349 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1fad250c92474c231b9386e7a12ec4f9.docx 1275dcc2a75f716122ea2f28be5e8857 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e5c4fb876e4d376f9da7f53b94bb4543.pdf 1b568f2f97dd08986c4e4fe4367d6b90 PDF Text Text Dr. sci. Mirela Čokić, docent Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli Dejan Kostovski Pravni savetnik DK IMAGO-ENA DOOEL, Skopje Republika Makedonija ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Sažetak Energetske krize, finansijski lomovi na pojedinim tržištima, značajan pad kreditne aktivnosti i ubrzanje tehnoloških promena su samo neki faktori koji mogu doprineti privrednim subjektima da ne budu više u mogućnosti da servisiraju svoje dugove. Takvo stanje u privredi direktno je utjecalo da stečajno zakonodavstvo bitno izmeni i postane značajni regulator privrednih kretanja na način što nameće odgovorno ponašanje privrednih subjekata prema svojim obavezama. Ujedno stečajna regulativa uspostavlja sigurnost i izjednačava uslove poslovanja ali istovremeno pruža šansu za oporavak. Tu treba posebno da se spomene mogućnost reorganizacije privrednog subjekta izvan stečajnog postupka kao i stečajnu reorganizaciju za nastavka rada tog subjekta. Autori u svom radu obrađuju temu reorganizacije privrednog subjekta koja se sprovodi izvan stečajnog postupka. Cilj rada je preko uporednopravne analize stečajne regulative država u regionu, da se odgovori na pitanje koje su prednosti reorganizacije koja se sprovodi izvan stečajnog postupka i kako ona utiče na zaštitu prava poverilaca i da li ovakav postupak može biti deo stečajne regulative. Ključne riječi: reorganizacija izvan stečajnog postupka, stečajna reorganizacija, poverioci, stečajni dužnik, predstečajno poravnanje, dobrovoljno poravnanje. 181 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) PROTECTING THE RIGHTS OF CREDITORS IN THE REORGANIZATION OF THE UNDERTAKING OUTSIDE OF BANKRUPTCY PROCEEDINGS ACCORDING TO THE MACEDONIAN LAW ( EXPERIENCE AND TENDENCIES OF BIH LEGISLATION ) Abstract Energy crisis, financial breaks at specific markets, a significant decline in credit activities and accelerating technological changes are just some of the factors that can contribute to economic entities that are no longer able to service their debts. That state of the economy is directly affected by the bankruptcy legislation with needed essential changes to become an important regulator of economic developments in a way that imposes the responsible behavior of the undertakings under their obligations. In addition, bankruptcy legislation establishes safety and equates business conditions but also provides a chance for recovery. There needs to specifically mention the possibility of undertaking and reorganization outside of bankruptcy proceedings as well as the bankruptcy reorganization for continued operation of that entity. The authors in their paper concentrate on the subject of a reorganization of the undertaking that is conducted outside of the bankruptcy proceedings. The aim is through comparative legal analysis of the bankruptcy legislation states in the region, to answer the question what are the advantages of reorganization that is conducted outside of the bankruptcy process and how it affects the protection of the rights of creditors and whether this process can be a part of the bankruptcy legislation. Key words: reorganization out of bankruptcy proceedings, bankruptcy reorganization, creditors, debtor, pre-bankruptcy alignment, alignment voluntarily 182 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Velika reforma stečajnog zakonodavstva u Republici Makedoniji koja je započela sa donošenjem Zakona o stečaju u 1997. godini, a koji je počeo da se primenjuje u maju 1998. godine1 značilo je potpunu modernizaciju stečajnog zakonodavstva u nekoliko segmenata.2 Jedan od tih segmenata je i mogućnost spašavanja dužnika podnošenjem plana reorganizacije. Reforma stečajnog zakonodavstva je nastavila usvajanjem tim izmenama ovog zakona3, za koje se može reći da se najveće promene očekuju u prvoj izmeni iz 2000. godine.4 Na ovaj način je Republika Makedonija ušla u krug zemalja koje su prihvatile trend favorizovanja dužnika ili njihovog poslovnog poduhvata.5 Tako je prevaziđena velika zakonska praznina koja nije bila regulisana korišćenjem instituta prinudnog poravnanja6 koji se u Republici Makedoniji u delu finansijske reorganizacije primenjivao bez ikakvih intervencija, što je u praksi omogućilo određene manipulacije dužnika. U realnosti su rezultati primene instituta prisilnog poravnjenja bili takvi da u većini stečajnih postupaka koji su završili sa ovim institutom su ponovo otvorena. S druge strane, finansijski položaj dužnika nakon isteka roka za poravnanje je bio gori, pa su poverioci u ovom novootvorenom postupku bili namirivani sa smanjenim procentom u poređenju sa dobiti koji bi ostvarili pre otvaranja postupka za prisilno poravnanje. Razlog za ovu situaciju je bio to što se tokom postupka prinudnog poravnanja nije 1 Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RМ" 55/97) objavljen 10.29.1997 god., stupio na snagu 06.11.1997 god., počeo da se primenjuje 05.06.1998 god. U daljem tekstu ZS. 2 Detaljnije pogledajte D. Kostovski, Zakon o stečaju – komentari USAID Projekat za poslovno okruženje – Ministarstvo ekonomije Skoplje 2007,26. 3 Tri novele Zakona o stečaju objavljena u "Službenom listu RM", br . 53/00, 37/02, 17/04. 4 Zakon o izmenama i dopunama Zakona o stečaju ("Službeni list" broj 53 od 07.07.2000 godine). Ovim Zakonom se pojam stečajni plan zamenjuje rečju plan reorganizacije. Zanimljivo je da je u hrvatskim Zakonom o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08, Zakon o kreditnim institucijama 116/10, 25/12) prvi put usvojen termin "preustroj" ili reorganizacija, pa se sa novinama u hrvatskom Zakonu o stečaju ( NN 82/2006), uveo bukvalan prevod nemačkog zakona o nesolventnosti stečajnog plana (Insolvenzplan). Prema nekim autorima, ovo reguliranje ne znači samo prenos nemačkih pravnih rešenja, nego i bukvalno prepisivanje nemačkih pojmova u hrvatskom zakonodavstvu. 5 Ovde treba napomenuti da su odredbe za reorganizaciju Zakona o stečaju iz 1997 donete pod velikim uticajem nemačkog stečajnog prava (Insolvenzordnung) iz 1999 godine, i glava 11 američkog National Bankrupcy Act iz 1989 godine. 6 Vidi Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ br.84/89"). 183 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) naglašavalo da li se do prinudnog poravnanja može zaista doći imajući u vidu ekonomsko-finansijsko stanje dužnika, već do kog procenta se poverioci mogu namiriti7 kao i sposobnost dužnika da slobodno raspolaže imovinom za vreme prinudnog poravnanja bez nadzora i kontrole organa stečajnog postupka. Međutim, reforma stečajnog zakonodavstva u Republici Makedoniji nije završena usvajanjem ovih amandmana i ona je i dalje produžila 7 Ovde posebno treba naglasiti da je u pogledu prinudnog poravnanja najdalje otišla Slovenija kao jedna od država koje su nastale nakon raspada bivše SFR Jugoslavije i koja je bila jedini sa posebnim zakonom koji je regulisao stečajni postupak. Tako Zakon o prinudnom poravnjavanju, stečaju i likvidaciji (“Uradni list Republike Slovenije st.67/93 i 39/97) je regulisan postupak prinudnog poravnanja na jedan detaljniji način I predviđa se da je dužnik onaj koji treba da podnese nacrt finansijske reorganizacije. Za detalje vidi član 47. ovog zakona. Ovaj je zakon derogiran usvajanjem Zakona o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP ( Uradni list Republike Slovenije st.126/07, 40/09, 59/09, 52/10, 26/11). Napomena: u ovom zakonu još uvek važi institut prinudnog poravnjivanja kao mogućnost za rehabilitaciju dužnika. Sve druge zemlje koje su nastale posle raspada bivše zemlje su zadržali tada važeći Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji objavljen u Službenom glasniku SFRJ 84/89 kao svoj zakon. Znači, u Hrvatskoj je ovaj zakon je obnovljen i bio u primen sve do 15.05.1996 godine, kada je donet novi Zakon o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08 Zakon o kredinimt institucijama 116/10, 25/12). Pomenuli smo da ovaj zakon omogućuje spas za insolvente dužnike preko donošenjem stečajni plan. U Republici BiH ovaj zakon je bio u primeni sve do usvajanja Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br.29/03, 32/04 i 42/06), koji je takođe pružio stečajni plan kao mogućnost reorganizacije stečajnog dužnika. U Republici Srpskoj je usvojen Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br . 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10). I u ovam zakonu je predviđen stečajni plan kao mogučnosta za reorganiziju stečajnog dužnika. U Republici Srbiji je stari saveznim zakon sa nekoliko izmena bio u važnosti sve do 2004, kada je donet Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije koji je objavljen u "Službenom glasniku Republike Srbije", br . 84/04. Reforma stečajnog zakonodvastva u Republici je nastavljena novim Zakonom o stečaju "Službeni glasniku Republike Srbije",br. 104/09. Ovaj zakon je usvojen 16. decembra 2009, stupio na snagu 24. decembra 2009, a počeo da se primenjuje 23. januara 2010 godine. U ovom Zakonu kao i u onom od 2004 daje se mogućnost za reorganizaciju dužnika kroz plan reorganizacije. Takođe je obezbeđen i postupak za reorganizaciju dužnika u prethodno pripremljenim planom reorganizacije. Republika Crnoj Gori dok je ona bila u zajednici sa Republikom Srbijom u 2002 je donela Zakon o nesolventnosti privrednih društava Crne Gore ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 06/02, 01/06, 02/07 i 62/08) iako je prema Ustavu SRJ iz 1992 donošenje propisa u oblasti nesolventnosti i međunarodnog privatnog prava su bili u nadleženosti Federacije. Referendumom 3. juna 2006 godine je proglašena nezavisnost od državne zajednice Srbije i Crne Gore, nakon čega je državna zajednica prestala da postoji ali je ovaj Zakon produžio da se primenjuje i obnovljen je nekoliko puta i na kraju je usvojen Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 1/2011). U oba zakona reorganizacije stečajnog dužnika se vrši planom reorganizacije. 184 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ donošenjem novog zakona.8 Zakon o stečaju je usvojen na sednici Skupštine 14. marta 2006. godine. Ovaj zakon je izmenjen četiri puta, a zadnji put u maju 2013. godine9 kada je među ostalim amandmanima predviđen i novi institut koji je deo reorganizacije i to je izvan stečajna reorganizacija. Odredbe koje se odnose na reorganizaciju izvan stečajne reorganizacije predviđaju početak njihove primene od 01.01.2014. godine. Ovi su zakoni u praktičnoj primeni pokazali veoma skromne rezultate u delu reorganizacije, odnosno spašavanja poslovnog poduhvata i u rešavanje nesolventnosti. Iz jedne analize Ministarstva ekonomije i Odeljenja za stečaj10 napravljena na bazi elektronske evidencije stečajnih postupaka pod nazivom E-stečaj, može se zaključiti da je u R. Makedoniji od 2007. godine bilo otvoreno ukupno 353 slučajeva, u 2008. godini - novootvorenih 101 stečajni postupak i zaključeno ukupno 93 stečajnih predmeta ili na kraju godine su ostali ukupno 361 predmeta sa otvorenim stečajnim postupkom. U 2009, zabeležen je pad u otvorenim stečajnim postupcima, sa samo 73 novootvorena stečajna predmeta. U istom periodu su zaključani 96 slučaja stečajnog postupka ili 338 otvorenih predmeta do kraja godine. Karakteristika 2010. godine je to što su otvoreni 128. predmeta stečajnih postupka što je najveći broj otvorenih stečajnih postupaka u analiziranom periodu. U tom su periodu zaključani stečajni postupci u 108 slučajeva pa su do kraja godine ostale ukupno 358 otvorenih stečajnih predmeta. U 2011. godini, broj novootvorenih stečajnih predmeta je opao sa ukupno 98 novih stečajnih predmeta i zaključanih 105, te ukupno preostalih 351 stečajni predmet. 8 Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RM" br.34/06, 126/06, 84/07, 47/11 i 79/13 i odluke Ustavnog suda 03/08, 122/09) u daljem tekstu: ZS-1. 9 Zakon o izmenama i dopunama Zakona o stečaju objavljen u " Službenom vesnik RM" br.79/2013 od 31.05.2013 godine, koji je stupio na snagu 07.06.2013, i sa kojim so napravljene brojne promene, uključujući i mogućnost vanstečajne reorganizacije dužnika pod nadzorom suda. 10 Pogledajte dalje: Informacije o aktuelnim dešavanjima u oblasti stečaja u RM pripremljene od Odeljenja za stečaj u Ministarstvu ekonomije i one obuhvataju tekuće indikatore za stečajne postupke u periodu trećeg kvartala 2013. 185 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) U 2012. je ponovo povećanje broja otvorenih stečajnih predmeta na 113, a 151 zatvorenih stečajnih predmeta što predstavlja najveći broj zatvorenih predmeta u analiziranom periodu, što je dovelo do pada do 313 slučajeva stečaja koje se vode u sudovima u R. Makedoniji. Prema podacima o otvorenim predmetima do 30.9.2013. godine u 92 predmeta je otvoren stečajni postupak, a zatvorena 68 stečaja i ostatak od ukupno 337 predmeta. Tako su u periodu 01.01.2011. - 30.09.2013. godine na ovaj način završeno ukupno 3084 predmeta. Analiza pokazuje da je većina predloga završava otvaranjem stečajnog postupka, ali i njeno nespovođenje i zatvaranje jer dužnici nemaju imovinu koja bi bila predmet stečajnog postupka i od koje bi bili isplaćeni u stečajnom postupku. Tako su u periodu od 01.01.2011. do 09.30.2013. na ovaj način završena ukupno 3084 predmeta. Govoreći o Zakonu pod kojim su otvoreni i pod kojim se sprovode, može se zaključiti da prema Zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji radi se na još 3 predmeta, prema Zakonu o stečaju iz 1997. godine koji je počeo da se primenjuje u maju 1998. godine i dalje se radi na 68 stečajnih predmeta sa otvorenim postupkom i prema Zakonu o stečaju iz 2006. godine započeti su ukupno 266 predmeta. Što se tiče reorganizacije, dostupni podaci ukazuju da je većina postupaka reorganizacije otvorena u 2009. godini, i to ukupno 9, a samo do 30.09.2013. godine, započete su 4 procedure za reorganizaciju ili procentualno 1,19% od stečajnih predmeta koji završavaju likvidacijom imovine. Tako i statistika11 potvrđuje gorenavedeni zaključak da se u veoma mali broj otvorenih stečajnih predmeta otvorena i postupak reorganizacije. 11 Radi se o ograničenim statističkim podacima iz kojih se ne može videti u koliko su slučajeva stečajni poverioci podneli inicijativu za sprovođenje postupka reorganizacije, a u koliko predmeta se ona sprovodi na predlog stečajnog upravnika. Takođe, ne postoji sveobuhvatna analiza o tome u koliko predmeta je dužnik podneo plan reorganizacije. 186 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ovde treba napomenuti da je reč o sprovodjenju tzv postupka reorganizacije odnosno reorganizacija se sprovodi u okviru otvorene stečajne reorganizacije. 1. Stečajna reorganizacija12 Reorganizacija je termin koji se povezuje sa pojmom spašavanje što bi značilo da se radi o funkcionalnom i organizacionom preuređenju dužnika u cilju postizanja njegovog oporavka. To znači da je reorganizacijski proces kojim dobro finansijsko stanje i održivost preduzeća dužnika se mogu obnoviti i na taj način nastaviti rad preduzeća.13 Reč reorganizacija se razlikuje od reči postupak reorganizacije koji je definisan kao postupak za usvajanje plana reorganizacije pomoću koje se sprovodi reorganizacija stečajnog dužnika. Ovaj postupak se sastoji od nekoliko faza i započinje podnošenjem predloga za reorganizaciju.14 Plan reorganizacije predstavlja strogo formalni akt čiji elementi se određuju kogentnim normama i sadrži tri dela: pripreman, sadržajni i izjave koje se isporučuju u zavisnosti od mera koje se planom sprovode. Sadržajni deo plana reorganizacije postaje izvršna isprava nakon odluke za odobravanje i prihvatanje od strane stečajnog sudije. Pripremni deo obuhvata duboku analizu poslovnog poduhvata dužnika, razlozi za njegovo stanje nesolventnosti i mere koje je preuzeo stečajni upravnik u toku stečajnog postupka. Osnova ovog pripremnog dela je analiza koju je stečajni upravnik napravio u toku stečajnog postupka, koji se odnosi na ekonomsku i finansijsku situaciju dužnika. Sadržajni deo je najvažniji deo plana i u njemu treba opisati model i imovinu predmet reorganizacije.15 12 V. šire – Čokić, M., „Pravne prepreke uspješnoj primjeni reorganizacije stečajnog dužnika u BiH“ (doktorska disertacija), Pravni fakultet Tuzla, Tuzla, 2013. 13 Vidi član 2, stav 1, tačka 60 od ZS-1 14 Vidi član 2, tačka 57 iz istog zakona 15 Stečajni upravnik mora primenjivati profesionalne standarde koji se primenjuju u pripremi plana, deo Pravilnika o profesionalnim standardima donet od strane ministra ekonomije i objavljen u Službenom glasniku br. 119/06 i oni se primenjuju od 17. novembra 2008 godine. To su: - Profesionalni standardi za minimalne podatke koje treba da sadrži plan reorganizacije podnet sa starne stečajnog upravnika, - Profesionalni standardi za sprovođenje kontrole nad izvršenjem plana reorganizacije. 187 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Ovo konceptualno opredeljenje je u funkciji razrešenja svih nedoumica koje se javljaju u praksi, a odnose se na karakter reorganizacije, odnosno dali se sprovodi plan reorganizacije prihvaćen za taj stečajni postupak. Zakonom su samo standardizovane modeli reorganizacije, sadržaj plana reorganizacije i postupak za njeno razmatranje i usvajanje, kao i pravne posledice njegovog donošenja. Znači posle prihvatanja plana od strane poverilaca i njegovog odobrenja od strane suda reorganizacija se nastavlja izvan stečajnog postupka prema sadržaju plana reorganizacije. Drugim rečima, u stečajnom postupku se samo sprovodi postupak reorganizacije koji je povezan sa pripremom plana reorganizacije, razgledanjem plana reorganizacije koji treba da završi prihvaćenim i odobrenim planom reorganizacije u kojem je opredeljen neki modeli finansijske reorganizacije i uticaj plana na pravni status stečajnog dužnika. Od trenutka kada je prihvaćen od strane kreditora i odobren od strane stečajnog sudije, a to je i momenat pravosilnosti rešenja, stečajni postupak dužnika se zaključuje16 i postupak reorganizacije se nastavlja pod primarnim nadzorom stečajnog upravnika ili drugog lica, ako je tako navedeno u planu reorganizacije, a koji zavisi od vrste reorganizacije. Postoji razlika između prihvaćenog ili odobrenog plana reorganizacije i uspešno sprovedenog plan reorganizacije od strane entiteta u reorganizaciji.17 Zaključak ovog dela je da ne postoji univerzalno prihvaćena terminologija koja može definisati reorganizaciju, ali sami pojam ukazuje da se radi o definiranju dužnika u funkcionalnom i organizacijskom smislu, a primarni cilj nije nastavak pravnog statusa dužnika.18 16 U sudskoj praksi su poznata nekoliko slučajeva u kojima stečajni sudija i stečajni savet ne nose rešenje za zatvaranje stečajnog postupka sve do realizacije plana reorganizacije što je protivzakonito i stvara sliku da postupak reorganizacije uključujući i stečajni postupak traju veoma dugo. 17 Uspešno sproveden plan reorganizacije je onaj gde su poverioci namireni u roku određenom u planu od strane subjekta reorganizacije. Vidi član 3., stav 1., FL-1. 18 Makedonski Zakon o stečaju pripada grupi prodoveriteljskih stečajnih zakona tako da se može zaključiti da se u postupku reorganizaciju više uzima u obzir stanje poverioca nego dužnika. 188 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Analiza normativnih rešenja ugrađenih u naše zakonodavstvo u pogledu reorganizacije stečajnog dužnika dovodi do zaključka da se reorganizacija može gledati iz dva aspekta koja se razlikuju upravo po pitanju uticaja plana reorganizacije na pravni status dužnika. Tako možemo govoriti o reorganizaciji dužnika tako što dužnik nastavlja da vodi poslovno preduzeće i rehabilitaciju poslovanja preduzeća dužnika u slučaju kada poverioci ili treća strana preuzimaju vođenje poslovnog poduhvata u cilju rešavanja potraživanja poverilaca. U prvom slučaju, odnosno kod reorganizacije dužnika govorimo o tzv skraćenom postupku reorganizacije kada organi dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka podnose i plan reorganizacije.19 To je skraćeni postupak, pošto se prvi sastanak poverilaca pretvara u skupština poverilaca gde se razmatranje i glasa o predloženom planu reorganizacije. U ovom slučaju dolazi do izražaja i ugovorna prirode plana reorganizacije, jer u ovom slučaju on predstavlja ugovora o poravnanju između dužnika i poverilaca, koji je fokusiran na produženje poslovnog poduhvata dužnika.20 Druga vrsta reorganizacije ili rehabilitacije dužnika, је u slučaj kada poverilac zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka, ili na prvom izveštajnom sastanku poverilaca dostavi inicijativu ili predlog plan reorganizacije odnosno odobrenje da stečajni upravnik izradi plan reorganizacije. U ovom slučaju, gledano sa strane plan reorganizacije ima prinudni karakter, jer poverioci ili treća stranka je preuzeo poslovni poduhvat dužnika i on prestaje da postoji. Po pravilu planova za rehabilitaciju poslovnog preduzeća stečajnog dužnika znači prestanak pravnog statusa dužnika i preuzimanje njegovog preduzeća od strane doverilaca ili trećeg lica koji se javljuju kao sanatori. 19 Vrlo sličan ovom rešenju je rešenje iz poglavlja 11 Zakona o stečaju u SAD, s obzirom na činjenicu da kada dužnik podnosi predlog za otvaranje stečajnog postupka, sud dozvoljava podnošenje plana reorganizacije u narednih 120 dana koji će tretirati potraživanja poverilaca. U ovom periodu se ne imenuje stečajni poverenik, a dužnik je pod kontrolom suda. Sud ima diskreciono pravo da produži ovaj rok, a posledica neodobravanja plana od strane suda je mogućnosti da poverioci podnesu još jedan plan reorganizacije. 20 Vidi član 3., stav 1. ZS-1. 189 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Znači, možemo reći da je reorganizacija prilika za produženje aktivnosti stečajnog dužnika i pored toga što je protiv njega započet stečajni postupak.21 U teoriji preovladava stav da se planovi reorganizacije mogu podeliti u tri grupe. Kriterijumi za takvu podelu je cilj plana reorganizacije. Prva grupa obuhvata likvidaciske planove u drugoj je plan za tzv prenos sanacije i treća grupa obuhvata planove rehabilitacije. Karakteristike i svrha prve grupe planova koji se nazivaju i likvidaciski planovi je unovčavanje imovine dužnika po planu reorganizacije22 i brisanja preduzeća iz Registar privrednih društava. Nešto što je zbunjujuće u ovom slučaju je to što zakonodavstvo reguliše postupak za unovčavanje imovine. Međutim, počev od glavnog interesa poverilaca u postupku reorganizacije a to je maksimizacija količine povrata svoga potraživanja, takav plan bi se mogao predložiti u slučaju da su ispunjeni postojeći ugovori stečajnog dužnika i da se povećava stečajna masa, a tako i iznos namenjen za podmirenje potraživanja poverilaca i zato je neophodno da se odredi privremeno produženje delovnog poduhvata. Prednost likvidacionog plana reorganizacije u vezi sa sprovođenjem postupka za unovčavanje je u tome što se može odstupiti od zakonskih pravila o načinu i vremenu unovčvanje stečajne mase.23 Planovi za prenos sanacije24 predstavljaju brisanje dužnika iz registra, ali ne i brizanje preduzeća čiji je on zakoniti nosilac. U tom smislu, može doći do transfera celini ili dela preduzeća od dužnika na treće lice ili poveriocima, tako da ono može da nastavi da funkcioniše i ostvaruje prihode koji će se koristiti za podmirenje potraživanja poverilaca. 21 Vidi М. Dika Insolventno pravo,Pravni fakultet Zagreb, 1998, 75 Vidi član 215, stav 3, tačka 4 ZS -1 koji predviđa da se plan reorganizacije može realizirati prodajom cele ili dela imovine dužnika, sa ili bez prava odvojenog namirenja. 