iz 1973. godine, države Zapadne Europe su usmjeravale, u prosjeku, skoro četvrtinu svog BDP-a u pravcu obezbjeĎivanja javnog socijalnog blagostanja, svrstavajući se time u svjetski vrh, kada je u pitanju uloga države u podizanju nivoa socijalne sigurnosti populacije. Tek posljednja decenija XX vijeka pokazala je da su države blagostanja izrazito ranjive na ekonomske promjene. Naime, promjene socijalnih funkcija i socijalnih sistema savremenih država u sprezi su s ekonomskom osnovom sistema i postavkama ekonomske doktrine o 18 Istinitost navedene tvrdnje je najlakše utvrditi na primjerima društveno-političkog, pravnog i ekonomskog razvoja društveno-političkih zajednica, od antičkog grčko-rimskog perioda, preko srednjeg vijeka do danas. 19 Pusić, E., str. 7. 20 Ibid. 21 Puljiz, V., „Socijalna politika i obitelj“, Revija za socijalnu politiku, god. I, br. 3, Zagreb, 1994, 238. 103 �poželjnim pravcima razvoja.“22 Jedan od faktora koji je utjecao na ovakav razvoj socijalne države možemo tražiti i u etabliranju modela grupnih vrijednosti koje su usmjerene ka sugerisanju da poštena procedura i tretman od strane autoriteta nudi relevantne informacije o odnosu grupe prema pojedincu. „Pošten tretman ukazuje na pozitivan odnos i poštovanje od strane grupe, dok nepošten odnos ukazuje na marginalizaciju i nepoštovanje. Osim toga, ako je procedura poštena unutar grupe, to ukazuje da se članovi mogu ponositi grupom i članstvom u njoj.“23 Dvadeseti vijek je suštinski izmijenio prirodu obaveze izmeĎu pojedinca i kolektiviteta kojima je on pripadao, odnosno „nametnuo je obavezu vladi da interveniše onda kada privatne institucije društva ne funkcionišu na odgovarajući način.”24 U nastavku ćemo ukazati na razvoj socijalne države i stepen zadovoljavanja socijalnih potreba djece u bivšoj Jugoslaviji, odnosno u SR BiH kao njenog sastavnog dijela. 2. Socijalna zaštita djece u BiH nakon napuštanja socijalističkog modela O potencijalnim napadima na koncept socijalne države u postsocijalističkom društvu Pusić je kazao sljedeće: „Ako socijalna država nastane u zemlji koja je gospodarski i politički u zakašnjenju, onda je neminovna opasnost, i s njom moramo računati, da će utjecajna skupina bogatih nastojati svoj utjecaj iskoristiti da bi se ekonomski problemi zemlje rješavali na račun socijalnih programa, njihovim kresanjem ili ukidanjem. To danas još nije u punoj mjeri aktualno, jer je skupina bogatih mala i, uglavnom, nelegitimna; mi živimo u nekoj vrsti političkog kapitalizma. MeĎutim, kada se ta skupina stabilizira, ona će predstavljati moguću opasnost za socijalnu državu.“25 Današnja legislativa kojom je regulisana socijalna zaštita djece u našoj državi je na visokom nivou u što se možemo uvjeriti ako uzmemo u obzir nekoliko parametara. Kao prvo, posmatrano sa meĎunarodno-pravnog aspekta u našoj državi je na snazi Konvencija o pravima djeteta. Kao drugo, oba entiteta i Brčko distrikt su donijeli adekvatne pravne akte kojima su pokazali izniman senzibilitet kada je u pitanju socijalna zaštita djece. Kao treće, uspostavljena su tijela kako na nivou entiteta tako i na državnom nivou, sa manjom ili većom efikasnošću u radu, a koja su fokusirana na „skeniranje“ stanja dječijih prava kao i izrade adekvatnih strategija na preventivnom planu i planu saniranja eventualnih posljedica čime bi bili preduprijeĎeni eventualni devijantni i delinkventni elementi razvoja ličnosti.26 S druge strane, nameće se pitanje šta je 22 Perišić, N., 208. Ljubotina, D., „Mladi i socijalna pravda“, Revija za socijalnu politiku, god. 11, br. 2., Zagreb, 2004, 160. 24 Perišić, N., 208. 25 Vidjeti: Pusić, E., „Pitanja socijalne države“, Revija za socijalnu politiku 4(1), Zagreb, 1997, 21-24. 26 Uspostavljanje Vijeća za djecu pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, predstavljalo je ohrabrujući korak u ostvarivanja dječijih prava u BiH. Vijeće za djecu je od 2002. do 2007. godine djelovalo u pravcu unapreĎivanja pravnog okvira za zaštitu djeteta, pružanja podrške relevantnim 23 104 �svrha navedenih pravnih akata, odnosno šta je krajnji cilj takve regulative ukoliko nam „podaci s terena“ ukazuju na nešto sasvim drugo.27 Prije analize de facto stanja zaštite dječijih prava u nastavku ćemo ukazati na pravni okvir kojim je garantovan korpus socijalnih prava djeteta u našoj zemlji.28 Prilikom ukazivanje na konkretne pokazatelje u pogledu dječije zaštite skrećemo pažnju na činjenicu da su podaci koje ćemo iznijeti rezultat anketnog upitnika do kojih smo došli u istraživačkom procesu.29 Dok u Republici Srpskoj (RS) kao i u Brčko distriktu BiH (BDBiH) postoje dva zakona koja na direktan način regulišu pravni položaj i zaštitu socijalnih kategorija, a posebno djece, i to: Zakon o dječijoj zaštiti (dalje: ZDZ)30 i Zakon o socijalnoj zaštiti (dalje: ZSZ), 31 u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) situacija je nešto drugačija, pošto je nadležnost u ovoj oblasti podijeljena izmeĎu Federacije i kantona,32 pa shodno tome i data materija je pravno regulisana na različite načine. Posljedice toga su neusklaĎenost pravnih propisa unutar FBiH, pošto su kantoni donijeli svoje zakonske propise u ovoj oblasti. Cilj donošenja ovih propisa bi trebao biti usmjeren ka što efikasnijem provoĎenje federalnog zakona, a ne stvaranje što većeg stepena pravne divergencije u oblasti dječije zaštite. Na žalost, podaci do kojih smo došli idu u prilog tvrdnji da je donošenjem kantonalnih zakona u oblasti dječije zaštite narušen princip zaštite najboljeg interesa djeteta, pošto u nekim kantonima poput Hercegovačko-neretvanskog (HNK)33 nije regulisano pravo na dječiji dodatak.34 ministarstvima i uključivanja u pripremu raznih programa i zakona. U sazivu Vijeća ministara BiH (period od 2006 godine) nije došlo do uspostavljanja Vijeća za djecu BiH zbog nemogućnosti postizanja konsenzusa izmeĎu entiteta o kriterijima na bazi kojih treba izvršiti izbor njegovih članova. U entitetu Republika Srpska je uspostavljen Savjet za djecu Republike Srpske. Ombudsmeni BiH su zabrinuti zbog činjenice da BIH nije ispoštovala preporuku Komiteta a koja se odnosi na jačanje Vijeća za djecu kroz jačanje ljudskih i finansijskih resursa. Vidjeti: Alternativni izvještaj institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta za period od 01.06.2009. godine do kraja 2011. godine, Banja Luka, 2011. 27 Vidjeti rezultate israživanja i prijedloge centara za socijalni rad u prilogu rada! 28 Oba entiteta u BiH primjenjuju različite sisteme socijalne zaštite bez doprinosa, meĎutim, odgovornosti su podijeljene izmeĎu entitetskog i lokalnog nivoa vlasti. Vidjeti: Pravo na socijalnu zaštitu u Bosni i Herecgovini, pitanja primjerenosti i jednakosti, Misija OSCE-a u BiH, 2012, 38. 29 Podaci se nalaze na kraju rada i pomažu u kompariranju de iure i de facto situacije u BiH kada je riječ o socijalnoj zaštiti djece i njihovoj nejednakosti po tom pitanju. 30 „Službeni glasnik RS, br. 4/02, 17/08 i 1/09” i „Službeni glasnik BDBiH“, br. 51/11.-prečišćen tekst. 31 „Službeni glasnik RS, br. 5/93, 15/96, 110/03, 33/08” i „Službeni glasnik BDBiH“, br. 1/03, 2/08, 19/07 i 4/04. 32 Vidjeti: Glava III Ustava FBiH, Podjela nadležnosti izmeĎu federalne i kantonalne vlasti, http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/dokumenti/ustav_precisceni_tekst.pdf (25.02.2015.). 33 Vidjeti Zakon o socijalnoj zaštiti HNK, „Službene novine“ br. 3/05. 34 Stoga, nameće se pitanje da li je odredbom članom 8 ZOSZZCŽRPD FBiH, koji odreĎuje da nadležna tijela kantona, shodno ustavu i ovom zakonu, bliže ureĎuju djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom, a u vezi sa članom 3 Konvencije o pravima djeteta, a koji normira da u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, se mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, kantonalnim zakonima, koji sužavaju korpus socijalnih prava djeteta grubo prekršen princip ravnopravnost djece na prostoru cijele FBiH? Uz to diskutabilno je pitanje mogućnosti sužavanja korpusa prava garantovanih federalnim Zakonom. 105 �Kantoni donose zakone u oblasti socijalne zaštite, koji nisu uvijek usklaĎeni sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodica s djecom FBiH (u daljem tekstu: ZOSZZCŽRPD FBiH ili federalni Zakon), što ćemo izložiti u nastavku rada. Uz to ne donose se podzakonski akti za primjenu zakona, pa zakoni ostaju mrtvo slovo na papiru (nudum ius), a veliki broj korisnika uskraćen za svoje pravo.35 Podaci do kojih smo došli u istraživanju pokazuju da djeca nisu jednako tretirana ni u svim gradovima unutar istog kantona.36 Shodno tome, ukoliko želimo efikasniji i ravnopravniji sistem socijalne zaštite djece kantonalni zakoni što hitnije moraju biti usklaĎeni sa višim propisom, tj. federalnim Zakonom. U FBiH trenutno na snazi jedan federalni i sedam kantonalnih Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom. U Hercegovačko-neretvanskom, Posavskom i Livanjskom kantonu37 su na snazi kantonalni zakoni o socijalnoj zaštiti/skrbi koji ne obuhvataju zaštitu dvije važne kategorije graĎana, i to: porodice s djecom i civilne žrtave rata. Iako navedeni federalni Zakon nalaže da se prava koja nisu odreĎena kantonalnim zakonom ureĎuju prema federalnom Zakonu,38 u praksi nije tako pa porodice sa djecom i civilne žrtve rata u tri kantona ostaju zakonski nedovoljno zaštićene, a što ima za posljedicu neostvarivanje prava koja porodice sa djecom i civilne žrtve rata ostvaruju u ostalih sedam kantona. 39 Prema relevantnim odredbama ZOSZZCŽRPD FBiH korisnici socijalne zaštite su: - djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, odgojno zapuštena djeca i djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama i osobe sa invaliditetom i osobe ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, - materijalno neosigurane i za rad nesposobne osobe i stare osobe bez porodičnog staranja i osobe sa društveno negativnim ponašanjem, - osobe i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.40 Pored navedenih kategorija lica kojima je garantovan odreĎen stepen socijalne zaštite, kantonalnim zakonima su nerijetko proširivane kategorije lica kojima je garantovana društvena zaštita. Tako, četiri kantonalna zakona u FBiH predviĎaju isti krug korisnika socijalne zaštite kao i federalni Zakon. 41 S druge 35 Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011. Vidjeti: http://www.rightsforall.ba/publikacije-bs/docs-bs/vodic_socijalna_zastita.pdf (26.02.2015.). 36 Vidjeti rezultate ankete! 37 Zakon o socijalnoj zaštiti Hercegovačko-neretvanskog kantona, „Službene novine“ br. 3/05, Zakon o socijalnoj zaštiti Posavskog kantona, „Narodne novine“ br. 5/04, 07/09, Zakon o socijalnoj zaštiti Kantona 10/Livno, „Narodne novine“ br. 5/98. 38 Član 8. ZOSZZCŽRPD FBiH. 39 „Službene novine FBiH“, br. 36/99, 54/04 i 52/06; Ibid. 40 Član 12. ZOSZZCŽRPD FBiH. 41 Tu ubrajamo Zakon o socijalnoj zaštiti Hercegovačko-neretvanskog kantona, te Zakone o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom u Zapadnohercegovačkom 106 �- a. b. c. strane, u Tuzlanskom kantonu je proširen krug korisnika socijalne zaštite, i u odnosu na ZOSZZCŽRPD FBiH predviĎa osobe izložene zlostavljanju i nasilju u porodici, kao posebnu kategoriju lica kojima treba pružiti navedenu zaštitu.42 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Unsko-sanskog kantona43 u korisnike socijalne zaštite ubraja disfunkcionalnu porodicu, te lica i porodice koje nemaju dovoljno prihoda za podmirenje osnovnih životnih potreba, a što se naravno u svakom konkretnom slučaju posebno i precizno treba utvrditi poštujući princip zakonitosti i pravednosti. Propisima Kantona Sarajevo44 u okviru kategorizacije lica kojima treba pružiti socijalnu zaštitu navedena su lica i porodice čija primanja nisu dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba kao i lica izložena zlostavljanju i nasilju u porodici. U Zeničko-dobojskom kantonu u skupinu tih lica svrstana su lica ovisna o psihoaktivnim supstancama,45 dok u Kantonu 10/Livno postoje šire definisane kategorije korisnika socijalne zaštite u odnosu na federalni Zakon i zakone ostalih kantona.46 Posebno je pitanje seta prava koja pripadaju gore navedenim licima. Ni ovo pitanje nije ureĎeno na jedinstven način u FBiH. Prava koja pripadaju prethodno navedenim licima, a koja su utvrĎena i garantovana federalnim ZOSZZCŽRPD FBiH su: novčana i druga materijalna pomoć, osposobljavanje za život i rad, kantonu, Srednjebosanskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu. Vidjeti: Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite. 42 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom TK „Službene novine TK“ broj: 12/00, 5/02, 13/03 i 8/06 i 11/09. 43 „Službeni glasnik USK“ broj: 5/00, 7/01. 44 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom KS „Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 16/02, 8/03, 2/06 i 21/06. Naredba o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom KS „Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 26/09. 45 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ZDK, „Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj: 13/07. 46 Zakon o socijalnoj zaštiti K 10, „Narodne novine“ br. 5/98. Tako u korpus lica kojima je garantovana socijalna zaštita ulaze: djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena i zapuštena djeca, djeca čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama (što je isto kao u federalnom zakonu), tjelesno ili mentalno oštećeno ili psihički bolesno dijete, te dijete prema kojem je ili bi trebala biti primjenjena mjera porodično ili kazneno-pravne zaštite, tjelesno ili mentalno oštećena ili bolesna odrasla osoba, starija, nemoćna ili druga osoba koja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može udovoljiti osnovnim životnim potrebama, druga osoba koja je u nevolji zbog poremećenih odnosa u porodici, ovisnosti o alkoholu, drogama, ili drugim opojnim sredstvima ili zbog drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i drugih uzroka. Ovom prilikom naglasimo da je osnovno pravo iz socijalne pomoći u oba entiteta tzv. stalna novčana pomoć čiji je osnovni cilj omogućavanje zadovoljavanja osnovnih životnih potreba najugroženijih kategorija stanovništva. U FBiH ovo pravo iz kataloga prava socijalne zaštite je u nadležnosti kantonalnih organa vlasti, a što dovodi do neujednačenih davanja. Uslovi za ostvarivanje ovog prava u oba entiteta su: nedostatak radne sposobnosti i visina prihoda. Vidjeti: Pravo na socijalnu zaštitu u Bosni i Herecgovini, pitanja primjerenosti i jednakosti, Misija OSCEa u BiH, 2012, 38-39. 107 �- - smještaj u drugu porodicu, smještaj u ustanove socijalne zaštite, usluge socijalnog i drugog stručnog rada, kućna njega i pomoć u kući.47 U odnosu na ova prava, garantovana na federalnom nivou, kantonalni zakoni sadrže poseban katalog prava. Tako ZOSZZCŽRPD Zeničko-dobojskog kantona predviĎa obavljanje poslova starateljstva i nadzora nad istim. U ZOSZZCŽRPD Kantona Sarajevo, dodatno je predviĎena i novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe, a istoimeni zakon u Unsko-sanskom kantona predviĎa i subvencioniranje stanarine, grijanja, struje, sahrane najugroženijim kategorijama stanovništva. Uvažavajući prava garantovana federalnim Zakonom, Zakon o socijalnoj zaštiti Kantona 10/Livno i Zakon o socijalnoj zaštiti Posavskog kantona, dodatno u odnosu na federalni Zakon predviĎaju prava na: savjetovanje i pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za izdržavanje i jednokratna pomoć, doplatak za pomoć i njegu i ličnu invalidninu, osposobljavanje za samostalan život i rad, staranje izvan vlastite porodice i druge pomoći.48 S druge strane Hercegovačko-neretvanski, Zapadno-hercegovački, Tuzlanski, Bosansko-podrinjski i Srednjobosanski kantoni svojim zakonima utvrĎuju ista prava kao i federalni Zakon.49 U sedam kantona su posebno regulisana prava porodica s djecom i prava civilnih žrtava rata, ali u tri kantona, i to: Herecegovačko-neretvanskom, Posavskom i Kantonu Livno, nisu kroz adekvatne zakonske tekstove50 regulisani zaštita porodice sa djecom i zaštita civilnih žrtava rata, te su kao posljedica toga porodice sa djecom u ta tri kantona uskraćene za odreĎen korpus prava koja, u većoj ili manjoj mjeri, uživaju porodice sa djecom i civilne žrtve rata u ostalih sedam kantona u FBiH.51 Prava iz socijalne zaštite se u FBiH ostvaruju na nivou kantona,52 pa shodno tome, ukoliko neka prava nisu odreĎena kantonalnim zakonima, primjenjuje se federalni ZOSZZCŽRPD. U postupku ostvarivanja prava garantovanih navedenim zakonima Centri za socijalni rad i/ili općinske službe za poslove socijalne zaštite su primarni organi u traženju i ostvarivanju prava iz socijalne 47 Član 19. ZOSZZCŽRPD FBiH. Ibid., 7. 49 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom TK (Službene novine TK broj: 12/00, 5/02, 13/03 i 8/06 i 11/09). Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Službene novine Srednjobosanskog kantona broj: 20/05). Zakon o socijalnoj žaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: 10/00, 5/03, 5/05, i 3/08). Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Narodne novine ŽZH, broj:16/01, 11/02, 4/04, i 9/05). 50 Vidjeti: fn. 37. 51 Ibid., 10. 52 Nadzor nad sprovoĎenjem kantonalnih zakona i drugih podzakonskih akata donesenih za njegovo provoĎenje, inspekcijski nadzor i poslove revizije vrši u principu nadležno kantonalno ministarstvo. O nadležnostima kantona vidjeti čl. 2, 8, 9, 10 ZOSZZCŽRPSD FBiH i Ustav FBiH! 48 108 �zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom.53 Federalnim Zakonom je regulisano da su temeljna prava porodice s djecom: - dodatak na djecu,54 - naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta, - novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - majke koja nije u radnom odnosu, - jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta, - potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke - dojilje, - posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnica, - smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja, - osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovne naobrazbe, - školarine i stipendije Ďacima i studentima.55 Pored kompleksne pravne situacije na području FBiH, na teritoriju RS-e i BDBiH socijalna zaštita djece je regulisana posebnim zakonskim tesktom. Dva zakona, i to ZDZ i ZSZ kako na području Distrikta56 tako i Republike Srpske,57 regulišu pitanje dječije zaštite. Dok su zakonima o dječijoj zaštiti neposredno regulisana pitanja socijalne zaštite djece, zakonima o socijalnoj zaštiti su posrednim putem regulisana pitanja njihove zaštite. Jasno je da zaštitom roditelja/staratelja bivaju adekvatno zaštićena, i konvencijom zagrantovana, prava djece na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti.58 53 Vidjeti čl. 3 ZOSZZCŽRPSD FBiH. Pravo na dodatak na djecu pripada porodici čiji ukupni mjesečni prihod ostvaren po svim temeljima, izuzev primanja ostvarenih iz socijalne zaštite i zaštite porodice s djecom, po članu kućanstva, ne prelaze iznos koji je utvrĎen propisom kantona kao najniži iznos prihoda dovoljnih za izdržavanje. Član 91 ZOSZZCŽRPSD. 55 Član 89 ZOSZZCŽRPSD FBiH. 56 O korisnicima socijalne zaštite u smislu ZSZ BDBiH vidjeti: Član 12., 14. i 15. ZSZ BDBiH. Članovima 27. i 28. ZSZ BDBiH normirana su prava iz socijalne zaštite. 57 O pravima i korisnicima socijalne zaštite u RS vidjeti: Član 10.-20. ZSZ RS. U okviru ZDZ RS nedvosmisleno je iskazano opredjeljenje zakonodavca da poboljša sistem dječije zaštite, koji se zasniva na pravu i dužnosti roditelja da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece, pravu djeteta na uslove života koji omogućavaju njegov pravilan psiho-fizički razvoj i obavezi države da mu to omogući. Dječiju zaštitu čine prava roditelja i djece i organizovane djelatnosti i aktivnosti kojima se obezbjeĎuje: - stvaranje osnovnih uslova za približno ujednačavanje nivoa zadovoljavanja razvojnih potreba djece, - pomoć porodici u ostvarivanju njene reproduktivne, zaštitne. vaspitne i ekonomske funkcije, - predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece, - dnevni boravak vaspitanje i obrazovanje, - preventivna zdravstvena zaštita, ishrana, odmor, rekreacija, kulturne, sportske i stvaralačke aktivnosti djece, - odgovarajuća sadržina rada s djecom bez roditeljskog staranja, djecom sa smetnjama u razvoju, djecom na dužem bolničkom liječenju i djecom iz socijalno ugroženih porodica, - posebna zaštita trećeg djeteta iz porodice sa više djece. (Član 2. ZDZ RS) 58 Vidjeti čl. 124 st. 3 Porodičnog zakona FBiH-PZ FBiH „Službene novine FBiH“, br. 35/05 i 41/05. Vidjeti: čl. 18 Konvencije o pravima djeteta. 54 109 �Shodno tome prava u oblasti dječije zaštite u smislu ZDZ BDBiH su: naknada plate za vrijeme porodiljskog ili produženog porodiljskog odsustva i odsustva sa rada zaposlenog roditelja i usvojioca radi njege djeteta; - majčinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; - doplatak za djecu;59 - posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnicama.60 RS ima centraliziraniji i efikasniji sistem socijalne zaštite i ujednačenu zaštitu na nivou entiteta, u okviru tri ministarstva i drugih tijela61 čime su osigurane sve pretpostavke za efikasniji sistem dječije zaštite. Prava u oblasti dječije zaštite, koja su od opšteg interesa, u smislu ZDZ RS su: - naknada plate za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva; - materinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; - dodatak za djecu;62 - zadovoljavanje razvojnih potreba djece; - predškolsko vaspitanje i obrazovanje za djecu bez roditeljskog staranja, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu na dužem bolničkom liječenju; - vaspitno-obrazovni programi pripremanja djece za školu; - boravak, predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zaštita djece predškolskog uzrasta i boravak dece osnovnoškolskog uzrasta do deset godina starosti; - odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u dječijem odmaralištu; - regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, odmora i rekreacije.63 - 59 Doplatak na djecu nema graĎanin Distrikta koji ima registrovano privatno preduzeće, samostalnu radnju ili se bavi drugim vidom privatne djelatnosti koja podliježe plaćanju poreza ili paušala, kao i lica čija primanja prelaze cenzus od 15% prosječne plaće u Distriktu po članu domaćinstva. Pravo na dječiji doplatak obavezno pripada djetetu do navršene 15. godine života ukoliko ispunjava uslove predviĎene ovim zakonom. Djeca starija od 15 godina života ostvaruju pravo na dječiji doplatak: 1. ako se nalaze na redovnom obrazovanju u osnovnim, srednjim i višim školama, akademijama ili fakultetu, a najduže do navršene 26. godine života, 2. ako su nesposobni za samostalan život i rad, a nesposobnost je nastupila do 15. godine života ili u toku redovnog obrazovanja, za cijelo vrijeme trajanja nesposobnosti. (Član 14. i 15. ZDZ BDBiH) 60 Član 8 ZDZ BDBiH. 61 Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport RS, Javni fond za dječiju zaštitu RS, Fond zdravstvenog osiguranja RS, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, Zavod za zapošljavanje RS sa 6 regionalnih zavoda i opštinskim biroima za zapošljavanje i Centri za socijalni rad (45 opštinskih centara). Vodič za ostvarivanje socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011, 13. 62 Pravo na dodatak na djecu, kao novčano davanje, ima svaki graĎanin Republike, prvenstveno nezaposleni borac, vojni invalid I do III grupe invaliditeta, uživalac porodične invalidnine, odnosno graĎanin koji ima prebivalište na teritoriji Republike Srpske, pod uslovima predviĎenim ovim zakonom. (Član 18. ZDZ RS) 63 Član 10. ZDZ RS. 110 �Tako je u RS regulisano da treće dijete iz porodice sa više djece uživa posebnu zaštitu. U slučaju da se u prvom poroĎaju rodilo troje ili više djece, trećim djetetom smatraju se sva djeca.64 S druge strane, u Federaciji je samo u Bosansko-podrinjskom kantonu uveden stimulativni, odnosno pronatalitetni dodatak za više djece. Svaka porodica ima pravo i na mjesečnu novčanu naknadu za novoroĎeno treće i svako sljedeće dijete bez obzira na imovinski cenzus u iznosu od 40% od prosječne plaće u kantonu, što iznosi 239,50 KM.65 Iako su davanja socijalno ugroženim kategorijama generalno niža u RS, primjena zakona je direktna i ujednačena i ne dovodi do diskriminacije na teritorijalnoj osnovi, kako je to slučaj sa kantonima u FBiH.66 UsklaĎivanjem svih navedenih zakona na području cijele BiH sa meĎunarodnim standardima socijalne i dječije zaštite bio bi zauzet obećavajući stav u pogledu akceptiranja reformi u ovoj oblasti de lege ferenda. Na tom tragu i u FBiH su, po ugledu na RS i BDBiH, u toku aktivnosti na donošenju zasebnih zakonskih akata i to: Zakona o osnovama socijalne zaštite i Zakona o zaštiti porodice s djecom. Ukoliko navedeni zakonski tekstovi budu harmonizovani sa postojećim zakonskim rješenjima u zemlji te istovremeno usklaĎeni sa direktivama i ostalim aktima Europske unije, moći ćemo kazati da su navedene zakonodavne aktivnosti urodile plodom.67 64 Član 7. st. 1. i 2. ZDZ RS. Tokom 2012. godine odobrena sredstva za realizaciju ovog projekta iznosila su 950.000,00 KM. Svakoj majci koja je rodila treće dijete isplaćeno je 500,00 KM, a svakoj majci koja je rodila četvrto dijete isplaćena su sredstva u iznosu od 400,00 KM. Vidjeti: Izvještaj o provođenju akcionog plana za djecu Bosne i Hercegovine 2011. – 2014. za period od jula/srpnja 2011. godine do maja/svibnja 2013. godine-Prijedlog, Usvojen na 62. sjednici Vijeća ministara BiH održanoj 3.9.2013. godine, april/travanj 2013. 65 Vidjeti: Pregled izdvajanja za porodiljne naknade u BiH, http://www.vesta.ba/files/Pregled izdvajanja za porodiljne naknade u BiH.doc (03.03.2015.). 66 Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011, 13. Vidjeti: http://www.rightsforall.ba/publikacije-bs/docs-bs/vodic_socijalna_zastita.pdf (26.02.2015.). Europska socijalna povelja (Povelja) je najznačajniji dokument koji reguliše ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava u okviru Europske unije. Bosna i Hercegovina (BiH) je ratifikovala Povelju 2008. godine, čime se obavezala na usklaĎivanje domaćeg zakonodavstva i prakse sa standardima predviĎenim u ovom dokumentu. Primjena, osiguranje ostvarivanja i zaštita prava predviĎenih u Povelji jedan je od uslova u okviru procesa pridruživanja BiH Europskoj uniji. Vidjeti: Primjena Europske socijalne povelje, 20. http://www.bh-hchr.org/Saopstenja/Primjena_evropske_socijalne_povelje.pdf (03.03.2015.). 67 Vidjeti: Šta donose novi zakoni u socijalnoj politici u FBiH?, Komentari nevladinih organizacija na prednacrte zakona: Zakon o osnovama socijalne zaštite i Zakon o zaštiti porodice s djecom, ICVA, CCI, mart 2013. 111 �REZULTATI ANKETNOG UPITNIKA68 Korisnici socijalne zaštite u FBiH Lokacija Centra za Djeca bez Odgojno Djeca čiji je socijalni rad roditeljskog zanemarena i razvoj ometen staranja zapuštena djeca porodičnim prilikama 81 60 42 Zenica 58 64 58 Tuzla 3 0 15 Jablanica 16 14 48 Kakanj 20 42 53 Livno 7 89 426 Bugojno 21 32 29 Mostar Prava korisnika socijalne zaštite u FBiH Lokacija Centra za socijalni rad Novčana i druga materijal na pomoć Zenica Smješta j u drugu porodic u Smješta j u ustanov e socijaln e zaštite Usluge socijalno g i drugog rada Kućn a njega i pomo ć u kući 34 47 5457 0 Tuzla 245 (199 12 u GNK)69 674 - 55 29 - - Jablanica 74 5 2 8 - - Kakanj 10 7 9 15 559 - Livno 278 - 1 11 94 - Bugojno 9 3 7 10 255 - Mostar 23 - 8 43 38 - 68 69 Osposobljavanj e za život i rad Upitnik je u prilogu rada Djeca korisnici Gradske narodne kuhinje. 112 �Temeljna prava porodice s djecom u FBiH Lokacija CSR Dodatak na djecu Na-kna da70 Naknada - Tretman Smješ -taj75 Obrok - Školar ine i stipen dije Zenic a Tuzla 2348 306 295 0 0 0 0 1525 - - 5 - - - Jabla nica Kaka nj Livno NR 74 NR - NR NR 358 64 101 101 104 - 1 37 - NR NR 104 101 NR - NR NR 244 51 - 12 - - - - Nedo stupn i poda ci - Bugo jno Most ar NR NR NR - - - - - - Potpora72 Potpora - 295 295 368 - NR77 NR 1279 71 73 74 76 Korisnici dječije zaštite u RS78 Lokacija CSR Djeca bez roditelja Djeca sa pos. potr.79 Djeca sa tjel. ošteć. Djeca sa psih. probl. Dijete žrtva80 Dijete u stanju soc. potrebe.81 Trebinje 4 10 9 4 3 470 70 Naknada umjesto plaće ženi – majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta. 71 Novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene – majke koja nije u radnom odnosu. 72 Jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta. 73 Potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje. 74 Posebni psihosocijalni tretman bračnih partnera, koji žele djecu i trudnica. 75 Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja. 76 Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja. 77 Ova vrsta socijalnog prava ne postoji u HNK/Ž. 78 U tabeli su prikazana samo ona prava iz dječije zaštite za koja smo dobili podatke. 