34 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9e862e9c13c85e176180950788708e81.pdf 87ddd183365b04b37c72ab36bac63d34 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Ivana Brač & Sanja Drljača Magić University of Zagreb, Croatia Submitted: 15.04.2014. Accepted: 02.11.2014. Abstract Difficulties in learning a second language (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. Since there is a very high overlap in verb valency between Croatian and Russian, the generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. In this paper we analyze verbs that were selected from a list of verbs required for B1-level mastery in Croatian and Russian. The analyzed verbs are divided into semantic groups according to Levin (1993), but the paper focuses on the verbs of social interaction, verbs of communication and psych-verbs. Each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation. Within each semantic group, verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. This paper aims to facilitate the acquisition of basic verb complements in Croatian and Russian, with emphasis on non-matching pairs between the two languages. Keywords: Verb valency, Croatian language, Russian language, L2 acquisition Introduction Verb valency is the ability of a verb to determine the number of its complements, as well as their syntactic and morphological realization in a sentence. Herbst (2007) says that: “The phenomenon of valency is one part of the unpredictable, unsystematic aspects of language” (p. 15). The importance of this theory in second language acquisition was noted following the publication of Helbig and Schenkel’s dictionary 119 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level of German verbs in 1969. Since it is an unpredictable category, students cannot directly transfer every L1 syntactic pattern into L2. This paper analyzes the valency of Croatian and Russian verbs needed for B1-level mastery according to CEFR, emphasizing differences in order to predict errors during the learning process. We have focused only on matching and deviating prototypical verb complements. The verbs are divided into semantic groups, and each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation (Croatian Language Repository (http://riznica.ihjj.hr/index.hr.html), hrWaC (http://nlp.ffzg.hr/resources/corpora/hrwac/), Framebank.ru) that has been transformed for the sake of clarity. Within each semantic group, the verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. Verbs that have different complements in Croatian and Russian were selected. Classification of verbs The analyzed verbs were extracted from the corpora created for the compilation of the Croatian Verb Valency database, which is being developed at the Institute of Croatian Language and Linguistics (project leader: Matea Birtić). The corpora were compiled from relevant textbooks for B1-level Croatian learning. The analyzed verbs were divided into semantic groups according to Levin (1993). The verbs mostly belong to two or more semantic groups based on their polysemy. This paper only takes the basic meaning of the verbs into consideration, while other meanings have been omitted. Our study is founded on semantic analysis, based on the assumption that non-native speakers are unable to recognize essential verb complements if they are unaware of the semantic group the verb belongs to. Levin and Hovav (2005) state that “the syntactic realization of arguments – their category type and their grammatical function – is largely predictable from the meaning of their verbs” (p. 7). Verbs of social interaction, verbs of (verbal) communication, and psych-verbs were analyzed because of their role in B1-level of L2 acquisition. Croatian is used as the source-language. Croatian verbs were associated with their aspectual pairs. The number of complements of each verb is defined, as is the type of complement and its semantic role. Each Croatian verb is then associated with its equivalent in Russian, which is further associated with its own aspectual pair and syntactic pattern. If no fully equivalent meaning exists, close equivalent meanings are mentioned in an endnote. 120 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Syntactic patterns: complement types and semantic roles It was assumed that syntactic patterns can be described with 10 types of complements provided in the description of syntactic verb structure in the Croatian Verb Valency Database. Those complements are: the nominative complement (NomC), which mostly correlates with the sentence subject and plays the semantic role of agent; the genitive complement (GenC) which mostly plays the role of the object; the dative complement (DatC); the accusative complement (AccC) with a role of direct object; the instrumental complement (InstC) as the most common complement among analyzed verbs of communication and psych-verbs; the prepositional complement (PrepC) that commonly correlates with the object; and adverbial complement (AdvC), which is further associated when nominal words or prepositional-case phrases can be substituted by an adverb. Infinitival, predicate, and clause complements are not analyzed here. Complements are associated with semantic roles in which the morphological change of the verb causes a change in the syntactic function of participants while the semantic role remains the same. For example, reflexive verbs found among psychverbs become transitive by losing their reflexive pronoun, which causes their complements and syntactic function to change while their semantic role remains unchanged. Unlike semantic roles, conceptual categories (animate-inanimate, human, etc.) that represent knowledge of the world, and are thus closer to both the non-native speaker and the native speaker non-linguist, do not depend on the meaning of the verb, but are inherent for the noun itself (see Herbst & Götz-Votteler, 2007, p. 40). The syntactic patterns of verbs in Croatian and Russian Since Croatian and Russian are genetically related languages, verbs can completely overlap at the semantic and syntactic levels. However, sometimes they do not overlap in one of their meanings, and this can cause a difference in syntactic pattern. Within a semantic group, verbs are divided based on their number of complements (quantitative valency) and on their realization on the syntactic and morphological levels (qualitative valency). These criteria resulted in four groups of verbs. The difference in syntactic pattern as a result of a change in meaning is not taken into account in the classification of verbs, but it is pointed out in the endnote. Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)Rastala se od muža. (ru)Она рассталась с мужем. 121 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level s mužem. (cro)separate from (with) (ru)separate with These verbs have two complements in both languages: the nominative and the prepositional (realized as od+genitive or s+instrumental in Croatian and as s+instrumental in Russian). Verbs with matching complements on the syntactic level, but different on the morphological level (cro)Nisam sumnjala u njegove namjere. (cro)Liječnici sumnjaju na zarazu. (cro)doubt in (on) (ru)Не сомневайся в моих словах! (ru)doubt in These verbs have two complements in both languages: the nominative and the prepositional (realized as u+accusative or na+accusative in Croatian and as v+locative in Russian). Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)Nadamo se pomoći Grada. (ru)Я надеюсь увидеть вас сегодня. These verbs have two complements: the nominative and the dative in Croatian, and the nominative, infinitival, or prepositional complements in Russian. When they appear with the prepositional complement na+accusative, the meaning of these verbs changes to 'rely on, expect'. Verbs with a different number of complements No examples of quantitative valency were found in the corpora examined. Verbs of communication We analyzed the verbs pitati (ask), odgovoriti (answer), čestitati (congratulate), ispričati se (apologize) and raspraviti (discuss), all of which can be classified in other semantic groups. However, we decided to place them in the group of verbs of communication due to their syntactic pattern, which includes an agent, goal, and theme. It was observed that, within the class of verbs of communication, verbs match according to their number of complements (trivalent), while the analyzed verbs do not match in their type of complements. The verbs differ in the types of complement 122 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics associated with the role of a goal (ispričavati se/извиняться (apologize): Croatian – DatC, Russian – PrepC), the role of a theme (raspravljati/обсуждать (discuss): Croatian – PrepC, Russian – AccC (direct object)), and the role of a goal and a theme (čestitati/поздравлять (congratulate): Croatian – DatC (indirect object, goal) and AccC (direct object, theme), Russian – AccC (direct object, goal) and PrepC, theme). The verb pitati/спрашивать (ask) has one nominative and two accusative complements. The difference between the two languages is that the goal can be expressed in Russian not only through the dative case, but also by the prepositional complement u+genitive (at+genitive). If the verbs appear with s+genitive (with+genitive), the meaning changes to ‘make responsible/answer (for)’. The verb odgovarati/отвечать (answer) has nominative, dative, and prepositional complements. The preposition za (for) in Croatian is followed by the accusative case, and this corresponds to three different prepositions in Russian: za, na and dlya (genitive), depending on the verb. Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)pitati/u(za)pitati : (ru)спрашивать/спросить (eng)ask a) Profesorica me pitala teško pitanje. NomC:nominative AccC:accusative Учитель спрашивал всех такие вещи. NomC:nominative AccC:accusative AccC:accusative AccC:accusative b) Novinari su ga pitali o planovima za budućnost. NomC:nominative AccC:accusative PrepC: o+locative Журналисты спрашивали его о планах на будущее. NomC:nominative AccC:accusative PrepC: o+locative Difference: Ты можешь спросить у своего друга совет? NomC:nominative PrepC:u+genitive AccC:accusative Если что-то будет не так, спрашивать будут с тебя. NomC:nominative PrepC:s+genitive PrepC:o+locative (cro)odgovarati/odgovoriti : (ru)отвечать/ответить (eng)answer Ona mi nije odgovorila na pitanje. NomC:nominative DatC:dative PrepC:na+accusative 123 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Иван не отвечает мне на мой вопрос. NomC:nominative DatC:dative PrepC: na+accusative Difference: Dječak je odgovarao matematiku za pet. NomC:nominative AccC: accusative AdvC: za+accusative Мальчик ответил математику на четыре. NomC:nominative AccC:accusative AdvC:na+accusative Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)čestitati : (ru)поздравлять/поздравить; (eng)congratulate a) Čestitam ti rođendan. NomC:nominative DatC:dative AccC:accusative b) Čestitam vam na zadobivenoj časti. NomC:nominative DatC:dative PrepC:na+locative Поздравляю тебя с завершением работы. NomC:nominative AccD:accusative PrepC:s+instrumental (cro)ispričavati se/ispričati se : (ru)извиняться/извиниться; (eng)apologize Ispričavam se čitateljima za konstrukciju teksta /zbog konstrukcije teksta / na konstrukciji teksta. NomC:nominative DatC:dative PrepC:za+accusative zbog+genitive na+locative Я должен извиняться перед вами за свой слова. NomC:nominative PrepC:pered+instrumental PrepC:za+accusative Она часто извиналась болезнью и не приходила на собрания. NomC:nominative InstD:instrumental (cro)raspravljati/raspraviti : (ru)обсуждать/обсудить; (eng)discuss Ministarstvo raspravlja o tome sa sindikatima. NomC:nominative PrepC:o+locative PrepC:s+instrumental Я собираюсь обсудить ваше поведение с вашими преподавателями. NomC:nominative AccC:accusative PrepC:s+instrumental 124 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Verbs of social interaction Levin (1993, p. 200) defines verbs of social interaction as verbs that describe activities always involving more than one participant. These verbs can be monovalent or divalent depending on whether the subject is singular or plural. The verbs vjenčati se (get married), oženiti se (marry), rastati se (separate), and razvesti se (divorce) are monovalent if the subject is in plural and all participants have the same status. In this case, the complement is nominative (agent). Oni su se vjenčali. Они поженились. The verbs are divalent if the subject is singular and if they have a nominative and prepositional complement. The verbs rastati se (separate) and razvesti se (divorce) in Croatian have a prepositional complement realized as od+genitive (from+genitive), and as s+instrumental (with+instrumental) in Russian. The corpora attest rastati se s (separate with), while attestations of razvesti se s (divorce with) are negligible. The verb oženiti se (marry) in divalent form has a nominative and instrumental complement with the attested prepositional: s+instrumental (with+instrumental), za+accusative (for+accusative) in Croatian. In Russian, the complement is only the prepositional na+locative (on+locative). Verbs with matching complements on the syntactic level, but different on the morphological level (cro)razvoditi se/razvesti se : (ru)разводиться/развестись; (eng)divorce Razvela se od njega. NomC:nominative PrepC:od+genitive Он развелся с женой. NomC:nominative PrepC: s+instrumental (cro)rastajati se/rastati se : (ru)расставаться/расстаться; (eng)separate Rastala se od muža/s mužem. NomC:nominative PrepC:od+genitive PrepC:s+instrumental Она рассталась с мужем. NomC:nominative PrepC:s+instrumental 125 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Verbs with different complements on the syntactic level and morphological levels (cro)ženiti se/oženiti se : (ru)жениться/пoжениться; (eng)marry Oženio se svojom djevojkom (iz ljubavi). NomC:nominative InstC:instrumental (AdvC: iz+genitive) Принц женился на бедной девушке (по любви). NomC:nominative PrepC:na+locative (AdvC:po+dative) Psych-verbs Some authors (Levin & Hovav, 2005, White, 2003) have distinguished minimal pairs such as fear and frighten, like and please, which have a complement with the semantic role of experiencer, however, in the verb fear, the experiencer is the subject, while in the verb frighten, the experiencer is the object. In this paper, verbs were classified into two main groups: A. Verbs that become transitive and change the roles of experiencer and stimulus when they appear without a pronoun (in Russian particle -ся) se (yourself). 1. Verbs with two complements where the experiencer is the subject (reflexive verbs) and the stimulus is a dative (A.1.1.), instrumental (A.1.2.), or prepositional (A.1.3.) complement; 2. Verbs with two complements where the stimulus is the subject and the experiencer is an accusative case object. B. Verbs where the experiencer is the subject, but transformation is not possible: bojati se (fear), smijati se (laugh), nadati se (hope), diviti se (admire). The element se with these verbs stands as a particle, not as a pronoun (Silić & Pranjković, 2005, p. 40). 126 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics A.1.1. (cro)iznenađivati se/iznenaditi se A. 2. iznenađivati/iznenaditi; (eng)surprise (Ja)Iznenadila sam se daru. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus Dar me iznenadio. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)čuditi se/začuditi se (Ja)Čudim se vremenu. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus čuditi/začuditi2;(eng)amaze Vrijeme me čudi. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)удивляться/удивиться Я удивилась этой встрече. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus удивлять/удивить Его поступки очень удивили меня NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)radovati se/obradovati se (Ja)Radujem se daru. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus radovati/obradovati; (eng)please Dar me raduje. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (cro)veseliti se/razveseliti se1 (Ja)Veselim se suncu. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus veseliti/razveseliti Sunce me veseli. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)pадоваться/обрадоваться Бабушка обрадовалась приезду внучки. NomC:nominative DatC:dative Experiencer Stimulus pадовать/обрадовать Солнце обрадовало нас. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer A.1.2. (cro)oduševljavati se/oduševiti se (Ja)Oduševljujem se prirodom. NomC:nominative InstD:instrumental Experiencer Stimulus A.2. oduševljavati/oduševiti; (eng)delight Priroda me oduševljuje. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)восхищаться/восхититься Я восхищаюсь ее красотой. NomC:nominative InstD:instrumental восхищать /восхитить Меня восхищает её красота. NomC:nominative AccCD:accusative Experiencer Stimulus Stimulus восторгаться Она восторгалась красотой природы. NomC:nominative InstC:instrumental Experiencer Stimulus Experiencer восторгать Красота природы восторгает всех. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer A close-meaning verb to восхищаться and восторгаться is the verb наслаждаться, a reflexive verb, the meaning of which is 'be enthusiastic', and which has both nominative and instrumental complements. When the verb is 127 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level nonreflexive, the meaning is 'delight, enrapture'. A close meaning word is also the verb любоваться, which means 'admire'. A.1.3. (cro)ljutiti se/naljutiti se (Ja)Ljutim se na mamu. NomC:nominative PrepC:na+Acc Experiencer Stimulus A.2. ljutiti/naljutiti;(eng)be angry Mama me ljuti. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer (ru)злиться/разозлиться Мальчик злился на маму. NomC:nominative PrepC:na+Acc Experiencer Stimulus злить/разозлить Меня злит общий скептицизм. NomC:nominative AccD:accusative Stimulus Experiencer (cro)brinuti se/ zabrinuti se (Ja)Brinem se o mami/za mamu/zbog mame. NomC:nominative PrepC:o+ locative za+accusative zbog+genitive brinuti/zabrinuti; (eng)worry Mama me brine. NomC:nominative AccC: accusative Stimulus Experiencer Experiencer Stimulus (ru)волноваться/заволноваться Мы волновались о их судьбе /за сына/из-за экзамена. NomC:nominative PrepC:o+Loc za+Acc iz-za+Gen Experiencer Stimulus волновать/заволновать Cудьба нас волнует. NomC:nominative AccC:accusative Stimulus Experiencer B. Without transformation Verbs with matching complements on the syntactic and morphological levels (cro)bojati se/pobojati se : (ru)бояться/побояться; (eng)fear (Ja)Bojim se mraka. za sina NomC:nominative GenC:genitive PrepC: za+accusative Я не боюсь собак. за тебя NomC:nominative GenC:genitive PrepC:za+accusative (cro)stidjeti se/zastidjeti se : (ru)стыдиться/при(за)стыдиться; (eng)be ashamed (Ja)Stidim se prošlosti. NomC:nominative GenC:genitive Он никогда не стыдился нашей любви. NomC:nominative GenC:genitive Difference: (Ja)Stidim se zbog svoje prošlosti. NomC:nominative GenC:genitive Он стыдился за сына. NomC:nominative PrepC:za+accusative 128 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Verbs with different complements on the syntactic and morphological levels (cro)smijati se/nasmijati se : (ru)смеяться/посмеяться; (eng)laugh (Ja)Smijem se bratu. NomC:nominative DatC:dative Она смеялась над братом. NomC:nominative PrepC:nad+Inst (cro)nadati se/ponadati se : (ru)надеяться/понадеяться; (eng)hope (Mi)Nadamo se Vašoj pomoći. NomC:nominative DatC:dative Я очень надеюсь на успех в этом деле. NomC:nominative PrepC:na+Acc (cro)sjećati se/sjetiti se : (ru)вспоминать/вспомнить; (eng)remeber (Ja)Sjećam se djeda. NomC:nominative GenC:genitive Вадим вспоминает первую встречу с Анной. NomC:nominative AccC:accusative The verb вспоминать/вспомнить (remember) is not a reflexive verb, but rather a transitive verb that opens up space to an accusative complement, i.e. to an object. That verb is used as a reflexive verb in impersonal constructions (Мне вспомнилась старинная песня.). Conclusion The generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. Difficulties in second-language learning (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. There are certain syntactic patterns that can be foreseen, but there are many more unforeseeable ones. This makes mastering verb valency the key problem in learning a foreign language. Croatian and Russian are related Slavic languages, and thus there is a very high overlap in verb valency between these two languages. When it comes to some of the most frequent errors arising as a result of similarities between the two languages, we must emphasize the incorrect use of prepositions (i.e. incorrect choice of case after a preposition: жениться с ней). Errors can also occur quite often if a verb in L1 has one matching and one or more non-matching meanings with a verb in L2 (надеяться на). This paper aims to facilitate both the acquisition and teaching of Croatian and Russian as foreign languages. A comparative analysis can be very important for language teachers as it helps them predict learners’ errors. 129 �The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Endnotes: In Russian, the verb веселиться means 'to have a great time, have fun'. The Croatian equivalent is radovati se. 1 The verb čuditi (to amaze) is considered normatively unacceptable. However, it is included in our study because of its frequent use and attestation in the corpora. 2 References Apresyan, Yu. D. (Ed.). (2003). Novyj ob"yasnitel'nyj slovar' sinonimov russkogo jazyka. Moskva: Shkola “Yazyki slavyanskoi kul’tury”. Herbst, T., Heath, D., Roe, I.F., & Götz, D. (2004). A valency dictionary of English: a corpus-based analysis of the complementation patterns of English verbs, nouns and adjectives. Berlin: Mouton de Gruyter. Herbst, T., & Götz-Votteler, K. (Eds.). (2007). Valency: Theoretical, Descriptive and Cognitive Issues. Berlin: Mouton de Gruyter. Levin, B. (1993). English Verb Classes and Alternations. Chicago and London: The University of Chicago Press. Levin, B., & Rappaport Hovav, M. (2005). Argument Realization. Research Surveys in Linguistics. New York: Cambridge Univeristy press. Rozental’, D.E. (1981). Upravlenie v russkom yazyke. Slovar'-spravochnik : dlya rabotnikov pechati. Moskva: Kniga. Silić, J., & Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. White, L. (2003). Second Language Acquisition and Universal Grammar. New York: Cambridge University press. 130 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2789 Title A name given to the resource The role of verb valency in Croatian and Russian learning at B1 level Author Author Brač, Ivana Drljač Magić, Sanja Abstract A summary of the resource. Difficulties in learning a second language (L2) may arise when a first-language (L1) speaker attempts to directly transfer a syntactic pattern from L1 into L2. Since there is a very high overlap in verb valency between Croatian and Russian, the generalization of syntactic patterns often leads to systematic errors. In this paper we analyze verbs that were selected from a list of verbs required for B1-level mastery in Croatian and Russian. The analyzed verbs are divided into semantic groups according to Levin (1993), but the paper focuses on the verbs of social interaction, verbs of communication and psych-verbs. Each verb is associated with its syntactic pattern supported by a corpus attestation. Within each semantic group, verbs are further divided into four groups based on the number of complements and their realization on the syntactic and morphological levels. This paper aims to facilitate the acquisition of basic verb complements in Croatian and Russian, with emphasis on non-matching pairs between the two languages. Keywords: Verb valency, Croatian language, Russian language, L2 acquisition Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General),LT Textbooks,P Philology. Linguistics,PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/227f31dc27f602febbf7ab48196abd50.pdf 95632d8c98a0efb90425f8f64ae95266 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Formation of the International Sales Contract under the Vienna Convention and the other Sources of Sales Law of Croatia Dr. sc. Ratko Brnabić Pravni fakultet u Splitu, Katedra za trgovačko pravo i pravo društava e-mail: ratko.brnabic@pravst.hr Sažetak: Razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za reguliranje pravnih odnosa, koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija. Sve važnija uloga međunarodne trgovine dovodi u pitanje nacionalne trgovačke zakone jer često ne odgovaraju potrebama međunarodne trgovine a problemi naročito nastaju kada dođe do spora s međunarodnim elementom. Kako se potreba trgovine mijenjaju tako se mijenja i trgovačka praksa. Pojačana prekomorska robna trgovina još više naglašava probleme, koji proizlaze iz različitosti nacionalnih zakonodavstava, koja uređuju ovu materiju. Sklapanjem ugovora stranke otkrivaju da su se ravnale po različitim pravnim standardima i običajima. U tom smislu već je bilo pokušaja izjednačavanja spomenutih propisa s ciljem stvaranja pravne sigurnosti i smanjenja nepotrebnih troškova povezanih sa sklapanjem ugovora prema nepoznatom pravu a kruna tih napora je Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine. Ključne riječi: Bečka konvencija, ponuda, prihvat, perfekcija ugovora, trgovački običaji. JEL klasifikacija: K12, K20, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15214 Historija članka Dostavljen: 02.09.2014. Recenziran: 24.11.2014. Prihvaćen: 23.01.2015. Pisci domaćih zakona, kojima se regulira ova materija imaju niz prednosti u odnosu na pisce konvencija. Naime, oni djeluju u već razvijenom pravnom sustavu, s bogatom sudskom praksom, a ako žele uklopiti nove pravne institute iz stranih zakonodavstava, to mogu lakše učiniti nego kada je riječ o međunarodnom dokumentu. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 83 �Dr. sc. Ratko Brnabić U procesu stvaranja Konvencije bili su neizbježni kompromisi, kako bi se uklopili elementi kontinentalnog prava i common lawa. Pokušalo se "pod zajednički nazivnik" staviti stvarno nespojive pravne koncepte. Međutim, spomenuti sustavi nemaju zajedničku pravnu teoriju, pa neka konvencijska rješenja ostavljaju dvojbe u pogledu njihove primjene u konkretnim okolnostima. Iz tih razloga, potrebno je identificirati probleme, koji u poslovnoj praksi mogu nastati kada trgovci, čija se sjedišta nalaze u državama, koje pripadaju kontinentalnom pravnom sustavu moraju postupati prema pravilima Konvencije. Tu ni Republika Hrvatska nije izuzetak, jer Konvencija ima prednost pred domaćim pravom pa se primjenjuje i prije Zakona o obveznim odnosima i drugih propisa, kojima je uređeno hrvatsko pravo kupoprodaje. To rješenje šire je u pristupu u odnosu na hrvatski Zakon o obveznim odnosima jer razlikuje slučajeve kada je riječ o bitnim ili nebitnim izmjenama sastojaka ugovora. U radu se koristi metoda kompilacije, metoda deskripcije, deduktivna metoda, metoda specijalizacije, te komparativna metoda. Također, u radu se pokazuje da, iako postoje razlike u pravnom uređenju sklapanja ugovora o kupoprodaji, ugovorne strane kvalitetnim ugovaranjem mogu unaprijed otkloniti mogućnost nastanka spora u svezi s pitanjima iz područja sklapanja ugovora. Pretpostavka za to jest da trgovci, koji sudjeluju u međunarodnoj trgovini moraju biti svjesni da se na njihov pravni odnos primjenjuju pravila koja im nisu dostatno poznata pa je stoga nužno da se o tim pitanjima unaprijed usuglase. Ovim radom se posebice želi obraditi osjetljivo područje sklapanja ugovora o međunarodnoj kupoprodaji jer trgovci, koji slijede odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima mogu biti iznenađeni načinom na koji je spomenuto područje uređeno Konvencijom. U tom smislu posebice se raspravlja o ponudi, prihvatu i roku za prihvat, trenutku kada se ugovor smatra sklopljenim te pravnim učincima protuponude. Tako primjerice, prema Konvenciji odgovor na ponudu, koji upućuje na prihvat, a sadrži dodatke, ograničenja ili druge izmjene, jest odbijanje ponude i predstavlja protuponudu ali s druge strane, odgovor na ponudu, koji upućuje na prihvat, ali koji sadržava dopunske ili različite sastojke, koji ne mijenjaju bitno sastojke ponude, predstavlja prihvat, osim ako ponuditelj bez nepotrebnog odgađanja usmeno ne stavi prigovor na razlike ili pošalje obavijest u tom smislu. Ako on tako ne postupi, ugovor je sklopljen prema sadržaju ponude s izmjenama koje se nalaze u prihvatu. 84 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Abstract: The development of international trade led to the necessity of equalizing the legal mechanisms for regulating legal relations, arising from international trade transactions. Increasingly important role of international trade questions national trade laws because they often do not meet the needs of international trade, and the problems particularly arise when a dispute arises with an international element. As the needs of trade are changing, the trade practice changes as well. Increased overseas trade highlights problems arising from the diversity of national legislative even more. By concluding the contract, parties reveal that they were led by different legal standards and practices. In this sense, there have been attempts to equalize mentioned legislation in order to create legal certainty and to reduce unnecessary costs related with the conclusion of contracts by an unknown law and the crown of these efforts is United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods Act 1980. Keywords: Vienna Convention, Offer, Acceptance, Formation of contract , Usages of Trade. JEL Classification: K12, K20, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15214 Article History Submitted: 02.09.2014. Resubmited: 24.11.2014. Accepted: 23.01.2015. Writers domestic law that regulate this matter have a number of advantages over writers of conventions. Namely, they operate in developed legal system, with a rich jurisprudence, and if they want to integrate new legal institutes from foreign legislation, it may easier to do than when it comes to international document. In the process of creating the Convention compromises were inevitable, all in order to match elements of civil law and common law. There was also an attempt to put under"a common denominator" inconsistent legal concepts. However, these systems do not have a common legal theory, and some convention solutions leave no doubts as to their application in specific circumstances. For these reasons, it is necessary to identify problems that a commercial practice can arise when retailers, which are headquartered in countries belonging to the continental legal system must act according to the rules of the Convention. In this sense, even Croatia is not an exception, because the Convention takes precedence over domestic law and applied before the Civil Obligations Act and other regulations governing the sale of Croatian law. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 85 �Dr. sc. Ratko Brnabić This paper particularly discusses sensitive area of signing the contract about international trade, because traders who follow the relevant provisions of the Law on Obligations may be surprised by the way the mentioned area is regulated by the Convention. In this sense, the offer is specially discussed, as well as an acceptance and time for acceptance of the time when the contract is deemed. For example, according to the Convention, in response to the offer, which is transfered to acceptance, and contains additions, or other changes, is refusing of an offer, and represents counteroffer, but, on the other hand, the response to the offer, which indicates acceptance which contains additional or different ingredients , which do not alter the essential ingredients of the offer constitutes an acceptance, unless the offer-or, without undue delay orally raised any objection to the difference or send a notification to this effect. If he fails to do so, the contract is concluded according to the offer with the modifications contained in the acceptance. The paper uses the method of compilation, description method, deductive method, as well as specialization and comparative method. Also, the paper shows that although there are differences in the legal order when purchasing the contract, agreeing parties can, in advance, eliminate the possibility of a dispute in connection with issues related to the contract. The prerequisite for this is that the dealers who participate in an international trade have to be aware that their legal relationship to the rules that they do not sufficiently know, and it is therefore necessary to take on these issues in advance to agree. If he fails to do so, the contract is concluded according to the offer with the modifications contained in the acceptance. This solution is broader in approach compared to the Croatian Obligations Act because it differentiate cases when having important or less important modifications. This solution is broader in approach compared to the Croatian Obligations Act because different instances when it comes to important or unimportant changes to the ingredients of the contract. It also discusses the role of customs and business practice in the legal relations of buying and selling with an international element. Specifically, it should be stated that the said autonomous sources of law take precedence over the Convention. 86 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske 1. Uvod Razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za reguliranje pravnih odnosa koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija. Sve važnija uloga međunarodne trgovine dovodi u pitanje nacionalne trgovačke zakone jer često ne odgovaraju potrebama međunarodne trgovine a problemi naročito nastaju kada dođe do spora s međunarodnim elementom. Kako se potreba trgovine mijenjaju tako se mijenja i trgovačka praksa. Pojačana prekomorska robna trgovina još više naglašava probleme koji proizlaze iz različitosti nacionalnih zakonodavstava koja uređuju ovu materiju. Sklapanjem ugovora stranke otkrivaju da su se ravnale po različitim pravnim standardima i običajima. U tom smislu već je bilo pokušaja izjednačavanja spomenutih propisa s ciljem stvaranja pravne sigurnosti i smanjenja nepotrebnih troškova povezanih sa sklapanjem ugovora prema nepoznatom pravu a kruna tih napora je Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine (u nastavku rada: Konvencija). Kako je članica Konvencije od ranije bila SFRJ, Republika Hrvatska je temeljem izjave o sukcesiji od 8. lipnja 1998. g. pristupila Konvenciji,1 koja se primjenjuje s retroaktivnim učinkom od dana 8. listopada 1991., datuma kada je Republika Hrvatska postala samostalni, međunarodno priznati subjekt ali nije izjavila rezervu u pogledu primjene neke od Konvencijskih odredbi pa se Konvencija primjenjuje u cijelosti. Pisci domaćih zakona kojima se regulira ova materija imaju niz prednosti u odnosu na pisce konvencija. Naime, oni djeluju u već razvijenom pravnom sustavu, s bogatom sudskom praksom, a ako žele uklopiti nove pravne institute iz stranih zakonodavstava, to mogu lakše učiniti nego kada je riječ o međunarodnom dokumentu. Spomenutim donošenjem jedinstvenog teksta Konvencije nastojalo se ostvariti nekoliko važnih ciljeva: ublažiti teškoće koje se javljaju kad je ugovor sklopljen između prodavatelja i kupca stvari sa sjedištima u različitim državama i pružiti suvremena pravila za međunarodnu kupoprodaju, smanjiti potrebu nalaženja prava po kojem će se ugovor prosuđivati te izbjeći primjenu pravila međunarodnog privatnog prava o sukobu zakona. Konvencija ipak nema prednost pred trgovačkim običajima niti pred općim uvjetima poslovanja ugovornih strana a njezine odredbe su općenito dispozitivne prirode.2 1 2 V. Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 8/98. Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo, Međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991, str. 38. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 87 �Dr. sc. Ratko Brnabić U procesu stvaranja Konvencije bili su neizbježni kompromisi kako bi se uklopili elementi kontinentalnog prava i sustava Common law-a. Pokušalo se "pod zajednički nazivnik" staviti stvarno nespojive pravne koncepte. Međutim, spomenuti sustavi nemaju zajedničku pravnu teoriju pa neka konvencijska rješenja ostavljaju dvojbe u pogledu njihove primjene u konkretnim okolnostima. Iz tih razloga, potrebno je identificirati probleme koji u poslovnoj praksi mogu nastati kada trgovci čija se sjedišta nalaze u državama koje pripadaju kontinentalnom pravnom sustavu moraju postupati prema pravilima Konvencije. Tu ni Republika Hrvatska nije izuzetak jer se odredbe Konvencije primjenjuju i prije odredaba hrvatskog Zakona o obveznim odnosima (u tekstu: ZOO RH)3 i drugih propisa kojima je uređeno hrvatsko pravo kupoprodaje. U nastavku rada provodi se raščlamba odredaba Konvencije koje se tiču sklapanja ugovora te se ukazuje na različitost konvencijskih rješenja u odnosu na rješenja sadržana u odredbama spomenutog Zakona. U prvom redu biti će riječi o ponudi za sklapanjem ugovora i prihvatu te ponude što dovodi do nastanka ugovora o kupoprodaji. Konvencija je glede trenutka sklapanja ugovora prihvatila teoriju primitka kao i hrvatsko pravo te većina kontinentalnih prava jer je taj trenutak lako utvrditi. S obzirom na okolnost da se ugovor prema Konvenciji smatra sklopljenim u trenutku prihvata ponude, vidljivo je da je Konvencijom prihvaćeno načelo konsenzualnosti kod sklapanja ugovora o kupoprodaji. 2. Ponuda za sklapanje ugovora Ponuda je svako očitovanje volje jedne osobe iz kojeg je vidljiva želja za sklapanjem ugovora a koje sadrži barem sve objektivno bitne sastojke nužne za nastanak ugovora.4 Ove dvije potrepštine očitovanja nužne su za postojanje ponude zato da ponuđeni može prihvatiti ponudu najjednostavnijom izjavom pa da ugovor bude sklopljen, što podrazumijeva i da su poznati bar objektivno bitni sastojci ugovora bez kojih on ne može valjano nastati.5 Prema Konvenciji, ponuda je 3 Hrvatski Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11. Kada je riječ o odnosima između sudionika obveznih odnosa, potrebno je prije svega naglasiti značenje načela autonomije volje ugovornih strana prema kojemu su one slobodne u uređivanju obveznih odnosa. Detaljnije Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980, str. 6. i dalje. 5 Usp. Slakoper, Z. et al., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Mikrorad, Zagreb, 2009, str. 111. 4 88 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske prijedlog za sklapanje ugovora upućen jednoj osobi ili više određenih osoba znači ponudu ako je dovoljno određen i ako ukazuje na namjeru ponuditelja da se obveže u slučaju prihvaćanja. Prijedlog je dovoljno određen ako označava robu i izričito ili prešutno utvrđuje količinu i cijenu ili sadrži elemente za njihovo utvrđivanje.6 Nadalje, kad je ugovor valjano sklopljen a cijena robe nije u ugovoru određena ni izričito ni prešutno niti u njemu ima odredaba na temelju kojih bi se mogla utvrditi, smatrat će se ako nije suprotno navedeno da su strane prešutno pristale na cijenu koje se u trenutku sklapanja ugovora redovno naplaćivala u dotičnoj struci za takvu robu prodanu pod sličnim okolnostima.7 Prema ZOO-u RH, cijena je bitan sastojak za sklapanje ugovora u građanskoj kupoprodaji pa u slučaju kada cijena nije određena ili odrediva, ugovor nije valjan. S druge strane, kod trgovačke kupoprodaje ugovor se smatra sklopljenim iako cijena nije određena niti odrediva: kupac tada plaća cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora. Podredno plaća razumnu cijenu pod kojom se smatra tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora a ako se ta cijena ne može utvrditi onda cijenu utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.8 Konvencija također i uređuje pitanje ponude koja je upućena neodređenom broju osoba: takav prijedlog za sklapanjem ugovora upućen neodređenom broju osoba smatrat će se samo kao poziv da se učine ponude, osim ako osoba koja to predlaže jasno ne ukaže na suprotno.9 Potpuno suprotno načelo vrijedi u ZOO-u RH: prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.10 Sve dok se ugovor ne sklopi ponuda se može opozvati, ako opoziv stigne ponuđenome prije nego što je on poslao svoj prihvat. Ipak, ponuda se ne može opozvati ako je u njoj naznačeno, bilo time što je određen rok za prihvaćanje ili na 6 Vidi čl. 14. st. 1. Konvencije. Usp. za hrvatsko pravo čl. 253. ZOO-a RH. Vidi čl. 55. Konvencije. 8 Vidi čl. 384. ZOO-a RH. 9 Vidi čl. 14. st. 2. Konvencije. 10 Vidi čl. 254. ZOO-a RH. Spomenuti Zakon dodatno razrađuje pitanje ponude pa se izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja (čl. 255. ZOO-a RH). S druge strane, slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne smatraju se ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje (čl. 256. ZOO-a RH). 7 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 89 �Dr. sc. Ratko Brnabić drugi način, da je neopoziva ili ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu s tim. Vidljivo je da Konvencija zauzima polazište o obvezujućoj naravi ponude te se predviđaju slučajevi kada opoziv ponude nije moguć. Ovo je jedno od najvećih problema s kojim su se suočili autori Konvencije jer je trebalo premostiti procijep između različitih polazišta. Naime, u kontinentalnim pravnim sustavima vrijedi stav da je ponuditelj vezan ponudom, a u sustavima Common law-a zauzeto je suprotno polazište. Nadalje, razlike postoje i u svezi s mogućnošću da se ponuditelj obveže za točno određeno razdoblje kao i u pogledu odgovornosti za štetu u slučaju opoziva ponude. Već i prethodnik ove odredbe – odredba čl. 5. ULF rezultat je dvojbenog kompromisa pa i odredba o ponudi iz Bečke konvencije rezultat kompromisa zbog kojeg ona nije dostatno precizna. Ipak, sudska praksa pokazuje da je spomenuti problem ipak više teoretske prirode.11 Prema hrvatskom ZOO-u, ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Stoga ponuda mora izražavati volju ponuditelja na sklapanje ugovora (lat. animus contrahendi) što znači da na njegovoj strani postoji jasna i određena nakana sklopiti ugovor. Ne želi li ponuditelj da ta inicijativa dovede do sklapanja ugovora, mora to urediti posebnom klauzulom npr. „bez obveze“, „nije ponuda već upit“ i sl.12 Iako je ponuda načelno opoziva, spomenuto načelo se ograničava (ne primjenjuje se) u slučaju kada je ugovor već sklopljen ali i onda kada je ponuđeni poslao svoju izjavu o prihvatu ponude. Ponuditelj svoju ponudu može napraviti obvezujućim i bez navođenja roka u kojem je vezan ponudom. Ako ponuditelj navede rok za prihvat ponude stvara se oboriva pretpostavka da je on vezan tom ponudom. Međutim, ponuditelj je vezan ako se iz ponuđenikovog ponašanja može opravdano zaključiti da se pouzdao u okolnost da je ponuda neopoziva te da je to bilo razumno od njega očekivati.13 Prema ZOO-u RH, ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla. Opoziv ponude vrijedi samo onda kada je stigao ponuđeniku prije 11 Tako Schlechtriem, P. u: Schlechtriem, P.; Schwenzer, I. (ur.), Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford University press, New York, 2005, str. 207. – 208. 12 Vidi čl. 253. ZOO RH. Usp. Gorenc, V. et al., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF, Zagreb, 2005, str. 352. 13 Vidi čl. 16. st. 2b. Konvencije. 90 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske ponude ili bar istodobno s ponudom.14 Usporedbom odredaba Konvencije i ZOO-a RH, dolazi se do zaključka da postoje razlike u pravnom uređenju jer Konvencija predviđa poviše spomenuta dva slučaja (izuzetka) kada se ponuda uopće ne može opozvati: a) ako je u njoj naznačeno da je neopoziva, te b) ako je ponuđenik razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu s tim (npr. pripremao robu za utovar). Ipak, u praksi to neće doći do izražaja jer će jednako rješenje vrijediti i u domaćoj kupoprodaji primjenimo li pravila o tumačenju ugovora te pravila o primjeni običaja i prakse.15 Potrebno je razmotriti i pitanje ostvarenja prava na opoziv ponude prema Konvenciji kao i granice spomenutog prava. Opoziv ponude daje se izjavom koja mora stići drugoj strani. Ponuda, izjava o prihvaćanju ili bilo koje drugo izražavanje namjere “stiglo” je primatelju ako mu je priopćena usmeno ili je na drugi način uručena njemu osobno ili predana njegovu sjedištu ili na njegovu poštansku adresu ili, ako nema sjedišta odnosno poštansku adresu, u njegovom redovnom boravištu.16 Nije dostatno da je ponuđeni primjerice od trećih doznao da ponuditelj namjerava opozvati ponudu. Drugo je pitanje, a koje se uređuje domaćim pravom, tko je ovlašten u ime trgovca izjaviti opoziv te koje se pretpostavke s tim u svezi moraju ispuniti. Teret dokaza je na onoj strani koja tvrdi da je valjano izjavljen opoziv. Ugovorna strana vezana je izjavom o opozivu samo onda dok ta izjava ne stigne drugoj strani. Samo izuzetno, opoziv „izjave o opozivu“ moguć je ako se druga strana nije počela ponašati u skladu s činjenicom da je ponuda opozvana a posebice je to moguće ako druga strana nije ni saznala za prvi opoziv. U svakom slučaju teret dokaza je na strani koja je izjavila opoziv. Nadalje, treba razmotriti i pitanje roka za prihvat ponude. Prema Konvenciji, rok za prihvat, što ga je odredio ponuditelj u telegramu ili pismu, počinje teći od trenutka kad je telegram predan za odašiljanje ili od datuma koji nosi pismo ili, u nedostatku datuma na pismu, od datuma koji se nalazi na kuverti. Rok za prihvaćanje što ga je odredio ponuditelj telefonom, teleksom ili drugim neposrednim sredstvima priopćavanja počinje teći kad ponuda stigne ponuđenome.17 14 Vidi čl. 257. ZOO-a RH. Vidi čl. 319. ZOO-a RH. Primjenu običaja i prakse u obveznim odnosima uređuje čl. 12. ZOO-a RH. 16 Vidi čl. 24. Konvencije. Također vidi i Farnsworth, E.A. u: Galston N.; Smit H. (ur.), International Sales: The United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Matthew Bender, 1984, Pog. 3, str. 3-13. 17 Vidi čl. 20. st. 1. i 2. Konvencije. 15 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 91 �Dr. sc. Ratko Brnabić Iz tih odredaba jasno proizlazi da se rok može odrediti tako da se u ponudi navede datum do kojeg se ponuditelj smatra vezanim ponudom ili odrediti primjerice da je rok za prihvat 15 dana od dana kada je ponuda stigla ponuđeniku. Prema ZOO-u RH, treba razlikovati slučajeve kada je rokove u ponudi postavio ponuditelj od slučajeva kada vrijedi zakonski rok. Određivanje rokova za prihvaćanje ponude u pravilu otpada kad su ponuditelj i ponuđeni prostorno nazočni kao i onda ako je ponuda učinjena putem telefona ili na drugi izravan način. Ako je među prisutnim stranama ponuđeniku ostavljen rok za razmišljanje tada je zapravo riječ o ponudi među nenazočnim osobama. Među nenazočnim osobama rok za prihvat ponude trebao bi postaviti sam ponuditelj jer će tako izbjeći situaciju da sudbina njegove ponude ovisi o dispozitivnim zakonskim normama koje za njega mogu biti i nepovoljne u konkretnom slučaju. Pri utvrđivanju rokova obvezatnosti ponude ponuditelj treba biti realan i paziti na primjerenost roka.18 Uputi li ponuditelj ponudu nenazočnom adresatu u kojoj nije određen rok za njezin prihvat, primjenjuje se dispozitivna zakonska odredba prema kojoj ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.19 Ako jedna strana umre ili izgubi poslovnu sposobnost prije prihvaćanja ponude ponuda ne gubi učinak osim ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili pravne naravi posla.20 Pravo ponuditelja na opoziv prestaje kad je ugovor sklopljen tj. kad je dana valjana izjava o prihvatu jer prihvat ponude proizvodi učinak od trenutka kad izjava o suglasnosti stigne ponuditelju. Prihvat će biti bez učinka ako izjava o suglasnosti ne stigne ponuditelju u roku što ga je on odredio ili, ako nije odredio rok, u razumnom roku, vodeći računa o okolnostima posla i brzini sredstava komunikacije kojim se koristio ponuditelj. S druge strane, usmena ponuda mora biti prihvaćena odmah osim ako okolnosti ne ukazuju na suprotan zaključak.21 18 Tako Gorenc, V. et al., o. c. u bilj. br. 12, str. 360. Vidi čl. 258. st. 4. ZOO-a RH. Tu je zapravo riječ o tri razdoblja roka ponude: rok za putovanje ponude do ponuđenika, rok za razmišljanje i odlučivanje te rok za povratak njegovog odgovora ponuditelju. Sve tri faze predstavljaju jedinstvenu cjelinu. 20 Vidi čl. 267. ZOO-a RH. Prema tome na mjesto ponuditelja i ponuđenika stupit će njihovi pravni sljednici. Ta bi se odredba na odgovarajući način mogla primijeniti i na trgovce – pravne osobe primjerice ako je nakon slanja ponude društvo ponuditelj pripojeno drugom društvu. Usp. Vedriš, M.; Klarić, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014, str. 403. 21 Vidi čl. 18. st. 2. Konvencije. 19 92 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Kad je ugovor sklopljen, ugovorne strane više ne mogu izmijeniti svoja očitovanja volje jer su one sastavni dio ugovora. Izjava o rezervaciji koju za svrhu ima očuvanje prava ugovorne strane na opoziv po prirodi stvari predstavlja pravo na razvrgnuće sklopljenog ugovora pa ono mora jasno biti predviđeno ugovorom ili to mora proizlaziti iz tumačenja ugovora. Izjava o prihvatu koja ne stigne drugoj strani proizvodi učinke samo ako na temelju ponude, prakse koju su strane između sebe uspostavile ili običaja prihvaćanje ponuđenog može biti izraženo obavljanjem neke radnje, kao što je primjerice slanje robe ili plaćanje cijene. U načelu – ako nije pridržano i šire pravo na opoziv – pravo na opoziv prestaje samo sklapanjem ugovora. Slanjem izjave o pristanku prestaje pravo na opoziv čak i prije trenutka sklapanja ugovora.22 Ako je izjava o opozivu ponude poslana nakon što je poslana izjava o prihvatu, dok prihvat ne stigne ponuditelju ugovor je u stanju pendencije. Ako prihvat uopće ne stigne, ugovor nije niti sklopljen, osim ako nije riječ o jednom od poviše spomenutih slučajeva kod kojih nije niti potrebno da izjava o prihvatu stigne ponuditelju. S druge strane, niti ponuditelj ne može biti neograničeno vezan ponudom. Ako nema roka važenja ponude ona vrijedi u razumnom roku vodeći računa o okolnostima posla i brzini sredstava komunikacije kojim se koristio ponuditelj. Pri tome nije potrebno koristiti odredbe Konvencije o tumačenju izjava ugovornih strana.23 Vidljivo je da to konvencijsko rješenje odgovara poviše spomenutim odredbama ZOO-a RH samo što ih spomenuti Zakon odmah razrađuje dok će tu zadaću kod primjene Konvencije imati sudovi i arbitražna tijela. Nema prepreke da ponuditelj u ponudi stavi klauzulu o tome da ga ponuda ne obvezuje sve do trenutka primitka izjave o prihvatu. Ponuđenik mora dokazati da je prihvat poslao prije nego što mu je stigla izjava o opozivu ponude. Ponuditelj samo mora dokazati da je opoziv stigao ponuđenom u točno određenom trenutku. Ponuditelj može svoju ponudu učiniti neopozivom tako što će jasno istaknuti namjeru da ponuda ima upravo taj učinak pri čemu nije od značaja forma u kojoj se daje ta izjava. U slučaju dvojbe, od pomoći nam mogu biti konvencijska 22 Tako Lookofsky, J. u: Herbots, J.; Blanpain, R (ur.), The 1980 United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, International Encyclopaedia of Laws - Contracts, Suppl. 29, 2000, str. 66. 23 Vidi čl. 8. Konvencije. Usp. Schlechtriem, P., Uniform Sales Law - The UN-Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Manz, Vienna, 1986, str. 53. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 93 �Dr. sc. Ratko Brnabić pravila o tumačenju izjava i ponašanja ugovornih strana.24 I Popratne okolnosti u kojima se ponuda daje mogu ukazivati na namjeru ponuditelja da je učini neopozivom: primjerice, ako ponuditelj prilaže neko sredstvo osiguranja tražbina ili bi zaključak da je ponuda neopoziva proizlazio iz pregovora te prakse između konkretnih ugovaratelja. Namjera da se preuzme obveza posebice je jasna onda kada je u ponudi naveden fiksni rok za prihvat. Okolnost da je određen fiksni rok prihvata predstavlja oborivu pretpostavku o postojanju namjere ponuditelja da se tako obveže.25 Ako sadržaj ponude nedostatno ukazuje na namjeru ponuditelja da se obveže tada nije riječ o neopozivoj ponudi.26 Ako je ponuda neopoziva, ponuditelj je vezan svojom ponudom pa ponuđenik može izjaviti prihvat i time je ugovor sklopljen. Tu nema mjesta primjeni odredaba domaćega prava. Stoga, ako ponuditeljev opoziv ne proizvodi pravne učinke, ponuđenik primjerice nije ovlašten izjaviti da izjavu o opozivu smatra valjanom i ustati s tužbom za naknadu šteta temeljem odgovornosti iz pregovora (lat. culpa in contrahendo). Umjesto toga, ponuđenik treba prihvatiti ponudu, sklopiti ugovor pa će se eventualni opoziv ponude smatrati kvalificiranim oblikom odbijanja ispunjenja. U tom smislu, ako je prije roka za izvršenje ugovora jasno da će jedna strana počiniti bitnu povredu ugovora, druga strana može izjaviti da raskida ugovor.27 Ako ponuditelj nije vezan svojom ponudom, može je povući. Stigne li ta izjava o povlačenju ponuđeniku prije izjave o prihvatu ponude ili čak ako mu stigne nakon prihvata ponude tada nema mjesta primjeni pravila o odgovornosti za štetu po 24 Namjera da ponuda bude neopoziva može se iskazati riječima koje nedvojbeno na to ukazuju: fiksna ponuda, čvrsta ponuda, ponuda neopoziva do …; također, mogu se koristiti i izrazi kojima se u konkretnoj grani gospodarstva uobičajeno iskazuje namjera za obvezivanjem, primjerice izraz otvorena ponuda, opcija itd. Detaljnije o tome vidi kod Schlechtriem, P., o. c. u bilj. br. 11, str. 210. 25 Lookofsky, J., o.c. u bilj. br. 22, str. 67. 26 Ponašanje kojim ponuđeni pokazuje da je ponudu ozbiljno shvatio jest primjerice početak proizvodnje, nabava sirovina ili sklapanje ugovora u tu svrhu, naručivanje skupih studija ili proračuna, nova zapošljavanja. Ta postupanja moraju proizlaziti iz toga da se ponuđenik „razumno“ pouzdao u neopozivost ponude. Ponašanja ne obuhvaćaju samo radnje već i propuštanja. Usp. Del Pilar Perales Viscasillas, M., The Formation of Contracts and the Principles of European Contract Law, Pace International Law Review 13/2001, str. 384. 27 Vidi čl. 72. Konvencije. Usp. Vilus, J., Provisions Common to the Obligations of the Seller and the Buyer, u: Šarčević , P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana 1986, str. 245. 94 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske odredbama domaćeg prava. Ako je opoziv dopušten prema Konvenciji, nije dopustivo zaobilaženje tog pravila u praksi pozivanjem na odredbe o naknadi štete domaćeg prava. Ne bi bilo dobro da se stavljanjem ponuditelju u izgled tužbe za naknadu štete prema domaćem pravu na njega vrši pritisak da održi svoju ponudu iako je ona opoziva. To načelo ipak ne vrijedi u slučaju kada se ponuditelj ponašao prijevarno. Tada se primjenjuju pravila domaćeg prava o toj mani volje.28 U svakom slučaju ponuda čak i kad je neopoziva više ne proizvodi pravne učinke od trenutka kada odbijanje stigne ponuditelju. Izjava o odbijanju ponude ima takav učinak i onda kad je ponuda neopoziva a odbijanje je stiglo za vrijeme trajanja fiksnog roka za prihvat. Tada postupak sklapanja ugovora može započeti samo slanjem nove ponude. Odbijanje se može očitovati izričitom izjavom ili neizravno, primjerice kad ponuđenik zahtijeva izmjenu uvjeta ponude a takav zahtjev očito ne spada u grupu slučajeva prihvata ponude s izmjenama koje su manjeg značaja.29 Primjenom konvencijskih pravila o tumačenju procjenjuje se predstavlja li izjava ponuđenika odbijanje ponude. Izjava o odbijanju mora stići ponuditelju. Ponuda se može odbiti čak i nakon što se poslan prihvat, ako ta izjava stigne ponuditelju istovremeno s izjavom o prihvatu ili prije prihvata. Ako odbijanje stigne ponuditelju prije prihvata, ugovor nije sklopljen i to se stanje ne može promijeniti niti primjenom konvencijske odredbe prema kojoj zakašnjeli prihvat ipak proizvodi pravne učinke sklapanja ugovora ako ponuditelj o tome bez odgode usmeno obavijesti ponuđenog ili mu pošalje pisanu obavijest u tom smislu.30 Po prirodi stvari, ponuda u kojoj je određen rok u kojem se ona mora prihvatiti redovito prestaje istekom tog roka. Konvencija izričito ne predviđa taj učinak ali taj zaključak proizlazi iz tumačenja odredaba o tome u kojem roku izjava o prihvatu mora stići ponuditelju, pravilima o roku za prihvat ponude te pravilima o učincima zakašnjelog prihvata. Konvencija ne uređuje pitanje utječe li na važenje ponude smrt, gubitak poslovne sposobnosti, otvaranje stečajnog postupka ili sličnog postupka koji utječu 28 Vidi čl. 284. ZOO-a RH. Pravna posljedica prijevare je pobojnost tog ugovora te obveza na naknadu štete. 29 Vidi čl. 19. st. 1. Konvencije. 30 Vidi čl. 21. Konvencije. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 95 �Dr. sc. Ratko Brnabić na ugovornu stranu. Učinci tih događaja (pravnih činjenica) na pravni odnos uređeni su domaćim pravom. 