23 U sudskoj praksi su poznata nekoliko slučajeva sprovođenja likvidacije preko plana reorganizacije, ali iz nepoznatih razloga se stečajni upravnik odredio da pri prodaji koristi zakonska rešenja za unovčavanje imovine što po našem mišljenju nije adekvatno za sprovođenje ovog plana reorganizacije. 24 Vidi član 215, stav 3, tačka 2 i 3 ZS-1 22 190 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Cilj plana rehabilitacije predstavlja sanaciju dužnika a stečajni dužnika i dalje ostaje pravni nosilac njegovog preduzeća.25 Ovde možemo zaključiti da posmatrano sa normativnog stanovišta, ali i sa praktičnog stanovišta, reorganizacija kao poseban tip postupka koji se sprovodi u okviru stečajnog postupka je funkcija u cilju stečajne regulative odnosno uvodi sigurnost na tržištu i u kreditni sistem i na taj način promoviše strogu finansijsku disciplinu. U vezi sa podnosiocem plana za reorganizaciju postoje dve opcije, a to je mogućnost plan reorganizacije podnesu organi upravljanja ovlašćeni da zastupaju dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka. Uslovi za započinjanje postupka reorganizacije u ovom slučaju je ako su ispunjeni uslovi za otvaranje stečajnog postupka, odnosno ako je dužnik nesolventan ili mu pretstoji buduća neseloventnost. U svakom slučaju, preduzeće može da započne izradu plana reorganizacije, da pregovara sa poveriocima o načinu plaćanja i visini potraživanja i da podnose plan zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka.26 Sa normativnog stanovišta radi se o posebnom postupku koji dužniku omogućava da ovim planon reorganizacije zaštiti poslovni poduhvat od naleta poverilaca koji prvenstveno žele da naplate svoja potraživanja preko prisilnog izvršenja. Naše stečajno zakonodavstvo dozvoljava dužniku, neposredno nakon otvaranja stečajnog postupka, da potraži od stečajnog sudije odobrenje za lično upravljanje i da time anulira nastanak pravnih posledica koje ograničavaju njegov pravni subjektivitet. U stvari, i pored toga što se u postupku ličnog upravljanja otvara stečajni postupak, ali neće biti imenovan stečajni upravnik koji preuzima upravljanje i raspolaže imovinom, a samim 25 Vidi član 215 stav 1 tačka 3, 14, 15 i 16 istog zakona Analiza dostavljenih i odobrenih reorganizacije u našoj zemlji pokazuje da se veoma mali broj stečajnih postupaka sprovode na predlog dužnika. Pravo da podnese predlog za otvaranje stečajnog postupka dužnici koriste u većini postupaka koji su otvoreni i isti se ne sprovode i odmah se zatvaraju, zbog nedostatka ili nedovoljnosti sredstava za pokriće troškova stečajnog postupka. U sudskoj praksi nije poznata slučaj u kome dužnik zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka podneo i plan reorganizacije. 26 191 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) tim i poslovanjem, a anlogno tome i vođenje poslovnog poduhvata, i sud imenuje poverenika koji samo kontroliše akcije upravnih organa koji zapravo preuzima ulogu stečajnog upravnika.27 Dakle, prednost ovakve reorganizacije ličnog upravljanja28 je u tome što organi upravljanja i zastupanja dužnika nastavljaju i nakon nastupanja pravnih posledica otvorenog stečajnog postupka, vođenje poslovanja preduzeća i nastavljaju da raspolažu i upravljaju imovinom i sprovede postupak za utvrđivanje i osporavanja potraživanja poverilaca. Od navedenog proističe da naše zakonodavstvo normira dva načina zaštite poslovnog poduhvata i celokupnu imovinu dužnika od naleta poverilaca. To je indirektni i direktni zaštita poslovnog poduhvata i imovine dužnika. Za direktnu zaštitu poslovanja i imovinu dužnika, kada je u pitanju otvaranje stečajnog postupka, postupa stečajni upravnik sa svim svojim ovlašćenjima i dužnostima, i uzima raspored i upravljanje imovinom i kontrolu poslovanja. Neposredna zaštita znači da upravni organi zastupaju i posle pravnih posledica koji su nastupili posle otvorenog stečajnog postupka i nastavljanu vođenje poslovanja preduzeća i upravljaju imovinom, uprkos pojavom pravnih posledica otvorenog stečajnog postupka. Bez obzira na vrstu zaštite, a obzirom da naš Zakon o stečaju priznaje da se postupak reorganizacije može realizirati u okviru otvorenog stečajnog postupka, pravni proces kao rezultat stečajnog postupka i pojavom automatskog mirovanja svih procesa29 koji se vode protiv dužnika ili koje on vodi. 27 Vidi član 255 u ZS-1 Poznat kao “debtor in possession”. U nekim zemljama kao što su Sjedinjene Države i u većini evropskih zemalja znači nastavljanje upravljanja sa dužnikom od strane organom upravljanja. U Nemačkoj i Francuskoj to nije pravilo, ali ipak je moguće. 29 Vidi član 2, stav 1 , tačka 27., istog zakona o mirovanju postupka se definiše ko sredstvo kojim bi se sprečilo otvaranje ili obustavljanje nastavka sudskih, upravnih i drugih pojedinačnih aktivnosti koje se odnose na imovinu, prava, odgovornosti i obaveze dužnika, uključujući i akcije kako bi se osiguralo da će pravo biti efikasni protiv trećih lica ili da sprovede ovo pravo i spreči rešavanje imovine koja je deo 28 192 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Karakteristika reorganizacije u kojem se mora izvršiti plan reorganizacije predložen od strane dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka mora poštovati pravila stečajnog zakonodavstva koji se odnosi na plan reorganizacije. Pri tome se mora poštovati oblik plana reorganizacije i procedure za njegovo prihvaćanje i odobravanje. A što se tiče pravnih posledica prihvatanja plana reorganizacije podnet od strane dužnika može se reći da oni mogu biti veoma povoljni za dužnika. Nakon zaključenja stečajnog postupka, njegov pravni subjektivitet se održava ili dolazi do potpunog vraćanja u snagu pravnog subjektiviteta koji je bio ograničen. To je druga šansa za organe upravljanja i zastupanja koji su upravljali sa dužnikom u vreme kada je on zapao u stanje nelikvidnosti da bi i preduzeće i dalje uspešno radilo i sprovodilo plan reorganizacije i da spase dužnika a istovremeno i da povrati poverenje kreditora. Drugim rečima, sa ovim reorganizacijom ne bi trebalo da se uvedu promene u statusu i obliku dužnika, nego se vrši restrukturiranje obaveza prema poveriocima. Tako plan mora da obuhvati načine na koje će dužnik platiti potraživanja poverilaca i u kom vremenskom roku. U zavisnosti od konkretnog slučaja, po pravilu, smanjuju se ili odlažu isplate obaveze dužnika. Uprkos ovim merama dužnik može predložiti promenu prava odvojenog namirivanja i konverziju obaveze dužnika u kredit. Po pravilu, ne predlaže se promena statusa korisnika kredita nego predmet restrukturiranja je preduzeće dužnika.30 Što se tiče nadzora nad sprovođenjem plana reorganizacije, kada plan predlože namirenje poverilaca sredstvima koji se ostvaruju nastavkom poslovanja, ovaj plan treba da uključuje i nadzor nad sprovođenjem plana od strane stečajnog upravnika ili treću osoba koja je nezavisna od dužnika. Druga opcija je da plan reorganizacije bude predložen od strane stečajnog upravnika posle otvaranje stečajnog postupka kao deo stečajne uprave koja nastaje zbog pravnih posledica otvaranja stečajnog postupka. U drugom slučaju je potreban poseban uslov, a to je da poverioci na prvom sastanku poverilaca odluči o nastavku poslovanja preduzeća i da zaduže stečajne mase, prestanak dogovora dužnika i prenos opterećenja ili otuđenja imovine ili prava koji proizlaze iz stečajne mase. 30 Pogledajte iza D. Kostovski, Stečajni postupak i pravni subjektivitet dužnika, Stečajna privatizacija, Tradicionalno savetovanje pravosudja, Vršac 2008, 86. 193 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) stečajnog upravnika pripremom plana reorganizacije. Ovaj sastanak se po pravilu uvek održava nakon završetka ispitnog ročišta, odnosno posle identifikovanja i osporavanja potraživanje poverilaca. Kako što smo već pomenuli naša stečajna regulative omogućava rehabilitaciju dužnika na osnovu odluke poverilaca. Drugim rečima, moguća je sanacija dužnika i kada je podnet predlog za otvaranje stečajnog postupka sa planom reorganizacije. Dakle, dužnik je ovlašćen da u trenutku otvaranje stečajnog postupka podnese plan reorganizacije. Tokom stečajnog postupka, on gubi pravo da podni plan reorganizacije i ako se to desi u praksi sud treba da donese odluku o odbijanju ovog plana reorganizacije koji je nezakomnito podnesen. Međutim, to ne znači da ako su ispunjeni ekonomski uslovi za podnošenje plana reorganizacije, da do reorganizacija ne može doći. Tako su zagarantovane tri mogućnosti koje proističu iz prihvaćenog pravila da imovina stečajnog dužnika pripada poveriocima. Prva mogućnost je da do prvog izveštajnog sastanka poverilaca, poverioci mogu predložiti inicijativu ili predlog reorganizacije. Inicijativa plan ili nacrt plana se može podneti od jednog poverioca, bez obzira na to kolika su potraživanja prema stečajnom dužniku ili reč je o obezbeđenom potraživanju. Druga mogućnost je da stečajni upravnik u izveštaju o ekonomskoj i finansijskoj situaciji dužnika predloži plan reorganizacije. Treća mogućnost je da poverioci ne prihvate predlog za likvidaciju dužnika predloženog sa strane stečajnog upravnika i odluče da nastave poslovni poduhvat i da stečajni upravnik pripremi plan reorganizacije. Za prve dve mogućnosti odlučuju poverioci koji na prvom izveštajnom sastanku odlučuju o mogućnost vođenja postupka za reorganizaciju pod nadzorom suda. U svakom slučaju mora se spomenuti da je zaključak prve izveštajne sednice znači kraj mogućnosti da se predloži plan reorganizacije i ako poverioci odluče da zatvore poslovno preduzeće i likvidaciju imovine dužnika, povratak nije moguć.31 31 Prema članu 168. i članu 169. Zakona o stečaju od ovih odredbi proizlazi da ne postoji mogućnost za promenu odluke o zatvaranju poslovanja preduzeća, jer je u direktnoj vezi sa predlogom plana 194 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Reorganizacija koja se sprovodi u ova dva slučaja, traži posebne veštine, posebno ako nju predlaže stečajni upravnik. U tom smislu reorganizacija zavisi od toga da li stečajni upravnik poseduje posebne veštine da analizira situaciju u kojoj se dužnik nalazi i da od te analize izvede zaključke.32 Ovde posebno dolazi do izražaja i princip javnosti što znači da poverioci treba da budu informisani o situaciji u kojoj se dužnik nalazi da bi mogli da provere izdržanost takvog predloga. U ovom slučaju, interes poverilaca je da u reorganizaciji optimizuju svoju potraživanja. Šta više iz analize odredbi koje regulišu reorganizaciju može se zaključiti da je u postupku reorganizacije donekle napušteno osnovno načelo stečajnog postupka, princip pariteta i da je isti zamenjen principom minimalne zaštite poverilaca. To znači da određene kategorije poverilaca ne mogu biti stavljeni u lošijem položaju u odnosu na rešavanje zahteva namirivanja u poređenju sa onim šta bi dobili ako se sprovodi likvidacija dužnika. Na ova vrsta reorganizacije koji ima elemente sanacije ili rehabilitacije dužnika, naročito utiče stanje poslovnog poduhvata dužnika i da li je on bio produžen u toku stečajnog postupka. Drugim rečima, mogućnost reorganizacije, stečajni upravnik treba da prepozna da u toku prethodnog postupka u slučaju da je predlog za otvaranje postupka podnet od strane poverioca ili neposredno nakon otvaranja stečajnog postupka. Pri prepoznavanju uslova reorganizacije dužnika trebalo bi da postoji jasna slika o mestu nastajanja gotovine potrebnu za pokretanje posla ili za njegov oporavak, ako je on bio zatvoren od strane dužnika. reorganizacije. U sudskoj praksi poznat je slučaj u kojem je prvo doneta odluka o zatvaranju poslovanja preduzeća, jer preduzeće nije postojalo niti pretvaranje imovine u novac, a kasnije odluka je promenjena i izglasan je plan reorganizacije nasuprot citiranim zakonskim odredbama. ZC je ostavljao mogućnost da poverioci promene ovu odluku na daljnjim sastancima. Međutim neodređenost ove odredbe ne znači da se u svakom slučaju to moglo dogoditi. Dakle, promena odluke je moguća samo kada se nešto dogodi nakon odluke o likvidaciji koji utiče na sposobnost obnavljanja poslovnog poduhvata, ko što je povratak imovine u stečajnu masu ili povoljna ponuda investitora koji je spreman da reorganizuje zatvoreni poslovni poduhvat. ZS - 1 ovu situacija potpuno rešava, tako da nakon odluke da zatvori poslovno preduzeće i likvidaciju imovine, sprovodi se klasični stečajni postupak usmeren prema kolektivno namirenje povjerilaca. 32 Najnovije promene ZS-1 predviđaju pravno rešenje da stečajni upravnici koji žele da se bave reorganizacijom dužnika treba da dobiju poseban sertifikat nakon položenog ispita i nakon završene obuke u organizaciji Komore stečajnih upravnika. 195 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Nastavak poslovnog poduhvata33 podrazumeva veću odgovornost za stečajnog upravnika, jer su moguće još ozbiljnije posledice za poverioce i da se stečajna masa smanjuje do stepena da na kraj ne postoji imovina za podmirenje obaveza stečajne mase. Stanje produžetka poslovnog poduhvata treba razlikovati od završetka radova stečajnog dužnika. Završetak radova je prilika da stečajni upravnik smanji štetu koja bi desila stečajnoj masi ako određeni proizvodi nisu potpuni i dobra prilika da se dođe do potrebnih sredstava za troškove stečajnog postupka. Nabrojimo ovde i prihvatanje stečajnog upravnika da ispuni bilo koji od dvostrano optovarenih ugovora koji dužnik nije ispunio.34 Da bi stečajni upravnika predložio produženje poslovnog poduhvata35 i plan reorganizacije on mora da pripremi izvještaj o ekonomskoj i finansijskoj situaciji dužnika, za koju odlučuju poverioci. To je strogo formalni akt čiji je sadržaj propisan posebnim profesionalnim standardima36, kako bi poverioci dobili informaciju da bi doneli odluku.37 Dakle, ovaj izveštaj mora da sadrži podatke i analize o istorijatu organizaciske strukture poslovanja dužnika, delovnog poduhvata, o razlozima nelikvidnosti, analiza završnih računa, bilansa uspeha i bilansa stanja u poslednjih pet godina pre otvaranja insolventnata postupka, 33 Poznat je slučaj u sudskoj praksi u kome dužnik tokom nastavka poslovanja preduzeća je ponovo ostvarilo ogroman gubitak, s obzirom da postupak reorganizacije traje dugi niz godina i nikako da završi. Odbor poverenika uprkos ovom velikom gubitku i dalje nastavlja da insistira na planu reorganizacije, a sud je do sada promenenio četiri stečajna upravnika. 34 Vidi član 157, stav 1. ZS-1 35 Postoji razlika između produženje prvog poslovnog poduhvata do prvog izvještajnog ročišta poverilaca i produženja poslovnog poduhvata posle prvog izveštajnog sastanka poverilaca. U prvom slučaju, predlog da se produži poslovni poduhvat donosi upravni odbor, ako stečajni sudija nije utvrđen. U drugom slučaju ova odluka je deo odluke koji na sednici skupštine poverenika nose poverioci. 36 Stečajni upravnik je obavezan poštovati profesionalne standarde koji se primenjuju u toku postupka insolventnosti navedena u Pravilima o profesionalnim standardima doneta od ministra ekonomije i objavljena u Službenom glasniku br. 119/06 koja se primenjuju od 17. novembra 2006 godine. To je Profesionalni standardi za izradu izveštaja stečajnog upravnika za izveštavajnu raspravu. 37 U praksi je evidentno da određeni poverioci i računovođe koji nemaju izvesno iskustvo na rukovodećim poslovima nisu spremni da vode kompleksne stečajne postupke, niti većih postupaka reorganizacije. Pitanje je koliko će biti uspešni i dodatne obuke o reorganizaciji da im otvore put za dobro upravljanje u postupku reorganizacije, posebno u složenim predmetima. Ovo je bio glavni razlog za profesionalni pristup profesiji stečajni upravnik. 196 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ preduzete mere i organi upravljanja i predstavljanje dužnika za sanaciju stanja nesolventnosti, mere koje su preduzete od strane stečajnog upravnika nakon otvaranja postupka insolventnosti, paralelni prikaz pronađene imovine od strane stečajnog upravnika i celokupnu imovinu dužnika koja je na raspolaganju tokom delatnosti, analize potraživanja, analiza rada sa povezanim entitetima, i drugih analiza koje se odnose na moguće probleme sa imovinom dužnika. Ovaj izveštaj treba da sadrži i prikaz mogućeg namirenje potraživanja poverilaca kroz likvidaciju i mišljenja o inicijativi za razvijanje plana reorganizacije. U tom smislu, stečajni upravnik je dužan da napravi seriju analiza vezane za izvodljivost predloženog plana reorganizacije, detaljan opis mera i uslova koje treba da ispunjavaju da bi ostvarili rezultate za uspešnu realizaciju plana reorganizacije. Gore navedeni su osnovni podaci koji svaki izveštaj treba da sadrži, ali izveštaj može da sadrži više informacija da bi dali kompletnu sliku poveriocima o mogućnosti izvršenja eventualnog plana reorganizacije. Ako plan nije sprovodljiv ili je zasnovana na nepotpunim ili netačnim podacima, poverioci se mogu naći u poziciji da donose odluke na osnovu lažnih podataka.38 U takvim uslovima, suština reorganizacije dužnika je u tome što kod poverioce teško prolaze rešenja koja predviđaju produžetak poslovanja preduzeća od strane dužnika. To je zbog činjenice da poverioci nemaju poverenja u organe upravljanja i zastupanja koji su doveli do nesolventnosti dužnika a koji dalje nastavljaju da sprovede postupak reorganizacije. Analize sudske prakse pokazuje da u ovom periodu kada se dužnik otkazao od sprovođenja postupka za reorganizaciju a stečajni upravnik je predložio plan reorganizacije, više prihvaćaju reorganizaciju koja je zasnovana na 38 Poznat je slučaj u praksi gde je stečajni upravnik pod uticajem bivših akcionara i organa upravljanja i zastupanja, sačinio izveštaj koji predlaže reorganizaciju dužnika sa daljim održavanjem poslovanja preduzeća od strane korisnika kredita i izmirenja potraživanja, bez sagledanja koliki prihod se godišnje očekuje posle namirenja troškova. Čak su korišćeni podaci prema kojima bi dužnik ostvarivao prihode koje nikada u svom radu nije zaradio i kada je bio solvententen ili dok je uspešno radio. Ovaj stečajni upravnik je imao kompleksan zadatak da pri planiranju unese i imovinu - glavni deo fabrike a nad kojim je zasnovan ugovorno založno pravo od strane jedne banke i bez koje imovine poslovno preduzeće nije moglo da radi. Zbog njegove inertnosti i zanemarivanja založnih prava banke, uključujući i loše izveštaje koje je podneo, poslovni poduhvat dužnika je likvidiran i nije prihvaćena njegova inicijativa za reorganizaciju mada su za to postojali realni uslovi. 197 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) rehabilitaciju dužnika od strane trećeg lica ili poverioca je sanator spreman da uloži dodatna sredstva kako bi povratiot ono što je izgubio. Na kraju ovog dela može se zaključiti da je predlog plana reorganizacije od strane stečajnog upravnika kompleksna aktivnost koja zahteva njegovu solidnu veštin. Tu, naravno, ne treba zaboraviti ulogu Odbora poverenika, koji je odgovoran da obezbedi smernice koje se poštuju prilikom razvijanja plana reorganizacije. 2. Izvan stečajna reorganizacija Glavni cilj zbog kojeg postoji komercijalno preduzeće je da izvrši određeni poslovni poduhvat. Pored ovog osnovnog cilja preduzeća u tržišnoj privredi je njegov dugoročni rast i dostizanje najviše tržišne vrednosti svojeg kapitala. Osnovni uslov za postizanje ovog cilja je dugoročna solventnost preduzeća i sposobnost preduzeća da obezbedi solventnost za vreme celog perioda rada preduzeća. Drugim rečima, samo preduzeća treba obezbediti izvršavanje finansijske funkcije, kao jedan od osnovnih poslovnih funkcija u okviru preduzeća. Osim toga, preduzeće mora upravljati rizicima posebno rizikom likvidnosti koji podrazumeva rizik od gubitka usled pojave nesposobnosti namirivanja kratkoročnih obaveza. Sve sto je rečeno gore ima za cilj pružanje stalne poslove likvidnosti preduzeća. Ipak pod uticajem spoljašnjih ili unutrašnjih razloga društvo može pasti u krizu koja bi mogla da dovesti do nesolventnosti, što znači da preduzeće nije u stanju da ispuni svoje obaveze prema poverilacima. Pojava forma nelikvidnosti je nesolventnost koja zapravo znači određeno kašnjenje u plaćanju prema poverilacima koji se mogu prevazići. Upravo pojava ovog stanja, tj. nesolventnosti ili deklarisana zaguba u toku rada pre da ista prerasne u nelikvidnost, trebala bi prestavljati signal za organa dužnika da preduzmu odgovarajuće mere za prevaziđenje iste. Postoji više normativnih rešenja koja mogu dovesti do prevazilaženja krize pre nego što se otvori stečajni postupak. Oni se razlikuju po tome da li se mera za rešavanje krize preduzimaju od strane suda ili ne. U tom smislu se 198 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ razlikuju izvan stečajna reorganizacija bez sudskog nadzora ili dobrovoljna reorganizacija i izvan stečajna reorganizacija pod nadzorom suda. 2.1. Izvan stečajna reorganizacija bez sudskog nadzora -dobrovoljna reorganizacija Osnova dobrovoljne reorganizacije ili neformalne reorganizacije je dobro finansijsko stanje dužnika u kratkom vremenskom periodu, što znači da na dugom roku neće uspeti da izmiri potraživanja poverilaca kad iste dospevaju. U takvim uslovima, organ upravljanja i zastupanja, preduzima mere za rešavanje buduće nelikvidnosti kako bi se zaštitio poslovni poduhvat od pritiska poverilaca da naplate svoja potraživanja. Da bi se postigao ovaj cilj, odnosno da bi se prevazišlo ovakvo stanje, trebaju se preuzeti mere39 za sklapanje posebnog ugovora za rešavanje finansijske krize.40 U stvari, to je vrsta reprogramiranje dugova prema poverilacima što obuhvatai njihovu klasifikaciju. S obzirom da u ovoj fazi nema odredbe za kolektivno namirenje, postoji mogućnost da dužnik sklopi takve ugovore sa glavnim poverilacima, bankama i tako dalje, a da manjim poverilacima plati potraživanja. Verovatno najveći izazov u rešavanju ove krize su poverilaci koji imaju izvršne isprave i u svakom trenutku mogu blokirati račun preduzeća. Znači važno je da preduzeće postigne nekakav ugovor sa poverilacima čiji primarni cilj je da se odlože dospele obaveze za neko vreme i da se na kraju smanji procenat potraživanja poverilaca. Međutim, restrukturiranje obaveza prema poverilacima je samo jedan segment dobrovoljne reorganizacije. Drugi segment, koji nije manje važni, je preduzimanje organizacione promene u preduzeću, čiji je cilj da se promeni upravljačka struktura što može dovesti do učešća poverilaca u pojedinim organima upravljanja ili 39 Vidi član 354., Zakon za trgovskite društva ("Službeni vesnik RM ", br. 28/04, 84/05,25/07, 87/08, 42/10, 48/10 i 24/11 i Odluke Ustavnog suda 71/06,17/09, 23/09, 08/11,21/11,166/12,70/13 i 120/13), posebno u akcionarskim društvima postoji zakonska obaveza organa upravljanja da preduzme mere za analizu krize i prevazilaženje situacija u kojoj se preduzeće nalazi. 40 Prema članu 2. stav 1. tačka 5., ZS - 1 pregovora dobrovoljno poravnanje su sporazumi (spogodbeni) za organizovanje dužničko-poverilačkih odnosa između dužnika i poverioca. 199 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) nadzora preduzeća. To bi ipak pre svega zavisilo od dubine krize u kojoj se nalazi preduzeće i mogućnosti da se ista prevaziđe. U ovom segmentu po pravilu se razmatraju mere i aktivnosti povezani pre svega za smanjenjem broja zaposlenih. U svakom slučaju ne manje važno pitanje u ovom periodu je i pitanje rešavanja krize preduzeća pomoću drugih tehnika, kao što je materijalna reorganizacija preduzeća sa statusnim promenama. Dakle, postoji opcija da se preduzeća spoji sa drugim preduzećem u kojem bi preduzeće-preuzimač preuzelo obaveze prema poverilacima, a prvo preduzeće bi prestalo postojati bez sprovođenja postupka likvidacije. Također se treba računati i na preduzimanja mera koje će doprineti da preduzeća finansijski ojača. Drugim rečima potrebno je izvršite oporavak finansijske funkcije preduzeća i nalaženje sredstava putem kojih bi se trajno prevazišla situacija nesolventnosti. Međutim, na kraju se mora reći da su mere i aktivnosti za rešavanje krize u pojavnoj formi koja nije prešla dublje u sistem preduzeća. Radi se o aktivnostime preduzetih u vezi prestanka svih neželjenih negativnih trendova, odnosno preokret i uspostavljanje novog početka i novih temelja za rast i razvoj. 