79 Djeca oštećenog vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku. 80 Dijete kojem je nanešena fizička ili psihička patnja ili emocionalna bol. 81 Dijete koje se nalaze u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva,pretrpljene elenemtanrne nepogode, ratnog stanja, izbjeglištva, repatrijacije, migracije, smrti jednog ili više članova porodice i dr. nepredvidivih okolnosti. 113 �Prava korisnika dječije zaštite u RS Lokaci ja CSR Novča na pomo ć Dodata k82 Podršk a83 Smješ taj u ustan. Zbr . u hra n. por . Pom oć u kući Dnev no zbrin j. Nov č. pom oć Savje tova nje Trebi nje 4 554 1 24 11 58 19 482 50 Lokacija CSR Naknada84 Mater. dodatak Dodatak za dj. Pomoć85 Odmor rekr.86 Trebinje 135 95 498 257 19 i Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Zenici: - Neophodno donošenje kantonalnog Pravilnika o naknadi za rad staratelja i osoba imenovanih za vršenje dužnosti staratelja. - Poduzeti radnje na pokretanju inicijative kako bi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike iskazalo potrebu za uvrštavanje sredstava Alimentacionog fonda u Budžet Federacije BiH. - Promjena ZOSZZCŽRPSD ZDK i Odluke o provoĎenju socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom jer nameću komplikovan postupak javne nabavke (obavezno otvoreni postupak). Pokrenuti inicijativu da se u ZOSZZCŽRPSD ZDK utvrdi povoljni okvir za ostvarivanje ovoga prava, koji će općinama dati više mogućnosti za iznalaženje još povoljnijih rješenja. - Elektronska zaštita ličnih podataka nije u potpunosti obezbijeĎena opštim aktima Centra. - U skladu sa materijalnim mogućnostima poboljšavati kadrovsku strukturu Centra. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Tuzli: - Trebalo bi socijalnu zaštitu urediti na državnom ili federalnom nivou i obezbijediti da socijalna davanja budu jednaka u svim kantonima odnosno na području cijele države. 82 Dodatak za njegu i pomoć drugog lica. Podrška i izjednačavanje mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju. 84 Naknada plate za vrijeme porodiljskog odsustva. 85 Pomoć za opremu novoroĎenčeta. 86 Odmor i rekreacija djece do 15 god. u dječijem odmaralištu. 83 114 �Neophodno je majkama porodiljama obezbijediti redovnu isplatu, koje kasne više od godinu dana, kao i nezaposlenim porodiljama obezbijediti jednokratnu pomoć koja se ne isplaćuje već godinama u Tuzlanskom kantonu. - Socijalna davanja su jako mala npr. dječiji dodatak iznosi za jedno dijete 20,00KM, a za troje i više 40,00 KM, što je zaista malo. TakoĎe, uvećani dječiji dodatak iznosi 50,00 KM, a odnosi se na djecu koja imaju teža hronična oboljenja. - U Tuzlanskom kantonu trenutno se kasni sa isplatama 6 mjeseci (stalna novčana pomoć, jednokratne pomoći, isplata hraniteljima, smještaj u ustanove socijalne zaštite). Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Jablanici: - Donošenje zakonskih propisa koji su odavno u proceduri iz oblasti zaštite porodice sa djecom. - Kako je natalitet u opadanju, regulisati najmanje jednu vantjelesnu oplodnju na teret kantonalnog ili federalnog budžeta. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Livnu: - UvoĎenje dječjeg dodatka. - UvoĎenje toplog obroka u škole. - Hraniteljstvo – promovisanje, edukacija, stvaranje materijalnih uslova. - Zakonski regulisati položaj i zaštitu djece samohranih roditelja. - Jačanje kapaciteta Centara za rani rast i razvoj, rano otkrivanje smetnji u razvoju i adekvatan tretman. - Pojednostaviti procedure oduzimanja roditeljskog staranja nad napuštenom i zlostavljanom djecom. - Kadrovsko jačanje Centara za socijalni rad radi kvalitetnijeg i potpunijeg rada s djecom. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Mostaru: - Donošenje Zakona o socijalnoj zaštiti HNK, te izjednačavanje socijalnih prava djece u svim kantonima. - 3. Zaključak Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine je posebnu pažnju posvetio socijalnoj zaštiti majke i djece. Do tada nisu postojali lex specialis zakoni kojima je bila regulisana socijalna zaštita djece. Prije bismo mogli govoriti o stasavanju socijalnih prava posebnih kategorija radnika, dok tek krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina bivaju utvrĎeni principi socijalne politike zaštite djece općenito, ali i djece odreĎenih kategorija radnika (poput pripadnika vojnih snaga) u Jugoslaviji. Današnja legislativa kojom je regulisana socijalna zaštita djece u našoj državi je na zavidnom nivou. S druge strane, nameće se pitanje šta je svrha domaćih i meĎunarodnih pravnih akata, odnosno šta je krajnji cilj takve regulative ukoliko nam „podaci s terena“ ukazuju na nešto sasvim drugo. Dok u RS kao i u BDBiH postoje dva zakona koja na direktan način regulišu pravni položaj i zaštitu djece, i to: Zakon o 115 �dječijoj zaštiti i Zakon o socijalnoj zaštiti, u FBiH situacija je drugačija, pošto je nadležnost u ovoj oblasti podjeljenja izmeĎu Federacije i kantona, pa shodno tome i data meterija je pravno regulisana u jednom federalnom i u sedam kantonalnih zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodice s djecom, kao i u tri kantonalna zakona o socijalnoj zaštiti. U pogledu kvantitativnih i kvalitativnih rezultata ankete možemo zaključiti da je sistem socijalne zaštite djece u našoj državi dosta neujednačen, a što predstavlja ogromnu prepreku ka poduzimanju najvažnijih koraka u pravcu eliminisanja svih oblika diskriminacije djece u ostvarivanju zagarantovanih socijalnih prava. Poražavajuća je činjenica da pitanje dječijeg doplatka ne udovoljava svrsi svoga postojanja, dok u nekim kantonima ta vrsta socijalnog prava i ne postoji, iako je zagarantovana federalnim Zakonom. Pravo djeteta na novčanu i drugu materijalnu pomoć se različito tumači, tako da su u nekim gradovima (čak i u okviru istog kantona) djeca korisnici narodnih kuhinja dok u drugim gradovima to nije slučaj. UsklaĎivanjem svih navedenih zakona, kako u okviru FBiH, tako i na području cijele BiH sa meĎunarodnim standardima dječije zaštite bili bi postignuti zadovoljavajući rezultati na ovom planu, te bi pro futuro bili izbjegnuti slučajevi diskriminacije i različitog socijalnog tretmana djeteta u Kaknju, Zenici, Trebinju, Mostaru, Tuzli, Bugojnu i mnogim drugim mjestima, samo zbog toga što su ta djeca roĎena u tim sredinama ili su upućena da u njima ostavaruju svoja prava. 116 �Enes Hašić, full professor, Faculty of Law University of Zenica Ajdin Huseinspahić, senior assistent, Faculty of Law University of Zenica INEQUALITY OF CHILDREN IN ACHIEVING THE SOCIAL RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: If the citizens would be sensitive when it comes to social protection of vulnerable population and in particular children, legal norms hardly be necessary and a moral norms would be sufficient to guarantee the social protection of children. But, as are witnesses of family dysfunctional and its intense disorganization and upcoming tidal wave of universal social desensitisation on the country's obligations to the set standards of social protection of children. Accordingly, our country has adopted many legal acts and joined the most important international legal instruments which guarantee a high level of protection of children. In practice, this does not look so. The issue of implementation of what the authorities in the country taken as a „burden on their shoulders“ is a very low levelwhich severely endangers the legal safety of children and endanger their social status. The degree of jurisation of social protection of children is on a far higher level than their faktisation. On the other hand, there is an obvious problem. Numerous legal and sub-legal acts within the country children are often brought to the brink of discrimination, because it is obviously preferable to be born in one canton against another or from one entity against another. The third problem is the lack of empathy and sensibilities of the rulers towards those whom they rule. Keywords: inequality, social protection, child, society. 117 �ANKETNI UPITNIK ZA PODRUČJE FBiH 1. Koliko se djece bez roditeljskog staranja, kao korisnika socijalne zaštite, nalazi na vašoj evidenciji? 2. Koliko se odgojno zanemarene i zapuštene djece, kao korisnika socijalne zaštite, nalazi na vašoj evidenciji? 3. Koliko se na vašoj evidenciji nalazi djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama? 4. Koliko djece koriste sljedeća prava iz socijalne zaštite? - novčana i druga materijalna pomoć- - osposobljavanje za život i rad- - smještaj u drugu obitelj/porodicu- - smještaj u ustanove socijalne zaštite- - usluge socijalnog i drugog stručnog rada- - kućna njega i pomoć u kući5. Koliko se na vašoj evidenciji nalazi lica koja ostvaruju temeljna prava na ime zaštite porodice sa djecom po sljedećim osnovama? - dodatak na djecu- - naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi 118 �trudnoće, poroĎaja i njege djeteta- - novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - majke koja nije u radnom odnosu- - jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta- - potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje- - posebni psihosocijalni tretman bračnih partnera, koji žele djecu i trudnica- - smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja- - osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovne naobrazbe- - školarine i stipendije Ďacima i studentima6. Koje prijedloge imate u pogledu poboljšanja socijalne zaštite djece? ANKETNI UPITNIK ZA PODRUČJE RS 1. Koliki broj lica kao korisnika sljedećih prava u oblasti dječije zaštite, se nalazi na Vašoj evidenciji? - naknada plate za vreme korištenja porodiljskog odsustva; - materinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; 119 �- dodatak za djecu; - zadovoljavanje razvojnih potreba djece; - predškolsko vaspitanje i obrazovanje za decu bez roditeljskog staranja, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu na dužem bolničkom liječenju; - vaspitno-obrazovni programi pripremanja djece za školu; - boravak, predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zaštita djece predškolskog uzrasta i boravak djece osnovnoškolskog uzrasta do deset godina starosti; - odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u dječjem odmaralištu; - regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, odmora i rekreacije; 2. Koliko broj djece kao korisnika prava iz socijalne/dječije zaštite imate u svojoj evidenciji, i to: 120 - koji nemaju roditelje - koje je napušteno od roditelja - čiji roditelji nisu u mogućnosti da im pruže potpuno staranje zato što su ograničeni u vršenju roditeljskog prava ili su istog lišeni - djece oštećenog vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku - sa tjelesnim i hroničnim oštećenjima �- djeca sa psihičkim problemima - djece čiji roditelji zbog bolesti ili smrti jednog roditelja, nesrećnih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da u obezbjede uslove za pravilno vaspitanje - djece kojima se nanosi fizička ili psihička patnja ili emocionalna bol - nebriga i nezadovoljavanje osnovnih životnih potreba, što djecu ozbiljno sputava u uživanju prava i sloboda - djece žrtava eksploatisanja - djeca koja pod prijtenjom čine krivična djela i prekršaje baveći se skitnjom, prosijčaenjem i sl. - djeca koja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci negativnih socijalnih uticaja i emocionalnih poremećaja narušava svoje zdrvaljei život - djece koje se nalaze u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva,pretrpljene elenemtanrne nepogode, ratnog stanja, izbjeglištva, repatrijacije, migracije, smrti jednog ili više članova porodice i dr. nepredvidivih okolnosti 3. Koliko imate djece evidentiranih kao korisnika: a. novčane pomoći b. dodataka za njegu i pomoć drugog lica c. podrške i izjednačavanja mogućnosti djece i omladine sa smetnjam au razvoju 121 �d. smještaja u ustanovu e. zbrinjavanje u hraniteljskoj porodici f. pomoć u kući g. dnevno zbrinjavanje h. jednokratna novčana pomoć i. savjetovanje 4. Koje prijedloge imate u pogledu poboljšanja socijalne zaštite djece? 122 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2991 Title A name given to the resource NERAVNOPRAVNOST DJECE U OSTVARIVANJU SOCIJALNIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI Author Author HAŠIĆ, Enes HUSEINSPAHIĆ, Ajdin Abstract A summary of the resource. Ukoliko bi građani bili osjećajni, kada je u pitanju socijalna zaštita socijalno osjetljivih kategorija stanovništva, a posebno djece, pravne norme jedva da bi bile i potrebne, a moralne norme bi bile dovoljan garant socijalne zaštite djece. No, pošto smo svjedoci porodične disfunkcionalizacije i njene intenzivne dezorganizacije te nadolazećeg plimnog talasa sveopće društvene desenzibilizacije, na državi je obaveza normiranja socijalne zaštite djece. Shodno tome i naša država je donijela brojne pravne akte i pristupila najznačajnim međunarodnim pravnim dokumentima kojima je garantovan visok stepen zaštite djece. U praksi to baš i ne izgleda tako. Pitanje provođenja onoga što su organi vlasti u zemlji preuzeli kao „breme na svojim plećima“ je na vrlo niskom nivou, što uveliko ugrožava pravnu sigurnost djece i dovodi u opasnost njihov socijalni status. Stepen jurizacije socijalne zaštite djece je na dosta višem nivou od faktizacije zagarantovanih prava. S druge strane, postoji još jedan očigledan problem. Mnogobrojnim zakonskim i podzakonskim pravnim aktima unutar države djeca su često dovedena na rub diskriminacije, jer je očigledno poželjnije biti rođen u jednom kantonu spram drugog ili u jednom entitetu spram drugog. Treći problem je odsustvo empatije i senzibiliteta onih koji vladaju spram onih kojima vladaju. Ključne riječi: neravnopravnost, socijalna zaštita, dijete, društvo. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e4f8523fdb83d45ca1d1fea6948b24ab.docx 58b81e2afb35ae5c5784adabc79978a5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/725f71f44ffbdc7d4a2c56db9f67d068.pdf 65c2dbcebdf3987055cdea5c11c67ec4 PDF Text Text Prethodno saopćenje Prof. dr. Nenad Hlača Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci Republika Hrvatska SMIJE LI SIROMAŠTVO BITI PRETPOSTAVKA ZA ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA Miroslav Krleža: »Bijeda je krasta žućkasta kao šafranov prašnik.« U radu se propituju trendovi u suvremenim društvima koji utječu i na pravne sustave u kojima se imati nameće kao dominanta koja potire ono praiskonsko biti. Evidentno je da ideologija neoliberalizma širi utjecaj na društvene i humanističke znanosti. Ukida se povijesna geneza obitelji, a pojedinac se podvrgava trţišnim zakonima i u sferi privatnog ţivota. Društvo tako postaje uronjeno u gospodarstvo, umjesto da je gospodarstvo uronjeno u društvo. Trţišna demokracija nudi se kao zamjena za socijalnu demokraciju, a budući da trţište nije podreĎeno etičkim normama ono osiromašuje društvene odnose koji se temelje na uzajamnosti i solidarnosti. Temelj obiteljskih odnosa je ljubav. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloţenjima sudskih odluka kojima se roditelje kaţnjava oduzimanjem roditeljskog prava. Ključne riječi: siromaštvo djece, obiteljsko pravo, socijalna drţava. Mary Ann Glendon zaključuje da su suvremena društva krenula u socijalni eksperiment olako prihvaćajući novine u kontekstu spolnosti i reproduktivne funkcije obitelji. Tako sve veći broj djece ţivi u nepotpunim obiteljima bez očeva, često u siromaštvu.1 „Obitelji u kojima su ţene glave obitelji zbog razvoda braka, napuštanja zajednice ili roĎenjem izvanbračne djece danas su nedvojbeno ogroman rezervoar siromaštva u globalnim razmjerima.“ 2 Pravo svih prava su ekonomska i socijalna prava, ali dijete samo za sebe nije i ne moţe biti titular tih prava. Socijalni programi moraju biti usmjereni na obitelj kako bi djeca kad god je to moguće ostala u obitelji i izbjegao stres napuštanja obitelji.3 Nameće se potreba bijega od globalnih, generalizirajućih prosudbi jer biti samohrana majka primjerice u Danskoj ili Holandiji znači čak biti u privilegiranom društvenom poloţaju. U svakom slučaju ţivotni standard majki 1 Glendon Mary Ann, Foreword, u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.xiii-xv. 2 Glendon, loc.cit. 3 Van Bueren Geraldine, Combating Child Poverty – Human Rights Approaches, Human Rights Quarterly,21, 1999,3, str.686. 125 �koje same podiţu djecu i još k tome nisu na trţištu rada zasigurno je niţi od onih ţena koje privreĎuju. Srodnički sustav u kojem ţivi čovjek postmoderne odraz je novog modela ţivota kojeg označava erozija tradicionalnih vrijednosti i morala. Ključni termin postmoderne postaje tako destrukcija, odnosno dekonstrukcija. Utvrditi danas tko su sudionici obiteljskog ţivota znači istraţivati socijalno ekonomske veze. Dekonstruirana obitelj više se ne temelji na biološkim poveznicama srodstva. Čini se da je brak ipak još uvijek uobičajen, iako ne i isključivo nuţna osnova za ostvarivanje prava iz obiteljskog ţivota. Netipične obitelji u zakonodavstvu i sudskoj praksi počinju dobivati legitimitet. Novi sustav vrijednosti polazi od obiteljskog suţivota koji se ne mora nuţno graditi na pretpostavci krvnog srodstva. Postmodernu u ţivotu čovjeka obiljeţava kriza humanističkih znanosti koje udubljene u parcijanosti nemaju više ikakvu vrijednost podupirući zapravo opasni relativizam i posvemašnju krizu vrednota. Čovjek početkom 21. stoljeća ţiveći kao raspojasani individualist ostvaruje ţivot slobode bez odgovornosti. To izobilje raznovrsnih, često proturječnih informacija, kao da paralizira sposobnosti čovjeka da ih shvati i razumno prilagodi svojim potrebama. Moral i religija kao povijesno vaţni korektivi koji su odrţavali značaj i vaţnost obitelji i srodstva počinju gubiti utjecaj. Postavlja se pitanje što će biti s etikom za postmoderno doba. Činjenica je da su danas razorene tradicionalne vrijednosti. PotvrĎuje se da svaki napredak čovječanstva ima i svoju cijenu. Ţivot čovjeka postmoderne obiljeţava rastakanje obitelji. Pravni su poretci omogućili brzo i lako razaranje braka i omogućili jednostavno zasnivanje uzastopnih obitelji. Ali i danas kao i jučer sav ţivot ovisi o solidarnosti, jer nitko si ţivot ne daje sam, mi ga dobivamo i dajemo dalje na dar od drugoga i drugih. Čovjek je kao društveno biće da bi opstao uvijek solidarno prihvaćen i uveden u društvo ljudi. Na početku i na kraju ţivota upravo su srodnički sustavi bili okosnica i potpora toj solidarnosti. Svi ovisimo o onima koji nas prihvaćaju, koji nas podnose i stoje iza odluke da ipak ţive s nama i s našom nesavršenošću. Suvremeni pravni poretci iz domene obiteljskog prava kao da potiču tu autonomnost odluke zapostavljajući povijesno vaţan element odricanja i ţrtve za drugoga što je dokazano povijesno i komparativno bitna poveznica srodničkih odnosa. Pitanje koja je temeljna, neideološka, humana poveznica partnerskih i roditeljskih veza. Jedna sasvim nepravna kategorija koja apsolutno ne podlijeţe nikakvoj definiciji. Ljubav je: „ …….? “ Kao visoki ideal koji teško da će biti postignut i dalje stoji jednakost sve djece kao pretpostavka za društvo jednakih šansi. Vaţna su razmišljanja prema kojima fokus zanimanja pravne drţave treba pomaknuti na zaštitne mehanizme socijalne drţave.4 U kontekstu novih, gotovo već i prevladavajućih trendova pluralizma formi zajednica u kojima se raĎaju i odgajaju djeca status roditelja (brak, nakon 4 Voegeli Wolfgang, Basic Values and Family law in the Recent Judgments of the Federal Constitutional Court of Germany, u: Family Law and Family Values, ed. Maclean Mavis, Hart publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2005, str.42. 126 �razvoda braka, izvanbračni status, izvanbračna zajednica…) prestaje za drţavu biti vaţan i pravni poredak se usmjerava gotovo isključivo na dobrobit djece. Norma se svodi na načelo koje se kreativno tumači od slučaja do slučaja, a oni koji je primjenjuju kao mantru stalno i neprestano moraju ponavljati: '… in the best interest of the child!' Tako doista dolazimo do teorijskog modela ograničenog, unaprijed teško predvidljivog, domašaja norme.5 Povijest i sadašnjost pravnih poredaka koji zadiru i u obiteljske odnose odnos je proţimanja u mijenama društvenih i pravnih institucija. Povijesni značaj obitelji, srodstva, nasljeĎivanja, mirazni reţim sve su to iskustvom dokazani obrambeni društveni mehanizmi za preţivljavanje i protiv siromaštva. Obiteljsko i nasljedno pravo sve do druge polovine dvadesetog stoljeća obuzdavali su na neki način nepromišljeni individualizam nametanjem strogih moralnih, običajnih pa slijedom toga i pravnih ograničenja. Liberalizacijom razvoda braka, izjednačavanjem statusa izvanbračne djece i prodorom izvanbračnih zajednica s pravnim učincima uslijedio je nepovratan raspad tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, ali i obiteljskopravnih instituta. Rezultati istraţivanja i stajališta uglednih stručnjaka glede pojave siromaštva u novim oblicima nepotpunih obitelji otvaraju potrebu preispitivanja obiteljskopravnog instituta uzdrţavanja. Nedvojbeno je da iznosi koji se daju na ime uzdrţavanja nisu dostatni za odrţavanje prosječne kvalitete ţivota čime su najviše ugroţena djeca. Ravnopravno izvršavanje svih sadrţaja roditeljske skrbi uključujući uzdrţavanje nakon razvoda braka, u slučaju roĎenja izvanbračnog djeteta ili raskida izvanbračne zajednice, u praksi očito nije zaţivjelo. Korisno je podsjetiti, primjerice na broj uzastopnih brakova, i djece koju „po zakonu treba“ uzdrţavati. Studentima obično ukaţem na primjer jedne javne osobe iz Republike Hrvatske koji je prošao kroz četiri braka iz kojih ima šestero djece. Vrlo je vjerojatno da je i neka od bivših supruga ispunjavala barem neko vrijeme pretpostavke za uzdrţavanje bivšeg bračnog druga. Obiteljsko pravo kraja 20.st. obiljeţava ubrzana dinamika odnosa, jedino što preostaje u biti su načela kroz primjenu koja se podvodi pod „flexibility“.6 U prevladavajućem modelu demokracije prevladava naravno načelo obiteljske autonomije. Svjedoci smo rastakanje tradicionalnih modela obiteljskog zajedništva koji je polazio od „binarnog biološkog modela“: ' … the binary biological model may still express our ideal but it does not reflect our world.“7 U suvremenom svijetu teško je odrţiva univerzalna koncepcija ljudskih prava. Tako su primjerice u Brazilu teţak socijalni problem migracije siromašnog stanovništva prema velikim gradovima. Pod kampanjom „Borba protiv siromaštva“ koriste se i maltuzijanske ideje poput sterilizacije ţena, ali i poticanje programa poput „Kontrola raĎanja posvojenjem“ i to često preko 5 Eekelaar John, Empowerment and Responsability: The balance Sheet Approach in the Principles and the English Law, u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.443. 6 Eekelaar, op.cit, str.441. 7 Baker K. Katharine, Asymmetric Parenthood, , u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.141. 127 �posredničkih agencija s meĎunarodnim „export“ elementom!8 Globalni pristup zapravo je štetan budući da otklanja odgovornost lokalne zajednice za djelovanje u okvirima mogućeg i dostupnog. Pogodan je znanstvenicima, a napose političarima, jer uvijek mogu prstom uprijeti na one kojima je još gore. Objavljeni su podatci Svjetske banke za 2009. godinu prema kojima u zemljama u razvoju deset milijuna djece ne dočeka peti roĎendan.9 U Africi je sve veći broj djece koja sama doslovno ţive na ulici zbog porasta broja preminulih od side, njihovih roditelja i roĎaka.10 Europska komisija iznosi podatke da u EU 2008. godine svako peto dijete ţivi na granici siromaštva.11 Brojnost i prihodi obitelji realan su ekonomski pokazatelj socioekonomskog najprije statusa djeteta, a onda tek moţemo govoriti o nekim konkretnim pravima. Za Republiku Sloveniju u godini 2008. granica siromaštva tročlane obitelji bila je na letvici s iznosom od 1144 eura ukupnih prihoda.12 Razvijene drţave suočene s negativnim demografskim trendovima počinju cijeniti vrijednost ţivota svakog novog ljudskog bića kao karike u ekonomskom opstanku. Te socijalno odgovorne drţave počinju uzdrţavanje djece shvaćati kao normalni dio sustava socijalizirane društvene skrbi. Solidarnost s uskog srodničkog kruga tako prelazi na širu, odgovornu društvenu zajednicu koja se zove socijalna drţava. U europskim razmjerima zanimljiv je problem očuvanja specifičnog identiteta romske populacije. U Bugarskoj, primjerice članici EU uobičajena je prodaja i dogovor obitelji glede cijene mladenke i sklapanje ugovorenih maloljetničkih brakova. Za pripadnike nacionalnih i etničkih manjina, poput romske, vaţna je presuda EHCR iz 2012. (Aksu v.Turkey) u kojoj je sud zaključio da drţave imaju pozitivnu obvezu zaštite etničkih manjina od 'negativnih stereotipa'.13 Bugarska nam je, na ţalost, kao zemlja članica EU posebno zanimljiva. Objavljeni su podatci da u je u nekim selima nezaposlenost romske populacije 90%.14 Velik je broj prostitutki koji dolaze iz te populacije, a siromaštvo neminovno dovodi do marginalizacije i porasta kriminala.15 Čini se da je trebalo proteći vremena da se shvati da je i pretpostavka zajedničke skrbi o djeci nakon raspada zajednice nerealno očekivanje.16 U Europi je najveća nezaposlenost meĎu mladima, a istraţivanja dokazuju da je samo 50% 8 Cardarello Andrea, The right to have a family: 'Legal trafficking of children', adoptuon and birth control in Brazil, Antropology & Medicine, 19,2012,2, str.225-240. 9 Pikl Tamara, Vpliv družinskega okolja na revščino in socijalno izključenost otrok, Socijalno delo, 49,2010, 4, str.201. 10 Van Bueren, op.cit, str.680. 11 Pikl, op.cit, str.201. 12 Pikl, op.cit, str.205. 13 Omejec Jasna, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava, Novi informator, Zagreb, 2013, str.932. 14 Naoumova Stefka, Ethnicity and Expectations Concerning Family Law and Family Values in Bulgaria, u: Family Law and Family Values, ed. Maclean Mavis, Hart publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2005, str.285. 15 Naoumova, op.cit, str.285 16 Ekelaar, op.cit, str.441. 128 �samohranih majki zaposleno.17 U većini drţava OECD-ea 55.2% djece koje ţivi samo s jednim, i k tome još nezaposlenim roditeljem, preţivljava na granici siromaštva.18 Što je niţi stupanj, obrazovanja samohrane majke to je i teţi njezin socioekonomski status i veća socijalna isključenost.19 Bivše socijalističke zemlje osiromašene tranzicijom, a neke i ratovima, primjer su urušavanja sustava socijalne solidarnosti. Na to se nadovezuju loši stambeni uvjeti, veća pojavnost kriminala… Nije teško zaključiti: „Tako su povrijeĎena gotovo sva prava koja ima dijete po Konvenciji UN o pravima djeteta!“20 Nezaposlenost mladih, loši demografski trendovi potiču drţave na iznalaţenje rješenja. Prostor EU priča je za sebe. Slobodna cirkulacija radne snage dovela je do migracije ljubavi i disperzije potomstva diljem Europe…. Pitanje je koliko je poznat podatak da je samo program ERASMUS koji se provodi od 1987. godine i u kojem je sudjelovalo tri milijuna studenata zasluţan za baby boom i raĎanje milijun djece.21 Vjerojatno se dijelom radi i o ljubavnim pričama sa sretnim završetkom, meĎutim u studentskoj populaciji, s visokim postotkom mladih koji su nezaposleni, zasigurno ima i puno samohranih majki s lošijim socioekonomskim statusom. Ostvarivanje zajedničke skrbi, susreti i druţenja, sve su to apstraktne kategorije prava koje je bez materijalne baze teško ostvariti napose kad se raspadom veze udaljenost mjesta prebivališta bivših partnera, ali zauvijek roditelja djeteta, mjeri satima leta. U SAD se predlaţe kao neophodno ustrojavanje učinkovitog sustava drţavne potpore djeci radi osiguranja neophodnih materijalnih sredstava.22 Obiteljsko pravo koje je omogućilo lak i brz razvod braka istovremeno priznajući učinke i drugim oblicima zajednica kao da nije bilo svjesno dalekoseţnih posljedica te revolucije. Podatci za 1996. ukazuju da je u SAD u statusu siromaštva bilo 41.9% samohranih majki i njihove djece što je 30% više od praga siromaštva potpunih obitelji.23 Analize ukazuju da će djeca koja odrastaju u nepotpunim obiteljima četiri puta biti siromašnija od djece koja odrastaju uz oba roditelja.24 Uz porast broj djece roĎene u prolaznim izvanbračnim vezama evidentno je da dolazi do nastanka nove podklase Amerikanaca.25 Studije ukazuju da će djeca koja odrastaju uz samohrane majke češće imati psihijatrijske poremećaje, biti hiperaktivna, imati emocionalne 17 Pikl, op.cit, str.209. Pikl, op.cit, str.209. 19 Wroblewska W, Women's health status in Poland in the transition to a market economy, Social Science and Medicine,54,2002,5, str.707. 20 Pikl, op.cit, str.214. 21 European Unuion: Erasmus programme has produced one million babies, says EU, http://www.thejournal.ie/erasmus-baby-boom-love-stories-europe-1684557-Sept2014/, stranica posjećena 9.3.2015. 22 Baker, op.cit, str.139. 23 LeRoy Sylvia, Welfare & Poverty: Family Matters, Fraser Forum, March 2994, str.18. 24 LeRoy, op.cit, str.18. 