3. Prihvat ponude Prema Konvenciji, ugovor je sklopljen kada se susretnu ponuda i prihvat tj. kada se na ponudu da odgovarajuća izjava o prihvatu. Ponuđenikova izjava mora stići ponuditelju u razumnom roku. Ipak, prihvat se može dati i konkludentnim radnjama. Valja razlikovati tri različita oblika prihvata: a) izričita izjava o prihvatu koja mora stići ponuditelju, b) prihvat izražen implicitno, koji mora stići ponuditelju i c) prihvat izražen implicitno, koji proizvodi učinke poduzimanjem radnje koje znače pristanak. Bez obzira na to mora li prihvat stići ponuditelju te je li prihvat izražen izričitom izjavom ili implicitno, moraju se ispuniti pretpostavke valjanog očitovanja volje koje zahtijeva domaće pravo (poslovna sposobnost, nepostojanje mana volje, ovlast za zastupanje). Ponudu u ime ponuđenika smije prihvatiti i poslovno nesposobna osoba ali u čije ime izjavu daje zakonski zastupnik . Konvencija samo uređuje načine na koje se može izjaviti prihvat te uređuje pitanje od kojeg trenutka prihvat proizvodi pravne učinke: kada izjava o prihvatu stigne ponuditelju ili kada ponašanje ponuđenog (radnje) ukazuju na prihvat. Izjava o prihvatu mora sadržavati izraze iz kojih se nedvojbeno može zaključiti o izričitom slaganju ponuđenika s ponudom tj. volju ponuđenika da se obveže time što je prihvatio uvjete ponude. Obična potvrda o primitku ponude, zahvala na ponudi ili slanje izjave kojom se iskazuje interesa, u pravilu nisu dostatni. Tumačenje tih izjava i volju stranaka uređeno je Konvencijom. U pravilu, ne postoji namjera prihvata ako se izjavi rezervacija o pojedinim pitanjima o kojima još treba pregovarati. Ako navodni prihvat sadrži uvjete koji su različiti od onih iz ponude treba ispitati je li tu možda riječ o odredbama koje bitno ne mijenjaju uvjete ponude. Utvrdi li se ta okolnost ugovor se smatra sklopljenim osim onda ako ponuditelj bez neopravdane odgode usmeno prigovori na različitost prihvata od ponude ili o tome pisani putem obavijesti prihvatitelja - ponuđenika. 96 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske Prihvat ne mora biti izjavljen u nekoj posebnoj formi ili korištenjem točno određenih riječi osim ako taj uvjet nije naznačen u ponudi.31 U komunikaciji budućih ugovornih strana valja razjasniti predstavlja li ponuđenikov odgovor prihvat ponude ili se njime samo potvrđuje primitak ponude. Teret dokaza da je riječ o valjanom i pravovremenom prihvatu je na strani koja tvrdi da je ugovor sklopljen. Prihvat se u načelu može izraziti bilo kojim sredstvom tj. metodom komunikacije. Ponuđenik - prihvatitelj nije obvezan koristiti isto sredstvo komunikacije kao ponuditelj. Pisana ponuda može se prihvatiti usmeno ili slanjem telefaksa. Međutim, moguće je ograničiti tu slobodu izbora metode jer ponuditelj u svojoj ponudi određuje način na koji se može dati izjava o prihvatu. Ako prihvat ne udovoljava dodatnim zahtjevima za valjanost postavljenima u ponudi, tada treba provesti test, tj. procijeniti je li tu riječ o manjim izmjenama kojima se ne mijenja bit ponude. Primjerice, ako se u ponudi zahtjeva da se prihvat daje u pisanoj formi, ugovor se smatra sklopljenim ako je prihvat dan telegramom, telefaksom ili drugim oblikom elektroničke komunikacije koji je moguće printati. Međutim, navođenje sredstva komunikacije u ponudi nema za svrhu samo to, već se time ponekad želi naglasiti da se prihvat mora dati u kratkom, točno određenom (fiksnom) roku pa se može zaključiti da je dopušteno korištenje i drugog, jednako brzog ili čak bržeg sredstva komunikacije. Prihvat dan elektronskim sredstvima komunikacije proizvodi učinke ako je ponuditelj (tj. primatelj, adresat prihvata) izričito ili neizravno pristao na to sredstvo komunikacije te na slanje prihvata na točno određenu elektroničku adresu. Ta se pretpostavka redovito ispunila onda kada je ponuditelj ponudu poslao elektroničkim putem sa svoje elektroničke adrese.32 Ugovorne strane moraju uzeti u obzir običaje ako se njima predviđaju posebna sredstva komuniciranja. Također je dopustiv sporazum strana da se izjava o prihvatu može dati samo istim sredstvom kojim je poslana ponuda (e-mail na e-mail, telegram na telegram itd.). Ipak, u novije doba je komunikacija putem elektroničke 31 Ponuđenik koji prihvaća ponudu može dati jednostavnu izjavu o prihvatu ili može u prihvatu ponoviti cijeli tekst ponude ili samo njegov dio. Riječi potvrđujem ili naručujem ukazuju na to da je riječ o prihvatu ponude. 32 Usp. Sono, K., Formation of International Contracts under the Vienna Convention: A Shift above the Comparative Law, u: Šarčević, P.; Volken, P., (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, Pog. 4, str. 124. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 97 �Dr. sc. Ratko Brnabić pošte istisnula ostala sredstva. Upute koje se nalaze u ponudi služe jednostavnijem priopćavanju volje o prihvatu ponude, međutim u ponudi nije dopustiva naznaka da šutnja ili pasivnost znače prihvat ponude.33 Prihvat ponude se može iskazati i konkludentnim radnjama jer Konvencija navodi da se uz izjavu o prihvatu i drugo ponašanje koje ukazuje na suglasnost s ponudom može smatrati prihvatom.34 Tom odredbom razdvaja se pitanje mogućnosti davanja neizravnog očitovanja volje primjerenom konkludentnom radnjom od pitanja treba li izjava volje stići ponuditelju. Uz izuzetak za slučaj kada se prihvat daje obavljanjem neke radnje, ponašanje koje znači prihvat mora „stići“ ponuditelju.35 To upućuje na zaključak da prodavatelj koji je predao robu na isporuku može povući svoj prihvat zaustavljanjem robe u prijevozu a da pritom nije nastupila povreda ugovora. S druge strane, kupac također još nije dužan na plaćanje ako roba koja mu je isporučena (kao konkludentan izraz prihvata) propadne prije nego što je rizik prešao na njega. Čak i isporuka robe s nedostatkom može predstavljati konkludentnu radnju prihvata. Konvencija govori o slanju robe (eng. dispatch) pa valjanost takve izjave o prihvatu ne ovisi o tome ima li isporučena roba ugovorene značajke. U slučaju kada je poslana potpuno različita roba (koja predstavlja lat. Aliud) postavlja se pitanje je li tu riječ o zabludi (lat. error): ako jest, slanje takve robe predstavlja prihvat; ako je drugačija roba poslana s namjerom da posluži kao „zamjenska roba“, tada je namjera prodavatelja da pruži protuponudu koja mora stići primatelju iako bi se primjenom 33 Vidi Schultz, R., Rolling Contract Formation Under the UN Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Cornell International Law Journal 35/2002, str. 263-289., str. 271. 34 Vidi čl. 18. st. 1. Konvencije. 35 Primjer takvog deklaratornog ponašanja je isporuka robe (barem i djelomična), pakiranje robe za isporuku kupcu, početak proizvodnje serije robe za koju je zaprimljena narudžba, prihvat i uzimanje u proizvodnju naručiteljevih sirovina, plaćanje, otvaranje akreditiva za plaćanje, priprema za ispunjenje (buduće) ugovorne obveze ili početak proizvodnje. Slanje računa ili unovčenje čeka poslanog zajedno s ponudom mogu se također smatrati prihvatom. Ključno je pitanje objektivne mogućnosti da adresat takvo ponašanje smatra prihvatom. Pripremanje izjave o prihvatu još nedostatno izražava volju za prihvatom, čak i u slučaju kada se prihvat daje obavljanjem neke radnje. U tom smislu, uz poduzimanje radnje ugovorna strana može poslati i obavijest o svojim aktivnostima pa bi se i ta obavijest mogla shvatiti kao prihvat pa stoga ako ona stigne ponuditelju prije nego što je saznao za isporuku robe koja radnja se izjednačuje s pristankom, već tada se ugovor smatra sklopljenim. Čak i obavijest trećih (banke koja financira kupca ili obavijest koju pošalje prijevoznik) može biti pokazatelj da je druga strana očitovala prihvat pa se ugovor smatra sklopljenim. Detaljnije o tome Schlechtriem, P. , o.c. u bilj. br. 11, str. 222. i 225. Usp. DiMatteo L., Critical Issues in the Formation of Contracts Under the CISG, Zbornik radova, Pravni fakultet Beograd, 2011, br. 3, str. 77. 98 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske pravila o tumačenju izjava volja i ponašanja ugovornih strana i takva radnja mogla smatrati prihvatom ponude. Šutnja ili nečinjenje ponekad mogu značiti prihvat ponude. Tada se niti ne može ispuniti pretpostavka da izjava o prihvatu „stigne“ ponuditelju. Međutim, da bi takvo držanje predstavljalo prihvat, moraju postojati i dodatni čimbenici. To ipak ne znači da je valjana odredba ponude kojom se predviđa da će se u slučaju šutnje ponuđenika ugovor smatrati sklopljenim. Dodatni čimbenik koji bi to omogućio jest primjerice postojanje trgovačkog običaja ili prakse između samih ugovaratelja.36 S druge strane, ako su ugovorne strane svojim sporazumom odstupile od primjene pojedinih odredaba Konvencije ili su izmijenili pravne učinke pojedinih odredaba tada bi za ponuđenog mogla nastati dužnost da izjavom volje mora ponudu odbiti ako ne želi da dođe do sklapanja ugovora.37 To polazište zauzima i ZOO RH no taj Zakon dodatno pojašnjava spomenutu odredbu navodeći da kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Također osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga koja je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila.38 Izjava o prihvatu tj. prihvat, bez obzira na njegovu formu, mora na vrijeme stići ponuditelju. U tom smislu valja razlikovati tri slučaja: kada je određen fiksni rok za prihvat, kada nije određen fiksni rok pa se prihvat mora dati u razumnom roku te slučaj kad se daje prihvat na usmenu ponudu. Ako je određen fiksni rok za prihvat, tada prihvat mora stići do isteka tog roka, ali ako učinci izjave o prihvatu ovise o 36 Murray, J., An Essay on the Formation of Contracts and Related Matters under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Good, Journal of Law and Commerce, 8 (1988), str. 22. 37 Poseban je slučaj kada buduće ugovorne strane izmjenjuju unakrsne ponude. I to može biti odraz volje da se sklopi ugovor pa bi takve ponude imale učinak prihvata. Naime, ugovorne strane svojim sporazumom mogu staviti izvan snage konvencijske odredbe koji uređuju slijed kod sklapanja ugovora. Iz unakrsnih ponuda jednakog sadržaja može se zaključiti da su ugovorne strane izrazile volju da odstupe od uobičajenog redoslijeda izjava kod sklapanja ugovora. Ako ponude nisu jednake i obvezujuće, do sklapanja ugovora dolazi ako jedna strana izjavi prihvat. Posebno treba biti oprezan ako strane koje nisu nikad međusobno poslovale počnu slati unakrsne ponude ali koje nisu naznačena kao obvezujuće: tada se nijedna od ugovornih strana ne može osloniti na to da je ugovor sklopljen osim ako ne izjave prihvat. Izjave li obje strane prihvat, nisu sklopljena dva već samo jedan ugovor. 38 Vidi čl. 265. ZOO-a RH. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 99 �Dr. sc. Ratko Brnabić ispunjenju dodatnih pretpostavki, treba provjeriti spadaju li ta pitanja u polje primjene Konvencije ili ta pitanja uređuje domaće pravo (pitanje tko zastupa trgovca). Rok može biti određen po datumu ili na drugi način (npr. 14 dana od dana primitka ponude). Tako bi se primjerice moglo navesti da se prihvat daje najbržim sredstvom komuniciranja. U svakom slučaju, nadležni sud treba ispitati sve okolnosti slučaja pa će tako uzeti u obzir da je predmet kupoprodaje roba čija vrijednost znatno fluktuira na tržištu. Ako nije određen fiksni rok za prihvat niti se on može odrediti tumačenjem volje strana, tada se prihvat mora dati u razumnom roku.39 Taj rok sastoji se od tri dijela: rok u kojem je ponuda stigla ponuđeniku, razdoblje razmatranja ponude i razdoblje koje je potrebno da prihvat stigne ponuditelju. Tu treba uzeti u obzir sredstva komunikacije koja je utvrdio ponuditelj. Ako se ponuda daje putem e-maila, praktički se prihvat mora dati odmah, kao u slučaju kada je riječ o usmenoj ponudi. Stoga je ključan element u procjeni razumnog roka razdoblje u kojem se ponuda razmatra jer duljina razmatranja ponude ovisi o predmetu ponude, opsegu i pravnoj naravi transakcije tj. o čimbenicima kao što su fluktuirajuće cijene na tržištu, potrebi da se prethodno pribave dodatne informacije, nužnosti vođenja prethodnih pregovora s dobavljačem, podizvođačima i financijskim institucijama. Duljina trajanja perioda razmatranja varira i ovisno o tome je li ponuđenik obrtnik ili veliko dioničko društvo. Tu se mogu primijeniti i običaji.40 Usmena ponuda mora se prihvatiti odmah, osim ako je ponuditelj odredio rok za prihvat te u slučaju kada okolnosti upućuju na drugačiji zaključak. To će primjerice biti slučaj ako sklapanju ugovora prethode pregovori. Komunikacija putem interneta i e-maila ne predstavlja usmeno očitovanje volje ali korištenje tih sredstava komunikacije znatno utječe na duljinu trajanja razumnog roka za prihvat. Kako je već ranije istaknuto, Konvencijom se predviđa i mogućnost da se određenim radnjama iskaže prihvat ponude a da se o tome ponuditelju nije poslala posebna obavijest. Ugovor je sklopljen u trenutku kada je ponuđenik poduzeo 39 čl. 18. st. 2. Konvencije. Detaljnije o shvaćanju pojma običaja prema Konvenciji vidi kod Goldštajn, A., Usages of Trade and Other Autonomous Rules of International Trade According to the UN (1980) Sales Convention, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, str. 96. 99. Usp. Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Zbornik radova razreda za društvene znanosti HAZU-a, 43 (2005), str. 76. 40 100 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske radnju koja ukazuje na prihvat. Taj prihvat mora ispuniti zahtjeve za valjanost takvih očitovanja volje prema domaćem pravu (poslovna sposobnost, pravila o zastupanju).41 Dokaz o prihvatu ne mora stići ponuditelju ako je on tako odredio u ponudi.42 Ako između ugovornih strana već postoji praksa postupanja ili su sklopili okvirni ugovor, već tada ponašanje koje je kod njih značilo pristanak proizvodi pravni učinak da se ugovor smatra sklopljenim iako izjava o prihvatu nije nikad poslana ponuditelju. Strane mogu dogovoriti da se šutnja i nečinjenje smatraju pokazateljem prihvata. U tom slučaju ponuđenik mora izjaviti da ne prihvaća ponudu, ako ne želi sklopiti ugovor. Ponekad običaji ili praksa između ugovaratelja ukazuju na zaključak da će se šutnja smatrati pokazateljem prihvata samo po proteku određenog roka od primitka ponude. Međutim, ako ponuđeni šuti a ponuditelj pogrešno zaključi da je ugovor sklopljen, nema mjesta za pravna sredstva domaćeg prava: šutnju i njezin pravni značaj u svezi sa sklapanjem ugovora uređuje isključivo Konvencija. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvat, a sadrži dodatke, ograničenja ili druge izmjene, jest odbijanje ponude i predstavlja protuponudu. S druge strane odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvaćanje ali sadrži dopunske ili različite uvjete a koji bitno ne mijenjaju uvjete ponude, načelno predstavlja prihvat.43 U prvom slučaju prvo treba ispitati je li se kod pregovora raspravljalo i o tim pitanjima ili je već ranije uspostavljena praksa između ugovaratelja. Ako jest, tada i nema sadržajnog odstupanja prihvata u odnosu na ponudu. Međutim, ako se tumačenjem ugovora ne može doći do tog zaključka, svaku izmjenu tj. dodatak ugovora treba provjeriti prema pravilima Konvencije. Tako bi odredba ugovora prema kojoj svaki nedostatak za posljedicu ima raskid ugovora bila suprotna odredbi iz čl. 49. Konvencije prema kojem kupac može izjaviti raskid ugovora samo kada nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora. Ako se ugovorne strane slažu o bitnim sastojcima, tada razlika u izričaju ne predstavlja bitnu izmjenu uvjeta ugovora. 41 Slanje robe ponuditelju – kupcu predstavlja radnju koja je po pravnom učinku izjednačena s prihvatom. 42 Primjerice, ako se u ponudi navede: roba se treba isporučiti odmah ili s naznakom „žurna isporuka“. Vidi Farnsworth, E. A., o. c. u bilj. br. 16, str. 174. 43 Spomenuta odredba izazvala je kontraverzu prilikom usaglašavanja teksta Konvencije. Jedna skupina predstavnika zauzela je polazište da se tom odredbom stvara velika doza nesigurnosti dok je bilo i pobornika suprotnog stajališta prema kojima je upravo u interesu međunarodnog prometa robom da se ta pitanja dodatno razrade. O tome dateljnije vidi kod Vilus, J., Komentar Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981, str. 73. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 101 �Dr. sc. Ratko Brnabić Ključno je pitanje koje izmjene ugovora (ponude) utječu na bit, smisao ponude. Bitnim izmjenama smatraju se primjerice: zahtjev za plaćanjem unaprijed, izmjena roka isporuke ili ugovorene cijene, smanjenje količine robe, unošenje arbitražne klauzule, izmjena odredbe o izboru mjerodavnog prava. Međutim, osim kod posljednje spomenute izmjene, dopušten je protudokaz ako zaključak da se ipak ne radi o bitnim izmjenama proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja, prakse između ugovaratelja, pregovora ili običaja. Izmjene ugovora koje idu u korist ponuditelja nije potrebno prihvatiti posebnom izjavom (popust, besplatna dostava, produljenje trajanja). Izmjene koje idu njemu u korist ponuditelj ne treba posebnom izjavom potvrditi da bi one proizvodile pravne učinke. To je primjerice slučaj ako ponuđenik u izjavi o prihvatu ponuditelju bez njegove privole odobri primjenu višeg iznosa popusta, besplatnu isporuku, dulje trajanje jamstvenog roka.44 Bitna izmjena uvjeta ugovora smatra se odbijanjem ponude. Međutim, takvo očitovanje predstavlja protuponudu. Protuponuda se može opozvati samo ako opoziv stigne drugoj strani prije protuponude ili istovremeno s njom.45 Ako izjava koju ponuđenik smatra protuponudom sadrži samo mjestimične izmjene koje su manjeg značaja, vrijedi stav da je strana koja upućuje protuponudu prihvatila sve uvjete izvorne ponude za koje nije predložila izmjene. Ako se u prihvatu navode izmjene koje su manjeg značaja a prema poviše navedenim kriterijima, ugovor je sklopljen. Izmijenjeni uvjeti postaju sastavni dio ugovora. Teret dokaza da tu nije riječ o bitnim izmjenama je na ugovornoj strani koja tvrdi da je ugovor sklopljen. Prigovori li ponuditelj na okolnost da izjava o prihvatu sadržajno odstupa od njegove ponude, ugovor nije sklopljen bez obzira što doista može biti riječ samo o nebitnim izmjenama. Prigovor se mora izjaviti bez odgode o čemu će u slučaju spora odlučivati nadležni sud. Strana koja izjavi prihvat snosi rizik gubitka ili zakašnjelog primitka prigovora koji joj pošalje druga strana jer 44 Bitnom izmjenom ugovora smatra se odredba kojom se isključuje usmena izmjena ili dopuna pisanog ugovora. Nadalje, pozivanje u prihvatu na klauzule i termine uvijek se smatra bitnom izmjenom. S druge strane, prijedlog za izmjenom postupka sklapanja ugovora predstavlja izmjenu ugovora koja je manjeg značaja ali prema okolnostima slučaja može predstavljati i bitnu izmjenu ugovora. Isti zaključak vrijedi za odredbe o pakiranju robe. Schlechtriem, P. , o. c. u bilj. br. 11, str. 240. Usp. Honnold, J., Uniform Law for International Sales under the 1980 United Nations Convention, Kluwer Law International, 1999, str. 187. 45 Vrijedi zapravo isto pravilo kao i kod ponude. Na isti način hrvatski Zakon o obveznim odnosima uređuje tu materiju pa opoziv ponude vrijedi samo onda kada je stigao ponuđeniku prije ponude ili bar istodobno s ponudom. Vedriš, M.; Klarić, P., o. c. u bilj br. 20, str. 402. 102 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske upravo je prihvatitelj (koji je u svoju izjavu o prihvatu uključio izmjene u odnosu na izvornu ponudu) uzrokovao nastanak takvog rizika. Konvencijske odredbe o protuponudi i o značenju izmjena ugovora po svom su opsegu šire od odgovarajuće odredbe ZOO-a RH prema kojoj ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu i istodobno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju.46 Konvencija je pri određivanju značaja protuponude vrlo fleksibilna jer dopušta dvije mogućnosti, tj. razlikuje izjavu o prihvaćanju ponude i izjavu o bitnim i nebitnim promjenama glede sastojaka ugovora. Tek ako je riječ o bitnim promjenama sastojaka ugovora, radi se o protuponudi. Ponudu koja je poslana elektronskim putem Konvencija posebno ne uređuje pa treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja: ne vrijedi uvijek zaključak da je tu riječ o neposrednom (izravnom) sredstvu priopćavanja. Kod e-mail komunikacije uvijek je vidljiv datum slanja pa bi takvo sredstvo komunikacije moglo imati iste učinke kao da je ponuda poslana pismom ili telegramom. Ponuda na web stranici trgovca na kojoj je naznačen rok važenja treba tumačiti kako bi taj rok shvatila razumna osoba istih svojstava u istim okolnostima. Pri tome treba uzeti u obzir sve važne okolnosti konkretnog slučaja uključujući pregovore, poslovnu praksu i običaje. Razumna osoba – ponuđenik opravdano može zaključiti da rok važenja ponude počinje od trenutka kada je on saznao za ponudu. Ako se komunikacija između ponuditelja i ponuđenika održava elektronskim putem ali u stvarnom vremenu tada je riječ o izravnom sredstvu priopćavanja.47 S obzirom na okolnost da je tu riječ o međunarodnoj kupoprodaji, praznici i neradni dani uračunavaju se u rok za prihvat, osim onda kada se obavijest o prihvatu ne može uručiti zbog službenog praznika ili neradnog dana u mjestu ponuditelja. Tada se rok produljuje do prvog slijedećeg radnog dana.48 S posebnom pozornošću valja razmotriti konvencijske odredbe o zakašnjelom prihvatu. Tim odredbama proširuje se i razrađuje osnovno konvencijsko pravilo prema kojem prihvat ne proizvodi učinke ako izjava o prihvatu ne stigne ponuditelju u roku koji je odredio ili u razumnom roku. Razlikuju se dvije različite 46 Vidi čl. 264. ZOO-a RH. Hahnkamper, W., Acceptance of an Offer in Light of Electronic Communications, Journal of Law and Commerce 25 (2006), str. 149. 48 Tako Enderlein, F. ; Maskow, D., International Sales Law: United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods; Convention on the Limitation Period in the International Sale of Goods, Oceana, 1992, str. 103. 47 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 103 �Dr. sc. Ratko Brnabić pretpostavke za zakašnjenje: slučaj kada je izjava o prihvatu poslana sa zakašnjenjem i slučaj kada je izjava o prihvatu poslana na vrijeme ali je ponuditelju stigla sa zakašnjenjem. U oba slučaja ugovor je sklopljen usprkos činjenici da je izjava o prihvatu ponuditelju stigla sa zakašnjenjem.49 Problem nastaje u tumačenju slučaja kada je istekao rok za prihvat: naime, moglo bi se zaključiti da ponuđenik ne može dati valjanu izjavu o prihvatu ponude koja zbog isteka roka više ne postoji. Tada bi prije moglo biti riječi o protuponudi. Ipak i zakašnjeli prihvat biti će prema okolnostima slučaja valjan ako je jasno da je upravo to bila namjera ponuđenika-prihvatitelja. Ako se iz izjave volje ponuđenika koja stigne ponuditelju može zaključiti da je riječ o protuponudi, tada će ugovor biti sklopljen samo kada raniji ponuditelj a sada ponuđenik izjavi prihvat u razumnom roku. Ponuditelj mora bez odgode obavijestiti ponuđenog o tome smatra li ugovor sklopljenim usprkos tome što mu izjava o prihvatu nije stigla u roku. Tim očitovanjem volje ponuditelja otklanjaju se negativni učinci zakašnjenja. U tom slučaju ugovor nije sklopljen u trenutku kada ponuditelj pošalje obavijest da prihvaća i zakašnjeli prihvat, već retroaktivno od trenutka kada je zakašnjela izjava o prihvatu stigla ponuditelju. Ako je prihvat iskazan obavljanjem neke radnje ugovor je sklopljen u trenutku obavljanja te radnje. Prihvati li se zakašnjela izjava o prihvatu, logično je da ponuđenik više nema vremena za opoziv izjave o prihvatu.50 Kada je izjava o prihvatu poslana na vrijeme ali je ponuditelju stigla sa zakašnjenjem Konvencija štiti interes ponuđenika koji je pravovremeno poslao izjavu o prihvatu. Da nije bilo zakašnjenja u prijenosu, ugovor bi bio sklopljen. S druge strane, ponuditelj koji primi zakašnjeli prihvat nije dužan pristati na sklapanje ugovora jer je, s njegovog motrišta, istekao rok za prihvat. Kompromis se nalazi u tome što ponuditelj mora bez odgode obavijestiti ponuđenog da više nije vezan ponudom. U suprotnom će ugovor biti sklopljen. Ipak, ne smije se zaboraviti da su spomenute odredbe dispozitivne naravi pa nema prepreke da ugovorne strane i drugačije urede svoje odnose. U hrvatskom pravu ključno je pitanje je li ponuđenik odgovoran za zakašnjeli prihvat. Ako jest, zakašnjeli prihvat smatra se novom ponudom. Ali ako je izjava o prihvatu koja je učinjena pravodobno stigla ponuditelju nakon isteka roka za prihvat, a ponuditelj je znao ili je mogao znati da je izjava 49 Lookofsky, J., Understanding the CISG: A Compact Guide to the 1980 United Nations Convention on Contracts for International Sale of Goods, Kluwer Law International, 2008, str. 62. 50 Detaljnije o tome Farnsworth, E. A., o. c. u bilj. br. 16, str. 193. 104 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske odaslana pravodobno, ugovor je sklopljen. Ipak ugovor u takvu slučaju nije sklopljen ako ponuditelj odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave, a nakon proteka roka za prihvat ponude, pošalje obavijest ponuđeniku da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim tom ponudom.51 Vidljivo je da se spomenutim odredbama u hrvatskom obveznom pravu uređuju dva instituta: zakašnjeli prihvat ponude i zakašnjelo prispijeće izjave o prihvatu ponude. Kako je sustav obveznog prava usmjeren u korist sklapanja ugovora, zakonodavac se odlučio da i takvom zakašnjelom prihvatu ponude ne oduzme pravne učinke pa je postavio zakonsku pretpostavku da se zakašnjeli prihvat ponude pretvori u novu ponudu ali sada od strane ponuđenika. Prema Konvenciji zakašnjeli prihvat ponude ne obvezuje ponuditelja i ne radi se o novoj ponudi ponuđenika. Iako postoje određene razlike u formulacijama ipak se može zaključiti da zapravo nema bitne razlike između Konvencije i Zakona niti po ovom pitanju. 4. Zaključak Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe predstavlja značajan doprinos uređenju područja međunarodne trgovačke kupoprodaje. Ona je nastala kao rezultat kompromisa između polazišta razvijenih i nerazvijenih država, država iz različitih pravnih krugova (Civil Law i Common Law). Kod tumačenja Konvencije treba se uzeti u obzir njezin međunarodni karakter i potrebu promicanja ujednačenosti u njezinoj primjeni te poštovanja dobre vjere u međunarodnoj trgovini. Pri tome valja imati na umu da je kod tumačenja neprimjerena izravna primjena UNIDROIT načela, Načela europskog ugovornog prava ili bilo kojih drugih vanjskih izvora. Po svojoj pravnoj snazi ona će u državama koje su je ratificirale uređivati pravo kupoprodaje ispred domaćih propisa iz tog područja. Stoga će ona imati prednost i pred odredbama hrvatskog Zakona o obveznim odnosima. Upravo u tome leži opasnost za subjekte međunarodne kupoprodaje jer će se na njihov pravni odnos primjenjivati pravila koja se ponekad razlikuju od odgovarajućih odredaba domaćeg prava. S obzirom na temu rada, bilo je potrebno ispitati postoje li razlike u odredbama kojima se uređuje sklapanje ugovora između Konvencije i ZOO-a RH. Analiza pokazuje da postoji razlika u pravnim učincima prijedloga za sklapanjem 51 Vidi čl. 266. ZOO-a RH. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 105 �Dr. sc. Ratko Brnabić ugovora koji je upućen neodređenom broju osoba. Prema Konvenciji, prijedlog upućen neodređenom broju osoba smatrat će se samo kao poziv da se učine ponude, osim ako osoba koja to predlaže jasno ne ukaže na suprotno. Prema ZOO-u RH vrijedi upravo suprotno: prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Nadalje, temeljno je načelo i Konvencije i ZOO-a RH da šutnja ponuđenog ne znači prihvat ponude. No ZOO RH dodatno pojašnjava tu odredbu navodeći da kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Također osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga koja je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila. Konvencijske odredbe o protuponudi i o značenju izmjena ugovora po svom su opsegu šire od odgovarajuće odredbe ZOO-a RH prema kojoj ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu i istodobno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju. Konvencija je pri određivanju značaja protuponude vrlo fleksibilna jer dopušta dvije mogućnosti, tj. razlikuje izjavu o prihvaćanju ponude i izjavu o bitnim i nebitnim promjenama glede sastojaka ugovora. Tek ako je riječ o bitnim promjenama sastojaka ugovora, radi se o protuponudi. Kod zakašnjelog prihvata u hrvatskom pravu postavlja se pitanje je li ponuđenik odgovoran za zakašnjenje ali se u praksi to pitanje pokazalo manje bitnim dok je puno značajnije da u tom slučaju i Konvencija i ZOO RH uređuju da o volji ponuditelja ovisi da li će i zakašnjeli prihvat ipak proizvesti pravni učinak da je ugovor sklopljen. U svakom slučaju trgovci sa sjedištem u RH moraju voditi računa o spomenutim različitostima pa se preporučuje da svoje ugovore o kupoprodaji na koje bi se primijenila Konvencija detaljno urede kako bi se izbjegla primjena onih konvencijskih odredaba koje mogu izazvati dvojbu. Ne smije se zaboraviti da su te odredbe dispozitivne prirode a nacionalnim sudovima i arbitražama ostavljaju veliki prostor za njihovo tumačenje u konkretnim okolnostima slučaja. Stoga je na 106 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sklapanje ugovora o međunarodnoj kupoprodaji prema Bečkoj konvenciji i ostalim izvorima prava kupoprodaje Republike Hrvatske praktičarima važna zadaća razrade konvencijskih odredaba što je sredstvo za uspostavu ravnoteže u pravnoj zaštiti ugovornih strana. 5. Literatura              Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Zbornik radova razreda za društvene znanosti HAZU-a, 43 (2005), str. 47-87. Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980. Bianca, C.M. ; Bonell, M.J. , Commentary on the International Sales Law: The 1980 Vienna Sales Law. Milan, 1987. Del Pilar Perales Viscasillas, M., The Formation of Contracts and the Principles of European Contract Law, Pace International Law Review 13/2001, str. 371.397. DiMatteo L., Critical Issues in the Formation of Contracts Under the CISG, Zbornik radova, Pravni fakultet Beograd, 2011, br. 3, str. 67 -83. Enderlein, F. ; Maskow, D., International Sales Law: United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods; Convention on the Limitation Period in the International Sale of Goods, Oceana 1992. Farnsworth, E.A. u: Galston N. & Smit H. (ur.), International Sales: The United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods, Matthew Bender, 1984, Pog. 3, str. 1-18. Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo, Međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991. Goldštajn, A., Usages of Trade and Other Autonomous Rules of International Trade According to the UN (1980) Sales Convention, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, str. 55-110. Gorenc, V. et al., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRiF, Zagreb, 2005. Hahnkamper, W., Acceptance of an Offer in Light of Electronic Communications, Journal of Law and Commerce 25(2006), str. 147-151. Honnold, J., Uniform Law for International Sales under the 1980 United Nations Convention, Kluwer Law International, 1999, str. 182-192. Lookofsky, J., Understanding the CISG: A Compact Guide to the 1980 United Nations Convention on Contracts for International Sale of Goods, Kluwer Law International, 2008. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 107 �Dr. sc. Ratko Brnabić        108 Murray, J., An Essay on the Formation of Contracts and Related Matters under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Good, Journal of Law and Commerce 8/1988, str. 11-51. Schlechtriem, P.; Schwenzer, I., Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford University press, New York, 2005. Slakoper, Z. et al., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Mikrorad, Zagreb, 2009. Sono, K., Formation of International Contracts under the Vienna Convention: A Shift above the Comparative Law, u: Šarčević, P.; Volken, P., (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana, 1986, Pog. 4, str. 111-131. Vedriš, M.; Klarić, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014. Vilus, J., Komentar Konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator, Zagreb, 1981. Vilus, J., Provisions Common to the Obligations of the Seller and the Buyer, u: Šarčević, P.; Volken, P. (ur.), International Sale of Goods: Dubrovnik Lectures, Oceana 1986, str. 239-264. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2851 Title A name given to the resource Formation of the International Sales Contract under the Vienna Convention and the other Sources of Sales Law of Croatia Author Author Brnabić, Ratko Abstract A summary of the resource. Abstract: The development of international trade led to the necessity of equalizing the legal mechanisms for regulating legal relations, arising from international trade transactions. Increasingly important role of international trade questions national trade laws because they often do not meet the needs of international trade, and the problems particularly arise when a dispute arises with an international element. As the needs of trade are changing, the trade practice changes as well. Increased overseas trade highlights problems arising from the diversity of national legislative even more. By concluding the contract, parties reveal that they were led by different legal standards and practices. In this sense, there have been attempts to equalize mentioned legislation in order to create legal certainty and to reduce unnecessary costs related with the conclusion of contracts by an unknown law and the crown of these efforts is United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods Act 1980. Writers domestic law that regulate this matter have a number of advantages over writers of conventions. Namely, they operate in developed legal system, with a rich jurisprudence, and if they want to integrate new legal institutes from foreign legislation, it may easier to do than when it comes to international document. In the process of creating the Convention compromises were inevitable, all in order to match elements of civil law and common law. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ca0d71a1fc79b8e568c34d9448c0821d.pdf a8ea38183be18f40d6b0aedf6bfe45fc PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku A Notion and Forms of International Criminal Justice Assistance with Special Emphasis on Rights of Suspects and the Accused in an Extradition Proceeding Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, redovni profesor e-mail: tbubalovic@pravri.hr Sažetak: Jedan od oblika međunarodne saradnje država u borbi protiv kriminaliteta jest i pružanje uzajamne pravne pomoći u krivičnim stvarima. Međunarodna krivičnopravna pomoć podrazumijeva skup različitih radnji i mjera, koje preduzimaju pravosudna i druga državna tijela s ciljem ostvarenja saradnje država u vršenju krivičnog pravosuđa. Ta saradnja odvija se na osnovu međunarodnih i domaćih pravnih propisa. S obzirom na sve veću brojnost tih propisa, danas se sve više govori o „pravu međunarodne krivičnopravne pomoći“, koja postaje sve izgrađenije i prepoznatljivije pravno područje. Ključne riječi: međunarodna saradnja, međunarodna krivičnopravna pomoć, oblici uzajamne međunarodne pomoći u krivičnim stvarima, prava osumnjičenih odnosno optuženih osoba. Osnovni međunarodni dokumenti o pružanju međunarodne krivičnopravne pomoći su: Evropska konvencija o izručenju sa dopunskim protokolima (1957), Evropska konvencija o uzajamnoj pomoći u krivičnim stvarima sa dodatnim protokolima (1959), Evropska konvencija o međunarodnoj validnosti krivičnih presuda (1970) i Evropska konvencija o prenosu postupaka u krivičnim predmetima (1972). Glavni domaći pravni propis u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (ZMPPKS). Uz navedene pravne propise, važna su i osnovna načela međunarodne krivičnopravne saradnje: identitet norme, uzajamnost (reciprocitet), ekstradibilnost, načelo locus regit actum i načelo ne bis in idem. http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15212 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 JEL klasifikacija: K14, K33 Historija članka Dostavljen: 01.10.2014. Recenziran: 19.11.2014. Prihvaćen: 12.01.2014. 35 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema ZMPPKS, međunarodna pravna pomoć odvija se u četiri osnovna oblika: a) „mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć (u užem smislu), b) izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba, c) ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja i d) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Najznačajniji i najsloženiji oblik međunarodne krivičnopravne pomoći je izručenje (ekstradicija). Postupak izručenja je detaljno normiran i u domaćem (ZMPPKS) i u međunarodnom pravu (bilateralni i multilateralni ugovori). Važan aspekt ove saradnje su i prava osumnjičenih odnosno optuženih osoba, prije svega u ekstradicionom postupku, u koja spadaju: pravo na obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih dokaza traži njihovo izručenje, pravo na branitelja, pravo prisustva radnjama u postupku izručenja, pravo na pravedno i humano postupanje, pravo na žalbu protiv odluka o izručenju, te neka druga prava. Ta prava trebaju biti jamstvo zakonitog, pravičnog i humanog postupanja domaćih i međunarodnih pravosudnih i drugih tijela u svim oblicima pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći, posebno onim u kojima se ograničavaju ili privremeno oduzimaju osnovna ljudska prava i slobode. Bosna i Hercegovina je prihvatila sve relevantne međunarodne konvencije u tom području. Pored toga, navedenim domaćim zakonom je na adekvatan način uredila sva bitna pitanja međunarodne krivičnopravne pomoći u skladu sa međunarodnim standardima. 36 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku Abstract: One of the forms of international cooperation among States in fighting against criminality is to provide for mutual legal assistance in criminal matters. International criminal justice assistance includes a set of different actions and measures undertaken by judicial and other state bodies in order to achieve the cooperation among States to exercise criminal justice system. This cooperation takes place on the basis of international and national legislation. Due to the increasing number of these regulations, the phrase “Law on International Criminal Justice Assistance” could be increasingly used today which is therefore becoming completely formed and recognizable legal field. Fundamental international documents on providing for international criminal justice assistance are: the European Convention on Extradition with additional protocols (1957), the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters with additional protocols (1959), the European Convention on the International Validity of Criminal Judgments (1970) and the European Convention on the Transfer of Proceedings in Criminal Matters (1972). The main domestic legal act in Bosnia and Herzegovina is the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters (ZMPPKS). In addition to these already mentioned legal acts, basic principles of international criminal justice cooperation are also very significant: identity of norm, reciprocity, ability of extradition, the principle locus regit actum and the principle ne bis in idem. Keywords: international cooperation, international criminal justice assistance, forms of international mutual assistance in criminal matters, the rights of suspects and accused persons. JEL Classification: K14, K33 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15212 Article History Submitted: 01.10.2014. Resubmited: 19.11.2014. Accepted: 12.01.2014. According to ZMPPKS, international legal assistance is divided into four fundamental forms: (a) “small” international criminal justice assistance (in the narrow sense), (b) extradition of suspects, the accused and convicted persons, (c) transfer and over the case in criminal proceedings, and (d) the recognition and enforcement of foreign judicial decisions. The most important and the most complex form of international criminal justice assistance is extradition. Extradition procedure is normatively regulated in detail in national (ZMPPKS) as well as in international law (bilateral and multilateral treaties). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 37 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović An important aspect of this cooperation are the rights of suspects and accused persons, primarily in extradition procedure which include: the right to information about why and on what evidence the extradition is requested, the right to counsel, the right to be present during actions in the process of extradition, the right to fair and humane treatment, the right to appeal against decisions on extradition, and some other rights. These rights should be a guarantee of legal, fair, and humane treatment of domestic and international judicial and other authorities in all aspects of providing international criminal legal assistance, particularly in those that restrict or temporarily deprive someone of basic human rights and freedoms. Bosnia and Herzegovina has accepted all relevant international conventions in this area. In addition, the mentioned domestic act adequately regulates all important issues of international criminal justice assistance in accordance with international standards. 38 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 1. Pojam i značaj međunarodne kaznenopravne pomoći Jedan od oblika međunarodne suradnje država je i kaznenopravna suradnja u borbi protiv kriminaliteta. Ona se odvija uzajamnim pružanjem međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima.1 Potreba za provođenjem ovog oblika međunarodne suradnje uvjetovana je sve većom rasprostranjenosti i učestalosti činjenja teških kaznenih djela koja prelaze državne granice. Naime, kriminalitet više nije problem samo jedne države već je danas, u doba globalne komunkacije ljudi i dobara, teško rješiv problem čitave međunarodne zajednice. U rješevanju organiziranog i transnacionalnog (prekograničnog, umreženog) kriminala moraju se uključiti, pored nacionalnih tijela kaznenog progona i suđenja, i pravosudna tijela drugih država s ciljem pronalaženja i uhićenja počinitelja kaznenih djela, osiguranja dokaza za kazneni postupak, poduzimanja određenih procesnih radnji na teritoriju druge države (npr. saslušanje žrtve ili svjedoka) te pomoć prilikom izvršenja izrečenih kaznenopravnih sankcija. Međunarodna kaznenopravna pomoć podrazumijeva skup različitih radnji i mjera koje poduzimaju pravosudna i druga državna tijela s ciljem ostvarenja suradnje država u vršenju kaznenog pravosuđa.2 Međunarodna kaznenopravna suradnja može se odrediti i kao skup pravila kojima se uređuje postupanje tijela kaznenog postupka u poduzimanju radnji na zahtjev tijela druge države.3 Konačni cilj te suradnje je uspješnija borba protiv prije svega organiziranog i prekograničnog kriminaliteta odnosno ostvarivanja prava na kažnjavanje počinitelja tih kaznenih djela.4 Suradnja država u navedenom pravcu odvija se u više pravaca, ovisno o tome što se njome želi postići: pomaganje u provođenju kaznenog postupka, ili pomoć pri izvršenju već izrečene kaznene sankcije, ili jedno i drugo. Ta suradnja može se sastojati i u 1 O pojmu međunarodne kaznenopravne pomoći, detaljnije v. Bubalović, T. – Pivić, N., Krivično procesno pravo – Posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, 2014., str. 247 - 250., SijerčićČolić, H., Krivično procesno pravo – knjiga II, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2012., str. 247., Simović, M. N. - Simović, V. M., Krivično procesno pravo II – Posebni dio, 2. izdanje, Istočno Sarajevo, 2011., str. 365-366, Sladoje, N., Međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima, Pravo i pravda, 12/2004, Sarajevo, str. 281-286. 2 Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć – Uvod u teoriju međunarodne kaznenopravne pomoći, Zagreb, 2006 ., str. 3. i dalje, Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 247., Bubalović, T. – Pivić, N., KPP II, 2014., str. 248. 3 Tako, Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2013., str. 125. 4 Više o tome: Bavcon Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 138; Krapac, D., op. cit. u bilj. 2, str. 3., Stojanović, Z., Međunarodno kazneno pravo, Beograd, 2008., str. 199-200. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 39 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović poduzimanju pojedinih procesnih radnji s ciljem pribavljanja dokaza, zbog čega se govori i o „procesno-dokaznom“ karakteru međunarodne kaznenopravne suradnje.5 Iz navedenog proizlazi iznimno veliko značenje ustanove međunarodne kaznenopravne suradnje, jer se samo pružanjem međusobne institucionalne i operativne (procesne) pomoći može uspješno boriti protiv svih oblika organiziranog i transnacionalnog kriminaliteta. Suradnja država u kaznenim stvarima može biti unutarnja ili međunarodna. Unutarnja se odnosi na suradnju tijela kaznenog postupka iste države, a međunarodna (vanjska) na suradnju pravosudnih i drugih državnih tijela između više država. Međunarodna kaznenopravna pomoć može biti aktivna i pasivna. Aktivnu pravnu pomoć pruža zamoljena država, a pasivna pravna pomoć je na strani države moliteljice. Ona može biti primarna i sekundarna. Primarna pomoć slijedi prije okončanja kaznenog postupka,6 a sekundarna u postupku izvršenja kaznenopravne sankcije.7 Međunarodna kaznenopravna suradnja može biti univerzalna i regionalna, a po svome obimu dvostrana i višestrana.8 Prema subjektu, međunarodna kaznenopravna suradnja podrazumijeva suradnju: tijela kaznenog progona, sudova te tijela izvršenja kaznenih sankcija. U pravnoj teoriji se međunarodna kaznenopravna pomoć prije svega dijeli na onu u užem i širem smislu. Međunarodna kaznenopravna pomoć u užem obuhvaća radnje i mjere kaznenog postupka koje poduzimaju domaći sudovi na molbu strane države ili strani sudovi na molbu domaće države.9 Postupak pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći u užem smislu ima za cilj pomaganje u vođenju stranog kaznenog postupka.10 Kaznenopravna pomoć u užem smislu se nekada označava kao „mala“ kaznenopravna pomoć.11 Kaznenopravna pomoć u širem smislu obuhvaća ostale 5 Tako, Škulić, M., Krivično procesno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 2010., str. 532. Tradicionalni oblici primarne međudržavne kaznenopravne saradnje su: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć, prijenos kaznenog postupka i izručenje radi suđenja. 7 Sekundarna međunarodna kaznenopravna suradnja obuhvaća oblike suradnje poslije završenog postupka (post judicium): izručenje radi izvršenja kazne ili druge mjere, izvršenje strane kaznene presude i vršenje nadzora nad uvjetno osuđenim i uvjetno otpuštenim osobama. 8 Usp. Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 126. 9 Zlatarić, B. – Damaška, M., Rječnik kaznenog prava i postupka, Zagreb, 1966., str. 160; Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368-373. 10 Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368. 11 Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 251. 6 40 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku vidove suradnje među državama i označava se kao „velika“ kaznenopravna pomoć.12 Međunarodna suradnja država u kaznenim stvarima odvija se na osnovu međunarodnih ugovora koji mogu biti bilateralni i multilateralni.13 U pravilu, međunarodnim ugovorima uređuju se načelna pitanja, kao što su uvjeti za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih osoba te razlozi (osnove) za izvođenje kaznenoprocesnih radnji na teritoriju druge države. Sam način i forma poduzimanja pojedinih radnji u pravilu je uređena domaćim propisima. Pri tome treba naglasiti da i u pitanjima međunarodne kaznenopravne pomoći međunarodno pravo uvijek ima prednost pred unutarnjim pravom, što znači da je primjena unutarnjeg prava supsidijarna. S obzirom na sve veću brojnost međunarodnih pravnih propisa, uz nacionalne pravne izvore, danas se sve više govori o „pravu međunarodne kaznenopravne pomoći“, koje postaje sve izgrađenije i prepoznatljivije pravno područje.14 Osnovni međunarodni dokumenti o pružanju međunarodne kaznenopravne pomoći su: Europska konvencija o izručenju sa dopunskim protokolima (1957),15 Europska konvencija o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima sa dodatnim protokolima (1959), Europska konvencija o međunarodnoj validnosti kaznenih presuda (1970), Europska konvencija o prijenosu postupaka u kaznenim predmetima (1972) te Europska konvencija o transferu osuđenih osoba (1983). Većina nacionalnih zakonodavstava je ratificirala navedene ali i druge konvencije u tom području. Osnovni unutarnji (domaći) pravni propis u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS).16 Na taj način BiH je 12 Škulić, M., KPP, 2010., str. 531. O drugim oblicima međunarodne kaznenopravne pomoći, v. Bejatović, S., KPP, 2008., str. 547. 13 O tim ugovorima, detaljnije: Sijerčić-Čolić, H., Evropsko krivično pravo – regionalna pravna pravila o kaznenom postupku, Pravo i pravda, 1/2008, Sarajevo, str. 20-26. 14 Više o tome: Satzger, H., Internationales und Europaisches Strafrecht, Baden-baden, 2005., str. 26. Pravila o međunarodnoj kaznenopravnoj suradnji u nedavnoj prošlosti bila su najvažnije područje koje je uređivalo međunarodno kazneno pravo. Ta je materija bila uređena nacionalnim pravilima namijenjenih postupanju u stvarima s inozemnim obilježjem. Međunarodna suradnja danas se proširuje i na međunarodne kaznene sudove, posebno na Međunarodni kazneni sud (MKS). Usp. Josipović, I. et al., Stalni međunarodni kazneni sud, Zagreb, 2001., Bejatović, S., Međunarodna krivičnopravna pomoć i Međunarodni krivični sud, Beograd, 2007. 15 Europska konvencija o izručenju zajedno s dva Dodatna protokola u BiH je objavljena u „Sl. glasniku BiH“ - Međunarodni ugovori, broj 4/2005. 16 Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS) - Sl. Glasnik BiH, 53/09. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 41 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović u okviru svoga unutarnjeg prava kroz navedeni državni zakon na potpun način uredila sva bitna pitanja međunarodne kaznenopravne pomoći.17 2. Načela međunarodne kaznenopravne suradnje Najvažnija načela međunarodne kaznenopravne suradnje su: (a) identitet norme, (b) uzajamnost (reciprocitet), (c) specijalnost, (d) ekstradibilnost, (e) načelo locus regit actum i (f) načelo ne bis in idem.18 Ova se načela ne primjenjuju u jednakom obimu i na isti način kod svih oblika međunarodne kaznenopravne saradnje. Identitet norme podrazumijeva da kazneno djelo mora biti kažnjivo u obje države koje su subjekti suradnje, odnosno da je djelo povodom kojeg se zahtijeva određena međunarodna pomoć, predviđeno kao kazneno djelo i u državi moliteljici i u zamoljenoj državi (idem delictum). Ovo načelo ima posebno značenje u onim vidovima kaznenopravne suradnje u kojima se mogu ugroziti ili povrijediti osnovna prava i slobode pojedinca (npr. izručenje, prijenos kaznenog postupka).19 Reciprocitet (ili uzajamnost) u međunarodnom kaznenom pravu predstavlja jamstvo jedne države drugoj da će u istim ili sličnim slučajevima postupiti jednako prema državljaninu te druge države, što znači da se može očekivati da će država moliteljica izvršiti sličnu zamolnicu domaćih pravosudnih tijela. Specijalnost u području provođenja međunarodne kaznenopravne suradnje podrazumijeva vezanost postupanja za određeno kazneno djelo i određenu osobu. To znači da zamoljena država može postupati samo u odnosu na kazneno djelo za koje ima odobrenje (zahtjev) države moliteljice i samo u odnosu na osobu na koju se odnosi zahtjev. Ekstradibilnost (izručivost) u biti znači da je izručenje moguće samo za određena 17 Bosna i Hercegovina je, gledano regionalno, već sklopila dvostrane (bilateralne) ugovore sa Republikom Hrvatskom (Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Službeni glasnik BiH - Međunarodni ugovori, 11/2005) i Republikom Srbijom (Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izmjenama i dopunama Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. II. 2010.). 17 O tim načelima detaljnije v. Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 128., Degan, V. Đ – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005; Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 37. 18 O tome: Škulić, M., KPP 2010., str. 533-534. 19 Više o tome: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 128. 42 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku kaznena djela. Načelo locus regit actum omogućava da se međunarodna kaznenopravna suradnja ostvaruje primjenom domaćih pravila. Za validnost radnji pravne pomoći mjerodavno je domaće pravo. Načelo ne bis in idem znači zabranu da se nekoj osobi ponovno sudi ili da se ona ponovno kazni za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđena ili oslobođena u skladu sa zakonom. Ova zabrana osim u nacionalnom pravu, vrijedi i u međunarodnom pravu.20 U teoriji se kao opća načelna pravila pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći najčešće navode ona koja se odnose na: (a) uređivanje postupka povodom kojeg se zahtijeva i ostvaruje pravna pomoć, (b) određivanje nadležnih tijela za pružanje te pomoći, (c) formu i sadržaj zamolnica za pravnu pomoć, (d) pretpostavke pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći, (e) ostala opća pravila pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći (npr. ona o primjeni načela uzajamnosti, zaštiti podataka, jeziku, troškovima postupka i dr.).21 3. Oblici međunarodne kaznenopravne pomoći Najvažniji i najuređeniji oblici međunarodne kaznenopravne pomoći su: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć (u užem smislu); izručenje (ekstradicija); prijenos kaznenog postupka; priznanje i izvršenje strane kaznene presude; prijenos nadzora nad uvjetno osuđenim i uvjetno otpuštenim osobama.22 U novijim izvorima spominje se i: privremeno oduzimanje imovine stečene kaznenim djelom; prikupljanje i razmjena podataka te regionalni i subregionalni pravosudni sporazumi.23 4. Zakonsko uređenje međunarodne kaznenopravne pomoći u Bosni i Hercegovini Međunarodna kaznenopravna pomoć u Bosni i Hercegovini uređena je Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: 20 V. čl. 4. Protokola 7 uz EKLJP, čl. 14. MPGPP, i čl. 20. Statuta MKS. O tome: Škulić, M., KPP 2010., str. 533-534. 22 Prema: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 126. 23 Degan V. Đ. - Pavišić, B., Mađunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 281-286., Bassiouni, Ch., Introduction to Interantional criminal Law, Bruxelles, 2002., str. 426. O pojmu i vrstama međunarodne kaznenopravne pomoći v. Simović, M. N. - Simović, V. M., KPP II, 2011., str. 368-404. 21 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 43 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović ZMPPKS).24 Tim je zakonom uređen način i postupak pružanja međunarodne pravne pomoći u: (a) kaznenim stvarima, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno ili ako međunarodni ugovor ne postoji, (b) prekršajnim postupcima pred sudovima ili upravnim tijelima u pogledu prekršaja za koje su prema propisima u BiH predviđene zatvorske ili novčane kazne i (c) u odnosu na međunarodne sudove i druge međunarodne organizacije čiji je član Bosna i Hercegovina, kad je to određeno međunarodnim ugovorom (čl. 1. ZMPPKS).25 5. Područje primjene i oblici međunarodne kaznenopravne pomoći Prema čl. 8. ZMPPKS, međunarodna pravna pomoć obuhvaća: (1) opće vidove pravne pomoći i (2) posebne vidove pravne pomoći. Opći vidovi pravne pomoći najčešće se određuju kao „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć. Posebni vidovi pravne pomoći su izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, okrivljenih i osuđenih osoba; ustupanje i preuzimanje kaznenog gonjenja te priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u domaćem pravu postoje četiri osnovna oblika pružanja međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima: (1) „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć (u užem smislu), (2) izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, okrivljenih i osuđenih osoba, (3) ustupanje i preuzimanje kaznenog gonjenja i (4) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka.26 Za svaki od navedenih oblika međunarodne kaznenopravne pomoći detaljno su propisana osnovna načela, uvjeti, pretpostavke i način njihova provođenja. 24 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS), Sl. Glasnik BiH, 53/09. Država moliteljica je država iz koje nadležno pravosudno tijelo podnosi zamolnicu. Zamoljena država je država čijem se nadležnom pravosudnom tijelu dostavlja zamolnica. Domaće pravosudno tijelo su sudovi i tužiteljstva koji su posebnim zakonom određeni za pružanje međunarodne pravne pomoći, kao i sva tijela koja prema ovom zakonu mogu tražiti međunarodnu pravnu pomoć. Strana pravosudna tijela su strani sudovi i druga tijela koji su prema pravu zamoljene države nadležni za postupanje u kaznenim i prekršajnim stvarima. 26 U kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ova je materija na nižim nivoima vlasti (FBiH, RS, BD BiH) uređena i drugim zakonskim propisima. 