2.2. Reorganizacija pod nadzorom sudova izvan stečajnog postupka Kao što je gore navedeno zakon o stečaju sadrži razvijen concept koji kaže da do reorganizacije poslovnog poduhvata stečajnog dužnika je jedino moguće po otvaranju stečajnog postupka. Međutim, primena ovog zakona je pokazala da ovaj koncept ne može dati celosne rezultate, posebno u vezi brzine sprovođenja ovog postupka i mogućnosti dužnika da u kratkom vremenskom periodu prevaziđe krizu i da se stvore uslovi za nastavak poslovnog poduhvata preduzeća, a da se pritom zaštiti imovina. Radi toga, izmenjene su zakonske odredbe koje regulišu reorganizaciju41 kako bi se 41 Vidi član 69 iz Zakona o izmenama i dopunama zakona o stečaju, koji je objavljen na 31 maj 2013 godine u "Službeni vesnik RM", br.79/13, u kome su dodani novih članova 215-a do 215- d koji će početi da se primenjuje od 01.01.2014 godine. 200 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kreirali uslovi da se ova situacija prevaziđe, što bi omogućilo dužniku izlaz iz krize sa sprovođenjem reorganizaciju pre otvoranja stečajnog postupka. Tako se stvaraju uslovi za sprovodženje reorganizacije u prethodnom postupku i pod kontrolom suda, s’tim što je ograničeno trajanje postupka za usvajanje plana reorganizacije na 60 dana. Da bi ste počela ova procedura potrebno je da kumulativno budu ispunjena dva uslova. Prvi je da dužnik dokaže da su ispunjeni uslovi za otvaranje stečajnog postupka, da je nesolventan i da mu prestoji nesolventnost i da dužnik ima imovinu nad kojom se može sprovesti stečajni postupak, a drugi uslov je da je dužnik ranije sačinio plan reorganizacije u saglasnosti s odredbama ovog zakona i da je isti prosleđen sudu. Nadzorna uloga suda u izradu plana reorganizacije u izvan stečajnim reorganizacijama je velik. Prvo je predmet ocean uskladjenost plana reorganizacije sa zakonom. Drugim rečima, sud ceni dali je plan reorganizacije pripremljen i sadrži sve elemente koji su propisani zakonom. Pored toga, sud ocenjuje plan reorganizacije iz proceduralnog aspekta, kao i uslove za otvaranje stečajnog postupka. Nakon toga, predmet evaluacije dali plan pokriva poverilace koji odlučuju putem svojeg glas usvajanje plana reorganizacije. Dakle, ako nisu obuhvaćeni poverilaci koji, ukoliko bi bili obuhvaćeni planom, mogli uticati njihovim glasom na odluku o usvajanju plana, to može biti razlog da sud odbije predlog za otvaranje stečajnog postupka s kim je podnešen i plan reorganizacije. Prijavljeni plan reorganizacije kontrolišu i poverilaci. I ne samo što kontrolišu plan reorganizacije od formalnog aspekta, od njihovog glasa zavisi da li će biti prihvaćen predloženi plan reorganizacije. S druge strane, poverilaci obavljaju kontrolu spiska poverilaca pod određenim klasama poverilaca, kojeg bi dužnik trebao dostaviti. I ova vrsta kontrole je veoma važna, jer pravo glasa u ovom procesu zavisi od dužnika. U tom smislu, poverilaci mogu podneti primedbe na predlog pripremljenog plana reorganizacije koje osporavaju njengov sadržaj, a posebno osnovu ili iznos obuhvaćenih potraživanja. U stvari, to je osnovna razlika između postupka stečajne i izvan stečajne reorganizacije. Pravo glasa poverilaca u postupku stečajne reorganizacije se utvrdjuju na osnovu utvrdjenog sa strane stečajnog 201 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) upravnika u vezi podnetim tužbama sa potraživanjima. U izvan stečajnoj reorganizaciji pod nadzorom suda ne istražuju se potraživanja poverilaca na ovaj način, već dužnik dostavlja spisak poverilaca zajedno sa planom reorganizacije. Poverilaci mogu podneti primedbu sudu u vezi podnetom spiska. Gledano šire, i privremeni stečajni upravnik koji se imenuje u ovom postupku je dužan sprovesti analizu na način na koj je pripremljen spisak poverilaca u skladu sa računovodstvenom dokumentacijom dužnika. Drugi i važniji segment kontrole plana reorganizacije od strane poverilaca je procena njegove izvodljivosti, što znači da poverilaci mogu tokom trajanja postupka izvan stečajne reorganizacije mogu podneti primedbe u vezi finansijskom stanju dužnika i realnosti ispunjenje plana reorganizacije. Važan instrument u tom pravcu, što će pomoći poverilacima da utvrde da li je plan reorganizacije izvodljiv ili ne, je vanredni izveštaj revizora o stanju trgovinskih knjiga najkasnije 60 dana pre dana podnošenja pripremljenog plana reorganizacije sa pregledom svih potraživanja i procenat svakog poverilaca u svakoj klasi plana i izjavu revizora da je pripremljeni plan reorganizacije izvodljiv. Oba izveštaja revizora trebaju biti sustavni deo plana reorganizacije koji je se daje na uvid stečajnih poverilaca pre njegove dostave u stečajno dosije suda, neposredno nakon njenog podnošenja. Da bi mogao dužnik da pripremi plan reorganizacije i da ga dostavi sudu zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka, potrebno je preduzeti mere da bi isti bio prihvaćen sa strane poverilaca, pa bi on trebao stupiti u pregovore sa poverilacima o prihvatanju uslova koje su ponudjeni da bi se prevazišla kriza. Radi se o sprovođenju procedure dobrovoljnog poravnanja bez nadzora suda ili države42, odnosno pregovorima između dužnika i poverilaca čija je svrha ugovoro uređenje dužničko-poverilačkih odnosa. Međutim, pregovori su samo jedan segment ove kompleksne operacije, tako da bi se moglo prevazići ovo stanje, potrebno je preduzeti druge mere koje se odnose na restrukturiranje preduzeća. To su organizacione promene u strukturi 42 U Republici Hrvatskoj je u 2012 usvojen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, uredba 144 /12). Ovaj zakon je prvi u regionu kojim se želi rešiti nelikvidnost dužnika od strane države, posebno kroz proceduru koja uključuje organe države. To je posebna vrsta vanstečajne reorganizacije dužnika pod nadzorom državne i suda. 202 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ upravljanja i mere za finasijsko jačanje preduzeća. Prema našem mišljenju, za rešavanje nastale krize od presudnog značaja je dali se preduzeće nalazi u fazi nesolventnosti43 ili ne. Dobrovoljno poravnanje može biti mnogo uspešnije ako se preduzme u ranoj fazi pre pojave nesolventnosti i predstavlja deo restrukturiranje preduzeća. Zbog upoznavajna drugih poverilaca koji nisu učestvovali u pregovorima, dužnika je dužan da uz plan reorganizacije priloži informacije o proceduri za izradu plana reorganizacije, uključujući i informacije poslatih obaveštenja, dostupnost informacija poverilacima i o toku pregovora. Pored ovih informacija, u prilogu plana reorganizacije treba dostaviti izjave overene od strane notara većinskih poverilaca po vrednosti potraživanja za svaku planom predvidjenu klasu da se slažu sa sadržajem plana i spremni su glasati za njegovo usvajanje. Međutim, i pored datih izjava, poverilace mogu na ročištu ne prihvatiti predloženi plan reorganizacije dužnika i u ovom slučaju sud odbacuje predlog za otvaranje stečajnog postupka sa predloženim planom reorganizacije. Ukoliko su uslovi za otvaranje stečajnog postupka ispunjeni i predloženi plana reorganizacije ima potrebnu većinu poverilaca, u tom slučaju stečajni sudija donosi odluku za otvaranje stečajnog postupka i odobrava prihvaćanje pripremljenog plana reorganizacije i zaustavlja otvoreni stečajni postupak. Zaštita poverilaca u smislu namirenja potraživanja se postiže regulisanjem posebnog postupka za nadzor nad sprovođenjem plana reorganizacije, kojim će morati da navesti osobu koja će obavljati kontrolu i način na koji se informišu poverilaci. U tom kontekstu, naveli bi da plan reorganizacije treba sadržati i odredbe koje bi uredjivale kada se plan reorganizacije smatra neizvodljivim što može dovesti do zaustavljanja izvršenja plana reorganizacije podnet tokom izvan stečajne reorganizacije. 43 Procena stanja preduzeća treba da obavlja organa upravljanja preduzeća. Postoji mnogo modela za predviđanje poslovnih poteškoća, ali ova savremena istorija počinje sa Altmanovim trudom iz 1968 u kojima je promovisao Z score model (Altman, Edward (1968): Financial ratios, Discriminant analysis and the prediction of corporate bankruptcy, The Journal of Finance, Vol. XXIII, No.), tako što je klasifikovao preduzeća koja pripadaju grupi kandidata za stečaj i preduzeća koja su zdrava. U međuvremenu je ovaj model razvijen i postoje i druga instrumenta i modeli razvijeni od strane ekonomista u oblasti analize i predviđanje poslovnih poteškoća. 203 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) ZAKLJUČAK Uporedna analize normativnih rešenja država koje su se pojavile nakon raspada naše zajedničke države u pogledu reorganizacije stečajnih dužnika kao mogućnost da se spase i izađu iz nesolventnosti može se zaključiti da su vrlo slični. Jedina razlika je u tome što u nekim državama44 zakonodavstvo uvodi posebni postupak za izvan stečajnu reorganizaciju dužnika. To odmah postavlja pitanje da li da treba obezbedi normativni postupak izvan stečajne reorganizacije pod nadzorom suda, uprkos postojanju stečajne reorganizacije ili restrukturiranja dužnika tokom stečajnog postupka. Ili pitanje može biti, da li je bolje i da izvan stečajna reorganizacija bude pod nadzorom suda i države i da sprovede upravni postupak koju bi na kraju odobrio sud? Ovo pitanje je posebno interesantno za druge zemlje u regionu koje nisu regulisali ovaj proces. Odgovor na ovo pitanje je pozitivan s tim da je daleko bolje rešenje da izvan stečajna reorganizacija bude pod nadzorom suda, koja je prilagodjena na već prihvaćenom konceptu da bude sprovedjena sa planom reorganizacije koji mora podneti sam dužnika. Dakle konceptualno, svi zakoni koji regulišu stečajni postupak u regionu odgovara regulisanje postpuka za izvan stečajnu reorganizacije koja bi trebala omogućiti dužniku kroz pregovore sa svojim dužnicima da uredi način isplate potraživanja i da u jednom posebnom postupku koji bi bio sproveden pre 44 Republika Slovenija, Srbija i Makedonija su uveli poseban postupak za vanstečajni postupak reorganizacije dužnika pod nadzorom suda. Već smo spomenuli da Republika Hrvatska posebnim zakonom reguliše postupak za vanstečajnu reorganzacija dužnika pod nadzorom suda i države. U Republici Sloveniji ovaj postupak je poznat kao prinudno poravnanje predviđeno u Zakonu o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP (Uradni list Republike Slovenije st. 126/07, 40/09, 59/09,52/10, 26/11 и 47/13) koji se može implementirati samo pre početka stečajnog postupka i vodi se kao poseban proces. To ne znači da postupak za prisilno poravnanje ima prednost nad sprovođenjem stečajnog postupka, zbog toga što za njegovo otvaranje potrebno je ispunjenje određenih uslova. Dužnik treba da poveriocima ponudi isplatu njihovih potraživanja u iznosu od 50% najduži za period od četiri godine, tako što poverioci treba da dobiju četvrtinu svojih potraživanja u prvih tri godina, a u zadnjoj godini i preostali deo. Ali podneti predlog za prinudno poravnanja od strane dužnika ima procesni prioritet u odnosi na predlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen od doverioza time što sud zaustavlja postupak za odlučivanje o podnetom predlogu za otvaranje stečajnog postupka od strane poverioca sve dok ne odlučio po predlogu za otvaranje postupka o prisilnom poravnanjanju. 204 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ otvaranja stečajnog postupka i u kratkom roku bi ovako podnešen plan reorganizacije bio prihvaćen od strane poverilaca. Dakle, govoreći iz perspektive budućih reformi, stečajno zakonodavstvo u državama u region se kreće samo u pravcu uvođenja posebnog postupka za reorganizaciju pre otvaranja stečajnog postupka u kome bi organi preduzeća imali veću ulogu. Gledano iz ove perspektive, nije u skladu sa tako uredjenom stečajnom reorganizacijom da prihvaćeni koncepta rešavanja nesolventnosti u prestečajnom poravnavanju u Hrvatskoj regulisan posebnim zakonom. To je upravni postupak koji ima mnogo nedostataka u nekoliko segmenata i koji u praksi nije dao očekivane rezultate, odnosno smanjenje nesolventnost komercijalnih preduzeća. LITERATURA D. Kostovski, Zakon za stečaj-komentar Proekt na USAID za delovno opkružuvanje, Ministerstvo za ekonomija Skoplje, 2007. D.Kostovski, V. H.Vasileva-Markovska, Reorganizacija na trgovskite društva vo stečajna postapka- priračnik, Proekt na USAID za delovno opkružuvanje, Skoplje, 2007. D.Kostovski, Stečajni postupak i pravni subjektivitet dužnika , Stečaj i privatizacija, V Tradicionalno savetovanje pravosudja, Vršac, 2008. M., Čokić, „Pravne prepreke uspješnoj primjeni reorganizacije stečajnog dužnika u BiH“ (doktorska disertacija), Pravni fakultet Tuzla, Tuzla, 2013. М. Dika, Insolventno pravo, Pravni fakultet Zagreb, 1998. Legislativa Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ" br.84/89). Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RМ" br. 55/97. 53/00, 37/02 i 17/04). 205 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RM" br.34/06, 126/06, 84/07, 47/11 i 79/13 i odluke Ustavnog suda 03/08, 122/09). Zakon o prinudnom poravnjavanju, stečaju i likvidaciji (“Uradni list Republike Slovenije st.67/93 i 39/97). Zakon o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP ( Uradni list Republike Slovenije st.126/07, 40/09, 59/09, 52/10, 26/11). Zakon o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08 Zakon o kredinimt institucijama 116/10, 25/12). Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, uredba 144 /12). Zakon o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br.29/03, 32/04 i 42/06). Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br . 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10). Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije ("Službeni glasnik Republike Srbije", br . 84/04). Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srbije",br. 104/09). Zakon o nesolventnosti privrednih društava Crne Gore ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 06/02, 01/06, 02/07 i 62/08). Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 1/2011). 206 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3061 Title A name given to the resource ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Author Author ČOKIĆ, Mirela KOSTOVSKI, Dejan Abstract A summary of the resource. Energetske krize, finansijski lomovi na pojedinim tržištima, značajan pad kreditne aktivnosti i ubrzanje tehnoloških promena su samo neki faktori koji mogu doprineti privrednim subjektima da ne budu više u mogućnosti da servisiraju svoje dugove. Takvo stanje u privredi direktno je utjecalo da stečajno zakonodavstvo bitno izmeni i postane značajni regulator privrednih kretanja na način što nameće odgovorno ponašanje privrednih subjekata prema svojim obavezama. Ujedno stečajna regulativa uspostavlja sigurnost i izjednačava uslove poslovanja ali istovremeno pruža šansu za oporavak. Tu treba posebno da se spomene mogućnost reorganizacije privrednog subjekta izvan stečajnog postupka kao i stečajnu reorganizaciju za nastavka rada tog subjekta. Autori u svom radu obrađuju temu reorganizacije privrednog subjekta koja se sprovodi izvan stečajnog postupka. Cilj rada je preko uporednopravne analize stečajne regulative država u regionu, da se odgovori na pitanje koje su prednosti reorganizacije koja se sprovodi izvan stečajnog postupka i kako ona utiče na zaštitu prava poverilaca i da li ovakav postupak može biti deo stečajne regulative. Ključne riječi: reorganizacija izvan stečajnog postupka, stečajna reorganizacija, poverioci, stečajni dužnik, predstečajno poravnanje, dobrovoljno poravnanje. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c6b0a56f8789351399a855248e4142ff.docx 9fb36c062c09ca9ce2aeba28e7d4c249 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8febbc22ce8e9f258a0cafd376ef11ec.pdf 47b6e13fe06ece4c09edda6c0abe9db5 PDF Text Text ���������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3122 Title A name given to the resource Zaštita temeljnih prava u europskoj uniji nakon stupanja na snagu lisabonskog ugovora Author Author BAZINA, Sanja Abstract A summary of the resource. Lisabonski ugovor, točnije, Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, stupio je na snagu 1. prosinca 2009. godine. Ovaj reformski ugovor donio je brojne novine u različitim područjima prava Europske unije pa tako i u odnosu na zaštitu temeljnih prava. S jedne strane je Europska povelja o temeljnim pravima postala pravno obvezujući instrument, a time i dio primarnog prava EU. S druge strane Lisabonskim ugovorom su osigurani pravni uvjeti za pristupanje Europske unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U ovom radu bit će dakle predstavljene promjene pravnoga temelja za zaštitu temeljnih prava u Europskoj uniji, uzrokovane Lisabonskim ugovorom. Pored toga prošireni pravni temelj ima za posljedicu i promjene u odnosu na mogućnosti pravne zaštite ovih prava. U ovom smislu biti će istražen odnos i moguća problematika u razgraničenju nadležnosti između Suda Europske unije, Europskog suda za ljudska prava te ustavnih sudova zemalja članica. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7323cc31a865b8a908105804605865c7.docx 3f69d34113633a8f222b578952bef6bd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dd8f684a16f69e03b46d333419c95a35.pdf a4110b00deb3a4b0a09b08721f7f4021 PDF Text Text Autori: (1) Doc. dr. Darko Radić; (2) Doc. dr Radenko Jotanović Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci E-mail: d.radic@pravobl.org; r.jotanovic@pravobl.org ZAŠTITA ŢIRANATA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Saţetak U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013. godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga, predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika iz ugovora o kreditu. Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji pravne sigurnosti. Ključne riječi: ugovor o kreditu, glavni dužnik, povjerilac, žirant, davalac kredita, korisnik kredita. �1. Uvod Usljed dugotrajnog i kontinuiranog nezadovoljstva žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine (dalje: FBiH), krajem 2013. godine Parlament FBiH usvojio je Zakon o zaštiti žiranata u Federaciji Bosne i Hercegovine (dalje: ZZŽ)i. Usvajanem ovog zakona je, dakle, trebalo da se obezbijedi dodatna pravna zaštita za žirante, koji su uglavnom preko različitih udruženja građana predstavljavli javnosti brojne i raznovrsne probleme u kojima su se našli, istovremeno insistirajući na svom pravno inferiornom položaju u odnosu na davaoce kredita (banke i mikrokreditne organizacije). Opšti stav ove grupe građana, iako svi oni nisu opterećeni istom vrstom problem, jeste da su nedovoljno zaštićeni i da je nužna pravna zaštita od povjerilaca prema kojima dužnici imaju obaveze za čije ispunjenje su jamčili. U takvoj višegodišnjoj atmosferi pritisaka na razne nivoe vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini, zakonodavac u FBiH odlučio se da usvoji poseban zakon kojim se bliže uređuju prava i obaveze jemca, kako u smislu njegovog odnosa prema povjeriocu, tako i u pogledu odnosa između povjerioca i dužnika. Na opisani način u FBiH uveden je lex specialis, koji u značajnoj mjeri sadrži rješenja drugačija od onih koja su sadržana u opštim pravilima obligacionog prava (naročito u dijelu obligacionopravnog zakonodavstva u kojem se uređuje ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu), zbog čega se osnovano može postaviti pitanje njihove usaglašenosti, odnosno opravdanosti drugačijeg pristupa u regulisanju instituta jemstva. Iz analize sadržaja odredaba ZZŽ proizlazi naredni problema, a tiče se moguće dekonstrukcije instituta jemstva i redefinisanja odnosa između jemstva (ugovora o jemstvu) i kredita (ugovora o kreditu), jer su pravila iz ZZŽ u značajnoj mjeri promijenila konfiguraciju jemstva (u slučaju kada se jemči za obavezu iz ugovora o kreditu). U tom smislu, smatramo korisnim da se razmotre pojedina rješenja iz ZZŽ i analizira njihova potencijalna neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, a u svijetlu pronalaženja odgovora na pitanje da li se pravilima sadržanim u ZZŽ u stvari vrši nedozvoljen upliv u obligacionopravno zakonodavstvo, a u pravcu dekonstrukcija nekih obligacionopravnih instituta. 2. Pojam, ugovarači i struktura ugovora o kreditu u ZZŢ Pojam ugovora o kreditu utvrđen je u odedbama ZOOii. Međutim, u dijelu ZZŽ koji nosi naslov "Odnos prema drugim propisima" zakonodavac je odredio značenja pojedinih pojmova u smislu ovog zakona. Svoje mjesto našao je i pojam ugovora o kreditu/mikrokreditu za koji se konstatuje da ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi i u zakon o mikrokreditnim organizacijamaiii (čl. 4 alineja 5 ZZŽ). Imajući u vidu prethodno navedeno, definisanje ugovora o kreditu je upravo jedno od interesantnih pitanja i potencijalno spornih rješenja u ZZŽ. U čl. 7 st. 1 ZZŽ ugovor o kreditu se određuje kao jedinstven i da sadrži sva međusobna prava i obaveze glavnog dužnika, povjerioca i žiranta. U čl. 1065 ZOO, ugovor o kreditu drugačije je definisan: ugovorom o kreditu bankaiv vse obavezuje da korisniku Službene novine, br. 100/13. Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 и 57/89; Službeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94; Službene novine FBiH, br. 29/03. iii Pojam kredita se u Zakon o mikrokreditnim organizacijama – ZMKO (Službene novine FBiH, br. 59/06) zapravo i ne definiše posebno u smislu određivanja ugovornih strana, prava i obaveza, bitnih elemenata ugovora, i sl., već se utvrđuje da su mikrokrediti oni krediti koji ne prelaze iznos od 50.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditno društvo, odnosno 10.000,00 KM kada je davalac kredita mikrokreditna fondacija (čl. 4 st. 1). iv Pored banaka, čija je jedna od djelatnosti davanja kredita, zakonom je propisano da mikrokreditne organizacije mogu obavljati djelatnost davanja mikrokredita. Vid. čl. 39 t. 2 Zakona o bankama FBiH – dalje: ZB (Službene novine FBiH, br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03) i čl. 2 i čl. 15 st. 1 ZMKO. v Pored banaka i mikrokreditnih organizacija i drugi subjekti (kreditne institucije) mogu odobravati kredite. To se posebno odnosi na privredne organizacije koje daju neposredno, odnosno putem banke kredite korisnicima svojih proizvoda i usluga tako što im omogućuju njihovu kupovinu ili korišćenje na rate (tzv. potrošački kredit, odnosno „praksa vezivanja usluga“ ili „praksa objedinjavanja usluga“ po Direktivi 2014/17/EU od 04.02.2014. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na i ii �kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom (Vasiljević, 2013; Đurđević, 2003).vi Iz zakonskog uređenja ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno odredbama ZOO, jasno proizlazi da je na jednoj strani ugovora banka kao davalac kredita, sa osnovnom obavezom da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, dok je na drugoj strani korisnik kredita čije su osnovne obaveze da banci plaća ugovorenu kamatu i da dobijeni iznos novca vrati banci u vrijeme i na način kako je to ugovorom određeno (Vasiljević, 2013). Dakle, riječ je o dvostrano obaveznom, teretnom, trajnom, komutativnom i formalnom ugovoru. Međutim, iz definicije ugovora o kreditu kako je to utvrđeno u čl. 7 st. 1 ZZŽ rađaju se izvjesne dileme. Naime, za razliku od određivanja pojma ugovora o kreditu kako je to učinjeno u ZOO, u citiranoj odredbi ZZŽ definicija ugovora o kreditu ne sadrži određenje o osnovnim pravima i obavezama ugovornih strana, već se ističe da je "jedinstven" i da "sadrži sva međusobna prava i obaveza glavnog dužnika, povjerioca i žiranta". Uvođenjem odrednice "jedinstven", zakondavac je, po svemu sudeći, nastojao da naglasi da se radi o pravnom poslu u koji su involvirani davalac kredita, korisnik kredita i jemac. Drugim riječima, vidljiva je intencija zakonodavca da ugovorom o kreditu u stvari obuhvati i elemente ugovora o jemstvu, što nije dio domaće pravne tradicije i što u značajno mjeri otežava primjenu instituta jemstva kako je ono uređeno pravilima obligacionog prava. Ovo nesumnjivo proizlazi iz odredbe čl. 29 st. 2 ZZŽ u kojom se ne dopuštaju dva posebna ugovora: ugovor između povjerioca (davaoca kredita) i glavnog dužnika (korisnika kredita), odnosno ugovor između povjerioca i jemca. Međutim, u čl. 9 st. 3 ZZŽ, a u kojem se govori o funkciji i prirodi jemstva, ističe se da je "jemstvo akcesoran (sporedni) ugovor koji nema samostalno pravno postojanje, već je zavisno od postojanja i valjanosti osnovnog pravnog posla čijem osiguranju i koristi". Dakle, u potonjoj normi ugovor o jemstvu se razlikuje (i odvaja) od ugovora o kreditu, pri čemu se jasno određuje njihov međusobni odnos u smislu kojeg je ugovor o jemstvu akcesoran i zavisi od ugovora o kreditu. Prema tome, u pogledu definisanja ugovora o kreditu i u smislu određivanja odnosa između ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, ne samo da postoji neusaglašenost između ZZŽ i drugih relevantnih zakonskih propisa, već je evidentna i neusaglašenost između pojedini odredaba isto zakona – ZZŽ. S druge strane, zakonodavac prilikom određenja kredita zauzima interesantan pristup i u pogledu utvrđivanja ugovarača, pa se pominju glavni dužnik, povjerilac i žirant (jemac). Ne treba posebno obrazlagati argument da je ugovor o kreditu dvostranoobavezan i teretan ugovor, u kojem, prema tome, na objema ugovornim stranam leže prava i obaveze. Sljedstveno tome, svaka od ugovornih strana – davalac kredita i korisnik kredita mogu u odnosu na određeni akt ponašanja biti kako na poziciji povjerioca, tako na poziciji dužnika. Dakle, ovakav pristup u označavanju ugovornih strana nije sasvim korektno rješenje. Apstrahujući odredbe ZZŽ, odnosno oslanjajući se na odredbe ZOO kojima se uređuje ugovor o kreditu, nesporno je da su ugovarači iz ugovora o kreditu davalac kredita, koji nakon stavljanja na raspolaganje drugoj strani određenog iznosa novčanih sredstava ima poziciju povjerioca, i korisnik kredita, koji ima obavezu da dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je propisano ugovorom i da davaocu kredita plati ugovorenu kamatu, i koji ima poziciju dužnika, dok je jemac treće lice koje se povjeriocu obavezuje da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika akto to ovaj ne učini (čl. 997 i 1065 ZOO). Međutim, zakonodavac u odredbi čl. 7 st. 1 ZZŽ uvodi tremin "glavni dužnik" želeći da utvrdi da se na istoj - dužničkoj strani ugovornog odnosa nalazi i jemac, a da je naspram ovih lica – na drugoj strani ugovornog odnosa povjerilac. Na ovaj način, zakonodavac potvrđuje da se, u smislu razmatrnih odredaba ZZŽ, ugovor o kreditu ne posmatra odvojeno od ugovora o jemstvu, i obrnuto, uvažavajući činjenicu da je ugovor o jemstvu akcesornog karaktera, već se elemnti oba ova ugovora "unose" u jedan ugovorni odnos u kojem su davalac kredita, povjerilac i jemac. Kada je riječ o ugovornim strana, ni ovde stvari nisu do kraja jasne. U ZOO ugovorne strane iz ugovora o kreditu su davalac kredita i korisnik kredita. No, u ZZŽ ugovorne strane iz ugovora o kreditu stambene kredite i o izmjeni direktive 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010). Isto tako i svako fizičko lice (nekreditna institucija) može biti u ulozi davaoca kredita pod uslovom da se radi o sporadičnom slučaju i da nije riječ o zelenaštvu. vi Gotovo istu definiciju ugovora o kreditu sadrži Njemački građanski zakonik – Bürgerliches Gesetzbuch 1896. (par. 488). �su: povjerilac, glavni dužnik i jemac. Dakle, umjesto davaoca kredita (banka ili u slučaju mikrokredita mikrokreditna organizacija) koristi se termin "povjerilac", što je u stvari generički pojam i koristi se za označavanje strane u obligacionopravnom odnosu. S druge strane za korisnika kredita upotrebljava se pojam "glavni dužnik", čime se želi nagovjestiti učešće trećeg subjekta i odnos između korisnika kredita i trećeg. Dakle, za razliku od ugovora o kreditu kako je regulisan u odredbama ZOO, zakonodavac kroz ZZŽ uvodi u ovaj ugovora kao ugovornu stranu i jemca, odnosno naglašava jedinstvo ovog ugovora, iako je u čl. 4 alineji 5 ZZŽ propisano da ugovor o kreditu ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacioni odnosi.vii Navedeno rješenje ZZŽ u pogledu ugovornih strana u ugovoru o kreditu prihvata se i u pravnoj teoriji, tako da se i jemci smatraju dužnicima ili bolje reći sadužnicima (jemcima platcima) iz ugovora o kreditu od kojih kreditor može da se namiri ukoliko to ne uspije od glavnog dužnika kao korisnika kredita (Vasiljević, 2013). Dakle, ovdje se ističe razlika između korisnika kredita i dužnika u smislu da pojam “dužnik” obuhvata, ali se ne ograničava pojmom “korisnik kredita”. Time se struktura subjekata ugovora o kreditu usložnjava, ali je samo korisnik kredita lice koje u tom smislu zaključuje sa davaocem ugovor o kreditu (Vasiljević, 2013). 3. Model jemstva u odredbama ZZŢ Jemstvo je jedno od ličnih sredstava obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Ugovorom koji se zaključuje između povjerioca i jemca ovaj drugi se obavezuje da će povjeriocu ispuniti punovažnu i dospjelu dužnikovu obavezu, ako to dužnik ne učini. Na ovaj način je i zakonodavac definisao jemstvo, propisujući da je pisana forma ugovora o jemstvu uslov da ugovor obavezuje jemca (čl. 997 i 998 ZOO). Predmet ugovora o jemstvu je obaveza koju dužnik ima prema povjeriocu iz postojećeg obligacionopravnog odnosa, pa je jemčeva obaveza akcesorna i supsidijarna (Morait, 2010). Ista zavisi od punovažnosti i dospjelosti obaveze dužnika. Akcesornost obaveze jemca potvrđena je i kroz pravila kojima se uređuje zastarjelost jemčeve obaveze. Zastarjelošću obaveze dužnika, zastarijeva i obaveza jemca (čl. 1019 st. 1 ZOO).viii Međutim, pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava žiranata, kako je to utvrđeno odredbama ZZŽ, podrazumijeva nešto drugačiji koncept jemstva, barem kada su u pitanju jemci koji jemče za ispunjenje obaveze dužnika koju je ovaj preuzeo ugovorom o kreditu/mikrokredituix. Iako se u čl. 9 st. 4 ZZŽ konstatuje da je prema svojoj prirodi i funkciji jemstvo akcesoran (sporedni) ugovor koji zavisi od postojanja i valjanosti osnovnog pravnog posla čijem obezbijeđenju služix, zakonodava je ovlastio jemca da može odustati od zaključenog ugovoraxi i to bez navođenja razloga za odustanak (čl. 8 st. 1 ZZŽ).xii Iako se čl. 3 st. 2 ZZŽ propisuje da će se na sva pitanja koja nisu drugačije uređena ovim zakonom primjenjivati odredbe ZOO, smatramo da se na odustanak iz čl. 8 st. 1 ZZŽ ne može primjeniti institut odustanicexiii. Dakle, jemac u roku od sedam dana od zaključenja ugovora može odustati od ugovora, obavještavajući povjerioca o tome u pisanoj formi.xiv Ako pođemo od premise da je jemac ugovorna strana u ugovoru o Upor. čl. 4 alineja 4, odnosno čl. 7 st. 1 ZZŽ i čl. 1065 ZOO. Ukoliko je rok zastarjelosti obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, onda obaveza jemca zastarijeva za dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika (čl. 1019 st. 2 ZOO). ix Budući da se krediti i mikrokredit u smislu razmatranih propisa razlikuju prema davaocu (status i oblik organizacije – banke i mikrokreditne organizacije), odnosno prema visini iznosa kreditnih sredstava, dio analize koji se odnosi na ugovor o kreditu vrijedi i za ugovor o mikrokreditu bez posebnog naglašavanja u tekstu ugovora o mikrokreditu. x Budući da se cijeli zakon odnosi na pravno uređenje uslova i načina ostvarivanja prava žiranata, bilo je za očekivati da će zakonodavac govoriti o zavisnosti jemstvau u odnosu na ugovor o kreditu, umjesto što je upotrijebio mnogo širi pojam "pravni posao". Isto tako, primjećujemo da se jemstvom ne obezbijeđuje pravni posao (niti ugovor o kreditu), već se jemstvom obezbijeđuje izvršenje obaveze glavnog dužnika. xi Nije bliže određeno o kojem se ugovoru radi. Imajući u vidu definiciju ugovora o kreditu iz čl. 7 st. 1 ZZŽ, pretpostavlja se da je zakonodavac na umu imao ugovor o kreditu. xii U ZOO regulisana je samo mogućnost da korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit, v. čl. 1068, st. 1. xiii Odustanica je ovlašćenje na temmelju sporazuma ugovornih strana da jedna ili svaka ugovorna strana može da odustane od ugovora davanjem odustanice (čl. 82 ZOO). xiv Odredba u stavu 2 čl. 8 ZZŽ nije najsrećnije formulisana. Naime, u stavu 1 čl. 8 ZZŽ jemcu se daje pravo da odustane od ugovora u sedmodnevnom roku, a u narednom stavu istog člana jemac se obavezuje da povjerioca o takvoj svojoj namjeri vii viii �kreditu, a što proizlazi iz čl. 7 st. 1 i čl. 29 st. 2 ZZŽ, odnosno od premise da jemac može odustati od ugovora (u roku od sedam dana), izvodi se zaključak da jemac svojom izjavom volje i nezavisno od ponašanja ostalih ugovarača (glavnog dužnika i povjerioca) koje je saobrazno sadržaju ugovora, odnosno bez obzira na njihovu vjernost i privrženost ugovoru, može dovesti do prestanka ugovora. Ovakva pravna moć kojom raspolaže jemac ima ozbiljne implikacije na primjenu načela ravnopravnosti ugovornih strana (čl. 11 ZOO). Budući da se odustanak jemca ne može pravno kvalifikovati kao primjena instituta odustanice, niti se to može posmatrati kao jednostrani raskid ugovora (zbog neispunjenja ili u drugim zakonom propisanim slučajevima), nije jasna pravna priroda ovog prava jemca, koje ipak ima obilježja preobražajnog prava. Opštim pravilima obligacionog prava predviđena su dva oblika jemstva: supsidijarno jemstvo (čl. 1004 st. 1 ZOO) i soliradno jemstvo (čl. 1004 st. 3 ZOO). U prvom slučaju povjerilac može zahtijevati ispinjenje obaveze od jemca tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom pozivu. U slučaju solidarnog jemstva, jemac (je jemac platac i) odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac ga može pozvati na ispunjenje cijele obaveze istovremeno kad i glavnog dužnika ili samo njega (jemca) ili samo glavnog dužnika. Međutim, iz tumačenja odredaba čl. 7 st. 3 t. 14 i 15, odnosno čl. 17 st. 1 ZZŽ proizlazi da povjerilac ne može pozvati jemca na ispunjenje obaveze nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku koji je određen u pismenom pozivu ili kad i glavnog dužnika, već isključivo onda kada je iscrpio sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku.xv Dakle, jemstvo (kada se jemči za obavezu iz ugovora o kreditu) se kao pravna ustanova uređuje na sasvim drugačiji način nego što je to učinjeno u ZOO. 4. Pravni poloţaj jemca Odredbama ZZŽ jemac, ili zakonskom terminologijom žirant je pravno ili fizičko lice koje je garant kreditnog posla i koje se obavezuje, isključivo u pisanoj formi, izvršiti namirenje povjeriocu teka kad to nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ovog zakona (čl. 4 alineja 1). U smislu kompariranja regulative jemstva u ZOO i ZZŽ, jednaka su rješenja u pogledu forme – oba zakona propisuju da je jemac dužan ispuniti obavezu ako se na to obavezao u pisanoj formi (čl. 998 ZOO i čl. 4 alineja 1 ZZŽ). Time se gotovo iscrpljuju identičnosti, ili in linea extremis usaglašenosti ovih propisa u pogledu instituta jemstva. Naime, prema pravilima obligacionog prava, jemac se obavezuje povjeriocu da će ispuniti obavezu dužnika, ako to ovaj ne učini (čl. 997 ZOO). Dakle, jemac jemči (garantuje) za obavezu dužnika. Međutim, u ZZŽ ističe se da je jemac garant kreditnog posla. Budući da je pojam kreditnog posla je širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita, sa svim je jasno da se između ovih kategorija ne može povući znak jednakosti. Drugim riječima, za razliku od rješenja u ZOO, a prema kojem jemac odgovara za obavezu dužnika, u ZZŽ je prihvaćeno rješenje da jemac garantuje za cijeli kreditni posao. Podsjećamo kreditni posao obuhvata prava i obaveze dužnika, ali i povjerioca. Dakle, jezičkim tumačenjem mogao bi se izvesti zaključak da je jemac kroz pravila ZZŽ dospio u manje povoljan položaj od onog kojeg ima u odredbama ZOO. Sljedstveno tome, postavlja se pitanje da li je zakonodavac, uprkos inicijalnoj intenciji – da zaštiti jemca, kroz definisanje pojedinih zakonskih odredaba odstupio od svoj prvobitne namjere, za koju vjerujemo da je opredijelila i naziv zakona, ili je pak svojom nespretnošću i nekonzistentnim pristupom doveo jemca u manje povoljnu poziciju od one koje mu je obezbijeđena kroz odredbe ZOO. Vjerujući je da se radi o potonjoj situaciji, ukazujemo da naredne problem koji proizlaze iz zakonske definicije jemca (žiranta). Za razliku od pravila ZOO, u kojima se predviđa supsudijarno jemstvo obavijesti prije isteka sedmodnevnog roka, što u suštini skraćuje "period hlađenja", odnosno rok da jemac donese odluku. Ovo naročito treba posmatrati s obzirom na činjenicu da je ZZŽ regulisao duplo kraći rok nego što je rok za povlačenje potrošača iz ugovora regulisan u Direktivi 2014/17/EU. xv O nedorečenosti ove konstrukcije već je prethodno bilo riječi. �i solidarno jemstvo, zakonodavac kroz odredbe ZZŽ, a uređujući jemstvo za obavezu iz ugovora o kreditu, promoviše poseban moel jemstva koji ima određene specifičnosti. Naime, jemac je, prema njegovoj zakonskoj definiciji, obavezan da ispuni obavezu povjeriocu, tek kad to (ispunjenje) nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita u skladu sa odredbama ZZŽ. Dakle, jemac se može pozvati na ispunjenje dužnikove obaveze prema povjeriocu tek kada su iscrpljene druge mogućnosti, a koje se ogledaju u korištenju sredstava obezbjeđenja kredita. Pri tome, vjerujemo da je zakonodavac pod teminom "sredstva obezbjeđenja kredita" mislio na sredtsva za obezbjeđenje izvršenja dužnikove obaveze – korisnika kredita. Zaštita jemaca se, dakle, ogleda u propisivanju obaveznog pokušaja namirenja povjeriočevog potraživanja kroz ostala sredstva obezbjeđenja obaveze dužnika, što otvara dilemu da li su druga lica (npr. zalogodavac) koja su svojom imovinom involvirana u cijeli pravni posao (ugovor o kreditu), a dajući sredstva obezbijeđenja ispunjenja dužnikove obaveze, zapravo u inferiornom položaju u odnosu na jemca. Pored toga, problem vidimo i u odredbiama čl. 7 st. 3 t. 14 i 15 ZZŽ, a naročito u smislu njene neusaglašenosti sa odredbom čl. 4 alineja 1 ZZŽ, jer se u prvopomenutim odredbama predviđa da povjerilac prije utuženja jemca treba iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku. Prvi problem vidimo u činjenici da zakonodavac prejudicira stanje odnosa između povjerioca i jemca, ne razlikujući ovlašćenje povjerioca od zahtijeva povjerioca (prava povjerioca da zahtijeva ispunjenje obaveze dužnika prinudnim putem). Dakle, nije isključeno da će jemac na poziv povjerioca ispuniti obavezu za koju je jemčio, iako zakonodavac propisuje da ugovor o kreditu i mikrokreditu mora da sadrži odredbu da će povjerilac prije utuženja jemca iscrpiti sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku. Budući da je potraživanje povjerioca (davaoca kredita ili mikrokredita) subjektivno obligaciono pravo, te da je obaveza dužnika (korisnika kredita) imovinskog karaktera, sasvim je jasno da u skladu sa načelom autonomije volje ovi učesnici u obligacionom odnosu mogu slobodno odlučivati o vršenju svojih prava - povjerilac slobodno odlučuje da li će zahtijevati ispunjenje obaveze, a jemac slobodno odlučuje da li će obavezu za koju je jemčio ispuniti na poziv povjerioca ili će se pak upustiti u sudski spor. Dalje, zakonodavac zahtijeva od povjerioca da prije utuženja jemca iscrpi sva pravna sredstva u namirenju svojih potraživanja prema glavnom dužniku (čl. 7 st. 3 t. 14 ZZŽ), odnosno jemac se oslobađa obaveza da vraća kredit (ispuni obavezu dužnika) sve dok povjerilac ne preduzme prethono opisane radnje (čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ).xvi S tim u vezi postavlja se pitanje šta se ima smatrati iscrpljivanjem svih pravnih sredstava: da li je riječ o pravima povjerioca (vršenju povjerilačkih prava) ili se radi o mogućnostima da povjerilac u procesnpravnom smislu preduzme sve radnje u pravcu namirenja svog potraživanja (i u svim stepenima i instancama sudskog odlučivanja), ili pak i jedno i drugo? U vezi sa obimom jemčeve obaveze evidentiramo i to da se u odredbi čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca, onda visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja jemca. Na ovaj način postavlja se ograničenje u pogledu visine obaveze jemca koja može biti manja od visine obaveze (anuiteta) dužnika, što nije u koliziji sa pravilima ZOO kojima se uređuje jemstvo, jer se potonjim pravilima predviđa da jemac odgovara za cijelo ispunjenje obaveze za koju je jemčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. Budući da pravila ZZŽ predviđaju pomenuto ograničenje koje u svakom slučaju predstavlja lakše uslove i povoljniju poziciju za jemca, ima mjesta za primjenu odredbe čl. 7 st. 3 t. 15 ZZŽ, koja je u tom smislu usaglašena sa ciljem i domašajem odredbe iz čl. 1002. St. 2 ZOO. 5. Posebna zaštita ţiranta ili specijalna ograničenja slobode ugovaranja U namjeri da se prava i interesi jemca posebno zaštite, zakonodavac je posegnuo za specijalnim instrumentima zaštite koja izazivaju pravne dileme. Poseban problem je zakonska formulacija prema kojoj ”žirant neće vraćati kredit prije nego što povjerilac preduzme sve radnje” koje se odnose na iscrpljivanje svih pravnih sredstava prije utuženja jemca. Nije jasno da li se ovde misli na otplatu kredita u smislu ispunjenja obaveze dužnika koja glasi na vraćanje određenog iznosa sredstava (cjelokupnog iznosa kredita) ili je zakondavac imao intenciju da se ova norma odnosi na isplatu anuiteta kredita. Vjerujemo da je u pitanju isplata anuiteta, ne nužno i cjelokupnog iznosa kredita, jer je mogućno da u određenom momentu dužnik (korisnik kredita) postane sposoban za nastavak otplate kredita. Ovo potvrđuje drugi dio odredbe iz čl.7 st. 3 t. 15 ZZŽ u kojem se navodi da ako dođe do otplate kredita od strane jemca, onda “visina rate ne smije prelaziti 1/3 redovnih primanja svakog žiranta pojedinačno i svih žiranata solidarno”. xvi �Prvi u nizu slučajeva odnosi se na specifičan pristup uređenju odnosa jemstva i još jednog sredstva obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Naime, odredbama ZZŽ nije dopuštena primjena instituta jemstva u slučaju kada je predviđena - kao sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze – zaloga (čl. 29 st. 3 ZZŽ). Iako se, istina do određene mjere, može razumijeti da zakonodavac želi da zaštiti jemca, nije jasno zašto na posve radikalan način postupa u odnosu na situaciju kada se kao instrument obezbjeđenja iste obaveze glavnog dužnika već predviđa zaloga. Valjda je to povoljnija pozicija od one u kojoj je jemstvo jedino sredstvo obezbjeđenja izvršenja dužnikove obaveze. Razumije se, ovakva zabrana ugovaranja jemstva predstavlja ograničenje autonomije volje, odnosno sloboda ugovaranja kao oblik njene realizacije, koje je jedno od načela obligacionog prava (čl. 10 ZOO). S tim u vezi, vrijedna pažnje je i odredba čl. 17 st. 2 kojom se glavnom dužniku za vrijeme trajanja ugovora o kreditu zabranjuje da pokloni ili proda svoju imovinu.xvii Ovo je još drastičniji primjer ograničenja slobode ugovaranja, gdje ne postoji nikakav ligitimitet, jer se iza ovakvog ograničenja ne nalazi razlog zaštite opšteg intetersa. Čini se da je zakonodavac u namjeri da zaštiti jemca potpuno zaboravio na institu vršenja povjerilačkih prava i mogućnosti pobijanja pravnih radnji dužnika. No, ukoliko glavni dužnik ipak postupi suprotno odredbi čl. 17 st. 2 ZZŽ, onda povjerilac ne može tražiti ispunjenje obaveze od jemca, sve dok ne zatraži od suda da se imovina glavnog dužnika vrati u prvobitno stanjexviii. Međutim, zakonodavac dozvoljava izuzetak od prethodno citiranog pravila i dozvoljava da povjerilac zahtijeva ispunjenje obaveze od jemca koji se "vlastitom voljom i odlukom obavezao povjeriocu o preuzimanju obaveze izmirenja duga" (čl. 17 st. 5 ZZŽ). Ostavljajući po strani pitanje kako se neko može obavezati bez svoje volje, ovde uočavamo hibridnu konstrukciju – mješavinu ustanove jemstva i instituta preuzimanja ispunjenja.xix Zatim, u čl. 11 st. 1 ZZŽ propisano je da se jemac koji je fizičko lice može obavezati ako nije stariji od 65 godina, niti mlađi od 18 godina. U pogledu određivanje minimalne starosne granice, smatramo da je suvišno da se u ovom zakonu određuje minimalna dob jemca, jer nema sumnje da za ugovor o jemstvu, kao i za druge ugovore vrijedi opšte pravilo da se sposobnost za zaključenje punovažnog ugovora kojim se preuzimaju obaveze, odnosno potpuna poslovna sposobnost stiče punoljetstvom, odnosno sa navršenih 18 godina života.xx Međutim, određivanje “gornje starosne granice” za jemca smatramo izuzetno problematičnim. Dakle, zakonodavac zabranjuje fizičkim licima starijim od 65 godina da jemče za obavezu dužnika. Ovo predstavlja presedan da životna dob jednog fizičkog lica determiniše njegovu ugovornu sposobnost. I pored činjenice da je lice potpuno poslovno sposobno i da može zaključiti druge teretne ugovore, zakonodavac “štiti” potencijalnog jemca na način da ograničava njegovu slobodu ugovaranja i zabranjuje mu da zaključi ugovor o jemstvu, odnosno da u smislu odredaba iz čl. 7 st. 1 ZZŽ bude ugovorna strana u ugovoru o kreditu. Iz ovoga proizlazi da lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, može raspolagati svojom imovinom pravnim poslovima inter vivos (npr. prodaja stvari ili prava) i pravnim poslovima mortis causa (npr. testamentom), ali ne može jemčiti za obavezu koju je temeljem ugovora o kreditu preuzeo korisnik kredita. Paradoksalno je dakle, da nema zakonskih prepreka da jedno lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, zaključi ugovor o kreditu kao korisnik kredita i preuzeti obavezu vraćanja određenog iznosa novčanih sredstava u ugovorom definisanom roku uz sporazumno utvrđenu kamatu, a isto to lice ne može jemčiti za istovrsnu obavezu koju bi u svojstvu korisnika kredita preuzelo tređe lice. Osim što se ovakvom rješenju može prigovoriti sa formalno-pravnog i logičkog aspekta, nesumnjivo je da je razmatrano rješenje u koliziji sa drugim relevantnim zakonskim normama koje se odnose na poslovnu sposobnost (i ugovornu sposobnost) fizičkog lica. Konačno, ističemo “zakonsko ukidanje kategorije žiranta”, ukoliko se radi o kreditnim iznosimaxxi većim od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je predviđen period otplate kredita u roku dužem od 3 U zakonskom tekstu se kaže "...pokloniti, prodati ili prepisati trećem licu.." Termin "prepisati" nije sasvim korektan i vjerovatno se mislilo na raspolaganje putem prenosa prava svojine na nekoj stvari (najčešće nepokretnosti). xviii Treba li ovde uopšte postaviti pitanj zaštite pravne sigurnosti i prava savjesnog trećeg lica. xix Podsjećanja radi, preuzimanje ispunjenja obaveze je odnos inter debitores i tiče se sporazuma između dužnika i trećeg lica, a ne povjerioca (čl. 453 ZOO). xx Vid. čl. 56 st. 1 ZOO i čl. 137 st. 2 Porodičnog zakona FBiH (Službene novine FBiH, br. 35/05 i 41/05). xxi Mada bi korektnije bilo definisati da se radi o iznosu obaveze korisnika kredita za koju se jamči. xvii �godine (čl. 15 ZZŽ). Dakle, lice starije od 65 godina, koje nije djelimično ili potpuno lišeno poslovne sposobnosti, ne može da bude jemac za obavezu koju ima korisnik kredita kada je ona veća od 20.000,00 konvertibilnih maraka i kada je rok otplate kredita duži od 3 godine. Gotovo da se mogu iskoristiti isti argumenti koji su izneseni u pogledu kritike prethodno komentarisanog rješenja iz čl. 11 st. 1 ZZŽ. Drugim riječima, neko ko može slobodno da raspolaže svojom imovinom i da preuzima obaveze, istovremeno ne može da jemči za obavezu koja prevazilazi određeni novčani iznos i kada je rok za ispunjenje te obaveze