25 LeRoy, op.cit, str.19 18 129 �poremećaje ličnosti, teţe se prilagoĎavati školskom sustavu od djece koja odrastaju uz oba roditelja.26 MeĎutim razumni istraţivači paradoksa koji se moţe nazvati „siromaštvo koje raĎa siromaštvo“ kao društvenu pojavu sasvim primjereno suprotstavljaju trendove koji dokazuju da i „dobro stojeća djeca“ ponekad postaju siromašni odrasli graĎani.27 Istraţivanje teme siromaštvo i djeca u znanstvenim bazama objavljenih radova dovelo je do zanimljivih podataka o multidisciplinarnosti istraţivanja. Polazna hipoteza banalno je jednostavna i razumljiva na svim jezicima: „Ne biti gladan nije nikakva kulturološka posebnost!“28 Čini se da su najbrojniji radovi koji se bave populacijskom politikom i planiranjem obitelji u nerazvijenim zemljama. Zatim slijedi velik broj radova iz područja medicine koji siromaštvo povezuju s bolestima djece. U svakom slučaju siromaštvo je načelno ograničavajući faktor koji sputava ostvarivanje talenata i koči dijete u ostvarivanju deklariranih prava. Siromaštvo obitelji u siromašnoj zemlji teţak je Damoklov mač koji visi nad sudbinom svakog djeteta. Gotovo da i nema smisla razmišljati o nekim drugim, 'višim' pravima djeteta koje se zateklo u siromaštvu. Razumno se upozorava da kad se borimo za maksimum prava borimo se tek za ideale, a na zemlji nas drţi ono što je dostupno.29 Istraţivanja potvrĎuju da je dijete u nepotpunoj obitelji samohranog roditelja u EU u 27% slučajeva izloţeno riziku siromaštva i društvenog isključenja: „ Djeca koja odrastaju u siromaštvu i društvenom isključenju vjerojatno će postizati lošije rezultate u školi, imati lošiju zdravstvenu skrb i teţe ostvarivati pune talente, kasnije u ţivotu kad odrastu izloţena su većem riziku nezaposlenosti, siromaštva i isključenja iz društva.“30 Isto je istraţivanje potvrdilo hipotezu da su djeca migranata vrlo osjetljiva populacija. Nepotpune obitelji u svim istraţivanjima, bez obzira na norme obiteljskog prava i zakonsku obvezu uzdrţavanja u najvećem su riziku od potencijalnog siromaštva i isključenosti.31 Nema politike koja bi glede djece bila vrijednosno neutralna: onaj tko poznaje problematiku postavit će političarima pitanje koliko drţavu košta zanemarivanje prava djece, a nikad ne pitanje koliko košta puno ostvarivanje prava djece.32 Urušavanje tradicionalnih obiteljskih modela ţivota razvodom braka i labavošću veza u partnerskim odnosima dovele su do toga da je dijete i EU u nepotpunoj obitelji sa samohranim roditeljem u 49,8% slučajeva izloţeno riziku 26 LeRoy, op.cit, str.19. Ludwig J., Mayer S., „Culture“ and the intergenerational transmission of poverty: The prevention paradox, Future of Children,16,2006,16, str.175-196. 28 Van Bueren, op.cit, str.683. 29 Van Bueren, op.cit, str.691. 30 Lopez Vilaplana Cristina, Children at risk of poverty or social exclusion – Statistics Explained, str.2, http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php?title=Children_at_risk_of_poverty_or_social_exclusion&printable=yes, stranica posjećena 9.3.2015. 31 Lopez Vilaplana, op.cit, str.3. 32 Van Bueren, op.cit, str.703. 27 130 �siromaštva u usporedbi s 19,3% djece koja ţive u potpunim obiteljima.33 Iscrpna istraţivanja tako primjerice potvrĎuju da djeca u Bugarskoj ili Rumunjskoj u ogromnom postotku oskudijevaju u kvalitetnoj hrani, odjeći i obući. Tako primjerice u Luxembourgu 0,7 posto djece oskudijeva u primjerenoj obući, dok je u Bugarskoj postotak najviši u EU i iznosi 44,3%.34 U tom je istraţivanju utvrĎeno da 30% djece u Bugarskoj ne dobiva dnevnu preporučenu dozu mesa, piletine, ribe ili vegetarijanskih proteina zato što im to roditelji zbog siromaštva ne mogu priuštiti. Uvijek treba ponavljati da nije poţeljno, niti je moguće zaštiti prava djece mimo njihovih obitelji i zajednice.35 Centralna ideja kršćanske religije kojoj pripadam upravo se slikovito ukazuje u prizoru roĎenja djeteta u štalici kojem se opetovano svake godine o Boţiću vraćamo. Granice odrţivog razvoja kad-tad će morati obuzdati ovo suludo potrošačko društvo. Uvjeren sam da treba podsjećati na taj čin siromaštva, roĎenja djeteta u štali, odnosno nekom prirodnom zakloništu, kojeg su grijali vol i magarac. Vol i magarac u jaslicama stoje kao Boţji svjedoci protiv nemarnih i nehajnih ljudi. Oni su ţivi prijekor i opomena nama kršćanima, da se i na nama ne obistine riječi Ivanova evanĎelja “K svojima doĎe, i njegovi ga ne primiše” (Iv 1, 11). A prvi su došli pokloniti se skromni pastiri. Taj skromni čin roĎenja i obnove ţivota postao je najveći potrošački dogaĎaj zapadnoga svijeta za izvanjsko obiljeţavanje kojeg se svake godine troše milijarde! Kad bi se taj godišnji iznos dao za siromašne uvjeren sam da siromaštva više ne bi bilo! Vrijednost ljudskog ţivota kroz biti daleko je vaţnija od imati. Napose je ugroţeno dijete ako ima previše. Tada je njegov pogled na svijet sasvim iskrivljen i ugroţena su njegova prava kao odgovornog bića i dijela šire zajednice. Siromaštvo je često i poticaj za upornost, marljivost, kreativnost, stvaralaštvo…a jedino ljubav vječna je i ona je pravo nad svim pravima, nešto slično kao pjesma nad pjesmama. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloţenjima sudskih odluka kojima se roditelje kaţnjava oduzimanjem roditeljskog prava.36 33 Lopez Vilaplana, op.cit, str.4. Lopez Vilaplana, op.cit, str.5. 35 Van Bueren, op.cit, str.682. 36 Prokop Ana, Porodično pravo, odnosi roditelja i djece, Zagreb, 1966, str.253.: „Po Krivičnom zakoniku iz god. 1947. gubitak roditeljskog prava bio je predviĎen kao sporedna kazna čl.37 u vezi sa članom 42, pa je gubitak roditeljskog prava izricao krivični sud. Krivični zakonik iz 1951. i novelirani iz god. 1959. ovu vrst kazne više ne poznaje.“ 34 131 �Prof.Nenad Hlača Law faculty University of Rijeka, Croatia SHOULD THE POVERTY BE TREATED AS THE REASON CAUSING THE LOSS OF THE PARENTAL RIGHTS The paper analyzes trends in modern societies in which the dominant feature is to have which erases primeval to be. It is evident wider impact of the ideology of neoliberalism on the social sciences and humanities. It eliminates the historical genesis of the family, and the individual is subjected to market rules even within the private sphere. Society becomes immersed in the economy, rather than vice versa. Market democracy is offered as a substitute for social democracy, and since the market is not subordinated to the ethical standards it impoverishes social relations based on reciprocity and solidarity. The basis of family relationships is love. Poverty in any case should not be mentioned in the law, and may not appear in the court decisions dealing with the loss of the parental rights. Autor keywords: child poverty, family law, social state. 132 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2992 Title A name given to the resource SMIJE LI SIROMAŠTVO BITI PRETPOSTAVKA ZA ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA Author Author HLAČA, Nenad Abstract A summary of the resource. U radu se propituju trendovi u suvremenim društvima koji utječu i na pravne sustave u kojima se imati nameće kao dominanta koja potire ono praiskonsko biti. Evidentno je da ideologija neoliberalizma širi utjecaj na društvene i humanističke znanosti. Ukida se povijesna geneza obitelji, a pojedinac se podvrgava tržišnim zakonima i u sferi privatnog života. Društvo tako postaje uronjeno u gospodarstvo, umjesto da je gospodarstvo uronjeno u društvo. Tržišna demokracija nudi se kao zamjena za socijalnu demokraciju, a budući da tržište nije podređeno etičkim normama ono osiromašuje društvene odnose koji se temelje na uzajamnosti i solidarnosti. Temelj obiteljskih odnosa je ljubav. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloženjima sudskih odluka kojima se roditelje kažnjava oduzimanjem roditeljskog prava. Ključne riječi: siromaštvo djece, obiteljsko pravo, socijalna država. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/925f4c0af85a2c7bcd3373fd6ba5b2df.docx 116bb534fc3c8ebc37bb79f806a3da6f https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/171b1e9c79569e406ab40cd30d3cd5e5.pdf 61963ffd28a227c14263a09ffe5fdaad PDF Text Text Pregledni nauĉni rad Doc. dr. Alena Huseinbegović Pravni fakultet Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE Sažetak: Besplatna pravna pomoć je zakonskim odredbama ureĊen naĉin ostvarivanja prava fiziĉkog lica na jednak pristup pravdi pred sudom i drugim organima, ĉije troškove u cijelosti ili djelimiĉno snosi organ za pruţanje besplatne pravne pomoći. U demokratskim društvima mogućnost efikasne zaštite ugroţenih i povrijeĊenih prava osoba jedan je od osnovnih uslova za ostvarivanje principa vladavine prava i prava na praviĉno suĊenje, koje je garantovano mnogim meĊunarodnim instrumentima o ljudskim pravima. Autorica u radu, primjenom komparativne metode, obraĊuje institut besplatne pravne pomoći, te istiĉe odgovarajuće prijedloge de lege ferenda. Ključne riječi: besplatna pravna pomoć, praviĉno suĊenje, meĊunarodni izvori 1. Uvodna razmatranja Pravna pomoć podrazumijeva efikasnu pravnu zaštitu, odnosno jednak pristup sudovima i drugim drţavnim organima bez diskriminacije. Ostvarivanje prava na pristup pravosuĊu (engl. access to justice), kao temeljnog ljudskog prava, zavisi od dostupnosti pravne pomoći svim graĊanima, bez obzira na njihov materijalni i socijalni status.1 S toga je postojanje efikasnog sistema besplatne pravne pomoći jedan od naĉina realizacije prava na pristup sudu, te jedan od osnovnih jemaca ostvarivanja ljudskih prava.2 Niko ne smije finansijskim preprekama biti sprijeĉen u svom nastojanju da ostvari ili odbrani svoje pravo pred bilo kojim sudom koji postupa u graĊanskim, trgovaĉkim, 1 U komentarima i izvodima iz prakse Evropskog suda za ljudska prava (dalje: Sud), te u pravnoj literaturi, kao elementi prava na praviĉno suĊenje navode se sljedeći: pravo na pristup sudu (access to court), pravo na suĊenje u razumnom roku (reasonable time), pravo na pravnu pomoć (legal aid and advice), pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, „jednakost oruţja“), pravo na javno i kontradiktorno suĊenje (public hearing), pravo na saslušanja (fair hearing), pravo na dokaz (right to proof), pravo na javno objavljivanje presude (public pronouncement of judgments), pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law), pravo na nezavisnost i nepristrasnost u suĊenju (impartiality and independence), pravo na efikasno izvršenje presuda (effective enforcement), te zabrana arbitrarnog postupanja (arbitrariness). Detaljnije: Bubić, S., Neki aspekti prava na pošteno suđenje u građanskim predmetima, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko-neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011, str. 86. 2 Boţić Krstanović, Lj. et al., Koliko jednakosti, Praćenje provedbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i Zakona o suzbijanju diskriminacije, Izvještaj za 2012. godinu, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Osijek, 2013, str. 15. 201 �upravnim, socijalnim ili poreznim stvarima. Propuštanje reguliranja besplatne pravne pomoći za posljedicu bi imalo evidentno kršenje ljudskih prava, jer bi odreĊenom krugu osoba, lošeg finansijskog statusa, bilo uskraćeno pravo na praviĉno suĊenje, odnosno pravo na pristup sudu.3 Besplatna pravna pomoć, osim snošenja ili participiranja u predujmljivanju i snošenju troškova pravnog zastupanja, obuhvaća i pravo na pravnu pomoć u vezi s drugim troškovima (sudske takse, troškove fiziĉkog dolaska stranaka i svjedoka na sud, troškovi izvoĊenja dokaza, troškovi prijevoda i sl).4 U Bosni i Hercegovini (dalje: BiH) veliki broj ljudi ne mogu ostvariti pravo na slobodan pristup sudovima (ali i drugim organima) zbog lošeg imovnog stanja, posebno ako se ima u vidu da se stranke ĉesto suoĉavaju s kompliciranim, neizvjesnim, dugotrajnim i materijalno iscrpljujućim sudskim postupcima.5 U tom smislu, uvaţavajući zahtjev jednakosti svih graĊana u ostvarivanju pravne zaštite, uviĊa se nuţnost uvoĊenja instituta za pruţanje besplatne pravne pomoći dijelu stanovništva kojima je subjektivno pravo povrijeĊeno ili ugroţeno, a koji nisu u mogućnosti snositi troškove voĊenja postupka.6 2. Međunarodni pravni izvori u oblasti besplatne pravne pomoći Pravo na besplatnu pravnu pomoć zajamĉeno je razliĉitim meĊunarodnim dokumentima, od kojih je najvaţniji Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njeni protokoli (dalje: Konvencija).7 Odredba ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije propisuje minimalna prava u postupku, tj. osoba optuţena za kriviĉno djelo ima pravo da se brani sama ili uz pomoć branitelja kojeg sama izabere, kao i da dobije besplatnu pravnu pomoć ukoliko ne 3 Vidjeti presudu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Europskog suda od 21. 2. 1975., Serija A, br. 18., str. 36. HARLAND, Ch; ROCHE, R; STRAUSS, E., Komentar Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u Bosni i Hercegovini i Strasbourgu, Sarajevo, 2003., str. 128. (dalje: HARLAND). 4 Vidi: Ţ. Kauzlarić, „Naĉelo pruţanja pravne pomoći neukoj stranci“, Pravo i porezi, Zagreb, br. 9/2007, str. 54. 5 U Bosni i Hercegovini oko 41,5% stanovništva ţivi u siromaštvu, ĉime se polovina njenih graĊana suoĉava sa nekim oblikom socijalne iskljuĉenosti, s tim da se gotovo jedna ĉetvrtina stanovništva dodatno nalazi na ivici siromaštva. Vidi: UNDP Misija u BiH, Izvještaj o humanom razvoju za 2007. godinu: Socijalna ukljuĉenost u BiH i Strategija socijalne iskljuĉenosti za BiH, Vijeće ministara BiH, 2010. Navedeno prema: Demir, E., Po kojoj cijeni? Sudski troškovi, pristup pravdi i besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini, Ljudska prava i pravosuĊe u Bosni i Hercegovini, Izvještaj o provedni preporuka u sektoru pravosuĊa u BiH iz Univerzalnog periodiĉnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija, 2012-2013, Mreţa pravde u Bosni i Hercegovini, 2012-2013, str. 47. U Bosni i Hercegovini oko 170.000 djece ţivi u siromaštvu (romske zajednice, raseljena djeca, porodice s troje ili više djece). Vidi: Oko 170 hiljada djece u BiH ţivi u siromaštvu, http://slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/109432/Default.aspx (preuzeto: 1.4.2015. godine). 6 Imajući u vidu dopušteni opseg ĉlanka, u radu ćemo se osvrnuti samo na neke pravne propise kojima je ureĊen, odnosno kojima se planira urediti sistem beplatne pravne pomoći u graĊanskim stvarima. 7 Konvencija je objavljena u „Sluţbenom listu RBiH“, posebno izdanje – meĊunarodni ugovori 2, br. 5/96. 202 �raspolaţe sredstvima da plati branitelja, kako to nalaţu interesi pravde. S obzirom da Konvencija izriĉito ne odreĊuje pravo na besplatnu pravnu pomoć u graĊanskim stvarima, kao poseban izvor evropskog prava za graĊanske sporove primjenjuju se odluke Suda. U tom smislu, posebno istiĉemo sluĉaj Airey protiv Irske u kojem je Sud ustanovio da je odbijanjem pruţanja besplatne pravne pomoći siromašnoj ţeni koja je traţila razvod od nasilnog muţa prekršio njezino pravo pristupa sudu zajamĉeno ĉl. 6. st. 1. Konvencije.8 Sud je zakljuĉio da je u konkretnom sluĉaju povrijeĊeno pravo na pristup sudu jer stranka, bez struĉnog zastupnika kojeg nije mogla priuštiti, nije imala gotovo nikakvog izgleda u parnici. Na ovaj naĉin je pravo na besplatnu pravnu pomoć (za one koji pravnu pomoć ne mogu osigurati sami) u praksi Suda prošireno i na sporove graĊanske naravi, ako je zbog nedostatka pravne pomoći osoba bitno ograniĉena u sposobnosti da djelotvorno brani svoje pravo i interese.9 U skladu s tumaĉenjem prakse Suda drţave imaju konkretnu obavezu osigurati praktiĉan i efikasan pristup pravosuĊu ili pruţanjem besplatne pravne pomoći ili pojednostavljenjem postupka, kako bi osobe mogle same voditi svoje predmete, odnosno drţave moraju otkloniti sve ekonomske prepreke za osobe s ograniĉenim ekonomskim sredstvima u ostvarivanju ili odbrani njihovih prava.10 Prema odredbe ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije drţava moţe osigurati pomoć pravnika kada je takva pomoć neophodna za djelotvoran pristup sudu, bilo zbog toga što je pravno zastupanje obvezno, kao što je sluĉaj u domaćem zakonodavstvu odreĊenih drţava ugovorenica za razliĉite vrste parnica, bilo zbog sloţenosti procedure ili sluĉaja. Osim toga, drţava moţe ako to smatra odgovarajućim i opravdanim, izabrati ukidanje obaveznog pravnog predstavljanja i osigurati pojednostavljenu proceduru, tako da efikasan pristup sudu više ne zahtijeva pravnu pomoć.11 8 Presuda Suda Airey protiv Irske, od 9. 10. 1979. Izvod iz sudske prakse Europskog Suda za ljudska prava Vijeća Europe, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2001, str. 468 – 470. 9 Osim navedene odluke Suda, kao poseban meĊunarodni pravni izvor primijenjuju se i sljedeće sudske odluke: opća obaveza drţava potpisnica da osiguraju pravo jednakosti podnositelja pred zakonom – Artico v. Italy (od 13.5.1980., Serije A, br. 37); obaveza podnositelja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć da se samo pozove na nedostatak materijalnih sredstava bez obaveze dokazivanja izvan svake sumnje – Pakelli v. Federal Reublic of Germany (od 24.4.1983., Serije A, br. 64); postojanje povrede prava na besplatnu pravnu pomoć u sluĉaju kada advokatu koji je imenovan po sluţbenoj duţnosti nije osigurano dovoljno vremena za pripremu – Goddi v. Italy (od 9.4.1983., Serije A, br. 76); obaveza drţava potpisnica da osiguraju besplatnu pravnu pomoć u svim stepenima postupka – Granger v. U.K. (od 28.3.1990., Serije A, br. 174) i Boner v. U.K. ( 28.10.1994., Serije A, br. 300-B); zahtjev drţave za povrat već odobrenih sredstava, utrošenih za branitelja po sluţbenoj duţnosti ne predstavlja povredu prava na besplatnu pravnu pomoć – Croissant v. Germany (od 25.9.1992., Serije A, br. 237-B). Tako i detaljnije: Kauzlarić, Ţ., Besplatna pravna pomoć, Pravo u gospodarstvu, ĉasopis za gospodarsko-pravnu teoriju i praksu, Hrvatski savez udruge pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2006, str. 403; http://echr.coe.int/echr (preuzeto 6.4.2015. godine) 10 Šire o tome: Kotlo, R., Pravni okvir pristupa pravdi – Besplatne pravne pomoći u BiH, sa posebnim osvrtom na Hercegovačko-neretvanski kanton i evropske standarde , Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko – neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011., str. 33 – 43. 11 U jednoj neobjavljenoj odluci iz 1982. godine, Komisija je zakljuĉila da, mada je prihvaćeno da bi namjerna radnja zahtijevala pomoć advokata, odbijanje pravne pomoći nije predstavljalo onemogućavanje pristupa sudu, pošto argument švedskih vlasti za to odbijanje, da podnositeljica 203 �Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo12 besplatnu pravnu pomoć odreĊuje u kontekstu ujednaĉavanja prava na pristup pravosuĊu za domaće drţavljane i strance. Kao posebno znaĉajne konvencije, koje obavezuju BiH, istiĉu se: Konvencija o graĊanskom postupku (od 1.3.1954. godine),13 Konvencija o olakšanju meĊunarodnog pristupa sudovima (od 25.10.1980. godine).14 Prema ĉl. 20. Konvencije o graĊanskom postupku, drţavljanima svake od drţava ugovornica bit će pruţena besplatna sudska pomoć kao i domaćim drţavljanima, saobrazno zakonima drţave u kojoj se traţi besplatna sudska pomoć. Prema Konvenciji o olakšanju meĊunarodnog pristupa sudovima, pravo na besplatnu pravnu pomoć u graĊanskim i trgovaĉkim predmetima, osim drţavljana jedne od drţava ugovornica, imaju i osobe sa redovnim boravištem u nekoj od drţava ugovornica, pod istim uslovima kao da su i sami drţavljani te drţave. Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine15 promoviše pravo na posebnu zaštitu i pomoć drţave djetetu trajno lišenom porodiĉne sredine, kao i mjere koje treba da preduzme vlast radi zaštite djeteta u sudskim i drugim postupcima.16 Pravo na praviĉno suĊenje garantuje i MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima, sa pripadajućim meĊunarodnim Opcionim protokolima, kojim je predviĊeno da su svi jednaki pred sudovima i da svako ima pravo da zakonom odreĊen nadleţan, nezavisan i nepristrasan sud odluĉi o osnovanosti svake kriviĉne optuţbe koja je protiv njega podignuta ili o sporu o njegovim pravima i obavezama graĊanske prirode.17 predstavke nije imala opravdan interes da se njen predmet obradi, nije bio proizvoljan. Tako: HARLAND, op. cit., str. 394-396. 12 Vidi: Akti i dokumenti 14 sesije (1980), tom IV, Sudska kooperacija (ISBN 90 12 04 344, 438 str.) 13 „Sluţbeni list FNRJ“- Dodatak, broj 6/62. 14 „Sluţbeni list SFRJ“- MeĊunarodni ugovori, broj 4/88. Pored prednje navedenih, postoje i sljedeće konvencije: Konvencija o nadleţnosti izabranog foruma kod meĊunarodne kupoprodaje robe (1958), Konvencija o priznanju i izvršenju odluka koje se odnose na obavezu izdrţavanja prema djeci (1958), Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (1961), Konvencija o dostavljanju sudskih i vansudskih akata u graĊanskim i trgovaĉkim stvarima (1965), Konvencija o priznavanju odluka o razvodu i rastavi (1970), Konvencija o priznavanju i izvršenju stranih presuda u graĊanskoj i trgovaĉkoj materiji (1971), Konvencija o priznavanju i izvršenju odluka koje se odnose na izdrţavanje (1973), Konvencija o pristupu pravosuĊu na meĊunarodnom planu (1980), Konvencija o zaštiti djece i saradnji u materiji meĊunarodnog usvojenja (1993), Konvencija o nadleţnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka koje se odnose na odgovornost roditelja i mjere zaštite djece (1996). Tako: Muminović, E., Procesno međunarodno privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str. 7. 15 Navedeni dokument ratificiran je u Bosni i Hercegovini i sastavni je dio Aneksa I Ustava BiH – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BIH. 16 Konvencije znaĉajne za zaštitu djece, koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu, su i: Konvencija o graĊanskopravnim aspektima meĊunarodne otmice djece (Hag, 25.10.1980. godine - „Sluţbeni list SFRJ“- ,meĊunarodni ugovori, broj 7/91), te Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu (Njujork, 20.6.1956. godine – „Sluţbeni list FNRJ“ – Dodatak, br. 2/60. 17 Ĉl. 14. (1) MeĊunarodnog pakta o graĊanskim i politiĉkim pravima (Usvojen na skupštini Ujedinjenih naroda 16. 12. 1966. godine – rezolucija br. 2200 A/XXI, a stupio na snagu 23. 3. 1976. godine, dalje: Pakt ). SFRJ je ratifikovala Pakt zakonom od 30. 1. 1971. godine („Sluţbeni list SFRJ“, br. 7/1971). Uz Pakt su usvojena i dva protokola i to: Opcioni protokol uz MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima koji je stupio na snagu 23. 3. 1976. godine i 204 �Ĉlan 47. Povelje o osnovnim pravima EU (Nica, 17. decembar 2000) propisuje da će pravna pomoć biti dostupna osobama kojima nedostaju materijalna sredstva, sve dok je ta pomoć neophodna kako bi se osigurao efektivan pristup pravdi. Ostali dokumenti Vijeća Evrope kojima se ureĊuje pitanje pruţanja pravne pomoći u EU su: Rezolucija (76) 5 o pruţanju pravne pomoći u graĊanskim, komercijalnim i administrativnim stvarima, Rezolucija (78) 8 o pruţanju pravne pomoći i savjeta, Preporuka (81) 7 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o mjerama koje omogućavaju pristup sudu, Preporuka (84) 5 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o naĉelima graĊanskog postupka za unaprijeĊenje ostvarivanja pravde, Preporuka (93) 1 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o efektivnom pristupu pravdi za siromašne, Preporuka (2000) 21 o slobodi obavljanja advokature.18 U Evropskoj uniji je prisutno i pravo na pravnu pomoć van zemlje boravišta, koje je utvrĊeno Evropskim sporazumom o dostavljanju molbi za pravnu pomoć.19 Ovaj sporazum propisuje da svaki pojedinac koji ima boravište na teritoriji jedne od zemalja potpisnica, a koji ţeli predati zahtjev za pravnu pomoć u graĊanskim, privrednim ili upravnim postupcima na teritoriji druge drţave potpisnice, moţe predati zahtjev u zemlji u kojoj boravi, a obaveza je te zemlje da zahtjev proslijedi onoj drţavi u kojoj se pravo ostvaruje. Pored navedenog sporazuma, Konvencija o meĊunarodnom pristupu pravdi,20 koja je potpisana u Hagu 1980. godine, predviĊa dostavu zahtjeva za pravnu pomoć izmeĊu potpisnica u formi koja je meĊu njima dogovorena, te da drţavljani i graĊani s boravištem u zemlji koja je potpisnica Konvencije imaju pravo na pravnu pomoć u drugoj drţavi potpisnici pod istim uvjetima kao da imaju boravište u toj zemlji. Ovu konvenciju nisu ratificirale sve ĉlanice Unije. Bosna i Hercegovina je preuzela ovu konvenciju 1993. godine.21 Kako se pristup sudu smatra osnovnim ljudskim pravom, Evropska komisija predviĊa dvije Direktive za pravnu pomoć, i to: 1. Direktiva 2000/43 (o provoĊenju naĉela jednakog postupanja prema svim osobama neovisno o rasnom i etniĉkom porijeklu) u kojoj se odreĊuje potreba dijaloga izmeĊu drţava ĉlanica i nevladinih organizacija, odnosno civilnog sektora, kada drţava zbog nedovoljnih finansijskih i ljudskih kapaciteta nije u mogućnosti zadovoljiti potrebe graĊana za besplatnom pravnom pomoći22 i Drugi opcioni protokol uz MeĊunarondi pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima koji je stupio na snagu 11. 7. 1991. godine. SFRJ je oba protokola ratifkovala 2001. godine (“Sluţbeni list SRJ“MeĊunarodni ugovori, br. 4/2001). 18 http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/cepej/textes/ListeRecRes_en.asp 19 European Agreement on the Transmission of Applications for Legal Aid, Strazbourg 27.01.1977. godine, tekst objavljen u „Sluţbeni glasnik BiH“ – MeĊunarodni ugovori, broj: 1/09; u BiH stupio na snagu 31.05.2009. godine. http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/Html/092.htm (preuzeto 1.4.2015. godine). 20 http://www.hcch.net/upload/conventions/txt29en.pdf (preuzeto 1.4.2015. godine). 21 Detaljnije: Kotlo, R., op. cit., str. 35. 22 Council Directive 2000/43 of 29 June 2000 implementing the principle of equal treatment between persons irrespective of racial or ethnic origin) objavljena u Official Journal of the European Communities, L 180/22 od 19.7.2000. 205 �2. Direktiva 2002/8 (za olakšanje pristupa pravosuĊu u meĊudrţavnim sporovima uspostavljanjem minimalnih zajedniĉkih pravila za pravnu pomoć u takvim sporovima) koja se odnosi na sluĉajeve u kojima se pravo na besplatnu pravnu pomoć daje stranci koja ima prebivalište u jednoj drţavi ĉlanici, a parniĉni ili izvršni postupak vodi pred sudom u drugoj drţavi ĉlanici.23 Osim toga, više drugih meĊunarodnih pravnih dokumenata o ljudskim pravima, koji su sastavni dio ustavnog sistema BiH, odreĊuju obaveze pruţanja besplatne pravne pomoći od strane drţavnih organa osobama koja se naĊu na njenoj teritoriji (traţioci azila, izbjeglice, lica pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom, apatridi, ţrtve trgovine ljudima i dr). 3. Pravni okvir sistema besplatne pravne pomoći u BiH Institut besplatne pravne pomoći u brojnim propisima. Tako je pravo na Ustavom BiH,24 zakonima o parniĉnom zakonima o besplatnoj pravnoj pomoći,27 aktima. 23 graĊanskim stvarima BiH ureĊen je besplatnu pravnu pomoć zajamĉeno postupku,25 zakonima o advokaturi,26 te drugim zakonskim i podzakonskim Council Directive 2002/8 of 27 January 2003 to improve access to justice in cross-border disputes by establishing minimum common rules relating to legal aid for such disputes) objavljen u Official Journal of the European Communities, L 26/41 od 31.1.2003. Vidi: Maršić, M., Pravo na besplatnu pravnu pomoć u građanskim postupcima (de lege lata i de lege ferenda) http://hrcak.srce.hr/13279 (preuzeto: 4.4.2015. godine). 24 U BiH, radi njene drţavnopravne sloţenosti, postoji trinaest ustava, i to: Ustav BiH, ustavi entiteta (Federacije BiH i Republike Srpske) i ustavi deset kantona u okviru Federacije BiH. Ustav BiH donesen je kao aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji je parafiran u Daytonu (SAD) 25. novembra 1995. godine, a potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Navedeno prema: Pobrić, N., Ustavno pravo, Mostar, 2000, str. 47. 25 U BiH primjenjuju se sljedeći zakoni o parniĉnom postupku.: Zakon o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sluţbene novine Federacije BiH“, broj. 53/03, 75/05, 19/06 – dalje: ZPPFBiH), Zakon o parniĉnom postupku Republike Srpske („Sluţbene novine Republike Srpske“, broj 58/08, 85/03, 74/05, 63/07, 119/09 – dalje: ZPPRS), Zakon o parniĉnom postupku u Brĉko Distriktu BiH („Sluţbene novine Brĉko Distrikta BiH“, broj 8/09, 52/10 – dalje ZPPBDBiH) i Zakon o parniĉnom postupku red Sudom BiH („Sluţbene novine BIH“, broj 36/04, b4/07, 58/13). 26 Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine („Sluţbene novine Federacije BiH“, br. 40/02, 29/03 i 18/05 – dalje: ZAFBiH); Zakon o advokaturi Republike Srpske („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 30/07 – dalje: ZARS). 