25 44 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 6. Opća načelna pravila o međunarodnoj pravnoj pomoći prema ZMPPKS Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice, koja mora biti prevedena i na jezik države moliteljice. Zamolnica mora imati pisanu formu i sadržavati sve bitne podatke kako bi se po njoj moglo postupiti. Zamolnice domaćih pravosudnih tijela za međunarodnu pravnu pomoć, u pravilu, dostavljaju se stranim pravosudnim tijelima posredstvom nadležnih ministarstava. Iznimno, domaće pravosudno tijelo može zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom tijelu, kad je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom. U hitnim slučajevima, kad je to predviđeno međunarodnim ugovorom, zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati posredstvom Međunarodne organizacije kriminalastičke policije (INTERPOL-a). O zamolnici stranog pravosudnog tijela odlučuje nadležno domaće pravosudno tijelo prema domaćim propisima, osim ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno (čl. 4 - 6. ZMPPKS). Zakon je posebno propisao fakultativne i obligatorne osnove za odbijanje zamolnice stranog pravosudnog tijela. Tako, prema čl. 9. ZMPPKS nadležno domaće pravosudno tijelo može odbiti zamolnicu (fakultativna osnova) za međunarodnu pravnu pomoć: (a) ako bi udovoljavanje zamolnici bilo u suprotnosti s pravnim poretkom Bosne i Hercegovine ili bi moglo nanijeti štetu njenom suverenitetu ili sigurnosti, (b) ako se zamolnica odnosi na djelo koje se smatra političkim kaznenim djelom ili djelom povezanim s političkim kaznenim djelom i (c) ako se zamolnica odnosi na vojna kaznena djela. Međutim, zamolnica se neće odbiti za kaznena djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, kao i pokušaji izvršenja ovih kaznenih djela, te saučesništvo u izvršenju ovih kaznenih djela. Prema čl. 10. ZMPPKS, nadležno domaće pravosudno tijelo mora odbiti zamolnicu (obligatorna osnova) za međunarodnu pravnu pomoć: (a) ako je za isto kazneno djelo okrivljena osoba iz materijalnopravnih razloga oslobođena od krivnje ili je protiv nje obustavljen postupak, ili ako je oslobođena od kazne, ili ako je sankcija izvršena ili se ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda, (b) ako se protiv okrivljene osobe u Bosni i Hercegovini vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela, osim ako bi izvršenje zamolnice moglo dovesti do odluke o puštanju okrivljene osobe na slobodu i (c) ako bi kazneno gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu bilo isključeno zbog zastarjelosti. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 45 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema načelu uzajamnosti (reciprociteta), zamolnici za međunarodnu kaznenopravnu pomoć pravosudnog tijela države s kojom Bosna i Hercegovina nema zaključen ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći, bit će udovoljeno samo ako se na osnovu garancija koje je dala država moliteljica može očekivati da bi ta država izvršila sličnu zamolnicu domaćih pravosudnih tijela (čl. 12. ZMPPKS). 7. Pojedini oblici međunarodne kaznenopravne pomoći prema ZMPPKS 7.1. „Mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć Zakon podvodi „malu“ međunarodnu kaznenopravnu pomoć, koja se još naziva i kaznenopravna pomoć u užem smislu, pod „opće vidove međunarodne pravne pomoći“. „Mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć podrazumijeva međunarodnim i unutarnjim pravilima uređen oblik međunarodne suradnje u poduzimanju radnji i mjera povodom kaznenog djela na temelju molbe tijela druge države prije, tokom i nakon kaznenog postupka.27 Ona je najčešći oblik međunarodne suradnje država u borbi protiv kriminaliteta. Najznačajniji međunarodni izvor „male“ međunarodne kaznenopravne pomoći je Europska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima (1959) 28 i njezina dva dodatna protokola (1978, 2001). U tom području suradnje važnost imaju i Preporuka VE (1987) 1 o europskoj međudržavnoj suradnji u kaznenim stvarima te Preporuka (1999) 6 o poboljšanju praktične primjene europskog sporazuma o slanju zahtjeva za pravnu pomoć. Statut Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Statut stalnog Međunarodnog kaznenog suda (MKS) također sadrže načelna pravila o pružanju ovih oblika međunarodne pomoći. Tako, prema čl. 9. st. 2. Statuta MKSJ, taj sud ima primat u vođenju kaznenih postupaka u odnosu na nacionalne sudove, a prema čl. 18. tog Statuta države članice dužne su pružati pomoć Tužilaštvu MKSJ u pokretanju i vođenju tih postupaka, posebno u poduzimanju procesnih radnji na njihovom teritoriju. I čl. 29. istog Statuta propisuje da su države dužne surađivati sa MKSJ u istragama i gonjenju osoba optuženih za djela iz njegove nadležnosti i bez odlaganja izvršiti svaki njegov zahtjev koji bi se odnosio na identifikaciju i pronalaženje osoba, pribavljanje dokaza, 27 Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 95. i 96; Bubalović, T. – Pivić, N., KPP II, 2014., str. 256., Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 130; Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 251. 28 Eng. European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters - ETS 30. 46 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku lišavanje slobode i pritvaranje, te njihovu predaju tom sudu.29 Prema čl. 86. Statuta MKS (Rimski statut) države su dužne surađivati sa MKS u istragama i gonjenju kaznenih djela iz nadležnosti tog Suda. Prema čl. 13. ZMPPKS, „mala” međunarodna kaznenopravna pomoć obuhvaća izvršenje pojedinih procesnih radnji, kao što su: dostavljanje poziva osumnjičenom, optuženom, svjedoku, vještaku, osobi lišenoj slobode ili drugom učesniku u kaznenom postupku; dostavljanje akata, pisanih materijala i drugih predmeta koji su u vezi s kaznenim postupkom u državi moliteljici; privremeno oduzimanje predmeta; predaja privremeno oduzetih predmeta državi moliteljici; saslušanje optuženog, svjedoka i vještaka; uviđaj, pretres prostorija i osoba; zapljena i kontroliranje isporuka; nadzor i telefonsko prisluškivanje; razmjena određenih informacija i obavještenja; kao i druge radnje koje se mogu pojaviti u kaznenom postupku koje zahtijevaju međunarodnu pravnu pomoć, a nisu u suprotnosti sa zakonom. To su tzv. opći vidovi međunarodne pravne pomoći. Zakon poznaje i poseban oblik pružanja te pomoći. Tako, ako je riječ o kaznenom djelu koje spada u tzv. prekogranični kriminal, nadležno tužiteljstvo u BiH može zaključiti sporazum s nadležnim tijelima strane države o formiranju zajedničkog istražnog tima (joint investigation teams) radi vođenja zajedničke kaznene istrage na teritoriji jedne ili više država ugovornica (čl. 24. ZMPPKS BiH). Za „malu“ međunarodnu kaznenopravnu pomoć ne zahtijeva se uvijek identitet norme, zbog same prirode ovog oblika suradnje država ali i zbog toga što se tim radnjama pomoći u pravilu ne zahvaća u područje osnovnih ljudskih prava. Nasuprot tome, u okviru pružanja ove vrste pomoći važi načelo locus regit actum, što znači da procesne radnje poduzete od strane zamoljene države u skladu s njezinim zakonima, imaju formalnopravnu važnost i u državi moliteljici. 7.2. Izručenje (ekstradicija) Izručenje (ekstradicija)30 je najsloženiji oblik međunarodne kaznenopravne pomoći, koja se sastoji u predaji tražene osobe stranoj državi s ciljem omogućavanja pokretanja i vođenja kaznenog postupka ili izdržavanja kaznene sankcije.31 Postupak 29 Usp. Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 253. Izručenje treba razlikovati od protjerivanja, deportacije, otmice, lišenja slobode i fizičkog dovođenja neke osobe iz inozemstva. 31 O tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 151. O pretpostavkama za izručenje v. Odluku Ustavnog suda BiH, AP 244/2005, od 9. II. 2006. i odluku 30 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 47 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović izručenja32 je detaljno normiran i u domaćem i u međunarodnom pravu (bilateralni i multilateralni ugovori).33 Izručenje se zasniva na načelu: aut judicare aut tradere (ili sudi, ili izruči). Izručenjem se sprječava počinitelj kaznenog djela da izbjegne kazneni postupak ili izvršenje kaznenopravne sankcije.34 Izručenje je moguće nakon provedenog odgovarajućeg zakonskog postupka i donesene zakonite odluke.35 Najvažniji međunarodni dokument o izručenju je Europska konvencija o izručenju (1957)36 i njezini dodatni protokoli (1975, 1978).37 Ta je Konvencija po pravnoj snazi iznad svih dvostranih ugovora o izručenju (čl. 28. ZMPPKS), što znači da ugovorne strane mogu međusobno zaključiti bilateralne ili multilateralne ugovore samo ako nisu u suprotnosti s ovom Konvencijom. Time se isključuje primjena različitih rješenja predviđenih dvostranim ugovorima ili nacionalnim pravima.38 Posebno značenje u ekstradicionom postupku imaju Preporuka (1996) 9 o praktičnoj primjeni Europske konvencije o izručenju i Preporuka (1984) 12 o stranim zatvorenicima.39 U procesnopravnom smislu, izručenje (ekstradicija) je formalni, zakonom propisani postupak u kojem se na temelju zaključenog pravnog posla između dvije države zahtijeva izručenje određene osobe drugoj državi na osnovu zakona s ciljem ESLJP, Ph. B. Franklin vs. UK. 7729/76 od 17. XII. 1976. O identitetu norme kao bitnoj pretpostavci izručenja, v. odluku Vrhovnog suda RH, II-8 Kr.268/01, od 16. V. 2001. O razlozima isključenja izručenja, v. odluku Vrhovnog suda Srbije, Kž-385/77. 32 O uređenju ekstradicionog postupka u uporednom pravu, v. Vasiljević, T., Sistem krivičnog procesnog prava, Beograd, 1981., str. 739. 33 Usp. Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 262. 34 Pod izručenjem treba razumjeti i predaju predmeta kojima je kazneno djelo počinjeno (instrumenta sceleris) i predmeta na kojima je ono počinjeno ili koji su nastali kaznenim djelom (producta sceleris). O tome: Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., str. 147. 35 Usp. Škulić, M., KPP 2010., str. 536-544. 36 Eng. European Convention on Extradition - ETS 024. 37 Europska konvencija o izručenju od 13. XII. 1957. stupila je na snagu 18. IV. 1960, te dopunski protokoli od 15. X. 1975. i 17. III. 1978. - prvi dopunski protokol je stupio na snagu 20. VIII. 1979, a drugi 5. VI. 1983; ovi su dokumenti u BiH na snazi od 24. VII. 2005. 38 Tako, Tomašević. G., Temeljni instituti međunarodnog kaznenog procesnog prava, Zbornik radova PF Split, 41/2004, 205. 39 O pravnim izvorima Europske unije, detaljnije v. Meškić, Z. – Samardžić, D., Pravo Evropske unije I, Sarajevo, 2012., str. 168-253. 48 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku vođenja kaznenog postupka ili izvršenja izrečene kaznene sankcije.40 S tim u vezi, izručenje može biti aktivno – na strani države koja traži izručenje (država moliteljica), i pasivno izručenje – na strani države od koje se traži izručenje (zamoljena država).41 Izručenje kao pravni posao među državama primarno je uređen međunarodnim ugovorima a supsidijarno unutarnjim pravom (primjenom načela reciprociteta).42 Osnovna načela izručenja su: (a) reciprocitet, (b) identitet norme (obostrana kažnjivost), (c) specijalitet i (d) ekstradibilnost.43 Načelo reciprociteta znači da zamoljena država svoju pozitivnu odluku o izručenju uvjetuje s identičnim postupanjem i istom odlukom države moliteljice u sličnom slučaju. Načelo identiteta norme znači da kazneno djelo povodom kojeg se traži izručenje mora biti kažnjivo i u državi moliteljici i u zamoljenoj državi (obostrana kažnjivost). Načelo specijaliteta znači da država moliteljica može kazneno goniti i kazniti izručenu osobu samo za ona kaznena djela izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje, a ne i za druga kaznena djela. Načelo ekstradibilnosti znači da je izručenje moguće samo u pogledu onih kaznenih djela koja su kao takva bila unaprijed određena međunarodnim ugovorom ili unutarnjim pravom, što znači da ta kaznena djela moraju biti „izručiva“ (ekstradibilna).44 U uporednom pravu, postupak izručenja uređuje se kao: (a) isključivo sudski, (b) isključivo administrativni ili (c) mješoviti, sudsko - administrativni postupak.45 Ekstradicioni postupak u BiH, uređen Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, mješoviti je sudsko - administrativni postupak. 40 Izručenje (ekstradicija) se u teoriji još određuje kao: „poseban međunarodnopravi pravni posao“, „poseban sudski akt“, „akt međunarodne kaznenopravne pomoći“, „akcija predaje učinioca kaznenog djela; prema: Simović, M.N. - Simović, V.M., KPP II, 2011., str. 383-384. 41 Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., 148. 42 O tome: Degan, V. Đ. – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 345. O pojmu i vrstama ekstradicije (ugovorna i zakonska), v. Bejatović, S., KPP, 2008., str. 551; Radulović, D., Krivično procesno pravo, Podgorica, 2002., str. 464. 43 Više o tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 154-155; Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 36., Konaković, S., Pojam i suština ekstradicije, u: Ljudska prava, 3-4/2006, Sarajevo, 2006. 44 O tome: Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006, str. 36; Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 262. 45 Tako, Vasiljević, T., Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ, Beograd, 1981., str. 437. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 49 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema čl. 32. ZMPPKS, izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih ili osuđenih stranih državljana iz Bosne i Hercegovine u drugu državu vrši se prema odredbama domaćeg zakona ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak pred međunarodnim kaznenim sudovima uređuje se posebnim zakonom. Prema čl. 33. st. 1. ZMPPKS, izručenje stranaca drugoj državi može biti dopušteno radi: (a) kaznenog gonjenja ili (b) izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora. Izručenje je moguće samo za kaznena djela kažnjiva i prema zakonima Bosne i Hercegovine i prema zakonima države moliteljice (načelo identiteta norme), za koja je predviđena kazna zatvora od najmanje jedne godine. Izručenje radi izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora dopušteno je ako trajanje izrečene kazne ili njezin preostali dio koji se treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca. Članak 34. ZMPPKS propisuje stroge uvjete za izručenje tražene osobe drugoj državi, posebno navodi smetnje za to izručenje koje mogu biti vezane uz: državljanstvo počinitelja, vrstu kaznenog djela,46 vrstu postupka i vrstu odnosno prirodu sankcije. Postupak izručenja osumnjičenih, optuženih ili osuđenih stranaca pokreće se po zamolbi strane države (države moliteljice) koju podnosi diplomatskim putem ili direktno Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. Uz molbu za izručenje podnose se potrebni dokumenti predviđeni međunarodnim ugovorom (čl. 35. ZMPPKS). Primljenu zamolbu za izručenje i dostavljenu dokumentaciju Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine odmah prosljeđuje Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine ispituje je li molba podnesena u skladu sa zakonom, pa ako utvrdi da je uz molbu dostavljena potrebna dokumentacija, prosljeđuje je bez odgađanja Sudu Bosne i Hercegovine na rješavanje. Sud Bosne i Hercegovine, rješavajući po molbi strane države za izručenje, ispituje i odlučuje da li su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje. Ako nadležno vijeće tog Suda nađe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijet će rješenje kojim se odbija molba za izručenje. Ovo se rješenje potom dostavlja vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, koje može, po saslušanju tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, to rješenje: potvrditi, ukinuti ili preinačiti. Pravomoćno rješenje kojim se odbija 46 Kaznena djela koja podliježu izručenju određuju se ili: (a) enumeracijom (nabrajanjem pojedinih kaznena djela) ili (b) generalnom klauzulom (određivanjem općih kriterija za koja je kaznena djela moguće izručenje). 50 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku izručenje dostavlja se stranoj državi posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Ako vijeće Suda Bosne i Hercegovine nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdit će to rješenjem. Protiv tog rješenja ima se pravo žalbe vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Ako vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine povodom žalbe na rješenje nađe da je žalba neosnovana i da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca ili ako protiv prvostupanjskog rješenja vijeća ne bude podnesena žalba, predmet se dostavlja ministru pravde Bosne i Hercegovine koji odlučuje o izručenju. Konačno rješenje o izručenju donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine (čl. 47. ZMPPKS). Ako je vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravomoćnim rješenjem utvrdilo da su ispunjene pretpostavke za izručenje stranca, ministar pravde Bosne i Hercegovine, nakon uvida u cjelokupni ekstradicioni spis, donosi rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje stranca. Protiv tog rješenja ne može se izjaviti žalba. Ministar pravde Bosne i Hercegovine može odbiti izručenje ako su u pitanju kaznena djela za koja je domaćim zakonom predviđena kazna zatvora do tri godine ili ako je strani sud izrekao kaznu zatvora do jedne godine. U slučaju da ministar pravde Bosne i Hercegovine odbije izručenje osobe za koje je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćnim rješenjem utvrdio da su ispunjene pretpostavke za izručenje, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine može pokrenuti upravni spor (čl. 46. st. 4. ZMPPKS). Rješenje ministra pravde Bosne i Hercegovine kojim je dopušteno izručenje stranca dostavlja se državi moliteljici, Uredu za saradnju s INTERPOLOM i Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.47 Prema odredbi čl. 57. ZMPPKS, ako se protiv osobe koja se nalazi u drugoj državi vodi u Bosni i Hercegovini kazneni postupak ili ako je osobi koja se nalazi u stranoj državi domaći sud izrekao kaznu zatvora, ministar pravde Bosne i Hercegovine, na obrazloženi prijedlog tijela koje vodi postupak, može podnijeti molbu za izručenje te osobe. Ako osoba čije se izručenje traži, bude izručena u Bosnu i Hercegovinu, moći će se kazneno goniti, odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za kazneno djelo za koje je izručenje dopušteno, osim ako se osoba odrekla tog prava, a država koja ju je izručila nije postavila takav uvjet. Prava osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba u ekstradicionom postupku. Svaka država, kao najviši suveren u društvu, ima pravo kažnjavanja (ius puniendi) onih građana, domaćih ili stranih, koji krše općeprihvaćene društvene norme 47 Zakon poznaje i pojednostavljeno izručenje (čl. 52. ZMPPKS) te tzv. ponovno izručenje (čl. 53. ZMPPKS). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 51 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović ponašanja. To pravo uključuje propisivanje kaznenih djela i kaznenopravnih sankcija za te delikte, vođenje kaznenog postupka te izricanje osude i kazne krivim počiniteljima tih kaznenih djela. Poseban oblik kaznenog postupanja je i postupak pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći, uređene domaćim i međunarodnim propisima. Važan aspekt toga postupka su i prava osumnjičene, optužene ili osuđene osobe u tom postupku. Iako su ta prava primjenjiva u svim oblicima postupanja, ona najviše dolaze do izražaja u ekstradicionom postupku, kao najsloženijem i najosjetljivijem postupku. U ta prava prije svih spadaju: (a) pravo na pravodobnu i potpunu obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih optužbi traži njezino izručenje, (b) pravo na pouku o njihovim pravima, (c) pravo na davanje iskaza o kaznenom djelu povodom kojega se traži uzručenje, (d) pravo na izabranog branitelja, ali i branitelja po službenoj dužnosti, (e) pravo na procesnu zaštitu osoba u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći, (f) pravo prisustva radnjama koje prethode izručenja, (g) pravo na zadržavanje u pritvoru najkraće moguće vrijeme, (h) pravo na davanje suglasnosti za pojednostavljeno izručenje, (i) pravo na pravedno i humano postupanje u tom postupku, (j) pravo na žalbu protiv odluka o izručenju, te neka druga prava.48 7.3. Ustupanje i preuzimanje kaznenog progona Ustupanje i preuzimanje kaznenog progona je samostalan oblik međunarodne kaznenopravne suradnje u kojem jedna država, za kazneno djelo počinjeno na njezinom teritoriju, prenosi kazneni postupak pod određenim zakonskim uvjetima na drugu državu.49 Naime, u slučajevima kada stranac učini kazneno djelo na teritoriju druge države, najčešće je racionalno i opravdano da se kazneni postupak protiv njega vodi u državi njegova prebivališta. Taj oblik suradnje naziva se prijenos kaznenog postupka (transfer of criminal proceedings).50 Bitna načela ovog oblika suradnje su identitet norme, uzajamnost (reciprocitet) i pravilo ne bis in idem. Najvažniji međunarodni dokument o ustupanju i preuzimanju kaznenog gonjenja je Europska konvencija o prenošenju postupaka u kaznenim stvarima 48 Više o tome: Simović, M. - Blagojević, M., Međunarodno kazneno pravo , Banja Luka, 2007., Kaseze, A., Međunarodno kazneno pravo , Beograd, 2005. 49 Degan, V. Đ. – Pavišić, B., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., str. 313. 50 Bassiouni, M. Ch., Introduction to Interantional criminal Law, Bruxelles, 2002., str. 171. 51 Europska konvencija o prenošenju postupaka u kaznenim stvarima od 15. V. 1972. Više o tome: Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 148. 52 O tim razlikama detaljnije: Sijerčić-Čolić, H., KPP II, 2012., str. 259; Bavcon, Lj. et al., Međunarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997., str. 141. 52 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku (1972), koja predviđa ustupanje kaznenog gonjenja drugoj državi ako postoji mogućnost kažnjavanja u obje države.51 Treba razlikovati: (a) ustupanje kaznenog progona stranoj državi i (b) preuzimanje kaznenog progona od strane države.52 a) Ustupanje kaznenog progona stranoj državi Prema zakonu, ustupanje kaznenog progona stranoj državi moguće je pod sljedećim uvjetima: da je stranac počinio kazneno djelo na teritoriju BiH, da se strana država ne protivi ustupanju kaznenog progona i suđenja, stranac se u tom slučaju ne smije izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, mora se raditi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora do deset godina ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno ili ako ne postoji uzajamnost s tom državom, oštećeni mora dobiti jamstvo za ostvarivanje svog imovinskopravnog zahtjeva (čl. 83. ZMPPKS). Odluku o ustupanju kaznenog progona prije podizanja optužnice donosi tužitelj, nakon podizanja optužnice do zakazivanja glavne rasprave sudac za prethodno saslušanje na prijedlog tužitelja, a na raspravi sudac pojedinac, odnosno raspravno vijeće. b) Preuzimanje kaznenog progona po zamolnici strane države Zakon je posebno uredio preuzimanje kaznenog progona državljanina BiH ili osobe koja ima prebivalište u BiH za kazneno djelo počinjeno u inozemstvu.53 Tako, po zamolnici pravosudnih tijela strane države nadležno pravosudno tijelo u Bosni i Hercegovini može preuzeti kazneni progon u slučajevima predviđenim zakonom i međunarodnim ugovorom. Zamolnica strane države za preuzimanje kaznenog progona mora sadržavati sve elemente predviđene međunarodnim ugovorom. Po prijemu zamolnice države moliteljice za preuzimanje kaznenog progona, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine prosljeđuje je: (a) Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine - za djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine, (b) nadležnom tužiteljstvu u entitetu, putem entitetskog ministarstva pravde - za djela iz nadležnosti sudova u entitetima ili (c) nadležnom tužiteljstvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - za 53 Umjesto ispunjenja npr. obaveze izručenja, može poduzeti suđenje osobi protiv koje je traženo izručenje. Usp. Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., 148., Škulić, M., KPP 2011., 164. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 53 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović djela iz nadležnosti suda u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. O zamolnici strane države za preuzimanje kaznenog progona odlučuje nadležni tužilac. O odluci kojom je odlučeno po molbi za preuzimanje kaznenog progona obavještava se strana država, s tim što je nadležni tužitelj dužan dati obrazloženje zbog čega nije preuzeto kazneni progon. Po završetku postupka u Bosni i Hercegovini, tijelo koje je preuzelo kazneni postupak dužno je putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti državu moliteljicu o ishodu postupka, a na njezin zahtjev dostaviti joj i pravomoćnu sudsku odluku. 7.4. Priznanje i izvršenje strane kaznene presude Izvršenje strane kaznene presude je oblik sekundarne međunarodne kaznenopravne pomoći koji obuhvaća mjere kojima država izvršenja, u sporazumu s državom izricanja presude, prema svojim propisima preuzima izvršenje kazne ili druge izrečene sankcije. Riječ je o obliku međunarodne suradnje u postupku finalizacije pravomoćno izrečenih kazni, prije svega kazne zatvora.54 Najvažniji međunarodni dokumenti o ovom obliku međunarodne suradnje su Europska konvencija o međunarodnoj važnosti kaznenih presuda (1970),55 i Europska konvencija o transferu osuđenih osoba (1983).56 Domaći sud postupit će po zamolbi države moliteljice (države koja je izrekla kaznu) za izvršenje sudske presude u kaznenim stvarima samo ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i izvršiti pravomoćnu presudu u odnosu na kaznu ili sankciju koju je izrekao strani sud. To će učiniti na način da prethodno presudom izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine (čl. 62. ZMPPKS). Strana sudska kaznena presuda može se izvršiti prema državljaninu Bosne i Hercegovine i prema osobi koja na teritoriju Bosne i Hercegovine ima prebivalište. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će domaći sud izvršiti stranu sudsku kaznenu presudu pod sljedeća tri bitna uvjeta: ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom; da povodom strane pravomoćne presude o izrečenoj sankciji domaći sud presudom 54 Više o tome: Grubač, M., Dejstvo strane krivične presude u domaćem krivičnom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 1/1966, 59-80. 55 Eng. European Convention on the International Validity of Criminal Judgments – ETS 071. O ovoj Konvenciji detaljnije v. Pavišić, B., Kazneno pravo Vijeća Evrope, Zagreb, 2006., 483- 488. 56 Europska konvencija o transferu osuđenih osoba od 21. III. 1983. stupila na pravnu snagu 1. VII. 1985. 54 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu BiH, te da je riječ o državljaninu BiH ili osobi koja na teritoriju BiH ima prebivalište. Stvarna i mjesna nadležnost suda u Bosni i Hercegovini za vođenje postupka po zamolbi za priznanje i izvršenje strane sudske kaznene presude određuje se na isti način kao i za vođenje tog postupka u Bosni i Hercegovini. U okviru ovog oblika međunarodne suradnje treba razlikovati: (a) postupak priznanja strane kaznene presude i (b) postupak izvršenja izrečene kazne ili druge sankcije.57 Preuzimanje i priznanje strane presude uključuje proces prilagođavanja presude prema pravu države koja preuzima njezino izvršenje.58 Izvršenje strane kaznene presude obuhvaća mjere kojima država izvršenja preuzima izvršenje kazne ili druge mjere izrečene presudom države izricanja. Riječ je o posebno uređenom obliku suradnje koji se sastoji u prijenosu procesa izvršenja kazne oduzimanja slobode iz države u kojoj je kazna izrečena u državu u kojoj osuđena osoba može ili treba biti premještena radi izdržavanja kazne. O molbi za priznanje i izvršenje strane sudske presude odlučuje sud u vijeću od trojice sudaca. Odluka se donosi na sjednici vijeća o kojoj se obavještavaju tužitelj, osuđeni i branitelj. Protiv donesene presude žalbu mogu izjaviti tužitelj, osuđeni i njegov branitelj, u roku od 30 dana od dana prijema presude. O toj žalbi odlučuje sudsko vijeće koje je nadležno za odlučivanje po žalbi protiv presuda prema domaćem pravu. Pravomoćna presuda kojom se priznaje strana sudska presuda u kaznenim stvarima dostavlja se putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine državi izricanja kazne, osuđenoj osobi, njegovom branitelju i tužitelju. Priznata strana sudska kaznena presuda izvršit će se na isti način kao da ju je izrekao domaći sud. Ako je preuzeto izvršenje strane sudske kaznene presude, privremeno prestaje pravo na izvršenje te presude u državi izricanja kazne, a daljnje izvršenje provodi se po zakonima u Bosni i Hercegovini. 57 Tako, Simović, M.N. - Simović, V.M., KPP II, 2011., str. 373. Moguć je slučaj i prenošenja tekućeg izvršenja kazne ili druge kaznenopravne mjere, pod posebnim uvjetima. O tome: Krapac, D., Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006 ., str. 131. 58 Pavišić, B. – Bubalović, T., Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2013., 137. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 55 �Prof. dr. sc. Tadija Bubalović Prema čl. 73. ZMPPKS, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će, na molbu domaćeg tijela nadležnog za izvršenje kaznene sankcije, zatražiti da strana država prizna i izvrši sudsku kaznenu presudu domaćeg suda: (a) ako Bosna i Hercegovina ne može osigurati izvršenje sudske kaznene presude domaćeg suda i (b) ako se usljed prijenosa izvršenja opravdano može očekivati bolja socijalna rehabilitacija osuđenika. Uz molbu stranoj državi za izvršenje kaznene presude domaćeg suda mora biti dostavljena dokumentacija predviđena međunarodnim ugovorom. Kada strana država preuzme izvršenje kaznene presude domaćeg suda, nadležno pravosudno tijelo u Bosni i Hercegovini privremeno će obustaviti izvršenje danom započinjanja izvršenja u državi izdržavanja kazne.59 59 O ovom obliku međunarodne suradnje, detaljnije v. Grubač, M., Dejstvo strane krivične presude u domaćem pravu, Zbornik radova PF u Novom Sadu, 1966., str. 163-176. 56 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Pojam i oblici međunarodne krivičnopravne pomoći s posebnim osvrtom na prava osumnjičenih odnosno optuženih u ekstradicionom postupku 8. Zaključak Međunarodna kaznenopravna suradnja u borbi protiv kriminaliteta odvija se uzajamnim pružanjem pravne pomoći jedne države drugoj državi u kaznenim stvarima. Međunarodna kaznenopravna pomoć obuhvaća različite radnje i mjere s ciljem pronalaženja i uhićenja počinitelja kaznenih djela, osiguranja dokaza za kazneni postupak, poduzimanja određenih procesnih radnji na teritoriju druge države te pomoć prilikom izvršenja izrečenih kaznenopravnih sankcija. Riječ je, zapravo, o skupu pravila kojima se uređuje ta suradnja. Ta pravila sadržana su dijelom u domaćim, a dijelom u međunarodnim aktima. Osnovni domaći pravni akt u tom području u BiH je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS). Prema tom zakonu, postoje četiri osnovna oblika pružanja međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima: „mala“ međunarodna kaznenopravna pomoć; izručenje (ekstradicija) osumnjičenih, optuženih i osuđenih osoba; ustupanje i preuzimanje kaznenog progona; te priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka. Za svaki od navedenih oblika kaznenopravne pomoći detaljno su propisana osnovna načela, uvjeti, pretpostavke i način njihova provođenja. Važno je istaći da su ovim zakonom osumnjičenim, optuženim i osuđenim osobama u svim oblicima postupanja, posebno u ekstradicionom postupku, zajamčena sva zakonska prava, ali i osnovna ljudska prava, a posebno: pravo na pravodobnu i potpunu obavijest o tome zbog čega se i na osnovu kojih optužbi traži njihovo izručenje, pravo na pouku o njihovim pravima, pravo na izabranog branitelja, ali i branitelja po službenoj dužnosti, pravo na zaštitu osoba u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći, pravo prisustva radnjama koje prethode izručenju, pravo na zadržavanje u pritvoru najkraće moguće vrijeme, pravo na pravedno i humano postupanje u tom postupku te pravo na žalbu protiv odluka o izručenju. Na osnovu navedenog može se zaključiti da je postupak međunarodne kaznenopravne pomoći u Bosni i Hercegovini cjelovito i dobro uređen i da je u najvećoj mjeri usklađen sa međunarodnim dokumentima i dobrom praksom drugih evropskih država. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 57 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2849 Title A name given to the resource A Notion and Forms of International Criminal Justice Assistance with Special Emphasis on Rights of Suspects and the Accused in an Extradition Proceeding Author Author Bubalović, Tadija Abstract A summary of the resource. Abstract: One of the forms of international cooperation among States in fighting against criminality is to provide for mutual legal assistance in criminal matters. International criminal justice assistance includes a set of different actions and measures undertaken by judicial and other state bodies in order to achieve the cooperation among States to exercise criminal justice system. This cooperation takes place on the basis of international and national legislation. Due to the increasing number of these regulations, the phrase “Law on International Criminal Justice Assistance” could be increasingly used today which is therefore becoming completely formed and recognizable legal field. Fundamental international documents on providing for international criminal justice assistance are: the European Convention on Extradition with additional protocols (1957), the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters with additional protocols (1959), the European Convention on the International Validity of Criminal Judgments (1970) and the European Convention on the Transfer of Proceedings in Criminal Matters (1972). The main domestic legal act in Bosnia and Herzegovina is the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters (ZMPPKS). In addition to these already mentioned legal acts, basic principles of international criminal justice cooperation are also very significant: identity of norm, reciprocity, ability of extradition, the principle locus regit actum and the principle ne bis in idem. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bb8a3b2f7cb415ba7290b4c6434e7e22.docx 216dc283c1c5303c133c24795954868c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/317dca5f8ffb267142a161056d2d1973.pdf 96951016721df46765b1af5682b63bf9 PDF Text Text Viši ass. Dimitrije Ćeranić, mr Pravni fakultet Univerziteta u Istoĉnom Sarajevu USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeĊivanje porodiĉnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao naĉin pronalaska djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od oĉiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata dogaĊalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se sprijeĉila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo. 1. Uvod U razliĉitim vremenima usvojenje je služilo za ostvarenje razliĉitih ciljeva. 1 U pretpravna vremena usvojenje je korišćeno za ekonomsko i vojno jaĉanje roda, a nekada je predstavljalo i zamjenu za krvnu osvetu. U najstarijim civilizacijama, usvojenje postepeno dobija cilj obezbjeĊivanja djeteta licima koja iz nekog razloga nisu mogla imati prirodno potomstvo. 2 U principu, usvojenje je takvu svrhu imalo i u rimskom pravu. U srednjem vijeku, na prostorima Evrope zbog pravne partikularnosti nisu zabilježeni znaĉajni zakonodavni pomaci u vezi sa usvojenjem. Uglavnom su primjenjivana obiĉajna pravila, mada su odreĊeni znaĉaj imala i rimska pravna shvatanja. U kasnom srednjem vijeku u pojedinim gradskim statutima, bila su normirana odreĊena pravila o usvojenju.3 U svim ovim pravnim izvorima pretežna svrha usvojenja bila je da se roditeljima bez djece obezbijedi dijete, a ne obrnuto. Ovakav cilj, usvojenje 1 O razliĉitim ciljevima adopcije, više vid. u: Prokop, A., Porodično pravo – Usvojenje, Školska knjiga, Zagreb, 1963, str. 9–11; Đuretić, N., Usvojenje – teorija i zakonodavna praksa, August Cesarec, Zagreb, 1982, str. 7–9; Panov, S., Pravo na roditeljstvo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998, str. 193–194. 2 O usvojenju u Asiriji i Vavilonu, više vid. u: Paulissian, R., Adoption in Ancient Assyria and Babylonia, Journal of Assyrian Academic Studies, Vol. XIII, No. 2, 1999, str. 5–34. 3 O naĉinu regulisanja usvojenja u pojedinim statutima primorskih gradova na jadranskoj obali, više vid. Lachner, V., Institut posvojenja prema Općem građanskom zakoniku na hrvatskoslavonskom pravnom području, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 5-6/2013, str. 1169. 247 �je zadržalo i u prvim buržoaskim zakonicima, poput Austrijskog graĊanskog zakonika 4 i Njemaĉkog graĊanskog zakonika. 5 U većini zemalja Evrope i svijeta, tek nakon Drugog svjetskog rata usvojenje postaje institut zaštite djeteta bez odgovarajućeg roditeljskog staranja. Tako je bilo i u socijalistiĉkoj Jugoslaviji, gdje je odmah poslije završetka rata donesen Zakon o usvojenju koji je kasnije preimenovan u Osnovni zakon o usvojenju. 6 Ovim zakonom je ukinuta mogućnost usvojenja punoljetnih lica, a posredno je propisano i da usvojenje treba da bude u interesu djeteta.7 Od instituta koji je prevashodno služio za obezbjeĊivanje djeteta roditeljima bez djece, usvojenje je postalo ustanova koja služi da se djeci bez roditelja obezbijedi valjano roditeljsko staranje. Ovakav cilj, usvojenje ima u većini savremenih zakonodavstava u Evropi,8 a tako je i u svim važećim zakonodavstvima sa prostora bivše Jugoslavije. Ipak, ĉini nam se, da se institut usvojenja nerijetko i dalje koristi s ciljem pronalaska djeteta roditeljima koji nemaju sopstveno potomstvo. Iako se u porodiĉnopravnim propisima obiĉno naglašava kako usvojenje treba da posluži zaštiti interesa djeteta,9 u praksi su interesi usvojilaca ti koji umnogome utiĉu na zasnivanje usvojenja. Po svemu sudeći, ni oblast usvojenja nije pošteĊena nepisanog društvenog pravila po kome zvaniĉna ideja ĉesto preraste u svoju suprotnost. Kao što se ideja samoupravnog socijalizma poslije Sedmog kogresa SKJ u Ljubljani iz 1958. godine – iz društva radnika i seljaka praktiĉno sve više selila u društvo proizvoĊaĉa i potrošaĉa, 10 ĉini nam se, da se i ideja usvojenja u savremenoj pravnoj praksi – od pronalaska roditelja djetetu, postepeno vratila ka traženju djeteta roditeljima. Pošto su neki politikolozi 4 Austrijskim graĊanskim zakonikom iz 1811. god. usvojenje je bilo ureĊeno u okviru sedam paragrafa, u poglavlju pod naslovom ―Veze sliĉne pravnom odnosu izmeĊu roditelja i djece―. Vid. Austrijski graĊanski zakonik iz 1811. god., § § 179–185. 5 U Njemaĉkom graĊanskom zakoniku bile su propisane precizne zakonske pretpostavke u pogledanju nemanja sopstvenog (zakonitog) potomstva i visoke starosne dobi kao preduslova za zasnivanje usvojenja (pedeset godina uz odreĊene izuzetke). Vid. Njemaĉki graĊanski zakonik iz 1896. god., § 1741 и 1744–1745. 6 Vid. Zakon o usvojenju – OZU, ―Službeni list FNRJ‖, br. 30/47 i 24/52, i ―Službeni list SFRJ‖, br. 10/65. 7 Organ starateljstva mogao je odbiti zahtjev za zasnivanje usvojenja ako ‖usvojenje ne bi bilo korisno za usvojenika―. Vid. OZU, ĉl. 10. 8 S obzirom na to da je u nekim evropskim zakonodavstvima predviĊena mogućnost usvojenja punoljetnih lica, ne možemo reći da usvojenje iskljuĉivo služi obezbjeĊivanju roditeljskog staranja maloljetnoj djeci. 9 ―Usvojenjem izmeĊu usvojioca i usvojenika uspostavljaju se odnosi koji postoje izmeĊu roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.‖ Vid. Porodiĉni zakon – PZ RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 54/02, 41/08 i 63/14, ĉl. 10. 10 ―ProizvoĊaĉ (…) ‗kako u proizvodnji tako i u potrošnji‘ (podvukao D. Ć.), u svome radu i životu na sopstvenom iskustvu ispituje sve rezultate opšte ekonomske, socijalne i druge politike društvenih organa, pa je zato elementarno zainteresovan za socijalistiĉku, demokratsku kontrolu nad radom državnog i privrednog upravnog aparata i za suzbijanje birokratizma.‖ (…) ―Komuna, osnovna politiĉko-teritorijalna i društveno-ekonomska samoupravna zajednica radnih ljudi, koja — kao praktiĉki, nosilac i organizator napora na unapreĊivanju opšteg društvenog standarda i na zadovoljavanju socijalnih potreba radnog stanovništva – postaje ujedno i osnovni faktor usklaĊivanja individualnih i kolektivnih interesa; koja usljed svoje materijalne zavisnosti od prihoda stanovništva mora biti zainteresovana kako za podizanje produktivnosti rada, tako i za dalje razvijanje proizvodnih snaga; ‗u kojoj se proizvoĊaĉ javlja ujedno i kao potrošaĉ‘ (podvukao D. Ć.) i kao korisnik socijalnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih ustanova, a time postaje zainteresovan i za opšti razvitak proizvodnih snaga i društvenog standarda.‖ – Program SKJ, Sedmi kongres SKJ, Ljubljana, 1958. god. 248 �evoluciju jugoslovenskog socijalizma u potrošaĉko društvo oslikavali pjesmom koja se, gle ĉuda, pojavila iste godine kada i Program SKJ u kome se prvi put pominje i potrošnja – ―Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil...―, 11 mi bismo povratniĉki iskorak usvojenja u ―pribavljanje― djeteta roditeljima bez potomstva mogli oslikati pjesmom „Jednog dana, rešio moj tata, za roĊendan da mi kupi brata...―. 12 Pošto nam nisu nepoznati sluĉajevi u kojima se u zemljama tzv. trećeg svijeta organizuju ―revije djece siromašnih roditelja― koja se nude na usvajanje i koju najĉešće usvajaju bogati braĉni parovi, uglavnom iz zapadnih zemalja, mislimo da ne bi bilo loše kada bi se zakonske pretpostavke u našem pravu odredile tako da nema ni pomisli o tome da bi se ovakva nemila praksa mogla preseliti i kod nas. Neki autori bi ovu našu zebnju mogli doĉekati rijeĉima da su u našem društvu ovakvi sluĉajevi i teorijski i praktiĉno nemogući, ali podsjetićemo na dogaĊaj iz ne tako davne prošlosti kada su, na poĉetku graĊanskog rata u Bosni i Hercegovini, štićenici Doma za nezbrinutu djecu ―Ljubica Ivezić― iz Sarajeva odvedeni u Italiju i bez saglasnosti roditelja dati na usvajanje.13 Siromaštvo roditelja koji su svoju djecu bili privremeno smjestili u dom, iskorišćeno je za nezakonito usvajanje koje je okonĉano sudskim postupkom u kome djeca nisu vraćena prirodnim roditeljima ali su im dosuĊena odreĊena novĉana sredstva na ime naknade nematerijalne štete.14 Da ne bismo još koji put bili svjedoci dogaĊaja kada su bogatstvo i siromaštvo odreĊivali sudbinu usvajane djece, ĉini nam se da bi mnogo više raĉuna trebalo povesti o zakonskim rješenjima koja takvu praksu treba da onemoguće. Pravne posljedice nezakonitog usvojenja mogu na sudu da se isprave, ali psihološke posljedice po tako usvojenu djecu i njihove roditelje su trajne i nepopravljive. Predmet naše analize prevashodno biće zakonska rješenja u pravu Republike Srpske, uz osvrt na odredbe porodiĉnih zakona Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, ali i zakonska rješenja iz prava Republike Srbije. Prouĉavanje ćemo ograniĉiti na nekoliko zakonskih pretpostavki za koje nam se ĉini da imaju najveći znaĉaj u vezi sa pitanjem da li materijalni status djeteta i njegovih prirodnih roditelja, kao i bogatstvo mogućih usvojilaca mogu imati uticaj na zasnivanje usvojenja. MeĊu pretpostavkama na strani usvojenika prouĉićemo uslove u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, kao i najbolji interes djeteta. Kod pretpostavki aktivne adoptivne sposobnosti bavićemo se liĉnim svojstvima usvojioca i njegovim državljanstvom. U vezi sa postupkom za zasnivanje usvojenja, predmet našeg prouĉavanja biće zaštita prirodnog roditeljstva i priprema za usvojenje. 2. Porodični status djeteta U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, u dijelu zakona kojim se regulišu pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja predviĊeno je da se potpuno može usvojiti dijete koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine im se ne zna mjesto boravka, ili ĉiji su roditelji pred nadležnim organima starateljstva dali pristanak da im dijete bude potpuno usvojeno.15 U Porodiĉnom zakonu Federacije BiH i Porodiĉnom zakonu Brĉko Distrikta 11 Robić I.; Vuĉković, Z., Moja mala djevojčica (Tata, kupi mi auto), Opatija, 1958. god. Laković, D.; Deĉiji hor Kolibri, Braću ne donose rode, Beograd, 1979. god. 13 Nakon 18 godina: Gdje je nestalo 46-ero djece iz sarajevskog dječjeg doma, http://dalje.com/hrsvijet/nakon-18-godina--gdje-je-nestalo-46-ero-djece-iz-sarajevskog-djecjeg-doma/307693, 27. mart 2015. 14 Pronađeni ili izgubljeni: priča bosanske zaboravljene djece, http://www.balkandiskurs.com/?p=871&lang=ba, 27. mart 2015. 15 Vid. PZ RS, ĉl. 157. 12 249 �BiH, nisu izriĉito predviĊeni uslovi u pogledu porodiĉnog statusa djeteta. U pravu Srbije, sliĉno kao u pravu Republike Srpske, predviĊeno je da se (potpuno) usvojiti može dijete koje nema žive roditelje, dijete ĉiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti i dijete ĉiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem. 16 Ĉini nam se, da je zakonsko rješenje po kome se izriĉito pobrajaju sluĉajevi u kojima se dijete može potpuno usvojiti nešto bolje nego kada se u porodiĉnim zakonima ništa ne govori u vezi sa porodiĉnim statusom djeteta koje se usvaja. Zato, zakonska rješenja u Republici Srpskoj i Srbiji naĉelno smatramo boljim, mada u ovom pogledu nisu toliko sporna ni zakonska rješenja u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH. Ipak, povodom zakonskih rješenja u Srbiji, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH, moramo istaći nekoliko primjedaba. Ĉini nam se, da svi predviĊeni sluĉajevi u kojima je u ovim pravima moguće potpuno usvojenje nisu sasvim odgovarajući. Porodiĉnim zakonima Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i Srbije predviĊeno je da se potpuno usvojiti može i dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, ili oduzeta poslovna sposobnost. Ovo je izriĉito predviĊeno u pravu Srbije, a u pravima Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, do ovakvog zakljuĉka dolazimo na osnovu odredaba u kojima su predviĊeni sluĉajevi kada nije potrebna saglasnost sa usvojenjem od strane roditelja djeteta koje se usvaja.17 Neki pravni pisci istiĉu kako se ovakvim normiranjem prenebregava ĉinjenica da obje ove zakonske pretpostavke mogu prestati, te da se u tom sluĉaju može postaviti pitanje opravdanosti davanja djeteta takvih roditelja na usvajanje. To se posebno naglašava za sluĉaj lišenja poslovne sposobnosti kada su roditelji najĉešće bez svoje krivice doživjeli takvu statusnu promjenu. 18 Mislimo, da su ovi autori u pravu i da ipak ne bi trebalo propisivati mogućnost potpunog usvajanja ovakve djece. Za usaglašavanje interesa djeteta i njegovih prirodnih roditelja u ovakvim sluĉajevima može poslužiti institut nepotpunog usvojenja, koje je raskidivo, ali koje pruža odgovarajuću pravnu zaštitu za dijete bez roditeljskog staranja. Naravno, loše zakonsko ureĊenje instituta nepotpunog usvojenja, kao što je to sluĉaj sa pravom Republike Srpske, ali donekle i pravom Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, može umanjiti znaĉaj ove ustanove. 19 MeĊutim, naĉelno govoreći, nepotpuno usvojenje bi moglo poslužiti kao srednja mjera zaštite interesa usvojenika, njegovih prirodnih srodnika, ali i usvojilaca u sluĉajevima kada je neko dijete ostalo bez odgovarajućeg roditeljskog staranja usljed oduzimanja poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava njegovim biološkim roditeljima. Za razliku od prava Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i prava Srbije, u pravu Republike Srpske nije moguće potpuno usvojiti dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost. Iako se sa ovakvim stavom ne slažu neki pravni teoretiĉari, većina zaposlenih u centrima za socijalni rad, pa i Ombudsman za djecu Republike Srpske, mislimo da prema odredbama Porodiĉnog zakona Republike Srpske potpuno usvojenje ovakve djece ipak nije dopušteno. 20 16 Vid. Porodiĉni zakon – PZ Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije‖, br. 18/05, ĉl. 91. Vid.: Porodiĉni zakon – PZ FBiH, ―Službene novine FBiH‖, br. 35/05 i 41/05, ĉl. 99, taĉ. a) i d); Porodiĉni zakon – PZ BD BiH, ―Službeni glasnik BD BiH‖, br. 66/07, ĉl. 84, taĉ. a) i d). 18 Vid. Panov, S., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010, str. 245. 19 O (ne)valjanosti zakonskog ureĊenja ustanove nepotpunog usvojenja u pravu Republike Srpske, ali i pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, iscrpno smo pisali u doktorskoj raspravi koja je predata na ĉitanje i ocjenu mentoru, tako da ovdje nećemo posebno obrazlagati svoje tvrdnje. 20 Nedavno nam se obratio Ombudsman za djecu Republike Srpske sa zahtjevom da damo tumaĉenje nekih zakonskih odredaba u vezi sa adoptivnom procedurom u pravu Repubike Srpske. 17 250 �U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske izriĉito je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti usvojilac, usvojenikovi roditelji, odnosno staralac uz odobrenje organa starateljstva, te sam usvojenik ukoliko je stariji od deset godina. U sluĉaju nepotpunog usvojenja od strane jednog od supružnika predviĊeno je da se sa ovakvim usvojenjem mora saglasiti braĉni drug usvojioca.21 U pravu Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH, ali i u pravu Srbije, takoĊe je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti sva ova lica. 22 U ovim trima pravima propisano je i da saglasnost roditelja sa usvojenjem, izmeĊu ostalog, nije potrebna u sluĉaju kada je roditelju oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost.23 Ovaj izuzetak je u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH normiran meĊu zajedniĉkim odredbama koje se tiĉu oba oblika usvojenja, dok se ovo pravilo u pravu Srbije tiĉe potpunog usvojenja jer je to jedino prihvaćeni adoptivni oblik. Za razliku od ovih triju prava, u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske u dijelu zakona u kome se regulišu uslovi za zasnivanje nepotpunog usvojenja reĉeno je da nije potreban pristanak roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, kome je oduzeta poslovna sposobnost i ĉije je boravište nepoznato najmanje godinu dana, a u tom periodu se ne brine za dijete.24 Pritom, nigdje nije navedeno da se ovaj izuzetak tiĉe i potpunog usvojenja. Sistemskim i ciljnim tumaĉenjem odredaba zakona koje se odnose na vrste i postupak usvojenja, možemo zakljuĉiti da se na potpuno usvojenje odnose samo odredbe iz ĉl. 154 i 155 zakona, a ne i sve ostale odredbe koje se tiĉu nepotpunog usvojenja.25 Samim tim, ne može biti ni rijeĉi o supsidijernoj primjeni odredaba po kojima se ne traži pristanak roditelja na nepotpuno usvojenje za sluĉaj zasnivanja potpunog usvojenja. Ipak, pojedini teoretiĉari smatraju da se pomenute odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. 26 Iz gore navedenih razloga, ne možemo da se složimo sa ovakvim stavom. Pretpostavljamo, da su ovi pravni pisci do ovakvog zakljuĉka došli na osnovu uporedne analize nekih porodiĉnopravnih propisa u kojima se odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. Primjera radi, tako je bilo predviĊeno u Zakonu o braku i porodiĉnim odnosima SR Srbije.27 Osim razloga naĉelne promjenljivosti porodiĉnog statusa djeteta ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost, u vezi sa naĉelnom nepromjenljivošću statusa u sluĉaju potpunog usvojenja, mislimo da postoji još nekoliko razloga zašto ne bi trebalo dozvoiti potpuno usvojenje ovakve djece. Nažalost, na našim prostorima instituti oduzimanja poslovne sposobnosti, ali i oduzimanja roditeljskog Pritom, skrenuta nam je pažnja da je neki centar za socijalni rad odbio da donese rješenje o zasnivanju potpunog usvojenja nad djetetom ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo. Nakon što smo predstavnicima Ombudsmana saopštili da potpuno usvojenje djece ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost nije moguće u pravu Republike Srpske, saznali smo da je to opšteprihvaćena praksa pred organima starateljstva u Bosni i Hercegovini još od 1979. godine!? 21 Vid. PZ RS, ĉl. 204, al. 4, 145 i 153. 22 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 98, 100 i 103; PZ BD BiH, ĉl. 83, 85 i 87; PZ Srbije, ĉl. 95, 97 i 98. 23 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 99, taĉ. a) i d); PZ BD BiH, ĉl. 84, taĉ. a) i d); PZ Srbije, ĉl. 96, taĉ. 1 i 3. 24 Vid. PZ RS, ĉl. 152, st. 2. 25 Vid. PZ RS, ĉl. 159. 26 Vid. Babić, I., Porodično pravo, Službeni glasnik, Beograd, 1999, str. 360. 27 Vid. Zakon o braku i porodiĉnim odnosima, ―Službeni glasnik SR Srbije―, br. 22/80 i 11/88 i ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01, ĉl. 156 u vezi sa ĉl. 199. O neophodnosti uskog tumaĉenja sliĉnih odredaba, s ciljem spreĉavanja tzv. ―eksproprijacije djece―, pisali su mnogi autori. Umjesto svih, vid.: Ostheim, T., Kennt das österreichische Adoptionsrecht eine 'Kindesenteignung’?, JB1 1966, str. 113 i dalje; Ponjavić, Z., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2011, str. 215. 251 �prava nerijetko se zloupotrebljavaju. I sami smo skoro bili svjedoci nezakonitog oduzimanja poslovne sposobnosti licu koje je na taj naĉin željelo da izbjegne kriviĉnu odgovornost za zloupotrebu službenog položaja, a poznati su nam i sluĉajevi oduzimanja poslovne sposobnosti nekim licima ĉiju je braĉnu tekovinu trebalo podijeliti na odreĊeni naĉin.28 Ako se pred nekim našim centrima za socijalni rad već dešavalo da se donose rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava usljed politiĉkog uticaja, ili možda ĉak i podmićivanja, nije nevjerovatno da se zbog istih ovih razloga uĉine sliĉna nezakonita djela i s ciljem usvojenja djeteta. Zbog svega ovoga, mislimo da u pravu Repubike Srpske treba zadržati zakonsko rješenje po kome se djeca roditelja kojima je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost ipak ne mogu potpuno usvojiti. Za zbrinjavanje ovakve djece podesniji oblici su, barem nam se tako ĉini, nepotpuno usvojenje, porodiĉni smještaj ili starateljstvo. 3. Najbolji interes djeteta Najbolji interes djeteta kao opšte naĉelo prihvaćen je u Konvenciji UN o pravima djeteta29 i Konvenciji o usvojenju Savjeta Evrope.30 Najvažniji uslov i osnovni kriterijum pri donošenju odluke o zasnivanju usvojenja treba da bude najbolji interes djeteta.31 Kao što to neki pravni pisci naglašavaju, radi se o pravnom standardu, ĉija se sadržina odreĊuje u svakom konkretnom sluĉaju, uvažavanjem brojnih okolnosti. Prilikom procjene najboljeg interesa djeteta, posebna pažnja treba biti usmjerena na obezbjeĊivanje stalnog i skladnog okruženja djetetu.32 Materijalne prilike usvojioca, ali i materijalne prilike usvojenika ne mogu biti presudne za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. U porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, najbolji interes djeteta kao osnovno naĉelo prilikom odluĉivanja o usvojenju izriĉito se naglašava.33 MeĊutim, u ovim propisima se ne naglašava da je centar za socijalni rad u adoptivnom postupku prethodno dužan da utvrdi tzv. opštu podobnost usvojenika. U najširem smislu gledano, mislimo da pod utvrĊivanjem ove podobnosti organ starateljstva treba da utvrdi da li je u najboljem interesu djeteta da ono uopšte bude usvojeno.34 To znaĉi, da prije razmatranja pojedinaĉnih pretpostavki za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva treba da odluĉi da li je neko dijete uopšte 28 Mrak iz interesa, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=617122, 27. mart 2015. Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. god., Convention on the Rights of the Child, http://www2.ohchr.-org/english/law/crc.htm, ĉl. 3, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. god. 30 Evropska Konvencija o usvojenju djece iz 2008. god., European Convention on the Adoption of Children (Revised), http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/html/202.htm, ĉl. 4, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena u Savjetu Evrope 27. novembra 2008. god. 31 ―U oblasti usvojenja, principu 'najboljeg interesa deteta' daje se apsolutna prednost naspram javnih (ekonomskih, politiĉkih) i liĉnih interesa samih usvojilaca.‖ Vid. Hodgkin, R.; Newell, P., Impementation Handbook for the Convention on the Rights of the Child, UNICEF – United Nations Publications, Geneva – New York, 2007, str. 295. 32 Vid. Bubić, S., Opšti trendovi u promovisanju najboljeg interesa djeteta – usvojenika, Zbornik radova ―Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 75. 33 Vid.: PZ RS, ĉl. 146; PZ FBiH, ĉl 93, st. 1; PZ BD BiH, ĉl. 78. 34 O mjerilima za ocjenjivanje najboljeg interesa djeteta u postupku za zasnivanje usvojenja, više vid. Vlašković, V., Najbolji interes deteta kao kriterijum za zasnivanje usvojenja, Zbornik ‖Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 144–151. 29 252 �podobno da bude usvojeno, tj. da li je u njegovom najboljem interesu da bude dato na usvajanje, ili je za njega bolje da mu se pruži neki drugi vid porodiĉnopravne zaštite. 