duži od zakonom propisanog. Na ovaj način potpuno se derogira princip “ko može više, može manje”. Na kraju, ne i najmanje važno, smatramo da razmatrani mehanizmi zaštite jemca imaju vrlo ozbiljne implikacije sa stanovišta mogućih ograničenja i/ili povrede prava koja su licima garantovana Ustavom BiH, odnosno Ustavom FBiH – pravo na imovinu i zabrana diskriminacije.xxii 4. Zaključak U savremenom društvu, jedna od osnovnih funkcija koju ima zakon u cilju obezbjeđenja pravde, slobode, mira, reda i sigurnosti, jeste zaštita slabijih u odnosu na jake. Nesumljivo da je donošenje ZZŽ imalo za cilj da svojim normama uspostavi ravnotežu između banke ili drugih davalaca kredita, sa jedne strane i korisnika kredita i jemca, sa druge strane. Ova ravnoteža se očigledno nije mogla (dovoljno) ostvariti postojećim zakonskim propisima, prvenstvo odredbama ZOO, na osnovu kojih su se zaključivali ugovori o kreditu i ugovori o jemstvu. ZOO je štitio slabiju ugovornu stranu kod ugovora o kreditu ograničenjem slobode ugovaranja propisivanjem pisane forme ugovora, obaveznih elemenata ugovora (iznos kredita, uslovi davanja , uslovi korišćenja i uslovi vraćanja kredita), kao i zabranom ugovaranja tzv. nepravičnih klauzula čija je svrha poštovanje načela savjesnosti i poštenja, načela ekvivalentnosti uzajamnih prava i obaveza i drugih načela obligacionog prava u slučaju kad se zaključuje ugovor prema unapred određenoj sadržini od strane jedne (ekonomski jače) ugovorne strane. Međutim, i pored “dobrih namjera” koje je imao zakonodavca, čini se da ZZŽ, ne samo da nije dodatno (dovoljno) zaštitio prava žiranata, već je na određeni način njihov pravni položaj dodatno otežan, a dovedena je u pitanje i konstrukcija nekih osnovnih instituta obligacionog prava zasnovanih na domaćoj pravnoj tradiciji. Prvenstveno je dovodena u pitanje sama pravna konstrukcija ugovora o kreditu, jer se u ZZŽ ovaj ugovor definiše kao “jedinstvo” međusobnih prava i obaveza povjerioca, glavnog dužnika i žiranta. Ovakvim regulisanjem se na određeni način vrši subrogacija ugovora o kreditu i ugovora o jemstvu, odnosno njihova dekonstrukcija u odnosu na način kako su normirani u ZOO-u. I pored neprihvatljivog određenja ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” ugovora između povjerioca, glavnog dužnika i žiranta, ZZŽ nije ostao dosljedan ni ovoj svojoj odredbi, pa u okviru dijela o funkciji i prirodi jemstva vrši njegovo razdvajanje na ugovor o kreditu i ugovor o jemstu ističući da je jemstvo akcesoran ugovor koji je zavisan od glavnog pravnog posla koji osigurava. Određivanje ugovora o kreditu kao “jedinstvenog” unosi konfuziju i u pogledu terminologije koja se koristi za označavanje ugovornih strana (povjerilac, glavni dužnik i žirant, umjesto davalac kredita i korisnik kredita), koja sama po sebi implicira i regulisanje određenih uzajamnih prava i obaveza učesnika u pravnom poslu. Kao što se to i u samom nazivu zakona ističe, žirant je u “glavnoj ulozi” i u ugovoru o kreditu, što se naročito ogleda u pravnoj moći da jednostrano raskine ugovor nezavisno od ponašanja povjerioca i glavnog dužnika čime se dovodi u pitanje načelo ravnopravnosti ugovornih strana. ZZŽ ide još dalje regulišući da je jemac garant kreditnog posla, umjesto da garantuje za obavezu dužnika, kako to reguliše ZOO. Ovakvim obavezivanjem jemac je dospio u nepovoljniji položaj nego što je imao prije donošenja ZZŽ, jer je kreditni posao širi pojam od pojma obaveze dužnika – korisnika kredita. ZZŽ je jemca doveo u nejasan položaj uvođenjem novog, nedovoljno određenog, modela jemca koji je obavezan na ispunjenje obaveze prema povjeriocu tek onda kad ispunjenje nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita prema glavnom dužniku, čime se odstupa od načela supsidijarnosti i solidarnosti jemstva regulisanih odredbama ZOO-a. Radi opravdanja donošenja samog ZZŽ zakonodavac reguliše i, naizgled, još neke specijalne instrumente zaštite jemaca, a u stvari se radi o ograničenjima xxii Vid. čl. II.3 t.k i čl. II.4 Ustava BiH, odnosno čl. II.2 st. 1 t. d i t. K Ustava FBiH. �osnovnih pravnih načela. Takav karakter imaju odredbe o zabrani jemstva kada ja kao sredstavo obezbjeđenja predviđena zaloga, zatim zabrana raspolaganja imovinom od strane glavnog dužnika za vrijeme trajanja ugovora o kreditu, zabrana da jemac bude lice mlađe od 18 godina, odnosno starije od 65 godina i zakonsko ukidanja kategorije žiranata za kreditne iznose preko određenog iznosa i perioda otplate kredita. Imajući u vidu navedena rješenja ZZŽ, čini se da je zakonodavac od prevelike želje za zaštitom žiranata, odnosno pod pritiskom ove kategorije građana ishitreno donio zakon kojim je na neodgovarajući način regulisao pojedina rješenja, pri čemu je propustio da na sveobuhvatan način pruži potpunu pravnu zaštitu žirantima. Tako su se mogle razraditi odredbe Direktiva 2014/17/EU i 2008/48/EZ, kao i Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na potrošače, pa samim tim i na žirante kao učesnike u ugovoru o kreditu, a koje se tiču odgovornijeg ponašanja (kreditiranja), ekonomskog ponašanja, kodeksa ponašanja, profesinalnog ponašanja, nedozvoljenog uticaja, nepoštenih (nekorektnih) klauzula u ugovoru, nepoštene (nasrtljive) poslovne praksa, prava na informisanje (i dostavljanje nacrta) prije zaključenja ugovora putem standardizovanog oblika Evropskog standardizovanog informativnog obrasca (ESIS), kao i prilikom reklamiranja usluga, naročito u slučaju ugovora o objedinjavanju usluga (povezivanja ugovora o kreditu i osnovnog ugovora o kupovini roba i usluga), kao i edukacija u tom pogledu (finansijsko obrazovanje), zatim zaklučivanja dosljednih, fleksibilnihih i pravednih ugovora o kreditu, zaštite osnovnih životnih uslova i preduzimanje mjera za olakšavanje otplate kredita, nadzora davaoca kredita (kreditne i nekreditne institucije), vansudsko rješavanje sporova između učesnika u ugovoru o kreditu, itd. Posebno aktuelno pitanje koje nije obuhvaćeno ZZŽ, a postoje opravdani zahtjevi (pritisak) određene kategorije građana za ovim regulisanjem, jesu ugovori o kreditima sa valutnom klauzulom švajcarski franak. Radi se o ugovorima o kreditu gdje se korisnik saglasio sa primjenom ove valutne klauzule, ali je davalac kredita propustio da informiše korisnika na mogućnost špekulativnog kursa franka, čija vrijednost zavisi samo od jedne države, čime se načelo ekvivalentnosti uzajamnih davanja ugovornih strana narušava u tolikoj mjeri da se javljaju kontraverze o (ne)postojanju elemenata zelenaškog ugovora. Imajući u vidu navedeno, opšta je ocjena da je zakonodavac umjesto rafiniranih mehanizama kvalitetne pravne zaštite jemca, pokazao paternalistički odnos prema jemcu i svoju inicijalnu intenciju, zbog previše politike i premalo prava, u značajnom dijelu kompromitovao. 5. Literatura Vasiljević, Z. (2013). Pravna teorija kredita. Banja Luka: Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Đurđević, M.(2003). Ograničenja slobode ugovoranja u ugovorima o kreditu između banke i pojedinca. Pravo i privreda, 5-8(2003), 348-349, Morait, B. (2010). Obligaciono pravo. Banja Luka: Komesgrafika, Zakon o zaštiti žiranata, “Službene novine”, br. 100/13, Zakon o mikrokreditnim organizacijama, “Službene novine”, br. 59/06, Zakona o bankama FBiH, “Službene novine”, br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03, Zakon o obligacionim odnosima, „Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 и 57/89; “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94; “Službene novine FBiH2, br. 29/03, Porodiči zakona FBiH, „Službene novine“, br. 35/05 i 41/05. �Authors: Darko Radić, PhD, Assistant Professor; (2) Radenko Jotanović, PhD, Assistant Professor Institution: Faculty of Law, University of Banja Luka E-mail: d.radic@pravobl.org; r.jotanovic@pravobl.org PROTECTION OF GUARANTOR IN LAW ON GUARANTOR’S PROTECTION IN FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract Parliament of Federation of Bosnia and Herzegovina adopted Law on guarantor’s protection in 2013. It is a lex specialis which regulates legal protection of guarantor as a special category of persons in loan agreement. However, the law provides a numerous solutions which derogating general rules in obligation law, particularly rules in Law on obligations regarding loan agreement and warranty. In this paper, authors consider both certain rules regarding guarantor’s protection and their compliance with general rules in law of obligations. Definition of loan agreement and special regulation of relationship between creditor and guarantor are not in compliance with rules of warranty – general rules, structure and species. Moreover, there are some limits of freedom of contracting for those who has intention to guarantee for debtor’s liability in loan agreement. Authors in this paper consider validity and acceptability of special rules in order to find answer whether those rules match other relevant rules in positive legislation and do they serve to legal certainty. Key words: loan agreement, debtor, creditor, guarantor. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3186 Title A name given to the resource ZAŠTITA ŽIRANATA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Author Author RADIĆ, Darko JOTANOVIĆ, Radenko Abstract A summary of the resource. U FBiH je 2013. godine usvojen Zakon o zaštiti žiranata koji je stupio na snagu 18.12.2013. godine. Radi se o lex specialis zakonu kojim se reguliše pravna zaštita žiranata kao posebne katergorije lica kod ugovora o kreditu. Međutim, ovaj zakon predviđa brojna rješenja koja značajno odstupaju od opštih pravila obligacionog prava, a naročito odredbama ZOO kojima se uređuju ugovor o kreditu i ugovor o jemstvu. U ovom radu razmatraju se pojedina rješenja iz Zakona o zaštiti žiranata i analizira njihova neusaglašenost sa opštim pravilima obligacionog prava, jer je evidentno da se postojećim rješenjima u Zakonu o zaštiti žiranata, u stvari, potencijalno vrši dekonstrukcija određenih obligacionopravnih instituta. Definicija ugovora o kreditu, kako je utvrđena u pomenutom zakonu, odnosno posebno uređenje odnosa između povjerioca i jemca u značajnoj mjeri odstupaju od opštih pravila obligacionog prava i u tom smislu predstavljaju rješenja koja nisu kompatibilna institutu jemstva – njegovim opštim pravilima, strukturi i vrstama jemstva. Pored toga, predviđena su posebna ograničenja slobode ugovaranja za lice koje namjerava da jemči za obavezu glavnog dužnika iz ugovora o kreditu. Autori u ovom radu upravo preispituju opravdanost i prihvatljivost ovih rješenja, kako sa stanovišta ostalih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija pravnih odnosa, tako i sa stanovišta domaće pravne tradicije, a u cilju pronalaženja odgovora da li su razmatrana rješenja harmonizovana sa ostalim pozitivnim zakonskim propisima i da li su u funkciji pravne sigurnosti. Ključne riječi: ugovor o kreditu, glavni dužnik, povjerilac, žirant, davalac kredita, korisnik kredita. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a5f0a88ccd0f7b7f852b4561d6368f5e.pdf 1dfea5148e21e62a2a77f335a08437b7 PDF Text Text BİLDİRİ ÖZETLERİ - UTEK 2014 ZȂTI’NIN “HAZER ET” REDİFLİ GAZELİNİN YAPISALCILIK AÇISINDAN İNCELENMESİ Murat DURMAZ Yunus Emre Türk Kültür Merkezi / Bosna Hersek Ali Riza ÖZUYGUN Burch Üniversitesi / Bosna Hersek Anahtar Kelimeler: Zati, gazel, şerh, yapısalcılık. ÖZET Bu çalışmada, 16. yüzyıl Klâsik Türk şairlerinden Zȃti’nin “hazer et” redifli gazelinin yapısalcılık yöntem ile incelenmesi oluşturacaktır.Çalışmada öncelikle yapısalcılık hakkında bilgi verilecek, sonrasında ise gazel klasik yöntemle çözümlenecektir.Gazelin biçim ve özünde gizli kalan başka yönleri de ortaya konularak şairin dünyası, günümüzde gazellerinin yeri ve popülaritesi sunulacak, bu hedef doğrultusunda Zati’nin gazeli şekil, anlam ve yapısal açıdan ortaya konulacaktır. YABANCILARA TÜRKÇE ÖĞRETİMİNDE KULLANILAN YÖNTEM VE MATERYALLERE GENEL BİR BAKIŞ Muhammed Ensar ERENSAYIN Türkiye Anahtar Kelimeler: Türkçe, öğretim,yabancılara Türkçe öğretimi. ÖZET Dünyada yaşayan en köklü dillerden biri olan Türkçe, özellikle son yıllardaki siyasi gelişmelerin paralelinde öğrenilmek için oldukça talep edilen bir dil halini almıştır. Bu talep doğrultusunda, dünyanın çeşitli ülkelerinde Türkçe öğretim merkezleri yaygınlaşmıştır. Türkçe özellikle Hint Avrupa dil ailesine mensup dillerden oldukça farklı bir gramer yapısına sahiptir. Bu farklılık Türkçe'nin öğrenilmesini ve öğretilmesini zorlaştırmaktadır. Bu çalışmada biz 20 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2634 Title A name given to the resource ZȂTI’NIN “HAZER ET” REDİFLİ GAZELİNİN YAPISALCILIK AÇISINDAN İNCELENMESİ Author Author DURMAZ, Murat ÖZUYGUN, Ali Rıza Abstract A summary of the resource. Bu çalışmada, 16. yüzyıl Klâsik Türk şairlerinden Zȃti’nin “hazer et” redifli gazelinin yapısalcılık yöntem ile incelenmesi oluşturacaktır.Çalışmada öncelikle yapısalcılık hakkında bilgi verilecek, sonrasında ise gazel klasik yöntemle çözümlenecektir.Gazelin biçim ve özünde gizli kalan başka yönleri de ortaya konularak şairin dünyası, günümüzde gazellerinin yeri ve popülaritesi sunulacak, bu hedef doğrultusunda Zati’nin gazeli şekil, anlam ve yapısal açıdan ortaya konulacaktır. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014-05-23 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-582X P Philology. Linguistics,PA Classical philology,PI Oriental languages and literatures,PN Literature (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3365 Title A name given to the resource ŽENSKI LIKOVI U ROMANU „LIMENI BUBANJ“ (G.GRASS) Author Author Ručević, Anemarija Abstract A summary of the resource. Roman Limeni bubanj (1959.) spada među najznačajnija književna djela na njemačkom jeziku. Ovim je djelom autor stekao svjetsku slavu, a svojm je pojavljivanjem označio prekretnicu u povijesti njemačkoga romana. Cilj ovoga rada je prikaz ženskih likova u odnosu na Oskara Matzeratha, glavnog junaka romana. Prvi dio rada sadrži konstalaciju likova, odnosno pojavljivanje ženskih likova u odnosu na Oskara te njihova uloga i međusobni odnos, dok drugi dio rada daje odgovore na pitanja jesu li ženski likovi podređeni muškarcu/ima i pojavljuju li se Grassovi ženski likovi u tradicionalnim ulogama. Elisabeth Pflanz klasificirala je žene u romanu prema spolnoj funkciji pa ih je podijelila na tip majke i/ili djevice. Dok majčinske figure nude sigurnost, djevice su više objekt Oskarovih seksualnih želja. Tzv. majčinske figure su, prema Pflanz, između ostalog Anna Koljaiczek, Agnes Matzerath pa i Maria koja je postala nedostižna za Oskara. Potpune djevičanske uloge imaju sve medicinske sestre, časne sestre i Luzie Rennwand. Upadljiva nevinost i nepokvarenost kao i upotreba bijele boje kao simbol čistoće je za pripovjedača bitan faktor u opisivanju, u karakterizaciji svojih likova uz napomenu da bijelom bojom nije pokrio sva područja djevičanske čistoće i nevinosti. Ključne riječi: Limeni bubanj, Oskar Matzerath, ženski likovi Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cdfcfe1f2a6fac0232d3e50f9c3ec398.pdf 225a75a3eb523e1bae8230db78e98085 PDF Text Text Zero Semantic Extension of the Persian Origin Words in the Contemporary Bosnian Language Đenita Haverić & Amela Šehović University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Abstract: TheBosnian language lexis is characterised by a number of words of eastern origin, i.e. the words from Turkish, Arabic or Persian have a prominent place. The Bosnian language vocabulary contains a number of the Persian origin words that were introduced to the Bosnian language mainly through Turkish language as an intermediary language during the Ottoman rule in Bosnia and Herzegovina. Comparation of the Persian words meaning in Bosnian language resulted in a conclusion that a number of Persian words experienced zero semantic extension. The Persian Origin Words that experienced zero semantic extension in Bosnian language are mostly related to expressions limited to narrow specialized areas that we thematically grouped in: flowers, fruits, vegetables, herbs; dishes, furniture and different objects; buildings, rooms, different places; apparel, cloths, and jewelry; colors, metals, minerals and chemical elements; food, drinks and spices; religious and sufi expressions; occupations; music instruments and animals. Keywords: Persian origin words, zero semantic extension, thematic areas 1. Introduction The Bosnian language vocabulary contains a number of the Persian origin words that were introduced to the Bosnian language mainly through Turkish language as an intermediary language during the Ottoman rule in Bosnia and Herzegovinai. However, in the process of transition from the Persian to Bosnian language these words experienced a number of changes at the phonological, morphological and semantic level. Whith regard to the semantic adaptations it can be noticed that in Persian loan-words after they have been integrated to the Bosnian language, restriction of meaning, expansion of meaning as well as semantic incompability between the model and replicaii. But, comparation of the Persian words meaning in Bosnian language resulted in a conclusion that a number of Persian words experienced zero semantic extension. This means that after a Persian loan-word has been integrated in the recipient language system, i.e., Bosnian language, its meaning remained unchanged and corresponds with the original language. Following the analysis that we conducted in our language corpus iiiwe classified all words of Persian origin that experienced zero semantic extension into specific thematic areas that contain majority of words. 1 �2. Thematic areas 2.1. Flowers, fruits, vegetables and herbs Thematic area flowers, fruits, vegetables and herbs contains the most units and we will classify it into four subgroups: 1. Flowers: jasmin/ 'jasmine'; jorgovan/ 'lilac';lala/ 'tulip'; nergić/ 'daisy'; nesrin/ 'narcissus'; sumbul (zumbul)/ 'hyacinth'; šeboj/ 'Aegean wallflower'. This groupcontains words that we refer to it as regionally or stilisticaly marked such as: đul/ 'rose'; melekša (menekša)/ 'violet'; menevša/ 'violet'. 2. Fruits: dud/ 'mulberry'; hurma/ 'date'; limun/ 'lemon'; nar/'pomegranate'; narandža (naranča)/ 'orange'. Here we also have regionaly and stilisticaly marked words such as:rezakije (rezaćije)/ 'rasins', rezakija/ 'type of grapes that grows in Herzegovina';šeftelija/ 'peach'. In this group there are some archaic words such as: armut/ 'pear', dževiz (dževiz-nut)/ 'cashew', indžir/ 'anjeer',miva (mivka)/ 'fruit', turundža/ 'orange'. 3. Vegetable: patlidžan/ 'eggplant'; spanać (špinat)/ 'spinach'. 4. Herbs: nohut/ 'chickpea', pamuk/ 'cotton', pirinač /'rice', šimšir/ 'box plant', zendžefil/ 'ginger and archaic names as: benđija/ 'Cannabis sativa', fustuk/ 'pistachio'; selvija (sevlija)/ 'Mediterranean cypress'. 2.2. Dishes, furniture, and different objects Second thematic area characterized by frequency of its units is: dishes, furniture, and different objects, such as: ćilim, halija, zilija (all three words denote carpet); erende/ 'grater', fildžan (findžan)/ 'cup', merdevine/ 'stairs',sepet/ 'basket', testera/ 'hand-saw',kibletnama/ 'Kibla compass'.This group is characterized by presence of some archaic words such as:ajna/ 'mirror'; armagan/ 'present, gift';buhurdanluk (buhurdar)/ 'censer incense or perfume burner'; fagfurija/ 'China porcelain', something made of China porcelain; nalpora/ 'a piece of horse shoes'; nešter/ 'a sharp surgeon and barbers knife'; šemidan (šamidan)/ 'candle holder'; salnama/ 'almanach'; sindžir/ 'chains, hardware'; tabirnama/ 'dream interpretation book';tebriknama/ 'greeting card'; tufek/ 'gun'. Words muhur/ ’seal’, peškeš (pešćeš)/ 'gift',tahta/ 'board' are expressive in spoken language. 2.3. Buildings, rooms and different places The third thematic area is buildings, rooms and different places such as: ambar (hambar)/ 'warehouse'; bazar/ 'Market place'; đerdap/ 'whirlpool'; kafana (kahvana)/ 'coffee-house'. Interestingly this thematic area contains most of archaic words such as: đumrukhana/ 'custom'; hapsana/ 'jail'; kiraethana/ 'reading room'; kutubhana/ 'library'; muvekithana/ 'observatory'; tabakhana (tabhana)/ 'tannery'; tefterhana (defterhana)/ 'accounting office'; telegrafhana/ 'post office'; dembelhana/ 'a place where lazy people gather'; dera/ 'a valley between two hills, brook'; dershana/ 'class room'; kabristan/ 'cemetery' and historisms menzilhana/ 'post station – a place where horses for postman were kept on standby' and serhat/ 'border area'. In addition, there are number of words whose main feature is 2 �expressivity, such as: đulistan/ 'rosary';mezaristan/ 'cemetery'; musafirhana/ 'hostel', zindan/ 'jail, dungeon'; viranija/ 'destroyed house'. 2.4.Apparel, cloth and jewelry The fourth thematic area is: apparel, cloth and jewelry, which we will classify in three subgroups: 1. Apparel:čador/ 'chador', čarapa/ 'sock',šal/ 'scarf' and words that are used in ethnological context and they denote type of a hat and they are:arakčin, ćelepoš, taća. 2. Material and cloths: čadorbez (čador-bez)/ ‘linen’, diba, hara, ibrišim/ 'types of silk'. 3. Jewelry: bazument/ 'amulet', ćehlibar (ćilibar)/ 'amber', dževahir/ 'jewel', menđuša (minđuša)/ 'earing',piroze/ 'turquoise'. 2.5.Colours The fifth thematic area is: colours, such as: al/ 'light-red' and a color azur/ 'sky-blue' is emphasized with its expressivity. Also, we can notice a number of words that denote colors that are archaic such as:jorgovani/ 'the color of lilac'; lal/ 'the color of rubi'; ružičast/ 'pink'; limuni/ 'the color of lemon'; pirozi/ 'the color of turquise'; sijah/ 'black color'; singav/ 'grey color';višnjevi/ 'the color of chery'. 2.6. Metals, minerals and chemical elements The sixth thematic area is: metals, minerals and chemical elements such as: bor/ 'boron'; boraks/ 'borax'; kreč/ 'lime' and nafta/ 'oil'.This thematic group is featured by a number of archaic lexeme such as: ćezap (ćezab)/ 'nitrit acid', ćil/ 'clay'; ćukurt (ćurkut)/ 'sulphur'; đuverčila/ 'potassium nitrate'; pirinč (pirindž)/ 'yellow bronze'; tutija/ 'zinc'. 2.7. Food, drinks and spices The seventh thematic area is food, drinks and spices includes meals: arpaš/ 'barley meal', červiš/ ‘melted meat fat', čorba/ 'soupe, đunlač/ 'a type of sweets made of pastry with cream with almonds and wallnuts', nišesta (nišeste)/ 'cornstarch, recelj (redžel)/ 'jam', then drink boza/ 'boza';spicessirće/ 'vinegard'; šećer/ 'sugar'and tarčin / 'cinnamon'. 2.8. Religious and Sufi expressions The eighth thematic area isreligious and Sufi expressionswhich take very important place in the Bosnian language vocabulary primarily because these expressions are most often irreplaceable, so they are presented today in both spoken and standard language.These are the following lexemaabdesthana/ 'place for taking ablution'; abuzemze (abu-zemze)/'water from 3 �well Zemze close to Kabba in Mekka'; binamaz/ 'a Muslim who doesnt perform salat on regular basis',derviš/ 'dervish'; din/ religion; đunah/ 'sin'; hanikah/ 'tekke' with boarding school for darvish' and mevlevihana/ 'Mevlevi order tekke'. 2.9. Occupations The ninth thematic area occupations can be deviden into two subgroups: 1. Occupations that include the following words: baštovan/ 'gardner'; dadilja/ 'nanny' and historismshaznadar/ 'safe keeper'; muhurdar/ 'stamp keeper';tefterdar (defterdar)/ 'higly positioned finance officer' and it has archaic meaning 'accountant, finance officer'. In addition there are other archaic words such as: kešiš/ 'monk, monarch'; suvarija/cavalier, pejik (peik)/ 'messenger'; tahsildar/ 'tax officer' and lala/ 'courtier, educator'. Word hizmećar/ 'servant'is featured with expressivity. 