27 U BiH u primjeni su sljedeći zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći: Republika Srpska - Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske („Sluţbene novine Republike Srpske“, br. 120/08 ZoBPPRS); Brĉko Distrikt - Zakon o kancelariji za pravnu pomoć Brĉko Distrikta BiH („Sluţbeni glasnik Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine“, br. 19/07 - ZoBPPBDBiH); Kanton Sarajevo Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine Kantona Sarajevo“, broj 1/12); Tuzlanski kanton - Zakon o pruţanju pravne pomoći („Sluţbene novine Tuzlanskog kantona“, broj 10/08); Zapadnohercegovaĉki kanton - Zakon o ţupanijskom Zavodu za pravnu pomoć („Sluţbene novine ŢZH, broj 14/08); Zeniĉko-dobojski kanton - Zakonom o kantonalnim ministarstvima i drugim tijelima kantonalne uprave („Sluţbene novine Zeniĉko-dobojskog kantona“, broj 13/08) uspostavljen je Zavod za pravnu pomoć kao samostalna kantonalna upravna organizacija koja obavlja poslove davanja usluga iskljuĉivo osobama lošeg imovnog stanja. Pravilnik o naĉinu i 206 �3.1. Ustav BiH Prema ĉl. II. Ustava BiH, BiH i njeni entiteti duţni su svim osobama na teritoriji BiH osigurati najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U BiH direktno se primjenjuju prava i slobode predviĊeni u Konvenciji, pa tako i ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije, koji govori o besplatnoj pravnoj pomoći, a ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. 28 Pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim stvarima, kao jedno od temeljnih prava i sloboda predviĊenih Konvencijom, zavisi od dopustivosti pravne pomoći svim graĊanima bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, ukljuĉujući i slabiji imovinski status, zbog kojeg graĊani ne bi mogli ostvariti pravo na slobodan pristup sudu. Dakle, osiguranje jednakosti svih graĊana pred sudom vrši se i uvoĊenjem sistema besplatne pravne pomoći. 3.2. Zakoni o parničnom postupku Odredbama ĉl. 400. ZPPFBiH propisano je da će sud osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne moţe podmiriti te troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje i svoje porodice.29 Pod „općim imovnim stanjem“ podrazumijeva se strankin izvor prihoda ostvaren iz radnog odnosa ili drugih djelatnosti kojima se bavi, kao i drugi izvori prihoda koje ostvaruje u duţem vremenskom periodu (npr. dopunskim radom), te isti ili sliĉni prihodi ĉlanova njezine porodice s kojima ţivi zajedno.30 uslovima pruţanja pravne pomoći („Sluţbene novine Zeniĉko-dobojskog Kantona“, broj 9/09); Posavski kanton - Zakon o pruţanju pravne pomoći Posavske Ţupanije (Narodne novine Ţupanije Posavske, broj 3/10); Unsko-sanski kanton - Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, broj 22/2012), Bosansko-podrinjski kanton - Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine BPK Goraţde, broj 2/2013), Hercegovaĉkoneretvanski kanton - Zakona o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine HNK“, broj 7/13 – dalje ZoBPPHNK). 28 Prema ĉl. II. st. 3. Ustava BiH sve osobe unutar teritorija BiH uţivat će prava i slobode predviĊene u Konvenciji: pravo na ţivot; pravo da ne budu podvrgnute muĉenju niti neĉovjeĉnom ili poniţavajućem tretmanu ili kazni; pravo da ne budu drţane u ropstvu ili potĉinjenosti, te obavljanju prisilnog ili obaveznog rada; pravo na slobodu i sigurnost; pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi s kriviĉnim postupkom; pravo na privatan i porodiĉni ţivot, dom i prepisku; pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; slobodu izraţavanja; slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruţivanja s drugima; pravo na brak i zasnivanje porodice; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na slobodu kretanja i prebivališta. U ĉl. II. st. 6. Ustava BiH propisano je da će BiH i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno upravljaju entiteti ili koji djeluju unutar entiteta primjenjivati i pridrţavati se ljudskih prava i sloboda navedenih u ĉl. II. st. 2. Ustava BiH. 29 S obzirom da su odredbe o oslobaĊanju plaćanja troškova postupka identiĉne u zakonskim rješenjima u ZPPFBiH, ZPPRS i ZPPBDBiH, u ĉlanku ćemo analizirati samo rješenja u ZPPFBiH. 30 Tako: Janković, M; Janković, Ţ; Karamarković, H; Petrović, D., Komentar Zakona o parničnom postupku, Beograd, 1990, str. 213. 207 �OslobaĊanje od plaćanja troškova postupka je osobno pravo i vaţi samo za stranku kojoj je priznato i samo u parnici u kojoj je priznato,31 a odnosi se na oslobaĊanje od plaćanja taksa i oslobaĊanje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviĊaja, prevoĊenja i sudskih oglasa. Sud je ovlašten da oslobodi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka (ZPPFBiH, ĉl. 400. st. 2).32 Prilikom donošenja odluke o oslobaĊanju od plaćanja troškova postupka sud će paţljivo ocijeniti sve okolnosti, a posebno će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka izdrţava, i prihode koje imaju stranka i ĉlanovi njene porodice (ZPPFBiH, ĉl. 401). Stranka je duţna da uz prijedlog podnese dokaz o imovnom stanju, a kad je to potrebno sud moţe po sluţbenoj duţnosti pribaviti potrebne podatke i obavještenja o imovnom stanju stranke koja traţi osloboĊenje, a moţe o tome saslušati i protivnu stranku (ZPPFBiH, ĉl. 402. st. 2. i 3). Prema ĉl. 403. ZPPFBiH predujam za troškove od ĉijeg je plaćanja stranka osloboĊenja isplatit će se iz sredstava suda. Prvostepeni sud, u toku postupka, moţe ukinuti rješenje o oslobaĊanju od plaćanja troškova postupka ako ustanovi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka. U tom sluĉaju, sud treba odluĉiti da li će stranka potpuno ili djelimiĉno snositi i one troškove i takse od kojih je ranije bila osloboĊenja, a prvenstveno se trebaju nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda (ZPPFBiH, ĉl. 404). Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda, odnosno troškovi kojih je stranka osloboĊenja, ĉine dio parniĉnih troškova (ZPPFBiH, ĉl. 405. st. 1). Ako stranka koja je osloboĊenja plaćanja troškova izgubi u parnici, uĉinjeni izdaci u toku postupka konaĉnu padaju na teret suda.33 Ako se parnica okonĉa uspjehom osloboĊene stranke, svi njeni troškovi koji su u toku parnice bili evidentirani na ime taksi, predujma ili stvarnih izdataka i nagrade zastupniku, naplaćuju se od njenog parniĉnog protivnika u korist sredstava suda. U sluĉaju kada protivnik stranke koja je osloboĊena troškova postupka, nije u stanju da parniĉne troškove plati, sud moţe naknadno odrediti da te troškove, u cjelini ili djelimiĉno, plati stranka koja je osloboĊena od plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuĊeno. Na ovaj naĉin se ne dira u pravo ove stranke da za ono što je platila traţi naknadu od protivnika (ZPPFBiH, ĉl. 405. st. 4). Prednje navedene odredbe 31 Ovo pravo nije nasljedno i sukcesori se njime ne mogu koristiti. Vidi: VSH, Gţ-1288/56, objavljena kod: Crnić, I., Parnični postupak u praksi – primjeri, sudska praksa, objašnjenja, Zagreb, 1987, str. 269. 32 Sud moţe osloboditi od plaćanja taksa samo fiziĉku osobu, a ne pravnu osobu, koja npr. obavlja privrednu djelatnost. Vidi: VTSH, Pţ-2959/96 od 3. 12. 1996. godine. Ĉizmić, J., Komentar Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Privredna štampa, Sarajevo, 2009, str. 840. 33 MeĊutim, stranka osloboĊena plaćanja troškova nije osloboĊena od konaĉnog snošenja troškova parniĉnom protivniku. Naime, ishod parnice je pokazao da njoj ne treba pruţiti pravnu zaštitu i zato ona duguje odreĊeni iznos na ime naknade troškova, odmjeren po pravilima procesnog prava i utvrĊen rješenjem o parniĉnim troškovima. Tako: Stanković, G., Građansko procesno pravo, prva sveska, Parnično procesno pravo, Pravni fakultet u Nišu, Niš, 2010, str. 319. 208 �odnose se na pravnu pomoć koja se obavlja na teret javnih sredstava, odnosno budţeta suda, tako da predstavlja oblik besplatne pravne pomoći.34 3.3. Zakoni o advokaturi Odredbom ĉl. 3. ZAFBiH/RS propisano je da advokatska djelatnost, izmeĊu ostalog, obuhvata: davanje pravnih savjeta, sastavljanje razliĉitih podnesaka (tuţbe, predstavke, zahtjevi, molbe, ţalbe i sl), sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i sl), zastupanje stranaka u svim parniĉnim, upravnim i ostalim postupcima pred svim redovnim i drugim sudovima, drugim drţavnim organima, arbitraţama te pravnim osobama, odbrana i zastupanje okrivljenog u kriviĉnom, prekršajnom i drugim postupcima u kojima se odluĉuje o odgovornosti fiziĉkih i pravnih osoba i pruţanje i drugih oblika pravne pomoći fiziĉkim i pravnim osobama kako bi se zaštitili njihova prava i interesi. Navedene oblike pravne pomoći mogu pruţati samo advokati ili advokatski pripravnici, ako drugim zakonom nije drugaĉije odreĊeno (ZAFBiH, ĉl. 8).35 Prema ĉl. 36. ZARS advokata moţe zamijeniti drugi advokat ili advokatski pripravnik iz njegove kancelarije u izvršavanju pojedinaĉnih radnji u poslu pruţanja pravne pomoći, osim ako se zastupana stranka tome izriĉito ne protivi. Iako su u zakonima o besplatnoj pravnoj pomoći advokatske komore prepoznate kao pruţaoci pravne pomoći, ova vrsta djelatnosti nije zaţivjela u većem obimu. Kodeksi advokatske etike advokata u oba entiteta,36 navode da je advokat duţan pruţiti besplatnu pravnu pomoć socijano ugroţenim osobama i da ovu duţnost treba obaviti jednako savjesno i briţljivo, kao i kod pruţanja pravne pomoći drugim strankama. Advokat je, takoĊer, duţan preuzeti zastupanje socijalno ugroţenih osoba kada to odredi nadleţni organ Komore (u Republici Srpskoj na trošak Advokatske komore).37 Prema poglavlju XII. ĉl. 3. Kodeksa advokatske etike advokata u Federaciji BiH, u sluĉaju uspjeha u postupku advokat moţe od takve stranke traţiti nagradu za pruţanje usluga, u mjeri u kojoj to zastupanje neće izgubiti svoje humano i socijalno obiljeţje, ali u svakom sluĉaju advokat smije traţiti onu nagradu koju je zastupana stranka ostvarila po osnovu njegova zastupanja na teret protivne stranke. U literaturi se istiĉe da advokati u praksi uglavnom odbijaju zahtjeve za besplatnom pravnom pomoći, navodeći da su preopterećeni poslom, jer se radi o sporovima male materijalne vrijednosti, iako su u ovim predmetima ĉesto prisutna znaĉajna kršenja ljudskih prava. Advokat moţe uskratiti pruţanje 34 Ĉehajić, LJ., Besplatna pravna pomoć, Izvor prava na besplatnu pravnu pomoć, Pravni savjetnik, Društvo za istraţivanje i unapreĊenje lokalnog i regionalnog razvoja, Sarajevo, br. 1/2012, str. 112. 35 Prema ĉl. 301. ZPPFBiH punomoćnik moţe biti advokat, advokatsko društvo ili zaposlenik sluţbe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravne osobe, zaposlenik te pravne osobe, a za fiziĉke osobe braĉni, odnosno vanbraĉni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini. 36 Kodeks advokatske etike advokata Federacije BiH je usvojen na Skupštini Advokatske komore Federacije BiH 17.9.2005. godine. Kodeks etike advokata Advokatske komore Republike Srpske („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/05). 37 Poglavlje XII. ĉl. 1-2. Kodeksa advokatske etike advokata Federacije BiH i poglavlje II. ĉl. 2. st. 8. Kodeksa etike advokata Advokatske komore Republike Srpske. 209 �pravne pomoći kada vjeruje da takvu pomoć ne moţe sa uspjehom pruţiti u odgovarajućem postupku, ako zahtjevi stranaka nisu realni, ako stranka neopravdano odbija ispuniti svoje materijalne obaveze prema prethodnom advokatu, ako je advokat bolestan ili iz drugih opravdanih razloga.38 3.4. Zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći U BiH ne postoji harmonizirani sistem besplatne pravne pomoći. Usprkos vešegodišnjim preporukama proizašlim iz analiza, izvještaja i strategija39 pisanih s ciljem jaĉanja pravne drţave i borbe protiv siromaštva, u BiH još uvijek nije usvojen okvirni Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, kao osnovni garant za jednak pristup sudu i pravdi svim njenim graĊanima, ĉiji je Nacrt predloţen u maju 2010 godine (dalje: Nacrt ZoBPP).40 MeĊutim, poštujući Ustav i meĊunarodne pravne standarde, te vodeći raĉuna o ugroţenim i socijalno iskljuĉenim graĊanima, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine usvojeni su posebni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći: u Brĉko Distriktu – ZoBPPBDBiH, kojim je osnovana kancelarija za pravnu pomoć, u Republici Srpskoj – ZoBPPRS od 1. jula 2009. godine, kojim je formiran centar za besplatnu pravnu pomoć, dok na nivou Federaciji BiH nema jedinstvenog zakona koji regulira besplatnu pravnu pomoć, ali su u pojedinim kantonima doneseni posebni zakoni koji reguliraju pravnu pomoć (Tuzlanski, Zapadnohercegovaĉki, Zeniĉko-dobojski, Posavski, Unsko-sanski, Bosanskopodrinjski, Hercegovaĉko-neretvanski i Kanton Sarajevo), a formirane su i institucije za pruţanje besplatne pravne pomoći (zavodi ili kancelarije). MeĊutim, iako su zakoni doneseni radi istog cilja, a to je da se graĊanima slabijeg imovnog stanja omogući struĉna pravna pomoć za ostvarivanje odreĊenog prava, odnosno osigura ravnopravan pristup sudu i drugim tijelima drţavne vlasti, navedena zakonska rješenja nisu identiĉna. Neujednaĉenost prakse i zakonskih rješenja, koji uvijek vode neravnopravnosti graĊana, uglavnom se odnose na definiranje pojma „slabo imovno stanje“, na naĉin na koji se podnosi zahtjev za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, te na kriterije po kojima se ona odobrava.41 Osim toga, nepotpunost i razliĉitost pravnih propisa predstavlja potencijalni izvor diskriminacije graĊana koji ţive u razliĉitim jurisdikcijama u BiH. Vidimo da se BiH odluĉila za svojevrsno decentralizirano i partikularno pravno ureĊenje instituta pruţanja besplatne 38 Demir, E., op. cit., str. 51. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je usvojilo Strategiju za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini ĉiji je osnovni cilj izgradnja djelotvornijeg i koordiniranog sistema pravde u BiH, odgovornog prema svim graĊanima BiH i potpuno usklaĊivanje s europskim standardima. Više o tome: Ćulanić, N; Kotlo, R; Stipanović, I., Pristup pravdi –Besplatna pravna pomoć u HNK: uloga i (moguća) suradnja pravosuđa, organa uprave, institucija ombudsmena i nevladinog sektora, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko – neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011., str. 55. – 65. 40 http://www.pravobih.com/index.php?option=com_content&view=article&id=354&catid=1&Ite mid=53 (preuzeto 6.4.2015. godine) 41 Detaljnije: Bejtović, A., Besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini, Pravna misao, Sarajevo, br. 9-10/2010, str. 67. 39 210 �pravne pomoći, što nije najoptimalniji naĉin i oblik pruţanja pravne zaštite.42 Slijedom navedenog, usvajanje okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na drţavnom nivou, dovelo bi do usklaĊivanja navedenih kriterija, odnosno ostvarenja ustavnog naĉela jednakosti pred sudom, te naĉela zakonitosti koje zahtijeva da se na sve graĊane, na cijelom teritoriju BiH, zakoni primijenjuju na identiĉan naĉin. Prema ĉl. 25. Nacrta ZoBPP, pravnu pomoć u BiH mogu pruţati: advokatske komore u BiH,43 institucionalni organi koji mogu biti u obliku kancelarija, zavoda, odbora ili centara za pravnu pomoć koje formiraju nadleţni organi za pruţanje pravne pomoći i nevladine organizacije.44 Pravo zastupanja korisnika besplatne pravne pomoći u upravnom, prekršajnom, parniĉnom, vanparniĉnom i izvršnom postupku imaju: advokati – ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini,45 zaposlenici institucionalnih organa i nevladinih organizacija pod uvjetom da su diplomirani pravnici koji imaju poloţen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita, što je cjelishodno zakonsko rješenje, imajući u vidu da zastupanje po kvalificiranom punomoćniku doprinosi kakvoći pravne usluge, ubrzava rad sudova, te smanjuje troškove postupka (Nacrt ZoBPP, ĉl. 26).46 42 Ćizmić, J., Pružanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini s osvrtom na iskustva Republike Hrvatske, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, Besplatna pravna pomoć, Poseban osvrt na Hercegovaĉko-neretvanski kanton, Centar za ljudska prava u Mostaru, Mostar, 2011, str. 27. 43 U austrijskom pravu pruţanje usluga besplatne pravne pomoći pripada advokatima koje imenuje Advokatska komora, dok su Engleska i Wales razvile ĉitav niz općih i specijaliziranih jedinica za pruţanje pravne pomoći, a u cilju potpunog iskorištavanja kapaciteta oformile su Pravni servis koji objedinjuje, koordinira i usklaĊuje rad svih savjetodavnih ureda za graĊane, pravnih centara i lokalnih vijeća uspostavljenih za tu svrhu. Dealjnije: Bejtović, A., op. cit., str. 60. 44 U Bosni i Hercegovini postoji mreţa centara za besplatnu pravnu pomoć tj. Udruga Vaša prava koju financira UNHCR. Centri djeluju u slijedećim gradovima: Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Doboj, Goraţde, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Srebrenica, Travnik, Trebinje, Tuzla, Zvornik. Ministarstvo sigurnosti BiH i udruţenje Vaša prava su 2004. godine potpisali Protokol o pruţanju besplatne pravne pomoći. Ovim dokumentom, kojim je definirana dalja saradnja Udruţenja i Ministarstva, regulirano je da Vaša prava pruţaju besplatnu pravnu pomoć. Udruţenje Vaša prava će, na osnovu potpisanog Protokola o pruţanju besplatne pravne pomoći, svim korisnicima usluga pruţati besplatnu pravnu pomoć, nezavisno od utjecaja ma kojeg drţavnog organa vlasti, dok ima financijskih sredstava za implementaciju Protokola 45 Prema ĉl. 26. st. 2. Nacrta ZoBPP, pravo zastupanja u kriviĉnom postupku, u dijelu kojim se pravo na odbranu obezbjeĊuje postavljanjem branioca, zbog slabog imovnog stanja osumnjiĉenog ili optuţenog, imaju advokati – ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini. 46 Prema ĉl. 24. ZoBPPHNK besplatnu pravnu pomoć mogu pruţati advokati koji su ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini, udruţenja i fondacije registrovane za pruţanje besplatne pravne pomoći i drugi subjekti u skladu sa drugim zakonima. Prema ĉl. 25. ZoBPPHNK, pravo zastupanja korisnika besplatne pravne pomoći imaju: sluţbenici nadleţnog organa, pod uslovima propisanim Zakonom, sluţbenici udruţenja i fondacija registrovanih za pruţanje besplatne pravne pomoći i drugih subjekata u skladu s uvjetima propisanim procesnim zakonima koji se odnosi na punomoćnike stranke, te odvjetnici – ĉlanovi odvjetniĉkih komora u Bosni i Hercegovini. Pravni zastupnik nadleţnog organa ovlašten je samostalno pruţati besplatnu pravnu pomoć. Pored općih i posebnih uslova propisanih za drţavne sluţbenike, pravni zastupnik mora 211 �Kriteriji koje fiziĉko lice treba ispuniti da bi steklo status korisnika besplatne pravne pomoći su: finansijski kriterij, kriterij oĉigledne osnovanosti i kriterij obaveznosti po zakonima i meĊunarodnim konvencijama (Nacrt ZoBPP, ĉl. 10).47 Pravo na besplatnu pravnu pomoć po finansijskom kriteriju ostvaruju sljedeća lica: primaoci socijalne pomoći; nezaposleni, bez drugih redovnih primanja ili prihoda; osobe lošeg imovnog stanja; djeca bez roditeljskog staranja;48 osobe kojima je u drugom predmetu utvrĊeno pravo na dodjelu pravne pomoći; osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost i duševno oboljele osobe smještene u zdravstvenu ustanovu; te korisnici prava na starosnu i invalidsku penziju.49 Prema kriteriju oĉigledne neosnovanosti pravna pomoć neće se odobriti podnositelju zahtjeva: ako se iz dokaza i ĉinjenica na kojima se temelji zahtjev moţe zakljuĉiti da je takav zahtjev neosnovan, ako se radi o neopravdanom voĊenju postupka i ako se radi o zloupotrebi prava na pravnu pomoć. Pravna pomoć pruţa se i licima koji na nju imaju pravo po zakonima les specialis ili po meĊunarodnim konvencijama koje obavezuju BiH, a kojima se ispunjavati i posebne uvjete propisane Zakonom – poloţen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva nakon poloţenog pravosudnog ispita. 47 Prema izvještaju o aktivnostima Helsinškog komiteta za ljudska prava, najveći broj novozaprimljenih zahtjeva za pravnu pomoć odnosi se na predmete pokrenute zbog kršenje prava iz radnih odnosa (otkazi ugovora o radu, neisplaćivanje zaraĊenih plaća, uplata doprinosa, neisplata otpremnina i sl). Tu su još siromašni, dugotrajno nezaposleni graĊani koji nakon što dobiju odbijenicu aplikacije za posao, ţele da preispitaju pravilnost provedenog postupka u kojem posao uvijek dobije neko drugi, te samohrane majke, penzioneri, lica sa posebnim potrebama, invalidi, ţrtve nasilja u porodici itd. Tako: Bejtović, A., op. cit., str. 70. 48 U Bosni i Hercegovini postoji preko 3000 djece bez roditeljskog staranja. 49 Odredbom ĉl. 11. st. 2. Nacrta ZoBPP odreĊeno je da Federacija BiH, kantoni u Federaciji BiH, Republika Srpska i Brĉko Distrikt BiH, svojim zakonima ureĊuju šta se smatra minimumom socijalnog statusa kandidata za pravnu pomoć, s tim da taj minimum ne moţe biti veći od najniţe prosjeĉne neto plaće ostvarene na nivou BiH u prethodnoj fiskalnoj godini. Osnov za utvrĊivanje prava kandidata za pravnu pomoć zbog lošeg imovnog stanja kandidata su svi prihodi i primanja koja se ne smatraju prihodom, primanja na koja podnosilac zahtjeva i ĉlanovi njegovog porodiĉnog domaćinstva ne plaćaju porez i imovina koja je u vlasništvu podnosioca zahtjeva i ĉlanova njegovog porodiĉnog domaćinstva, ako ovim zakonskim odredbama nije drugaĉije odreĊeno (Nacrt ZoBPP, ĉl. 12). Prema ĉl. 13. Nacrta ZoBPP primanja koja se smatraju prihodom su: primanja po osnovu plate, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava i prometa imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka propisanih zakonima o porezu na dohodak i dohodak koje podnositelj zahtjeva i ĉlanovi njegovog porodiĉnog domaćinstva primaju u periodu od šest mjesecfi prije mjeseca u kojem je zahtjev podnesen, kao i vanredni prihodi i imovina (nasljedstvo, pokloni, otpremnina, nagrade i drugi prihodi koje je primio podnositelj zahtjeva ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva makar jednom u periodu od šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva). Prilikom utvrĊivanja osnova za ostvarivanje prava na pravnu pomoć od ukupnog obraĉunskog prihoda oduzimaju se izdaci i obaveze (mjeseĉna zakupnina za stan u kojem ţivi podnosilac zahtjeva sa ĉlanovima svog porodiĉnog domaćinstva i ostali nuţni troškovi za stanovanje, kreditne rate odobrene za rješavanje stambenog pitanja, izdaci za poljoprivredno dobro od kojeg se izdrţava podnosilac zahtjeva sa ĉlanovima svog porodiĉnog domaćinstva, te nuţni troškovi ţivota podnosioca zahtjeva i njegovog porodiĉnog domaćinstva – hrana, ogrijev, školovanje, komunalne usluge, zdravstvene usluge i dr). Ako se utvrdi da obaveze podnosioca zahtjeva premašuju ukupne prihode ili prihodi neznatno premašuju obaveze, smatra se da je osoba lošeg imovnog stanja i da njenom zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć treba udovoljiti (v. ĉl. 14. i 15. st. 2. Nacrta ZoBPP). 212 �obezbjeĊuje efikasna pravna zaštita najranjivijim socijalno ugroţenim grupama stanovništva. Pod pruţanjem besplatne pravne pomoći u graĊanskim stvarima podrazumijeva se: davanje opštih informacija u vezi s pravima i obavezama korisnika usluga, davanje pravnih savjeta, pomoć u popunjavanju obrazaca (zahtjevi, molbe, ţalbe, predstavke, tuţbe, itd.), pravno zastupanje korisnika usluga u svim upravnim, parniĉnim i drugim postupcima pred svim drţavnim organima, redovnim i drugim sudovima, saĉinjavanje apelacija, pravo u postupcima mirnog rješavanja spora (Nacrt ZoBPP, ĉl. 5).50 Za razliku od našeg prava, praksa u pojedinim zemljama Evrope51 i regiona,52 i postojeći trendovi ukazuju na podjelu besplatne pravne pomoći na primarnu i sekundarnu, na naĉin da su detaljno odreĊeni oblici primarne i sekundarne pravne zaštite, pretpostavke za njihovo ostvarenje, kao i pruţaoci pravne zaštite. Primarna pravna pomoć, u pravilu, obuhvata davanja opštih pravnih informacija, pravnih savjeta, sastavljanja isprave i podneska, kao i pravnu pomoć u vansudskom mirnom rješavanju sporova. Dakle, postupak primarne pravne pomoći ima za cilj da se 50 Kantonalni zavodi za besplatnu pravnu pomoć kao samostalne upravne organizacije pruţaju sljedeće usluge iskljuĉivo osobama slabog imovnog stanja:davanje pravnih savjeta, pruţanje pomoći kod ispunjavanja obrazaca, sastavljanje podnesaka (tuţbe, molbe, zahtjevi, predstavke, prigovori, ţalbe i sl), zastupanje stranaka pred općinskim i kantonalnim sudovima, tuţilaštvima, kao i drugim institucijama sa podruĉja njihovih kantona, a samo izuzetno i pred institucijama u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Vidi: A. Bejtović: op. cit., str. 67. 51 U pravnom sistemu Holandije predviĊen je mješoviti sistem besplatne pravne pomoći (primarna i sekundarna pravna pomoć). Primarnu pravnu pomoć pruţaju tzv. šalteri za pravnu pomoć, dok sekundarnu pravnu pomoć u komplikovanijim predmetima pruţaju advokati. Da bi mogao pruţiti pravnu pomoć klijentu, registrovani advokat, u ime svog klijenta, mora podnijeti aplikaciju Odboru za pravnu pomoć, radi dobijanja certifikata kojom se klijentu odobrava pravna pomoć. Tako: Slijepĉević, T., op. cit., str. 26. U Belgiji, takoĊer, pravna pomoć je podijeljena na primarnu i sekundarnu, a moţe biti potpuno ili djelimiĉno besplatna i uţivaju je svi graĊani koji mogu dokazati slab imovinski status. Primarna pomoć podrazumijeva informisanje, upućivanje i davanje pravnih savjeta fiziĉkim i pravnim licima, a sekundarna pravna pomoć ukljuĉuje detaljno analiziranje predmeta i pravno zastupanje pred sudovima i drugim institucijama. www.ptla.org/international (preuzeto 6.4.2015. godine). Prema ĉl. 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Litve, koji je Sabor donio 28.3.2000 godine, besplatna pravna pomoć se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna pravna pomoć obuhvata pravne informacije, pravne savjete, pomoć pri sastavljanju dokumenata, te mjere za postizanje poravnanja (nagodbe), dok sekundarna pravna pomoć ukljuĉuje još i sastavljanje podnesaka, odbranu i zastupanje pred sudovima i upravnim tijelima, ukljuĉujući i postupke izvršenja, te pokriće sudskih taksi. Vidi: Maršić, M. op. cit., str. 139. 52 Prema ĉl. 6. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Hrvatske („Narodne novine“, broj 143/13dalje ZoBPPH) primarnu pravnu pomoć, koja se sastoji u davanju općih pravnih informacija, pravnih savjeta i sastavljanja podnesaka, pruţaju uredi, ovlaštene udruge i pravne klinike. Sekundarnu pravnu pomoć (pravni savjet, sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima i pravnu pomoć u mirnom rješenju spora) pruţaju advokati (v. ĉl. 6. i 12. st. 1. ZoBPPH). Prema ĉl. 6. Nacrta o besplatnoj pravnoj pomoći Srbije, besplatna pravna pomoć se pruţa kao primarna i sekundarna pravna pomoć. Primarna pravna pomoć obuhvata davanje opštih pravnih informacija, poĉetnog pravnog savjeta i pravng savjeta, kao i sastavljanje isprave i podnesaka, dok sekundarna pravna pomoć obuhvata zastupanje,odbranu i provoĊenje postupka medijacije. 213 �utvrdi koja vrsta pravne pomoći je najprikladnija, postoje li mogućnost uspjeha u konkretnom sluĉaju, vrijeme koje je potrebno za njegovo rješavanje, troškovi naknadnih procedura i eventualno troškovi koje bi sam klijent trebao da snosi (ograniĉeno oslobaĊanje od plaćanja troškova postupka). Na osnovu ovih informacija klijent bi trebao odluĉiti da li da nastavi sa postupkom zaštite svojih prava. Ukoliko se utvrdi da su problemi i zahtjevi klijenata komplikovaniji i zahtjevaju više vremena, te da sluţbe za primarnu pravnu pomoć na njih ne mogu adekvatno odgovoriti, klijeniti bi bili upućeni na sekundarnu pravnu pomoć, koja obuhvaća zastupanje pred sudovima, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima i sprovoĊenje postupka medijacije. Sekundarnu pravnu pomoć mogu pruţati advokati, medijatori i eventualno pravnici sa poloţenim pravosudnim ispitom i najmanje dvije godine radnog iskustva nakon poloţenog ispita.53 UvoĊenjem mješovitnog sistema besplatne pravne pomoći, odnosno podjele na primarnu i sekundarnu pravnu pomoć reducirali bi se troškovi koji iziskuje pruţanje sekundarne pravne pomoći, jer bi se rješavanje jednostavnijih zahtjeva i pruţanje osnovnih informacija klijentima moglo obaviti u primarnoj pravnoj pomoći, koja ima svojevrsnu selektivnu ulogu i na taj naĉin rasterećuje sudove i druge drţavne organe.54 Kriteriji imovinskog cenzusa koje treba ispuniti za odobravanje primarne pravne pomoći trebaju biti blaţi od uvjeta za odobravanje sekundarne pravne pomoći. Pravna pomoć trebala bi se odobriti u svim sluĉajevima kada korisnici traţe samo pravni savjet, bez provoĊenja sloţene procedure, utvrĊivanja imovinskog stanja korisnika i prirode pravnih problema.55 Pruţanjem pravnih savjeta graĊanima prije poĉetka postupka trebao bi se smanjiti broj sluĉajeva koji se pokreću zbog neukosti graĊana o njihovim pravima, obavezama i mogućnostima uspjeha u odreĊenoj stvari. Postupak za ostvarivanje besplatne pravne pomoći potrebno je znaĉajno pojednostaviti kako bi pravna pomoć bila dostupna većem broju korisnika slabog imovnog stanja.56 4. Zaključna razmatranja U Bosni i Hercegovini sistem pruţanja besplatne pravne pomoći nije harmoniziran, usklaĊen i funkcionalan. U cilju uvoĊenja kvalitetnog i sveobuhvatnog sistema besplatne pravne pomoći, koji će na najbolji naĉin odgovoriti na potrebe i zahtjeve ciljne populacije u BiH, potrebno je osigurati sljedeće: 53 Slijepĉević, T., Komparativna analiza sistema besplatne pravne pomoći: opcije za Bosnu i Hercegovinu, Reforma sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Preporuke civilnog društva, Informatizacija pravosuĊa, Besplatna pravna pomoć, Alternativno rješavanje sporova, EU integracije, Asocijacija za demokratske inicijative Sarajevo, Sarajevo, 2011, str. 34. 