35 Iako se u porodiĉnopravnim propisima u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH govori samo o utvrĊivanju ispunjenosti opštih uslova na strani usvojioca, svakako da organ starateljstva utvrĊuje i opštu podobnost usvojenika. Ovo se vidi iz odredaba podzakonskih akata kojima se bliže ureĊuje postupak zasnivanja usvojenja. Tako je u Uputstvu о postupku usvojenja djece Republike Srpske naglašena obaveza organa starateljstva da saraĊuje sa ustanovom socijalne zaštite u kojoj je dijete zbrinuto, odnosno sa struĉnim radnicima te ustanove.36 Ipak, mislimo da bi i u porodiĉnim zakonima trebalo naglasiti da organ starateljstva utvrĊuje opštu podobnost usvojenika, mada to i sada proizlazi iz široke formulacije zakonskog teksta. 37 Iako odredbe Uputstva nedvosmisleno obavezuju organ starateljstva da saraĊuje sa ustanovama socijalne zaštite u kojima je dijete smješteno, kao i sa pojedincima koji su u neposrednom dodiru sa djetetom, u praksi se nerijetko dešava da centar za socijalni rad procjenu djeteta svodi na sopstveni sud, što smatramo nedopustivim. Jasno je da sva djeca nisu podobna za usvojenje, ali pitanje je kako utvrditi tu ĉinjenicu i kako utvrditi mjerila na osnovu kojih se to ĉini. Mislimo da su psihofiziĉko stanje djeteta i socijalno okruženje u kome se ono trenutno nalazi odluĉujuće ĉinjenice koje treba posmatrati i ocjenjivati pri utvrĊivanju opšte podobnosti djeteta za usvojenje. Procjenom ovih ĉinilaca, struĉni tim organa starateljstva doći će do zakljuĉka da li je odreĊeno dijete uopšte podobno da bude usvojeno. Pitanje psihofiziĉkog stanja djeteta, uslovljeno biološkim i socijalnim nasljeĊem, u novije vrijeme poprima i novo znaĉenje. Za razliku od ranijih vremena, djeca sa fiziĉkim ili psihiĉkim nedostacima ĉešće bivaju usvajana jer postoje pojedinci koji su spremni i sposobni da prihvate i odgajaju takvu djecu. Zbog toga, ĉini nam se, da bi pitanje psihofiziĉkog statusa djeteta i njegovog znaĉaja za usvojenje trebalo mnogo bolje normativno urediti nego što je to sada sluĉaj. Trenutno, ovo pitanje je uzgred pomenuto u Uputstvu o postupku usvojenja djece, dok u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske o tome uopšte nema govora.38 Prilikom utvrĊivanja mjerila za ocjenu da li je neko dijete uopšte podobno da bude usvojeno, treba naglasiti da materijalne prilike u kojima se ono nalazi nisu odluĉujuće za donošenje takve odluke. 4. Lična svojstva usvojioca Kao što u porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH ne postoji pojam opšte podobnosti usvojenika, tako u njima ne postoji ni pojam opšte podobnosti usvojioca. Ipak, mi ćemo se koristiti ovim pojmovima uz primjedbu da ne bi bilo loše kada bi se ovi pojmovi izriĉito predvidjeli.39 U postupku zasnivanja usvojenja, organ starateljstva je dužan da preko tima struĉnjaka utvrdi sve odluĉujuće ĉinjenice koje se tiĉu opšte podobnosti usvojioca kako bi donio pravilnu 35 Neki autori navode kako se ―pravilo o usvojenju deteta, ako je to u njegovom 'najboljem interesu', aktivira tek nakon što organ nadležan za zasnivanje usvojenja utvrdi da su svi ostali uslovi ispunjeni. Zbog toga pravilo o usvojenju u 'najboljem interesu deteta' predstavlja izuzetak od pravila na osnovu kojih se utvrĊuje opšta i posebna podobnost usvojitelja, odnosno usvojenika za usvojenje.― Vid. Vlašković, V., op. cit., str. 144. 36 Vid. Uputstvo o postupku usvojenja djece – Uputstvo RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 27/04, taĉ. 7, 8 i 9. 37 Vid. PZ RS, ĉl. 162, st. 1. 38 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 8. 39 Vid. PZ Srbije, ĉl. 89–103. 253 �odluku i ispunio osnovnu svrhu usvojenja – obezbjeĊenje odgovarajuće porodiĉne zaštite djetetu koje je lišeno roditeljskog staranja.40 UtvrĊivanje opšte podobnosti usvojioca jedan je od najtežih i najsloženijih zadataka organa starateljstva. Multidisciplinarni pristup je samo jedan od pokušaja da se ovaj posao obavi valjano i u interesu djeteta koje se usvaja. Postoji mnoštvo pretpostavki i uslova koji moraju da budu ispunjeni da bi se donio potvrdan zakljuĉak o podobnosti odreĊenog lica da bude usvojilac. U Uputstvu o postupku usvojenja Republike Srpske pominju se samo neke od tih pretpostavki koje se tiĉu liĉnih svojstava usvojioca – starost, psihiĉko i fiziĉko zdravlje, postojanost braĉne zajednice, motivi za usvojenje, sposobnost za roditeljstvo, emocionalna postojanost i zrelost usvojilaca. Pobrajanjem samo ovih liĉnih svojstava, mislimo da nisu iscrpljena sva bitna svojstva, te bi odnosnu odredbu Uputstva trebalo dodatno proširiti, ako ništa drugo opštom odrednicom – ―i druga svojstva usvojioca koja jamĉe da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu djeteta―.41 Osim liĉnih svojstava, u Uputstvu se nigdje ne pominju materijalne pretpostavke na strani usvojioca. Ipak, shodno odredbi iz taĉ. 4, st. 2 Uputstva može se zakljuĉiti da razlozi materijalne prirode biološkog roditelja i mogućeg usvojioca ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca podržavamo u potpunosti mada nam se ĉini da se o ovome ne vodi dovoljno raĉuna u pravnoj praksi, te da su materijalni razlozi ĉesto odluĉujući. Ipak, da ne bi bilo zabune u pogledu znaĉaja materijalnih razloga, trebalo bi ih izriĉito pomenuti u podzakonskim aktima kojima se ureĊuje postupak za zasnivanje usvojenja, na naĉin kako smo to naglasili. Ĉini nam se, da bi pored liĉnih svojstava, u adoptivnom postupku i aktima kojima se ureĊuje ova procedura naroĉitu pažnju trebalo obratiti na motive za usvojenje.42 Iako je akt zasnivanja usvojenja u našem pravu izgubio ugovorni karakter, ovdje bismo mogli napraviti izvijesnu paralelu sa ugovornim pravom, taĉnije sa ništavosti dobroĉinih pravnih poslova. Kod ugovora i ostalih pravnih poslova, nepostojanje ili nedopuštenost kauze vodi ništavosti pravnog posla.43 Za razliku od teretnih, kod dobroĉinih pravnih poslova i motiv ulazi u kauzu pa nedopuštenost motiva vodi i nedopuštenosti kauze, odnosno nevažnosti pravnog posla.44 Ako bismo usvojenje (gledano sa strane usvojioca) posmatrali kao jednu vrstu dobroĉinog pravnog posla (što ono svakako nije!!!), onda bi punovažnost usvojenja zavisila i od motiva zbog kojih usvojilac pristupa zasnivanju tog pravnog posla. Mada je ovakvo poreĊenje potpuno iskonstruisano i pravno-logiĉki neodrživo, ĉini nam se da ono ipak slikovito objašnjava koliki znaĉaj treba da imaju motivi usvojioca prilikom odluĉivanja o zasnivanju usvojenja. Ako je dopuštenost motiva važna za zakljuĉenje i punovažnost ugovora o poklonu koji proizvodi prevashodno imovinska dejstva, sigurno da je dopuštenost motiva mnogo znaĉajnija za nastanak usvojenja sa svim njegovim raznolikim dejstvima. 5. Državljanstvo usvojioca Kada je rijeĉ o stranim državljanima kao mogućim usvojiocima, u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH predviĊeno je da stranci ne mogu zasnovati usvojenje bez prethodne dozvole nadležnog ministarstva, s tim da se 40 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 10. Sliĉno je predviĊeno u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 100, st. 1. 42 Sliĉno, vid.: Đuretić, N., op. cit., str. 117–119; Draškić, M., Porodično pravo i prava deteta, Ĉigoja štampa, Beograd, 2005, str. 236–238; 43 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 52. 44 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 53, st. 3. 41 254 �bliži uslovi u pogledu podnošenja zahtjeva ureĊuju odgovarajućim podzakonskim aktima.45 U pravu Republike Srbije propisano je da ova lica zahtjev podnose preko ministarstva nadležnog za porodiĉnu zaštitu.46 Ĉini nam se, da izriĉito propisivanje obaveze da strani državljani zahtjev podnose preko nadležnog ministarstva znatno olakšava adoptivnu proceduru i jamĉi veću pravnu sigurnost. Ovakvim rješenjem olakšan je posao nadležnim organima koji nemaju obavezu da traže ―odobrenje―47 od ministarstva. Na ovaj naĉin, već uz zahtjev za usvojenje bilo bi riješeno pitanje da li postoje opravdani razlozi da strani državljani budu usvojioci. Ovim bi se znatno smanjio i mogući nedozvoljeni uticaj na zaposlene u nadležnim organima za zasnivanje usvojenja, pogotovo u manjim mjestima sa slabijom materijalnom i kadrovskom strukturom.48 S obzirom na loše materijalne prilike u kojima živi većina naših državljana, mislimo da bi se ovakvim zakonskim ureĊenjem adoptivne procedure sprijeĉilo i moguće usvajanje djece od stranih državljana ĉija je jedina prednost njihovo bogatstvo. Ovo pitanje je ureĊeno i nekim meĊunarodnim aktima. Tu, prije svega, mislimo na Hašku konvenciju o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja.49 S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nije potpisnica Haške konvencije, mislimo da bi trebalo pristupiti potpisivanju i ratifikaciji ove konvencije. Time bi se poboljšali zakonski uslovi u ovoj oblasti, a sprijeĉili bi se nezakoniti i sporni postupci usvajanja djece od stranih državljana. O potrebi pristupanja ovom sporazumu od strane Bosne i Hercegovine, bilo je rijeĉi i u Zakljuĉnim razmatranjima Komiteta o pravima djeteta, koja su dostavljena kao odgovor na Inicijalni izvještaj BiH o pravima djeteta. 50 MeĊutim, kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije pristupila Haškoj konvenciji, ova preporuka je ponovljena u Zakljuĉnim primjedbama Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta.51 Potpisivanjem ovog meĊunarodnog ugovora 45 Vid.: PZ RS, ĉl. 147; PZ FBiH, ĉl. 95; PZ BD BiH, ĉl. 80. Vid. PZ Srbije, ĉl. 312, st. 2. 47 Vid.: PZ RS, ĉl. 147, st. 3; Uputstvo RS, taĉ. 12. U pozitivnim propisima u Republici Srpskoj koristi se pojam ―odobrenje― iako se, u stvari, radi o ―dozvoli―, kao aktu koji prethodi zasnivanju usvojenja. Nomotehniĉku vještinu zakonopisca u pravu Republike Srpske, najbolje možemo vidjeti u taĉ. 12 Uputstva, u kojoj je reĉeno da je ―organ starateljstva dužan 'prethodno zatražiti odobrenje o dozvoli' (podvukao D. Ć.) usvojenja od nadležnog ministarstva―?! 48 U Republici Srpskoj nerijetko se dešavalo da u postupku za zasnivanje usvojenja bude sporno da li dozvolu za usvojenje nadležno ministarstvo treba da daje ako je samo jedan od usvojilaca strani državljanin, dok je drugi državljanin Republike Srpske. 49 Haška konvencija o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja iz 1993. god., Convention on Protection of Children and Co-operation in respect of Intercountry Adoption, http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.text&cid=69, 27. mart 2015. Ova konvencija usvojena je na Haškoj konferenciji za meĊunarodno privatno pravo 29. maja 1993. god. 50 Vid. Zakljuĉna razmatranja Komiteta o pravima djeteta, od 21. septembra 2005. god., http://www.ombudsmen.gov.ba/.../04%20CRC%20Zakljucna%20razmatranja.pdf, § 38 i 39, 27. mart 2015. 51 ―Da se razmotri da postane ĉlanica Haške konvencije o zaštiti djece i saradnje u pogledu meĊunarodnog usvajanja. (...) Da se odgovori na prethodnu preporuku (CRC/C/15/Add.260, stav 39) ekspeditivnog prikupljanja podataka o djeci koja su ukljuĉena u domaća i meĊunarodna usvajanja i ukljuĉiti to u sljedećem izvještaju Komitetu.― – Vid. Zakljuĉne primjedbe Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta. 46 255 �olakšao bi se i postupak meĊudržavnog priznanja pravnih posljedica zasnovanog usvojenja, koji je sada veoma složen i neprecizno regulisan.52 6. Zaštita prirodnog roditeljstva U Uputstvu o postupku usvojenja djece Republike Srpske naĉelno je naglašeno opšteprihvaćeno stanovište o prednosti prirodnog roditeljskog staranja nad svim oblicima brige o djetetu.53 MeĊutim, ovaj naĉelni stav skoro nikako nije razraĊen u preostalim normama ovog Uputstva. Doduše, pominje se obaveza organa starateljstva da je u postupku rehabilitacije dužan da prirodnom roditelju pruži savjetodavne usluge i druge usluge socijalnog rada, mada se te druge usluge nigdje ne pobrajaju. 54 Jedine iole preciznije odredbe jesu odredbe iz taĉ. 3 i taĉ. 4, st. 2 Uputstva u kojima se kaže da se dijete iz porodilišta ne može odmah dati na usvojenje, kao i da razlozi egzistencijalne prirode ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. TakoĊe, može se reći da se prirodno roditeljstvo štiti i odredbom Porodiĉnog zakona Republike Srpske u kojoj se organ starateljstva obavezuje da roditelja i usvojenika (takoĊe i usvojioca) upozna o pravima i dužnostima koje proistiĉu iz usvojenja, mada je ovo procesno jemstvo priliĉno slabo jer do ovog upoznavanja najĉešće dolazi već pred sam ĉin zasnivanja usvojenja.55 Ĉini nam se, da bi prednost roditeljskog staranja nad svim drugim oblicima brige o djetetu trebalo naglasiti i u zakonskom tekstu, a ne samo u Uputstvu, iako se ova prednost podrazumijeva jer je zajamĉena meĊunarodnim aktima ĉiji je potpisnik i naša zemlja.56 Osim ovoga, mislimo da bi precizno trebalo urediti i obaveze organa starateljstva kao i ostalih javnih organa i organizacija u postupku rehabilitacije prirodnih roditelja djeteta i obezbjeĊivanja uslova za nesmetan rast i razvoj djeteta u biološkoj porodici.57 TakoĊe, možda bi trebalo odrediti i najmanju uzrasnu dob od koje se dijete može dati na usvojenje, kao što je to uĉinjeno u nekim pravima.58 Ipak, mislimo da ovakvo procesno ograniĉenje nema veliki domašaj jer se adoptivna procedura u principu ne može sprovesti za tako kratko vrijeme. Uz sve ove prijedloge za izmjenama nedoreĉenih i uopštenih propisa, moramo da zakljuĉimo i sljedeće. Izmjena pravnih normi neće bitnije poboljšati stvarno stanje ukoliko organi starateljstva uz veća prava i dužnosti ne dobiju i veća materijalna sredstva za njihovo ostvarenje. Naĉelno davanje prvenstva prirodnom roditeljstvu u odnosu na usvojenje moguće je samo ako organi starateljstva raspolažu sa sredstvima kojima se takvo prvenstvo može obezbijediti. Pokušaj uspostavljanja biološke porodice neće ostati samo pokušaj ako se nastojanje zaposlenih u centrima za socijalni rad može propratiti i odgovarajućom materijalnom podrškom. 52 Vid. Krvavac, M., Jović, O., Međudržavno usvojenje – priznanje i izvršenje stranih odluka, Pravni život, br. 3-4/2008, str. 95–110. 53 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 4. 54 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2. 55 Vid. PZ RS, ĉl. 165, st. 1. 56 Vid. Konvencija o pravima djeteta, ĉl. 9. 57 Nešto sliĉno predviĊeno je i u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 313, st. 3 i 4. 58 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 94, st. 1 i 4; PZ BD BiH; ĉl. 79, st. 1 i 3; PZ Srbije, ĉl. 90, st. 2. Pojedini autori u prilog uvoĊenja uzrasnog ograniĉenja prije kog ne može doći do usvojenja, navode praksu pojedinih centara za socijalni rad pred kojima je dolazilo do usvajanja djece ĉije su majke odmah po roĊenju davale blanko saglasnost na usvojenje. O ovome, više vid. Bubić, S.; Traljić, N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 116. 256 �7. Priprema za usvojenje U pojedinim zakonodavstvima predviĊeno je da u pripremnom postupku za usvojenje organ starateljstva sam ili putem odgovarajuće organizacije vrši pripremu usvojioca, roditelja, usvojenika, kao i lica kod kojih se usvojenik nalazi na ĉuvanju i vaspitanju. O radu na pripremi roditelja, djeteta koje se usvaja kao i lica kod kojih se ono trenutno nalazi, posredno se govori i u Uputstvu o postupku za zasnivanje usvojenja Republike Srpske,59 dok o radu sa mogućim usvojiocima ni u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, ni u Uputstvu nema ni rijeĉi. Ĉini nam se, da bi i u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH trebalo jasno predvidjeti obavezu usvojioca da se podvrgne pripremi po posebnom programu. 60 Program pripreme bi trebalo da obavlja organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta odnosno boravišta mogućeg usvojioca. U toku pripreme usvojioca trebalo bi obratiti pažnju na više bitnih razloga kao što su: provjera motiva i postojanosti odluke da se bude usvojilac, provjera emocionalne stabilnosti usvojioca, davanje savjeta kako se suoĉiti sa ĉinjenicom dolaska nove osobe u porodicu, kako tu osobu prihvatiti na pravi naĉin i sl. 61 8. Zaključak Usvojenje je vremenom od ustanove koja je služila za obezbjeĊivanje djeteta licima koja nisu imala prirodno potomstvo, vremenom preraslo u jedan od vidova zaštite djeteta bez roditeljskog staranja. Ipak, ĉini nam se da se usvojenje i dalje ponekada koristi kao naĉin obezbjeĊivanja djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod plaštom usvojenja nerijetko se odigrava trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je naravno sakrivena od oĉiju javnosti. Da bogatstvo, odnosno siromaštvo mogu imati uticaja na zasnivanje usvojenja mogli smo se i sami uvjeriti u ne tako dalekoj prošlosti. Tokom proteklog rata i kod nas se desilo da je nekoliko desetina djece bilo nezakonito usvojeno u Italiji iako njihovi roditelji nikada nisu dali saglasnost sa usvojenjem. Nažalost, zbog siromaštva roditelja ova djeca su prvo bila smještena u Dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu, a onda su i usvojena, što je prouzrokovalo ozbiljne traume kako kod te djece, tako i kod njihovih roditelja. Da se ovakvi sluĉajevi ne bi ponavljali, i da usvojenje ne bi postalo ustanova ―pribavljanja― djece za bogate braĉne parove bez sopstvenog potomstva, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, zalažemo se za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. 59 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2–5. Vid. PZ Srbije, ĉl. 102. 61 Kao primjer za odreĊivanje ciljeva i zadataka organa starateljstva u postupku pripreme usvojioca za usvojenje, mogao bi poslužiti Pravilnik o programu pripreme za usvojenje Republike Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 60/05. 60 257 �Senior Assistant Dimitrije Ćeranić, LL.M. Faculty of Law University of East Sarajevo SUMMARY Although in almost all modern legal systems the adoption predominantly serves for the purpose of securing of the legal protection of a child without appropriate parent's care, it is not rare that the adoption is used as a means for finding a child to couples without naturally born children. In the so-called Third World countries the children trafficing is going on under the cover of the adoption. Rich couples adopt children of the poor parents who get the financial reward which is covered from the publicity. During the war in ex-Yugoslav countries it happened that poor families' children were adopted without consent of their natural parents. The adoption of children by the rich adopters should be prevented. Therefore, precise legal presumptions should be defined. In that sense, the author advocates the more precise enactment of conditions which define the family status of a child, the best interest of the child, personal characterictics and nationality of the adopter as well as the protection of the natural parenthood and the preparation for adoption. Key words: Adoption; Children trafficing; Poverty; Wealth. 258 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3000 Title A name given to the resource USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Author Author CERANIĆ, Dimitrije Abstract A summary of the resource. Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeđivanje porodičnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao način pronalaska djeteta bračnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati bračni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju određenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od očiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata događalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se spriječila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodičnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, ličnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d83bd8b351ac62a901ced0a047f6b8b0.pdf d334ca50ba2e9d3a4ed9608bb5190886 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) ChanturidzeYulia Lomonosov Moscow State University, Moscow Submitted: 02.04.2014. Accepted: 13.11.2014. Abstract Once a person sets a goal of studying the culture of some country or even of teaching it to foreign students in classrooms, he/she cannot manage without taking into account its reflection in the languages. it is the language that fixes all peculiarities of people’s world perception and becomes the storage of knowledge about it. It is in the light of such perception that a human being sees the world. Thus, one can speak about a linguistic world view. The linguistic world view is based on the set of certain concepts. A concept is a great deal broader than the lexical meaning of a word as it also includes an evaluative component. Cultures may share the same concepts or possess their own uniqueness. The latter are often referred to as national-specific concepts. These are the concepts that render the peculiarities of nation's mentality, world view and evaluation of the material world. In order to understand each other people must share the set of concepts and the same background information. This is often referred to as “common knowledge” [1.P.174-175]. At present considerable attention is drawn to discourse, especially its political variety. The analysis of national-specific concepts and the set of linguistic means which express them in political discourse seem to be of special interest in the discussion of typical cultural characteristics as political sphere is one of the constituent parts of any national culture. Thus, political discourse contributes to the understanding of the ways values have been developed. The importance of linguistic analysis of political discourse as part of culture teaching can be illustrated using materials from the African American political discourse, in which such concepts as ‘freedom’, ‘power’, ‘equality’ and ‘African American dream’ come to the fore. Keywords: discourse, culture, teaching, worldview, concept, African American dream “Every language is a temple in which the soul of those who speak it is enshrined.” Oliver Wendell Holmes Language is a means of communication between people. It is inextricably bound to the life and development of people who use it. It is a human being who perceives and understands the world through various senses and creates a worldview on the basis of this experience. Having received the results of such a perception, people passtheir knowledge to other people with the help of language. That is why one can argue that language, thinking and culture are so closely interconnected that they exist in the state of unity. Language does not only reflect people’s worldview and culture;among its key functions one can also name preserving culture and passing it on to the next generations. In this respect it goes without saying that it is necessary to turn to language analysis when teaching foreign cultures to students. People see the world around them differently: Their worldview depends on what has become traditionally important to them. The peculiarities of the vocabulary of a language should be noticed by teachers of language and culture and explained to students. 277 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) As a result of world perception one can observe the appearance of concepts in culture. Their nature has been defined by such prominent Russian linguists as V.A.Maslova and Y.S.Stepanov. Then their theory has been applied to a great variety of languages (see Levenkova E.R., Ter-Minasova S.G., Vishnyakova O.D. and others). As a result of their research it has become clear that an important peculiarity of a concept, which helps to distinguish it from the lexical meaning, appears to be the fact that a concept is “felt through”, i.e. it carries some special emotions and reflects a person’s attitude to it (positive or negative). Moreover, concepts are connected with the norms of people’s behaviour since they also fix the peculiarities of native speakers’ culture. Having clarified the notion of a concept to students, it seems to be of major importance for teachers to classify all its variants. Concepts represented only in a specific culture are often called “nationalspecific”. It is they that fully reflect the peculiarities of people’s mentality, values and worldview. In addition, the representatives of various social classes also see it in their own way. That is why one can speak not only about national-specific concepts but also about historically- and socially-conditioned ones of a certain language. In addition, it is essential to keep in mind that the set of concepts in language always changes andthat their structure and meaning transform as well because the world is perceived differently at certain stages of history. So, one can differentiate between static and dynamic concepts, though the former ones are less numerous than the latter ones. At this stage it seems necessary to illustrate the role of language in representing people’s worldview by adducing some examples. For this reason let us turn to political discourse in its African-American variety. In this article an example of political discourse was chosen for analysis as it is it that is characterized by a high concentration of stylistic means, which contribute to the expression of concepts in language. The aim of turning to political discourse is also explained by the fact that the political sphere is one of the constituent parts of any culture. It plays the key role in reflecting the national worldview and pursuing political aims, and is meant to influence the addressee by means of language. This peculiarity explains the reason so much attention is drawn to political discourse at present. One of the best examples of political discourse can be found in the USA. Political public addresses have always been important for Americans. An increase in their significance is observed in the 20 th and 21st centuries when African Americans took the political floor in America. Let us illustrate the way of concept analysis with the help of Martin Luther King’s “I Have a Dream”speech where a new concept – the African-American Dream – can be singled out. When speaking about the American mentality in general, one easily singles out individualism, rationality, individual freedom and self-confidence. The most well-known and complex concept of the American worldview is the “American Dream”. It belongs to national-specific concepts even though similar ones appear in modern worldviews of other peoples (the “Ukrainian Dream” [2], the “Georgian Dream” [4]). The notion of the American Dream is closely connected with the idea of America’s social and cultural ‘selectedness’. That is why, in order to identify themselves and distinguish themselves from other nations, there appeared unique values and ideas, one of which is the American Dream. The term was first used by James Truslow Adams in his book “The Epic of America.” He states that the American Dream is "that dream of a land in which life should be better and richer and fuller for everyone, with opportunity for each according to ability or achievement” [1, pp.5-6].In order to let the students get a fuller understanding of the concept in question, it is necessary to turn their attention to its 278 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics definition in dictionaries published in different decades. Longman Dictionary of English Language and Culture [6, p.33]: American Dream (the): the idea that the US is a place where everyone has the chance of becoming rich and successful. Many immigrants to the US in the early 20 th century believed in the American Dream. Oxford Guide to British and American Culture [8, p.13]: The American Dream: the belief of Americans that their country offers opportunities for a good and successful life. For minorities and people coming from abroad to live in America, the dream also includes freedom and equal rights. As a result of definition analysis,students can see that immigrants’ understanding of the American Dream was added to the dictionary entry. If they consult more dictionaries they will findout that nowadays there exist a number of definitions of this concept, each of them bringing its various components to the fore. It shows that the components of the American Dream have not always been the same. From this one can conclude that the American Dream is a dynamic concept. So it seems possible to speak about their evolution. [1] If at the end of definition analysis a concept is named “dynamic”, students must be asked toprove it with the help of examples. So, the next step is looking for the actual realization of this concept in discourse. As mentioned above, a concept contains an emotionalevaluative component. That is why one of the students’ tasks is also to figure out the emotional colouring of the concept in question. Martin Luther King was an African American and addressed the audience with the “I Have a Dream” speech during the civil rights movement in the USA. It is crucial to keep this fact in mind while analyzing the set of concepts in the speech. Being the citizens of the USA, African Americans partly shared the views of Americans, as they are united by the territory and history. However, there is a set of concepts that were influenced by the peculiarities of historical development of the USA, i.e. a long period of segregation and discrimination of African Americans. That is why there appeared a unique concept of the “African American Dream”. This new concept is a key to understanding the African American worldview since it is based on their strivings, cravings and hopes for the future. Some time ago the African American Dream used to be part of the American Dream, a broader concept. That is why the definitions of the earlier period are applicable to a narrower concept. Here, the African American Dream is examined as a separate concept that has its own characteristics, which are often different from those of the American Dream. It is not difficult to imagine what African Americans have been dreaming of during the two previous centuries. What they wanted most of all was certainly freedom. Only after 1865 newly freed African Americans started new lives in spite of the fact that attitudes toward them were still negative. That is why there appeared one more component of their dream – the will to be treated equally to the white population of the country. African Americans dreamt of being able to make choices without the restriction of their race and skin colour. It was Martin Luther King who spoke about a new dream that was not the same as the American Dream. In his best-known speech, “I Have a Dream,” he defined it in the following way: “It is a dream deeply rooted in the American dream <…> a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed: ‘We hold these truths to be self-evident; that all men are created equal.’” [7] These words can be seen as the emergence of the African American Dream. So, its core element in the middle of the 20th century, in Martin Luther King, Jr.’s opinion, was the idea of racial equality. In the “I Have a Dream” speech, Martin Luther King stands up for the existence of the Dream in people’s hearts. He shows that even though African Americans are not satisfied with the way they are 279 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) treated, they do not deny the Dream. Ill-treatment of African Americans, injustice, persecution, discrimination, and oppression are shown in the “I Have a Dream” speech as threatening, sinister and sullen:  the long night of captivity  quicksands of racial injustice  storms of persecution  winds of police brutality  heat of injustice  heat of oppression On the contrary, positive treatment is seen asa pleasant and joyful natural phenomenon:  a joyous daybreak  sunlit path of racial justice  invigorating autumn of freedom and equality  oasis of freedom and justice In order to describe the modern attitude towards African Americans, the leader of the U.S. civil rights movement uses a sequence of adjectives and nouns with negative connotations: “dark”, “desolate”, “storm”, “heat”. They represent natural phenomena that prevent peaceful existence. The same idea can be applied to unfairness, discrimination and segregation. That is how emotionally coloured words contribute to the understanding of the concept. One more point of analysis in this speech is the revelation ofa Biblical layer that broadens the understanding of the African American Dream. The main source of M.L.King’s language was the King James translation of the Bible. In his childhood, King attended his father’s church and listened to the preachers. He had a unique memory and could cite the passages from the Bible. As a result, one can find numerous allusions to the Bible in the speech under analysis. Examples related to the representation of the African American Dream are provided below: “we will not be satisfied until justice rolls AMOS 5:24: “But let judgment run down as down like waters and righteousness like a mighty waters, and righteousness as a mighty stream.” stream.” “I have a dream that every valley shall be ISAIAH 40:4: "Every valley shall be exalted, exalted” and every mountain and hill shall be made low” “from the quicksands of racial injustice to the MATTHEW 7:24-27: Parable of the houses solid rock of brotherhood” built on the sand and on the rock. The use of Biblical allusions is truly remarkable because by introducing such metaphors in the address, Martin Luther King not only expresses his own ideas with respect to the actual state of affairs at the time, but also reminds people of the parables, which are relevant at all times. [5, p.79]. Thus, thanks to Martin Luther King the African American Dream has connections to religion, proving the fact that not only material wealth is important for immigrants. Later, in 1965, Martin Luther King would elucidate the concept by quoting the Declaration of Independence once again: “It wouldn’t take us long to discover the substance of that dream. It is found in those majestic words of the Declaration of Independence, words lifted to cosmic proportions: ‘We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by God, Creator, with certain inalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness.’ This is a dream. It’s a great dream.” [3] In this passage he drew special attention to the words “all men” as they suggest absence of any division of the Americans into groups and the idea of unity comes to the fore. 280 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics To sum up, with the help of the examples adduced above, it has been shown that the African American Dream is a true concept as it meets all the requirements of a concept mentioned in the theoretical part of the present article: It is a national-specific dynamic concept that arouses certain positive emotions of people who use it. Being a historically conditioned concept, it also has some historic references to African Americans’ past, especially to the civil rights movement in the USA. The concept of the African American Dream is not the only one that finds its realization in Martin Luther King’s speech. In his address he also turns to the notion of freedom, which becomes a separate concept: it is a complicated and important notion without which it is difficult to imagine the culture in question [3, p.27]. Some decades ago, the concept of freedom was understood merely as freedom from slavery, but in this very speech it reflects something greater – the attitude towards African Americans in society and their moral state. This time its main components are getting rid of segregation and discrimination andletting African Americans feel equal to white Americans. “But one hundred years later, the Negro still is not free. One hundred years later, the life of the Negro is still sadly crippled by the manacles of segregation and the chains of discrimination”[7]. The modern understanding of freedom, in Martin Luther King’s opinion, is close to that of freedom from slavery becausemen are still not free, but “crippled by manacles and chains”. However, in this case one comes across a metaphoric understanding of African Americans’ inability to escape from the fetters of segregation and discrimination. Moreover, there is a link between the notion of freedom and other components of life that African Americans have been striving for, for example “freedom and … justice”, “freedom and equality” and “an oasis of freedom and justice”. Thus, the notions of justice and equality also define the African American worldview, showing that freedom is not everything they want to achieve. If African Americans want to get the desired result, they need to put in a great deal of effort. That is why the concept of freedom is accompanied by the idea of struggle. “<…> we must rise to the majestic heights of meeting physical force with soul force.” “We can never be satisfied as long as the Negro is the victim of the unspeakable horrors of police brutality. We can never be satisfied as long as our bodies, heavy with the fatigue of travel, cannot gain lodging in the motels of the highways and the hotels of the cities. We cannot be satisfied as long as the Negro’s basic mobility is from a smaller ghetto to a larger one…”[7]. As can be seen from the examples adduced above, struggle presupposes not an armed rebellion but a constant movement forwards, spiritual power, a desire to change the current state of affairs andhope for the future. It follows that Martin Luther King, unlike Malcolm X, was not an adherent of a radical approach to the situation, but promoted integration with the rest of Americans. These are two basic concepts of the African American worldview that have been reflected in the political discourse of the civil rights movement, represented in the article by Martin Luther King, Jr.’s speech. They have also been developed in addresses by other African American leaders and politicians. Some of these concepts exist even at present, though slight changes in their understanding are possible. One can find them in Barack Obama’s and Louis Farrakhan’s speeches. The African American Dream of the 20thand 21st centuries is characterized by a definite opposition of the reality and the ideal, by a necessity to struggle, by believing in the Dream. The African American Dream remains a complex and multilayered concept. To get a fuller picture,students can also turn to 281 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) Malcolm X’s addresses and even to addresses by our contemporariessuch as Barack Obama and Louis Farrakhan. That is how the evolution of the concept in question can be illustrated. To conclude, language is a great source of information about culture and the worldview of people. It is a means of passing traditions and attitudes from generation to generation and setting them firmly in people’s minds. That is why doing concept analysis,following the stages mentioned at the very beginning of this article, in culture classes with foreign students seems to be of considerable importance. References Баранова Л.Л. Американскаямечта: Учебно-методическоепособие. М.: Пресс, 2006. МАКС Лунев С. Чтотакоеукраинскаямечта. «Однако», 14.08.2012; http://www.odnako.org/blogs/show_20248/ Маслова В.А. Когнитивнаялингвистика: Учебноепособие. Мн.: 2004. ТетраСистемс, ПартияГрузинскаямечта; http://gd.ge/?lang=Rus Chanturidze J., Martin Luther King, Jr. and the American Political Discourse: Rhetoric and Religion // LATEUM 2013 Conference Proceedings. ELT and Linguistics 2013: New Strategies for Better Solutions: Conference Proceedings / Editor-in-Chief: Prof.Olga Aleksandrova. – M.: MAKS Press, 2013. Longman Dictionary of English Language and Culture, 1992. Martin Luther King, Jr.’s speech “I Have a Dream”, 1963; http://www.americanrhetoric.com/speeches/mlkihaveadream.htm. Oxford Guide to British and American Culture, 2001. 282 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2801 Title A name given to the resource The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) Author Author Chanturidze, Yulia Abstract A summary of the resource. Once a person sets a goal of studying the culture of some country or even of teaching it to foreign students in classrooms, he/she cannot manage without taking into account its reflection in the languages. it is the language that fixes all peculiarities of people’s world perception and becomes the storage of knowledge about it. It is in the light of such perception that a human being sees the world. Thus, one can speak about a linguistic world view. The linguistic world view is based on the set of certain concepts. A concept is a great deal broader than the lexical meaning of a word as it also includes an evaluative component. Cultures may share the same concepts or possess their own uniqueness. The latter are often referred to as national-specific concepts. These are the concepts that render the peculiarities of nation's mentality, world view and evaluation of the material world. In order to understand each other people must share the set of concepts and the same background information. This is often referred to as “common knowledge” [1.P.174-175]. At present considerable attention is drawn to discourse, especially its political variety. The analysis of national-specific concepts and the set of linguistic means which express them in political discourse seem to be of special interest in the discussion of typical cultural characteristics as political sphere is one of the constituent parts of any national culture. Thus, political discourse contributes to the understanding of the ways values have been developed. The importance of linguistic analysis of political discourse as part of culture teaching can be illustrated using materials from the African American political discourse, in which such concepts as ‘freedom’, ‘power’, ‘equality’ and ‘African American dream’ come to the fore. Keywords: discourse, culture, teaching, worldview, concept, African American dream Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General),LT Textbooks,PE English,PR English literature,PS American literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/727f2c953a6a82fc1b9d160ef68a868d.pdf 85b1b0461fa7e1f9ef1b64d15c6c9d16 PDF Text Text Journal ofEconomic and Social Studies What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Fitim Deari South East European University Tetovo, Republic of Macedonia f.deari@seeu.edu.mk Abstract: This paper analyses the net trade credit and its determinants for a sample of 25 non-financial firms for the period 2011-2013. The sample is derived from the Macedonian Stock Exchange. The net trade credit is the dependent variable. The dependent variable is defined as the difference between trade receivables and liabilities, and then this difference is divided by total assets. The maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are the independent variables. This study used the Shapiro-Wilk W test for normality, Kernel density estimation, Variance Inflation Factor for multicollinearity, and the model specification link test for singleequation models. The obtained results show that more profitable firms and with higher current assets and cash ratio have positive net trade credits. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Keywords: Net Trade Credit; Financial Ratios; Regression. JEL Classification: C10, G30, G32. Article History Submitted: 26 May 2014 Resubmitted: 17 September 2014 Resubmitted: 13 December 2014 Resubmitted: 21 January 2015 Accepted: 6 March 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS1 5521 7 �Fitim Deari Introduction Days’ sales in receivables, days’ purchases in payables and days’ sales in inventory determine a firm’s net trade credit. Hence, the longer the net trade cycle, the larger is a firm’s working capital requirement (Bernstein and Wild, 1998, p. 418). On the other hand, the operating cycle (conversation period) is found as days to sell inventory plus collection period (see Bernstein and Wild, 1998, p. 425). There is no doubt that neither net trade credit nor operating cycles can be analysed as short-term liquidity measures isolated from others financial measures. Namely, the purpose of this paper is to take into account some of factors that are thought to explain the conjunction between the credit offered to clients and credit obtained from suppliers. This is a pioneer study in Macedonia. The approach used could be a starting point for further studies in this subject. At the same time, it can support decision makers at the macro and micro economic levels, at a time when the Law for Financial Discipline in the Republic of Macedonia has already entered into force. The basic problem starts from selling and buying on credit. Firms do not realize all sales in cash, as they do not pay all invoices (bills) with cash on the transaction date. Thus, in this process between debtor and creditor, goods are delivered, and/or services are provided without cash involvement. For accountants, this problem is known as accrual vs. cash base. To be precise, the concept of trade credit explains those relationships between a firm, its customers and suppliers. Petersen and Rajan (1996, pp. 2-4) list three main theories which explain trade credit. These are financing advantage theories of trade credit (advantage in information acquisition, advantage in controlling the buyer, advantage in salvaging value from existing assets), price discrimination through trade credit, and transactions costs theories. For trade credit, many papers have been written and different evidence found from the micro and macro perspective. For example, Ferrando and Mulier (2012, p. 1) found that “firms that are more vulnerable to financial market imperfections, and therefore more likely to be financially constrained, rely more on the trade credit channel to manage growth.” Kohler, Britton and Yates (2000, p. 20) found that “firms with direct access to capital markets – firms that are quoted on the UK stock exchange – both extend more and receive less trade credit during a recession. They therefore unambiguously provide unquoted firms with more net trade credit.” Delannay and Weill (2004) have examined the determinants of trade credit of about 9,300 firms from nine transitional countries (Central and Eastern European Countries). They provided evidence which suggest that “both financial and commercial motives explain the credit behaviour of firms.” (p. 1) Moreover, they came to the conclusion that “suppliers act as financial intermediaries in favour of firms with a limited access to bank credit.” (p. 21) Altunok (2011, p. 2) found evidence that “suppliers' willingness to price discriminate, information asymmetry between suppliers and customers, market structure, stages of 8 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms business cycles, and customers' creditworthiness all play an important role in the determination of contract terms.” Garcia-Teruel and Martinez-Solano (2006) analyzing 3,589 small and medium sized firms in the UK found evidence that “larger firms, with better access to alternative internal and external financing and with a lower cost, use less credit from suppliers.” This paper also tries to study some of factors that are supposed to determine the net trade credit for selected firms. The paper is organized as follows: introduction, research design, analyses, and discussion of results, conclusions, references, and appendixes. Research Design The analysis performed in this study includes three basic financial statements. Firstly, the dependent variable, defined as (Trade receivables – Trade liabilities) / Total assets, means that both numerator and dominator are balance sheet articles. On the other hand, independent variables such as Current assets / Total assets, Inventory / Total assets, Cash and cash equivalents / Total assets, Long-term debt / Total assets, and Total liabilities / Total assets, contain balance sheet articles. Secondly, independent variable defined as Profit (Loss) / Sales contains income statement articles. Finally, the independent variable defined as Net cash flows from operating activities / Sales contains cash flow statement and income statement articles. From an accounting point of view, it is well known that a balance sheet as a statement can be viewed as a photo, whereas the other two statements (cash flow and income statement) can be viewed as a movie. This is because a balance sheet denotes a balance sheet equation expressed as Assets = Liabilities + Equity at a specific point in time (usually a specific date, as it is in Macedonia, i.e. 31 December). On the other hand, cash flow statements list cash flows from operating, investing, and financing activities over a given accounting period. In this case, cash flows from operating activities cover one year, for example from 01 January to 31 December, 2013. This is a reason why in cash flow statements and income statements it is written “as for the year ended at 31 December”, and not “as of 31 December 2013” as in the case of balance sheets (financial position). Finally, an income statement denotes a firm’s financial performance over a certain accounting period. In this case, this accounting period covers one year, i.e. from 01 January to 31 December, 2013. With other words, the regression model contains some variables that express something as it was at date 31 December 2013, and others express something that was generated during year 2013. After all, at the end of the accounting period, income statements, cash flow and statements of changes in equity are merged on the balance sheet. In this study quantitative methods and regression and spearman analyses are used.The study begins with a brief theoretical framework for trade credit and its determinants. The study ends up with conclusions related with net trade credit for analysed firms. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari The section below is focused on the process of data selection, sample-selected firms, processing the data, panel data, and finally the methodology of quantitative variables calculation. This study starts from the general and a briefly theoretical part in order to come later to some specific conclusions. With other words, a deductive and result-oriented approach is used. Principally, case study as a research method is used in this study. Case study is used because the study is limited in two aspects. Firstly, the sample comprised just non financial firms which are listed on the Macedonian Stock Exchange, and therefore limited in the aspect of the number of firms. Secondly, the analysed period covers 2011-2013. The sample is comprised of 25 non-financial firms (for more see the list of firms in the Appendix). Banks were not selected for analyze due to their specific characteristics that they have in comparison with other selected firms. In total, 74 observations are examined and regression analysis is performed. Selected firms are non-financial entities. They belong to different types of businesses such as industry, services, construction, catering, trade and agriculture. In the industry sector there are nine firms or 36 percent as a structure of the sample; in the services sector there are five firms or 20 percent; in the construction sector are two firms or 8 percent; in the catering sector are three firms or 12 percent; in the trade sector are five firms or 20 percent; and in the agriculture sector there is one firm or 4 percent of the total of 25 firms. Data are derived from firms’ annual reports published on the Macedonian Stock Exchange web page (for more see: http://www.mse.org.mk/). Data are organized in the form of panel data. Unbalanced panel data are used. Analyses are performed by the Stata 10 software package. Some statistically performed analyses in this paper are based on concepts, ideas, and methodologies from UCLA. In this study, seven independent variables are used. Net trade credit is a dependent variable. Maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to total assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are independent variables. Both types of variables, dependent and independent, are expressed as their book values. Table 1 describes the methodology of measuring quantitative variables used in this study. By using those seven independent variables in the regression model, there is an attempt to analyse the dependence of the net trade credit on these proxies. The initial generalized regression model used in this study can be written as: 7 Yit     X kit  kit   it k 1 where, 10 Yit is the net trade credit of a firm (i) to the period (t), i = 1, 2, 3,..., 25, (1) �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms k = 1, 2, 3,…, 7, and. t = 1, 2, 3. Since net trade credit is a function of variables of interest, and then regression, model (1) can be expanded as follow (2):  Currentasset s  T radereceivables - T radeliabilit ies       1 T ot alasset s T ot alasset s   it  it  P r ofit (Loss) 2    Sales   it  Invent ory  Cash and cash equivalents   Long t ermdebt   T ot alliabilit ies  3    4    5   6    T ot alasset s  T ot alasset s  it  T ot alasset s it   it  T ot alasset s  it  Net cash flows fromoperat ingact ivit ies 7     it Sales   it (2) In this study, two types of regression are used: Pooled OLS (OLS regression without option vce, i.e. default standard errors) and OLS with vce (cluster-robust standards errors). Vce option performs cluster-robust standard errors. Clustering is done on the firm. As Cameron and Trivedi (2010) explained the error (here  it in equation 1) is likely to be correlated over time for a given individual (here firm) which is within correlation and possible correlation over individuals (here firms) which is between correlation. Hence, vce option is used to control this issue. According to Wiggins (1999) … “regress ..., vce (cluster) estimates the model by OLS but uses the linearization/Huber/White/sandwich (robust) estimates of variance (and thus standard errors). These variance estimates are robust in the sense of providing correct coverage rates to much more than panel-level heteroskedasticity. In particular, they are robust for any type of correlation within the observations of each panel/group.” Table 1: The Methodology of Quantitative Variables Calculation Description Net trade credit Maturity structure of assets Profitability Inventory to assets ratio Cash to assets ratio Long-term financing Total liabilities ratio Converting sales into cash Abbreviation trtpas currasas profsales invas cashas ldebtas liabas coasales Calculation (Trade receivables – Trade liabilities) / Total assets Current assets / Total assets Net income / Sales Inventory / Total assets Cash and cash equivalents / Total assets Long-term debt / Total assets Total liabilities / Total assets Net cash flows from operating activities / Sales Source: Grave (2011), Garcia-Teruel and Martinez-Solano (2006), Xhafa (2005), author. Net trade credit, generally, net trade credit as a dependent variable, is differently defined by different authors. Net trade credit as a dependent variable used in this study is calculated as the difference between trade receivables (accounts receivables or debtors) and trade liabilities (accounts payables or creditors), and then this difference is Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari divided by total assets. This calculation is based on Grave (2011), which also analyses trade receivables divided by total assets and trade payables divided by total assets. Some authors examined separately trade receivables and payables with others determinants, while some others authors separately and jointly. For example, Alatalo (2010, p. 27) uses trade credit provided (trade receivables per sales), trade credit obtained (trade credit payables per cost of goods sold) and net trade credit (difference between trade receivables and payables scaled by sales). Ge and Qiu (2007, p. 521) as a dependent variable use accounts payable/total assets, accounts payable/sales, (accounts payable - accounts receivable)/total assets, (accounts payable - accounts receivable)/sales. Analyses This section includes descriptive statistics, data and regression analyses. This section presents the overall picture of data and variables analysed in this study. Shapiro-Wilk W test for normality is performed. Obtained results from regression analysis are controlled and tested via necessary tests. These processes are carried out in order to get as far as possible reliable conclusions at the end of this study. Descriptive statistics and analyses Descriptive statistics presented in this section include number of observations, mean, standard deviation, minimum and maximum. Table 1 presents descriptive statistics and table 2 presents the mean for each variable according to years. As table 2 shows, there are 74 observations per each variable. For one firm, there is missing data for one year. This implies that the panel data is unbalanced. Mean and standard deviation of each variable are less than one, except standard deviation for ‘profsales’. From observed data, there are cases where firms have minus net cash flows from operating activities, i.e. inflows are less than outflows from the operating activities section. This is why on the ‘min’ column for ‘coasales’ is appeared a negative value. In the ‘min’ column, negative values appear also for the dependent variable ‘trtpas’ and the profitability variable ‘profsales’. On the other hand, the ‘max’ column denotes that all values are less than one, except for ‘profsales’ and ‘coasales’. Table 2: Descriptive Statistics for 25 Firms Variable Obs Mean trtpas 74 0.028 currasas 74 0.395 profsales 74 0.182 invas 74 0.108 cashas 74 0.029 12 Std. Dev. 0.111 0.186 1.207 0.102 0.039 Min -0.301 0.045 -1.693 0.003 0.000 Max 0.288 0.789 9.850 0.366 0.160 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms ldebtas 74 liabas 74 coasales 74 Source: author’s calculations 0.106 0.397 0.128 0.115 0.233 0.676 0.000 0.018 -0.613 0.379 0.840 5.744 On average, based on obtained results from descriptive statistics, the following interpretation can be drawn for selected firms and the analysed period. Firstly, trade receivables are slightly higher than trade payables. Secondly, long-term assets are higher than short-term assets, i.e. 39% short-term and rest 61% are long-term assets. Thirdly, for each 100 denar sales, 18 denar profits is generated. Fourthly, inventory to total assets participates with 11%, and cash and its equivalents with 3%. Fifthly, for each 100 denar sales, 13 denar net cash flow from operating activities is received. Finally, assets are financed more with capital than liabilities. Table 3: Mean of the Variables by Years Years trtpas currasas profsa~s 2011 0.020 0.389 0.496 2012 0.038 0.407 -0.014 2013 0.025 0.387 0.059 Total 0.028 0.395 0.182 Source: author’s calculations invas 0.111 0.108 0.104 0.108 cashas 0.030 0.032 0.024 0.029 ldebtas 0.103 0.101 0.115 0.106 liabas 0.409 0.406 0.377 0.397 coasales 0.064 0.038 0.290 0.128 Figure 1 shows the trend analysis of mean for trade receivables to total assets, trade payables to total assets, and the net trade credit to total assets. For the analysed period 2011-2013, on average accounts receivable are higher than account payables. The difference is even higher in 2012 when the mean of net trade credit is obviously increased. Based on the concept of the time value of money, in this case it is preferable to have a negative percentage of the net trade credit. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari mean of trtpas mean of tpas mean of tras mean of trtpas mean of tpas mean of tras mean of trtpas mean of tpas 0 mean of tras .05 .1 .15 .2 Figure 1: Trade Receivables, Trade Payables, and Net Trade Credit to Total Assets, Mean by Years 2011 2012 2013 Source: author’s calculations Current assets to total assets ratio–besides others classifications, assets are classified on short-term and long-term, or current and non-current assets. Knowing the structure of assets based on time to maturity, or using period classification is important on the financial decision making process. The portion of current assets to total assets is different for different firms. In fact, this ratio can change for one firm’s view from different periods. However, many explanations can be found why some firms have lower current assets to total assets ratio, and others have higher. Selected firms for the period 2011-2013 on average have remained almost the same for the current assets to total assets ratio. Profitability–there are many indicators for showing the profitability of an entity. For example, profitability may be measured by gross margin, operating margin, contribution margin, profit margin, return on assets (ROA), return on equity (ROE), return on total capital (ROTC), etc. In this study, a measure that takes into consideration sales and costs is used. Hence, in this study profitability is measured using profit margin. This ratio denotes how much denar profit every sales in denar generates. It is calculated as profit (loss) / sales. There are observations in this study where net income (profit or loss) for the period (year) is not equal with the overall profit (loss) for the period (year). This is due to some accounting adjustments made after net profit (loss) for the period is calculated. Obtained results show that more profitable firms and with higher 14 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms current assets and cash to total assets ratio have more trade receivable than payables. On the other hand, profitable firms have financed business activities more with capital rather than debt. Inventory investment–inventory to total assets is a regular ratio which found in order to analyse the inventory level or investment. It is a very helpful analysis which gives a picture of assets composition. Selected firms for the period 2011-2013 on average have remained almost at the same inventory level. mean of cashas mean of invas mean of cashas mean of invas 0 mean of invas mean of cashas .05 .1 Figure 2: Inventory to Assets; Cash and Cash Equivalents to Assets, Mean by Years 2011 2012 2013 Source: author’s calculations Cash to total assets ratio–this ratio is calculated based on the same methodology as the previous ratio for inventory using vertical analysis. So, cash and its equivalents are divided by total assets. Figure 2 shows cash and its equivalents to assets for the period 2011-2013. As it can be noticed, selected firms on average have almost the same cash ratio for the analysed period. Obtained results show that firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties. Long term financing and total liabilities ratio–those two ratios explain how assets are financed. In other words, what percentage is long-term financing, or total debt on total assets? They both belong to the leverage ratios group. Firms finance their assets by both, short-term and long-term debt. On the other hand, assets can be financed by debt and (or) equity, and this issue is well known in financial management as the capital structure. On average, there is a decrease of total debt financing in 2013. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari Converting sales into Cash – a cash flow statement is prepared because of an accrual versus cash accounting base problem. All sale revenues perhaps are not done on the cash basis. This means that a sale is recognized as an accounting transaction (record) on one date, and receiving money is done on another date. Due to this, the ratio net cash flows from operating activities / sales helps us to analyse how much denars from sales are converted into cash. Obtained results show that firms with higher leverage ratio are not able to convert sales into cash compared with counterparties. On the other hand, on average in 2013, selected firms have been more able to convert sales into cash. Data and regression analyses The Shapiro-Wilk W test for normality is used to check whether residuals are normally distributed. The results of the Shapiro-Wilk W test are presented in table 4. The pvalue is 0.061. So, it is greater than 0.05, indicating that the null hypothesis cannot be rejected. In other words, it can be concluded that residuals are normally distributed. Table 4: Shapiro-Wilk W Test for Normal Data Variable Obs W r 74 0.968 Source: author’s calculations V 2.031 z 1.546 Prob>z 0.061 Kernel density estimate is performed for 25 firms, and is presented on figure 3. .2 0 .1 Density .3 .4 Figure 3: Kernel Density Estimate for 25 Firms -4 -2 0 Studentized residuals Kernel density estimate 2 Normal density kernel = epanechnikov, bandwidth = 0.3150 Source: author’s calculations 16 4 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Variance Inflation Factor (VIF) is used for as a measure of control for mulitcollinearity, results of which are in table 5. The results indicate that for all variables VIF is lower than 10, which means that multicollinearity is not a problem in this study. Table 5: VIF for the Independent Variables Variable VIF currasas 1.78 invas 1.51 liabas 1.42 ldebtas 1.34 cashas 1.19 coasales 1.18 profsales 1.17 Mean VIF 1.37 Source: author’s calculations 1/VIF 0.56 0.66 0.70 0.75 0.84 0.85 0.86 Moreover, in order to analyse whether the regression model is correctly specified, a model specification link test for single-equation models is used. The results of this test are in table 6. Since hatsq is not significant (t = -1.25), then it looks like that there is no specification error for this model in this study. Table 6: A Model Specification Link Test for Single-equation Models Source SS df MS Number of obs = 74 Model 0.448 2 0.224 F (2, 71) = 34.77 Residual 0.457 71 0.006 Prob > F = 0 Total 0.905 73 0.012 R-squared = 0.495 Adj R-squared = 0.481 Root MSE = 0.080 trtpas Coef. Std. Err. t P>|t| [95% Conf. hat 1.116 0.153 7.31 0.000 0.811 _hatsq -1.710 1.372 -1.25 0.217 -4.446 _cons 0.008 0.012 0.69 0.492 -0.016 Source: author’s calculations Interval] 1.420 1.026 0.032 Discussion of Results This section discusses obtained results based on performed analyses. Based on the Spearman analysis (see table 7), significant positive relationships are found between the net trade credit and current assets, profitability and cash to total assets ratio. This implies that more profitable firms and with higher current assets and cash to total assets ratio have more trade receivables than payables. Probably profitable firms have Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari generated internal funds and were more able to wait for their clients than counterparties. Table 7: Spearman’s Rank Correlation Coefficients trtpas currasas profsa~s invas cashas trtpas 1.00 currasas 0.52* 1.00 profsales 0.23* 0.20 1.00 invas 0.04 0.61* -0.07 1.00 cashas 0.31* 0.44* 0.37* 0.18 1.00 ldebtas -0.10 -0.15 -0.13 0.00 -0.17 liabas -0.07 0.09 -0.52* 0.26* -0.22 coasales -0.07 0.08 0.49* -0.16 0.30* (Obs = 74, * 0.05 Significance level) Source: author’s calculations ldebtas liabas coasales 1.00 0.37* 0.04 1.00 -0.35* 1.00 Significant positive relationships are found between current assets, the inventory ratio, and the cash to total assets ratio. As firms increased investments on inventories, current assets are increased too. Also cash are current assets. Significant positive relationships are found between profitability, cash ratio, and converting sales into cash. This implies that more profitable firms have a higher liquidity level and are more able to convert sales into cash than counterparties. On the other hand, profitability is significantly negatively associated with total debt financing. This implies that profitable firms have financed business activities more with capital than debt. A significant positive relationship is found between inventory ratio and total debt financing. A significant positive relationship is found between cash ratio and converting sales into cash. Firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties. A significant positive relationship is found between long-term financing and total debt financing. As firms have increased long-term debt, total debt financing is increased too. A significant negative relationship is found between total debt financing and converting sales into cash. This result implies that firms with higher leverage ratio are less able to convert sales into cash compared with counterparties. Regression analyses are performed and results are presented in table 8. Both OLS regressions show that current assets to total assets ratio and inventory to total assets ratio are statistically significant determinants (0.05 significance level). R2, the number of observations, signs, and coefficients (b) remain same in both OLS regressions. Table 8: Regression Results According OLS and OLS with vce Option Variable OLS OLSVCE 0.48 0.48 currasas 0.07 0.1 18 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms profsales invas cashas ldebtas liabas coasales _cons N r2 6.75 0.01 0.01 0.79 -0.33 0.12 -2.75 0.07 0.27 0.26 0.15 0.1 1.47 -0.17 0.05 -3.41 -0.03 0.02 -1.88 -0.07 0.03 -2.36 74 0.48 Legend: b/se/t 4.57 0.01 0 2.16 -0.33 0.13 -2.42 0.07 0.3 0.23 0.15 0.12 1.18 -0.17 0.09 -1.88 -0.03 0.01 -2.74 -0.07 0.04 -1.85 74 0.48 Source: author’s calculations Based on the results of the second regression model, the net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Conclusions The purpose of this paper was to analyse the net trade credit and its determinants for 25 non financial firms for the period 2011-2013. The paper has as its limitations the Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari number of firms and the analysed period. Hence, the paper provides evidence which cannot be generalized to other firms. In this context, the paper can serve as a starting point for future studies in terms of domestic firms, at least viewed from the methodological side. Significant relationships between the net trade credit and analysed determinants are found using Spearman and regression analyses. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Selected firms for the selected period on average have provided more than obtained trade credit. Therefore, this implies that working capital needs are increased. The study also revealed the following evidences: - More profitable firms and with higher current assets and cash to total assets ratio have more trade receivables than payables; - More profitable firms have a higher liquidity level and are more able to convert sales into cash than counterparties; - Profitable firms have financed business activities more with capital than debt; - Firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties; - Firms with higher leverage ratio are less able to convert sales into cash than counterparties. Without a doubt this issue remains an open issue window for domestic firms. For future studies, it might be interesting to focus on the following aspects: Extend the analysed period and increase the number of firms in the sample, Add new independent and dependent variables, and Include financial crisis effects. References Alatalo, R. (2010). Trade credit use during a financial crisis: evidence from the U.K. of a non-existing trade credit channel. Master's thesis, Department of Accounting and Finance, Aalto University, School of Economics. Retrieved October 18, 2012, fromhttp://epub.lib.aalto.fi/fi/ethesis/pdf/12388/hse_ethesis_12388.pdf. Altunok, F. (2011). Determinants of trade credit contract terms. North Carolina State University. Retrieved September 11, 2014, from http://www4.ncsu.edu/~faltuno/JM/fatihaltunok_jobpaper.pdf. Bernstein, L. A. & Wild, J. J. (1998). Financial Statements Analysis: Theory, Application, and Interpretation. Boston: Irwin/McGraw-Hill. Cameron, A. C. & Trivedi, K. P. (2010). Microeconometrics Using Stata. Texas: StataCorp LP. 20 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Delannay, A. F., & Weill, L. (2004). The determinants of trade credit in transition countries. LARGE, Institut d’Etudes Politiques, Université Robert Schuman, France. Retrieved September 11, 2014, from http://www.researchgate.net/profile/Laurent_Weill/publication/5145473_The_Determinants _of_Trade_Credit_in_Transition_Countries/links/0912f511287c7b2899000000. Ferrando, A., &Mulier, K. (2012). Do firms use the trade credit channel to manage growth?. European Central Bank, Working paper series No 1502. Retrieved January 5, 2014, from http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpwps/ecbwp1502.pdf. Garcia-Teruel, P. J., & Martinez-Solano, P. (2006). A dynamic perspective on the determinants of accounts payable. University of Murcia. Retrieved September 12, 2014, from http://www.uibcongres.org/imgdb/archivo_dpo3737.doc. Ge, Y., &Qiu, J. (2007). Financial development, bank discrimination and trade credit. Journal of Banking & Finance, 31, 513-530, Elsevier. Retrieved October 18, 2012, fromhttp://eduedi.dongguk.edu/files/20110907142444444.pdf. Grave, Th. (2011). Trade credit as a shock absorber? The effects of the financial crisison the use of trade credit by Dutch manufacturing firms. Master thesis. University of Twente. Retrieved November 19, 2014, from: http://essay.utwente.nl/62801/1/Master_thesis_trade_credit_Thomas_Grave__s0074993__2011 0820_Final_Version.pdf. Kohler, M., Britton, E., & Yates, T. (2000). Trade credit and the monetary transmission mechanism. Bank of England, London. Retrieved January 5, 2014, from http://www.bankofengland.co.uk/publications/Documents/workingpapers/wp115.pdf. Macedonian Stock Exchange web page, http://www.mse.org.mk/. Petersen, M. A., &Rajan, R. G. (1996). Trade credit: theories and evidence. NBER Working Paper 5602.Retrieved January 5, 2014, from http://www.nber.org/papers/w5602.pdf?new_window=1. Stata Web Books, Regression with Stata, Chapter 2 - Regression diagnostics.UCLA: Statistical Consulting Group. Retrieved October 10, 2012, from http://www.ats.ucla.edu/stat/stata/webbooks/reg/chapter2/statareg2.htm. Wiggins, V., StataCorp (1999; 2011). Comparing xtgls with regress, vce(cluster). STATA. Retrieved October 16, 2012, from http://www.stata.com/support/faqs/statistics/xtglsversus-regress/. Xhafa, H. (2005). Analiza e Pasqyrave Financiare. Tiranë: Pegi. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari Appendix: List of Analysed Firms Firm Firm code Alkаloid AD Skopje Beton AD Skopje EMO AD Ohrid ALK BESK EMO Fersped AD Skopje Grаnit AD Skopje Hoteli Metropol Ohrid Internesnel Hotels AD Skopje Mаkedonijаturist AD Skopje Mаkosped AD Skopje Mаkoteks AD Skopje FERS GRNT MPOL INHO MTUR MKSD MAKS Mаkpetrol AD Skopje Mаkstil AD Skopje Replek AD Skopje MPT STIL REPL 22 Firm RZ Institut AD Skopje Toplifikacija AD Skopje VV Tikves AD Skopje RZ Inter-Trаnssped AD Skopje RZ Uslugi AD Skopje Skopski Pаzаr AD Skopje Teteks AD Tetovo Zito Luks AD Skopje ZitoVаrdаr AD Veles ZK Pelаgonijа AD Bitolа Tehnometаl-Vаrdаr AD Skopje Vitаminkа AD Prilep Firm code RZIN TPLF TKVS RZIT RZUS SPAZ TETE ZILUP ZTVR ZPKO TEH VITA � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2847 Title A name given to the resource What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Author Author DEARI, Fitim Abstract A summary of the resource. Abstract: This paper analyses the net trade credit and its determinants for a sample of 25 non-financial firms for the period 2011-2013. The sample is derived from the Macedonian Stock Exchange. The net trade credit is the dependent variable. The dependent variable is defined as the difference between trade receivables and liabilities, and then this difference is divided by total assets. The maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are the independent variables. This study used the Shapiro-Wilk W test for normality, Kernel density estimation, Variance Inflation Factor for multicollinearity, and the model specification link test for single-equation models. The obtained results show that more profitable firms and with higher current assets and cash ratio have positive net trade credits. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/734235f068505a00da4307096db9ce86.docx a25d957ab6bf7941f0885e5726266e3a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/70d63af05e234eb84191126cb8dba0af.pdf 492a1817ef0225975bd7f41adc338064 PDF Text Text Stručni članak mr. sc. Ramajana Demirović, viša asistentica Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru MJERE OSIGURANJA RADI IZDRŽAVANJA DJETETA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE Izdržavanje djeteta predstavlja svakodnevno, kontinurano zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba djeteta. Neizvršenje ili nepotpuno izvršenje obaveze izdržavanja dovodi do prekida ovog kontinuiteta zbog čega se zaštita ugroženog ili povrijeĎenog prava djeteta vrlo često ostvaruje u alimentacionom postupku, koji može potrajati mjesecima, pa čak i godinama. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvršenja obaveze izdržavanja djeteta, zakonodavac je normirao mogućnost odreĎivanja mjera osiguranja. Autorica smatra za shodno da, analizirajući neka od najrelevantnijih pitanja, aktuelizira ovaj institut i posebno naglasi da sudske mjere osiguranja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju sudu u alimentacionim postupcima, pogotovo u svjetlu njegovog ovlaštenja da ex officio odredi ove mjere. Ključne riječi: mjere osiguranja, izdržavanje djeteta, alimentacioni postupak. 1. Uvod Pitanje ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje se u pravilu ne postavlja kada roditelji ostvaruju zajednicu života, budući da tu svoju obavezu realizuju prirodno i spontano u okviru svakodnevne brige za dijete uz ispunjavanje ostalih sadržaja roditeljskog staranja. U praksi se nažalost, obaveza izdržavanja djeteta od strane roditelja sa kojim dijete ne živi najčešće, pokušava ostvariti u sudskom postupku. Kako je u tom periodu dijete nerijetko bez sredstava za izdržavanje, po njega mogu nastupiti ozbiljne posljedice koje direktno ili indirektno ugrožavaju čitav spektar drugih prava djeteta kao što je pravo na zdravlje, razvoj, obrazovanje, igru itd. Situacija se dodatno usložnjava ako ni drugi roditelj sa kojim dijete živi, nije u mogućnosti osigurati neophodni minimum za egzistenciju djeteta. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvšenja obaveze izdržavanja djeteta normirana je mogućnost odreĎvanja mjera osiguranja. Ipak, rezultat istraživanja ovog pitanja u domaćoj sudskoj praksi upućuje na zaključak da ovaj institut nije zastupljen u praksi u mjeri u kojoj bi to mogao biti. Naime, nakon izvršenog uvida u nešto više od sedamdeset sudskih predmeta u šest općinskih sudova u Federaciji BiH1, primjećeno je da niti u jednom 1 Istraživanjem su obuhvaćeni predmeti općinskih sudova u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Konjicu i Čapljini. Odnose se na period od 2008 – 2013. godine. 185 �slučaju nije odreĎena mjera osiguranja, ni po prijedlogu stranke, niti ju je sud odredio po službenoj dužnosti. Ovaj uzorak je nedovoljan da bi se moglo tvrditi kako se mjere osiguranja ne izriču u sudskoj praksi, ali nije zanemarljiv kada je u pitanju zaključak da sudovi nisu pretjerano skloni odreĎivanju mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta. Slično stanje u sudskoj praksi kada je riječ o primjeni ovog instituta, evidentirano je i u susjednim državama.2 Imajući u vidu upravo značaj koji sudske mjere osiguranja mogu imati po ublažavanje posljedica prekida u kontinuitetu izdržavanja djeteta, kao i njegovu nedovoljnu primjenu u sudskoj praksi, opravdanim se čini sa teorijskog aspekta aktuelizirati ovaj institut. U tom cilju su analizirana neka od najrelevantnijih pitanja instituta sudskih mjera osiguranja kao što su pravni okvir, nadležnost, uslovi za odreĎivanje, vrste, dejstvo i trajanje. 2. Mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta – pravni okvir U bosanskohercegovačkom pravu institut sudskih mjera osiguranja nije regulisan na jedinstven način na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Prije stupanja na snagu entitetskih zakona o parničnom postupku, mjere osiguranja su bile normirane zakonima o izvršnom postupku u obliku instituta prethodnih i privremenih mjera.3 Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine4 (u daljem tekstu: ZPP FBiH) i Zakon o parničnom postupku Republike Srpske5 (u daljem tekstu: ZPP RS) po prvi put 2003. godine, regulišu mjere osigurnja kroz jedinstven institut sudskih mjera osiguranja, bez razlikovanja na prethodne i privremene mjere. Ova novina smatra se 2 Primjera radi, u Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu RH za 2013. godinu se, izmeĎu ostalog, navodi da „suci čak ni u situacijama višegodišnjeg sudovanja u parničnim postupcima, ne izriču privremene mjere što je njihova zakonska obaveza. Tako i sudovi doprinose kršenju prava djeteta da na vrijeme primi uzdržavanje od roditelja s kojim ne živi.“ (Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu RH za 2013. godinu, str. 23.). Kompletan Izvještaj je dostupan na: http://www.dijete.hr/hr/izvjemainmenu-93/izvjeo-radu-pravobranitelja-za-djecu-mainmenu94.html, posjećeno 03.04.2015. 3 Bitne razlike izmeĎu prethodnih i privremenih mjera prema ranijoj zakonskoj regulativi bile su sljedeće: privremenim mjerama osiguravalo se i novčano i nenovčano potraživanje, dok su prethodne mjere bile predviĎene samo za osigranje novčanih potraživanja; privremenim mjerama se pružala samo faktička zaštita, dok se na osnovu prethodnih mjera sticalo uvjetno založno pravo; prethodna mjera služila je za osiguranje budućeg prisilnog namirenja, a privremnim mjerama moguće je bilo osiguranje samo budućeg izvršenja nego i ostvarenje privremenog stanja u pogledu nekog spornog odnosa ako je to bilo potrebno radi sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadokandive štete; za odreĎivanje prethodne mjere bilo je potrbno postojanje odluke koja nije izvršna, a privremena mjera se mogla odrediti i bez bilo kakve odluke i prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka, tokom postupka a i nakon okončanja tih postupaka. (prema: Kulenović, Zlatko i ostali, Komentari zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005., str. 442.) 4 Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05 i 19/06) 5 Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, 49/09 i 61/13) 186 �posljedicom shvatanja da izvršni sud treba provoditi samo prinudni postupak izvršenja obaveza koje su naložene izvršnim ispravama.6 Pozitivnopravne odredbe o mjerama osiguranja našle su svoje mjesto i u porodičnom zakonodavstvu, tako što je normiran izvjestan broj posebnih pravila za odreĎivanje mjera osiguranja u vezi sa postupcima iz porodičnih odnosa. Istovremeno je predviĎena supsidijarna primjena relevantnih odredbi važećih zakona o parničnom postupku. Odredbe o mjerama osiguranja u postupcima radi izdržavanja u Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine7 (u daljem tekstu: PZ FBiH) smještene su u glavi IX koja nosi naziv „Postupci izvršenja i osiguranja“ (tačka 5. „Mjera osiguranja radi izdržavanja“ - članovi 373. do 379.), dok Porodični zakon Republike Srpske8 (u daljem tekstu: PZ RS) u VI dijelu pod nazivom „Izdržavanje“ (pod tačkom 5. „Postupci u sporovima za idržavanje“ u članu 266. ) normira mjere osiguranja. Komparacija porodičnopravnih i procesnopravnih odredbi o mjerama osiguranja radi izdržavanja upućuje na zaključak o postojanju njihove meĎusobne neusklaĎenosti u entitetskim zakonodavstvima. Naime, nejasno je zbog čega se zakonodavac u Porodičnom zakonu FBiH, opredijelio za rješenje po kojem je zadržana razlika na prethodne i privremene mjere, budući da takve mjere osiguranja više ne postoje u Zakonu o parničnom postupku FBiH.9 Stoga bi de lege ferenda bilo potrebno, sa aspekta pravne sigurnosti, otkloniti pomenuti nesklad uz uvažavanje sadržaja općih odredbi koje regulišu ovaj institut. Porodični zakon RS u samo jednom članu normira mogućnost izricanja privremene mjere po službenoj dužnosti. Razlog tome je moguće tražiti u činjenici da je Porodični zakon RS stupio na snagu 2002. godine, i u tom periodu je bio usklaĎen sa relevantnim odredbama tadašnjeg Zakona o izvršnom postupku. MeĎutim, neprihvatljivo je da se za period koliko je novo rješenje Zakona o parničnom postupku RS o mjerama osiguranja na snazi, nije našlo za shodno intervenirati u Porodični zakon RS s ciljem usklaĎivanja i unapreĎenja ovog veoma značajnog instituta kada je u pitanju izdržavanje djeteta. Stoga bi de lege ferenda bilo potrebno razmotriti mogućnost izmjena i dopuna porodičnopravnih propisa na način da se usklade sa relevantnim odredbama važećih zakona o parničnom postupku, naravno uz zadržavanje odreĎenih specifičnosti koje su diktirane potrebom zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, a o čemu će detaljnije biti riječi u odgovarajućim dijelovima ovog rada. Za razliku od rješenja u entitetima Bosne i Hercegovine, u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine postupak obezbjeĎenja je još uvijek regulisan Zakonom o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH10 (u daljem tekstu: ZIP BD). 6 Medić, D., Reforma parničnog postupka u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova „Pravo zemalja u regionu“, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010., str. 33. 7 Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 35/05 i 31/14) 8 Porodični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 52/02, 41/08 i 63/14) 9 Uporediti čl. 373 – 379. PZ FBiH i čl. 268 – 290. ZPP FBiH 10 Zakon o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 8/00, 1/01, 5/02, 8/03 i 39/13) 187 �U Zakonu o izvršnom postupku BD obezbjeĎenje potraživanja obuhvata dio treći ovog Zakona, pa je postupak obezbjeĎenja regulisan u 37 članova (članovi od 219. do 255.). Porodični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine11 (u daljem tekstu: PZ BD) u odredbi iz člana 226. normira mogućnost odreĎivanja privremene mjere po službenoj dužnosti, te uslove za izricanje privrmene mjere radi osiguranja izdržavanja djeteta, a zatim ponovo u odredbama iz članova 282. do 284. PZ BD normira pitanje odreĎivanja privremenih i prethodnih mjera osiguranja, ponavljajući dio sadržaja pomenutog člana 226. PZ BD. On što je posebno konfuzno je da zakonodavac u čl. 285. st. 1. i 287. PZ BD upućuje na primjenu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (u daljem tekstu: ZPP BD)12 o mjerama osiguranja iako takve odredbe ovaj zakon uopće ne sadrži, jer je kao što je već istaknuto institut mjera osiguranja potraživanja regulisan u Zakonu o izvršnom postupku BD. Stoga je, radi pravne sigurnosti i otklanjanje poteškoća prilikom primjene ovog instituta u praksi potrebno otkloniti navedene manjkavosti u Porodičnom zakonu BD. 3. Pojam i karakteristike mjera osiguranja u postupcima radi izdržavanja djeteta Sudske mjere osiguranja predstavljaju pravna sredstva vremenski ograničenog osiguranja budućeg ostvarenja povjeriočevog potraživanja koja se mogu odrediti prije pokretanja, u toku i nakon okončanja sudskog ili upravnog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno, pod uvjetom da povjerilac učini vjerovatnim svoje potraživanje i opasnost da će se bez odreĎivanja ovih mjera ostvarenje potraživanja spriječiti ili znatno otežati.13 Iz pojmovnog odreĎenja ovog instituta proizilaze i njegove osnovne karakteristike: prinudni karakter i ograničeno vremensko trajanje. Prinudni karakter mjera osiguranja ogleda se u mogućnosti njihovog odreĎivanja i provoĎenja i mimo volje protivnika osiguranja, a ograničeno trajanje mjera osiguranja znači da se u pravilu odreĎuju samo za odreĎeni vremenski period, tj. do pravosnažnosti meritorne sudske odluke odnosno do njenog izvršenja. Dakle, obaveza izvršavanja dužnosti izdržavanja ili isplate dospjelih, zaostalih iznosa izdržavanja u pravilu nastaje kada sudska odluka postane pravosnažna. Ipak u nekim situacijama će biti potrebno i prije toga preduzeti odgovarajuće mjere usmjerene ka osiguranju ispunjenja obaveze izdržavanja. Općenito, svrha mjera osiguranja je da se očuvaju prava i interesi stranaka u sporu pred sudom, tako što se spriječava nastanak nepovratne štete ili gubitka prije nego što sud donese konačnu odluku o osnovanosti tužbenog 11 Porodični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 3/07) 12 Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 8/09, 52/10 i 27/14) 13 Čizmić, J., Komentar zakona o parničnom postupku, Privredna štampa, Sarajevo, 2009., str. 574.; vidjeti i: Petrušić, N.; Konstantinović Vilić, S., Ostvarivanje prava na zakonsko izdržavanje pred pravosudnim organima u Vranju, Bujanovcu i Bosilegrad, JU Narodni univerzitet Vranje – OCD Odbor za ljudska prava Vranje, Vranje, 2012., str. 36. 188 �zahtijeva.14 Svrha mjera osiguranja je omogućavanje redovnog i neprekidnog idržavanja djeteta onda kada to roditelji ili druge osobe koje su po zakonu dužne ne čine redovno niti u dovoljnoj količini. Ona ima za cilj osigurati sredstva za izdržavanje onom djetetu čiji je roditelj ili drugi zakonski obaveznik zanemario ovu svoju obavezu i to prije nego je o izdržavanju sud donio konačnu odluku. U pravnoj literaturi se svrha i značaj mjera osiguranja slikovito predstavlja kao „hitna pomoć ugroženom djetetu“ budući da se njome brzo interveniše u neophodnim situacijama.15 Naravno, neće u svakom postupku u kojem se odlučuje o nekom pitanju izdržavanja djeteta postojati razlog za izricanje ovih mjera, već samo u postupcima u kojima su interesi djeteta ugroženi.16 Bitna karakteristika mjera osiguranja kada je riječ o izdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje je mogućnost da sud ove mjere odredi ex officio.17 Mjere osiguranja u drugim slučajevima se mogu odrediti samo na prijedlog lica koje traži izdržavanje. Dakle, kada sud na temlju istorijata tužbe, priloženih dokaza, dokaza koje je pribavio sam ili putem organa starateljstva zaključi da su ispunjeni uslovi za odreĎivanje mjere osiguranja, on će o njoj odlučiti po službenoj dužnosti.18 Normiranje ovog oficijelnog ovlaštenja suda, koje predstavlja odstupanje od načela dispozitivnosti kao jednog od temeljnih načela parničnog postupka, bilo je sasvim očekivano, budući da je praksa pokazala da roditelji kao zakonski zastupnici vrlo često propuste, iz različitih razloga 19, istaknuti zahtjev za odreĎivanje ove mjere. U pravnoj teoriji je u pogledu ovog rješenja prisutna dilema oko trenutka u kojem se postupak za odreĎivanje mjere osiguranja smatra pokrenutim. Da bi sud po službenoj dužnosti odredio mjeru osiguranja potrebno je u postupku ispitati da li su ispunjeni uslovi za njeno izricanje, pa je neophodno da stranke znaju u kojem trenutku je sud ex officio pokrenuo taj postupak budući da one svojim aktivnim učešćem i iznošenjem 14 Određivanje privremenih mera u građanskim parnicama na Kosovu, OSCE misija na Kosovu, izdanje 11 SNPS, 2010., str. 2., dostupno na http://www.osce.org/sr/kosovo/74882?download=true, posjećeno 26.02.2015. 15 Korać, R., Izdržavanje djece od strane roditelja u pravu SFRJ, doktorska disertacija, Titograd, 1981., str. 203. 16 Ibid., str. 204. 17 Vidjeti: čl. 376. st. 1. PZ FBiH; čl. 226. st. 1. PZ RS i čl. 226. st. 1. PZ BD 18 Babić, I., Komentar Porodičnog zakona, Službeni list SRBiH, Sarajevo, 1990., str. 659..; Mandić, Lj., Procesna načela i alimentacione parnice, Zbornik radova „Ostvarivanje i zaštita prava na zakonsko izdržavanje“, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2002., str. 119. 19 „Propust roditelja ponekada je posljedica neznanja ili pogrešnog verovanja da parnica u kojoj se konačno odlučuje o izdržavanju deteta neće dugo trajati. Osim toga, roditelj ponekad ne ističe zahtev za izdavanje privremene mere u nameri da očuva brak, bojeći se da će isticanjem zahteva još više pogoršati ionako poremećene bračne odnose. Isto tako, konflikti supružnika, meĎusobna optuživanja, koja ponekad dovode so otvorene mržnje, reflektuju se i na njihov odnos prema deci u tom smislu da su ponekad, u nastojanju da drugog roditelja u potpunosti odvoje od dece spremni da žrtvuju i zanemare potrebe i interese svoje zajedničke dece. “ (Nevena P., Privremene mere radi izdržavanja u parnicama iz porodičnopravnih odnosa, Zbornik radova „Ostvarivanje i zaštita prava na zakonsko izdržavanje“, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2002., str. 159.) 189 �procesnog materijala mogu najviše doprinijeti njegovoj efikasnosti i ostvarivanju objektivnog cilja samog postupka. 20 Prema Porodičnom zakonu Federacije BiH, mjere osiguranja radi izdržavanja može predložiti i organ starateljstva u onim slučajevima u kojima je ovlašten pokrenuti izvršni postupak.21 Preostala dva porodičnopravna propisa izričito ne predviĎaju ovu mogućnost, što predstavlja propust budući da upravo organ starateljstva ima dovoljno saznanja o svim činjenicama i okolnostima datog slučaja. Time bi se, po mišljenju pojedinih autora22, s jedne strane bolje zaštitio interes djeteta, a s druge strane, izbjegle situacije da sud po službenoj dužnosti odreĎuje ove mjere i samim tim dovodi u sumnju svoju objektivnost i nezavisnost23 u odnosu na obe parnične stranke. 4. Nadležnost za određivanje mjera osiguranja Stvarna nadležnost u postupcima radi izdržavanja djeteta je generalnom normom povjerena općinskim (Federacija BiH) i osnovnim (Republika Srpska i Brčko Distrikt BiH) sudovima. Mjesna nadležnost za ove postupke odreĎena je pravilima o izberivoj, odnosno o posebnoj mjesnoj nadležnosti. Mjesno nadležan u postupcima radi izdržavanja može biti sud u mjestu prebivališta tuženog ili u mjestu prebivališta tužioca – djeteta (čl. 34. ZPP FBiH; čl. 44. ZPP RS; čl. 26. ZPP BD BiH). Slijedom odredbe iz člana 347. PZ FBiH za odreĎivanje i provoĎenje mjere osiguranja radi izdržavanja mjesno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za izdržavanje u prvom stepenu. Normiranjem izberive nadležnosti u sporovima za izdržavanje, a time i za odreĎivanje mjera osiguranja, štiti se interes djeteta tako što mu se nastoji omogućiti da lakše i uz što manje troškova ostvari pravo na izdržavanje, upravo imajući u vidu činjenicu da su u pitanju osobe koje su u pravilu materijalno neobezbjeĎene.24 Obzirom da su u praksi prisutni i sporovi radi izdržavanja djeteta koji su inostrano obilježeni bitno je istaći kada postoji meĎunarodna nadležnost domaćih sudova. MeĎunarodna nadležnost domaćih sudova u sporovima za idržavanje propisana je u članovima 67. i 68. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreĎenim odnosima25 (u daljem tekstu: ZMPP). Tako će postojati meĎunarodna nadležnost domaćih sudova i kada tuženi nema prebivalište u BiH: ako dijete podnosi tužbu i ima prebivalište u 20 Petrušić, N., op. cit., str. 161. Čl. 376. st. 3. PZ FBiH 22 Ibid., str. 167. 23 U teoriji je evidentno i stajališe koje navo prema kojem oficijelno ovlaštenje suda d odredi mjere osiguranja uopće ne dovodi u pitanje objektivnost i nepristrasnost suda, već naprotiv, ono može pozitivno utjecati i na meĎusobne odnose roditelja, koji će vrlo često biti spremniji izvršiti rješenje koje je donio sud ex officio nego kada je doneseno po prijedlogu suprotne stranke. Detaljnije o tome: Korać, R., op. cit., str. 206. 24 Čizmić, J., op. cit., str. 113. 25 Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreĎenim odnosima ( „Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82), preuzet Uredbom sa zakonskom snagom („Službeni list RBiH“, broj 2/92) 21 190 �BiH, ako su tužilac i tuženi državljani BiH (odnosno državljani Federacije BiH i Republike Srpske), bez obzira na to gdje imaju prebivalište ili ako je tužilac maloljetno dijete i državljanin BiH, ako je tužilac državljanin BiH i ima prebivalište u BiH (iako tuženi nema prebivalište u BiH) te i onda kada tuženi ima imovinu u BiH iz koje se može namiriti. PZ-om FBiH normirano je da ukoliko je sud u Federaciji BiH nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Federaciji BiH, mjesno je nadležan sud na čijem području tužilac ima prebivalište, a ako je sud u Federaciji BiH nadležan zato što tuženi u Federaciji ima imovinu iz koje se može naplatiti izdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem području ono ima prebivalište odnosno boravište (čl. 311. st. 2. i 3. PZ FBiH). Budući da PZ RS kao ni PZ BD ne sadrže posebne odredbe o nadležnosti suda u postupcima za izdržavanje koji su inostrano obilježeni, u tom pogledu primjenjuju se relevantne odredbe važećih zakona o parničnom postupku i pomenute odredbe iz čl. 67. i 68. ZMPP-a. 5. Uslovi za određivanje mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta Pokretanje alimentacionog postupka, bilo kao samostalnog ili adhezionog, neće biti dovoljno da bi sud odredio mjere osiguranja. Činjenica da postoji spor oko visine izdržavanja ne znači da je došlo do prekida u izdržavanju djece. Potreba za odreĎivanjem ovih mjera ukazaće se samo ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi. Oni su normirani entitetskim zakonima o parničnom postupku kao općim propisima i porodičnopravnim propisima. Što se tiče važećih porodičnopravnih propisa, ove uslove detaljno normira samo Porodični zakon FBiH, dok Porodični zakon RS upućuje na primjenu Zakona o parničnom postupku RS. Porodični zakon BD upućuje na primjenu Zakona o parničnom postupku BD, iako je kao što je već istaknuto ovo pitanje normirano u Zakonu o izvršnom postupku BD26. Opća pravila o uslovima za odreĎivanje mjera osiguranja predviĎaju da za odreĎivanje mjera osiguranja moraju kumulativno biti ispunjena dva uslova: da predlagatelj osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuĎiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja (čl. 269. ZPP FBiH; čl. 269. ZPP RS). Da li su u konkretnom slučaju ispunjena oba uslova faktičko je pitanje koje sud utvrĎuje na temelju slobodne procjene svih okolnosti datog slučaja.27 Ovi uslovi uglavnom odgovaraju ranijim uslovima za izricanje privremenih i prethodnih mjera, s tim da je unesena jedna novina (u stavu 3. člana 269. ZPP FBiH i ZPP RS) kojom se normira kada se predlagatelj osiguranja oslobaĎa od obaveze davanja jemstva, te 26 Vidjeti supra, str. 3. Modul 5 – GraĎanska oblast: Sudske mjere obezbjeđenja, Sarajevo, 2006., str. 17., dostupno na http://www.fbih.cest.gov.ba/index.php?option=com_docman&Itemid=30&task=view_category&c atid=26, posjećeno 02.04.2015. (u daljem tekstu: Modul 5) 27 191 �da su od obaveze davanja jemstva izuzeti – osloboĎeni Bosna i Hercegovina, njeni Entiteti, Distrkt Brčko, kantoni, opštine (i grad).28 5.1. Postojanje potraživanja ili prava Opći uslov koji se zahtijeva za odreĎivanje mjere osiguranja je da su učinjenene vjerovatnim činjenice od kojih zavisi pravo na izdržavanje. Ovaj uslov mora biti ispunjen bez obzira je li dijete povjerilac potraživanja. Iako se postojanje potraživanja može dokazivati svim dokaznim sredstvima,29 ipak je bitno koristiti dokaze koji se mogu brzo i lako izvesti, budući da je u pravilu, odlučivanje o ovakvom zahtjevu hitno.30 Najčešće u praksi sudovi nemaju većih problema kod utvrĎivanja vjerovatnosti postojanja potraživanja ili prava. Kada je u pitanju izdržavanje maloljetne djece ili punoljetne djece nad kojom je produženo roditeljsko staranje/pravo utvrĎivanje vjerovatnosti ovih činjenica se praktično i ne postavlja. Roditelji su bezuslovno dužni da izdržavaju svoju maloljetnu djecu, tako da će biti dovoljno samo utvrditi da je došlo do prekida izdržavanja djeteta.31 Ukoliko je pokrenut postupak radi utvrĎivanja ili osporavanja očinstva/materinstva, pored dokaza iz kojih proizilazi vjerovatnost postojanja činjenica od kojih zavisi pravo na izdržavanje, potrebno je još da predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je osoba protiv koje se odreĎuje mjera osiguranja roditelj djeteta32 (čl. 375. st. 4. PZ FBiH; čl. 266. st. 3. PZ RS; čl. 226. st. 3. PZ BD). MeĎutim, iz formulacije člana 266. st. 3. PZ RS prozilazi da se takva vjerovatnoća zahtijeva samo kada je riječ o paternitetskom, a ne i maternitetskom postupku.33 Nejasno je zašto je zakonodavac u Republici Srpskoj propustio normirati da je potrebno istu činjenicu (da je roditelj djeteta) učiniti vjerovatnom i u maternitetskim postupcima. Bez obzira što je broj maternitetskih postupaka u praksi znatno manji u odnosu na broj paternitetskih postupaka, to samo po sebi ne opravdava izostavljanje mogućnosti odreĎivanja mjera osiguranja i u maternitetskoj parnici. Stoga se smatra svrsishodnim razmotriti mogućnost korigovanja pomenute odredbe PZ RS. Posve je razumljivo opredjeljenje zakonodavca za normiranje vjerovatnosti osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer bi drugačije rješenje moglo rezultirati različitim vidovima zloupotrebe. To što se može desiti da tuženi nije roditelj djeteta ne smije biti razlogom prezanja od odreĎivanja mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta, jer se može desiti i u parnicama za osporavanje bračnog očinstva/materinstva, da 28 Ibid., str. 16.; Čizmić, J., op. cit., str. 576. Npr. viidjeti čl. 123 – 173. ZPP FBiH 30 Modul 5, str. 16. 31 Korać, R., op. cit., str. 206. 32 Babić, I., op. cit., str. 659. 33 Čl. 266. st. 3. PZ RS: Privremene mjere odrediće se ako se učini vjerovatnim da postoje činjenice od kojih zavisi pravo na izdržavanje, a u sporovima za utvrĎivanje očinstva i ako se učini vjerovatnim da je tuženi otac djeteta. 29 192 �pretpostavljeni nije otac odnosno majka djeteta, a ipak se odreĎuje mjera osiguranja.34 5.2. Postojanje opasnosti otežanog ostvarivanja potraživanja ili prava Da bi se odredila mjera osiguranja, predlagač osiguranja je obavezan učiniti vjerovatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje izdržavanja tako što će svoju imovinu otuĎiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno utjecati na prava predlagača osiguranja.35 Ova opasnost mora biti subjektivna, tj. mora potjecati od protivnika osiguranja, a može se sastojati u činjenju ili propuštanju usmjerenom na spriječavanje ili otežavanje naplate potraživanja.36 Dakle, nije dovoljno dokazati da je protivnik osiguranja prezadužen ili nelikvidan, već je potrebno dokazati da postoje takve radnje ili propusti protivnika osiguranja kojima se znatno otežava naplata potraživanja predlagatelja osiguranja. Ovaj uslov za odreĎivanje mjera osiguranja radi izdržavanja predviĎen je i Porodičnim zakonom FBiH uz proširenje na postojanje opasnosti za lične ili druge važne interese predlagača osiguranja.37 Polazeći od načela najboljeg interesa i dobrobiti djeteta zakonodavac je izričito normirao da će se smatrati da postoji opasnosti po lične ili druge važne interese predlagača osiguranja ako se mjere osiguranja izdržavanja odreĎuju u korist maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje (čl. 375. st. 3. PZ FBiH). Izričitim normiranjem pretpostavke o postojanju opasnosti po djetetove lične ili druge važne interese, nesumnjivo se olakšava djetetu, kao predlagaču osiguranja, da izdejstvuje odreĎivanje mjere osiguranja radi izdržavanja, budući da se oslobaĎa tereta dokazivanja postojanja opasnosti po njegove lične ili druge važne interese. U porodičnopravnim propisima u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH, izostalo je prilagoĎavanje općeg uslova o postojanju opasnosti otežanog ostvarivanja potraživanja izdržavanja naboljem interesu djeteta, tako da se na ovo pitanje primjenju isključivo relevantne odredbe općih propisa kojima je normiran institut mjera osiguranja. U cilju efikasnije zaštite prava djeteta na izdržavanje, bilo bi svrsishodno de lege ferenda razmotriti mogućnost izričitog normiranja pretpostavke o postojanju opasnosti po djetetove lične ili druge važne interese kada se predlaže mjera osiguranja radi izdržavanja maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad koji je produženo roditeljsko pravo. 34 Korać, R., op. cit., str. 208. Vidjeti: čl. 375. PZ FBiH u vezi sa čl. 269. st. 1. i 2. ZPP FBiH; čl. 269. ZPP RS; čl. 274. st. 1. ZIP BD BiH). 36 Kulenović i drugi, op. cit, str. 445. 37 Čl. 375. st. 1. PZ FBiH: Privremena mjera radi izdržavanja može se odrediti ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje obaveze izdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje izdržavanja. 35 193 �5.3. Jemstvo kao uslov za određivanje mjere osiguranja Opća odredba entitetskih zakona o parničnom postupku u BiH, imajući u vidu vjerovatnoću nastupanja štete po protivnika osiguranja, predviĎa da će sud odrediti mjeru osiguranja, samo pod uslovom da predlagač osiguranja, u roku koji ostavi sud, po pravilima izvršnog postupka, da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odreĎivanjem i izvršenjem mjere osiguranja (čl. 269. st. 2. ZPP FBiH; čl. 266. st. 2. ZPP RS).38 Prilikom primjene ovih odredbi u praksi, postavilo se pitanje da li je davanje jemstva uslov koji uvijek, ako zakonom nije drugačije odreĎeno, predstavlja treći kumulativni uslov za odreĎivanje mjera osiguranja.39 Istom odredbom je normirano da će sud predlagača osiguranja osloboditi obaveze polaganja jemstva ako utvrdi da on nije u finansijskog mogućnosti dati jemstvo. Imjući u vidu da je dijete kao tužilac i tražilac izdržavanja gotovo uvijek materijalno neobezbjeĎeno lice, lošeg imovinskog stanja, te da postupak radi izdržavanja odnosno odreĎivanje mjera osiguranja pokreće upravo iz tih razloga, odreĎivanje mjere osiguranja u svim slučajevima radi izdržavanja maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje/pravo ne bi trebalo biti uslovljeno polaganjem jemstva. 6. Vrste mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta Prije prezentiranja i analiziranja vrsta mjera osiguranja koje mogu biti odreĎene radi izdržavanja djeteta, potrebno je precizno utvrditi da li se potraživanje izdržavanja kvalifikuje kao novčano ili nenovčano potraživanje, obzirom da entitetski zakoni o parničnom postupku i Zakon o izvršnom postupku BD normiraju dvije grupe mjera osiguranja - mjere radi osiguranja novčanih i mjere radi osiguranja nenovčanih potraživanja.40 Budući da porodičnopravni propisi u BiH predviĎaju da će sud lice koje je dužno davati izdržavanje obavezati na plaćanje novčanog iznosa na ime izdržavanja, koji može biti odreĎen u fiksnom iznosu41 u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, a u Republici Srpskoj u procentualnom, izuzetno u fiksnom iznosu,42 može se 38 Prema čl. 263. st. 2. ZIP BD sud može prethodnu mjeru usloviti davanjem obezbjeĎenja od strane predlagača obezbjeĎenja za štetu koju bi protivnik obezbjeĎenja mogao pretrpiti njenim odreĎivanjem. 39 O ovom pitanju se sudska praksa podijelila u tri grupe. Prema prvom shvatanju, stav 2. člana 296. ZPP-a samostalno egzistira a njegova primjena dolazi u obzir samo ako predlagač osiguranja nije u situaciji da dokaže da su u konkretnom slučaju ispunjena prva dva uslova. Prema drugom shvatanju, ovo je obavezan treći kumulativni uslov i sud će u svakom slučaju zahtijevati davanje jemstva, osim ako nije drugačije odreĎeno zakonom, zbog čega bez uplate jemstva nema ni odreĎivanja mjere osiguranja. Prema trećem shvatanju, kumulativnost sva tri uslova (vjerovatnost - opasnost - jemstvo) se prihvata samo u situacijama kada postoji vjerovatnost nanošenja štete protivniku osiguranja i kada se na nju ukaže. Opširnije o tome u: Čizmić, J., op. cit., str. 578. i Modul 5, str. 25 – 28. 40 Vidjeti: čl. 271. i 272. ZPP FBiH; čl. 271. i 272. ZPP RS; čl. 265., 275. i 276. ZIP BD 41 Čl. 244. PZ FBiH i čl. 221. PZ BD 42 Čl. 259 - 262. PZ RS 194 �zaključiti da potraživanje izdržavanja ima karakter novčanog potraživanja, pa se stoga imaju primjeniti odredbe o vrstama mjera osiguranja radi osiguranja novčanog potraživanja.43 Namjera zakonodavca u Federaciji BiH da potraživanje izdržavanja kvalifikuje kao novčano potraživanje potvrĎuje upravo odredba prema kojoj se radi davanja izdržavanja, protivniku osiguranja može naložiti davanje izdržavanja u visini koja je neophodna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba predlagača osiguranja, a može se odrediti i svaka druga mjera iz člana 271. ZPP FBiH.44 Upravo se u članu 271. ZPP FBiH (kao i u članu 271. ZPP RS) taksativno navode mjere radi osiguranja novčanog potraživanja. Shodno navedenom, radi izdržavanja djeteta moguće je izreći sljedeće mjere osiguranja: a) zabrana protivniku osiguranja da otuĎi, sakrije, optereti ili da raspolaže odreĎenom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlagača osiguranja. Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima. Radi se o situacijama kada tužilac postavlja tužbeni zahtjev za isplatu većeg novčanog iznosa, te traži da sud zabrani tuženom da otuĎi, optereti ili raspolaže odreĎenom nepokretnom imovinom u visini vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Ukoliko je tuženi upisan kao vlasnik nekretnina u odgovarajućim javnim registrima, biće potrebno izvršiti zabilježbu ove zabrane u javnim registrima. Ukoliko tuženi kao protivnik osiguranja, nije upisan kao vlasnik u javnim registrima, može se tražiti samo zabrana otuĎenja i opterećenja nekretnina, ako za to postoje zakonom predviĎeni uslovi;45 b) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana raspolaganja iz stava 1. člana 271. i to polaganjem u depozit sudu ako je to moguće ili predajom u posjed trećem licu. Ovdje se očigledno misli u pravilu na pokretne stvari koje su veće vrijednosti u odnosu na koje je uopšte svrsishodno odrediti zabranu raspolaganja. Kod odreĎivanja ovih mjera treba voditi računa o tome koje stvari je moguće čuvati u sudu, te da bi to uobičajeno trebale biti stvari koje se prema objektivnim uslovima mogu doista i čuvati u sudu, kao što su razni papiri od vrijednosti, zlatni nakit i slične pokretne stvari, koje čuvanjem u sudskim prostorima ne gube na svojoj vrijednosti;46 c) zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanja ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati potraživanje i da njome raspolaže. Praktično to znači, da bi sud 43 Opširnije o kvalifikovanju izdržavanja kao novčanog odnosno nenovčanog potraživanja vidjeti u: Petrušić, N., op. cit., str. 164 – 166. 44 Čl. 377. PZ FBiH 45 Modul 5, str. 30. 46 “… u sudski depozit se primaju na čuvanje gotov novac, strana sredstva plaćanja, vrijednosni papiri i dragocjenosti kao druge stvari, kao npr. umjetničke slike, kolekcija maraka, sporni rukopisi, ako su pogodne za takav način čuvanja. Za stvari koje usljed posebnih svojstava ili veličine nisu pogodne za čuvanje u sudu (sporne mašine po svojoj veličini i ostalom očigledno to nisu) odreĎuje se čuvanje depozita, odnosno čuvanje predmeta depozita, kod odgovarajućeg fizičkog ilipravnog lica sa kojim službena lica zaključuju ugovor o čuvanju (ostava ili uskladištenje) na teret povjerioca koji snosi troškove čuvanja i na njega pada rizik propasti ili oštećenja stvari, izuzev ako bi do toga došlo usljed više sile…”(Komentar odluke Vrhovnog suda RS Gvl.1/00 od 24.03.2000.) 195 �mogao zabraniti trećem licu, koje je dužnik protivnika osiguranja (tuženog), da tuženom isplati novac koji mu duguje ili da mu preda odreĎenu stvar koju mu je dužan predati. TakoĎe može da zabrani protivniku osiguranja (tuženom) da od svog dužnika primi novac ili stvar i da time raspolaže;47 d) predbilježba založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja (tuženog) ili na pravu uknjiženom na nekretnini, ali do vrijednosti dosuĎene glavne tražbine s kamatama i troškovima. Ova mjera se može odrediti samo ukoliko o potraživanju povjerioca već postoji odluka suda koja nije postala izvršna.48 Postupajući sud, pored navedenih, ne bi mogao izreći drugu vrstu mjera osiguranja, s tim da u smislu člana 275. ZPP FBiH, nema zapreke da sud, radi osiguranja potraživanja izdržavanja, odredi više mjera osiguranja istovremeno, ukoliko s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, smatra da je to potrebno i svrsishodno. Na identičan način su normirane vrste mjera osiguranja i u Zakonu o paničnom postupku RS, s tim da bi se problem ranije pominjane neusklaĎenosti općeg i posebnog propisa, mogao odraziti i na pitanje odreĎivanja vrste mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta. Dok porodični zakoni u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH normiraju da se kao mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta može odrediti plaćanje odreĎenog novčanog iznosa kao i svaka druga mjera predviĎena u Zakonu o parničnom postupku FBiH i Zakonu o izvršnom postupku BD, to prema sadašnjem zakonskom okviru u Republici Srpskoj ne bi bilo moguće jer su vrste mjera osiguranja Zakonom o parničnom postupku RS odreĎene taksativno i izvan tog okvira se ne bi mogla odrediti neka druga mjera osiguranja, osim ako nije predviĎena posebnim propisom, kao što bi to u ovom slučaju bio Porodični zakon RS. Ranije, dok je ovo pitanje bilo normirano Zakonom o izvršnom postupku RS, vrste mjera osiguranja su bile odreĎene exempli causa, tj. mogle su se odrediti zakonom propisane mjere osiguranja ali i bilo koja druga mjera kojom se postiže svrha osiguranja, pa nije ni bilo potrebe za normiranjem posebne mjere u porodičnopravnom propisu. Ne umanjujući značaj svake od mjera osiguranja koja na odreĎeni način može doprinijeti osiguranju potraživanja izdržavanja, sa aspekta svakodnevnog, kontinuranog zadovoljenje potreba djeteta, najbolja svrha bi se ipak u velikom broju slučajeva ostvarila davanjem izdržavanja u visini koja je neophodna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba predlagača osiguranja. Posredno bi se na taj način doprinijelo spriječavanju nagomilavanja dugovanih iznosa izdržavanja koje je kasnije teže isplatiti.49 Iz naprijed navedenih razloga bi se de lege ferenda trebala razmotriti mogućnost normiranja davanja novčanog iznosa kao vrsta mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta u Porodičnom zakonu RS. 47 Modul 5, str. 31. Čl. 271. st. 2. ZPP FBiH 49 Opširnije o tome vidjeti: Gliha, I.; Pintarić, A., Pravo djeteta na roditeljsko uzdržavanje – analiza, kritički osvrt i prijedlog poboljšanja, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014., str. 36. i 37. 