2. Craftsmen: bazarđan (bazerđan, bazrđan)/ 'trader, seller in a fair'; nalbant (a) (nalbantin)/ 'horse blacksmith'; zerger/ 'jeweller'. All three words are archaic, thus they are not frequent in contemporary Bosnian Language however a word bazarđan/ 'trader'occurs in some well-known Sevdalinka. 2.10. Music instruments The tenth thematic area music instrumentssuch as: naj/ 'nay', saz/ '[saz] string instrument', tambura/ 'tambouritza', zurna/ 'surnay'.Presence of these music instruments in this area whitnesses cultural influence of the East to these areas. 2.11. Animal The eleventh thematic area animals includes the following words: samur/ 'sable'; šakal/ 'jackal'and archaic word čagalj/ 'jackal' and lejlek/ 'stork'. 3. Conclusion Based on the above we may conclude that the Persian Origin Words which experienced zero semantic extension in Bosnian language are mostly related to expressions limited to narrow specialized areas that we thematically grouped in: flowers, fruits, vegetables, herbe; dishes, furniture and different objects; buildings, rooms, different places; apparel, cloths, and jewelry; colors, metals, minerals and chemical elements; food, drinks and spices; religious and sufi expressions; occupations; music instruments and animalsiv. Many of the words listed above were introduced to the Bosnian language together with the newly-introduced lifestyle, which is the reason why it was common to borrow the word together with its original, source language meaning. Its meaning is kept as long as such condition exists and then it is lost either after the word is lost or it is kept as a feature of 4 �certain time (Baotić 2007: 11). In addition, we notice that the majority of thematic areas contain a number of expressions that are irreplaceable or are very difficult to replace. Thus, there is no replacement with corresponding lexic-semanic equivalent in Bosnian language. These words are present in everyday use and as stated by Bugarski: „they are the most regular, standard words and in their absence we would hardly discuss the everyday issues. How could we sleep without bed sheets/ 'čaršaf', pillow/ 'jastuk'and comforters/ 'jorgan', or wash our face without soap/ 'sapun' and towels/ 'peškir'? What would we wear if not socks/ 'čarape'and slippers/ 'papuče' or sandals/ 'sandale', maybe boots/ 'čizme' with thick sole/ 'đon'? How would we drink jogurt/ 'jogurt', tea/ 'čaj' withlemon/ 'limun'or coffee/ 'kafa'with spoon/ 'kašika' of sugar/ 'šećer'? Eat scramble eggs/ 'kajgana'or a pie/ 'pita' or rolls/ 'sarma'with rice/ 'pirinač'? Sip brandy/ 'rakija' or smoke tobacco/ 'duhan'? If needed how would we put a button/ 'dugme' in the pocket/ 'džep', and scissors/ 'makaze', hammer/ 'čekić', nails/ 'ekseri'and other alat tools/ 'alat' into a box/ 'kutija' or into a case/ 'sanduk'? How would we joyfully yell/ 'galamiti'in the garden/ 'bašta' or in a boat/ 'čamac'? For us to say that something is soft as cotton/ 'pamuk' or hard as steel/ 'čelik' – or in general express the whole array of basic terms. “(Bugarski, 1996: 204). From the above citation we notice a significant number of oriental origin words, i.e., Arabic, Turkish and Persian origin that are present in our everyday language. It is interesting to note that this paragraph contains mainly words of Persian origin. In addition to words that are irreplaceable here we can notice words that have their corresponding lexical-sematic equivalent in Bosnian language but the Persian origin word such as erende(rende),is in use more often than its local equivalent ribež, ribača/ 'grater'. Also, a word merdevineis used more than word ljestve/ 'ladder', than word baštovan instead of vrtlar/ 'gardner'; testera instead of pila/ 'saw' etc. In addition to these Persian origin words that are widely used today both in spoken and standard language, in the abovementioned thematic areas we can notice a number of archaic words and they belong to a passive lexical level. From the above it is clear that the Persian origin words that experienced zero sematic extension in Bosnian language grately enriched Bosnian vocabulary. Its special value is the fact that they are rarely replacable and they are present in spoken language. On the other hand, archaic words and historicisms whitness a past time, centuries long culture and tradition and its use today gives a note of patina. References: Akopdžanjan, Žana (2010). Reči persijskog porekla u govoru naroda bivše Jugoslavije. Beograd: Društvo srpsko-iranskog prijateljstva. Baotić, Josip (2007). Orijentalizmi u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine. Sarajevo: Institut za jezik. Bugarski, Ranko (1996). Uvod u opštu lingvistiku. Beograd: Čigoja. Filipović, Rudof (1986). Teorija jezika u kontaktu. Zagreb: JAZU i Školska knjiga. Škaljić, Abdulah (1979). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost. 5 �i Bosnian languagevocabularyis characterised by a number of words of eastern origin, i.e. words from Turkish, Arabic or Persian, havea prominent place.Compared to Turkish and Arabic, lexis of Persian origin is the least present – in Škaljić’s Dictionary of Turcisms there were total 1031 words of Persian origin, out of which 653 basic words and 378 derivatives (Akopdžanjan, 2010: 180). ii In course of our research of the semantic adaptations of Persian words in Bosnian language we used R. Filipovic's methodology(1986). iii This refers to the Dictionary as an Appendix of the book Words of Persian Origin in Bosnian Language by Đenita Haverić and Amela Šehović which is currently in the final stage of its development. iv Surely, in addition to the above there are more thematic groups that we failed to mention in this paper because they contain insignificant number of words. 6 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3276 Title A name given to the resource Zero Semantic Extension of the Persian Origin Words in the Contemporary Bosnian Language Author Author Haverić, Đenita Šehović, Amela Abstract A summary of the resource. The Bosnian language lexis is characterised by a number of words of eastern origin, i.e. the words from Turkish, Arabic or Persian have a prominent place. The Bosnian language vocabulary contains a number of the Persian origin words that were introduced to the Bosnian language mainly through Turkish language as an intermediary language during the Ottoman rule in Bosnia and Herzegovina. Comparison of the Persian words meaning in Bosnian language resulted in a conclusion that a number of Persian words experienced zero semantic extension. The Persian Origin Words that experienced zero semantic extension in Bosnian language are mostly related to expressions limited to narrow specialized areas that we thematically grouped in: flowers, fruits, vegetables, herbs; dishes, furniture and different objects; buildings, rooms, different places; apparel, cloths, and jewelry; colors, metals, minerals and chemical elements; food, drinks and spices; religious and sufi expressions; occupations; music instruments and animals. Keywords: Persian origin words, zero semantic extension, thematic areas Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2016-05-15 Keywords Keywords. Article PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0620e564cdd36606526fda43fb4cfdab.docx c38fc356e5c2e981d04c3d55c669d6e3 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/245f8c1a6f686dc38601e6329ee7d5eb.pdf 9342cd6e5b18371e1508a6ac2c77a213 PDF Text Text ZEYNEP CEMALİ’NİN ESERLERİNDE CİNSİYET ROLLERİ ÜZERİNE BİR İNCELEME Elif Emine BALTA Bitlis Eren Üniversitesi, Fen-Edebiyat Fakültesi, Türk Dili ve Edebiyatı Bölümü, Bitlis / Türkiye Anahtar Kelimeler: Çocuk edebiyatı, Zeynep Cemali, Cinsiyet rolleri. ÖZET Zeynep Cemali, çocuklar için yazarken çocuğun gözüyle bakabilmeyi becerebilmiş önemli yazarlardan biridir. Ortaya koyduğu eserlerde, çocuğu yormayacak sade ve anlaşılır bir dili, düzgün cümle kuruluşlarıyla sağlamıştır. Bu bağlamda edebilik vasfı taşıyan eserlerinin eğitsel yönü de kuvvetlidir. Çocuğun hayal dünyasını etkileyen çocuk edebiyatı ürünlerinin dolaylı ya da doğrudan vermek istedikleri bu eğitsel yönün bir parçasıdır. Çocuk edebiyatı ürünlerinin tercih edilebilir olmalarının en önemli ölçütü ister istemez eğitsel yönleri olmuştur. Zeynep Cemali roman ve hikâyelerinde konu bakımından çeşitlilik sağlamıştır. Eserleri sosyal ilişkileri ve meseleleri içeren zengin kurmaca hayatların üzerine kuruludur. Eğitsellik özelliği göz önüne alındığında, bireylerin kimliğini belirleyen cinsiyet rollerinin çocuk edebiyatı ürünlerinde işleniş biçimi, üzerinde durulması gereken bir konudur. Bu çalışmada, insanın çeşitli hallerini yansıtan eserleri, cinsiyet rolleri açısından incelenmiş geleneksel Türk aile yapısı ile ilişkilendirilerek tartışılmıştır. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2247 Title A name given to the resource ZEYNEP CEMALİ’NİN ESERLERİNDE CİNSİYET ROLLERİ ÜZERİNE BİR İNCELEME Author Author BALTA, Elif Emine Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: Çocuk edebiyatı, Zeynep Cemali, Cinsiyet rolleri. ÖZET Zeynep Cemali, çocuklar için yazarken çocuğun gözüyle bakabilmeyi becerebilmiş önemli yazarlardan biridir. Ortaya koyduğu eserlerde, çocuğu yormayacak sade ve anlaşılır bir dili, düzgün cümle kuruluşlarıyla sağlamıştır. Bu bağlamda edebilik vasfı taşıyan eserlerinin eğitsel yönü de kuvvetlidir. Çocuğun hayal dünyasını etkileyen çocuk edebiyatı ürünlerinin dolaylı ya da doğrudan vermek istedikleri bu eğitsel yönün bir parçasıdır. Çocuk edebiyatı ürünlerinin tercih edilebilir olmalarının en önemli ölçütü ister istemez eğitsel yönleri olmuştur. Zeynep Cemali roman ve hikâyelerinde konu bakımından çeşitlilik sağlamıştır. Eserleri sosyal ilişkileri ve meseleleri içeren zengin kurmaca hayatların üzerine kuruludur. Eğitsellik özelliği göz önüne alındığında, bireylerin kimliğini belirleyen cinsiyet rollerinin çocuk edebiyatı ürünlerinde işleniş biçimi, üzerinde durulması gereken bir konudur. Bu çalışmada, insanın çeşitli hallerini yansıtan eserleri, cinsiyet rolleri açısından incelenmiş geleneksel Türk aile yapısı ile ilişkilendirilerek tartışılmıştır. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d52a584972d7ebbf2593d514457d22f4.pdf ed73018857bb8e0d9d846375235eec72 PDF Text Text ŽIVOTINJSKA SIMBOLIKA U IZABRANIM DJELIMA GÜNTERA GRASSA Anemarija Ručević Sveučilište u Zadru Article History: Submitted: 10.06.2015 Accepted: 10.07.2015 Apstrakt: Promatrajući Grassove naslove, primjećujemo čestu upotrebu životinja: Mačka i miš, Pasje godine, Lumbur, Štakorica, Korakom raka, itd.. Cilj ovoga rada je analizirati zašto se Grass odlučuje za određenu životinju u izboru svojih naslova, prikazati simboliku odabranih životinja i otkriti postoji li veza između životinje i djela. Analiza se temelji na tri njegova djela: Mačka I miš (1961.), Pasje godine (1963.) I Lumbur (1977.). Ključne riječi: Günter Grass, životinjska simbolika, Mačka i miš, Pasje godine, Lumbur 1 �1. Günter Grass se kod izbora naslova svojih djela često odlučio za životinje koje na prvi pogled ne možemo povezati s književnim predlošcima. Jesu li životinje simbolične, alegorične ili uopće nemaju značenje? Koja je njihova uloga i funkcija? Novela Mačka i miš ima simboličan naslov koji upućuje na dječju igru koja ima strogu podjelu uloga lovca i ulovljenog, pobjede jačeg nad slabijim. Čitajući novelu brzo uočavamo da se uistinu radi o borbi, borbi između svijeta i pojedinca autsajdera. „Miš“ u noveli je Joachim Mahlke, autsajder u društvu kojega love „mačka“ Pilenz i cjelokupno društvo sve dok na kraju ne kapitulira i dok se ne preda. Na početku novele uočavamo često ponavljanje riječi „mačka“ kada je „Mahlkes Adamsapfel der Katze zur Maus wurde“.1 Mačka postaje Mahlkeovom suprotnošću, tj. suprotnost njegove Adamove jabučice. S ponavljanjem tih riječi, one postaju lajtmotivom cijele novele. Pripovjedač na početku novele „Ich aber, der ich Deine Maus einer und allen Katzen in den Blick brachte, muss nun schreiben.“2 Opisano je mačkino (mačka=životinja) približavanje žrtvi koja zajedno s pripovjedačem tvori trokut. Tijekom cijele novele Mahlkeovi pokušaji sakrivanja prevelike Adamove jabučice tvore središnju temu. Mačka i miš postaju progoniteljima i progonjenima, lovcima i ulovljenima, počiniteljima i žrtvama. Mahlkeova Adamova jabuka postaje „mišem“ koja tijekom radnje postaje simbolom žrtve i progonom. Mahlke se trudi kompenzirati svoj deficit pokušavajući se prilagoditi konvencijama i normama društva; pokušaji koji počinju na početku, kada Pilenz tjera mačku: „Die Katze kam übend näher. Mahlkes Adamsapfel fiel auf, weil er groß war, immer in Bewegung und einen Schatten warf. (...) So jung war die Katze, so beweglich Mahlkes Artikel- jedenfalls sprang sie Mahlke an die Gurgel; (...) oder ich, mit wie ohne Zahnschmerz, packte die Katze, zeigte ihr Mahlkes Maus: und Joachim Mahlke schrie, (...)“3 Mačka postaje simbolom progonitelja, počinitelja koji Mahlkea tijekom cijele novele diskriminira, ali potiče i na maksimalne uspjehe kao npr. ronjenje u olupini broda. Mačka predstavlja društvo, možda čak i nacistički režim, koje Mahlkeu (ali i svakom drugom autsajderu) prijeti, koji očajava i koji se želi prilagoditi vladajućim zakonima. Ta „mačka“, tj. društvo prilično je okrutno i bez milosti, ali i blago i mirno pa se često može u njima prevariti. Nacistički režim ima jasne predodžbe o ljudskom izgledu, a oni koji nisu odgovarali toj slici, nemilo su poučeni boljem ili su ubijeni. Mahlke se ne osjeća kao dio grupe i ne pronalazi pripadnost. „Mačka“ predstavlja opasnost za one koji ne odgovaraju predodžbi. Nacistički režim na neljudski način utjelovljuje strah, mučenje i prijetnju. Možemo zaključiti da se Grass bavi temom ljudskog osamljenja unutar totalitarnog društva u kojemu pojedinac svoje mišljenje i želje mora poreći da bi dobio priznanje svoje okoline pri čemu se sve više od nje izolira i udaljava. Stoga se Mahlke nalazi u zamršenoj Günter: „Katz und Maus“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993, S.6 S.6 3Ebd. S. 6 1Grass, 2Ebd. �situaciji: s jedne strane želi oslonac koje pronalazi u svom štovanju Blažene Djevice Marije, a s druge traži identifikaciju i pripadnost grupe, prijatelja. U noveli se javlja jedna osoba koja se oslobađa prijetnje, pritiska i straha od neuspjeha, osoba koja se ne mijenja i koja se ne boji posljedica, a to je Tulla (Ursula) Pokriefke. Moramo spomenuti i pripovjedača Heini Pilenza koji zauzima poziciju izdajice jer opisuje priču oko Joachima Mahlkea sa sarkastičnim podzvukom kako ne bi privukao pozornost vlastite krivnje; i on je autsajder pa stvara odnos mržnje i ljubavi prema Mahlkeu zbog čije je smrti suodgovoran: kada na kraju novele Mahlkeu uskrati i baci otvarač za limenke, oduzima Mahlkeu životno potrebnu stvar: „Denn was mit Katze und Maus begann, quält mich heute als Haubentaucher auf schilfumstandenen Tümpeln.“4 Mačka i miš simboliziraju lovca i ulovljenog, koje kasnije zamjenjuje ćubasti gnjurac koji stoji za ujednačenje obojice. Pripovjedač Heini Pilenz napokon želi pronaći mir i nada se Mahlkeovom oprostu „der nicht auftauchen wollte“.5 2. I naslov 1963. Objavljenog romana „Pasje godine“ upućuje na određenu simboliku. Pojam „pasje godine“ višeznačan je: možemo shvatiti kao životne godine psa koje se pretvore u ljudske godine (1:7), ali i (od 19.stoljeća) korišten pojam opisivanja loših godina, analogno jadnom ili hladnom. Radi se o vremenu u kojemu su samo psi mogli preživjeti ili u kojima čovjek postaje životinjom prema izreci „samo najjačio pstaju“.6 Naslov romana daje naslutiti da će glavnu ulogu igrati psi, naročito početak treće knjige: „Der Hund steht zentral.(...) Oder halte dich an den Hund, dann stehst du zentral. (...) Jeder Hund steht zentral.“7 Roman ne govori samo o prijateljstvu između Amsela i Materna, nego i o povijesti pseće obitelji, priči koja opisuje propast jedne pseće obitelji: „Es war einmal ein Hund, der verließ seinen Herrn,(...) durchschwamm (...) die Elbe und suchte sich westlich des Flusses einen neuen Herrn“.8 Psi su u pravilu slovili kao vjerni pratitelji, stoga je blisko povući paralelu s tadašnjem vremenu: psi su svojim gazdama vjerni kao što je njemački narod bio vjeran svom „gazdi“ Hitleru. Kao dobar primjer za odnos između psa i čovjeka djeluje Tulla, odnosno njezin odnos prema psu Harrasu kojega nekoliko puta bez razloga nahuškava na svoju „prijateljicu“ Jenny Brunies i učitelja klavira Felsner- Imbs: 4Ebd. S.178 S. 178 6Königs Erläuterungen: Günter Grass- Hundejahre, Bange Verlag, 2006, S.78 7Grass, Günter: „Hundejahre“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993, S.469 8 Ebd., S.466 5Ebd. �„kaum hatte Felsner- Imbs (...); knapp hatte er die Hälfte des Weges zur Hoftür zurückgelegt- (...) da ließ meine Cousine Tulla unseren Hofhund Harras von der Kette. (...) der schoßdiagonal über den Hof, (...) umsprang mutwillig den zur Säule erstarten Pianisten; (...) und erst als Felsner- Imbs sein Heil im Davonlaufen suchte (...) war Harras dem Pianisten hinterdrein und faßte ihn beim wehenden Bratenrock (...).“9 Harras s vremenom postaje agresivniji, a upravo njegova rastuća agresivnost paralelna je s rastućim nacističkim režimom i ideologijom, mržnjom Nijemaca protiv Židova, zapravo protiv svih koji nisu odgovarali arijevskoj vrsti; stoga se ponavljaju rodoslovna stabla pasa: „Am dunklen Anfang gab es, soll es, hat es (...) eine Wölfin gegeben, deren Enkel, der schwarze Hund Perkun, zeugte die Hündin Senta; und Pluto deckte Senta; und Senta warf sechs Welpen, darunter den Rüden Harras; und Harras zeugte Prinz; und Prinz wird in Büchern (...) Geschichte machen.“10 Stabla koja se ponavljaju simbol su za tzv. Arijevce koji su vrijedni i dostojni, ali i za odnos između nacista i Hitlera o kojemu znamo da je imao samo čistokrvne njemačke ovčare. Pas postaje Grassovo sredstvo s kojim čitatelja suočava s Hitlerovim rasnim ludilom. Ne samo rodoslovno stablo, nego i pseća imena nose određenu simboliku u sebi: npr. Prinzsimbol carstva, moći i neograničene vlasti (čime je Hitlerova vlast slična onoj prinčevoj, kraljevoj), Pluto (Pluton)- rimski bog podzemlja; u grčkoj mitologiji mu je jednak Had.11Pas Pluto kasnije postaje simbolom krivnje jer završetkom nacizma počinju veliki ljudski, ali i pseći bijegovi: „..überlaufender Hund, Hauab-Hund, Ohne-mich-Hund, Hundegeworfenheit (...) fahnenflüchtiger Hund, der den Wind im Rücken hat; denn der Wind will auch nach Westen, wie alle (...) Vergessen wollen alle die Knochenberge und Massengräber, die Fahnenhalter und Parteibücher, die Schulden und die Schuld.“12 Pseće su godine, kao što smo spomenuli, loše godine koje Grass opisuje u svom romanu, počevši od završetka prvog svjetskog rata (1917.-1927.), sljedećeg razdoblja nesigurnosti i gospodarske krize 1929. s pripadajućom deflacijom i velikom nezaposlenošću. Nakon toga slijedi početak i širenje nacizma koji svoj vrhunac dostiže s najvećim zločinom u njemačkoj povijesti, holokaustom, i naposljetku slijedi opis poslijeratnog vremena (nakon 1945.) sve do sadašnjosti. U romanu ne igraju samo psi važnu ulogu: središnja je tema prijateljstvo između Amsela (kasnije Brauxela) i Materna. Radi se o njemačko- židovskom prijateljstvu tijekom trećeg rajha i poslije toga, između umjetničko orijentirano intelektualca Amsela i njegovog prijatelja, nagonskog i snažnog Materna. 9 Ebd. S.232-233 Ebd, S.76 11 Pluton znači bogat, a dolazi od grčke riječi ploutos – bogatstvo. Grci su Hada također zvali Pluton, a Rimljani su poslije preuzeli to ime za svog boga. http://bs.wikipedia.org/wiki/Pluton_%28mitologija%29 (9.3.2015.) 12 Grass, Günter: „Hundejahre“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993, S.465 10 �Slično kao u noveli Mačka i miši u ovom romanu nalazimo uloge lovina i lovca, žrtve i počinitelja, ali s političkim karakterom. Umjesto ulovljenog miša i žrtve Mahlkeastoje umjetnik Amsel i Jenny Brunies, a umjesto mačke Pilenza imamo počinitelje Materna i Tullu. Kada Hitlerov njemački ovčar Prinz (kasnije Pluto) u Zapadnoj Njemačkoj dotrči do Materna dokaz je da se posljedice trećeg rajha ne mogu zaboraviti, slično kao u djelu „Korakom raka“ (2002.): „Das hört nicht auf. Das hört nie auf.“13 Matern i njegov napad na slabašnog Amsela (pas ostaje kod njega jer ga ne može predati kolodvorskoj misijskoj pomoći) simbol su za njemačko svladavanje prošlosti nakon trećeg rajha koje se zapravo ne događa. Simbolično je i da se cjelokupno rodoslovno stablo sastoji od čistokrvnih, crnih njemačkih ovčara- crna boja simbol je za nešto loše i negativno, za krivnju pa možemo povući paralelu i vidjeti krivnju kod njemačkog naroda kroz nekoliko generacija. Osim pseće simbolike u djelu vidljiva je i ona ptičja. Umjetnik i intelektualac se zove Amsel (kos) koji u svojoj mladosti gradi strašila koja slikovito prikazuju ljudsku i njemačku povijest. Kasnije se zove Haseloff (Hase= zec, simbol bijega od nacizma, ali i simbol za plodnost, plodno u smislu svog rada14). Za razliku od novele Mačka i miš, u ovom romanu pobjeđuju slabiji- Mahlke se povukao na olupinu broda da bi se spasio dok Matern pronalazi Amsela (kasnije Brauxel) te mu se podređuje pa Amsel izlazi kao pobjednik. Miš se sakrio od mačke, dok su ptice uspjele pobjeći, tj. odletjeti pohlepnim psima. Postavlja se pitanje bi li Mahlke uopće mogao preživjeti, bi li imao izgleda protiv mačke, jer je njegov deficit bio svima vidljiv (prevelika Adamova jabučica) za razliku od Amselovog židovskog podrijetla koje nije bilo vidljivo na prvi pogled pa je Amsel imao priliku preživjeti pseće godine i na kraju izaći kao pobjednik iz borbe. 3. Lumbur je priča čovječanstva od kamenog doba do sadašnjosti u vremenskom periodu od devet mjeseci. Polazna točka i središnja tema radnje bajka je o ribaru i njegovoj ženi.15U bajci je žena zla, nezasitna i zahtjevna. Kod Grassa je lumbur pokretač koji motivira muškarce da pišu svoju povijest i da se oslobode žena. Stoga ne iznenađuje da lumbur na kraju dolazi pred feministički tribunal, tzv. feminal koje se sastoji od devet i više žena koje su sve povezane s Gdanjskom. Grass poduzima preokret uloga u kojemu su muškarci megalomani koji zahtijevaju sve više jer žele vladati svijetom i pobijediti prirodu. Lumbur, koji je stoljećima pomagao Grass, Günter: „Im Krebsgang“, Dt. Taschenbuch Verlag, Göttingen, 2002, S. 216 (22.6.2012) 15Prema braći Grimm radi se o ribaru koji sa svojom ženom živi u skromnoj kućici i jednog dana ulovi lumbura koji moli za život- ribar ga vrati u more. Ribareva žena Ilsebill pita zar nije pritom imao želju. Na ženin nagovor ribar se mora vratiti do mora, dozvati lumbura koji će ipuniti njezine želje. Što joj želje postaju neumjerenije, to vrijeme postaje sve lošije. Lumbur joj ispuni svaku želju, ali kada naposljetku zaželi da postane Bog, lumbur ju vrati u skromnu kućicu kao na početku bajke. Usp.: http://de.wikipedia.org/wiki/Vom_Fischer_und_seiner_Frau(22.6.2012) 13 14http://www.druidenwelt.de/hase_j.html �muškarcima zaključuje da je muškarac pri kraju. U kamenom dobu Edek uhvati lumbura koji otada slovi kao savjetnik muškarcima sve dok ga krajem dvadesetog stoljeća (1974.) ne ulove tri žene koje nakon toga osnuju feminal kako bi mu sudile da je tijekom desetljeća i tisućljeća upropastio ženstvenost. Lumbur se ispostavlja kao izvrstan retoričar i želi promicati žensku stvar time što mijenja strane: „Die Männersache gebe nichts mehr her. Demnächst werde eine Krise weltweit das Ende maskuliner Herrschaft signalisieren. Die Herren seien bankrott. (...) Er, der Butt, wolle sich fortan nur noch dem weiblichen Geschlecht zuwenden.(...) Heute gilt es, die Zeitwende zu datieren. Auf dem Machtwechsel der Geschlechter beruht mein Prinzip. Die Frauen sind aufgerufen.“16 U središtu romana nalazi se i odnos uloga, veze između muškarca i žene. Pripovjedač se od kamenog doba do sadašnjosti provlači kroz sve muške uloge: „Ich, das bin ich jederzeit.“17 kao što Ilsebill preuzima sve ženske uloge: „Und auch Ilsebill war von anfang an da.“18 Na početku lumbur zastupa protuženski princip jer muškarca potiče da postane gospodarom povijesti: „Ich rate euch: Weg von der Brust. Ihr müßt euch entwöhnen. (...) Wir, jedenfalls, brauchten noch ein sattes Jahrtausend, um männlich im Sinne des Butt zu werden.“19 Budući da su muškarci napisali gotovo cjelokupnu povijest ne začuđuje ako kažemo da je lumbur negativni princip muškarca, tj. utjelovljenje rastuće vladavine. Lumbur potiče razvoj muškaraca pri čemu se muškarac javlja kao neemancipirani spol. Tek otpadanjem treće dojke muškarac gubi svoju povezanost sa ženskim svijetom koja se sastoji od rađanja i hranjenja. U pjesmi u prvom mjesecu pripovjedač objašnjava o čemu će govoriti: o pripremanju hrane i svakodnevice, ljubavi, želje i razmnožavanju; govori i o gladi, nasilju i ratu koji vodi do razaranja. Pritom su u pozadini uvijek žene bile odgovorne da ima dovoljno hrane te su stoljećima i tisućljećima osigurale život čovječanstva. Problem je što pisac Grass žene svodi na njihovu biološku uloga jer povezuje ulogu žene s hranom (pripremanju hrane) i sposobnosti rađanja i dojenja. To opet vodi do žestoke reakcije od strane feministkinja predvođene Alice Schwarzer, koja pisca Güntera Grassa u svom časopisu “Emma” 20 naziva “Pašom mjeseca”: „Propagiert die Legende, die Frauen seien von Natur aus die besseren Menschen. Ausersehen, nun die böse Welt und vor allem die armen, bösen Männer zu retten. Und jetzt will er auch noch unser Maskottchen werden. (...) Armer Gege. Hättest du abgelassen Grass, Günter: „Der Butt“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993, S.52 Ebd., S.9 18Ebd., S.9 19Ebd., S.44 20http://staff-www.uni-marburg.de/~naeser/emma.htm(19.1.2012) 16 17 �von den Frauen, du wärst (vielleicht) ein Dichter geblieben. So aber reichts nur zum modischen Softy mit Schnauzbart.“21 Za feministički tribunal lumbur je utjelovljenje muške vladavine stoga se svi muškarci zajedno s lumburom nalaze na optuženičkoj klupi22: „(...)bleiben die Frauen- selbst wenn sie studiert, sich emanzipiert haben und den Computer verbessern, (...) hübsch frisierte Natur. Sie haben den Ausfluß monatlich. (...) Ja, aus Prinzip sind sie Mütter, auch wenn sie es nicht, noch nicht sind oder (...) nie sein werden (...). Frauen müssen nicht fürs Nachleben sorgen, weil sie Leben verkörpern; Männer hingegen können nur außer sich Nachleben beweisen, indem sie das Haus bauen, den Baum pflanzen, (...) im Krieg fallen, doch vorher Kinderchen zeugen. Wer nicht gebären kann, ist allenfalls mutmaßlich Vater und vor der Natur aus arm dran.“23 Pred kraj postaje vidljivo da je muškarac uistinu pri kraju stoga se lumbur dao dobrovoljno uloviti da bi na kraju postao njihov savjetnik- postavlja se pitanje radi li se ovdje o promjeni uloga odnosno nastavku vladajućeg principa. Roman možemo shvatiti kao knjigu koja govori o poteškoćama između muškarca i žene, koja govori o muškom problemu snalaženja u novonastaloj situaciji ženske emancipacije, ali i o pokušaju obostrane emancipacije koja se mora odvijati u malom koracima. „Emanzipation heißt für Grass nie, Kopie der Männer durch die Frauen, Angleichung der Frauen an den Mann. (...) Emanzipation kann nur für beide gleichzeitig verwirklicht werden und bedeutet die radikale Abkehr beider Geschlechter von den bisherigen Rollen und Gewohnheiten, nicht dem Rollentausch.“24 21Ebd. Sabine Moser: Günter Grass, Romane und Erzählungen, Erich Schmidt Verlag, Berlin 2000, S.114 Günter: „Der Butt“, Dt. Taschenbuchverlag, München, 1993, S. 504-505 24Neuhaus, Volker: Günter Grass, 3. Auflage, J.B. Metzler, Stuttgart, 2010, S. 167 22 23Grass, �Popis literature:        Reclams Romanlexikon, Band 5, 20.Jahrhundert III, Philipp Reclam jun. Stuttgart Königs Erläuterungen: Günter Grass- Hundejahre, Bange Verlag, 2006. Grass, Günter: „Katz und Maus“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993. Grass, Günter: „Hundejahre“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993. Grass, Günter: „Im Krebsgang“, Dt. Taschenbuch Verlag, Göttingen, 2002. Grass, Günter: „Der Butt“, Dt. Taschenbuch Verlag, München, 1993. Moser, Sabine: Günter Grass, Romane und Erzählungen, Erich Schmidt Verlag, Berlin, 2000.  Neuhaus, Volker: Günter Grass, 3. Auflage, J.B. Metzler, Stuttgart, 2010.  Schwarzer, Alice: „Pascha des Monats“ u: Magazin „Emma“, Juli 1977. Izvori s interneta:  http://www.druidenwelt.de/hase_j.html (22.6.2012.)  http://de.wikipedia.org/wiki/Vom_Fischer_und_seiner_Frau (22.6.2012.)  http://staff-www.uni-marburg.de/~naeser/emma.htm (19.1.2012.) � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2948 Title A name given to the resource ŽIVOTINJSKA SIMBOLIKA U IZABRANIM DJELIMA GÜNTERA GRASSA Author Author Ručević, Anemarija Abstract A summary of the resource. Promatrajući Grassove naslove, primjećujemo čestu upotrebu životinja: Mačka i miš, Pasje godine, Lumbur, Štakorica, Korakom raka, itd.. Cilj ovoga rada je analizirati zašto se Grass odlučuje za određenu životinju u izboru svojih naslova, prikazati simboliku odabranih životinja i otkriti postoji li veza između životinje i djela. Analiza se temelji na tri njegova djela: Mačka I miš (1961.), Pasje godine (1963.) I Lumbur (1977.). Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12 Keywords Keywords. Article PeerReviewed PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature,PN Literature (General),PN0080 Criticism https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/4faa6504ebb4cfabb08119c2b76b2dbd.docx 0d1a6a9a4e34a10e6b620f6e5b98f2b9 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e3acd098bd50ab2663d90486d561e2ae.pdf a15bc62e0fcff05e859439bfde10da6a PDF Text Text Mr. sci. Esad Oruč viši asistent International Burch University Mr. sci. Ajdin Huseinspahić viši asistent Pravni fakultet Univerzitet u Zenici Elvir Čolak MA Centar za društvena istraživanja - International Burch University ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Sažetak Promjene društveno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine prouzrokovale su niz reformskih procesa u svim društvenim sferama, pa tako i pravnog sistema. Promjene su zahvatile i sferu zakonodavstva, izvršne vlasti i pravosuđa. U sferi pravosuđa, osnovni imperativi promjena su zaštita ljudskih prava i nezavisnost pravosuđa, što je rezultiralo uvođenjem ili revitaliziranjem novih institucija, kao što su ombudsmani, visoka sudska i tužilačka vijeća, notari i dr. Veliki broj tranzicijskih država je revitalizirao institut notara, dok je u BiH prvi put uveden. Sa uvođenjem notara učinjen je korak dalje ka evropskim standardima u pružanju pravnih usluga. Notarska služba doprinosi jačanju pravne sigurnosti, samo ukoliko zakon sadrži odgovarajuću regulativu koja će biti na adekvatan način implementirana. U tom pravcu, kod nas je donesen zakon, koji nije zaživio, te je uslijedilo donošenje novih zakona, koji su implementirani sa svim posljedicama u području procesnog i materijalnog građanskog prava, koje sa sobom nosi. Tako je propisano učešće notara prilikom zasnivanja relativno velikog broja pravnih odnosa. Pri tom se, prije svega, misli na pravni promet nekretnina i proces registracije privrednih društava, gdje je učešće notara od ključnog značaja, kao i učešće notara u provođenju izvršnog i ostavinskog postupka. 651 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Cilj rada je da kroz analizu postojeće pravne regulative institucije notara dođe do zaključaka u pogledu definisanja uloge i značaja notarske službe u domaćem pravnom sistemu. U radu se primarno ne problematiziraju pojedina zakonska rješenja, što može i treba biti predmetom posebnog rada, već je cilj napraviti svojevrsan pregled i ukazati na doprinos, odnosno mogući uticaj notarske službe na reformske procese pravosudnog sistema, kao i ukazati na moguće razvojne, odnosno reformske pravce notarske službe u BiH. Također, moramo naglasiti da je zbog nedostatka kvantitativnih analiza nakon uvođena notarske službe od strane nadležnih pravosudnih institucija, teško dati mjerljive pokazatelje doprinosa notarske službe, iako su analize dio svakog reformskog procesa. Ključne riječi: notar, pravne usluge, pravna sigurnost, vladavina prava 652 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ THE IMPORTANCE OF THE NOTARY OFFICE IN THE PROCESS OF ACHIEVING EUROPEAN STANDARDS OF LEGAL CERTAINTY Abstract The changes in the socio - legal structure of Bosnia and Herzegovina caused a series of reforms in all sectors of the society, including the legal system. The changes have affected the sphere of legislation, executive and judiciary. In the sector of justice, the basic imperatives of change are the protection of human rights and the independence of the judiciary, which has resulted in the introduction of new or revitalized institutions such as ombudsmen, High Judicial and Prosecutorial Councils, notaries, etc. A large number of countries in transition have revitalized the institute of notaries, while in Bosnia and Herzegovina it was introduced for the first time. The introduction of the notary office made a great step towards European standards in the provision of legal services. Notary office contributes to the strengthening of legal certainty, only if the law contains adequate regulation to be adequately implemented. In this regards, tha law has been adopted and did not entered into force yet, and was followed by the adoption of new laws, which were fully implemented with all the consequences in the field of procedural and substantive civil law. This requires the participation of a notary during the establishment of a relatively large number of legal relationships. First and foremost, it means conveyancing and the registration of companies, where the participation of the notary is crucial, as well as the participation of notaries in the implementation of the enforcement and the probate process. The aim of this paper is to analyze the existing legal institutional regulations of the notary come to conclusions with regards to defining the role and importance of notary office in the domestic legal system. The paper does not primarily emphasise specific legal issues with certain solutions, which can and should be the subject of a separate research, but the goal is to make a review and point out the contribution, or the potential impact of the notary office in the reform process of the judicial system, as well as to point out the possible development or reform directions for the notary office in 653 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI BiH. Also, we must point out that due to the lack of quantitative analysis after its introduction, the notary office of the competent judicial authorities, it is difficult to provide measurable indicators of the contributions notary office make, although the analysis present a part of any reform process. Key words: notary, legal services, legal certainty, rule of law 654 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 1. Notarska služba u BiH: 1.1. Početak rada notara u BiH Notarska služba se u pravni sistem Bosne i Hercegovine prvi put uvodi 2002. godine, i to primarno u Federaciji BiH,1 a nakon čega je uslijedilo donošenje posebnog zakona u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine,2 kao i u Republici Srpskoj.3 Prema uzoru na većinu zemalja evropskog kontinentalnog pravnog sistema, usvojen je latinski model notarijata kao slobodne profesije.4 Iako notarska služba u našem pravnom sistemu nije regulisana na državnom nivou već posebnim pravnim propisima entiteta i Distrikta Brčko BiH, razlike u pravnoj regulativi su minorne i nisu suštinske prirode. Kao što je u uvodnom dijelu rada već pomenuto, u Federaciji Bosne i Hercegovine je 1999. godine donesen Zakon o javnom bilježništvu,5 kojim je bilo predviđeno da se notarska služba organizira nakon proteka roka od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.6 Zakon nije zaživio u praksi niti je implementiran, već se 2002. godine pristupilo donošenju novog, koji je pored izmjena terminološke prirode,7 u sebi sadržavao i nova, bitno drugačija pravna rješenja. Notari u Federaciji Bosne i Hercegovine počeli su sa radom 2007. godine. Naravno, imenovanju notara prethodio je postupak izbora, odnosno 1 Zakon o notarima FBiH (Službene novine br. 45/02) - u daljem tekstu ZNotFBiH. Zakon o notarima Distrikta Brčko BiH (Službeni glasnik br. 09/03, 17/06) - u daljem tekstu ZNotDB BiH 3 Zakon o notarima Republike Srpske (Službeni glasnik br. 86/04, 02/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/06, 50/10 i 78/11) - u daljem tekstu ZNotRS. 4 Prema obimu ovlaštenja, danas u svijetu postoje tri oblika institucije notarijata: latinski tip notarijata, državni notarijat i anglosaksonski tip notarijata. Međutim u pravnoj literaturi, autori imaju podijeljena mišljenja. Tako npr. Knežić-Popović, D./Dabić, Lj. „Javno beležništvo u evropskim zemljama“, u Šarkić, N. (2004) O javnom beležniku-notaru, Beograd: Glosarijum, str. 93-94, imaju stanovište da postoje tri oblika notarske djelatnosti: anglosaksonski, državni i latinski model notarijata; isto stanovište zastupa i Jotanović, R. (2005) „Poslovi notara prema Zakonu o notarima Republike Srpske“, Banja Luka: Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, br. XXIX-2005, str. 308, dok TrgovčevićProkić, M. (2007) zastupa stanovište da postoje dva tipa notarijata, latinski i anglosaksonski. S aspekta nadležnosti notara, prvo stanovište smatramo prihvatljivijim. 5 Zakon usvojen 10. decembra 1999. godine, objavljen u Službenim novinama FBiH br. 49/99, a stupio na snagu 18. decembra 1999. godine. 6 Čl. 138. Zakona o javnom bilježništvu FBiH (Službene novine br. 49/99). 7 Termin javni bilježnik zamjenjen je terminom notar. 2 655 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI provjere ispunjenosti zakonom propisanih uslova, čime je osigurano obezbjeđenje kvaliteta usluga, što je ujedno preduslov ostvarivanja osnovnih funkcija.8 Radi se o provjeri kvalitativnih uslova pristupa službi notarijata, u koje spadaju stručna sprema - izražena kroz posjedovanje diploma dodiplomskog studija,9 radno iskustvo, te položen stručni notarski ispit i kontinuirana dodatna edukacija. U istoj ravni sa kvalitativnim uslovima za pristup službi je zahtjev da lice bude dostojno javnog povjerenja, što u sebi podrazumijeva određene moralne kvalitete, tako da notar mora biti osoba koja u društvu uživa povjerenje i koja je svojim vladanjem stekla ugled u društvu.10 Dakle, notar svojim ponašanjem unutar i izvan svoga poziva mora biti dostojan uvažavanja i povjerenja koje mu taj poziv pruža. Dodatna sigurnost u pogledu osiguranja kvaliteta notarske službe čine i objektivizirani kriteriji i postupci imenovanja notara, tako da se imenovanje notara u Bosni i Hercegovini provodi javnim konkursom u detaljno regulisanom postupku.11 2. Djelokrug poslova Shodno navedenom, notarskim pravom u BiH,12 notarska služba je definisana kao javna služba, koju obavljaju notari kao samostalni i nezavisni nosioci te službe, kao isključivo zanimanje tokom vremena za koje su postavljeni.13 Nadležnost notara utvrđena je u oblasti privatnog, 8 Dana 05.03.2007. godine u Sarajevu je održano uručenje povelja o imenovanju i polaganje zakletve za 93 notara, u Brčko Distriktu u jesen 2007. godine, dok je u Republici Srpskoj imenovanje i polaganje zakletvi 58 notara održano 11.01.2008. godine. Međunarodna unija notara (U.I.N.L.) je na 26. Kongresu održanom u Marakešu (Maroko) 02. oktobra 2010. godine, donijela odluku o prijemu notarijata iz Bosne i Hercegovine tj. Komisije entitetskih notarskih komora Bosne i Hercegovine Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine i Notarske komore Republike Srpske, u punopravno članstvo. Danas u Bosni i Hercegovini, prema podacima entitetskih notarskih komora-imenika, ukupno ima 176 notara. 9 U nekim država kao uslov predviđeno je i postdilomskog pravničkog obrazovanja. Tako npr. Italijavidi E. Calò, „National Raport Italy“, Notarius International, 3-4/2001, 167. U Holandiji notari moraju posjedovati posebnu diplomu iz oblasti notarijata-vidi u: P. A. Malavet, „The Latin Notary: A Historical and Comparative Model“, Hastings Int'l&Comp. L. Rev., Vol.19:389, 1996, 465 10 Čl. 29. st. 1. ZNotFBiH, Čl. 23. st.1. ZNotRS, Čl. 8. st. 1. ZNotDB BiH 11 Čl. 28. ZNotFBiH, Čl. 22. ZNotRS, Čl. 7. ZNotBD BiH 12 Izraz notarsko pravo BiH obuhvata propise kojima se reguliše profesija notara u entitetima i Brčko Distriktu, a prvi put je korišten u radu M. Povlakić, „Izvršenje na osnovu notarske isprave“, prezentiranom na 5. Međunarodnom savjetovanju, „Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse“ održanom u Neumu u junu 2007. godine. 13 Čl. 2. i 3. ZNotFBiH, Čl. 2. ZNotRS, Čl. 2. i 3. ZNotBD BiH. Zabrana se ne odnosi na obavljanje službe izvršitelja oporuke, skrbnika ili koje druge slične službe zasnovane na odluci nadležnog organa, 656 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ vanparničnog prava i sastoji se u obradi notarskih isprava, ovjeravanju i potvrđivanju javnih isprava,14 u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima,15 te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom.16 Sačinjavanje isprava od strane notara pravna doktrina naziva certifikacijskom funkcijom notara, a notarsku obradu izjava o pravnim poslovima normativno-certifikacijskom funkcijom.17 Postupak notarske obrade isprave predstavlja najstrožiji zahtjev u pogledu forme pravnog posla ili izjave volje, koji istovremeno zamjenjuje i pismenu formu i formu potvrđivanja, odnosno ovjere, potpisa stranaka. Tako je forma notarski obrađene isprave propisana kao obavezna za pravne poslove kod kojih postoji, kako interes stranaka, tako i interes države za pravnom sigurnošću, čime se osigurava jasnoća u formulisanju pravnih poslova, štite interesi stranaka, odnosno smanjuje mogućnost nastanka nesporazuma koji vrlo često vode ka sudskim sporovima. U FBiH, forma notarski obrađene isprave zahtijeva se za punovažnost sljedećih pravnih poslova:18 - pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici; raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica;19 kao ni na obavljanje naučne, umjetničke ili predavačke djelatnosti, te na obavljanje dužnosti u Notarskoj komori i u međunarodnim udruženjima notara. 14 Čl. 4. st. 2. ZNotFBiH, Čl. 2. st. 2. ZNotRS, Čl. 4. st. 2. ZNotBD BiH 15 Čl. 111. i 112. ZNotFBiH, 107. i 108. ZNotRS, Čl. 85. i 86. ZNotBD BiH 16 Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH. 17 M. Povlakić, “Osnovne značajke notarske službe u BiH”, Pravni savjetnik, br. 4/2003, 79-90. Inače, Notarskim pravom u BiH izvršena je podjela notarskih isprava na: isprave nastale notarskom obradom i notarske ovjere i potvrde. 18 Citirana zakonska odredba se u određenoj mjeri razlikuje od odredbe ZNotRS i ZNotBD BiH, o čemu će biti posebno riječi. 19 Pod terminom poslovno nesposobna lica podrazumijevaju se, kako maloljetna lica, tako i punoljetna lica kojima je ograničena ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost. (Vidi: M. Povlakić et al., 136-137). U Brčko Distriktu BiH, za razliku od FBiH i RS, ova odredba je nešto preciznija, te je obavezna notarska obrada predviđena za pravne poslove raspolaganja imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, ali samo kada se radi o raspolaganju značajnih dijelova imovine ovih lica. Vidi Čl. 47. st. 1. t. 2. ZNotBD BiH 657 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI - pravni poslovi kojima se obećava neka činidba kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane činidbe,20 pravni poslovi, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivačka akta privrednih društava i utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta.21 Forma notarski obrađene isprave, za pomenute pravne poslove, određena je kao forma ad solemnitatem, odnosno bitna forma i predstavlja objektivno bitni sastojak pravnog posla. Tako, ukoliko pomenuti pravni poslovi nisu sačinjeni u formi notarski obrađene isprave oni za sobom povlače posljedicu apsolutne ništavnosti,22 odnosno takvi pravni poslovi ne mogu proizvesti prava i obaveze, ne može se zahtijevati prinudno izvršenje obaveza iz njih, u načelu ne mogu konvalidirati naknadnim izvršenjem. S obzirom na to da se radi o formi ad solemnitatem, stranke ne mogu sporazumom isključiti njenu primjenu. Pored navedenog, stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, osim gore pobrojanih, te osim toga, obavezna notarska obrada za određene pravne poslove može biti predviđena posebnim zakonima.23 Zakonima o notarima u BiH propisano je da odredbe o pravnim poslovima za koje je obavezna notarska obrada isprava vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage.24 Razlog ovakvog rješenja je taj što se stvarna nadležnost bilo kojeg 20 Konvalidacija putem izvršenja moguća je samo kod pravnih poslova kojima se obećava neka činidba kao poklon, te u slučaju nedostatka forme, konvalidacija se ostvaruje izvršenjem obećane činidbe. Međutim, nedostatak forme notarski obrađene isprave kod ugovora o poklonu na nekretninama nije moguće naknadno osnažiti, odnosno konvalidirati i sudskim putem naknadno ishoditi upis prava vlasništva u zemljišne knjige ako su stranke izvršile samo usmeno preuzete obaveze. Vidi: E. Bikić/A. Brkić, „Materijalne i procesnopravne posljedice nedostatka forme ugovora u pravnom prometu nekretnina“, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, broj 5/2010, godina 3, 158. Također vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 995/04-2, od 04.10.2005. godine, navedeno prema: J. Borčić/V. Skorup, 34-35. 21 Čl. 73. st.1 ZNotFBiH, Čl. 47. st. 1. ZNotBD BiH. U RS-u obavezna notarska obrada je neophodna za osnivačka akta privrednih društava, a ne i za utvrđivanje i izmjenu statuta, kao što je slučaj u FBiH i Brčko Distriktu BiH. 22 Čl. 73. st. 2. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 2. ZNotRS, Čl. 47. st. 2. ZNotBD BiH 23 Čl. 73. st. 3. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 3. ZNotRS, Čl. 47. st. 3. ZNotBD BiH 24 Čl. 73. st. 5. ZNotFBiH, Čl. 68. st. 5. ZNotRS, Čl. 47. st. 5. ZNotBD BiH 658 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ organa, pa samim tim i notara, utvrđuje materijalnim propisima, a ne propisima organizaciono-procesnog karaktera, kakvi su pozitivni propisi iz oblasti notarijata. Za očekivati je da zakoni koji regulišu posebne oblasti (kao npr. Zakon o privrednim društvima, Porodični zakon, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o nasljeđivanju itd.) za pojedine pravne poslove predvide obavezu notarske obrade. U tom smislu, da bi isključili mogućnosti različitih formi za pobrojane poslove, odnosno koliziju matičnih zakona i zakona o notarima, u RS je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o notarima25 bila predviđena odredba kojom se daje se prioritet u primjeni Zakona o notarima u odnosu na druge zakone, u slučaju da su odredbe istih suprotne članovima 68 i 69 ZNotRS,26 odnosno odredbama zakona koje se tiču pravnih poslova za koje je obavezna notarska obrada isprava i pravnih poslova za koje je obavezna notarska potvrda. Pokrenuta je inicijativa pred Ustavnim sudom Republike Srpske za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti citiranog člana27 sa obrazloženjem da ista nije u saglasnosti sa načelima ustavnosti i zakonitosti utvrđenih Ustavom Republike Srpske. Ustavni sud RS donio je odluku kojom je utvrdio da član 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.28 Izmjenama zakona sporna odredba je brisana iz teksta zakona.29 Pored navedenih poslova, sud ili drugi organ vlasti može notaru povjeriti vršenje i drugih poslova, što predstavlja tzv. komesarijalnu funkciju notara, čime se olakšava rad pravosuđa.30 Notarskim pravom BiH, slično kao 25 Službeni glasnik RS br. 74/05 Čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, Službeni glasnik RS br. 74/05 27 Inicijativu je pokrenuo Nikola Rinić iz Banje Luke 28 Odluka broj: U-60/06, od 05.06.2007. godine, http://notarrs.org/index-l.php?category=25 (14. novembar 2013.) U obrazloženju Odluke se, između ostalog kaže „...Ocjenjujući ustavnost pomenute odredbe Sud je utvrdio da, imajući u vidu ustavne principe, nije saglasno Ustavu propisivanje kojim se daje prednost u primjeni jednom zakonu u odnosu na drugi. Zakonodavac treba da uredi određene pravne odnose saglasno svojim ustavnim ovlašćenjima na način kojim smatra cjelishodnim i shodno utvrđenoj politici u uređivanju tih odnosa. Sud smatra da je u postupku donošenja potrebno usaglasiti norme pojedinih zakona koji tretiraju iste ili srodne pravne odnose, kako kasnije ne bi došlo do kolizije u njihovoj primjeni, a da nema uporište u Ustavu normiranje kojim se daje prioritet u primjeni jednog zakona u odnosu na drugi“. 