54 Prema podacima Eurostata, stopa rizika od siromaštva za zemlje EU-27 u 2011 godini iznosi 16,9%. Najniţa stopa siromaštva zabiljeţena je u Ĉeškoj - 9,8% i Nizozemskoj - 11%, dok su najveće stope siromaštva, preko 20%, zabiljeţene u Grĉkoj, Bugarskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Tako: Eurostat, 2013-02-26 55 Prema ĉl. 5. st. 2. ZoBPPHNK prava na opće informacije o pravima i obavezama i pomoć u popunjavanju obrazaca za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć imaju sva lica bez obzira na ispunjavanje uslova propisanih ovim Zakonom. 56 Boţić Krstanović, LJ. et.al, op. cit, str. 26. 214 �1. donošenje Okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u skladu s kojim će Federacija BiH, kantoni Federacije BiH, Republika Srpska i Brĉko Distrikt BiH donijeti, odnosno uskladiti vaţeća zakonska rješenja; 2. sistem besplatne pravne pomoći podijeliti na primarnu i sekundarnu pravnu zaštitu; 3. povećati efikasnost pravosuĊa kroz pravno savjetovanje i struĉno i zakonito zastupanje siromašnih graĊana, te razmatranje vansudskih metoda rješevanja graĊanskih sporova; 4. jednak pristup pravdi za sve graĊane u skladu sa domaćim i meĊunarodnim pravnim standardima (potrebno je slijediti i koristiti praksu zemalja EU, koje imaju najrazvijeniju kulturu poticanja pravne pomoći).57 5. minimum prostornih kapaciteta; 6. finansijske resursa za organe koje pruţaju usluge besplatne pravne pomoći, uzimajući u obzir broj potrebnih pruţaoca besplatne pravne pomoći u odnosu na broj stanovnika; 7. kontrolu i unapreĊivanje kvaliteta pruţanja besplatne pravne pomoći;58 8. podsticanje koordinacije u radu pruţalaca usluga; 9. kontinuirano djelovanje u polju jaĉanja svjesti graĊana o njihovim pravima i mogućnostima koje propisuju zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći (putem medija koji su dostupni većini potencijalnih korisnika nacionalne i lokalne televizije, radio stanice s nacionalnim i lokalnim 57 U Evropskoj uniji svaka osoba moţe aplicirati za pravnu pomoć ukoliko se nalazi u sporu sa drugom osobom, bilo u svojoj zemlji ili inostranstvu, a nije u mogućnosti da sebi priušti pravni savjet ili zastupanje na sudu. Kriteriji za dodjeljivanje pravne pomoći razlikuju se od zemlje do zemlje, a najzanimljiviji je primjer Letonije, koja nastoji da obezbjedi pravnu pomoć što većem broju ljudi. Zakon o drţavno-garantovanoj pomoći koji je na snazi od 2005. godine propisuje da svaka osoba ima pravo na pravnu pomoć u postupku pred sudom, bez obzira na materijalna primanja, drţavljanstvo, mjesto boravka, vjeroispovjest, rasu, pol i drugo. To bi u praksi znaĉilo da pravnu pomoć u Letoniji mogu koristiti sve osobe koje legalno borave u toj zemlji, bez obzira odakle dolaze. Jedini uvjet za odobravanje pravne pomoći jeste da je ona stvarno potrebna. Ovako široko postavljen krug korisnika pravne pomoći, prije svega, zavisi od finansijskih sredstava kojima jedna drţava raspolaţe, tako da navedena praksa u Letoniji ne bi bila primjenjiva u mnogim drugim zemljama, pa ni u BiH. Ipak, pretpostavka je da će ovakvom sistemu pravne pomoći vremenom teţiti sve više zemalja. Vidjeti: Slijepĉević, T., op. cit., str. 25. O preporukama za unaprijeĊenje sistema besplatne pravne pomoći vidjeti: Boţić Krstanović, LJ. et al, op. cit., str. 46-49. 58 Vlada Bosne i Hercegovine se ĉesto susreće sa problemom kako da ravnomjerno rasporedi budţetska sredstva na sve programe, usluge i aktivnosti koje je u obavezi da ispuni. U tom smislu, potrebno je da pronaĊe alternativne naĉine finansiranja i povećanja budţetskih sredstava. Kao potencijalni kandidat za ĉlanstvo u EU, Bosna i Hercegovina ima na raspolaganju dvije komponente IPA finansiranja. Prva komponenta pod nazivom „Podrška u tranziciji i institucionalna izgradnja“ namijenjena je unaprijeĊenju drţavnih institucija u procesu ispunjenja zahtjeva koje postavlja EU. Naime, novĉana sredstva koja su dostupna na ovaj naĉin mogu se koristiti kao alternativni izvor finansiranja sistema besplatne pravne pomoći. Osim toga, udruţivanje drţavnih sredstava i sredstava koje nevladine organizacije primaju putem donacija u svrhu pruţanja pravne pomoći omogućilo bi da se ukupna novĉana sredstva za besplatnu pravnu pomoć povećaju i da se pravni savjeti i usluge na adekvatan naĉin pruţe što većem broju osoba. Slijepĉević, T., op. cit., str. 33. 215 �koncesijama, štampa, postavljanje informacija na web stranicama ministarstava, nevladinih organizacija, advokatskih komora i ostalih drţavnih institucija koje su od znaĉaja za pruţanje besplatne pravne pomoći i sl); 10. uspostaviti bazu podataka u cilju kontinuirane analize potreba, stanja i trendova u oblasti besplatne pravne pomoći i time stvoriti uvjete za efikasnije kreiranje politika djelovanja u ovoj oblasti.59 11. informatiĉki povezati urede za odobravanje pravne pomoći s drţavnim organima radi lakše i brţe provjere propisanih uvjeta za odobravanje pravne pomoći. Kvalitetan i transparentan sistem besplatne pravne pomoći, bez odugovlaĉenja i sa što manje roškova, trebao bi doprinijeti povjerenju graĊana u pravnu drţavu i vladavinu zakona, odnosno efikasnije pravosuĊe uopšte. 59 Potrebno je propisati uvoĊenje centralne evidencije ili registra o besplatnoj pravnoj pomoći koji će sadrţavati podatke o broju datih pravnih savjeta, primljenih zahtjeva, odobrenih zahtjeva, rješenih i neriješenih predmeta po vrstama postupka, o utrošku sredstava, broju pruţala pravne pomoći i sl. Tako: Slijepĉević, T., op. cit., str. 32. 216 �Assistant professor Alena Huseinbegovic Faculty of law of Dzemal Bijedic University of Mostar FREE LEGAL AID IN CIVIL MATTERS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA LEGAL SYSTEM Summary: Free legal aid represents by legal provisions stipulated way natural persons can exercise their right to equal access to justice before the courts and other authorities, where their costs in total or in part are borne by the authority in charge of provision of free legal aid. The possibility to protect the jeopardized and violated rights in democratic societies is one of the main conditions to exercise principle of the rule of law and right to fair trail, guaranteed by many international instruments on human rights. The author in her paper by using the comparative method analyses the institute of free legal aid and emphasizes certain de lege ferenda suggestions. Key words: free legal aid, fair trial, international sources 217 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2997 Title A name given to the resource BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE Author Author HUSEINBEGOVIĆ, Alena Abstract A summary of the resource. Besplatna pravna pomoć je zakonskim odredbama uređen način ostvarivanja prava fizičkog lica na jednak pristup pravdi pred sudom i drugim organima, čije troškove u cijelosti ili djelimično snosi organ za pružanje besplatne pravne pomoći. U demokratskim društvima mogućnost efikasne zaštite ugroženih i povrijeđenih prava osoba jedan je od osnovnih uslova za ostvarivanje principa vladavine prava i prava na pravično suđenje, koje je garantovano mnogim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima. Autorica u radu, primjenom komparativne metode, obrađuje institut besplatne pravne pomoći, te ističe odgovarajuće prijedloge de lege ferenda. Ključne riječi: besplatna pravna pomoć, pravično suđenje, međunarodni izvori Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ea61035c4bb3636b336274b33267e228.pdf 1aa24cebfca85fdbfaadb4b09c238b95 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Financial Compensation for Mental Pain Caused by a Death of a Close Person Mr. sci. Gordana Hrvić Kantonalni inspektor rada u Sarajevu e-mail: gordana_hrvic_82@hotmail.com Sažetak: U normalnim životnim situacijama, usljed štetnog događaja koji ima za posljedicu smrt neke osobe, pojava duševnog bola kod najbližih srodnika umrle osobe neupitna je činjenica. Najbliži srodnici umrle osobe su posredno oštećeni i imaju pravo na naknadu za duševni bol koji trpe zbog smrti bliske osobe, dakle na ime pretrpljene posredne štete. Obzirom da je duševna bol vid nematerijalne štete te da ne postoji mogućnost povrata u pređašnje stanje, jedini način naknade ovako nastale štete jeste naknada u novcu. Novčani iznos koji se dosuđuje u ovakvim situacijama predstavlja satisfakciju za pretrpljenu štetu i služi kao sredstvo za pribavljanje nekog zadovoljstva i ublažavanje boli zbog gubitka bliske osobe. Ključne riječi: duševna bol zbog smrti bliske osobe, posredno oštećeni, novčana naknada, nematerijalna šteta. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152111 Historija članka Dostavljen: 24.10.2014. Recenziran: 16.01.2015. Prihvaćen: 26.01.2015. Nesporno je da je bol roditelja najveći, naročito majke za djetetom, kao i da djeca zbog smrti roditelja doživljavaju traumu veoma jakog intenziteta te da će zbog svoje mladosti duže patiti u odnosu na starije osobe. Bol roditelja uglavnom je trajniji nego bol bračnog druga naročito ako se radi o mladom bračnom drugu iz vremenski kratkog braka zbog mogućnosti uspostavljanja nove bračne ili vanbračne zajednice. Sve ove okolnosti su od bitnog značaja prilikom utvrđivanja iznosa novčane naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 277 �Mr. sci. Gordana Hrvić Abstract: In normal life circumstances, due to a harmful event which results in a death of a person, it is an undisputed fact that the closest relatives of a deceised person experience mental distress.The closest relatives are indirectly damaged, and the right for compensation for mental distress that they have suffered from due to the death of a close person is the right on behalf of the indirect loss they have experienced. As the mental distress belongs to the scope of an immaterial damage, an intangible loss and there is no possibility to go back to the previous state of things, the only way to compensate for this type of loss is monetary compensation. The amount of money that is adjudicated in these cases represent satisfaction for the loss that has been experienced and are a mean which serves the purpose of relieving the pain for the loss of a close person. Keywords: mental distress caused by the death of a close person, the indirectly damaged, an immaterial damage, an intangible loss. JEL Classification: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152111 Article History Submitted: 24.10.2014. Resubmited: 16.01.2015. Accepted: 26.01.2015. It is widely known that the pain a parent experiences, especially the one a mother experiences when she loses a child, and the trauma children experence when they lose a parent are of high intensity. Children will suffer form the experience longer than older persons due to their youth. The pain parents experience is more permanent than the pain a spouse experiences, especially if it is a young spouse from a short marriage since there is a possibility to establish a new marriage or cohabitation. All these circumstances are of the vital importance when determining the amount of money 278 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe 1. Uvod Smrt nekog lica kako prirodna tako i smrt prouzrokovana štetnom radnjom, po prirodi stvari uzrokuje bol svima koji su voljeli umrlog i redovno je izvor patnji određenog broja ljudi. Krug ljudi pogođenih nečijom smrću ponekad je izrazito široki i obuhvata članove porodice umrlog, rodbinu, prijatelje, poznanike, poslovne partnere i slično.1 Međutim, kod najbližih srodnika smrt oštećenog može izazvati teške posljedice u vidu psihičkih oboljenja, a koje su u Zakonu o obligacionim odnosima2 (u daljem tekstu ZOO) nazvane duševnim bolovima. U takvim situacijama sud može u slučaju smrti neke osobe prouzročene štetnom radnjom, dosuditi članovima njene uže porodice novčanu naknadu za njihove pretrpljene duševne bolove, u kojem slučaju su oni posredno (indirektno) oštećeni jer na taj način trpe nematerijalnu štetu. Dakle, ova lica uz ispunjenje zakonom propisanih uslova, imaju pravo na naknadu nematerijalne štete, iako štetna radnja nije bila direktno usmjerena na njih.3 U pravnoj teoriji pod duševnim bolom smatra se stanje duševne patnje, stanje stalne tuge nezavisne od spoljnih događaja, što je glavni uzrok melanholije i depresije.4 Zakonska definicija duševnog bola ne postoji, ni u medicini, ni u pravu, pa ni u psihologiji. Za određivanje ovog pojma mora se poći od same povrede prava ličnosti, koja kod čovjeka izaziva određeni subjektivni odnos ili stav prema povredi koja mu je nanesena, a koji predstavlja ustvari izvjesnu emociju. Iz toga proizilazi da 1 O smrti kao uzroku nastanka duševnih bolova kod bliskih osoba umrlog više: I. Crnić; I.Grbin; O.Jeličić; H.Momčinović; S.Anđelović; A.Lui; M.Ćurković: Naknada nematerijalne štete po ZOO, Pravni i medicinski aspekti. Organizator, Zagreb, 2003., str 35. te Stevan Jakšić, Obligaciono pravo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953., str. 266 i Ž.Đorđević; V.Stanković: Obligaciono pravo - opšti deo. Savremena administracija, Beograd, 1980. str. 300 2 Zakon o obligacionim odnosima SFRJ (‘’Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), takav je preuzet kao republički zakon i noveliran u ‘’Službenom listu RBIH“ broj: 2/92, 13/93 i 13/94, te je donesen Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima FBiH ‘’Službene novine FBiH“ broj: 29/03. U Republici Srpskoj je preuzet na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava RS (‘’Sl.glasnik RS’’ broj: 21/92). 3 Vidi: Stevan Jakšić, Obligaciono pravo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953., str. 266, a slično i Ž. Đorđević, V. Stanković, op.cit., str. 300, te J. Radišić, op.cit., str. 201-203. 4 Definicija prema P.Trifunović: Naknada neimovinske štete zbog smrti bliskog lica, Pravni život 1998,t.II,br 10,str. 893 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 279 �Mr. sci. Gordana Hrvić je duševna bol emocija koja se javlja kod pojedinca čije je lično pravo ugroženo ili povrijeđeno.5 Uopšteno govoreći, obzirom da mogu nastati kao posljedica usljed djelovanja najrazličitijih uzroka, duševne boli nastaju vrlo često. Prema ZOO, duševne boli nisu samostalan oblik nematerijalne štete, nego se javljaju kao posljedica neke štetne radnje. Da bi se izbjegao veliki broj tužbenih zahtjeva usmjerenih na naknadu nematerijalne štete ZOO je izdvojio i uzeo kao pravno relevantne samo one uzroke koji skoro uvijek imaju za posljedicu duševne boli, a što je redovna pojava kod smrtnog slučaja bliske osobe.6 Međutim, ZOO ograničava i krug posredno oštećenih koji su ovlašteni zahtijevati naknadu štete u ovim slučajevima.7 2. Pojam, svrha i način naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Nematerijalna šteta, nazvana još i moralna, idealna, neimovinska, te šteta u ličnosti, predstavlja povredu građanskim pravom zaštićenih čovjekovih ličnih dobara.8 Povreda ovih ličnih dobara najčešće se i ne manifestuje vanjskim znacima, nije vidljiva, nego se manifestuje kao unutrašnje subjektivno trpljenje oštećenika. Da bi se šteta9 kao pravni pojam razlikovala od opšteg pojma štete, neophodno je da se radi o gubitku za koji prema pozitivnim zakonskim propisima 5 B.Blagojević; V.Krulj: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Drugo izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1983. str. 520, te M. Počuča, Naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha. Privredna akademija, Novi Sad, 2008. str. 92. 6 Član 200. ZOO ‘’…za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženja, povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah, sud će ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, pa čak i u njenom odsustvu’’ 7 Tako je u članu 201. ZOO utvrđeno da u slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračnom drugu, djeci i roditeljima) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, ali se može dosuditi i vanbračnom drugu, braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. 8 Vidi: A. Bikić, Obligaciono pravo – opći dio. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 239, O. Stanković, Naknada štete. Nomos, Beograd, 1980. str. 23-29, te I. Crnić, Neimovinska šteta. II izdanje. Pravne teme, Organizator, Zagreb, 2006., str. 62-70. 9 U članu 155. ZOO, šteta je definisana na slijedeći način: Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njihovog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili duševnog bola ili straha (nematerijalna šteta). 280 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe neko odgovara odnosno da se radi o pravno nadoknadivoj šteti.10 Da bi postojao obligacioni odnos iz kojeg proizilazi obaveza naknade štete potrebno je da su ispunjeni opći uslovi: postojanje dva različita lica, oštećeni i štetnik, da postoji radnja činjenja ili propuštanja (štetna radnja), da je ta radnja protivpravna, da je nastala šteta, da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, te da postoji odgovornost lica za učinjenu štetu.11 Jedna štetna radnja može prouzrokovati štetne posljedice kod više osoba, a zavisno od toga da li je štetna radnja na neku osobu uticala posredno ili neposredno, razlikujemo neposrednu ili izvornu i posrednu nematerijalnu štetu. Kao što je već rečeno, duševne boli koje nastanu kod osoba zbog smrti bliskog srodnika predstavljaju posrednu štetu.12 Pod naknadom štete podrazumjeva se uklanjanje ili ublažavanje štetnih posljedica po oštećenog na račun nekog trećeg, a koje štetne posljedice su nastale zbog neke štetne radnje.13 Kada govorimo o naknadi za nematerijalnu štetu u vidu duševnih boli zbog smrti bliske osobe, govorimo o naknadi za povredu na ličnim 10 Pod štetom se u pravnom smislu podrazumijeva svaka šteta pravno zaštićenog dobra, odnosno interesa, koji nastaje mimo volje pogođenog lica i koju je neko dužan nadoknaditi. - J.Radišić: Obligaciono pravo - opšti dio. Nomos, Beograd, 2000. str. 194. 11 Oštećeni je lice koje je pretpjelo štetu, lice kome je šteta učinjena, bilo u imovini, bilo u pravima (ličnosti). S druge strane, štetnik je lice koje je načinilo štetu, a to može biti svako fizičko i pravno lice, ali samo ono lice koje posjeduje deliktnu sposobnost može biti odgovorno za naknadu štete. Da bi neka radnja bila protivpravna, potrebno je da je ona u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima, te da predstavlja povredu kako objektivnog prava, tako i povredu nečijeg subjektivnog prava, dakle povredu tijela ili imovine. Štetna radnja se može sastojati od radnje činjenja ili propuštanja. Najbitniji uslov za postojanje osnova za naknadu štete je prouzrokovanje štete, jer da šteta nije nastala ne bi se uopšte ni pokretalo pitanje postojanja osnova za njenu naknadu. Uzročna veza između protivpravne radnje i štete je posljednji uslov koji mora postojati da bi postojala i odgovornost za štetu, a samim tim i postojanje osnova za naknadu štete. U ovom slučaju se misli da je lice odgovorno za onu štetu koja je nastala kao posljedica njegove konkretne radnje, onda kada se njegova radnja odnosi prema šteti kao uzrok prema posljedici. Kada se govori o odgovornosti, ona predstavlja sankciju zbog kršenja prava, ona je posljedica utvrđena pravnom normom za slučaj nepoštivanja pravne norme. Pravnu odgovornost karakteriše i društvena osuda ponašanja delikventa, te se ispoljava u određenim negativnim posljedicama za odgovorno lice. - O pretpostavkama i općim uslovima odgovornosti za štetu vidi: Zdravko Petrović, Pretpostavke i kriteriji odgovornosti za štetu, Izbor sudske prakse XVI broj 9, Beograd, 2008. str 5-9. te O. Stanković, op.cit. str. 90. i Abedin Bikić, op.cit str. 194-229. 12 J.Radišić, op.cit. str 201-203. 13 M. Počuča, op.cit., str. 43. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 281 �Mr. sci. Gordana Hrvić dobrima, o ljudskom tijelu i psihi, dakle o dobrima od velikog značaja.14 S obzirom da se kod popravljanja ovakvog vida štete zbog same njene naravi ne može postići reparacija u smislu uspostavljanja prijašnjeg stanja, u slučaju nastanka duševnih boli zbog smrti bliske osobe dosuđuje se određeni novčani iznos posredno oštećenima na ime satisfakcije.15 Šteta je neprijatan, a naknada u novcu prijatan doživljaj, način kojim se može potisnuti patnja izazvana doživljajem zbog smrti. Duševni bol je nemjerljiv i novčana naknada nije u funkciji uspostavljanja ekvivalencije kao što je to slučaj kod materijalne štete. Novčana naknada bi trebala omogućiti oštećenom uspostavljanje narušene psihičke ravnoteže, odnosno da oštećeni pomoću određene sume novca sebi omogući neko materijalno zadovoljstvo kao moralnu kompenzaciju i da mu se povrati mir u poremećenoj psihičkoj ravnoteži.16 Dakle, naknada ovakve štete predstavlja vid zadovoljenja u obliku davanja novčanog iznosa kojim oštećeni sebi pribavlja izvjesno zadovoljstvo, pomoću kojeg će se osjećati ljepše, otkloniti ili ublažiti prouzrokovane mu štetne posljedice. Novčana naknada nematerijalne štete nije cilj već sredstvo kojim oštećeni zadovoljavanjem potreba koje inače ne bi mogao podmiriti, olakšava sebi život i čineći ga podnošljivijim, ublažava duševnu bol koju podnosi. Pravilnom ocjenom elemenata iz člana 200. stav 2. ZOO sprečava se dosuđivanje novčane naknade nematerijalne štete suprotno njenoj svrsi. 3. Krug osoba koje imaju pravo na novčanu naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Kada usljed smrti neke osobe kod njegovih najbližih srodnika nastanu duševne boli možemo reći da imamo dvije žrtve, prvu koja je izgubila život i drugu koja uslijed te smrti trpi duševne boli.17 Zakonodavac priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljene duševne boli bliskim srodnicima umrlog kada je 14 Z. Petrović, op.cit., str. 142. U sudskoj praksi zasnovanoj još na pravnim pravilima OGZ-a, novčana naknada kao oblik popravljanja nematerijalne štete nazivana je satisfakcijom ili zadovoljenjem. Više: Petar Klarić, Odštetno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996., str. 255-258. 16 Živomir Đorđević, Vladan Stanković; Obligaciono pravo, Savremena administracija, Beograd, 1980., str. 409. 17 Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete, Pravo na naknadu nematerijalne štete po Zakonu o obligacionim odnosima Republike Srbije, Z.Petrović i Nataša M.Petrović, JP Službeni glasnik, 2011. str 523 15 282 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe smrt nastupila kao posljedica preduzete deliktne radnje štetnika.18 Tako je prihvaćen stav da pravo na naknadu štete zbog smrti bliskog srodnika ne pripada članovima porodice posredno oštećenim u slučaju kada je smrt bliske osobe prouzrokovao sam neposredno oštećeni, dakle u slučajevima kada je oštećeni izvršio samoubistvo. Kroz teoriju i praksu se postavljalo pitanje da li je opravdano priznati pravo na novčanu naknadu onima koji zbog te smrti trpe duševne bolove i da li to pravo dati svakom licu ili samo nekima.19 Da bi se smanjio broj neosnovanih zahtjeva za naknadu, ZOO je opravdano znatno ograničio krug posredno oštećenih kojima pripada ovo pravo i to: a)članovima uže porodice umrlog tj. njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima; b)braći i sestrama umrlog te c)vanbračnom drugu umrlog. Da bi članovi uže porodice umrlog tj. njegov bračni drug, djeca i roditelji ostvarili pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe, jedina pretpostavka koja mora biti ostvarena jeste da smrt kod člana uže porodice izaziva duševne bolove. Za postojanje osnova za naknadu ne traži se dakle ni zajednica života, niti je ona bitna okolnost prilikom odmjeravanja visine kazne. Međutim, u sudskoj praksi pravi se razlika u pogledu visine naknade između djece koja su bila na odgoju i skrbi kod roditelja od one koja nisu.20 Odraslo dijete koje u vrijeme smrti roditelja ne živi s njim u porodičnoj zajednici nesporno ima pravo na naknadu samo će visina naknade zavisiti od međusobne emotivne povezanosti roditelja i djeteta.21 18 Pravo na naknadu nematerijalne štete generalno nije bilo dopušteno u bivšim socijalistički zemljama, tako da ni danas u mnogim zemljama nije zakonski priznato pravo na naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli usljed smrti srodnika, što je slučaj u Albaniji, Mađarskoj, Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji, Estoniji, Rumuniji – Z.Petrović i Nataša M.Petrović, Naknada štete zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, Jugoslovenski pregled, Beograd 2008, str.82. 19 O krugu poredno oštećenih lica koja imaju pravo na ovu naknadu vidi: M. Bukovac Puvača, Trend proširenja kruga osoba s pravom na novčanu naknadu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br. 1, 2007., str. 511. 20 www.almaprnjavorac.com 21 Osamostaljenje djeteta i njegov život van porodične zajednice mogu uticati na visinu naknade, odnosno i na pravo na naknadu samo u toliko ukoliko je ova okolnost uticala na umanjenje, odnosno, uopšte na prestanak njihove međusobne emotivne povezanosti - Vrhovni sud SR Slovenije, broj: II Ips. 255/81, od 26.11.1981. godine. Vidi: H.Tajić; V. Simović: Zakon o obligacionim odnosima – četvrt vijeka sudske prakse, Izbor sudskih odluka 1980-2005.g. Privredna štampa dd, Sarajevo, 2006., str 548. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 283 �Mr. sci. Gordana Hrvić Pravo na ovu naknadu ima i dijete koje je tek rođeno i koje u trenutku smrti ne može shvatiti gubitak roditelja i osjetiti bol, ali mu naknada pripada na ime duševnih bolova koji će nastati saznanjem za smrt roditelja, kao i za kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditeljske ljubavi, pažnje i njege koju bi mu roditelj pružao.22 Takođe, ovo pravo je priznato u sudskoj praksi začetom, a nerođenom djetetu umrlog lica, pod uslovom da se živo rodi i da je u životu kada se o takvoj naknadi odlučuje.23 Ovakvo stanovište je opravdano obzirom da se novčana naknada dosuđuje za bol koja nastaje saznanjem za smrt kao i za boli koji nastanu zbog gubitka roditeljske pažnje i ljubavi. Dugo vremena je sudska praksa bila pri stavu da djeca ne mogu biti svjesna gubitka roditelja i da zbog toga ne postoji osnov za ovu naknadu, ali kao što je navedeno, ovaj stav je prevaziđen.24 Pravo na naknadu pripada i majci koja trpi duševne boli zbog smrti začetog djeteta.25 Intenzitet emocionalnih veza između braće i sestara redovno nije tako jak kao kad je riječ o odnosima među ostalim članovima uže porodice. Da bi braća i sestre mogli ostvariti novčanu naknadu za njihove duševne bolove, zakon određuje da je potrebno da je između njih postojala trajnija zajednica života.26 Trajnija zajednica života se u ovom slučaju povezuje sa življenjem u zajedničkom 22 Iako nije Zakonom priznato, niti je u Orijentacionim kriterijima obuhvaćeno, u sudskoj praksi je ovo priznato pravo začetom još nerođenom djetetu, koje će nakon rođenja i spoznaje o gubitku roditelja trpiti duševne boli, kao i roditeljima za duševne bolove nastale usljed gubitka ploda. Sudska praksa je dokazala i da se odnos između maćehe i pastorka može u nekim slučajevima izjednačiti sa odnosom roditelja i djece, te se u tom slučaju proširuje krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe, a na temelju kriterija koje zakon ne poznaje. - Vidi: Z. Petrović, N. Mrvić-Petrović, Naknada štete op.cit., str. 83-84 i Z. Petrović, op.cit., str. 107-112. 23 Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. Br 176/87, odluka Okružnog suda u Valjevu, Gž br.54/85, vidi: Z.Petrović, N. Mrvić-Petrović, Naknada štete op.cit., str. 85. 24 Do donošenja ZOO nije bio tačno određen krug lica koja imaju pravo na naknadu zbog smrti bliskog srodnika, ali se sudska praksa ograničavala na djecu i na bračnog druga. Roditelji su imali pravo samo ako poginuli iza sebe nije ostavio porodicu-djecu i bračnog druga. Braća i sestre nisu imali pravo na ovaj vid naknade, kao ni vanbračni drug. Prema istom stajalištu, ni dijete staro dvije godine nema psihofizičke osobine koje uslovljavaju sposobnost intenzivnog i trajnog doživljavanja emocija, pa iz rog razloga nema pravo na naknadu štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti oca. – Vrhovni sud jugoslavije, Rev 2395/64. Više: A.Bikić, Naknada štete, op.cit. str 137. 25 Kada je do povrede fetusa došlo prilikom saobraćajne nesreće dok se nalazilo u tijelu majke u devetom mjesecu njene trudnoće koja ima normalan tok, majka ima pravo na naknadu štete za duševne bolove koje je pretrpljela smrću zametka ljudskog bića u njenom tijelu, bez obzira što u vrijeme štetnog događaja dijete nije bilo živo rođeno – Vrhovni sud Srbije, broj: Rev. 2606/99 od 6.10.1999.god. Vidi: H.Tajić; V.Simović, op.cit., str. 551. 