348 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/85058aabea21a9158312d46d05cd03b9.docx 2df810fd4019a1ecf9e6da0eeec40be5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5eaa3ae93e47637fd344f558aaf1ac68.pdf bee0d9320eb15dc1a3478a37a9c271ca PDF Text Text Dr sci. Boris Krešić, docent Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA Sažetak Pod uticajem prakse Evropskog suda za ljudska prava nacionalna zakonodavstva i sudovi država članica Vijeća Evrope, kao i druga demokratska društva počinju prihvaćati, brže nego ikada, da lezbijkama i gay muškarcima pripadaju ista ljudska prava kao i heteroseksualnim ženama i muškarcima. Sve je više zastupljeno stajalište nacionalnih sudova da istospolni parovi imaju iste emocionalne i druge potrebe kao i heteroseksualni parovi, te da postoji potreba da se istospolne životne zajednice priznaju u zakonima, kao i da imaju ista prava i obaveze kao i heteroseksualne zajednice. U ovom radu autor analizira presude Evropskog suda za ljudska prava koje su se odnosile na pitanje prava osoba homoseksualne orijentacije. Ključne riječi: homoseksualnost, registrovano partnerstvo, de facto kohabitacija, seksualna orijentacija, diskriminacija. 347 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA LIVING COMMUNITY FOR PEOPLE OF THE SAME SEX IN THE JURISPRUDENCE OF THE EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS Abstract Under the influence of the European Court for Human Rights, national legislatures and courts of the member states of the Council of Europe, as well as other democratic societies, have started to accept, faster than ever before, that lesbians and gay men are entitled to the same human rights like heterosexual women and men. National courts increasingly support the view that same-sex couples have the same emotional and other needs as heterosexual couples. Furthermore, they support the view that there exists the need to legally recognize same-sex unions and that these unions should be given the same rights and obligations as heterosexual ones. In this article, the author analyzes the rulings of the European Court for Human Rights pertaining to the rights of homosexuals. Key words: homosexuality, registered partnership, de facto cohabitation, sexual orientation, discrimination. 348 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD U oblasti ljudskih prava, Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda1 (u daljem tekstu – EKLJP) ima izuzetno važnu ulogu u ostvarivanju postavljenih ciljeva Vijeća Evrope. EKLJP predstavlja obavezujući pravni akt za sve članice Vijeća Evrope. Ne samo da proklamira osnovna ljudska prava, nego kreira i poseban sudski mehanizam njihove zaštite koji je jedinstven u svijetu i omogućava pojedincima podnošenje predstavke protiv države, ukoliko mogu potvrditi da su žrtve povrede nekih od prava garantovanih Konvencijom. Evropski sud za ljudska prava nije vrhovni sud u odnosu na pravosudne sisteme država ugovornica. ESLJP ne može mijenjati odluku koju su donijele ili usvojile javne vlasti ili domaći sudovi, niti može davati uputstva zakonodavnim tijelima, niti obavlja bilo kakav apstraktni nadzor nad domaćim zakonodavstvom ili pravosudnom praksom. ESLJP isključivo ispituje konkretne predstavke da bi ustanovio da li je došlo do kršenja zahtjeva Konvencije. Ovaj sud nema ovlaštenje da poništava odluke domaćih vlasti, niti da nalaže mjere koje izazivaju posljedice poništenja odluka. On međutim, može naložiti ''pravično zadovoljenje'' u formi novčane kompenzacije za materijalnu i nematerijalnu štetu, kao i naknadu svih troškova aplikanta čija je predstavka bila uspješna. Iako su presude suda obavezujuće samo u odnosu na državu koja je u konkretnom predmetu odgovorna strana2, značaj presuda ESLJP-a često prevazilazi državne granice i utiče na zakonodavstvo i sudsku praksu drugih država potpisnica Konvencije. Sud očekuje da princip koji on utvrdi u bilo kojoj presudi bude primijenjen i u svim državama ugovornicama. Prilikom odlučivanja u kasnijim predmetima, Sud uzima u obzir prethodno donesene odluke u sličnim predmetima, što uvijek čini sa posebnom pažnjom. Samo postojanje ozbiljnih osnova može dovesti do različite odluke u odnosu na prethodno utvrđene precedente, te on vodi računa o tome što je već rečeno u ranijim odlukama, ali ga to potpuno ne obavezuje. 1 Preuzeto sa web stranice dana 10.05.2011. godine: http://www.hjpc.ba/dc/pdf/Europska%20konv encija%20o%20ljudskim%20pravima.pdf 2 Vidi član 46. stav 1. ELJKP. 349 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ESLJP je do sada više puta odlučivao o pitanjima prava osoba homoseksualne orijentacije kao i o pravima istospolnih partnera. U svojim odlukama odlučivao je o: - Pravu na poštivanje privatnog života; Pravu na poštivanje porodičnog života; Postojanju diskriminacije u pogledu ostvarivanja prava na određene beneficije koje pripadaju heteroseksualnim parovima i Pravu na osnivanje porodice. Stavovi ESLJP će se razmotriti u narednim poglavljima kroz navedene grupe prava. 1. Pravo na poštivanje privatnog života Seksualna orijentacija predstavlja jedan od aspekata prava na poštivanje privatnog života. Privatni život predstavlja pravo čovjeka da živi kako želi, a do izvjesne mjere obuhvata i pravo na život sa drugim osobama radi razvijanja i zadovoljavanja vlastite ličnosti. Jedno od prvih pitanja vezanih za pitanje seksualne orijentacije kojima se bavio ESLJP bila je inkriminacija dobrovoljnog seksualnog odnosa istospolnih punoljetnih osoba. U predmetu X and Y v. The Netherlands3, ESLJP je razmatrao pitanje da li pojam "privatni život" predstavlja koncept koji pokriva fizički i moralni integritet osobe, uključujući njen seksualni život“.4 Sud zaključuje da postojanje zakona koji homoseksualne odnose odraslih muškaraca (starijih od 21 godine) u privatnom kontekstu tretira kao krivično djelo, predstavlja kontinuirano (a u ovom slučaju i neopravdano) miješanje u pravo aplikanata na poštivanje privatnog života, pri čemu je sud zadržao stanovište zauzeto u predmetu Dudgeon v. United Kingdom.5 3 Case X and Y v. The Netherland (Application no. 8978/80), od 25. marta. 1985. godine. Preuzeto sa web stranice, dana 10.05.2011. godine: http://www.juridischeuitspraken.nl/19850326EHRMXenYtege nNederland .pdf 4 Para 22. X And Y v. The Netherland. 5 Para 60. – 61. Dudgeon v. United Kingdom, Series A, No. 45, 23 Septembar 1981. Preuzeto sa web stranice, dana 10.05.2011. godine: http://www.hrcr.org/safrica/dignity/Dudgeon%20_UK.htm Aplikant je gospodin Dudgeon, državljanin Sjeverne Irske. Prema pravu Sjeverne Irske, homoseksualne radnje muškaraca učinjene u privatnosti ili javnosti smatrale su se krivičnim djelom kažnjivim zatvorom. S druge strane, homoseksualne radnje žena nisu smatrane krivičnim djelom. Izmjenama 350 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ U predmetu A.D.T. v. United Kingdom6 koji se odnosio na kriminalizaciju homoseksualnih odnosa između više od dvije punoljetne osobe u privatnom okruženju, Sud zaključuje da ne može postojati nikakva hitna društvena potreba za kriminalizacijom specifičnih konsensualnih homoseksualnih ponašanja, te da je došlo do kršenja člana 8. EKLJP-e. Sud je podsjetio na predmet Dudgeon u kojem je razmatrao postojanje zakona koji kriminalizira homoseksualne odnose, te naglasio da u ovom predmetu nije pronašao "hitnu društvenu potrebu" za kriminalizacijom homoseksualnih odnosa između dvije odrasle muške osobe starije od 21 godine koje su na to pristale. Sud konstatuje i da je nad opravdanjem zadržavanja takvog zakona prevagnulo štetno djelovanje koje samo postojanje relevantnih zakonskih odredbi može imati po život osobe homoseksualne orijentacije, kakav je aplikant.7 Sud je takođe podsjetio da je u predmetu Dudgeon naveo: „Mada oni dijelovi javnosti koji homoseksualnost smatraju nemoralnom mogu biti šokirani, uvrijeđeni ili uznemireni homoseksualnim odnosima drugih osoba u privatnom kontekstu, to ne može, samo po sebi, opravdati primjenu krivičnih sankcija kad se radi o situaciji u kojoj učestvuju samo odrasle osobe“. Razlozi koje je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva navela, iako relevantni, nisu dovoljni da opravdaju održavanje na snazi osporenog zakonodavstva s obzirom da ono ima opći efekt kriminalizacije privatnih homoseksualnih odnosa između muškaraca koji su sposobni da daju valjanu saglasnost. Moralni stavovi prema muškoj homoseksualnosti i zabrinutost da bi svako popuštanje u zakonu moglo potkopati postojeće moralne standarde ne predstavljaju dovoljan osnov za miješanje u privatni život aplikanta u takvoj mjeri. Dekriminalizacija homoseksualnih odnosa ne podrazumijeva odobravanje i strah da neke grupe stanovništva mogu izvući iz reforme zakonodavstva pogrešne zaključke u pogledu homoseksualnosti, postojanje zakona ne pruža dobru osnovu za njegovo održanje na snazi sa svim zakona u Engleskoj i Velsu (1885.) homoseksualne radnje učinjene od strane punoljetnih muškaraca u privatnosti su dekriminalizovane. Aplikant je bio ispitivan u januaru 1976. godine od strane policije zbog navodnih homoseksualnih radnji. Tom prilikom je policija izvršila pretres njegove kuće prilikom kog su mu oduzete privatne stvari i dokumenta, koji su mu vraćeni nakon više od godinu dana. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, kao i građani Sjeverne Irske, pokrenuli su kampanju čiji je cilj bio reforma Krivičnog zakona Sjeverne Irske, koja nije prihvaćena od strane Vlade. 6 Case A.D.T. v. United Kingdom, (Application no. 35765/97). Preuzeto sa web stranice, dana 10.05.2011. godine: http://archive.equal-jus.eu/324/1/ECHR%2C_A.D.T._v._UK.pdf 7 Para 32. A.D.T. v. United Kingdom 351 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA njegovim neopravdanim karakteristikama.8 Stoga Sud zaključuje da u ovom predmetu postoji kršenje člana 8. EKLJP-e.9 U predmetu Smith and Grady v. United Kingdom koji se vodio povodom isključenja osoba iz oružanih snaga iz razloga njihove seksualne orijentacije, Sud je mišljenja da istraga u vezi sa homoseksualnošću aplikanata, koju je provela vojna policija, u kojoj su obavljeni detaljni intervjui s njima i sa trećim osobama, u vezi pitanja vezanih za njihovu seksualnu orijentaciju i praksu, zajedno sa pripremom završnog izvještaja o istrazi, a za vojne vlasti, jest predstavljala direktno miješanje u pravo aplikanata na poštivanje privatnog života. Kasniji administrativni otpust iz vojne službe, iz razloga seksualne orijentacije kao jedinog osnova, predstavljao je takođe miješanje u to pravo10. Kada se miješanje u privatni život smatra neophodnim u demokratskom društvu ESLJP je obrazložio u predmetima Dudgeon i Norris v. Ireland. Prema ESLJP-u miješanje će se smatrati "neophodnim u demokratskom društvu" ako odgovara hitnoj društvenoj potrebi, a posebno ako je proporcionalno legitimnom cilju kojem služi.11 Posebno se naglašava veza između pojma "neophodno" i pojma "demokratsko društvo", a karakteristike ovog drugog su pluralizam, tolerancija i širokoumlje.12 ESLJP prihvata da je na domaćim vlastima da daju inicijalnu ocjenu neophodnosti, ali je na njemu da dā konačnu ocjenu da li su razlozi navedeni za miješanje relevantni i dovoljni. Državama ugovornicama se u ovakvom razmatranju ostavlja stepen unutrašnje slobodne procjene, koji varira prema prirodi aktivnosti koje su predmet ograničenja i cilja koji se tim ograničenjem želi postići.13 Shodno tome, kad se relevantna ograničenja odnose na "najintimniji dio privatnog života pojedinca", moraju postojati "posebno ozbiljni razlozi" da takvo miješanje zadovolji zahtjeve člana 8. stav 2. EKLJP-e. 8 Para 61. Dudgeon v. United Kingdom. Ovi principi usvojeni su i ponovljeni u predmetima Norris v. Ireland (para 46.), Modinos v. Cyprus (para 25). Predmeti preuzeti sa web stranice, dana 10.05.2011. godine: Norris v. Ireland http://www.unhcr.org /refworld/publisher,ECHR,,IRL,48abd5a2d,0.html, Modinos v. Cyprus http://www.unhcr.org /refworld/country ,,ECHR,,CYP,,402a21a04,0.html 10 Para 111. – 112. Smith and Grady v. United Kingdom. 11 Para 41. Norris v. Ireland. 12 Para 53. Dudgeon v. United Kingdom. 13 Para 52. i 59. Dudgeon v. United Kingdom. 9 352 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ESLJP konstatuje u predmetu Smith and Grady da je državi prepušteno da nametne ograničenja na prava pojedinca na poštivanje njegovog privatnog života, tamo gdje postoji istinska prijetnja operativnoj djelotvornosti oružanih snaga, a ispravno funkcioniranje vojske jednostavno je nezamislivo bez zakonskih pravila koja za cilj imaju da spriječe mogućnost da je njeno osoblje potkopava. Međutim, domaće vlasti ne mogu koristiti takva pravila da onemogućavaju pojedinačne pripadnike oružanih snaga da uživaju pravo na poštivanje privatnog života, a to se pravo odnosi na pripadnike vojske isto kao i na sve druge osobe pod jurisdikcijom države. Uz to, tvrdnja da postoji rizik po operativnu djelotvornost mora se "potkrijepiti konkretnim primjerima“. ESLJP smatra da ni istraga provedena u vezi sa seksualnom orijentacijom aplikanata, ni njihov otpust iz službe na osnovu njihove homoseksualne orijentacije, a po politici Ministarstva odbrane, nisu opravdani po članu 8. stav 2. EKLJP-e. Shodno tome, Sud je utvrdio da je došlo do povrede prava na poštivanje privatnog života iz člana 8. EKLJP-e. Na osnovu navedenih predmeta u kojima je ESLJP raspravljao o inkriminaciji homoseksualnih akata, odnosno, poštivanju privatnog života homoseksualno orijentisanih osoba, može se konstatovati da Sud zahtijeva od država dokaze da postoje dovoljno ozbiljni razlozi koji bi opravdali kažnjavanje homoseksualnih osoba. Sud zauzima stanovište da i samo postojanje zakona koji predviđaju krivične sankcije za homoseksualne akte, bez obzira na činjenicu da li je osoba uopšte kažnjena za homoseksualni čin, ima štetno djelovanje. Takođe, ESLJP naglašava da stavovi javnosti o nemoralnosti takvih akata, sami po sebi, ne mogu opravdati kažnjavanje homoseksualnih osoba, kao i da homoseksualno orijentisane osobe ne predstavljaju istinsku prijetnju operativnoj djelotvornosti oružanih snaga jedne države. 2. Pravo na poštivanje porodičnog života Evropski sud za ljudska prava dosta široko tumači pojam „porodični život“ iz člana 8. EKLJP-a, smatrajući da je porodični život u suštini činjenično pitanje, koje ovisi o stvarnom postojanju bliskih ličnih veza. Kod odlučivanja o tome da li se neki odnos može smatrati porodičnim životom, Sud uzima u obzir cijeli niz faktora, kao npr. da li je par živio zajedno, dužinu trajanja zajednice i da li partneri pokazuju privrženost jedno drugom. Uzimajući u obzir društvene i zakonodavne promjene u zemljama potpisnicama Evropske konvencije, pojam porodičnog života je proširio van 353 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA okvira formalnih odnosa, odnosno pojma porodičnog života de iure, tako da je pojam porodičnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije u stvari porodični život de facto.14 U predmetu Estevez v. Spain15 ESLJP je zauzeo stav da dugotrajni homoseksualni odnosi nisu obuhvaćeni pravom na poštivanje porodičnog života zaštićenim članom 8. Konvencije. Opravdanje za nepriznavanje prava na poštivanje porodičnog života u gay ili lezbijskim odnosima je to da o ovom pitanju postoji vrlo malo slaganja između država članica Vijeća Europe i da se stoga u tom kontekstu primjenjuje široko unutrašnje polje slobodne procjene. Međutim, Sud ističe da su istospolni odnosi sve više pravno priznati u mnogim jurisdikcijama bilo u obliku braka bilo u obliku registrovanog partnerstva. Stoga bi Sud mogao, prema doktrini živog instrumenta, kroz neko vrijeme priznati poštivanje porodičnog života, a ne samo prava na poštivanje privatnog života, na takve odnose. Godinu dana nakon donošenja presude u ovom predmetu ESLJP pitanju homoseksualne zajednice života pristupa na drugačiji način. U predmetu Karner v. Austria16 ESLJP odgovara na pitanje dali se porodica mora posmatrati u tradicionalnom smislu. ESLJP konstatuje: „Cilj zaštite porodice u tradicionalnom smislu prilično je apstraktan i postoji širok spektar konkretnih mjera koje mogu biti iskorištene radi ostvarivanja tog cilja. Slučajevi u kojima se državama prepušta usko unutrašnje polje slobodne procjene, kao što je riječ u situaciji kada je razlika u tretmanu utemeljena na spolu ili seksualnoj orijentaciji, načelo srazmjernosti ne zahtijeva samo da mjera koja je izabrana u načelu bude primjerena ostvarivanju željenog cilja. Mora se takođe pokazati da je bilo neophodno da se, kako bi se taj cilj ostvario, isključe određene kategorije ljudi - u ovom slučaju osoba koje žive u istospolnoj zajednici, iz opsega primene člana 14. Zakona o zakupu stana“.17 Istovjetni razlozi su primjenjivi i na brak. Tradicija nije opravdavajući razlog 14 Vidi: Johnston and Others v. Ireland, 18. decembar 1986. godine, serija A, broj 112. i Marckx v. Belgium, 13. juni 1979. godine, serija A, broj 31. 15 Case Mata Estevez v. Spain (dec.), no. 56501/00, ECHR 2001. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?action=html&documentId=670621&portal=hbkm&source= externalbydocnumber&table=F69A27FD8FB86142BF01C1166DEA398649 16 Case Siegmund Karner v. Austria, (Application No 40016/98), 12. mart. 2002. godine. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: lgbt.poradna-prava.cz/folder05/karner_v._austria.pdf 17 Para 41. Siegmund Karner v. Austria. 354 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ (takođe postoji i duga tradicija diskriminacije žene, etničkih i religioznih manjina), ona samo šalje simboličnu poruku da istospolni parovi imaju manje prava od heteroseksualnih parova. U predmetu Emonet and others v. Switzerland18, aplikanti (vanbračni partneri od kojih je partnerica imala kćerku iz prethodnog braka) su zahtijevali da učinci usvojenja kćerke vanbračne partnerice od strane drugog vanbračnog partnera imaju ista dejstva kao i kod bračnih partnera. U ovom predmetu sud pravde u Ženevi je dopustio usvojenje od strane vanbračnog partnera, uz pristanak kćerke i majke, ali je istovremeno donijeo odluku o prestanku roditeljskog staranja između majke i kćerke. Aplikanti su se protivili ovakvoj odluci suda pravde ističući da su oni htjeli da vanbračni partner usvoji kćerku svoje vanbračne partnerice bez prestanka roditeljskog odnosa između majke i kćerke. Savezni sud Švicarske je u konačnici odlučio da su odnosi u vanbračnoj zajednici manje stabilni od braka i da ne garantuju trajnost, te se iz tog razloga ona ne može uporediti sa brakom. Aplikanti su se obratili ESLJP-u navodeći da im je povrijeđeno pravo na porodični život. ESLJP jasno je naveo da partneri koji žive zajedno potpadaju pod pojam porodičnog života, bez obzira da li su u braku i da li imaju djecu. Sud ističe da „pojam porodice, u smislu člana 8. EKLJP-e, nije ograničen isključivo na bračne odnose, ... on može takođe obuhvatiti i druge de facto porodične veze gdje partneri žive zajedno bez da su u braku.19 Faktori koji su relevantni, da bi se smatralo da par živi zajedno, jesu dužina njihovog odnosa i da oni pokazuju svoju predanost jedno drugom, te da pokažu predanost da imaju zajedničku djecu.20 Djeca nisu neophodni faktor, jer se opredjeljenje za njihov zajednički život može dokazati i na druge načine. Iako ESLJP u ovom predmetu nije odlučivao o pravu istospolnih partnera ništa u obrazloženju predmeta Emonet ne ukazuje na činjenicu da partneri ili par moraju biti različitog spola da bi imali pravo na porodični život u smislu člana 8 EKLJPe. Jedina faktička razlika između raznospolnih i istospolnih parova jeste što raznospolni partneri imaju mogućnost prokreacije, bez pomoći medicinskih dostignuća. 18 Case Emonet and others v. Switzerland, (Application no.39051/03), 13. decembar 2007. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: www.emberijog.eu/.../EMONET_and_OTHSERS_v._SWITZERLAND.doc 19 Para 34. Emonet and others v. Switzerland. 20 Para 36. Emonet and others v. Switzerland. 355 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U predmetu Goodwin v. United Kingdom, ESLJP odbacuje prokreaciju kao opravdanje različitog postupanja prema osobama homoseksualne orijentacije: „Sud primjećuje da član 12. obezbjeđuje osnovno pravo muškarca i žene da stupe u brak i zasnuju porodicu.21 Međutim, njegov drugi aspekt (zasnivanje porodice) nije uslovljen prvim (brakom), tako da to što neki parovi ne mogu da imaju djece ili da budu roditelji, samo po sebi ne može da se posmatra kao ukidanje njihovog prava na ostvarivanje prvog segmenta ove odredbe. Sud konstatuje da nije prirodno tvrditi da su transseksualci lišeni prava na sklapanje braka jer, po zakonu, oni i dalje mogu zaključiti brak s osobom suprotnog spola od njihovog prethodnog.22 Aplikantica u ovom predmetu živi kao žena, u vezi je s muškarcem i isključivo bi željela da sklopi brak sa muškarcem. U predmetu Godwin sud je razdvojio pojam braka od pojma porodice čime je uslov za stupanje u brak izveo izvan biološkog određenja spola. Na ovaj način ESLJP je pokazao svoju spremnost da i drugim zajednicama života, koje izlaze iz okvira tradicionalnog, pruži pravo na zasnivanje porodice. Jedna od zajednica koje izlaze iz okvira tradicionalnog je i istospolna zajednica. ESLJP mogao bi u skorije vrijeme mogao odstupiti i od stava da je brak isključivo rezervisan za osobe različitog spola, te dati pravo na sklapanje braka i osobama koje ne žele izvršiti operaciju spola. Ovome u priliog ide i stav ESLJP u predmetu Schalk and Kopf v. Austria gdje konstatuje da u nacionalnim zakonima u EU još uvijek ne postoji koncenzus o pitanju priznanja istospolnih brakova, ali da se u budućnosti može očekivati da se koncenzus po ovom pitanju postigne. ESLJP je, na osnovu člana 8. EKLJP-e, ustanovio da se test poklapanja bioloških faktora više ne može smatrati presudnim za odbijanje, da se u pravnom smislu prizna spol transseksualca koji je promijenjen operativnim putem. Postoje i drugi važni faktori, kao što su prihvatanje od zdravstvenih radnika i zdravstvenih vlasti u državama ugovornicama, koji podrazumijevaju poremećaj spolnog identiteta, obezbjeđivanje liječenja, uključujući hirurške zahvate kako bi se takva osoba što više asimilovala s pripadnicima spola kojem smatra da zaista pripada, kao i preuzimanje 21 Para 98. Christine Goodwin v. United Kingdom. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: http://www.amicuscuriae.it/attach/superuser/docs/goodwin.pdf 22 Para 101. Christine Goodwin v. United Kingdom. 356 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ društvene uloge pripisanog spola od strane transseksualca.23 Sud takođe konstatuje da nema sumnje da član 9. usvojene Povelje o osnovnim pravima u EU namjerno odstupa od formulacije iz člana 12. Konvencije time što se u njemu ne pominju muškarci i žene. U pogledu primjene člana 8. EKLJP-e i prava istospolnih partnera na porodični život, ESLJP je odlučivao u predmetu Schalk and Kopf v. Austria.24 Aplikanti su od Kancelarije za pitanja ličnog statusa (Standesamt) zahtijevali da preduzme formalne radnje kako bi im se omogućilo da zaključe brak. Odlukom od 20. decembra 2002. godine, Općinska kancelarija u Beču (Magistrat) je odbila zahtjev aplikanata. Pozivajući se na odredbu člana 44. Građanskog zakonika (Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch), prema kojoj se brak može zaključiti između dva lica različitog spola. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, brak zaključen između dva lica istog spola je ništav. Obzirom da su aplikanti dva muškarca, nedostaje im osnov za zaključenje braka. U ustavnoj žalbi aplikanti su naveli da pravna nemogućnost zaključenja braka predstavlja kršenje njihovog prava na poštivanje privatnog i porodičnog života i kršenje principa nediskriminacije. ESLJP je u ovom predmetu zauzeo slijedeće značajno stanovište: „Sud zapaža da od 2001. godine, kada je donijeta odluka u predmetu Mata Estevez, u mnogim je državama članicama nastala rapidna evolucija pozitivnih stavova prema istospolnim partnerima. Od tada, značajan broj država članica je omogućio zakonsko priznanje istospolnih parova. Izvjesni propisi EU takođe pokazuju rastuću tendenciju uključivanja istospolnih parova u pojam “porodice”. U svjetlu te evolucije, sud smatra vještačkim održavati stanovište da suprotno paru različitog spola, istospolni par ne može ostvarivati “porodični život” u smislu člana 8. Posljedično, veza između aplikanata, istospolnog para koji živi zajedno u stabilnoj de facto vezi, spada pod pojam “porodičnog života”, isto kao što bi bila situacija sa vezom para različitog spola“.25 Potrebno je napomenuti da ESLJP u ovom predmetu polazi od toga da su prema članu 12. Konvencije, kao i prema članu 14. u vezi sa članom 8., države još uvijek slobodne da parovima istog spola 23 Para 100. Christine Goodwin v. United Kingdom. Case Schalk and Kopf v Austria [2010] ECHR 30141/04 (24 June 2010). Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: http://www.hrlrc.org.au/court-tribunal/european-court-of-humanrights/schalk-and-kopf-v-austria-2010-echr-3014104-24-june-2010/ 25 Para 93. i 94. Schalk and Kopf v. Austria. Istovjetno stanovište Sud je zauzeo i u predmetu P.B. and J.S. v. Austria, (Application no. 18984/02), 22. Juli 2010. Para 29. i 30. 24 357 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ograniče zaključenje braka. Aplikanti su u ovom predmetu isticali da ukoliko država odluči da istospolnim parovima omogući alternativna sredstva priznanja, obavezna je obezbijediti im status koji, iako drugačijeg naziva, odgovara braku u bilo kojem smislu. Sud smatra da države uživaju izvjesni stepen slobodne procjene u pogledu tačno određenog statusa koji se obezbjeđuje alternativnim sredstvima priznavanja.26 Sud takođe zapaža da u mnogim aspektima Zakon o registrovanom partnerstvu Austrije omogućava aplikantima ostvarivanje pravnog statusa istog ili sličnog braku. Dok tu postoje samo male razlike u pogledu materijalnopravnih posljedica, izvjesne suštinske razlike ostaju u domenu roditeljskog prava. Međutim, ovo u cijelosti odgovara trendu u drugim državama članicama. Štaviše, u ovom predmetu ESLJP nije bio pozvan da detaljno ispituje neku ili sve ove razlike. Na primjer, kako aplikanti ne tvrde da se restrikcija umjetne oplodnje ili usvojenja direktno na njih odnosi, izašlo bi se van obima aplikacije kada bi se ispitivalo da li su te razlike opravdane. U cjelini, Sud ne vidi bilo kakvu naznaku da je tužena država prekoračila unutrašnje polje slobodne procjene određenjem prava datih registrovanim partnerima.27 U ovom predmetu Sud navodi da države članice nisu obavezne istospolnim partnerima omogućiti sklapanje braka, te u tom smislu i ne postoji kršenje člana 8., u vezi sa članom 14. Konvencije. S, druge strane Sud nalazi da postoje alternativna „sredstva“ te im se na taj način omogućavaju ostvarivanja pravnog statusa istog ili sličnog braku. 3. Postojanje diskriminacije u pogledu ostvarivanja prava na određene beneficije koje pripadaju heteroseksualnim parovima Načelo zabrane diskriminacije sadržano u čl. 14. EKLJP-e odnosi se samo na prava i slobode koja su priznata Konvencijom. Zaštita po članu 14. dodatak je drugim materijalnim pravima, tako da on ne funkcionira samostalno. ESLJP razmatrao je nekoliko slučajeva u kojima su se aplikanti žalili da su bili izloženi diskriminaciji po osnovu seksualne orijentacije. Prva presuda Evropskog suda za ljudska prava koja priznaje pravne efekte zajednice života između osoba istog spola je Karner v. Austria. Od 1989. godine aplikant gosp. Karner je živio s gosp. V. u homoseksualnoj 26 27 Para 108. Schalk and Kopf v. Austria. Para 109. Schalk and Kopf v. Austria. 358 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ zajednici, u stanu u Beču, kojeg je gosp. V. zakupio godinu dana ranije. Njih dvojica su dijelili troškove stana. Gospodin V. je umro 1994. godine, a prethodno je aplikanta odredio za svog nasljednika. Vlasnik stana je 1995. godine pokrenuo postupak protiv aplikanta kako bi raskinuo ugovor o zakupu stana. Okružni sud Favoriten (Bezirksgericht) je 6. januara 1996. godine odbacio taj zahtjev. Okružni sud je smatrao da se član 14. st. 3. Zakona o zakupu stana (Mietrechtsgesetz)28 kojim se propisuje da članovi porodice imaju pravo da naslijede pravo zakupa, primjenjuje takođe i na homoseksualni odnos. Zemaljski građanski sud u Beču (Landesgericht fur Zivilrechtssachen) odbacio je žalbu vlasnika stana 30. aprila 1996. godine te zaključio da je cilj člana 14. stav 3. Zakona o zakupu zaštita od iznenadnog beskućništva osoba koje su dugo živjele zajedno, a nisu sklopili brak. Taj zakon se po mišljenju ovog suda primjenjuje i na homoseksualce i na heteroseksualce. Vrhovni sud (Oberster Gerichtshof) uvažio je žalbu vlasnika stana 5. decembra 1996. godine, poništio odluku nižeg suda i prekinuo važenje ugovora o zakupu. Ovaj sud je zaključio da pojam “životnog saputnika” (Lebensgefahrte) u članu 14. stav 3. Zakona o zakupu treba tumačiti onako kako je Zakon tumačen u trenutku stupanja na snagu, a namjera zakonodavca 1974. godine svakako nije bila da obuhvati i osobe istog spola. Tumačenje legislativnih akata u odnosu na vrijeme stupanja na snagu i namjeru zakonodavca ESLJP ne smatra prihvatljivim prilikom tumačenja prava zagarantovanih u EKLJP. U više svojih presuda ESLJP 28 Član 14. Zakona o zakupu stana (Mietrechtsgesetz) glasi: (1) Smrću vlasnika stana ili zakupca stana ne raskida se ugovor o zakupu. (2) U slučaju smrti glavnog zakupca stana, osoba koja su u stavu 3 ovog člana označene kao osobe koje imaju nasljedno pravo na zakup to svoje pravo će i ostvariti, sa izuzetkom drugih osoba koja imaju nasljedno pravo, ukoliko u roku od 14 dana po smrti glavnog zakupca ne obavijeste vlasnika stana da ne žele da nastave ugovor o zakupu. Ukoliko se ugovor o zakupu nasljeđuje, novi stanari će preuzeti sve neisplaćene materijalne obaveze u pogledu zakupnine i sve druge obaveze koje su iskrsle tokom zakupa preminulog glavnog zakupca. Ukoliko nasljedno pravo na zakup ima više od jedne osobe, oni će zajedno preuzeti zakup i snosiće zajedničku i solidarnu odgovornost. (3) Sljedeće osobe imaju nasljedno pravo na zakup u svrhu stava 2. ovog člana: supružnik, životni saputnik, rođaci u prvoj nasljednoj liniji uključujući usvojenu djecu, kao i braća i sestre bivšeg zakupca, u mjeri u kojoj te osobe imaju hitnu potrebu za obezbjeđenjem stambenog prostora i već su živjele u zajedničkom stanu sa zakupcem kao članovi istog domaćinstva. “Životni saputnik” u značenju koje se primjenjuje u ovom zakonu označava osobu koja je živjela u istom stanu s bivšim zakupcem sve do zakupčeve smrti, a prethodno u periodu ne kraćem od tri godine, koje je s njim dijelilo domaćinstvo na istim ekonomskim osnovama na kojima počiva brak; životnim saputnikom smatraće se osoba koja je živjela u stanu tri godine ukoliko se uselilo u stan zajedno sa bivšim glavnim zakupcem na samom početku zakupa”. 359 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA naglašava da je EKLJP „živi instrument koji se mora tumačiti u svjetlu današnjih uslova“.29 Kao živi instrument Sud EKLJP tumači u svjetlu današnjih okolnosti u državama članicama a ne okolnosti aktuelnih prilikom izrade Konvencije. Ovakav pristup omogućava ESLJP-u da proširi obim prava koje Konvencija štiti uprkos tome što zaštita tih prava nije bila predviđena prvobitnim tekstom. Ovaj koncept je dao dinamičnu ulogu i omogućio ESLJP-u da odgovara na nove izazove. Ipak, Sud se ni u ovom predmetu ne poziva na apstraktne promjene već na promjene koje mogu biti verifikovane uvidom u zakonodavstvo i praksu država ugovornica pa čak i trećih država, kao i praksu međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava. Usvajanje novih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima koji postavljaju više standarde od EKLJP-e takođe može biti faktor koji će se uzimati u obzir prilikom tumačenja Konvencije kao živog instrumenta. Na kraju treba pomenuti da ovaj vid tumačenja nije bez kontroverzi s obzirom da izaziva strah od sudijskog aktivizma. Suština ove zamjerke jeste da je na stranama ugovornicama, a ne na ESLJP, da putem dodatnih protokola prošire zaštitu koju Konvencija pruža.30 Prema ESLJP-u razlika u tretmanu je diskriminatorna ukoliko za nju nema objektivnog i razumnog opravdanja, to jest, ukoliko se njome ne teži ostvarivanju legitimnog cilja i ukoliko ne postoji razuman odnos srazmjernosti između primijenjenih sredstava i cilja čijem se ostvarenju težilo. Sem toga, Sudu bi morali biti predočeni veoma ozbiljni razlozi da bi on mogao da smatra da je razlika u tretmanu koja je utemeljena isključivo na spolu kompatibilna s Konvencijom. Baš kao i razlike koje se temelje na spolu, tako i razlike koje se temelje na seksualnoj orijentaciji zahtijevaju postojanje izuzetno ozbiljnih razloga koji bi mogli poslužiti kao opravdanje.31 U razmatranom predmetu ESLJP nije našao ubjedljive i snažne razloge kojima bi se opravdalo usko tumačenje člana 14. stav 3. Zakona o 29 Vidi: presudu Tyrer v. Ujedinjenog Kraljevstva od 25. aprila 1978, para 31. http://www.bailii.org/eu/cases /ECHR/1978/2.html i presudu Loizidou v. Turske od 23. marta 1995, para 71. http://www.coe.ba/web2/en/dokumenti/cat_view/202-coe-documents-on-bosnia-andherzegovina--coe-dokumenti-vezani-za-bih/55-european-court-of-human-rights--evropski-sud-zaljudska-prava/105-excerpts-from-case-law--izvodi-iz-sudske-prakse.html 30 Preuzeto sa web stranice, dana 02.05.2011. godine: http://www.bgcentar.org.rs/index.php?option=com _content&view=article&id=529:konvencija-kaoivi-instrument-&catid=83 31 Para 37. Karner v. Austria. 360 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ zakupu stana, odnosno razloge koji bi spriječili da životni saputnik istog spola koji nadživi svog partnera ne naslijedi zakupničko pravo propisano navedenim članom. Prema tome, Sud zaključuje da je prekršen član 14. Konvencije sagledan u vezi sa članom 8.32 U predmetu Kozak v. Poland33 ESLJP ponovo naglašava važnost tumačenja EKLJP-e kao živog instrumenta u pogledu prava na porodični život, navodeći: „da se u pogledu poštivanja porodičnog života u obzir moraju uzeti kretanja u društvu i promjene u percepciji društvenog i građanskog statusa“.34 Primjenjujući princip živog instrumenta, u ovom predmetu ESLJP je tumačio pojam „de facto bračne kohabitacije“. Naime, aplikantu gosp. Kozaku bilo je uskraćeno pravo da naslijedi stanarski ugovor. Prema članu 691. Građanskog zakonika Poljske35 u slučaju smrti stanara, njegov bračni partner, njena ili njegova djeca ili njihova zajednička djeca, kao i ostale osobe u pogledu kojih je stanar imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i osoba sa kojom je stanar živio u „de facto kohabitaciji“ ima pravo nastaviti ugovor o zakupu stana, odnosno naslijediti isti. ESLJP ističe da pojam „de facto kohabitacije“ obuhvata i osobe istoga spola. Utvrđeno je da se razlika u postupanju domaćih sudova oslanja na zaštitu porodice kao zajednice života muškarca i žene, što je i predviđeno poljskim Ustavom. Međutim, iako je ESLJP prihvatio da je to u načelu legitiman razlog, koji bi mogao opravdati razliku u postupanju, presudio je da isključenje osoba koje žive u istospolnim zajednicama od nasljeđivanja stanarskog prava ne može biti prihvaćeno od strane ovog Suda kao potrebno u cilju zaštite porodice.36 ESLJP na kraju jednoglasno zaključuje da je došlo do povrede člana 14. u vezi sa članom 8. EKLJP-e. Diskriminaciju u pogledu prava na zdravstveno osiguranje između homoseksualnih i heteroseksualnih parova ESLJP je utvrdio u predmetu P.B. 32 Para 42. i 43. Karner v. Austria. 33 Case Kozak v. Poland, (Application no. 13102/02), 2. mart 2010. Preuzeto sa web stranice, dana 20.05.2011. godine: http://www.bailii.org/eu/cases/ECHR/2010/280.html 34 Para 98. Kozak v. Poland. Prijašnja odredba koja je uređivala pravo nasljeđivanja stanarskog prava nije koristila pojam „de facto kohabitacije“, već je propisivala da stanarsko pravo može naslijediti osoba sa kojom je stanar živio u „de facto bračnoj kohabitaciji“. 36 Preuzeto sa web stranice, dana 20.05.2011. godine: http://www.hrlrc.org.au/court-tribunal/europeancourt-of-human-rights/kozak-v-poland-2010-echr-280-2-march-2010/ 35 361 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA and J.S. v. Austria37. ESLJP ponovo naglašava da isključenje iz određenih beneficija homoseksualnih parova, u ovom slučaju prava na zdravstveno osiguranje, zahtijeva legitimne i osobito ozbiljne razloge da bi se uskraćivanje beneficija smatralo opravdanim. Sud ni u ovom predmetu nije našao da je isključenje istospolnih partnera iz prava na zdravstveno osiguranje opravdano te zaključuje da je došlo do kršenja člana 14. u vezi sa članom 8. EKLJP-e.38 4. Pravo na osnivanje porodice Pravo na osnivanje porodice i ostvarivanje roditeljskog staranja osoba homoseksualne orijentacije predstavlja jedno od najspornijih pitanja. ESLJP je u malom broju predmeta razmatrao pitanje ostvarivanja prava homoseksualno orijentisanih osoba na usvojenje. U predmetu Da Silva Mouta v. Portugal,39 aplikant gosp. Mouta se obratio ESLJP-u zbog toga što je portugalski Apelacioni sud svoju odluku da roditeljsko staranje nad njihovom kćerkom povjeri njegovoj bivšoj bračnoj partnerici, a ne njemu, zasnovao na njegovoj spolnoj orijentaciji čime je, kako je naveo, povrijeđen član 8. i zasebno i zajedno s članom 14. Konvencije. ESLJP navodi da je Sud za porodične predmete u Lisabonu „uzeo u obzir činjenicu da je aplikant homoseksualac i da živi sa drugim muškarcem, kad je naveo da dijete treba da živi u […] tradicionalnoj portugalskoj porodici i da nije zadatak suda da određuje da li je homoseksualnost bolest ili ne, ili da li je to seksualna orijentacija prema osobama istog spola. Homoseksualnost je odstupanje i djeca ne smiju odrasti 37 Case P.B. and J.S. v. Austria, (Application no. 18984/02), 22. juli 2010, Preuzeto sa web stranice, dana 20.05.2011. godine: http://www.menschenrechte.ac.at/orig/10_04/P.B._J.S..pdf 38 U ovom predmetu Sud je odlučivao o Zakonu o zdravstvenom i životnom osiguranju, koji je doživio tri izmjene i dopune. U periodu prije 2006. godine i sve do prvog jula 2007. godine Sud je utvrdio kršenje člana člana 14. u vezi sa članom 8. EKLJP-e. U posljednjim izmjenama i dopunama Zakona Sud konstatuje da je izostavljeno izričito pozivanje na partnere suprotnoga spola (para 45. P.B. and J.S. v. Austria), tako da za period od prvog jula 2007. godine nije postojalo kršenja člana 14. u vezi sa članom 8. EKLJP-e. 39 Case Salgueiro Da Silva Mouta v. Portugal, (Application no. 33290/96), 21. Decembar 1999. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?action=html& documentId=696281&portal=hbkm&source=externalbydocnumber&table=1132746FF1FE2A468ACC BCD1763D4D8149 362 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ u sjeni abnormalnih situacija".40 Mišljenje je ESLJP-a da gore citirani dio presude, koji je daleko od samo nespretnih i loše formuliranih izraza, kako je vlada tvrdila, ili samo obiter dicta, zapravo, ukazuje na sasvim suprotno, da je homoseksualnost aplikanta bila ključni faktor u konačnoj odluci. U prilog takvom zaključku ide i činjenica da je apelacioni sud, kad je odlučivao o pravu aplikanta na kontakte, upozorio aplikanta da ne usvaja ponašanje koje bi djevojčicu moglo dovesti do toga da zaključi da njen otac živi sa drugim muškarcem "u uslovima koji liče odnosu muškarca i žene".41 Sud je bio mišljenja da odlomci presude lisabonskog apelacionog suda upućuju na to da je homoseksualna orijentacija aplikanta bila odlučujući faktor u konačnoj odluci čime je napravljena diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije koja se nije smjela praviti temeljem Konvencije. Prihvaćajući da je odluka apelacionog suda slijedila zakoniti cilj, zaštitu zdravlja i prava djeteta, razlika koju je pravio u razmatranjima u odnosu na seksualnu orijentaciju aplikanta nije bila prihvatljiva temeljem Konvencije. Nije postojao nikakav razuman odnos proporcionalnosti između upotrebljenih sredstava i cilja kojeg se slijedilo. U skladu s tim ESLJP je utvrdio kršenje člana 8. u vezi s članom 14. EKLJP-e. U predmetu Fretté v. France42 aplikant je tvrdio da odluka kojom se odbacuje njegov zahtjev za odobrenje usvojenja predstavlja miješanje u njegov privatni i porodični život, u smislu člana 8. Konvencije, te da je odbacivanje njegovog zahtjeva za usvojenje zasnovano isključivo na njegovoj seksualnoj orijentaciji. ESLJP konstatuje da je odlučujuće pitanje u ovom predmetu pravo aplikanta s jedne strane i najbolji interes djeteta s druge strane. Usvojenje znači „da se djetetu obezbijedi porodica, a ne obratno, da se porodici obezbjeđuje dijete“, te se država mora pobrinuti da osobe koje su odabrane da usvoje mogu dati djetetu najpovoljniji dom u svakom pogledu. Tamo gdje je uspostavljena porodica između roditelja i djece „naročita važnost se mora posvetiti najboljem interesu djeteta, gdje ovisno o svojoj prirodi i ozbiljnosti, najbolji interes djeteta može nadjačati pravo roditelja“. Sud primjećuje da je znanstvena zajednica, naročito stručnjaka, psihijatara i dječjih psihologa, podijeljena u pogledu usvojenja od 40 Para 34. Salgueiro Da Silva Mouta v. Portugal. Ibid. 42 Case Fretté v. France, (Application no. 36515/97), 26 februar 2002. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine:http://www.humanrights.is/the-human-rightsproject/humanrightscasesandmateria ls/cases/ regionalcases/europeancourtofhumanrights/nr/495 41 363 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA strane jednog ili oba homoseksualno orijentisana roditelja, posebno imajući u vidu ograničen broj znanstvenih istraživanja provedenih na tu temu. Osim toga, postoje velike razlike u nacionalnim pravima o pitanju prava na usvojenje od strane homoseksualno orijentisanih osoba. Ako se uzme u obzir široka sloboda procjene koja je ostavljena državama u ovoj oblasti i potreba zaštite najboljeg interesa djeteta kako bi se postigla željena ravnoteža, odbijanje da se odobri usvojenje u navedenom slučaju ne predstavlja kršenje načela proporcionalnosti.43 Ukratko, opravdanje koje Vlada zastupa je objektivno i razumno, a razlika u tretmanu nije diskriminatorna u smislu člana 14. Konvencije. Međutim, postojala su izdvojena mišljenja sudija u vezi ove presude. Sudije koje su imale izdvojeno mišljenje prigovorili su širokom polju slobodne procjene koja je data vladi, navodeći da „pozivanje u ovom slučaju na nedostatak „zajedničkog stajališta“ među državama potpisnicama ili „jedinstvenog načela“ o usvajanju od strane osoba homoseksualne orijentacije omogućava državama da unazade zaštitu temeljnih prava.44 Strah od prenošenja homoseksualne orijentacije sa roditelja na djecu u fazi njihove seksualne identifikacije i strah od netrpeljivosti i netolerancije društva prema osobama homoseksualne orijentacije, kojima bi bila izložena i njihova djeca, činjenice su koje ukazuju na gotovo isti položaj usvojene djece ili djece iz prethodnog braka. Time se otvara pitanje osnovanosti razlikovanja u tretmanu homoseksualnih roditelja koji su u određenoj životnoj fazi imali bračno (heteroseksualno) iskustvo i homoseksualno orijentisanih osoba koje žele da usvoje djecu. Čini se da je jedini stvarni razlog upravo naveden u odluci Fretté, a to je nedostatak profilisanog mišljenja javnosti kada je u pitanju ova kategorija osoba.45 Šest godina nakon donošenja odluke u predmetu Fretté, ESLJP u predmetu E.B. v. France46 zauzima drugačije stanovište u vezi prava na usvojenje od strane osoba homoseksualne orijentacije. Aplikantica E.B. 43 Para 42. Fretté v. France. Komentar Zakona o zabrani diskriminacije sa objašnjenjima i pregledom prakse u uporednom pravu, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010., str. 60. 45 Marija Lukić, Karakteristike evropskog pravnog okvira prava istospolnih partnera: tendencije, praksa i usaglašenost porodičnog zakonodavstva Srbije, Novo porodično zakonodavstvo, Zbornik radova sa savetovanja 16 i 17. oktobar 2006, Kragujevac, 2006., str. 241. 46 Case E.B. v. France, (Application no. 43546/02), 22. januar 2008. godine. Preuzeto sa web stranice, dana 15.05.2011. godine: http://www.asil.org/pdfs/ilib080125_1.pdf 44 364 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ navodi da je trpjela diskriminirajući tretman koji je bio zasnovan na njenoj seksualnoj orijentaciji i da je takav tretman uticao na njeno pravo na poštivanje privatnog života. Vlada Francuske je navela da su pojedinačni interesi djeteta diktirali odbijanje odobrenja za usvojenje i temeljili se na dva osnova: nepostojanje uzora oca i podvojenost orijentacije partnerice aplikantice prema njenoj namjeri usvojenja. U vezi s nepostojanjem uzora oca, Vlada ističe da mnogi stručnjaci nalaze da je model seksualnog razlikovanja važan faktor u formiranju identiteta djeteta i da je potpuno shvatljivo da je socijalna služba département-a trebalo da uzme u razmatranje nepostojanje uzora koji bi djetetu omogućili konstrukciju njegovog identiteta prema ocu. U vezi s drugim osnovom, pored činjenice da bi R. (partnerica aplikantice) bila nužno uključena u svakodnevni život djeteta, izostanak njenog uključivanja u svakodnevni život djeteta je moguće ocijeniti izvorom nesigurnosti djeteta sa rizikom da bi se ono osjetilo kao u trci sa partnerom aplikantice, za njeno vrijeme i pažnju. Prema stanovištu Vlade, za taj osnov se ne može reći da je u vezi sa seksualnom orijentacijom aplikantice, kako je to iznijeto u odlukama domaćih sudova. U vezi s prvim osnovom na koji se domaće vlasti pozivaju a koji se odnosi na nedostatak očinskog ili majčinskog lika u domaćinstvu osobe koja traži odobrenje za usvojenje, ESLJP nalazi da to neminovno ne otvara problem, sam za sebe. Međutim, pod okolnostima ovog predmeta, po ovom osnovu je dozvoljeno ispitati meritum, čiji je konačni efekt zahtjev prema aplikantici da se utvrdi prisutnost uzora lika suprotnog spola iz najužeg kruga njene porodice ili prijatelja, čime se rizikuje prikazivanje neefikasnim prava samca da zahtijeva odobrenje. Ta okolnost je ovdje prikladna, jer se predmet ne tiče zahtjeva za odobrenje usvojenja koji je podnio bračni ili vanbračni par, već samac.47 Prema stanovištu ESLJP, ovaj osnov može voditi ka arbitrarnom odbijanju i ujedno služiti kao izgovor za odbacivanje zahtjeva aplikantice na osnovu njene homoseksualnosti.48 Međutim, Sud zapaža da Vlada, na kojoj leži teret dokazivanja, nije mogla predočiti statističke podatke 47 ESLJP ističe da se ovaj predmet ne tiče usvojenja koje želi učiniti par ili istospolni partner biološkog roditelja, već samo usvojenja koje želi učiniti samac. Dok član 8. Konvencije ne govori ništa o tom pitanju, Sud zapaža da francusko zakonodavstvo izričito daje pravo samcima da zahtijevaju odobrenje usvojenja i u tom pravcu propisuje postupak. Stoga Sud nalazi da činjenice iz ovog predmeta nedvojbeno spadaju u domen člana 8. Konvencije. Posljedično, kada je u obezbjeđivanju prava država djelovala šire od svojih obaveza iz člana 8. što je mogućnost data joj članom 53. Konvencije, u primjeni tog prava ne može preduzimati diskriminatorne mjere u smislu člana 14. Para 49. (E.B. v. France). 48 Para 73. E.B. v. France. 365 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA o učestalosti pouzdanja u taj osnov prema utvrđenoj ili poznatoj seksualnoj orijentaciji osobe koja zahtijeva usvojenje, što samostalno može dati tačnu sliku upravne prakse i potvrditi nepostojanje diskriminacije u slučaju odlučivanja po tom osnovu.49 Prema stanovištu ESLJP-a, a koje se tiče drugog osnova na koji se pozivaju domaće vlasti, vlasti imaju legitimitet da utvrde postojanje svih potrebnih jemstava prije nego se dijete dovede u porodicu. Prema tome, kada je aplikant, muškarac ili žena, neoženjen ili neudata, već formirao zajednicu života sa partnerom, stav tog partnera i uloge koju će on ili ona svakodnevno i neminovno imati u životu djeteta koje se uključuje u zajednički život, zahtijeva detaljno ispitivanje interesa djeteta. Štaviše, bilo bi krajnje iznenađujuće ukoliko bi se relevantne vlasti, znajući za postojanje de facto para, ponašale kao da ne znaju za tu činjenicu prilikom ocjene uslova u kojima se djetetu obezbjeđuje dom i njegov budući život u tom novom domu. Pravni status osobe koja nastoji usvojiti nije inkompatibilan sa ispitivanjem njene aktuelne situacije i utvrđenjem da u domaćinstvu postoji ne jedna, već dvije odrasle osobe.50 Kod takvog stanja stvari, ESLJP smatra da oba osnova ne treba posmatrati alternativno, već kumulativno. Stoga, nelegitimnost jednog od osnova ima za posljedicu nevaljanost odluke. Razmatrajući kumulativno oba navoda Vlade, ESLJP naglašava da francuski zakon dozvoljava samcima da usvoje dijete, čime nesporno otvara mogućnost homoseksualnom samcu za usvojenje.51 Sud zapaža da relevantne odredbe Građanskog zakonika ne propisuju ništa o nužnosti da je osoba-uzor suprotnog pola, što ni u kom slučaju ne bi ovisilo o seksualnoj orijentaciji samca usvojioca. Štaviše, u tom slučaju, aplikantica je predočila, prema odluci Državnog vijeća “nesumnjive lične kvalitete i sposobnost za podizanje djece”, što je sigurno u najboljem interesu djeteta, ključnom pojmu relevantnih međunarodnih instrumenata.52 ESLJP primjećuje da je u vrijeme procjene od strane stručnjaka, a u vezi dobijanja dozvole za usvojenje, aplikantica bila sama.53 Prema tome, ESLJP nalazi da je pozivanje na homoseksualnost aplikantice bilo ako ne izričito, tada makar prećutno. Uticaj naglašene homoseksualnosti aplikantice prilikom ocjene njenog zahtjeva je 49 Para 74. E.B. v. France. Para 76. E.B. v. France. 51 Para 94. E.B. v. France. 52 Para 95. E.B. v. France. 53 Para 86. E.B. v. France. 50 366 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ utvrđen, te vodeći računa o prethodno navedenom, bio je i odlučujući, vodeći faktor za odbijanje odobrenja za usvojenje.54 Sud ističe da su, odbijanjem zahtjeva aplikantice za odobrenje usvojenja, domaće vlasti napravile diskriminaciju zasnovanu na razmatranju seksualne orijentacije aplikantice, koja je prema Konvenciji neprihvatljiva. ESLJP je sa deset prema sedam glasova utvrdio da je prekršen član 14. u vezi sa članom 8. Konvencije. ESLJP svojom odlukom u ovom predmetu je jasno poručio državama da je neopravdano zabranjivati usvojenje djece osobama homoseksualne orijentacije. Sud je ustanovio načelo da svako treba imati jednak tretman po osnovu svojih individualnih osobina kao roditelj prilikom usvojenja djeteta. Spolna orijentacija usvojitelja/ljice je nebitna i ne može se koristiti kao argument prilikom razmatranja mogućnosti usvojenja. Pregled prakse ESLJP ukazuje na sve veće priznavanje prava homoseksualno orijentisanim osobama. Miješanja u prava na privatni život osoba homoseksualne orijentacije po osnovu njihove spolne orijentacije zahtijeva obrazloženje od bilo koje države članice koju će Sud izložiti najvišem nivou nadzora. Državama nije omogućena slobodna ocjena ili diskrecijsko pravo u načinu na koji se član 8. tumači kada se radi o spolnoj orijentaciji. Iako član 14. EKLJP nije izričito normirao seksualnu orijentaciju kao osnov diskriminacije, ESLJP je izričito u svojim odlukama naveo da je ona uvrštena među „ostalim“ razlozima koje pokriva član 14. Osobe homoseksualne orijentacije ESLJP takođe štiti i od uplitanja državne vlasti u njihov privatni život pozivajući se na član 8. stav 2. EKLJP. Sud je osigurao zaštitu osoba homoseksualne orijentacije u svim slučajevima koji se odnose na najintimniji dio privatnog života. 54 Sud posebno zapaža da u mišljenju od 12. oktobra 1998. godine psiholog socijalne službe za djecu, predlaže odbijanje odobrenja, pozivajući se na “neuobičajen stav [aplikantice] prema muškarcima, tako da ih odbacuje”. Zaključak psihologa, koji u svom izvještaju o razgovorima sa aplikanticom, od 28. avgusta 1998. godine, navode, direktno ukazujući na predmet aplikantice, a ne kao generalni stav, iznoseći svoje zapažanje izjavom da ne žele umanjiti povjerenje aplikantice u samu sebe ili insinuirati da će biti štetna po dijete, da “sve studije o roditeljstvu ukazuju da djetetu trebaju oba roditelja”. Dana 28. oktobra 1998. godine, predstavnik odbora za usvojenje, koja jesu ili su bila pod državnim staranjem, je predložio odbijanje odobrenja na osnovu stava da usvojiteljsku porodicu treba činiti “mješoviti par (muškarac i žena)”. 367 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA Pojam porodičnog života, prema stavovima ESLJP, prevazilazi tradicionalno poimanje porodice. Porodični život obuhvata kako bračne tako i vanbračne heteroseksualne i istospolne zajednice, bez obzira da li u takvim porodicama može doći do rađanja djece ili ne. U pogledu usvojenja djece od strane homoseksualnih osoba ESLJP je konstatovao da homoseksualnost ne može predstavljati osnov za odbijanje usvojenja. Ipak ESLJP još uvijek dopušta državama da uživaju izvjesni stepen slobodne procjene u pogledu uređenja braka. Međutim, kako je istospolnu zajednicu života podveo pod pojam porodičnog života, ESLJP potiče države da alternativnim sredstvima omoguće ostvarivanje prava i osobama homoseksualne orijentacije. Na razvoj prava osoba homoseksualne orijentacije možemo reći da su uticale tri činjenice. Prva se odnosi na promjenu društvenih odnosa, odnosno razvoja demokratskog društva kojeg krase, kako je to istakao Evropski sud za ljudska prava, pluralizam, tolerancija i širokoumlje. Druga se odnosi na tumačenje EKLJP-e kao živog instrumenta u svjetlu današnjih uslova, a ne uslova u kojima je ona nastala što je dovelo do promjena u percepciji društvenog i građanskog statusa. Treća činjenica, koja je možda i najznačajnija, se ogleda u prihvatanju i legalizaciji zajednica života osoba istoga spola od strane nacionalnih zakonodavstava. Navedene tri činjenice u korelaciji sa principom zabrane diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije neminovno vode daljem razvoju prava homoseksualno orijentisanih osoba i istospolnih zajednica života. ZAKLJUČAK Analizirajući praksu Evropskog suda za ljudska prava mogu se primijetiti stavovi zauzeti od strane ovog Suda: 368 - Postojanje zakona koji homoseksualne odnose odraslih muškaraca, odnosno punoljetnih osoba, u privatnom kontekstu, tretiraju kao krivično djelo, predstavlja kontinuirano i neopravdano miješanje u pravo aplikanta na poštivanje privatnog života; - Miješanje u privatni život smatra se "neophodnim u demokratskom društvu" ako odgovara hitnoj društvenoj potrebi, a posebno ako je �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ proporcionalno legitimnom cilju kojem služi. Pri tome se naglašava veza između pojma "neophodno" i pojma "demokratsko društvo", a oznake demokratskog društva su pluralizam, tolerancija i širokoumlje; - Razlika u tretmanu je diskriminatorna ukoliko za nju nema objektivnog i razumnog opravdanja, to jest, ukoliko se njome ne teži ostvarivanju legitimnog cilja i ukoliko ne postoji razuman odnos srazmjernosti između primijenjenih sredstava i cilja čijem se ostvarenju težilo; - Tradicija ne predstavlja opravdavajući razlog za diskriminaciju, ona samo šalje simboličnu poruku da su istospolni partneri u lošijem položaju od heteroseksualnih parova; - Iako dijelovi javnosti koji homoseksualnost smatraju nemoralnom mogu biti šokirani, uvrijeđeni ili uznemireni homoseksualnim odnosima osoba u privatnom kontekstu, to ne može, samo po sebi, opravdati primjenu krivičnih sankcija prema osobama istog spola; - Nemogućnost prokreacije ne predstavlja opravdanje za različito postupanje prema osobama homoseksualne orijentacije; - Vještački je održavati stanovište da za razliku od partnera različitog spola, istospolni partneri/ce ne mogu ostvarivati “porodični život” po osnovu člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Istospolni partner/ica koji živi zajedno u stabilnoj de facto vezi spada pod pojam “porodičnog života”; - Evropska konvencija o ljudskim pravima je živi instrument prema kojoj Evropski sud za ljudska prava tumači Konvenciju u svjetlu današnjih okolnosti u državama članicama, a ne okolnosti aktualnih prilikom sastavljanja Konvencije, i - Odbijanje zahtjeva aplikantice za odobrenje usvojenja, zasnovano na seksualnoj orijentaciji aplikantice, predstavlja kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima. U predmetu Schalk and Kopf v. Austria sud je ostao pri stanovištu da su države članice još uvijek slobodne da partnerima istog spola ograniče 369 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA zaključenje braka. U istom predmetu se konstatuje i da države uživaju izvjesni stepen unutrašnjeg polja slobodne procjene u pogledu tačno određenog statusa, koji se obezbjeđuje alternativnim sredstvima priznavanja. Ukoliko država odluči da legalizuje istospolnu zajednicu života, ona bi trebala obezbijediti istospolnim partnerima slična prava kao i heteroseksualnim partnerima. Na kraju se može samo postaviti pitanje koliko je daleko Bosna i Hercegovina spremna ići u pogledu priznanja istospolne zajednice života. Odnosno koliko smo spremni prihvatiti osnovna načela demokratskog društva i poštivati zabranu diskriminacije. Legalizacija istospolnih zajednica je mnogo više od pukog zakonskog uređenja građanskog statusa osoba na koje se neposredno odnosi. Ona je izraz demokratičnosti i tolerancije, znak da je društvo spremno prihvatiti dugačije od tradicionalnog. LITERATURA Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, http://www.hjpc.ba/dc/pdf/Europska%20konvencija%20o%20ljudskim%20pr avima.pdf, 20. 10. 2013. godine. Komentar Zakona o zabrani diskriminacije sa objašnjenjima i pregledom prakse u uporednom pravu, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010. Marija Lukić, Karakteristike evropskog pravnog okvira prava istospolnih partnera: tendencije, praksa i usaglašenost porodičnog zakonodavstva Srbije, Novo porodično zakonodavstvo, Zbornik radova sa savetovanja 16 i 17. oktobar 2006, Kragujevac, 2006. Case X and Y v. The Netherland (Application no. 8978/80), 25. mart. 1985. godine, http://www.juridischeuitspraken.nl/19850326EHRMXenYtege nNederland .pdf, 10.10.2013. godine. Case Dudgeon v. United Kingdom, Series A, No. 45, 23 Septembar 1981. godine, http://www.hrcr.org/safrica/dignity/Dudgeon%20_UK.htm, 15.10.2013. godine. 370 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Case A.D.T. v. United Kingdom, (Application no. 35765/97), http://archive.equal-jus.eu/324/1/ECHR%2C_A.D.T._v._UK.pdf, 10.10.2013. godine. Case Norris v. Ireland, http://www.unhcr.org /refworld/publisher,ECHR ,IRL,48abd5a2d,0.html, 15.11.2013. Case Modinos v. Cyprus - http://www.unhcr.org/refworld/country ,,ECHR,,CYP,,402a21a04,0.html, 15.11.2013. godine. Case Johnston and Others v. Ireland, 18. decembar 1986. godine, serija A, broj 112. Case Marckx v. Belgium, 13. juni 1979. godine, serija A, broj 31. Case Mata Estevez v. Spain (dec.), no. 56501/00, ECHR 2001, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?action=html&documentId=67062 1&portal=hbkm&source=externalbydocnumber&table=F69A27FD8FB86142 BF01C1166DEA398649, 13.11.2013. godine: Case Siegmund Karner v. Austria, (Application No 40016/98), 12. mart. 2002. godine. http://lgbt.poradna-prava.cz/folder05/karner_v._austria.pdf, 19.10.2013. godine. Case Emonet and others v. Switzerland, (Application no.39051/03), 13. decembar 2007, www.emberijog.eu/.../EMONET_and_OTHSERS_v._SWITZERLAND.doc, 15.10.2013. godine. Case Christine Goodwin v. United http://www.amicuscuriae.it/attach/superuser/docs/goodwin.pdf, godine. Kingdom, 15.10.2013. Case Schalk and Kopf v Austria [2010] ECHR 30141/04 (24 June 2010), http://www.hrlrc.org.au/court-tribunal/european-court-of-humanrights/schalk-and-kopf-v-austria-2010-echr-3014104-24-june-2010/, 24.11.2013. godine. 371 �Boris Krešić: ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA Case Tyrer v. Ujedinjenog Kraljevstva od 25. aprila 1978, http://www.bailii.org/eu/cases /ECHR/1978/2.html, 15.10.2013. godine. Case Loizidou v. Turske od 23. marta 1995, para 71. http://www.coe.ba/web2/en/dokumenti/cat_view/202-coe-documents-onbosnia-and-herzegovina--coe-dokumenti-vezani-za-bih/55-european-courtof-human-rights--evropski-sud-za-ljudska-prava/105-excerpts-from-caselaw--izvodi-iz-sudske-prakse.html, 15.10.2013. godine. Case Kozak v. Poland, (Application no. 13102/02), 2. mart 2010, http://www.bailii.org/eu/cases/ECHR/2010/280.html, 20.10.2013. godine. Case P.B. and J.S. v. Austria, (Application no. 18984/02), 22. juli 2010,http://www.menschenrechte.ac.at/orig/10_04/P.B._J.S..pdf, 08.11.2013. godine. Case Salgueiro Da Silva Mouta v. Portugal, (Application no. 33290/96), 21. Decembar 1999. http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?action=html& documentId=696281&portal=hbkm&source=externalbydocnumber&table=1 132746FF1FE2A468ACCBCD1763D4D8149, 18.10.2013. godine. Case Fretté v. France, (Application no. 36515/97), 26 februar 2002, http://www.humanrights.is/the-humanrightsproject/humanrightscasesandmateria _ls/cases/regionalcases/europeancourtofhumanrights/nr/495, 23.10.2013. godine. Case E.B. v. France, (Application no. 43546/02), 22. januar 2008. godine, http://www.asil.org/pdfs/ilib080125_1.pdf, 05.11.2013. godine. 372 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3070 Title A name given to the resource ZAJEDNICE ŽIVOTA OSOBA ISTOG SPOLA U PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA Author Author KREŠIĆ, Boris Abstract A summary of the resource. Pod uticajem prakse Evropskog suda za ljudska prava nacionalna zakonodavstva i sudovi država članica Vijeća Evrope, kao i druga demokratska društva počinju prihvaćati, brže nego ikada, da lezbijkama i gay muškarcima pripadaju ista ljudska prava kao i heteroseksualnim ženama i muškarcima. Sve je više zastupljeno stajalište nacionalnih sudova da istospolni parovi imaju iste emocionalne i druge potrebe kao i heteroseksualni parovi, te da postoji potreba da se istospolne životne zajednice priznaju u zakonima, kao i da imaju ista prava i obaveze kao i heteroseksualne zajednice. U ovom radu autor analizira presude Evropskog suda za ljudska prava koje su se odnosile na pitanje prava osoba homoseksualne orijentacije. Ključne riječi: homoseksualnost, registrovano partnerstvo, de facto kohabitacija, seksualna orijentacija, diskriminacija. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d2bf876c8120716a7449e8869300e7f7.pdf 25c147d7b9d64b730db55390ec6e5f2c PDF Text Text ���������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ad009e77324e5bf734c80d338f7f3519.docx 1962f4c29b86ad09e2bb7a026deb6c33 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3113 Title A name given to the resource Zasjedanje prvog višestranačkog hrvatskog sabora (30. Svibanj 1990.) – početni impulsi „dugog putovanja“ Republike Hrvatske prema europskoj uniji Author Author VUKAŠ, Budislav Abstract A summary of the resource. Mnogo je radova, rasprava ili analiza u posljednjim desetljećima napisano o odnosima Republike Hrvatske i Europske unije, o procesima njezine demokratizacije, gospodarskog i institucionalnog približavanja i harmoniziranja njezinog pravnog sustava s onim EU. Tako je znameniti hrvatski analitičar međunarodnih ekonomskih odnosa dr. Mladen Staničić proces približavanja RH EU nazvao «dugim putovanjem». Kada razmotrimo sve izazove koje su stajale pred politikom svih hrvatskih vlada, počev od temeljnih vanjskopolitičkih ciljeva proglašenja državne neovisnosti, očuvanja i obrane državne suverenosti (u specifičnim okolnostima jugoslavenske krize), preko imperativa opće demokratizacije, procesa oblikovanja civilnog društva i tranzicije hrvatskoga gospodarstva, te institucionalnih reformi, to je «putovanje» bilo uistinu dugo i «teško», kako ga je autor ovog rada i sam nazvao u jednom radu s njemačkim pravnim znanstvenikom i odvjetnikom dr. Geraldom Sanderom. Ono je možda bilo i najteže u usporedbi s drugim novim državama članicama Unije. Na početku tog «dugog» putovanja stoji, sada već povijesno zasjedanje Hrvatskoga sabora, 30. svibnja 1990., prvog višestranačkog i demokratskog Sabora nakon njegove uloge u institucionalnoj organizaciji SR Hrvatske u okvirima socijalističkog državnopravnog uređenja, definiranog jugoslavenskim ustavnim i političkim sustavom. Glavni je cilj ovoga rada (priopćenja) prikazati to povijesno zasjedanje, u prijelomnim trenucima velikih promjena čitavoga sustava međunarodnih odnosa, te okolnostima raspada jugoslavenske državne zajednice. Autor će u radu naznačiti kako je ovaj Sabor, iako nije usvojio neke važnije državnopravne odluke, kao dominantni vanjskopolitički cilj Republike Hrvatske, isticao njezine nakane približavanju tadašnjoj EEZ, ukazavši na povijesnu pripadnost Hrvatske Europi. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9d145575853d55eaa5a7405bb80e2683.docx d85037feb07a2b0cb9d0ddc3f525edce https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b97357dd8851db494eba9278f16c1cf0.pdf fb39b0c577a34000e50cd8e22eeed6e8 PDF Text Text Mr. Jovan Stojanović Stručni savjetnik za pravna pitanja u Općini Srebrenik ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Sažetak Založno pravo je grana stvarnog prava, stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga (založni) povjerilac može, u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Založno pravo na pokretnim stvarima se stiče na osnovu: pravnog posla, sudske odluke i zakona. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari, a hipoteka je založno pravo na nekretnini. U BiH založno pravo čini jednu složenu granu prava koja u sebi sadrži različite odnose kod kojih se s jedne strane nalazi povjerilac, a sa druge založni dužnik, ali je moguće da pored založnog dužnika budu i ostala treća lica. Temeljna prava i dužnika i povjerioca su složena i sastoje se kako iz prava tako i iz obaveza. U pravnom sistemu BiH postoje sljedeće vrste založnog prava i to prema prirodi predmeta, prema samom načinu nastanka, dobrovoljno založno pravo, sudsko založno pravo i zakonsko založno pravo. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se na normativnom, uporedno-pravnom, socijološkom, komparativnom i dogmatskom metodom. Pravo na iznalaženje zakonskih rješenja vezano za što sigurnije obezbjeđenje kako povjerioca tako i dužnika, usavršavanje založnog prava kao instituta radi što boljeg poboljšanja razvoja privrede i protoka kapitala, skraćivanje rokova u sudskom izvršnom postupku. Ključne riječi: Pravo na zalogu pokretnih stvari , registar zaloge, prava i obaveze zalogodavca i zalogoprimca, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih lica. 579 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH TAKING SECURITY OVER MOVABLE PROPERTY (PLEDGE) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract A lien is a branch of the actual law. It's a real right on the matter on the basis of which the creditor may, in case the borrower fails to meet its obligations, to claim and collect his claim from the value of mortgage-backed securities things before other creditors, and regardless of whom the thing is. Lien on movable property is acquired on the basis of: legal work, court decisions and laws. Legally speaking, it is the provision of one contract law with property law. Thus, the lien is generally not constituted in itself because it is always preceded by a bonded relationship. There are two types of pledge, including: movable property and mortgage (a lien on the property). In Bosnia and Herzegovina, lien makes a complex branch of law which contains a variety of relationships in which one side is a creditor and the other side is a mortgage borrower, but it is possible that in addition to the pledgor there is the third person. Fundamental rights of the debtor and the creditor are complex and consist of both the rights and the obligations. The legal system of Bosnia and Herzegovina are the following types of lien, including: the nature of the subject, according to the mode of origin, voluntarily lien, judicial lien and statutory lien. The methodology used in the preparation of this work was based on normative, comparative legal, sociological, comparative and dogmatic method. Right to finding legal solutions is related to the safe provision to the creditor and the debtor, training lien as institutes for better improvement of economic development and the flow of capital, shortening time limits in judicial enforcement proceedings. Key words: Lien of personal property, pledge registry, the rights and obligations of the pledgor and pledgee, the rights and protection of rights and legal interests of individuals and legal entities. 580 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Kako u svim zemljama, tako i u republikama bivše Jugoslavije konkretnije u BiH, novčani promet je krvotok moderne odnosno savremene privrede, stoga i osiguranje ispunjenja obaveze dužnika ima poseban značaj u funkcionisanju robno-novčano prometa. Opšte poznato je da postoje različiti oblici osiguranja kako vlastite tako i tuđe obaveze. S aspekta sigurnosti oblika osiguranja novčanog potraživanja najpouzdanije je stvarno-pravno obezbjeđenje duga putem založnog prava. Gledajući na evropsku praksu ova ustanova je stara preko 2000 godina, dok je kod nas gotovo pa zaboravljena, mada posljednjih godina doživljava procvat. U savremenoj praksi sve se češće koriste novčani krediti i oni se sve više i više osiguravaju založnim pravom-hipotekom, a u posljednje vrijeme i založnim pravom na pokretnim stvarima. Hipoteka je založno pravo na nepokretnostima na osnovu kojih hipotekarni povjerilac može tražiti namirenje svoga potraživanja upravo iz hipotekarne-založene stvari, ali samo ako to potraživanje ne bude isplaćeno u roku, ali ipak stvar koja je založena odnosno koja je predmet hipoteke ostaje u svojini dužnika. Prednost založnog povjerioca je u tome što on stiče pravo prije svih ostalih poverilaca istog dužnika da se namiri iz vrijednosti založene stvari ili prava i kada je založena stvar ili pravo prešlo u imovinu trećeg lica. Hipoteka je akcesorno pravo i predstavlja jednu vrstu stvarno-pravnog obezbjeđenja duga za razliku od jemstva. Založno pravo na pokretnim stvarima (ručna zaloga) je zaloga pokretne stvari i ona se predaje povjeriocu, čime se zaloga i zasniva. Osnovna uloga zaloga jeste da omogući stvarno1 osiguranje potraživanja i namirenje povjerioca iz vrijednosti zaloga ako osigurano potraživanje ne bude namireno do dospjelosti. 1. Načela založnog prava Slobodno možemo konstatovati da postoje pravila (načela) koja se primjenjuju na sve vrste založnog prava pa tako i na založno pravo BiH. Ta načela su: načelo akcesornosti, načelo oficijelnosti, načelo specijalnosti i načelo nedjeljivosti. 1 Mora biti stvarno obezbjeđenje radi ostvarivanja finansijsko-pravne sigurnosti. 581 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH 1.1. Načelo akcesornosti dozvoljava određene izuzetke, kao u članu 471. Zakona o obligacionim odnosima, koji propisuje da se zaloga može dati kako buduća tako i uslovna obaveza. Takođe, odstupanje od načela akcesornosti evidentno je u slučaju zastarjelosti i potraživanja. Primjera radi, nastupanjem roka zastarjelosti prema opštim pravlima, povjerilac se ne može namiriti iz imovinske mase dužnika prinudnim putem, ali ukoliko je potraživanje obezbijeđeno ručnom zalogom ili hipotekom, tada se povjerilac može namiriti iz vrijednosti založene stvari, ako istu drži u posjedu i ako je njegovo pravo upisano u javne knjige. Ukoliko se desi da založno pravo koje služi za obezbjeđenje potraživanja iz ništavog pravnog posla, tada se ono ne može ostvariti. Uspostavljeno založno pravo prestaje: prestankom obaveze, prenosom osiguranog potraživanja, istekom roka, ispunjavanjem raskidnog uslova, odricanjem, propašću založene stvari, prenovom „član 295. stav 2, član 350. stav 2, član 966. član 967. ZOO“. 1.2. Načelo oficijelnosti ne daje potpunu slobodu založnom povjeriocu da on može sam namiriti svoje potraživanje iz založene stvari ili prava. Ovo načelo upravo usmjerava založnog povjerioca na koji način može namiriti svoje potraživanje. Kada dužnik ne isplati dug u roku dospjelosti, tada založni povjerilac može zahtijevati od suda odluku da stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni ako stvar ima berzansku ili tržišnu cijenu. Ovo načelo štiti interese dužnika od prodaje, čak i kada založni povjerilac stvar ima u svojini, a to iz razloga da založni povjerilac ne proda založenu stvar u bescijenje ispod tržišne vrijednosti ili pak izigravanjem simulativnim cijenama. Što se tiče ugovornih odredaba o zalozi, o sticanju prava vlasništva na stvari ili da će se od strane povjerioca prodati založena stvar po unaprijed utvrđenoj cijeni (član 973. stav 1 ZOO) ako njegovo potraživanje ne bude namireno po dospjelosti, takva ugovorna odredba je ništavna. Može se desiti da su se zalogodavac i zalogoprimac sporazumjeli da zalogoprimac radi namirenja tražbine može prodati stvar po određenoj cijeni ili je po toj cijeni može zadržati za sebe (datio in solutum), ali je to supronto načelu jednake vrijednosti davanja i u takvom slučaju oštećena strana može pobijati takve klauzule navedene u ugovoru i to zbog zelenaštva. 582 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Kada se radi o našem pravnom sistemu neprimjenjiva je le commisoria što znači, neodopuštene su ugovorne odredbe da u slučaju neizmirenja dugovanja o roku dospjelosti od strane založnog dužnika da založena stvar može preći u svojinu založnog povjerioca. 1.3. Interesantno je da načelo specijalnosti upućuje na dva pravila u primjeni i to: a) Založno pravo se može zasnovati samo na određenoj pokretnoj i nepokretnoj stvari (član 966. ZOO i član 63 stav 1 i 2 ZSPO) - ne može se zasnovati hipoteka na cijeloj imovini zalogodavca b) Založnim pravom se osigurava određeno potraživanje (966 ZOO i član 63 stav ZOSP). Založno pravo se upisuje u javne knjige i to: osnov, po pravilu tačan iznos, a ako je to moguće odrediti i maksimalan iznos, glavnica sa ugovorenim kamatama, čime bi se ispunilo i načelo potpunosti i pouzdanosti. Ovo načelo je daleko izraženije kod zasnivanja hipoteke, nego kod založnog prava na pokretnim stvarima. 1.4. Ovo načelo takođe karakterišu dva pravila: a) Zaloga se zasniva radi osiguranja potraživanja u cjelini. b) Predmet založnog prava je cijela stvar i ono je izričito propisano za hipoteku. Kada su u pitanju prava založnog povjerioca, neophodno je naglasiti da založni povjerilac zadržava založno pravo na stvar u cjelini bez obzira što je založni dužnik jednim dijelom izmirio obavezu. Dakle, založno pravo ne prestaje dok postoji i najmanji dio porraživanja. Ukoliko se desi da je hipoteka uknjižena na više zemljišno-knjižnih tijela ona ostaje sve do isplate posljednje rate duga. Može se desiti da nastupi dioba, i tada založno pravo ostaje i opterećuje sve dijelove stvar. Takođe, nema smetnji da suvlasnik hipotekarno založi svoj suvlasnički dio zbog toga što ga zakon ovlašćuje da njime raspolaže bez saglasnosti ostalih suvlasnika. 2. Predmet ručne zaloge Da bi uopšte nastalo založno pravo na pokretnim stvarima neophodno je prvenstveno konstatovati šta može biti predmet ručne zaloge, šta objekt 583 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH zalaganja mora imati, da li se može založiti buduća stvar i prava2 i obaveze zalogodavca i zalogoprimca. Svaka pokretna stvar koja se nalazi u prometu i koja ima imovinsku vrijednost može biti predmet ručne zaloge.3 Konkretnije rečeno, predmet ručne zaloge može biti svaka stvar koja ima imovinsku4 vrijednost i koja se može trajno čuvati, ali da to čuvanje bude bez opasnosti po egzistenciju stvari što znači da to mogu da budu i one stvari koje su potrošne i zamjenjive ako imaju trajniju vrijednost. Smatram da je ovdje u potpunosti opravdano mišljenje dr. Lazara Markovića da „svaka stvar koja po svojim osobinama može da posluži onom cilju koji se zalogom može da postigne može biti predmet zaloge Drugim riječima, predmetom zaloge može biti svaka stvar koja ima imovinsku vrijednost i koja dopušta trajno čuvanje bez opsanosti za egzistenciju stvari, a to mogu biti potrošne i zamjenjive ako imaju trajnu vrijednost“.5 Ono što je veoma bitno napomenuti, a što je i razumljivo da se radi i o sadašnjim stvarima, kao i to da buduće stvari ne mogu biti predmet založnog prava, gledajući svrhu založnog prava- što znači namirenje iz vrijednsoti zaloga.6 Kada se radi o suvlasničkim dijelovima stvari, tada založni povjerilac ima suposjed zajedno sa ostalim suvlasnicima7 suvlasnički dio se tretira kao mogući samostalni objekt prava vlasništva. Različita su mišljenja i različita rješenja u pogledu toga, pa tako je prema jednima dozvoljeno konstituisanje u založnom pravu udjela suvlasnika pokretnih stvari. Međutim, to drugi eksplicitno zabranjuju. U dosadašnjem zakonodavstvu nismo naišli na konkretne odredbe, ali smo mišljenja da nema nikakvog uporišta da se 2 U teoriji se sreću dva shvatanja o pravnoj prirodi prava koja mogu biti predmet zaloga. Prema prvom, založno pravo na bestjelesnim stvarima je pravo na dug. Dug je u tom slučaju predmet, objekat založnog prava, a samo pravo je zaštićeno hipotekarnom tužbom.Prema drugom shvatanju pravo založnog povjrioca se sastoji u mogućnosti da zahtijeva od dužnika isplatu duga. Ovdje je riječ o ograničenoj cesiji, ali cesiji na tužbu koju može da upotrijebi založni povjerilac protiv dužnikovog dužnika po dospjelosti primarne obaveze. Opširnije: Egers Dorfer, A., Predavanja o pandektama, Zagreb, 1915., str. 327. 3 O tome detaljnije: Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima Podgorica 1992. str. 189. 4 Pravna enciklopedija, Tom 2... str. 1442. 5 Detaljnije: Marković, L., Građansko pravo, Narodna samouprava, Beograd, 1972. str. 559. 6 Izuzetak postoji samo kod plodova. ovo spor postaje gledajući na pravnu prirodu toga prava, ali je ipka prihvaćemo mišljenje da je to pravo na matičnoj stvari uz ograničeno pravo namirenja samo iz budućih plodova- vidjeti Č. Rajačić, op. cit., strana 291 7 O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 375. 584 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ovakvo zalaganje ne dozvoli.Smatram da ovdje treba ispoštovati isključivo volju povjerioca da li će ovaj zalog prihvatiti ili ne. U većini slučajeva se u zalogu daju individualno određene8 i nepotrošne stvari, ako je stvar određena po rodu, neophodno je da se individualizuje.9 Kada je u pitanju sudska praksa predmet založnog prava može biti i novac, a smatram da je to razumljivo i opravdano sa zakonskog aspekta iz razloga što predmet zaloge može biti određena suma novca ili da se iz novčane mase izdvoji određeni dio novca iz te sume.10 Isto tako, kada je u pitanju strana valuta kao generična stvar ona može biti predmet založnog prava. Ovo iz razloga što po prestanku založnog prava, založni dužnik može tražiti da mu založni poivjerilac vrati iznos strane valute koju je predao na ime zaloga. Takođe, ugovaranje strane valute kao predmeta zaloge nije u suprotnosti sa odredbama člana 96 i 98 stava 1 ZOO, a stranu valutu otkupljuje ovlaštena banka u izvršnom postupku.11 Najbitnije je da založena stvar ima prometnu vrijednost, da bi se postigao poslovni cilj (kauza), to jest svrha založnog prava, u protivnom založni povjerilac ne bi mogao realizovati svoje potraživanje. Onda je sasvim razumljivo da predmeti koji imaju tzv. afekcionu vrijednost ne bi mogli biti objekt zaloge. Dakle, neophodno je odrediti osnovnu funkciju zaloge, te kada se ona odredi, onda je lako odrediti i koji objekti mogu izvršiti ovu fuknkciju. Pošto je ključna funkcija dobijanje namirenja založnih povjerilaca, logično je da se dobra koja povjeriocu ne mogu da pruže namirenje isključuju iz predmeta založnog prava. Smatram da je ovo dobro objasnio dr. Zoran Rašović te se mogu izvući dva zaključka: 1. stvar koja nema tu imovinsku vrijednost i ne 8 Pored toga što je moguće založiti generičke stvari koje se individualizuju posebnim odvajanjem iz postojeće vrste, moguće je založiti odnosno predmetom ručne zaloge može biti i neka zajednička stvar uzeta u cjelini, kao što je određena biblioteka, stablo, stoke i sl. analogno, B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima...strana 381. 9 A. Gams, Osnovi stvarnog prava, Beograd, 1974., str. 185. O zalaganju zbirnih stvari vidjeti: Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima..., str. 150-155. 10 Presuda Saveznog suda Gzs/32/74 od 11.08.1974, B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlansičko pravnim odnosima, str. 382. 11 Vrhovni sud SR BiH, rev. 756/87 od 18.02. 1988. Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 2/88 Odluka br. 32. 585 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH može ispuniti tu osnovnu funkciju i 2. ne može biti nešto zalog što je po sili zakonskih odredbi nerazdvojivo od ličnosti dužnika.12 2.1. Zaloga buduće stvari Opšte poznato je da načelo određenosti opterećenog dobra je jedno od osnovnih principa u založnom pravu.13 Međutim, takođe je individualizacija predmeta obezbijeđena u smislu preciznosti, često nepraktična tako da je načelo preciznosti u mnogim sistemima skoro neprimjenjivo, a u nekim je gotovo pa potpuno napušteno.14 Onda ćemo nastojati da odgonetnemo u kojoj mjeri je princip specijalnosti uopšte moguće ispoštovati. Obzirom da opterećeno dobro trpi izvjesne promjene, te promjene mogu biti prirodne, ili pak mogu nastati kao rezultat aktivnosti zalogodavca. Uvijek ugovorne strane prećutno pristaju na određeni nivo aleatornosti. Može se desiti da predmet zaloge slučajno propadne. Tada povjerilac nema pravo na novi, ali je vrlo moguće da se desi i obrnuti ishod kao što su veća ulaganja u odnosu na troškove amortizacije i tada dolazi do uvećanja vrijednosti same stvari. Tada će se desiti da po principu ekstenzivnosti zaloge založno pravo obuhvati i novonastalu vrijednost i to bez obzira na to što u trenutku zaključenja ugovora nije pripadala zalogodavcu.15 Vrlo često se dešava da zalog neke stvari obuhvata njene sastavne dijelove i pripatke.16 U ovom slučaju bi važilo pravilo accesorium security principali, ali može se desiti i to da je odnos pripadaka i glavne stvari 12 Z. Rašović, Založno pavo na pokretnim stvarima... str. 141. Opšte poznato je da kao zaloge služe pojedinačmni predmeti. Nije dopuštena generallna zaloga na ukupnoj pokretnojn imovini dužnika, niti založno pravo na zbiru stvari. Baur, F.-Baur.,- Šturner, R., Sachenrecht, strong, 673. O zabrani generalnog zalaganja u franc. pravu Simler. Ph.-Delebeque Ph. Droin civil, les , suretes la publicite fonciere, str. 312 14 Wood, Ph., Comparative Law of security and quarantees str. 6., „Englesko pravo ne poznaje načelo specijalnosti kao njemačko pravo, tako da se opterećemo dobro definiše prilično široko.“ Goode, R., secured credit and insolvents under english Law, rabels, 1980., str. 686. 15 Može se desiti da zalog bude ugovoren na duže vrijeme opterećeno dobro, po pravilu, upotrebom gubi na vrijesnosti, s d ruge strane na dužnika se očekuje da ulaže u njegovo održavanje. Više o odnosu „input-a“ i „output-a“ Van go, Minh, getting the question richton Floating lines and security zed assec, 19 „yalle yurnal on regulation“ 85, winter 2002., str. 101. 16 Profesor Baur smatra da, za razliku od hipoteke, zalog pokretne stvari ne obuhvata i njene pripatke. Baur, F.- Baur J.- Sturner, R Sochen-recht, str. 676. 13 586 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ustanovljen kasnije po nastanku založnog prava. Prihvatiti ovu vezu kao da je ona nastala u momentu konstituisanja garancije ne bi bilo korektno. Bila bi to neodrživa fikcija. Smatram da bi bilo pogrešno pretpostavljati da je zalogodavac od samog početka htio da založi sve kasnije pripatke. Nesporno je da se ovom pitanju može pristupiti i na drugi način. Ako bi usvojili definiciju po kojoj pripadak obuhvata nepotpuno inkorporisane dijelove koji se mogu odvojiti bez oštećenja, kao i one koji su fizički samostalni, ali funkcionalno povezani sa glavnom stvari i po tom, takvo pojmovmo određenje pripatka staviti u kontekst registrovane zaloge, onda nam ukazuje na to da izrečena izjava volje nije neophodna, novi pripadak potpada pod isti pravni režim samim dovođenjem u funkcionalnu vezu sa glavnom stvari. Ugradnja novog akumulatora umjesto starog povlači primjenu pravila o realnoj subrogaciji (subrogatum sapit natura subrogati). Čini se da je posebna izjava volje sasvim dovoljna. Naravno da bi dužnik prije prinudnog namirenja mogao odvojiti učinjenja poboljšanja (osim ako u ugovoru nije isključena ova mogućnost).17 Ukoliko bi se raskinula veza sa glavnom stvari, prestalo bi i založno pravo. Kod klasične zaloge, opterećeno dobro je u rukama povjerioca. Povjerilac ima pravo da ubire plodove sa založene stvari, ali ima i obavezu da njenu vrijednost uračuna u otplatu duga.18 Kod registrovane zaloge dužnik ostaje u posjedu stvari. takođe je situacija potpuno drugačija kada predmet založene stvari daje plodove. U toj situaciji je takođe zalogodavac ovlašten da ubire plodove, mada se ugovorom može predvidjeti i drugačije.19 Ovo se misli na plodove do trenutka odvajanja, ali se može ugovoriti i posebno založno pravo na plodovima. Savremeno založno pravo zasnovano na bezdržavinskoj zalozi, po pravilu, dopušta dužniku da raspolaže predmetom zaloge. Pravo obezbjeđenja se sve više i više razvijalo, tako da je predmet zaloge mogla biti samo stvar koja postoji u trenutku zaključenja ugovora.20 17 Zalogodavac će nead zalog male vrijednosti ili nekih specifičnih osobina pripatka biti otpuno nezaintersovan za jnegovo odvajanje, osobito ako su prateći troškovi, veći od moguće koristi. 18 član 178., OIZ. 19 Član 21 ZOZP. 20 Član 866. OIZ, „ali dok god zaloga u tvoje ruke ne dođe, dug ti još nije zalogom zajamčen“. 587 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Međutim, napuštanje koncepcije realnih ugovora u ZOO otklonjene su smetnje da ugovor o zalogu bude zaključen u pogledu buduće stvari, s tim da založno pravo kao pravo erga omnes nastaje tek kada stvar bude predata povjeriocu. U engleskom pravu je omogućeno priznanje buduće imovine onog trenutka kada je priznata klauzula o naknadno stečenoj imovini „after acquired propertum clause“ (u odluci Holrodou, Marshall), ali dužnik ni dalje nije imao pravo otuđiti predmet zaloge bez dozvole povjerioca. ZOZP je regulisao, odnosno usvojio rješnje po kome se upisom u registar mogu založiti stvari koje će zalogodavac pribaviti u budućnosti, s tim što u tom slučaju založno pravo nastaje tek kada zalogodavac stekne pravo svojine na predmetu zaloge.21 3. Bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima u BiH Potrebno je naglasiti da u praksi ne postoji takvo sredstvo obezbjeđenja koje bi zadovoljno, riješilo sve probleme na obostrano zadovoljstvo, a koji se tiču sigurnosti i povjerilaca i dužnika kao i sigurnosti trećih lica. Uglavnom, kad se tiče bezddržavinske zaloge na pokrtenim stvarima u BiH u posljednje vrijeme su rađeni projekti pravne reforme, a u cilju tehničke pomoći BiH, radi podsticanja i unaprjeđenja privatnog sektora. Takav jedan projekat je počeo sa radom 1997. godine, a to je USAID-ov projekat pravne reforme, koji je uz postojeće zakonodavstvo zaključio da je neophodno donijeti propis o registrovanim zalogama koji bi imao veliki doprinos u tržišnoj ekonomiji, a samim tim bi se omogućilo da mala preduzeća dobiju povoljne kredite za kupovinu nove opreme i tehnologije tako što bi mogla dati u zalog cijelo preduzeće ili dio preduzeća. Na bazi ovog USAID-ovog projekta održane su mnoge pripreme Parlamentarne skupštine BiH, pa je nakon mnogo takvih priprema održana sjednica Predstavničkog doma 04.05.2004. kao i sjednica Doma naroda 21. 05. 2004. godine te je usvojen okvirni zakon o zalogama (Okvirni zakon). Bitno je napomenuti da je ovaj zakon sa sličnim zakonima već ranije donesen u entitetima i Brčko Distriktu BiH i oni su već predstavljali novinu u našem 21 Član 13 ZOZP. prema MZOB, Zaloga može obuhvatiti stvari i prava koje još ne pripadaju zalogodavcu bilo zbog toga što nisu ni nastale, bilo zbog toga što imaju nekog drugog za titulara. U takvoj situaciji zaloga kao stvarno pravo ne postoji dok opterećeno dobro ne pripadne zalogodavbcu, ali ako se to desi, smatra se da je zaloga postojala od samog početka (član 5.8, i 5.9. MZOP). 588 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ pravnom poretku.Te novine se ogledaju u tome što se na bh tržištu radne snage, kapitala, robe i usluga utvrđuju osnove založnog prava i vođenje zaloge. Najvažnije odredbe toga zakona upućuju na jasno definisanje zaloge i jasno tumače izraze kroz precizno navođenje odredbi zakona. Takođe, precizira se da postoje 3 glavne vrste prava na koje se ovaj zakon primjenjuje: zalog, posebno vlasničko pravo i srodno pravo.Osim toga,, ovaj zakon govori i o stranama, kao i ranije stečenim pravima. Prednost ovog zajkona je u tome što kreditor, onaj koji daje kredit, zna, prije donošenja odluke u vezi sa davanjem kredita prilikom provjere u registru relevantnu informaciju na osnovu koje donosi odluku u vezi sa davanjem kredita. Međutim, može lako da se desi da dođe do konfuzije i dosta problema u vezi sa terminima i definicijma, jer oni nisu u skladu sa pozitivnim pravnim propisima, tradicijom i praksom na ovim prostorima. Stoga sam mišljenja da prilikom izrade ovog zakona trebalo bi biti obazriviji i o tome voditi više računa, te smatram da izrada ovakvog zakona svakako predstavlja jedan od njegovih bitnih nedostataka. Upravo je to potvrda ove tvrdnje iz prethodnog pisanja, da kod uspostavljanja bezdržavinske zaloge ne može apriori primijeniti pravila iz stranih prava na domaće zakonodavstvo već pravila o ovom institutu treba donositi u skladu sa pravilima poslovanja domaćeg pravno-ekonomakog prometa. samo u tom slučaju može se računati na sve privilegije koje bezdržavinska zaloga može da pruži. To dalje znači da je potrebno usaglašavati domaći pravni sistem sa modernim pravima u svijetu, ali takođe voditi računa da se ne vrši kritička percepcija tuđih pravnih rješenja koja se ne bi mogla uklopiti u naše pravo. Takođe je neophodno voditi računa da stručna terminologija bude zastupljena u zakonima, ali je i vrlo bitno da tekst bude razumljiv za sve one radi kojih je ovakav zakon donesen, da se ne moraju angažovati posebni pravni stručnjaci. Takođe je bitno napomenuti da se zalog može zasnovati i na stvari u svojini stvarnog dužnika, kao i na stvari na kojoj će on steći pravo svojine tek nakon zaključenja ugovora o zalogu. Ovo pravilo je veoma bitno da bi došlo do pravilnog funkcionisanja modernog sistema osiguranog pozrraživanja, npr. kada je u pitanju trgovina, bilo bi opterećenje, a i neracionalno da trgovac kada nabavlja nove zalihe, svaki put zahtijeva zaključenje novog ugovora o zalogu. To bi u konkretnom slučaju značilo da se dužniku na ovakav način dozvoljava zalaganje naknadno nabavljene stvari. Opravdano je i logično da 589 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH će zalog proizvoditi pravne posljedice onog trenutka kada dužnik postane i vlasnik te stvari. ZAKLJUČAK Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, možemo konstatovati da je založno pravo grana stvarnog prava, da je pravo zaloge (založno pravo) stvarno pravo na tuđoj svtari na osnovu koga založni povjerilac može u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Takođe se može zaključiti da postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Osim toga, sa sigurnošću možemo tvrditi da je založno pravo stvarno pravo a tuđem objektu, a da je hipoteka založno pravo na nekretnini.Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari i ona se predaje povjeriocu, čime se zaloga i zasniva. Gledajući sa aspekta postanka zaloga, ona može da bude ugovorna (zasniva se na osnou ugovora), sudska (na osnovu sudske odluke i izvršenja) i zakonska (zasniva se na samom zakonu). Kada posmatramo založno pravo, možemo reći da je ono slično jemstvu, ali uprkos toj sličnosti, postoje i razlike u tome što je jemstvo lično obezbjeđenje na osnovu koga jemac mora da plati dug ako to dužnik ne učini iz bilo kojih razloga u roku. Bitno je napomenuti da se na pravo zaloge na pokretnim stvarima i pravima primjenjuju odredbe o zalozi sadržane u Zakonu o obligacionim odnosima. Osim toga, zaloga je akcesorno pravo. Kada je u pitanju založno pravo na pokretnim stvarima, jasno treba naglasiti da je cilj ovog prava obezbjeđenje namirenja povjeriočeve tražbine i to upravo iz predmeta zaloge i to bez obzira na ostalu dužnikovu imovinu iz koje se on može namiriti. Specifičnost ručne zaloge je u tome što zalogodavac u većini slučajeva predaje založenu stvar u ruke založnom povjeriocu za obezbjeđenje njegove tražbine. Osnov za način sticanja založnog prava na pokretnim stvarima je ugovor. Takav ugovor je konsenzualan i naplatan, a nastaje saglasnošću volja ugovornih strana o bitnim elemntima. Pored postojanja ugovora, potrebna je i predaja stvari. Ugovor predstavlja pravnu osnovu, a način sticanja je predaja pokrtene stvari. Ukoliko ne dođe do dobrovoljne 590 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ predaje stvari, predaja može biti izvršena i pisilno. Predaja može biti fizička, simbolična i fiktivna, a smatra se izvršenom kada to proizilazi iz konkretne okolnosti. Najčešće je zastupljena fizička predaja (traditio vera), predaja stvari iz ruke u ruku. Fiktivna predaja vrši se na osnovu samog pravnog posla pri čemu se simulira da je izvršena predaja. Vrlo bitna osobina založnog prava je što nije neophodno da je pokretna stvar predata u zalog zalogoprimcu, već je dovoljno da se ona ne nalazi više u rukama zalogodavca. LITERATURA Aranđelović D., Obligaciono (tražbeno) pravo, Beograd, 1934. Babić J., Leksikon obligacionog prava, Beograd, 1977. Biscardi A., La dottrina dell obligatio rei, Milano, 1991. Blagojević B., Veliki pravni priručnik Jugoslovenski pravni sistem-2, Beograd, 1977. Boras M., Rimsko pravo, Zagreb, 1980 Bujuklić Ž., Rimsko privatno pravo, Beograd, 2012. Bukljaš I., Vizne B., Komentar zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, 4. Knjiga, Zagreb, 1979. Dmičić M., Stvarno pravo na tuđoj stvari, ZIPS br. 870/2000 Đorđević S., Stanković V., Obligaciono pravo, opšti dio, Beograd 1974. Klepić D., Praktikum za primjenu hipoteke i ručne zaloge, Beograd, 1996. Loza B., obligaciono pravo, posebni dio, Sarajevo 1971. Rašović Z., Založno pravo na pokretnim stvarima, Podgorica 1992. 591 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3082 Title A name given to the resource ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Author Author STOJANOVIĆ, Jovan Abstract A summary of the resource. Založno pravo je grana stvarnog prava, stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga (založni) povjerilac može, u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Založno pravo na pokretnim stvarima se stiče na osnovu: pravnog posla, sudske odluke i zakona. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari, a hipoteka je založno pravo na nekretnini. U BiH založno pravo čini jednu složenu granu prava koja u sebi sadrži različite odnose kod kojih se s jedne strane nalazi povjerilac, a sa druge založni dužnik, ali je moguće da pored založnog dužnika budu i ostala treća lica. Temeljna prava i dužnika i povjerioca su složena i sastoje se kako iz prava tako i iz obaveza. U pravnom sistemu BiH postoje sljedeće vrste založnog prava i to prema prirodi predmeta, prema samom načinu nastanka, dobrovoljno založno pravo, sudsko založno pravo i zakonsko založno pravo. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se na normativnom, uporedno-pravnom, socijološkom, komparativnom i dogmatskom metodom. Pravo na iznalaženje zakonskih rješenja vezano za što sigurnije obezbjeđenje kako povjerioca tako i dužnika, usavršavanje založnog prava kao instituta radi što boljeg poboljšanja razvoja privrede i protoka kapitala, skraćivanje rokova u sudskom izvršnom postupku. Ključne riječi: Pravo na zalogu pokretnih stvari , registar zaloge, prava i obaveze zalogodavca i zalogoprimca, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih lica. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/eb0dfd4dd166d22e69216bbb48e9f80e.docx af14512e33e206e315928e37579114db Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3620 Title A name given to the resource Zastara potraživanja u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine - de lege lata i de lege ferenda Author Author Mutapčić, Hamid Abstract A summary of the resource. Sažetak: Entitetski zakoni o obligacionim odnosima, kao osnovni pravni propisi koji regulišu institut zastare, predviđaju različita rješenja po pitanju općeg zastarnog roka, što je neodrživo sa stanovišta ustavno pravnih rješenja koja proizilaze iz čl. I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. U radu se ukazuje na neusaglašenost takvih odredaba, kao i na štetne posljedice njihove primjene. Predmet posebne analize jesu odredbe koje propisuju pravila o otvrđenju početka zastarnog roka, kao i odredbe koje propisuju zastoj zastarnog roka za vrijeme u kojem povjerilac nije u mogućnosti zbog nesavladivih prepreka zahtijevati ispunjenje obaveze od dužnika. Ovo iz razloga što su navedene odredbe, zbog svoje nepreciznosti i nedorečenosti, generirale pojavu različitih pravnih shvatanja i neujednačene sudske prakse na prostoru zemalja bivše Jugoslavije, u kojima se primjenjuje/se primjenjivao Zakon o obligacionim odnosima iz 1978. godine. U parlamentarnu proceduru Bosne i Hercegovine upućen je Prijedlog novog Zakona o obligacionim odnosima, kojim se na jedinstven način regulišu instituti obligacionog prava u oba bosanskohercegovačka entiteta. Ovaj zakonski tekst predviđa neka nova rješenja u pogledu zastarjelosti potraživanja. U radu je izvršena analiza i kvalitativna ocjena takvih rješenja, te se ukazuje na nužnost izmjena i dopuna i onih odredaba koje svojim kvalitetom ne zadovoljavaju potrebe savremenog pravnog prometa. Publisher An entity responsible for making the resource available Social Sciences Research Center Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2016 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-6281 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ffc13ed6a0a6d99be9f1a9df5f7cd747.docx f76339c8ca6530728663a2baed0181b2 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dec24c63500d69748f082e50c6d41683.pdf f310ffeb2a46b31066d629ee5f51b834 PDF Text Text Pregledni naučni rad Doc. dr Darko Radić Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA I INTERESA DJETETA Apstrakt: Autor u ovom radu raspravlja o zaštiti imovinskih prava i interesa djeteta, preispitujući pozitivnopravni okvir kojim se ureĎuju imovinskopravni odnosi izmeĎu roditelja i djece, odnosno kojim se utvrĎuju mehanizmi zaštite prava djeteta imovinske prirode, nastojeći da utvrdi da li postojeća zakonska rješenja osiguravaju efikasnu zaštitu prava maloljetnika. Pored razmatranja cilja i sadržaja mjera kojima se ograničavaju prava roditelja na imovini djeteta, autor ukazuje na značaj i ulogu izdržavanja djeteta, ali isto tako identifikuje probleme u ostvarivanju ovog prava. Konačno, zaštita imovinskih prava djeteta u značajnoj mjeri zavisi od odreĎenih institucija koje sa stanovišta svojih ovlašćenja i odgovarajućih kompetencija mogu značajno doprinijeti pravnoj zaštiti djeteta, pa je ovim istraživanjem obuhvaćena i analiza njihovog položaja, mogućnosti i nedostataka u njihovom funkcionisanju. Ključne riječi: imovinska prava djeteta, prava roditelja na imovini djeteta, pravo djeteta na izdržavanje, institucionalni kapaciteti za zaštitu prava djeteta. 1. Uvod Prava djeteta zagarantovana su meĎunarodnim pravnim dokumentima – prije svega Konvencijom o pravima djeteta1, odnosno ustavima i zakonima entiteta, dok su uslovi, način i postupak njihovog ostvarivanja ureĎeni odgovarajućima zakonskim i podzakonskim propisima. Ipak, ostvarivanje različitih prava djeteta, i pored pravnih garancija i društvene institucionalne podrške, u značajnoj mjeri zavisi od materijalno-finansijskog stanja djeteta i njegovih roditelja. Roditelji su obavezni da, pored ličnih, angažuju i imovinske resurse u izvršavanju svojih obaveza, odnosno radi ostvarivanja prava djeteta. S druge strane, dijete je, pod odreĎenim uslovima, dužno da doprinosi za svoje izdržavanje, ali ima i mogućnost da u izvjesnim slučajevima zaključuje pravne poslove i tako utiče na sopstvenu materijalnu situaciju. U tom smislu, u ovom radu preispituje se relevantni pravni okvir za ureĎenje imovinskopravnih odnosa izmeĎu roditelja i djeteta, naročito sa stanovišta zaštite imovinskih prava djeteta, kako bi se utvrdilo da li postojeća zakonska rješenja obezbjeĎuju efikasne mehanizme kontrole i ograničenja prava roditelja na imovini djeteta. Naročito važnim smatramo institut izdržavanja djeteta, od čega u stvari u velikoj mjeri zavisi stvaranje osnove za ostvarivanje ostalih prava i uopšte razvoj djeteta. S tim u vezi, predstavljena su 1 Usvojena je rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 20.11.1989. godine - dalje: Konvencija (Službeni list SFRJ- Međunarodni ugovori, br. 15/09). 85 �osnovna rješenja i identifikovani neki problemi u vezi sa ostvarivanjem prava djeteta na izdržavanje. U razmatranjima postavljenog problema, a poštujući zakonodavne nadležnosti u oblasti ureĎenja porodičnih odnosa u Bosni i Hercegovini, obuhvaćena su zakonodavstva Republike Srpske (dalje: RS), Federacije Bosne i Hercegovine (dalje: FBiH) i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (dalje: BD). Pored toga, ukazano je i na sličnosti, a posebno na izvjesne razlike u odnosu na istovrsne propise u Republici Srbiji, odnosno Republici Hrvatskoj. 2. Imovinskopravni odnosi roditelja i djeteta 2.1. Prava roditelja na imovini djeteta Dijete kao subjekt prava ima imovinskopravnu sposobnost2, može sticati i imati imovinu. U tom smislu važan je pravno-politički interes da se pravno uredi upravljanje i raspolaganje takvom imovinom sve do sticanja potpune poslovne sposobnosti titulara imovine (djeteta). Budući da dijete nema potpunu poslovnu sposobnost, njegovi roditelji imaju dužnost i pravo da ga zastupaju. Ako maloljetnom djetetu treba nešto uručiti ili saopštiti, to se može punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a ako roditelji ne žive zajedno, onom roditelju sa kojim dijete živi.3 Dakle, roditelji u smislu vršenja roditeljskog prava imaju dužnost i pravo da štite prava i interese djeteta, pa je sasvim opravdano rješenje da roditelji imaju dužnost i pravo da u interesu djeteta upravljaju njegovom imovinom i, pod odreĎenim uslovima, koriste prihode sa te imovine i raspolažu istom sve do punoljetnosti ili emancipacije djeteta.4 Odnosi izmeĎu roditelja i djeteta povodom imovine djeteta ureĎeni su zakonskim propisima koji obuhvataju pravila o pravima i dužnostima roditelja da upravljaju i raspolažu imovinom djeteta, odnosno pravila o odgovornosti roditelja za štetu koju oni pričine na imovni djeteta. Primjena navedenih propisa zavisi od uzrasta djeteta i načina na koji je ono steklo imovinu. Dakle, način sticanja imovine djeteta i njegov uzrast kriterijumi su za (ne)primjenjivanje imovinskopravnih ovlašćenja roditelja da upravljaju i raspolažu djetetovom imovinom. Ukoliko je dijete imovinu steklo svojim radom, onda ovako 2 O imovinskopravnoj sposobnosti opširnije Vodinelić, V., Građansko pravo (Uvod u građansko pravo i opšti deo stvarnog prava), Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu i Službeni glasnik, Beograd, 2002, str. 332-333 i 338-342. 3 Čl. 84 st. Porodičnog zakona – dalje: PZ RS (Službeni glasnik RS, br. 54/02, 41/08 i 63/14). 4 Vid. Čl. 285 – 287PZ RS. Gotovo identično rješenje prihvaćeno je i u porodičnim zakonodavstvima u okruženju: čl. 264 – 266 Porodičnog zakona FBiH – dalje: PZ FBiH (Službene novine FBiH, br. 35/05, 41/05 i 31/14 ), čl. 241 – 243 Porodičnog zakona BD – dalje: PZ BD (Službeni klasnik BD, br. 23/07), čl. 192 – 193 Porodičnog zakona Srbije – dalje: PZS (Službeni glasnik Srbije, br. 18/05, 72/11‚i 6/15), čl. 259 – 261 Obiteljskog zakona – dalje: OZ (Narodne novine, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15). Ovde ne treba zaboraviti da roditeljsko pravo može prestati (a samim tim i razmatrane dužnosti i prava roditelja na imovini djeteta) ili biti ograničeno, odnosno da dijete može biti usvojeno ili stavljeno pod starateljstvo, što ima izuzetno značajne implikacije po prava i dužnosti roditelja na imovini djeteta.. 86 �stečenom imovinom dijete samostalno upravlja, ali i raspolaže.5 „Ako može više, teže (da zaradi i stekne imovinu), onda može i manje, lakše (da upravlja i raspolaže takvom imovinom).“6 Budući da zakonodavac u propisima koji govore o izdržavanju djece, roditelja i drugih srodnika govori o maloljetniku koji je navršio 15 godina i koji radom ostvaruje prihode,7 te da je prema pozitivnom radnopravnom zakonodavstvu u RS minimalna starosna granica za zaključivanje ugovora o radu 15 godina,8 onda proizlazi da je za primjenu pomenutog pravila neophodno da su kumulativno ispunjena dva uslova: starost maloljetnika od najmanje 15 godina i rad maloljetnika.9 Za razliku od nekih porodičnih zakonodavstava u okruženju, porodično zakonodavstvo RS ne pravi razliku izmeĎu maloljetnika u pogledu njihovog uzrasta10, a koja bi se ticala sticanja ograničene poslovne sposobnosti.11 Ipak, pozitivno pravo priznaje maloljetniku pravo da u odreĎenim slučajevima punovažno zaključuje pravne poslove koji imaju imovinski karakter. Tako, pored mogućnosti zasnivanja radnog odnosa i upravljanja i raspolaganja ostvarenom zaradom, maloljetnik sa navršenih 15 godina koji je sposoban za rasuĎivanje može raspolagati svojom imovinom mortis causa - stiče testamentarnu sposobnost.12 5 Čl. 84 st. 3 i čl. 285 st. 2 PZ RS, čl. 137 st. 3 i čl. 264 PZ FBiH, čl. 120 st. 3 i čl. 241 PZ BD, čl. 64 st. 3, čl. 192 st. 1 i čl. 193 st. 1PZS, čl. 259 st. 2 OZ. 6 Panov, S.,Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i Službeni glasnik, Beograd, 2008, str. 416. 7 Riječ je o odredbi da je dijete starije od 15 godina koje radom ostvaruje prihode i koje ima imovinu, dužno da pod zakonom propisanim uslovima doprinosi za svoje izdržavanje i za izdržavanje članova porodice u kojoj živi (čl. 234 PZ RS). 8 Čl. 14 st. 1 Zakona o radu (Službeni glasnik RS, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07), čl. 15 st. 1 Zakona o radu FBiH (Službene novine FBIH, br. 43/99, 32/00 i 29/03). U pravo BD i hrvatskom pravu se pored ovih uslova zahtijeva da maloljetnik ima dozvolu zakonskog zastupnika da zaključi ugovor o radu; vid. čl. 10 Zakona o radu BD (Službeni glasnik BD BiH, br. 8/03, 33/04, 29/05, 19/06 – prečišćeni tekst, 19/07, 25/08, 20/13, 31/14 i 1/15), odnosno čl. 20 st. 1 – 3 Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) 9 Maloljetnik mlaĎi od 15 godina, u pravu RS, ne može zaključiti ugovor o radu, ali ne može punovažno zaključiti niti bilo koji drugi ugovor, jer nema ni ograničenu poslovnu spospobnost, a u tom smislu otpada mogućnost da svojim radom stiče imovinu, odnosno istom upravlja i raspolaže. 10 Mada je tako bilo previĎeno Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona. MeĎutim, ove odredbe nisu našle svoje mjesto u prijedlogu istog zakona, odnosno u noveli PZ RS iz 2014. godine (Službeni glasnik RS, br. 63/14). 11 U PZ FBiH maloljetnik koji je navršio 14 godina može sam sklapati pravne poslove kojima stiče prava, dok pravne poslove kojima raspolaže imovinom ili preuzima obaveze maloljetnik može sklapati samo uz saglasnost roditelja (čl. 137 st. 2). U PZ BD prihvaćeno je gotovo isto rješenje, uz različito odreĎenu starosnu granicu - 16 godina, mada je istim zakonom propisano da maloljetnik sa navršenih 14 godina stiče ograničenu poslovnu sposobnost (vid. čl. 120 st. 2 i čl. 139 st. 5). U porodičnom zakonodavstvu Srbije pravne poslove kojima se stiču prava, pravne poslove kojima se ne stiču ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja može preduzimati i maloljetnik mlaĎi od 14 godina, dok maloljetnik stariji od 14 godina može preduzimati sve ostale pravne poslove uz saglasnost roditelja, odnosno organa starateljstva (čl. 64 st. 1 i 2 PZS). Opširnije Bubić, S.; N. Traljić, Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 154 i 155 ; Panov, S., op. cit., str. 412 – 416. 12 Čl. 64 st. 1 Zakona o nasljeĎivanju (Službeni glasnik RS, br. 1/09), čl. 62 st. 1 Zakona o nasljeĎivanju FBiH (Službene novine FBIH, br. 80/14). 87 �U pogledu imovine djeteta koju ono nije steklo svojim radom, vrijedi pravilo da tom imovinom upravljaju roditelji djeteta, u njegovom interesu.13 Od roditelja se očekuje da postupaju sa pažnjom dobrog domaćina (bonus pater familias).14 Razumije se, roditelji, u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava, imovinom djeteta upravljaju sporazumno. Ako meĎu njima postoji nesporazum o ovom pitanju, onda će spor riješiti sud na zahtjev jednog od njih. U slučaju da roditeljsko pravo vrši samo jedan od roditelja, onda isti roditelj ima dužnost i pravo upravljanja i raspolaganja imovinom djeteta. Za razliku od poslova upravljana imovinom djeteta u pogledu kojih je zakonodavac roditeljima dao „indikaciono upustvo“ – da upravljaju u interesu djeteta, poslovi raspolaganja djetetovom imovinom trpe veća ograničenja. Tako, prihode sa imovine djeteta roditelji mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje.15 Dakle, u svrhu zaštite života i zdravlja, odnosno u svrhu ostvarivanja ostalih prava i interesa djeteta. Izuzetak u odnosu na citirano pravilo predstavlja mogućnost da se pomenuti prihodi koriste za izdržavanje članova porodice, što predstavlja dosljednu primjenu načela porodične solidarnosti, ali i principa uzajamnosti.16 OtuĎiti ili opteretiti imovinu djeteta roditelji mogu samo uz odobrenje organa starateljstva i kada je to radi izdržavanja djeteta, njegovog liječenja, vaspitanja i obrazovanja, ili kada to zahtijeva drugi važan interes djeteta. Smatramo da bi pravno korektna formulacija trebala da umjesto termina „odobrenje“ sadrži pojam „dozvola“, jer to proizlazi iz ciljnog tumačenja norme.17 Ovo pravilo vrijedi kada se radi o vrijednijim stvarima iz imovine djeteta, što u praksi najčešće podrazumijeva nepokretnosti i pokretne stvari veće vrijednosti.18 MeĎutim, efikasna zaštita imovinkih prava i interesa zahtijeva da se polje dejstva razmatranog propisa proširi na cjelokupnu imovinu djeteta, osim kada se radi o pokretnim stvarima male vrijednosti, što je ujedno i prijedlog de lege ferenda. 13 Čl. 285 st. 2 PZ RS, čl. 264 PZ FBiH, čl. 241 PZ BD. Isto rješenje, osim navoĎenja „interesa djeteta“ kao kriterijuma za preduzimanje akata upravljanja, prihvaćeno je u PZS (vid. čl. 192 st. 2) 14 Bubić, S,; N. Traljić, op. cit., str. 167. 15 Čl. 286 st. 1 PZ RS, 265 st. 1 PZ FBiH, čl. 242 st. 1 PZ BD. 16 Čl. 286 st. 2 PZ RS, 265 st. 2 PZ FBiH, čl. 242 st. 2 PZ BD. 17 Prema odredbama čl. 29 Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; Službeni glasnik RS, br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), dozvola je saglasnost koja se daje prije zaključenja ugovora, dok je odobrenje saglasnost koja se daje nakon zaključenja ugovora. 18 Čl. 287 PZ RS, čl. 266 st. 1 PZ FBiH, čl. 243 st. 1 PZ BD. Kada se u PZ RS (čl. 191 st. 1) govori o pravu staraoca da raspolaže imovinom štićenika, onda se saglasnost organa starateljstva zahtijeva za: otuĎenje ili opterećenje nepokretne imovine štićenika; otuĎenje iz imovine štićenika pokretne stvari veće i posebne lične vrijednosti, ili raspolaganje imovinskim pravima veće vrijednosti; odricanje od nasljedstva, legata ili odbijanje poklona; preduzimanje drugih mjera odreĎenih zakonom. Zakonodavc u Srbiji primjenu ovog pravila vezuje za „nepokretnu imovinu i pokretnu imovinu veće vrijednosti“ (čl. 193 st. 3 PZS), dok se u Hrvatskoj saglasnost organa starateljstva zahtijeva u svakom slučaju raspolaganja imovinom djeteta, „ne sužavajući“ polje dejstva posmatranog ograničenja u vidu saglasnosti organa starateljstva na samo vrijedniju imovinu, ili vrijednije dijelove imovine djeteta (čl. 261 st. 1 OZ). Isto tako, u pogledu preduzimanja procesnih radnji pred sudom ili drugim organima, a koje se odnose na imovinu djeteta, vrijedi pravilo da ih roditelji mogu preduzimati samo sa odobrenjem organa starateljstva (čl. 266 st. 2 PZ FBiH, čl. 243 st. 2 PZ BD, čl. 261 st. 2 OZ). 88 �Dakle, za razliku od prihoda sa imovine djeteta, gdje se jasno postavljaju razlozi radi kojih se mogu koristiti (trošiti), ovde se pored navedenog uvodi i dodatni uslov, a to je saglasnost organa starateljstva. Na ovaj način zakonodavac je smatrao da bi prije otuĎenja ili opterećenja imovine djeteta organ starateljstva trebao da ispita nužnost i/ili opravdanost namjeravanog pravnog posla kojim se raspolaže imovinom djeteta, štiteći tako privatni interes (interes djeteta) i, budući da se radi o kategoriji lica koja prema ustavu i zakonu uživaju posebnu zaštitu, opšti interes (interes društva). Konačno, forma pravnih poslova kojima se raspolaže imovinom maloljetnika potvrĎuje stav da je zakonodavac imao intenciju da se obazbijedi efikasna zaštita prava i interesa djeteta i pravna sigurnost u pravnom prometovanju imovine djeteta. Sljedstveno tome, novelom porodičnog zakonodavstva RS iz 2008. godine, propisano je da pravni poslovi raspolaganja imovinom maloljetnika moraju biti notarski obraĎeni.19 U suprotnom, pravni posao je ništav.20 2.2. Mjere zaštite imovinskih prava djeteta Propisi kojima se ureĎuje upravljanje i raspolaganje imovinom djeteta već sadrže izvjesna ograničenja za roditelje, koji bez saglasnosti organa starateljstva ne mogu da preduzimaju pravne poslove raspolaganja nekim dijelovima dječije imovine, odnosno koji ne mogu prihode iz imovine djeteta koristiti za potrebe drugačije od zakonom propisanih. MeĎutim, pored pomenutih ograničenja prava roditelja i ustanovljene obaveze roditelja da imovinom djeteta upravljaju u njegovom interesu, zakonodavac je predvidio i niz posebnih mjera kojima se štite imovinska prava djeteta. Ovakav set mjera zapravo upotpunjava pravnu zaštitu djeteta, jer su pored navedenih, zakonom propisane i mjere zaštite ličnih prava djeteta. Izricanje i primjena mjera kojima se štite imovinska prava djeteta u nadležnosti su suda i organa starteljstva, zavisno od vrste mjere.21 U okviru vršenja pojačanog nadzora roditelja, organ starateljstva može zahtijevati od roditelja u svako doba da polože račune o upravljanju imovinom djeteta.22 Na ovaj način, organ starateljstva nastoji preventivno djelovati i spriječiti 19 Čl. 288 st. 1 PZ RS,odnosno čl. 68 st. 1 t. 2 Zakona o notarima RS (Službeni glasnik RS, br. 86/04, 2/05, 74/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11, 20/14). U zakonodavstvima FBiH i BD forma navedenih pravnih poslova propisana je zakonima kojima se ureĎuje notarijat. Vid. čl. 73 st. 1 t. 2 Zakona o notarima FBiH (Službene novine FBIH, br. 45/02), čl. 47 st. 1 t. 2 Zakona o notarima BD (Službeni glasnik BD, br. 9/03 i 17/06). 20 Čl. 288 st. 2 PZ RS. 21 Razumije se, organ starateljstva nadležan je da preduzima mjere za zaštitu imovinskih prava i interesa djeteta kada se dijete nalazi pod starateljstvom. Tako organ starateljstva: vrši popis i procjenu imovine prije nego što je preda staraocu na upravljanje; preduzima mjere za osiguranje imovine štićenika prije donošenja rješenja kojim se ono stavlja pod starateljstvo, odnosno zahtijeva zabilježbu u zemljišno-knjižnim evidencijama o pokretanju postupka za stavljanje pod starateljstvo; odlučuje o davanju saglasnosti na akte raspolaganja imovinom štićenika. Vid. čl. 187, 188 i 191 PZ RS; čl. 172, 173 i 179 PZ FBiH, čl. 153, 154 i 160 PZ BD. 22 Čl. 100 st. 1 PZ RS. Isto rješenje je prihvaćeno i u drugim porodičnim zakonodavstvima - čl. 155 st. 1 PZ FBiH, čl. 137 st. 1 PZ BD, čl. 118 st. 1 OZ, čl. 80 st. 2 t. 3 PZS. 89 �nastupanje štetnih posljedica po imovinska prava i interese djeteta ili reagovati na već preduzete pravne poslove od strane roditelja u pogledu kojih činjenice ukazuju na nepravilnosti i/ili nesavjesno upravljanje imovinom djeteta.23 Izricanjem ove mjere roditelji se dovode u položaj vrlo sličan položaju staraoca, jer su u smislu polaganja računa obavezni da predstave stanje u kojem se nalazi imovina djeteta, da evidentiraju sve prihode i rashode, obrazlože korišćenje prihoda sa imovine djeteta.24 Druga mjera, u pogledu čije nadležnosti mogu da se iznesu različiti argumenti, podrazumijeva da organ starateljstva, a radi zaštite imovinskih interesa djeteta, može zahtijevati od suda da odluči da se roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta stave u položaj staraoca.25 U zakonodavstvima FBiH i BD prihvaćeno je drugačije rješenje. Ovu mjeru izriče organ starateljstva, a ne sud, što smatramo opravdanim, jer efikasnost i pravovremnost ove mjere u smislu efekata njene primjene zahtijevaju jednostavan postupak, brzo odlučivanje i brzo djelovanje.26 Iako u pravu RS o prijedlogu organa starateljstva da se roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta stave u položaj staraoca odlučuje sud, ipak će njihov rad i postupanje, u slučanju usvajanja ovog prijedloga, biti kontrolisani od strane organa starateljstva, što u smislu pravnog finala ovog rješenja govori o (ne)cjelishodnosti uspostavljene nadležnosti suda.27 S druge strane, razmatrana mjera predstavlja ograničenje vršenja roditeljskog prava, što je u nadležnosti organa starateljstva, dok se za sud rezerviše oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava. Uvažavajući princip najmanjeg posezanja, organ starateljstva će se odlučiti za konzumiranje ovog ovlašćenja u situacijama kada primjenom prethodne mjere nije ostvarena adekvatna zaštita imovinskih interesa djeteta, odnosno kada je izvjesno da zahtijevanje od roditelja da polože račune o upravljanju dječijom imovinom neće predstavljati dovoljnu zaštitu imovinskih interesa djeteta in concreto. Konačno, sud na zahtjev organa starateljstva, radi zaštite imovinskih interesa djeteta, može dozvoliti mjere obezbjeĎenja na imovini roditelja.28 Izricanju ove mjere pristupa se u slučajevima kada su imovinska prava i interesi djeteta ozbiljno ugroženi ili povrijeĎeni, odnosno kada su roditelji nasavjesnim upravljanjem ili raspolaganjem dječijom imovinom prouzrokovali štetu. Popisom i procjenom imovine roditelja, konstituisanjem hipoteke i založnog prava na pokretnim stvarima, polaganjem kaucije od strane roditelja, nastoji se pružiti efikasna zaštita imovinskih prava djeteta, odnosno omogućiti obeštećenje djeteta u slučaju nesavjesnog ponašanja njegovih roditelja. 23 Cvejić – Jančić, O., Porodično pravo, Pravni fakultet u Novom Sadu, Novi Sad, 2009, str. 327. Iako nije zakonom propisano u kojoj formi i koje elemente mora da sadrži „polaganje računa“, nema prepreka da se primjeni zakonska odredba kojom je propisano koje elemente treba da sadrži izvještaj staraoca koji se odnosi na imovinu štićenika (čl. 195 st. 3 PZ RS, čl. 180 st.3 PZ FBiH, čl. 161 st. 3 PZ BD). 25 Čl. 100 st. 3 PZ RS. 26 Čl. 155 st. 2 PZ FBiH, 137 st. 2 PZ BD. 27 Ovo zakonsko rješenje preuzeto je iz ranije primjenjivanog Porodičnog zakona SRBiH (Službeni list SR BiH, br. 21/79 i 44/89). 28 Čl. 100 st. 2 PZ RS, čl. 155 st. 3 PZ FBiH, čl. 137 st. 3 PZ BD. 24 90 �2.3. Odgovornost roditelja za štetu Roditelji osim prava na imovini djeteta, mogu imati i graĎanskopravnu odgovornost, i to za štetu koju pričine na imovini djeteta, odnosno za štetu koju dijete prouzrokuje trećem licu. Prilikom preduzimanja akata upravljanja i raspolaganja imovinom djeteta, roditelji mogu pričiniti štetu svojom krivicom. 29 Ukoliko su, dakle, roditelji namjerno ili nepažnjom prouzrokovali štetu na imovini djeteta, roditelji će solidarno odgovarati za naknadu štete. Solidarna odgovornost u ovom slučaju je graĎanskopravni izraz zajedničkog vršenja roditeljskog prava. Odgovornost za naknadu štete snosiće jedan roditelj, ukoliko samo on vrši roditeljsko pravo i upravlja imovinom djeteta.30 Roditelji će odgovarati i bez njihove krivice, prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, ukoliko šteta na imovini djeteta potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti čiji su imaoci, odnosno vršioci upravo roditelji djeteta.31 U smislu ostvarivanja potraživanja koje glasi na naknadu štete, važno je ukazati i na pravilo prema kojem izmeĎu roditelja i djece ne teku rokovi zastarjelosti sve dok traje roditeljsko pravo.32 Roditelji odgovaraju i za štetu koju prouzrokuje njihovo maloljetno dijete trećem licu, i to prema pravilima o odgovornosti za drugoga. Ukoliko štetu prouzrokuje dijete mlaĎe od 7 godina, njegovi roditelji odgovaraju bez obzira na krivicu.33 Roditelji se ne mogu osloboditi odgovornosti dokazujući da su vršili potreban nadzor nad djetetom, odnosno pretpostavka krivice je neoboriva (praesumptio iuris et de iure). OslobaĎanje roditelja od odgovornosti je moguće, ako postoje razlozi za isključenje objektivne odgovornosti ili ako je dijete u vrijeme prouzrokovanja štete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.34 Za razliku od prethodne situacije, odgovornost roditelja za štetu koju prouzrokuje dijete starije od 7 godina i mlaĎe od 14 godina temelji se na krivici. Budući da je pretpostavka o krivici roditelja oboriva (praesumptio iuris tantum), roditelji se mogu osloboditi odgovornosti, ukoliko dokažu da je šteta nastupila bez njihove krivice.35 Dijete u navedenom uzrastu će odgovarati samo ako se dokaže in concreto da je prilikom prouzrokovanja štete bilo sposobno za rasuĎivanje.36 Ako pored roditelja za štetu odgovara i dijete, onda je njihova odgovornost solidarna.37 29 Čl. 158 ZOO. U postupku naknade štete koji se vodi protiv jednog ili oba roditelja (zavisno do načina vršenja roditeljskog prava), a zbog sukoba interesa, djetetu se postavlja kolizijski (naročiti) staralac. 31 Čl. 173 i čl. 174 st. 1 ZOO. 32 Čl. 381 t. 2 ZOO. 33 Čl. 160 st. 1 i čl. 165 st. 1 ZOO. 34 Čl. 165 st. 2 i 3 ZOO. MeĎutim, drugo lice kome je povjeren maloljetnik neće odgovarati za štetu, ako dokaže da je vršio potreban nadzor ili da bi šteta nastupila i pri vršenju potrebnog nadzora, odnosno isto lice neće odgovarati za štetu, ako je ona nastala usljed lošeg vaspitanja djeteta, rĎavih primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali (čl. 167 st. 1 i čl. 168 ZOO). 35 Čl. 165 st. 4 ZOO. 36 Čl. 160 st. 2 ZOO. 37 Čl. 166 ZOO. 30 91 �Konačno, dijete starije od 14 godina je deliktno sposobno i odgovara prema opštim pravilima o graĎanskopravnoj odgovornosti.38 MeĎutim, vrlo često djeca nemaju (dovoljno) imovine iz koje bi oštećeno lice bilo obeštećeno, pa sud može, kada to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, da obaveže roditelje na naknadu štete, potpuno ili djelimično.39 3. Izdržavanje djeteta Jedno od najvažnijih prava djeteta jeste pravo djeteta na izdržavanje. Ovo pravo djeteta, odnosno njemu korelativna dužnost roditelja (i, pod odreĎenim uslovima, drugih srodnika) ima neposredan materijalno-finansijski značaj za položaj djeteta. Ono van svake sumnje bitno determiniše podizanje i razvoj djeteta u opštem smislu, odnosno posredno utiče na ostvarivanje drugih prava djeteta. Upravo imajući u vidu ovo, kao i činjenicu da je riječ o pravu ličnog karktera, ali i imovinske prirode, mišljenja smo, da je ovom pitanju neophodno posvetiti naročitu pažnju. Dužnost je roditelja da svoju maloljetnu djecu izdržavaju, na način i pod uslovima kako je to zakonom propisano. Roditelji se ove obaveze ne mogu osloboditi, pa čak ni u situaciji kada im je ograničeno vršenje roditeljskog prava ili im je roditeljsko pravo oduzeto.40 Iako dužnost izdržavanja postoji izmeĎu svih članova porodice i drugih srodnika, a što se temelji na principu porodične solidarnosti, roditelji su prvenstveno dužni da izdržavaju maloljetnu djecu i u izvršavanju ove obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnost.41 Pri tome, ne treba izgubiti iz vida pravilo u skladu sa kojim je maloljetnik (u pravu RS sa navršenih 15 godina) koji radom ostvaruje prihode, odnosno dijete koje ima imovinu i prihode od te imovine dužno da doprinosi za svoje izdržavanje.42 MeĎutim, roditelji imaju dužnost da u odreĎenim situacijama izdržavaju i punoljetnu djecu. Roditelji, prema svojim mogućnostima, izdržavaju djecu koja se nalaze na redovnom školovanju (najduže do navršene 26. godine života).43 S druge 38 Čl. 160 st. 3 ZOO. Čl. 169 st. 3 ZOO. 40 Čl. 235 PZ RS, čl. 218 PZ FBiH, čl. 197, PZ BD, čl. 81 st. 4 PZS, čl. 212 OZ. 41 Čl. 232 st. 1 PZ RS, čl. 215 PZ FBiH, čl. 194 PZ BD, čl. 154 st. 1 PZS, čl. 209 st. 1 OZ. 42 Čl. 234 PZ RS, čl. 217 PZ FBiH, čl. 196 PZ BD. Odredbom čl. 154 st. 3 PZS ova dužnost, kao supsidijarna u odnosu na roditelje i ostale krvne srodnike, vezuje se za djecu koja ostvaruju sopstvenu zaradu ili imaju imovinu, dok se u čl. 211 OZ govori o dužnosti djeteta koje ima prihode. 43 Čl. 233 st. 1 PZ RS, čl. 216 st. 1 PZ FBiH, čl.195 st. 1 PZ BD, čl. 155 st. 2 PZS. U odredbama OZ osim što nije propisana gornja starosna granica za izdržavanje djeteta koje se nalazi na redovnom školovanju, ova je obaveza roditelja produžena i za vrijeme nezaposlenosti njihovog djeteta u periodu od 1 godine od završetka školovanja (čl. 210 st. 1 i 2). U odnosu na pitanje „redovnosti školovanja“ nailazimo na interesantan stav sudske prakse prema kojem za redovno školovanje nije od presudne važnosti status studenta (redovni ili vanredni student), niti je bitan uspjeh studenta, već se cijeni rad, priprema i pokušaji polaganja ispita: „Za sticanje prava na izdržavanje nije od presudne važnosti da li dete ima formano status redovnog ili vanrednog studenta, već okolnost da se školovanje odvija kontinuirano i bez velikih prekida... Pri tome je nebitno ako ispite i ne položi jer se to smatra prolaznim neuspehom koji ne može dovesti do 39 92 �strane, ako se radi o punoljetnom djetetu koje zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nije sposobno za rad i nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni da ga izdržavaju sve dok ta nesposobnost traje.44 U većini slučajeva, produženju ove obaveze roditelja prethodi produženje roditeljskog prava ili oduzimanje (potpuno ili djelimično) poslovne sosobnosti njihovom djetetu. Ukoliko se izdržavanje ne može ostvariti od roditelja, ova obaveza prelazi na krvne srodnike, odnosno na adoptivne srodnike - očuha i maćehu45, pa čak i nakon smrti roditelja djeteta ako je u času smrti postojala porodična zajednica izmeĎu očuha/maćehe i pastorka/pastorke.46 U smislu odreĎivanja izdržavanja, primjenjuje se opšte pravilo da se izdržavanje odreĎuje prema mogućnostima davaoca izdržavanja i u skladu sa potrebama primaoca izdržavanja.47 MeĎutim, pored opšteg pravila i propisanih kriterijuma za odreĎivanje izdržavanja, zakonodavac je opravdano predvidio da se u pogledu odreĎivanja izdržavanja za dijete imaju primjeniti i neka posebna pravila. Tako, zakonodavac obavezuje sud da u navedenoj situaciji u obzir uzme uzrast djeteta, kao i potrebe za njegovo školovanje,48 odnosno da rad i brigu roditelja kojem je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje posebno cijeni kao doprinos za izdržavanje djeteta.49 Za zaštitu interesa djeteta od posebne ja važnosti pravilo prema kojem je sud obavezan da, kada utvrdi da roditelji nisu u mogućnosti da zajednički podmiruju potrebe izdržavanja svog djeteta, o tome obavijesti organ starateljstva radi obezbjeĎenja sredstava za izdržavanje djeteta.50 TakoĎe, u funkciji zaštite interesa djeteta je ovlašćenje organa starateljstva da može u njegovo ime da odbijanja zahteva za izdržavanje.“ – Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 471/2014 od 15.05.2014. godine, objavljena u Paragrafova zbirka sudskih odluka, januar 2015, Beograd, 2015, str. 25. 44 Čl. 233 st. 2 PZ RS, čl. 216 st. 2 PZ FBiH, čl. 195 st. 2 PZ BD, čl. 155 st. 1 PZS, čl. 210 st. 3 OZ ( s tim da se ne postavlja uslov da punoljetno dijete nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine). 45 U pravu RS očuh i maćeha dužni su da izdržavaju pastorke, ako ovi nemaju srodnika koji su ih po zakonu dužni izdržavati (čl. 237 st. 1 PZ RS), dok se u pravu FBiH i BD očuh i maćeha pozivaju na izdržavanje djeteta nakon roditelja, a prije ostalih srodnika (čl. 220 st. 1 PZ FBiH i čl. 199 st. 1 PZ BD). 46 Čl. 237 PZ RS, čl. 220 PZ FBiH, čl. 199 PZ BD, čl. 159 st. 1 i 2 PZS, čl. 214 st. 1 i 2 OZ. 47 Čl. 253 PZ RS, čl. 235 PZ FBiH, čl. 214 PZ BD, čl. 160 PZS, čl. 231 OZ. 48 Za razliku od ostalih porodičnih zakonodavstava u okruženju, odredbama OZ propisano je da resorno ministarstvo najkasnije do 1. aprila tekuće godine objavljuje minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno izdržavanj djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi sa djetetom. Pomenuti minimalni iznos odreĎuje se u procentu od prosječne mjesečne isplaćene neto plate po zaposlenom u pravnim licima u Hrvatskoj za proteklu godinu. Pri tome, zakonodavac je odredio procentualne iznose u zavisnosti od uzrasta djeteta (do 6 godina – 17%; od 7 do 12 godina – 20%; od 13 do 18 godina 22% prosječne plate). Obaveza izdržavanja može biti odreĎena i u manjim iznosima od navedenih, ako davalac izdržavanja izdržava više djece ili kada maloljetnik, imajući prihode, ispunjava uslove da doprinosi za svoje izdržavanje Vid. čl. 232 st. 4-6 OZ. 49 Čl. 253 st. 2 i čl. 254 PZ RS, čl. 236 st. 1 i 2 PZ FBiH, čl. 215 st. 1 i 2 PZ BD, čl. 50 Čl. 255 PZ RS, čl. 237 PZ FBiH. Nažalost, ovakav zaštitni mehanizam, makar u ravni normativnog, izostao je u porodučnom zakonodavstvu BD. 93 �pokrene spor o izdržavanju i povećanju izdržavanja, odnosno da podnese sudu prijedlog za izvršenje kada roditelj ne traži izvršenje dosuĎenog izdržavanja.51 Ipak, praksa pokazuje da u ostvarivanju prava djeteta na izdržavanje postoji mnogo problema. Kada je riječ o RS, na to je posebno ukazano u izvještajima Ombudsmana za djecu RS koji prima veliki broj podnesaka upravo zbog ove vrste problema. U svojim godišnjim izvještajima Omudsman za djecu RS ističe da se pravosnažne presude o razvodu braka, u dijelu u kojem se utvrĎuje obaveza izdržavanja djeteta, ne izvršavaju. U slučaju da dužnik obaveze izdržavanja istu ne ispunjava, povjerilac (odnosno roditelj u ime djeteta) mora pokrenuti sudski postupak.52 Problemi za tražioca izdržavanja u izvršnom postupku mogu nastati zbog činjenice da je neophodno označiti adresu dužnika obaveze izdržavanja, mjesto gdje radi i njegovog poslodavca, odnosno navesti imovinu u odnosu na koju se predlaže izvršenje. Pored toga, troškovi sudskog postupka53 nisu rijedak motiv koji determiniše odluku tražioca izdržavanja (odnosno njegovog zakonskog zastupnika) o ostvarivanju ovog prava u sudskom postupku. Sve ovo bitno utiče na obim ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje, što najčešće svoj metapravni rezultat ima u dodatnom opterećenju onog roditelja sa kojim dijete živi, odnosno kojem je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje. 4. Institucionalni kapaciteti za zaštitu prava djeteta Ne umanjujući značaj i ulogu ostalih institucija koje u okviru svojih nadležnosti imaju pravo i/ili dužnost da preduzimaju mjere i vrše aktivnosti u pravcu zaštite prava i interesa djeteta (resorna ministarstva, republički odnosno kantonalni organi uprave, organi uprave u jedinicama lokalne samouprave i u BD, te nevladnine organizacije), posebnu pažnju u ovom radu posvećujemo onim institucijama čija je djelatnost i djelokrug poslova isključivo ili pretežno vezan za zaštitu prava djeteta, a od značaja su za imovinskopravne prilike djeteta i uopšte za zaštitu i unapreĎenje materijalnog položaja djeteta. 4.1. Ombudsman za djecu Republike Srpske Za razliku od ostalih pravnih sistema u BiH, u RS je 2008. godine osnovan Ombudsman za djecu RS (dalje: Ombudsman). Ombudsman je utemeljen posebnim zakonom - Zakonom o Ombudsmanu za djecu Republike Srpske54 kao 51 Čl. 256 PZ RS, čl. 239 PZ FBiH, čl. 217 PZ BD, čl. 278 st. 3 PZS, čl. 234 st. 1 i 2 OZ. Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2013. godinu, Ombudsman RS, str. 29 – 31; Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2012. godinu, Ombudsman RS, str. 31 – 33, Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2011. godinu, Ombudsman RS, str. 35 – 37. 53 I pored odredbe čl. 268a PZ RS kojom je predviĎeno da dijete ima pravo na besplatnu pravnu pomoć bez obzira na socijalni status u svim postupcima za ostvarivanje prava na izdržavanje, neki roditelji imaju percepciju da je ostvarivanje prava u sudskom postupku nužno povezano sa značajnim troškovima. 54 Službeni glasnik RS, br. 103/08 i 70/12. 52 94 �nezavisna institucija koja štiti, prati i promoviše prava djeteta. U tom smislu, Obudsman je, izmeĎu ostalog, nadležan: da prati primjenu i usklaĎenost propisa u RS koji se odnose na zaštitu prava djeteta s Ustavom RS i meĎunarodnim pravnim dokumenatima55; da prati izvršavanje obaveza RS iz Konvencije; itd.56 Ombudsman je ovlašćen da Vladi RS, odnosno Narodnoj skupštini RS podnese inicijativu za izmjenu ili dopunu zakona i drugih propisa i opštih akata, ako smatra da do povrede prava djeteta dolazi zbog nedostataka u propisima; odnosno da nadležnim organima koji obavljaju poslove u vezi sa djetetom, predlaže preduzimanje mjera za sprečavanje štetnih postupanja koja ugrožavaju njihova prava i interese, te da zahtijeva da dobije izvještaje o preduzetim mjerama.57 Dakle, riječ je o nezavisnoj instituciji koja štiteći javni interes, a u ovom slučaju u pogledu prava, interesa i položaja djece, ima specifična ovlašćenja čije vršenje u stvari predstavlja svojevrsni pritisak na regulatorno tijelo ili organ primjene prava u pravcu korigovanja propisa ili postupanja u pružanju pravne zaštite djetetu. S druge strane, pored ostvarivanja saradnje sa djecom (savjetovanje, podsticanje na iznošenje mišljenja), Ombudsman ima obavezu da obavještava javnost o stanju prava djeteta, kao i o mjerama koje se preduzimaju za zaštitu i poboljšanje položaja djeteta.58 Upravo koristeći ova ovlašćenja, Ombudsman je u svojim izvještajima, pored ostalog, ukazao na probleme u ostvarivanju prava djeteta na izdržavanje. 4.2. Javni fond za dječiju zaštitu Republike Srpske Javni fond za dječiju zaštitu Republike Srpske (dalje: Fond) osnovan je 1996. godine radi ostvarivanja opštih ciljeva iz sistema dječije zaštite: stvaranje osnovnih uslova za približno ujednačavanje nivoa za zadovoljavanje razvojnih potreba djece; planiranje, podsticanje i unapreĎenje dječije zaštite; pomoć porodici u ostvarivanju njene reproduktivne, zaštitne, vaspitne i ekonomske funkcije; posebna zaštita trećeg djeteta u porodici sa više djece; kao i druge aktivnosti i prava iz oblasti dječije zaštite.59 Rad Fonda finansira se iz doprinosa za dječiju zaštitu, donacija, poklona, domaćih i inostranih kredita, odnosno iz budžeta RS, ukoliko Fond iz izvorne stope doprinosa ne uspijeva obezbijediti sredstva potrebna za realizaciju prava od opšteg interesa.60 Uloga Fonda je značajna u ostvarivanju zakonom utvrĎenih prava u oblasti dječije zaštite, a koja su većim dijelom od značaja za materijalni položaj djeteta (naknada plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva; materinski dodatak; 55 U nadležnosti Ombudsmana je i da pokrene postupak pred Ustavnim sudom RS za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih opštih akata kada utvrdi da nisu usklaĎeni sa Ustavom RS, odnosno zakonom (čl. 8 Zakona o ombudsmanu za djecu RS). 56 Čl. 5 Zakona o ombudsmanu za djecu RS. 57 Čl. 7 - 9 Zakona o ombudsmanu za djecu RS. 58 Čl. 6 - 16 Zakona o ombudsmanu za djecu RS. 59 Čl. 2 Zakona o dječijoj zaštiti (Službeni glasnik RS, br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 4/02 – prečišćeni tekst, 17/08 i 1/09). 60 Čl. 70 Zakona o dječijoj zaštiti. 95 �pomoć za opremu novoroĎenčeta; dodatak za djecu; itd.).61 Naime, prvostepeni organ – organ starateljstva odlučuje o navedenim pravima koristeći informacioni sistem Fonda. S druge strane, Fond postupa po reviziji izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, pa Fond može prvostepenoi rješenje potvrditi ili izmjeniti, poništiti ili ukinuti.62 Dakle, Fond ima značajna ovlašćenja, ali i dužnosti u pogledu različitih kategorija korisnika odreĎenih prava i na taj način u velikoj mjeri utiče na materijalni položaj djeteta u porodici, ali i djeteta bez roditeljskog staranja, pri čemu su naročito važni posebni projekti i aktivnosti Fonda koje imaju za cilj da se obave analize i istraživanja koja se odnose na pojedine kategorije djece, radi unapreĎenja njihove zaštite i njihovog položaja. 4.3. Centar za socijalni rad Sistem socijalne zaštite, kao djelatnost od opšteg interesa, podrazumijeva osnivanje i rad različitih ustanova socijalne zaštite, a posebno mjesto u tom sistemu, i ne samo sa stanovišta socijalne, već i sa aspekta pravne zaštite prava i interesa djeteta, zauzima centar za socijalni rad (dalje: Centar). Riječ je o ustanovi socijalne zaštite koju osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave i koja primjenjujući savremena naučna i stručna znanja, odnosno pozitivne propise vrši javna ovlašćenja (rješava u prvom stepenu o ostvarivanju prava iz oblasti porodično-pravne zaštite i starateljstva, vrši nadzor nad hraniteljskim porodicama, vrši isplatu novčanih prava utvrĎenih zakonom i drugim propisima, itd.) i stručne poslove (otkriva i prati socijalne potrebe graĎana i probleme u oblasti socijalne zaštite, organizuje i sprovodi odgovarajuće oblike socijalne i dječje zaštite, prati stanje u oblasti dječje i porodično-pravne zaštite, itd.). Centar ima značajnu ulogu u zaštiti imovinskih prava djeteta i u tom smislu zakonom su mu povjerena važna ovlašćenja. Kao što je već gore navedeno Centar daje saglasnost roditeljima/staraocu na akte raspolaganja imovinom djeteta, odnosno preduzima mjere u pogledu zaštite imovinskih prava i interesa djeteta koje istovremeno predstavljaju ograničenje prava roditelja na imovini djeteta. Pored toga, Centar je aktivno legitimisan da pokrene postupak za izdržavanje djeteta, odnosno spor o povećanju izdržavanja (ukoliko roditelj kojem je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje bez opravdanih razloga ne koristi ovo pravo), te da u ime djeteta predloži sudu izvršenje kada roditelj ne traži izvršenje dosuĎenog izdržavanja. MeĎutim, i pored značajnih zakonskih ovlašćenja koja su mu data, stanje u praksi i stavovi zvaničnih institucija pokazuju da se Centar suočava sa značajnim problemima u ostvarivanju svoje funkcije i društvene uloge, a pogotovo u pogledu finansiranja. To je, izmeĎu ostalog, potvrĎeno i u stavu Ombudsmana da je neophodno unaprijediti kapacitet centara za socijalni rad, jer broj i struktura 61 62 Čl. 10 Zakona o dječijoj zaštiti. Čl. 36 – 39 Zakona o dječijoj zaštiti. 96 �stručnog osoblja ne mogu odgovoriti nadležnostima i ovlašćenjima koja Centar ima.63 5. Zaključak Pozitivnopravna i ograničena uporednopravna analiza relevantnih propisa upućuje na zaključak da zakonodavstva u BiH - prevashodno porodičnopravna sadrže solidna rješenja i odgovarajuće mehanizme zaštite imovinskih prava i interesa djeteta, predviĎajući posebna ograničenja za njihove zakonske zastupnike (roditelje i staraoce) i priznajući maloljetnicima u odreĎenim slučajevima ograničenu (djelimičnu) poslovnu sposobnost.64 Zakonom propisana forma pravnih poslova izmeĎu roditelja i djece, odnosno roditelja kao zastupnika djeteta i trećeg lica, takoĎe doprinosi pravnoj zaštiti imovinskih prava i interesa djeteta, kao i pravnoj sigurnosti uopšte. Solemnizacijom navedenih pravnih poslova zahtijeva se postupanje organa starateljstva i promoviše pravna zaštita prava djeteta, odnosno provjerava se opravdanost posla sa stanovišta njegovih interesa. Budući da ostvarivanje prava na izdržavanje predstavlja veliki i značajan problem, nameće se potreba da se razmotre mogućnosti za unapreĎenje ili reformisanje postojećih zakonskih rješenja kojima bi se obezbijedila nužna efikasnost u ostvarivanju prava na izdržavanje. U pravcu zaštite interesa djece čiji roditelji neuredno izvršavaju ili neizvršavaju ovu svoju obavezu, bilo bi korisno preispitati perspektive formiranja i djelovanja posebnog vanbudžetskog fonda u okviru nadležnosti entiteta (i BD) iz kojeg bi se obezbijeĎivalo izdržavanje za ovu djecu, a koji bi po isplati iznosa izdržavanja imao pravo na regresni zahtjev prema roditelju ili licima dužnicima obaveze izdržavanja. Na ovaj način, u značajnoj mjeri bi se amortizovale brojne i raznovrsne posljedice neplaćanja alimentacije i istovremeno bi se obezbijedio mehanizam za provoĎenje zakonske norme prema kojoj je društvena zajednica obavezna da neobezbijeĎenim članovima porodice (koji ne mogu u cijelosti ili djelimično ostvariti pravo na izdržavanje) pruži sredstva neophodna za izdržavanje. S druge strane, rješavanje naplate nekih drugih zakonskih obaveza (fiskalnog i penalnog karaktera) pokazuje da postoje efikasni mehanizmi prinude i da je moguće u istom pravcu razmišljati i kada je u pitanju izmirivanje obaveze plaćanja izdržavanja (u smislu predviĎanja da uredno izvršavanje obaveze izdržavanja predstavlja uslov za regulisanje odreĎenih statusnih ili drugih pitanja, koja su od interesa za dužnika obaveze izdržavanja). Iako su institucionalni kapaciteti, naročito u RS, solidno postavljeni u opštem sistemu zaštite djeteta, njihove zakonske nadležnosti i očekivane stručne kompetencije nisu adekvatno praćene finansijskim i ljudskim resursima, što bitno utiče ne ostvarivanje njihove društvene uloge i redukuje njihovu efikasnost u radu. 63 Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2013. godinu, Ombudsman RS, str. 33 i 34; Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2012. godinu, Ombudsman RS, str. 33 i 34; Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu Republike Srpske za 2011. godinu, Ombudsman RS, str. 37 i 38. 64 Stanje u realnosti ne prati nužno normativu, pa bi istraživanje prakse i iskustava centara za socijalni rad u pogledu razmatranih pitanja pružilo dragocjene podatke koji bi pomogli u identifikovanju i kvantifikovanju raskoraka izmeĎu stvarnog i normativnog. 97 �Darko Radić, Assistant Professor, Faculty of Law, University of Banja Luka PROTECTION OF PROPERTY RIGHTS OF THE CHILD Abstract:In the context of protection of children's rights, author considers protection of children's property rights and interests. Consideration of positive legislation which regulates relationship between parents and child regarding child's property is particularly important to make analyses instruments of protection of children's property rights. Autor made efforts to determine whether positive legislation ensures effective protection of children's property rights and whether measures that restrict parents' rights adequate the child's best interest. In terms of child's right to be supported, author has pointed some rules and identifies certain problems in exercising right to support. Protection of children's property rights and interests is well connected to some institutions which may contribute to protection of children's property rights. Consequently, author has analized the institutions in terms of their role, capacities and lack in functioning. Key words: children's property rights, parents' rights on child's property , child support , institutional capacities for protection of children`s rights. 98 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2990 Title A name given to the resource ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA I INTERESA DJETETA Author Author RADIĆ, Darko Abstract A summary of the resource. Autor u ovom radu raspravlja o zaštiti imovinskih prava i interesa djeteta, preispitujući pozitivnopravni okvir kojim se uređuju imovinskopravni odnosi između roditelja i djece, odnosno kojim se utvrđuju mehanizmi zaštite prava djeteta imovinske prirode, nastojeći da utvrdi da li postojeća zakonska rješenja osiguravaju efikasnu zaštitu prava maloljetnika. Pored razmatranja cilja i sadržaja mjera kojima se ograničavaju prava roditelja na imovini djeteta, autor ukazuje na značaj i ulogu izdržavanja djeteta, ali isto tako identifikuje probleme u ostvarivanju ovog prava. Konačno, zaštita imovinskih prava djeteta u značajnoj mjeri zavisi od određenih institucija koje sa stanovišta svojih ovlašćenja i odgovarajućih kompetencija mogu značajno doprinijeti pravnoj zaštiti djeteta, pa je ovim istraživanjem obuhvaćena i analiza njihovog položaja, mogućnosti i nedostataka u njihovom funkcionisanju. Ključne riječi: imovinska prava djeteta, prava roditelja na imovini djeteta, pravo djeteta na izdržavanje, institucionalni kapaciteti za zaštitu prava djeteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d45df1e786ae3bb0f0648d7ada7d7ebb.docx 079da24bd8c3d3be773c64d4d7112f42 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a060b290207225f02a299d55cacbd1c9.pdf 36b15bd5c8585a8caaddcd2814f4915e PDF Text Text Autor: (1) Djelza Alija-Selmanović, MA; (2) Benjamina Londrc, MA Institucija: Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku E-mail: djelza.alija@pfk.edu.ba; benjamina.londrc@pfk.edu.ba ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA KROZ PRIZMU POVELJE EVROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA Sažetak U savremenom dobu postoji veliki broj konvencija i deklaracija koje proklamuju širok korpus ljudskih sloboda i prava koje su većinom nastale i dobile univerzalni značaj tek nakon Drugog svjetskog rata. Korpus proklamovanih i garantiranih ljudskih prava je danas vrlo širok, te obuhvata od ličnih, građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava te u novije vrijeme i praSva na zaštitu od tehnološkog razvitka, prava stranaca i izbjeglica. Posebno važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Povelja Evropske unije o temeljnim pravima koja je usvojena 07. decembra 2000. godine u Nici od strane predstavnika Evropskog vijeća, Komisije i Parlamenta i koja proklamira politička, građanska, ekonomska i socijalna prava. Već u preambuli Povelje se naglašava pravo na dostojanstvo, Povelja proklamuje ovo pravo kao temeljnu vrijednost na kojem cijela Unija (EU) počiva, te ističe da je Unija svjesna svojeg duhovnog i moralnog naslijeđa. Prema Povelji Evropska Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti, garantuje se jednakost svih građana pred zakonom i zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. Ključne riječi: Ljudska prava, Evropska unija, Povelja o temeljnim pravima Evropske unije, zaštita. �1. Uvod Analizirajući ljudske slobode i prava na evropskom tlu neophodno je posebnu pažnju posvetiti tekstu Povelje o temeljnim pravima Evropske unije. Godine 1999. tokom zasjedanja Evropskog vijeća u Kölnu je odlučeno da se sva prava i slobode, koje su na snazi u Evropskoj uniji, sakupe na jednom mjestu. Naredne godine, 2. decembra je usvojen prijedlog Povelje o temeljnim pravima EU od strane tijela kojeg su sačinjavali predstavnici vlada država članica, predstavnici Komisije, evropskih parlamentaraca i nacionalnih parlamenata, te predstavnici Evropskog suda pravde (ECJ) u ulozi posmatrača. U izradi Povelje je učestvovalo 15 predstavnika šefova država i vlada, 16 predstavnika Evropskog Parlamenta i 1 predstavnik Komisije, predstavnici nacionalnih parlamenata te u ulozi posmatrača i predstavnici određenih evropskih institucija. Ova skupina predstavnika je formira zasebno tijelo pod nazivom Konvent ili Konvencija. Povelja je usvojena od strane predstvanika Evropskog vijeća, Parlamenta i Komisije 7. decembra 2000. godine u Nici. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. U naučnoj i stručnoj literaturi objavljenoj u Bosni i Hercegovini analizi povelje posvećeno je malo pažnje i iz tog razloga se rad temelji prvenstveno na izvornom tekstu normativa. Metode rada koje su se primjenjivale u istraživanju i pomoću kojih se obrađivao predmet teme, te ostvario cilj i ponudili odgovori na postavljena pitanja su sljedeće: 1. hronološka metoda 2. vanjska i unutrašnja kritika izvora koje su korištene utvrđivanja samog teksta Povelje. Metoda unutrašnje kritike dovela je do zaključka da Povelja prestavlja važan izvor za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u Evropskoj Uniji. 1.1. Sadržaj Povelje Povelja je sačinjena od Preambule i sedam poglavlja u kojem je sadržano 54 člana koji su struktuirani po sljedećem redosljedu: - Preamble (Preambula) - Chapter I – Dignity (Poglavlje I – Dignitet) – čl. 1-5 - Chapter II – Freedoms (Poglavlje II – Slobode) – čl. 6-19 - Chapter III – Equality (Poglavlje III – Jednakost) – čl. 20-26 - Chapter IV – Solidarity (Poglavlje IV – Solidarnost) – čl. 27 – 38 - Chapter V – Citizens rights (Poglavlje V – Prava građana) – čl. 39 - 46 - Chapter VI – Justice (Poglavlje VI – Sudska zaštita) - čl. 47 - 50 - Chapter VII – General provisions (Poglavlje VII – Opće odredbe) – čl. 51 - 54 U Povelji su proklamovana prava i slobode prve i druge generacije odnosno, građanska i politička prava te ekonomska i socijalna prava. U Preambuli Povelje je iskazan i primarni razlog i cilj usvajanja Povelje koji se ogleda u tome da su narodi Evrope usvojili ovu Povelju u cilju stvaranja još većeg jedinstva među njima, te kako su riješeni da dijele mirnu budućnost zasnovanu na zajedničkim vrijednostima. U daljem tekstu Preambule, Povelja se direktno poziva i rearfirmiše prava koja proizilaze iz ustavnih tradicija i međunarodnih obaveza koje su zajedničke za države članice, iz Ugovora o Evropskoj uniji, Ugovora Zajednice, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, društvenih povelja koje je Zajednica i Vijeće Evrope usvojila, te iz slučajeva sudske prakse Suda pravde Evropskih Zajednica i Evropskog suda za ljudska prava. O zaštiti prava koje Povelja proklamira objašljava član 53. da Povelja ne dopušta tumačenja svojih odredbi kojim bi se išlo ispod standarda u smislu postojećih međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava i sloboda, kao ni odgovarajuće ustavne prakse država članica. 2. Značaj Povelje Značaj Povelje nalazi se prvenstveno u legitimaciji Unije i njenih rezultata. Obaveza Unije je poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je u mnogome osigurano i garantovano implementacijom Povelje o temeljnim pravima EU. Povelja predstavlja potvrdu i dodatnu zaštitu ljudskih prava i temeljnih �sloboda koju su definisale i odredile Opća dekleracija o pravima čovjekai i Evropska konvencija o pravima o zaštiti ljudskih prava i temeljnih slobodaii. Poseban doprinos shvatanju značaja Povelje i afirmaciji ljudskih prava u Evropskoj Uniji dao je profesor Petar Bačić koji ističe da su: „u samom tekstu nabrojana osobna, politička i socijalna prava od kojih neka u određenom vidu predstavljaju novine, a uz njih i nova prava: pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na zaštitu radne sredine, kao i zaštita od eksperimenata sa genetskim materijalima. Prema shvatanju europskih parlamenaraca temeljna prava postaju ključna komponenta identiteta EU. Usko povezana s pitanjem evropskog državljanstva, Povelja kao katalog temeljnih prava shvata se kao dodatna garancija državljanima članica EU-a“iii Za poštivanje načela Povelje nadležan je Evropski sud pravde sa sjedištem u Luxembourg-u. Nakon usvajanja Povelje, ECJ je odlučio da će prilikom donošenja svojih odluka koristiti Povelju kao svojevrstan „vodič“ i time je otvoren proces harmonizacije minimuma pravne zaštite u EU. Prema mišljenju Bačića Povelja predstavlja prvi korak prema evropskom ustavu.iv 3. Nadzor nad ostvarivanjem Poveljom proklamovanih prava Agencija za osnovna prava EUv je obrazovana krajem 2006. godine uz saglasnost Vijeća Evrope. Glavni zadatak Agencije je da vrši nadzor nad ostvarivanjem prava građana proklamovanih u Povelji. Početak obavljanja svog zadatka je bio predviđen za januar 2007., no počela je sa radom tek u martu 2007. godine. Nadležnost Agencije je prikupljanje objektivnih, pouzdanih i uporedivih podataka o ostvarivanju i poštivanju osnovnih prava u državama članicama, te pružnje informacija institucijama EU i državama članicama. Također Agencija može, na zahtjev institucija EU i država članica, zauzimati stavove o određenim pitanjima i davati preporuke. Međutim, glede nadzora, djelokrug Agencije je ograničen na osnovna prava ne obuhvatajući pitanja poštivanja ljudskih prava u vezi sa djelovanjem organa unutrašnjih poslova, odnosno povodom djelovanja policije i pravne saradnje nadležnih organa u krivičnim stvarima.vi Ovo rješenje je naišlo na mnogobrojne kritike, prvenstveno nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. 4. Povelja i Lisabonski ugovor Povelja je 2004. godine inkorporirana u tekst Evropskog ustava kao njegov sastavni dio, preciznije drugi dio ustavavii, i time joj je trebala biti data veća pravna snaga. Međutim, Ustav je na referendumima održanim u Francuskoj i Nizozemskoj 2005. godine doživio neuspjeh i time se onemogućilo ukorjenjivanje Povelje kao pravno obavezujućeg akta Unije te time Nela Popović zaključuje da „ [...] se nije razvila šira svijest među građanima Unije o Povelji kao aktu Unije koji će im zajamčiti bolju zaštitu ljudskih prava i olakšati pristupanje EZ-aviiiEvropskoj konvenciji [...] time je i politički cilj „promicanja vidljivosti i snage zaštite ljudskih prava u Evropskoj uniji“ izražen u Preambuli Povelje ostao neostvaren.“ix Datuma 13. decembra 2007. godine dolazi do potpisivanja Lisabonskog ugovora od strane lidera država članica u težnji da se nakon neuspjeha Ustava poveća demokratski legitimitet Unije. Komisija u svom mišljenju o revidiranju Osnivačkog ugovora navodi da je jedan od ključnih ciljeva Reformskog ugovora veća demokratičnost, transparentnost, učinkovitosti, jačanje solidarnosti, sigurnosti te prava pojedinca kao građanina Unije. Predsjednici Komisije, Parlamenta i Vijeća Unije su dan prije potpisivanja Lisabonskog ugovora potpisali Povelju i javno su izrazili želju da se Povelja učini pravno obavezujućom za institucije Unije. To znači da kad Evropska unija predlaže ili provodi neki Opća deklaracija o pravima čovjeka. (1948). UN, vidi u: http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Pages/Language.aspx?LangID=src3 (30.11.2015.) ii Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. (1951). Vijeće Evrope, vidi u: http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_BOS.pdf. iii Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava . Vidi u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. iv Ibid. v Agencija za osnovna prava EU vi Vidjeti više u: Misita, N. (2007). Osnovi prava Evropske unije. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 289. vii Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava . Vidi u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. viii Evropskih zajednica. ix Popović, N. (2008). Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Zagreb: Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, br. 2., 2-19. i �zakon, mora poštovati prava navedena u Povelji, isto moraju činiti i države članice kad primjenjuju zakone EU-a.x Dopunjenim člankom 6. Ugovora o Evropskoj uniji propisuje se da će Povelja imati jednaku pravnu snagu kao i Osnivački ugovori i da će Unija pristupiti Evropskoj konvenciji, no njene definirane nadležnosti Osnivačkim ugovorom se neće proširivati ni mijenjati.xi U Lisabonskom ugovoru se izričito navodi da Povelja ni na koji način ne proširuje ovlasti unije određene ugovorima te da se njom nije stvorilo niti jedno novo pravno načelo koje već nije sadržano u pravnom poretku EU. Prema riječima Nele Popović: „Povelja je najprije donešena kao samostalni i neobavezujući akt o čijoj pravnoj snazi je trebala odlučiti Međuvladina konferencija i Konvencija o budućnosti Evropske unije 2004. - koja je poslije donešena kao Evropski ustav.“xii Za razliku od Ustava koji je integrisao Povelju u svoj tekst, Lisabonski ugovor je ne integriše, već se ona odvaja kao zaseban dokument. Ovaj potez se smatra političkim ustupkomxiii na simboličkoj razini u kojem se željela građanima prikazati razlika između Reformskog i Ustavnog ugovora i time pravdati izostanak referenduma. No, odvajanje Povelje od osnivačkog ugovora u dvije različite cjeline jeste samo formalan potez, jer će Povelja stupiti na snagu zajedno sa Lisabonskim ugovorom i imat će istu pravnu snagu kao i ugovori. Također je ustupak pravljen u odnosu na Ustavnu koncepciju u vidu prihvatanja rezervi dvaju država koji su regulisani Protokolom o primjeni Povelje na Poljsku u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ove dvije države su izuzete iz nadležnosti Evropskog suda. 5. Protokol br. 30 Ujedinjeno Kraljevstvo – Poljska Glavni cilj Protokola Ujedinjenog Kraljevstva je da limitira zadiranje ekonomskih i socijalnih prava, propisane Poveljom, u nacionalno-pravni sistem Ujedinjenog Kraljevstva. Ovo ograničenje se odnosi na prava radnika i kolektivno pregovaranje, socijalnu sigurnost, zdravstveno osiguranje i pristup servisima od sveopćeg ekonomskog interesa. Član 52(6) dodaje da će se kompletan izvještaj uzimati od nacionalnih prava i prakse kao što je navedeno u Povelji. Protokol 30 sadrži 2 odredbe. One su: 1. Član 1(1) koji navodi da Povelja ne proširuje nadležnosti Evropskog suda Pravde ili bilo kojeg suda i tribunala u Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj ili Češkoj Republici. 2. Član 1(2) navodi da ako se želi proširiti odredba Povelje koja se odnosi na nacionalno pravo i praksu, onda će Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljska i Češka Republika primijeniti tu odredbu u mjeri u kojoj te propise unutrašnje pravo i praksa prepoznajexiv. Kao dodatak ovim odredbama Ujedinjeno Kraljevstvo je insistiralo da se usvoji Protokol na Lisabonski ugovor koji je naknadno privukao pažnju Poljske. Češka Republika, koja je od ranije imala Deklaraciju na Lisabonski ugovor je ovime dobila argument da bi izvukla korist iz Protokola Ujedinjeno Kraljevstvo – Poljska kada naredne države članice budu potpisivale ugovor. Engleski teoretičari se pitaju da li Protokol proizvodi ograničeno isključivanje iz Povelje u korist nekih određenih država članica (Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češka Republika) ili pak jednostavno pojašnjava ujednačeni učinak Povelje na sve države članice.xv Teoretičari smatraju da tekst Protokola nije u potpunosti jasan. Naime, navode da je činjenica da su Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo istaknute u nazivu Protokola i u preambuli i u svakom članu. Osim toga u 11-tom recitalu gdje „potvrđuje“ da Protokol nema utjecaja na promjenu Povelje „na ostale države članice“xvi ali se stoga može tumačiti kao posebna primjena ili status Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva. No, kao moguće objašnjenje se može uzeti to da su one poželjnije države: „koje su zatražile pojašnjenje nego li države u kojima Povelja ima niži stupanj primjene“. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je uvjerena da je Protokol zapravo pomoć u razumijevanju (i ograničavanju) primjene Povelje. Član 1. Protokola propisuje da Povelja „ ne proširuje sposobnosti Suda pravde Evropske Unije, ili nehog drugog suda ili arbitra...Ujedinjenog Kraljevstva, da utvrđuje da li su prava, regulacije ili administrativne odredbe, praksa ili postupcu Ujedinjenog Kraljevstva nekonzistentni sa Vaš vodič kroz lisabonski ugovor. (2009). Brussels: Evropska komisija Opća uprava za tisak i komunikacije, Publikacije B-1049, 10. Ibid. xii Popović, N. (2008). Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Zagreb: Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, br. 2., 2-19. xiii Vidjeti više u: Đurđević, Z. (2008). Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Evropi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, Vol.15., br. 2., 1077.-1127. xiv Kaczonowska, A. (2011). European Union Law – second edition.. Routledge: Oxon, 254. xvBiondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press, 167. xvi Ibid, 168. x xi �temeljnim pravima, slobodama i načelimaxvii“. Naime, Član 1(1) Protokola jasno daje do znanja da Povelja ne može sama od sebe dodati nove kompetencije sudovima u Poljskoj, Ujedninjenom Kraljevstvu ili Uniji, no to ne umanjuje njihove već postojeće kompetencije. Lord Goldsmith je istakao bit na vrlo jednostavan način: „Povelja reflektira samo postojeća prava, temeljna prava će i dalje imati efekta na Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i na sve ostale države članice – kao što je to oduvijek bilo“xviii 6. Protokol Ujedinjeno Kraljevstvo – Irska Protokol iz područja sloboda, sigurnosti i pravde također može imati implikacije na provedbu Povelje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Protokol izuzima Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku iz mjera koje su usvojene pod Naslovom V trećeg dijela Ugovora o Funcionisanju Evropske Unije. To znači da Ujedinjeno Kraljevstvo sudjeluje u područjima sloboda, sigurnosti i pravde na temelju mjera – po – mjera razmatrajući svaki zakonodavni prijedlog po meritumu. Doslovna primjena Člana 51. sugerira da Ujedinjeno Kraljevstvo ne treba biti obavezno prema Povelji na tim instancama. No, ako je Povelja obavezna za primjenu unutar djelokruga EU, onda je odgovor manje jasan. Engleski autori smatraju da pravosuđe Ujedinjenog Kraljevstva i zakonodavstvo unutrašnjih poslova trebaju razmotriti da ostanu u djelokrugu prava EU, čak i pod okolnostima kada se Ujedinjeno Kraljevstvo nije opredijelilo za mjere Unijexix. 7. Nova ljudska prava propisana u Povelji Povelja sadrži 54 člana koja su svrstana u šest poglavlja. Povelja je dopunjena sa Memorandumom o obrazloženju. Prava koja su sadržana u Povelji uključuju tzv. „klasična“ politička i građanska prava (npr. pravo na život član 2., pravo na privatnost član 7., i pravo na pravično suđenje član 47.), ekonomska, socijalna i kulturna prava (pravo na preventivnu zdravstvenu zaštitu član 31., pravo na poštene i pravedne uvjete rada član 31.) No, neka prava jasno odražavaju zahtjeve na području zaštite ljudskih prava koje su postavljene nedavnim razvitkom nauke i društva. Kao npr. pravo na integritet osobe (član 3.) eksplicitno uključuje zabranu engueničke prakse. Neka prava koja su sadržana u poglavlju o građanskim pravima se odnose samo na građane Evropske Unije npr. pravo glasa i kandidature na izborima za Evropski Parlament (član 39.), pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu (član 46.), dok druge odredbe poglavlja se mogu odnositi na osobe sa prebivalištem u nekoj od država članica – pravo na pristupa dokumentima (član 42.) i pravo na peticiju Evropskom Parlamentu (član 44.). Državljanstvo EU je definirano kao sljedeće: „svaki državljanin države članice je i državljanin Unije“ i on „uživa dvojno drtžavljanstvo“xx: kako nacionalno tako i Evropsko državljanstvo koje on ili ona slobodno koristi sa svim pravima i dužnostima koje mu pripadaju. U isto vrijeme pravo glasa i kandidature na općim izborima za Evropski Parlament, pravo na peticiju, pravo obraćanja i dobijanja odgovora od Evropskih institucija na vlastitom jeziku znače veoma važnu stepenicu prema aspektu interakcije sa građanima u odnosu na zahtjevajuću transparentnost i demokratsku legitimnost. 8. Zaključak Povelja o temeljnim pravima EU predstavlja regionalni instrument zaštite ljudskih prava na nivou Evropske unije koji prvi put u historiji Unije u jednom dokumentu objedinjuje katalog političkih, građanskih, ekonomskih i socijalnih prava svih građana i osoba sa prebivalištem u Evropskoj Uniji. Iako je prošla trnovit put od proglašenja do pravno obavezujućeg dokumenta, Povelja objedinjuje katalog ljudskih prava i sloboda koji se trebaju poštivati i primjenjivati u pravu Evropske Unije. Povelja proklamira novi spektar zagarantovanih ljudskih prava kao što su: pravo na integritet osobe, pravo glasa i kandidature na izborima za Evropski Parlament, pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu, pravo na pristupa dokumentima, pravo na peticiju Evropskom Parlamentu. Navedena nova prava su većim dijelom vezana isključivo za građane Evropke unije. Izuzetak je napravljen glede Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva i Češke Republike, jer ove države članice Protocol on the application of the Charter of fundamental rights of the European Union to Poland and to the United Kingdom, 17.12.2007. Official Journal of the European Union, http://eurlex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uri=oj:c:2007:306:0156:0157:en:pdf Datum pristupa: 05.03.2015., 11.12h. xviii The Rt Hon Lord Goldsmith QC. The Charter of Fundamental Rights: speech to BIICL. Datum pristupa: 15.11.2008. Biondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press, 170. xix Ibid. xxEncyclopedia of Human Rights – Volume 1. (2009). Editor in chief David P. Forsy. Oxford: Oxford Universty press, 196. xvii �nisu željele usvojiti sistem ljudskih prava proklamiranih Poveljom jer, kako smatraju pojedini autorixxi, bi se morale odreći, ili pak promijeniti neka nacionalna stajališta o vjerskim pitanjima ili pristupu prema manjinama. Stoga, njih obavezuje sudska praksa Evropskog suda ali ne i temeljna prava Povelje. Krajniji cilj Povelje je da prava koje ona proklamira budu više prepoznatljiva i vidljiva. No, sada kada nacionalni sudovi i Sud pravde moraju uzeti u razmatranje Povelju, ona će služiti u svrsi pomaganja u slučajevima gdje se reguliraju pitanja iz domena prava Evropske Unije. 9. Literatura Biondi, A., Eecckhout, P. & Riplez, S. (2012). EU Law and Lisabon. Oxford: Oxford Universty press. Kaczonowska, A. (2011). European Union Law – second edition. Routledge: Oxon. Bačić, P. (2005). Ustav za Evropu (2004.) i značaj konstitucionalizacije ljudskih prava. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 42, 105-119. Misita, N. (2007). Osnovi prava Evropske unije. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Popović, N. (2008) Politika ljudskih prava Evropske Unije: razvoj i izazovi za budućnost. Centar za evropske studije Fakulteta političkih znanosti Zagreb, stručni članak, br. 2., Zagreb, 2-19. Vaš vodič kroz lisabonski ugovor. (2009). Brussels: Evropska komisija Opća uprava za tisak i komunikacije, Publikacije B-1049, 10. Đurđević, Z. (2008). Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Evropi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol.15., br. 2., 1077.-1127. Borchardt, K.D. Abeceda prava Evropske unije. Zagreb: Ured za publikaciju Evropske unije. Misita, N. (2009). Evropska unija institucije. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Gasmi, G. (2010). Pravo i osnovi prava Evropske unije. Beograd: Univerzitet Singidunum. Euroinfocentar. Datum pristupa: <www.euinfocentar.ba/page.php?q=61> 18.10.2015. u 12:23h. Preuzeto sa: Direkcija za Evropske integracije, Povelja o osnovnim pravima Evropske unije. Datum pristupa: 18.10.2015. u 14:45h. Preuzeto sa: <www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4795> Abeceda prava Evropske unije. Datum pristupa: 20.10.2015. u 09:55h. <www.hina.hr/EUdoc/articles-Abeceda_prava_Europske_unije_hr-1323622253.pdf> Preuzeto sa: European Court of Human Rights. Datum pristupa: 22.10.2015. u 09:35h. Preuzeto sa: <www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/CCC3C900-67F1-4ED1-8FDB D9FF05F63E8E/0/HRV_FRA_CASE_LAW_HANDBOOK.pdf> EnterEurope - Vodič kroz informacije o Europskoj uniji. Datum pristupa: 24.10.2015. u 13:27h. Preuzeto sa: <www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=24> xxi Vidjeti više u: Borchardt, K.D. Abeceda prava Evropske unije. Zagreb: Ured za publikaciju Evropske unije, 28 �Encyclopedia of Human Rights – Volume 1. (2009). Editor in chief David P. Forsy, Oxford: Oxford Universty press. European Parlament, Charter of Fundamental Rights. Datum pristupa: 24.10.2015. u 15:08h. Preuzeto sa: <www.europarl.europa.eu/charter/default_en.htm>. EU Charter of Fndametal <www.eucharter.org/ > Rights. Datum pristupa: 25.10.2012. u 10:11h. Preuzeto sa: Protocol on the application of the Charter of fundamental rights of the European Union to Poland and to the United Kingdom, 17.12.2007. Official Journal of the European Union. Datum pristupa: 05.03.2015., 11.12h. Preuzeto sa: <http://eurlex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uri=oj:c:2007:306:0156:0157:en:pdf > The Eu Charter: are we in or out. Rosalina English, UK Human Rights Blog. Preuzeto sa: <http://ukhumanrightsblog.com> Datum pristupa: 04.05.2015. u 13.32h. �Authors: (1) Djelza Alija-Selmanović, LL.M., (2) Benjamina Londrc, LL.M. Institution: Faculty of Law, University of Travnik E-mail: djelza.alija@pfk.edu.ba; benjamina.londrc@pfk.edu.ba THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS THROUGH THE PRISM OF THE CHARTER OF FUNDAMENTAL RIGHTS OF THE EUROPEAN UNION Abstract In modern times, there is a number of conventions and declarations which proclaim the broad corpus of human rights and freedoms which are mostly created and got universal significance only after the Second World War. Corpus of proclaimed and guaranteed human rights is now very broad, and includes the personal, civil, political, economic, social, cultural rights, and in recent times and the right to the protection from technological development, the rights of foreigners and refugees. An especially important role in protecting human rights has the EU Charter of Fundamental Rights which was adopted on 07 December 2000 in Nice by the representatives of the European Council, Commission and Parliament, and which proclaims political, civil, economic and social rights. The preamble of the Charter stresses the right to dignity; the Charter proclaims this right as a fundamental value on which the entire Union (EU) rests and points out that the Union is aware of its spiritual and moral heritage. According to the Charter, the European Union is founded on the indivisible, universal values of freedom, equality and solidarity, guarantees the equality of all citizens before the law and prohibits any form of discrimination based on sex, race, color, ethnic or social origin, genetic features, language, religion or belief, political or any other opinion, membership of national minority, property, birth, disability, age or sexual orientation. The purpose of this paper is to present the permanent values of the Charter in the light of human rights and fundamental freedoms as one of the main conditions for EU accession. Keywords: Human rights, European Union, Charter of Fundamental Rights of the European Union, protection. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3177 Title A name given to the resource ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA KROZ PRIZMU POVELJE EVROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA Author Author SELMANOVIĆ, Alija Djelza LONDRC, Benjamina Abstract A summary of the resource. U savremenom dobu postoji veliki broj konvencija i deklaracija koje proklamuju širok korpus ljudskih sloboda i prava koje su većinom nastale i dobile univerzalni značaj tek nakon Drugog svjetskog rata. Korpus proklamovanih i garantiranih ljudskih prava je danas vrlo širok, te obuhvata od ličnih, građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava te u novije vrijeme i praSva na zaštitu od tehnološkog razvitka, prava stranaca i izbjeglica. Posebno važnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Povelja Evropske unije o temeljnim pravima koja je usvojena 07. decembra 2000. godine u Nici od strane predstavnika Evropskog vijeća, Komisije i Parlamenta i koja proklamira politička, građanska, ekonomska i socijalna prava. Već u preambuli Povelje se naglašava pravo na dostojanstvo, Povelja proklamuje ovo pravo kao temeljnu vrijednost na kojem cijela Unija (EU) počiva, te ističe da je Unija svjesna svojeg duhovnog i moralnog naslijeđa. Prema Povelji Evropska Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti, garantuje se jednakost svih građana pred zakonom i zabranjuje se svaki vid diskriminacije na osnovu spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kakvoga drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja. Cilj rada je predstaviti trajne vrijednosti Povelje u svjetlu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jednog od osnovnih uvjeta za pristup Evropskoj Uniji. Ključne riječi: Ljudska prava, Evropska unija, Povelja o temeljnim pravima Evropske unije, zaštita. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/56ad02039a4b48a48468a0b8285635d6.docx 815a0970b1065eb387c86f97cda36ba0 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Education and Humanities Subject The topic of the resource Education and Humanities Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zaštita ljudskih prava pod krivičnim procesnim pravom u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na pravo na pravično suđenje Author Author Davor Trlin Emina Bešlija Abstract A summary of the resource. Ovaj rad ispituje uticaj jedinstvenih standarda ljudskih prava u međunarodnim konvencijama na krivične procese u Bosni i Hercegovini identifikuje faktore svojstvene bosanskohercegovačkom sistemu koji utiču na obim međunarodnih standarda i način na koji se oni primjenjuju u bosanskohercegovačkom kontekstu. Na prihvatanje međunarodnih osnovnih prava i sloboda u krivičnom procesu utiču tri sveobuhvatna pitanja: ustavna uređenja, pravna tradicija i kultura i praktične okolnosti. Ne postoji jednoobrazna implementacija konvencijskih standarda; čak i u Evropi u kojoj Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i sudska praksa Evropskog suda igraju značajnu ulogu, još uvijek postoji mnogo različitosti u stvarnoj primjeni međunarodnih normi zbog uticaja pravnih tradicija. U ovom radu će se analizirati koji je domašaj pravila iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u krivičnom procesnom pravu u BiH, te da li su domaće sudije i tužioci naučili da ispravo primjenjuju Konvenciju. Istražiće se i najkrupniji nedostaci u postupanju pravosudnih organa, a koji su, po mišljenu autora, suprotni sa praksom Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava. Cilj rada je istražiti koji je domašaj i opseg člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u pravnom sistemu BiH. S tim u vezi, koristiće se normativni metoda kao osnovni, ali i komparativni, kao pomoćmi, posebno u smislu stavova koje je kreirao (u odnosu na druge države) Evropski sud za ljudska prava. Keywords Keywords. Ljudska prava, Evropska konvencija o ljudskim pravima, Zakonodavna reforma, Ombudsman Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fc7ede96296c2a11bda1761e99e7a8ed.docx ebe7e817c042d77117d0579c80625fe2 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ff3d032b9d0d9f576cda588145f7b95f.pdf 27652caf7489752087e726ff63da1ff7 PDF Text Text ������������������ Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3119 Title A name given to the resource Zaštita manjina u Bosni i Hercegovini prema međunarodnim standardima ljudskih prava Author Author RAOSAVLJEVIĆ, Predrag Abstract A summary of the resource. Niz problema koji proizilaze iz tranzicije zemalja jugoistočne Evrope vezan je za neriješena etnička i manjinska pitanja. Nakon raspada Jugoslavije, međunarodna zajednica koristila je međunarodno pravo da bi osigurala zaštitu manjina koje su se zatekle i ostale da žive na prostorima bivših jugoslovenskih republika. Tako i u Bosni i Hercegovini postoji snažan zakonski okvir za zaštitu ljudskih prava svih građana po najvišim standardima, a međunarodne konvencije za zaštitu ljudskih prava se direktno primjenjuju u domaćem pravnom sistemu, što je jedinstven slučaj u komparativnom ustavnom pravu. Sa druge strane, nivo ostvarenih prava u praksi je na veoma niskom nivou, što pokazuju različiti indeksi i statistike institucija nadležnih za zaštitu ljudskih prava i provođenje međunarodnih standarda u ovoj oblasti. Istorijske turbulencije pokazuju da su zaštita manjinskih prava, etnički diverzitet i kulturna raznolikost od fundamentalne važnosti za stabilnost, razvoj demokratije i očuvanje mira na evropskom kontinentu. Ukoliko se stvarni položaj manjina ne dovede u sklad sa normativnim, ovaj dio Evrope će se i dalje pojavljivati kao nestabilno područje, ispunjeno ekonomskim teškoćama i krizama, nacionalizmom i ksenofobijom što predstavlja prepreku racionalnoj politici koja bi preostale zemlje regiona trebala uvesti u jedinstvenu Evropu. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ac5df06008b3da2626151da5af3adc31.docx 2b49fbca1c537fb0235597b9cbbbc2ef https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2eb55337d51df036e61ed7a71d2042d6.pdf d0080069eaf93b625d466cd870e32f8d PDF Text Text Stručni članak Mr. sc. Borjana Miković, viši asistent Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu ZAŠTITA PORODICE S DJECOM U SOCIJALNOM ZAKONODAVSTVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Sažetak: U radu, shodno odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH, analizirana su odgovarajuća zakonska rješenja o zaštiti porodice s djecom s posebnim osvrtom na mogućnost praktične primjene ovog instituta. Primjena federalnog Zakona, koji normira da se propisima kantona bliže ureĎuju uvjeti, način, postupak, organi i finansiranje prava porodice s djecom, stvara pretpostavke za diskriminaciju i povećanje siromaštva, posebno socijalno najugroženijih porodica. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da su u okviru deset kantona FBiH utvrĎeni različiti iznosi osnovica i naknada porodicama s djecom. Uz to, manji broj kantona, ukupno tri, još uvijek nije usvojio kantonalne zakone o zaštiti porodice s djecom, dok pojedini kantoni uopšte ne isplaćuju odreĎene naknade, odnosno u svojim kantonalnim zakonima ne predviĎaju prava koja su porodicama s djecom zagarantovana federalnim Zakonom. Ključne riječi: zaštita porodice s djecom, osnovna prava, Federacija BiH, kantoni, ostvarivanje, nejednakosti. 1. Uvod Državno ureĎenje BiH, dva entiteta i distrikt,1 predstavlja ključnu prepreku i kamen spoticanja za većinu pravnih pitanja koja se, uz ostalo, dotiču socijalno najugroženijih kategorija graĎana i ostvarivanja njihovih osnovnih ljudskih prava. Istovremeno, zahvaljujući ovakvom državnom ureĎenju, BiH je jedna od rijetkih država na svijetu koja ima četrnaest ustava, od kojih su deset kantonalni. Dodatnu teškoću čini i to što je Ustav BiH (dio Dejtonskog mirovnog sporazuma), kao najviši izvor ljudskih prava, odnosno pravni akt s najvećom pravnom snagom, zapravo oktroirani (nametnuti) Ustav, donesen da bi se zaustavio višegodišnji rat iz 90-tih godina prošlog stoljeća, te kao takav i ne ureĎuje neka od osnovnih pitanja graĎana BiH, u koja spada i socijalna zaštita. S druge strane, prava iz socijalne zaštite su tek spomenuta u entitetskim Ustavima, tako da Ustav FBiH propisuje zajedničku nadležnost Federacije i kantona u ovoj oblasti,2 što ima za posljedicu da je zakonsko ureĎenje socijalne zaštite u FBiH 1 Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), koju čini deset kantona i Republika Srpska (RS) te Brčko Distrikt BiH (BD BiH). Federacija BiH je pri tome podijeljena na 10 kantona: Unsko-sanski kanton (USK), Posavski kanton (PK), Tuzlanski kanton (TK), Zeničko-dobojski kanton (ZDK), Bosansko-podrinjski kanton (BPK), Srednjo-bosanski kanton (SBK), Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK), Zapadno-hercegovački kanton (HNK), Kanton Sarajevo (KS) i Kanton 10 (K10). 2 Čl. 2. tač. e Ustava FBiH propisuje zajedničku nadležnost Federacije i kantona u socijalnoj politici čiji je neizostavni dio socijalna zaštita. Ustav je dostupan na: 219 �znatno komplikovanije nego u RS i BD. Ovo posebno zbog činjenice što je zakonodavstvo RS-e iz oblasti socijalne zaštite doneseno na nivou entiteta čime su stvorene pretpostavke da svi graĎani, korisnici socijalne zaštite, uživaju ista socijalna prava. Dodatno, u ovom entitetu formiran je i Javni fond za dječju zaštitu RS-e putem kojeg se, izmeĎu ostalog, finansiraju naknade svim porodicama s djecom koje po osnovu zakona na to imaju pravo. Drugim riječima, za razliku od RS-e, gdje je sistem socijalne zaštite centraliziran, u FBiH egzistira decentralizirani sistem socijalne zaštite u kome socijalna davanja zavise od finansijske moći kantona. Na taj način se, primjenom osnovnih prava, utvrĎenih Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH,3 porodice s djecom dovode u stanje diskriminacije i nejednakosti ne samo zbog ostvarivanja neujednačenih prava, nego i zbog različitih novčanih iznosa naknada po osnovu prava utvrĎenih na nivou kantona. 2. Pojam, cilj i zakonsko uređenje instituta zaštite porodice s djecom Socijalna prava, odnosno prava iz socijalne zaštite su dio ljudskih prava, čiji je ključni cilj zaštita svih članova društva od različitih socijalnih rizika s posebnim naglaskom na zaštitu vulnerabilnih društvenih skupina, koje su i najizloženije riziku od siromaštva. Stoga se primjenom socijalnih prava u društvu očekuje ne samo ublaženje prisutnog siromaštva i nejednakosti, nego i stvaranje jednakih šansi za sve članove društvene zajednice. Budući da je u BiH, kao i u većini drugih tranzicijskih društava, siromaštvo porodice s djecom jedan od dominantno prisutnih problema, zaustavljanje njegovog rasta, smanjenje i prevencija, uz zadržavanje ili podizanje kvalitete porodičnog života, jedan je od prioritetnih zadataka ne samo različitih nivoa vlasti, nego i cjelokupne društvene zajednice. Ovo posebno što posljednji podaci Agencije za statistiku BiH i entitetskih zavoda za statistiku, iz 2011. godine, ukazuju da 177.277 domaćinstava (17,2 % od ukupnog broja domaćinstava), ili 566.025 stanovnika u BiH (17,9 % od ukupnog broja stanovnika), živi u relativnom siromaštvu. Od 100 siromašnih domaćinstava u BiH 58,7 % živi u FBiH, gdje otprilike svako šesto domaćinstvo živi u oskudici. Isti podaci takoĎer govore da u FBiH domaćinstva koja nisu siromašna u prosjeku imaju manji broj članova (3,1 član) od domaćinstava koja su siromašna (3,4 člana), dok je relativno siromaštvo u BiH, poslije jednočlanih domaćinstava, najviše koncentrirano unutar domaćinstava koja imaju 5 ili više članova (stopa siromaštva 21,6 %), a potom, poslije tzv. samačkih domaćinstava osoba starijih od 65 godina, kod bračnih parova s djecom i drugim srodnicima (24,5 %), te kod tzv. samohranih roditelja s drugim srodnicima (20,4 %). Nasuprot navedenom, najmanje stope siromaštva su kod bračnih parova bez djece gdje je nosilac domaćinstva mlaĎi od 65 godina (9,9 %), kod bračnih parova s jednim djetetom (12,7 %), te samačkih domaćinstava s osobama http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/dokumenti/ustav_precisceni_tekst.pdf, pristup: 15.03.2015. 3 "Sl. novine FBiH" br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09. 220 �mlaĎim od 65 godina (13.1 %). U 2011. godini u BiH su djeca mlaĎa od 16. godina živjela u 32,4 % domaćinstava, dok je u FBiH taj procenat veći i iznosi 35,3 %. Približno svako 11. domaćinstvo u BiH u kojem žive djeca mlaĎa od 16 godina ne može djeci osigurati novu odjeću, dva para obuće odgovarajuće veličine, niti obrok od svježeg voća ili povrća bar jednom dnevno. 4 Sve pobrojano ukazuje da porodične potrebe i izazovi danas u BiH zahtijevaju drugačiji pristup, posebno porodici s djecom koja predstavlja garant ne samo društvenog razvoja, nego i opstanka društva uopšte. S tim u vezi uspostava drugačijeg odnosa izmeĎu porodice i države, s naglaskom na veću društvenu zaštitu i osnaživanje uloge porodice u odgoju i podizanju djece putem različitih vrsta društvene pomoći i brige, danas se čini potrebnijom nego ikada prije. Društvena svijest o tome, makar i samo normativno, očito je prisutna i u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH, gdje se u glavi četiri (IV), pod naslovom: Zaštita porodice s djecom, posebno odreĎuju: 1) Pojam i cilj instituta zaštite porodice s djecom i 2) Osnovna prava porodice s djecom. Prije normiranja cilja i osnovnih prava porodice s djecom Zakon u svojim odredbama zaštitu porodice s djecom odreĎuje kao „osiguranje porodice kroz materijalna i druga davanja radi pomaganja u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece, kao i njihovom osposobljavanju za samostalan život i rad, u najboljem interesu djeteta“ (čl. 87). Datim odreĎenjem zaštite porodice s djecom u središte društvenog interesa stavlja se socijalna sigurnost porodice, kao osnovna pretpostavka za pravilan rast i razvoj djeteta, odnosno ostvarenje njegovih najboljih interesa. Stoga ovako odreĎenje, pored društvene pomoći porodici u podizanju djece, putem materijalnih i drugih davanja, govori i o svjesnosti društva da sva djeca imaju iste, posebno egzistencijalne potrebe, te da se zaštitom porodice smanjuje i prevenira dječje siromaštvo. Cilj instituta zaštite porodice s djecom, shodno Zakonu (čl. 88), je da se svoj djeci osiguraju približno jednaki uvjeti za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj u porodici, te potpora u ostvarivanju reproduktivne uloge porodice, kao i njezine uloge u podizanju, odgoju i zaštiti djece, ali i poboljšanju kvaliteta života porodice, uz razvijanje humanih odnosa sukladno načelima graĎanskog morala i solidarnosti. Pored pobrojanog, u istom članu se utvrĎuje da je cilj zaštite porodice s djecom i to da se djetetu bez oba roditelja kao i djetetu koje živi u jednoroditeljskoj porodici, ali i porodici koja ima dijete sa onesposobljenjem, te porodici u kojoj su oba ili jedan roditelj osobe s invaliditetom, osiguraju povoljniji uvjeti u stjecanju i ostvarivanju prava i veći iznosi materijalnih i drugih davanja. Praktična primjena i ostvarivanje navedenih ciljeva instituta zašite porodice s djecom normirana je u Zakonu kroz implementaciju sljedećih osnovnih prava porodice s djecom(čl. 89): 1. dodatak na djecu, 4 Agencija za statistiku BiH, Federalni Zavod za statistiku i Zavod za statistiku RS: Anketa o potrošnji domaćinstva u BiH 2011, Sarajevo, 2013, str. 63 – 6. i 92. 221 �2. naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta, 3. novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - majke koja nije u radnom odnosu, 4. jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta, 5. potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke - dojilje, 6. posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova, koji žele djecu i trudnica, 7. smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja, 8. osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovne naobrazbe, 9. školarine i stipendije Ďacima i studentima. Pobrojana prava ostvaruju se u okviru kantona, odnosno kantonalnih ministarstava rada i socijalne politike, čija je nadležnost donošenje kantonalnih zakona iz oblasti socijalne zaštite, ali i drugih propisa kojima se bliže odreĎuju uvjeti, način, postupak, uspostava odgovarajućih službi socijalne zaštite (organi) i finansiranje (čl. 90). Uz navedeno, Zakon ostavlja slobodu da kantoni mogu posebnim propisima proširiti krug korisnika socijalne zaštite, odnosno utvrditi druga šira prava porodice s djecom od prava definiranih ovim Zakonom, u skladu s programima razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama kantona (čl. 12. st. 2). Primjena datih odredaba dovela je do stanja da se danas u FBiH i kantonima FBiH primjenjuje osam zakona iz oblasti socijalne zaštite,5 uz više podzakonskih akata, koji reguliraju osnovna prava propisana federalnim Zakonom. Navedeno dodatno usložnjava i to da su tri kantona (HNK, PK i K10) donijela samo Zakon o socijalnoj zaštiti,6 ali ne i zakon o zaštiti porodice s djecom. Razlog ovakvog stanja vjerovatno treba tražiti u činjenici da federalni Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom ne sadrži kaznene odredbe za kantonalna ministarstva i odgovorno lice u ministarstvima u slučajevima kršenja ili nepostupanja prema odredbama ovog Zakona, gdje spada 5 Pored Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH, na području ovog entiteta usvojeno je još sedam kantonalnih zakona s istim nazivom: 1. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Unskosanski kanton (“Sl. glasnik USK” br. 5/00 i 7/01); 2. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Tuzlanski kanton („Sl. novine TK“ br. 12/00, 05/02, 13/03, 08/06, 11/09 i 17/11); 3. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Zeničkodobojski kanton („Sl. novine ZDK“ br. 13/07 i 13/11); 4. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, Bosanskopodrinjski kanton (”Sl. novine BPK Goražde” br. 10/00, 5/03, 5/05, 3/08, 2/13, 12/13 i 4/14); 5. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom Srednjobosanskog kantona („Sl. novine SBK“ 10/05, 2/06); 6. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji sa djecom, Zapadnohercegovački kanton („Sl. novine ZHK“ 16/01, 11/02, 4/04, 9/05); 7. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, Kanton Sarajevo („Sl. novine KS“ 16/02, 08/03, 2/06, 21/06, 17/10, 26/12, 15/13 i 18/14); 6 Kantonalni zakoni u kojima nije normirana zaštita porodice s djecom su: 1. Zakon o socijalnoj skrbi, Hercegovačko-neretvanski kanton („Sl. novine HNK“ br. 3/05); 2. Zakon o socijalnoj skrbi, Kanton 10 („Narodne novine K10“ br. 5/98); 3. Zakon o socijalno zaštiti, Posavski kanton („Narodne novine PK“ br. 5/04 i 07/09). 222 �i nedonošenje kantonalnih propisa kojima se preciznije regulišu način, uvjeti, postupak i finansiranje osnovnih prava porodice s djecom. Dodatni problem čini i to da su u FBiH nadležnost i nadzor u provoĎenju socijalne zaštite rascjepkani izmeĎu više institucija na različitim nivoima vlasti. Tako je, pored činjenice što Ustav BiH propisuje zajedničku nadležnost FBiH i kantona u socijalnoj zaštiti, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH nadležno, uz ostalo, za planiranje i programiranje, donošenje zakona iz ove oblasti te koordiniranje socijalne zaštite izmeĎu kantona. S druge strane, kantoni, odnosno nadležna kantonalna ministarstva socijalne politike nadležni su za provoĎenje socijalne zaštite, donošenje kantonalnih zakona iz ove oblasti i formiranje službi socijalne zaštite. Kantoni takoĎer, u skladu s odredbama federalnog Zakona, mogu donositi posebne propise iz oblasti socijalne zaštite, odnosno zaštite porodice s djecom, ali i proširiti obim prava koja se ostvaruju u kantonu u odnosu na prava utvrĎena federalnim Zakonom. Postojeće stanje, u kojem se federalnim Zakonom utvrĎena osnovna prava porodice s djecom na području FBiH ostvaruju različito, u zavisnosti od toga kako je to kantonalnim zakonodavstvom normirano, ali i u zavisnosti od vrste prava, još više usložnjava prisutnost velikih razlika u visini planiranih budžetskih sredstava za ove namjene. Uz navedeno, dodatnu teškoću čini i to što su sve naknade socijalne pomoći u FBiH, uključujući i naknade vezane za osnovna prava porodice s djecom, većinom zasnovane na pravu, a ne na potrebama, što nerijetko ima za posljedicu da su najsiromašnije porodice s djecom zapravo najmanje zaštićene. To se posebno odnosi na kantone gdje se pojedina ili većina federalnim Zakonom propisanih prava uopšte ne ostvaruje ili se ostvaruje minimalno. S druge strane, mogućnost normirana federalnim Zakonom da kantoni u svojim zakonima prošire obim postojećih prava porodice s djecom, zbog loše finansijske situacije u pojedinim kantonima, pretvara se u svoju suprotnost, odnosno vrši se smanjivanje obima prava utvrĎenih federalnim Zakonom. Ovo je izrazito prisutno u kantonima koji su donijeli samo zakon o socijalnoj zaštiti, a ne i zakon o zaštiti porodica s djecom, obzirom da se u tim kantonima, ukoliko se uopšte i ostvaruju, prava porodice s djecom većinom regulišu odlukama vlada kantona. Ovako stanje takoĎer neminovno dovodi do značajnih nejednakosti u ostvarivanju osnovnih prava porodice s djecom u pojedinim kantonima. 3. Nejednakosti u ostvarivanju osnovnih prava porodice s djecom Uz zakonske neujednačenosti, u ostvarivanju osnovnih prava porodice s djecom posebnu teškoću, s predznakom diskriminacije, predstavljaju i prepreke vezane za obezbjeĎenje finansijskih sredstava u budžetima kantona u odnosu na visinu, planiranje i raspodjelu sredstava namijenjenih zaštiti porodice. To takoĎer za posljedicu ima prisustvo nejednakosti, posebno u dostupnosti, visini i redovnosti isplate naknada porodici s djecom po kantonima. Ovo tim prije što jedan manji broj kantona, iako u kantonalne zakone nisu preuzeli sva prava porodice s djecom iz federalnog Zakona, npr. KS i BPK, raspolaže budžetom 223 �koji omogućava ostvarivanje osnovnih prava porodice s djecom, predviĎenih kantonalnim zakonima o socijalnoj zaštiti. U drugim kantonima budžetska sredstva za ove namjene su mahom nedostatna, što ima za posljedicu da je redovna isplata naknada porodici s djecom uvjetovana smanjivanjem visine naknada, npr. ZDK,7 ili enormnim kašnjenjem njihove isplate i to u prosjeku oko tri mjeseca u većini kantona, pa čak i do jedne godine, npr. ZHK, ili USK gdje je posljednja naknada za zaposlene i nezaposlene porodilje, zaključno sa 03.12.2013. godine, isplaćena za mjesec maj 2013. godine. 8 Tabela 1: Ostvarivanje osnovnih prava porodice s djecom po kantonima u 2013. godini Osnovna Ostvarivanje prava po kantonima prava US P T ZD BP SB HN ZH K K1 porodice s K K K K K K K K S 0 djecom Dodatak na djecu Ne Ne Da Da Da Da Ne Ne Da Ne Naknada, umjesto plaće, ženi majci u radnom odnosu, za Da vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i Da poroĎaja žene-majke koja nije u rad. odnosu 7 Ne Da Da Da Da Ne Da Da Da Da Da Da Da Da Ne Da Da Da Prema Uputstvu o načinu utvrĎivanja i trebovanja novčanih naknada korisnicima prava iz socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom, broj: 09-14-4034-3/13, od 08.05.2013. godine, iznos novčane naknade propisan zakonom smanjen je za 10 %. 8 Izvještaj o radu JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša za 2013. godinu sa Izvještajem o radu upravnog odbora, Velika Kladuša, 2014, str. 3, dostupno na stranici: http://www.czsrvelikakladusa.ba/attachments/article/110/IZVJE%C5%A0TAJ%20O%20RADU%202013. pdf, pristup: 01.03.2015. 224 �Jednokratna pomoć za opremu Ne Ne Ne Da Da Da Da Da Da Da novoroĎenog djeteta Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i Ne Ne Da Da Da Da Ne Ne Da Da dodatna ishrana za majke – dojilje Poseban psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnica Smještaj djece uz osiguranu ishranu u Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Da Ne ustanovama predškolskog odgoja Osiguranje jednog obroka u vrijeme Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne nastave u školama osnovnog obrazovanja Školarine i stipendije Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ďacima i studentima. Dodatna/drug Ne Ne Da Ne Ne Ne Ne Ne Ne Ne a prava Izvor: Izvještaji i informacije o radu kantonalnih ministarstava za 2013. godinu. Analizom prezentiranih podataka dolazi se do zaključka da se u najvećem broju ostvaruje pravo na novčanu pomoć za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene – 225 �majke koja nije u radnom odnosu i to u svim kantonima, izuzev HNK-a, iako je visina naknade, ali i vremensko trajanje ostvarivanja ovog prava od kantona do kantona različito.9 Naknadu umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta isplaćuju svi kantoni, izuzev PK i HNK. Ova naknada se isplaćuje u različitim iznosima, po stopi od 50 – 100 % prosječne plate žene majke, ostvarene unazad jednog do devet mjeseci prije poroĎaja, ili prosječne plate kantona, odnosno FBiH. Većina kantona u svojim zakonima, odnosno odlukama sadrži i odredbu da naknada plaće ženi – majci u radnom odnosu ne može biti manja od najniže plate FBiH koja se obračunava u skladu s Odlukom Vlade FBiH o najnižoj neto satnici pomnoženoj sa 176 sati na mjesečnom nivou. Prisutne razlike u ostvarivanju ovog prava od kantona do kantona konkretno prikazuju manjkavosti federalnog Zakona, označene prisutnom diskriminacijom u njegovoj praktičnoj primjeni.10 Jednokratna pomoć za opremu novoroĎenog djeteta je pravo koje se ne ostvaruje u tri kantona (USK, PK i TK), s tim da u preostalih sedam kantona visina pomoći varira u iznosu od 108 – 500 KM. Prisutne razlike se ogledaju i u tome što ZHK ovu pomoć daje ne samo majkama koje su nezaposlene (500 KM), nego i majkama koje su zaposlene (300 KM). Pravo na pomoć u prehrani djeteta do 6 mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje realizira se u šest kantona (TK, ZDK, BPK, SBK, KS i K10), s tim da se visina ove pomoći, u kantonima gdje se isplaćuje, kreće u rasponu od 72 KM (ZDK) do 210 KM (KS). 9 Prema podacima dobijenim u neposrednom kontaktu sa nadležnim kantonalnim ministarstvima, kao i na osnovu analize njihovih izvještaja o radu, u 2013. godini, najprisutnije neujednačenosti po kantonima u primjeni prava na novčanu pomoć za žene – majke koje nisu u radnom odnosu su sljedeće: Dva kantona (USK i ZHK) isplaćuju jednokratnu pomoć u iznosu od 100 KM. Za razliku od ovih kantona, K10 isplaćuje isti iznos pomoći, 100 KM, i to u 2013. godini u trajanju od 6 mjeseci, a u 2014. u trajanju od jedne godine. U ZDK ova pomoć iznosi 150 KM, jednokratno. Isti iznos, 150 KM, isplaćuje se i u PK, ali u trajanju od 6 mjeseci. KS ovu vrstu pomoći je do 27.06. 2014. godine isplaćivao u iznosu od 120 KM, a od tog datuma ženama – majkama koje su nezaposlene ili se nalaze na redovnom školovanju, isplaćuje se iznos od 180 KM. BPK novčanu pomoć ženi majci koja nije u radnom odnosu isplaćuje u iznosu od 150KM. U TK pomoć za žene - majke koje nisu u radnom odnosu iznosi 15 % od prosječne plate Kantona. U SBK ova vrsta novčane pomoći je jednokratni iznos, 35% prosječne plate Kantona, ali samo za žene-majke čije je dijete ostvarilo pravo na dječiji dodatak. 10 Najdrastičniji primjeri nejednakosti/diskriminacije u ostvarivanju prava na naknadu, umjesto plaće ženi- majci u radnom odnosu koja je na porodiljskom odsustvu je da žene - majke zaposlene u institucijama BiH, u skladu sa čl. 36. st. 1 Zakona o radu u institucijama BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 206/04, 7/05, 48/05 i 60/10), imaju pravo na mjesečnu nadoknadu za vrijeme trudnoće, poroĎaja i njege djeteta, odnosno na porodiljsko odsustvo u trajanju od 12 mjeseci neprekidno. Odlukom o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za porodiljsko odsustvo u institucijama BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 95/10) utvrĎeno je da zaposleni u institucijama BiH na porodiljskom odsustvu ima pravo na mjesečnu naknadu u visini prosječne neto plate koju je ostvario u toku posljednja tri mjeseca prije otpočinjanja porodiljskog odsustva. 226 �Navedeni pokazatelji upućuju na zaključak da se u najvećem broju kantona ostvaruju tzv. kratkotrajna prava koja su limitirana odreĎenim privremenim stanjem/potrebom korisnika, te su kao takva i vezana za ograničeni vremenski period. U prilog ovom zaključku govori i to da se dječji dodatak isplaćuje samo u pet kantona i to: TK, ZDK, BPK, SBK i KS. Pravo na smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja ostvaruje se samo u KS, dok se preostala dva prava, osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja i pravo na školarinu i stipendiju Ďacima i studentima, ne ostvaruju niti u jednom kantonu. Dodatna/druga prava, normirana čl. 90 federalnog Zakona, ostvaruju se samo u TK i to jedno pravo: subvencioniranje troškova prevoza djece, učenika i studenata za školsku 2013/14. godinu. Prisutne neujednačenosti, kako u ostvarivanju prava porodice s djecom, tako i u preuzimanju tih prava iz federalnog u kantonalne zakone, djelimično su uvjetovane i neodgovarajućom/nepreciznom terminologijom, obzirom da se u skupu normiranih prava, uz tzv. klasična prava, nalazi i dio usluga iz oblasti socijalne zaštite. Primjer za to je „pravo na posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnica“, koje se ne nalazi niti u jednom izvještaju o radu kantonalnih ministarstava. Ovo vjerovatno zbog toga što primjena ovog prava u pravilu zahtijeva usluge socijalnog i drugog stručnog rada, odnosno angažman različitih profila stručnjaka zaposlenih u ustanovama socijalne zaštite, npr. porodično savjetovalište, centra za socijalni rad itd. Uz navedeno dodatnu teškoću u analizi ostvarivanja načina i mogućnosti prava porodice s djecom u FBiH čini i to što se jedan dio ovih prava, npr. smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja, osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja i pravo na školarinu i stipendiju Ďacima i studentima, finansira i ostvaruje na opštinskom nivou, pa su shodno tome i podaci prezentirani u tabeli br. 1 nepotpuni. Potvrdu za ovu tvrdnju nalazimo u činjenici da Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike raspolaže podacima o broju korisnika, osnovnih prava porodice s djecom na području FBiH u 2012. godini (tab. br. 2), što takoĎer govori o prisutnim nedosljednostima u primjeni federalnog Zakona na kantonalnom nivou. 227 �Tabela br. 2: Broj korisnika prava porodice s djecom u FBiH u 2012. godini Osnovna prava porodice s djecom Broj korisnika Dodatak na djecu 74.178 Naknada, umjesto plaće, ženi - majci u radnom odnosu, 7.282 za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - 4.875 majke koja nije u radnom odnosu Jednokratna pomoć za opremu novoroĎenog djeteta 3.673 Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna 1.764 ishrana za majke – dojilje Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama 596 predškolskog odgoja Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama 110 osnovnog obrazovanja Školarine i stipendije Ďacima i studentima. 938 Izvor: FMRSP, mart 2014, prema: Vijeće ministara BiH, Izvještaj o razvoju BiH za 2013. godinu, Sarajevo, 2014, str. 65. Podaci prezentirani u tabeli br. 2 nedvosmisleno pokazuju da se u FBiH od svih prava porodice s djecom koja su propisana federalnim Zakonom, u najvećem broju, iako samo u pet ili 50 % od ukupnog broja kantona, ostvaruje pravo na dječji dodatak, dok je pravo na osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja najmanje zastupljeno. Navedeno, još jednom potvrĎuje ranije da različitost primjene zakonskih propisa po kantonima dovodi do drastičnih nejednakosti u ostvarivanju osnovnih prava porodice s djecom, i to tako da najsiromašnije porodice, posebno one koje žive u tzv. „siromašnim“ kantonima, imaju najmanje mogućnosti da ta prava i ostvare. 3.1. Nejednakosti u ostvarivanju prava na dodatak na djecu Pravo na dodatak na djecu, kao jedno od osnovnih prava porodice s djecom, prema odredbama federalnog Zakona (čl. 91), pripada porodici čiji ukupni mjesečni prihod ostvaren po svim osnovama, izuzev primanja ostvarenih iz socijalne zaštite i zaštite porodice s djecom, po članu domaćinstva ne prelazi iznos koji je utvrĎen propisom kantona kao najniži iznos prihoda dostatnih za izdržavanje. Istim Zakonom (čl. 88. st. 2), normirano je i to da se djetetu bez oba ili jednog roditelja, te porodici koja ima dijete s invaliditetom, kao i porodici u kojoj su oba ili jedan roditelj osobe s invaliditetom osiguravaju povoljniji uvjeti u sticanju i ostvarivanju ovog prava, kao i veći iznosi naknada. Zakon takoĎer propisuje da djeca mlaĎa od 18 godina, odnosno do 25. godina ukoliko su na redovnom školovanju/studenti imaju pravo na dječji dodatak. Nejednakosti u ostvarivanju prava na dječji dodatak, kao i kod ostvarivanja svih drugih prava porodice s djecom, zapravo su uvjetovane odredbama entitetskog Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i 228 �zaštite porodice s djecom FBiH. To se prvenstveno odnosi na već citiranu odredbu kojom se kantonima daje mogućnost da sami u svojim propisima utvrde najniži iznos prihoda porodice dovoljan za izdržavanje. Upravo ovako odreĎenje, obzirom na različite finansijske mogućnosti kantona, dovodi do utvrĎivanja različitih mjesečnih iznosa prihoda porodice po članu domaćinstva, kao uvjeta za ostvarivanje prava na dječji dodatak (najčešće 15% od prosječne plate u kantonu), odnosno različitih iznosa dječjeg dodatka (u prosjeku 5% prosječne plate kantona). Tabela br. 3: Iznos imovinskog cenzusa, dodatka na djecu i uvećanog dodatka na djecu po kantonima za 2013. godinu Dodatak na djecu po kantonima U FBiH TK ZDK BPK SBK KS Imovinski 7% od 15 % od 15 % od 15 % od 20 % od cenzus pros. pros. plate pros. plate pros. plate pros. plate plate Kan. Kan. Kan. Kan. Kan. Dodatak na 20 KM 11,7 KM 29 KM 29 KM 33KM djecu . Uvećani 50 KM 21,60 KM 43,5 KM / 49,5 KM dodatak na djecu Izvor: Izvještaji i informacije o radu kantonalnih ministarstava za 2013. godinu Iznosi: Iz analize prezentiranih podataka vidljivo je da se iznosi dječjeg dodatka u pet kantona FBiH, koji su stvorili pretpostavke za ostvarivanje ovog prava, kreću od 11,7 KM (ZDK) do 33 KM (KS). TakoĎer, navedeni pokazatelji nedvosmisleno ukazuju i na činjenicu da se time što federalni Zakon omogućava da kantoni sami, u zavisnosti od prosječne plate ostvarene na nivou kantonu, odreĎuju mjesečni najniži prihod po članu domaćinstva dovoljan za izdržavanje kao i iznos dječjeg dodatka, zapravo ozakonjuje prisutna diskriminacija i nepoštivanje najboljih interesa djeteta. To se odnosi i na tzv. uvećani dodatak na djecu, zasnovan na Zakonom utvrĎenom pravu izrazito vulnerabilnih skupina djece i roditelja s invaliditetom, kao i djece koja su bez jednog ili oba roditelja, gdje se iznosi ovog oblika dječjeg dodatka kreću u rasponu od 0 (BPK) do 50 KM (TK). Ovakvo stanje, ne samo u oblasti zakonodavstva, nego i u njegovoj implementaciji, je u suprotnosti s općeprihvaćenim društvenim standardima prisutnim u različitim zemljama, meĎu koje spadaju i Bosni i Hercegovini susjedne zemlje, gdje je, bez obzira na cenzus za sticanje prava na odreĎenu beneficiju, dječji dodatak standardiziran i isti za sve, tako da postoji jedna konzistentna mjera za ocjenu „sredstava“ i jedinstven način registracije podnositelja zahtjeva.11 11 Svjetska Banka: Socijalna davanja u Bosni i Hercegovini: Kreiranje održivog sistema socijalne zaštite zasnovanog na stvarnim potrebama, Sarajevo, 2009, str. 26. 229 �Uz navedeno, zakonska odredba da se u ukupnim prihodima kod utvrĎivanja cenzusa za ostvarivanje prava na dječji dodatak izuzimaju primanja ostvarena iz socijalne zaštite, koliko god namjera zakonodavca bila na prvi pogled ispravna i u najboljim interesima porodice s djecom, takoĎer se može makar djelimično smatrati diskriminirajućom, jer se njenom primjenom u praksi najsiromašnije porodice s djecom nerijetko dovode u neravnopravan položaj. Ovdje se posebno misli na činjenicu da su naknade za pojedine kategorije korisnika socijalne zaštite za naše uvjete izrazito visoke, npr. lična invalidnina i dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica ratnim vojnim invalidima. Kako je osnovica za odreĎivanje ova dva prava 734 KM,12 a raspodjela sredstava zavisi od kategorije u koju ratni vojni invalid spada, onda je moguće zaključiti da su naknade, posebno siromašnim porodicama s djecom, koje žive u isto tako siromašnim kantonima, neuporedivo manje, a pravo na dječji dodatak imaju i jedni i drugi, s tim da porodicama u kojima su oba ili jedan roditelj osobe s invaliditetom, prema Zakonu, treba osigurati povoljnije uvjete u sticanju i ostvarivanju ovog prava. Drugim riječima ove porodice imaju pravo na tzv. uvećani dodatak na djecu. Stoga je neophodno sva novčana davanja/pomoć porodici s djecom, gdje spada i dječji dodatak, temeljiti isključivo na potrebama korisnika, a ne na pravima i statusu korisnika.13 Navedeno stanje je u suprotnosti i sa, u federalnom Zakonu, utvrĎenim ciljevima zaštite porodice s djecom, čija je osnovna pretpostavka ostvarivanje osnovnih prava porodice s djecom kako bi se poboljšalo njihovo materijalno stanje i na taj način smanjio rizik ili ublažilo postojeće siromaštvo. Na istom tragu je i kontinuirano provoĎenje ankete o potrošnji domaćinstava u BiH, Agencije za statistiku BiH i entitetskih zavoda za statistiku, s ciljem pravljenja procjene i utvrĎivanja ključnih karakteristika siromaštva, ali i kristaliziranja broja siromašnih domaćinstava u koje spadaju i domaćinstva s djecom. Pokazatelji dobiveni ovim putem trebaju, uz ostalo, poslužiti i za to da se najsiromašnijim domaćinstvima pruži odgovarajuća društvena pomoć i umanji prisutno siromaštvo. Problemi u primjeni prava porodice s djecom u svim izvještajima različitih organa vlasti većinom se vežu za nedostatak finansijskih sredstava, iako država BiH na novčana davanja za socijalnu pomoć troši 4,6 % bruto domaćeg proizvoda, što je, prema mišljenju Svjetske Banke i OSCE-a, svrstava meĎu „najveće potrošače u regionu Europe i Centralne Azije“, odnosno „u red najvećih potrošača u smislu rashoda za socijalnu zaštitu“.14 S druge strane, ono u čemu se svi, od naučne javnosti do meĎunarodnih organizacija, slažu, je to da ključni problem predstavlja raspodjela izdvojenih sredstava za socijalnu pomoć, jer se tri četvrtine isplaćuje boračkim kategorijama i njihovim porodicama, a ostatak - nešto više od 1% bruto društvenog proizvoda, za tradicionalnu funkciju 12 Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica, čl. 12, „Sl. Novine FBiH“, br, 33/04, 70/07. 13 V. opširnije: Habul, U, Socijalna zaštita u Bosni i Hercegovini – Tranzicija, zakonodavstvo, praksa , Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2007, str. 19. 14 Svjetska banka 2009: 9, OSCE 2012: 8, prema: Unicef, Analiza nedostataka u oblasti politika socijalne zaštite i inkluzije u BiH, Sarajevo, 2013, str. 18 i 19. 230 �socijalne pomoći,15 gdje spada i zaštita porodice s djecom. Stoga se s puno osnova može reći da je BiH jedna od zemalja koja najmanje troši na socijalnu pomoć u njenoj tradicionalnoj funkciji, što neminovno ima za posljedicu probleme u ostvarivanju osnovnih prava porodice s djecom, čija je primjena dodatno uvjetovana zakonskim svoĎenjem socijalne zaštite na kantonalni nivo i različitim finansijskim mogućnostima kantona. 15 Ibid, str. 18. 231 �Mr. Sc. Borjana Miković, Senior Assistant Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo PROTECTION OF FAMILIES WITH CHILDREN WITHIN SOCIAL LEGISLATION IN FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: In this paper, according to the provisions of the Law on Social Protection, Protection of Civilian War Victims and Families with Children, were analyzed the appropriate legal provisions on protection of families with children with special focus on the practical implications of this institute. With a particular reference to the provisions of the Law on Social Protection, Protection of Civilian War Victims and Families with Children of FBiH, the present paper looks at specific legal instruments for the protection of families with children and its implementation. Evidently, the implementation of the Federal Law which stipulates the right of the cantonal authorities to enact detailed regulations of the conditions, methods, procedures, institutions and financing of rights of families with children, creates an ambient conducive to discrimination and rise of poverty. This concerns in particular the most vulnerable families. This conclusion is based on factual evidence which shows that the ten cantons of FBiH have established practices of different levels of benefits for families with children. In addition, in three out of ten cantons, the respective authorities did not adopt specific cantonal regulations on the protection of families with children. Moreover, evidence shows that certain cantons do not provide certain benefits, that is to say that cantonal legislation does not provide fulfillment of rights families with children guaranteed by Federal Law. Keywords: protection of families with children, fundamental rights, the Federation of Bosnia and Herzegovina, cantons, implementation, inequality. 232 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2998 Title A name given to the resource ZAŠTITA PORODICE S DJECOM U SOCIJALNOM ZAKONODAVSTVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Author Author MIKOVIĆ, Borjana Abstract A summary of the resource. U radu, shodno odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom FBiH, analizirana su odgovarajuća zakonska rješenja o zaštiti porodice s djecom s posebnim osvrtom na mogućnost praktične primjene ovog instituta. Primjena federalnog Zakona, koji normira da se propisima kantona bliže uređuju uvjeti, način, postupak, organi i finansiranje prava porodice s djecom, stvara pretpostavke za diskriminaciju i povećanje siromaštva, posebno socijalno najugroženijih porodica. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da su u okviru deset kantona FBiH utvrđeni različiti iznosi osnovica i naknada porodicama s djecom. Uz to, manji broj kantona, ukupno tri, još uvijek nije usvojio kantonalne zakone o zaštiti porodice s djecom, dok pojedini kantoni uopšte ne isplaćuju određene naknade, odnosno u svojim kantonalnim zakonima ne predviđaju prava koja su porodicama s djecom zagarantovana federalnim Zakonom. Ključne riječi: zaštita porodice s djecom, osnovna prava, Federacija BiH, kantoni, ostvarivanje, nejednakosti. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b6837c9d256a03cf3884457804cb45f1.docx b7b3b1229f122cdf8486ee761c95ad97 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e1f953a9c429f048a59c823d7cd2aab8.pdf 31624888068d87a2fc5f9abea2e1a75a PDF Text Text Autor: Milica Panić, viši asistent Institucija: Pravni fakultet,Univerzitet u Istočnom Sarajevu E-mail: milicapanic788@yahoo.com ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA KOD POTROŠAČKIH KREDITA - BOSNA I HERCEGOVINA Sažetak Predmet ovog rada biće analiza odredbi: Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o bankama Republike Srpske, Zakona o mikrokreditnim organizacijama Republike Srpske, Zakona o štedno – kreditnim organizacijama Republike Srpske i Zakona o obligacionim odnosima. Cilj nam je da uporedimo koliko su rješenja ovih zakona usklađena sa mnogobrojnim Direktivama iz ove oblasti kao što su: Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju van snage Direktive Savjeta 87/102/EEZ, Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/59/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 15 maja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija, Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita, Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. novembra 2011. i još mnogim drugim. Ova tema je posebno aktuelna zbog ugovora o kreditu koji sadrže valutnu klauzulu. Za potrebe izrade rada koristićemo pozitivnopravni, istorijski i uporednopravni metod. Ključne riječi: potrošači, potrošački kredit, direktiva, valutna klauzula. �1. Uvod Prije nego što počnemo govoriti o potrošačkim kreditima, treba najprije ukazati na razliku između ugovora o zajmu i kreditu, jer se ti pojmovi često u praksi miješaju. I ugovor o zajmu i ugovor o kreditu su regulisani Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO)i. Ugovorom o zajmu, koji je u ZOO regulisan kao konsensualan, obavezuje se prema čl. 557 zajmodavac da prenese u svojinu određenu količinu novca ili kojih drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i istog kvaliteta. Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Ako je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o zajmu, koji je zaključen kao ugovor u privredi, u tom slučaju zajmoprimac duguje kamatu čak iako ona nije ugovorena prema čl. 558 ZOO. Kada je u pitanju ugovor o kreditu obavezuje se banka da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom prema čl. 1065 ZOO. U sudskoj praksi je bilo sporno da li poslije donošenja Zakona o bankama Republike Srpskeii ugovor o zajmu mogu uopšte zaključivati druga pravna lica osim banaka. Prema ZOO nema prepreke da ugovor o zajmu bude zaključen i između fizičkih i pravnih lica, s tim kada se zaključuje između fizičkih lica kamata treba da bude ugovorena, a kada se zaključuje kao ugovor u privredi kamata se pretpostavlja, jer su u pitanju teretni ugovori. Kada su u pitanju krediti prema ZOO njih daju banke. Izmjenama Zakona o bankama Republike Srpske iz 2011. godine čl. 98 l do čl. 98 t. regulisan je ugovor o kreditu. Kada je u pitanju potrošački kredit on je regulisan Zakonom o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegoviniiii, s tim da pored potrošačkog postoje i druge vrste kredita kao što su stambeni krediti. Kada je u pitanju potrošački kredit on se prema čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača BiH ne odnosi se na kredite čije ja namjena kupovina, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina. Potrošački kredit sadrže kako mnogobrojne prednosti tako i mane. Uzimanjem potrošačkog kredita lako ostvarujemo svoje potrebe, ali postavlja se pitanje prezaduženosti potrošača. Široke su namjene potrošačkih kredita i mogu se koristiti za potrošnju, štednju, investiranje i zaduživanje.iv S obzirom da se radi o potrošaču kao ekonomskoj slabijoj strani i banci kao drugoj ugovornoj strani, ona može da u ugovor unese mnogobrojne odredbe kojim će se znatno otežati položaj potrošača i koje su za njega nerazumljive te u tom slučaju su države počele da donose zakone kojim su uredile pitanja potrošačkih kredita. Prve zemlje koje su donijele zakone koje regulišu pitanja potrošačkog kredita su Engleskav 1974. godine i Francuskavi 1978. godine. U oblasti Evropske unije donijeta je Direktiva 2008/48 o potrošačkim kreditima čiji je cilj donošenja da se potrošači zaštite od nekorektnih klauzula, da im se obezbijedi da dobiju adekvatne informacije o uslovima, cijeni kredita i njihovim obavezama, a posebno o godišnjoj stopi koja se plaća na odobreni kredit.vii Bosna i Hercegovina nema Zakon o kreditnim institucijama, kao što je to slučaj sa Hrvatskom koja je i članica Evropske Unije i koja je uskladila propise sa gore navedenim direktivama. U Republici Srpskoj ova materija je regulisana Zakonom o obligacionim odnosima, Zakonom o bankama, Zakonom o mikrokreditnim organizacijamaviii i Zakonom o štedno – kreditnim organizacijama.ix Zakon o obligacionim odnosima – ZOO, Službeni glasnik RS, br. 21/92, 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, čl. 270, st. 1. U Republici Srpskoj primjenjuje se jugoslovenski Zakon o obligacionim odnosima, Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 na osnovu člana 12 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 21/92. ii Sl. Glasnik Republike Srpske, br. 44/03, 74/04, 116/11, 5/12 i 59/13. iii Sl. Glasnik BiH, br. 25/06 i 88/15. iv C. I. Garcia Porras & W. H. van Boom, Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Erasmus University, School of Law and Leiden Law School 15, file:///C:/Users/x/Downloads/SSRNid1538111.pdf, 02. 12. 2015. v Zakon o potrošačkom kreditu Engleske. vi Zakon o zaštiti potrošača br. 78 – 22 od 10. 1. 1978. vii Mićović, M, Zaštita prava potrošača, Kragujevac, 2009, 126 – 127. viii Sl. glasnik Republike Srpske, br. 64/06 i 116/11. ix Sl. glasnik Republike Srpske, br.93/06. i �2. Potrošački kredit Kada je u pitanju potrošački kredit treba da budu zadovoljene određene pretpostavke koje se tiču lica koja mogu da se pojave kao ugovorne strane, predmeta ugovora, vrijednosti ugovora, načina vraćanja i roka važenja ugovora. Prema čl. 3, st. 1, tač. c Direktive o potrošačkim kreditima ugovor o kreditu znači ugovor u kojem povjerilac odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgađanja plaćanja, zajma ili slične finansijske nagodbe, izuzev ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tokom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka. Kada je u pitanju potrošač to je fizičko lice koja u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije.x Povjerilac to može biti fizičko ili pravno lice koja odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru svojeg obrta, poslovanja ili profesije.xi Direktiva o potrošačkom kreditu ne primjenjuje se na sljedeće: (a) ugovore o kreditu osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim instrumentom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za nepokretnu imovinu ili osigurane pravom u vezi s tom nepokretnom imovinom; (b) ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati svojinska prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj građevini; (c) ugovore o kreditu koji obuhvataju ukupan iznos kredita manji od 200 EUR ili viši od 75 000 EUR; (d) ugovore o najmu ili leasingu u kojima se samim ugovorom ili zasebnim ugovorom ne propisuje obaveza kupnje predmeta ugovora; smatra se da takva obveza postoji ako to jednostrano odluči povjerilac; (e) ugovore o prekoračenju po računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana; (f) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez bilo kakvih drugih naknada i ugovore o kreditu prema čijim uslovima se kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se samo neznatne naknade; (g) ugovore o kreditu prema kojima poslodavac kredit svojim posloprimcima odobrava kao sekundarnu djelatnost, bez kamata ili po efektivnoj kamatnoj stopi nižoj od stopa koje prevladavaju na tržištu i koje se nude javnosti; (h) ugovore o kreditu koji se zaključuju s investicijskim društvima kako je definisano čl. 4, st. 1. Direktive 2004/39/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. aprila 2004. o tržištima finansijskih instrumenata (1) ili s kreditnim institucijama kako su definisane čl. 4. Direktive 2006/48/EZ za potrebe omogućavanja investitoru da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili veći broj instrumenata navedenih u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, kada su investicijsko društvo ili kreditna institucija koje odobravaju kredit uključene u takvu transakciju; (i) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlašćenjima; (j) ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje postojećeg duga, bez plaćanja pristojbi; (k) ugovore o kreditu nakon čijeg se zaključenja od potrošača traži na deponira neki element kao instrument osiguranja u sef povjerilaca i kada je odgovornost potrošača strogo ograničena na taj založeni element; (l) ugovore o kreditu koji se odnose na kredite koji se odobravaju užoj javnosti prema zakonskim odredbama s ciljem opšteg interesa i po nižim kamatnim stopama od onih koji prevladavaju na tržištu ili oslobođene plaćanja kamata ili prema nekim drugim uslovima koji su povoljniji za potrošača od onih koji prevladavaju na tržištu te po kamatnim stopama koje nisu više od onih koje prevladavaju na tržištu.xii Ugovor o potrošačkom kreditu se zaključuje u pismenoj formi prema čl. 57 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine i kao obavezne elemente sadrži a) generalno za sve ugovore o kreditu: 1) neto iznos kredita; 2) ukupne troškove kredita; 3) uslove za raniju otplatu kredita; 4) uslove za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni sa plaćanjem; 5) godišnju kamatu za kredit obračunatu na godišnjem nivou; 6) uslove za promjene godišnje kamatne stope; 7) troškove osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi sa kreditom; 8) zalog koji se mora dati; b) za ugovore o kreditiranju kupovine robe ili usluga koji predviđaju otplatu na rate: 1) ukupna kupovna cijena; 2) iznos rate; 3) iznos i broj rata, plan otplate uključujući kamatnu stopu i druge troškove; 4) realnu godišnju kamatnu stopu; 5) troškove osiguranja vezane za ugovor o kreditu; 6) odredba o pridržaju prava vlasništva ili o bilo kojem zalogu koji je dat. Postavlja se pitanje šta će biti sa ugovorom ukoliko ne sadrži neki od ovih elemenat? Prema čl. 59, st. 1 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka iz čl. 57, st. 2 ovog Zakona, potrošač ima pravo da zatraži Direktiva o potrošačkom kreditu, čl. 3, st. 1, tač. a. Direktiva o potrošačkom kreditu, čl. 3, st. 1, tač. b. xii Direktiva o potrošačkim kreditima, čl. 2, st. 2. x xi �raskid ugovora. Ali, ako potrošač ostaje pri ugovoru, njegove obaveze su da plati neto iznos kredita i kamate po zakonskoj kamatnoj stopi. Ako se odluči za raskid ugovora potrošač ima pravo da raskine ugovor pod uslovom da u pisanoj formi obavijesti kreditora u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.xiii Prema čl. 61 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine kada s namjerom da kupi robu ili dobije uslugu potrošač zaključi ugovor o kreditu sa trećim licem a ne sa snabdjevačem, a kreditor i snabdjevač su u neposrednom trgovačkom odnosu, potrošač ima pravo na iste pravne lijekove prema kreditoru kao i prema snabdjevaču robe ili usluga, u slučaju da roba ili usluga nije isporučena ili je djelimično isporučena ili ne odgovara odredbama ugovora o prodaji.xiv Zatim tu se javlja obaveza informisanja prije zaključenja ugovora o kreditu iz čl. 54 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine i prema čl. 11.Direktivi o potrošačkom kreditu 2008/48 gdje je i nakon zaključenja ugovora davalac je dužan da pismeno obavijesti o promjeni troškova kreditiranja prije nego što izmjena stupi na snagu. U ZOO u čl. 1068, st. 1 je predviđeno pravo na promjenu mišljenja ili pokajanja kada korisnik kredita može da odustane od kredita prije nego što počne da koristi kredit, u okviru roka za razmišljanje i perioda hlađenja. Prema čl. 14, st. 3 Direktive EU 2008/48 ako potrošač ostvaruje svoje pravo na povlačenje iz ugovora on je dužan da najkasnije u roku od 30 dana isplati davaocu kredita glavnicu i akumulirane kamate računato od dana podizanja kredita pa do njegovog vraćanja. Prema čl. 98nj, st. 2 Zakona o bankama Republike Srpske korisnik može da odustane od kredita u roku od 14 dana od dana zaključenja ugovora i ovo rješenje je u skladu sa čl. 14, st. 1 Direktive o potrošačkim kreditima. Prema čl. 1068 Zakonu o obligacionim odnosima moguća je prijevremena isplata kredita u kom slučaju banka nema pravo na neisplaćene kamate, samo na naknadu štete ukoliko je nastupila. Isto pravo je predviđeno i čl. 98o Zakona o bankama Republike Srpske gdje se predviđa da korisnik može da vrati kredit, u potpunosti ili djelimično, prije roka određenog za vraćanje, i u tom slučaju ima pravo na umanjenje ukupnih troškova kredita za iznos kamate i troškova za prestanak perioda trajanja kredita (prijevremena otplata), ali u tom slučaju treba da blagovremeno obavijesti banku u ugovorenom roku. U slučaju prijevremene otplate kredita, banka ima pravo na objektivno opravdanu i ugovorenu naknadu troškova koji su direktno u vezi sa prijevremenom otplatom kredita, pod uslovom da je prijevremena otplata izvršena u periodu tokom kojeg se primjenljiva fiksna kamatna stopa i ako je iznos prijevremene otplate kredita u periodu od godinu dana veći od iznosa od granične vrijednosti, koji utvrđuje Agencija. Banka neće moći zahtijevati naknadu za prijevremenu otplatu: 1. ako je otplata bila učinjena na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju čija je namjena obezbjeđivanje otplate. 2. ako se otplata vrši u toku perioda za koji je ugovorena promjenljiva nominalna kamatna stopa i 3. u slučaju dozvoljenog prekoračenja računa. U slučaju da se plaća naknada ona ne smije biti veća od iznosa kamate koju bi korisnik platio za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je kredit po ugovoru trebalo da bude vraćen.xv Prema čl. 65 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine potrošač ima pravo izvršiti svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka. Tada se ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.xvi U Direktivi EU 2008/48xvii je predviđeno da davalac kredita ima pravo na pravičnu naknadu troškova koji su direktno vezani za ranije vraćanje kredita i to obeštećenje ne smije da pređe 1% od iznosa kredita, u slučaju da je kredit vraćen godinu i više prije isteka važnosti ugovora. Ako je taj rok kraći obeštećenje ne može da pređe 0,5% od iznosa kredita. Sva ova pravila važe pod uslovom da davalac kredita ne dokaže da je zbog prijevremeniog vraćanja kredita pretrpio veću štetu.xviii Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 60. Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 61. xv Zakon o bankama Republike Srpske, čl. 98o. xvi Više o prijevremenoj otplati kredita u Hrvastkoj vidjeti: Čikara, E. Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 1, Suppl., 151-174 (2010.) xvii Direktiva o potrošačkim kreditima, čl. 16, st. 2. xviii M. Mićović, op. cit., 134-135; Upor.: čl. 27, st. 3 Zakona o zaštiti finansijskih korisnika u Federaciji BiH. xiii xiv �U Zakonu o bankama Republike Srpske u čl. 98p, st. 2 je predviđeno pravilo da ako u toku trajanja ugovornog odnosa nastupe okolnosti koje korisnika dovode u teško imovinsko stanje, odnosno druge bitne okolnosti na koje korisnik ne može uticati, banka može na zahtjev korisnika proglasiti zastoj u otplati (moratorijum) za određeni period, a u tom periodu banka ne obračunava zateznu kamatu na dospjelo, a neizmireno potraživanje. To se može desiti u slučaju ako korisnik ostane bez posla. Prema čl 66. Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine u slučaju izuzetnih okolnosti, sud može, na zahtjev potrošača, produziti rok za plaćanje zakašnjelih rata, ako potrošač pruži garanciju da će izvršiti svoju obavezu i ako trgovac zbog toga ne trpi štetu U francuskom pravu sud može da donese odluku prema kojoj obaveza korisnika na vraćanje kredita miruje u roku koji ne može da bude duži od dvije godine, a u tom periodu se ne obračunava kamata na preostali iznos duga.xix 3. Ugovorna kamata Prema čl. 399, st. 1 Zakona o obligacionim odnosima stopa ugovorne kamate između fizičkih lica ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a prema stavu 2 istog člana kada su u pitanju pravna lica primjenjuje se odredbe posebnog zakona. Ako je kamata ugovorena, ali nije određena njena stopa ni vrijeme dospjevanja, između fiziĉkih lica važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između pravnih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospjeva po isteku godine, ako za određeni sluĉaj nije predviđeno što drugo. Ako je ugovorena veća kamata od dozvoljene, primijeniće se najveća dozvoljena stopa kamate.xx Prema čl. 56 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine nalazi se jedna odredba koja se odnosi na realnu godišnju kamatu na potrošački kredit koja je godišnja stopa troškova kredita kojom su za potrošača ukupni troškovi kredita izraženi u godišnjem procentu za odobreni kredit, a kojim se na godišnjem nivou izjednačava vrijednost svih obaveza po kreditu (zajmova, otplata i troškova) o kojima su se sporazumjeli povjerilac i potrošač u ugovoru o kreditu. Godišnja stopa troškova kredita obračunava se u vrijeme zaključenja ugovora i važi za vrijeme trajanja kredita i za ugovorne obaveze, pod pretpostavkom punovažnosti ugovora za ugovoreno vrijeme i urednog ispunjavanja obaveza povjerioca i potrošača. Treba svakako primijetiti da pored potrošačkih postoje i druge vrste kredita kao što je stambeni kredit, te se u ovom slučaju ne primjenjuje odredbe Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, već Zakon o bankama, odnosno ZOO. Prema čl. 55 Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine ukupni troškovi kredita su svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan da plati za odobreni kredit. Ukupni troškovi kredita koje snosi potrošač ne uključuju: a) troškove koje potrošač plaća ako ne ispunjava uredno obaveze iz ugovora o kreditu; b) troškove doznaka i troškove za vođenje računa za plaćanje otplate, kamate i ostale izdatke u vezi s ugovorenim kreditom; c) troškove osiguranja otplate kredita čiji iznos može biti najviše ukupan iznos kredita, uključujući kamate i ostale troškove; d) troškove članarina u određenim udruženjima ili grupama koji proizlaze iz posebnih ugovora, a utiču na uslove potrošačkog kredita; e) druge troškove, kao što su troškovi koje potrošač treba da plati pri kupovini određenog proizvoda, a ne smatraju se prodajnom cijenom proizvoda.xxi Kada je u pitanju Zakon o bankama Republike Srpske prema čl. 98z, st. 5, između ostalog se navodi da su obavezni elementi ugovora o kreditu, visina nominalne kamatne stope uz određenje da li je fiksna ili promjenljiva, a ako je promjenljiva – elemente na osnovu kojih se određuje (referentna kamatna stopa, indeks potrošačkih cijena i drugo), njihovu visinu u vrijeme zaključenja ugovora, periode u kojima će se mijenjati, kao i fiksni element ako je ugovoren, zatim stopa zatezne kamate u trenutku zaključenja ugovora, te sve druge naknade koje se plaćaju u slučaju neispunjenja obaveza. Prema čl. 98, st. i ovog zakona ako banka namjerava da izmijeni neki od obaveznih elemenata ugovora zaključenog sa korisnikom, dužna je da pribavi pisanu saglasnost korisnika prije primjene te izmjene, izuzev za izmjenu promjenljive kamatne stope, koja je ugovorena u skladu sa sa odredbama Zakona o bankama. Prema čl. 98j, st. 6 Zakona o bankama efektivna kamatna stopa iskazuje ukupne troškove usluge koje plaća, odnosno prima M. Mićović, op. cit., 135. ZOO, čl. 399, st. 3 i 4. xxi Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, čl. 55, st. 2. xix xx �korisniku te usluge, pri čemu su ti troškovi izraženi kao procenat ukupnog iznosa usluge na godišnjem nivou, a utvrđuje se po metodologiji koju propisuje Agencija.xxii Smatramo da su stope ugovornih kamata previsoke i vrlo neodređene u odnosu na nabrojane slučajeve. Ranije je sudska praksa stajala na stanovištu da dok se posebnim zakonom ne reguliše visina stope ugovorne kamate za novčane obaveze proizašle iz ugovora u privredi, neće se pružiti sudska zaštita kamate ugovorene preko visine stope zatezne kamate uvećane najviše za 8%. Prema čl. 601 srpskog Građanskog zakonika nije se mogla dosuditi ugovorna kamata kod ugovora o zajmu po stopi većoj od 12%.xxiii Zatim kada su u pitanju štedni ulozi te kamate na godišnjem nivou su preniske u odnosu na kamatne stope koje se plaćaju kod ugovora o kreditu. Kao primjer možemo navesti slučaj ugovor o dozvoljenom prekoračenju računa za koji se u čl. 98f Zakona o bankama navodi kao kredit i da li je u tom slučaju previsoka stopa ugovorne kamate u iznosu od 16,9 % na godišnjem nivou. Kada su u pitanju zakoni zemalja u okruženju, u Srbiji prema čl. 11 Zakona o zaštiti korisnika finansijskih uslugaxxiv godišnja efektivna kamatna stopa je diskontna stopa koja izjednačava, na godišnjoj osnovi, sadašnje vrijednosti svih novčanih tokova, odnosno sadašnje vrijednosti svih novčanih primanja sa sadašnjim vrijednostima svih novčanih izdataka po osnovu korišćenja finansijskih usluga a koji su poznati u momentu iskazivanja ove stope. Novčani tokovi iz stava 1. ovog člana uključuju:    sve otplate i isplate kredita/lizinga/depozita; troškove koje korisnik finansijskih usluga plaća (npr. kamate, naknade, porezi i sl.), odnosno pogodnosti koje prima (kamate i druge bezuslovne pogodnosti); troškove u vezi sa sporednim uslugama koje predstavljaju uslov za korišćenje finansijske usluge, odnosno za njeno korišćenje na određeni način (npr. troškovi osiguranja života, imovine i lica i dr.). 4. Valutna klauzula Prema čl. 395 ZOO ako novčana obaveza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtijevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze. Ovaj član ZOO je prvobitno glasilo da ukoliko plaćanje glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti da se njeno ispunjenje može zahtijevati u domaćem novcu prema kursu koji važi na dan nastanka obaveze, ali zbog inflacije koja se dešavala u tom periodu i dugotrajnosti vođenja sudskih postupaka povjerioci su bili oštećeni jer taj novac nije imao nikakvu vrijednost. Kada su u pitanju krediti indeksirani u stranoj valuti, valutu u kojoj banka indeksira kredit, tip kursa valute koji se primjenjuje pri odobravanju i otplati kredita (kupovni ili prodajni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine ili zvanični srednji kurs, ili kupovni ili prodajni kurs banke), kao i datum obračuna, mora da sadrži i ove elemente prema čl. 98m, st. 1, tač. 1. Zakona o bankama Republike Srpske. U čl. 19, st. 1 , tač. 5 Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga u Srbiji se kao obavezni element ugovora o kreditu navodi kod kredita indeksiranih u stranoj valuti – valutu indeksacije, naznaku da se pri odobravanju i otplati kredita primjenjuje zvanični srednju kurs i datum obračuna. U čl. 19 Direktive o potrošačkim kreditima navodi se izračun efektivne kamatne stope koja se i pominje u čl. 98j, st. 6 Zakona o bankama Republike Srpske i čl. 11 Zakona o zaštiti finansijskih korisnika Federacije BiH. xxiiiXXVI zajednička sjednica Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, 30 i 31 09. 1984, načelni stav br. 4/84, Zbirka sudskih odluka, knjiga IX, sveska 3 -4, 1984, str. 103. I. Jankovec, Pravni aspekti novčanih obaveza, Beograd, 2003, 126. xxiv Sl. glasnik Republike Srbije, br. 36/2011 i 139/2014. Prema čl. 2, st. 1, tač. 1 ovog zakona finansijske usluge su bankarse usluge, usluge finansijskog lizinga i finansijske pogodbe, a u bankarske usluga spada pružanje usluga po osnovu ugovora o kreditu. Više o tome vidjeti: http://www.fba.ba/index.php?page=48, 02. 12. 2015. xxii �Kada je u pitanju Federacija Bosne i Hercegovine donijet je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih uslugaxxv prema čl. 17, kada je u pitanju kredit, jedan od obaveznih elemenata ako je ugovor o kreditu indeksiran u stranoj valuti – valuti u kojoj banka, odnos mikrokreditna organizacija indeksira kredit/mikrokredit, tip kursa valute koji se primjenjuje pri odobravanju kredita/mikrokredita, tip valute koji se primjenjuje pri odobravanju i otplati kredita/mikrokredita (kupovni ili prodajni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine ili službeni srednji kurs, ili kupovni ili prodajni kurs banke) kao i datum obračuna. U čl. 46, st. 1, tač. 13 ovog zakona predviđa se da će se novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM biti kažnjena banka, mikrokreditna organizacija, odnosno davalac lizinga ako pri odobravanju kredita/lizinga indeksiranog u stranoj valuti, odnosno pri njihovoj otplati ne primijeni isti službeni kurs čl. 17, st.5, tač. 1 i čl. 33 ovog zakona. Kada je u pitanju Republika Hrvatska smatramo da je njihovo rješenje najprihvatljivije kada je u pitanju ugovaranje plaćanje u stranoj valuti, jer su sudovi povodom istog pitanja donosili različite odluke te su povodom toga stvarali pravnu nesigurnost. U Republici Hrvatskoj je povodom tog pitanja izmijenjen Zakon o kreditnim institucijamaxxvi i Zakon o potrošačkom kreditiranju.xxvii Prema izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranjuxxviii unijeta je nova glava IVa. koja glasi konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Prema čl. 19b ovog zakona konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Prema čl. 19 povjerilac je dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. septembra 2015. izračunatim u skladu s čl. 19.c ovoga Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora U Bosni i Hercegovini je izmijenjen Zakon o zaštiti potrošača BiHxxix 10. 11. 2015. godine gdje se dodaje čl. 52a koji glasi da ugovori o kreditu ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u eurima. U tom smislu trebalo bi promijeniti i Zakon o obligacionim odnosima, čl. 395, mada se ovaj član odnosi uopšte na novčane obaveze a ne konkretno na ugovor o kreditu. U proceduri je u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine donošenje Zakona o konverziji kredita u švacarskim francima u konvertibilne marke. U obrazloženju za donošenje ovog zakona navodi se da u Bosni i Hercegovini 9.802 građana sa ovim kreditom i to u Federaciji BiH 6.100 i 3702 u Republici Srpskoj, a do sada je u Bosni i Hercegovini izvršeno 21 samoubistvo, a preko 100 korisnika je umrlo prijekom smrću zbog srčanih – moždanih i nervnih slučajeva, a samo oko 14% njih vraća rate. Navodi se takođe da je u Bosni i Hercegovini izrečeno preko 300 presuda gdje su ovi ugovori proglašeni ništavim. Prema čl. 4 i 5 ovog Prijedloga banke su dužne u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršiti konverziju svih kredita odobrenih u valuti švajcarskog franka CHF u valutu konvertibilne marke u KM i da izvrše novi obračun kredita sa fiksnom kamatnom stopom od 5% na godišnjem nivou. Smatramo svakako opravdanim donošenje novog zakona koji reguliše ovu oblast i možda malo detaljnije regulisati ovu oblast na način kako je to pitanje regulisano u Republici Hrvatskoj. Kada je u pitanju sudska praksa u slučaju previsokih stopa ugovornih kamata sudovi su se uglavnom pozivali na djelimičnu ništavost i zelenaške ugovore. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa načelom Sl. Glasnik Federacije BiH, br. 31/14. Narodne novine, Hrvatske, br. 159/13, 19/15 i 102/2015. xxvii Narodne novine, Hrvatske, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15, 78/15 i 102/15. xxviii Narodne novine, Hrvatske, br. 102/15. xxix Sl. glasnik Bosne i Hercegovine, br. 88/15. xxv xxvi �savjesnosti i poštenja, te načelom jednake vrijednosti davanja iz čl.12. i čl 15. ZOO, sud je dužan da saglasno odredbi čl. 141 ZOO kojim se zaštićuje načelo jednake vrijdnosti davanja kod dvostranih ugovora da umjeri stopu ugovorne kamate, odnos da primijeni utvrđeno načelo ograničenosti stope ugovorne kamate ustanovljeno čl. 399 ZOO.xxx Ukoliko je ugovorena kamatna stopa nesrazmjerno visoka i u suprotnosti sa načelom savjesnosti poštenja i jednake vrijednosti davanja sud može umjeriti stopu te kamate.xxxi 5. Zaključak Kada su u pitanju ugovori o kreditu u Republici Srpskoj oni su regulisani Zakonom o obligacionim odnosima i Zakonom o bankama. Potrošački kredit je regulisan Zakonom o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine. Potrošački kredit je ugovor o kreditu u kojem povjerilac odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgađanja plaćanja, zajma ili slične finansijske nagodbe, izuzev ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tokom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka, a kako je to definisano čl. 3, st. 1, tač. c Direktive o potrošačkim kreditima. S obzirom da se u sudskoj praksi pojavio problem vezan za ugovore o kreditu u Bosni i Hercegovini je izmijenjen Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine 10. 11. 2015. godine gdje je predviđeno da ugovori o kreditu ne smiju sadržavati odredbu o indeksiranoj valutnoj klauzuli u stranoj valuti, osim u eurima. U tom smislu trebalo bi promijeniti i Zakon o obligacionim odnosima, čl. 395 mada se ovaj član odnosi uopšte na novčane obaveze a ne konkretno na ugovor o kreditu. U Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine je u proceduri donošenje Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima u konvertibilne marke. Smatramo da bi se na ovaj način najbolje riješio problem ovih kredita i izbjegli mnogobrojni sudski sporovi povodom ovog pitanja, kao što je to učinjeno u Hrvatskoj izmjenama Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o potrošačkom kreditiranju. S obzirom da je Republika Hrvatska članica Evropske unije i da je uskladila ove zakone sa pomenutim Direktivama Evropske unije, to bi svakako trebala da uradi i Bosna i Hercegovina, a u skladu sa preuzetim obavezama iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 6. Literatura Stanojčić, G, Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava, Beograd, 2006, 128. Vuković, S. R, Stanojčić G., Aktuelna sudska praksa iz građansko – materijalnog prava, Beograd, 2011. Jankovec, I, Pravni aspekti novčanih obaveza, Beograd, 2003. Mićović, M, Zaštita prava potrošača, Kragujevac, 2009. Članci: Čikara, E, Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 1, Suppl., 151-174 (2010). Porras, C. I. Garcia & W. H. van Boom, Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and limitations, Erasmus University, School of Law and Leiden Law School, 15, file:///C:/Users/x/Downloads/SSRN-id1538111.pdf, 02. 12. 2015. Odluka Saveznog suda, Gzs. br. 48/2000. od 1.03.2001. god. Stanojčić, G. Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava, Beograd, 2006, 128. xxxi S. R. Vuković, G. Stanojčić, Aktuelna sudska praksa iz građansko – materijalnog prava, Beograd, 2011, 44. Rješenje Okružnog suda u Valjevu, Gž. br. 438/04 od 05.04.2004. godine. xxx �Internet-izvori: http://www.fba.ba/index.php?page=48, 02. 12. 2015. file:///C:/Users/x/Downloads/SSRN-id1538111.pdf, 02. 12. 2015. Pravni izvori: Zakon o obligacionim odnosima – ZOO, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 21/92, 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04. Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Sl. glasnik BiH, br. 25/06 i 88/15. Zakon o bankama, Sl. Glasnik Republike Srpske, br. 44/03, 74/04, 116/11, 5/12 i 59/13. Zakono o mikrokreditnim organizacijama, Sl. glasnik Republike Srpske, br. 64/06 i 116/11. Zakon o štedno – kreditnim organizacijama, Sl. glasnik Republike Srpske, br.93/06. Zakon o potrošačkom kreditu Engleske Zakon o zaštiti potrošača Francuske br. 78 – 22 od 10. 1. 1978. Zakon o kreditnim institucijama, Narodne novine, Hrvatske, br. 159/13, 19/15 i 102/2015. Zakon o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine, Hrvatske, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, Sl. glasnik Republike Srbije, br. 36/2011 i 139/2014. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, Sl. Glasnik Federacije BiH, br. 31/14. Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija. �Author: Milica Panić, LL.M., Senior Assistant Institution: Faculty of Law, University of East Sarajevo E-mail: milicapanic788@yahoo.com PROTECTION OF CONSUMER RIGHTS IN CONSUMER CREDIT BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract This paper will analyze the provisions: the Consumer Protection Act of Bosnia and Herzegovina, the Law on Banks of the Republic of Serbian, the Law on Microcredit Organizations of the Republic of Serbian Law on Savings - credit organizations of the Republic of Serbian and the Law on Obligations. Our goal is to compare how these solutions comply with numerous laws Directives in this field such as Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC, Directive 2013/36/EU of the European Parliament and of the Council of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC and repealing Directives 2006/48/EC and 2006/49/EC, as last amended by Directive 2014/59/EU of the European Parliament and the Council of 15 May 2014 establishing a framework for the recovery and resolution of credit institutions and investment firms, Council Directive 86/635/EEC of 8 December 1986 on the annual accounts and consolidated accounts of banks and other financial institutions, Directive 2014/49/EU of the European Parliament and of the Council of 16 April 2014 on the on deposit guarantee schemes , Directive 2006/48/EC of the European Parliament and of the Council of 14 June 2006 relating to the taking up and pursuit of the business of credit institutions, as last amended by Directive 2011/89 /EU of the European Parliament and of the Council of 16 November 2011 and many others. This issue is particularly relevant because of the loan agreement to include foreign currency. For the purpose of the work we will use the positive legal, historical and comparative method. Keywords: consumers, consumer credit, directives, currency clause. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3184 Title A name given to the resource ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA KOD POTROŠAČKIH KREDITA - BOSNA I HERCEGOVINA Author Author PANIĆ, Milica Abstract A summary of the resource. Predmet ovog rada biće analiza odredbi: Zakona o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, Zakona o bankama Republike Srpske, Zakona o mikrokreditnim organizacijama Republike Srpske, Zakona o štedno – kreditnim organizacijama Republike Srpske i Zakona o obligacionim odnosima. Cilj nam je da uporedimo koliko su rješenja ovih zakona usklađena sa mnogobrojnim Direktivama iz ove oblasti kao što su: Direktiva 2008/48/EZ Evropskoga parlamenta i Savjeta od 23. aprila 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju van snage Direktive Savjeta 87/102/EEZ, Direktiva 2013/36/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 26. juna 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/59/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 15 maja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, Direktiva Savjeta 86/635/EEZ od 8. decembra 1986. o godišnjim finansijskim izvještajima i konsolidiranim finansijskim izvještajima banaka i drugih finansijskih institucija, Direktiva 2014/49/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. aprila 2014. o sistemima osiguranja depozita, Direktiva 2006/48/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2011/89/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. novembra 2011. i još mnogim drugim. Ova tema je posebno aktuelna zbog ugovora o kreditu koji sadrže valutnu klauzulu. Za potrebe izrade rada koristićemo pozitivnopravni, istorijski i uporednopravni metod. Ključne riječi: potrošači, potrošački kredit, direktiva, valutna klauzula. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General)