29 Čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima RS, Službeni glasnik br. 50/10 30 Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH. Također vidi: M. Dika, „Izvanparnična i koncilijacijska funkcija javnih bilježnika – de lege lata i de lege ferenda“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 59 No 6/2009, 1154. 26 659 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI i u uporednom pravu,31 propisano je da sud ili drugi organ vlasti mogu notaru, uz njegovu saglasnost, povjeriti vršenje i drugih poslova, koji su u saglasnosti sa njegovom djelatnošću, u koje spadaju, naročito: - popis i pečaćenje ostavinske imovine i stečajne mase, procjene i javne prodaje /licitacije/ pokretnih stvari i nekretnina u vanparničnom postupku, osobito dobrovoljne prodaje, razdioba prodajne cijene u izvršnom postupku.32 Zakon samo exempli causa navodi koji su to poslovi koji se mogu delegirati, a osim njih moguće je delegirati i druge poslove koji su u skladu sa službom notara.33 Kao što je vidljivo, ne radi se o obavezi već o pravu suda ili drugog organa vlasti da delegiraju pomenute poslove, za što im je potrebna i saglasnost notara. U obavljanju pobrojanih poslova iz svoje nadležnosti notar je obavezan postupati u skladu sa određenim načelima, koja predstavljaju osnovna pravila, direktive, postulate za rad,34 u obavljanju službe, među kojima su naročito bitna sljedeća: načelo nepristrasnosti,35 načelo nezavisnosti i samostalnosti,36 načelo integriteta notarske službe, obaveza čuvanja službene tajne,37 obaveza poduzimanja i odbijanja službene radnje,38 profesionalno obavljanje službe, načelo izuzeća notara.39 31 Hrvatska, Crna Gora, Slovenija, Makedonija, Austrija, Njemačka Čl. 72. ZNotFBiH, Čl. 67. ZNotRS, Čl. 46. ZNotBD BiH 33 Iako zakonom nije precizno određeno o kojem sudu ili kojim organima vlasti se radi, iz vrste poslova koji se mogu delegirati notarima, zaključujemo da se radi, prevashodno, o sudovima prve instance, odnosno općinskim i osnovnim sudovima, a kada su u pitanju drugi organi vlasti, smatramo da ta ovlašćenja pripadaju općinskim službama za upravu i kantonalnim organima uprave. 34 S. Triva, Rječnik građanskog procesnog prava, Informator, Zagreb 1968. godina, 171. 35 U zaključcima XXIV Međunarodnog kongresa Latinskog notarijata ističe se da: „nepristrasnost notara, kao javnih službenika, predstavlja osnov, temelj Latinskog notarijata, te da se njome štite ne samo stranke, učesnici u postupku notarske obrade, već i treća strana“. 36 Prema Evropskom kodeksu prava notarske profesije „ da bi se obezbijedila nezavisnost, notar radi na način slobodne profesije koja pokriva sve oblasti vanpraničnog postupka. Pravnim savjetovanjem, koje notar sudionicima pruža na nepristrasan način, kao i sastavljanjem iz tog nastale javne isprave, njegovo sudjelovanje daje potrošaču neophodnu pravnu sigurnost“. 37 Čl. 54. ZNotFBiH, Čl. 49. ZNotRS, Čl. 33. ZNotBD BiH 38 Ova obaveza notara naročito dobija na značaju ukoliko se u obzir uzme činjenica da notar ima monopol u obavljanju određenih javnih djelatnosti, kada se stranka mora obratiti notaru za obavljanje te radnje. U ovakvim slučajevima, notar ne može slobodno odlučivati o tome hoće li poduzeti službenu radnju koja mu je povjerena ili ne, nego je, u načelu, dužan poduzimati povjerene mu poslove. Dakle, svugdje gdje notar može poduzimati radnje bez povrede materijalnopravnih propisa ili propisa koji 32 660 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 3. Pravna priroda notarske službe U pravnoj teoriji postoje različita stanovišta u pogledu pravne prirode notarske službe. Tako, postoji stanovište da je notarska služba administrativne, upravne prirode, izjednačujući notara sa upravnim organom,40 zanemarujući pri tom poslove koje notar obavlja po nalogu suda, odnosno poslove koji su sa suda preneseni na notara. Međutim, predstavnici ovog stanovišta ipak ne poriču da je notarska služba sui generis, da je privatnopravnog karaktera, te da je različita od upravnog organa.41 Prema drugom stanovištu, notarska služba spada u domen sudske nadležnosti poimajući notara kao pomoćnog organa suda,42 te polazeći od osnovnih obilježja notarske službe, samostalnosti, nezavisnosti i nepristrasnosti, kao i činjenice da je određen djelokrug notarskih poslova prenesen sa sudova. Ovoj teoriji se može prigovoriti zbog toga što nije uvažila činjenicu da se notar javlja i kao pomoćni organ državne uprave. Također, postoji i stanovište da je notarska služba pravna služba sui generis, sa određenim specifičnostima,43 koje se ogledaju u tome što je na notara prenesen dio poslova iz sudske nadležnosti, ali i poslova iz djelokruga upravnih organa. U argumentaciji ovog shvatanja se navodi da je pravni osnov nadležnosti notara i postupanje po nalogu suda, kada notar koristi sudsku proceduru, te se u ovom smislu ne može izjednačiti s upravnim organom.44 Uvažavajući prethodno navedeno, posljednje shvatanje smatramo i najprihvaćenijim. 4. Osnovne funkcije notarske službe u pravnom sistemu BiH Osnovni cilj uvođenja notarske službe u pravni sistem jedne države jeste jačanje pravne sigurnosti, zaštita javnog interesa i rasterećenje pravosudnih organa, što je bila i vodilja prilikom uvođenja ove službe u naš uređuju njegovu službu on mora poduzimati te radnje. Vidi: V. Prančić, „O dužnosti poduzimanja i uskrati službene radnje javnog bilježnika“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 58 No. 4/2008, 1003. 39 U slučaju sumnje o tome da li postoje razlozi za izuzeće, notar je obvezan, u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, odbiti poduzimanje službene radnje. 40 Zanobini. G, L'amministrazione pubblica nel diritto privato, Scritti Vari di diritto pubblico, Roma, 1955, 19., Romano S., Corso di diritto amministrativo, Principi generali, Roma, 1937, 10. Navedeno prema: M. Trgovčević-Prokić, 123. 41 M. Trgovčević-Prokić, 124. 42 M. Dika, 4., M. Povlakić et al., 264. 43 M. Trgovčević-Prokić, 124. 44 Ibidem. 661 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI pravni sistem. Danas, nakon sedam godina od uvođenja notarske službe, možemo sa sigurnošću reći da je ona dala značajan doprinos jačanju vladavine prava, pravne sigurnosti - naročito u pogledu zaštite vlasništva, rasterećenju sudskog i upravnog aparata i time u određenoj mjeri poboljšala sveukupan poslovni ambijent, kako za ekonomski razvoj, tako i za investicije i strana ulaganja. U nastavku rada ćemo dati prikaz osnovnih funkcija notarske službe kojima se ostvaruje njena zadaća. 4.1. Jačanje pravne sigurnosti i zaštita javnog interesa Jačanje pravne sigurnosti i zaštita javnog interesa ogleda se u činjenici da notar štiti prava učesnika u postupku, prava trećih lica, kao i opću sigurnost i mir. Zaštita interesa učesnika u postupku, kao i prava trećih, ostvaruje se u postupku notarske obrade, kada notar provjerava da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i zaključivanje pravnog posla, ispituje pravu volju stranaka, poučava i savjetuje stranke o pravnom dometu posla, ukazujući pri tom na pravne posljedice (kako na pozitivne, tako i na one negativne) koje mogu proizaći iz pravnog posla, pri tom pazeći da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte stranke ne budu oštećene, kao i prava trećih lica.45 U obavljanju svoje djelatnosti, notar nepristrasno i neutralno zastupa interese svih stranaka u postupku, nastupajući kao nepristrasni sudija, objektivno primenjujući zakon, kao primarnu obavezu, te na taj način predstavlja garant pravnih poslova i izjava volja koje su pred njim poduzete.46 Nepristrasnost notara, u odnosu na stranke, obezbjeđuje sigurnost pravnog prometa, čime se ostvaruje javni interes. Javni interes, jačanje pravne sigurnosti i zaštita učesnika u postuku se ostvaruje i kroz obavezu notara na poduzimanje i odbijanje službenih radnji.47 Naime, notar je obavezan poduzeti sve službene radnje iz oblasti zakonom utvrđene nadležnosti, uz zabranu neopravdanog odbijanja poduzimanja istih, što ima poseban značaj kod poslova kod kojih notar ima 45 Čl. 80. st. 1. i 2. ZNotFBiH, Čl. 74. st. 1. i 2. ZNotRS, Čl. 53. st. 1. i 2. ZNotBD BiH Vidi: XXIV International Congress of the Latin Notariat, Mexico City, October 2004, Impartiality of the Notary: ensuring certainty in contractual relationships, http://www.uinl.org/documents/attachment/MexicoTema%20I%20%20Conclusiones%20%28EN%29.pdf (20. novembar 2013.) 47 Notarskim pravom BiH (Čl. 51. ZNotFBiH, čl. 45. ZNotRS, Čl. 30. ZNotBD BiH) određena je obaveza notara na poduzimanje svih službenih radnji iz oblasti zakonom utvrđene nadležnosti i ne smije bez valjanog razloga odbiti poduzimanje službenih radnji. 46 662 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ monopol u obavljanju određenih javnih djelatnosti, kada se stranka mora obratiti notaru za obavljanje te radnje.48 U ovakvim slučajevima, notar ne može slobodno odlučivati o tome hoće li poduzeti službenu radnju koja mu je povjerena ili ne, nego je, u načelu, dužan poduzimati povjerene mu poslove. Dakle, svugdje gdje notar može poduzimati radnje bez povrede materijalnopravnih propisa ili propisa koji uređuju njegovu službu on mora poduzimati te radnje.49 S druge strane notar je obvezan odbiti poduzimanje službene radnje, ukoliko se ova radnja odnosi na pitanje, koje po zakonu ne spada u njegovu nadležnost, a naročito ukoliko se njegovo sudjelovanje zahtijeva radi postizanja očigledno nedozvoljenog ili nečasnog cilja, čime se štiti javni interes i jača pravna sigurnost. Dakle, dužan je uskratiti službenu radnju kada je uvjeren u nespojivost posla sa svojom službom, kada, usljed postojanja sumnje o nespojivosti posla sa zakonskim propisima, mora sa strankama raspraviti o datim okolnostima, odnosno mora na to upozoriti stranke.50 Tako npr. ukoliko tokom provođenja procesnih radnji posumnja u poslovnu sposobnost nekog od učesnika, naročito ukoliko se radi o stranci u pravnom poslu, notar će odbiti poduzimanje službene radnje i informisati nadležni organ o potrebi postavljanja privremenog ili stalnog zastupnika.51 Zaštita opće sigurnosti i mira, putem institucije notara, ostvaruje se kroz ovlaštenje i obavezu notara za poduzimanje mjera u cilju otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Tako, kada notar prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti utvrdi da u vezi s transakcijom ili određenim licem postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti, dužan je bez odgađanja o tome obavijestiti nadležni organ za istragu i zaštitu.52 Izvršavanjem ove obaveze notar postaje značajan faktor, ne samo u pogledu jačanja pravne sigurnosti transakcija i pravnih poslova između pojedinih pravnih subjekata, već i u pogledu jačanja opće sigurnosti građana. 48 To su svi oni slučajevi u kojima je predviđena obavezna notarska obrada isprava. V. Prančić, „O dužnosti poduzimanja i uskrati službene radnje javnog bilježnika“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 58 No. 4/2008, 1003. 50 Ibidem, 1004. 51 M. Povlakić et al., Komentar zakona o notarima u Bosni i Hercegovini, Njemačka organizacija za tehničku saradnju (GTZ) GmbH, Sarajevo 2009,172. 52 Čl. 41. Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH 49 663 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI 4.2. Rasterećenje pravosuđa Rasterećenje pravosuđa, kao posljedica djelatnosti notara, ostvaruje se na nekoliko načina: - prevencijom nastanka sporova, ubrzavanjem pravnog prometa, prenošenjem određenih poslova sa drugih pravosudnih organa u nadležnost notara, kao i mogućnošću povjeravanja poslova od strane sudova i organa uprave. Učešće notara pri sastavljanju pravnih akata potvrđuje istinitost sadržaja tih akata, a njegovo prisustvo garantuje kvalitet, preciznost, pravnu zaštitu, kao i zakonitost, zbog čega je notar označen kao preventivni sudija,53 a notarski postupak preventivni put zaštite, odnosno postupak sprečavanja nastanka spora između stranaka kroz prevenciju narušavanja i povrede subjektivnih građanskih prava.54 Ubrzanje pravnog prometa, kao faktor rasterećenosti pravosuđa, uzrokovan djelatnošću notara, manifestuje se na nekoliko načina. Činjenica da notarski obrađene isprave,55 sačinjene u granicama službenih ovlaštenja notara i u propisanoj formi, imaju dokaznu snagu i karakter javne isprave, za posljedicu ima ubrzanje pravnog prometa, obzirom da iste važe kod svih organa vlasti, pravnih osoba i drugih institucija, nezavisno od kojeg su notara izdate, te im je zabranjeno slobodno vrednovanje njene dokazne snage. S druge strane, sama provjera i kontrola koju notar tokom vršenja djelatnosti ostvaruje, oslobađa sud od dodatnih provjera određenih činjenica. Pored karaktera javne isprave, notarske isprave, pod određenim uslovima - kako je to već i pomenuto, imaju svojstvo izvršne isprave.56 Izvršnost notarskih isprava sa sigurnošću predstavlja najveći doprinos ubrzavanju pravnog prometa, obzirom na to da se istom štiti povjerilac, kroz mogućnost efikasnije 53 M. Dika, “Javnobilježnička služba u Republici Hrvatskoj”, Pravo i porezi, 12/2001, Zagreb, 22. M. Trgovčević-Prokić, Ovlašćenja javnog beležnika, JP Službeni glasnik, Beograd 2007, 124-125. 55 Zakoni o notarima u BiH koriste i termin „isprava nastala notarskom obradom“ ili „notarska obrada“. U uporednom pravu se koriste sljedeći termini: javnobilježnički akt (u Republici Hrvatskoj), notarska listina (u Republici Sloveniji), notarski zapis (u Republici Crnoj Gori), Notariatsakt (u Austriji), notarielle Urkunde (u Njemačkoj) itd. 56 Čl. 90. ZNotFBiH, Čl. 85. ZNotRS, Čl. 64. ZNotBD BiH 54 664 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ realizacije subjektivnih građanskih prava putem prinudnog ostvarivanja dospjelih potraživanja.57 S druge strane za izvršenje notarskih isprava nije potrebna nikakva dalja aktivnost suda. Osim prevencije sporova i ubrzavanja pravnog prometa, kao faktor rasterećenja pravosuđa javlja se i prenošenje i delegiranje nadležnosti sa sudova i organa uprave na notara. Tako se prenošenjem ovlaštenja sa suda, prevashodno u vanparničnim stvarima, kao što su vođenje ostavinskog ili izvršnog postupka,58 postupka ovjere potpisa kod ugovora o prometu nepokretnosti, odnosno prenošenjem ovlaštenja za ovjeru i potvrdu potpisa i drugih činjenica sa organa uprave na notara, u velikoj mjeri rasterećuje sudstvo, odnosno uprava. S druge strane, mogućnost povjeravanja poslova od strane suda ili organa uprave dodatno doprinosi ovoj funkciji. Tako, notar ima značajnu ulogu u izvršnom, stvarnom, porodičnom, nasljednom i privrednom pravu. ZAKLJUČAK – PRIJEDLOZI ZA BUDUĆE PRAVO Analizom postojećih pravnih propisa iz oblasti notarskog prava u BiH došli smo do zaključka da veliki broj zakona iz oblasti građanskog prava nije uvažio činjenicu uvođenja notarijata, odnosno da nije izvršeno usklađivanje istih, što se nameće kao zadatak u bliskoj budućnosti pred zakonodavstvo BiH. Pored usklađivanja propisa iz oblasti notarskog prava, potrebno je, u cilju rasterećenja pravosuđa, određene poslove iz nadležnosti suda dodijeliti notaru. Tako smatramo da je de lege ferenda u oblasti izvršnog postupka u BiH potrebno prenijeti u nadležnost notara ovlaštenje za provođenje izvršnog postupka na osnovu vjerodostojne isprave, a u ostavinskom postupku, nadležnost za vođenje ostavinske rasprave, kada bi se mogao očekivati i znatniji pomak u rasterećenju pravosuđa. Nadalje, notarskim pravom BiH predviđeno je da svi pravni poslovi koji za predmet imaju prenos ili stjecanje vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama moraju biti zaključeni u formi notarski obrađene isprave, odnosno pravni poslovi koji nisu sačinjeni u odgovarajućoj formi smatraju se 57 58 M. Dika, Javnobilježništvo i zaštita vjerovnika, Pravo u gospodarstvu, vol. 34, Zagreb, 1995, str. 552. Prihvaćeno u Republici Hrvatskoj 665 �Esad Oruč, Ajdin Huseinspahić, Elvir Čolak: ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI ništavim. Uloga notara u prometu nepokretnosti ne ogleda se samo u notarskoj obradi pravnog posla, već i u mogućnosti realizacije ugovora, podnošenja i povlačenja zemljišnoknjižnog zahtjeva. Tako bi, po uzoru na uporedno pravo, a u cilju jačanja pravne sigurnosti i ubrzanja pravnog prometa, de lege ferenda trebalo u nadležnost notara prenijeti i ovlaštenje da jedini mogu stavljati prijedloge za upis u zemljišne knjige, te im omogućiti elektronsku komunikaciju sa zemljišnoknjižnim uredima, čime bi se onemogućilo višestruko otuđenje nekretnina. Za razliku od rješenja uporednog prava, notarskim pravom BiH nije predviđena mogućnost potvrđivanja, odnosno solemnizacije privatnih isprava, iako bi zbog praktičnog značaja ovog rješenja, koje se sastoji u ubrzavanju pravnog prometa, u budućnosti trebalo biti prihvaćeno. Pored proširenja nadležnosti notara, određena rješenja u zakonima o notarima u BiH je potrebno izmijeniti. Tako je de lege ferenda u FBiH i Distriktu Brčko BiH, potrebno izvršiti izmjenu odredbe o obaveznoj notarskoj obradi statuta, gdje bi za njegovo utvrđivanje, kao i njihovu izmjenu, po uzoru na rješenje iz Republike Srpske, trebalo propisati postupak obavezne notarske ovjere. Također bi se u zakonska rješenja, u cilju preciziranja istih, trebala uvrstiti jasna podjela svjedoka na svjedoke identiteta i svjedoke pravnog posla, kao i da se propišu uslovi u pogledu istih. Izmjene bi trebale uslijediti i u postupku pravne zaštite pred notarom. Naime u postojećim rješenjima notarskog prava u BiH, pravna zaštita je povjerena nadležnom organu za upravu, tj. kantonalnom organu za upravu u FBiH, Ministarstvu pravde u Republici Srpskoj, odnosno Pravosudnoj komisiji u Brčko Distriktu BiH. S obzirom na to da notar nije dio upravnog aparata već samostalan i nezavisan u vršenju svoje službe, te činjenicu da nadležni organ za upravu nema kompetenciju da utvrdi da li je radnja koju je notar poduzeo sadržajno i u formalnom smislu usklađena sa zakonom, odnosno da li je odbijanje notara da poduzme službenu radnju sa aspekta zakona opravdano ili ne, pravnu zaštitu bi trebalo povjeriti sudu, te odrediti rok u kojem nezadovoljna stranka može podnijeti pritužbe. Prihavatanjem predloženih izmjena, svakako bi se dodatno učinilo na jačanju značaja funkcije notara u pravnom sistemu BiH, kao i u procesu približavanja evropskim standardima pružanja pravnih usluga. 666 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3086 Title A name given to the resource ZNAČAJ NOTARSKE SLUŽBE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EVROPSKIM STANDARDIMA PRAVNE SIGURNOSTI Author Author ORUČ, Esad HUSEINSPAHIĆ, Ajdin ČOLAK, Elvir Abstract A summary of the resource. Promjene društveno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine prouzrokovale su niz reformskih procesa u svim društvenim sferama, pa tako i pravnog sistema. Promjene su zahvatile i sferu zakonodavstva, izvršne vlasti i pravosuđa. U sferi pravosuđa, osnovni imperativi promjena su zaštita ljudskih prava i nezavisnost pravosuđa, što je rezultiralo uvođenjem ili revitaliziranjem novih institucija, kao što su ombudsmani, visoka sudska i tužilačka vijeća, notari i dr. Veliki broj tranzicijskih država je revitalizirao institut notara, dok je u BiH prvi put uveden. Sa uvođenjem notara učinjen je korak dalje ka evropskim standardima u pružanju pravnih usluga. Notarska služba doprinosi jačanju pravne sigurnosti, samo ukoliko zakon sadrži odgovarajuću regulativu koja će biti na adekvatan način implementirana. U tom pravcu, kod nas je donesen zakon, koji nije zaživio, te je uslijedilo donošenje novih zakona, koji su implementirani sa svim posljedicama u području procesnog i materijalnog građanskog prava, koje sa sobom nosi. Tako je propisano učešće notara prilikom zasnivanja relativno velikog broja pravnih odnosa. Pri tom se, prije svega, misli na pravni promet nekretnina i proces registracije privrednih društava, gdje je učešće notara od ključnog značaja, kao i učešće notara u provođenju izvršnog i ostavinskog postupka. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9e945da63ad6d91241b4a3d25c67e083.docx a51ee7bcb1e539f15c626817f5f28c95 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/51add2b702cbd783b4dbc6477d5a8627.pdf 19929d1b784a44b69a26793949e0c894 PDF Text Text � ��� �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3147 Title A name given to the resource Znanje o Evropskoj uniji - uloga bosanskohercegovačkih medija u procesu euroatlantskih integracija Author Author ŠLJIVA GRBO, Amila Abstract A summary of the resource. Najaktualnija tema danas u Bosni i Hercegovini jeste demokratizacija kao sastavnica širokog spektra tranzicije društva i njegovog priključivanja Evropskoj uniji. Februarski događaji 2014. godine upozorili su i ukazali na zastoj u procesu tranzicije, čije su posljedice kako ekonomske, tako i političke svjedočanstvo duboke društvene krize koja se manifestira, prije svega, u činjenici ugroženosti egzistencijalnih i drugih ljudskih prava širokih slojeva građana. Kriza potvrđuje da su i mediji u sporom procesu izgradnje sopstvene neovisnosti i profesionalnog djelovanja (dakle tranzicija ka slobodnim medijima) doprinijeli produbljivanju krize time što su nedovoljno širili znanje o Evropskoj uniji i njenim pravilima čijom se implementacijom postupno osiguravaju pripreme za pristup najprije pregovorima, a potom i protokolu pristupanja u njeno članstvo. Budući da je obim aktivnosti, koje svojim standardima Evropa nalaže potencijalnim kandidatima kao i dinamika priprema za pregovore odložena na duži rok otvoren je prostor deformacijama u sferi vlasti (na svim nivoima). Tako je etno-nacionalizam i dalje najvažniji ideološki argument u kreiranju politike. Stoga ovu temu valja promišljati upravo u njenom kompleksnom značenju uz akcentiranje upravo uloge medija u prevladavanju krize u cilju povratka bosanskohercegovačkog društva na put demokratizacije i priprema za evroatlantske integracije. Zato će predmet našeg izlaganja biti vezan upravo za tu urgentnu potrebu akceptiranja obaveza i prioriteta u procesu dalje orijentacije Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Preciznije, valja podsjetiti na elementarne obaveze, koje je u svom odnosu prema Bosni i Hercegovini i drugim potencijalnim članicama naložila Evropska unija svojim dokumentima, odlukama i uputstvima i to uporediti sa opsegom izvršenih obaveza, kako bi se upozorilo na potrebu osposobljavanja samih medija (kako javnih, tako i komercijalnih) na nužni minimum obaveza u procesu podrške, prije svega, vrijednostima razvijenih evropskih društava i izgradnji političke kulture i svijesti o važnosti strategije razvoja koje podržava demokratska Evropa. U tu svrhu nužno je ocijeniti da su aktuelni protesti socijalne naravi (uz sve propuste koji su se 7. februara dogodili i koji se moraju kritizirati i odbaciti) novo iskustvo, koje može potaknuti dalju tranziciju medija i njihovo uključenje u kampanju za osiguranje elementarnih uvjeta za pristup Evropskoj uniji. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)