26 O novčanoj naknadi za duševne boli zbog smrti bliske osobe kroz sudsku praksu vidi: O. Stanković, op.cit., str. 166-178, te I. Crnić et al., op.cit., str. 36-39. 284 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe domaćinstvu. Međutim, vremenom se u dijelu sudske prakse formirao stav da zajednica života ne mora biti poistovjećena sa zajedničkim domaćinstvom, ako druge okolnosti, kao što su emotivna povezanost, česte posjete, zajednički organizovana ishrana i druge potrebe, ukazuju na to da su braća ili sestre bili veoma vezani jedno za drugo.27 Kada je u pitanju naknada zbog smrti vanbračnom drugu, ovo pravo priznato je pod pretpostavkom da je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života pri čemu se misli na zajednicu ekonomske prirode sa zajedničkim življenjem.28 U ovom slučaju, prilikom utvrđivanja činjenice postojanja trajnije zajednice života, sudska praksa se vezuje za odredbe Porodičnog zakona koji jasno definiše pojam vanbračne zajednice.29 Ukoliko se krene od činjenice da što je srodnost bliža, to su i prouzrokovani duševni bolovi jači, proizilazi to da su duševni bolovi jači kod sina umrlog nego kod sina od brata umrlog, što je i bio osnov za isključenje drugih srodnika.30 U sudskoj praksi se postavilo i pitanje isključuje li ostvarena šteta u slučaju naročito teškog invaliditeta bliske osobe štetu u slučaju smrti te osobe. Ukoliko bliski srodnici oštećenog trpe duševne bolove zbog njegovog naročito teškog invaliditeta, te na ime toga ostvare pravo na novčanu naknadu, to im ne isključuje pravo da nekoliko godina kasnije ostvare pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti 27 U jednom slučaju sud je našao da se radi o trajnijoj zajednici između dvije sestre koje su živjele svaka u svom stanu, ali su pretežno vrijeme provodile zajedno, posebno iz razloga što su bile u poznijoj životnoj dobi o dugi niz godina su bile upućene jedna na drugu, obzirom da je smrtno stradala sestra u 77. godini života, a razvedena je bila 35 godina i bez djece, dok je tužiteljici 75. godina života i udovica je već 40 godina – Odluka VS RH Rev. 2818/98 od 29.9.1998.god. Vidi: A.Bikić, Naknada štete, Pravni fakultet Univerziteta u sarajevu, Sarajevo 2010., str 139. U drugom slučaju sud je našao da nema pravo na naknadu štete zbog duševnih bolova izazvanih smrću brata ili sestre koja nije bila rođena u vrijeme štetnog događaja – Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Pž 153/98 od 24.10.2000.godine – Bilten VS FBiH broj 2/2000, odluka broj 40, strana 27. Vidi: H.Tajić, V.Simović, op.cit. str.553. 28 U jednom slučaju sud je odbio zahtjev zaručnice na naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smrti zaručnika, s obrazloženjem da zaručnica ne dolazi u krug lica koja imaju pravo na tu naknadu, iako je ona nesumnjivo teško patila zbog smrti njenog izabranika – Vidi A.Bikić, Naknada štete, op.cit. str. 139. 29 Prema članu 3. Porodičnog zakona (‘’Službene novine FBiH’’ broj: 35/05 i 41/05) vanbračna zajednica je zajednica žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, a koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. 30 Vidi: I. Crnić, Naknada nematerijalne štete - neka pitanja, Godišnjak 9, Opatija, 2002. str. 16-20. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 285 �Mr. sci. Gordana Hrvić neposredno oštećenog ukoliko se utvrdi da je smrt nastupila kao posljedica štetne radnje, te da bliski srodnici usljed toga trpe duševnu bol.31 U zemljama bivše Jugoslavije osnov za ovu naknadu utvrđen je na identičan način kao i kod nas, osim u Hrvatskoj. Zakonu o obveznim odnosima Republike Hrvatske32 izmjene su izvršene u pogledu kruga osoba kojima se priznaje pravo na novčanu naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskih srodnika. Naime, proširen je krug lica, te je ovo pravo priznato i djedovima, bakama i unucima, uz ispunjenje uslova postojanja trajnije zajednice života između njih i umrlog, bez obzira na postojanje duševnih bolova kao posljedice smrti.33 U istoj odredbi ovog Zakona regulisano je i pravo na pravičnu novčanu naknadu roditeljima zbog smrti začetog, a nerođenog djeteta, pravo koje je ranije bilo priznato samo sudskom praksom.34 Važno je napomenuti da za razliku od talijanskog i francuskog zakonodavstva, te anglosaksonskog u kojima je priznato pravo na novčanu naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe, u njemačkom i austrijskom zakonodavstvu, te u skandinavskim zemljama postoji zakonski osnov za dosuđivanje novčane naknade samo neposredno oštećenima. Međutim, sudska praksa ukoliko to okolnosti slučaja opravdavaju, ide u pravcu priznavanja prava i posredno oštećenim.35 3.1. Utvrđivanje visine novčane naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Za određivanje visine novčanog iznosa na ime naknade bilo kojeg vida nematerijalne štete ne postoje neke jednostavne formule koje bi sudu olakšale posao, kao što je to slučaj kod oštećenja stvari gdje se kao osnov za utvrđivanje iznosa naknade uzima npr. tržišna vrijednost stvari, novonabavljena vrijednost, vrijednost 31 Vidi: J. Radišić, op.cit., str. 298-301, te Komentar ZOO, II izdanje, Blagojević-Krulj, op.cit., str. 742-744. 32 U članu 1001. ZOO RH (‘’Narodne novine RH’’ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) utvrđen je krug posredno oštećenih koji imaju pravo na naknadu štete i u odnosu na naš ZOO proširen je krug lica. Vidi: I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit. str. 192. 33 Vidi: B. Matijević, Pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju naročito/osobito teškog invaliditeta neke osobe, Hrvatska pravna revija, VII (9), 2007. str. 48-55. 34 Vidi: M. Počuča, op.cit., str. 37. te I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit. str. 192. 35 Više: Steininger C., B.: New Austrian Tort Law. Draft, Vienna, 2006. te Z.Petrović, N.MrvićPetrović, Naknada štete..., op.cit. str 82. 286 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe izvršenog popravka i slično. Upravo je to razlog što gotovo svi pravni sistemi ne određuju zakonom visinu novčane naknade štete već ostavljaju u nadležnosti suda njeno određivanje. Polje slobodne sudske ocjene jako je široko, a posljedica toga je i različitost sudske prakse. Odrediti novčanu naknadu za nešto što nema svoju cijenu zaista je teško. Svaki čovjek je drugačiji od ostalih, a i njegove patnje s obzirom na njihov intenzitet, trajanje i slično, mogu biti vrlo različite. Sud mora voditi računa o tome, ali i o činjenici da visina pravične novčane naknade mora bar donekle biti predvidiva, kako za oštećenog, tako i za odgovornu osobu, kako bi svi oni mogli znati na šta mogu računati kad dođe do parnice radi naknade štete ili kada pitanje te naknade žele riješiti vansudskim putem. Zavisno od slučaja do slučaja, za utvrđivanje visine novčane naknade sudovi koriste različite metode i kriterije, ali se svakako u ovom polju dobrim dijelom oslanjaju i na sudsku praksu. Takođe od velikog značaja je saradnja između sudija i vještaka odgovarajuće struke, jer bez sudsko-medicinskog vještačenja kojim se utvrđuje jačina i trajanje duševnih boli, sud ne bi mogao dosuditi odgovarajuću novčanu naknadu.36 a) Metode za utvrđivanje visine novčane naknade Možemo razlikovati dvije metode određivanja naknade nematerijalne štete: apstraktnu i konkretnu. Apstraktna ili objektivna metoda uzima u obzir prosjek, uobičajenost sličnih slučajeva. Ona dovodi do uopštavanja sličnih ili istih rezultata za sve slučajeve iste ili slične strukturiranosti u istim ili sličnim okolnostima. Ukoliko se koristi ovom metodom, sud neće u svakom konkretnom slučaju utvrđivati sve pojedinosti nego će se voditi nekim sličnim prethodnim slučajem, te u novonastalom slučaju postupiti kao u tom prethodnom. Pristalice ove metode zagovaraju zakonsku kvalifikaciju tjelesnih povreda i novčanih naknada za njih, što je upravo i učinjeno za automobilske štete u Španiji i Italiji, gdje su utvrđeni iznosi koji se dosuđuju zavisno od životne dobi povrijeđenog u saobraćajnoj nesreći. Ova metoda je karakteristična za Belgiju, Španiju, Luksemburg, Francusku i Italiju.37 Konkretna ili subjektivna metoda koja je dosta preciznija, ali i komplikovanija i dugotrajnija u odnosu na prethodno navedenu metodu, upravo je ta koju 36 O značaju sudskomedicinskog vještačenja više: G.Šćepanović, Z.Stanković, Z.Petrović, Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete, JP Službeni glasnik, Beograd 2011. str 120-124 37 Više: Lapalus, C. Coutant: Le principe de la reparation integrale en droit prive. Institut de droit des affaires, Presses universitaires d’Aix-en-Provence, Aix-en-Provence, 2002. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 287 �Mr. sci. Gordana Hrvić primjenjuju naši sudovi prilikom određivanja iznosa novčane naknade. Ova metoda uzima u obzir sve okolnosti konkretog slučaja i utvrđuje njegove specifičnosti po kojima ovaj slučaj odstupa od prethodnih. Po ovoj metodi sudija utvrđuje i ocjenjuje štetu in concreto na temelju stvarno izvedenih dokaza, te u obzir uzima sve okolnosti koje su se pojavile u datom slučaju i koje mogu biti od značaja za utvrđivanje iznosa novčane naknade. Ova metoda je karakteristična i za Njemačku, Austriju i Nizozemsku.38 b) Kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete Kriteriji za određivanje pravične novčane naknade opisani su u članu 200. ZOO-a vrlo uopšteno i jedinstveno za sve oblike nematerijalne štete. Postojanje nekog pravno relevantnog oblika nematerijalne štete ne daje uvijek oštećenom pravo na naknadu. Da bi se oštećenom dosudila novčana naknada potrebno je da to opravdavaju okolnosti slučaja. Kao što je već rečeno, novčana naknada nematerijalne štete predstavlja vid zadovoljenja u obliku davanja određenog novčanog iznosa kojim oštećeni sebi pribavlja izvjesno zadovoljstvo i tako na neki način otklanja ili ublažava štetu koja mu je prouzrokovana. Po pravilu, ta naknada treba da bude veća ukoliko prouzrokovano štetno stanje duže traje, prvenstveno iz razloga što je pri dužem trajanju štete potreban i veći iznos naknade za odgovarajuće vremenski duže pribavljanje zadovoljstva kojim se šteta otklanja ili ublažava.39 Prema odredbi člana 200. ZOO, proizilazi da su kriteriji za određivanje naknade: jačina bolova i straha, trajanje bolova i straha, te druge okolnosti slučaja. Zadatak suda nije lak. Sudije trebaju mudro postupati prilikom poduzimanja slijedećih radnji: priznavanja prava na naknadu štete, određivanja kolika će biti ta naknada, po kojim kriterijima i po kojim ocjenama, a pri tome voditi računa i o društveno-ekonomskim okolnostima. 38 O načinu - metodama određivanja visine novčane naknade vidi: Komentar ZOO, Blagojević-Krulj, op.cit., str. 741. 39 Vidi: Z. Petrović, op.cit., str. 135. 288 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe c) Jačina duševnih bolova Van svake sumnje je da će u nastojanjima da odredi naknadu, osnovni oslonac sudu predstavljati sama šteta, dakle postojanje duševnih bolova, a zatim njihov intenzitet i trajanje.40 Sud treba da utvrdi koliko su jaki duševni bolovi koje konkretni oštećeni trpi zbog nedaća što su ga zadesile. Naravno, to je teži zadatak koji zahtijeva svestrano ispitivanje raznih svojstava i osjećaja oštećenika. Iz tog razloga sudska praksa polazi od pretpostavke koju nije teško braniti, a to je da veća blizina krvnog srodstva između oštećenika i umrle osobe i slično, izaziva i veće duševne bolove. Stoga se u sudskoj praksi jačina duševnih bolova ocjenjuje posredno, tj. prema jačini primarne štete čija su oni posljedica. Polazi se od životnog iskustva koje pokazuje da veliki intenzitet primarne štete u pravilu izaziva neuporedivo jače duševne bolove nego kad su štetne posljedice manje. Navedena okolnost ima znatnog uticaja na odmjeravanje visine novčane naknade.41 Kako na jačinu duševnih boli utiče i emotivna vezanost oštećenika i njegovih bliskih osoba, kao što je već rečeno, od velike je važnosti činjenica da li su neposredno i posredno oštećena osoba živjele otuđene, u mržnji ili neprijateljskim odnosima. Ako bi zahtjev za naknadu takve štete bio usmjeren na sticanje određene imovinske koristi, ne bi bio ostvaren osnovni cilj naknade nematerijalne štete.42 d) Trajanje bolova i straha Drugi kriterij koji se obavezno mora uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine novčane naknade jeste trajanje duševnih bolova koje može biti vrlo različito. U nekim slučajevima oštećenog duševna bol prati cijeli život, a nekad samo neko određeno vrijeme. Iz tog razloga, u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi da li je riječ o trajnim, doživotnim posljedicama ili posljedicama ograničenog trajanja. Tako će npr. u slučaju smrti bliske osobe, osoba mlađe dobi u pravilu duže vremena trpiti 40 G.Šćepanović,Z.Stanković,Z.Petrović,op.cit. str 44-46, te Komentar ZOO, I izdanje, BlagojevićKrulj, op.cit., str. 538. 41 Vidi: Z. Petrović, N. Mrvić-Petrović, op.cit, str. 95. I. Kaladić: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana naknada nematerijalne štete i kada se ne kreće u granicama potpunog invaliditeta. Hrvatska pravna revija, VII (7-8), 2007. str. 24. 42 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 289 �Mr. sci. Gordana Hrvić duševne boli nego osoba starije dobi.43 Iz navedenog proizilazi to da se visina iznosa naknade ovog oblika nematerijalne štete, kao i svih drugih oblika, određuje individualno i da zavisi od cjelokupne situacije i niza okolnosti konkretnog slučaja.44 e) Ostale okolnosti slučaja od uticaja na visinu novčane naknade Iako sud za odmjeravanje novčane naknade najviše značaja pridaje prethodnim kriterijima, ipak su od izuzetne važnosti i druge okolnosti. Okolnosti slučaja koje sud treba uzeti u obzir mogu biti vrlo različite od slučaja do slučaja.45 Kao kriterij za odmjeravanje visine novčane naknade može se uzeti npr. imovno stanje štetnika, te broj oštećenih osoba u slučaju naknade štete bliskim osobama direktno oštećenog. Ukoliko je imovinsko stanje štetnika lošije, a krug oštećenih osoba širi, to će im biti dosuđeni manji novčani iznosi na ime novčane naknade.46 Nadalje, kao jedan od kriterija koji može biti od značaja i koji sud uzima u obzir prilikom utvrđivanja novčane naknade, jeste krivica štetnika. To je zapravo činjenica da li postoji doprinos štetnika u nastanku nematerijalne štete, npr. da li je smrt prouzrokovana namjerno ili nepažnjom, jer i to direktno utiče na duševne boli njegovih najbližih. Shodno tome se iznos naknade može smanjiti ukoliko se utvrdi da postoji doprinos oštećenog u prouzrokovanju štete.47 Pravni sistemi nekih zemalja dopuštaju novčanu naknadu nematerijalne štete samo kod odgovornosti po osnovu krivice. Tako npr. italijansko pravo zahtijeva da je štetnik izvršio krivično djelo. I švajcarski Zakon o obligacijama daje oštećenom pravo na novčano zadovoljenje zbog nematerijalne štete samo u slučaju kad naročita težina povrede i krivica to opravdavaju. Međutim, novija praksa švajcarskog Saveznog suda odlučila se za stanovište da potraživanje naknade zbog tjelesne povrede i smrti nije uslovljeno krivicom učinioca, nego je dovoljna i njegova objektivna odgovornost.48 43 Vidi: D. Simonović, Simonović, Dragoljub: Naknada štete prema Zakonu o obligacionim odnosima. Pravna biblioteka, Beograd, 2009. str. 330-331. 44 A. Bikić, Naknada štete, op.cit. str. 137-139 45 O ostalim okolnostima vidi: M. Počuča, op.cit., str. 50 i uporedi sa I. Crnić, Naknada nematerijalne štete - neka pitanja, op.cit., str. 47. 46 Vidi: Z. Petrović, op.cit, str. 141. 47 Ibid, str. 136. 48 D. Simonović, op.cit., str. 332. 290 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe 4. Orijentacioni kriteriji Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda FBiH49 i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su:  za slučaj smrti bračnog i vanbračnog druga i djeteta - 20.000,00 KM  za slučaj gubitka ploda roditeljima - 7.000,00 KM  za slučaj smrti roditelja: djetetu koje se nalazi na odgoju i izdržavanju kod roditelja - 20.000,00 KM, a djetetu - 12.000,00 KM  za slučaj smrti brata ili sestre - 7.000,00 KM. Novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja, ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao. Novčana naknada za sve navedene bolove se dosuđuje jedinstveno jer oni čine jedinstveni oblik nematerijalne štete – duševni bol zbog smrti člana uže porodice. Orijentacioni kriteriji za utvrđivanje visine naknade nematerijalne štete Apelacionog suda BD50 i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su:  bračnom drugu, djeci, roditeljima i vanbračnom drugu, ako je postojala trajnija zajednica života - orijentaciono 15.000,00 KM  za slučaj gubitka ploda roditeljima - orijentaciono 5.000,00 KM  braći i sestrama pod uslovom da je postojala trajnija zajednica života između njih i umrlog - orijentaciono 7.000,00 KM  u izuzetno teškim slučajevima (djeci zbog smrti oba roditelja, roditeljima zbog smrti jedinog djeteta ili smrti više od jednog djeteta) - orijentaciono 20.000,00 KM. U ovim kriterijima je takođe istaknuto da pravična novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja – ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao, te da ovo pravo pripada 49 Orijentacioni kriteriji od 20.11.2006. godine, vidi: www.almaprnjavorac.com Broj: 097-0-Su-10-00 od 01.07.2010. godine - vidi: Baroš, Predrag: Naknada određenih vidova nematerijalne štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila i troškovi parničnog postupka, kroz sudsku praksu. Glosarijum, Beograd, 2009. 50 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 291 �Mr. sci. Gordana Hrvić i djetetu koje zbog uzrasta nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja. Sve ovo utvrđeno je iz tog razloga što je u pitanju naknada za jedinstven oblik nematerijalne štete. Zaključcima građanskog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci nije utvrđen iznos koji bi služio orijentaciono prilikom dosuđivanja novčane naknade po ovom osnovu.51 Analizom i upoređivanjem iznosa u navedenim kriterijima dolazimo do zaključka da postoji neujednačenost u pogledu dosuđivanja novčane naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Republika Hrvatska uopšteno dosuđuje u ovakvim slučajevima veće novčane iznose,52 a ni iznosi u Crnoj Gori nisu mnogo manji,53 dok je npr. u Orijentacionim kriterijima koji se primjenjuju u Brčko Distriktu čak i za duševne bolove zbog smrti bračnog druga utvrđen manji iznos nego u Orijentacionim kriterijima koji se primjenjuju u FBiH. Nisu rijetki slučajevi da sudovi dosuđuju upravo naprijed navedene maksimalno utvrđene iznose. Cilj donošenja ovih kriterija je da omoguće ujednačenu primjenu nevedene zakonske odredbe ali ne predstavljaju formulu koja automatizmom služi za izračunavanje novčane naknade, a važe i primjenjuju se u svakom parničnom postupku u svim stepenima suđenja koji za predmet ima utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete. Svrha njihove primjene jeste da oštećeni brzo i sigurno, 51 Broj: Su-150/99 od 22.4.1999. godine, Ibid. Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda R Hrvatske i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su: za slučaj smrti bračnog i vanbračnog druga i djeteta 220.000,00 kn, za slučaj gubitka ploda roditeljima - 75.000,00 kn, za slučaj smrti roditelja: djetetu 150.000,00 kn, a djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja - 220.000,00 kn te za slučaj smrti brata ili sestre - 75.000,00 kn. Utvrđeni su od strane Vrhovnog suda R.Hrvatske 29.11.2002. godine. Više: I.Crnić, op.cit.str 207. 53 U Pravilniku Crne Gore je utvrđeno da se u zavisnosti od slučaja i emocionalne veze, naknada određuje na sljedeći način: maloljetnom djetetu zbog smrti oba roditelja, 22.000 EUR, maloljetnom djetetu zbog smrti jednog roditelja, 11.000 EUR, punoljetnom djetetu zbog smrti jednog roditelja, 8.500 EUR, punoljetnom djetetu zbog smrti oba roditelja, 16.000 EUR, roditelju zbog smrti djeteta jedinca - jedinice, 14.000 EUR, roditelju zbog smrti jednog djeteta ili više djece do 30 godina života, po jednom djetetu, 12.000 EUR, roditelju zbog smrti jednog djeteta ili više djece preko 30 godina života, po jednom djetetu, 10.000 EUR, bratu ili sestri za smrt brata ili sestre, 7.000 EUR, bračnom i vanbračnom drugu za smrt bračnog ili vanbračnog druga, 8.000 EUR, roditeljima zbog gubitka ploda, zavisno od starosti ploda majci 3.000 5.000 EUR-a, a ocu 2.000 - 4.000 EUR-a. Usvojeni od strane Savjeta za nadzor osiguranja i objavljeni u Sl.listu Crne Gore br 35/2009 od 3.6.2009.godine. Više: G.Šćepanović; Z.Petrović; M.Blagojević: Medicinski aspekti veštačenja nematerijalne štete nastale mehaničkim dejstvima. Aktuelni problemi naknade štete i osiguranja, Budva, 2004. 52 292 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe uz što manje troškova i komplikacija dođe do novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, u praksi nije rijetka pojava mehaničke primjene kriterija jer sudovi prilikom odlučivanja o iznosu naknade uzimaju u obzir samo osnovne elemente slučaja, a propuštaju ocijeniti sve druge okolnosti, što dovodi do apsurdnih situacija.54 5. Zaključak Čovjeku kao biološkom biću svojstvena su prava na fizički integritet koji čini osnov njegove egzistencije. Povreda prava ličnosti na tjelesno i duševno zdravlje može se očitovati kao fizička i kao duševna bol. Pri tome je i duševna bol činjenica na osnovu koje će sud prosuđivati da li je ona takve jačine i trajanja da u konkretnom slučaju postoji osnov za naknadu nematerijalne štete. Smrt neke osobe po prirodi stvari uzrokuje bol svima onima koji su voljeli umrlog. Duševna bol koju smrt neke osobe prouzrokuje drugima može se javiti i kod osoba koja sa umrlom osobom nisu u srodstvu niti su bračni ili vanbračni drugovi iz razloga što je moguće da su usred raznovrsnih životnih situacija osobe bile izuzetno povezane zbog čega je postojao i osjećaj ljubavi. Međutim, iz praktičnih razloga da bi se suzio broj tužbenih zahtjeva odredbama ZOO ograničen je krug osoba koja imaju pravo na naknadu za duševnu bol koju trpe zbog smrti bliske osobe. Na taj način su od naknade isključene unaprijed čitave kategorije osoba. Pravo na novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliske osobe ne pripada dakle osobama na koje je štetna radnja bila direktno usmjerena, nego onima koji zbog smrti bliske osobe trpe duševne boli. Ne postoji mogućnost da se visina novčana naknada koja se dosuđuje na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe odredi da stvarno predstavlja odgovarajuću vrijednost. Ona treba biti veća od neke simbolične naknade, ali ne tolika da predstavlja materijalno eksploatisanje duševnog bola za izgubljenim bliskom osobom. Oštećeni bi sebi trebao pribaviti neko materijalno zadovoljstvo koje bi predstavljalo kompenzaciju za prouzrokovanu mu štetu. Koje će to zadovoljstvo biti, zavisi od slučaja do slučaja, od oštećenog do oštećenog, ali kao posljedica odnosno krajnji cilj 54 I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit., str. 188. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 293 �Mr. sci. Gordana Hrvić novčane naknade nematerijalne štete jeste zadovoljan oštećeni i stanje kao da šteta nije ni nastala. Nema sumnje da je naknada nematerijalne štete vrlo osjetljivo područje zaštite prava ličnosti, konkretno njene emocionalne sfere te je značaj za dalje proučavanje i istraživanje u ovoj oblasti utoliko veći. Svaki čovjek je individua za sebe, njegove emocije su specifične, jer ne podnose svi na isti način svakodnevne događaje, pa tako ni smrt. Nije jednostavno odrediti ekvivalent u novcu za pretrpljenu duševnu bol. Što je život kompleksniji, stresniji i skuplji to su pojedinci emotivno nestabilniji i njihovo raspoloženje oscilira, tako da postoji potreba da se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje jačina i trajanje duševnih boli, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja te shodno tome da se utvrdi novčani iznos na ime naknade štete, a koji u velikom broju slučaja treba biti i veći od maksimalno utvrđenog iznosa u Orijentacionim kriterijima. 6. Literatura a) Knjige:         294 Alaburić, Vesna; Baretić, Marko; Crnić, Ivica; Dika, Mihajlo; Gavela, Nikola; Klarić, Petar; Miladin, Petar; Nikšić, Saša: Odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. Opća redakcija Klarić Petar, Narodne novine d.d., Zagreb, 2006. Barbić, Jakša; Crnić, Ivica; Ćurković, Marijan; Grbin, Ivo; Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Sessa, Đuro: Naknada štete. Inženjerski biro, d.d., Zagreb, 2006. Bikić, Abedin: Obligaciono pravo - opći dio. Svjetlost, Sarajevo, 2005. Bikić, Abedin: Obligaciono pravo – opći dio. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007. Bikić, Abedin: Naknada štete. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010. Blagojević, Borislav; Krulj, Vrleta: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Savremena administracija, Beograd, 1980. Blagojević, Borislav; Krulj, Vrleta: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Drugo izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1983. Carval, S. Galland: Unification of Tort Law: Damages, Principles of European Tort Law. Kluwer Law International, The Hague/London/Boston, 2001. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe                     Crnić, Ivica: Naknada štete. Zagreb, 1995. Crnić, Ivica: Neimovinska šteta. II izdanje. Pravne teme, Organizator, Zagreb, 2006. Crnić, Ivica; Grbin, Ivo; Jeličić, Olga; Momčinović, Hrvoje; Anđelović, Simun; Lui, Ante; Ćurković, Marijan: Naknada nematerijalne štete po ZOO, Pravni i medicinski aspekti. Organizator, Zagreb, 2003. Crnić, Ivica; Ilić, Ante: Osiguranje i naknada štete u saobraćaju. Informator, Zagreb, 2000. Duško, Medić; Tajić, Haso: Nematerijalna šteta u praksi. Privredna štampa Sarajevo, Banja Luka, 2008. Dutertre, Gilles; Van der Velde, Jakob: Ključni izvodi iz izbora presuda Evropskog suda za ljudska prava i odluka i izvještaja Evropske komisije za ljudska prava. Savjet Evrope, 1998. Đorđević, Živomir; Stanković Vladan: Obligaciono pravo. Naučna knjiga, Beograd, 1987. Đorđević, Živomir; Stanković Vladan: Obligaciono pravo - opšti deo. Savremena administracija, Beograd, 1980. Đorđević Živomir; Perović S.: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Savremena administracija, Beograd, 1995. Gomien, Donna: Kratki vodič kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Publikacija Vijeća Evrope Blicdruk, Sarajevo, 2005. Gorenc, Vilim: Zakon o obveznim odnosima s komentarom. RRiF, Zagreb, 1998. Horvat, Martin: Rimsko pravo. ŠK Zagreb, Zagreb, 1974. Jakšić, Stevan: Obligaciono pravo - opšti dio: Veselin Masleša, Sarajevo, 1953. Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1980. Klarić, Petar: Odštetno pravo. Narodne novine, Zagreb, 1996. Klarić, Petar: Odštetno pravo – IV izmijenjeno i prošireno izdanje. Narodne novine d.d., Zagreb, 2003. Klarić, Petar: Pravna osnova odgovornosti za štetu, Odštetno pravo. Narodne novine, Zagreb, 2003. Koziol H., C.: B. Steininger Yearbook on European Tort and Insurance Law. Springer, Vienna, New York, 2005. Lapalus, C. Coutant: Le principe de la reparation integrale en droit prive. Institut de droit des affaires, Presses universitaires d’Aix-en-Provence, Aix-enProvence, 2002. Mašović, Dušan: Zakon o obligacionim odnosima sa registrom pojmova – zbirka Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 295 �Mr. sci. Gordana Hrvić                    296 saveznih propisa. Novinsko-izdavačka ustanova Sl. list SFRJ, Beograd, 1978. Medić, Duško; Tajić, Haso: Nematerijalna šateta u praksi. Privredna štampa, Sarajevo-Banja Luka, 2008. Milošević, Ljubiša: Obligaciono pravo - šesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1982. Mrvić-Petrović, Nataša; Petrović, Zdravko; Filipović, Aleksandar: Obavezno osiguranje od autoodgovornosti i naknada štete. Institut za kriminološka istraživanja, Beograd, 2000. Petrović, Zdravko; Mrvić-Petrović, Nataša: Naknada štete zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja. Jugoslovenski pregled, Beograd, 2008. Petrović, Zdravko: Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti. Vojska, Beograd, 1996. Perović, Slobodan; Stojanović, Dragoljub: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. I knjiga. Savremena administracija, Beograd, 1995. Počuča, Milan: Naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha. Privredna akademija, Novi Sad, 2008. Radišić, Jakov: Obligaciono pravo - opšti dio. Nomos, Beograd, 2000. Šćepanović, Gavrilo; Stanković, Zoran; Petrović, Zdravko: Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete. JP Službeni glasnik, Beograd, 2011. Simonović, Dragoljub: Naknada štete prema Zakonu o obligacionim odnosima. Pravna biblioteka, Beograd, 2009. Stanković, Obren: Novčana naknada neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1968. Stanković, Obren: Naknada štete – novčana naknada neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1972. Stanković, Obren: Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada I-III, Tom treći. Novinsko-izdavačka ustanova, Službeni list SFRJ, Beograd, 1978. Stanković, Obren: Naknada štete. Nomos, Beograd, 1980. Stanojčić, Gordana: Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava. Poslovni biro doo, Beograd, 2006. Starck, B.: Obligations – Resposabilite delictuelle. Cinquieme edition par Henri Roland et Laurent Boyer, Litec, Paris, 1996. Steininger C., B.: New Austrian Tort Law. Draft, Vienna, 2006. Tajić, Haso; M. Simović, Vladimir: Zakon o obligacionim odnosima – četvrt vijeka sudske prakse. Izbor sudskih odluka 1980-2005.g. Privredna štampa dd, Sarajevo, 2006. Tajić, Haso: Zakon o obligacionim odnosima FBiH i RS. Privredna štampa dd, Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe     Sarajevo, 2005. Triva, S.; Belajec V.; Dika, M.: Građansko parnično procesno pravo. Narodne novine, Zagreb, 1986. Toroman, M.: Odmeravanje naknade štete u građanskom pravu. Institut za uporedno pravo, Beograd, 1969. Živković, Sreten: Naknada imovinske i neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1972. B. Vizner: Komentar ZOO. Zagreb, 1978. b) Časopisi, zakoni, presude:             Baroš, Predrag: Naknada određenih vidova nematerijalne štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila i troškovi parničnog postupka, kroz sudsku praksu. Glosarijum, Beograd, 2009. Bubić, Goran: Aktuelna pitanja naknade materijalne i nematerijalne štete nastale tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pravna riječ III (8), Sarajevo, 2006. Crnić, Ivica: Naknada nematerijalne štete - neka pitanja. Godišnjak 9, Opatija, 2002. Crnić, I.: Oblici nematerijalne štete i kriteriji za odmjeravanje pravične novčane naknade. Naša zakonitost, br. 10/86, Zagreb, 1986. Crnić, I. i Zečević, D.: Otklanjanje proturječnosti i drugih nedostataka u iskazu medicinskih vještaka pred sudom. Naša zakonitost, br. 6/84, Zagreb, 1984. Dobrić, Slaven: Početak tijeka zatezne kamate na naknadu neimovinske štete: Komentar dosadašnje sudske prakse u svjetlu odredaba novog Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Hrvatska pravna revija, 2007. Izvodi iz sudske prakse evropskog suda za ljudska prava. COLPI, Sarajevo, 2001. Kaladić, Ivan: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana naknada nematerijalne štete i kada se ne kreće u granicama potpunog invaliditeta. Hrvatska pravna revija, VII (7-8), 2007. Kaladić, Ivan: Opisivanje i stupanj smanjenja životne aktivnosti u vezi s pravičnom naknadom za duševne boli. Hrvatska pravna revija, br. 6/06, 2006. Ljudska prava i odabrani međunarodni dokumenti. Sarajevo, 1999. Matijević, Berislav: Pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju naročito/osobito teškog invaliditeta neke osobe. Hrvatska pravna revija, VII (9), 2007. Medić, Duško: Rasprave iz građanskog i poslovnog prava - Značaj vještačenja u Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 297 �Mr. sci. Gordana Hrvić                    298 parnicama za naknadu nematerijalne štete. Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka, 2007. Medić, Duško: Neki aspekti naknade štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti. Naknada štete i osiguranje, Budva, 2005. Medić, Duško: Naknada štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti. Pravni savjetnik, 2002. Međunarodni dokumenti o ljudskim pravima. Fond otvoreno društvo BiH u Sarajevu, 1996. Obligacijski zakonik Republike Slovenije (Uradni list RS, št. 83/01) Petrović, Zdravko: Utvrđivanje novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti: Pravni život, br. 11/ 86, 1986. Zdravko Petrović: Pretpostavke i kriteriji odgovornosti za štetu. Izbor sudske prakse XVI, broj 9, Beograd, 2008. Petrović, Zdravko: Odmeravanje naknade nematerijalne štete. Glasnik pravde, br. 6/00. Petrović, Dušan: Oblici nematerijalne štete i njena naknada. Pravna praksa – pravni život, br.1, Beograd, 1989. Porodični zakon FBiH ("Službene novine FBiH", 35/05, 41/05) Presuda Vrhovnog suda Srbije, broj: Rev-6048/99 od 12.7.2000. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, broj: Rev-2091/89 od 26.4.1989. Radišić, Jakov: Razgraničenje imovinske i neimovinske štete. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1998. Radolović, Aldo: Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1991. Stanišić, Slobodan: O konkurenciji prava na naknadu štete i prava na osiguranu sumu. ZIPS, Biblioteka stručnih izdanja, priručnik 9, 2008. Stanišić, Slobodan: Odgovorna lica za štete prouzrokovane motornim vozilom. ZIPS, Biblioteka stručnih izdanja, priručnik 9, 2008. Stanišić, Slobodan: O konkurenciji prava na naknadu štete i prava na osiguranu sumu. Advokatska komora Republike Srpske, 2005. Stojaković, B.; Stojaković, M.: Psihijatrijska vještačenja nematerijalne (neimovinske) štete. Vještak, br. 4/01, 2001. Šćepanović, Gavrilo; Petrović Zdravko; Blagojević, M.: Medicinski aspekti veštačenja nematerijalne štete nastale mehaničkim dejstvima. Aktuelni problemi naknade štete i osiguranja, Budva, 2004. Trifunović,P; Naknada neimovinske štete zbog smrti bliskog lica, Pravni život, 1998, t.II, br10, str 893. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe            Velić, Ismet: Neimovinska šteta i naknada neimovinske štete u teoriji i sudskoj praksi (I dio). Pravni savjetnik, 2005. Velić, Ismet: Neimovinska šteta i naknada neimovinske štete u teoriji i sudskoj praksi (II dio). Pravni savjetnik, br. 2/05 Volarić, Branko: Vještačenje u civilnim parnicama. Sudska medicina, Dušan Zečević i suradnici, Zagreb, 1980. Vučić-Milovanović, Aleksandra: Novčana naknada za pretrpljene duševne bolove srodnika u slučaju smrti ili teškog invaliditeta bliske osobe u austrijskom pravu. Evropski Savjetnik 1/2006, Praksa evropskih sudova, Međunarodni tromjesečni časopis za pravnu teoriju i praksu, Novi Sad, 2006. Vučković, V.: Naknada buduće nematerijalne štete. Pravni život, br. 9-10/92, 1992. Zakon o obligacionim odnosima - ZOO (''Sl. list SFRJ'' br. 29/78; 39/85; 45/89; 57/89; ''Sl. list RBiH'' br. 2/92; 13/93; 13/94; 29/03) Zakon o obligacionim odnosima Srbije ("Službene novine SFRJ’’ br. 29/1978; 39/1985, 45/1989 i 57/1989) Zakon o obligacionim odnosima Crne Gore ("Službeni list Crne Gore" br. 47/08) Zakon o obligacionim odnosima FBiH (‘’Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, 2/92, 13/93, 13/94 I 29/03) Zakon o obveznim odnosima R Hrvatske (‘’Narodne novine RH’’ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) www.almaprnjavorac.com Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 299 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2858 Title A name given to the resource Financial Compensation for Mental Pain Caused by a Death of a Close Person Author Author Hrvić, Gordana Abstract A summary of the resource. Abstract: In normal life circumstances, due to a harmful event which results in a death of a person, it is an undisputed fact that the closest relatives of a deceised person experience mental distress.The closest relatives are indirectly damaged, and the right for compensation for mental distress that they have suffered from due to the death of a close person is the right on behalf of the indirect loss they have experienced. As the mental distress belongs to the scope of an immaterial damage, an intangible loss and there is no possibility to go back to the previous state of things, the only way to compensate for this type of loss is monetary compensation. The amount of money that is adjudicated in these cases represent satisfaction for the loss that has been experienced and are a mean which serves the purpose of relieving the pain for the loss of a close person. It is widely known that the pain a parent experiences, especially the one a mother experiences when she loses a child, and the trauma children experence when they lose a parent are of high intensity. Children will suffer form the experience longer than older persons due to their youth. The pain parents experience is more permanent than the pain a spouse experiences, especially if it is a young spouse from a short marriage since there is a possibility to establish a new marriage or cohabitation. All these circumstances are of the vital importance when determining the amount of money Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/101abb67f36b2fd0533c0cf249274c7c.pdf c618bc5267253708e6c0f9918e76571f PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Ali Ihtiyar International Business School University Technology Malaysia Kuala Lumpur, Malaysia aliihtiyar@gmail.com Fauziah Sh. Ahmad International Business School University Technology Malaysia Kuala Lumpur, Malaysia fsa@ibs.utm.my Abstract: The article presents an inclusive framework on three major constructs namely intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction in the grocery retail settings in Malaysia. The constructs’ validity and reliability were examined based on structural equation modeling. Based on the proposed framework, a number of propositions were developed to facilitate empirical investigation on intercultural communication competences of the selected grocery retail outlets. This contributes to the development of a theory based path model that links the intercultural communication competence to service reliability and customer satisfaction. While numerous scholars have considered the extensive topics of service quality and customer satisfaction, however, none of those studies explored on the critical role of intercultural communication competence and incorporated the construct with perceived service quality and customer satisfaction. One of the most critical finding of the study is the dimension of perceived service quality and intercultural communication competence have positive relationship and it also progressive finding for further research on other dimensions of perceived service quality. Volume 5 Number 1 Spring 2015 Keywords: Intercultural Communication Competence; Service Quality; Customer Satisfaction; Service Reliability and Retailing. JEL Classification: F600, M310, Z100, Z130, Article History Submitted: 15 July 2013 Resubmitted: 21 October 2013 Resubmitted: 4 December 2014 Accepted: 15 December 2014 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS 11518 145 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Introduction Increasing the recognition of the significance of services, there is a growing awareness that the competitive strategies in retailing may integrate a framework of intercultural service quality assessment and enhancement (Ahmad et al., 2014; Briones et al., 2009). This has given rise to the notion of measuring the service quality (SQ) with cultural aspects in retailing, which has become a crucial element in the retailer business (Cameran et al., 2010). Integration in emerging economies, globalisation, elimination of trade barriers and innovations in technology have facilitated and compelled the retailers to internationalise many value chain activities (Hutchinson et al., 2009). Nevertheless, despite suggestions of enlarged cultural homogeneousness (Keillor et al., 2001), the retailers continue to struggle in overseas markets due to their inability to understand and overcome cultural differences (Hopkins et al., 2009). Obviously, the evaluation of service experiences and measurement of customer satisfaction cannot be performed without cultural dimension (Sharma et al., 2012; Ihtiyar et al., 2013). Developments on multiculturalism in marketing in the past decades have focused on how cultural aspects influence customer choices (Huang et al., 2013), interpersonal interaction (Sharma et al., 2012), employee performance (Kong and Jogaratnam, 2007; Sizoo et al., 2005), service evaluation (Sharma et al., 2012; Paswan and Ganesh, 2005), customer satisfaction (Hopkins et al., 2009) and purchase intention (Teng and Laroche, 2007). Increasingly greater complexity of the retail atmosphere - density of growing competition, demanding customers and shopping attitudes of customers, the capability of retailers to offer a satisfactory service may be crucial and attractive manoeuvre to differentiate and actively satisfy the customers (Martinelli and Balboni, 2012). In fact, the tools usually used by the retailers for competition and promotion, such as low price and combined merchandise offers, may influence the effectiveness in competition negatively since the offers perceived as homogeneous by customers. In other words, in order to improve level of service performance as well as the customers’ perception of it, the retailers make different moves to better satisfy their potential customers. When managing cultural issues in the multicultural atmosphere, intercultural communication competence (IC) that deals with having the right mind set, skill and sensitivity, is rising as a crucial aspect for intercultural service encounters (ISEs) and has become a new research theme in ensuring customer satisfaction (CS) (Sharma et al., 2012; Ladhari, 2009). CS with highly satisfied service experiences has positive effect on enhancing customer retention, long-term business success, positive word of mouth, loyalty, cost-effectiveness and sustainable competitiveness (Martinelli and Balboni, 2012; Kim et al., 2010; Ladhari, 2009). 146 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Although, general acceptance on significance of IC, particularly for service providers operating in various cultural settings, most of existing discussions are conceptual and qualitative based. However, many authors such as, Sharma et al. (2012); Ueltschy et al. (2007); Friedman and Antal, (2005) suggest that measurement of service quality for service settings in multicultural societies may include cultural dimension for better understanding customers from various cultural backgrounds. However, some the existing models do not include ‘culture’ as a dimension such as SERVQUAL and RSQS. Therefore, the gap exists in providing empirical evidence on the relationships between the intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction, particularly in a specific industry type that operates in multicultural atmosphere and emerging economy. The aim of the study is to examine the role of intercultural communication competence (IC) on service reliability (R) and customer satisfaction (CS) in grocery retailing of Malaysia. This study particularly investigates IC in terms of inter-role congruence (IC4) and interaction comfort (IC1, IC2 and IC3), as highlighted in Table2. The study examines service reliability aspect of perceived service quality, which was developed by Dabholkar et al. (1996). Furthermore, the dimension of customer satisfaction is based on product quality (CS1 and CS2), product assortment (CS3) and price (CS4). In order to meet the research goals, the study improves and empirically investigates the theoretical model of interrelationships among these three constructs. According to the proposed framework, R mediates the impact of IC on CS. Service reliability and validity of the constructs was assessed using confirmatory factor analysis. Then, structural equation modelling (SEM) was employed to estimate the interrelationships among constructs and to compare proposed model. Following this introduction section, the present study indicates a literature review and develops the hypothesised relationships among the constructs of the proposed model. The methodology of empirical study of the proposed model is then represented. This is followed by a presentation of the research findings as well as their implications. Volume 5 Number 1 Spring 2015 147 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Literature Review Intercultural Communication Competence (IC) Intercultural communication competence is the ability to think, discriminate the differences, manage the experiences appropriately, and build an efficient communication with people from different cultures in the multicultural society (Friedman and Antal, 2005). Instead of this widely definition, there is a consensus about its influences on intercultural interactions (Lloyd and Luk, 2011; Ward, 2008). People with higher IC show a greater capability to learn different aspects of other cultures, such as foreign languages and cultural norms. Furthermore, they can integrate with other cultures undoubtedly (Lustig and Koester, 2009). As emphasised in the interdependence theory (Surprenant et al., 1983), each part of interaction has been influenced from another part, because the behaviour of the first part is having an impact on the second part. Furthermore, interactions among intercultural service encounters (ISEs) may establish or eliminate the barrier due to perceived dissimilarities in behavioural norms (Lustig and Koester, 2009). Thus, individuals with higher IC show more respect and responsiveness for people from other cultures, respond to unfamiliar behaviours in a non-judgmental way without showing visible or perceivable discomfort (Sharma et al., 2012). Furthermore, they willingly use their knowledge and experience about other cultures to manage various expectations and reduce the uncertainties of ISEs during the service delivery, compared to those with lower IC (Wang and Mattila, 2011; Lustig and Koester, 2009). Although interaction comfort has significant impact on achieving, a satisfactory outcome that is particularly related customers’ collaboration (Sharma et al., 2012). However, expectations or perceptions and interactions of customers’ in the service marketing literature have been tested without IC in past decades (Wang and Mattila, 2010; Yu et al., 2001). Table 1 represents several previous studies related to the intercultural context in the marketing. Due to the achievable service outcome is highly related the role clarity (Sharma et al., 2012), role clarity becomes one of the crucial items for the model. Role clarity is identified as the both sides of interaction recognise and accept each other’s role in interaction (Solomon et al., 1985). Rarely, ISEs in familiar cultures, they may have different expectations or perceptions about each other, or they do not always tolerate with their role in society (Baker et al., 2009). Therefore, as mentioned in role theory 148 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction (Solomon et al., 1985), confusion or misunderstanding about role clarity breaks the communication among ISEs and lead to dissatisfaction. Table 1. Some of the Recent Conceptualizations of Intercultural Communication Competence in the Marketing Literature Author Concept Definition Sharma et Intercultural “This article presents a conceptual framework for al. (2012) intercultural service encounters applicable to both consumers and employees.” (p. 227) Baker et al. Intercultural (2009) “This paper aims to report a study that focuses on the moderating role of involvement in the relationships between consumer contact employees’ consumer orientation and service quality perceptions and satisfaction.” (p.115) Reimann et Intercultural al. (2008) “This article addresses the issue of cultural differences in the context of business-to-business relationships.” (p.63) Ward (2008) Intercultural “The paper pays tribute to the work of John Berry and the organizational frameworks that he has proposed for research on identity, acculturation and intercultural relations. It also suggests that overreliance on these frameworks may constrain developments in the field.” (p.105) Kong and Intercultural Jogaratman (2007) “This research extends previous work by examining cross-cultural differences and intends to provide a better understanding of restaurant consumers in the USA and Korea, as well as to enable restaurant operators and managers to better service their clientele in the global marketplace.” (p.275) “This article offers an alternative approach to intercultural communication competence, ‘negotiating reality’, that engages cultural conflict as a resource for learning.” (p.69) Friedman Intercultural and Antal (2005) Volume 5 Number 1 Spring 2015 149 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Sizoo et al. Intercultural (2005) Ryoo (2005) Intercultural Paswan and Intercultural Ganesh (2005) Hopkins et Intercultural al. (2005) Yu et (2001) al. Intercultural “This study proposes adding to that trend by attempting to measure the effect of intercultural sensitivity on the cross-cultural performance of service employees.” (p.245) “This study presents an in-depth analysis of talk between Korean immigrant shopkeepers and their African-American consumers in service encounters.” (p.79) “This study empirically investigates the notion of being comfortable with social interaction in a foreign country (interaction comfort) and its impact on how service quality is evaluated.” (p.93) “The value of this paper is that it uses cultural identity theory to extend an existing model that examines the nature and determinants of consumer expectations of service.” (p.329) “This paper presents a conceptual framework and research approach for examining the intercultural communication competence (IC) of Chinese tour guides, the factors that contribute to IC, and the impacts of IC on Chinese tourists’ satisfaction with their experience” (p.75) Author’s own work Service Quality from the Retail Perspective Service quality (SQ) is a fundamental strategy for sufficient superior performance in grocery retailing; however, customers’ demand not simply products or affordable prices but also convenience-shopping experience (Martinelli and Balboni, 2012). Previous studies addressed to measuring SQ in the retailing settings have often started from SERVQUAL (Parasuraman et al., 1988; 1985). The scale operationalizes SQ by calculating differences between customer’s expectations (desired level) and recent performances (perceived level), by evaluating both in relation to 22 items that are classified under five broad categories. The services are evaluated as excellent if recent performance is higher than expectations; it is considered as satisfied, if it only equals expected level; services are classified as dissatisfied, if it does not meet expectations of customers (Vesel and Zabkar, 2010). The SERVQUAL scale has been examined in great number of studies conducted in 150 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction various service settings such as; health care (Padma et al., 2010), professional services (Cameran et al., 2010), information systems (Kettinger et al., 2009), tourism industry (Jani and Han, 2011), higher education (Trivellas and Dargenidou, 2009), professional services and fast food (Cronin and Taylor, 1992), banking (Amin and Isa, 2008) and retail settings (departmental and/or discounted stores) (Vesel and Zabkar, 2010; Zhao et al., 2002; Mehta et al., 2000; Dabholkar et al.,1996). Yet, SERVQUAL scale has also been criticized by many authors such as, Das et al. (2010); Caro and Garcia, (2007); Mehta et al. (2000) and Babakus and Boller, (1992); they suggested that model requires modification and customization to specify features of the industry. The first reason of criticism is as highlighted in study of Wall and Payne (1973), customer’s expectations (desired level) of services marked higher than performance (perceived level) of services by customers. Another challenge in the model, realization of E (expectation) and P (perception) version of SERVQUAL caused confusion on participants, and data quality is influenced by confusion and apathy (Brandon-Jones and Silvestro, 2010; Bouman and Van Der, 1992). For instance, Babakus and Boller (1992) used the SERVQUAL scale to measure SQ in their study, and they found that, as employed in the SERVQUAL scale, score relies in perception more significant than expectation. Finn and Lamb (1991) used SERVQUAL scale among four different types of the retailers in numerous sizes, and they concluded that scale is not applicable for the retailers without any industrial justification Ladhari (2009). Another study that was conducted by Zhao et al. (2002), used SERVQUAL scale for measuring SQ in the departmental stores in China, and outcome of SERVQUAL scale did not harmonize in retail sector of Mainland China properly. SERVQUAL is not suitable for retail settings due to composite nature and specific requirements of retail business settings and their customers (Martinelli and Balboni, 2012; Das et al., 2010; Vesel and Zabkar, 2010). Considering these aspects, lack of measurement scales particularly addressed to measure SQ in retailing, Dabholkar et al. (1996) introduced to retailers a validated specific scale that is called Retail Service Quality Scale (RSQS). Dabholkar et al. (1996) filled critical and significant gap in context of service marketing. Authors developed and empirically validated the RSQS. Model consists of 28-item and 17 of them have been adapted from SERVQUAL, and other items have been developed by their literature review, phenomenological interviews, exploratory depth interviews and qualitative research. Dabholkar et al. (1996) proposed RSQS has hierarchical factor structure comprising five basic dimensions as physical aspects, personal interaction, policy, problem solving, and service reliability. Volume 5 Number 1 Spring 2015 151 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Reliability According to Dabholkar et al. (1996), service reliability construct consists of mainly two dimensions that are titled as inspiring “promises” and “doing it right”. The most important reason of concentration to this construct is intangible services, which usually requires greater service reliability between customers and service providers. Therefore, service reliability has a greater impact on services than on goods (Dabholkar et al.,1996). Our knowledge on SQ differs in comparison with the home and host culture is poor or even lacking, particularly service reliability is affected by cultural value priorities during the interaction (Ueltschy et al., 2007). There is however lack of research regarding how IC change and accordingly affect the behaviour in the context of service reliability and CS in multicultural retail environment. Customer Satisfaction Customer satisfaction is one of the most examined topics in service marketing literature. Particularly, a review from these studies, interrelationship among service evaluation, loyalty and other related topics with culture have become competitive power for the intercultural retailers (Vesel and Zabkar, 2010). For instance, CS has been found to reduce costs for attracting new customers and dealing with poor quality, defects and complaints (Michel et al., 2009). Reflecting these benefits, CS has been found to improve the long-term financial performance of firms (Williams and Naumann, 2011), have a positive impact on loyalty (Ahmad et al., 2014), be applicable predictor for purchase intention (Kuo et al., 2009), increase firm profitability (Williams and Naumann, 2011), enhances firms’ market value (Ahmad et al., 2012; Kanning and Bergmann, 2009) and relationship with culture (Padma et al., 2010; Chan and Wan, 2008). Both conceptual and managerial thinking can benefit from this concentration. From former viewpoint, this study more precisely articulates these linkages and assumes that IC with R can affect the CS, specifically buying-experience of customers in multicultural atmosphere. Interrelationship among Intercultural Communication Competence, “Reliability” and Customer Satisfaction The role of services in world economy has increased remarkably within past decades, particularly among emerging economies. During the period of development, services 152 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction have replaced goods and probability of choosing among various suppliers gives customers greater power (Kim et al., 2010). Retail service providers must create innovative, competitive and stable marketing orientation in multicultural emerging economies, due to the complicated customers’ attitudes and enlarged market share in new markets instead of saturated markets (Hutchinson et al., 2009; Ueltschy et al., 2007). Therefore, driven by recent growth pace of internationalisation of retailers, number of studies have examined and researched varying perceptions of SQ (Paswan and Ganesh, 2005), CS (Kuo et al., 2009; Reimann et al., 2008), purchase intention (Souiden and Pons, 2009; Teng and Laroche, 2007), loyalty (Omar and Musa, 2011), ISEs (Kong and Jogaratman, 2007; Sizoo et al., 2005) and related topics in unanimously context of culture. The rationale of these studies in various areas within context of intercultural marketing is analysing