48 196 �7. Dejstvo mjera osiguranja Rješenje o mjeri osiguranja ima dejstvo rješenja o izvršenju iz zakona o izvršnom postupku. (čl. 279. st. 3. ZPP FBiH). Takva mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku, kao i osobe koje su u vezi s njima, a nakon što prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja. Stoga, nema potrebe za ponovnim donošenjem rješenja o izvršenju jer je ono već sadržano u rješenju o odreĎivanju mjere osiguranja i potrebno ga je samo izvršiti. U cilju izvršenja rješenja o mjeri osiguranja, ustanovljena je obaveza suda da po službenoj dužnosti dostavi rješenje o mjeri osiguranja nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog provoĎenja, kao i odgovarajućim javnim registrima radi upisa, zavisno od vrste mjere osiguranja koja je odreĎena. Ako se mjera osiguranja odnosi na zabranu raspolaganja i otuĎenje nekretnina, koja se zabilježava i u javnim registrima, onda je izvršenje provedeno već dostavom javnom registru i protivniku osiguranja.50 Radi izbjegavanja slučajeva u kojima se mjere osiguranja ukidaju od strane drugostepenog suda, jer ne sadrže dovoljno dobro obrazloženje za odreĎivanje mjere osiguranja, izričito je normirana obaveza suda da rješenje o odreĎivanju mjere osiguranja mora biti obrazloženo, a obrazloženje treba da sadrži razloge zbog kojih se smatra da je potraživanje tužitelja vjerovatno i koji opravdavaju donošenje mjere osiguranja zbog opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja ili na drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja iz člana 269. važećih entitetskih zakona o parničnom postupku. Ova opća pravila shodno se primjenjuju i na slučajeve u kojima je sud po službenoj dužnosti ovlašten odrediti mjere osiguranja.51 8. Trajanje mjera osiguranja Vrijeme trajanja mjera osiguranja je ograničeno. U odluci kojom se odreĎuje mjera osiguranja sud će odrediti vrijeme trajanja te mjere, a ako je mjera osiguranja odreĎena prije pokretanja postupka o izdržavanju, sud će tu odluku dostaviti osobi koja je ovlaštena pokrenuti postupak i odrediti rok u kome treba podnijeti tužbu radi izdržavanja, a koji ne može biti duži od 30 dana52. Izrečena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja, što znači da sud može u toku samog postupka po glavnom tužbenom zahtjevu provjeravati, na zahtjev zainteresirane strane, potrebu daljnjeg postojanja mjere osiguranja u konkretnom slučaju, a to znači da je može i ukinuti ukoliko ne ispunjava uvjete zbog kojih je donesena, odnosno ako više nije u funciji osiguranja potraživanja.53 Ukoliko tužbeni zahtjev ne bi bio 50 Modul 5, str. 61. Čl. 279. st. 5. ZPP FBiH 52 Čl. 378. PZ FBiH u vezi sa čl. 280. st. 1. ZPP FBiH i čl. 280. st. 1. ZPP RS 53 Čizmić, J., op. cit., str. 593. 51 197 �prihvaćen prvostepenom presudom, nadležni sud može mjeru osiguranja ostaviti na snazi sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu.54 Praksa je pokazala da sudovi najčešće u rješenju o odreĎivanju mjere osiguranja odreĎuju da će ona trajati do pravosnažnosti presude. Nadalje, zakon odreĎuje da mjera osiguranja može najduže trajati do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje.55 Uslovi za prinudno izvršenje su: pravosnažnost presude i protek roka za njeno dobrovoljno izvršenje. Prema tome, mjera osiguranja može trajati najduže do trenutka kada nakon pravosnažnosti presude protekne tzv. parcijski rok (rok za dobrovoljno izvršenje), pa nakon toga kada protekne još i rok od 30 dana. Nakon proteka ovog roka, tužilac ima mogućnost da svoje pravo na izdržavanje ostvari u prinudnom postupku, zbog čega postojanje mjere osiguranja više nema smisla. No postavlja se pitanje, da li sudovi, kada protekne ovaj rok, imaju obavezu da po službenoj dužnosti donose odluku kojom se ukida mjera osiguranja ili takvu odluku donose na zahtjev zainteresirane stranke. Budući da se postupanje suda po službenoj dužnosti u parničnom postupku uvijek zakonom izričito normira, sud ne mora po službenoj dužnosti donositi rješenja kojima se ukidaju mjere osiguranja. Na takvo postupanje sud je dužan samo kada je riječ o mjeri osiguranja koja je upisana u javne knjige.56 9. Zaključak Sudske mjere osiguranja potraživanja izdržavanja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju strankama u postupcima radi izdržavanja djeteta, ali i sudijama, pogotovo u svjetlu njihovog ovlaštenja da po službenoj dužnosti odrede mjere osiguranja radi izdržavanja maloljetnog djeteta/punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsko staranje i time spriječe prekid izdržavanja djece. Nedovoljnom korištenju mjera osiguranja u praksi s jedne strane doprinosi nepoznavanje prednosti ovog instituta od strane roditelja (koji kao zakonski zastupnik zastupa dijete u alimentacionim postupcima), odnosno nemogućnost angažovanja pravne pomoći u ovim postupcima, a s druge strane nejasan pravni okvir kojeg karakteriše meĎusobna neusklaĎenost odredbi općeg i posebnog propisa u pogledu ovog instituta, te nesklonost suda da koristi svoja oficijelna ovlaštenja u pogledu izricanja mjera osiguranja u postupcima radi izdržavanja djeteta. Izostanak mjere osiguranja ne samo da ugrožava interes djeteta, nego dovodi i do nagomilavanja neplaćenih iznosa izdržavanja koje je kasnije teže izmiriti. Radi svega navedenog, postoji potreba za odgovarajućim zakonodavnim intervencijama u cilju brzog i efikasnog odreĎivanja i provoĎenja mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta. Zakonodavna intervencija, izmeĎu ostalog, podrazumijeva normiranje besplatne pravne pomoći u svim postupcima radi zaštite i ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje, bez obzira na njegov socijalni 54 Čl. 281. st. 2. ZPP FBiH i čl. 281. st. 2. ZPP RS Čl. 281. st. 3. ZPP FBiH i čl. 281. st. 3. ZPP RS 56 Modul 5, str. 64. 55 198 �status, izričito normiranje mogućnosti da organ starateljstva pokrene postupak radi odreĎivanja mjera osiguranja u svim porodičnopravnim propisima u BiH, detaljnije i preciznije normiranje mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta u Porodičnom zakonu RS, te usklaĎivanje porodičnopravnih propisa sa općim propisom koji normira institut sudskih mjera osiguranja. Pri realizovanju predloženih zakonodavnih intervencija rukovodeći kriterij treba biti zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta. Potrebno je svakako imati u vidu da poboljšanje pravnog okvira instituta mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta samo po sebi, bez njegovog dosljednog provoĎenja u praksi, ne može mnogo doprinijeti ublažavanju posljedica neplaćanja ili neredovnog plaćanja izdržavanja. 199 �Ramajana Demirović, M.Sc, Senior Assistant Faculty of Law, University of „Džemal Bijedić“ in Mostar INJUCTIONS IN THE CHILD MAINTENANCE DISPUTES IN THE LAW OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: Child maintenance represents a daily, continuous fulfillment of basic vital, educational and other needs of a child. If the obligation of child maintainance is not complied with or is only partially fulfilled, there is a disruption in this continuity, which is why the protection of children's endangered or impaired rights is very often realized in a court procedure, which can take months or even years. In order to at least partially mitigate the consequences of non-compliance or partial compliance of the child maintainance obligation, the legislator has provided for the possibility for the courts to order injunctions. The author finds it relevant to actualize these measures and emphasize that the mandatory injunctions are extremely important remedies available to the court in child maintainance proceedings, especially in light of its powers to ex officio order these measures. Key words: injuctions, child maintenance, child maintainance procedure. 200 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2996 Title A name given to the resource MJERE OSIGURANJA RADI IZDRŽAVANJA DJETETA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE Author Author DEMIROVIĆ, Ramajana Abstract A summary of the resource. Izdržavanje djeteta predstavlja svakodnevno, kontinurano zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba djeteta. Neizvršenje ili nepotpuno izvršenje obaveze izdržavanja dovodi do prekida ovog kontinuiteta zbog čega se zaštita ugroženog ili povrijeđenog prava djeteta vrlo često ostvaruje u alimentacionom postupku, koji može potrajati mjesecima, pa čak i godinama. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvršenja obaveze izdržavanja djeteta, zakonodavac je normirao mogućnost određivanja mjera osiguranja. Autorica smatra za shodno da, analizirajući neka od najrelevantnijih pitanja, aktuelizira ovaj institut i posebno naglasi da sudske mjere osiguranja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju sudu u alimentacionim postupcima, pogotovo u svjetlu njegovog ovlaštenja da ex officio odredi ove mjere. Ključne riječi: mjere osiguranja, izdržavanje djeteta, alimentacioni postupak Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5d2855ba0acef661134867fa7134e200.pdf a7cb9032dbca163d2bc3fa3e17118787 PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Abderrazak Dhaoui University of Sousse Tunisia abderrazak.dhaoui@yahoo.fr Abstract: In this paper, we examine the impact of investor psychological state on their trading volume for the US stock market using a VECM model for the period from July 1987 to May 2014. We propose alternative specifications for investors’ sentiment considering their optimistic and pessimistic states. We find that during pessimistic periods, investors’ are extensively alerted. In optimistic and normal periods, they are less attentive. Keywords: Trading Volume; Stock Market Returns; Optimism Shocks; Pessimism Shocks; Impulse Response Functions JEL Classification: G02, G11, G12 Article History Submitted: 22 March 2015 Resubmitted: 30 July 2015 Resubmitted: 5 September 2015 Accepted: 9 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15527 Volume 5 Number 2 Fall 2015 105 �Abderrazak Dhaoui Introduction The relation between stock price changes and trading volume has received great attention in the field of finance over the past two decades. Among others, Hou and Li (2014), Dhaoui (2013) Dhaoui and Khraief (2014), Chen (2012), Campbell et al. (1993), Chuang et al. (2009), Griffin et al. (2007), Karpoff (1987), Lee and Rui (2002), McMillan (2007) Al-Jafari and Tliti (2013) have focused on the nature of connections between trading volume and stock returns. However, even the importance of empirical findings, there is no consensus on empirical results of these studies, which show different causality directions. The diversity of nexus can be attributed to the fact that these studies have been conducted for different countries, and focused on different periods, and variables as well as they used different econometric methodologies. As discussed in Karpoff (1987), evidence on the return-volume relationship not only enhances the knowledge on the financial market structure, but also provides information to discriminate between competing theoretical models (Chen, 2012). In the same line, Campbell et al. (1993) document that the return-volume relation helps solve the identification problem for testing different models. In this vein, it is generally believed that trading volume is positively associated with stock returns. However, empirical findings failed in several cases to confirm this though. For instance, an early empirical study by Granger and Morgenstern (1963) failed to find a correlation between the absolute value of daily price changes and the daily volume for the New York Stock Exchange (NYSE) over the period 1939-1961. Subsequent studies have found, however, more evidence of a positive correlation (Crouch, 1970; Epps and Epps, 1976). During the last two decades, the focus has moved to examine what factors drive the trading volume-stock return relationship? In the real economy, investors react to the change in stock returns by increasing or decreasing their trading volume. What factors drive their trading behavior is a substantial question to explore. In this framework, studies have started to examine the trading volume – stock prices relation by asking questions such as, “do investors increase their trading when expecting a rise in stock price”, or “does change in stock prices induce changes in investor’s psychological state leading to high/less trading”. Although the few numbers of researches set in this framework, several explanations are proposed in previous studies. The investor sentiment has, however, attached the attention of researchers as a substantial component that can explain the evolution of economies and the market components summarized in trading volume and stock prices and returns. In this vein, “there is now significant body of evidence from psychology and brain science that agents experience cognitive problems in understanding the world in which they live; they find it hard to process the information they face and to make sense of it. As a result, they use simple behavioral and informational rules. In a complex economic world agents do develop strong differences in beliefs about how the economy functions” (De Grauwe and Kaltwasser, 2007). The sentiment is, thus, proposed as one of the factors that could seriously affect their trading strategies. 106 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior This paper seeks to investigate the role of investor sentiments and opinions summarized in optimistic and pessimistic beliefs about the future evolution of the stock market in determining their levels of trading. We propose new proxies to these psychological states of mind and develop a VECM model to supervise the long-term equilibrium and the short-term adjustment of trading volume to the change in the investor psychological state. Using data for US stock market over the period 1991 to 2014, we find that investors trading volume is determined by their pessimistic state. Optimism and pessimism shocks exert asymmetrical impact on the investors’ behavior. Over the pessimistic period, pessimistic sentiment drives the stock market. The optimistic state is without impact. In normal economic cycles, sentiments are without significant impact. The remainder of this article is arranged as follows. In section 2, we present the literature overview on the sensitivity of stock market components to the investor’s psychological state. The section 3 presents the methodology of the study. Subsequent sections describe the data, the variables’ specifications and the econometric approach. The final section gives the policy implications and conclusions. Literature Review Beliefs and sentiments as part of the irrational world are important forces not only in everyday life, but also in the economic and financial field. There is convincing evidence in literature that investors are prone to exogenous sentiment waves, a fact that challenges the rationality hypothesis. Researchers in behavioral finance have provided a considerable impetus towards the psychological state of investors in making decisions (Barberis et al., 1998; Baker and Wurgler, 2007; Huisman et al., 2012). In this line, Baker and Wurgler (2007) argued that investors’ sentiment predictive content regarding the future evolution of stock markets may act as an invaluable tool for the investors in developing successful trading strategies. Generally, sentiments refer to the state of mind of the investors. They represent in terms of Baker and Stein (2004) the investors’ propensity to speculate or investors’ optimism/pessimism about a stock. Investor sentiment can be defined as investors’ misevaluation on an asset (Baker and Stein, 2004) or also the component of investors’ expectations about returns that are not justified by fundamentals (Lee et al., 1991). From a psychological viewpoint investors’ trading behavior is not undertaken in isolation, they would be influenced by their emotions, feelings and psychological state at that point in time. In a positive state, investors become more optimistic, which decreases their attentiveness. They are, consequently, more likely to stick to their normal trading levels. In negative state they become, however, more alerted react by decreasing abnormally their trading levels. In this vein, several studies recognized, however, the important role of investor sentiment in driving stock markets. For instance, Kim et al. (2014) examine the sensitivity of the relationship between disagreement among investors and future stock market returns Volume 5 Number 2 Fall 2015 107 �Abderrazak Dhaoui to the influences of the investor sentiment. They find that the degree of investor sentiment exerts significant influences on the relationship between disagreement and future stock market returns. Their results show also that the influence significantly varies with the sentiment periods. Higher disagreement, among investors’ opinions, predicts significantly lower future stock market returns during high-sentiment periods. During low-sentiment periods findings show no significant effect. Kim and Kim (2014) examined whether investor sentiment forecasts stock returns, volatility and trading volume. They used extensive data on 91 firms spanning the period from January 2005 till December 2010. Their findings show in intertemporal and cross-sectional regression analysis, no evidence that investor sentiment has predictive power for future stock returns either at the individual firm or at the aggregate level. They find, however, that prior stock price performance positively affects investor sentiment. On volatility and trading volume, results show also non significant impacts. For Brown and Cliff (2005) investor sentiment does not predict short-term market returns at weekly and monthly intervals, but it predicts long-term market returns at the next two to three years. Investors trading behavior is driven to a large extent by expectations about the current and future state of the returns. Changes in expectations, therefore, directly impact their trading behavior. An expected increase and decrease in returns, for instance, will influence the agents’ psychological state and induce them to adjust their levels of trading and investment decisions. Investor sentiment describes waves of optimism and pessimism (Baker and Wurgler, 2006). It represents the “expectations of market participants relative to a norm: a bullish (bearish) investor expects returns to be above (below) average, whatever average may be” (Brown and Cliff, 2004). It is reported that optimism leads to a higher level of trading whereas pessimism is associated to a lower or even an absence of trading. The stock market reflects optimistic and pessimistic opinions. When investors become more optimistic, i.e., when they expect for good events, trading volume levels rise. Oppositely, when they become more pessimistic, i.e., when they expect for bad events, they decrease their trading levels. Excessive optimism leads to an increase in trading volume since optimistic investors over-evaluate the future stock returns. Optimistic investors tend to systematically overestimate the probability that good things will happen to them and, at the same time, to underestimate the probability that bad things will happen (Weinstein, 1980). They overestimate the precision of their knowledge and their judgment skills and react by making aggressive decisions, which increase significantly their trading volume (buy or sell). In opposition, the more pessimistic investors estimate a negative evolution of returns and decrease or postpone their trading. When results go against the former (the latter) forecasts a state of shock occurs and affect their sentiments and feelings that we can define as an optimism shock (pessimism shock). “Optimism and pessimism shocks” refer to changes in expectations due to a perceived change in fundamentals which eventually does not materialize. 108 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior The role of undue optimism and pessimism for investors’ behavior fluctuations has long been recognized by economists in the past. Keynes (1936, p. 154), for example, wrote about “animal spirits” influencing reality and creating waves of optimism and pessimism. He documented that the “market is subject to waves of optimistic and pessimistic sentiment, which are unreasoning and yet in a sense legitimate where no solid basis exists for a sound calculation”. He added that about all of investors’ decisions break with the foundation of rationality, and attributed the dysfunction of the economy to psychological components and non rational behavior. In this line, he argued that, “most, probably, of our decisions to do something positive, the full consequences of which will be drawn out over many days to come, can only be taken as the results of animal spirits […] and not at the outcome of a weighted average of quantitative benefits multiplied by quantitative probabilities” (Keynes, 1936). This challenge was being confirmed more recently when Akerlof and Shiller (2009) recognized the important role of investors’ human psychologies in determining their investment behaviors. They have explained the way the economy works in terms of human psychology impacts. In the same framework, several authors such as Akerlof and Yellen (1985) argued that deviations from rationality do really matter, which confirms the significant dependence of investors’ behavior to their psychological state. King (2009) agreed with Akerlof and Shiller (2009) about the substantial role played the “animal spirits” behavior of investors in determining their investment strategies. He argued that an important part of economic fluctuations can be due to behavior biases. Moreover, many studies such as those of Azariadis (1981) and Woodford (1988) consider that thesefluctuationscan occureven in the situationwhere fundamentalconditions remain unchanged through the time. They attribute them, however, to the random wave of investors’ beliefs often related to the optimistic and pessimistic state of thinking,. Optimistic and pessimistic states of investors induce over and under-reactions in trading, respectively. For Ciccone (2003), investor sentiments and behaviors determine a substantial part of the stock market. Optimistic and pessimistic beliefs influence the extensively both the stock prices and trading volume and are reflected in them. Optimistic investors in the sense of Haruvy, et al. (1999) are “those who tend to choose the strategy which can potentially give them the highest payoff”. These authors define optimistic investors as “those who are motivated by worst-case scenarios and hence tend to choose a secure action”. According to Weinstein (1980, 1986, and 1989) and Otten (1989), optimistic investors overestimate the probability that positive events may happen to them than to others and similarly underestimate the probability that negative events may occur for them than for others. By extension, pessimistic investors attribute more probability of occurrence to negative events and less probability to positive events to which they are exposed. Accordingly, both optimistic and pessimistic investors adjust their trading strategies. The first react by trading aggressively, while the latter decrease (or postpone) their trading. In terms of trading strategies, Chen (2013) concludes that optimistic agents trade aggressively while pessimistic ones trade conservatively. These trading strategies are due to the fact that the optimistic investors (pessimistic investors) Volume 5 Number 2 Fall 2015 109 �Abderrazak Dhaoui tend to systematically overestimate (underestimate) the probability that good events will happen to them and, oppositely, underestimate (overestimate) the probability that bad things will happen. This can be understood in the sense that optimistic and pessimistic investors attribute dispersed probabilities to the risk perception. Specifically, optimistic investors’ underestimate their exposure to risk and exaggerate their reaction since they expect only positive results and neglect the failure. In this vein, Shu (2010) argued that optimistic investors are less patient than those who are more pessimistic and react aggressively by underestimating their exposure to risk. Oppositely, the more pessimistic investors display a high-level of risk aversion. They become more and more receding when they make a decision like an investment in risky assets which leads to a decrease in trading volume. Chuang et al. (2010) use weekly data during the period between January 1990 and December 2004 to supervise the change in investor sentiments in Taiwan Stock Market. They find that the change in trading volume can be used as a proxy for investor sentiments. They argued that a positive deviation of trading volume implies that investor sentiment jumps to become more optimistic and vice-versa. In the French stock market framework, Rousseau et al. (2008) argued that pessimistic investors decrease their trading volume and avoid risky assets to prevent a loss. Psychological literature assimilates the pessimism to a statement of impotence or to an absurdity of human existence. In other side, the author’s find that optimistic investors increase their trading volume and invest more in risky assets waiting for more performance in the future. As more risk adverse agents, pessimistic investors decrease or postpone their trading when they realize negative results. However, they maintain the same trading level once obtain abnormal profits. Optimistic investors trade aggressively after abnormal gain. They maintain normal trading when negative results are realized. Carver, Scheier and Segerstrom (2010) suggest that optimism and pessimism sentiments focus on expectancies for the future and the way that the investors confront problems. The authors find that optimistic investor faces adversity differently than pessimistic one. They presume that optimistic investor uses more adaptive ways and “commit” himself to cope with the worst scenarios. In contrast to optimism, pessimism refers to fear, doubt and stress. Then, pessimistic investor tends to be hesitant and doubtful in the face of different challenges. Generally, the optimistic person assigns a low probability to the bad events that arrive to disturb his life. He assigns, in return, a high probability to the good events. The pessimistic person over-weights the probability of bad event and underestimates the probability of good events. For Ali and Gurun (2009), individual behavior depends on both their psychological state and the characteristics of the period during which they are used to act. The authors echoed the view that optimism decreases the attentiveness of investors. To surmise, individuals are more alert during pessimistic periods and less attentive at optimistic times. In the same line, Chung et al. (2012, p. 219) suggest that “when the 110 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior economy is in expansion, investor optimism grow as reflected by the increase in sentiment. In contrast, investor sentiment tends to decrease when the economy is in contraction”. As argued by Brown and Cliff (2005), when investor sentiment increases with the market price, the build-up of optimism leads to an extended period of market overvaluation. In contrast, investor’s growing pessimistic beliefs in bad times may result in assets being underpriced. Data and Methodology In this section we initially describe the sample period and the variables. Then we analyze the time series properties of the relevant variables by means of conducting unit root and cointegration tests. Finally, we review previous specifications of investor sentiment indicators and we propose an alternative specification for optimism and pessimism shocks that we use in the empirical analysis. Data We use weekly data to analyze the impact of the stock market fluctuations on trading volume for the period 1987:07-2014:05. The starting date of the sample period is determined by the availability of weekly data on trading volume. The whole sample includes 1401 time series observations. We collect the data on the stock price index (Pt) and trading volume (Vt) from the Yahoo Finance pages. Following previous empirical studies on stock returns and trading volume, we include the following variables in the analysis: stock market returns, trading volume, investor sentiment indicators expressed in terms of optimism and pessimism. That is, we collect the following time series data. - Stock prices. In this paper, we use the stock market returns expressed in percentages defined as the first logarithmic difference of the stock prices multiplied by 100: . This measure is already used by Chen (2012). - Trading volume. The trading volume measures the volume of transaction. This variable is expressed in natural logarithm. - The Market Trend (MT) expresses Bullish and bearish evolution of the stock market. Following previous studies the market trend is defined as the difference between the closing prices and the x-days lowest prices divided by the difference between the x-days highest prices and the x-days lowest prices. Based on the Schwarz Information Criterion (SC) lag length criteria we choose x=3 days. That is, the market trend is expressed following this relation: Volume 5 Number 2 Fall 2015 111 �Abderrazak Dhaoui Investors’ sentiment specifications Previous studies used two types of sentiment indicators that differ for daily and weekly returns due to data availability. The first family of indicators consists of the OEX putcall trading volume ratio, the OEX put-call open interest ratio and the NYSE ARMS index. The second family of indicators is compiled from surveys by the American Association for Individual Investors (AAII) and Investor Intelligence (II). These indicators are used for investigating individual stocks. Since we use aggregate stock market data, we propose alternative specifications for investors’ sentiment, allowing supervising their optimistic and pessimistic expectation shocks. We define “optimism shocks” as an event that occurs when an investor expects the bullish market trend and react therefore expecting realizing a positive return however their expectations does not materialize. Similarly, a “pessimism shocks” occurs when investors expect a bearish market trend and react anticipating a decrease in returns and therefore reduce their trading volume (hold or postpone), however results indicate positive reaction of returns and investors miss consequently an opportunity. In this paper, and taking into account that investors’ levels of trading are driven by their psychological state and that the disparity between forecasts and results determines the sentiment shock we propose the following approach to specify the optimism and pessimism shocks. We start by presenting preliminary specifications describing the analysis strategy of investors to finish by presenting new proxies for optimism and pessimism shocks. - Percentage changes in Stock market prices. This variable is defined as the first difference of stock market prices reported to the market price at time t-1 and is computed as Δ Pt = (Pt – Pt-1) / Pt-1) x 100, where Pt is the Stock market price at time t. Stock market return variation allows to supervise both stock market returns increases and stock market returns decreases. The changes in stock market returns give a substantial illustration of the stock market specific shocks. The specific shock includes positive and negative shocks. - Positive specific shock. This variable only considers increases in stock market returns, that is . This relation specifies the positive stock market specific shock. - Negative specific shock. This variable only considers decreases in stock market returns, that is . This relation specifies the negative stock market specific shock. The expectation of stock market returns increases and decreases and the expected market trend drive the investors’ behavior expressed in terms of their trading intensity. Investors increase (decrease) their trading volume when expecting a bullish (bearish) market trend and positive (negative) changes in stock prices. If results go against their expectations the investors support an optimism (pessimism) shock since the loss they realize are due to unrealistic expectation and are not determined by the intrinsic unfavorable evolution of supply and demand orders (supply-demand law). 112 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Thus, based on their expectations of the market trend and the evolution of the stock market returns (increases and decreases) investors express optimistic and/or pessimistic feelings and modify their trading volume accordingly. The analysis of the changes in expected market trend and the aggregate stock market returns allows distinguishing between the two types of shocks affecting investors’ sentiment: optimism and pessimism shocks. The optimism shocks (OSt) specification is described as follows: and 0 , otherwise and pessimism shocks (PSt) is, and 0 , (1) (2) otherwise where ΔPt and MT are the growth rate of stock market prices and the market trend, respectively, at the time t. that is, a stock market price change is defined as an optimism shock if the sign of the stock market price variation is different from the sign of the market trend variation, while it is identified as a pessimism shock if these signs are equal. For example, a stock market price increase (decrease) together with a market trend increase (decrease) will be identified as a pessimism shock, while a stock price increase (decrease) associated with a market trend decrease (increase) will be identified as an optimism shock. Figure 1 shows the temporal evolution of trading volume, stock prices (specific shock) and optimism and pessimism shocks and justifies the new specification we propose in this paper. For example, we observe that the increase in trading volume in Mars 2000 corresponds to significant specific shock price (global shock in prices), optimism shock and pessimism shock, together. For the period spanning the end of 2000 to recent date we observe that while optimism shocks remain nonsignificant, the stock price and pessimism shocks indicator follow a similar path and determine the trading volume evolution. Since pessimism shocks describe the investors’ expectation of negative evolution of stock markets in terms of prices and returns, and the last selected period corresponds to a series of financial scandals and recessions, this evolution observed in Fig. 1 provides a real illustration of the investors’ behavior following their optimistic and pessimistic expectation of the stock market evolution. Volume 5 Number 2 Fall 2015 113 �Abderrazak Dhaoui Figure 1. Temporal Evolution of Trading Volume, Specific Shocks, Optimism Shocks and Pessimism Shocks 114 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior We observe also a break point in the first half of the year 2000 characterized by tremendous bull followed by a period of high fluctuation of prices and trading volume. The sentiment indicators move extensively over the period 2000 to now with a strong degradation in optimistic state and at fast speed. Table 1 contains summary statistics of our selected variables. Results display excess kurtosis (with the exception of the trading volume), negative skewness. As regards to the standard deviation we notice a quite small standard deviation for the stock return and the trading volume, which indicates that these variables are close together. Oppositely for the sentiment shock indicators (optimism and pessimism), we notice a large standard deviation which indicates that these variables are more spread out. Table 1. Descriptive Statistics Mean Median Maximum Minimum Std. Dev. Skewness Kurtosis Stock Return 0.163660 0.350174 17.37695 -29.17528 3.129302 -1.137603 12.43302 Trading volume 20.48683 21.08096 21.96302 18.29180 1.060491 -0.637576 1.836465 Optimism shock -0.138087 0.000000 201.9800 -297.8800 27.84315 -2.306248 32.06180 Pessimism shock 2.856517 0.000000 608.2700 -1,125.160 68.70475 -3.133827 64.23620 Jarque-Bera Probability 5,492.580 0.000000 173.9472 0.000000 50,544.76 0.000000 221,192.0 0.000000 Observations 1,400 1,401 1,401 1,401 Note: this table shows summary statistics. Column 1 reports the results for the stock returns, column 2 reports the results for the trading volume (in log), column 3 and 4 report the results for optimism and pessimism shock indicators. Results and discussion Traditionally, correlation coefficients are used as the main analytical tool for describing the relations among a group of variables. However, under certain conditions using cointegration instead of correlation may have important advantages, because cointegration allows us to find and identify possible common trends, if they exist (Baxa, 2007). Before running cointegration tests we are used to run unit root tests to identify if the series are cointegrated and if yes to determine the order of cointegration. Unit root tests are conducted to investigate whether the selected series are stationary. The results of the Augmented Dickey Fuller, (ADF) test, the Phillips-Perron (pp) test Volume 5 Number 2 Fall 2015 115 �Abderrazak Dhaoui and the Kwiatkowski, Phillips, Schmidt, and Shin (KPSSS) tests are reported in Table 2. Results of the unit root tests confirm the presence of a unit root in level for each selected series. The hypothesis of the presence of a unit root is rejected in the first difference. All selected series are, consequently, cointegrated in order one I(1). Table 2. Unit Root Tests (variables: Stock price, Trading volume, Bias of Optimism, Bias of pessimism) Variable ADF PP KPSS In level Stock Price -2.029854 -1.993181 0.248917*** Trading Volume -2.570678 -1.059624 0.575137*** Optimism shock -1.700311 -1.883497 0.651798*** Pessimism Shock -2.466497 -2.483773 0.231078*** st 1 Difference Stock Price -38.54587*** -38.54504*** 0.069230 Trading Volume -17.58161*** -114.3456*** 0.062912 Optimism shock -35.23835*** -35.39480*** 0.089760 Pessimism Shock -44.83261*** -45.84355*** 0.048352 Note: ADF, PP and KPSS are Augmented Dickey Fuller, Phillips-Perron and Kwiatkowski, Phillips, Schmidt, and Shin test statistics, respectively. In ADF and PP, the null hypothesis is that the series has a unit root. In KPSS the null hypothesis is that the series is stationary. *** denotes 1% significance level. Lags in ADF test are chosen by Schwarz Information Criterion (SC). For all Unit Root tests, the test equation includes trend and intercept. Once the order of integration of each variable is established, we then evaluate whether the variables under consideration are cointegrated. According to Engle and Granger (1987), a linear combination of two or more nonstationary series having a same integrating order may be stationary. If such a stationary linear combination exists, the series is considered to be cointegrated and long-run equilibrium relationships exist. Cointegration implies that causality exists between the two variables, but it does not indicate the direction of the causal relationship. The Johansen cointegration test based on the autoregressive representation discussed by Johansen (1988) and Johansen and Juselius (1990) constitutes the most commonly used method. The results for the Johansen and Juselius cointegration tests are reported in Table 3. Results in Table 3 show that there are cointegration vectors. The Table includes the ranks given in the first line, the number of cointegration vectors in line 2 and eigenvalues and trace statistics. The critical value is mentioned using asterisks. 116 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Table 3. Johansen and Joelius Cointegration Tests (variables Trading volume, Stock Market Returns, Supply shocks, Demand shocks) r=0 r≤1 r≤2 r≤3 (1) (2) (1) (2) (1) (2) (1) (2) Trace statistic 353.2420*** 376.5302*** 22.99796 45.15492** 5.713970 19.09174 0.087136 5.626271 Max-Eigen stat 330.2440*** 331.3753*** 17.28399 26.06318** 6.626834 13.46547 0.087136 5.626271 Note: (1) model with an intercept. (2) model with an intercept and a linear trend. R: number of cointegration vectors. *, ** and *** denote rejection of the null hypothesis at the 10%, 5% and 1% levels of significance, respectively. In column 2 (r=0) we test the null hypothesis of no cointegration against the alternative of cointegration. In column 3 we test the null hypothesis of 0 or 1 cointegrating vector against the alternative of r=2. The lag length in all the tests has been selected according to the Schwarz Information Criterion (SC). The null hypothesis is that the number of cointegrating relationships is equal to r, which is given in the “maximum rank” observed in the first line of the Table 4. The alternative is that there are more than r cointegrating relationships. We reject the null if the trace statistic is greater than the critical value. We start by testing H0: r=0. If this null hypothesis is rejected, we repeat for H0: r=1. The process continues for r=2, r =3, etc. The process stops when a test is not rejected. In our case, results from cointegration tests with an intercept and a linear trend show that we can reject H0: r=0 since the trace statistics are greater than the critical values. Results show also the rejection of the H0: r=1 based on the cointegration tests with an intercept and a linear trend. Finally, for r more than the aforementioned rank results indicate to stop to reject the null hypothesis because the trace statistics become less than their critical values. Consequently, we can conclude that there are 2 cointegration vectors. The existence of one or more cointegration vectors explains that the variables have a long run relationship and we should continue to use VECM (Vector Error Correction Model). Based on these findings, the long-run equilibrium relationship is given by the following relation (results for long-run cointegrating equation): V t = -16.55593 - 10.98560 Rt-1 - 0.000692 OSt-1 - 0.001610 PSt-1 + ɛt (-19.2067) (-0.51491) (3) (-3.48351) t-statistics are given in ( ). Since the selected series are cointegrated, a VECM is set up for investigating short-run and long-run causality. In the VECM, the first difference of the endogenous variable (trading volume in log) is regressed on a 3 period lags of the cointegration equation. The VECM contains the cointegration relation built into the specification so that it restricts the long-run behavior of the endogenous variable to converge to its cointagrating relationship while allowing for short-run adjustment dynamics. The error correction model can be written by the following equations: Volume 5 Number 2 Fall 2015 117 �Abderrazak Dhaoui (4) (5) (6) (7) where Vt, Rt, OSt, OPt, and µt denote respectively the trading volume, the US stock market return, the optimism shock, the pessimism shock and the error term that follows a Gaussian white noise. Δ and ECT denote respectively the difference operator and the error correction term. The significance of coefficients (βi) of the explanatory variables is mentioned as the presence of causality in the short-run. The sources of causality can be identified from the significance test of the coefficients of the independent variables in the VECM. Regarding the causality of the short-run, we can test the nullity of the parameters associated with independent variables in each equation of the VECM using the χ2-Wald statistics. The causality in the long-run can be tested by the significance of the speed of adjustment. We use the t-statistics of the coefficients of the ECT, which indicate if there are long-run causal effects. The VECM is estimated by the maximum likelihood method. The lag length is selected based on the Schwarz Information Criterion (SC). Table 4 reports the estimation results of the error correction model. 118 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Table 4. Estimation Results of the Error Correction Model Δ Vt ΔOSt ΔPSt -0.001365*** 0.065754*** (-3.59991) (7.09957) -0.224868** (-2.98751) 0.039604 (0.19696) ΔVt-1 -0.408973*** -0.695147 (-15.4225) (-1.07359) 0.871704* (0.16565) -9.116828 (-0.64854) ΔVt-2 -0.263721*** -0.270062 (-9.47188) (-0.39725) 9.833475* (1.77981) -22.31821 (-1.51212) ΔVt-3 -0.169219*** 0.510835 (-6.39327) (0.79042) 1.389072 (0.26447) 5.530460 (0.39416) ΔRt-1 -0.009825** (-2.70055) -0.064034 (-0.72084) 0.447755 (0.62022) -0.243761 (-0.12639) ΔRt-2 -0.005755** (-2.01192) -0.039960 (-0.57218) 0.477611 (0.84149) -1.638778 (-1.08082) ΔRt-3 -0.000710 (-0.58483) -0.003274 (-0.11048) 0.057854 (0.24022) -0.029865 (-0.04642) -0.000217 (-1.18422) -0.018694*** (-4.17484) -0.143152*** (-3.93382) -0.057933 (-0.59594) ΔOSt-2 -0.000215 (-1.15896) 0.005500 (1.21632) 0.032880 (0.89473) 0.194400** (1.98023) ΔOSt-3 -0.000153 (-0.83521) -0.004993 (-1.11262) 0.041295 (1.13230) -0.151832 (-1.55845) ΔPSt-1 -0.000265** (-2.58276) -0.006534** (-2.60411) 0.058286** (2.85838) -0.153062** (-2.80984) ΔPSt-2 -0.000019 (-0.18324) 0.002094 (0.82501) 0.056732** (2.75085) 0.034117 (0.61925) ΔPSt-3 -0.000081 (-0.78388) -0.001451 (-0.57287) 0.025596 (1.24320) -0.097307* (-1.76920) Intercept 0.004230 (1.22578) 0.014572 (0.17295) -0.576218 (-0.84154) 3.512770* (1.92043) R-squared F-statistic 0.169733 21.73266 0.497593 105.2891 0.182855 23.78877 0.042325 4.698309 Long-Run ECTt-1 Short–Run ΔOSt-1 ΔRt Note: this table shows the results for the VECM model. The first line reports the results for the long run equilibrium. Lines 2 to 13 reports results for the short term run. The first column reports results for the trading volume, column 2 reports results for the stock returns, column 3 and 4 report results for optimistic and pessimistic shock indicators. *, ** and *** denote rejection of the null hypothesis at the 10%, 5% and 1% levels of significance, respectively. The lag length in all the tests has been selected according to the Schwarz Information Criterion (SC). Volume 5 Number 2 Fall 2015 119 �Abderrazak Dhaoui Results in Table 4 shows a negative sign of the cointegration equation coefficient for the Trading Volume and the optimism shocks equations at 1% and 5% level of significance, respectively. This result confirms the existence of long-run equilibrium relationships. We notice however that the endogenous variable converge to its cointagrating relationship with a lower adjustment speed for the trading volume equation and a speedy adjustment for the optimism shocks equation. As regards the short-run causality, results show significant sensitivity of the changes in trading volume to its historical variations, to the stock market specific shocks and to the pessimism shocks with a negative sign and a high sensitivity to their experiences in trading and a less sensitivity to their feelings and psychological perception of the market evolution. This result is confirmed by the impulse response functions of the trading volume to the different types of shocks (specific shock, optimism and pessimism shocks). Figure 2 shows the generalized impulse response functions of trading volume to a shock affecting the following variables: (i) stock market returns (specific shocks); (ii) optimism; (iii) pessimism. We find that the response of the trading volume of the US market shocks may differ depending on the nature of the impulse variables. The main results can be summarized as follows. First, we find nonsignificant effects of the stock market returns (specific shocks) and the optimism shock in the short-term (about the first two weeks). Starting in the third week the trading volume reacts significantly and positively to the stock market returns. The response to the optimism shock is negative and remains quite smoothed. We find also a significant and negative response of trading volume to pessimism shocks. The speed of response is very faster than that observed in the stock market returns and the optimism shocks (after 1 week for the pessimism vs. after about 2 to 3 weeks for the stock returns and the optimism). The high sensitivity of trading volume to the pessimism component is due to the effect of the series of negative events that characterized the economic system in the US during the selected period and that exerted significant impact on the psychological state of investors. Figure 2. Generalized Impulse Functions of Trading Volume to Stock Market Returns and Shocks of Optimism and Pessimism Response of Trading Volume to Stock Market Return Innovation .014 .012 .010 .008 .006 .004 .002 .000 -.002 120 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Response of Trading Volume to Optimistic Innovation .001 .000 -.001 -.002 -.003 -.004 -.005 -.006 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Response of Trading Volume to Pessimistic Innovation .000 -.002 -.004 -.006 -.008 -.010 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Conclusion The relation between trading volume and stock price changes has received considerable attention over the past two decades in the field of finance. Several authors attribute, however, the disparity in results to exogenous effects associated in part to the change in the psychological state of investors. This paper analyzes the response of trading volume to the change in investors’ psychological state. Waiting for good or bad results, investors express optimistic and pessimistic states of mind. Investors who wait for a positive evolution of stock market react aggressively and increase their trading volume. Once the stock market moves in the opposite sense and their expectations don’t materialize, they loss of confidence and assume an optimism shock. When they wait for bad results and decrease, therefore, their trading, however the state of returns be a success, they assume a pessimism shock. The sample includes 1401 time series observations over the period 1987:07-2014:05. The results we obtained based on the Johansen and Joelius cointegration tests and the VECM model show a higher sensitivity of investor’s trading behavior to their pessimistic forecasts than to their optimistic forecasts. The US stock market reacts more significantly following a pessimism shock than to an optimism shock. This result suggests that investors overweight the probability of bad event and underestimate the probability of good events and is in line with previous predictions in literature (see, for example, Carver et al. 2010; Weinstein, 1980; Chen, 2013). The extensive sensitivity of investors trading levels to pessimism shocks can be due to a series of pessimistic events that happened in the US over the selected period, which Volume 5 Number 2 Fall 2015 121 �Abderrazak Dhaoui push the US market to become more pessimistic and significantly sensitive to all events able to affect directly or indirectly the US economy. Psychological viewpoint confirms the American investors’ psychological state. In fact, optimistic sentiment can be built across the time, but is broken after a simple shock. In regard to the validity of the results we found the pessimistic state of the US stock market is due to the series of events the US has sustained over the last two decades. In major, these events have occurred inside the US country. In fact, the US has experienced a long period of turbulence starting with the first war in Irak of 1991 known as the “Operation Desert Storm” (17 January 1991 to 28 February 1991) to the bursting of the Internet bubble in Mars 2000, the attack of 11 September, the war in Afghanistan (07 October 2001), the series of failures and scandals that affect the telecommunication and technology giants (World-com failure in 2001-2002, the Enron failure in 2001 and the Tycho-electronics failure in 2002), …), the second war in Irak (20 Mars 2003 to 15 December 2011), the subprime crisis. These events have influenced sensitively the psychological state of the population and in particular of the investors. This period has been one of the most pessimistic period that knows the US. This has induced a substantial change in the investors’ psychological state. Rational expectation losses of popularity and the investors expressed irrational behaviors. They have expressed heterogeneous psychological states moving from optimistic to pessimistic feelings and sentiments. Their decisions have been driven by their state of sentiment varying from optimism to pessimism. The intensity of negative events has feed in the investors a sense of pessimism and determined their trading strategies which explain the aforementioned results we find in this study. This behavior expressed by the investors over the aforementioned pessimistic period is in line with the findings of Ali and Gurun (2009) who document that investors are more alert during pessimistic periods and less attentive at optimistic times. One of the important contributions of this paper is to introduce the first specifications of optimistic and pessimistic shocks. However, although this contribution one of the limitation is to incorporate observations describing the individual investor sentiments such as those issued from the AAII and II indicator weekly published by the American Association of Individual Investor. References Akerlof, G. A., & Shiller, R. J. (2009). Animal Spirits. Princeton University Press. Akerlof, G. A., & Yellen, J. L. (1985). Can Smaull Deviations from Rationality Make Significant Differences to Economic Equilibria”, American Economic Review, 75(4): 708-720. Ali, A., & Gurun, U. G. (2009). Investor sentiment, accruals anomaly, and accruals management. Journal of Accounting, Auditing and Finance, 24(3): 415-431. Al-Jafari, M. K., & Tliti, A. (2013). An empirical investigation of the relationship 122 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior between stock return and trading volume: Evidence from the Jordanian banking sector. Journal of Applied Finance and Banking, 3(3), 45-64. Azariadis, C. (1981). Self fulfilling prophecies. Journal of Economic Theory, 25, 380396. Baker, M., & Stein, J. C. (2004). Investor sentiment and the cross-section of stock returns, NBER Working Paper # 10449. Baker, M., & Wurgler, J. (2007). Investor sentiment and the cross-section of stock returns. The Journal of Finance, 61(4), 1645-1680. Baker, M., & Wurgler, J. (2007). Investor sentiment in the stock market, Journal of Economic Perspectives, 21(2), 129-151. Barberis, N., Shleifer, A., & Vishny, R. (1998). A model of investor sentiment. Journal of Financial Economics, 49(3), 307-343. Baxa, J. (2007). Stock market optimism and cointegration among stocks: The case of the Prague stock exchange. Acta Oeconomica Pragensia, 15(4), 5-16. Brown, G. W., & Cliff, M. T. (2004). Investor sentiment and the near-term stock market. Journal of Empirical Finance, 11(1), 1-27. Brown, G. W., & Cliff, M. T. (2005). Investor sentiment and asset valuation. Journal of Business,78(2), 405-440. Campbell, J. Y., Grossman, S. J., & Wang, J. (1993). Trading volume and serial correlation in stock returns. Quarterly Journal of Economics, 108, 905-939. Carver, C. S., Scheier, M. F., & Segerstrom, S. C. (2010). Optimism. Clinical Psychology Review, 30: 879-889. Chen, S. (2013). Optimistic versus pessimistic – Optimal judgemental bias with reference point. MPRA Paper n° 50693, University of Oxford, available online at: http://mpra.ub.uni-muenchen.de/50693/ Chen, S. (2012). Revising the empirical linkages between stock returns and trading volume. Journal of Banking and Finance, 36, 1781-1788. Chuang, C. C., Kuan, C. M., & Lin, H. Y. (2009). Causality in quartiles and dynamic stock return-volume relations. Journal of Banking and Finance, 33, 1351-1360. Chuang, W. J., Ouyang, L. V., & Lo W. C. (2010). The impact of investor sentiment on excess returns: A Taiwan stock market case. International Journal of Information and Volume 5 Number 2 Fall 2015 123 �Abderrazak Dhaoui Management Sciences, 21, 13-28. Chung, S. L., Hung, C. H., & Yeh, C. Y. (2012). When does investor sentiment predict stock returns?. Journal of Empirical Finance, 19, 217-240. Ciccone, S. (2003). Does analyst optimism about future earnings distort stock prices?. The Journal of Behavioral Finance, 4(2), 59-64. Crouch, R. L. (1970). The volume of transactions and price changes on the New York stock exchange. Financial Analysts Journal, 26(4), 104-109. Dhaoui, A. (2013). Animal spirits and trading volume in international financial markets between 2002 and 2011. Journal of Economic and Social Studies, 3(1), 163-183 Dhaoui, A., & Khraief, N. (2014), Sensitivity of trading intensity to optimistic and pessimistic beliefs: Evidence from the French stock market. Arab Economics and Business Journal, 9, 115-132. De Grauwe, P., & Kaltwasser, P. R. (2007). Modeling optimism and pessimism in the foreign exchange market, CESifo working paper n° 1962. Engle, R. F., & Granger, C. W. J. (1987). Cointegration and error correction: Representation, estimation, and testing. Econometrica, 55(2), 251-276. Epps, T. W., & Epps, M. L. (1976). The stochastic dependence of security price changes and transaction volume: Implications for the Mixture-of-distributions hypothesis, Econometrica, 44(2), 305-321. Granger, C. W., & Morgenstern, O. (1963). Spectral analysis of New York stock market prices. Kyklos, 16, 1-27. Griffin, J. M., Nardari, F., & Stulz, R. M. (2007). Do investors trade more when stocks have performed well? Evidence from 46 countries. Review of Financial Studies, 20, 905-951. Haruvy E., Stahl D. E., & Wilson, P. W. (1999). Evidence for optimistic and pessimistic behavior in normal-form games. Economics Letters, 63, 255-259. Hou, Y., & Li, S. (2014). The impact of the CSI 300 stock futures: positive feedback trading and autocorrelation of stock returns. International Review of Economics and Finance, In press. Huisman, R., Van der Sar, N. L., & Zwinkels, R. C. J. (2012). A new measurement method of investor overconfidence. Economics Letters, 114(1), 69-71. 124 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Johansen, S. (1988).Statistical analysis of cointegrating vectors.Journal of Economic Dynamics Control, 12, 231–254. Johansen, S., & Juselius, K. (1990). Maximum likelihood estimation and inference on cointegration with applications to demand for money. Oxford Bulletin Economics and Statistics, 52, 169–210. Karpoff, J. M. (1987). The relation between price changes and trading volume: a survey. Journal of Financial and Quantitative Analysis,22,109-126. Keynes, J. M. (1936). The General Theory of Employment Interest and Money.McMillan London. Kim, J. S., Ryu, D., & Seo, S. W. (2014). Investor sentiment and return predictability of disagreement. Journal of Banking and Finance, 42, 166-178. Kim, S. H., & Kim, D. (2014). Investor sentiment from internet message postings and the predictability of stock returns. Journal of Economic Behavior and Organization, In press. King J. E. (2009). Heterodox macroeconomics: What, exactly, are we against?. In L.R. Wray and M. Forstater (eds), Keynes and Macroeconomics After 70 Years, Edward Elgar, Cheltenham. Lee, B. S., & Rui, O. M. (2002). The dynamic relationship between stock returns and trading volume, domestic and cross-country evidence. Journal of Banking and Finance, 26, 51-78. Lee, C. M. C., Shleifer, A., & Thaler, R. H. (1991). Investor sentiment and the ClosedEnd fund puzzle. Journal of Finance, 46, 75-109. McMillan, D. G. (2007). Non-linear forecasting of stock returns: does volume help?. International Journal of Forecasting, 23, 115-126. Otten, W. (1989). Optimism, University of Amesterdam. Piroscă, G. (2011). Economic Crises and the Complexity of Animal Spirits Modeling. Theoritical and Applied Economics, 18(2), 153-170. Rousseau, F., Germain, L., & Vanhems, A. (2008). Irrational financial markets. Economic, Finance and Accounting Department Working Paper Series, National University of Ireland – Maynooth. Shu, H. C. (2010). Investor mood and financial markets. Journal of Economic Behavior and Organization, 76, 267-282. Volume 5 Number 2 Fall 2015 125 �Abderrazak Dhaoui Weinstein, N. D. (1986). Unrealistic optimism about susceptibility to health problems: conclusions from a community-wide sample. Journal of Behavioral Medicine, 10, 481500. Weinstein, N. D. (1989). Optimistic biases about personal risk. Science, 246, 12321233. Weinstein, N. D. (1980). Unrealistic optimism about future life events. Journal of Personality and Social Psychology, 39, 806-820. Woodford, M. (1988). Expectations, finance constraints, and aggregate instability. In Howitt, P. and McAffe, R. P., “Animal Spirits”, The American Economic Review, 82(3), 493-507. 126 Journal of Economic and Social Studies � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2930 Title A name given to the resource Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Author Author DHAOUI, Abderrazak Abstract A summary of the resource. Abstract: In this paper, we examine the impact of investor psychological state on their trading volume for the US stock market using a VECM model for the period from July 1987 to May 2014. We propose alternative specifications for investors’ sentiment considering their optimistic and pessimistic states. We find that during pessimistic periods, investors’ are extensively alerted. In optimistic and normal periods, they are less attentive. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/31224f4926fab6c8fae1f678f209942c.docx 99da2474533e67548d3f28a882b6ea4a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e2964f0eac45c4312480e86604e211fb.pdf a4c252ebc279ceea6ba4a82a66a0b166 PDF Text Text Pregledni nauĉni rad dr. Anita Duraković, docent Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru OSTVARIVANJE IZDRŽAVANJA DJETETA U PREKOGRANIČNIM PREDMETIMA Sažetak: Autorica u radu, nakon što ukazuju na znaĉaj kvalitetne meĊunarodne pravosudne suradnje, analizira akte na snazi u Bosni i Hercegovini koji su nastali kao rezultat te suradnje, a kojima je ureĊena oblast ostvarivanja izdržavanja u prekograniĉnim predmetima. Radi se o Njujorškoj konvenciji o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haškoj konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine. Pravilna primjena navedenih konvencija doprinosi efikasnijem ispunjenju obaveze izdržavanja, a upravo ova obaveza ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Posebno se skreće pažnja na potrebu pristupanja i drugim konvencijama, posebice Haškom protokolu o pravu mjerodavnom za izdržavanje iz 2007. godine, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zakljuĉivanje sporazuma izmeĊu država ĉlanica i trećih država u pitanjima meĊunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. Ključne riječi: prekograniĉno izdržavanje djece, Njujorška konvencija iz 1956, Haška konvencija iz 2007. 1. Uvodna razmatranja Obaveza izdržavanja ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Ostvarivanje izdržavanja djeteta unutar granica jedne države ĉesto je povezano s brojnim poteškoćama. Dodamo li tome i prekograniĉni karakter koji se ogleda u povezanosti predmeta s dva ili više pravnih sistema, problemi postaju mnogo veći. Ostvarivanje izdržavanja djeteta u prekograniĉnim predmetima složeno je i u praksi znaĉajno pitanje. Ono je istovremeno i problem koji se teško može riješiti bez kvalitetne meĊunarodne pravosudne suradnje. Na to ukazuje i Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. godine koja u ĉl. 27. st. 4. potiĉe pravosudnu suradnju izmeĊu država potpisnica propisujući obavezu države potpisnice da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da dijete dobije sredstva za izdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako u granicama države potpisnice tako i iz inostranstva, a u sluĉajevima kada 163 �roditelj ili druga osoba koja je materijalno odgovorna živi u drugoj državi od one u kojoj dijete živi, države potpisnice nastojat će pristupiti ili sklapati meĊunarodne sporazume te pronalaziti druga odgovarajuća rješenja. Više je meĊunarodnih organizacija u okviru kojih države djeluju i podupiru pravosudnu suradnju u prekograniĉnim predmetima ostvarivanja izdržavanja djeteta, od kojih su za Bosnu i Hercegovinu najznaĉajnije Ujedinjene nacije, Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo, Vijeće Europe. Posebno bismo izdvojili Europsku uniju kao zajednicu 28 zemalja koja veliku pažnju posvećuje razvijanju pravosudne suradnje u graĊanskim predmetima s prekograniĉnim uĉincima.1 Kao rezultat njihovih napora javlja se ĉitav niz multilateralnih konvencija koje ureĊuju materiju izdržavanja djeteta, kao što su: Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine, Haška konvencija o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja prema djeci iz 1956. godine2, Haška konvencija o priznanju i izvršenju odluka u materiji alimentacijskih obaveza prema djeci iz 1958. godine, Haška konvencija o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja iz 1973. godine, Haška konvencija o priznanju i izvršenju odluka o izdržavanju iz 1973. godine, Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja za djecu i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine, Haški protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja iz 2007. godine, Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine.3 Od spomenutih konvencija Bosnu i Hercegovinu obavezuju Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine4 i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine5. Multilateralne konvencije kao meĊunarodni izvori poželjan su naĉin reguliranja materije izdržavanja, ali imaju ograniĉen domašaj. Zbog toga još uvijek znaĉajno mjesto zauzimaju domaća pravila kao unutarnji izvori, a posebice odredbe Zakona o meĊunarodnom privatnom pravu kao glavnog unutarnjeg izvora koji regulira materiju privatnopravnih odnosa s meĊunarodnim obilježjem. 1 Ĉl. 81. Ugovora o funkcioniranju EU propisuje da Unija razvija pravosudnu suradnju u graĊanskim predmetima s prekograniĉnim uĉincima, na temelju naĉela uzajamnog priznanja presuda i odluka u izvansudskim predmetima, te da ta suradnja može ukljuĉivati donošenje mjera za usklaĊivanje zakona i drugih propisa država ĉlanica. 2 Tekst, ali ostali podaci, u daljem tekstu navedenih haških konvencija nalaze se na oficijelnoj stranici Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo, http://www.hcch.net. (7. 4. 2015.) 3 Sl. list EU L 7, 10. 1. 2009, str. 1-79. 4 Tekst Konvencije nalazi se na: http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Medjunarodna_pravna_pomoc.pdf#page=160 ; Konvencija je objavljena u Sl. list FNRJ – Dodatak – br- 2/60. Stupila je na snagu 25. 5. 1957. godine, a u odnosu na bivšu FNRJ 28. 6. 1959. godine. BiH postala je ĉlanicom Konvencije temeljem notifikacije o sukcesiji. (7. 3. 2015.) 5 Tekst Konvencije nalazi se na oficijelnoj stranici Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo http://www.hcch.net. BiH potpisala je Konvenciju 5. 7. 2011. godine, ratificirala je 25. 10. 2012. godine. Konvencija je stupila na snagu u odnos na BiH 1. 2. 2013. godine. (7. 4. 2015.) 164 �U radu ćemo se osvrnuti na konvencije koje su na snazi u Bosni i Hercegovini, a koje su rezultat pravosudne suradnje u prekograniĉnim predmetima ostvarivanja izdržavanja, jer njihove odredbe imaju prioritet u primjeni u odnosu na odredbe sadržane u unutarnjim izvorima. Ukazat ćemo i na potrebu pristupanja još nekim konvencijama, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zakljuĉivanje sporazuma izmeĊu država ĉlanica i trećih država u pitanjima meĊunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja6, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. 2. MeĎunarodne konvencije koje reguliraju ostvarivanje izdržavanja djeteta U Bosni i Hercegovini na snazi su dvije konvencije koje se odnose na materiju ostvarivanja izdržavanja djeteta: Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine (u daljem tekstu Njujorška konvencija iz 1956) i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine (u daljem tekstu Haška konvencija iz 2007). Njujorška konvencija iz 1956 preuzeta je temeljem notifikacije o sukcesiji meĊunarodnih ugovora SFRJ i primjenjuje se dugi niz godine. Haška konvencija iz 2007 novijeg je datuma i tek treba da zaživi u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. 2.1. Njujorška konvencija iz 1956 Cilj Njujorške konvencije iz 1956 jeste olakšati i ubrzati ostvarivanje izdržavanja izmeĊu povjerioca i dužnika koji se nalaze na teritoriji razliĉitih država potpisnica. Ona ne sadrži kolizione norme već uspostavlja mehanizam meĊunarodne pravne pomoći koji putem uspostavljanja odgovarajućih organa na nacionalnom nivou treba doprinijeti ostvarivanju ovoga cilja.7 Organi koje svaka država potpisnica treba imenovati su otpremniĉki i posredniĉki organ. Za razliku od bivše SFRJ koja je imenovala dva posebna organa, jedan koji vrši funkciju otpremniĉkog organa, a drugi koji ima ulogu posredniĉkog organa, Bosna i Hercegovina je obje funkcije povjerila jednom organu – Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Dakle, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine centralni je organ za provoĊenje Njujorške konvencije iz 1956. Njegova funkcija, kao otpremniĉkog i posredniĉkog organa, jeste da stupa direktno u kontakt s otpremniĉkim i posredniĉkim organima drugih država potpisnica. Preduvjet za primjenu Njujorške konvencije iz 1956 jeste da se povjerilac izdržavanja nalazi u jednoj državi potpisnici, a dužnik izdržavanja u drugoj državi potpisnici. Tada povjerilac može podnijeti zahtjev otpremniĉkom 6 Sl. list EU, L 200/46, 31. 1. 2009, 25-31. Varadi, T., Bordaš, B., Knežević, G., Pavić, V., Međunarodno privatno pravo, Beograd, 2010., str. 329. 7 165 �organu države povjerioca za ostvarivanje izdržavanja od dužnika. Otpremniĉki organ će, nakon što provjeri da li su zahtjev kao i prateći dokumenti u propisanoj formi prema zakonu države povjerioca, proslijediti zahtjev posredniĉkom organu države dužnika, izuzev ukoliko se utvrdi da je zahtjev neosnovan. Otpremniĉki organ države povjerioca može dostaviti posredniĉkom organu države dužnika svoje mišljenje o opravdanosti zahtjeva i može preporuĉiti da se povjeriocu ukaže besplatna pravna pomoć i osloboĊenje od troškova. Sadržaj zahtjeva propisan je Njujorškom konvencijom iz 1956, a tiĉe se osnovnih podataka povjerioca i dužnika izdržavanja (ime i prezime, adresa, datum roĊenja, državljanstvo, zanimanje), te detaljno izloženih osnova na kojima se zahtjev zasniva, predmeta zahtjeva, kao i sve druge relevantne informacije koje se naroĉito odnosi na prihode porodiĉnog stanja povjerioca i dužnika, fotografije povjerioca, po mogućnosti i dužnika izdržavanja. Otpremniĉki organ će, na zahtjev povjerioca, dostaviti svaku odluku, privremenu ili konaĉnu ili svaki drugi sudski akt o alimentaciji koji je donijet u korist povjerioca u jednom od nadležnih sudova država potpisnica. Znaĉaj ostvarivanja zahtjeva za izdržavanje djece opredijelila je tvorce Njujoršku konvenciju iz 1956 da predvide da se može podnijeti odluka ili bilo koji drugi akt koji se odnosi na izdržavanje, bez obzira na pravosnažnost, odnosno konaĉnost. Time se doprinosi efikasnosti prekograniĉnog izvršenja ovih zahtjeva.8 Obaveze posredniĉkog organa, nakon što zaprimi zahtjev s potrebnom dokumentacijom, dvostruko su odreĊene i to prema povjeriocu izdržavanja i prema otpremniĉkom organu. Tako posredniĉki organ mora djelovati u granicama ovlaštenja danih od strane povjerioca te poduzimati sve mjere potrebne za ostvarivanje izdržavanja, ukljuĉujući poravnanje o potraživanju i, gdje je potrebno, pokretanje postupka za izdržavanje i izvršenje svake odluke ili drugog sudskog akta za ostvarivanje izdržavanja. Pored toga, mora se brinuti o tome da otpremniĉki organ bude stalno i istinito informiran. Zakon koji regulira spomenute postupke kao i sva pitanja u vezi s tim bit će zakon države dužnika, naroĉito njeno meĊunarodno privatno pravo. Kada povjerilac izdržavanja živi u Bosni i Hercegovini, on svoj zahtjev za ostvarivanje izdržavanja upućuje nadležnim entitetskim tijelima koji se bave poslovima socijalne zaštite, i to: Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS i Pravosudnoj komisiji Brĉko distrikta BiH. Nadležni organ zahtjev sa potrebnom dokumentacijom dostavlja Ministarstvu pravde BiH kao centralnom organu. Obaveza Ministarstva pravde BiH je provjeriti da li je zahtjev saĉinjen u skladu s odredbama Njujorške konvencije iz 1958, te da li je uredan i potpun. Ukoliko to nije sluĉaj, Ministarstvo pravde BiH zahtjev će vratiti nadležnim entitetskim organima radi ispravke ili dopune. Uredno podneseni zahtjevi, Ministarstvo pravde BiH dostavit će posredniĉkom organu, koga je odredila država dužnika, te kontinuirano pratiti njegovu realizaciju. TakoĊer, naš centralni organ ima 8 Ĉolović, V., Saradnja država u oblasti ostvrivanja alimentacionih zahtjeva, u Ćirić, J., Bejatović, S., Evropske integracije i međunarodna krivičnopravana saradnja, Beograd, 2011-2012, str. 233. 166 �obavezu da o svim informacijama vezanim za konkretni zahtjev, putem nadležnog entitetskog tijela, obavještava povjerioca izdržavanja. Kada se dužnik izdržavanja nalazi na podruĉju Bosne i Hercegovine, povjerilac izdržavanja koji se nalazi na podruĉju neke druge države potpisnice treba dostaviti dokumente koji se normalno zahtjeva prema propisima Bosne i Hercegovine.9 Radi se o sljedećim dokumentima: zahtjev nadležnog stranog organa podnesen u skladu s Njujorškom konvencijom iz 1956, sudskoj odluci o izdržavanju ili odluci o izdržavanju donesenu od strane drugog organa sa potvrdom da je pravosnažna po zakonu države donošenja odluke, osnovni podaci povjerioca i dužnika izdržavanja (ime i prezime, adresa, datum roĊenja, državljanstvo, zanimanje), detaljno izložene osnove na kojima se zasniva zahtjev i svaku drugu relevantni informaciju (naroĉito onu koja se tiĉe prihoda porodiĉnog stanja povjerioca i dužnika), fotografija povjerioca (po mogućnosti i dužnika), punomoći kojom povjerilac izdržavanja ovlašćuje nadležni organ države povjerioca i države dužnika za ostvarivanje izdržavanja od dužnika i broj raĉuna povjerioca otvorenog kod inostrane banke preko koje se može izvršiti transfer novĉanih sredstava po osnovu izdržavanja. Njujorška konvencija iz 1956 primjenjuje se sa više ili manje uspjeha u Bosni i Hercegovini od njenog osamostaljenja.10 Centralni organ godišnje obradi oko 50-tak zahtjeva, a najviše je onih u pravnom saobraćaju izmeĊu Bosne i Hercegovine i Austrije, odnosno Hrvatske - oni ĉine 50% ukupnih zahtjeva. 2.2. Haška konvencija iz 2007 Haška konvencija iz 2007 obavezuje Bosnu i Hercegovinu od 1. 2. 2013. godine. Stupila je na snagu 1. 1. 2013. godine nakon što su je ratificirale Norveška11, Albanija12 i Bosna i Hercegovina.13 Europska unija14 potpisala ju je još 6. 4. 2011. godine, a Vijeće EU donijelo je 9. 6. 2011. godine odluku kojom odobrava pristupanje EU Haškoj konvenciji iz 200715 i kojom se odreĊuje rok, kraj 2012. godine, do kojeg bi se taj proces trebao finalizirati. MeĊutim, pokazalo se i ranije da se rokovu uvijek ne poštuju,16 tako da je EU ratificirala 9 Svaka država potpisnica treba izvjestiti Generalnog sekretara o dokazima kojise normalno zahtjevaju po zakonu države posredniĉkog organa za utvrĊivanje potraživanja, o uslovima pod kojim ti dokazi trebaju biti podnijeti da bi bili prihvaćeni i ostalim uvjetima utvrĊenim tim zakonom – ĉl. 3. st. 2. 10 O primjeni Njujorške konvecije iz 1956 više u radu gos. Nikole Sladoje. 11 Norveška potpisala je Hašku konvenciju o izdržavanju iz 2007 8. 6. 2010. godine, ratificirala 6. 4. 2011. godine. 12 Albanija potpisala je Hašku konvenciju o izdržavanju iz 2007 21. 10. 2011. godine, ratificirala 13. 9. 2012. godine. 13 Pogledati ĉl. 58. i 60. st. 1. 14 EU postala je ĉlanicom Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo 3. 4. 2007. godine, te djeluje i pristupa konvencijama umjesto država ĉlanica. Time je dodatno potvrĊen znaĉaj i uloga Haške konferencije kao jednog od važnih elemenata na podruĉju suradnje u rješavanju pitanja vezanih za porodiĉno pravo. 15 Službene list EU 2011, L 192/39 16 Mensl, H,P., Thorn, K., Wagner, R., Europäisches Kollisionrecht 2012: Voranschreiten des Kodifikationsprozesses – Flickenteppich des Einheitsrechts, IPRax 1/2013., str. 12. 167 �Hašku konvenciju iz 2007 tek 9. 4. 2014. godine17, a stupila je na snagu 1. 8. 2014. godine. Znaĉajan je podatak da su SAD potpisale Hašku konvenciju iz 2007 još 23. 9. 2007. godine, ali je još nisu ratificirale, tako da nije stupila na snagu. Haškoj konvenciji iz 2007 znaĉajna je jer se njome unificiraju pravila u podruĉju ostvarivanja izdržavanja s meĊunarodnim elementom, podruĉju koje nesumnjivo izaziva velike poteškoće, a koje će, nadamo se, na ovaj naĉin jednim dijelom biti otklonjene. Važno je da je Bosna i Hercegovina potpisnica Haške konvencije iz 2007 s obzirom na njenu obavezu da svoje zakonodavstvo uskladiti s europskim, kao i na ĉinjenicu da veliki broj njenih graĊana živi u nekoj od europskih država. Pristupanje Haškoj konvenciji iz 2007 znaĉi da Bosna i Hercegovina ima pravo ujednaĉeno onome u EU u podruĉju njene primjene. Proces donošenja Haške konvencije iz 2007 zapoĉeo je još 1999. godine kada je Specijalna komisija za obavezu izdržavanje zakljuĉila da bi Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo trebala zapoĉeti rad na donošenju novog meĊunarodnog instrumenta s ciljem da on bude sveobuhvatan po svojoj prirodi.18 Naime, postojeći meĊunarodni ugovori donijeti s ciljem olakšavanja ostvarivanja izdržavanja s meĊunarodnim obilježjem nisu u praksi davali zadovoljavajuće rezultate.19 Rad na dokumentu zapoĉet 2003. godine obilježile su razlike izmeĊu država koje pripadaju europskom kontinentalnom sistemu prava i koje smatraju da nova konvencija treba sadržavati kolizione norme i države common law tradicije koje su protiv, najviše iz razloga što u ovim državama nadležnost domaćeg suda u materiji izdržavanja povlaĉi automatski za sobom primjenu domaćeg prava.20 Na kraju su usvojena dva dokumenta: Haški protokol o pravu mjerodavnom za izdržavanju i Haška konvencija o izdržavanju iz 2007. 17 Odluka Vijeća od 9. aprila 2014. o izmjeni priloga I., II., III., Odluci 2011/432/EU o odobrenju, u ime Europske unije, Haške konvencije od 23. Studenog 2007. o meĊunarodnoj naplati tražbina za uzdržavanje djece i drugih oblika obiteljskog uzdržavanja (2014/218/EU), Službeni list EU 2014, L 113/1. 18 Pogledati Bonomi, A., Erläutender Bericht, Protokoll vom 23. November 2007 über das auf Unterhaltspflichten anzuwendende Recht. (http://www.hcch.net) (7. 4. 2015.) 19 Misli se ne samo na konvencije koje su nastale u okviru Haške konferencije, već i one koje su donijete izvan Konferencije, ukljuĉujući tu Njujoršku konvenciju iz 1956. Hirsch, J., Das neuer Haager Unterhaltsübereinkommen und das Haager Protokoll über das auf Unterhaltspflichten anzuwendenden Recht u: Coester-Watjen, D., Lipp, V., Schumann, E., Veit, B., Europäisches Unterhaltsrecht, Göttingen 2010, str. 18. 20 Bonami, A., The Hague protocol of 23 November 2007 on the Law Applicable to Maintenance Obligations, Yearbook of Private International Law, Volume X/2008, str. 335, u: Bordaš, B., Ćundić, P., Haški protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja – najnoviji izvor međunarodnog privatnog prava Srbije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, godina XLVII, Novi Sad, br. 1., 2013, str. str, 135 168 �2.2.1. Svrha donošenja Haške konvencije iz 2007 Haška konvencija iz 2007 regulira administrativnu suradnju država potpisnica prilikom ostvarivanja izdržavanja i pitanje priznanja i izvršenja odluka donesenih u ovoj materiji. Razlog donošenja novog pravnog instrumenta bio je ispravljanje nedostataka pojedinih rješenja sadržanih u već postojećim konvencijama iz 1958. i 1973., ali i rješavanja problema koji se javljaju primjenom spomenutih konvencija u praksi.21 Posebna pažnja posvećena je zaštiti djece, a u kontekstu toga, njihovo izdržavanje osnovni je element.22 U Preambuli, kako je to uobiĉajeno, nalazimo na svrhu koja se želi postići donošenjem Haške konvencije iz 2007. Posebice se istiĉe želja za unaprjeĊenjem meĊudržavne suradnje u pogledu meĊunarodnog ostvarivanja izdržavanja djece i drugih oblika izdržavanja porodice te potreba za procedurama koje će dati rezultate i koje su pristupaĉne, brze, efikasne, rentabilne, poštene i odgovarajuće s obzirom na razliĉite situacije.23 Haška konvencija iz 2007 naslanja se na spomenute Haške konvencije ali i Njujorška konvencija iz 1956. Možemo reći da ona sadrži većinu najefikasnijih rješenja spomenutih konvencija te bi mogla osigurati jednostavnije i kvalitetnije rješavanja problema prekograniĉnog ostvarivanja izdržavanja.24 Zanimljivo je da se njome odreĊuje da će zamijeniti ne samo postojeće Haške konvencije25 (ĉl. 48.), već i, u odnosu izmeĊu država potpisnica i u dijelu u kojem se njeno polje primjene preklapa s poljem primjene ove Konvencije, Njujoršku konvenciju iz 1956 (ĉl. 49.). Ovo rješenje, iako pomalo neobiĉno jer se instrumentima jedne meĊunarodne organizacije ukidaju instrumenti druge, smatramo opravdanim jer se njime izbjegava višestruko ureĊivanje istog pitanja, a i organima primjene prava olakšava izbor odgovarajućeg pravnog instrumenta.26 2.2.2. Predmet i polje primjene Haške konvencije iz 2007 Haškom konvencijom iz 2007 želi se osigurati efikasno meĊunarodno ostvarivanje izdržavanja djece, ali i drugih oblika izdržavanja u porodici. U ĉl. 1. 21 Borrás, A., Degeling, J., Convention of 23 November 2007 on the International Recovery of Child Support und Other Forms of Family Maintenance - Explanatory Report, 2013. godina (Borrás-Degeling Explanatory Report), str. 47. 22 Obaveza izdržavanja može proizlaziti i iz drugih porodiĉno pravnih odnosa, roditeljstvo, brak ili srodstvo, ali većina zahtjeva koja se odnose na ostvarivanje izdržavanja ukljuĉuju djecu. Ibidem, str. 52. 23 Reĉ. 2. i 3. Preambule. 24 Korać-Graovac, A., Klasiĉek, D., Neka pitanja ostvarivanja prava na obiteljskopravno uzdržavanje s međunarodnim elementom, Pravni vjesnik 23 (3-4), 2007., str. 176. 25 Radi s o Haškoj konvenciji o priznanju i izvršenju odluka u materiji alimentacijskih obaveza prema djeci iz 1958. godine i Haškoj konvenciji o priznanju i izvršenju odluka o izdržavanju iz 1973. godine. 26 Drugaĉije stajalište susrećemo kod prof. Irene Majstorović koja istiĉe da želja za izbjegavanjem višestrukog ureĊenja istog pitanja nije dostatan razlog, i „ni u kom sluĉaju nije dovoljan za takvu promjenu nadležnosti, stoga ovu normu smatramo nepotrebnom i neprimjerenom.“ Majstorović, I., Harmonizacija i unifikacija europskog obiteljskog prava, Zagreb, 2009., str. 145. 169 �navode se (posebice) mjere kojima se nastoji postići ovaj cilj: a) uspostavljenje sveobuhvatnog sistema suradnje izmeĊu država potpisnica, b) omogućavanje prohodnosti zahtjeva za formiranje odluke o izdržavanju, c) osiguravanje da se odluka o izdržavanju prizna i provede i d) traženje efikasnijih mjera za brzo provoĊenje odluke o izdržavanju. Spisak mjera, da se zakljuĉiti zahvaljujući upotrebi rijeĉi posebice, nije konaĉan, što daje prostora primjeni drugih mjera koje mogu doprinijeti djelotvornom ostvarivanju izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima. PredviĊeno je da će se Haška konvencija iz 2007 primjenjivati na obaveze izdržavanja koju imaju roditelji prema djetetu mlaĊem od 21 godine, bez obzira na braĉni status roditelj, izdržavanja braĉnog partnera koje je povezano s izdržavanjem djeteta te izdržavanja braĉnih partnera (ĉl. 2. st. 1.). Države potpisnice imaju mogućnost, u skladu s ĉlanom 62., ograniĉiti njenu primjenu na osobe koje nisu napunile 18 godina i u tom sluĉaju neće imati pravo zahtijevati primjenu Haške konvencije iz 2007 na osobe koje imaju godine starosti koje je iskljuĉila svojom rezervom (ĉl. 2. st. 2.).27 Države potpisnice mogu odrediti, u skladu s ĉlanom 6. da se cijela Haška konvencija iz 2007 ili jedan njen dio odnosi na bilo koje obaveze izdržavanja koje proizlaze iz porodiĉnih odnosa, roditeljstva, braka ili srodstva (ĉl. 2. st. 3.).28 Kao što vidimo spomenuta odredba navodi porodiĉne odnose kao osnovu za podnošenje zahtjeva za izdržavanje, ali ga ne definira. Time se otvara mogućnost da svaka država proširi primjenu i na npr. odnose iz vanbraĉne ili istospolne zajednice života, odnosno na one porodiĉne odnose koji stvaraju obavezu izdržavanja. MeĊutim, ovo proširenje vrijedit će samo u odnosu na druge države potpisnice koje su napravile ekvivalentne izjave.29 2.2.3. Suradnja na području administracije Haška konvencija iz 2007 predviĊa suradnju izmeĊu država ugovornica na naĉin da svaka od njih imenuje jedan centralni organ koji će obavljati funkcije njome delegirane (ĉl. 4. st. 1.). Federalne države, države sa više od jednog pravnog sistema, kao i države sa autonomnim teritorijalnim jedinicama 27 Mogućnost da izraze rezervu u skladu s ĉlanom 62. iskoristile su pojedine države. Ukrajna je ograniĉila primjenu Haške konvencije iz 2007 na osobe do 18 godina. Albanije je proširila njenu primjenu na osobe do 25 godina ukoliko studiraju što je u skladu s njenim Porodiĉnim zakonom. Norveška je zadržala pravo da ne primjenjuje njene odredbe na osobe iznad 18 godina. 28 Mogućnost da daju izjavu u skladu s ĉlanom 63. iskoristile su pojedine države. Albanija, Norveška i Europska unija su izjavile da će proširiti primjenu poglavlja II i III na obavezu izdržavanja izmeĊu braĉnih partnera i bivših braĉnih partnera. Ukrajina je izjavila da će proširiti primjenu poglavlja V i VIII na obavezu izdržavanja: roditelj u korist odrasle kćerke ili sina koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, roditelja u korist odrasle kćer, sina koji studiraju dok ne navrše 23 godine, odrasle kćer, sina u korist roditelja koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, bake, djeda u korist unuĉadi koji su do godina predviĊenih Konvencijom, odraslih unuka, praunuka u korist baka, djeda prabaka, pradjeda koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, odraslih braća i sestara u korist braća i sestara koji su do godina predviĊenih Konvencijom, i koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, maćehe, oĉuha u korist pastorke, pastorka koji su do godina predviĊenih Konvencijom, odrasle pastorke, pastorka u korist maćehe, oĉuha koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe. 29 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 57., str. 71. 170 �mogu imenovati više od jednog centralnog organa s tim da se odredi centralni organ kojem se upućuje sva korespondencija koju će on dalje proslijediti odgovarajućim centralnim organima u toj državi (ĉl. 4. st. 2.). Funkcije centralnog organa dijele se na opće i posebne. Ovom podjelom nastojala se postići ravnoteža izmeĊu, s jedne strane, potrebe preciziranja funkcija centralnog organa i, s druge strane, želje davanja odreĊene fleksibilnosti državama ugovornicama kada su u pitanju i neke druge funkcije.30 Ĉl. 5. propisuje što mora biti uĉinjeno od strane centralnog organa i ne može se prenijeti na druga tijela, dok ĉl. 6. navodi mjere koje poduzimaju centralni organ, javni organ ili drugi organ u konkretnim sluĉajevima ostvarivanja izdržavanja u mjeri u kojoj to dozvoljava zakon njihove države.31 Opće funkcije obuhvaćaju obavezu centralnog organa da suraĊuje s drugim centralnim organima i potiĉe suradnju izmeĊu nadležnih organa u svojim državama te da traže rješenja problema do kojih doĊe primjenom Haške konvencije iz 2007 (ĉl. 5.). Posebne funkcije odnose se na pružanje pomoći u pogledu zahtjeva za ostvarivanje izdržavanja i to prenošenje i zaprimanje zahtjeva te iniciranje i olakšavanje pokretanja postupka u pogledu tih zahtjeva (ĉl. 6. st. 1.). Pored toga, centralni organ treba poduzimati sve odgovarajuće mjere kako bi osigurao i olakšao pružanje pravne pomoći (gdje to nalažu okolnosti), pomogao u lociranju dužnika i povjerioca izdržavanja te dobio relevantne informacije o njihovim prihodim, kao i ostalim financijskim okolnostima, podupro mirno rješavanje spora i dobrovoljno plaćanje izdržavanja, olakšao provoĊenje rješenja o izdržavanju, ukljuĉujući i sve zaostale isplate, kao i niz drugih mjera vezanih za olakšano ostvarivanje prekograniĉnog izdržavanja djeteta (ĉl. 6. st. 2.).32 2.2.4. Vrste, sadržaj i dostavljanje zahtjeva Podnosilac zahtjeva šalje svoj zahtjev za ostvarivanje izdržavanja preko centralnog organa države u kojoj ima boravište centralnom organu zamoljene države, s tim da boravište iskljuĉuje puko prisustvo (ĉl. 9.). Haška konvencija iz 2007 sadrži definiciju „boravka“ za potrebe njene primjene: „boravak“ mora biti više od pukog prisustva, ali se ne traži „redovno boravište“, sve s namjerom da se podnosiocu zahtjeva – djetetu omogući lakši pristup centralnom organu i time osigura prekograniĉno ostvarivanje izdržavanja. Dijete ne bi trebalo biti podvrgnuto strogim provjerama boravka već bi mu se trebalo olakšati podnošenje zahtjeva bez obzira gdje živi.33 Povjeriocu koji podnosi zahtjev za ostvarivanje izdržavanja prema ovoj Konvenciji stoji na raspolaganju sljedeće kategorije zahtjeva: a) priznanje ili priznanje i izvršenje odluke; b) izvršenje odluke donesene ili priznate u zamoljenoj državi; c) donošenje odluke u 30 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 95., str. 83. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 96., str. 83. 32 St. 4. ĉl 6.navodi da ništa iz ovoga ĉlana i ĉl. 7. neće se interpretirati kao nametanje neke obaveze centralnom organu da ima ovlašćenja koja mogu provoditi samo sudski organi prema zakonu dane države. 33 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 228., str. 111. 31 171 �zamoljenoj državi kada takva odluka ne postoji, ukljuĉujući i utvrĊivanje roditeljstva kada je to potrebno; d) donošenje odluke u zamoljenoj državi kada priznanje i izvršenje odluke nije moguće ili je odbijeno zbog nedostatka osnove za priznanje i izvršenje shodno ĉl. 20. ili ĉl. 22. taĉ. b. i e.; e) izmjena odluke donesene u zamoljenoj državi; f) izmjena odluke donesene u država koja nije zamoljena država (ĉl. 10. st. 1.). Dužniku protiv kojeg postoji odluka o izdržavanju stoje na raspolaganju sljedeće kategorije zahtjeva: a) priznanje odluke ili ekvivalentan postupak koji vodi suspenziji ili ograniĉenju izvršenja ranije odluke u zamoljenoj državi; b) izmjena odluke donesene u zamoljenoj državi; c) izmjena odluke donesene u državi koja nije zamoljena država (ĉl. 10. st. 2.). Dužnik, da bi mogao tražiti pomoć centralnog organa u smislu ovoga ĉlana, mora ispunjavati odreĊene kriterije: mora boraviti u zamoljenoj državi, protiv njega mora postojati odluka o izdržavanju i zahtjev se može odnositi samo na priznanje odluke kojom se suspendira ili ograniĉava izvršenje ranije odluke ili se traži izmjena donesene odluke.34 Za naprijed navedene zahtjeve koji stoje na raspolaganju povjeriocu, odnosno dužniku izdržavanja, mjerodavno je pravo zamoljene države,35 dok zahtjevi iz stava 1. c) do f) i stava 2. b) i c) podliježu pravilima o nadležnosti zamoljene države (ĉl. 10. st. 3.). To znaĉi da u odreĊenim situacijama neki od navedenih zahtjeva neće biti na raspolaganju povjeriocu ili dužniku izdržavanja zbog pravila o nadležnosti.36 Zahtjev treba minimalno sadržavati sljedeće: a) izjavu o prirodi zahtjeva ili više zahtjeva; b) ime i prezime i podatke o kontaktu, ukljuĉujući adresu i datum roĊenja podnosioca zahtjeva; c) ime i prezime, i ako je poznato, adresu i datum roĊenja protivnika zahtjeva; d) ime i prezime i datum roĊenja svake osobe za koju se traži izdržavanje; e) osnove na kojima poĉiva zahtjev; f) ako zahtjev podnosi povjerilac, podatke o mjestu gdje treba slati ili elektronski prenijeti uplate za izdržavanje; g) osim za zahtjeve iz ĉl. 10 st. 1. a) i st. 2. b), sve podatke i podneske navedene u izjavi u skladu s ĉl. 63. zamoljene države; h) ime i prezime i podatke o kontakt osobi ili jedinici centralnog organa države koja šalje zahtjev, a koja je odgovorna za obradu zahtjev (ĉl. 11. st. 1.). Zahtjev, takoĊer, treba sadržavati i sljedeće podatke, ako je to moguće i ako je poznato: a) financijsko stanje povjerioca izdržavanja; b) financijsko stanje dužnika izdržavanja, ukljuĉujući ime i prezime i adresu poslodavca dužnika i prirodu i lokaciju imovine dužnika; c) sve podatke koji mogu pomoći lociranju protivnika zahtjeva (ĉl. 11. st. 2.). Uz zahtjev potrebno je priložiti i sve potrebne podatke i podneske, ukljuĉujući i dokumente kao dokaz prava podnosioca zahtjeva na 34 Zahtjev za izmjenom ranije odluke mora biti u skladu s ĉl. 18 koji predviĊa odreĊena ograniĉenja za pokretanje postupka u smislu izbora nadležnog suda. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 265., str. 119. 35 „Pravo zamoljene države“ podrazumijeva pravila o sukobu zakona zamoljene države, s tim da za države vezane Protokolom o izdržavanju primijenjuju pravila Protokola. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 275., str. 121. 36 Primjer 1: Ako se zahtjev odnosi na donošenje odluke u skladu s ĉl. 10. st. 1. c) za dijete – studenta starog 21 godinu, zamoljena država neće biti obavezna prihvatiti zahtjev ako nije nadležna za donošenje odluke o izdržavanje za dijete starije od 18 godina. Primjer 2: U SAD-u nije moguće uspostaviti nadležnost za donošenje odluke o izdržavanju na osnovu povjerioĉevog prebivališta, kao ni priznatu i izvršiti stranu odluku. Ibidem. 172 �besplatnu pravnu pomoć. Uz zahtjeve iz ĉl. 10 st. 1. a) i st. 2. b) treba priložiti samo dokumente navedene u ĉl. 25 (ĉl. 11. st. 3.). Centralni organ države iz koje se šalje zahtjev dužan je pomoći podnosiocu zahtjeva kako bi se osiguralo da zahtjev sadrži sve podatke i podneske koji su, prema njegovim saznanjima, potrebni za razmatranje zahtjeva (ĉl. 12. st. 1.). Obaveza centralnog organa jeste da pomogne podnosiocu zahtjeva da pripremi potpun i kvalitetan zahtjev u smislu podataka i podnesaka koji su potrebni prema pravu zamoljene države. To ne znaĉi da centralni organ mora pripremati zahtjeve za podnosioce, već treba pružati savjete i davati svu neophodnu pomoć prilikom sastavljanja zahtjeva.37 Podrazumijeva se da je centralni organ razvio struĉnost za postupanje u meĊunarodnim sluĉajevima kao i komunikaciji s inostranim organima te da bi osobi, koja nema iskustva u takvim stvarima, bila korisna sva pomoć koju on može pružiti.38 Nakon što centralni organ države iz koje se šalje zahtjev bude siguran da zahtjev ispunjava sve uvjete Haške konvencije iz 2007 poslat će ga, u ima i uz odobrenje podnosioca zahtjeva, centralnom organu zamoljene države (ĉl. 12. st. 2.). U periodu od šest sedmica od datuma prijema zahtjeva centralni organ zamoljene države potvrdit će prijem zahtjeva i obavijestiti centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o poduzetim i budućim koracima u obradi zahtjeva, te zatražiti potrebne dokumente ili podatke. TakoĊer, centralni organ zamoljene države dužan je u spomenutom šestosedmiĉnom periodu dostaviti centralnom organu države iz koje je poslan zahtjev podatke kontakt osobe ili jedinice zadužene odgovoriti na pitanja vezana za stanje zahtjeva (ĉl. 12. st. 3.). U roku od tri mjeseca nakon potvrĊivanja prijema zahtjeva, centralni organ zamoljene države obavijestiti će centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o statusu zahtjeva (ĉl. 12. st. 4.). Inaĉe, centralni organi države iz koje je poslan zahtjev i zamoljene države dužni su pružati jedni drugima obavještenja o identitetu osobe ili jedinice odgovorne za konkretni sluĉaj i o statusu sluĉaja, te blagovremeno pribaviti odgovore na pitanja (ĉl. 12. st. 5.). TakoĊer, centralni organi meĊusobno trebaju komunicirati na najbrži i najefikasniji naĉin koji im stoji na raspolaganju (ĉl. 12. st. 7.). Centralni organ obradit će sluĉaj onoliko brzo koliko to dozvoljavaju okolnosti vezane za ispitivanje sluĉaja (ĉl. 12. st. 6.). Centralni organ zamoljene države može odbiti zahtjev samo ako je oĉigledno da nisu ispunjeni uvjeti propisani Haškom konvencijom iz 2007. U tom sluĉaju, centralni organ zamoljene države odmah će obavijestit centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o razlozima odbijanja (ĉl. 12. st. 8.). Centralni organ zamoljene države ne može odbiti zahtjev samo na osnovu ĉinjenica da je potreban dodatni dokument ili podatak. U tom sluĉaju, centralni organ zamoljene države može zatražiti od centralnog organa države iz koje je poslan zahtjev da dostavi dodatne dokumente i podatke. Ukoliko u roku od tri mjeseca ili nekom dužem roku koji naznaĉi centralni organ zamoljene države, centralni organ države iz koje je poslan zahtjev ne dostavi traženo, centralni organ zamoljene države može odluĉiti da prekine obradu zahtjeva. U tom sluĉaju, o 37 38 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 320., str. 131. Ibidem, str. 133. 173 �svojoj odluci obavijestit će centralni organ države iz koje je poslan zahtjev (ĉl. 12. st. 9.). Kao što vidimo, Haška konvencija iz 2007 zahtjeva efikasno postupanje po zahtjevu i to naglašava u svakom stavu ĉl. 12.: „blagovremeno“ u st. 5., „brzo“ u st. 6. i st. 7., „odmah“ u st. 8. TakoĊer, uvodi vremenska ograniĉenja – rok od šest mjeseci za potvrdu prijema zahtjeva i obavještenje o poduzetim koracima te rok od tri mjeseca za izvještaj o statusu zahtjeva. Ovakva rješenja u skladu s ciljevima same Haške konvencije iz 2007 – pristupaĉne, brze, efikasne, rentabilne, odgovarajuće i poštene procedure. 2.2.5. Priznanje i izvršenje Haška konvencija iz 2007 u dijelu koji se odnosi na priznanje i izvršenje odluka naslanja se i nadovezuje na Haške konvencije iz 1958. i 1973. koje reguliraju priznanje i izvršenje odluka u oblasti izdržavanja, uz važna poboljšanja koja su rezultat pojaĉane suradnje, regionalne i meĊunarodne, u oblasti ostvarivanja izdržavanja djeteta, ali i razvoja sredstava komunikacije.39 Haška konvencija iz 2007 sadrži efikasan sistem priznanja i izvršenja odluka, koji bi trebao pružiti „najšire“ priznanje postojećih odluka te eliminirati troškovi postupka i kašnjenja koja mogu nastati ukoliko povjerilac mora postaviti novi zahtjev jer se postojeća odluka ne može priznati.40 Ovaj sistem, bi trebao, zajedno s drugim rješenjima Haške konvencije iz 2007, doprinijeti smanjenju problema koji se javljaju u situacijama kada postoji više suprotstavljenih naloga.41 Odluka podobna za priznanje i izvršenje prema odredbama Haške konvencije iz 2007 jeste odluka o izdržavanju koju je donijelo sudsko ili upravno tijelo, ali i poravnanje i sporazum postignut od strane ili pred tim tijelima (ĉl. 19. st. 1.). Za razliku od spomenute Haške konvencije iz 1973. godine, Haška konvencija iz 2007 definirala je pojam „upravnog tijela“, i to na zahtjev država koje su manje upoznate s konceptom upravnog tijela onako kako ga predviĊa Haška konvencija iz 2007.42 Upravna odluka priznavat će se i izvršavati jednako kao i sudska odluka ako ona, prema pravu države u kojoj je donijeta, ispunjava sljedeće pretpostavke: a) može biti predmet žalbe sudskog tijela ili revizije od strane sudskog tijela; b) može imati sliĉni snagu i dejstvo kao i sudska odluka po istom pitanju (ĉl. 19. st. 3.). Osnovu za priznanje i izvršenje ĉine skup pravila o indirektnoj meĊunarodnoj nadležnosti. Drugim rijeĉima, priznanje odluke donesene u drugoj državi uvjetovano je ispunjenjem odreĊenih kriterija na kojima poĉiva nadležnost.43 Odluka donesena u jednoj državi ugovornici - državi porijekla, bit će priznata i izvršena u drugoj državi ako je: a) protivnik zahtjeva u vrijeme 39 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 428., str. 157. Ibidem. 41 Ibidem. 42 Time se željelo privući što više države da postanu potpisnice Haške konvencije iz 2007, a koje nisu bile spremne pridružiti se Haškoj konvenciji iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 431., str. 157. 43 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 443., str. 159. 40 174 �pokretanja postupka imao redovno boravište u državi porijekla odluke; b) protivnik zahtjeva izriĉito ili prešutno pristao na nadležnost suda bez isticanja prigovora nenadležnosti prvom mogućom prilikom; c) povjerilac izdržavanja u vrijeme pokretanja postupka imao redovno boravište u državi porijekla odluke; d) dijete kome je dodijeljeno izdržavanje u vrijeme pokretanja postupka imalo redovno boravište u državi porijekla odluke, pod uvjetom da je protivnik zahtjeva živio s djetetom u toj državi ili je imao prebivalište u toj državi i tu davao izdržavanje za dijete; e) postojao pisani sporazum o nadležnosti, osim u sporovima koje se odnose na obavezu izdržavanja djeteta; f) neko tijelo, koje je donijelo odluku, svoju nadležnost zasnovalo u predmetima personalnog statusa i roditeljske odgovornosti, izuzev ako ta nadležnost nije bila zasnovana samo na državljanstvu jedne od stranaka (ĉl. 20. st. 1.). Možemo primijetiti da je u odnosu na dio Haške konvencije iz 2007 koji se odnosi na administrativnu suradnju, korišten termin „redovno boravište“ što je postalo uobiĉajeno u europskom i konvencijskom pravu. Postojanje redovno boravište cijenilo bi se u svakom konkretnom sluĉaju, a zavisilo bi od skupa relevantnih ĉinjenica kojima bi se dokazivalo postojanje veze izmeĊu zainteresiranih strana i države porijekla odluke.44 Neki od osnova nadležnosti nisu bili prihvatljivi svim država, te je Haškom konvencijom iz 2007 dana mogućnost da se u pogledu pojedinih osnova izjavi rezerva, a sve s ciljem da joj pristupi što veći broj država. Države potpisnice mogu izjaviti rezervu, u skladu s ĉl. 62. u pogledu st. 1. c), e) i f) (ĉl. 20. st. 2.). Važno je napomenuti da izjavljena rezerva nema uzajamno dejstvo, to iz razloga što je u praksi haških konvencija moguće, a to je ovdje i sluĉaj, pregovaranje i usvajanje sistema nereciproĉne izjave rezerve. Time se otklanjaju neželjene posljedice povezivanja ĉl. 20. st. 2. i ĉl. 62.45 Država potpisnica koja je izjavila rezervu u skladu sa st. 2., priznat će i izvršiti odluku, kada je prema njenom pravu u sliĉnim ĉinjeniĉnim situacijama nadležan domaći organ za donošenje takve odluke (ĉl. 20. st. 3.). Ovim stavom se još jednom potvrĊuje duh same Konvencije, a to je priznati i izvršiti što je moguće više odluka o izdržavanju.46 Radi se o tzv. “fact-based approach” koji je potekao iz SAD-a. Prema ovom pristupu strana odluka će se priznati ako postoji ĉinjeniĉne okolnosti koje mogu biti osnova za nadležnost u državi priznanja. Pri tome se zanemaruje osnova direktne nadležnosti primijenjena u državi porijekla, već se 44 Tokom pregovaranja, izvjestan broj delegacija izrazio je zabrinutost da koncept „redovnog boravišta“ razvijen u okviru primjene Haške konvencije o graĊanskopravnim aspektima meĊunarodne otmice djece iz 1980. godine ne bi bio odgovarajući te da ga ne treba koristiti za potrebe Haške konvencije iz 2007. Usuglašeno je da, s obzirom da je sadržaj konvencija razliĉit, i pristup konceptu „redovnog boravišta“ trebao bi biti razliĉit. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 444., str. 161. 45 Npr. ako SAD izjave rezervu u odnosu na ĉl. 20. st. 1. c) – nadležnost prema redovnom boravištu povjerioca, jer ta osnova nadležnosti nije u skladu s zahtjevom da postoji veza izmeĊu tuženog i foruma, to ne oslobaĊa druge države potpisnice obaveze priznanja odluke donesene u SAD-u kada je povjerilac imao faktiĉki boravak u SAD-u. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 462., str. 165. 46 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 463., str. 165. 175 �pozornost posvećuje ĉinjeniĉnim vezama.47 Ukoliko priznanje odluke nije moguće zbog rezervu u skladu sa st. 2., država potpisnica poduzet će sve odgovarajuće mjere kako bi se donijela odluka u korist povjerioca ako dužnik ima redovno boravište u toj državi (ĉl. 20. st. 4.). Sliĉno kao i u prethodnom stavu, nailazimo na još jedno rješenje u situaciji kada priznanje i izvršenje nije moguće zbog izjavljene rezerve. U ovom sluĉaju, propisana je obaveza države u kojoj dužnik ima redovno boravište da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi se donijela odluka u korist povjerioca. To podrazumijeva obavezu njegovog centralnog organa da nastavi s potrebnim zahtjevom kako bi se donijela nova odluka, bez potrebe slanja novog zahtjeva od strane povjerioca.48 Ovim se povećava šansa za ostvarivanje izdržavanja kada “fact-based approach” ne bi mogla biti primijenjena.49 Odluka o izdržavanju u korist djeteta, koje nije napunilo 18 godina, a koja se ne može priznati radi izjavljene rezerve u pogledu st. 1. c), e) i f), bit će u državi izvršenja prihvaćena kao osnova kojom se utvrĊuje podobnost djeteta da primi izdržavanje (ĉl. 20. st. 5.). Ovim rješenjem željelo se zaštititi dijete do navršenih 18 godina kao povjerilac izdržavanja u situaciji kada nacionalna prava sadrže razliĉita rješenja u pogledu izbora mjerodavnog prava (lex fori ili pravo redovnog boravišta) što za posljedicu može imate nepravedne rezultate.50 Odluka će biti priznata samo ako proizvodi dejstvo u državi porijekla, odnosno bit će izvršena, ako je izvršna u državi porijekla (ĉl. 20. st. 6.). Kao što vidimo napravljena je razlika izmeĊu svojstava koje odluka mora imati da bi bila priznata, odnosno izvršena. Da bi bila priznata odluka treba proizvoditi uĉinke u državi porijekla – res judicata, dok u sluĉaju priznanja i izvršenja potrebno je da odluka bude izvršna u državi porijekla.51 Haškom konvencijom iz 2007 predviĊeno je i parcijalno priznanje i izvršenje odluka: Ako u državi priznanja nije moguće priznati i izvršiti cijelo odluku, priznat će se i izvršiti bilo koji dio odluke koji se samostalno može priznati i izvršiti (ĉl. 21. st. 1). Ovako rješenje u duhu je same Konvencije i omogućava priznanje dijelova odluke u situaciji kada priznanje cijele odluke iz odreĊenih razloga nije moguće. Npr. radi se o odluci o izdržavanju majke kao registrirane partnerke i djeteta. MeĊutim, ako obaveza izdržavanja izmeĊu registriranih partnera nije u državi priznanja obuhvaćena Haškom konvencijom iz 2007, dio odluke koji se odnosi na izdržavanje majke neće moći biti priznat, ali to nije smetnja za priznanje i izvršenje dijela odluke koji se odnosi na dijete.52 Haška konvencija iz 2007 predviĊa da se priznanje i izvršenje odluke može odbiti u sluĉaju: a) da je odluka u suprotnosti s javnim poretkom države 47 Ibidem. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 466., str. 165. 49 Ibidem. 50 U ovoj situaciji povjerilac izdržavanja treba pokrenuti postupak u drugoj državi, što nije problem, ukoliko je standard zaštite povjerioca pema lex fori jednak ili ĉak veći od onoga u državi njegovog prebivališta. Ali ako primjena lex fori dovodi do rješenja manje povoljnih za povjerioca, osobiti ako povjerilac ne ispunjava uvjete za primanje izdržavanja npr. zbog godina starosti, onda povjerilac ne može pokrenuti postupak u državi dužnika. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 469., str. 167. 51 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 473., str. 167. 52 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 475., str. 169. 48 176 �priznanja;53 b) da je dobivena prevarom vezanom uz predmet spora;54 c) da u državi priznanja teĉe postupak, koji je ranije pokrenut, izmeĊu istih stranaka s istim ciljem;55 d) da odluka nije u skladu s odlukom donesenom izmeĊu istih stranaka s istim ciljem bilo u državi priznanja ili u nekoj drugoj državi pod uvjetom da ispunjava pretpostavke potrebne za priznanje i izvršenje u državi priznanja;56 e) da protivnik zahtjeva nije uĉestvovao, niti ga je iko zastupao u postupku u državi donošenja odluke; f) kada zakon države donošenja odluke predviĊa obavještenje o postupku, a protivnik zahtjeva nije primio uredno obavještenje, niti mu je dana prilika da bude saslušan; ff) kada država donošenja odluke ne predviĊa obavještenje o postupku, a protivnik zahtjeva nije uredno obaviješten o odluci, niti je imao mogućnost pobijanja te odluke; g) da je odluka u suprotnosti s ĉl. 18. Konvencije (ĉl. 22.). Haška konvencija iz 2007 navodi ograniĉen broj pretpostavki koje mogu dovesti do odbijanja priznanja i izvršenja. Ĉak i ako je ispunjena neka od navedenih pretpostavki, tijelo nadležno za priznanje nema obavezu odbiti priznanje i izvršenje odluke.57 Naime, upotrebom rijeĉi „može“ umjesto „mora“ dana je mogućnost, a ne obaveza, tijelu nadležnom za priznanje i izvršenje da prizna i onu odluku koja ispunjava jednu od navedenih pretpostavki.58 Rijetko će se odbiti priznanje i izvršenje odluke zbog neke od navedenih pretpostavki. Cilj Haške konvencije iz 2007 jeste uspostavljanje postupka po zahtjevu za priznanje i izvršenje koja će biti jednostavniji, brži i jeftiniji.59 Propisano je da se postupak, shodno odredbama Konvencije, regulira prema pravu države 53 Povredu domaćeg javnog poretka kao razlog odbijanja priznanja treba koristiti vrlo ograniĉeno. Smatra se da nije primjereno odbiti priznanje odluke iz razloga što prema pravu države priznanja otac nema obavezu izdržavanja djeteta roĊenog van braka. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 479., str. 169. 54 Prevara ili fraudulozno ponašanje kao razlog odbijanja priznanja bilo je predmetom dugih diskusija jer se smatralo da nema znaĉajnijih razlika meĊu državama u pogledu njegovog znaĉenja. Prevara je namjerna neiskrenost ili nepravda: navoĊenje krive adrese, prikrivanje dokaza itd. Važno je razlikovati prevaru od javnog poretka. Radi se o razliĉitim konceptima. Prevara ne mora biti obuhvaćena javnim poretkom. Ona pretpostavlja postojanje subjektivnog elementa: namjerno lažno predstavljanje ili lažne makinacije. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 480. i 481., str. 169. 55 Ova pretpostavka vezana je postojanje lis pendens u vrijeme priznanja i izvršenja, ali ne samo to. Potrebo je naglasiti posebnost „izdržavanja“. Naime, kod izdržavanja “cause of action” je uvijek ista (izdržavanje), jedina razlika je da li se radi o zahtjevu za izdržavanje ili izmjenu ili, ako radnju poduzima dužnik, za izjavu da ne postoji obaveza plaćanja izdržavanja. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 483., str. 171. 56 Sluĉaj nesuglasnih odluka još je jedan razlog odbijanja priznanja i izvršenja koji je bio predviĊen ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Bitno je da se radi odluci izmeĊu istih stranaka s istim ciljem. Kada su u pitanju odluka iz drugih država, Konvencija ne navodi ništa vezano za datum njenog donošenja. O tome se raspravljalo na zasjedanju, ali je zakljuĉeno da nije smisleno uvoditi vremenska ograniĉenja, već prepustiti sucu da u svakom pojedinaĉnom sluĉaju odluĉi kojoj od neusklaĊenih odluka daje prednost. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 485., str. 171. 57 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 477., str. 169. 58 Ibidem. 59 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 490., str. 171. 177 �priznanja (ĉl. 23. st. 1.). Zahtjev za priznanje i izvršenje može biti upućen putem centralnog organa, a može direktno nadležnom tijelu zamoljene države. U prvom sluĉaju, centralni organ zamoljene države odmah će, ili uputiti zahtjev nadležnom tijelu koji će bez odlaganja odluku proglasiti izvršnom ili ubilježiti je za izvršenje, ili će samostalno poduzeti potrebne mjere, ako je za to nadležan (ĉl. 23. st. 2.), a u drugom sluĉaju, tijelo nadležno za priznanje odmah će proglasiti odluku izvršnom ili ubilježiti je za izvršenje (ĉl. 23. st. 3.). Postupak po zahtjevu za priznanje i izvršenje reguliran je fleksibilno uzimajući u obzir razliĉite postupke exequature, ali postavljen je zahtjev da se djeluje „odmah“ i „bez odlaganja“.60 Proglašenje ili ubilježba odluke izvršnom može biti odbijeno samo iz razloga navedenog u ĉl. 22. taĉ. a., s tim da u ovoj fazi postupka ni podnosilac ni protivnik zahtjeva nemaju pravo ulagati primjedbe ili podneske (ĉl. 23. st. 4.). Naime, javni poredak jedini je razlog zbog kojeg može biti odbijena priznanje i izvršenje odluke, a koji nadležno tijelo može provjeravati po službenoj dužnosti.61 Podnosilac i protivnik zahtjeva bit će odmah obaviješteni o proglašenju ili ubilježbi odluke izvršnom shodno st. 2. i 3., odnosno odbijanju istih shodno st. 4., te mogu uložiti prigovor ili žalbu po pitanju ĉinjenica i po pitanju primjene materijalnog prava (ĉl. 23. st. 5.).62 Prigovor ili žalba mogu se zasnovati na odreĊenim ĉinjeniĉnim ili pravnim osnovama, odnosno i jednim i drugim, s tim da je ĉl. 27. i 28. propisana zabrana naknadne provjere nadležnosti suda države donošenja odluke i zabrana revizije iz osnova.63 Rok za prigovor ili žalbu je 30 dana od dana obavještenja, odnosno 60 dana ukoliko osoba koja je podnijela prigovor ili žalbu nema boravište u državi priznanja (ĉl. 23. st. 6.). Prigovor ili žalba mogu biti zasnovani samo na: osnovama za odbijanje priznanja i izvršenja navedenim u ĉl. 22., osnovama za priznanje i izvršenje u skladu s ĉl. 20., razlozima autentiĉnosti ili integriteta bilo kojeg dokumenta upućenog shodno ĉl. 25. (ĉl. 23. st. 7.)64, te, kada žalbu ili prigovor ulaže protivnik zahtjeva, ĉinjenici da je dug ispunjen (ĉl. 23. st. 8.). Podnosilac i protivnik zahtjeva odmah će biti obaviješteni o odluci po prigovoru ili žalbi (ĉl. 23. st. 9.), bilo direktno, bilo preko centralnog tijela65, kako bi mogli, ako to žele, poduzeti dalje korake u skladu s ĉl. 10. Konvencije. MeĊutim, naredna žalba, ako je dopuštena prema pravu države priznanja, neće dovesti do odgaĊanja izvršenja odluke, osim ako ne postoje izuzetne okolnosti (ĉl. 23. st. 10.). OdgaĊanje izvršenja odluke zbog ulaganja naredne žalbe, prema stavu tvoraca 60 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 496., str. 173. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 500., str. 173. 62 Mogućnost ulaganja prigovora ili žalbe u skladu je sa zahtjevom za kontradiktornošću postupka, odnosno mogućnošću svake strane u postupku da bude saslušana u postupku. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 506., str. 175. 63 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 505., str. 175. 64 Ovaj razlog neophodan je od kada je dogovoreno da se u prvoj fazi može dostaviti orginal ili ovjerena kopija dokumenata nvedenih u ĉl. 25. Nastoji se uspostaviti brzu izmjenu zahtjeva i pratećih dokumenata izmeĊu središnjih tijela u prvoj fazi, dok je kasnije, obiĉno u svrhu dokazivanja, potrebno staviti na raspolaganje kompletnu dokumentaciju ovjerenu od strane nadležnih tijela. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 510., str. 175 - 176. 65 Haška konvencija iz 2007 ne odreĊuje koja se metoda obavještenja treba koristiti. BorrásDegeling Explanatory Report, taĉ. 513., str. 177. 61 178 �Haške konvencije iz 2007, moglo bi negativno utjecati na njenu uĉinkovitost i povjerenje meĊu državama potpisnicama, ali i izazvati dodatne troškove i odugovlaĉenje postupka.66 Kako bi se izbjegle ove nesretne posljedice, odgaĊanje ili zaustavljanje izvršenja odluke dok traje postupak po žalbi, moguće je samo ako postoje iznimne okolnosti koje opravdavaju takvo postupanje.67 Haška konvencija iz 2007 naglasila je još jednom u ĉl. 23. st. 11. obavezu žurnog postupanja pri donošenju odluke o priznanju i izvršenju, ukljuĉujući i postupak po žalbi. Ovo rješenje treba promatrati zajedno s rješenjem iz ĉl. 52. st.1. taĉ. b. koje omogućava državama ugovornicama da pojednostave i ubrzaju postupka po zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke bilo unilateralni bilo bilateralno – kao rezultat sporazuma izmeĊu države moliteljice i zamoljene države.68 Haška konvencija iz 2007 predviĊa i alternativni postupak po zahtjevu za priznanje i izvršenje. Naime, država ugovornica može izjaviti, u skladu s ĉl. 63., da će primijeniti alternativni postupak priznanja i izvršenja propisan ĉl. 24. (ĉl. 24. st. 1.).69 3. Značaj instrumenata Haške konferencije za meĎunarodno privatno pravo i Europske unije Istog dana kada je usvojena Haška konvencija iz 2007 usvojen je i Protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja od 23. novembra 2007. godine (u daljem tekstu Protokol). Protokol sadrži kolizione norme koje odreĊuju pravo mjerodavno za obavezu izdržavanja koja proizlazi iz porodiĉnih odnosa, krvnog srodstva, braka ili tazbinskog srodstva, ukljuĉujući i obavezu izdržavanja prema djetetu bez obzira je li ono roĊeno u braku ili van njega (ĉl. 1. st. 1.). Znaĉaj Protokola ogleda se u ĉinjenici da su njegove kolizione norme sastavni dio Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine koja u ĉl. 15. upućuje na primjenu njegovih odredaba po pitanju odreĊivanja mjerodavnog prava. Nadalje, Protokol je od januara 2013. godine na snazi i u Srbiji. Unošenjem Protokola u domaći pravni sistem imali bismo pravila koja bi na sveobuhvatan naĉin regulira pitanje prekograniĉnog izdržavanje djece meĊu državama u kojim je na snazi (posebno znaĉajno sa susjednim državama), kao i unificirano pravo s pravom Europske unije u ovoj oblasti. Ne smijemo zaboraviti i na obavezu Bosne i Hercegovine iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju da domaće pravo uskladi s pravom Europske 66 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 514., str. 177. Ibidem. 68 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 515., str. 177. 69 Većina delegata država ugovornica prihvatila je postupak ureĊen ĉl. 23, ali jedan dio njih smatralo je da nije dovoljno uzeto u obzir drugaĉiji sistem priznanja i izvršenja prisutn u pojednim državama. Ovaj ĉlan ugraĊen je u Konveciju upravo iz tog razloga. PredviĊeno je da države ugovornice koriste ĉl. 23., ali gdje to nije moguće, mogu se opredijeliti za postupak iz ĉl. 24., uz prethodnu izjavu. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 516., str. 177. 67 179 �unije.70 Zbog toga sugeriramo nadležnim organima da pokrenu proceduru za ratifikaciju Protokola. Pored toga, trebalo bi iskoristiti sve raspoložive mogućnosti za unaprjeĊenje suradnje i poboljšanje odnosa s Europskom unijom u materiji prekograniĉnog izdržavanja djece. Europska unija ima iskljuĉivu vanjsku nadležnost da stupa u ugovorne odnose sa trećim državama i meĊunarodnim organizacijama, tj. zakljuĉuje meĊunarodne ugovore u onom dijelu meĊunarodnog privatnog prava koji je reguliran komunitarnim pravnim aktima.71 Unutar Europske unije pitanje ostvarivanja izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima ureĊeno je Uredbom 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine, te bi najpovoljnije rješenje za Bosnu i Hercegovinu bilo upravo sklapanje sporazuma neposredno s Europskom unijom u ovoj oblasti. MeĊutim, ukoliko Unija nema interesa da iskoristi svoju vanjsku nadležnost u smislu zakljuĉivanja ovakvog ugovora s Bosnom i Hercegovinom, stoji nam na raspolaganju mogućnost sklapanja bilateralnih ugovora s državama ĉlanicama u ovoj materiji dana Uredbom 664/2009 koja regulira postupak pregovaranja i zakljuĉivanja ugovora izmeĊu država ĉlanica i trećih država u oblasti nadležnosti i priznanja i izvršenja presuda u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za izdržavanje. Zahvaljujući ovoj Uredbi, države ĉlanice imaju mogućnost sklapanja ugovora s trećim državama u oblastima koje su u iskljuĉivoj nadležnosti Europske unije. Radi se o trećim državama s kojima države ĉlanice imaju posebne veze, a samim tim i interes da stvore pravni okvir u kojem će se moći zadovoljiti odreĊene potrebe u pravnim odnosima tih država. Sa stanovišta Bosne i Hercegovine posebno važno bilo bi sklapanje bilateralnih ugovora s državama u kojima živi veliki broj graĊana Bosne i Hercegovine, npr. Švedska, Njemaĉka, Italija, Holandija, kao i države s kojima imamo tradicionalno dobru suradnju, npr. Austrija. Sklapanje ovih ugovora bilo bi višestruko korisno za Bosnu i Hercegovinu. Ovi ugovori mogli bi biti poticajem zakonodavnih promjena, koje bi posljediĉno dovele do više razine usklaĊenosti s europskim standardima, derogirali bi domaća pravila u odnosnim situacijama, što bi za organe primjene prava, odnosno sud, znaĉilo postepeno upoznavanje s rješenjima Uredbe 4/2009, koja postaje neposredni izvor prava stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Europske unije. Na ovaj naĉin podigla bi se razina svijesti o znaĉenju neposredne primjene meĊunarodnih ugovora koje su u Bosni i Hercegovini na snazi. Najviše koristi 70 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju izmeĊu Europske zajednice i njenih država, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, potpisan je 16. 6. 2008. Cijeloviti tekst Sprazuma na web-stranici Vijeća ministara BiH, http://www.dei.gov.ba. (20. 4. 2015.). MeĊutim, i prije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ĉak prije otpoĉinjanja procesa stabilizacije i pridruživanja (pregovori su zapoĉeli 2006. godine), u vrijeme kada na meĊunarodnoj razini nije postojala obaveza preuzimanja acquis communautaire, na nacionalnoj razini 2003. godine uvedena je obveza za organe Bosne i Hercegovine da prilikom izrade novih propisa vode raĉuna o suglasnosti s europskom pravnom steĉevinom (Odluka o procedurama u postupku harmonizacije zakonodavstva BiH sa acquis communitaire, Službeni glasnik BiH, 44/2003). 71 Analogno oderedbama o unutarnjoj nadležnosti, vanjska nadležnost EU za ureĊenje oblasti meĊunarodnog privatnog prava, takoĊer je ureĊena ĉl. 81. Ugovora o funkcioniranju EU. 180 �imala bi djeca kao primaoci izdržavanja, jer bi došlo do potpunije sudske zaštite njihovih prava. Bosna i Hercegovina kao država ĉije je jasno opredjeljenje postati ĉlanicom Europske unije ovim bi pokazala ozbiljnost i spremnost za poduzimanje svih potrebnih mjera za stupanje u ĉlanstvo Europske unije. 4. Zaključak Ostvarivanje izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima kao jedna od mjera za suzbijanje siromaštva djece, može biti uspješno samo ako se postojeće konvencije primjenjuju. Posebno znaĉajne za ovu oblast u Bosni i Hercegovini jesu Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine. Cilj obje ove konvencije jeste olakšati i ubrzati meĊunarodno ostvarivanje izdržavanje djece. I jedna i druga konvencija predviĊaju uspostavljanje centralnog organa, što je Ministarstvo pravde BiH, ĉija funkcija jeste pružanje pomoći u pogledu zahtjeva za ostvarivanje izdržavanja i to prenošenje i zaprimanje zahtjeva te iniciranje i olakšavanje pokretanja postupka u pogledu tih zahtjeva. Njujorška konvencija iz 1956 primjenjuje se s manje ili više uspjeha u Bosni i Hercegovini dugi niz godina, dok je Haška konvencija iz 2007 novi instrument kojim se nastoje osigurati jednostavnije i kvalitetnije rješavanja problema prekograniĉnog ostvarivanja izdržavanja. Zanimljivo je da se njome odreĊuje da će zamijeniti ne samo postojeće Haške konvencije iz 1958. i 1973. (ĉl. 48.), već i, u odnosu izmeĊu država potpisnica i u dijelu u kojem se njeno polje primjene preklapa s poljem primjene ove Konvencije, Njujoršku konvenciju iz 1956 (ĉl. 49.). Ovo rješenje, iako pomalo neobiĉno jer se instrumentima jedne meĊunarodne organizacije ukidaju instrumenti druge, smatramo opravdanim jer se njime izbjegava višestruko ureĊivanje istog pitanja, a i organima primjene prava olakšava izbor odgovarajućeg pravnog instrumenta. Haškom konvencijom iz 2007 ureĊuje se ne samo administrativna suradnja izmeĊu država potpisnica prilikom ostvarivanja izdržavanja, kao što je sluĉaj s Njujorškom konvencijom iz 1956, već i pitanje priznanja i izvršenja odluka donesenih u ovoj materiji. To je posebno znaĉaja iz razloga što se s najvećim poteškoćama u ostvarivanju izdržavanja susreću osobe koje imaju presudu kojom se odreĊuje izdržavanje, ali tu presudu prethodno treba priznati i izvršiti u drugoj državi. Sam postupak priznanja i izvršenja koncipiran je s ciljem da se što je moguće više presuda prizna i izvrši u jednom bržem i efikasnijem postupku. Kako bi materija ostvarivanja izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima bila potpuniji ureĊena, a time i ostvarivanje izdržavanja u praksi još uspješnije i efikasnije, nadležna tijela trebala bi pokrenuti postupak pristupanja još nekim konvencijama. Tu se prije svih misli na Haški protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja od 23. novembra 2007. godine. Znaĉaj Protokola ogleda se u ĉinjenici da su njegove kolizione norme sastavni dio Uredba 4/2009, te da je od januara 2013. godine na snazi i u Srbiji. Unošenjem Protokola u domaći pravni sistem imali bismo dokument koji bi na sveobuhvatan 181 �naĉin regulirao pitanje prekograniĉnog izdržavanje djece meĊu državama u kojim je na snazi (posebno znaĉajno sa susjednim državama), kao i unificirano pravo s pravom Europske unije u ovoj oblasti što nam je i obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Pored toga, trebalo bi iskoristiti sve raspoložive mogućnosti za unaprjeĊenje suradnje i poboljšanje odnosa s Europskom unijom u materiji prekograniĉnog izdržavanja djece. Najpovoljnije rješenje za Bosnu i Hercegovinu bilo bi sklapanje sporazuma neposredno s Europskom unijom u materiji koju regulira Uredba 4/2009 (meĊunarodna nadležnost, mjerodavno pravo, priznanje i izvršenje odluka te suradnja u predmetima izdržavanja). MeĊutim, ukoliko Unija nema interesa da iskoristi svoju vanjsku nadležnost u smislu zakljuĉivanja ovakvog ugovora s Bosnom i Hercegovinom, stoji nam na raspolaganju mogućnost sklapanja bilateralnih ugovora s državama ĉlanicama u ovoj materiji dana Uredbom 664/2009. Zahvaljujući ovoj Uredbi, države ĉlanice imaju mogućnost sklapanja ugovora s trećim državama u oblastima koje su u iskljuĉivoj nadležnosti Europske unije. Radi se o trećim državama s kojima države ĉlanice imaju posebne veze, a samim tim i interes da stvore pravni okvir u kojem će se moći zadovoljiti odreĊene potrebe u pravnim odnosima tih država. Sa stanovišta Bosne i Hercegovine posebno važno bilo bi sklapanje bilateralnih ugovora s državama u kojima živi veliki broj graĊana Bosne i Hercegovine, npr. Hrvatska, Švedska, Njemaĉka, Italija, Holandija, kao i države s kojima imamo tradicionalno dobru suradnju, npr. Austrija. Ovi ugovori mogli bi biti poticajem zakonodavnih promjena, koje bi posljediĉno dovele do više razine usklaĊenosti s europskim standardima, derogirali bi domaća pravila u odnosnim situacijama, što bi za organe primjene prava, odnosno sud, znaĉilo postepeno upoznavanje s rješenjima Uredbe 4/2009, koja postaje neposredni izvor prava stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Europske unije. 182 �Anita Duraković, Assistant professor University of „Džemal Bijedić“ Faculty of Law RECOVERY OF CHILD MAINTAINANCE IN CROSS BORDER CASES Summary: In this paper, the author, after indicating the importance of the good international judicial cooperation, analyzes the legal acts in force in Bosnia and Herzegovina that were created as a result of this cooperation, which regulate the realization of maintainance in cross border cases. These acts are the New York Convention on the Recovery Abroad of 1956 and the Hague Convention on the international recovery of child support and other forms of family maintenance on International exercising child support of 2007. Proper application of these Conventions contributes to more efficient fulfillment of maintenance obligations which aim to provide a means of sustenance of children, and can be considered as one of the measures to combat child poverty. Special attention is given to the necessity to access other conventions, notably the Hague Protocol on the law applicable to maintenance obligations of 2007, but also the potential of Council Regulation (EC) no. 664/2009 which regulates the procedure for the negotiation and conclusion of agreements between member states and third countries concerning jurisdiction, recognition and enforcement of judgments and decisions in matrimonial matters, matters of parental responsibility and matters relating to maintenance obligations, and the law applicable to matters relating to maintenance obligations, which has so far remained unrecognized and unnoticed by the national legislator. Key words: Cross border child maintainance, New York Convention of 1956, Hague Convention of 2007, 183 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2995 Title A name given to the resource OSTVARIVANJE IZDRŽAVANJA DJETETA U PREKOGRANIČNIM PREDMETIMA Author Author DURAKOVIĆ, Anita Abstract A summary of the resource. Autorica u radu, nakon što ukazuju na značaj kvalitetne međunarodne pravosudne suradnje, analizira akte na snazi u Bosni i Hercegovini koji su nastali kao rezultat te suradnje, a kojima je uređena oblast ostvarivanja izdržavanja u prekograničnim predmetima. Radi se o Njujorškoj konvenciji o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haškoj konvencija o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodičnog izdržavanja iz 2007. godine. Pravilna primjena navedenih konvencija doprinosi efikasnijem ispunjenju obaveze izdržavanja, a upravo ova obaveza ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Posebno se skreće pažnja na potrebu pristupanja i drugim konvencijama, posebice Haškom protokolu o pravu mjerodavnom za izdržavanje iz 2007. godine, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zaključivanje sporazuma između država članica i trećih država u pitanjima međunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u bračnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. Ključne riječi: prekogranično izdržavanje djece, Njujorška konvencija iz 1956, Haška konvencija iz 2007. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f51543f7b1b5e10f8346c24f884642bb.pdf 67671984f70d58f66438c2b3b8f13f52 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Efekti kolizije između slobode pristupa informacijama i zaštite ličnih podataka Mr.sci. Jasminka Dzumhur The Institution of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina e-mail: jdzumhur@ombudsmen.gov.ba Abstract: Significant efforts were taken in BiH in the adoption of legislation guarantying the rule of law and human rights. In the framework of this activity the Law on Freedom of Access to Information and the Law on Personal Data Protection were adopted. Unfortunately, practice in some cases shows present of conflict in implementation of those two laws. The most recent example is the case in which the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina conducted the administrative proceedings against the Prosecutor’s Office and the Court of Bosnia and Herzegovina for handling of personal data of accused and convicted persons at their official web-sites. As a result of these proceedings, The Personal Data Protection Agency adopted a decision warning the Prosecutor’s Office and the Court of BiH to refrain from such illegal complainant’s data handling and asking them to block personal data of all the persons comprised in the indictments and court decisions posted on its official web-site. This paper analyzes the consequences of the action of the Agency for Protection of Personal Data from perspective of international human rights standards and international jurisprudence and its impact on the justice, rule of law and human rights in the judicial sector. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Keywords: free access to information, protection of personal data, public interest, test of public interest, prosecutor office, court. JEL Classification: K19, K33, K40 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15217 Article History Submitted: 06.01.2015. Resubmited: 26.01.2015. Accepted: 30.01.2015. 157 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur Sažetak: U BiH su učinjeni značajni napori u usvajanju zakona kojim se osigurava vladavina prava i ljudska prava. U okviru ove aktivnosti usvojen je Zakon o slobodi pristupa informacijama i Zakon o zaštiti ličnih podataka. Nažalost, praksa u nekim slučajevima pokazuje postojanje sukoba u primjeni ova dva zakona. Najnoviji primjer je slučaj u kojem je Agencija za zaštitu osobnih podataka u Bosni i Hercegovini sprovela upravni postupak protiv Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine vezano za upravljanje osobnim podacima optuženih i osuđenih osoba na svojim službenim web-stranice. Kao rezultat ovog postupka, Agencija je donijela odluku kojom je upozorila Tužilaštvo i Sud BiH da se suzdrže od nezakonite obrade ličnih podataka optuženih, te im naložila da blokiraju osobne podatke svih osoba koje se nalaze u optužnicama i sudskim odlukama objavljen na njihovim službenim webstranicama. U ovom radu su analizirane posljedice postupanja Agencije za zaštitu osobnih podataka iz perspektive međunarodnih standarda ljudskih prava i međunarodne sudske prakse, te njen uticaj na pravdu, vladavinu prava i ljudskih prava u pravosudnom sektoru. 158 Ključne riječi: sloboda pristupa informacijama, zaštita osobnih podataka, javni interes, test javnog interesa, tužilaštvo, sud. JEL klasifikacija: K19, K33, K40 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15217 Historija članka Dostavljen: 06.01.2015. Recenziran: 26.01.2015. Prihvaćen: 30.01.2015. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection 1. Introduction Considerable efforts have been made in Bosnia and Herzegovina to adopt legislation that guarantees the rule of law and respect for human rights. As part of these activities, the Law on Freedom of Access to Information was adopted in 2000, and the Law on Personal Data Protection in 2006. Unfortunately, practical experiences have shown that in certain cases there is an opposition of rights set by these two laws. The most recent example is a case where, in 2010, the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina initiated proceedings against the Office of the State Prosecutor of Bosnia and Herzegovina, in relation to personal data of persons indicted or convicted, presented at the official web-site of the State Prosecutor, and issued a Decision stating that “The Office of the State Prosecutor of BiH is hereby advised to refrain from unlawful processing of personal data of the applicant at the official web site, and to block personal data of all persons whose personal data are contained in indictments and judgements published at the official web site”. As regards the State Court of Bosnia and Herzegovina and this issue, the Agency did not conduct administrative proceedings, but instead issued an Opinion No. 03-137-1-51-6/10 of 25 March 2010. 2. Legislative framework In order to understand the context within which the Personal Data Protection Agency acted, it is necessary to indicate the legislative framework, which includes, in particular, relevant provisions of the Law on Freedom of Access to Information, the Law on Personal Data Protection, and the Criminal Procedure Code. 2.1. Law on Free Access to Information The Law on Freedom of Access to Information prescribes that “information under the control of a public body is public good of value and public access to such information promotes greater openness and accountability, and all such information are necessary in a democratic process”. The Law further states that: “every person shall have the freedom of access to information to the greatest possible extent, pursuant to public interest, and public bodies have a corresponding obligation to publish information”. The Law sees personal information as “information related to a natural person Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 159 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur who can be identified directly or indirectly through facts such as, but not limited to, identification number, or physical, mental, economic, ethnic, religious, cultural, or social identity of that person”. Provisions of this Law also prescribe that “legal acts adopted following this Law and whose aim is not to change this Law shall not limit any of the rights and duties set by this Law.” 1 Pursuant to this Law, every natural and legal person has the right of access to information under the control of a public body, and every public body has a corresponding obligation to publish such information. This right of access is subject only to formal actions and restrictions, regulated by law as such. Therefore, a competent authority may decide on exceptions from publication, on the basis of examination of each individual case and in relation to functions of public bodies, in relation to confidential commercial information and in cases of protection of privacy, including cases where personal information requested contains information related to the privacy of a third party. Prior to taking a final decision at the level of a public body, once information has been confirmed to be within the category of exceptions from freedom of access to information, and in order to prevent any abuse of such exceptions when they are not justified, the Law on Freedom of Access to Information requires that a “public interest test” must be conducted in each individual case. In cases when a public body decides that a piece of information may be an exception and that certain damage may be caused by its publication – it should publish such information if it believes that the publication of such information would generate greater benefit for the society. When deciding whether publication is justified by public interest, the public bodies must take into account the facts as well as the circumstances, in order to ascertain if the information contains any evidence of failure to observe legal obligations, unauthorised use of public funds, threat to health or safety of individuals, the society or the environment, and then treat the presence of these factors in such a was so as to give preference to publication. The right of access to information should be observed in light of the fact that this right ensures transparency, openness and accountability in the work of 1 Article 26, Para 4, Law on Freedom of Access to Information. Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, No: 28/00, 45/06, 102/09 and 62/11. 160 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection institutions on all the levels of governance. At the same time, it allows natural and legal persons to reach more easily any information they need in order to exercise their rights and needs, it gives the country its advanced, democratic, and liberal legitimacy, and it increases the possibility for the public to control the work of institutions and all the holders of public office. This reduces the room for unlawful or irresponsible management of institutions, and ultimately strengthens civic and public trust in the institutions, holders of public office and administration. It arises from this that the main goals of the Law on Freedom of Information are:  To ensure greater transparency and openness of the work of public bodies and their greater accountability in their work and decision-making; this ensures accountability of public bodies in relation to the citizen and the public, and work in compliance with the will of the citizens who elect them and whose revenues finances the work of public bodies;  To improve democracy by promoting public participation in decision-making, since citizens cannot participate in social interaction unless they have information on what public bodies do and how; by securing access to information, they are given a possibility to control and evaluate the work of public bodies;  To contribute to the overall efficiency in decision-making and more rational public spending;  Freedom of access to information contributes in combating corruption and nepotism; it prevents negative phenomena in the society, and bad management in public bodies. 2.2. Law on Protection of Personal Data At the same time, the Law on Personal Data Protection is aimed at securing for all persons in the territory of Bosnia and Herzegovina adequate protection of their human rights and fundamental freedoms, and in particular the right to protection of the processing of data related to them. The Law defines personal data as any information related to a natural person that allow for identification of that person, whereas the holder of the data is a natural person whose identity can be established or identified, directly or indirectly, on the basis of a personal identification number and one or more factors specific to their physical, physiological, mental, economic, cultural, or social identity. Article 6 of the Law on Personal Data Protection provides that the controller (data processor) may process data without explicit approval of the holder Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 161 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur of such data, provided that certain conditions have been met. Some of those conditions are, inter alia, that the controller processes personal data in compliance with the law, or if the processing is necessary in order to exercise legally prescribed powers, or if personal data processing is required to fulfil tasks performed in public interest, or is necessary for the protection of legal rights and interests exercised by the controller or the user, and if such personal data processing is not contrary to the right of the data holder to protect his/her own private and personal life. Pursuant to the Law, the data controller may not give personal data to any user without previous notification to the data holder, and such data may be disclosed to a third party with no approval by the holder, if such disclosure is in public interest.2 Also, the holder of the data may not exercise the right to block or destroy personal data if the controller is obliged to process the data under special legislation or if such action would beach the rights of third parties. Personal data processing for the purpose of journalism, artistic or literary expression, shall be exercised in compliance with special legislation and codes of conduct.3 The controller is not obliged to provide notifications on personal data processing, if the data is processed purely for the purpose of statistics, scientific research, or archiving, or if the controller’s duty to process the data arises from the law, or if such data is necessary for exercising legally prescribed rights and duties. Once the holder of the data has established or suspects that the controller or the data processor have violated his/her rights or that there is a direct threat of such a violation, he/she may file a complaint with the Agency in order to ensure the protection of his/her rights. The Agency is an autonomous administrative organisation established for the purpose of personal data protection. The complaint is resolved through a decision of the Agency, forwarded to the application and the controller. Pursuant to the Law on Personal Data Protection, the Personal Data Protection Agency is obliged to secure supervision of implementation of the Law and other legislation on personal data processing, to act on complaints by data holders. At the same time, the Law prescribes that its provisions are to be taken into account in the application of the Law on Freedom of Access to Information.4 2 Article 17 of the Law on Personal Data Protection, Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, No:49/06, 76/11 and 89/11 3 Idem, Article 19. 4 Idem, Article 54. 162 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection 2.3. Law on Criminal Procedure In addition to these two laws, the Office of the State Prosecutor of BiH5 and the State Court6 of BiH base their work on the Criminal Procedure Code7, which sets the principle of publicity as one of the basic principles – this is, of course, in reference to general public. The public nature of hearings includes the possibility of attending hearings and publication of judgements in the media. Unlawful exclusion of the public from a main hearing is a significant violation of criminal proceedings. 2.4. Action of Prosecutor Office and Court In light of the above, within the context of BiH legislation, pursuant to the Law on Freedom of Access to Information, the Office of the State Prosecutor and the State Court can be said to be public bodies that hold information of public interest and are obliged to secure access to information. At the same time, pursuant to the Law on Personal Data Protection, the Office of the State Prosecutor and the State Court of BiH are data controllers. This relates in particular to the data contained in the acts issued by the Office of the Prosecutor and the State Court, such as indictments, judgements or other acts. Article 6 of the Law on Personal Data Protection allows the controller to publish data without explicit consent of the data holder in cases of personal data processing in compliance with the Law or when such processing is necessary in order to fulfil legally prescribed duties and competences, or when necessary in the performance of duties that are in the public interest, and such personal data processing is not in breach of the rights of data holders to protect their private and personal life. As for the data of the above mentioned applicant who complained to the Personal Data Protection Agency, the Office of the Prosecutor and the Court of BiH processed her personal data in compliance with the Criminal Procedure Code, and such processing is necessary for the Court and the Prosecutor to be able to execute their authority in prosecuting criminal offences, as prescribed by the Law on the State Prosecutor and the Law on the State Court. It is clear that such processing is 5 The Law on the Prosecutor's Office, "Official Gazette of BiH", No. 49/09 - Revised text and 97/09 The Law on the Court of BiH, "Official Gazette of BiH", No. 49/09 - Revised text, 74/09 and 97/09 7 "Official Gazette of BiH", No.3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10 and 47/14 6 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 163 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur necessary in order to administer justice, which is a task of public interest. Since the case related to a person of legal age who was under reasonable suspicion of having committed a criminal offence and was thus indicted, and other data did not indicate that personal data processing by means of publishing an indictment would in any way threaten her private or personal life, the State Prosecutor and the State Court of BiH acted in compliance with the Criminal Procedure Code and the Law on Freedom of Access to Information, and Article 6 of the Law on Personal Data Protection. 3. Action of the Personal Data Protection Agency In the given case from 2010, the Personal Data Protection Agency reacted to this action by the State Prosecutor and the State Court acted on the basis of the complaint by a citizen, and initiated an administrative procedure against the State Prosecutor, and eventually issued a decision which said that “the Office of the State Prosecutor of BiH is hereby advised to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data on the official web site, and to block personal data of all persons whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web site”. No appeal is possible against this decision of the Agency, and the only recourse is an administrative dispute in front of the BiH Court. At the same time, in relation to the State Court of BiH and the same case, the Agency did not conduct an administrative procedure, but rather issued an opinion No.: 03-1-37-1-51-6/10, dated 25 March 2010, elaborating that “this opinion wishes to achieve the aim of implementing the protection of the right to privacy in relation to the processing of personal data of persons whose data are published on the official web site of the State Court”. However, it is interesting to note that the competence for the administrative dispute related to a decision of the Agency rests with the State Court, which is exactly the reason why the Agency issued an opinion and not a decision. In its opinion the Agency requested the State Court to “issue or initiate the adoption of regulations that would set the rules of anonymity of personal data in indictments and judgements published on the official web site”. Thus, in one and the same situation with the same party and in relation to two different institutions, the State Prosecutor and the State Court, the Agency adopted two formally different legal acts with identical content. The Personal Data Protection Agency based its actions primarily on Article 4 of the Law on Personal Data Protection, which states that the controller is obliged 164 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection to process personal data fairly and lawfully, and that personal data collected for specific, explicit and lawful purposes must not be processed in any way that may not be in compliance with such purposes, and to process such data only to the extent necessary to reach a particular aim. It seems that from the point of view of actions of the State Prosecutor and the State Court in the given case, there is an issue of relevance of this provision, because the Prosecutor and the State Court processed personal data fairly and lawfully, in compliance it the Criminal Procedure Code, and they did not process the data in any way that may be in breach of the purpose of criminal proceedings. The data was processed only to the extent necessary to reach the aim of criminal proceedings. So, in the given case, there can be no reference to a new data processing that is not in relation to criminal proceedings, but rather the execution of another legal obligation of the State Prosecutor and the State Court, arising from the Law on Freedom of Access to Information and the Criminal Procedure Code, i.e. to inform the public about cases of greater public interest. The citizens have the right to know about who are the persons threatening public order by committing criminal offences, since publication of judgements is a form of prevention, which sends a clear message to the public as to what type of conduct is forbidden in the society. At the same time, publication of decisions of the State Prosecutor and the State Court gives their work greater transparency, increases their effectiveness, and improves their communication with the public. It should not be neglected that there is an effect of such publication on the victims of criminal offences. Publication of court rulings influences public awareness in relation to consequences of criminal offences and the fairness of punishment of the perpetrators. Of course, in all this, one should not neglect the need to protect an individual perpetrator, whose rights are clearly set by the Criminal Procedure Code and which follow the principles set by Article 6 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (hereinafter: the European Convention). In the given case, the applicant complained to the Personal Data Protection Agency for unlawful processing of her personal data by the State Prosecutor and the State Court of BiH, which is why the Agency issued a decision and an opinion, requesting these institutions to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data on the official web page, and to block personal data of all persons Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 165 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web page. It seems that in the given case, the Agency stepped outside the scope of decisions only on the basis of complaints filed, since the decision did not refer solely to the protection of personal data of the applicant, but also included personal data of any person that may be contained in indictments and judgements. Therefore, while acting on the basis of an individual complaint, the Agency issued a general act that sets the treatment of an unspecified group of individuals, although the complaint itself did not request it. However, the actual rights of the applicant and the manner in which they were violated by their publication in official decisions of the State Prosecutor and the State Court – remain unspecified. 4. Significance and the Role of the Public Interest Test Publication of court decisions is a matter of public interest and if there is a requirement to protect personal data of persons indicted or convicted in the interest of their privacy, which includes their personal data, then the competent authority is obliged to specify exceptions. Prior to any final decision at the level of the public authority, once it is decided that a particular piece of information falls within the category of exceptions form free access to information, to prevent the use of such exceptions when it is not necessary, the Law on Freedom of Access to Information requires that a “test of public interest” is conducted in each individual case. However, one should not disregard the possibility that when a public authority decides that a piece of information may be subject to exceptions and that its publication may cause certain damages, the information may have to be published if it is evident that its publication would achieve greater benefit for the society. When deciding if publication is justified by public interest, the public authority must take into account the issue whether such information contains any evidence on the failure to observe legal obligations, unauthorised spending of public funds, threat to health and safety of individuals or the environment, and treat the presence of such factors in such a way so as to give preference to publication of such information. In the given case, it is exactly the type of information related to the safety of individuals and the society at large, since the information contains data related to a criminal offence and its perpetrator. This fact is indeed a factor that gives preference to publication, even if such information could be treated as an exception. 166 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection In the given case, there is clearly a conflict between the right of an individual seeking protection of personal data which are an integral part of a court document confirming unlawful action by this individual that the public should know about. So, there is clearly public interest. The media are usually the transmitter of such information between the public authority and the citizens, which the requires the public authority to provide the media with such information, in compliance with its competences and duties as a public authority, since the courts are the safeguards of justice and play a fundamental role in any state with the rule of law, which is why they must ensure public confidence. 5. Practice of the European Court for Human Rights This issue can also be observed in light of Article 10 of the European Convention, which guarantees the right to freedom of expression, including the right to freedom of thought and the right to receive and transmit information and ideas with no interference from public authorities and regardless of frontier. Freedom of expression is one of the foundations of democratic society and one of the basic preconditions for its progress and development, With conditions set by paragraph 2, Article 10 is applicable not only to “information” and “ideas” received positively or considered inoffensive or caused by ignorance, but also to those information that insult, shock or disturb the state or one segment of the population. Those are the requirements of pluralism, tolerance and broadmindedness, without which there can be no “democratic society”.8 Furthermore, the European Court of Human Rights (hereinafter: the European Court) indicates that “it is not sufficient to have the freedom to receive and give information; access to technical means is equally important”.9 This means that Article 10 is not only applicable to the content of information, but also the means of transmitting or receiving such information, and any restriction imposed on such means is an interference with the right to receive or transmit information. In relation to the given case, the Personal Data Protection Agency set a restriction on transmission of information by means of a web site. 8 In Handyside v. UK, the Court underscored the fundamental nature of the freedom embodied in Article 10 (7 December 1976, Series A no. 24, p. 23, para. 49). 9 Autronic AG. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 167 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur Article 10 of the European Convention brings with it certain duties and obligations, which is why it may be subject to certain formalities, conditions, restrictions and sanctions, as set by law and necessary in a democratic society, but only in the interest of national security, territorial integrity or public safety, and for the purpose of preventing public disorder or crime, and to protect health and morals, to protect reputation and the rights of others, or to prevent disclosure of information received in confidence, or to maintain authority or impartiality of the judiciary. It is important to underline that there is an obligation to ensure that such restrictions must be “prescribed by law”, as well as “necessary” and for the purpose of achieving one of the aforementioned “legitimate aims”. If we examine the given case, we can see that the restriction on publication of acts by the State Prosecutor and the State Court that contain personal data of persons indicted or convicted by the Court is not as such prescribed by law; instead, such a restriction is based specifically on the measure issued by an administrative organisation for personal data protection. The Parliamentary Assembly of BiH as the state legislature has never considered this issue or taken a position on it, which would certainly be an important element, since it was this body that adopted the Law on Freedom of Access of Information and the Law on Personal Data Protection, which are clearly in collision when applied. This situation causes confusion among the public and creates legal uncertainty. This is particularly important from the point of view of victims, who thus see that the state is more concerned with the protection of persons who commit crimes, rather than with the issue of protection of victims of those crimes. As for the need to have a legal basis, one can refer to a judgement by the European Court in the case of Vgt VereinGegen Tierfabriken v. Switzerland of 28 June 2001,10 where the Court refers to its own case-law and states that the phrase “in compliance with the law” requires not only that the disputed measures must have a basis in domestic legislation, but also refers to the quality of such legislation, asking that it should be accessible to the person it affects, and to be predictable in terms of the consequences it may cause. There is an obligation under Article 10, paragraph 2, that interference with the freedom of expression must be “prescribed by law”, similar to the obligation contained in Article 5, paragraph 1 of the European Convention, whereby ay deprivation of liberty must be “lawful”.11 10 11 Application no. 24699/94, para. 52. Öztürk v. Turkey, judgement, 28 September 1999, Reports 1999-VI, paras 51-57. 168 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection As stated by Article 10 of the European Convention, freedom of expression is subject to exceptions which, on the other hand, must be set strictly, and the need for any such restrictions must be set convincingly.12 For the purpose of Article 10, paragraph 2 of the European Convention, necessity implies the existence of a “pressing social need”. Contracting parties have a certain margin of appreciation when deciding whether such a need exists, but this goes together with European supervision, which includes the law and the decision that implements it, even when such a decision is made by an independent tribunal.13 Therefore, the act issued by the Personal Data Protection Agency did not seem to contain the necessity required by Article 10, paragraph 3 of the European Convention, nor was it based on a law; instead, it was issued on the basis of free assessment in the application of the Law on Personal Data Protection. This raises the issue whether the interference was “proportional to the legitimate aim sought to be achieved” and whether the reasons offered as justification were “relevant and sufficient”.14 The Personal Data Protection Agency justifies its interference with freedom of expression with the need to protect personal data of the applicant, published on the official web site of the State Prosecutor and the State Court of BiH. However, in its administrative act, the Agency did not request the Prosecutor to remove the personal data of the applicant contained in the indictment, but rather warns the Office of the Prosecutor to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data, and to block personal data of any person whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web page”. It arises from this that the Agency itself assessed that the Prosecutor and the Court processed the data unlawfully, although the processing itself was done pursuant to the Criminal Procedure Code and Article 6 of the Law on Personal Data Protection. The actual basis for the Agency, as an administrative organisation, to make an evaluation that the State Prosecutor and the State Court acted unlawfully remains unclear and unresolved, particularly in light of the fact that it is the State Court that 12 Handyside v. UK, judgement, 7 December 1976, Series A no. 24, p. 23, para 49 Lingens v. Austria, judgement, 8 July 1986, Series A no. 103, p. 26, para. 41; and Jersild v. Denmark, 23 September 1994, Series A no. 298, p. 23, para 31. 13 Lingens, judgement, p. 25, para. 39. 14 Lingens, judgement, pp. 25-26, para 40, and Barfod v. Denmark, judgement, 22 February 1989, Series A no. 149, p. 12, para 28. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 169 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur is competent to examine complaints in administrative disputes against decisions of the Agency itself. Therefore, on one hand there is the requirement advocated by the Personal Data Protection Agency, to protect personal data of the applicant, irrespective of the public interest and without conducting a public interest test, asset by the Law on Freedom of Access to Information, since this Law is obligatory for the Agency itself. On the other hand, there is the requirement of public interest in keeping the public informed about the work of the Prosecutor and the Court as an important instrument of transparency, significant for a democratic society. In its action, the Agency failed to demonstrate the existence of proportionality between the applicants’s right to personal data protection and the right of the public to receive information about the work of the Prosecutor and the Court, commission of crimes and actions taken against their perpetrators, which is important from the point of view of prevention. This action by the Agency as an administrative organisation questions the independence of the judiciary and is in itself a direct interference with their work. According to the European Court, it is generally accepted that courts cannot operate in a vacuum. 6. Conclusion Although they are forums for resolving disputes, this does not mean that such disputes cannot be discussed prior to resolution, be it in specialised publications, in the general press or in the public. Furthermore, although mass media must not cross the boundaries imposed by the interest of proper administration of justice, it is their job to transmit information and ideas that come before the court, same as in any other area of public interest. Not only are the media tasked with transmitting such information and ideas, but also the public has the right to receive them. This position was elaborated in the European Court’s judgement in the case of Sunday Times v. UK (no. 1) of 26 April 1979, Series A no. 30. The Court indicated that the victims’ families had the right to information, or rather that they had […] a vital interest to find out all the basic facts and possible resolutions. They could have been deprived of such information, which were crucial to them, only if it was almost absolutely certain that the provision of such information was a threat to the “authority of the judiciary”, which in the given situation was not the case. 170 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection When speaking about proportionality in issues of protection of individuals in relation to public interest, it is important to underscore the case Goodwin v United Kingdom15 where the Court did not reach a conclusion that the unquestionable interest of Dr. R. to protect his professional reputation was sufficient to outweigh the important public interest for the press to have the freedom to transmit information of legitimate public interest. In short, the reasons offered by the respondent state, however relevant, were not sufficient to demonstrate that the interference complained of was “necessary in a democratic society.” The Court held that there was no reasonable proportionality between the restrictions imposed by the High Court’s measures on the applicant’s right to freedom of expression and the legitimate aim sought. Therefore, the principal obligation of the state pursuant to Article 10 is to refrain from unlawful interference with the enjoyment of the right to freedom of expression, which includes prohibition to distribute information. Greater weight needs to be given to the legitimate interest of the public to be informed about criminal proceedings. Such a position is also in the spirit of Article 6, paragraph 1 of the European Convention, where the public nature of court proceedings protects the parties from any judicial decisions being made in secret, with no public control. This is also one of the means for the state to maintain trust in the court system, thus making the judicial function visible; its openness to the public serves the purpose of Article 6, paragraph 1, i.e. the right to a fair trial, which is in itself one of the fundamental principles of any democratic society within the meaning set by the Convention.16 One should certainly recall the Recommendation of the Committee of Ministers of the Council of Europe to member states on the provision of information related to criminal proceedings through the media, Rec (2003) 13, adopted on 10 July 2003. According to the Recommendation, the public must be able to receive through the media any information related to activities of the judiciary and the police. Journalists must be able to report and comment freely on 15 Goodwin v. UK, judgement, 27 March 1996, Reports 1996-II, p. 500, para. 39, and Fressoz and Roire v. France [GC], no. 29183/95, para. 54, ECHR 1999-I). 16 Golder judgement, 21 February 1975, Series A no. 18, p. 18, para. 36, and Lawless judgement, 14 November 1960, Series A no. 1, p. 13). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 171 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur the functioning of the judicial system, with restrictions and with the respect for the presumption of innocence, as well as accuracy, which means that the authorities should provide the media only with information that have been confirmed or have been based on reasonable assumptions. When the press have information on current cases, obtained lawfully from the judiciary o the police, the authorities have an obligation to make such information available to any media that request it, with no discrimination. The recommendation also indicates that within the context of criminal proceedings that receive particular public attention, the judiciary should inform the media about its substantive action for as long as this does not prejudice the confidentiality of investigation or delays the outcome of the proceedings. In cases of lengthy criminal proceedings, such information should be provided on regular basis. At the same time, provision of information on criminal proceedings must take into account the protection of privacy of the parties for the purpose of Article 8 of the European Convention, with particular focus on the protection of minors, victims, family members of the suspects, etc. The press should attend public hearings and public delivery of judgements, with no discrimination and with no prior accreditation requirement. Unfortunately, despite the international context set in this way, acting under the decision by the Agency, the Office of the Prosecutor of BiH withdrew all the indictments from its web page, with the possibility for interested parties to file a request to receive indictments, but in an edited form, with all the data related to indicted persons and witnesses blocked, as well as results of investigations, with only the name of the indicted person available as the only element of personal data. In further procedure, in early February 2012, the State Prosecutor issued an internal decision to make all the indictments anonymous, and the same act prohibited any publication of indictments. Therefore, a complaint regarding publication of personal data in an indictment issued by the State Prosecutor of BiH resulted in an act by an administrative organisation for personal data protection, whose administrative decision secured personal data protection of persons indicted, with total disregard, for public interest. 172 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Similar situations happen in other states and there are different practices. This creates the need for national human rights institutions to take a common position that should be the basis for their action, particularly in order to prevent violations of the right to freedom of access to information. This presentation has been a small contribution to the process of creating an environment that would reaffirm the role of national human rights institutions as the beacon of accountability of transparency, always aimed at securing the right to freedom of access to information. 7. Literature                   European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms Code of Criminal Procedure, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10 and 47/14 Law on Free Access to Information, „Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 28/00, 45/06, 102/09 and 62/11 Law on the Court of Bosnia and Herzegovina, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/09 – Consolidated text, 74/09 and 97/09 Law on the Prosecutor's Office, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/09 - Consolidated text and 97/09 Law on Protection of Personal Data, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/06, 76/11 and 89/11 Judgments of the European Court of Human Rights: Öztürk v. Turkey (GC), No. 22479/93, judgment of 28 September 1999, Reports 1999-VI Handyside v. United Kingdom case of 7 December 1976, Series A, No 24 Lingens v. Austria, judgment of 8 July 1986, Series A, No. 103 Jersild v. Denmark, 23 September 1994, Series A, No. 298 VGT VereinGegen Tierfabriken against Switzerland from 28th June 2001 Barfod v. Denmark of 22 February 1989, Series A, No. 149 Sunday Times v. United Kingdom ( no. 1 ) of 26 April 1979, Series A, No. 30 Goodwin v. United Kingdom of 27 March 1996, Reports 1996- II Fressoz and Roire v France [GC ], no . 29183/95 , § 54 , ECHR 1999 -I) Golder of 21 February 1975, Series A, No. 18 Lawless of 14 November 1960, Series A, No. 1. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 173 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2854 Title A name given to the resource Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Author Author Dzumhur, Jasminka Abstract A summary of the resource. Abstract: Significant efforts were taken in BiH in the adoption of legislation guarantying the rule of law and human rights. In the framework of this activity the Law on Freedom of Access to Information and the Law on Personal Data Protection were adopted. Unfortunately, practice in some cases shows present of conflict in implementation of those two laws. The most recent example is the case in which the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina conducted the administrative proceedings against the Prosecutor’s Office and the Court of Bosnia and Herzegovina for handling of personal data of accused and convicted persons at their official web-sites. As a result of these proceedings, The Personal Data Protection Agency adopted a decision warning the Prosecutor’s Office and the Court of BiH to refrain from such illegal complainant’s data handling and asking them to block personal data of all the persons comprised in the indictments and court decisions posted on its official web-site. This paper analyzes the consequences of the action of the Agency for Protection of Personal Data from perspective of international human rights standards and international jurisprudence and its impact on the justice, rule of law and human rights in the judicial sector. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General)