and improving applicable strategies for the retailers in the multicultural society (Chan and Wan, 2008). Cognitive deductions of several implementations in practical and/or theoretical fields of these studies have proposed that intercultural topics are becoming a significant construct in service marketing literature, specifically in emerging economies (Ihtiyar et al., 2014; Ahmad et al., 2014; Wang and Mattila, 2011; Souiden and Pons, 2009). Although service marketing literature that investigated impact of culture on CS, interrelationship among a construct of SQ, CS and IC has conventionally received relatively little examine consideration (Mueller and Lockshin, 2008). Moreover, when cultures or countries differ in behaviour, culture may be integrated into theoretical and empirical research of diffusion models so that it can be evidenced that different cultural settings create highly conspicuous differences in customer behaviour (Shekarchizadeh et al., 2011). In terms of these perspectives, present study conducts a research to relate intercultural communication competence, service reliability and its impact on customer satisfaction. Thus, following hypothesis are developed: Hypothesis 1. Service reliability is significantly and positively related to customer satisfaction. Hypothesis 2. Intercultural communication competence is significantly and positively related to service reliability. Hypothesis 3. Intercultural communication competence is significantly and positively related to customer satisfaction. Grocery Retail Industry of Malaysia Volume 5 Number 1 Spring 2015 153 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad According to the last census in 2010 (Statistics Department of Malaysia, 2010), Malaysia’s population was 28.3 million, and Malaysia was the 17th crowded country throughout Asia and the 42nd most crowded country in the World. Over 60 per cent of population is regarded as middle-income customers, and poverty has virtually been eliminated. Over 70 per cent of population now lives in urban areas (Cottrell, 2010). These figures might be a deductive and explicable reason for investing in food retail industry of Malaysia by global players (Moklish et al., 2009). However, the market has not been identified as “easy in or easy out”. Malaysia’s grocery retail industry has highly dynamic and competitive market structure. Furthermore, well-know global players such as Carrefour (26 Branches-cooperated with Aeon), AEON-JUSCO (19) and Tesco (45), have been challenging domestic brands such as Mydin (94) and Giant (147) etc. and they have been creating new strategies for increasing their market share against the domestics retailers in the market. According to (PWC, 2011), turnover of the sector has increased up to $54 billion dollars in 2010, from $48 billion in 2009. Furthermore, expected growth rate between 2010 and 2012 is between 5 per cent and 6 per cent, respectively. As in world, growth rate of retail industry in Malaysia will be represented an increase in coming years, and annual expected growth rate of the industry is 3.7 per cent and 3.8 per cent per annual in 2013-2014, respectively (PWC, 2011). Methodology The study examines the impact of intercultural communication competence on reliability and customer satisfaction in grocery retail outlets in Klang Valley, Malaysia. Empirical study was using self-administered questionnaires for collecting data from Malaysian respondents. From population, among the sample for the study was selected on convenience sampling (Huddleston et al., 2009). Several reminders were sent at monthly intervals to potential respondents, in order to improve the response rate. Only 227 usable feedbacks were received by before the deadline and about eight of returned surveys were not appropriate for further analysis. This represented about 73.24 per cent of total 299 invitations, which were sent by e-mail. Likert-type scale was applied in previous studies to the questionnaire design, running from 1 (very low) to 7 (very high) (Qin and Prybutok, 2009). Before distribution of the questionnaire, a pilot test was performed for normality check, readability, 154 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction accuracy, comprehensiveness and further item purifications appropriately. Based on pre-test feedbacks, few items were reworded for a comfortable length of time reading and answering the survey. The Cronbach’s α coefficient was used to determine the questionnaire service reliability, due to the items that were used to form a scale (Likert scale), construction at the group level and service reliability of each item at the individual level has to be evaluated. An exceeding 0.9 indicates high service reliability, α between 0.9 and 0.7 indicates acceptable level of service reliability, and α below 0.35 indicates low service reliability. Results Characteristics of the participants are as summarised in table 3; 72.7 per cent of participants were male. In terms of income, 46.3 per cent of them had a monthly income of more than $ 1,000, 75.1 per cent had a monthly income less than $1,333, and 75.3 per cent had a monthly income of less than $1,334. In terms of education, 90.4 per cent of them had a degree, 8.2 per cent of them had a diploma, and 1.30 per cent had a high school education. More than 58 per cent of them are Malay, 5.90 per cent of participants are Chinese, 7.3 per cent are Indian, and percentage of others was five. The participant who were represented 78.5 per cent of them purchase maximum five times in a month, and more than 41 per cent of them are paying between $34-$66 for purchasing at one time. Table 2. Demographic Indicators Gender Age Education Ethnicity Male 20-24 (72.7%) (16.9 %) Female (27.3%) 25-29 (46.1 %) 30-34 (19.2 %) High School (1.4 %) Diploma (8.2 %) Degree (90.4 %) Volume 5 Number 1 Spring 2015 Malay (58.9 %) Chinese (5.9 %) Indian (7.3 %) Middle East (5.5 %) Income <RM 1999 (11.0 %) RM 2000RM 2999 (42.5 %) Purchasing Frequency Amount at of One Time Purchasing <RM 99 0-5 (29.7 %) (78.5 %) RM100-RM 199 (41.1 %) RM200-RM 299 (20.1 %) RM 300< (9.1 %) 6-9 (16.5 %) 10-14 (3.2 %) 15< (1.8 %) 155 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad 35-39 (11.4 %) 40-44 (3.2 %) 45 and above (3.2 %) Author’s own work Europe (17.4.5 %) Others (5 %) RM 3000RM 3999 (21.9 %) RM 4000< (24.7%) The theory assessment of SEM analysis for the model is based on revised number of items, as in table 3, after removing those with weak factor loading scores from confirmatory factor analysis (CFA). Table 3. Items and its Sources. Questions Service Reliability (R1) Performs the service right the first time. (R2) Providing services on time that it is promising to do so. (R3) Availability of merchandise. (R4) Error-free sales transaction and record. Consumer Satisfaction (CS1) This store has good quality merchandise. (CS2) This store offers products with excellent features. (CS3) This store has the right merchandise selection. (CS4) This store provides a good value for money. Sources Dabholkar et al. (1996) Huddleston et al. (2009); Moliner et al. (2007); Pappua and Questerb (2006) Intercultural Communication Competence (IC1) I am comfortable to staff who is of different Sharma, et al. (2012) ethnicity than mine. Briones et al. (2009) (IC2) I think the store is well associated and adapted to Dodd (1998) local culture. 156 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction (IC3) I usually handle culture transitions very well. (IC4) The store staffs behave accordingly within their expected role. The Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) measure of sampling adequacy, Bartlett’s test of Sphericity and Cronbach α test for reliability are conducted and represented in table 4. Table 4. Factor Analysis and Cronbach α Constructs Bartlett’s Test Service Reliability χ2= 386,906 Customer Satisfaction χ2=424,800 Intercultural χ2=263,229 communication Overall df=6 df=6 KMO Cronbach α Sig.<0.001 0.776 0.839 Sig.<0.001 0.825 0.871 df=6 Sig.<0.001 0.787 0.748 0.887 Table 5 indicates the standardised loadings scores of each variable of the latent constructs and good fit indices for CFA analysis, to warrant the appropriateness to proceed with structural measurement. Comparative Fit Index (CFI) of 0.971 and Tucker Lewis Index (TLI) of 0.962 reveal good fit of incremental index for this analysis, while Root Mean Square Error of Approximation (RMSEA) of 0.056 represents satisfactory absolute fit index. Volume 5 Number 1 Spring 2015 157 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Table 5. Regression Weights and Other Statistics Items R <--CS <--CS <--R1 <--R2 <--R3 <--R4 <--IC1 <--IC2 <--IC3 <--CS1 <--CS2 <--CS3 <--CS4 <--IC4 <--Chi Square= 86.256 df=51 p=0.001 CFI=0.971 TLI=0.962 RMSEA=0.056 IC R IC R R R R IC IC IC CS CS CS CS IC Estimate S.E. C.R. P 0.729 0.220 0.725 1.000 0.987 0.881 0.873 1.000 1.109 0.908 1.000 1.032 0.940 0.873 0.968 0.116 0.071 0.117 6.296 4.122 6.188 *** *** *** 0.069 0.074 0.092 14.247 11.861 9.453 *** *** *** 0.128 0.122 8.689 7.444 *** *** 0.073 0.076 0.076 0.136 14.047 12.385 11.456 7.119 *** *** *** *** Structural Equation Modelling According to Hair et al. (2010), the fit analysis must include one incremental index and one absolute index in addition to chi-square χ2 value and the associated freedom degree. Figure 1 indicates the fitted research model that represents acceptable goodness-of-fit indices, estimates of standardised parameters and significant values. As indicated in the model, chi-square χ2 is significant with ratio of χ2 / df. The TLI incremental fit index, the CFI goodness of fit index and RMSEA absolute fit index also performed perfectly for structural model. 158 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Figure 1. Structural Equation Model on Intercultural Communication Competence, Customer Satisfaction and Reliability The path coefficients in table 5 represent that intercultural communication competence has statistically a significant relationship with service reliability and customer satisfaction. Service reliability also remarkably affects customer satisfaction, while intercultural communication competence has significant relationship with customer satisfaction; therefore, H1, H2, and H3, were accepted. In this study, H1 where R was a positive determinant of CS with standardized coefficients as 0.246, meaning that when R goes up by one standard deviation, CS up by 0.246 standard deviations. For H2 IC was a positive determinant of R with coefficient is 0. 569. The least significant path is at H3 where IC was a positive determinant of CS with a coefficient of 0.632. Table 6. Standardized Regression Weight Estimates Description Estimate 0.569 IC→ R 0.632 IC→CS 0.246 R→CS Volume 5 Number 1 Spring 2015 159 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Conclusion The fundamental objective of this study is to present and examine relationships of theoretical model among intercultural communication competence, service reliability, and customer satisfaction. The integrated framework presented in the study postulated that intercultural communication competence effects on customer satisfaction directly. The model also assumed that intercultural communication competence has positive relationship with customer satisfaction and service reliability. According to results, represented relationships were provided in. Several studies have considered significance of cultural issues in service marketing context (Sharma et al., 2012; Baker et al., 2009; Reimann et al., 2008; Kong and Jogaratman, 2007). However, empirical examinations on role of intercultural communication competence in customers’ evaluations of service experiences remain limited in service marketing literature. This study has concentrated in sufficiency by proposing and testing a theoretical model of interrelationships among service reliability, customer satisfaction, and intercultural communication competence. Future studies could advance the knowledge regarding other dimensions of service quality by testing and refining the proposed model in other service settings. Furthermore, examining other dimensions may assist and encourage the model generalizability. The findings of the present study have several implications for forthcoming investigation in theoretical and managerial fields. First, as noted above, future studies could test both the direct and indirect influences of intercultural communication competence on service reliability and customer satisfaction in different service settings or industries. Second, it is apparent that the role of intercultural communication competence in service experience may create great interest to researchers and practitioners. Third, results of present study suggest that other dimensions of perceived service quality may be included in future studies, in terms of managerial and theoretical implications. The major managerial implication from present study is that, evaluations of service experience may include reference to intercultural communication competence of service experience in addition to the traditional cognitive evaluation (that is, “perceived service quality”). Majority of grocery retailers ask customers for cognitive feedback on a variety of service dimensions without recording positive and/or negative feelings that customers have experienced during their shopping in the store. Second, as practitioners are well aware, employees play a significant role in determining delivery of services during 160 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction interaction with their customers. Practitioners may improve level of education and sequence of training activities for their staff particularly frontline staff, such as cashiers, sales persons, to ensure that their staffs are completely and precisely aware of importance of monitoring and managing interaction properly in all service encounters. The study is also providing comprehensive outcomes for re-assessment of service quality with culture as a dimension in Malaysian retail industry. References Ahmad, F. S., Ihtiyar, A., & Omar, R. (2014). A comparative study on service quality in the grocery retailing: Evidence from Malaysia and Turkey. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 109, 763-767. Ahmad, F. S., Ihtiyar, A., Jing, W., & Osman, M. H. M. (2012). Integrating brand perception, culture dimension and social influence in predicting purchase intention in luxury brand market. 3rd International Conference on Business and Economic Research. Bandung, Indonesia Amin, M., & Isa, Z. (2008). An examination of the relationship between service quality perception and customer satisfaction: A SEM approach towards Malaysian Islamic banking. International Journal of Islamic and Middle Eastern Finance and Management. 1, 191-209. Babakus, E., & Boller, G.W. (1992). An empirical assessment of the SERVQUAL scale. Journal of Business Research, 24, 253-268. Baker, T.L., Cronin, J.J.Jr., & Hopkins, C.D. (2009). The impact of involvement on key service relationships. Journal of Services Marketing, 23, 114-123. Brandon-Jones, A., & Silvestro, R. (2010). Measuring internal service quality: comparing the gap-based and perceptions-only approaches. International Journal of Operations and Production Management, 30, 1291-1318. Briones, E., Tabernero, C., Tramontano, C., Caprara, G.V., & Arenas, A. (2009). Development of a cultural self-efficacy scale for adolescents. International Journal of Intercultural Relations, 33, 301–312. Volume 5 Number 1 Spring 2015 161 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Bouman, M., & Van der, W.T. (1992). Measuring service quality in the car service industry: Building and testing and instrument. Journal of Service Industry Management, 3, 4-16. Cameran, M., Moizer, P., & Pettinicchio, A. (2010). Customer satisfaction, corporate image, and service quality in professional services. The Service Industries Journal, 30, 421-435. Caro, L.M., & Garcia, J.A.M. (2007). Measuring perceived service quality in urgent transport service. Journal of Retailing and Consumer Services, 4, 60-72. Chan, H., & Wan, L.C. (2008). Consumer responses to service failures: a resource preference model of cultural influences. Journal of International Marketing, 6, 72–97. Cottrell, D.W. (2010). Global Agricultural Information Network. USDA Foreign Agricultural Service. Cronin, J.J.Jr., & Taylor, S.A. (1992). Measuring service quality: A re-examination and extension. Journal of Marketing, 56, 56-68. Dabholkar, P.A., Dayle, I.T., & Joseph, O.R. (1996). A measure of service quality for retail stores: Scale development and validation. Journal of the Academy of Marketing Science, 24, 3-16. Das, A., Kumar, V., & Saha, G.C. (2010). Retail service quality in context of CIS countries. International Journal of Quality and Reliability Management, 27, 658 – 683. Dodd, C.H. (1998). Dynamics of Intercultural Communication (5th Ed.). Boston, MA: McGraw-hill. Finn, D.W., & Lamb, W.C. (1991). An evaluation of the SERVQUAL scales in a retailing setting. In Advances in Consumer Research, 8, 483-490. Friedman, V.J., & Antal, A.B. (2005). Negotiating reality: A theory of action approach to intercultural communication competence. Management Learning, 6, 6986. 162 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Hair, J.F., Black, W.C., Babin, B.J., & Anderson, R.E. (2010). Multivariate Data Analysis (7th Ed.). New Jersey: Prentice Hall. Hopkins, S.A., Hopkins, W.E., & Hoffman, K.D. (2005). Domestic inter-cultural service encounters: An integrated model. Managing Service Quality, 15, 329-343. Hopkins, S.A., Nie, W., & Hopkins, Willie E. (2009). Cultural effects on customer satisfaction with service encounters. Journal of Service Science, 2, 45. Huang, Y., Oppewal, H., & Mavondo, F. (2013). The influence of ethnic attributes on ethnic consumer choice of service outlet. European Journal of Marketing, 47(5/6), 877-898. Huddleston, P., Whipple, J., Mattick, R.N., & Lee, S.J. (2009). Customer satisfaction in food retailing: comparing specialty and conventional grocery stores. International Journal of Retail and Distribution Management, 37, 63-80. Hutchinson, K., Quinn, B., Alexander, N., & Doherty, A.M. (2009). Retailer internationalization: overcoming barriers to expansion. The International Review of Retail, Distribution and Consumer Research, 19, 251-272. Ihtiyar, A., Ahmad, F. S., & Osman, M. H. M. (2014). An integrated framework: Intercultural competence, service quality and customer satisfaction in grocery retailing. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 109, 492-496. Ihtiyar, A., Ahmad, F. S., & Omar, R. (2013). The conceptual framework of intercultural competence on consumer satisfaction with service quality in Malaysian retailing industry. International Proceedings of Economics Development & Research, 55. Jani, D., & Han, H. (2008). Investigating the key factors affecting behavioral intentions: evidence from a full-service restaurant setting. International Journal of Contemporary Hospitality Management, 23, 1000-1018. Kanning, U.P., & Bergmann, N. (2009). Predictors of customer satisfaction: testing the classical paradigms. Managing Service Quality, 19, 377 – 390. Keillor, B., D’Amico, M., & Horton, V. (2001). Global consumer tendencies. Psychology and Marketing, 18, 1–19. Volume 5 Number 1 Spring 2015 163 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Kettinger, W.J, Park, S.H., & Smith, J. (2009). Understanding the consequences of information systems service quality on IS service reuse. Information and Management, 46, 335-341. Kim, H.-Y., Kim, Y.-K. , Jolly, L., & Fairhurst, A. (2010). The role of love in satisfied customers' relationships with retailers. The International Review of Retail, Distribution and Consumer Research, 20, 285-296. Kong, M., & Jogaratnam, G. (2007). The influence of culture on perceptions of service employee behavior, Managing Service Quality, 17, 275-297. Kuo, Y.F., Wu, C.M., & Deng, W.J. (2009). The relationships among service quality, perceived value, customer satisfaction, and post-purchase intention in mobile value-added services. Computers in Human Behavior, 25, 887-896. Ladhari, R. (2009). Service quality, emotional satisfaction, and behavioural intentions: A study in the hotel industry. Managing Service Quality, 19, 308-331. Lloyd, A.E., & Luk, S.T.K. (2011). Interaction behaviors leading to comfort in the service encounter. Journal of Services Marketing, 25, 176 – 189. Lustig, M.W., & Koester, J. (2009). Intercultural Communication Competence: Interpersonal Communication across Cultures (6th Ed.). Boston, MA: Pearson. Martinelli, E., & Balboni, B. (2012). Retail service quality as a key activator of grocery store loyalty. The Service Industries Journal, 32, 2233-2247 Mehta, S.C. Lalwani, A.K., & Han, S.L. (2000). Service quality in retailing: Relative efficiency of alternative measurement scales for different product-service environment. International Journal of Retail and Distribution Management, 28, 6272. Michel, S., Bowen, D., & Johnston, R. (2009). Why service recovery fails: Tensions among customer, employee, and process perspectives. Journal of Service Management, 20, 253 – 273. 164 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Mokhlis, S. (2009). Malaysian Chinese consumers: Their ethnic attitudes and shopping orientations. International Journal of Business and Management, 4(11), 5362. Moliner, M.A., Sa´nchez, J., Rodrı´guez, R.M., & Callarisa, L. (2007). Perceived relationship quality and post-purchase perceived value: An integrative framework. European Journal of Marketing, 41, 1392-1422. Mueller, S., & Lockshin, L. (2008). How important is wine packaging for consumers? On the reliability of measuring attribute importance with direct verbal versus indirect visual methods. 4th International Conference of the Academy of Wine Business Research. Siena 17-19th July. Omar, N.A., & Musa, R. (2011). Measuring service quality in retail loyalty programmes (LPSQual): Implications for retailers' retention strategies. International Journal of Retail and Distribution Management, 39, 759-784. Padma, P., Rajendran, C., & Lokachari, P.S. (2010). Service quality and its impact on customer satisfaction in Indian hospitals: perspectives of patients and their attendants. Benchmarking: An International Journal, 17, 807-841. Pappua, R., & Questerb, P. (2006). A consumer-based method for retailer equity measurement: Results of an empirical study. Journal of Retailing and Consumer Services, 13, 317–329. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A., & Berry, L.L. (1985). A conceptual model of service quality and its implications for future research. Journal of Marketing, 49, 4150. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A., & Berry, L.L. (1988). SERVQUAL: a multipleitem scale for measuring consumer perceptions of service quality. Journal of Retailing, 64, 12-40. Paswan, A.K., & Ganesh, G. (2005). Cross-cultural interaction: comfort and service evaluation. Journal of International Consumer Marketing, 18, 93-115. PWC (2011). Strong and Steady Outlook for the Retail and Consumer Products Sector in Asia . New York, USA: PriceWaterhouseCoo. Volume 5 Number 1 Spring 2015 165 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Reimann, M., Lunemann, U.F., & Chase, R.B. (2008). Uncertainty Avoidance as a moderator of the relationship between perceived service quality and customer satisfaction. Journal of Service Research, 11, 63-73. Ryoo, H.K. (2005). Achieving friendly interactions: A study of service encounters between Korean shopkeepers and African-American customers. Discourse and Society, 16, 79-105. Sharma, P., Tam, Jackie L.M., & Kim, N. (2012). Intercultural service encounters (ICSE): an extended framework and empirical validation. Journal of Services Marketing, 26, 521 – 534. Shekarchizadeh, A., Rasli, A., & Hon-Tat, H. (2011). SERVQUAL in Malaysian universities: perspectives of international students. Business Process Management Journal, 17, 67 – 81. Sizoo, S., Plank, R., Iskat, W., &Serrie, H. (2005). The effect of intercultural sensitivity on employee performance in cross-cultural service encounters. Journal of Services Marketing, 19, 245-255. Solomon, M.R., Surprenant, C., Czepiel, J.A., & Gutman, E.G. (1985). A role theory perspective on dyadic interaction: the service encounter. Journal of Marketing, 49, 99-111. Souiden, N., & Pons, F. (2009). Product recall crisis management: the impact on manufacturer’s image, consumer loyalty and purchase intention. Journal of Product and Brand Management, 18, 106–114. Statistics Department of Malaysia (2010). Population Projection Report for 2010. Retrieved from http://www.statistics.gov.my/portal/images/stories/files/LatestReleases/ population/Ringkasan_Penemuan-Summary_Findings_2010-2040.pdf) Surprenant, C.F., Michael, R.S., & Gutman, E.G. (1983). Service encounters are human interactions. Journal of Business Research, 20, 13-21. 166 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Teng, L., & Laroche, M. (2007). Building and testing models of consumer purchase intention in competitive and multicultural environments. Journal of Business Research, 60, 260-268. Trivellas, P., & Dargenidou, D. (2009). Leadership and service quality in higher education: the case of the Technological Educational Institute of Larissa. International Journal Quality Service Science, 1, 294-310. Ueltschy, L.C., Laroche, M., Eggert, A., & Bindl, U. (2007). Service quality and satisfaction: an international comparison of professional services perceptions. Journal of Services Marketing, 21, 410–423. Qin, H., & Prybutok, V.R. (2009). Service quality, customer satisfaction, and behavioral intentions in fast-food restaurants. International Journal of Quality and Service Sciences, 1, 78-95. Vesel, P., & Zabkar, V. (2010). Relationship quality evaluation in retailers' relationships with consumers. European Journal of Marketing, 44, 1334 – 1365. Wall, T.D., & Payne, R. (1973). Are deficiency scores deficient? Journal of Applied Psychology, 58, 322-326. Wang, C-Y., & Mattila, S.A. (2010). A grounded theory model of service providers' stress, emotion, and coping during intercultural service encounters. Managing Service Quality, 20, 328 – 342. Wang, C-Y., & Mattila, S.A. (2011). A cross-cultural comparison of perceived informational fairness with service failure explanations. Journal of Services Marketing, 25, 429 – 439. Ward, C. (2008). Thinking outside the Berry Boxes: New perspectives on identity, acculturation and intercultural relations. International Journal of Intercultural Relations, 32, 105-114. Williams, P., & Naumann, E. (2011). Customer satisfaction and business performance: a firm-level analysis. Journal of Services Marketing, 25, 20 – 32. Volume 5 Number 1 Spring 2015 167 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Yu, X., Weiler, B., & Ham, S. (2001). Intercultural communication and mediation: A framework for analysing the intercultural communication competence of Chinese tour guides. Journal of Vacation Marketing, 8, 75-87. Zhao, X., Bai, C., & Hui, Y.V. (2002). An empirical assessment and application of SERVQUAL in a Mainland Chinese department store. Total Quality Management, 13, 241-254. 168 Journal of Economic and Social Studies � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2830 Title A name given to the resource The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Author Author Ihtiyar, Ali Fauziah, Sh. Ahmad Abstract A summary of the resource. Abstract: The article presents an inclusive framework on three major constructs namely intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction in the grocery retail settings in Malaysia. The constructs’ validity and reliability were examined based on structural equation modeling. Based on the proposed framework, a number of propositions were developed to facilitate empirical investigation on intercultural communication competences of the selected grocery retail outlets. This contributes to the development of a theory based path model that links the intercultural communication competence to service reliability and customer satisfaction. While numerous scholars have considered the extensive topics of service quality and customer satisfaction, however, none of those studies explored on the critical role of intercultural communication competence and incorporated the construct with perceived service quality and customer satisfaction. One of the most critical finding of the study is the dimension of perceived service quality and intercultural communication competence have positive relationship and it also progressive finding for further research on other dimensions of perceived service quality. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory