337 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2ec0ac41ff0e0b71ab32b474c716b5ce.pdf c6d7c6996b753e2359491dfe742709ae Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Natural Sciences and Engineering Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2637-2835 DOI Digital object identifier 10.14706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Description An account of the resource Journal of Natural Sciences and Engineering (JONSAE) is a peer-reviewed, biannually published international journal focusing on empirical and theoretical research in all branches of Engineering and Natural Sciences. It is published on the behalf of Faculty of Engineering and Natural Sciences of International Burch University and aims to provide the best content regarding by publishing original research papers, review articles, special issues, feature articles, and book reviews. All manuscript submissions are subject to initial appraisal by the Editor, and, if found suitable for further consideration, to peer review by independent, anonymous referees. All peer review is double-blind and submission is online. The journal welcomes theoretical, applied, interdisciplinary and methodological work, with preference on empirical research, critical approach and problem-solving methods in manuscripts. Language A language of the resource English Lesson Plan A resource that gives a detailed description of a course of instruction. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource FPGA-based Implementation of IIR Filter for Real-Time Noise Reduction in Signal Author Author Aladin Kapić1, Rijad Sarić1, Slobodan Lubura1, 2, Dejan Jokić Abstract A summary of the resource. Filtering of unwanted frequencies represents the main aspect of digital signal processing (DSP) in any modern communication system. The main role of the filter is to perform attenuation of certain frequencies and pass only frequencies of interest. In a DSP system, sampled or discrete-time signals are processed by digital filters using different mathematical operations. Digital filters are commonly categorized as Finite Impulse Response (FIR) and Infinite Impulse Response (IIR). This research focuses on the full VHDL implementation of digital second-order lowpass IIR filter for reducing the noisy frequencies on the FPGA board. The initial step is to determine, from continuous time domain function, the transfer function in the complex {s} domain, then map transfer function in complex {z} domain and finally calculate the difference equation in discrete-time domain of the system with adequate coefficients. Prior to the FPGA implementation, the IIR filter is tested in MATLAB using a signal with mixed frequencies and signal with randomly generated noise. The digital implementation is completed by using fixed-point binary vectors and clocked processes. Keywords Keywords. digital signal processing; IIR filter; digital design; FPGA; VHDL; Bode diagram Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2637-2835 DOI Digital object identifier 10.14706/JONSAE2021316 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b31304c210e3baba1d0973954472b960.pdf 3d85898be93c5d7e4bedfda17b90ded3 PDF Text Text Journal of Education and Humanities Volume 3 (2), pp. 3-22, Winter 2020 Original research paper ISSN 2566-4638 © International Burch University The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić, MA Nađa Muhić, BA University of Sarajevo Bosnia and Herzegovina damir95484@gmail.com muhicnadja13@gmail.com Abstract: The purpose of this article is to shed light on the representation of ‘the Other’ in three Shakespearean dramas: Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest. The article describes several Shakespearean characters through the prism of post-colonialism and, therefore, the paper is structured as the postcolonial re-reading of the aforementioned dramatic texts. William Shakespeare portrayed the sad fate of immigrants in Sir Thomas More, but the Bard also tackled the refugee issue which remains relevant for the contemporary period. Additionally, Shakespeare dramatized the position of the Jewish community in Venice through the portrayal of Shylock. The re-reading of The Tempest focuses on the process of colonisation and the Manichaean division within the conquered world. In conclusion, the article portrays experiences of those dramatic individuals stigmatised and subjugated by the colonial forces, thus allowing the readers to better understand the binary division within colonial systems. Keywords: William Shakespeare, Refugee Issue, Stereotyping, Manichaean World Article History Submitted: 28 August 2020 Accepted: 25 November 2020 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 1. INTRODUCTION William Shakespeare is one of the most profoundly important writers to have ever existed. In the contemporary framework, the Bard may be synonymously associated with the very term of drama, as such. His narrative poetry, his sonnet sequence, as well as his dramatic pieces are the body of work which encompasses numerous elements of the social and cultural sphere. Shakespeare thus stands as the just equal to some of the most brilliant minds to have ever worked in the realm of literary achievements, such as Dante, Dostoevsky and Dickens. As some of the most important contributions to the great literary tradition, the Bard’s dramas are an inexhaustible field for various literary theories. The post-colonial literary criticism is especially important for Shakespeare’s dramas, because particular plays superbly depict the process of ‘othering.’ In order to better understand the representation of ‘the Other’ and ‘otherness’ in Shakespearean dramas, it should first be explained why a single minority group of people(s) is subjugated by the community which surrounds them. Brons (2015) elaborates on idea of ‘otherness’ by stating: “Othering often sets up a superior self/in-group in contrast to an inferior other/out-group, it can also create distance between self/in-group and other/out-group by means of a dehumanizing over-inflation of otherness” (72). Edward W. Said’s work Orientalism also explains the Eurocentric opinions of the East and anything which is related to the so-called Orient. Said (1979) explains that the Orient is: “Almost a European invention, and had been since antiquity a place of romance, exotic beings, haunting memories and landscapes, remarkable experiences” (1). However, this rather biased and Eurocentric worldview does not only portray elements of romance, or exoticism, because more often than not, the dwellers of the ‘mysterious East’ are perceived as ‘the Other,’ hence extremely negatively. The basic aim of this paper is to further disseminate the knowledge of the Bard and ‘the Other.’ In other words, this paper will analyse three dramas through the prism of post-colonial literary theory: Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest. In the case of Sir Thomas More, the Bard was not the main or the only author, however Shakespeare did add a particularly interesting monologue which describes the rising tension of the people of London, as well as their frustrations. The inserted speech presents the clash between the superior ‘ingroup,’ that is to say, the people of London, and the dangerous and unwanted ‘strangers.’ Moreover, this drama focuses on some of the most vocal protests especially in regards to the refugee issue. Secondly, this paper will focus on The Merchant of Venice, as one of Shakespeare’s greatest and best-recognised tragicomedies. The characters of Shylock the Jew will be analysed in order to portray the negative elements attributed to the Jewish community in Venice during the 16th century. Shylock will be described as the character who is perceived as ‘the Other,’ but with the highest degree of negative connotations. As a Jewish character, Shylock is heavily 4 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić marginalised by the Christian society. Different characters treat him harshly, attributing animal pejoratives to Shylock, and ruthlessly try to expel him from the society since he is perceived as ‘the Alien’ of the Venetian state. The third and therefore the final segment of this paper will focus on the inhabitants of the mysterious island in Shakespeare’s final play The Tempest. The paper will predominantly focus on the analysis of Caliban as the natural native of the aforementioned isle. On the other side of the spectrum there stand Prospero and Miranda who are the newcomers of the island and they epitomise the European conquerors. Thus, Caliban will be presented as the downtrodden and colonised individual, whereas Prospero the Wizard will be analysed as the dominant ruler. Ergo, this paper will focus on the portrayal of implicit/explicit forms of subjugation of ‘the Other,’ but also the response which ‘the Other’ makes in order to survive in the coloniser’s domain. 2. THE CASE FOR STRANGERS: SHAKESPEARE’S CONTRIBUTION TO SIR THOMAS MORE In the world of the 21st century, so heavily marked by censorship and intolerance, one author’s voice was able to transcend all barriers of time and space. William Shakespeare’s literary opus remains, undoubtedly, one of the best-recognised contributions to the realm of theatre, poetry, but also linguistics and modern understanding of various political and social systems. Shakespeare was not an author situated within a single timeframe, rather he was a writer for every day and age, and since he was able to brilliantly understand and depict the sociopolitical difficulties of his own epoch, the Bard’s dramatic pieces remain relevant for the contemporary era. A historic play dubbed Sir Thomas More grants the readers an invaluable opportunity to discover one of the most passionate defences of the refugee policy. The refugee issue was an important element in England’s history, however it is equally if not even more relevant for the contemporary society. The dramatic work is titled after the famous English chancellor Sir Thomas More whose devotion to the Pope cost More his own life. Since the Chancellor refused to accept Henry VIII’s divorce and his political split from the Church of Rome, he was beheaded. Thomas More is even nowadays remembered as a passionate defender of the Catholic faith who stood against the teaching of Martin Lutheri. After the passing of Elizabeth Gloriana, Shakespeare was invited to make adjustments to the text of the play. He and other playwrights revised the text and the Bard of Avon included 147 lines in the middle of the central plotline. Namely, Shakespeare inserted an additional monologue for the character of Sir Thomas More. In this speech, More addresses the violent outbursts of the antiimmigration riot on the streets of London. This speech is intended for the people because they so fervently desire the immigrants to be removed. It was explained that they are baying for the so-called ‘strangers’ to be unequivocally banished (Dickson, 2016). In this case, the superior and self-entitled group of the rioters is 5 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 juxtaposed with the ‘the Other,’ and the term refers to the ‘strangers’ in their unfortunate position. More’s philosophical enquiry about the fate of the outcasts attempts to reignite some degree of empathy among the angry people and More says, “What would you think / To be thus used? this is the strangers case; / And this your mountanish inhumanity” (2.4.121-123). At this instance, More switches the places of the two opposing sides. He hypothetically ‘otherises’ the rioters by placing them into the roles of those whom they deem unworthy. Through More’s mouthpiece, Shakespeare poses the question of what would happen if the downtrodden individuals were to replace their position with the people who want to see them banished. Shakespeare presents a kind approach, prompting both sympathy and empathy among the rioters, whereas the plight of the alienated and dispossessed is viewed with mercy rather than contempt. Dickson (2016) adds that this speech may prefigure the great dramas which would later ensue in Shakespeare’s opus; such dramas being Othello or The Merchant of Venice. The Bard was able to successfully implement his own opinions into the monologue, by portraying a sharp eye for the troubled relationship between the ethnic majorities and minorities. The long speech additionally depicts Thomas More’s own courageous side as he was more than willing to face the rioting mob at St. Martin’s Gate. Thus, Shakespeare can be examined as a transnational traveller, and More as his representative in the dramatic world. More’s albeit unsuccessful attempt to stop the rioters does not only pose urgent ethnical questions, rather the same speech addresses the issue of the responsibility for ‘the Other.’ In his article, Stephen O’Neill (2020) explains that: “These iterations draw Shakespeare, long imagined as a type of transnational traveller, into urgent ethical questions about borders, displaced peoples, and responsibility to the Other, as More's empathetic plea comes to function synecdochally for Shakespeare” (1). In addition to the aforementioned empathy-prompting, More’s speech exemplifies the notion of cultural tensions and mistrusts that still prevails. The cultural mistrust remains ever-so-present even in the contemporary setting, whereas this play emphasises the idea that cross-cultural connection should be bettered by all means necessary. It would appear that the 16th century society of England and the post-modern era of the world do not differ vividly from one another. Globalisation and masscommunication brings together various cultures nowadays more than ever before. However, xenophobic nationalists and those people adhering to the rightist political systems consequently try to drive different ethnic or cultural apart. The Bard was able to inform the audience of his own time about issues which plague their own society, and his words, or rather those of Thomas More as a character, definitely must have tackled many people, giving them additional reason to muse over the anti-immigration crises. The multi-authored play of Sir Thomas More appears to foreshadow not just some of Shakespeare’s own great tragedies and comedies, but also the countless problems which will be described later on in literature, especially in terms of ‘the Other’ and the so-called ‘themus’ division. Bamford’s paper (2018) connects the late Renaissance period to the 21st century in this regard by further perpetuating the notion that the mistrust 6 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić between the cultures and nations is growing: “Sir Thomas More’s speech, attributed to Shakespeare, and found in the little-known and multi-authored play Sir Thomas More, which deals with the responses to Huguenot immigrants to the UK in the 16th century, demonstrates that mistrust of other cultures, and the recognition of the need for cross-cultural communication are nothing new” (1). Furthermore, it should be noted that the Bard used whatever medium he had at his disposal to portray the hard position of ‘the Other,’ or in this case the mistrusted ‘strangers.’ As a playwright, his empathic plea was delivered through the adapted lines of Henry VIII’s Chancellor, while the theatre in itself was profoundly important as an entertainment medium of his own era. Similarly enough, for many decades numerous people have been able to enjoy the medium of television in a similar yet far more modern setting and Bamford (2018) adds: “Shakespeare made his plea through the medium of contemporary entertainment, and in the last hundred years many have used the medium of screen entertainment to make similar pleas” (1). Born in William Shakespeare’s mind, the idea of ‘the Other’ was transmitted through the adaptation of this lessknown play. Although the xenophobic and superior society of England desires to see all strangers exiled from their kingdom, Shakespeare decided to alter the overall focus of the spectators listening to the speech: “Shakespeare shifts the focus of the audience and of the play as a whole from fear of the other to fear for the other” (Lawrence, 2018, p. 2). For the xenophobes, all strangers are the enemy. Moreover, everything or better to say everyone who is not a part of the mainstream English society in this case is considered to be ‘the Other,’ therefore these strangers are posing a serious threat for all those who do not wish them to stay. Shakespeare, or actually More’s empathy-prompting, in this speech addresses the issue of the mob suffering. In fact, More compares and contrasts the pain of the audience present with that of the ‘terrifying strangers.’ More openly asks the people gathered what they would think of their own exile, at least hypothetically. More enquires, “Should so much come to short of your great trespass / As but to banish you, whether would you go? / What country, by the nature of your error, / Should give you harbor?” (2.4.107-110). In this portion of the long speech, More is trying to make the connection between the actual exile of the foreigners and the hypothetical one, and Lawrence (2018) explains that: “Fear for the other precedes and serves as a model of fear for the self” (8). In order to tackle their own compassion, Shakespeare through More inverts the logic of the so-called social contract. He accepts the alleged existence or the myth of the ‘state of nature,’ and moreover, he perceives it as a terrifying primordial phenomenon, an anarchy of some sort. Thus, More accuses the rioters of their inhuman approach to the strangers, arguing the strangers’ case. Lawrence (2018) elaborates on this notion by explaining: “Instead of imagining a state in which everyone would fear for herself or himself, however, More imagines a situation in which everyone would fear for other people” (8). The communal spirit is important. By not being, to phrase it bluntly, selfish to the core, various people are able to open themselves to empathy. The rioters, as well 7 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 as everyone else, should feel this level of genuine human compassion in order to redirect fear from themselves to other individuals, as such. Essentially, the gathered people are called to recognise ‘the Other’ as ‘the stranger’ and vice versa. However, in this particular case, More advises the people to perceive them differently. More explicitly advises the people to recognise ‘the Other’ as the widow, the orphan, and Lawrence (2018) further elaborates on this idea by explaining that: “More’s speech calls for a recognition of the Other as “the stranger, the widow, and the orphan” (8). The migrants carry different stories with them, they can be recognised perhaps as strangers, but also as someone’s child, someone’s mother, father, sister. Their own experiences do not necessarily have to differ greatly from the experiences of the people who want them to be banned from London. William Shakespeare advises, in turn, the fictional characters on the stage, but also his real spectators, to pass through the doors of fiction and reality, but also to transcend the barriers between their own experiences and the experiences of ‘the Other.’ In More’s vision, the rioters are commanded almost to imagine their own position wherein they would be excluded from the society, reduced to a level of bare existence, and denied citizenship, as well as the status of a human being (Lawrence, 2018, pp. 8-9). The inserted speech transmits one very important message for the fictional rioters, but also for the theatre audience, because More openly says: “Nay, any where that not adheres to England,— / Why, you must needs be strangers” (2.4.112-113). Evidently, More tells the people that only England is their home, for anywhere else, they would be discarded and perhaps even treated unfairly. The Londoners are not invited immediately to care for the strangers’ case by comparing their own position to the plight of the newcomers, because this would imply a level of personal agenda or self-interest. Rather, they are first asked to empathise with the tragic fate of the foreigners before their hypothetical exile is described. More asks his addressees to imagine the journeys of the foreigners, or as More calls them ‘the wretched strangers.’ This can be observed when More says: “Imagine that you see the wretched strangers, / Their babies at their backs and their poor luggage, / Plodding tooth ports and costs for transportation” (2.4.57-59). The actual pain of the ‘wretched strangers’ should be also considered, because as Lawrence (2018) moreover explains: “The rioting Londoners are not called to care for the strangers by comparing “the strangers’ case” to their own, which they would first care about in the manner of self-interested agents. Before being asked to imagine themselves becoming exiles, they are asked to imagine the suffering of “the wretched strangers”” (9). The tale of Sir Thomas More remains relevant for the contemporary society, due to the fact that we are able to reinterpret the Bard’s writings in order to better comprehend our own world, and Loomba (2002) emphasises this notion by stating that Shakespeare’s writings: “Form a bridge between the past and us: even as we read in them stories of a bygone world, we also continually reinterpret these stories to make sense of our own worlds” (4-5). The Bard’s contribution to the dramatic realm in terms of post-colonial theory remains a prominent aspect 8 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić because as Popa (2013) explains: “Postcolonial theory attempts to consider the circumstances of marginalized, exploited or subaltern systems and the social groups that become stigmatized and it is a reflection on the difference, on the Other, but more importantly, an address to the colonial Other” (92). Taking into consideration Shakespeare’s entire dramatic opus, numerous dramatis personae which may be described as ‘the Other’ can be found in the Bard’s writings, and as Popa (2013) explains: “Four of Shakespeare‘s plays deal with non-white characters: Titus Andronicus, Othello, Antony and Cleopatra, and The Tempest, while in The Merchant of Venice we have non-Christian characters” (93). Moreover, Popa (2013) also adds that: “There are a few other characters who contribute to the general picture of Shakespeare‘s perception of a racial Other” (93). For this reason, it should be noted that Shakespeare’s dramas are a fertile ground for the portrayal of ‘the Other’ while in turn the post-colonial theory can consider and analyse such stigmatised social groups. The plight of various refugees can be detected all around the globe, even in Bosnia and Herzegovina. As countless peoples from Palestine and elsewhere voyage over heavy terrain and dangerous seas. Women, children and elderly immigrants can be seen moving from countries ravished by conflict. By acknowledging such strangers as ‘the Other’ Shakespeare instructs the London rioters, but also everybody else to remember that our own fates and experiences do not have to differ so vividly, due to the fact that the wheel of fortune keeps turning. The Bard presents the case for ‘the Other,’ whereas Shakespeare’s teachings and instructions during the Renaissance period also prevail as something extremely relevant for the contemporary society. Shakespeare’s empathy-prompting refers to the Bosnian society as well as to all other communities. Since the playwright was able to understand the functioning of the human heart and mind so analytically, it is no wonder that Shakespeare successfully managed to contribute to the overall sense of empathy and/or compassion in the real world. THE ‘ALIEN’ OF VENICE Shylock the Jew is the main antagonist of one of Shakespeare’s greatest (tragi)comedies. He is at the same time a comic character, villainous, but also particularly tragic in his own right. The Bard represents Shylock as ‘the Other’ of the play. The Jew stands in contrast to the other Venetian characters due to his Jewish identity, his usury and money-lending occupation. This type of a profession, so to say, was greatly frowned upon during the Elizabethan times. Hence, in post-colonial terms, Shylock is ‘the Other’ in The Merchant of Venice. Huang (2019) elaborates on this notion by explaining that: “Compared with the other characters in The Merchant of Venice, Shylock seems to be totally an outsider and alien of Venice because he is considered to be the “Other” in the eyes of the other Venetians as a result of his identity a Jew as well as his occupation as a usurer, both of which are despised and degraded at the Elizabethan times” (661). Shylock may be presented a villainous individual, however his fate is, indeed, very tragic at the end of the dramatic piece. 9 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Moreover, his entire fictional existence seems to be marked by this constant element of degradation. The Jew stands in contrast to the people of Venice who are predominantly Christian. Thus, it would appear that the superior Christian group has placed itself over the position of ‘the Other’ when it comes to Venice. Taking into account Frantz Fanon’s monumental work The Wretched of the Earth, it becomes evident that the Venetian society may be interpreted as a ‘Manichaean world’ in a nutshell. Primarily, because the Manichaean world is a functioning community divided into different segments. Fanon (1963) rendered the Manichaean setting in the following lines: “The affirmation of the principle “It is them or us” does not constitute a paradox, since colonialism, as we have seen, is in fact the organization of a Manichean world, a world divided up into compartments” (84). Ergo, the Manichaean setting is established as a world where there exist constant binary divisions. In The Merchant of Venice, this division is exemplified through Shylock. He is a part of the world split into compartments, and in his case, Shylock is the less-fortunate compartment of this environment. Fanon’s contribution to post-colonial studies has allowed numerous scholars over the decades to better understand the binary dichotomy when it comes various texts. More often than not, Shylock is undermined by other Venetian characters. This is particularly plausible when Antonio insults him at the Rialto. Shylock reminds Antonio of these insults when the Merchant arrives to ask money from the Jew by citing the following lines: “You call me misbeliever, cutthroat dog, / And spet upon my Jewish gaberdine, / And all for use of that which is mine own” (1.3.121123). From this description, the position of the Jews in the Manichaean environment of Venice is easily recognisable, because Shylock is condemned for both what he is and for what he does. Since the Manichaean world represents a divided environment, it should be noted that the term is derived from the name of Mani and his teachings. Mani’s teachings focused on the duality of the world, or in other words: “As he developed Manichaeism, Mani composed seven writings, including the Shabuhragan. His teachings focused on the origins of evil and taught a “dualistic” view between good and evil” (Reese, 2019). Therefore, Venice can be perceived as a Manichean world divided between the Christian characters on one side and Shylock the Jew on the other. The Jew of Venice and everything relating to him is vividly frowned upon by Antonio and the rest of the characters. In a similar manner to the speech delivered in Sir Thomas More, William Shakespeare yet again invites (or instructs) his audience/readers to cry and sympathise with the fate of the Jew. Undoubtedly, Shylock might have wronged different characters through his shrewd money-lending profession, nonetheless his own existence in Italy has been greatly undermined by the Christian population. In one of Shylock’s most famous monologues, the Bard touches the basic humanity of every individual when Shylock says, “If you / poison us, do we not die? And if you wrong us, shall / we not revenge? If we are like you in the rest, we will / resemble you in that?” (3.1.64-67). Shylock wants everybody to recognise that he is a person, just like all other dramatis personae. Primarily, 10 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić the Jew should be perceived as a human individual regardless of his origins, his creed or even his profession. Huang (2019) presents the notion that Shylock actually tries to deny his own position as ‘the Other’: “Shylock denies his status as the “Other” and makes every effort to defend and justify his identity and at the same time attempts to other the Christians” (668). In the previous chapter of this paper, it was explained that More tried to draw the gathering rioters closer to the feeling of empathy by presenting the empathic case for strangers. In this drama, however, Shakespeare through Shylock tried to depict the Jew in a different manner. The usurer should be treated justly like any other Christian individual, because as Shylock himself explains, they are not so vividly different from each other after all. One might examine Shylock of narcissistic or vengeful, yet he is a tragic individual when everything is taken into consideration. Shylock is the ‘alien’ of Venice and is therefore (mis)treated accordingly. The term ‘alien’ in this case is of vital importance, due to the fact that the term denotes a social pariah, an outsider. For this reason, Shylock’s position is not something one would desire. Near the end of the play, the lexeme ‘alien’ is used once to describe Shylock, referring to the laws of Venice. Once the Jew decides that he would get his revenge on Antonio and seize one pound of his flesh, Portia disguised as Balthazar comes to the Merchant’s rescue. Once Shylock is not persuaded to render any mercy to Antonio, and once he is robbed of the opportunity to kill the Merchant, Portia informs Shylock that he cannot yet escape the Venetian justice. To confirm this, Portia recites the following: “It is enacted in the laws of Venice, / If it be proved against an alien / That by direct or indirect attempts / He seek the life of any citizen, / The party ’gainst the which he doth contrive / Shall seize one half his goods” (4.1.363-368). One of the greatest Shakespearean actors Sir Patrick Stewart presented his article describing Shylock as Shakespeare’s ‘alien’ in which he explains Shylock’s sad fate. Namely, Stewart (1981) addresses the issue of Shylock’s greedy personality, and Stewart explains that the Jew’s nature is disordered by avarice. It is Shylock’s bad experience of the world and his endeavour to cope with it which makes Shylock so malicious and cruel at certain instances. Shylock and his kind are the outsiders, they are the strangers of Venice, feared and hated simply for being different than the rest. They are, as the laws of the Venetian state clearly explain, the aliens. The Jews are stamped by the world, thus being always vulnerable (142-143). Just as it was the case with the strangers in Sir Thomas More, Shylock is likewise another Shakespearean alien. In post-colonial terms, he is ‘otherised’ by the Venetian state. Huang (2019) explains the use of the verb ‘othering’ within the context of post-colonialism and other studies by saying that: “The term “Other” together with its other variations such as its noun form “otherness” and verb form othering is often used in psychoanalysis, post-colonialism, and cultural studies” (662). Since ‘the Other’ is a term used in post-colonial studies, and since this paper classifies Shylock as ‘the Other’ of The Merchant of Venice, it is safe to assume that Shylock is the epitome of the post-colonial ‘otherness’ within the Venetian state. Furthermore, Huang (2019) confirms this aspect of Shylock’s ‘otherness’ by explaining that: “He is a stranger and a foreigner as well as an 11 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 outsider and an alien “marginalized and firmly placed on the fringe of society”; he does not “fit the norm” which has been largely determined by the Christian Venetian society. Therefore, it is absolutely safe for us to define Shylock as an “Other” in the play” (662-663). The esteemed Shakespearean thespian also adds that Shylock has found a way to ‘merge’ with his environment. Stewart (1981) adds that Shylock appears as a shabby, unmemorable and eccentric old clown in the eyes of the people around him. Not many would consider him a threat. It is only Antonio, his competitor is business, whose senses are sharpened by commerce, and who is able to detect contempt behind Shylock’s visage (143). Nevertheless, the Jacobean audience of England would be able to recognise and condemn Shylock not only for what he does, but for what he is and the way he looks. Primarily, this becomes evident in the process of stereotyping when Jews are concerned. In post-colonial terms, Mushtaq (2010) defines stereotyping and he explains that: “In post-colonial theory, ‘stereotype’ refers to the highly generalized views of the colonizers about the colonized” (25). In Shakespeare’s play, the image of Shylock the Jew is often presented rather negatively, and this is important to consider, because Mushtaq (2010) adds that: “Stereotyping can be defined as an image, mostly negative, of a person in relation with a group or society” (25). Shylock is the part of the so-called ‘out-group’ mentioned at the beginning of this paper, therefore he is the object of stereotyping. The superior group on the other hand perceives individuals from the ‘out-group’ as: “shirkers, liars, corrupt, weak, inferior, uncivilized, impotent, cruel, lazy, irrational, violent and disorganized” (Mushtaq, 2010, p. 25). Shylock’s outward appearance on the stage would mark him as the Jewish individual, and afterwards many stereotypes would be attributed to the character. Nahvi (2015) elaborates on this notion: “Elizabethan theatergoers would have recognized Shylock as a Jew immediately. His red wig, bulbous nose and huge cape immediately label him as the other and as an outsider. Even though Jews were not living in England (at least not openly), they represented a stereotype evil, cunning, greed and at the very core, heartlessness” (1293). Interestingly enough, in order to undermine Shylock’s positions, other characters, such as Antonio or Bassanio, even Portia/Balthazar refer to him simply as ‘the Jew.’ Nahvi (2015) adds that: “Even before the play begins, the dramatis personae presents Shylock as an archetype, Shylock, the Jew. Throughout the play, the other characters consistently refer to him as simply, the Jew. This characterization dehumanizes and de-personalizes Shylock” (1294). Such a characterisation certainly undermines but also dehumanises Shylock, however this is by no means the only case of Shylock’s dehumanisation, because, for example, Gratiano compares Shylock to a dog by saying, “O, be thou damned, inexecrable dog” (4.1.130). Such references serve one function and that is to replace Shylock’s human soul. Bianchi (2005) explains this element of de-humanisation by stating that: “The images increase in vulgarity as Gratiano dehumanizes Shylock, and the animal references serve to take the place of Shylock's human soul” (14). Other fictional characters and citizens of Venice reduce Shylock from a person to a mere category (Nahvi, 2015, 12 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić p. 1294). Shylock is furthermore moved from a position of ‘the Other,’ to the position of stranger, to his well-known ‘alien status,’ however even more prominently he is treated as an animal occasionally by various dramatis personae. He is attributed bestial terms such as ‘dog’ or ‘wolf.’ He is, also, equated to the devil. Shylock cleverly recalls this remark in the third act of Shakespeare’s drama and Shylock says, “Thou call’dst me dog before thou hadst a cause, / But since I am a dog, beware my fangs” (3.3.7-8). He reminds the Merchant of this epithet, thus the danger behind Shylock’s vindictiveness is portrayed clearly to the readers/spectators. Additionally, Antonio in the play spits on the Jew, while his daughter Jessica runs off with a Christian, symbolically leaving the Jewish family, thus converting to Christianity. Eventually, Shylock is left without his livelihood, and perhaps even figuratively without his own life. Shakespeare’s creation of ‘the Other’ unquestionably mirrored the sentiments, fears and the myths about the Jews commonly visible in the Bard’s own time. Many of such sentiments prevail even in the 21st century (Nahvi, 2015, p. 1296). The Merchant of Venice remains relevant for the contemporary world, because as Nowosad (2017) states: “The play is a good selection for the time we live in right now as we strive to examine the way we look at people who are different from ourselves. Religious and racial prejudice prevail in this play opening our thoughts to what happens in our own modern day society.” The aforementioned prejudice and intolerance can be observed also within the lives of various people today, because Nowosad (2017) likewise explains the notion that: “The desire for wealth, anti-Semitism, prejudice, racial and gender bias, all of these take place in this story as well as in many people’s lives today. How we decide to view them are [sic] influenced by our own places in this life. Being open to examining them allows us to express our thoughts and perhaps overcome what we can.” The pivotal scene of The Merchant of Venice is, by all means, the court scene, when Portia beats Shylock in his revenge and makes him in turn pay for the foul agendas. Portia, or rather Balthazar in disguise, urges the Jew to render some mercy, nevertheless the Jew refuses to do so. It would appear that the ‘crude’ Shylock stands in contrast to the ‘merciful’ Christians of Venice. The basic messages of the Old and the New Testament(s) are juxtaposed through Shylock and the rest of the community. However, it should be noted that the mercy which Portia so adamantly mentions is not extended to the Jewish characters within the drama (Navih, 2015, p. 1296). In his (tragi)comedy, William Shakespeare portrayed the problems of his day and age which linger even in our own sphere of existence. The issue of Shakespeare’s world is almost identical to the issue of the post-modern society. In order to connect the similarities of problems in Shakespeare’s own time and the current era, Bambušková (2019) analysed The Merchant of Venice, especially in regards to the previously-mentioned court scene, and she explained that: “Today’s ‘Christian Europe’ (Christian in name but focused on easy, enjoyable life, much like the Venetians) may profit from recognition of what kind of law and what kind of mercy we may offer those who come into our country, who are our ‘Others’ and whose ‘Others’ we are” (1-2). 13 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Thus, it is less relevant whether Shylock the Jew is a tragic character or a sympathetic villain, because one fact is evident, he is ‘the Other,’ he is the undermined ‘alien’ of this dramatic piece. 3. CALIBAN THE NATIVE Shakespeare’s last (authentic) play, his final ‘farewell’ from the London audience, presents one of the most memorable dramatic pieces ever written. The Tempest perhaps above all other Shakespearean dramas remains most relevant for the post-colonial analysis. Characters such as Caliban, the original dweller of the enchanted island will be presented as the central element for the post-colonial examination of the play. Caliban, and other magic inhabitants such as Ariel, stand is sheer contrast to the European newcomers. The wizard called Prospero arrives from Milan with his daughter to the mysterious isle and it is there that Prospero establishes his hegemony over other beings of the enchanted island. Through his dominance, his alleged magical prowess, Prospero is able to control other island-dwellers, enslave them and ‘otherise’ them to such a degree that they are henceforth treated even worse than the strangers in Sir Thomas More or Shylock in The Merchant of Venice. In order to better understand both the colonised and the coloniser, it should be taken into consideration that the post-colonial (re-)reading of The Tempest was inspired by the process of de-colonisation. Singh (2016) connects The Tempest to the post-colonial interpretation by explaining the following: “Postcolonial readings of The Tempest were inspired by the decolonisation movements of the 1960s and 1970s in Africa, the Caribbean and Latin America.” Initially, Prospero’s craft symbolised the world of civility, as well as learning, rendered in contrast to the ‘natural’ dark spells of Caliban’s mother, whereas the postcolonial re-reading of Shakespeare’s play challenges this rather Eurocentric approach: “If, traditionally, Prospero's art represented the world of civility and learning in contrast to the 'natural' black magic of Caliban's mother Sycorax, anticolonial revisions of the play challenged this rather abstract Eurocentric division between art and nature” (Singh, 2016). In the book Eurocentrism, the Eurocentric perception of the Western colonisers is explained, and in this sense the Westerners view themselves as efficient, rational, democratic, whereas the colonised peoples on the other hand are perceived as underdeveloped and as individuals who have nothing to offer, yet they have to imitate the West in order to progress, albeit slowly and imperfectly (Amin, 2009, p. 180). The post-colonial reading of the play challenges this Eurocentric approach by focusing on postcolonial elements. For example, Goicoechea de Jorge (2016) mentions the postcolonial representation of Prospero as the European coloniser enslaving the indigenous people of a newly-discovered place, but also as a European person who imposes his tradition and language over the natives’ own culture. Caliban tries to resist by rejecting to learn Prospero’s tongue. Therefore, it becomes obvious that this romance play grants a better insight into the world of the 14 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić ‘civilised’ European society, and the naturalised albeit ‘savage’ realm of Caliban and the rest. The Bard gives the voice to ‘the Other’ in this dramatic work and moreover Caliban clearly reminds his colonisers that the isle once belonged to him, and Caliban says: “This island’s mine by Sycorax my mother, / Which thou tak’st from me” (1.2.331). Caliban had inherited his home from Sycorax, yet the colonisers, in this case Prospero and his daughter who had previously escaped from Europe, made the island their home and furthermore they enslaved the creatures encountered there. There exists a clear dichotomy between the two opposing sides of the island. Shylock stood against the Christian characters of Venice, and he was ‘otherised’ because of his Jewish origins, religion, outward appearance, moneylending and other activities. Similarly enough, Caliban is vividly dissimilar from the Wizard or Miranda primarily because Caliban is a non-human being. He is a mysterious creature. As such, the island-dwellers possess a particular form of personality, just like Prospero or Miranda, nonetheless they still differ from one another. Prospero and Miranda are both human characters, with their own sets of unique traits, however on the other hand, the spirit Ariel and Caliban are portrayed as monstrous perhaps on the outside, but they also develop their own personalities. Harold Bloom (1998), as one of the greatest Shakespearean scholars, further perpetuated this idea by stating that: “Caliban and Ariel are personalities, but then Caliban is only half-human, and Ariel is a sprite” (582). Both Caliban and Ariel are ‘otherised’ and by being only semi-human unlike Prospero or Miranda, both island-dwellers can be perceived as ‘the Other’ in the play. The Manichaean world can again be observed in this regard, and Fanon’s own teachings can be applied adequately. The enchanted isle is a divided setting, it is an isolated world conquered and colonised by the Europeans. The island is colonised and inherently Manichaean. Fanon (1963) openly proclaims that: “The colonial world is a Manichean world” (41). It is a world divided into segments, and it is a world where Caliban is constantly undermined. The character of ‘the Other,’ in this case Caliban, appears to be a pun in its own right. In other words, the name ‘Caliban’ actually stands for the term ‘cannibal’: “The name Caliban/Cannibal appears in Shakespeare's play and in colonial history as a cultural stereotype for the natives of the New World” (Singh, 2016). For this reason, Caliban can be observed as one of the natives of the New World, and therefore his own background, his own culture and even language, all play a significant role in post-colonial theory. Prospero uses various methods in order to keep his slave at bay; moreover, the Wizard uses colonial methodology to harm, control, beat and subjugate the ‘savage.’ Prospero even attempts to assert his dominance via linguistic capacities. It is clearly stated in the play that the colonisers, Miranda particularly, tried to teach Caliban their own, European, language. Colonisation, as such, brought with it subjugation not just on the physical level but also in regards to the cognitive sphere of the natives. Singh (2016) elaborates on this notion of Prospero’s dominance by stating that: “His mission assumed that the natives lacked any culture or formal language until the Europeans brought them the 15 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 ‘gifts’ of Western language and culture. If the natives resisted European paternal rule, then they were labelled as ‘savages,’ beyond redemption.” Miranda even insults Caliban by addressing him as ‘the abhorred slave,’ reminding him that is was her who tried to teach Caliban their language: “Abhorred slave, / Which any print of goodness wilt not take, / Being capable of all ill! I pitied thee, / Took pains to make thee speak, taught thee each hour / One thing or other” (1.2.351). It is apparent that Miranda takes up a superior position and she is more than willing to undermine Caliban by any means necessary. However, Caliban does not even remain silent on this remark. Rather he, too, reminds Miranda that he loathes their language and that now he is only able to curse in their European mother-tongue: “You taught me language, and my profit on’t / Is, I know how to curse” (1.2.363). The assertion of language backfires, due to the fact the ‘the Other’ is now able to retort in the language of his new masters. Their imposition of power and superiority is gradually subverted. Miranda and Prospero attempt to de-humanise the native as much as it is possible, nonetheless even in his own speech, Caliban appears more sophisticated than one would perhaps expect. Primarily, it should be noted that Caliban is more of a poetic creature. He is able to utilise verse in order to transmit the message of his speech. Bloom (2008) explains that: “He never falls into the prosaic and low familiarity of his drunken associates, for he is, in his way, a poetical being; he always speaks in verse” (73). However, Miranda is not even swayed by this reply. She constantly attempts to degrade Caliban, going as far as reminding him that he was completely unaware of his own purpose. In other words, Miranda reminds Caliban that only through her education Caliban was able to realise his own existence, his own meaning: “When thou didst not, savage, / Know thine own meaning, but wouldst gabble” (1.2.355). It would appear that Caliban was unable to comprehend his own existence until the moment his new master came and took over. Caliban’s quintessence and merit is constantly annihilated by such claims, and more often than not he is reduced to a particularly inferior level. Bloom (2008) states that such a proclamation made by Miranda would imply that in her own perspective: “Unlike a civilized person, the savage Caliban did not know what his true meaning was as a human” (16). The colonisers use violence in order to subjugate ‘the Other,’ but this violence is both open as well as subtle. Fanon (1963) adds that: “Violence in the colonies does not only have for its aim the keeping of these enslaved men at arm's length; it seeks to dehumanize them. Everything will be done to wipe out their traditions, to substitute our language for theirs and to destroy their culture without giving them ours” (15). Only when the entire heritage of creatures originally living on the island is destroyed, only then will the complete control be established. The implicit, as well as the explicit, forms of violence presented are there to serve one purpose – to make characters such as Caliban or Ariel utterly subservient. Thus, Prospero is able to establish his governance of the isle, and the Wizard becomes the sole sovereign of the enchanted landscape. Caliban is ‘otherised’ in his own house, so to say, on his own island. He was the primary settler of the island, much earlier than Prospero or Miranda, 16 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić however even this right was taken from him. For Caliban, Prospero is the first intruder who betrayed his host’s welcome and conquered with power and might. Caliban recalls Prospero’s arrival: “When thou cam’st first, / Thou strok’st me and madest much of me, wouldst give me / Water with berries in’t, and teach me how / To name the bigger light, and how the less, / That burn by day and night; and then I lov’d thee / And show’d thee all the qualities o’ th’ isle” (1.2.332337). In Caliban’s own rendition of history, it is described that it was Prospero who arrived to the island but later decided to take full control over its beauties. Now, it is the Wizard who holds the utmost power. Singh (2016) focuses on this element of representing history, as such, by adding that: “It is this rendition of history that became the battle cry for the anti-colonial movements in Africa, the Caribbean, and Latin America – a rendition that became the staple of many revisions and appropriations of Shakespeare's play in these regions.” The Tempest is considered to be a multi-layered play which contributes greatly to the postcolonial theory, because it should be noted that: “While the play was written in 17th-century England, post-colonial criticism takes the play outwards towards its complicated transactions between European and African and Caribbean cultures in the succeeding centuries” (Singh, 2016). There exists a clear purpose in trying to define the history of the island by observing both sides. The postcolonial approach allows for a better insight when Caliban as the character is examined, because the readers or the spectators are able to fully understand his own experiences. They are able to better understand the perspective of ‘the Other.’ Post-colonialism in this case focuses on history from Caliban’s angle. Thus, the version of ‘the savage Other’ challenges the version presented by Prospero to Miranda. Singh (2016) explains this by stating: “In trying to view the conditions of Caliban's servitude from his perspective, post-colonial criticism gives legitimacy to his claims to the island, based on a reading of history that challenges the version narrated by Prospero to his daughter.” William Shakespeare allowed for the amplification of the seemingly marginalised voices of ‘the Other’ in his dramatic opus. Predominantly, the Bard presented the shifting perspective of the island from both sides, emphasising the idea that even various things or elements should be constantly considered and reconsidered from numerous perspectives, because it should be noted that: “Post-colonial criticism in the West has mined this new archive of the reception history of Shakespeare's The Tempest, questioning, once again, all normative ideas of a ‘common humanity,’ while articulating, as Shakespeare did, the voices of the seemingly marginal characters in Prospero’s grand designs” (Singh, 2016). Caliban the Native in the play is ‘Caliban the Other,’ Caliban’s home was taken from him, Prospero established his dominance and through the Wizard’s ruthless demeanour managed to forcefully command every creature encountered. Caliban’s cry stands for all those who were oppressed and stigmatised by the overwhelming power of the coloniser. Perhaps Prospero and Miranda thought that by teaching their language to Caliban they were bringing civilisation and enlightenment to the savage, however the de-humanisation, the mechanism of slavery applied, simply continue to assert Caliban’s position as ‘the Other. 17 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 CONCLUSION The most important element which is easily recognisable in Shakespearean dramas is the Bard’s universality. The dramatic plots of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest present a fertile ground for post-colonial analyses. In post-colonial terms particularly, representation of ‘the Other’ and ‘otherness’ is of paramount importance, due to the fact that Shakespeare’s message remains crucial for every day and age, surpassing and linguistic, cultural and political boundaries. In Sir Thomas More, Shakespeare added a speech which clearly presents the Bard’s opinions on the idea of the refugee issue, and through More, the Bard of Avon attempted to make his spectators render the deeds of mercy. Furthermore, The Bard endeavoured to show the plight of the immigrants who had to travel abroad in order to find a better life, en route they encounter various forms of stigmatisation. William Shakespeare managed to switch the roles, at least hypothetically, in order to remind the people of London that they could also experience great misfortunes should their own ruler turn on his own subjects. In the second chapter, this paper examined the role of Shylock in Venice. Since Shylock is a Jew, he is the epitome of the marginalised Jewish community. Shakespeare cleverly presented Shylock as ‘the Other’ in order to remind his audience/readers that Shylock had to behave in a negative manner since he was constantly undermined by the predominantly Christian society of the Venetian state. In a sense, Shylock’s stand against Antonio, Portia and the rest formulates a distinct ‘clash’ between the Old and the New Testament. In the final segment of this paper, the character of Caliban was analysed. Since Caliban was the original native of the magical island, he was subjugated by the European colonisers, primarily Prospero the Wizard. In post-colonial re-reading of the text, it became apparent that Prospero and Miranda applied all methods in order to bend the ‘savage native’ to their will. Prospero trapped, threatened and used violence against the poor creature, whereas Miranda even tried to teach him their language, therefore assimilating Caliban further. However, this paper portrayed Caliban as a poetic being, a creature which was able to distinguish things for himself. The paper also reflected on Caliban’s position as ‘the Other,’ as someone whose home had been conquered. Ariel and Caliban might be non-human characters, however it may be presumed that they hold more humanity than Prospero and the rest. In analysing William Shakespeare’s dramas through the prism of postcolonial criticism, the readers were presented with an exciting dialogue formulated between the dramatic universe and the post-colonial portrayal of the world. The post-colonial academic field of research presents the repercussions of imperialism/colonialism as the main by-products of the European rule and exploitations. Hence, Shakespearean plays are the superb replicas of the worlds and societies branded by colonialism, and moreover the Bard’s round characters transmit the suffering and experience of every inhabitant of the East subjugated by the European control. This paper determined the post-colonial ‘Other’ in three 18 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić Shakespearean dramas and it examined the story of colonial systems which exploited characters because they were perceived differently than the rest. It is the identification of the colonised and the oppressed individuals, however this article was also presented as the definition of the colonisers who attempt to assert their hegemony, relaying on all techniques necessary in order to exert utter dominance over ‘the Other.’ 4. CONCLUSION The most important element which is easily recognisable in Shakespearean dramas is the Bard’s universality. The dramatic plots of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest present a fertile ground for post-colonial analyses. In post-colonial terms particularly, representation of ‘the Other’ and ‘otherness’ is of paramount importance, due to the fact that Shakespeare’s message remains crucial for every day and age, surpassing and linguistic, cultural and political boundaries. In Sir Thomas More, Shakespeare added a speech which clearly presents the Bard’s opinions on the idea of the refugee issue, and through More, the Bard of Avon attempted to make his spectators render the deeds of mercy. Furthermore, The Bard endeavoured to show the plight of the immigrants who had to travel abroad in order to find a better life, en route they encounter various forms of stigmatisation. William Shakespeare managed to switch the roles, at least hypothetically, in order to remind the people of London that they could also experience great misfortunes should their own ruler turn on his own subjects. In the second chapter, this paper examined the role of Shylock in Venice. Since Shylock is a Jew, he is the epitome of the marginalised Jewish community. Shakespeare cleverly presented Shylock as ‘the Other’ in order to remind his audience/readers that Shylock had to behave in a negative manner since he was constantly undermined by the predominantly Christian society of the Venetian state. In a sense, Shylock’s stand against Antonio, Portia and the rest formulates a distinct ‘clash’ between the Old and the New Testament. In the final segment of this paper, the character of Caliban was analysed. Since Caliban was the original native of the magical island, he was subjugated by the European colonisers, primarily Prospero the Wizard. In post-colonial re-reading of the text, it became apparent that Prospero and Miranda applied all methods in order to bend the ‘savage native’ to their will. Prospero trapped, threatened and used violence against the poor creature, whereas Miranda even tried to teach him their language, therefore assimilating Caliban further. However, this paper portrayed Caliban as a poetic being, a creature which was able to distinguish things for himself. The paper also reflected on Caliban’s position as ‘the Other,’ as someone whose home had been conquered. Ariel and Caliban might be non-human characters, however it may be presumed that they hold more humanity than Prospero and the rest. 19 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 In analysing William Shakespeare’s dramas through the prism of postcolonial criticism, the readers were presented with an exciting dialogue formulated between the dramatic universe and the post-colonial portrayal of the world. The post-colonial academic field of research presents the repercussions of imperialism/colonialism as the main by-products of the European rule and exploitations. Hence, Shakespearean plays are the superb replicas of the worlds and societies branded by colonialism, and moreover the Bard’s round characters transmit the suffering and experience of every inhabitant of the East subjugated by the European control. This paper determined the post-colonial ‘Other’ in three Shakespearean dramas and it examined the story of colonial systems which exploited characters because they were perceived differently than the rest. It is the identification of the colonised and the oppressed individuals, however this article was also presented as the definition of the colonisers who attempt to assert their hegemony, relaying on all techniques necessary in order to exert utter dominance over ‘the Other.’ 20 �The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Damir Kahrić & Nađa Muhić REFERENCES Amin, S. (2009). Eurocentrism (R. Moore and J. Membre, Trans.). New York: Monthly Review Press. (Original work published in 1988). Bambušková, T. (2019). Law and Mercy in The Merchant of Venice and the Present Refugee Crisis. Archive ouverte en Sciences de l’Homme et de la Société, pp. 1-14. Bamford, N. (2018, January). The Strangers’ Case: harnessing the power of screen entertainment to communicate between cultures. Paper presented at Cross-Cultural Communication Conference, Barcelona. Bianchi, Tina J. (2005). Shrews, Jews, and Public Dues: The High Price of Rhetorical Savvy (English Master’s Thesis). Retrieved from Digital Commons @Brockport. Bloom, H. (1998). Shakespeare: The Invention of the Human. New York: Riverhead Books. Bloom, H. (2008). Bloom’s Shakespeare Through the Ages: The Tempest. New York: Infobase Publishing. Brons, L. (2015). Othering, an Analysis. Transcience, a Journal of Global Studies, 6(1), pp. 69-90. Dickson, A. (2016, March, 1). The Book of Sir Thomas More: Shakespeare's only surviving literary manuscript. Retrieved from https://www.bl.uk/collectionitems/shakespeares-handwriting-in-the-book-of-sir-thomas-more. Frantz, F. (1963). The Wretched of the Earth. New York: Grove Weidenfeld: A division of Grove Press, Inc. Goicoechea de Jorge, M. (2016, January, 15). A Post/colonial View. Retrieved from https://thetempestcomplutense.wordpress.com/a-postcolonial-view/. Huang, L. (2019). On the Otherness of Shylock in The Merchant of Venice. Journal of Literature and Art Studies, 9(7), pp. 661-668. DOI: 10.17265/21595836/2019.07.001. Lawrence, S. (2018). Fear and the Other in Sir Thomas More. Actes des congrès de la Société française Shakespeare, 36: 1-13. DOI: 10.4000/shakespeare.4123. Loomba, A. (2002). Shakespeare, Race, and Colonialism. Oxford and New York: Oxford University Press. Munday, A. et al. (cca. 1591-1593). Sir Thomas More. Retrieved from http://www.gutenberg.org/cache/epub/1547/pg1547-images.html. Mushtaq, H. (2010). Othering, Stereotyping and Hybridity in Fiction: A Postcolonial Analysis of Conrad's Heart of Darkness (1899) and Coetzee's Waiting For The Barbarians (1980). Journal of Language and Literature, 3: 25-30. Nahvi, A. (2015, May, 5). Shakespeare’s Shylock, the Everlasting Character of all Times. Chumhuriyet University Faculty of Science: Science Journal (CSJ), 36(3) Special Issue, pp. 1291-1299. Nowosad, K. (2017, May, 31). ‘The Merchant of Venice’ Still Relevant Today. Retrieved from https://letsgotothetheater.com/merchant-of-venice/. O’Neill, S. (2020). Shakespeare's Hand, or "the strangers' case": Remediating Sir Thomas More in the context of the Refugee Crisis. Borrowers and Lenders: The Journal of Shakespeare and Appropriation, 13(1), pp. 1-23. 21 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Pettinger, T. (2014, August, 3). Biography of Thomas More. Retrieved from https://www.biographyonline.net/spiritual/thomas-more.html. Popa, A. (2013). Post-colonialism in Shakespearean Work. Annals of the „Constantin Brâncuși” University of Târgu Jiu, Letter and Social Science Series, 4: 9195. Reese, M. R. (2019, October, 17). Manichaeism: The Ancient Religion that Rivaled Christianity. Retrieved from https://www.ancientorigins.net/history/manichaeism-one-most-popular-religions-ancient-world002658. Said, E. W. (1979). Orientalism. New York: Random House, Inc. (Original work published in 1978). Shakespeare, W. (Ed. by Barbara A. Mowat and Paul Werstine). (1605). The Merchant of Venice. Washington: Folger Shakespeare Library. Shakespeare, W. (1998). The Tempest. St. Paul: Minnesota. (Original work produced in 1611). Singh, J. (2016, March, 15). Post-colonial reading of The Tempest. Retrieved from https://www.bl.uk/shakespeare/articles/post-colonial-reading-of-the-tempest. Stewart, P. (Ed. by Marie-Thérèse and Jones-Davies). (1981, November, 1). Shylock, Shakespeare’s Alien (Royal Shakespeare Company). Actes des congrès de la Société française Shakespeare, 3: 137-156. DOI: 10.4000/shakespeare. 444. For more information on Thomas More, please consult the following: Pettinger, T. (2014, August 3). Biography of Thomas More. Retrieved from https://www.biographyonline.net/spiritual/thomasmore.html. i 22 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Education and Humanities Subject The topic of the resource Education and Humanities Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource The Bard and ‘the Other’: A Post-colonial Re-reading of Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest Author Author Damir Kahrić, Nađa Muhić Abstract A summary of the resource. The purpose of this article is to shed light on the representation of ‘the Other’ in three Shakespearean dramas: Sir Thomas More, The Merchant of Venice and The Tempest. The article describes several Shakespearean characters through the prism of post-colonialism and, therefore, the paper is structured as the postcolonial re-reading of the aforementioned dramatic texts. William Shakespeare portrayed the sad fate of immigrants in Sir Thomas More, but the Bard also tackled the refugee issue which remains relevant for the contemporary period. Additionally, Shakespeare dramatized the position of the Jewish community in Venice through the portrayal of Shylock. The re-reading of The Tempest focuses on the process of colonisation and the Manichaean division within the conquered world. In conclusion, the article portrays experiences of those dramatic individuals stigmatised and subjugated by the colonial forces, thus allowing the readers to better understand the binary division within colonial systems. Keywords Keywords. William Shakespeare, Refugee Issue, Stereotyping, Manichaean World Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2566-4638 DOI Digital object identifier 10.14706/JEH2021321 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/12e3f17de9b0e90606d47caa6ad09f60.pdf 006c07311a567400a76719e99abf843c PDF Text Text Journal of Education and Humanities Volume 3 (2), pp. 23-32, Winter 2020 Original research paper ISSN 2566-4638 © International Burch University Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Adisa Ahmetspahić, MA University of Zenica, Bosnia and Herzegovina ahmetspahicadisa1@gmail.com Abstract: Mind colonization has been a burning issue in the last few decades in the fields of science and humanities. It is argued that mind colonization of the indigenous populations has been conducted via education and language in the mission of ‘civilizing’ since education and language carry culture specific sets of meaning, including knowledge and truth which condition our perception of the world. Zitkala-Ša is one of the earliest Native American authors and activists who sought to subvert the epistemological hierarchy imposed through mind colonization. Zitkala-Ša’s autobiographical collection of short stories titled American Indian Stories (1921) documents her boarding school experience and the acquisition of the colonizer’s education and language. The present paper seeks to address mind colonization through language and education on the example of Zitkala-Ša’s American Indian Stories relying on a number of theories and approaches. The paper also reflects on the importance of Zitkala-Ša mastery of the colonizer’s language. Keywords: Native American, mind colonization, education, language, boarding schools Article History Submitted: 3 November 2020 Accepted: 28 December 2020 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 1. INTRODUCTION Native American self-determination and activism officially began with the formation of the Red Power Movement in the 1960s. The Red Power Movement emerged when the US Congress sought to abolish tribal organization by relocating Native American communities off the reservations, thus enticing assimilation. Cross-country protests, the seizure of Alcatraz Island and Wounded Knee occupation were all part of Native American appeal for self-government and self-redefinition caused by “the political and economic threats to indigenous people, land, and sovereignty” (Coulombe, 2001, p. 34-35). Writers and scholars, such as Vine Deloria Jr. with his book Custer Died for Your Sins: An Indian Manifesto (1969), also partook in the movement for the Native American cause. Nevertheless, Native American activism had begun in the sixteenth, seventeenth, and eighteenth centuries as evident in the speeches by Native American chiefs who advocated Native American right to sovereigntyi. Although frequently overlooked and neglected, the personage of ZitkalaŠa (original name: Gertrude Simmons Bonnin), a Yankton Sioux, is illustrious both for her literary oeuvre and ardent activism which sought to promote the rights of the Native American population and resist colonial binarities. ZitkalaŠa graduated from Quaker boarding school in Wabash, Indiana and Earlham College in Richmond, Indiana. She obtained a diploma in teaching and afterwards worked at the Pennsylvania Carlisle Indian Industrial School (Fisher, 1979, pp. v-xii). As noted by Tadeusz Lewandowski in his study of Zitkala-Ša’s luminary titled Red Bird, Red Power: The Life and Legacy of Zitkala-Ša (2016), Gertrude Simmons Bonnin’s embracement of the name Zitkala-Ša (Red Bird) and her zealous nature adumbrated the pan-Indian solidarity and the formation of Red Power groups. Zitkala-Ša’s essays, public speeches, and establishment of the National Council of American Indians in 1926 make her a predecessor to the midtwentieth century Native American (female) activism (Lewandowski, 2016, p. 14). In a similar vein, Mary A. Stout describes Zitkala-Ša’s literary opus as follows: “Although she wrote as an American Indian and a female at a time when few similar voices were being heard, she did not flinch, nor did she moderate her voice” (303). Much of Zitkala-Ša’s life is known from her autobiographical stories and essays collectively known as American Indian Stories (1921). This particular work is deemed to be one of the earliest examples of unaided autobiographical writing, i.e. without any mediators such as interpreters or editors. The stories and essays are concerned with her Native American childhood, teenage years spent at the boarding school in Carlisle, and her subsequent life and work (Fisher, 1979, pp. v-vi). American Indian Stories has been a frequent topic in the analyses of ZitkalaŠa’s and Native American biculturality and double consciousness as well as boarding school experience. However, little attention has been paid to education and language in American Indian Stories and no attention to education and language as a mind colonizing weapon on the example of this short story 24 �Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Adisa Ahmetspahić collection. The present paper argues that education and language are some of the most powerful armory in mind colonization. American Indian Stories shows that both education and language carry culture specific sets of meaning, including knowledge and truth which condition our perception of the world. Another notable aspect of this short story collection is its discussion on how resettlement and mind colonization work together towards the erasure of the colonized. It can be inferred that Zitkala-Ša is one of the earliest Native American authors and activists who sought to subvert the epistemological hierarchy imposed through mind colonization. The paper takes a dialectic approach in its analysis, relying on a number of differing theories and studies, including those by Homi Bhabha, Michel Foucault, and Abdul JanMohamed, which speak of power/knowledge relations in the (post-) colonial context and the reversal of these relations. The contrariety of the theories is not discussed due to space constraints and the thematic preoccupation of the paper. Therefore, the working of the theories toward the idea of mind colonization is paid more heed. 2. COLONIZING THE MIND: EDUCATION AND THE ENGLISH LANGUAGE IN AMERICAN INDIAN STORIES Boarding schools are considered to be only one among a plethora of the assimilation policies imposed upon the Native American population. The inception of boarding schools is traced to 1860s when the Bureau of Indian Affairs founded the first boarding school on the Yakima reservation. “Kill the Indian Save the Man”, coined by Richard Henry Pratt who established Carlisle Indian School, was the boarding schools’ raison d'être (“History and Culture”, n.d.). Pratt’s motto is evocative of the Manichean understanding of the world as a series of antagonistic structures, e.g. good-bad, light-dark. In the (post-) colonial context, the term was used by JanMohamed in Manichean Aesthetics: The Politics of Literature in Colonial Africa (1983) to denote the colonial relations in terms of conflicting categories between the colonizer (‘good’, ‘civilized’) and the colonized (‘bad’, ‘degenerate’): The colonial world is a Manichean world. It is not enough for the settler to delimit physically, that is to say with the help of the army and the police force, the place of the native. As if to show the totalitarian character of colonial exploitation the settler paints the native as a sort of quintessence of evil …. The native is declared insensible to ethics; he represents not only the absence of values, but also the negation of values. He is, let us dare admit, the enemy of values, and in this sense he is the absolute evil. (as cited in JanMohamed, 1983, p. 4) Such understanding of the world endorses the legitimacy of colonial claims for the usurpation of the land as well as the usurpation of the mind conducted through boarding schools. However, both types of usurpation are 25 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 tightly linked as argued by Teresa L. McCarty. Based on the US legal documents, McCarty concludes that there is a link between education and land balkanization. In 1887, Senator Henry Dawes formulated a policy known as The General Allotment Act, or Dawes Act. The policy presented an appeal for the partition “of reservation lands into 160 acre family parcels, with the surplus to be sold to the whites.” (McCarty, 2013, pp. 51-52). Concurrently, a law requiring education for all Native American children was passed. Parents who did not abide by this law were imprisoned. In other words, sequential physical and mental larceny would ensure a faster erasure of Native American cultures (McCarty, 2013, pp. 51-52). According to John McLeod, “[c]olonialism uses educational institutions to augment the perceived legitimacy and propriety of itself, as well as providing the means by which colonial power can be maintained” (2000, p.140). Perceived legitimacy of the colonizer originates from the perceived epistemological hierarchy. According to Foucault, epistemological hierarchy is engendered by power/knowledge relations, especially disciplinary power as the one practiced at boarding schools, whereby power shapes knowledge to hew the purposes of those who possess the power. Foucault further suggests that if knowledge signifies and/or produces the truth and if knowledge is conditioned by power, it follows that truth also is a protean notion conditioned by power: ‘Truth’ is to be understood as a system of ordered procedures for the production, regulation, distribution, circulation and operation of statements. ‘Truth’ is linked in a circular relation with systems of power which produce and sustain it, and to effects of power which it induces and which extend it. (Foucault, 1980, p.133) Manifest Destiny is a fitting example of the above-mentioned interpretation of truth as a concept strongly attached to “the forms of hegemony, social, economic and cultural, within which it operates at the present time” (Foucault, 1980, p.133). Apart from having been a justification for imperial and colonial expansion, Manifest Destiny was a firm belief that the English nation was chosen by God, on account of its supremacy in all aspects of life, to eradicate what they deemed to be savage customs in the indigenous population. In the words of Ngũgĩ wa Thiong’o, the colonizers attempted to change “the mental universe of the colonized” (1986, p.16) and to succumb the colonized to their version of truth. As mentioned previously, education, which implies the acquisition of the colonizer’s language in this context, is one of the methods of mind colonization. The recruitment of Native American children for boarding schools was mostly performed by Christian missionaries. In 1632, Gabriel Sagard, a missionary, informed that Native American languages are “defective in words for many things…like Trinity, Glory, paradise, Hell, Church etc.” (as cited in Irwin,2002, p. 106). Sagard’s words reflect the Eurocentric view of the world and Foucauldian notion of truth. Sagard as a member of the colonizer’s race was able to postulate his knowledge of the world 26 �Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Adisa Ahmetspahić as a fact. Zitkala-Ša’s first contact with the missionaries confirms Sagard’s previously mentioned words. The missionaries seized the imagination of Native American children by telling them stories of “a more beautiful country than [Native American]” (Zitkala-Ša, 1979, p. 39), and a country where grew red, red apples; and how we could reach out our hands and pick all the red apples we could eat. I had never seen apples. I had never tasted more than a dozen red apples in my life; and when I heard of the orchards of the East, I was eager to roam among them. (Zitkala-Ša, 1979, pp. 41-41) The excerpts point to a patronizing perspective that compares worldviews and favors one over the other as a fixed idea of truth which, as Foucault states, “induces pleasure, forms knowledge, produces discourse” (Foucault, 1980, p.119). The missionaries’ presentations of the country induced pleasure in the minds of Zitkala-Ša and other Native American children since they pleaded with their mothers to let them go with the missionaries. Simultaneously, the missionaries formed knowledge and presented definite truths that places where Native Americans resided were not beautiful, thus instilling epistemological hierarchy in their minds and ultimately the genesis of the inferiority complex as well as the prosperity of the superiority complex. JanMohamed argues that “[s]uch claims, designed to rationalize and perpetuate the colonizer’s dominant position, are not accurate appraisals of reality but rather projections of the settler’s own anxieties and negative self-images” (1983, p. 3). As presented further in the narrative, the children were subjected to strict educational and dietary regimes. Upon their arrival, they had their clothes taken away and soon after their hair cut. In the story titled “The Cutting of My Long Hair”, Zitkala-Ša recounts the moment when her braids, cultural markers, were cut off. Zitkala-Ša realized the gravity of the situation because “[their] mothers had taught [them] that only unskilled warriors who were captured had their hair shingled by the enemy. Among our people, short hair was worn by mourners, and shingled hair by cowards” (Zitkala-Ša, 1979, p. 54). Without her braids, she would also be considered a coward defeated in a different type of battle. Along with the loss of hair, she felt the loss of her spirit which was invested in the Native American system of beliefs. The above-mentioned practices of haircutting and the imposition of the colonizer’s attire would prove viable in the process of mind colonization. As an adult Zitkala-Ša reflects back on Native American education in the light of the attitude that such cruel treatment is a method of ‘civilizing’: In this fashion many have passed idly through the Indian schools during the last decade, afterward to boast of their charity to the North American Indian. But few there are who have paused to question whether real life or long-lasting death lies beneath this semblance of civilization. (Zitkala-Ša, 1979, p. 99) 27 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Zitkala-Ša’s words speaking about death, a long-lasting one, hint at genocide though a cultural one. George E. Tinker maintains that cultural genocide involves the destruction of those cultural structures of existence that give people a sense of holistic and communal integrity. [...]Finally, it erodes a people’s self-image as a whole people by attacking or belittling every aspect of native culture. (1993, p. 6) In addition to clothingii, which, in Tinker’s terms, constitutes cultural practices, language is another structure that provides people with identity and a structure frequently used in cultural genocide. For wa Thiong’o, language is the most straightforward method of mind colonization since language carries cultures and histories which in turn carry “the entire body of values by which we come to perceive ourselves and our place in the world” (1986, p. 16). On a similar note, Foucault perceives knowledge and language as inextricable concepts of the mind: “It is in one and the same movement that the mind speaks and knows. [...] Hence the possibility of writing a history of freedom and slavery based upon languages” (Foucault, 2005, pp. 95-97). When translated into the world of colonialism, Foucault’s argument would indicate that if the colonizer’s language is imposed then the colonizer’s truth is imposed through it. Rules against speaking Native American languages at boarding schools were strict and punishments were severe. One of the Comissioners of Indian Affairs, Hiram Price, explains the “No Indian Talk” rule: “The Indian child … must be compelled to adopt the English language.” (as cited in McCarty, 2013, pp. 52-53). John D.C. Attkins, another Commisioner, expounds the same: “There is not an Indian pupil … who is permitted to study any other language than our own” (as cited in McCarty, 2013, pp. 52-53). The above-referenced insistence upon the acquistion of the English language by the indigenous population has several interpretations. Tove Skutnabb-Kangas and Robert Dunbar’s study Indigenous Children’s Education as Linguistic Genocide and a Crime Against Humanity? A Global View (2010) highlights linguicism, “linguistically argued racism”, as one of the leading arguments for English language learning and a more subtle method of subduing minority groups (p. 41). According to Skutnabb-Kangas and Dunbar, linguicism leads to linguicide, the genocidal campaign against indigenous languages (2010, p. 40), which concurs well with cultural genocide mentioned above. However, there is a political dimension to it which argues for the augmentation of dominance. Bill Ashcroft et al’s definition of language in the process of colonization is rooted in the main tenets of power/knowledge relations introduced by Foucault as outlined earlier in the paper. Ashcroft et al argue that language is “the medium through which a hierarchical structure of power is perpetuated, and the medium through which conceptions of ‘truth’, ‘order’, and ‘reality’ become established” (2002, p. 7). 28 �Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Adisa Ahmetspahić Zitkala-Ša reverts the idea of power by excelling in the colonizer’s language. Zitkala-Ša’s objective can be traced to her schooldays. It is mentioned in the story collection that a series of language misunderstandings occurred at school. The confusions resulted in severe beatings of the children and ignited young Zitkala-Ša contempt of such an education: “Within a year I was able to express myself somewhat in broken English. As soon as I comprehended a part of what was said and done, a mischievous spirit of revenge possessed me” (Zitkala-Ša, 1979, p. 59).Soon after, she began attending oratory competitions as the college representative. In one of the competitions, Zitkala-Ša faced blatant racism when some college rowdies threw out a large white flag, with a drawing of a most forlorn Indian girl on it. Under this they had printed in bold black letters words that ridiculed the college that was represented by “squaw”. (Zitkala-Ša, 1979, p. 79) The rest of story has it that she won the competition and that“[t]he he evil spirit laughed within [her] when the white flag dropped out of sight, and the hands which hurled it hung limp in defeat” (Zitkala-Ša, 1979, 80). Despite her momentary feelings of triumph, Zitkala-Ša is aware of how the education at boarding schools altered her identity, as presented in “The Four Strage Summers” story: During this time I seemed to hang in the hearts of chaos, beyond the touch or voice of human aid. My brother, being almost ten years my senior, did not quite understand my feelings. My mother had never gone inside of a school house and so she was not capable of comforting her daughter who could read and write. Even nature seemed to have no place for me. I was neither a wee girl nor a tall one; neither a wild Indian nor a tame one. This deplorable situation was the effect of my brief course in the East, and the unsatisfactory “teenth” in a girl’s years. (Zitkala-Ša, 1979, p. 69) Zitkala-Ša’s feelings of (un)belonging or the state of in-betweeness are ascribed to her partial immersion into both cultures precipitated by her education as a Native American at the boarding school. JanMohamed problematizes the position of the colonized after colonial education as a double bind position that is unable to espouse any of the two polarities: if he chooses conservatively and remains loyal to his indigenous culture, then he opts to stay in a calcified society whose developmental momentum has been checked by colonization. If, however, the colonized person chooses assimilation, then he is trapped in a form of historical catalepsy because colonial education severs him from his own past. (1983, p. 5) 29 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Zitkala-Ša’s Native American community, represented by her mother, shunned the education of the colonizer for its goals and methods, which she speaks of in the story “Incurring My Mother’s Displeasure:” “Her few words hinted that I had better give up my slow attempt to learn the white man’s ways” (Zitkala-Ša, 1979, p. 76). It is revealed throughout the stories that Zitkala-Ša’s mother held a grudge against her decision to go to college for a long period of time since her mother perceived the act as something that would deepen the chasm of acculturation. As outlined in the above-quoted section, Zitkala-Ša felt she did not belong fully to her Native American community any longer. Similarly, the white community did not see her as an equal, even after she had attained their education and started working as a teacher at Carlisle, evident when her employer told her the following: ““I am going to turn you loose to pasture!” He was sending me West to gather Indian pupils for the school, and this was his way of expressing it” (Zitkala-Ša, 1979, p. 85). He is assuming a condescending attitude and categorizing her as if she were a chained animal that would be given freedom by those who possess the power over it. Bhabha defines the double bind position mentioned previously as Third Space. For Bhabha, the friction between antagonistic/manicheancultures, which have opposing truths, assists the emanation of new identities. According to Bhabha, although dangerous, this position need not necessarily be unfavorable since the “interstitial passage between fixed identifications opens up the possibility of a cultural hybridity that entertains difference without an assumed or imposed hierarchy” (Bhabha, 1994, p. 4). Hence, Bhabha’s theory might be beneficial in analyzing Zitkala-Ša’s ability to appropriate education and language as a power reversal strategy that would benefit her in spreading the Native American cause in the language of the colonizer. It seems as if Zitkala-Ša followed Ema LaRocque’s formulation: “I have sought to master this language so that it would no longer master me” (as cited in McLeod, 2000, p. 125). Ashcroft et al argue that writing in English would prove high-yielding for many Native Americans since the language enabled them “to intervene more readily in the dominant discourse, to interpolate their own cultural realities, or use that dominant language to describe those realities to a wide audience of readers” (2007, p. 16). The significance of Zitkala-Ša’s boarding schools experience and mastery of the English language could be paralleled to Diane Glancy’s (Cherokee) chronicle of events at Fort Marion prison titled Fort Marion Prisoners and The Trauma of Native Education (2014). According to Glancy’s study, about seventytwo Plains Indian warriors were captured and imprisoned after the Red River War (1874-1875). A rigorous regime was installed in the prison. The prisoners were stripped off their clothes and their hair was cut. They were also taught English and given ledger books to produce paintings and drawings for profit. Glancy provides a number of these drawings which, surprisingly, portray Native American battles, implying that a new, although unintentional, mode of Native American cultural continuity was created in spite of the epistemological hierarchy that was foisted upon the indigenous population. 30 �Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Adisa Ahmetspahić 3. CONCLUSION The aim of this paper was to investigate the link between education and language and mind colonization on the example of Zitkala-Ša’s American Indian Stories. The analysis was supported by a number of theories and studies and as such provided an overview of different aspects closely related to education and language in the process of colonization. Although the theories used in the paper are somewhat differing and from different domains, they meet at the point of the same inference: education and language are less aggressive methods of colonization, in a physical sense, yet most dangerous. For example, Foucault’s theories on power/knowledge relations help understand the mindset of the colonizer and ultimately its propensity in transferring that particular mindset onto those who are in a less favorable position. On the other hand, theories of Homi Bhabha reveal the position of the colonized, namely Zitkala-Ša, after they have been immersed into the education and language of the colonizer as well as her ability to speak up. It is plausible that a number of limitations could have influenced the analysis of the paper given that relatively little publications have dealt with the importance of Zitkala-Ša and no publications, to the best of my knowledge, have discussed education and language in this story collection. However, this analysis might be valuable in understanding the methods and outcomes of mind colonization, eventually creating a link between the past, the present, and the future. In addition, Native American literary tradition is rich in narratives that speak of mind (de)colonization and the reinvention of Native American identity in the contemporary world of the United States where they are enrolled as legal citizens yet marginalized. Hence, Zitkala-Ša’s subversion of colonial modes of dominance can be considered a forerunner to such matters. Overall, this study has gone some way towards enhancing our understanding of the benefits and hindrances of education and language for the indigenous population in the US. Further work needs to be performed to establish the use of religion in mind colonization as well as gender aspects in the same process based on American Indian Stories. 31 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 REFERENCES Ashcroft, B., Griffiths, G., & Tiffin, H. (2007). Post-colonial studies: The key concepts, (2nd ed.). Routledge. Ashcroft, B., Griffiths, G., & Tiffin, H. (2002). The empire writes back: Theory and practice in post-colonial literatures (2nd ed.). Taylor & Francis e-Library. Bhabha, H. (1994). The location of culture. Routledge. Coulombe, J. (2001). Reading Native American literature. Routledge. Fisher, D. (1979). Foreword. In American Indian stories (pp. v-xx). University of Nebraska Press. Foucault, M. (1980). Power/Knowledge: Selected interviews and other writings 19721977 (C. Gordon, Ed.). Pantheon Books. Foucault, M. (2005). The order of things: An archaeology of the human sciences. Taylor & Francis e-Library. History and culture: Boarding schools. (n.d.). Retrieved October 31, 2020, from http://www.nativepartnership.org/site/PageServer?pagename=airc_hist_boar dingschools Irwin L. (2002). Native American spirituality: History. In Deloria, P., & Salisbury, N. (Eds.), A companion to American Indian history (pp. 103–120). Blackwell. JanMohamed, A. (1983). Manichean aesthetics: The politics of literature in colonial Africa. University of Massachusetts Press. Lewandowski, T. (2016). Red bird, red power: The life and legacy of Zitkala-Ša. University of Oklahoma Press. McCarty, T. (2013). Language planning and policy in Native America: History, theory, praxis. Multilingual Matters. McLeod, J. (2000). Beginning Postcolonialism. Manchester University Press. Skutnabb-Kangas, T., & Dunbar, R. (2010). Indigenous children’s education as linguistic genocide and a crime against humanity? A global view (Vol. 1). GálduČála – Journal of Indigenous Peoples Rights. https://www.afn.ca/uploads/files/education2/indigenouschildrenseducation .pdf. Stout, Mary A. (2012). Zitkala Ša. In Wiget, P. (Ed.), Native American literature (pp. 303-307). Routledge. Tinker, G. (1993). Missionary conquest: The gospel and Native American cultural genocide. Augsburg Fortress. wa Thiong’o, N. (1986). Decolonising the mind: The politics of language in African literature. James Currey Ltd. Zitkala-Ša. (1979). American Indian stories. University of Nebraska Press. For more information see Bob Blaisdell's Great Speeches by Native Americans (2012). should be noted here that it is not my intention to contribute to the stereotyped portrayal of Native Americans. i iiIt 32 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Education and Humanities Subject The topic of the resource Education and Humanities Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Colonizing the Mind: A Dialectic Approach to Education and Language in Zitkala-Ša’s American Indian Stories Author Author Adisa Ahmetspahić Abstract A summary of the resource. Mind colonization has been a burning issue in the last few decades in the fields of science and humanities. It is argued that mind colonization of the indigenous populations has been conducted via education and language in the mission of ‘civilizing’ since education and language carry culture specific sets of meaning, including knowledge and truth which condition our perception of the world. Zitkala-Ša is one of the earliest Native American authors and activists who sought to subvert the epistemological hierarchy imposed through mind colonization. Zitkala-Ša’s autobiographical collection of short stories titled American Indian Stories (1921) documents her boarding school experience and the acquisition of the colonizer’s education and language. The present paper seeks to address mind colonization through language and education on the example of Zitkala-Ša’s American Indian Stories relying on a number of theories and approaches. The paper also reflects on the importance of Zitkala-Ša mastery of the colonizer’s language. Keywords Keywords. Native American, mind colonization, education, language, boarding schools Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2566-4638 DOI Digital object identifier 10.14706/JEH2021322 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/93ad8e438ec751c94c2d0a3af49697f2.pdf b743dfacd07d30b2dd135db34a79b93f PDF Text Text Journal of Education and Humanities Volume 3 (2), pp. 33-47, Winter 2020 Original research paper ISSN 2566-4638 © International Burch University Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Dr. sci. Davor Trlin Doc. dr. Esad Oruč International Burch University davor.trlin@ibu.edu.ba esad.oruc@ibu.edu.ba Abstract: In this paper, through the analysis of the normative framework for the operation of these institutions, but also their activity, and the application of international standards in BiH, we will try to find an answer to the question of whether Bosnia and Herzegovina is a state or a protectorate. A lot has been achieved through the implementation of the Dayton Agreement, but most of it was due to the activity of the international community. According to the General Framework Agreement for Peace, this activity does not envisage a protectorate. However, especially in the first years of the functioning of post-Dayton Bosnia and Herzegovina, many constitutional and legal theorists tried to define the legal nature of Bosnia and Herzegovina's dependence on the international community in certain elements (which later softened). The results showed no unambiguous answer. In the last fifteen years, this issue has moved to the periphery of interest in domestic and regional constitutional and legal science. But it seems the time to re-establish it has come, especially in light of the announcement of changes in the attitudes of key actors in the international community towards Bosnia and Herzegovina. We are also interested in the issue related to this central research, which is the degree of sovereignty of the state of Bosnia and Herzegovina inside and outside, given the Dayton construct of the international community's involvement in the constitutional and political system of Bosnia and Herzegovina. Sažetak: U ovom radu ćemo, kroz analizu normativnog okvira za djelovanje ovih institucija, ali i njihov sam aktivitet, te aplikaciju međunarodnih standarda u BiH, pokušati doći do odgovora na pitanje da li je Bosna i Hercegovina država ili protektorat. Kroz implementaciju Daytonskog sporazuma se postiglo dosta, ali većinom je zaslužan bio aktivitet međunarodne zajednice. Taja aktivitet ni, prema Općem okvirnom sporazumu za mir, ne predviđa protektorat. Ipak, posebno u prvim godinama funkcioniranja post-Daytonske Bosne i Hercegovine, brojni ustavno-pravni teoretičari su pokušavali definirati pravnu prirodu odnosa ovisnosti Bosne i Hercegovine prema međunarodnoj zajednici u određenim elementima (koja se kasnije sve više ublažavala). Rezultati su pokazali da nema jednoznačnog odgovora. Ovo pitanje je u posljednjih petnaest godina u domaćoj ali i regionalnoj ustavno-pravnoj nauci prešlo na periferiju interesiranja. Ali, čini se da je vrijeme da ga se ponovo postavi, posebno u svjetlu najave promjena odnosa ključnih subjekata međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Takođe nas interesuje i pitanje koje je povezano s ovim centralnim istraživačkim, a to je stepen suvereniteta države Bosne i Hercegovine unutra, ali i prema vani, imajući u vidu Daytonski konstrukt uključenosti međunarodne zajednice u ustavno-politički sistem Bosne i Hercegovine. Keywords: Protectorate, International Community, High Representative, Peace Implementation Council, Bonn Powers. Ključne riječi: Protektorat, Međunarodna zajednica, Visoki predstavnik, Vijeće za implementaciju mira, Bonske ovlasti. Article History Submitted: 30 October 2020 Accepted: 10 December 2020 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 1. UVOD Ustavni sistem Bosne i Hercegovine je determiniran sporazumom za mir, koji je postignut u Daytonu (Ohio, SAD) novembra 1995. godine, a formalno potpisan u Parizu, decembra 1995. godine. Aneks 4 ovog sporazuma je Ustav Bosne i Hercegovine. Prema Članu I tačka 2, Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Iako ova odredba proklamuje koncept demokratije, Aneks 4 sadrži dosta normi koje nisu u skladu sa demokratskim principima, ali je i antinomičan, tj. određene njegove odredbe su međusobno nesaglasne (npr. proklamovan je princip zabrane diskriminacije, ali istovremeno je pojedinim kategorijama uvedeno nejednako aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno postoji otvorena ustavna diskriminacija). O donošenju ovog akta, ali i pojedinim njegovim odredbama, te komparaciji ovog akta sa drugim aneksima sporazuma bitnim za ovaj rad ćemo detaljnije pisati u slijedećim poglavljima. 2. POJAM PROTEKTORATA Protektorat je jedan odnos ovisnosti jedne (slabije) države od druge (jače), protektora. Klaić (1986), pod „protektorom (protekcijom) podrazumijeva: 1. pokrovitelj, zaštitnik; 2.u međunarodnom pravu država koja preuzima nad nekom zemljom protektorat. Protektorat- pokroviteljstvo, zaštićivanje, okrilje, obrana uopće, a osobito: formalno pokroviteljstvo jače države nad slabijom; faktički- pokroviteljstvo je oblik zavisnosti koji imperijalističke države nasilno nameću drugim zemljama; 2. naziv ovako okupirane zemlje; isto i protektorstvo.” Prema Ibleru (1987) nastaje na temelju međunarodnog ugovorai kojim se odnos ovisnosti uređuje tako što se navode prava i dužnosti obiju strana (s. 259). Iz ovog razloga se npr. ne može prihvatiti da je Čehoslovačka bila pod protektoratom Trećeg Rajha, budući da između njih nije zaključen ugovor. Protektirana oblast je uspostavljena jednostranim aktom okupacije, i postala je dio „teritorije velikog njemačkog Rajha“. U Hoffmanovoj analizi (1987) navodi se da se država zaštitnica ugovorom obavezuje da će štiti protektiranu državu od agresije ili drugih oblika povrede prava zajamčenih međunarodnim pravom, te od internog ugrožavanja, a država zaštitnica preuzima njene ovlasti u međunarodnim odnosima (s. 1153). Dvije su vrste protektorata: potpuni i ograničeni. Kod potpunog protektorata država štićenica u potpunosti ugovorom o protektoratu stavlja svoje aktivnost u nadležnost države zaštitnice, a kod ograničenog zadržava poslovnu sposobnost, ali je ograničena naknadnim odobrenjem protektora. Seidl i Hohenveldern (2006) navode da protektirani teritorij ne ulazi u državni teritorij protektora, državljani zadržavaju svoja državljanstva, a ugovori koje protektor zaključuje obavezuju protektiranu državu (s. 177). Neki pravni teoretičari među oblike „složenih država“ ubrajaju i protektorat. Berislav Perić (1994) dijeli složene države na: 1) protektorat, 2) unija (realna i personalna), 3) konfederacija, 34 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč 4) federacija (s. 103). Fuad Muhić (1998) smatra da su se kroz istoriju razvila dva osnovna oblika složenih država – konfederacija i federacija (s. 104-107). Ovaj autor navodi da su unije „oblici povezivanja država koji se nalaze na sredini između konfederacije i federacije.“ – (s. 109). Dijeli ih na realne i personalne unije, a kao vrstu personalne unije podrazumijeva protektorat: „Kao oblik državnog uređenja, unije su u modernom dobu iščezle, i na njih donekle podsjećaju samo veze nekih malih evropskih državica sa susjednim državama, koje za njih obavljaju većinu najvažnijih poslova (veze San Marina sa Italijom, Monaka sa Francuskom, Lihtenštajna sa Švajcaskom i Andore sa Španijom i Francuskom). Takva veza naziva se protektoratom (štićeništvom)“ (s 109.). Međutim, moderna pravna teorija kao ni međunarodno pravo ne smatraju protektorat za oblik državnog uređenja već za odnos ovisnosti. Tako ih svrstava Degan (2000), a ne među oblike država (s. 294-295). Najviše su protektori bili Francuskaii i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irskeiii. Schweisfurth (2006) je dao detaljan pregled protektorata UK (s. 25.). Može se reći da je klasičnih protektorata, kao odnosa dvije države (zaštitnice i štićenice) kroz povijest nestalo i da su se oni transformirali u tzv. „Međunararodnu teritorijalnu upravu“, institut međunarodne zajednice kojim ona osigurava međunarodni pravni poredak. Protektorat nisu ni slučajevi kad se manja država služi većom za obavljanje određenih poslova (primjer Lihtenštajna u odnosu sa Švicarskom ili San Marina u odnosu sa Italijom), gdje države imaju autonomiju odlučivanja. To npr. nije slučaj sa Monakomiv pa se može reći da je ispravna tvrdnja Seidla i Hohenvelderna (2006) da je ovo jedan od rijetkih primjera (oslabljenog) protektorata u savremenom društvu (s. 176.). 3. ULOGA EKSTERNOG FAKTORA U USTAVOTVORNOM DRŽAVNOM POSTUPKU „Daytonski“ ustav nije jedini slučaj u ustavnoj istoriji da je ustav određene države sačinjen uz pomoć i nadzor eksternog faktora. Tako su savezničke okupacijske sile, nakon poraza Njemačke u Drugom svjetskom ratu, ukinule Weimarski ustav, koji je bio na snazi u Njemačkoj od 1919. do 1945. godine. Na snagu je, u Zapadnoj Njemačkoj“ stupio Temeljni zakon (23. 05. 1949. godine, nakon što je odobren 08. 05. 1949. godine, u Bonnu (sve su Zemlje, osim Bavarske, takođe potvrdile), te od, strane Saveznika Drugog Svjetskog rata 12. 05. 1949. godine). Ovaj ustav je sada, uz određene amandmane, na snazi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Sačinili su ga, pod usmjeravanjem Zapadnih sila, 1948. godine, ministri-predsjednici zapadnonjemačkih država, koji su formirali Parlamentarno vijeće. Takođe je Ustav Japana od 03. 05. 1947. godine, kojeg je, pod nadzorom Vrhovnog komandanta Savezničkih snaga, Douglasa MacArthura, sačinio određen broj državnih službenika i vojnog osoblja SAD. Nakon toga su japanski pripadnici akademske zajednice pregledali i modificirali tekst, prije konačnog usvajanja ustava od strane Nacionalnog dijeta, parlamenta Japana. Ustav od 1947. godine je zamijenio dotadašnji autoritarni sistem kvaziapsolutne 35 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 monarhije, sa liberalnom demokratijom, a cilj učešća Saveznika je bio da se suspregne militaristički nacionalizam japanske vlade. 4. SUVERENOST, MEĐUNARODNO PRAVO I USTAVNO PRAVO Tri osnovna elementa državne organizacije su: stanovništvo, teritorija i suverena vlast. Prije nego što objasnimo sintagmu „suverena vlast“, trebamo prvo objasniti šta zapravo znači termin „vlast“ i u čemu je to suštinska razlika između moći i vlasti. Vlast je institucionalizovana i legitimizovana moć. Prema Viskoviću (2006) „Vlast je nešto više od gole moći i prisile. To je prisila koja je legitimna ili barem formalno zasnovana na običajnim i pravnim normama, tj. koja je po mišljenju nekih ljudi opravdana kao „dobra“ ili se barem poziva na običaj i pravo.“ (s. 19). Vlast znači da se tačno znaju hijerarhijski odnosi između onih koji imaju vlast i onih koji je nemaju (tj. između nadređenih i podređenih) i da se ti odnosi moraju poštovati. Razne su vrste vlasti, ako je moć određenih društvenih subjekata zasnovana na pravnim normama. Tako postoje ekonomska vlast, roditeljska vlast, državna vlast. Ova zadnja, državna vlast najviša je vlast u društvu. Vrhovnost državne vlasti je element državne suverenosti. Državna suverenost se manifestira dvojako: 1. kao unutrašnja suverenost (profesor Visković ju naziva „pravna vrhovnost“) i 2. kao vanjska suverenost. 1. Unutrašnja suverenost državne vlasti znači da država ima isključivo pravo da stvara najviše pravne akte. Državna vlast ima pravo izricati određene sankcije za nepoštivanje dispozicija pravnih normi iz pravnih akata koje je donijela, i u tu svrhu koristi prinudu. Ona je jedina organizacija u društvu koja ima monopol legalne fizičke prinude. Perić (1994) navodi:„“Glede toga predložio bih da državu treba šire definirati kao onu društvenu organizaciju koja ima: (1) VLAST, koja (a) unutar državnih granica raspolaže NE monopolom prisile, nego NAJVEĆOM prisilom, (b) u odnosu na druge države, dakle „prema vani“, nastupa kao „jednak s jednakima“. Ova vlast, također, ima sljedeća obilježja: ona je društvena organizacija, suverena, ona je i prisilna. Ima svoj: (2) TERITORIJ, (3) STANOVNIŠTVO i (4) PRAVO, tj. PRAVNI POREDAK. Ukazujući na činjenicu da državna vlast, ako hoće ostati državna, mora na svom teritoriju raspolagati (ne monopolom fizičke prisile, jer to je nemoguće) n a j v e ć o m ili n a j j a č o m p r i s i l o m. Nadalje, ako takva država izgubi i tu najjaču prisilu, ona bi prestala biti državna vlast i njene bi izreke prestale biti pravo. Druga politička snaga, koja bi u svoje ruke preuzela ili osvojila tu najveću i najjaču prisilu, time bi postala i nova državna vlast.“ (s. 137). Država nije i jedina organizacija u društvu koja stvara pravne norme. To su i brojni subjekti autonomnog prava (privredna društva, vjerske organizacije, sindikati...). Moderno poimanje suverenosti je nastalo zahvaljujući konceptima narodne suverenosti i pravne države. Ono je dokinulo apsolutističko, feudalno poimanje suverenosti države o pravno neograničenoj vlasti monarha. 36 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč 2. Vanjska suverenost državne vlasti znači da je državna vlast nezavisna u odnosu na druge državne vlasti (tj. jednoj državi nijedna druga država ne može nametati svoju volju). Ona je u međunarodnim odnosima ravnopravna sa drugim državnim vlastima, bez obzira na sve razlike koje u modernom društvu objektivno postoje između država. Ipak, postoje i određeni, istina, ne brojni slučajevi pravne neravnopravnosti državnih vlasti u međunarodnoj zajednici i međunarodnim odnosima. To se najbolje vidi na primjeru Vijeća sigurnosti, gdje sile pobjednice Drugog svjetskog rata imaju pravo veta. Suverenost državne vlasti u modernom društvu može biti veća ili manja. Brojne su države u kojima se vode oružani sukobi i one koje su u specifičnim odnosima ovisnosti o drugim državama, međunarodnim organizacijama ili čak cijeloj međunarodnoj zajednici država. Svaka država mora pribavljati sredstva kojim se osigurava materijalna osnova za brojne zadatke koje država mora obavljati, ali i da bi mogla egzistirati. Tim sredstvima se zadovoljavaju i objektivno postojeće potrebe u društvu (prvenstveno ekonomsko-socijalne prirode), ali se i zadovoljavaju dobra neophodna za reprodukciju ljudske vrste i same države. Postavlja se pitanje da li šira decentralizacija unitarne države, odnosno veće nadležnosti federalnih jedinica, znače i dijeljenje suverene državne vlasti između oblika decentralizacije i unitarnih država, odnosno federalnih jedinica i federacije? Teoretski, suverenost državne vlasti ne može biti podijeljena. Suverenost državne vlasti je jedinstvena. Određena unitarna država ili federacija može samo biti više ili manje suverena, ako je u unitarnoj državi oblicima decentralizacije data široka autonomija – npr. kod zakonodavne decentralizacije, odnosno ako u federativno uređenim državama federalne jedinice imaju brojne nadležnosti i to one koje su u velikom broju federacija na saveznom nivou. Zavisno od oblika državnog uređenja, uže političko-teritorijalne zajednice mogu dobiti određena prava i dužnosti reguliranja finansijskih odnosa na svojoj teritoriji. Tako, samo federalne jedinice, kao i sama federacija imaju finansijska prava. To nije slučaj (izuzev kod zakonodavne decentralizacije), kod unitarnih država. Dakle, kod unitarnih država, za razliku od federacija, samo centralna vlast ima (puni) finansijski suverenitet. Kod Dautbašića (2004), u njegovom udžbeniku, nalazimo da je kod unitarnih država postoje dva sistema regulisanja odnosa između centralnih organa i decentralizovanih i lokalnih organacentralizovani i decentralizovani finansijski (fiskalni) suverenitet (s. 57). Kode centralizovanog finansijskog suvereniteta, kakav je apliciran npr. u Francuskoj Republici, centralne vlasti zakonom utvrđuju temeljne elemente fiskalnih dažbina (npr. porezna osnovica), a decentralizovani organi i lokalni organi svojim pravnim aktima dalje razrađuju i reguliraju ove dažbine. Decentralizirani finansijski suverenitet (npr. primijenjen u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske), znači da decentralizovani i lokalni organi vlasti imaju široke ovlasti u pogledu reguliranja finansijskih (i uže, fiskalnih) odnosa, dok centralni organi samo kontroliraju cjelokupni finansijski i fiskalni sistem unitarne države. Kod federacija postoje i vertikalno i horizontalno raspoređivanje potreba i prihoda, tj. raspoređivanje između federacije i federalnih jedinica i 37 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 javnopravnih kolektiviteta, i horizontalno raspoređivanje potreba i prihoda, tj raspoređivanje između javnopravnih kolektiviteta istog stepena. Profesor Dautbašić (2004) navodi da se vertikalno raspoređivanje prihoda vršilo, a i sada se vrši, po nekim od sljedećih sistema: sistem učešća, konkurentni sistem, sistem odvajanja, sistem povezivanja (zajednica), sistem jednoobraznosti, kombinirani sistem, te da postoje dva metoda za primjenu sistema separacije, sistema zajednice i mješovitog (kombiniranog) sistema: automatski (utvrđuje se fiksna kvota prihoda za nosioce finansiranja) i diskrecioni (koji se sastoji od pojedinačnog odlučivanja o raspoređivanju prihoda u ovisnosti o vrsti i obimu potreba) (s. 58-62). Još treba napomenuti da je svaka državna vlast titular javnih subjektivnih prava. Ona se nazivaju državnim javnim subjektivnim pravima. Dihotomija javnih subjektivnih prava je, inače, na individualna javna subjektivna prava i državna javna subjektivna prava. Otajagić (2005) piše o državnim javnim subjektivnim pravima, te objašnjava da se ona nalaze u ustavnom, upravnom i procesnom pravu, i prema svom objektu, dijele se na: 1. čisto lična državna prava, odnosno prava na svoju radnju (npr. pravo na krivičnu sankciju utvrđenu krivičnim zakonima); 2. prava države na tuđu radnju neimovinskog karaktera (npr. pravo na vojnu službu pojedinaca); 3. prava na tuđu radnju imovinske prirode (npr. pravo države na određivanje i naplatu poreza) i 4. čisto imovinska državna prava (npr. pravo na slobodnu trgovinsku zonu u drugoj državi na osnovu ugovora) (s 78 i 79). Kod unitarnih decentralizovanih država ne postoji, izuzev kod zakonodavne decentralizacije, pojava da su oblici decentralizacije titulari ovih državnih javnih subjektivnih prava. Rijetke su federacije koje na centralnom nivou nemaju mnogo državnih javnih subjektivnih prava, a da ih suprotno, federalne jedinice imaju više nego savezna vlast. 5. MEĐUNARODNO UGOVARANJE USTAVA: SLUČAJ BIH Kod Sokola i Smerdela (1998) nalazimo da je Daytonski mirovni sporazum sklopljen između predsjednika Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, uz sudjelovanje predstavnika konstitutivnih naroda u BiH, te uz aktivno sudjelovanje američkih dužnosnika (s 297). Ovim sporazumom je okončan oružani sukob ali su se i postavili temelji za organizaciju državne vlasti BiH. Potpisan je u Parizu 14. 12. 1995. godine, kao Opći okvirni sporazum za mir. Opće odredbe Sporazuma, potpisali su, za Republiku BiH, Alija Izetbegović, za Republiku Hrvatsku, Franjo Tuđman, za Saveznu Republiku Jugoslaviju, Slobodan Milošević. Kao svjedoci, Sporazum su potpisali predstavnici EU, Francuske Republike, Savezne Republike Njemačke, Ruske Federacije, Ujedinjenog Kraljevstva Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj dokument ima 11 članova, te isto toliko aneksa. Kod Bakotića su navedeni Aneksi (1998): Aneks 1-A - Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja, Aneks 1-B - Sporazum o regionalnoj stabilizaciji, Aneks 2 Sporazum o granici među entitetima i srodnim pitanjima, Aneks 3 - Sporazum o 38 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč izborima, Aneks 4 - Ustav, Aneks 5 - Sporazum o arbitraži, Aneks 6 - Sporazum o pravima čovjeka, Aneks 7 - Sporazum o izbjeglicama i prognanicima, Aneks 8 - Sporazum o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Aneks 9 - Sporazum o javnim poduzećima Bosne i Hercegovine, Aneks 10 - Sporazum o provedbi civilnih aspekata, Aneks 11 - Sporazum o međunarodnim operativnim policijskim snagama (s. 6). Pored ovih 11 aneksa, koji uređuju detaljnije obaveze za njegovu realizaciju, postoje još dva opća dodatka – Sporazum o parafiranju i Završnu izjavu sudionika u posrednim mirovnim pregovorima u BiH. Sporazumom nijedna strana nije stekla pravo nad Bosnom i Hercegovinom. Kada je riječ o centralnom istraživačkom pitanju ovog rada, treba napomenuti da su se strane obavezale prihvatiti aranžmane koji se odnose na civilnu implementaciju sporazuma, tj. OHR i Visokog predstavnika. Aneksom 10, potpisnici „zahtijevaju imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN“, takođe je Visokom predstavniku u mandat dato i tumačenje Sporazuma. Na osnovu ovog aneksa, uspostavljen je Ured Visokog predstavnika. 6. DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA PROTEKTORAT: TEORIJA I NORMA Ideja o Bosni i Hercegovini kao protektoratu se često spominjala tokom 1993. godine u sklopu mirovnih pregovora i različituh prijedloga za prekid ratnih sukoba i buduće organizacije države, a Andrassy, Bakotić i Vukas (2006) pisali da se predlagala se čak i za pojedine dijelove Bosne i Hercegovine ili gradove (s. 111). Daytonski sporazum uspostavio je sistem uloge međunarodne zajednice u funkcioniranju javnog sistema u BiH. Tako Aneks 3 (Sporazum o izborima), zadužuje OSCE da uspostavi izborni sistem u BiH. Aneksom 7 (Sporazum o izbjeglicama i prognanicima) poziva se UNHCR da pripremi plan repatrijacije i povratka raseljenih osoba. Organizacija Ujedinjenih Nacija je, na osnovu Sporazuma o Međunarodnim operativnim snagama, zadužena da organizira policijske snage. Za ovaj rad najznačajniji je Aneks 10 koji predviđa instituciju Visokog predstavnika čiji je, kako se navodi kod Sloan (1998) zadatak da koordinira aktivnostima organizacija i agencija koje se uključene u projekat civilnog aspekta mirovnog rješenja (s. 84). Prvi Visoki predstavnik bio je švedski diplomat Carl Bildt, koji je za vrijeme svog mandata formirao Vijeće za provedbu mira, koje je uključivalo 40 zemalja i 10 međunarodnih organizacija, s ciljem koordinacije humanitarnih organizacija, Ujedinjenih nacija, UNHCR-a i OSCE-a. Bosna i Hercegovina je bila podvrgnuta saradnji sa Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Član IX. Ustava BiH je odredio: “Nijedna osoba koja izdržava kaznu što ju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i nijedna osoba protiv koje je taj sud podigao optužnicu, a koja se nije pokorila nalogu da izađe preda nj, ne može se kandidirati ni biti imenovana ili birana ili na koji drugi način postavljena na bilo koju javnu funkciju na području Bosne i Hercegovine.” Ovo se ne može smatrati ograničenjem suvereniteta u okviru protektorata međunarodne zajednice, nego naprosto obavezom države koja je proistekla iz 39 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 članstva u Ujedinjenim Nacijama. U prilog tome ide i činjenica da su i Hrvatska, te Srbija i Crna Gora imale jednaku obavezu saradnje sa istim međunarodnim forumom. Smatramo da se može prihvatiti Maslin (2000) da je Opći okvirni sporazum za mir, ugovorni odnos kojim bi se mogao zasnovati odnos protektorata (s. 8). Međutim, njime se on nije zasnovao niti proglasio (a takođe ni neki drugi oblik ovisnosti, npr. starateljstvo).v Protektirani odnos nije reguliran ni u jednom od ugovorenih odnosa i ovo je vjerovatno i ključni argument za osporovanje teze da je Bosna i Hercegovina protektorat (Dautbašić 1998, 51 ). Nema države kao subjekta međunarodnog prava koja stupa u funkciju protektora niti se vidi izražena volja Bosne i Hercegovine da slobodu u odlučivanju podvrgne ograničavanju od strane druge države. Da Bosna i Hercegovina nije protektorat posebno se vidi i iz činjenice da su državni organi Bosne i Hercegovine vanjsku suverenost od početka post-Daytonske ere imali u potpunom kapacitetu, a država je svoj međunarodnopravni subjektivitet koristila bez ikakvih ograničenja kakva su imale protektirane države (Maslin 2000, 6). Ostalo je da ispitamo da li je unutrašnja suverenost ograničena, što ćemo učiniti u redovima koji slijede. Iz brojnih normativnih rješenja može se zaključiti da Bosna i Hercegovina nije protektorat. Tako, Ustav BiH u članu I ističe kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine koja nastavlja pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, uz prilagodbu unutrašnjeg uređenja prema predviđenim odredbama Sporazuma. Bosna i Hercegovina ostaje članica Ujedinjenih nacija, te može tražiti članstvo u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama. Takođe, prema članu VII/2 Ustava BiH, ostaje ili postaje strankom međunarodnih sporazuma nabrojenih u Prilogu I Ustava.vi U prilog tezi da Bosna i Hercegovina nije protektorat idu i određene nadležnosti Predsjedništva BiH, i to: samostalno vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, predstavljanje Bosne i Hercegovinu u međunarodnim i evropskim organizacijama i ustanovama, te mogućnost traženja članstva u organizacijama i ustanovama kojih Bosna i Hercegovina nije članica. Iz ovoga se može zaključiti da Bosna i Hercegovina nije ni protektorat potpunog oblika. Osnovi tvrdnji zastupnika ideje da Bosna i Hercegovina jeste protektorat, nalaze se u pojedinim odredbama Ustava, a posebno Aneksa 10, koji sadrži Sporazum o provedbi civilnih aspekata mirovnog rješenja. Kada je riječ o Ustavu, u navedenom smislu, relevantne su odredbe koje uređuju izbor i imenovanje sudaca Ustavnog suda BiH. Tri suda Ustavnog suda (od ukupno devet) bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, a oni ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ni susjednih država. Prvog guvernera Centralne banke, koji također nije smio biti državljanin Bosne i Hercegovine niti neke susjedne države, imenovao je Međunarodni monetarni fond, a Ustav BiH je propisao i da Guverner može imati odlučujući glas u slučaju neriješenog ishoda glasanja (Član VII.2 Ustava BiH.). 40 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč Kod Bakotića (1998) se može izvršiti uvid da je ključni razlog zašto su pojedini autori tvrdili da je Bosna i Hercegovina protektorat je pravni položaj Visokog predstavnika u ustavnom sistemu BiH, a posebno njegovo konačno pravo u pogledu tumačenja Sporazuma o provedbi civilnih aspekata mirovnog rješenja (s. 148). Treba napomenuti da se rješenja koja se tiču Visokog predstavnika, mogu dovesti u suprotnost sa Aneksom 4, koji propisuje da su građani i konstitutivni narodi i Ostali u Bosni i Hercegovini suvereni. Drugi razlog je bio angažman međunarodne zajednice u vidu Međunarodnih operativnih policijskih snaga Ujedinjenih nacija (IPTF) zbog implementacije programa pomoći u cijeloj Bosni i Hercegovini. IPTF je nastao nakon što su Republika Bosna i Hergecovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, zaključili Sporazum o međunarodnim oružanim snagama, na osnovu kojeg su zahtijevali da Vijeće sigurnosti UN pokrene operaciju UNCIVPOL, tj. da uspostavi vid UN policije sa ciljem povećanja međunarodnog mira i sigurnosti, podržavanjem država članica u konfliktu, post-konfliktnim i drugim kriznim situacijama. Cilj je bio realizirati efektivnu, efikasnu, reprezentativnu, odgovarajuću i odgovornu policijsku službu koja služi i štiti populaciju. IPTF je bio autonoman u obavljanju poslova, a njihovim aktivnostima koordinirao je Visoki predstavnik, koji je izdavao upute Povjereniku na čelu IPTF-a. Između ostalog, pomoć IPTF-a se sastojala u obučavanju osoblja za osiguranje primjene prava te procjenu prijetnji javnom poretku, te savjetovanje u pogledu sposobnosti službi za osiguranje primjene prava da se nose s takvim prijetnjama. Od 1998. godine, visoki predstavnik međunarodne zajednice je dobio prošireni mandat, pa je mogao sam donositi odluke koje ustavni organi ne mogu donijeti. Ovo, kao i prisustvo SFOR-a je opredijelilo pojedine autore, poput Sokola i Smerdela (1998), da zauzmu stav da je Bosna i Hercegovine protektorat (s. 299). Koncem 1997. godine, Vijeće za provedbu mira u BiH u Bonnu jednostavno „pozdravlja odluku Visokog predstavnika da koristi svoje široke ovlasti“, a što uključuje ovlast smjenjivanja izabranih dužnosnika, nametanja i ukidanja zakona u Bosni i Hercegovini, kao i drugih nedefiniranih mjera koje on smatra nužnima. Zbog ovakve formulacije, tj. načelnog odobravanja preuzimanja ovih ovlasti od strane Visokog predstavnika na ovoj konferenciji, one se danas zovu Bonskima. Visoki predstavnik je imao autonomiju u korištenju „Bonskih ovlasti“; države potpisnice i države svjedoci Daytonskog sporazuma nisu imale nikakvu ulogu. Visoki predstavnik, nikome nije davao argumente, obrazloženja za donesene odluke. Pojedini autori, poput Pehara (2012) su smatrali da za njih i nije bilo moguće podastrijeti jasne, razumljive i opće valjane razloge (s 3-9). Visoki predstavnik u implementaciji ovih ovlasti preuzeo tri državne funkcijezakonodavnu, izvršnu i sudsku. Odluke mu po pravnoj prirodi najviše liče na akte egzekutive, budući da su neposredno izvršive. Ovo je u kontradikciji sa postojanjem Ustavnog suda BiH, ali i implementacija Schmittove ideje da čuvar ustava treba biti predsjednik, tj. izvršna vlast (s. 211-253) (za razliku od Kelsena, koji je tvrdio da to treba biti ustavni sud). Visoki predstavnik je ovlašten da tumači Daytonski sporazum u cijelosti, pa i odredbi koje se tiču samog sebe, tj. on ima ovlast tumačenja svojih ovlasti. Njegov legitimitet izvodi se „odozdo“, tj. 41 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 iz građana Bosne i Hercegovine, ali i „odozgo“, jer on treba da djeluje po uputama Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC-a).vii 7. AKTIVITET MEĐUNARODNE ZAJEDNICE PREMA DRŽAVNIM ORGANIMA BIH Decembra 1995. godine je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija ovlastilo države članice da u roku od godine dana uspostave međunarodne implementacijske snage (IFOR) sa mandatom da nadziru i podupiru provedbu odredbi Sporazuma o vojnim aspektima mirovnog rješenja i Sporazuma o regionalnoj stabilizaciji, te djeluju u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija. Prema Lerotiću (2004), provedbu sporazuma trebale su jamčiti snage NATO-a od 60.000 vojnika (s. 138). Lapaš (2004) navodi da je IFOR, sastavljen od kopnenih, zračnih i pomorskih snaga NATO-a, (s. 217) je zamijenio UNPROFOR, a kasnije su snage IFOR-a zamijenile Stabilizacijske snage (SFOR). Aneks 10 se vrlo teško provodio. Prisustvo međunarodne zajednice se opravdavalo nedovoljnim stepenom demokratičnosti lokalnih lidera, i to OHR-a za provedbu postavljenih demokratskih ciljeva, a ITA-e za tržišnu ekonomiju i slobodu medija (Wilde 2001, 601). Iako je „bonski“ mandat evidentno nedemokratski, korišten je više puta u toku evolucije društveno-političkog sistema post-Daytonske BiH. U početku su visoki predstavnici snažno koristili „bonske“ ovlasti, i to kroz cijeli period svog mandata. Ilustrativan je primjer nametanja amandmana na Ustav F BiH, koji je Visoki predstavnik Wolfgang Petrisch izveo pred kraj mandata, u aprilu 2002. godine, a na osnovu odluke Ustavnog suda F BiH iz jula 2000. godine. Visoki predstavnik Valentin Inzcko je 2011. godine suspendirao Odluku Središnjeg izbornog povjerenstva, tijela koje je među najvažnijim u institucionalnodemokratskom sistemu. Visoki predstavnik Schwarz-Schilling je 2007. godine donio odluku da je nevažeća odluka Ustavnog suda BiH u kojoj je utvrđeno da su smjene ili zabrane rada političkih dužnosnika u BiH od strane Visokih predstavnika, kršenje temeljnih političkih prava tih dužnosnika. Na ovaj način se dovodila u pitanje i vladavina prava u BiH. Takođe se onemogućilo da su sva tri kulturna segmenta u BiH, postojanje i funkcionisanjem institucije Visokog predstavnika, onemogućene da kroz neposredni dijalog dođu do rješenja (O stavovima Visokog predstavnika Carlosa Westendropa u: D’Amato 1999,). Istina, dešavalo se i da se izbjegne djelovanje Visokog predstavnika. Republika Srpska je uspjela blokirati Lajčakovu odluku od 19. oktobra 2007. godine o promjeni etničkih kvota potrebnih za ulaganje veta u Vijeću ministara i Parlamentu BiH. Milorad Dodik je 2011. godine uspio zaobići Visokog predstavnika Valentina Inzka i postići dogovor s visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Catherine Ashton, o potrebi reformiranja pravosudnih organa na nivou BiH. Aktivitetom Visokog predstavnika formirane su brojne institucije na državnom nivou (uspostavljeno Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, uspostavljeni Sud BiH i Tužilaštvo BiH), te prenesene nadležnosti sa entiteta na 42 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč nivo Bosne i Hercegovine. Od 2000.-2006. godine došlo je do obimne izmjene ustavnog uređenja BiH, bez ijedne intervencije u sam Ustav BiH, ali su zato izvršene izmjene entitetskih i kantonalnih ustava, a brojni zakoni su stupilli na snagu. Ovdje je međunarodna zajednica imala odlučujuću ulogu, putem Ureda Visokog predstavnika. Od 2006. godine su domaće politične snage sve više i više preuzimale ulogu u legislativi. Nakon ovog perioda se generalno smanjivala intervencija međunarodne zajednice u pravni sistem BiH, a region je generalno bio manje u fokusu također. Neki su sektori javnog sistema reformisani bez nametanja rješenja od Visokog predstavnika (odbrana, uspostavljanje sistema indirektnog oporezivanja, itd.). Ključna godina za promjenu uloge Visokog predstavnika u političkoj praksi bila je 2006. godina. Prvo je, nakon isteka mandata Paddyja Ashdowna,viii Upravni Odbor Vijeća za provedbu mira, donio odluku o pripremi zatvaranja Ureda visokog predstavnika, odnosno o prestanku važenja „bonskoga mandata“. Nakon toga je došlo do neusvajanja tzv. „Aprilskog paketa“ ustavnih reformi. PIC je Odluku o pripremi za zatvaranje Ureda visokog predstavnika, odnosno o prestanku važenja „bonskog mandata“ donio 23. 06. 2006. godine. Ova je odluka obrazložena činjenicom da je vrijeme da BiH preuzme odgovornost za vlastitu sudbinu. Istovremeno je BiH iz faze implementacije Daytona ušla u fazu „euro-atlantskih integracija“. U februaru 2007. Upravni odbor PIC-a odgađa tu odluku, a mandat Visokog predstavnika je produžen za nešto više od godinu dana (do juna 2008.). Samo je Rusija izdvojila mišljenje u komunikeu o podršci djelovanja Visokog predstavnika pod „bonskim ovlastima“. Vremenom je konsenzus o primjeni „bonskih ovlasti“ iščezao. Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira su na sastanku u Bruxellessu 26. i 27. 02. 2008. godine utvrdili slijedeće zahtjeve koje organi BiH trebaju ispuniti prije zatvaranja OHR-a, a koje su organi Bosne i Hercegovine već prethodno prihvatili: - Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti; - Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu; - Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko; - Fiskalna održivost (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UINOa i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća); i - Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa). Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je također utvrdio dva uvjeta koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a: - Potpisivanje SSP-a; i - Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma. 43 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je redovno na svojim sastancima od 2008. godine vršio uvid u pomake ostvarene u pogledu realiziranja programa (tzv. 5+2). OHR je konstatovao da, iako su u nekim oblastima ostvareni pomaci, zbog neslaganja domaćih političkih elita, postoje zastoji u realizaciji programa. Nakon ovog perioda je Visoki predstavnik prestao sa intervencijama u pravni sistem BiH. Pehar (2014) smatra da se ovo, pored težnje o samostalnom razvoju bosanskohercegovačke demokratije, vjerovatno desilo i zbog nastojanja da se na globalnom planu spriječe konfrontacije između Ruske Federacije i SAD, te između SAD i Evropske unije. 8. ZAKLJUČAK Protektorat nije institut savremenog međunarodnog i unutrašnjeg prava. Danas su rijetke situacije u kojima samo jedna država obnaša ulogu države zaštitnice. Umjesto protektorata u ulozi zaštitnika određene države u posljednih četrdeset godina se javlja međunarodna zajednica kroz tzv. međunarodnu teritorijalnu upravu. Daytonski mirovni sporazum ne predviđa protektorat i vrlo je precizan u određivanju uloge Visokog predstavnika, kada mu propisuje da je dužan da „pomaže naporima koje strane ulažu“, da „nadgleda“ i „koordinira“. Uloga međunarodne zajednice je, uz neke druge faktore, bila segment ograničenja unutrašnjeg suvereniteta Bosne i Hercegovine, iako je, paradoksalno, mnogo učinila u formiranju državnih organa i sprovođenju izbora. Ostali su drugi faktori koji ometaju da Bosna i Hercegovina ima pun unutrašnji kapacitet na svom teritoriju, a to su prvenstveno djelovanje pojedinih političkih elita, ali izvedbeni oblik federalizma, koji su manifestuje kroz manjak ekonomskih funkcija BiH te generalno državnih javnih subjektivnih prava (oba koncepta su predstavljena u poglavlju 4). Stiče se dojam da je strategija izlaska međunarodne zajednice iz ustavnog i političkog sistema Bosne i Hercegovine bila da se ne oktroiraju demokratske vrijednosti, već da njen politički sloj i njeni građani, moraju da ih nauče, a za to treba vremena. Nastojalo se i vremenom ograničene ovlasti Visokog predstavnika rijetko koristiti kako bi se državljanima Bosne i Hercegovine dala prilika da sami upravljaju svojom sudbinom. Smanjivala se ovisnost Bosne i Hercegovine od međunarodne zajednice. „Klasičnim“ protektoratom bi ova ovisnost bila još i veća, a spriječila bi samoodrživost bosanskohercegovačkog društva. Vježbe iz demokratije su svaki slijedeći izbori, koji se odavno odvijaju bez međunarodne zajednice. Međunarodna zajednice želi pustiti političkim elitama da se dogovore oko novog Ustava. Takođe, ne miješa se u proces odvajanja ekonomije i pravosuđa od politike, što se odvija veoma sporo. Iz svega se vidi da se trenutno i da će se u budućnosti uloga međunarodne zajednice svoditi na to da usmjerava i pomaže. Nejasno je da li će Visoki predstavnik u budućnosti nametati određene ključne zakone (ekonomske reforme, povratak izbjeglica, nova radna mjesta...), ako većina članova parlamenata ne bude spremna da ih donese. Najavljeno je npr. nametanje Zakona o negiranju genocida. U intervjuu za njemački TAZ, Visoki predstavnik Valentin 44 �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč Inzko je nedavno izjavio kako tzv. princip pod nazivom „ownership” (princip preuzimanja odgovornosti od strane domaćih političara) nije bio uspješan u BiH. Pojasnio je i da je OHR imao dvije faze: „robusnu fazu koja je trajala 12 godina i koja je donijela čuda – zajedničku graničnu policiju, šest dodatnih ministarstava na razini cijele države, zajedničko Ministarstvo odbrane pri čemu je od tri vojske postala jedna kao i zajedničku valutu – konvertibilnu marku koja je postala stabilna.”. Nakon ovog je nastupila druga faza suzdržavanja od primjene Bonskih ovlasti, a Inzko smatra i da bi sada trebala uslijediti „treća faza u kojoj bismo morali ponoviti neke elemente iz prve faze, inače ćemo izgubiti još 15 godina”. Bosna i Hercegovine evidentno može funkcionisati i bez velikog uplitanja međunarodne zajednice, ali je njen put prema Evro-Atlantskim integracijama onda jako spor. Djeluje da se procesi poput: jačanja nadležnosti BiH, deblokada institucija i reforma pravosuđa, ne mogu adekvatno izvesti bez međunarodne zajednice. To nas ipak ne dovodi do zaključka da je BiH protektorat, što ona nije, ni prema teorijskom pojmu ovog odnosa ovisnosti, ali i prema Daytonskom sporazumu. Činjenica je da taj odnos još uvijek ne postoji u Teoriji države i prava, Međunarodnom pravu i Ustavnom pravu. Najbliži je odnosu međunarodne uprave, ali nije ni to. Kada pravnici nešto ne mogu definisati nazovu to sui generis (poseban oblik). Tako bismo i mi, do neke adekvatnije terminologije, nazvali odnos ovisnosti BiH prema međunarodnoj zajednici, koji postoji i prema pravnim rješenjima, ali i npr. prema odnosu prema MMF-u, nazvali „poseban oblik odnosa ovisnosti sui generis“. 45 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 LITERATURA 1. Andrassy, J., Bakotić, B. & Vukas, B. (2006) Međunarodno pravo, sv. 1, Zagreb: Školska knjiga. 2. Bakotić, B. (1998) Daytonski sporazum, Zagreb: Pravni fakultet Sveučiliπta u Zagrebu. 3. Dautbašić, I. (2004). Finansije i finansijsko pravo, Sarajevo: Magistrat. 4. Degan, V. Đ. (2000). Međunarodno javno pravo, Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci. 5. Hoffman, G. (1987). Protectorates. u: R. Bernhardt, (ur.) Encyclopedia of Public International Law, sv.10, Amsterdam, New York, Oxford, Tokyo, North-Holland, 1153-1154. 6. Ibler, V. (1987), Rječnik međunarodnog javnog prava, Zagreb: Informator. 7. Klaić, B. (1986) Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod MH. 8. Lapaš, D. (2004) Sankcija u međunarodnom pravu, Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu. 9. Lerotić, Z. (1996). Postdaytonska Hrvatska, Politička misao, sv. 33., br. 4., 131149. 10. Maslo, S. (2000). Bosna i Hercegovina između „principa odgovornosti“ i protektorata, Pravna misao, 9-10/2000 11. Muhić, F. (1998) Teorija države i prava III izdanje, Sarajevo: Magistrat. 12. Office of the High Representative (2008). Očitanje sa: http://www.ohr.int/program-52-2/ . 13. Otajagić, F. (2005). Javna subjektivna prava u složenim državama, Sarajevo: Studentska štamparija Univerziteta u Sarajevu. 14. Pehar, D. (2012). Bosna i Hercegovina kao veleposlanstvo Visokog predstavnika – republikanska kritika, Političke analize, br. 10, 3-9. 15. Pehar, D. (2014). Zašto Visoki predstavnik sa “bonskim” mandatom nikada nije značio pozitivni pomak za Bosnu I Hercegovinu: četiri refleksije. Očitanje sa linka: https://www.idpi.ba/visoki-predstavnik/ 16. Perić, B. (1994) Država i pravni sustav, Šesto izdanje, Prvo izdanje u „Pravnoj biblioteci“, Zagreb: Informator. 17. Rješenje Firera i Kancelara Rajha od 16. 03. 1939. godine, RGBI, I 1939 s. 485. 18. Schmitt, C. (1929) Čuvar ustava, u: S. Samardžić (iz.) Norma i odluka – Karl Šmit i njegovi kritičari Prevod njemačkog originala: Danilo N. Basta, Beograd: „Filip Višnjić“, 211-253 19. Schweisfurth, T. (2006). Völkerrecht, Tübingen. 20. Seidl I. & Hohenveldern, T. (2006.). Völkerrecht Tübingen. 21. Sloan E. C. (1998). The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina u: Bosnia and the New Collective Security, London: Praeger, 1998. 22. Sokol & Smerdel (1998) , Ustavno pravo, Zagreb: Informator. 23. Visković, N. (2006) Teorija države i prava, Zagreb: Birotehnika. i 46 Usp. Rješenje Firera i Kancelara Rajha od 16. 03. 1939. godine, RGBI, I 1939 s. 485. �Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Davor Trlin & Esad Oruč Najpoznatiji su oni nad Marokom (od 1912.- 1956. godine), i Tunisom (1881.-1956. godine). Posljednji britanski protektorat je Brunei . 1959. je Brunei dobio samostalnost, ali su vanjski poslovi i odbrana i dalje bili u nadležnosti Ujedinjenog Kraljevstva. 1983. godine je ugovorena puna nezavisnost, a od 01. 01. 1984. godine, Brunei je samostalna država, koja je 1984. godine primljena u Ujedinjene nacije. iv Na osnovu ugovora od 27. 07. 1919. godine, Francuska je imala uticaja na personalni sastav vlade Monaka. Do današnjeg dana, francuska vlada ima odgovornost za odbranu Monaka, dok Monako ima samo male policijske snage i stražu palate. Ugovorom koji je potpisan 09. 11. 2005. u Parizu, Monako je dobio veću autonomiju u međunarodnim odnosima, ali i dalje ima obavezu da se za najvažnija pitanja konsultira sa Francuskom. v Razlog je što bi takav odnos bio u suprotnosti sa članom 78. Povelje Ujedinjenih nacija i uslovima pod kojima je BiH primljena u članstvo UN-a. Šire: Edin Šarčević, Ustav iz nužde, Rabic, Sarajevo, 2010., s. 332. vi To su: Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata iz 1949. sa Ženevskim protokolima I-II iz 1977., Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. s Protokolom iz 1966., Konvencija o državljanstvu udatih žena iz 1957., Konvencija o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961., Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965., Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966., Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. s fakultativnim protokolima iz 1966. i 1989., Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979., Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni iz 1984., Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni iz 1987., Konvencija o pravima djeteta iz 1989., Međunarodna konvencija o zaπtiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990., Evropska povelja za regionalne ili manjinske jezika iz 1992., Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994. vii Ovo uključuje: Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske Njemačku, Francusku, Tursku (u ime Organizacije islamske konferencije), Rusku Federaciju, i Predsjedništvo Evropske unije. viii Riječ je o Visokom predstavniku koji je sa funkcije smijenio najviše dužnosnika u BiH (uključujući i smjenu člana Predsjedništva BiH). Samo u 2004. godini je smijenio šezdeset dužnosnika Republike Srpske zbog „nekooperativnosti u pronalaženju i hapšenju Radovana Karadžića“. Samo mjesec dana prije (juni) iste godine, je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope, pozdravila činjenicu smanjivanja broja intervencija Visokog predstavnika u BiH, što je bila jedna indicija jačanja demokratije u BiH. ii iii 47 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Education and Humanities Subject The topic of the resource Education and Humanities Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bosna i Hercegovina - država ili protektorat? Author Author Davor Trlin, Esad Oruč Abstract A summary of the resource. U ovom radu ćemo, kroz analizu normativnog okvira za djelovanje ovih institucija, ali i njihov sam aktivitet, te aplikaciju međunarodnih standarda u BiH, pokušati doći do odgovora na pitanje da li je Bosna i Hercegovina država ili protektorat. Kroz implementaciju Daytonskog sporazuma se postiglo dosta, ali većinom je zaslužan bio aktivitet međunarodne zajednice. Taja aktivitet ni, prema Općem okvirnom sporazumu za mir, ne predviđa protektorat. Ipak, posebno u prvim godinama funkcioniranja post-Daytonske Bosne i Hercegovine, brojni ustavno-pravni teoretičari su pokušavali definirati pravnu prirodu odnosa ovisnosti Bosne i Hercegovine prema međunarodnoj zajednici u određenim elementima (koja se kasnije sve više ublažavala). Rezultati su pokazali da nema jednoznačnog odgovora. Ovo pitanje je u posljednjih petnaest godina u domaćoj ali i regionalnoj ustavno-pravnoj nauci prešlo na periferiju interesiranja. Ali, čini se da je vrijeme da ga se ponovo postavi, posebno u svjetlu najave promjena odnosa ključnih subjekata međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Takođe nas interesuje i pitanje koje je povezano s ovim centralnim istraživačkim, a to je stepen suvereniteta države Bosne i Hercegovine unutra, ali i prema vani, imajući u vidu Daytonski konstrukt uključenosti međunarodne zajednice u ustavno-politički sistem Bosne i Hercegovine. / In this paper, through the analysis of the normative framework for the operation of these institutions, but also their activity, and the application of international standards in BiH, we will try to find an answer to the question of whether Bosnia and Herzegovina is a state or a protectorate. A lot has been achieved through the implementation of the Dayton Agreement, but most of it was due to the activity of the international community. According to the General Framework Agreement for Peace, this activity does not envisage a protectorate. However, especially in the first years of the functioning of post-Dayton Bosnia and Herzegovina, many constitutional and legal theorists tried to define the legal nature of Bosnia and Herzegovina's dependence on the international community in certain elements (which later softened). The results showed no unambiguous answer. In the last fifteen years, this issue has moved to the periphery of interest in domestic and regional constitutional and legal science. But it seems the time to re-establish it has come, especially in light of the announcement of changes in the attitudes of key actors in the international community towards Bosnia and Herzegovina. We are also interested in the issue related to this central research, which is the degree of sovereignty of the state of Bosnia and Herzegovina inside and outside, given the Dayton construct of the international community's involvement in the constitutional and political system of Bosnia and Herzegovina. Keywords Keywords. Protektorat, Međunarodna zajednica, Visoki predstavnik, Vijeće za implementaciju mira, Bonske ovlasti. / Protectorate, International Community, High Representative, Peace Implementation Council, Bonn Powers. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2566-4638 DOI Digital object identifier 10.14706/JEH2021323 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7ddead26038654065181856ab84ba4fe.pdf be010fee6487bae9252386b7eb311249 PDF Text Text Journal of Education and Humanities Volume 3 (2), pp. 48-63, Winter 2020 Original research paper ISSN 2566-4638 © International Burch University Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich, M.A FH Burgenland, Austria 1819001202@fh-burgenland.at Abstract: The nascent field of news literacy is often described as a subset of media literacy. A review of international scholarship with regard to news literacy conceptualizations confirms that there are diverse and competing notions of its definition and purpose: while the civic component of news literacy clearly distinguishes it from media literacy and other new literacies, there is a noticeable divide between journalism-driven and media literacy-derived approaches. Qualitative data analysis was used to identify patterns in a subset of approximately 120 examples of current English-language international scholarship. By proposing three preliminary taxonomic classifications of news literacy – protectionist versus empowerment; skills versus knowledge; and levels of abstraction – this conceptual paper provides orientation in the field. Keywords: Literacy, media literacy, news literacy, taxonomy. Article History Submitted: 10 December 2020 Accepted: 10 January 2021 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich 1. INTRODUCTION Defining “news literacy” is a challenge when the definitions of both news and literacy are in flux. Where “news” was once a valuable commodity gathered by professional journalists and distributed regularly to mass audiences, it is now ubiquitous, available 24-7, often free, and increasingly customized (Ashley, 2020). Today’s news consumers must be able to navigate an increasingly complicated news ecosystem in order to find news they can trust. Similarly, the meaning of “literacy” has also evolved. Since the 1970s, the scope of literacy began to expand in education from the ability to read and write to become a meaning-making activity that requires different skills for different types of media messages: “Literacy today [...] is inevitably and necessarily multimedia literacy; and to this extent, traditional forms of literacy teaching are no longer adequate” (Buckingham, 2003, p. 35). Multiple new literacies have emerged in lockstep with the development of digital technologies (Stordy, 2015), including not only media and news literacy, but also computer, data, digital, economic, health, historical, information, MIL (media and information literacy), new, scientific, and visual literacy. The term news literacy first emerged among journalism educators around 2006 (Fleming, 2017). News literacy has been characterized as a subset and “crucial emerging field” of scholarship and education within the larger field of media literacy (Mihailidis, 2012, xii-2). As a subfield of media literacy (Ashley, Maksl, & Craft, 2013; Kendrick & Fullerton, 2019; Mihailidis, 2012; Palsa & Ruokamo, 2015; Tully, Vraga, & Smithson, 2018) it has inherited to an extent the same fruitless debate on definitions, scope, and aims that has plagued media literacy since the early 1990s (Maksl, Craft, Ashley, & Miller, 2017). There is to date no universally accepted formulation of news literacy. Its various permutations include news literacy, news media literacy, critical news media literacy, and critical news literacy. A recent paper co-published by a constellation of news literacy scholars went so far as to claim that the “[current] state of the field is chaotic ” (Vraga, Tully, Maksl, Craft, & Ashley, 2020, p. 13). Yet even though “chaos” may be overstating the status quo, navigating today’s news information environment has indeed become an increasingly complex task. The key goals of media literacy education, such as enhancing critical thinking skills (Silverblatt, 2004, 2014); analysis and evaluation (Aufderheide, 1993; Hobbs, 2010); conscious processing of media messages (Potter, 2004); and promoting civic agency (Mihailidis, 2019) may be applied specifically to news content and news products. Whether such application allows news literacy to emerge as a full-fledged, independent discipline may be beside the point. Allowing for a degree of “semantic interoperability” with respect to news literacy definitions would better reflect the diversity of news and news consumers, as Malik et al. argue (2013, p. 9). The more important goal must surely be to produce savvy and empowered readers and disseminators of various kinds of media messages, including news. 49 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 The purpose of this paper is to address the question of whether meaningful classifications of news literacy definitions can be established at all. Doing so may help clarify the current state of this cross-disciplinary field, but also provide a framework for future scholarly work in this domain. 2. METHODOLOGY This paper draws on a systematic literature review of news literacy which was carried out in 2019. The literature review describes the current state of research and identifies both scholarly and non-academic organizations and institutions active in the field. While its theoretical focus lies on English-language scholarship originating primarily in the US and UK, the review encompasses Englishlanguage scientific papers published by international scholars. Due to the nature of the topic itself – news literacy –material published by non-academics such as journalists, media commentators, educational outreach organizations and programs has also been included in the literature review. Searches were carried out on ERIC, SSCI, Google Scholar, ProQuest and commercial search engines as well as on the theses and dissertation databases OATD, BASE, and NDLTD. The literature review has been continually augmented with works published since 2019, with particular effort devoted to identifying new papers by scholars or practitioners already included in the original literature review. Using the full literature review as a base, an electronic search was carried out during the months of August and September 2020 to identify whether, and how often, the terms news literacy, news media literacy, critical news media literacy and/or critical news literacy were used in the body of papers or published materials. This step yielded approximately 120 peer-reviewed papers that used one of the terms at least once. Several monographs and encyclopedia entries published by scholars in the field were also identified. Occurrences of the terms that were limited to citations or bibliographies were excluded for the purpose of this study. Backward and forward searches of citations were carried out selectively to ensure the completeness of the set. In a next step, qualitative data analysis software tools were used to extract a collection of relevant terms and concepts. These key operative words, including “skills,” “knowledge,” “civic,” “democracy,” “act,” and “produce” (see also Table 1.) were counted, analyzed, and used to identify possible relationships. 3. RESULTS Of the approximately 120 works identified that use the term news literacy (or variants thereof) in the body of the work, only 37 offer any type of specific definition of the term itself. The rest – around 80 – use the term, but do not define or otherwise elaborate on it. Instead, these papers often situate news literacy 50 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich within the existing media literacy landscape; it is characterized as one “strand” in the “big tent” of media literacy education which embraces critical media literacy as well as digital, information and visual literacies (RobbGrieco & Hobbs, 2013, p. 22). It is often described as a subset or outgrowth of media literacy which applies the general media literacy principles of act, access, analyze, and create to news-based texts (Ashley et al., 2013; Jones-Jang, Mortensen, & Liu, 2019; Kamerer, 2013; Kartal, Yazgan, & Kincal, 2017; Kendrick & Fullerton, 2019; Mihailidis, 2012; Notley & Dezuanni, 2019; Sivek, 2018). Toepfl (2014) characterizes critical news literacy as part of the media literacy tradition, yet emphasizes that its facets vary according to whether it is applied in countries with democratic or non-democratic regimes. Others situate news literacy within other related literacies such as digital media literacy (Dezuanni, Notley, & Corser, 2020) or information and digital literacies (CIVIX, 2020). Kendrick & Fullerton (2019) point to the intersection of news literacy with civic literacy. Finally, news literacy is occasionally offered as just one of many in a long list of literacies (Palsa & Ruokamo, 2015; Stordy, 2015). Of the 37 works that define news literacy, 21 propose original or own definitions. The remainder cite previously published definitions forwarded by other scholars or organizations. Twelve of the 21 original definitions are offered by one or more scholars in the loose collective of Ashley, Craft, Maksl, Tully and Vraga. Four definitions originate with or are directly associated with the Center for News Literacy at Stony Brook University (Center for News Literacy, 2019), and an additional five definitions are proposed by journalists, practitioners, or educational organizations. Malik et al. underscore that what sets news literacy apart from other literacies is its “connection to civic engagement” (2013, p. 7). The US-based News Literacy Project cites the promotion of “engaged participation in civic life” as the ultimate aim of news literacy (2020, p. 5). The 21 original definitions and/or statements of purpose located in this study tend to confirm this clear differentiating characteristic: eighteen refer expressly to the civic and/or democratic aspects. Table 1. Occurrences of operative words in news literacy definitions and statements of purpose Term Total number of mentions Ability, abilities 13 Act, active, action 9 Analyze, analysis 6 Assess 4 Attitude(s) 3 Civic 7 51 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Citizen, citizenry, citizenship Create, creation Credible, credibility Critical, critically Democracy, democratic Empower, empowered Engage, engaged, engagement Evaluate Fact, fact-based Information Informed Knowledge, knowledgeable Meaningful Mindful Navigate News consumer(s) News consumption News production Productive Skill, skills, skillset Understand, understanding Verify, verification 13 5 4 20 11 8 16 6 3 18 7 13 1 2 1 3 9 15 1 16 16 2 Note: Key operative words counted in the group of 21 works proposing original or own news literacy definitions and/or statements of purpose. Due to the small number of units of analysis, permutations of the same word are grouped together. Only the first mention of the term is included in the count. 4. DISCUSSION News literacy is still a young discipline with a relatively small yet rapidly growing body of scholarly research. As its definition and purpose evolve, there will likely be more material with which to create truly meaningful taxonomies. Before delineating three possible modes of classification, it is useful to track the evolution of definitions offered by one or more of the scholars who have coauthored multiple papers in the discipline since 2010: those belonging to the aforementioned loose constellation of Ashley, Maksl, Craft, Tully and Vraga. In 2010, Ashley, Poepsel and Willis employ the term media literacy in their exploration of the ways in which knowledge of media ownership influences opinions on print news credibility (2010). In “Developing a News Media Literacy Scale” (2013), Ashley, Maksl and Craft describe news media literacy as a “subset of 52 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich the broader field of media literacy” without providing an explicit definition of the term. Two years later, Maksl, Ashley and Craft again use news media literacy (2015), describing it as an “emerging subfield” of media literacy. Ashley later writes (2020, p. 50) that the authors deliberately used news media literacy in the 2015 study to underline their allegiance to the discipline’s roots in media literacy, as opposed to journalism. The same authors employed news media literacy again in “News Media Literacy and Political Engagement: What’s The connection?” (Ashley, Maksl, & Craft, 2017). Yet in another paper published in the same year, news literacy was the main term used in their evaluation of the Stony Brook University curriculum (Maksl et al., 2017). They describe the overlap and competition among different literacies, and describe news literacy in spatial terms: “If a definition of news literacy is the destination, then the journey to reach it passes through several other literacy neighborhoods” (2017, p. 229). Ashley offers an autonomous definition for news literacy in the International Encyclopedia of Journalism (2019b): “Starting from the premise that an informed citizenry is central to democratic self‐governance, news literacy is comprised of the knowledge, skills, and dispositions that news audiences need to successfully engage with news media. [. . . ].” The most recent collective effort of the scholars Vraga, Tully, Maksl, Craft and Ashley employs the term news literacy, which they define as “Knowledge of the personal and social processes by which news is produced, distributed, and consumed, and skills that allow users some control over these processes” (2020, p. 15). In his 2020 monograph News Literacy and Democracy, Ashley claims that news literacy “has emerged as a domain of its own” and while distinct from media literacy, still belongs to its overarching realm (2020, p. 17). In addition to identifying how the term has developed thus far, patterns may also be discerned in the 37 instances located for this study. These may be elaborated in three preliminary modes of classification. The first is based on the general protectionist and empowerment paradigms in the media literacy education tradition (RobbGrieco & Hobbs, 2013, p. 2). A second draws on the skills and knowledge-based framework developed by Potter (2004). A third presents news literacy as one level of abstraction in a framework proposed by Palsa & Ruokamo (2015). Each of the four permutations of the term (news literacy, news media literacy, critical news media literacy, and critical news literacy) have been merged in the creation of these classifications. 5. NEWS LITERACY PARADIGMS The varying approaches to defining news literacy may be generally categorized as fundamentally protectionist, or empowering (Mihailidis, 2012; RobbGrieco & Hobbs, 2013). The protectionist paradigm presupposes a more “correct” way to consume news and aims to cultivate appreciation of it (Fleming, 2014). It encourages news consumers to think like journalists, and to employ the traditional tools and techniques of the journalism trade (e.g. verification, 53 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 consulting multiple sources, using an accuracy checklist etc.). In contrast, the empowerment paradigm stems from the critical/cultural tradition in which the individual not only interprets and deconstructs (news) media messages, but can also actively contribute to message creation and dissemination. In news literacy, the protectionist approach drills down on concrete news products and messages, while the empowerment approach encourages contemplation of the wider socioeconomic, cultural and institutional contexts. The protectionist paradigm is most closely associated with proponents based in the United States, while the empowerment paradigm is more global in scope (Fleming, 2017). Origins General stance vis-à-vis media Orientation Desired actions Geographic sphere Proponents Table 2. News Literacy Paradigms Protectionist Paradigm Empowerment Paradigm Journalism, journalists, J-school Critical/cultural approach (“think like a journalist”) approach (based on media literacy in US, media education in UK) Aims to mitigate potentially harmful Encourages individual media effects by cultivating construction and appreciation for certain media forms negotiation of meaning and messages in all media forms Content-oriented: examines and Context-oriented: evaluates specific news texts or news considers the larger products socioeconomic, cultural, institutional contexts Skill cultivation: journalistic tools of Ability to access, fact-checking, verification, accuracy analyze, create, reflect, checklists, sourcing practices act in all media “American” Global Center for News Literacy at Stony Brook University; News Literacy Project (US); Poynter Institute; Radio Television Digital News Association (US); Howard Schneider (founder of Stony Brook program) Seth Ashley; Renee Hobbs; Malik, Cortesi & Gasser (2013); Paul Mihailidis; Stephen D. Reese 6. SKILLS VERSUS KNOWLEDGE-BASED APPROACH The skills versus knowledge-based taxonomy follows Potter’s (2004) classification of media literacy definitions. After counting explicit mentions of an operative set of terms across all 37 definitions, four main areas of focus were delineated: 1) “skills” (the related terms “abilities,” “competencies” were also counted in this category); 2) “knowledge” (including “understanding,” 54 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich “comprehension”); 3) the combination of both “skills” and “knowledge.” This study adds a fourth and crucial aspect, the “civic” component. Table 3 classifies the original definitions according to the four areas. The modest number of definitions (units of analysis) hinders the creation of substantive classifications, yet a heightened emphasis on “skills” can be discerned among the journalism-centric authors and organizations based in the US (e.g. Center for News Literacy and its founder Schneider, the News Literacy Project, Radio Television Digital News Association). Variations of “civic” (“citizen,” “citizenship,” etc.) were included in eight definitions, thus underscoring its centrality to the discipline. This aligns with Mihailidis, who locates news literacy at the intersection of journalism, technology, and citizenship (2012); and Malik et al., who stress that it is the “connection to civic engagement” that sets news literacy apart from the other literacies (2013, p. 7). Appendix 1 offers verbatim excerpts of wording within each definitional focus area. Table 3. News Literacy Definitional Focus Definitional focus Author(s)/Year (listed in alphabetical order by author) Focus on skills Ashley et al. 2017 Center for News Literacy at Stony Brook University (US) Kajimoto & Fleming 2019 News Literacy Project (US) Radio Television Digital News Association (US) Schneider, Howard (Stony Brook University) Focus on knowledge Maksl et al. 2015 Reese 2012 RobbGrieco & Hobbs 2013 Focus on both skills Ashley 2019 and knowledge Ashley 2019a Ashley 2020 Malik et al. 2013 Tully et al. 2018 Vraga et al. 2020 Mention of civic Ashley 2019 component Ashley 2019a Ashley 2020 Kajimoto & Fleming 2019 Malik et al. 2013 Mihailidis 2012 News Literacy Project (US) RobbGrieco & Hobbs 2013 55 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 7. LEVEL OF ABSTRACTION FRAMEWORK One thread identified in this study is a reluctance among scholars to insist on the universality of any one news literacy definition. In their preference for semantic flexibility, Malik et al. emphasize the importance of understanding the building blocks of news literacy: what people need news for, how and why they seek out news, and identifying how to help news consumers hone their skills in evaluating and disseminating news (2013, pp. 8–9). Mihailidis has alluded to the lack of clear definitional boundaries between news and media literacy. Yet rather than limiting the concept from the outset, he suggests a more flexible approach that enables “definitional rigor and fluency” to arise naturally in the course of scholarship and pedagogy (2012, p. 3). Palsa & Ruokamo (2015) eschew altogether any attempt to establish a global definition of media literacy, proposing instead to recognize the legitimacy of multiliteracies and arrange these on the basis of high, medium, and low levels of abstraction. This more holistic view of literacies may indeed be of use when considering news literacy. Adapting the Palsa & Ruokamo framework to this end, media literacy – in this instance, the overall desired outcome of education – is thus the highest level of abstraction. News literacy is situated in the middle, and is employed as a targeted application of media literacy concepts to newsbased texts. At the lowest level of abstraction are literacies that feed into both news and media literacy, such as headline literacy (Johnson, Paal, Waggoner, & Bleier, 2020), which involves the ways in which news consumers identify and evaluate the reliability of news headlines, particularly in social media-rich information environments. Table 4. Framework of abstraction for literacies (based on Palsa & Ruokamo, 2015) High level of abstraction Media literacy as desired outcome of educational efforts Medium level of abstraction News literacy as targeted application of media literacy concepts Low level of abstraction Headline literacy as highly specific and contextualized application of news literacy concepts 8. CONCLUSION This study underscores the current lack of any single, universally accepted definition of news literacy in the English-language literature. Most scholarly works included in this study apply the foundational definition of media literacy to news-based texts instead of providing a new or original definition of news literacy. Moreover, as a stand-alone discipline, news literacy competes not only with media literacy, but with a range of other new or newish literacies, in particular digital and information literacy. Yet news literacy is consistently 56 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich distinguished from other literacies by way of its civic component. This study suggests that among the relatively small group of scholars and practitioners that employs the term, classification of conceptualizations may follow the protectionist versus empowerment paradigm; a skills versus knowledge-based approach; or within a framework of levels of abstraction. This classification could serve as an initial taxonomic foundation which may be built upon as the discipline develops. A clear limitation of this study is the small number of extant original definitions of news literacy. However, as the field matures and the corpus of scholarly research expands, future researchers will have more material to draw on in order to create more substantive classifications. The overall scope of evaluation could be enlarged to include news literacy scholarship originating in non-Anglo countries and explore the dimensions of the term in other languages. The present rapid pace of publication in the field will likely continue as researchers explore how news literacy is helping – or not helping – news consumers navigate the complexities of news ecospheres, and whether news literacy functions as a corrective to the scourge of “fake news” and misinformation. 57 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 REFERENCES Ashley, S. (2019a). News Literacies. In R. Hobbs & P. Mihailidis (Eds.), The Wiley Blackwell-ICA international encyclopedias of communication. The international encyclopedia of media literacy (Vol. 2, pp. 1–11). Hoboken NJ: Wiley-Blackwell. https://doi.org/10.1002/9781118978238.ieml0173 Ashley, S. (2019b). News literacy. In T. P. Vos & F. Hanusch (Eds.), The international encyclopedia of journalism studies. https://doi.org/10.1002/9781118841570 Ashley, S. (2020). News Literacy and Democracy. Oxon: Routledge/Taylor & Francis Group. Ashley, S., Maksl, A., & Craft, S. (2013). Developing a News Media Literacy Scale. Journalism & Mass Communication Educator, 68(1), 7–21. https://doi.org/10.1177/1077695812469802 Ashley, S., Maksl, A., & Craft, S. (2017). News Media Literacy and Political Engagement: What’s the Connection? Journal of Media Literacy Education, 9(1), 79–98. Retrieved from https://digitalcommons.uri.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1259&context=jm le Ashley, S., Poepsel, M., & Willis, E. (2010). Media Literacy and News Credibility: Does knowledge of media ownership increase skepticism in news consumers? Journal of Media Literacy Education, 2(1)(3). Retrieved from https://digitalcommons.uri.edu/jmle/vol2/iss1/3/ Aufderheide, P. (1993). Media Literacy. A Report of the National Leadership Conference on Media Literacy. Queenstown, Maryland. Retrieved from Aspen Institute website: https://files.eric.ed.gov/fulltext/ED365294.pdf Buckingham, D. (2003). Media education: Literacy, learning and contemporary culture. Cambridge: Polity. Center for News Literacy (2019). Lesson 1. The Feed. CIVIX (2020, October 19). CIVIX Information Literacy. Retrieved from https://newsliteracy.ca/ Dezuanni, M., Notley, T., & Corser, K. (2020). News Literacy and Australian Teachers: How News Media Is Taught in the Classroom. Brisbane: Queensland University of Technology and Western Sydney University. Retrieved from https://researchdirect.westernsydney.edu.au/islandora/object/uws:56698/dat astream/PDF/view Fleming, J. (2014). Media Literacy, News Literacy, or News Appreciation? A Case Study of the News Literacy Program at Stony Brook University. Journalism & Mass Communication Educator, 69(2), 146–165. https://doi.org/10.1177/1077695813517885 Fleming, J. (2017, August). News Literacy and a Civics Model for Journalism Education. Retrieved from https://commons.library.stonybrook.edu/cnlglobalconference/cnl2017/one/2 / 58 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich Hobbs, R. (2010). Digital and Media Literacy: A Plan of Action. Washington, D.C. Retrieved from Aspen Institute; John S. and James L. Knight Foundation website: https://files.eric.ed.gov/fulltext/ED523244.pdf Johnson, N. R., Paal, K., Waggoner, E., & Bleier, K. (2020). Scales for Assessing News Literacy Education in the Digital Era. Journalism & Mass Communication Educator, 107769582093098. https://doi.org/10.1177/1077695820930980 Jones-Jang, S. M., Mortensen, T., & Liu, J. (2019). Does Media Literacy Help Identification of Fake News? Information Literacy Helps, but Other Literacies Don’t. American Behavioral Scientist. (0002764219869406.), 1-18. https://doi.org/10.1177/0002764219869406 Kajimoto, M., & Fleming, J. (2019). News Literacy. In J. Nussbaum (Ed.), Oxford research encyclopedias: Communication. Oxford University Press. https://doi.org/10.1093/acrefore/9780190228613.013.848 Kamerer, D. (2013). Media Literacy. Communication Research Trends, 32(1), 1–25. Retrieved from https://ecommons.luc.edu/cgi/viewcontent.cgi?referer=https://scholar.googl e.at/&httpsredir=1&article=1015&context=communication_facpubs Kartal, O. Y., Yazgan, A. D., & Kincal, R. Y. (2017). Does Skepticism Predict News Media Literacy: A Study on Turkish Young Adults. International Education Studies, 10(12), 70–79. https://doi.org/10.5539/ies.v10n12p70 Kendrick, A., & Fullerton, J. A. (2019). Dimensions of News Media Literacy Among U.S. Advertising Students. Journal of Advertising Education, 23(1), 7–21. https://doi.org/10.1177/1098048219841280 Maksl, A., Ashley, S., & Craft, S. (2015). Measuring News Media Literacy. Journal of Media Literacy Education, 6(3), 29–45. Retrieved from https://digitalcommons.uri.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1174&context=jm le Maksl, A., Craft, S., Ashley, S., & Miller, D. (2017). The Usefulness of a News Media Literacy Measure in Evaluating a News Literacy Curriculum. Journalism & Mass Communication Educator, 72(2), 228–241. https://doi.org/10.1177/1077695816651970 Malik, M., Cortesi, S., & Gasser, U. (2013). The Challenges of Defining 'News Literacy'. SSRN Electronic Journal. Advance online publication. https://doi.org/10.2139/ssrn.2342313 Mihailidis, P. (Ed.) (2012). Mass communication and journalism: Vol. 7. News literacy: Global perspectives for the newsroom and the classroom. New York: Peter Lang. Mihailidis, P. (2019). Civic media literacies: Re-imagining human connection in an age of digital abundance. New York, London: Routledge Taylor & Francis Group. News Literacy Project (2020, October 19). Educator Booklet 2020. Retrieved from https://www.paperturn-view.com/us/news-literacy-project/educatorbooklet-2020-091820-paperturn?pid=MTE114066 Notley, T., & Dezuanni, M. (2019). Advancing children’s news media literacy: learning from the practices and experiences of young Australians. Media, Culture & Society. (41), 1–19. https://doi.org/10.1177/0163443718813470 59 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 Palsa, L., & Ruokamo, H. (2015). Behind the concepts of multiliteracies and media literacy in the renewed Finnish core curriculum: A systematic literature review of peer-reviewed research. Seminar.Net International Journal of Media, Technology & Lifelong Learning, 11(2). Retrieved from https://journals.hioa.no/index.php/seminar/article/view/2354 Potter, W. J. (2004). Theory of media literacy: A cognitive approach. Thousand Oaks, Calif.: SAGE Publications. Reese, S. D. (2012). Global News Literacy: Challenges for the Educator. In P. Mihailidis (Ed.), Mass communication and journalism: Vol. 7. News literacy: Global perspectives for the newsroom and the classroom (pp. 63–80). New York: Peter Lang. RobbGrieco, M., & Hobbs, R. (2013). A field guide to media literacy education in the United States. Kingston, Rhode Island. Retrieved from Media Education Lab Harrington School of Communication and Media University of Rhode Island website: https://mediaeducationlab.com/sites/mediaeducationlab.com/files/Field%20 Guide%20to%20Media%20Literacy%20.pdf RTDNA - Radio Television Digital News Association (2020, October 13). RTDNA - Radio Television Digital News Association. Retrieved from https://www.rtdna.org/ SBU Journalism (2018). Welcome to JRN101: News Literacy. Silverblatt, A. (2004). Media as Social Institution. American Behavioral Scientist, 48(1), 35–41. https://doi.org/10.1177/0002764204267249 Silverblatt, A. (2014). Media literacy: Keys to interpreting media messages (Fourth edition). Santa Barbara California: Praeger An Imprint of ABC-CLIO LLC. Sivek, S. C. (2018). Both Facts and Feelings: Emotion and News Literacy. Journal of Media Literacy Education, 10(2), 123–138. Retrieved from https://digitalcommons.uri.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1355&context=jm le Stordy, P. (2015). Taxonomy of literacies. Journal of Documentation, 71(3), 456–476. https://doi.org/10.1108/JD-10-2013-0128 Toepfl, F. (2014). Four facets of critical news literacy in a non-democratic regime: How young Russians navigate their news. European Journal of Communication, 29(1), 68–82. https://doi.org/10.1177/0267323113511183 Tully, M., Vraga, E. K., & Smithson, A.‑B. (2018). News media literacy, perceptions of bias, and interpretation of news. Journalism, 39(2), 1-18. https://doi.org/10.1177/1464884918805262 Vraga, E. K., Tully, M., Maksl, A., Craft, S., & Ashley, S. (2020). Theorizing News Literacy Behaviors. Communication Theory. Advance online publication. https://doi.org/10.1093/ct/qtaa005 60 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich APPENDIX 1. News Literacy Definitional Focus as described in Table 3. In alphabetical/chronological order for each category. SKILL-BASED DEFINITIONS Ashley et al. "News media literacy takes the broad goals of media literacy—the ability to access, analyze, evaluate, and create media [...] —and applies them to news content specifically with a focus on the contexts of news production." (2017, p. 81) Center for News Literacy at Stony Brook University “News Literacy is the ability to use critical thinking skills to judge the reliability and credibility of news reports, whether they come via print, television, radio, the internet or social media.” (2019) Kajimoto & Fleming “News literacy is an emerging field within the disciplines of media literacy, journalism education, information technology, and other related areas, although there is no unified definition or consensus among researchers as to what exactly the news literacy curriculum should entail. Its core mission is broadly recognized as ‘citizen empowerment’ in that the critical-thinking skills necessary to the evaluation of news reports and the ability to identify fact-based, quality information encourage active participation and engagement among wellinformed citizens.” (2019) News Literacy Project (US) “News literacy is the ability to determine the credibility of news and other content, to identify different types of information and to use the standards of authoritative, fact-based journalism to discern credible sources and content from misinformation and unreliable sources. Being more news-literate also means recognizing the critical role of the First Amendment and a free press in a democracy and interacting with news and other information in ways that promote engaged participation in civic life.” (2020, p. 5) Radio Television Digital News Association (US) “News literacy is the acquisition of 21st-century, critical-thinking skills for analyzing and judging the reliability of news and information, differentiating among facts, opinions and assertions in the media we consume, create and distribute.” (2020) Schneider, Howard (Center for News Literacy at Stony Brook University) “News literacy is the ability to decide for yourself whether the news reports you receive, whether they come from television, the Internet, newspapers, or magazines, whether those reports are reliable. And by reliable I mean whether you can act on the information. Can you take an action? Can you reach a conclusion? Can you make a judgment? Or is the information suspect or insufficient – and how do you know?” (2019) 61 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 2, Winter 2020 KNOWLEDGE-BASED DEFINITIONS Maksl et al. “News media literacy is oriented toward understanding how and why people engage with news media, how they make sense of what they consume, and how individuals are affected by their own news consumption.” (2015, p. 29) Reese, Stephen D. “By news literacy I essentially mean an understanding of how news ‘works,’ including the underlying media and technological systems that support certain meanings embedded in media ‘texts’ and the creative process that yields them [. . . ]; [global] news literacy, then, means the ability to understand, ‘decode,’ and create media with particular awareness of one’s social location within an international context.” (2012, p. 65) RobbGrieco & Hobbs "This strand [of media literacy] helps learners understand and participate in the roles and responsibilities that newsmakers, news consumers, news texts, and news organizations play in a healthy society. Practitioners focus on key questions of representation and reality, and of techniques used to construct messages in the news.” (2013, p. 22) BOTH SKILLS AND KNOWLEDGE Ashley (International Encyclopedia of Journalism Studies) “Starting from the premise that an informed citizenry is central to democratic self‐governance, news literacy is comprised of the knowledge, skills, and dispositions that news audiences need to successfully engage with news media [. . . ].” (2019b) Ashley (International Encyclopedia of Media Literacy) “[The] emerging field of news literacy includes the knowledge and skills necessary for empowered audiences to engage with news media and civic life in meaningful and productive ways.” (2019a) Ashley "News literacy is the critical evaluation of information content as well as the contexts where it is produced and consumed. We can think of news literacy as the set of knowledge, skills, and attitudes that a person brings to their personal consumption of information and to their understanding of the structure of the news media landscape.” (2020, p. 9) Malik et al. “News literacy is at the intersection of [media and information literacies], as news is a type of information which can be delivered through the media. However, its connection to civic engagement is what conceptually distinguishes it from other information or media.” (2013, p. 7) Tully et al. "NML [news media literacy] [. . .] emphasizes the development of knowledge, skills and a personal sense of control about media choices”; “[. . . ] NML, then, 62 �Conceptualizing News Literacy Kimberly Callecod-Weinrich focuses on the necessary abilities relevant to becoming a critical news consumer." (2018, 3-4) Vraga et al. News literacy is “knowledge of the personal and social processes by which news is produced, distributed, and consumed, and skills that allow users some control over these processes.” (2020, p. 15) CIVIC COMPONENT (WHERE NOT ALREADY INCLUDED ABOVE) Mihailidis “The news literacy educational movement is premised on exploring how to best prepare journalists and citizens for lives of active inquiry and participatory citizenship in information societies worldwide.” (2012, p. 8) 63 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Education and Humanities Subject The topic of the resource Education and Humanities Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Conceptualizing News Literacy Author Author Kimberly Callecod-Weinrich Abstract A summary of the resource. The nascent field of news literacy is often described as a subset of media literacy. A review of international scholarship with regard to news literacy conceptualizations confirms that there are diverse and competing notions of its definition and purpose: while the civic component of news literacy clearly distinguishes it from media literacy and other new literacies, there is a noticeable divide between journalism-driven and media literacy-derived approaches. Qualitative data analysis was used to identify patterns in a subset of approximately 120 examples of current English-language international scholarship. By proposing three preliminary taxonomic classifications of news literacy – protectionist versus empowerment; skills versus knowledge; and levels of abstraction – this conceptual paper provides orientation in the field. Keywords Keywords. iteracy, media literacy, news literacy, taxonomy. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2566-4638 DOI Digital object identifier 10.14706/JEH2021324 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cd92c15295520f4716e80d1409f1c7eb.pdf 523fc788c0162e32fc3f4f124eea5594 PDF Text Text Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ STJECANJA PRAVA lica VLASNIŠTVA suprostavljenim sa vlastitim, suvlasništvo DOSJELOŠĆU NA SUVLASNIČKOM DIJELU NEKRETNINE veoma ponekad interesima, i čini zanimljivim, ali i složenim i zahtjevnim pravnim institutom. Posebno pitanje u pogledu funkcionisanja suvlasničkih zajednica, a koje se ACQUISITION OF postavilo u praksi, jeste pitanje OWNERSHIP RIGHTS mogućnosti sticanja prava vlasništva BY USUCAPTION ON dosjelošću jednog suvlasnika na CO-OWNERSHIP SHARE OF REAL PROPERTY suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika. S tim u vezi, razmatrana su osnovna pitanja prezentiranog problema: uslovi za sticanje prava Doc. dr. Esad Oruč vlasništva dosjelošću, kao i posebno Advokat i nastavnik na International Burch University pitanje savjesnosti sticaoca u konkretnom slučaju. Kroz analizu esadoruc@gmail.com domaće, ali i strane sudske prakse, ukazano je i na postojanje različitih JEL klasifikacija: K11, K25 DOI: 10.14706/DOI21411 stavova u pogledu pojedinih pitanja. Pored navednog, u radu je ukazano i na određene propuste u zakonskoj Sažetak regulaciji predmetnog pitanja, te su predložena Suvlasništvo predstavlja adekvatna zakonska rješenja de lege ferenda. modalitet prava vlasništva sa više subjekata. Upravo činjenica da u Ključne riječi: dosjelost, vršenju prava vlasništva na jednoj suvlasništvo, idealni suvlasnički dio, nepodijeljenoj stvari učestvuje više vlasništvo 1 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Abstract pointed out the existence of different stands regarding certain Co-ownership is a multientity concept of ownership. The fact that several parties with their own, sometimes conflicting interests participate in the exercise of the right of ownership over one indivisible property, makes coownership an interesting, but also a very complex and demanding legal questions. In addition to the above, the paper points out certain oversights in the legal regulation of the issue, and proposes appropriate legal solutions de lege ferenda. Key words: ownership, usucaption, co-ownership coshare, ownership institute. A special issue regarding the functioning of co-ownership communities, which has been raised in practice, is the issue of the possibility of acquiring property rights by the co-ownership of one co-owner on the co-ownership part of another co-owner. In this regard, the basic questions of the problem introduced were considered as: the conditions for the acquisition of property rights by usucapion, as well as a question of good faith of the acquirer in this case. Through the analysis of domestic and foreign case law, it was 2 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Uvod zajednica. U tom kontekstu mislimo prevashodno Suvlasništvo na sticanje prava predstavlja (su)vlasništva dosjelošću, ali i na modalitet prava vlasništva sa više druge moguće oblike, kao što su: subjekata. Upravo činjenica da u sticanje vršenju prava vlasništva na jednoj zemljištu, nadziđivanjem, mješanjem nepodijeljenoj stvari učestvuje više stvari i drugim oblicima stjecanja lica prava sa vlastitim, suprostavljenim suvlasništvo veoma ponekad interesima, i čini zanimljivim, ali i složenim i građenjem suvlasništva na na tuđem osnovu zakona, ali i sticanje suvlasništva na osnovu odluke nadležnog organa. zahtjevnim Značaj pravnim institutom. ovih imovinskih zajednica je enorman. Mada u našoj S obzirom da je regulisano državi ne postoji tačan podataka o velikim brojem zakonskih propisa broju suvlasničkih zajednica, niti materijalnog i procesnog prava, postoji posebna evidencija o istim, suvlasništvo predstavlja jedan od sa sigurnošću možemo reći da koliko najkompleksnijih pravnih instituta god sa aspekta njegove regulacije i nasljedničkih zajednica, isto toliko je sudskog primjeni i suvlasničkih zajednica. S obzirom pomenutih pravnih izvora. Broj na brojnost i činjenicu da se radi o životnih situacija koje u konačnici zakonskim mogu suvlasništva, te da u takvoj situaciji tumačenja rezultirati u nastankom suvlasničkih zajednica je veliki. Pored sticanja prava suvlasništva na osnovu pravnog posla, postoji čitav niz situacija koje zakon reguliše, a koje u konačnici vode do nastanka suvlasničkih je bračnih, načinima odnosno nastanka upis u zemljišnu knjigu nema konstitutivni, već deklaratorni karakter, jasno je da od nivoa adekvatne uređenosti ovih odnosa proporcionalno zavisi i sigurnost pravnog prometa. 3 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Naime, najčešće se u slučaju tržišna privreda, ali i svakodnevne pomenutih suvlasničkih zajednica životne situacije nameću. U takvim događa da iste nisu propisno situacijama seže se za rješenjima koja evidentirane u zemljišnoknjižnim nemaju odgovarajuću brzinu. Ovdje registrima ili su sa druge strane upisi prevashodno mislimo na ostavljanje zastarjeli, odnosno nepotpuni. Sve sudovima da kroz svoju normativnu rezultira djelatnost, odnosno sudsku praksu nesređenosti zemljišnih knjiga, što narušava dejstvo načela iznađu odgovarajuća povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, ta rješenja s razlogom nisu uvijek Posljedice po našu privredu su, slobodno možemo reći, najbolja, jer rješenja. postojeća regulativa ne ostavlja dovoljno prostora za inovativnija rješenja. katastrofalne. Treća savjesna lica nisu u dovoljnoj mjeri zaštićena jer Mi ćemo se u ovom dijelu još uvijek, bez obzira na sve, u rada upravo posvetiti jednom veoma faktičkom smislu, postoji obaveza ili bitnom pitanju u funkcionisanju i bolje pravnoj reći potreba istraživanja regulaciji suvlasničkih želeći prevashodno vanknjižnog stanja nekretnina. Ovo zajednica, posljednje akcentira potrebu da se prezentirati traga i iznađu najbolja rješenja koja svakodnevno postavljaju pred našu će pomenute zajednice regulisati i privredu i sudove, a zatim i ponuditi time iste staviti u promet, ali i zaštiti neka bolja rješenja. Naime, radi se o interese trećih savjesnih lica koja su pitanju stjecanja prava vlasništva postupala u dobroj vjeri. Pored dosjelošću i to na suvlasničkom navedenog, idealnom dijelu nekretnine. postojeća zakonska dileme koje se regulativa ovih instituta se ne čini dovoljno jasnom Ponekad zakoni i preciznom. jednostavno nemaju odgovora na izazove koje 4 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Opće pretpostavke za Smatramo napomenuti stjecanje prava prava vlasništva na nekretninama je i osnovu dosjelosti (usucapia).1 Radi se o originarnom načinu sticanja prava vlasništva, ali i drugih stvarnih prava na osnovu kvalifikovanog neprekidnim posjeda vršenjem i njihovog pravo prestaje činjenice da stari vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije vršio nego zato što je novi originarno stekao vlasništvo, a općepoznato je da na istoj stvari ne mogu u isto vrijeme postojati dva isključiva vlasništva.2 Značaj ovog originarnog Institut vrlo značajan naročito faktičke pravnim sistemima u kojima postoje je instrument pretvaranja u ne vrijeme. dosjelosti vlasti vlasništva nevršenjem, već se polazi od sadržaja kroz određeno, zakonom propisano prava do povrede i negiranja načela da Kao jedan od načina sticanja na sticanje vlasništva dosjelošću ipak ne dolazi vlasništva dosjelošću sticanje da bitnim pravnu, posjeda u subjektivno pravo. načina sticanja prava vlasništva bilo dolazi koji do oblici izražaja u nesklada zemljišnoknjižnog i faktičkog stanja. S obzirom na navedeno, suvišno je i O institutu dosjelosti više vidi kod: Simonetti P, Stjecanje prava vlasništva primjenom ustanova dosjelosti i uzurpacije na na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, v. 29, br. 1/2008; Brežanski J, "Dosjelost kao način stjecanja stvarnih prava", Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2/1999; Žuvela M, Stjecanje prava vlasništva – posebno o građenju na tuđem zemljištu i dosjelosti, Zakonitost, br. 9–10/90; Simonetti P, 1 Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena, Zbornik Pravavnog fakuklteta u Rijeci, v. 28, br. 1/2007, 1-37; Popov D., Kvalifikovana državina u funkciji sticanja prava svojine održajem, Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2011; 45(1):109-125; Popov D, Pravna dejstva državine, Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. 2006; 40(2):217-235; 2 M. Vedriš, M. Klarić, Osnove imovinskog prava, IV izdanje, Pravni fakultet, Zagreb, 1983. godina, str. 193. 5 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ govoriti o njegovom značaju u našoj posjedovanja od deset godina za državi. U stvari, dosjelost se nekada nekrentine,4 odnosno 3 godine za nameće i kao jedini izlaz za vrlo pokretne stvari.5 Za slučaj stjecanja komplikovana i neriješena pravna prava vlasništva putem vanredne pitanja, dosjelosti, zahtjevi su nešto blaži u a posebno kada su zemljišnoknjižni vlasnici nepoznati. Naš pravni sistem, kao i većina zemalja u okruženju poznaje dvije vrste dosjelosti, redovnu i vanrednu.3 Osnovna razlika između ove dvije vrste dosjelosti je u kvaliteti, posjeda, odnosno te kvalifikaciji dužini rokova za pokretne ili nepokretne stvari. Tako se za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću prema našem važećem pravu traži da posjed bude pogledu stepena kvalifikovanosti posjeda, ali zakon u tom slučaju propisuje duže vremenske rokove posjedovanja. Tako samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed savjestan, stječe dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja,6 a na pokretnoj stvari protekom šest godina savjesnog posjeda.7 Dakle, posjed mora imati zakonit i savjestan, uz uslov da nije određene kvalitete kako bi bio pribavljen ili podoban osnov za sticanje prava zloupotrebom povjerenja, te uz vlasništva dosjelošću. Tako je posjed uslov proteka neprekidnog vremena zakonit ukoliko se zasniva na Npr. hrvatsko, crnogorsko, srbijansko, makednsko, slovensko pravo itd. Nadalje, izraz vanredna dosjelost je u upotrebi i u stranim zakonicima i pravnoj literaturi (npr. Švajcarski i Grčki građanski zakonik itd.). O. Stanković, M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd, 1998, str. 136. S druge strane, neka strana zakonodavstva, kao što je slučaj sa npr. njemačkim građanskim zakonikom, ne poznaju instituciju redovne, nego samo vanredne dosjelosti (Čl. 937. BGB-a). Navedneo prema: Popov D, Sticanje prava svojine održajem, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 3/2007, str. 197. 4 Čl. 58. st. 1. ZSPFBiH/RS 5 Čl. 116. st. 1. ZSPFBiH/RS 6 Čl. 58. st. 2. ZSPFBiH/RS 7 Čl. 116. st. 2. ZSPFBiH/RS 3 silom, prijetnjom 6 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ punovažnom pravnom osnovu (npr. nesavjestan od časa kad mu je tužba postoji kupoprodajni ugovor), te dostavljena, što na odgovarajući kako zakon kaže, ukoliko nije način važi i kad je o pravu na posjed pribavljen ili konačno odlučilo drugo nadležno zloupotrebom povjerenja. Nadalje, tijelo ili sud u nekom drugom posjed postupku.10 silom, je prevarom savjestan ukoliko posjednik ne zna niti može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost se uvijek pretpostavlja, te onaj ko trvdi suprotno to mora i dokazati.8 Kada je u pitanju savjesnost i istinitost posjeda pravne osobe ona se prosuđuje prema savjesnosti i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati radnje sticanja ili izvršavanja posjeda, a osoba koje imaju zakonskog zastupnika prema savjesnosti i postupanju njihovog zakonskog zastupnika.9 S druge strane, ukoliko je u sporu o pravu na posjed pravosnažno odlučeno da pravo na posjedniku, posjed njegov ne pripada je posjed Čl. 226. st. 1. i 2. ZSPFBiH, Čl. 312. st. 1 i 2. ZSP RS. Presuda Kantonalnog suda Travnik, broj Gž-473/03 od 26.05.2004. godine. Također vidi: VSRH Rev 1631/1989, od 24.10.1991. godine. 8 Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada je posjednik stupio u posjed nekretnine, a završava se istekom posljednjeg dana vremena koje je potrebno za dosjelost.11 U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme, za koje su prethodnici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni samostalni posjednici, odnosno kao savjesni samostalni posjednici.12 Uračunavanje vremena je moguće i ako su posjednici različitog kvaliteta, kada se vrijeme za koje su posjedovali prethodnici sadašnjeg posjednika preračunava u vrijeme Čl. 226. st. 3. i 4. ZSPFBiH, Čl. 312. st. 3. i 4. ZSP RS. 10 Čl. 226. st. 5. ZSPFBiH, Čl. 312. st. 5 ZSP RS. 11 Čl. 58. st. 3. ZSPFBiH/RS 12 Čl. 58. st. 4. ZSPFBiH/RS 9 7 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ potrebno za dosjelost.13 Kada se radi sticanja prava vlasništva dosjelošću o nasljeđivanju, oboriva je zakonska na idelanom dijelu nekretnine u pretpostavka da nasljednik postaje suvlasništvu. Broj mogućih životnih savjesni trenutka situacija iz kojih ovo pitanje izvire je otvaranja nasljedstva i u slučaju kad veliki. Jedna od situacija je i kada je ostavilac bio nesavjestan držalac, neko lice kupi idealni dio ili na drugi bez obzira kada je stekao faktičku način stekne zakonit posjed, a da posjednik od 14 vlast na stvari. Što se tiče prekida tom prilikom nije znao niti mogao odnosno zastoja toka vremena znati da lice od kojeg kupuje nije dosjelosti, na odgovarajući se način suvlasnik. primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju toka rokova za zastaru potraživanja iz ZOO.15 Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na Ranija sudska praksa zauzela je stav da suvlasnik ne može steći pravo vlasništva suvlasničkom suvlasnika.16 dosjelošću dijelu Međutim, na drugog stajalište novije domaće sudske prakse, ali i idealnom suvlasničkom prakse sudova regiona u pogledu dijelu nekretnine od ovog pitanja je da suvlasnik ipak strane drugog suvlasnika U pravoj teoriji i praksi može steći vlasništvo na cijeloj stvari pod općim pretpostavkama, a to znači da suvlasnik može steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu postavilo se pitanje mogućnosti Čl. 58. st. 5. ZSPFBiH/RS Čl. 58. st. 6. ZSPFBiH/RS 15 Čl. 58. st. 7. ZSPFBiH/RS 16 Vrhovni sud Jugoslavije, Rev. br. 2594/61, od 07.02.1961. godine. Navedeno 13 14 prema: Lazarević D, Susvojina, zajednička svojina i zaštita prava svojine, Poslovni biro, Prvo izdanje, Beograd 2011, str. 85 fn: 262. 8 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ drugog suvlasnika i dosjelošću.17 Na već to može steći samo druga osoba koja ovom stanovištu je i pravna nauka.18 nije suvlasnik stvari“.19 Ipak, domaća sudska nije u Iznesenom stavu, osim potpunosti jednoglasna u ovom primjedbe da je u suprotnosti sa već pitanju. Tako se veoma zanimljivim citiranom čini stav Općinskog suda u Zenici, uključujući i sudsku praksu našeg naknadno od Vrhovnog suda, kao i stavom pravne Kantonalnog suda u Zenici, a koji nauke, može se prigovoriti i sa još glasi: „kako vlasnik ne može steći pravo jednog osnova. Naime, kako je vlasništva nad vlastitom stvari dosjelošću, pomenuto, za stjecanje suvlasništva tako isto ni suvlasnik ne može ni u kom ne postoje neke posebne pravne slučaju steći pravo suvlasništva dosjelošću osnove različite od onih na temelju na određenoj stvari, odnosno suvlasničkim kojih se stječe pravo vlasništva. dijelovima drugih suvlasnika na toj stvari, Kako je prema ZSP FBiH/RS, kao i prihvaćenog i sudskom praksom, starijim propisima, predviđeno da se u pravnom prometu uzima da je 17„Suvlasnik može steći pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu drugog suvlansika pod općim uvjetima.“ Pravni stav Kantonalnog suda u Sarajevu-Bilten Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 3/99, str. 35, Isto tako VSBiH, Gž-704/73 od 19.11.1973. godine. Pravna misao, broj 56/1974, str. 73; Zbirka sudskih odluka, 1976, knjiga 1, sveska 1, str. 122, i VSBiH, broj Gz-707/73 od 18.10.1973. godine – Bilten VSBiH, broj 27/1974, str. 25. „Zemljišnoknjižni suvlasnik može u parnici tražiti da se presudom utvrdi da je pod opštim zakonskim pretpostavkama održajem stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su vanknjižnom diobom pripale pojedinim zemljišnoknjižnim suvlasnicima i da mu se srazmjerno tome poveća suvlasnički dio (Čl. 28. st. 4. ZOSPO).“ Pravni stav sjednice Građasnkoprivrednog odjeljenja VSBiH od 26.02.1988. godine – Bilten VSBiH, broj 1/1988, odluka broj 120. Također vidi: „Savjesni posjednici nekretnina koje je njihov prednik kupio od suvlasnika stekli su pravo vlasništva protekom vremena od dvadeset godina“ Vrhovni sud BiH Rev. 492/87 od 9. juna 1988. godine, Bilten VSBiH, broj 3/1988. 18 Stanković O, Orlić M, Stvarno pravo, Nomos doo Beograd, 2001. godine, str. 157. 19 Presuda Općinskog suda u Zenici broj 034-0-P-06-001293 od 18.6.2009. godine. Ovaj stav naknadno je potvrđen presudom Kantonalnog suda u Zenici Broj: 004-0-Gž09-003500, od 25.05.2010. godine 9 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ idealni dio stvari samostalna stvar, te na da sve što je određeno za stvar savjesnosti, vrijedi i za idealne dijelove (osim u suvlasništvo kao takvo evidentirano zakonom propisanim slučajevima), u zemljišnoj knjizi. Tako se npr. to se kao logičan zaključak i nameće postavlja pitanje, da li je sticalac mogućnost sticanja (su)vlasništva na savjestan idelanom dijelu nekretnine. ostavinskih rješenja i izvršenog upisa Dakle, s obzirom na to da za stjecanje prava dosjelošću nije propisano, zaključujemo da navedeno suvlasništva ništa pitanje posebno na adekvatno primjenjuju odredbe o stjecanju idealnom dijelu je naročito unatoč pitanje kada je postojanju u zemljišne knjige? Ovo pitanje ima poseban praktični značaj iz razloga što je najveći broj suvlasničkih zajednica u kojima se i postavlja ovo pitanje, nastao na osnovu praktični značaj nasljeđivanja. prava vlasništva dosjelošću. Nadalje, Dodatni jasno je da će se u ovom slučaju proističe iz činjenice nesređenosti uvijek primjenjivati pravila vanredne zemljišnoknjižnih dosjelosti. Međutim, jasno je da se posebno u ranijem periodu kada je ne radi o jednostavnom, već o uredna evidencija u zemljišnim veoma složenom postupku u kojem knjigama je neophodno dokazati sve kvalitete zapostavljena, a načelo povjerenja u posjeda, zemljišne knjige bilo zanemareno. o kojima detaljnije govorimo u nastavku rada. Savjesnost suvlasnika stjecatelja evidencija, bila poprilično Dakle, jasno je da u praksi postoji veliki broj tzv. „fiktivnih“ suvlasničkih zajednica, u kojima formalni suvlasnici nisu ni svjesni pomenutog pravnog odnosa. Ono što je sporno kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću U konkretnom slučaju, postojanja ostavinskih rješenja i 10 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ izvršenog upisa u zemljišne knjige, ostavinskih rješenje ne čini posjed sudska praksa stoji na stanovištu da tužitelja navedene činjenice same po sebi ne savjesnost ili nesavjesnost posjeda je govore o nesavjesnosti tužitelja. faktičko pitanje koje sud rješava na Tako će i pored navedenog sticalac osnovu relevantnih okolnosti biti savjestan ukoliko se on (kao i svakog konkretnog slučaja.21 njegov prednik) ponašao kao Međutim, iako se savjesnot posjeda vlasnik spornih nekretnina, a drugi presumira, prema stajalištu sudske suvlasnik/ci (niti njegovi prednici) prakse nikada nisu osporili ovo pravo nesavjesnim.20 postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda, vlasništva, iako je sticalac svoja nesavjesnost posjeda vlasničko-pravna ovlaštenja dokazivati protivna stranka kad iz manifestirao naočigled. navoda samog posjednika proizlazi njima Shodno navedenom, sama činjenica “iako Dakle, ne treba da je njegov posjed nesavjestan.”22 upisa u zemljišne knjige na temelju „Prednik tužitelja, kao i tužitelj na temelju ove okolnosti su osnovano vjerovali da su vlasnici, pa se tužiteljev propust da izvrši uvid u zemljišne knjige istom ne može stavljati nateret i činiti njegov posjed nesavjesnim, jer se on kao i njegov prednik duži niz godine i to više od 40 godine ponašao kao vlasnik i jasno manifestira sva vlasničko-pravna ovlaštenja, a sama činjenica upisa u zemljišne knjige na temelju ostavinskih rješenja ne čini posjed tužitelja nesavjesnim. Prema tome, sama činjenica upisa u zemljišne knjige na temelju ostavinskih rješenja ne čini posjed tužitelja nesavjesnim.“ Kantonalni sud u Travniku, broj Gž 473/03, od 26.05.2004. godine Domaća i strana sudksa praksa, broj 14/2006, str. 37-38. Također vidi: „Sudska praksa zauzela je stav da je pretpostavka savjesnosti posjeda radi sticanja prava 20 vlasništva ispunjena ukoliko se vlasnik nepokretne stvari apsolutno pasivno drži u pogledu ostvarenja nekog prava koje izvire iz prava vlasništva na toj stvari, a posjednik te stvari iz takvog ponašanja vlasnika stvari kroz vrijeme od 20 godina stekne uvjerenje da ga realizacija tog prava ne interesuje i da stvar drži kao savjestan posjednik.“ Vrhovni sud RS, broj Rev 69/02 od 14.11.2003. godine – Domaća i strana sudksa praksa, broj 7/2005, str. 43-44; Bilten sudkse prakse VS RS, broj 2004/I, odluka broj 32. 21 Medić D, Državina u pravu Republike Srpske, Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, godina 2, broj 2, Banja Luka, jul 2012. godine, str. 5-49 22 VSH, Rev 1953/1984. od 08.01.1985. godine. Navedeno prema: Brežanski J, Još o stjecanju vlasništva dosjelošću na nekretninama u 11 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Tako, primjeni nema instituta prostora dosjelosti u pravo vlasništva nekretnini, odnosno na cijeloj u obimu situacijama kada suvlasnici znaju da posjeda, a samim tim i suvlasničkom nisu jedini vlasnici stvari (nisu dijelu drugog suvlasnika.24 Postavlja savjesni), što će uvijek biti u slučaju se jedno generalno pitanje, šta nasljednika, zajedno ukoliko je posjednik nakon proteka prisustvovali ostavinskoj raspravi i vremena potrebnog za sticanje prava 23 vlasništva saznao za druge vlasnike, koji su koji su znali za druge nasljednike. Međutim, ukoliko je jedan od odnosno sunasljednika nesavjestan nakon proteka zakonski držao cijelu nekretninu, a nakon njegove smrti njegov nasljednik nastavi preko 20 godina, tada će suvlasnik, uz ispunjenje ostalih uslova, steći društvenom vlasništvu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, v. 30, br. 1/2009, 611. 23 „Na osnovu utvrđenih činjenica prvostepeni sud je zaključio da tužilac nije bio savjestan posjednik spornih nekretnina , jer je znao da su sporne nekretnine suvlasništvo na jednake dijelove kao njihova djedovina.“ Vrhovni sud R Hrvatske, Rev. 2106/90 od 07.11.1992. godine. Također vidi i: „Samo pošteni posjednik može steći pravo vlasništva dosjelošću, a takvim posjednikom ne može se smatrati nasljednik u čijem posjedu se nakon smrti ostavioca (oca) nalazi nekretnina koja predstavlja ostavinsku imovinu, a koji je znao da pored njega postoji i drugi nasljednik (njegov brat), i da se taj drugi nasljednik nije odrekao nasljedstva, niti mu je ustupio svoj idealni dio, pa stoga na temelju takvog posjeda nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću nannasljednom dijelu tog drugog nasljendika, neovisno o duljini trajanja tog posjeda, jer je znao da mu ne pripada je postao utvrđenog vremena? da posjeduje i koristi cijelu nekretninu ukoliko Da li u takvoj situaciji on gubi osnov za sticanje prava vlasništva dosjelošću? I ovo pitanje pravo na posjed cijele ostavinske mase.“ Županijski sud u Bjelovaru, Gž 527/09 od 15.10.2009. godine-odluka dostupna na: www.iusinfo.hr (04.12.2020.) Također vidi: „Tvrdnje revidenta koje se odnose na stjecanja prava dosjelošću nisu osnovane. Ovo iz razloga što su i prednik tuženika i tuženik znali da sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i oca tuženika pa nisu bili savjesni posjednici. Zbog navedenog nisu imali mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću bez obzira na vremensko trajanje posjeda tuženika i njegovog pravnog prednika na spornim nekretninama.” (VSRH, Rev2196/1991 od 23. decembra 1991.) 24 Lazarević D, Susvojina, zajednička svojina i zaštita prava svojine, Poslovni biro, Prvo izdanje, Beograd 2011, str. 86. 12 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nije eksplicitno regulisano zakonom, Nadalje, postavlja se pitanje tako da su odgovor na isto morali da li savjesnost posjednika prestaje dati sudovi kroz ustaljene postupke. momentom saznanja da je drugi S tim u vezi, naši sudovi, kao i sudovi upisan u zemljišnu knjigu? Ovo zemalja u okruženju su zauzeli stav pitanje je od velikog značaja jer se da činjenica što je posjednik postao stjecalac o ovom pitanju upoznaje u nesavjestan nakon proteka vremena većini potrebnog prava pripreme tužbe. Kao i većina drugih vlasništva dosjelošću ne utiče na pitanja, isto također nije eksplicitno krajnji regulisano određenim zakonskim za ishod sticanje sticanja prava slučajeva u momentu vlasništva.25 Ovo iz razloga što se članom. vlasništvo putem dosjelosti stječe na negativan odgovor na postavljeno osnovu zakona i to momentom pitanje, te se zauzima stav da ispunjena savjesnost posjednika ne prestaje svih propisanih pretpostavki. Sudska praksa daje časom saznanja da je drugi upisan u zemljišnu knjigu.26 Paragraf 1468. OGZ-a i načelno mišljenje Proširene opšte sjednice Saveznog vrhovnog suda Jugoslavije od 4. aprila 1960. godine broj 3/60 ZSO V-1, 15. Također vidi: „Međutim, ako se uzme u obzir nepobitno utvrđena činjenica da posjed tužilaca i njihovih prednika na spornim nekretninama traje još od vremena prije drugog svjetskog rata i da je do 1963. godine, kada se tužiteljica počela obraćati tuženim da izvrše diobu suvlasničkih nekretnina, proteklo vrijeme duže od 20 godina, slijedi zaključak da su tuženi, u smislu pravnih pravila imovinskog prava modifikovanih u sudskoj praksi, već do tog momenta (1963.godine), stekli pravo vlasništva u spornim nekretninama putem dosjelosti pa je zbog toga nebitno kada se 25 tužiteljica poslije toga obraćala tuženima radi ostvarivanja svojih suvlasničkih prava.“ Vrhovni sud BiH, Rev. 488/87 od 9. juna 1988. godine –Bilten VSBiH, broj 3/1988 26 „Pravno shvaćanje suda prvog stupnja kako je poštenje posjednika prestalo časom kad je saznao da je netko drugi upisan u zemljišne knjige nije pravilno. Sama činjenica da je u zemljišnoj knjizi upisano vlasništvo druge osobe, u konkretnom slučaju općenarodna imovina, odnosno Republika Hrvatska, ne znači nužno da je posjednik nesavjestan, odnosno nepošten. Nepoštenje posjeda treba dokazivati (Vrhovni sud Republike Hrvatske, odluke poslovni broj Rev 1519/09 od 23. ožujka 2011, Rev-x 76/14 od 21. listopada 2014., i druge).” (Županijski sud u Zagrebu, Gž- 13 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Tužbe radi uknjižbe prava vlasništva stečenog dosjelošću na idealnom dijelu nekretnine posjedovao kroz zakonom određeni period. 27 Tako, savjesni posjednik ne može tražiti pravo suvlasništva cijele katastarske parcele već samo pravo vlasništva na onaj dio koji je posjedovao najmanje dvadeset godina.28 U tom smislu, ukoliko su Kada je u pitanju obim ispunjene pretpostavke za stjecanje sticanja prava vlasništva onda se radi prava vlasništva dijela nekretnine o primjeni pravila quantum possessum dosjelošću, ne može se tražiti tantum praescriptum, odnosno vlasnik utvrđenje stječe samo ono i onoliko koliko je razmjerno utvrđenom omjeru u prava suvlasništva odnosu na cijelu nekretninu.29 Ovo 5707/2018 od 2.07.2019. godine. U tom pravcu vid ii: „Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama. U konkretnoj situaciji, kad je prednik tužitelja na temelju kupoprodajnog ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik nekretnina u ½ dijela, a koje nekretnine su u postupku nove izmjere sukladno fizičkoj diobi nekretnina upisane u posebne posjedovne listove i raniji suvlasnici ih tako i posjeduju, okolnost da je u zemljišnim knjigama na temelju izjave jednog od ranijih suvlasnika (M. G.) upisano suvlasništvo i na onim nekretninama koje su u isključivom posjedu drugog suvlasnika (T. B.), posjed T. B. i njegovih sljednika ne čini nepoštenim.” VSRH, Rev-x 76/14 od 21.10.2014. godine 27 Brežanski J, Još o stjecanju vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, v. 30, br. 1/2009, 603. 28 “Dosjelosti (održaj) je originaran način sticanja prava vlasništva pa savjesni posjednik (uzukapient) ne može tražiti pravo suvlasništva cijele katastarske parcele već samo pravo vlasništva na onaj dio koji je posjedovao preko dvadeset godina.” Vrhovni sud BiH, Rev. 66/87 od 22.10.1987. godine – Bilten VSBiH broj 1/1988 29 “U postupku je utvrđeno da je tužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu. Tužiteljica je prvotno i imala pravilno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva točno određenog 14 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pitanje je naroičito bitno kod tzv. omjer suvlasništva kroz proračun tihih/ skrivenih dioba, koje su u suvlasničkih omjera u zavisnosti od našoj državi veoma često provođene površine putem dogovora posjedovala. Navedenim pitanjem se njihovih također bavila sudska praksa. Tako prednika, i iste su imanentne upravo je Vrhovni sud Hrvatske u predmetu tzv. broj VSRH Rev x - 1075/12 od 29. usmenih suvlasnika, odnosno „fiktivnim“ suvlasničkim zajednicama. nekretnine koja se 01. 2014. godine postavio značajan stav da: „ukoliko se radi o stečenom Upravo, navedeno pitanje je u praksi dodatne dijelu nekretnine koji faktično prema postavljanja materijalno pravnim pravilima koja su se konkretnih tužbenih zahtjeva. Tako primjenjivala u trenutku stjecanja već se u praksi veoma često u tužbenim predstavlja pojedinačno određenu stvar, zahtjevima pogrešno traži utvrđenje kao dopušten i određen treba prihvatiti i prava suvlasništva, a ne isključivog zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj prava vlasništva. Npr. ukoliko je lice faktično odijeljeni dio precizno grafički posjedovalo određeni fizički dio individualizira prema skici lica mjesta.“ probleme proizvelo pravu vlasništva na fizički odijeljenom prilikom nekretnine kroz zakonom utvrđeni rok, veoma često tužbenim U takvoj situaciji, „stjecatelj je zahtjevima se tražilo da se utvrđuje ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije dijela sporne nekretnine sukladno nalazu i mišljenju vještaka geometra, ali je naknadno preinačila tužbeni zahtjev i zatražila utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu razmjerno površini koju u naravi uživa osobno i putem prednika preko 50 godina. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. U ovom konkretnom slučaju nikada nije egzistiralo pravo suvlasništva između tužiteljice i tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, već naprotiv u postupku je utvrđeno da je svaka strana bila u posjedu i uživala točno fizički određen dio sporne nekretnine.” Vrhovni sud R Hrvatske, Revx 995/13-2, od 24.01.2014. godine 15 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ predmetnog zemljišta prema granicama slučaju uveliko oslanja na već stečenog prava vlasništva, te dalje time (ako pomenuto načelo quantum possessum su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom tantum praescriptum. nastale čestice u zemljišnim knjigama, upis vlasništva na svoje ime, čime je odluka provediva.“ Dakle, taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te je prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.”30 Predmetni stav se u svakom Vidi: “Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet 30 Naredno praktično pitanje koje se pojavljuje u odnosu na predmetni slučaj jeste na koji način će doći do izdvajanja posebnog ZK izvadka. U konkretnom slučaju, pravosnažna presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev kojom je tužitelj na osnovu dosjelosti stekao isključivo vlasništvo zemljišne čestice, nekretnine, će biti na dijelu odnosno osnov za neophodnu parcelizaciju i kreiranje prijavnog lista.31 vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 3. t. 3. Zakona o prostornom uređenju Narodne novine, broj 153/13), te dalje time (ako su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. do 162. ZZK), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime je odluka provediva.” VSRH Rev x 1075/12 od 29.01.2014. godine. 31 "Da bi dio postojeće nekretnine dobio svojstvo pojedinačne nekretnine, odnosno zemljišne čestice na kojoj se prema čl. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim 16 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Nadalje, postavlja se Da li sud u konkretnom praktično pitanje, u kojem momentu primjeru može usvojiti tužbeni moraju biti ispunjene pretpostavke zahtjev na osnovu ispunjenosti za vlasništva uslova za stjecanje prava vlasništva u momentu momentu stjecanje dosjelošću, prava da li u zaključenja glavne podnošenja tužbe ili u momentu rasprave. Naime, ovo pitanje je u zaključenja rasprave. suprotnosti sa opštim načelom Praktični značaj ovog pitanja je parničnog postuka da sud cijeni veliki, naročito u situacijama kada ispunjenost uslova u momentu tužitelj podnese tužbu za sticanje zaključenja glavne rasprave. I ovo prava vlasništva na osnovu redovne pitanje je bilo predmetom raznih dosjelosti, a tokom samog postupka teorijskih i praktičnih rasprava. se ispune i pretpostavke za sticanje Zanimljiv putem vanredne dosjelosti. navedeno pitanje zauzeo je Vrhovni glavne sud pravima može stjecati pravo vlasništva, potrebno je da se provede parcelacija, sačini prijavni list koji će biti propisno ovjeren od strane nadležnog katastarskog ureda i tek nakon toga u skladu s prijavnim listom provede razvrgnuće, budući da se pravo vlasništva može uknjižiti samo na određenoj zemljišnoknjižnoj čestici ali ne i na fizički određenom dijelu nekretnine.""Zaključak sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 06.10.2011. godinu. Također vidi: “Mada parcelacija iz 2011. nije provedena u zemljišnim knjigama, prema shvaćanju ovog suda, ali i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 1075/12 od 29. 1. 2014.), tužitelj može zahtijevati utvrđenje vlasništva na dijelu postojeće zemljišnoknjižne čestice, kao i trpljenje takvog upisa u zemljišnoj knjizi nakon RH stav na u odnosu općoj na sjednici parcelacije iste, ako dokaže kako je stekao vlasništvo po jednom od zakonskih temelja. Ovo shvaćanje se zasniva na mogućnosti da se neka čestica potajnom diobom podijeli na više faktički (materijalno) odijeljenih dijelova koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar - species (čl. 5. st. 1. ZV). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa više ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. U tom slučaju je suvlasništvo prestalo, makar nije izvršena parcelacija čestice u zemljišnim knjigama i katastru, te je prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, moguće steći vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.” Županijski sud u Zagrebu, Gž553/16 od 03.01.2017. godine 17 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ građanskog odjeljenja, a koji glasi: Zaključak "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost U radu je obrađeno pitanje mogućnosti sticanja prava vlasništva posjednika biti vlasnikom stvari, te dosjelošću sposobnost nekretnine u suvlasništvu, te su stvari da bude u na idelanom osnovna dijelu vlasništvu) moraju biti ispunjene u prezentirana stajališta vrijeme podnošenja tužbe.„32 pravne nauke, ali i sudske prakse, kako domaće, tako i prakse sudova u Faktička primjena ovog regionu. Analizom shvatanja znači da pretpostavke za pozitivnih stjecanje prava vlasništva dosjelošću sudske prakse utvrdili smo različita moraju u postupanja i različite stavove sudova momentu utuženja. Do usvajanja u pogledu ovog pitanja. U nastojanju citiranog shvaćanja i u R Hrvatskoj da iznađemo kvalitetnije rješenje, a je postojala gotovo ustaljena praksa na osnovu detaljne analize sudske da su se pretpostavke za stjecanje prakse, smatramo da je ispravniji prava dosjelošću stav prema kojem je dopušteno trenutku sticanje vlasništva na suvlasničkom biti ispunjene vlasništva procjenjivale već prema zaključenja glavne rasprave, iako je postojala i praksa sudova u pravcu novozauzetog stanovišta.33 zakonskih relevantnih propisa i udjelu na osnovu dosjelosti. Naime, suvlasništva za ne stjecanje postoje neke posebne pravne osnove različiti od Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) od 14. februara 2019. godine. 33 Vidi: “U konkretnom slučaju pogrešan je pravni pristup nižestupanjskih sudova koji u vrijeme potrebno za dosjelost računaju i 32 vrijeme nakon podnošenja tužbe, pa do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu.” VSRH, Rev 458/14 od 7. februara 2018. godine 18 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ onih na temelju kojih se stječe pravo stoji na stanovištu da navedene vlasništva. Kako je prema ZSP činjenice FBiH/RS, kao i starijim propisima, rješenja i izvršenog upisa u zemljišne predviđeno da se u pravnom knjige) ne govore o nesavjesnosti prometu uzima da je idealni dio tužitelja. Budući da je broj mogućih stvari samostalna stvar, te da sve što životnih situacija iz kojih ova pitanja je određeno za stvar vrijedi i za izviru je veliki, te s obzirom na idealne dijelove (osim u zakonom činjenicu postojanja neusaglašene propisanim slučajevima), to se kao sudske logičan sigurnosti zaključak i nameće (postojanje prakse,a ostavinskih radi pravnog zaštite prometa, mogućnost sticanja (su)vlasništva na neophodno je de lege ferenda regulisati idelanom dijelu nekretnine. Dakle, s ova obzirom na to da za stjecanje prava usvojenim stavovima sudske prakse. pitanja u skladu sa već suvlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano, zaključujemo da na navedeno pitanje adekvatno primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Dodatni problem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na idealnom dijelu tiče se pitanja savjesnosti, naročito kada je suvlasništvo kao takvo evidentirano u zemljišnoj knjizi, što je prema našim rezultatima zastupljeno u većini slučajeva. Rezultati analiza sudskih odluka pokazuju da sudska praksa 19 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Literatura Stanković, M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd, 1998. Knjige i članci: - Popov D, Pravna dejstva državine, - Brežanski J, Još o stjecanju vlasništva dosjelošću nekretninama - - u - Popov D, Sticanje prava svojine održajem, Zbornik radova fakulteta u Rijeci, v. 30, br. Pravnog fakulteta u Novom 1/2009 Sadu, 3/2007 Brežanski J, "Dosjelost kao - Popov D., Kvalifikovana način stjecanja stvarnih prava", državina u funkciji sticanja Zbornik Pravnog fakulteta prava Sveučilišta u Rijeci, 2/1999 Zbornik radova Pravnog D, Susvojina, zajednička svojina fakulteta, Novi Sad. 2011; i zaštita prava svojine, Poslovni 45(1):109-125; - svojine Simonetti P, održajem, Prelazak 2011, nekretnina u društveno vlasništvo M. Vedriš, M. Klarić, Osnove protekom vremena, Zbornik imovinskog prava, IV izdanje, Pravavnog Pravni Rijeci, v. 28, br. 1/2007, fakultet, Zagreb, 1983. godina - 2006; 40(2):217-235; vlasništvu, Zbornik Pravnog biro, Prvo izdanje, Beograd - radova Pravnog fakulteta, Novi Sad. na društvenom Zbornik - fakuklteta u Simonetti P, Stjecanje prava Medić D, Državina u pravu vlasništva primjenom ustanova Republike Srpske, Godišnjak dosjelosti i uzurpacije na na Fakulteta pravnih nauka, nekretninama koje su bile u godina 2, broj 2, Banja Luka, društvenom vlasništvu, Zbornik jul Pravnog fakulteta u Rijeci, v. 2012. godine, O. 29, br. 1/2008 20 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - Stanković O, Orlić M, Stvarno pravo, Nomos doo Beograd, 2001. godine - − VSRH, Rev-2196/1991 od 23. decembra 1991. − Načelno mišljenje Proširene Žuvela M, Stjecanje prava opšte vlasništva – posebno o građenju vrhovnog suda Jugoslavije na tuđem zemljištu i dosjelosti, od 4. aprila 1960. godine Zakonitost, br. 9–10/90 broj 3/60 ZSO V-1, 15 sjednice Saveznog − Vrhovni sud BiH, Rev. Sudska praksa: 488/87 od 9. juna 1988. − Pravni stav Kantonalnog suda u Sarajevu-Bilten Kantonalnog suda u stav sjednice − Vrhovni sud VSBiH od sud broj VSBiH, broj 1/1988, odluka 23.03.2011, sud BiH Rev. 492/87 od 9. juna 1988. godine, Bilten VSBiH, broj − Presuda Kantonalnog suda u Zenici Broj: 004-0-Gž-09godine Rev. br. 1519/09 sud od Jugoslavije, 2594/61, od 07.02.1961. godine. − VSBiH, broj Gz-707/73 od 18.10.1973. godine – Bilten 3/1988. 003500, Rev − Vrhovni broj 120. Republike Hrvatske, odluke poslovni 26.02.1988. godine – Bilten − Vrhovni Republike 21. listopada 2014 − Vrhovni Građasnko-privrednog odjeljenja 3/1988 Hrvatske Rev-x 76/14 od Sarajevu, broj 3/99, − Pravni godine –Bilten VSBiH, broj od 25.05.2010. VSBiH, broj 27/1974 − VSBiH, Gž-704/73 od 19.11.1973. godine. − VSH, Rev 1953/1984. od 08.01.1985. godine 21 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ − Vrhovni sud BiH, Rev. − Vrhovni sud R Hrvatske, 66/87 od 22.10.1987. godine Rev-x – Bilten VSBiH broj 1/1988 24.01.2014. godine − VSRH Rev 1631/1989, od 24.10.1991. godine. 2106/90 od − VSRH Rev x - 1075/12 od 29.01.2014. godine. − Vrhovni sud R Hrvatske, Rev. 995/13-2, od 07.11.1992. godine − Županijski sud u Zagrebu, Gž-553/16 od 03.01.2017. godine − Vrhovni sud RS, broj Rev − Županijski sud u Zagrebu, 69/02 od 14.11.2003. godine Gž-5707/2018 – Domaća i strana sudksa 2.07.2019. godine praksa, broj 7/2005, str. 43- od − Presuda Općinskog suda u 44; Bilten sudkse prakse VS Zenici RS, broj 2004/I, odluka broj 001293 od 18.6.2009. godine broj 034-0-P-06- 32. − Presuda Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-473/03 od 26.05.2004. godine − Kantonalni sud u Travniku, broj Gž 473/03, od 26.05.2004. godine - Domaća i strana sudksa praksa, broj 14/2006, str. 37-38. − Županijski sud u Bjelovaru, Gž 527/09 od 15.10.2009. godine 22 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni ogledi Author Author Centar za društvena istraživanja, Internacionalni Burč univerzitet Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnine Author Author Esad Oruč Abstract A summary of the resource. Suvlasništvo predstavlja modalitet prava vlasništva sa više subjekata. Upravo činjenica da u vršenju prava vlasništva na jednoj nepodijeljenoj stvari učestvuje više lica sa vlastitim, ponekad i suprostavljenim interesima, čini suvlasništvo zanimljivim, ali i veoma složenim i zahtjevnim pravnim institutom. Posebno pitanje u pogledu funkcionisanja suvlasničkih zajednica, a koje se postavilo u praksi, jeste pitanje mogućnosti sticanja prava vlasništva dosjelošću jednog suvlasnika na suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika. S tim u vezi, razmatrana su osnovna pitanja prezentiranog problema: uslovi za sticanje prava vlasništva dosjelošću, kao i posebno pitanje savjesnosti sticaoca u konkretnom slučaju. Kroz analizu domaće, ali i strane sudske prakse, ukazano je i na postojanje različitih stavova u pogledu pojedinih pitanja. Pored navednog, u radu je ukazano i na određene propuste u zakonskoj regulaciji predmetnog pitanja, te su predložena adekvatna zakonska rješenja de lege ferenda. Keywords Keywords. usucaption, co-ownership, co-ownership share, ownership DOI Digital object identifier 10.14706/DOI21411 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bbe1ca744dc7b9e503a618c1a601fa34.pdf a7c50eeec0f7bc2c4108f476e0322ee8 PDF Text Text Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ IZVRŠENJE NA Sažetak NEKRETNINAMA U SVJETLU PROPISA IZVRŠNOG, ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG I STVARNOG PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI Mogućnost izvršenja na izvršenikovom neupisanom pravu na nekretnini uslovljena je pravilnim razumijevanjem definicije nove zakonske načela upisa. Neusaglašenost odredaba materijalnog prava u pogledu dejstva REAL ESTATE uknjižbe i trenutka u kojem se stiče ENFORCEMENT IN pravo na nekretnini dovodi do THE LIGHT OF različitih REGULATIONS OF DISTRAINT LAW, LAND REGISTRY LAW AND pravnih shvatanja u pravnoj teoriji, što može generirati pojavu neujednačene prakse u primjeni prava. U radu je izvršena analiza odredaba izvršnog, a u vezi s PROPERTY LAW IN odredbama BOSNIA AND stvarnog prava, koje predviđaju HERZEGOVINA mogućnost izvršenja na nekretnini zemljišnoknjižnog i koja je u samostalnom posjedu Prof. dr. Hamid Mutapčić Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli hamid.mutapcic@untz.ba JEL klasifikacija: K11, K25 DOI: 10.14706/DOI21412 izvršenika, odnosno na nekretnini na kojoj izvršenik ima utvrđeno vanknjižno pravo vlasništva. Ključne nekretnini, riječi: Izvršenje Samostalan na posjed nekretnine, Vanknjižno vlasništvo 23 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Abstract Key words: Enforcement on real estate, Adverse possession of real The possibility of distraint on the enforcement debtor's estate, Unregistered right of ownership unregistered right on real estate is conditioned by a correct understanding of the new legal definition of the principle of registration. The inconsistency of the provisions of substantive law regarding the effect of registration and the moment in which the right on real estate is acquired leads to different legal understandings in legal theory, which can generate the emergence of uneven practice in the application of law. This article analyzes the provisions of Distraint Law, and in connection with the provisions of Land registry Law and Property Law, which provide for the possibility of enforcement on real estate that is in the adverse possession of the enforcement debtor, or on the real estate on which the debtor has established unregistered right of ownership. 24 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Uvod Unazad nekoliko decenija zemljišnoknjižno stanje nekretnina u Bosni i Hercegovini ne odgovara stvarnom pravnom stanju. Često se dešava da upisana osoba u zemljišnoj knjizi nije stvarni vlasnik iz razloga što ona nema i samostalan posjed nekretnine, zbog čega je njen upis samo formalnog karaktera. Nesređeno zemljišnoknjižno stanje generira pojavu različitih pravnih shvatanja u vezi s postupcima u kojima je predmet nekretnina koja je u samostalnom posjedu trećeg lica. Takva shvatanja doprinose pojavi neujednačene prakse u primjeni prava, čime se narušava načelo pravne sigurnosti kao jedno od temeljnih načela pravnog poretka Bosne i Hercegovine. prinudno ostvarivanje povjeriočevog potraživanja ostvaruje prodajom nekretnine koja u zemljišnoj knjizi nije upisana u korist izvršenika. Navedenu pravnu mogućnost jeste i izvršni postupak u kojem se V. čl. 70. st. 2., a u vezi s čl. 37. Zakona o izvršnom postupku FBiH – ZIP FBiH (Službene novine FBiH 32/03), odnosno 34 odredbe izvršnog prava.34 Međutim, pravilna primjena ovih odredaba uslovljena je pravilnim razumijevanjem odredaba materijalnog prava koje propisuju dejstvo uknjižbe i momenat u kojem se stiču prava na nekretninama. Osnovni preduslov za namirenje povjerioca iz izvršenikovog neupisanog prava na nekretnini jeste da je on (izvršenik) stvarni titular takvog prava, bez obzira da li je njegovo pravo evidentirano u zemljišnoj knjizi ili ne. Svrha izvršnog postupka jeste namirenje dosuđenog potraživanja povjerioca protiv osobe koja je u vjerodostojnoj izvršnoj Jedan od takvih postupaka predviđaju ispravi označena kao dužnik, ali samo na način da se sredstva osiguraju iz imovine na Zakona o izvršnom postupku RS – ZIP RS (Službeni glasnik RS 59/03, 85/03). 25 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ kojoj izvršenik ima ustanovljeno propisima koji imperativno pravo vlasništva. zahtijevaju da stečena subjektivna prava trebaju biti izraz slobodne Specifični način volje pravnih subjekata. Stoga je za evidentiranja nekretnina i prava na pravilno nekretninama, kao i momenat u problema potrebno dovesti u vezu kojem se stiče pravo vlasništva na navedene odredbe izvršnog prava s nekretnini, uslovljava pravilnost i odredbama materijalnog prava koje zakonitost provedenog predviđaju trenutak u kojem se stiče postupka. Odredbe izvršnog Zakona razumijevanje ovog o pravo vlasništva na nekretnini. Ovo izvršnom postupku, koji ima status iz razloga što su uslovi za promjenu pravnog propisa lex specialis u zemljišnoknjižnog stanja ispunjeni ovakvim postupcima, dozvoljavaju samo ukoliko je neupisani titular izvršenje i na nekretnini koja je u postao vlasnik nekretnine i bez vanknjižnom vlasništvu izvršenika, provedene uknjižbe. ali samo pod uslovom da je, po utvrđenju prava, U tom slučaju promjena promjenu zemljišnoknjižnog stanja u funkciji zemljišnoknjižnog stanja.35 Pri tome je neometanog postupka provedbe je važno imati u vidu dvije pravno izvršenja na nekretnini, prije svega relevantne činjenice. Jedna se tiče zbog upisa zabilježbe izvršenja kao postojanja izvršenikovog prava na jedne neupisanoj nekretnini, što jasno izvršnih radnji. Međutim, ukoliko proizilazi iz navedenih odredaba izvršenik nije ispunio sve materijalne izvršnog pretpostavke ispunjen izvšenikovog uslov prava. za Druga pravno od zakonom za propisanih sticanje prava relevantna činjenica u ovakvim vlasništva na nekretnini, koja je u postupcima u vezi je sa pravnim njegovom samostalnom, odnosno 35 Ibid 26 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ samostalnom kvalifikovanom izvršnog prava u vezi s predmetom posjedu, onda bi nalog izvršnog istraživanja, u radu su prezentirana suda za upis prava vlasništva u korist takva rješenja u kontekstu aktuelnog izvršenika bio protivan dispozitivnoj procesa reforme zemljišnoknjižnog naravi pravnih propisa prema kojima prava, a sve u cilju zauzimanja se prava stiču voljom pravnih ispravnog subjekata. mjerodavnog prava. Naročito se stava po pitanju ukazuje na ulogu i značaj načela Promjena zemljišnoknjižnog povjerenja za sveukupni proces stanja po nalogu suda u takvim reforme u ovoj oblasti, kao i na okolnostima ne bi bila u gore zakonsku poziciju ovog načela u navedenoj funkciji, već prije svega u novom stvarnom pravu, što je od funkciji izuzetnog prava konstituiranja u korist stvarnog samostalnog značaja razumijevanje za pravilno nove zakonske posjednika nekretnine. U radu je definicije načela upisa, odnosno za izvršena analiza odredaba izvršnog utvrđivanje prava koje ukazuju na mogućnost samostalni posjednici nekretnina sprovođenja izvršenja na nekretnini postaji vlasnici nekretnina. trenutka u kojem koja nije upisana u korist izvršenika, te se ukazuje na okolnosti u kojima su ispunjene pretpostavke za promjenu zemljišnoknjižnog stanja. Obzirom da Mogućnost izvršenja na izvršenikovom neupisanom pravu odredbe zemljišnoknjižnog i stvarnog prava predviđaju različita rješenja u Da bi se ostvarila svrha pravosnažno okončanog postupka pogledu uknjižbe i njenog dejstva, kondemnatornom presudom što je od esencijalnog značaja za situaciji dužnik pravilno razumijevanje odredaba dobrovoljno kada izvršio u nije dosuđenu 27 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ obavezu, neophodno je da se na materijalne pretpostavke za konačno osnovu prijedloga tražioca izvršenja sticanje sprovede izvršni postupak nad stvari neupisanoj koja je u vlasništvu izvršenika. izvršenika ili ne. Predmet izvršenja mogu prava vlasništva nekretnini u na korist biti pokretne i nepokretne stvari, kao i Neujednačena zakonska subjektivna građanska prava koja rješenja materijalnog prava u imaju imovinsku vrijednost. pogledu uknjižbe i njenog dejstva, generiraju pojavu različitih pravnih Postupak izvršenja nad sprovođenja nekretninama shvatanja, što može doprinijeti i pojavi neujednačene prakse u uslovljen je specifičnim načinom primjeni prava. Stoga se pitanje evidentiranja nekretnina i prava na utvrđivanja mjerodavnog prava u nekretninama, jer se za nosioca pogledu momenta u kojem se stiču prava na nekretnini smatra da je to prava na nekretninama nameće kao ona osoba koja je upisana u prethodno pitanje zemljišnoj knjizi, odnosno u katastar mogućnosti izvršenja na nekretnini nepokretnosti.36 Međutim, stutus koja nije upisana u korist izvršenika, vlasnika nekretnine nerijetko ima i o čemu ćemo više kazati u nastavku ona osoba čije ime nije javno ovog rada. u kontekstu evidentirano u nekoj od navedenih formi upisa nekretnina. Za postupak Ranije stvarno pravo izvršenja vrlo je važno utvrditi da li pružalo je mogućnost sticanja prava su u vrijeme podnošenja prijedloga na nekretnini i bez upisa u zemljišnu za izvršenje ispunjene sve Stupanjem na snagu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 6/12.) praktično se ukida zemljišna knjiga na prostoru ovog 36 bosanskohercegovačkog entiteta, te se prelazi na sistem jedinstvene evidencije nekretnina. 28 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ knjigu,37 predmet činjenicu da su zemljišne knjige u izvršenja mogle biti i nekretnine koje velikom broju slučajeva bile netačne su vlasništvu i nepotpune, rješavajući pravne izvršenika, odnosno nekretnine koje sporove nastale usljed višestrukog su u zemljišnoj knjizi bile upisane u otuđenja iste nekretnine sudska korist nekog drugog lica.38 Takođe i praksa je permanentno negirala ranija sudska praksa ima značajnu primjenu pravila zemljišnoknjižnog ulogu prava i prednost uglavnom davala u tako da su vanknjižnom u afirmaciji kategorije vanknjižnog vlasništva. Uvažavajući vanknjižnim titularima.39 V. čl. 33. Zakon o svojinsko pravnim odnosima – ZOSPO, Službeni list SFRJ br. 6/1980. i čl. 38. Zakona o vlasničko pravnim odnosima - ZOVO, Službene novine FBiH br. 6/98 i 29/03. 38 Najčešći vanknjižni način sticanja prava vlasništva na nekretnini jeste dosjelost, pa ćemo u nastavku ovaj način sticanja prava koristiti kao primjer za rasvjetljavanje svih nejasnoća u vezi sa problemom istraživanja ovog rada. Shodno odredbama ranijeg stvarnog prava, dosjeditelj je postajao vlasnik nekretnine u trenutku ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, a ne u trenutku upisa u zemljišnu knjigu. Eventualno provedeni upis proizvodio bi samo deklarativno dejstvo. Prema odredbama novog zemljišnoknjižnog prava za konačno sticanje prava dosjeditelja potrebno je zatražiti i provedbu takvog prava u zemljišnu knjigu. Ispunjenje materijalnih pretpostavki predviđenih stvarnim pravom, te postojanje pravosnažne odluke suda kojom je utvrđeno pravo dosjeditelja, nije dovoljno za sticanje prava vlasništva na nekretnini po osnovu dosjelosti. Time je dosjelost kao način sticanja prava u potpunosti izjednačena sa derivativnim načinom sticanja prava vlasništva na nekretnini. Bez obzira da li je osnov upisa punovažan ugovor ili pravosnažna sudska presuda, samostalni posjednik postaće vlasnik nekretnine tek u trenutku podnošenja zahtjeva za upis. V. više (o tome): M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u BiH, Sarajevo, 2009, str. 98, M. Povlakić, Reforma zemljišnoknjižnog prava kao dio ukupne reforme građanskog prava, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2003, str. 244. 39 „Samo pouzdanjem u zemljišnu knjigu i upisom prava svojine na kupljenoj nepokretnosti, kupac se ne može smatrati jačim u pravu nasuprot ranijem sticaocu koji nepokretnost drži u posedu, ako je prema njemu nastupio osnov za sticanje prava svojine održajem.“ (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Rev. 4740/92, navedeno prema S. Vuković, Sudska praksa iz svojinskopravnih odnosa, Beograd, 2003, Poslovni biro, str. 264.) „Lice koje ima pravni osnov sticanja i posed nepokretnosti jače je u pravu od zemljišno-knjižnog imaoca prava svojine.“ (Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Gž. 103/89, Ibid, str. 254.) „Kada se u sporu pojavljuju dva prava na istoj nepokretnosti, i to zemljišno-knjižno pravo i pravo koje proizilazi iz presude, uvek je jači u pravu 37 29 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Navedena zakonska rješenja, Kada je u pitanju mogućnost kao i dominantna pravna shvatanja u izvršenja primjeni neupisanom prava, značajno su na izvršenikovom pravu, onda je doprinijela destabilizaciji zemljišne potrebno imati u vidu dvije situacije knjige i otežanom pravnom prometu usljed kojih izvršenik stiče određena nekretnina, što je uslovilo još veću prava u pogledu nekretnine. U pojavu sudskih sporova ove vrste. U jednom slučaju radi se o vanknjižno namjeri stečenom da osigura zakonske pravu vlasništva na pretpostavke za stabilnu i efikasnu nekretnini, i to najčešće po osnovu zemljišnu knjigu, usvajanjem zakona redovne ili vanredne dosjelosti, dok o zemljišnim knjigama entitetski se u drugom slučaju radi o pravu zakonodavci započeli su proces pretpostavljenog vlasnika, koji je reforme zemljišnoknjižnog prava.40 pribavio samostalan posjed nekretnine po osnovu punovažno zaključenog onaj koji je u posedu imovine.“ (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Rev. 120/80, Ibid, str. 257.) „Tužilac koji dokaže da ima pravni osnov sticanja prava vlasništva na nekretnini ima jače pravo od kasnijeg nesavjesnog sticaoca koji je ishodio uknjižbu prava vlasništva.“ (Odluka Vrhovnog suda BiH, Rev. 618/86 od 18.06.1987. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 4/87, str. 15.) „Kupac je dužan prilikom kupovine da provjeri ne samo na osnovu uvida u zemljišnu knjigu ko je vlasnik, nego i u prirodi (na terenu) ko je u posjedu te nekretnine.“ (Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. 272/89, navedeno prema D. Stamenković, Priručnik za upise u zemljišnu knjigu i katastar nepokretnosti, Beograd, 1991, Savremena administracija, str. 59.) „Kod kupovanja nepokretnosti nije ugovora. Postoje dovoljno da se kupac osloni samo na zemljišno-knjižno stanje, već je dužan da bi bio savestan, da se interesuje i utvrdi ko i po kom osnovu drži nepokretnost koja je predmet kupoprodaje.“ (Odluka Vrhovnog suda Jugoslavije, Rev. 266/68, od 19. 02. 1969., navedeno prema O. Stanković, M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd, 2001, Nomos, str. 339.) 40 Aktuelni proces reforme zemljišnoknjižnog prava, kao i iskazana intencija zakonodavca u entitetskim zakonima o zemljišnim knjigama, od presudnog je značaja za pravilno razumijevanja nove zakonske definicije načela upisa, što je u vezi s mogućnošću sprovođenja izvršenja na nekretnini koja je u samostalnom posjedu izvršenika, odnosno na nekretnini koja nije upisana u korist izvršenika. 30 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ okolnosti u kojima će neupisani U drugom slučaju izvršenik titulari imati status vanknjižnog ima status samo samostalnog vlasnika nekretnine, bez obzira na kvalifikovanog posjednika, odnosno postojeću neusaglašenost općih pretpostavljenog odredaba materijalnog prava. nekretnine, vlasnika što znači Takođe, odredbe materijalnog prava pretpostavke predviđaju jedinstvena rješenja i u zemljišnoknjižnog stanja u smislu situaciji kada je samostalan posjed odredbe člana 70. stav 2., a u vezi s nekretnine pribavljen na osnovu članom 37. ZIP FBiH/RS, nisu punovažno zaključenog ugovora. Za ispunjene. U nastavku ćemo kazati svaku od tih situacija ispunjeni su nešto uslovi okolnostima, za promjenu zemljišnoknjižnog stanja. za da više prezentirati promjenu o a navedenim zatim zakonska ćemo rješenja zemljišnoknjižnog i stvarnog prava Međutim, da bi se mogao sprovesti postupak izvršenja potrebno je utvrditi pravni status koja tretiraju vanknjižnog mogućnost sticanja prava vlasništva na nekretnini. izvršenika u pogledu nekretnine koja se nalazi u njegovom samostalnom posjedu. U jednom slučaju izvršenik ima status vanknjižnog vlasnika nekretnine, ali samo ako su pretpostavke za dosjelost ispunjene prije stupanja na snagu novih entitetskih zakona o zemljišnim knjigama, primjenjuje načela odnosno zakonska upisa koju ako se definicija predviđaju odredbe novog stvarnog prava. Mogućnost izvršenja na utvrđenom pravu dosjeditelja koje nije provedeno u zemljišnu knjigu Da bi sud dozvolio izvršenje na nekoj nekretnini zahtijeva se da izvršenik bude evidentiran u 31 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ zemljišnoj knjizi kao vlasnik te utvrđujuća presuda iz koje proizilazi nekretnine. Ovo iz razloga što se za da je on već stekao pravo vlasništva upisanu osobu pretpostavlja da je na nekretnini po osnovu redovne ili vlasnik nekretnine, ali i zbog upisa vanredne dosjelosti.42 Napominjemo zabilježbe izvršenja, kao jedne od da su to okolnosti u kojima izvršenik zakonom propisanih izvršnih radnji ima nesporno vanknjižno pravo usljed koje izvršenik stupa u poziciju vlasništva na nekretnini koja u založnog dužnika. zemljišnoj knjizi nije upisana u njegovu korist. Iako zakon ne Shodno odredbama predviđa mogućnost upisa izvršnog prava, sud će dozvoliti izvršenikovog vanknjižnog prava izvršenje i na nekretnini koja u vlasništva po službenoj dužnosti, u zemljišnoj knjizi nije upisana u korist pravnoj teoriji postoji jedinstven izvršenika, ali samo pod uslovom da stav da će sud u takvoj situaciji su za naložiti upis njegovog vanknjižnog promjenu zemljišnoknjižnog stanja prava, a zatim i upis zabilježbe u njegovu korist,41 i to najčešće na izvršenja.43 način pravosnažna zemljišnoknjižnog stanja nekretnine V. čl. 70. st. 2., a u vezi s čl. 37. ZIP FBiH/RS 42 Obzirom da zemljišnoknjižno i stvarno pravo predviđaju različita rješenja u pogledu uknjižbe kao zakonitog načina sticanja prava vlasništva na nekretnini, mogućnost sprovođenja izvršenja nad nekretninom koja nije upisana u korist dosjeditelja, pri čemu postoji pravosnažna presuda na osnovu koje je utvrđeno da je on ispunio pretpostavke za sticanje prava vlasništva po osnovu redovne ili vanredne dosjelosti, postoji samo u slučaju da se primjenjuje zakonska definicija načela upisa koju predviđaju odredbe stvarnog prava. Takođe, takvu mogućnost predviđaju i odredbe zemljišnoknjižnog prava, ali samo ukoliko su pretpostavke za dosjelost ispunjene prije stupanja na snagu novih entitetskih zakona o zemljišnim knjigama. O ovom problemu više ćemo kazati u nastavku ovog rada. 43 V. S. Mulabdić, Građansko procesno pravo, Grin, Gračanica 2010, str. 509., M. Povlakić, Neuknjižene nekretnine kao predmet osiguranja kredita u svjetlu novih propisa izvršnog, zemljišnoknjižnog i notarskog prava, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu L-2007, Sarajevo 2007, str. 399. 41 ispunjene da pretpostavke postoji Promjena 32 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ u takvim okolnostima u funkciji je su obezbjeđenja formalnih punovažno zaključen ugovor o provođenje prodaji nekretnine na osnovu kojeg postupka izvršenja na nekretnini. izvršenik može podnijeti zahtjev za Da bi se obezbijedio upis zabilježbe upis izvršenja, kao jedne od zakonom njegovu korist. Međutim, smatramo propisanih da u tom slučaju nisu ispunjene pretpostavki za izvršnih radnji, i u slučaju kada pretpostavljenog postoji prava neophodno je da nekretnina bude materijalne upisana u korist izvršenika. Stoga, sprovođenje postupka izvršenja iz nalog suda za provedbu neupisanog razloga što u takvim okolnostima prava u zemljišnu knjigu treba izvršenik nema status vanknjižnog shvatiti kao sprečavanje izvršenika vlasnika na nekretnini. da zloupotrebom prava pretpostavke u za i nepodnošenjem zahtjeva za upis „Kada stvarni onemogući provođenje postupka zemljišnoknjižni vlasnik na osnovu izvršenja na nekretnini koja je u punovažnog pravnog posla otuđi njegovom vanknjižnom vlasništvu. nekretninu i dobrovoljno je preda u samostalan posjed sticaocu koji iz Mogućnost izvršenja na pravu samostalnog određenih razloga propusti da izvrši uknjižbu svog prava vlasništva, onda je sticalac stekao pretpostavljeno kvalifikovanog vlasništvo posjednika kvalifikovan posjed.“44 Kupac će ili samostalan postati vlasnik nekretnine tek u Uvjeti za promjenu zemljišnoknjižnog stanja ispunjeni S. Mulabdić, Sticanje prava vlasništva na nekretnini polazeći od načela povjerenja u 44 trenutku podnošenja zahtjeva za upis, odnosno nakon proteka istinitost i potpunost zemljišne knjige, Pravna misao 7-8, Sarajevo 2007, str. 31.-32. 33 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ zakonom utvrđenog vremena za redovnu dosjelost. U prvom slučaju radi se o derivativnom, a u drugom o originarnom načinu sticanja prava. Kategorija vanknjižnog vlasništva u svjetlu propisa zemljišnoknjižnog i Ukoliko bi sud, u cilju sprovođenja postupka izvršenja, stvarnog prava naložio upis prava samostalnog kvalifikovanog posjednika, onda bi to bilo protivno dispozitivnoj naravi pravnih propisa prema kojima se pravo na nekretnini stiče isključivo na osnovu zahtjeva zainteresiranog lica. Smatramo da bi u takvoj situaciji izvršni sud trebao odbaciti prijedlog tražioca izvršenja kao nepotpun iz razloga što je kao predmet izvršenja predložena nekretnina koja nije u vlasništvu izvršenika. U tom pogledu zemljišnoknjižno i stvarno pravo predviđaju identična rješenja.45 Kao što smo naveli u prethodnom izlaganju,46 mogućnost vanknjižnog sticanja prava vlasništva na nekretnini predviđaju samo odredbe stvarnog prava. Odredbe zemljišnoknjižnog prava zahtijevaju zemljišnu provedbu knjigu kao prava u dodatnu materijalnu pretpostavku sticanja stvarnog prava na nekretnini. Slijedom toga, mogućnost sprovođenja izvršenja na nekretnini koja nije upisana u korist izvršenika, a za koju postoji pravosnažna utvrđujuća presuda iz koje proizilazi V. čl. 5. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH – ZZK FBiH (Službene novine FBiH br. 58/2002, 19/03 i 54/04) i Zakona o zemljišnim knjigama RS – ZZK RS (Službeni glasnik RS br. 74/02, 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08), kao i čl. 53. st. 1. 45 Zakona o stvarnim pravima FBiH (Službene novine FBiH, br. 66/2013) i Zakona o stvarnim pravima RS (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 124/08, 58/09.). 46 V. fusnota 9., str. 6. ovog rada. 34 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ da je dosjeditelj pretpostavke za ispunio sticanje prava mogućnost sticanja prava vlasništva na od nevlasnika.47 intencija zakonodavca sprečavanje mogućnosti nekretnini vlasništva po osnovu redovne ili Osnovna vanredne dosjelosti, postoji samo u jeste slučaju da se primjenjuje zakonska vanknjižnog definicija vlasništva načela upisa koju sticanja na prava nekretnini, te predviđaju odredbe stvarnog prava. motiviranje neupisanih titulara, koji O navedenom sukobu odredaba su zemljišnoknjižnog i stvarnog prava vanknjižno sticanje prava vlasništva više ćemo kazati u nastavku ovog prije rada. zakona,48 da podnošenjem zahtjeva ispunili stupanja pretpostavke na za snagu ovih za upis doprinesu usaglašavanju Mogućnost vanknjižnog zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja sticanja prava vlasništva nekretnina. Ukoliko su pretpostavke za dosjelost ispunjene na nekretnini prema nakon stupanja na snagu ovih zemljišnoknjižnom zakona, onda Zakon zahtijeva i uknjižbu kao dodatnu materijalnu pravu pretpostavku sticanja prava vlasništva na nekretnini.49 Bez obzira Stupanjem na snagu novih entitetskih zakona o zemljišnim knjigama započeo je proces reforme zemljišnoknjižnog najznačajnija prava. reformska Među rješenja spadaju odredbe koje predviđaju konstitutivno 47 48 dejstvo upisa V.čl. 5. i 9. ZZK FBiH/RS V. čl. 89. st. 1. ZZK FBiH/RS i da li su pretpostavke za dosjelost, koje predviđaju odredbe stvarnog prava, ispunjene prije ili poslije stupanja na snagu zakona o zemljišnim knjigama, treća savjesna lica, koja su pribavila nekretninu od 49 V. čl. 89. st. 2. ZZK FBiH/RS 35 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ upisane osobe u zemljišnoj knjizi, Imajući u vidu prezentirana uživaju potpunu pravnu zaštitu. Iz rješenja zemljišnoknjižnog prava, prethodno navedenog može se može se zaključiti da mogućnost konstatovati novo sprovođenja izvršenja na nekretnini, zemljišnoknjižno pravo ne predviđa koja nije upisana u korist izvršenika, mogućnost sticanja postoji samo u slučaju da je on na nekretnini. ispunio pretpostavke za dosjelost sticanje vlasništva prije stupanja na snagu Zakona o osnovom dosjelosti izjednačeno sa zemljišnim knjigama, te ako su, sticanjem osnovom shodno odredbama izvršnog prava, pravnog posla“,50 jer se za konačno ispunjene pretpostavke za promjenu sticanje prava pored samostalnog zemljišnoknjižnog stanja, odnosno posjeda ako prava da vanknjižnog vlasništva „Time je vlasništva nekretnine zahtijeva i postoji pravosnažna podnošenje zahtjeva za upis. Takođe deklaratorna možemo konstatovati da Zakon utvrđeno takvo pravo dosjeditelja. U predviđa i prelazno rješenje za prava svakoj drugoj situaciji prijedlog koja su stečena bez upisa prije tražioca izvršenja trebao bi biti njegovog stupanja na snagu. U tom odbačen kao nepotpun iz razloga što slučaju stečeno pravo vlasništva izvršenik u pogledu predložene ostaje na snazi, premda je i tada nekretnine poželjno zatražiti provedbu prava u samostalnog, odnosno samostalnog zemljišnu knjigu da bi se spriječilo kvalifikovanog posjednika, a ne i eventualno (vanknjižnog) vlasnika nekretnine. nastupanje pravnih presuda ima kojom samo je status učinaka načela povjerenja u korist trećih savjesnih lica. V. S. Mulabdić, Derivativni način sticanja prava vlasništva na nekretnini, Domaća i 50 strana sudska praksa, Privredna štampa d.o.o. Sarajevo, br. 78/18, str. 9. 36 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Mogućnost vanknjižnog podnošenjem zahtjeva za upis konstituirati pravo na određenoj sticanja prava vlasništva nekretnini u svoju korist i time na nekretnini prema stvarnom pravu osigurati njegovo djelovanje prema apsolutno svim trećim licima.53 Jedan od osnovnih uzroka nesređenog stanja zemljišnoknjižnog nekretnina jesu rješenja ranijeg stvarnog prava koja su dopuštala sticanje prava na nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu.51 Upravo iz tog razloga u novom zemljišnoknjižnom pravu predviđeno je rješenje prema kojem upis ima konstitutivno dejstvo. Da bi osigurao provedbu neupisanih prava na nekretninama u zemljišne knjige zakonodavac predvidio i je obavezu takođe upisa.52 Međutim, takvo zakonsko rješenje nije prihvatljivo sa stanovišta pravne nauke, jer pravni subjekti, shodno načelu samostalno 51 52 dispozicije, odlučiti trebaju hoće V. čl. 33. ZOSPO i čl. 38. ZOVO V. čl. 8. ZZK FBiH/RS li Uvažavajući kritike pravne nauke zakonodavac je u novom stvarnom pravu odustao od rješenja koje predviđa obavezu provedbe vanknjižnih prava u zemljišne knjige, ali je takođe odustao i od konstitutivnog dejstva upisa, te predvidio rješenje koje je po svome sadržaju identično rješenju koje je postojalo u ranijem stvarnom pravu.54 Imajući u vidu aktuelni proces reforme zemljišnoknjižnog prava, ali i detektirane razloge nesređenog stanja zemljišnoknjižnog nekretnina, teško je povjerovati da je cilj ovakvog rješenja prava afirmacija vanknjižnog i napuštanje V. M. Povlakić, Novo zemljišnoknjižno pravo u BiH, Pravni savjetnik br. 12/2003, str. 47. 54 V. čl. 52. st. 1. ZSP FBiH/RS 53 37 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ zemljišnoknjižnog prometa izvršenja nekretnina, kao što je to bio slučaj u izvršenja ranijoj sudskoj praksi. Za potpuno izvršni sud će po službenoj dužnosti razumijevanje naložiti nove zakonske pokrene na postupak takvoj upis nekretnini, izvršenikovog definicije načela upisa potrebno je vanknjižnog prava vlasništva u imati u vidu i druga zakonska zemljišnu knjigu. To je upravo ona rješenja, o čemu ćemo više govoriti situacija na koju upućuje odredba u nastavku ovog rada. Međutim, člana 70. stav 2., a u vezi s odredbom kada je u pitanju postupak izvršenja člana 37. ZIP FBiH/RS. na nekretnini koja nije upisana u korist izvršenika, iz prezentiranog Iz zakonskog rješenja novog stvarnog proizilazi prava proizilazi da predmet izvršenja zemljišnoknjižnog i stvarnog prava u mogu biti i takve nekretnine. Ovo iz pogledu uknjižbe kao zakonitog razloga što neupisani izvršenik ima načina sticanja prava vlasništva na status nekretnini nisu usaglašene. Utvrdili vanknjižnog vlasnika nekretnine. prethodnih izlaganja da odredbe smo da je momenat sticanja prava Pravo vlasništva na vlasništva na nekretnini izuzetnog značaja za od proces nekretnini stekao je u trenutku sprovođenja izvršenja na nekretnini ispunjenja propisanih koja nije upisana u korist izvršenika, pretpostavki za redovnu, odnosno jer predmet izvršenja može biti samo vanrednu dosjelost. Eventualni upis ona nekretnina koja je u njegovom takvog vlasništvu. zakonom prava na osnovu Navedena pravosnažne utvrđujuće presude neusaglašenost proizvodi deklarativno zemljišnoknjižnog i stvarnog prava dejstvo. U slučaju da vanknjižni generira pojavu različitih pravnih samo odredaba titular propusti provedbu prava utvrđenog odlukom suda, a tražilac 38 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ shvatanja,55 što može doprinijeti i problema i zauzimanje ispravnog pojavi stava neujednačene primjeni prava, jer prakse bi u sudovi primjenom načela „lex specialis“, po pitanju mjerodavnog prava primjene od velike važnosti. odnosno „lex posterior“ mogli dati prednost jednom, odnosno drugom zakonu. Primjena odredaba stvarnog prava kao Nije nevažno da li će izvršni sud prilikom razmatranja prijedloga konačno rješenje problema o pokretanju izvršnog postupka, kojim se izvršenikovo pravo na nekretnini dokazuje pravosnažnom odlukom suda, primijeniti odredbe zemljišnoknjižnog ili stvarnog prava. U prvom slučaju prijedlog tražioca izvršenja trebao bi biti odbačen kao nepotpun, jer je kao predmet izvršenja predložena nekretnina koja nije u vlasništvu izvršenika, dok bi u drugom slučaju sud trebao prihvatiti takav prijedlog iz razloga što izvršenikovo neupisano pravo vlasništva na nekretnini egzistira i bez njegove provedbe u zemljišnu Za zauzimanje ispravnog stava po pitanju sukoba odredaba zemljišnoknjižnog i stvarnog prava u pogledu uknjižbe i njenog dejstva neophodno je imati u vidu načelo povjerenja kao novi originarni način sticanja prava vlasništva na nekretnini, ulogu i značaj ovog načela u procesu zemljišnoknjižnog reforme prava, kao i zakonsku poziciju ovog načela u novim stvarnim entitetskim zakonima pravima. o Pružanjem pravne zaštite trećim savjesnim knjigu. Stoga je rasvjetljavanje ovog U pravnoj teoriji postoje shvatanja prema kojima prednost treba dati odredbama zemljišnoknjižnog prava iz razloga što 55 Zakon o zemljišnim knjigama u ovakvim okolnostima ima status pravnog propisa „lex specialis“. V. S. Mulabdić, str. 9. 39 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ licima, koji su stekli pravo vlasništva entitetskih na nekretnini pouzdavajući se u pravima, sadržaj oblike sticanja stvarnih prava na zemljišne knjige, zakona koje o stvarnim tretiraju zakonodavac reafirmira načelo upisa nekretninama, i zakonodavac ukazao na negativne naglašava značaj provedbe neupisanih prava u zemljišne knjige, pri različite čemu je posljedice njegove primjene.56 zbog čega mogućnost vanknjižnog sticanja prava vlasništva na nekretnini gubi svoj praktični značaj. Transformacijom pravila koje je pravnog propisivalo konstitutivno dejstvo uknjižbe i Vanknjižni titulari ne uživaju obavezu upisa u pravno pravilo koje više sudsku zaštitu koju su imali u predviđa ranijoj bi vanknjižnog vlasništva koje će biti osigurali svoja stečena prava na konačno i sigurno tek nakon što se nekretninama oni trebaju podnijeti provede u zemljišnu knjigu, na isti zahtjeve za njihovu provedbu u način zemljišne knjige. Upravo na takav pretpostavke način doprinosi se uspostavi stabilne vanknjižno i efikasne zemljišne knjige, što i jeste nekretninama. Stoga je naglašena osnovna intencija zakonodavca. Za veza između načela povjerenja i razliku od zemljišnoknjižnog, u načela upisa u novom stvarnom novom stvarnom pravu načelo pravu od esencijalnog značaja za povjerenja u zemljišnu knjigu ima pravilno puno veći značaj. Ovo načelo zakonske definicije načela upisa i za zastupljeno je u nekoliko odredaba zauzimanje ispravnog stava po V. čl. 43. st. 2., 47. st. 2. tač. 2., 52. st. 2., 55. st. 1., 56. st. 1. i 2., 57., 202., 208., 211., 230. st. 4., 271., 279. st. 4. i 306. st. 5. ZSP FBiH i čl. 43. st. 2., 47. st. 2. tač. 2., 52. st. 2., 55. st. 1., 56. st. 1. i 2., 190., 196., 199., 218. st. 4., 259., 267. st. 4. i 294. st. 5. ZSP RS 56 sudskoj praksi. Da mogućnost osiguravaju sticanja se za stečenih zakonske provedbu prava razumijevanje na nove 40 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pitanju kolizije odredaba stvarnog i nekretninama. Iako je zakonodavac zemljišnoknjižnog prava u pogledu predvidio istu definiciju načela upisa ovog načela. kao i u ranijem stvarnom pravu i time ponovo predvidio mogućnost Može se zaključiti da je stupanjem snagu sticanja prava na novih nekretnini, to ne znači da će stvarnim neupisani titulari uživati apsolutnu pravima prestala da važi odredba sudsku zaštitu u odnosu na kasnije zemljišnoknjižnog prava koja je sticaoce, kao što je to bio slučaj u propisivala konstitutivno dejstvo ranijoj sudskoj praksi. Pružanjem upisa za pravo kod kojeg je pravni pravne zaštite kasnijim sticaocima, osnov sticanja pravosnažna odluka koji su stekli pravo na nekretnini suda. Takođe je derogirana i odredba pouzdavajući se u sadržaj zemljišne koja je propisivala obavezu upisa knjige, pred vanknjižne titulare vanknjižno na postavlja se dužnost odgovornijeg nekretninama, pa je prepušteno odnosa prema njihovim neupisanim vanknjižnim pod pravima. Da bi bili sigurni u svoja prijetnjom gubitka neupisanog prava vanknjižno stečena prava oni trebaju samostalno odlučuju o njegovoj zatražiti provedbi u zemljišnu knjigu. zemljišnu entitetskih na vanknjižnog zakona o stečenih prava titularima da njihovu provedbu knjigu. u Shodno dispozitivnoj naravi pravnih pravila Poništenjem pravnih pravila prema kojima stečena prava trebaju o konstitutivnosti i obavezi upisa, te biti izraz slobodne volje pravnih davanjem većeg značaja načelu subjekata, takav zahtjev treba i mora povjerenja knjigu, biti samo rezultat samostalne odluke zakonske vanknjižnih titulara, što je jedini po unapređenje zakonu ispravan način za uspostavu u zemljišnu obezbijeđene pretpostavke su za zemljišnoknjižnog sistema stabilne i efikasne zemljišne knjige. evidentiranja nekretnina i prava na 41 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Nakon što smo utvrdili mjerodavno pravo u pogledu trenutka u kojem se stiče pravo na utvrđenog izvršenikovog prava vlasništva na nekretnini, kao i upis zabilježbe izvršenja. nekretnini, možemo zaključiti da ne postoje zakonske smetnje za Zaključak sprovođenje izvršenja na nekretnini koja nije upisana u korist izvršenika. Zakon dopušta sticanje prava vlasništva na nekretnini i bez njegove provedbe u zemljišnu knjigu, što znači da je za pokretanje postupka izvršenja na izvršenikovoj neupisanoj nekretnini dovoljno da tražilac izvršenja dostavi pravosnažnu presudu kojom je utvrđeno pravo vlasništva u korist izvršenika kao dosjeditelja. Stupanjem na snagu novih entitetskih zakona o stvarnim pravima derogirana je odredba zemljišnoknjižnog prava koja je propisivala konstitutivno dejstvo upisa za prava kod kojih je pravni osnov sticanja pravosnažna odluka suda. Iz toga proizilazi da će dosjeditelj postati vlasnik nekretnine u trenutku ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, a ne u trenutku podnošenja zahtjeva za To su upravo okolnosti na koje upućuju odredbe izvršnog prava, iz kojih proizilazi da je moguće izvršenje i na nekretnini koja je u vanknjižnom vlasništvu izvršenika, ali pod uslovom da su, po utvrđenju ispunjeni izvršenikovog uslovi za prava, promjenu zemljišnoknjižnog stanja. U takvim okolnostima izvršni sud će po službenoj dužnosti naložiti upis upis. Stoga, predmet izvršenja može biti i nekretnina koja je u vanknjižnom vlasništvu izvršenika, ali samo ukoliko su ispunjene pretpostavke za promjenu zemljišnoknjižnog stanja, tj. ukoliko tražilac izvršenja dokaže da je pravosnažnom odlukom suda 42 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ utvrđeno pravo na osnov njihova sticanja punovažan nekretnini u korist izvršenika kao pravni posao. Ukoliko bi izvršni sud dosjeditelja. U takvim okolnostima u takvim okolnostima ipak naložio izvršni upis upis prava u korist izvršenika, onda izvršenikovog prava u zemljišnu bi to bilo protivno dispozitivnoj knjigu. upisa naravi pravnih propisa prema kojima vanknjižnog prava izvršenika u se prava stiču voljom pravnih funkciji je neometanog postupka subjekata, jer bi takav nalog bio, prije provedbe izvršenja na nekretnini, svega, prije svega zbog upisa zabilježbe stvarnog prava u korist samostalnog izvršenja kao jedne od zakonom posjednika nekretnine. U takvim propisanih izvršnih radnji. okolnostima sud vlasništva će Navedeni naložiti način u funkciji konstituiranja izvršni sud treba odbaciti prijedlog tražioca izvršenja Pretpostavke za promjenu kao nepotpun, jer izvršenik u zemljišnoknjižnog stanja ispunjene pogledu predložene nekretnine ima su i u slučaju kada je sticalac pribavio status samo samostalnog, odnosno samostalan posjed nekretnine na samostalnog osnovu punovažnog kupoprodajnog posjednika, a ne i (vanknjižnog) ugovora, ili nekog drugog kauzalnog vlasnika nekretnine. kvalifikovanog pravnog posla, u kojem postoji saglasnost vlasnika za prenos prava. zemljišnoknjižni Međutim, u takvim okolnostima promjena zemljišnoknjižnog stanja isključivo je u dispoziciji sticaoca iz razloga što odredbe zemljišnoknjižnog i stvarnog prava predviđaju konstitutivno dejstvo upisa za prava kod kojih je pravni 43 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Korištena literatura zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2003. - Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, - stvarnog br. D. Stamenković, Priručnik - nepokretnosti, Savremena administracija, - kao - i sticanja na prava nekretnini, d.o.o. Sarajevo, br. 78/18. - S. Mulabdić, Sticanje prava notarskog prava, Godišnjak vlasništva Pravnog fakulteta u Sarajevu polazeći L-2007, Sarajevo 2007. povjerenja u istinitost i M. Povlakić, M. ukupne reforme S. Vuković, Sudska praksa iz - S. Mulabdić, procesno radova Gračanica 2010. građanskog i odnosa, Beograd, 2003. građanskog prava, Zbornik Aktualnosti načela svojinskopravnih Reforma zemljišnoknjižnog prava kao dio od 2007. - Povlakić, nekretnini Pravna misao 7-8, Sarajevo BiH, Pravni savjetnik br. 12/2003. na potpunost zemljišne knjige, Novo zemljišnoknjižno pravo u - Derivativni praksa, Privredna štampa izvršnog, zemljišnoknjižnog Nomos, Domaća i strana sudska predmet propisa pravo, Mulabdić, vlasništva osiguranja kredita u svjetlu novih S. način M. Povlakić, Neuknjižene nekretnine BiH, Beograd 2001. Beograd 1991. - u O. Stanković, M. Orlić, Stvarno za upise u zemljišnu knjigu i katastar prava Sarajevo, 2009. 4/87. - M. Povlakić, Transformacija Građansko pravo, Grin, trgovačkog 44 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Legislativa - Zakon o stvarnim pravima FBiH, - Službene novine - - Zakon o stvarnim pravima RS, FBiH 32/03. Zakon o izvršnom postupku RS, Službeni glasnik RS novine FBiH, br. 66/2013. Zakon o izvršnom postupku FBiH, Službene Službeni Republike Srpske, glasnik br. 124/08, 58/09. 59/03, 85/03. - Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske br. 6/12. - Zakon o svojinsko pravnim odnosima, Službeni list SFRJ br. 6/1980. - Zakon o vlasničko pravnim odnosima, Službene novine FBiH br. 6/98 i 29/03. - Zakon o zemljišnim knjigama FBiH, Službene novine FBiH br. 58/2002, 19/03 i 54/04. Zakon o zemljišnim knjigama RS, Službeni glasnik RS br. 74/02, 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08. 45 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni ogledi Author Author Centar za društvena istraživanja, Internacionalni Burč univerzitet Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Izvršenje na nekretninama u svjetlu propisa izvršnog, zemljišnoknjižnog i stvarnog prava u Bosni i Hercegovini Author Author Hamid Mutapčić Abstract A summary of the resource. Mogućnost izvršenja na izvršenikovom neupisanom pravu na nekretnini uslovljena je pravilnim razumijevanjem nove zakonske definicije načela upisa. Neusaglašenost odredaba materijalnog prava u pogledu dejstva uknjižbe i trenutka u kojem se stiče pravo na nekretnini dovodi do različitih pravnih shvatanja u pravnoj teoriji, što može generirati pojavu neujednačene prakse u primjeni prava. U radu je izvršena analiza odredaba izvršnog, a u vezi s odredbama zemljišnoknjižnog i stvarnog prava, koje predviđaju mogućnost izvršenja na nekretnini koja je u samostalnom posjedu izvršenika, odnosno na nekretnini na kojoj izvršenik ima utvrđeno vanknjižno pravo vlasništva. Keywords Keywords. Izvršenje na nekretnini, Samostalan posjed nekretnine, Vanknjižno vlasništvo DOI Digital object identifier 10.14706/DOI21412 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d7fccecf07e54cdddf7f51c4d23c8048.pdf a3cf0cf116aa740eb4301a619da54d25 PDF Text Text Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ UPRAVNI UGOVORI U Sažetak PRAVNOM PORETKU BOSNE I HERCEGOVINE SA POSEBNIM OSVRTOM NA UGOVORE O JAVNIM NABAVKAMA ADMINISTRATIVE CONTRACTS IN THE Autor ugovore o u radu javnim razmatra nabavkama, postupak njihovog zaključivanja i uspoređuje ih sa upravnim i građanskopravnim ugovorima, kao i njihovo postojanje u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. U pogledu upravnih ugovora i njihovog mjesta u pravnom poretku LEGAL ORDER OF Bosne i Hercegovine, evidentno je BOSNIA AND malo/nimalo paženje posvećeno. HERZEGOVINA WITH Ipak, to ne znači da isti ne postoje u SPECIAL REFERENCE ukupnpom sistemu funkcionisanja. TO PUBLIC PROCUREMENT CONTRACTS Dr. sci. iur. Mirsad Čizmić Savjetnik predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona za društvene djelatnosti mirsad.cizmic@gmail.com JEL klasifikacija: K12, K23 DOI: 10.14706/DOI21413 Autor akcenat stavlja na komparaciju ugovora o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini i upravnog ugovora, a komparaciju zasniva na sličnostima i razlikama koje postoje između ovog instituta i drugih njemu sličnih i bliskih instituta. Pisanje upravnih ugovora i proučavanje u Bosni i Hercegovini, a posebno ugovora o javnim nabavkama kao najpoznatije vrste upravnog ugovora predstavlja nužnost, naročito zbog javnog 46 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ interesa koji predmetnim se protažira ugovorom, ali i contract, and the comparison is based on the similarities and evidentne problematike u praksi differences that exist between this koja nastaje zaključivanjem istih. institute and other similar and close institutes. Writing and studying Ključne riječi: Upravni ugovor, administrative contracts in Bosnia ugovor and Herzegovina, and especially o javnim nabavkama, upravni postupak, javni interes. public procurement contracts as the best known type of administrative Abstract contract is a necessity, especially because of the public interest that The author discusses public procurement contracts, the procedure for their conclusion and extends to the contract, but also the obvious problems in practice arising from their conclusion. compares them with administrative Key and civil contracts, as well as their contract, existence in the legal order of Bosnia contract, administrative procedure, and public interest. Herzegovina. Regarding words: public Administrative procurement administrative contracts and their place in the legal order of Bosnia and Herzegovina, little / no attention has been paid. However, this does not mean that they do not exist in the overall system of functioning. The author emphasizes the comparison of public procurement contracts in Bosnia and Herzegovina and the administrative 47 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Uvod kada država kupuje, njezin glavni cilj je ostvariti javni interes. Javnoj nabavci kao Naime, zbog činjenice da posebnom pojmu, počeo se davati prilikom poseban značaj kao privrednoj interesa kroz javnu nabavku država djelatnosti koristi i troši budžetska sredstva, države, uporedo sa ostvarivanja javnog razvojem upravnog prava. Prema nameće dosadašnjim istraživanjima, uspostavljanjem posebnih pravila za zabilježeno je da se o javnoj nabavci, javnu nabavku. S tim u vezi, važno je posebnim postupcima i pristupima u naglasiti da budžetska sredstva nisu rješavanju sporova, govori još od privatno vlasništvo države, nego 1806. godine, kada je u Francuskoj sredstva koja su različitim poreskim posebnim dekretom propisano da su i drugim davanjima prikupljena od sporovi javnim građana, za potrebe funkcionisanja nabavkama u nadležnosti upravnih države i potreba od javnog interesa. sudova. Njihovo trošenje mora da se na iz ugovora Koristeći se o posebnim postupcima, država vrši nabavku roba, usluga i radova. S tim u vezi, kako građani i pravne osobe vrše nabavku roba, usluga i radova za svoje potrebe, javlja se potreba za uspostavljanjem izvjesnih pravila, zbog činjenice da država vrši nabavku za opće dobro (javni interes). Za razliku od privatnog interesa koji je izvjestan kod fizičkih i pravnih osoba privatnog prava, se potreba za izvjestan način uredi posebnim, strogo formalizovanim transparentnim pravilima i i postupcima. Posmatranjem države kao privrednika, nije teško zaključiti da je država jedan od najvećih privrednih subjekata na svijetu. To prvenstveno govori o činjenici koliko široko djeluje svaka država, te koliko sredstava troši da bi sistem mogao da funkcioniše u svim segmentima za koji je jedino država 48 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nadležna (obrazovanje, izgradnja posebnog infrastrukture za javne potrebe, ugovora o javnoj nabavci. izgradnja i održavanje javnih površina i dr.). načina Zbog zaključivanja velikog opticaja potrošnje u javnim nabavkama, Gotovo u svakoj državi, javlja se uporedo i velika veliki dio budžetskih sredstava se zainteresiranost privatnih subjekata izdvaja za javne nabavke različitih za učešće u postupcima nabavki, što namjena. Država kroz javne nabavke neminovno dovodi do velikog broja zauzima znatan dio tržišta, što joj različitih vrsta sporova. Stoga je zasigurno omogućava i znatan dio neophodno da se na poseban način moći da utiče na tržište. Zbog tako posveti pažnja ugovoru o javnoj velikog uticaja države na tržište, nabavci kao upravnom ugovoru, te nameće da se u pravnom poretku Bosne i se potreba uređenja složenijim i preciznim pravilima Hercegovine postupaka javnih nabavk, kao i intervencija izvrši po uzoru izvjena na 57 Francusku , kako bi se sadašnja Javna nabavka u francuskom pravnom poretku primarno je uređena Uredbom br. 2015-889 od 23. jula 2015. o javnim tržištima (Ordonnance n° 2015-899 du 23 juillet 2015 relative aux marchés publics, NOR: EINM1506103R Version consolidée au 21 mars 2018, dostupno na: https://www.legifrance.gouv.fr/affichText e.do?cidTexte=JORFTEXT000030920376 ), koja je dopunjena implementacijskom Odlukom br. 2017-516 od 10. aprila 2017. kojom se utvrđuju razne odredbe koje se odnose na javnu nabavku (Décret n° 2017516 du 10 avril 2017 portant diverses dispositions en matière de commande publique, NOR: ECFM1636881D, dostupno na: 57 https://www.legifrance.gouv.fr/affichText e.do?cidTexte=JORFTEXT000034410634 &categorieLien=id). Članom 3. Uredbe propisano je kako su javnonabavni ugovori koji se sklapaju sukladno Uredbi upravni ugovori („Les marchés publics relevant de la présente ordonnance passés par des personnes morales de droit public sont des contrats administratifs“). Time su ugovori o javnoj nabavci u francuskom pravnom sustavu nedvojbeno određeni kao upravni ugovori, čime se nastavlja povijesno određivanje tih ugovora kao upravnih ugovora u francuskom pravnom poretku. Posljedica takvog uređenja je činjenica da su ugovori o javnoj nabavci u potpunosti 49 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ evidentna problematika prevazišla. ugovori su se pojavili u francuskom U tom kontekstu, u prvom redu je pravu krajem 19. i početkom 20. neohodno da se ugovor o javnoj stoljeća. Zato je francuska pravna nabavci praksa najpotpunije razradila ovaj kao upravni ugovor posebno i zasebno definiše. pravni institut teorijskim Pojam upravnog istovremeno raspravama u sa nauci upravnog prava”.58 Pojedini autori ugovora su isticali činjenicu da država ni u kom aspektu ne može da bude kao vezana ugovorom jer država je posebna vrsta akta upravnog prava apsolutni suveren i ako se veže danas od ugovorom bit će u istoj poziciji kao i najaktuelnijih tema u zemljama bivše druga ugovorna strana, gdje nestaje Jugoslavije. Francuska apsolutni suveren i postaje u ravni smatra kolijevkom kako upravnog jednaka sa drugom ugovornom prava tako i upravnih ugovora, često stranom. Upravni ugovori predstavljaju Iako se jednu su se spočitavali negativni konteksti u korist upravnog ugovora negirajući Poznati pravni teoretičar Leon Digi ističe da “je država po njegovu pravnu valjanost. “Upravni unutar francuskog upravnog prava, što znači da su za sporove o obvezama iz ugovora nadležni upravni sudovi i tribunali, (De Mars/Olivier (bilj. 13), s. 276, v. i D. Truche, Basic Principles of the Public Procurement Procedure in France, Hrvatska i komparativna javna uprava, Zagreb 4/2012, s. 1104.) Tako će prva instanca za rješavanje spora biti jedan od 42 prvostupanjska upravna suda (tribunaux administratifs'), a nakon toga drugostupanjski upravni sudovi (cours administrative d'appel), te na kraju Državno vijeće (Conseil d'Etat) kao najviša sudbena instanca, ( F. Lichere/N. Gabayet, Enforcement of the EU Public Procurement Rules in France, u: S. Treumer/F. Lichere (ur), Enforcement of the EU Public Procurement Rules, Copenhagen 2011, s. 299.), navedeno u: Turudić, M. (2018). Pravna priroda ugovora o javnoj nabavi u hrvatskom pravnom poretku, Sarajevo, Sveske za javno pravo (22330925) 32; 1, 17, str. 3-4, preuzeto sa: https://www.bib.irb.hr/938830 58 Kamarić, M. & Festić I. (2009). Upravno pravo, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 202 50 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ svojoj definiciji suverena ličnost, ona ugovora u svim državama u kojima ima taj karakter, tu pravnu ličnost u je ova vrsta ugovornog odnosa svim aspektima koje vrši, kako u (upravnopravni odnos)60 gotovo da ugovornim tako i u jednostranim je nemoguće, iz razloga što svaka aktima. Prema tome, država ne država koja inkorporira u svoj sistem može biti vezana jednim ugovorom, upravne ugovore, njegovu definiciju jer ako je vezana, njena pravna prilagođava svojoj pravnoj tradiciji. ličnost će biti potčinjena drugoj, a Ipak nesumnjivo je da suština i duh pošto suverenu volju odlikuje baš to upravnog ugovora uvijek ostaje isti, da nije potčinjena nijednoj drugoj ali i same osnovne značajke ove volji, ona bi na taj način prestala da vrste posebnih ugovora. Međutim, bude suverena“.59 Međutim, bez upravni ugovori dobijaju na značaju obzira što su pojedini autori isticali i sa pojavom novog, neoliberalnog da upravni ugovor nije svojevrstan koncepta uprave poznatijeg kao instrument za zadovoljavanje javnog Novi sistem upravljanja – New interesa, zahvaljujući Public Management, početkom 80- upravnosudskoj praksi Francuske, tih godina 20. vijeka, koji se upravni ugovor se itekako razvio u prvenstveno Francuskoj, ali i drugim zemljama na ekonomskim vrijednostima javne koje je imalo uticaja francusko uprave (pozntatijih kao tri E– pravo, prije svega na romansko. efikasnost, ipak U pokušaju uspostavljanja jedinstvene definicije upravnog Digi, L. (1998). Preobražaji javnog prava (Les transformations du droit public), Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 122–123. 60 Ugledni profesor Upravnog prava Slavoljub Popović ističe da se pod upravnopravnim odnosima 59 efektivnost). zasniva na ekonomičnost, Socio-tehnološke koncepcije, prenijete u javnu upravu podrazumijevaju pravni odnosi u koje stupaju državni organi, a najčešće organi državne, kao i organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice kada vrše javna ovlaštenja, sa pojedincima, organizacijama i drugim pravnim licima u vršenju upravne djelatnosti. 51 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ iz privatnog sektora, doprinijele su pravnom pojavama kao što su privatizacija u Hercegovine upravni ugovor bi se javnom konkurencija, mogao definisati kao dvostrani prepuštanje i prenošenje vršenja pravni akt, kojeg država prilikom određenih javnih usluga sa javnog na vršenja svojih osnovnih funkcija privatni sektor (outsoursing), posebno zaključuje sa drugim fizičkim i u oblasti zdravstva, obrazovanja, pravnim osobama, na način kako je socijalnog staranja i dr., koje je u to propisano nacionalnim zakonima konceptu i drugim propisima svake države.63 sektoru, države blagostanja, posebno na evropskom kontitentu obavljala država odnosno njene javne službe. Upravni ugovori kao specifični ”ugovori javnog prava, u ovom procesu posebno dolaze do izražaja naročito u oblastima javnih nabavki, javno-privatnog partnerstva, komunanih djelatnosti, djelatnosti i javnih službi”.61 Naime, “u savremenim poretku Bosne i S tim u vezi, jedan od najneodređenih pojmova glede upravnih ugovora jeste njegovo svrstavanje, s obzirom da se radi o sasvim novom institutu upravnog prava, bar kada je u pitanju novija zakonska regulativa na našim prostorima. U tom smislu, postavlja se pitanje da li ugovori koje država zaključuje sa drugim fizičkim i evropskim i drugim razvijenim pravnim državama, osim upravnog akta kao ugovorima građanskog prava ili je to pojedinačnog pravnog akta uprave, posebna vrsta javnog ugovora koja postoje i drugi dvostrani akti koji se treba nazivaju upravni ugovori”.62 U javnog prava, je li to posebna vrsta Milenković D. (2017). Upravni ugovori u Zakonima o opštem upravnom postuku zemalja Zapadnog Balkana, u: Strani pravni život, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, str. 68-69., preuzeto sa: https://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid =0039-21381703067M 62 Lilić, S. (2018). Upravno ravo, Beograd, Službeni glasnik, str. 110. 63 Vidjeti detaljnije u: Ibidem. 61 biti osobama regulisana pripadaju normama 52 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ upravnog akta, ko može biti ugovorna strana i slično. svojim obilježjima jesu posebni, Dakle, to su uobičajena pitanja o kojima sa danas raspravlja, posebno u državama kao što je Srbija i Hrvatska, koje su u neskorijoj prošlosti, ovu vrstu ugovora uvrstile u Zakone o općem upravnom postupku. Prema jednom teorijskom shvatanju, ugovor, je upravnih ugovora, koji zaista po upravni „....saglasije jedne javnopravne i jedne privatnopravne može se zaključiti da zaista odstupaju od pravila građanskog prava. Francuski autori ističu da je jedna od posebnih osobina upravnih ugovora, zapravo, nejednakost među ugovornim stranama, jer tijelo javne vlasti istupa sa jačom voljom, a u toku samog izvršenje ugovora, evidentno je da raspolaže i jačim ovlastima. volje o postizanju kakve javne svrhe, S toga ”doista se može reći kao i stvoreni pravni odnos između da upravne ugovore obilježavaju njih, određene posebne i veće ovlasti sa širim 64 učincima.“ javnopravnim drugom, javnopravnih tijela koje su povezane „...upravni ugovor treba razlikovati sa svrhom koja se tim ugovorima od upravnih akata i svih njegovih želi postići, s tim da je uvijek modaliteta, ali i od građanskih prioritet ugovora iako on često ima formu Prilikom tipskog (adhezionog) ugovora. ugovora, javnopravno tijelo redovito Upravni Prema ugovor jeste ugovor, ali ugovor posebne vrste javnopravni (upravni) ugovor.“65 Kada se uzmu u obzir specifičnosti Tomić, Z. (1993). Pravna priroda upravnih ugovora, u: Pravni život 11-12/1993, 2131, navedeno u: Milenković, D. str. 69. 64 širi društveni sklapanja interes. upravnog nastupa kao subjekt javnoga prava, te stoga ima veće ovlasti koje proizlaze iz prvenstva javnog interesa koga zastupa.”66 65Ibidem Ljubanović, B. (2010). Upravni ugovori i upravno sudovanje,u: Zbornik radova Pravnog 66 53 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Shodno navedenom, a ugovora kao i kod ugovora posebno imajući u vidu da je svrha privatnog prava spontao moglo doći upravnih ugovora zadovoljavanje do javnog interesa, upravni ugovori djelatnosti. potpadaju pod drugačiji režim za upravnih ugovora su nužnost da bi razliku od građanskih ugovora, čiji je se spriječilo njihovo pretvaranje u glavni cilj ostvarivanje finansijskog obični sporazum zaključen radi interesa ugovorne strane, odnosno ostvarivanja ostvarivanje izvjesne dobiti. Ono što je Pojedina posebno jeste sloboda ugovoranja i mijenjanja ugovora, s obzirom da su strane ugovornice kod građanskih ugovora slobodne da mijenjaju ugovor za vrijeme njegovog trajanja i slično, dok su ugovorne strane upravnih ugovora strogo obavezne da poštuju “slovo zakona” jer je u pitanju javni, a ne privatni interes. upravne javnih ograničenja recipročnih ugovornih strana”. karakteristično za ovu vrstu ugovora 67 Stoga se za ugovore predstavljaju koristi kaže posebnu da vrstu upravnih akata, koja svoje najranije korijene vuku iz podjele na privatno i javno pravo, te da je među najbitnijim značajakama ove vrste ugovornih odnosa kojima se zasniva upravnopravni odnos, upravo javni interes, odnosno zadovoljavanje javnog interesa. Dakle, primarni cilj upravnog ugovora, kao što se vidi jeste ostvarivanje šireg društvenog S tim u vezi, jedan od poznatih komercijalizacije S tim u vezi, kao upravnih najkomatibilnija definicija upravnog razliku ugovora, koja odgovora njegovoj objašnjava tezom da bi dopuštanjem svrsi, jeste da se upravni ugovor iste slobode strankama upravnog “shvata kao dvostrani pravni odnos fakulteta u Splitu, god. 47, 1/2010., str. 39, preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/50333 67 ugovora teoretičara interesa. ”Singh ovu Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 203 54 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ u čijem stvaranju učestvuje javna stupa u ime javnosti/općeg interesa, administracija i privatni subjekti pri u kojem se vrše određene usluge, čemu za obje strane proizilaze prava radovi ili nabavke roba u interesu i obaveze usmjerene ka ostvarivanju javnosti.”69 javnog interesa i postizanju ekonomskog efekta, s tim što je javni Upravni ugovori u interes od dominantnog značaja”.68 pravnom poretku Bosne Dakle, ugovorima jasno je privatnog da u i Hercegovine prava ugovorne strane traže samo vlastiti Naše (bosanskohercegovačko) interes, kao što se može vidjeti iz aktuelno zakonodavstvo zvanično prethodnog izlaganja, kod upravnih ne ugovora javnopravno tijelo nema Ukoliko krenemo od komparativnih nikakav vlastiti interes. Javnopravno analiza mnogih država, a posebno tijelo kao nosilac vlasti ili određene Francuske, koje se odnose na službe, bavezno je da sprovede upravne ugovore, moglo bi se upravni ugovor zarad javnog/općeg zaključiti da naše pozitivno pravo interesa. U tom kontekstu “sve ipak latentno70 poznaje neke vrste razlike nastaju iz osnovnog objekta upravnih ugovora koje se kriju u upravnog ugovora. Uprava je čuvar pojedinim zakonima. poznaje upravne ugovore. interesa javnosti, i u svaki ugovor M. Stojanović. (2011). Upravni ugovori, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu, br. 57, Niš, str. 301., preuzeto sa: https://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid =0350-85011157299S 69 A W. Mewett. The Theory of Government Contracts, McGILL Law Journal, str. 4., preuzeto sa: 68 http://lawjournal.mcgill.ca/userfiles/other /8692991-mewett.pdf Ibidem 70Latentan (lat. latens, genitiv latentis: koji se skriva, od latere: biti sakriven), koji se izvana ne očituje, prikriven, pritajen, prigušen, nevidljiv; skriven, tajan; unutrašnji, dubok, zagonetan., preuzeto sa: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.as px?id=35549 55 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Tri su osnovna zakona u organ i ko je dužan da provodi kojima se mogu naći osnovni postupke javnih nabavki propisane elementi upravnih ugovora i to: predmetnim zakonom. Zakon o javnim nabavkama Pored navedenog u članu 2. Zakon o javnim nabavkama stav (1) tačka a) ZJN se precizira da, (ZJN),71 “ugovor o javnoj nabavci je ugovor - Zakon o koncesijama,72 s finansijskim interesom koji se - Zakon o javnoprivatnom zaključuje u pisanoj formi između partnerstvu.73 jednog ili više dobavljača i jednog ili - više ugovornih organa i ima za cilj Tako na primjer u članu 1. nabavku robe, usluga ili izvođenja stav (2) ZJN se precizira: “postupak radova u okviru značenja ovog javne na zakona”.75 Specifičnost dodjele i postupke nabavke robe, usluga ili zaključivanja ugovora o javnim radova koje provodi ugovorni organ nabavkama, isto kao i upravnog ili sektorski ugovorni organ”74 dok ugovora, regulisana je posebnim su u članu 4. i 5. istog zakona postupkom, i posebnim pravilima precizno navodi ko je ugovorni koja ne važe za druge ugovore.76 71Zakon nabavke odnosi se o javnim nabavkama ("Sl. glasnik BiH", br. 39/2014). 72 Zakon o koncesijama („Službeni glasnik BiH“br. 32/02): Treba istaći da su koncesije u BiH uređene kroz više zakona. Naime, jedan zakon reguliše koncesije na nivo BiH, zatim dva zakona na nivou entiteta, odnosno zakon koji reguliše koncesije na nivou Federacije BiH i zakon koji reguliše koncesije na nivou entiteta RS, a u okviru federacije, posebno svaki kanton ima zakon o koncesijama –ukupno deset zakona. 73 U Federaciji BiH deset kantona u okviru svoje nadležnosti uređuju pitanje javnoprivatnog partnerstva kroz svoje pojednačne zakone, dok je na nivou Federacije BiH zakon o javnoprivatnom partnerstvu u fazi priprema koliko mi je poznato. Na nivou entiteta RS postoji Zakon o javnoprivatnom partnerstvu. 74 Član 1. stav (2) ZJN 75 Član 2. stav (1) tačka a) ZJN 76 Član 6. ZJN: Ugovorni organ dužan je dodjeljivati ugovore o javnoj nabavci robe, usluga i radova primjenjujući postupke definirane ovim zakonom i podzakonskim aktima. 56 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Prema o “Ugovor o koncesiji je ugovor koji koncesijama, u članu 1. između zaključuju koncesor s jedne strane i ostalog definiše se postupak dodjele koncesionar s druge strane, a koji ugovora o koncesijama kao i drugi sadrži odredbe o međusobnim uslovi koji su striktno vezani za pravima i obavezama vezanim za ugovora.77 U korištenje dodijeljene koncesije”.79 zakonu o koncesijama na nivou U istom članu je zakonodavac Bosne i Hercegovine nije data precizirao ko dodjeljuje koncesije na precizna o području kantona Sarajevo.80 Još koncesijama dok je na primjer u jednu precizniju definiciju dao je Zakonu o koncesijama za područje zakonodavac, i to definišući odluku postupak dodjele definicija Zakonu ugovora Kantona Sarajevo78 zakonodavac preciznije definirao i to u članu 5.: 77 Član 1. Zakona o koncesijama BiH. (1) Ovim zakonom propisuju se način i uvjeti pod kojima se mogu dodjeljivati koncesije u Bosni i Hercegovini, nadležnost za dodjelu koncesija, institucionalna struktura, nadležnost i druga pitanja vezana za rad Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, tenderski postupak, sadržaj i djelovanje ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara i druga pitanja vezana za koncesije, koja su od znacaja za Bosnu i Hercegovinu. (2) Ovim zakonom utvrduju se uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u sektorima koji su, po Ustavu Bosne i Hercegovine i zakonima Bosne i Hercegovine, u nadležnosti Bosne i Hercegovine, i u slučaju predstavljanja međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, kao i kada se koncesiono dobro prostire na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku ito: za osiguranje infrastrukture i usluga, eksploatacije prirodnih resursa i objekata koji služe njihovom iskorištavanju, finansiranju, projektovanju, izgradnji, obnovi, održavanju i/ili rukovodenju radom infrastrukture i za nju vezanih objekata i uredaja. 78 Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013), preuzeto sa: https://www.paragraf.ba/propisi/kantona -sarajevo/zakon-o-koncesijama.html 79 Član 5. stav (1) tačka d) Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013) 80 Član 5. stav (1) tačka a) Zakona o koncesijama Kantona Sarajevo: Davalac koncesije (koncesor) je Kanton Sarajevo Vlada Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: koncesor), koji putem resornih ministarstava vode postupak dodjele koncesije odnosno zaključuju ugovor o koncesiji. 57 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ o izboru ponuđača kao upravni akt81 potrebe na temelju koje se dodjeljuje ugovor interesa. Istim članom zakonodavac o koncesiji. je precizirao da je predmet javno- U skladu sa članom 2. Zakona o javno-privatnom partnerstvu definisano je da je to partnerski odnos između javnog i privatnog partnera koji zadovoljava Član 5. stav (1) tačka g) Zakona o koncesijama Kantona Sarajevo: Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača je upravni akt koji donosi koncesor na prijedlog Komisije za koncesije (u daljnjem tekstu: Komisija) nakon ocjene pristiglih ponuda za dodjelu koncesije, a u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i kriterijima za izbor najpovoljnije ponude. 82 Član 2. Zakona o javno-privatnom partnerstvu ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011 i 16/2017): (1) Javno-privatno partnerstvo (u daljnjem tekstu: JPP), u smislu ovog Zakona je dugoročan partnerski odnos između javnog i privatnog partnera koji podrazumijeva oblik zadovoljavanja određenih javnih potreba putem projekata JPP-a. (2) Predmet JPP-a je izgradnja, rekonstrukcija, upravljanje i održavanje kapaciteta za zadovoljavanje javnih potreba u svim oblastima javnog partnera. (3) Predmet JPP-a ne može biti isključivo isporuka robe, kao niti isključivo koncesija za privredno korištenje općeg ili drugog dobra. (4) Osnovna obilježja JPP-a su sljedeća: a) privatni partner od javnog partnera preuzima: 81 od privatnog rekonstrukcija, održavanje šireg društvenog partnerstva upravljanje kapaciteta i za zadovoljavanje javnih potreba u svim oblastima javnog partnera.82 S 1) obavezu projektovanja, gradnje i/ili rekonstrukcije javne infrastrukture i/ili građevine od javnog interesa, uključujući gradnju i/ili rekonstrukciju javnih informacijsko-komunikacijskih sistema, preuzimajući pri tome i jednu ili više obaveza kao što su finansiranje, upravljanje i održavanje, a u svrhu pružanja krajnjim korisnicima javne usluge iz okvira nadležnosti javnog partnera, ili u svrhu osiguravanja javnom partneru potrebnih preduslova za pružanje javnih usluga iz okvira njegovih nadležnosti, ili 2) pružanje krajnjim korisnicima javnih usluga iz okvira nadležnosti javnog partnera, uključujući pružanje usluga upravljanja informacijsko- komunikacijskim sistemima od javnog interesa, odnosno pružanja javnih usluga krajnjim korisnicima na izgrađenim informacijsko-komunikacijskim sistemima. b) u zamjenu za preuzete obaveze, javni partner može na privatnog partnera prenijeti određena stvarna prava i/ili privatnom partneru dodijeliti ili prenijeti koncesiju, u skladu sa Zakonom o koncesijama i/ili privatnom partneru plaćati naknadu u novcu, c) svaki od partnera preuzima odgovornost za rizik na koji može uticati, ili je 58 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ tim u vezi, zakonodavac je izričito partnerstvu, precizirao da je, “ugovor o JPP- precizirao i druge bitne elemente u temeljni ugovor sklopljen između ugovora JPP kao što su javno tijelo, javnog i privatnog partnera, ili javni partner, privatni partner i dr. 85 javnog partnera i privrednog društva Ako pod pretpostavkom uzmemo posebne namjene (u daljnjem tekstu: da latentno postoje upravni ugovori DPN), kojim se u svrhu provedbe u našem zakonodavstvu, kako je to projekata JPP-a uređuju prava i kroz primjer tri oblasti navedeno, obaveze ugovornih strana”. 83,84 Za razliku od koncesija, u Zakonu o javno-privatnom odgovornost podijeljena, a s ciljem optimalnog upravljanja rizikom tokom trajanja projekta JPP-a, uz ostalo i korištenjem upravljačkih, tehničkih, finansijskih i inovacijskih sposobnosti privatnog partnera, kao i razmjenom umijeća i znanja između javnog i privatnog partnera. 83 Član 5. stav (1) tačka d) Zakona o javnoprivatno partnerstvu Kantona Sarajevo. 84 Član 6. Zakona o javno-privatno partnerstvu Kantona Sarajevo. - Ugovorno javno-privatno partnerstvo je model JPP-a u kojem se međusobni odnos javnog i privatnog partnera uređuje ugovorom o JPP-u. - Ugovor o JPP-u sklapa se u pisanom obliku i na određeno vrijeme, s tim da to razdoblje ne može biti kraće od pet, a niti duže od trideset godina, uz mogućnost da se nakon isteka ugovornog razdoblja sklopi novi ugovor uz izbor privatnog partnera..... 85 Član 5. Zakona o javno-privatno partnerstvu Kantona Sarajevo: ......... zakonodavac je postavlja se pitanje koji bi sud bio nadležan za rješavanje sporova. “Načelno su moguće dvije opcije: ili - Javno tijelo je Kanton, Grad Sarajevo i/ili općine sa područja Kantona (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave), ustanove čiji je osnivač Kanton ili jedinica lokalne samouprave, kao i privredno društvo u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Kantona ili jedinice lokalne samouprave. - Javni partner je 1) jedno ili više javnih tijela koje sa privatnim partnerom ili DPN-om sklapa ugovor, ili 2) jedno ili više javnih tijela koje je sa privatnim partnerom suvlasnički povezano u zajedničkom privrednom društvu. - Privatni partner je domaće ili strano privatno pravno lice, koje je odabrano na osnovu provedenog postupka i koji s javnim partnerom sklapa ugovor o JPP-u, ili u tu svrhu osniva DPN, ili s javnim partnerom zasniva suvlasnički odnos u zajedničkom privrednom društvu. - Konsultant je jedna i/ili više fizičkih i/ili pravnih osoba koja posjeduje specijalistička znanja nužna za pripremu, ugovaranje i provedbu projekata JPP-a. 59 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ da se upravni ugovori tretiraju kao smislu ugovori, odnose. tj. kao akti građanskopravnog karaktera, ili da se upravni ugovori tretiraju kao upravni akti, tj. kao akti upravnopravnog karaktera. obligacionopravne S druge strane, ako uzmemo u obzir sve specifičnosti koje se odnose na upravne ugovore, logično bi bilo da se sporovi povodom Imajući u vidu navedeno, za rješavanje kao sporova navedenih ugovora, rješavaju po povodom pravilima upravno – sudske prakse, upravnih ugovora bili bi nadležni ili odnosno kao upravni sporovi, jer se sudovi koji po zakonu rješavaju radi o posebnoj i specifičnoj vrsti građanske sporove u parničnom ugovora jer su upravni, odnosno, cilj postupku im je da se izvršavaju obaveze od (preciznije, vijeće za građanske sporove) ili sudovi koji po javnog zakonu rješavaju upravne sporove u izvršavanje javne službe, za razliku upravno-sudskom postupku od ugovora privatnopravne naravi upravne čiji je cilj postizanje profita i koristi sporove).” Stoga ukoliko uzmemo samo između ugovornih strana. S u obzir važeće zakonodavstvo, teško obzirom da je predmet ovog rada bi bilo odrediti koji bi sud bio usmjeren ka javnim nabavkama, nadležan za rješavanje sporova. zbog Naime, gledajući s jedne strane nije razlikovanja sporno da se sporovi rješavaju po nabavkama kao najpoznatije vrste pravilima parničnog postupka jer se upravnih radi o ugovorima, ako upravne građanskopravne naravi kako ih (preciznije, vijeće za 86 interesa, boljeg odnosno razumijevanja ugovora ugovora od o i javnim ugovora ugovore posmatramo u klasičnom 86 Lilić, S. (2018)., str. 316. 60 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ zakonodavac tretira,87 u narednom 5. ZJN. Ugovorni organ je korisnik dijelu će se izvršiti usporedba. budžetskih sredstava i obavezan je Odnos ugovora o javnim da za sve nabavke zaključuje ugovor u pisanoj formi. U tom kontekstu se nabavkama i upravnog može reći da je “ugovor o javnoj ugovora nabavci teretni ugovor zaključen u pisanoj formi između naručioca i Posmatrano sadašnjeg u kontekstu zakonodavstva, javne nabavke u Bosni i Hercegovini su podvrgnute javnog prava posebnom režimu koji uređen je Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2014. godine. Ovim zakonom propisan je sistem nabavki roba, usluga i radova u skladu sa zakonom, a radi se o javnopravnim tijelima/ugovornim organima u skladu sa članovima 4. i Član 72. stav (2) ZJN: Ugovor o javnoj nabavci zaključuje se u skladu sa zakonima o obligacionim odnosima u Bosni i Hercegovini. Ukoliko uzmemo u obzir navedenu definiciju pa je primijenimo na ugovor o javnim nabavkama, vidjet ćemo da postoji razlika. Po pravilima obligacionog prava, stranke su slobodne da biraju ugovorne strane, njihova volja nije ograničena, zaključuju ugovor sa kim hoće, raskidaju ga kada se dogovre i slično, odnosno ne moraju zaključiti pisani ugovor, dovoljno je da se dogovore o cijeni, čak ne 87 ponuđača u skladu sa sprovedenim postupkom javne nabavke, koji za predmet pružanje ima nabavku usluga i dobara, izvođenje radova“.88 Iz navedenog proizlazi da ugovorni organi zaključuju tri vrste ugovora i to ugovor o nabavci roba, ugovor o nabavci usluga i ugovor o nabavci radova. Da bi se lakše razumio pravni režim ugovora o javnoj nabavci kao vrsta upravnog ugovora napravit ćemo analizu. mora ni ponudu slati jer se usmeno dogovore. Međutim, kod ugovora o javnoj nabavci, javnopravno tijelo nema slobodu izbora ugovorne strane, ne zna ko će biti ugovorna strana, ne zna za koju cijenu će kupiti uslugu, robe ili radove, ima instituciju koja nadzire postupak nabavke ......... 88Milenković, D. (2014). Upravni ugovori, Beograd, Centar za javnu upravu, lokalnu samoupravu i javne politike Fakulteta političkih nauka u Beogradu, str. 166-167 61 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ „Upravni ugovor označava saglasnost samo one ugovore koji imaju određene karakteristike, i to: - u - uvijek je država javni subjekt, odnosno sporu pune jurisdikcije;“89 - obezbjeđivanje funkcionisanja ugovora u principu važi - nema - upravnih ugovora sama uprava može upravljati i kontrolisati ugovora, izvršavanje a određenim jednostrano uslove 89M. može pod uslovima promijeniti ugovora Stojanović (2011)., str. 301 - 302 uz slobodu zaključenju upravnog ugovora prethodi donošenje rješenja. - kada je riječ o izvršavanju potpunu ugovoranja. konkursa ili isticanja poziva - kod zaključivanja upravnih ugovora, javnopravno tijelo postupak o otvaranju javnog o dostavljanju ponuda; je prava; određene kod zaključenja upravnih određen posebnim pravilima javnog javne službe; - postupak sklapanja upravnih ugovora drugo cilj zaključenja ugovora je ugovorima nadležnisu upravni sudovi u javnopravno tijelo; - za sporove nastale u vezi sa upravnim njegovom zaključivanju jedna strana drugom stranom; u pogledu subjekta koji učestvuju sa izvršenje upravnih ugovora nadzire neposredno viši organ ili posebno tijelo oformljeno za nadziranje izvršenja upravnih ugovora.90 a) Upogledu subjekta koji učestvuju u njegovom zaključivanju jedna 90Turudić, M. (2017). Pravo javne nabave, Zagreb, Narodne novine, str. 8-9 62 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ strana uvijek je javni subjekt, tim u vezi, ukoliko uporedimo ovaj država odnosno drugo kriterij sa ugovorom o javnoj javnopravno tijelo nabavci vidjet ćemo da je jedna od ugovornih strana uvijek ugovorni Jedna od karakteristika ogleda se najznačajnijih upravnih u ugovora subjektima koji zaključuju upravni ugovor. Dakle, kako je to već naprijed navedeno, jedna od strana ugovornica upravnih ugovora je javnopravni subjekt. To prvenstveno znači da upravni ugovor ne može biti zaključen između subjekata privatnog prava. S Član 1. stav (1) Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“ broj: 8/05, 81/08 i 22/09): Javno preduzeće, jeste preduzeće (pravno lice upisano u sudski registar kao privredno društvo, odnosno javno preduzeće definirano kao takvo posebnim propisom) koje obavlja djelatnosti od javnog društvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa), koje zapošljava najmanje 50 radnika, kao i preduzeće u kojem općina, grad, kanton ili Federacija Bosne i Hercegovine ima udio u vlasništvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica odnosno udio nezavisno od toga kojom se djelatnosti bavi., O Javnim preduzećima vidjeti u: Kamarić i dr., str. 172 – 173. 91 Član 1. Uredbe sa zakonskom snagom o ustanovama („Službeni glasnik BiH“ broj: 6/92, 8/93, 13/94): Ustanova, u smislu ove 92 organ u skladu sa članom 4. i 5. ZJN. Iz navedenih odrebi koje su propisane ZJN proizilazi obaveza primjene zakona za sva javnopravna tijela, kojima ne pripadaju samo državna tijela i tijela jedinica lokalne samouprave, već i pravne osobe koje su osnovane radi zadovoljavanja potreba od javnog interesa (javna preduzeća91 i javne ustanove92).93 uredbe, osniva se za obavljanje djelatnosti obrazovanja, nauke, kulture, fizičke kulture, zdravstva, dječije zaštite, socijalne zaštite, socijalne sigurnosti i drugih djelatnosti utvrđenih zakonom, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Član 3. stav (1) i (2): Za obavljanje javne službe osniva se javna ustanova. Pod javnom službom, u smislu ove uredbe, podrazumijeva se trajno i nesmetano obavljanje djelatnosti u javnom interesu Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika), opštine ili gradske zajednice. Vidjeti detaljnije posebno o javnim preduzećima komunalnog karaktera u: Taggart, M.(1997) The Province of Administrative Law, Oxford, Hart Publishing, str. 323, preuzeto sa: http://lib1.org/_ads/528CF82B8FBCB6E 35AB176CFDA4F0E74 93 63 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Kod upravnih ugovora, saugovoarač slučaju obrtnika, odobrenje organa javnopravnog tijela ne može biti uprave je dokaz da može obavljati fizičko lice u pravom smislu riječi. djelatnost.”95 Na osnovu navedenog Da bi fizičko lice u smislu ugovorne strane kako upravnog ugovora, tako i ugovora o javnoj nabavci, moglo biti ugovorna strana, mora ispunjavati uslove propisane posebnim pravilima. Tako na primjer prema članu 45. ZJN da bi bio učesnik postupka, fizička osoba mora dokazati profesionalnu može se konstatovati da u pogledu ugovornih ZJN. Da bi se zaključio ugovor o javnoj nabavci, uslov je da je jedna od ugovornih strana javnopravno tijelo. b) Cilj zaključivanja upravnog ugovora je obezbeđivanje pod funkcionisanja određene javne pojmom službe nema svojstvo pravnog lica, već obavlja na osnovu odgovarajućeg odobrenja organa uprave. Pitanje učešća fizičkog lica nameće se i kod postupanja po članu 46. ZJN – sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti, jer u Član 45. stav (7) ZJN: Ugovorni organ dužan je u tenderskoj dokumentaciji definirati dokumente koje zahtijeva od kandidata/ponuđača koji ih, kao fizičko lice registrirano za obavljanje predmetne djelatnosti, dostavlja uz 94 razlike o javnoj nabavci kako je definisan fizička osoba smatra se obrtnik koji djelatnost nema između upravnih ugovora i ugovora sposobnost.94 “Naime, strana Javna nabavka je veoma osjetljiva oblast zbog činjenice da se postupak ne zadovoljavanja sprovodi vlastitih radi potreba ugovornog organa i profitiranja. Njena svrha se ogleda u zadovoljavanju potreba od javnog ponudu, a koji su dokazi o ispunjavanju uslova iz ovog člana. 95 Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015). Javne nabavke-legislativa i praksa, Sarajevo, Fakultet za upravu u Sarajevu pridružena članica Univerziteta u Sarajevu, str. 33. 64 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ interesa kroz potrošnju budžetskih i ugovora treba istaći da se radi o drugih javnih sredstava. “Koristeći dvostranopravnom (javnopravnom) javnu imovinu, javnopravno tijelo odnosu, čija jedna strana obavezno može ugovorom povjeriti izgradnju mora da bude država odnosno određene građevine za javne potrebe drugo javnopravno tijelo, koji se (npr. škole, bolnice, javne ceste, zaključuje u strogo formalnom zgrade za potrebe sudstva ili vlade), obliku kojim se ostvaruje određeni zatim usluga, javni interes, a na koji se primjenjuju odnosno javne službe (npr. usluge posebne, javnopravne norme, koje javnog su na izvjestan način različite od pružanje javnih gradskog prijevoza, snabdjevanje električnom stanovništva energijom, plinom, vodom, uređenje otpada, čišćenje snijega, održavanje javnih zelenih površina i dr.), ugovoriti nabavku određene robe za potrebe funkcioniranja javnopravnog tijela, javne službe i sl.”96 S tim u vezi u pogledu definisanja upravnog Aviani, D & Đerda, D. (2011). Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ugovora u hrvatskom pravu, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 48 No. 3, Pravni fakultet u Splitu, str. 477., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla nak&id_clanak_jezik=107601 97 Uporedi: Aviani, D. (2013) Posebnosti upravnih ugovora i njihove sudske kontrole u Hrvatskom pravu, u: Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 50 No. 2, Pravni fakultet u Splitu, str. 352., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/103761 96 normi privatnog prava.97,98 Kada je u pitanju ugovor o javnoj nabavci treba istaći da se radi o posebnom javnopravnom odnosu između ugovornog organa, čiji postupak zaključivanja je uređen posebnim pravilima javnog prava, odnosno u pravu Bosne i Hercegovine. Navedena posebna Institut upravnog ugovora nastao je u francuskom pravu. On je povezan sa transformacijom uprave iz aparata vlasti u upravu kao službu, do koga je najprije došlo u Francuskoj i u kojoj je više od jednog vijeka prihvaćena podjela na privatnopravne ugovore i upravne ugovore, a specifičnost ovih ugovora jeste u tome što se oni prvenstveno zaključuju sa ciljem funkcionisanja javne službe., navedeno Milenković, D. (2014)., str. 36. 98 65 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pravila su sadržana u ZJN koja su konkursa ili isticanja poziva o obavezna u svim postupcima javnih dostavljanju ponuda nabavki. Dakle, ugovorom o javnoj nabavci zasniva se javnopravni odnos čiji je osnovni cilj zadovoljavanje javnih potreba. Shodno navedenom ugovor i ugovor o javnoj nabavci zaključuju sa jednim ciljem, a to je ostvarivanje koristi za širu društvenu zajednicu, odnosno javni interes. navedno ukazuje na nespornu činjenicu da se radi o jednoj te istoj vrsti javnopravnog odnosa, sa istim ciljem, s tim da je naziv “upravni ugovor” generalno ime za sve ugovore koji se zaključuju na navedeni način, a jedna od vrsta upravnog ugovora je ugovor o javnoj nabavci. c) Kod zaključivanja upravnih postupak dodjele upravnog ugovora vrši objavom javnog poziva. Naime, proizilazi zaključak, da se upravni Naprijed Univerzalno je pravilo, da se predmet koji je i temelj zbog kojeg se zaključuje upravni ugovor, ogleda se u izvršavanju prava i obaveza koje su utvrđene rješenjem kojim je riješena upravna stvar. Na taj način je upravo upravni ugovor izdvojen iz režima ugovora građanskog prava, jer je osnov, ili bitni elementi ugovora koji se zaključuje, uvijek unaprijed jednostrano 99 određen, upravni aktom. „To znači da se ugovor sklopiti može tek po okončanju postupka provedenog shodno zakonu i donesenog jednostranog akta. U pravilu će se raditi o upravnom aktu kojim se temeljem unaprijed određenih i ugovora u principu važi objektivnih kriterija odabire postupak o otvaranju javnog najpovoljnija ponuda, odnosno ponuđača, te se tako odabranom Član 150. stav (2) ZUP-a Republike Hrvatske izričito precizira da upravni 99 ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja. 66 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ponuđaču nudi sklapanje upravnog naznaku upravne stvari, određenje ugovora.”100 Iz navedenog proizilazi osoba na koje se odnosi, način da je upravni ugovor samo sredstvo učešća tih osoba u postupku, popis izvršenja prava i obaveza koje su isprava koje trebaju dostaviti”102 kao precizirane jednostranim aktom. i druge potrebne informacije koje su S tim u vezi, po konačnosti upravnog akta tek su se stekli uslovi da se zaključi ugovor, što znači da je tek poznata jedna strana ugovora, javnopravno tijelo, a druga odabrana strana može, ali i nemora zaključiti ugovor. S tim u vezi, shodno posebnim zakonima, javnopravno tijelo je obavezno da o namjeri sklapanja upravnog ugovora obavijesti javnost odnosno potencijalne ponuđače, a sve sa ciljem da se odabere najpovoljniji ponuđač, koji će najbolje i najpotpunije izvršiti obaveze.101 “U propisane posebnim zakonom ili propisom.103 drugim načela na kojima Osnovna se zasniva postupak izbora druge ugovorne strane kod upravnih ugovora su prvenstveno načelo konkurentnosti, transparentnosti učesnika u i jednakosti postupku izbora ugovorne strane. Prilikom izbora saugovarača u upravnim ugovorima, javnopravno tijelo mora voditi računa o njegovim sposobnostima i mogućnostima da izvrši ugovornu obavezu.104 Kada je u pitanju postupak javnoj objavi potrebno je navesti: zaključivanja Aviani, D. & Đerda, D. (2011)., str. 480. U francuskom pravu tijela javne vlasti moraju obavijestiti javnost o namjeri sklapanja ugovora. Javnost se informira javnim natječajem ili pozivom za nadmetanje., navedeno u: Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 208. 102 Šikić, M. & Staničić, F. (2011). Pravna narav ugovora o koncesiji,u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 48 No. 2., Pravni fakultet u Splitu, str. 433, preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla nak&id_clanak_jezik=105447 103 Usporedi: Denković, D. Đ. (2010). Dobra uprava, Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 166. 104 Vidjeti detaljnije u: Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 208 – 209. 100 101 ugovora o javnoj 67 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nabavci prema ZJN može se javnost, odnosno da se javno konstativati da je identičan kao i kod informišu potencijalni ponuđači o upravnog ugovora. Naime, osnov za činjenici da ugovorni organ planira zaključenje ugovora o javnoj nabavci zaključenje ugovora o javnoj nabavci je izboru roba, usluga ili radova. Pored ponuđača. Predmetnom odlukom se obaveze objavljivanja obavještenja o definiraju obaveze, javnoj nabavci na portalu javnih vrijednost, forma ugovora kao i nabavki Agencije za javne nabavke drugi bitni elementi od značaja za Bosne i Hercegovine, u pojedinim izvršenje ugovora o javnoj nabavci. slučajevima, zahtjeva se objava Ugovorni organ pokreće postupak obavještenja u službenom glasniku. konačna odluka prava o i donošenjem odluke o pokretanju postupka u skladu sa članom 18. ZJN.105 Po donošenju odluke o pokretanju postupka, u kojoj ugovorni organ naznačava vrstu postupka, u skladu sa članom 35. ZJN106 obavezan je da obavijesti Član 18. stav (1) ZJN. Ugovorni organ pokreće postupak javne nabavke donošenjem odluke ili rješenja u pisanom obliku koje obavezno sadrži: a) zakonski osnov za provođenje postupka javne nabavke; b) predmet javne nabavke; c) procijenjenu vrijednost javne nabavke; d) podatke o izvoru – načinu finansiranja; e) vrstu postupka javne nabavke. 106 Član 35. stav (1), (2) i (3) ZJN: (1)Ugovorni organ objavljuje obavještenje o nabavci za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak s objavom obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja, takmičarski dijalog i konkurentski 105 Dakle, poštujući ugovorni načela organ, javnosti, transparentnosti i jednakog tretmana obavezan je da pruži sve informacije potencijalnim ponuđačima kako bi mogli odlučiti aplicirati/podnijeti hoće li ponudu zahtjev za dostavu ponuda. (2) Obavještenje o nabavci svim zainteresiranim privrednim subjektima treba pružiti dovoljno informacija koje će im omogućiti da ocijene da li imaju interes da učestvuju u postupku javne nabavke i dostave zahtjev za učešće, odnosno ponudu. (3) Obavještenje o nabavci sadrži kratke informacije, u skladu s bitnim elementima iz tenderske dokumentacije. S tim u vezi, ugovorni organ je obavezan da po svakom od navedenih postupaka, na portalu javnih nabavki postavi i dendersku dokumentaciju. 68 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ povodom javnog poziva. Ponuđači postupku preuzimaju tendersku direktno na adresu najmanje tri dokumentaciju sa portala javnih ponuđača poziv za preuzimanje nabavki,107 a u slučaju da postoje tenderske neke nejasnoće, može postaviti navođenjem pitanje ugovornom organu u vezi sa dokumentacije dokumentacijom.108 tenderskom Ukoliko potencijalni nabavke, dostaviti dokumentacije sa naziva tenderske i broja obavještenja.111 Po isteku roka za ponuđači dostavu ponuda, ugovorni organ smatraju da ima nezakonitosti u vezi vrši evaluaciju ponuda, te u skladu sa sa tenderskom dokumentacijiom, članom 70. ZJN donosi odluku o mogu izjaviti žalbu Uredu za izboru razmatranje žalbi.109 odnosno poništenju postupka. Treba istaći zakonodavac u ponuda, ponuđača, je Nakon izbora ponuđača, slučaju ugovorni organ je dužan obavijestiti zahtjeva110 konkurentskog dostavu da najpovoljnijeg za učesnike postupka pisanim aktom i obavezao dostaviti ga zajedno sa odlukom o ugovorne organe da su dužni, pored izboru javnog oglašavanja putem portala i ostalim učesnicima. Prilikom izbor obavještenja ponuđača, o pokrenutom O preuzimanju tenderske dokumentacije vidjeti detaljnije u Čl. 55. ZJN Bosne i Hercegovine. 108 Vidjeti detaljnije Član. 36. ZJN Bosne i Hercegovine. 109 Član 101. ZJN (Rokovi izjavljivanja žalbe ugovornom organu). 110 Član 87. stav (2) ZJN: Ugovorni organ provodi postupak konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda u slučaju da je procijenjena vrijednost nabavke robe ili usluge manja od iznosa od 50.000,00 KM, 107 najpovoljnijeg ugovorni ponuđača organ je odnosno kada je za nabavku radova procijenjena vrijednost manja od iznosa od 80.000,00 KM. 111 Član 88. stav (1) ZJN: Konkurentski zahtjev za dostavu ponuda je postupak u kojem ugovorni organ upućuje zahtjev za dostavu ponuda za nabavku robe, usluga ili radova određenom broju ponuđača, pri čemu taj broj ne može biti manji od tri i obavezno objavljuje dodatno obavještenje o nabavci na portalu javnih nabavki. 69 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ obavezan da ispita ličnu sposobnost prezentovanog kriterija, ugovor o ponuđača112 kao i druge zakonom javnoj nabavci ispunjava kriterij predviđene provjere. S tim u vezi upravnog ugovora. zakonodavac je ostavio mogućnost ugovornom organu da može d) Kriterij kontrole izvršenja i jednostrane izmjene ugovora postaviti dodatne kriterije za izbor ponuđača.113 Prilikom izvršenja upravnog Tek po konačnosti odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ugovora javnopravno tijelo ima posebna ovlaštenja. Ta ovlaštenja se ugovorni organ može da zaključi ogledaju ugovor o javnoj nabavci.114 Shodno mogućnosti „(npr. da jednostrano kriteriju da se upravni ugovori mijenja zaključuju nakon javnog poziva za jednostrano raskine ugovor), radi dostavu ponuda, a nakon naprijed ostvarivanja provedene komparacije, može se interesa, ali u tom slučaju i druga konstatovati pogledu ugovorna strana ima određena prava Član 45. ZJN (Lična sposobnost). Član 46. stav (1) ZJN(Sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti): Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može od kandidata/ponuđača zahtijevati da dokažu svoju registraciju u odgovarajućim profesionalnim ili drugim registrima zemlje u kojoj su registrirani ili da osiguraju posebnu izjavu ili potvrdu nadležnog organa kojom se dokazuje njihovo pravo da obavljaju profesionalnu djelatnost, koja je u vezi s predmetom nabavke. Član 47. stav (1) ZJN(Ekonomska i finansijska sposobnost): Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može utvrditi minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske sposobnosti kandidata/ponuđača. Član 48. stav (1) ZJN(Opći uslovi za tehničku i profesionalnu sposobnost): Ugovorni organ može, zavisno od vrste, količine ili obima, ili namjene predmeta nabavke, zahtijevati dokaze koji se odnose na tehničku i profesionalnu sposobnost. Član 49. stav (1) ZJN(Tehnička i profesionalna sposobnost u postupku nabavke robe): U postupku javne nabavke robe ugovorni organ može zahtijevati jedan ili više dokaza o tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti kandidata/ponuđača. 114 Vidjeti detaljnije u: Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015)., str. 206 – 212. 112 113 da u u širem ugovorne šireg spektru odredbe ili društvenog 70 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ prema javnopravnom tijelu, ili ta vršeći prava može ostvariti pred upravnim upravnog ugovora, uslovlja drugu sudom“.115 stranu Iz navedenog proizilazi da javnopravno tijelo u ugovorni odnos ulazi kao nositelj autoriteta, čiji je osnovni cilj javni interes, a ne nadzor nad neplaćanjem izvršenjem u slučaju neurednog izvršenja ugovora, a u pojedinim slučajevima raskid ugovora i zahtijeva naknadu štete zbog neurednog izvršenja ugovora. profitiranje. Jedna od specifičnosti S tim u vezi, kod ugovora o francuskog prava upravnih ugovora javnim nabavkama ugovorni organ ogleda se u tome da država nadzire ulazi u ugovorni odnos s jačim izvršenje ugovornih obaveza druge položajem u zavisnosti od druge ugovorne strane. Svoje veće ovlasti, dolazne strane. Naime, ZJN Bosne i javnopravno tijelo crpi iz posebnih Hercegovine, posebno u odredbama pravila koja se odnose na ovu vrstu od člana 45. do člana 52. daje širi ugovora. spektar objavljivanja Naime, poziva prilikom za mogućnosti da pored izbor obaveznih elemenata pri zaključenju ugovorne strane, javnopravno tijelo ugovora, može postavljati dodatne određuje, a u skladu sa ovlaštenjima, uslove za zaključivanje ugovora. kako se ima izvršiti budući ugovor. Pored Obično se u javnom pozivu naznači ugovoru, ugovorni organ definira nacrt ugovora koji se ima zaključiti uslove pod kojima se ima izvršiti sa izabranim ponuđačem. S obzirom osnovni predmet ugovora, kao i da druga strana koja ulazi u ugovorni druge važne elemente. odnos sa javnopravnim tijelom, ima cilj u pogledu ekonomskih efekata, odnosno da na osnovu izvršenog ugovora profitira, javnopravno tijelo 115 navedenog, Već dokumentaciji, u u samom tenderskoj ugovorni organ obavezuje buduću ugovornu stranu, Milenković, D. (2014)., str. 40. 71 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ da posebnom izjavom prihvati bez ugovor, a najviše do 10% vrijednosti rezervi osnovnog sadržaj tenderske ugovora, a druga dokumentacije, u okviru koje se ugovorna strana može da prihvati ili nalazi nacrt ugovora. Kao i kod da upravnog ugovora, i kod ugovora o ugovora.116 javnoj nabvci roba, usluga i radova, ugovorni organ ima mogućnost jednostrane izmjene ugovora koju samo on može učiniti, dok to druga strana ne može. Naime, članom 22. ZJN, kod nabavke roba, kada postoji zaključen jedan ugovor, ugovorni organ može jednostrano izmijeniti Član 22. stav (1) tačka b) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... za dodatne isporuke od dobavljača iz osnovnog ugovora, koje su namijenjene ili kao djelimična zamjena redovnih isporuka ili ugradnje, ili kao proširenje postojećih isporuka ili ugradnje, ako bi promjena dobavljača obavezala ugovorni organ da nabavi robu koja ima drugačije tehničke karakteristike, što bi rezultiralo neskladom i nesrazmjerom, i dovelo do značajnih tehničkih poteškoća u funkcioniranju i održavanju, pod uslovom da vrijeme trajanja osnovnog ugovora kao i ugovora koji se ponavljaju ne smije biti duže od jedne godine i ne može preći 10% od vrijednosti osnovnog ugovora. 117 Član 23. stav (1) tačka b) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... u slučaju ugovora o javnoj nabavci usluga za dodatne usluge koje nisu uključene u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor, 116 odbije zaključenje takvog U ovakvim slučajevima, radi se obično o anexu ugovora, čime se vrši izmjena vrijednosti nabavke, za razliku od početne vrijednosti na koju je ugovor zaključen. Slična je situacija i kod nabavke usluga117 i nabavke radova.118 Dakle, osnov za ali koje usljed nepredviđenih okolnosti postanu neophodne za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih usluga, i kada se takve dodatne usluge ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti s dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne usluge ne može preći 30% od vrijednosti osnovnog ugovora; 118 Član 24. stav (1) tačka a) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... u slučaju ugovora o javnoj nabavci radova za dodatne radove koji nisu uključeni u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor, ali koji usljed nepredviđenih okolnosti, postanu neophodni za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih radova, i kada se takvi dodatni radovi ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih 72 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ izmjenu ugovora i kod javne padavina, dođe do pomijeranja tla u nabavke i upravnog ugovora leži u dijelu činjenici da je postupak pokrenulo dionica puta. Zbog mogućnosti javnopravno tijelo, čiji je osnovni cilj većeg pomijeranja zemljišta što bi funkcionisanja od samog osnivanja moglo dovesti do onemogućavanja javni interes, te shodno tome i prolaska budućom dionicom puta, provode zaključuju neophodno bi bilo da se izgradi cc ugovore za određeni predmet kojim 150 m armiranog betonskog zida se želi postići širi društveni interes. kojim bi se osigurala dionica puta od Kao primjer jednostrane izmjene mogućeg ugovora kod javnih nabavki radova okolnostima, ugovorni organ može može se uzeti izgradnja dionice jednostrano „lokalnog puta“. anexom postupke i Ugovorni organ – npr. općina raspiše javni poziv za nabavku radova – izgradnja određene dionice puta. Prilikom pripremanja kojim prolazi pucanja. i planirana U izmijeniti ponuditi takvim ugovor zaključenje drugoj ugovornoj strani, ali pod uslovom da vrijednost radova ne prelazi iznos kako je to predviđeno članom 24. ZJN. tehničke Dakle, kao i kod upravnih dokumentacije, na terenu se nije ugovora i kod ugovora o javnim ukazivala potreba za izgradnjom nabavkama osnovni cilj je javni potpornog zida na određenoj dionici interes, te zbog činjenice da puta s obzirom da teren nije javnopravna tijela ne rade za podložan klizištu niti se nalazi na sopstveni profit, jer zbog toga i nisu strmom terenu. Međutim, prilikom osnovana, zakonodavac daje veće izvođenja radova, a usljed većih mogućnosti javnopravnim tijelima nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti s dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne radove ne može preći 20% od vrijednosti osnovnog ugovora; 73 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ kako bi se zadovoljio javni interes. sudova za sporove proizišle iz Javnopravna tijela nadziru realizaciju upravih ugovora. izvršenja ugovora, te shodno tome i vrše isplatu za izvršene obaveze. Stoga, u pogledu kriterija nadzora nad izvršenjem ugovornih obaveza i mogućnosti jednostrane izmjene, ugovor o javnoj nabavci ispunjava kriterije upravnog ugovora. U povodom rješavaju Francuskoj sporove upravnih ugovora upravni sudovi, a u Njemačkoj, sporove u vezi sa upravnim ugovorima rješavaju posebni prizivni senati ili odjeljenja, koji su formirani u okviru redovnih e) Za sporove nastale u vezi sa sudova119. Države koje su u zadnjih upravnim ugovorima nadležni su desetak godina u procesu reforme upravni sudovi u sporu pune javnog jurisdikcije upravnog ugovora kao što je prava uredile institut Hrvatska120,121 odredile su nadležnost Imajući u vidu specifičnost upravnih ugovora, posebno zbog hitnosti u rješavanju nastalih u vezi sa sporova upravnim ugovorima, države koje su sistemski uredile institut upravnog ugovora, odredile su nadležnost upravnih Burgi, M. (2012). Public procurement law in the Federal Republic of Germany, Annual report, navedeno u: Staničić, F. (2016). Kontrola nad sklapanjem upravnih ugovora, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 53, No. 1., fus nota 51., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/153408 120Član 3. stav (4) Zakona o upravnim sporovima Republike Hrvatske: 119 upravnih sudova za sporove u vezi sa upravnim ugorima. U Njemačkoj i Francuskoj koje su najpotpunije razvile institut upravnog/javnog ugovora, sporove proizišle iz upravnih ugovora, odnosno u cijelom postupku od Ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. 121Član 12. stav (2) tačka 4) Zakona o upravnim sporovima Republike Hrvatske: Upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora. 74 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pokretanja postupka do zaključenja istovremeno zahtijeva i poništenje ugovora, rješavaju upravni sudovi upravnog ugovora kao i naknadu pune jurisdikcije, odnosno posebni štete nastalu u vezi sa upravnim prizivni u ugovorom. „Spor pune jurisdikcije Njemačkoj. To znači da sudovi ne neodvojiv je, odnosno povezan je sa rješavaju o sporom o zakonitosti upravnog akta zakonitosti akta nego imaju širi na način da se daje u nadležnost spektar ovlaštenja. „U pravnoj je onim sudovima koji rješavaju u teoriji općeprihvaćeno stanovište da sporu o zakonitosti.”123 senati kako samo je to sporove sud u sporu pune jurisdikcije meritorno rješava samu stvar, konačno raspravlja sam materijalnopravni odnos. Sud rješava sporno pitanje koje se odnosi na postojanje pravnog odnosa ili na sadržaj tog odnosa. Sud presudom priznaje određena pojedinačna prava, smanjuje ili ukida neku obvezu.“122 U pogledu rješavanja sporova nastalih u vezi sa ugovorom o javnim nabavkama prema ZJN i drugih pratećih propisa koji se primjenjuju na predmetni ugovor, može se konstatovati da je pitanje djelimično uređeno u pogledu kriterija koji vrijedi za upravne ugovore. Naime, prema ZJN, Sud U praktičnom smislu, sud Bosne i Hercegovine, odnosno pune jurisdikcije znači i olakšanje za preciznije Upravno odjeljenje Suda samu stranku, posebno za upravne rješava samo pitanja koja se odnose ugovore, zbog njihove specifičnosti, na konačnu Odluku o izboru naročito javnog interesa. To u najpovoljnijeg prvom redu znači da stranka upravni akt. Rješavajući po tužbi prilikom stranke, sud djelimično postupa u 122Britvić podnošenja tužbe Vetma, B. & Ljubanović, B. (2013). Ovlasti upravnog suca u sporu pune jurisdikcije, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 50 No. 2, Pravni ponuđača kao fakultet u Splitu, str. 429., dostupno na: https://hrcak.srce.hr/103764 123Britvić Vetma, B. & Ljubanović, B. (2013)., str 431. 75 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pogledu pune jurisdikcije i kada je u zaključenog pitanju sporni odnos, jer samo nabavci se izvrši, a zbog neurednog rješava u vezi sa Odlukom o dodjeli izvršenja ugovora. pokrene se parnica po tužbi pred Naime, zakonitosti sud akta i odlučuje o eventualnoj naknadi štete, ali zbog činjenice da se po konačnosti Odluke o dodjeli ugovora, zaključuje ugovor o javnoj nabavci, koji se obično izvrši dok Sud odluči po tužbi, praktično i proizilazi problem dualnog sistema u ugovora o ugovornih javnoj obaveza redovnim sudom. U međuvremenu dok traje parnica, Sud Bosne i Hercegovine donese presudu kojom poništava Odluku o dodjeli ugovora, koji je već izvršen. U takvoj situaciji sud bi u parnici odlučivao o pravima i obavezama iz ugovora, čiji pravni osnov je prestao postojati. pogledu ugovora o javnoj nabavci. U Shodno navedenom, a u vezi upravnom sporu pune jurisdikcije kriterija da je za sporove iz upravnih sud bi trebao da jednom odlukom ugovora nadležan upravni sud, 124 riješi sporni odnos. bila situacija kada Zanimljiva bi bi se ugovor o javnoj nabavci prema po važećem zakonodavstvu Bosne i konačnosti odluke o dodjeli ugovora Hercegovine djelimično ispunjava pokrenuo upravni spor pred sudom ovaj Bosne i Hercegovine, a nakon pravosudnom 124U Pokreće se konstitutivnom tužbom (Gestaltungsklage) kojom se od suda traži meritorna odluka. U austrijskom pravu situacija je znatno drugačija. Spor pune jurisdikcije postoji samo u slučaju „šutnje uprave“. Sud može riješiti upravnu stvar umjesto tijela uprave jedino kada nadležno upravno tijelo „šuti“ u izvršenju sudske presude. Darcy, G. & Paillet, M. (2000). Contentieux administratif, Paris, Dalloz., str. 212, navedeno u: Ibidem, str. 430 francuskom pravu postoji opći spor pune jurisdikcije i više specijalnih sporova pune jurisdikcije, pa bi se trebalo govoriti o množini, tj. o sporovima pune jurisdikcije. Spor pune jurisdikcije pokreće se posebnom tužbom (recours de pleine juridiction), dok se spor o zakonitosti upravnog akta pokreće drugom tužbom (recours pour exès pouvoir). Stranka se unaprijed mora opredijeliti za tip spora koji će se voditi. Za razliku od francuskog prava, u njemačkom pravu spor pune jurisdikcije predstavlja pravu rijetkost. kriterij. Istina sistemu je da Bosne u i 76 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Hercegovine ne postoje upravni smislu se može konstatovati da su sudovi, ali u pogledu komparacije, javnopravna slične nadležnosti ima Upravno sklapanja ugovora ograničena kada odjeljenje je u pitanju sloboda ugovaranja, za Suda Bosne i tijela pogledu Hercegovine, koje rješava sporove razliku za koje je nadležan po Zakonu o ugovora gdje stranke imaju slobodu upravnim ugovaranja.126 sporovima Hercegovine, kao Bosne i i drugim zakonima kao što to upućuje ZJN. f) od u građanskopravnih Naime, sam postupak koji prethodi sklapanju upravnog Postupak sklapanja upravnih ugovora, način ugovora je određen posebnim budućih ugovornih strana o namjeri pravilima javnog prava javnopravnog tijela da se planira obaviještavanja zaključiti ugovor, postupak odabira Jedno od značajnijih ugovorne strane kojoj će se ponuditi obilježja upravnih ugovora ogleda se sklapanje u tome da su najznačajnija pitanja pravilima je uređena i pravna zaštita uređena posebnim pravilima javnog sudionika u postupku sklapanja, prava.125 Ta pravila se prvenstveno izmjene i izvršavanja ugovora i dr. ogledaju u tome da je cjelokupan postupak ugovaranja uređen pravilima javnog prava. U tom Vidjeti detaljnije u: Aviani, D. & Đerda, D. (2011)., str. 477. 126Singh ovo opravdava tezom da, kada bi se strankama upravnog ugovora dopustila ista sloboda koju imaju stranke ugovora privatnog prava, „spontano bi moglo doći do komercijalizacije javnih djelatnosti“. Stoga su određena ograničenja kod upravnih ugovora nužna, kako se oni, od 125 ugovora. Dakle, za građanskopravne univerzalna Posebnim sve naravi pravila ugovore važe građanskog važnog pravnog instituta javnoga prava, ne bi pretvorili u obični sporazum usmjeren prema ostvarivanju recipročnih koristi ugovornih stranaka. Singh, Mahendra P. (2002), German Administrative Law in Common Law Perspective, Berlin, Springer, str. 97., navedeno u: Aviani i dr. 477., vidjeti isto u: Kamarić, M & Festić, I. (2009)., str. 203. 77 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ prava koja se odnose na postupak zaključivanja ugovora regulisano je izbora posebnim pravilima javnog prava. ugovorne strane, zaključivanja ugovora, predmeta, Dakle, pravne zaštite i drugo, dok se za ograničenu slobodu što se tiče upravne ugovore propisuju posebna ugovora o javnim nabavkama jer je pravila. Činjenica za razlikovanje leži ZJN regulisana obaveza primjene u tome da se upravni ugovori posebnih pravila za sva javnopravna zaključuju u cilju ostvarivanja šireg tijela. Dakle, postupak pokretanja društvenog interesa, odnosno od javne nabavke, javno oglašavanje, izvršenja upravnog ugovora korist izbor ugovorne strane i dodjela ima neodređen broj korisnika, za ugovora odabaranom ponuđaču, razliku od ugovora građanskog ugovorni organ izričito provodi po prava gdje korist od ugovora imaju pravilima koja su uređena javnim samo ugovorne strane.127 pravom, odnosno ZJN. Na prvom Što se tiče ugovora o javnim nabavkama koje zaključuju ugovorni organi za nabavku roba, usluga i radova, postoji jedno manje odstupanje, ali koje zapravo i ugovorni organ ima mjestu kao lex specialis nalazi se Zakon o javnim nabavkama, a u nedostatku odredbi primjenjuju se odredbe ZUP-a Bosne i Hercegovine.129 predstavlja problematiku u većini Shodno navedenom, kriterij slučajeva, a to je da se od momenta posebnih pravila javnog prava koja zaključivanja javnoj važe samo za postupak zaključivanja pravila upravnog ugovora, zadovoljava i Ipak, postupak zaključivanja ugovora o cjelokupan postupak od donošenja javnoj nabavci prema ZJN. Naime, odluke o pokretanju postupka pa do postupak koji prethodi zaključivanju Uporedi: Ljubanović, B. (2010)., str. 48 - 49 128 nabavci građanskog 127 ugovora primjenjuju prava.128 o 129 Član 72. stav (2) ZJN. Član 43. i član 117. ZJN. 78 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ugovora o javnim nabavkama je g) Kod zaključivanja upravnih poseban upravni postupak130 koji je ugovora, javnopravno tijelo nema uređen posebnim zakonom i važi potpunu slobodu ugovoranja samo za zaključivanje ugovora o javnoj nabavci i ugovorni organi su Za razliku od obavezni da isti postupak provode građanskopravnih prilikom zaključivanja ugovora o strane nabavci roba, usluga ili radova. sklapanja ugovora imaju potpuno ugovora, ugovornice gdje prilikom istu slobudu i u istom su položaju131 Pravila opšteg upravnog postupka takva su da i u materijama sa izvjesnim osobenostima zadovoljavaju potrebe rada u najvećem broju pitanja postupka. A pošto posebni postupci odstupaju od opšteg postupka, to znači da se propisima o tim postupcima obuhvataju i uređuju prije svega ona pitanja postupka koja opštim postupkom uopšte nisu obuhvaćena pa ni uređena, a zatim ona koja se moraju urediti drugačije nego što su uređena opštim postupkom. Pitanje pak postupka u tim osobenim materijama koja ne zahtijevaju da budu uređena drugačije nego što su takva pitanja uređena opštim postupkom, uopšte se ne obuhvataju odredbama o posebnom postupku. A samim tim što ta pitanja nisu uređena na poseban način ona se kad se pojave u postupku, imaju rješavati onako kako je propisano u opštem postupku. S obzirom na ovo, pri postupanju u upravnim stvarima iz materije za koju su propisane i odredbe o posebnom postupku u nekim pitanjima postupka, postupa se po pravilima opšteg upravnog postukpa u svim pitanjima koja tim odredbama nisu obuhvaćena, a po odredbama posebnog postupka samo u pitanjima koja su tim odredbama posebno uređena. Iz ovog dijela proizilazi da se poseban postupak može propisati samo za 130 određene upravne materije, a ne za sve (on bi tada bio opšti a ne poseban), niti istovremeno za više njih. Propisivanje posebnog postupka uvijek se ograničava na jednu određenu materiju. Redovan je slučaj da se on reguliše istim zakonom kojimse reguliše upravna materija, tako da takav materijalni zakon sadrži, pored materijalnih odredbi, još i nekoliko odredbi o posebnom postupku u odnosnoj materiji. Navedeno u: Majstorivić, B. (1966). Komentar zakona o opštem upravnom postupku, Beograd, Službeni list, str. 279-282. Usporedbom navedenog sa postupkom koji prethodi zaključenju ugovora o javnim nabavkam proizilaz da se zapravo radi o posebnom upravnom postupku i to zbog nekoliko činjenica. Materija javne nabavke je oblast javnog prava, dakle upravna materija. ZJN reguliše samo materiju javnih nabavki, dakle samo jednu materiju, na sve ono što nije uređeno ZJN u postupku izbora saugovoarača supsidijarno se primjenjuje ZUP, ZJN pored materijalnih odredaba sadrži i odredbe o posebnom postupku. 131Sloboda ugovoranja u obligacionom pravu prihvaća se kao jedno od osnovnih načela (principa) ugovora i ugovornog prava. Sloboda ugovaranja podrazumijeva pravo, odnosno ovlaštenje subjekta 79 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ kod upravnih ugovora ta sloboda je javnopravna tijela se osnivaju za ograničena. Kao što je to naprijed potrebe od navedeno u dijelu koji se odnosi interesa. S nakriterij posebnih pravila javnog privatnopravne osobe troše svoja prava koja važe samo za upravne novčana sredstva i ulaze u ugovorne ugovore, javnopravno tijelo ima odnose zbog vlastitog cilja. ograničenu Upravo proizilazi slobodu iz ugovaranja. posebnih ograničenje pravila slobode javnopravnog tijela. Kao razlog mogao bi se istaći prije svega javni interes zbog čega i postoje javnopravna tijela, a kao drugi razlog može se istaći da javnopravna tijela troše javna sredstva za potrebe šire društvene zajednice, a kao treći razlog ograničenja slobode ogleda se u nastojanju da se spriječi komercijalizacija interesa ugovornog organa i ponuđača. S tim u vezi, (ugovarača) da zaključuju ili ne zaključuju ugovore s kim oni to žele, da određuju sadržaj i formu ugovora. Iz ovoga se vidi da sloboda ugovaranja sadrži više pojedinačnih sloboda ili prava za svaku ugovornu stranu: Svaka ugovorna strana ima slobodu hoće li ili neće uopće zaključiti jedan obligacionopravni ugovr. Obaveza za zaključenje ugovora nema ni za jednu stranu, Svaki ugovarač je slobodan u izboru svog ugovornog partnera, šireg društvenog druge strane, Dakle, „strankama upravnog ugovora ne može se dati takva sloboda koju imaju stranke privatnopravnih ugovora, jer bi ona mogla posebno javnih ugroziti zbog javni komercijalizacije djelatnosti“.132 građanskopravnim interes, U ugovorima stranke su slobodne da uređuju sadržaj ugovora, da biraju s kim će zaključiti ugovor, da biranju njegovu formu osim kada je to zakonom propisano, da po vlastitoj volji Ugovorne strane su slobodne da određuju sadržaj budućeg ugovora, Način zaključenja ugovora prepušten je samim ugovornim stranama, Sloboda ugovaranja podrazumijeva da ugovarači svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova., navedeno u: Bikić, A. & i Bikić, E. (2011). Obligaciono pravo – posebni dio, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 50 – 51. 132 Ljubanović, B. (2010)., str. 48 – 49. - 80 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ mijenjaju ili raskidaju ugovor kao i svedena druge elemente, dakle potpuno su zakonodavac kroz ZJN precizno slobodne u tom pogledu. S druge propisao postupak izbora ugovorne strane strane, postupak izmjena, ali i kod upravnih ugovora, javnopravno tijelo ima ograničenu slobodu, odnosno ta sloboda je svedena na minimum, jer se posebnim pravilima propisuje kako stranka bira saugovarača, kada i kako se može izmijeniti ugovor, kada se može i kako raskinuti ugovor i dr. S tim u vezi, javnopravno tijelo, momentom pokretanja postupka ne zna s kim će zaključiti ugovor, čak i kada nakon objave javnog poziva pred sobom ima ponude budućih ugovarača, jer se ugovor može i mora zaključiti po konačnosti odluke. minimum, jer je raskida ugovora, te formu. Ugovorni organ ne može birati s kim će zaključiti ugovor, nego nakon provedenog postupka, ugovorni organ zaključuje ugovor sa onim ponuđačem koji je izabran u postupku. Posebno je to ograničenje izraženo kod kriterija najniže cijene, jer ugovorni organ ne zna s kim će ugovor zaključiti dok traje sistem eaukcije, s obzirom da stranke mogu smanjiti cijenu u postupku nadmetanja. Dakle, ugovorni organ ne može ništa drugačije da postupa, nego onako kako mu je zakon Kada izabere na drugu javnopravno stranu tijelo poštujući pravila, ono s njim mora zaključiti ugovor jer je eventualni ponuđač ispunio tražene kriterije. Isto tako, kada se radi o zaključivanju ugovora o javnoj nabavci, ugovorni organi imaju ograničenu slobodu, koja je isto kao i kod upravnih ugovora propisao. S toga se može konstatovati da u pogledu kriterija koji se odnosi na upravni ugovor, a tiče se ograničenja slobode koja je ograničena kod javnopravnog tijela, posebno pravila koja važe samo za upravne ugovore, gotovo identična je situacija i kod ugovora o javnoj 81 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nabavci, s obzirom da je sloboda saugovarača. S tim u vezi, može se ugovaranja i kod ugovornih organa konstatovati ograničena ZJN. imperativni karakter u odnosu na h) Zaključivanju upravnog ugovora prethodi donošenje rješenja ugovora, naročito rješenje ima ugovor koji slijedi nakon konačnosti rješenja kojim se vrši izbor saugovarača. Što se tiče ugovora o Jedno od posebnih obilježja upravnih da u Francuskoj, ogleda se u tome da se postupak izbora ugovarača završava donošenjem rješenja kao upravnog akta. javnoj nabavci, ZJN propisuje da se ugovor o javnoj nabavci zaključuje nakon što odluka postane konačna. Dakle, kao i kod upravnog ugovora, i kod ugovora o javnim nabavkama, postupak koji prethodi ugovorne strane izboru okončava se Na isti način je riješila i odlukom134 koja je upravni akt, te po Hrvatska, koja je po uzoru na konačnosti odluke, ugovorni organ francusko rješenje, uredila upravne može da zaključi ugovor o javnoj ugovore na način da se postupak nabavci.135 izbora okonačava rješenja.133 donošenjem Rješenje o odabiru ugovarača je akt više pravne snage u odnosu na ugovor, i budući upravni ugovor ne smije biti protivriječan izreci rješenja o odabiru Vidjeti u: Član 150 stav (1) ZUP-a Republike Hrvatske. 134 Član 70. stav (1) ZJN: Ugovorni organ donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluku o poništenju postupka nabavke u roku koji je određen u tenderskoj dokumentaciji kao rok važenja ponude, a najkasnije u roku od sedam dana od dana 133 Odluka o izboru ponuđača je nesumnjivo upravni akt. Da je tako govori i činjenica da se upravni spor može voditi samo protiv konačnih upravnih akata.136 U prilog isteka važenja ponude, odnosno u produženom periodu roka važenja ponuda. 135 Vidjeti detaljnije o postupku zaključivanja ugovora o javnoj nabavci u: Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015)., str. 210 – 212. 136 Član 6. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine: Sud odlučuje po 82 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ tome ide i činjenica da je jedini konačnosti odluke o dodjeli ugovora pravni lijek koji je dozvoljen protiv kao upravnom aktu. odluke o izboru zapravo žalba URŽu koji će postupak povodom žalbe i) Zaključivanje i izvršenje upravnih ugovora nadzire voditi kao upravni postupak, jer ZJN izričito propisuje da neposredno viši organ ili posebno se tijelo oformljeno za nadziranje postupak pred URŽ-om vodi po izvršenja upravnih ugovora pravilima ZJN, a u nedostatku odredbi primjenjuju se odredbe ZUP-a BiH.137 Jedno od posebnih obilježja upravnih ugovora ogleda se i u tome Shodno navedenom, može se konstatovati da u pogledu kriterija da njegovo izvršenje, ali cjelokupan postupak nadziru posebna tijela. upravnih ugovora gdje zaključenju ugovora prethodi rješenja, ugovori donošenje o javnim nabavkama koje zaključuju ugovorni organi prema ZJN ispunjuavaju i ovaj kriterij u potpunosti, s obzirom da se ugovori zaključuju po Tako na primjer u Francuskoj nadzor nad izvršenjem upravnog ugovora vrši neposredno viši organ. Postupak zaključivanja, kao i izvršenje ugovora o javnoj nabavci u skladu sa ZJN prevashodno vrši Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine.138 tužbama protiv konačnih upravnih akata institucija Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona. 137 Vidjeti: Član 43. i Član117. ZJN. 138 Član 91. stav (3) ZJN: Uloga Agencije je da osigura pravilno provođenje ovog zakona. Za ostvarivanje uloge Agencije utvrđene su sljedeće nadležnosti: ............ e) uspostavljanje sistema praćenja postupaka koje provode ugovorni organi za nabavku robe, usluga i radova, s ciljem edukacije i otklanjanja uočenih nepravilnosti u pojedinačnim postupcima javnih nabavki; f) prikupljanje podataka, izrada analize i objavljivanje informacija u vezi s postupcima javnih nabavki i dodijeljenim ugovorima o javnim nabavkama; 83 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Pored navedenog, u cilju zaštite isto tako i ugovora o javnim javnog interesa, pored Agencije za nabavkama, može se konstatovati da javne nabavke139 nad se radi o posebnostima koje su samo javnim vezane za ugovore koje zaključuju nabavkama u Bosni i Hercegovini javnopravna tijela, izuzev nadzora vrše Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje obavlja Konkurencijsko vijeće. i Konkurencijsko vijeće.140 S tim u Shodno vezi, i konstatovati da u pogledu ovog na neki način kriterija, ugovor o javnoj nabavci imaju obavezu praćenja izvršavanja ispunjava kriterij upravnog ugovora. ugovora o javnim nabavkama, s U narednoj tabeli, prikazana je obzirom da se radi o javnim kratka sredstvima koja prethodno izvršavanju ugovora izvršenjem nadzor ugovora može se 141 pravobranilaštva o reći se da troše o u javnoj navedenom, ilustracija navedene može se usporedbe analize i komparacije. nabavci. Kada je u pitanju nadzor nad izvršenjem upravnih ugovora, a Vidjeti detaljnije u: Pravilnikom o praćenju postupaka javnih nabavki, dostupno na: https://docs.javnenabavke.gov.ba/docum ents/4e4e57d1-daaf-4018-a456b00addd62ce5.pdf 140Zakonom o konkurenciji, donesenim u 2001. godini, uspostavljeno je, dana 01. maja 2004. godine, Konkurencijsko vijeće kao samostalno i neovisno tijelo s statusom pravne osobe sa sjedištem u Sarajevu. Konkurencijsko vijeće ima isključivu ovlast u odlučivanju o postojanju zabranjenog konkurencijskog djelovanja na tržištu Bosne i Hercegovine. Nadležnosti Konkurencijskog vijeća su proširene i preciznije definirane u obavljanju upravnih i stručnih poslova u svezi s različitim aspektima zaštite tržišne konkurencije. To 139 se odnosi također i na način provođenje postupka, donošenja konačnih odluka, politiku kazni i trajanje postupka., Vidjeti detaljnije u Zakon o konkurenciji BiH, dostupno na:http://bihkonk.gov.ba/nadleznosti-iorganizacija. 141 Član 13. stav (2) Zakona o pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“ broj 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14): Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: i drugih organizacija Bosne i Hercegovine). 84 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Primjer 1. Tabelarni prikaz odnosa između upravnog ugovor, ugovora o javnim nabavkama i građanskih ugovora142 Zaključak Upravni ugovori zbog svoje važnosti i uloge u ukupnom sistemu funkcionisanja javnopravnih tijela, u cilju povećanja efikasnosti u izvršavanju obaveza i zaštiti javnog interesa, našli su svoje mjesto u velikom broju savremenih država, koje itekako imaju veliku ulogu u kreiranju javnog prava. 142 Slično: Vukićević Petković, M. Upravni ugovori, UDK: 347.44:35.078.2, Visoka ekonomska škola strukovnih studija Peć u Leposaviću, str. 88., preuzeto sa: scindeksclanci.ceon.rs/data/pdf/1452-4457/2015/1452-44571502085V.pdf 85 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Stoga, imajući u vidu da Bosna i EU, neophodno je prvenstveno Hercegovina sa urediti pravnu prirodu ugovora o razradom pitanja upravnih ugovora javnim nabavkama (i drugih javnih kao vrste ugovora koja je svojstvena ugovora), za razliku od sadašnjeg, javnopravnim tijelima, a što je preciznije i potpunije definisati javne neophodno u cilju zaštite prije svega ugovore u pravnom sistemu Bosne i javnog interesa, ali i potrošnje javnih Hercegovine, sredstava, jedan od prioritetnih uporednopravnim zadataka našeg zakonodavstva jeste urediti i precizirati potpuniji i brži rješavanje problematike oko javnih sistem kontrole sklapanja navedenih ugovora koji evidentno predstavljaju ugovora, čime bi se smanjila pravna novinu u našem sistemu, a što u nesigurnost koja evidentno postoji, praksi ostavlja velike posljedice, koju naročito ako se uzme u obzir dualni zahtjevi, a čiji je isplatilac ugovorni sistem organ. Pored navedenog, treba nije kotrole počela zaključivanja predmetnih ugovora. upravnih ugovora ili kako se često nazivaju u EU javnih ugovora, materija i posebno osjetljivo područje koje će Bosna i Hercegovina morati da unaprijedi za razliku od sadašnjeg stanja. Kako bi se adekvatno unaprijedila kontrola sklapanja ugovora koristeći preveliki se rješenjima, odštetni posebno naglasiti da je temeljem Treba istaći da je oblast posebna prate te o gore navedenog, neophodno zakone unaprijediti kroz izmjene, poštujući međunarodne standarde, kako bi se mogao adekvatno provoditi nadzor nad primjenom i provođenjem ZJNa, odnosno cjelokupnim procesom nabavke. Prema sadašnjim rješenjima, javnim evidentno je da se to ne može nabavkama, ali i drugih javnih dosljedno provoditi, s obzirom da ugovora, koja bi bila usklađena sa odgovornost nije u potpunosti najvišim standardima i principima osigurana. Dakle, prvi korak ka 86 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ unapređenju ove materije, odnosno - Aviani, D & Đerda, D. materije javnih/upravnih ugovora (u (2011). Aktualna pitanja koje nesumnjivo spada ugovor o pravnog uređenja upravnih javnoj nabavci) neophodno je da se ugovora u hrvatskom pravu, zakonski normira definicija svih u: Zbornik radova ugovora koji potpadaju pod režim Pravnog fakulteta u javnog prava, te da se precizira da Splitu, Vol. 48 No. 3, svaki ugovor koji ispunjava kritrije Pravni fakultet u Splitu, javnih/upravnih ugovora, ima se preuzeto sa: smatrati javnim/upravnim https://hrcak.srce.hr/in ugovorom, bez obzira kako to dex.php?show=clanak& definišu posebni zakoni. S tim u id_clanak_jezik=107601 vezi, kao popratno pitanje koje - Aviani, D. (2013). zahtijeva nužnu intervenciju jeste Posebnosti upravnih ugovora posebno i njihove sudske kontrole u uređenje zakonitosti kontrole zaključivanja i Hrvatskom pravu, u: izvrašavanja predmetnih ugovora, Zbornik radova pravnog po uzoru na EU, naročito Francusku fakulteta u Splitu, Vol. kao kolijevku javnog prava. 50 No. 2, Pravni fakultet u Splitu, preuzeto sa: Literatura https://hrcak.srce.hr/1 03761 - A W. Mewett. The Theory - Bikić, A. & i Bikić, E. of Government Contracts, (2011). Obligaciono pravo – McGILL Law Journal, posebni preuzeto Pravni sa: http://lawjournal.mcgill dio, Sarajevo, fakultet Univerziteta u Sarajevu, .ca/userfiles/other/869 2991-mewett.pdf 87 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - Britvić Vetma, B. & (1998). Ovlasti upravnog suca u (Les transformations sporu pune jurisdikcije, u: droit public), Zbornik radova Pravnog Pravni fakulteta u Splitu, Vol. Univerziteta u Beogra, - du Beograd, fakultet Kamarić, M. & Festić I. u Splitu, preuzeto sa: (2009). Upravno pravo, https://hrcak.srce.hr/1 Sarajevo, Pravni fakultet 03764 Univerziteta u Sarajevu, Buza, H & Tešanović, S. - Lilić, S. (2018). Upravno & Petričević, S. (2015). ravo, Beograd, Službeni Javne nabavke-legislativa i glasnik, Sarajevo, - Ljubanović, B. (2010). Fakultet za upravu u Upravni ugovori i upravno Sarajevu sudovanje, pridružena u: Zbornik članica Univerziteta u radova Sarajevu, fakulteta u Splitu, god. Darcy, G. & Paillet, M. 47, 1/2010., str. 39, (2000). preuzeto administratif, Contentieux Paris, Pravnog sa: https://hrcak.srce.hr/5 Dalloz. - L. Preobražaji javnog prava praksa, - Digi, Ljubanović, B. (2013). 50 No. 2, Pravni fakultet - - 0333, Denković, D. Đ. (2010). - M. Stojanović. (2011) Dobra uprava, Beograd, Upravni Pravni fakultet Zbornik radova Pravnog u fakulteta Univerziteta u Univerziteta Beogradu, ugovori, u: Nišu, br. 57, Niš, str. 301., preuzeto sa: 88 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - https://scindeks.ceon.rs preuzeto sa: /article.aspx?artid=0350 https://scindeks.ceon.rs -85011157299S /article.aspx?artid=0039 Mahendra, P. S. (2002), -21381703067M, German Administrative - - Pravilnikom o praćenju Law in Common Law postupaka javnih nabavki, Perspective, preuzeto sa: Berlin, Springer, https://docs.javnenaba Majstorivić, B. (1966). vke.gov.ba/documents/ Komentar zakona o opštem 4e4e57d1-daaf-4018- upravnom a456-b00addd62ce5.pdf postupku, Beograd, Službeni list. - - - Šikić, M. & Staničić, F. Milenković, D. (2014). (2011). Upravni ugovori, Beograd, ugovora o koncesiji, u: Centar za javnu upravu, Zbornik radova Pravnog lokalnu samoupravu i fakulteta u Splitu, Vol. javne politike Fakulteta 48 političkih fakultet nauka u No. Pravna narav 2., Pravni u Splitu, Beogradu, preuzeto Milenković, D. (2017). https://hrcak.srce.hr/in Upravni ugovori u dex.php?show=clanak& Zakonima o opštem id_clanak_jezik=105447 upravnom postuku zemalja - Staničić, sa: F. (2016). Zapadnog Balkana, u: Kontrola nad sklapanjem Strani pravni život, upravnih Beograd, Univerzitet u Zbornik radova Pravnog Beogradu, Fakultet fakulteta u Splitu, god. političkih nauka, 53, No. 1., preuzeto sa: ugovora, u: 89 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ https://hrcak.srce.hr/1 - - Upravni ugovori, UDK: Taggart, M. (1997). The 347.44:35.078.2, Visoka Province of Administrative ekonomska škola Law, strukovnih studija Peć u Oxford, Hart Publishing, preuzeto sa: Leposaviću, str. 88., http://lib1.org/_ads/52 preuzeto sa: 8CF82B8FBCB6E35AB scindeks- 176CFDA4F0E74 clanci.ceon.rs/data/pdf Turudić, M. (2017). /1452- javne nabave, 4457/2015/1452- Zagreb, 44571502085V.pdf Narodne novine, - Turudić, M. javnoj nabavi u hrvatskom Zakon o javnim nabavkama ("Sl. glasnik BiH", br. (2018). 39/2014), Pravna priroda ugovora o - Zakon o javno-privatnom pravnom poretku, Sarajevo, partnerstvu Sveske za javno pravo novine (2233-0925) 32; 1, 17, Sarajevo", br. 27/2011 i preuzeto sa: 16/2017), https://www.bib.irb.hr - /938830 - Vukićević Petković, M. 53408 Pravo - - ("Službene Kantona Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Uredba sa zakonskom Sarajevo", br. 27/2011, snagom o ustanovama 33/2012 - odluka US i („Službeni glasnik BiH“ broj: 13/94), 6/92, 8/93, 15/2013), - Zakon o koncesijama ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 90 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013), preuzeto sa: https://www.paragraf.b a/propisi/kantonasarajevo/zakon-okoncesijama.html - Zakon o koncesijama (“Službeni glasnik BiH” br. 32/02), - Zakon o konkurenciji BiH, preuzeto sa: http://bihkonk.gov.ba/ nadleznosti-iorganizacija, - Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“ broj: 8/05, 81/08 i 22/09), - Zakona o pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“ broj 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14) 91 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni ogledi Author Author Centar za društvena istraživanja, Internacionalni Burč univerzitet Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Upravni ugovori u pravnom poretku Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom na ugovore o javnim nabavkama Author Author Mirsad Čizmić Abstract A summary of the resource. Autor u radu razmatra ugovore o javnim nabavkama, postupak njihovog zaključivanja i uspoređuje ih sa upravnim i građanskopravnim ugovorima, kao i njihovo postojanje u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. U pogledu upravnih ugovora i njihovog mjesta u pravnom poretku Bosne i Hercegovine, evidentno je malo/nimalo paženje posvećeno. Ipak, to ne znači da isti ne postoje u ukupnpom sistemu funkcionisanja. Autor akcenat stavlja na komparaciju ugovora o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini i upravnog ugovora, a komparaciju zasniva na sličnostima i razlikama koje postoje između ovog instituta i drugih njemu sličnih i bliskih instituta. Pisanje i proučavanje upravnih ugovora u Bosni i Hercegovini, a posebno ugovora o javnim nabavkama kao najpoznatije vrste upravnog ugovora predstavlja nužnost, naročito zbog javnog interesa koji se protažira predmetnim ugovorom, ali i evidentne problematike u praksi koja nastaje zaključivanjem istih. Keywords Keywords. Upravni ugovor, ugovor o javnim nabavkama, upravni postupak, javni interes. DOI Digital object identifier 10.14706/DOI21413 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5af4ec1919c22c63d7d1a2300672cdf9.pdf 2e80abc0372cc070370c859562fa1e88 PDF Text Text Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ OGLED O ODNOSU Sažetak DEMOKRATIJE I Autor se u radu bavi FEDERALIZMA: analizom teorijskih osnova odnosa TEORIJA, USTAVNE dva oblika države, te ispitivanjem SLIKE I SOCIOPOLITIČKE STVARNOSTI ustavnih sistema selektovanih izvedbenih oblika federalizma (Sjedinjene Američke Države, evropskokontinentalni pravni krug i Evropska unija). Cilj rada je pokušati ESSAY ON RELATION izvesti neke poopćive zaključke te OF DEMOCRACY AND prikazati kako su najprogresivniji FEDERALISM: THEORY, CONSTITUTIONAL izvedbeni oblici federalizma regulirali demokratiju u svojim najvišim pravno-političkim aktima, a PICTURES AND SOCIO- posebno POLITICAL REALITIES građana u Poseban cilj neposredno učešće donošenju odluka. rada je kompariraju Javna ustanova Centar za edukaciju federacija sa stanjem u Bosni i sudija i tužilaca u FBiH i predavač na Hercegovini, International Burch University zanimaju Švicarska i Belgija, za koje davor.trlin@gmail.com se a iz se Dr. sci. iur. Davor Trlin smatra rješenja da drugih posebno da imaju nas elemente konsocijacijske demokratije u svom JEL klasifikacija: K19 ustavnom DOI: 10.14706/DOI21414 Hercegovina sistemu. je konsocijacijske državnom mogućnosti Bosna idealni demokratije. nivou za BiH i tip Na nema neposrednu 92 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ demokratiju. Pokušaćemo pronaći federations with the situation in sličnu ustavnu sliku u selektovanim Bosnia and Herzegovina, and we are državama. especially interested in Switzerland and Belgium, which are considered Ključne riječi: Demokratija, to have elements of consociational federalizam, konsocijacijska demokratija, democracy in their constitutional neposredna demokratija, etničke kvote, system. Bosnia and Herzegovina is proces odlučivanja, mehanizmi blokade an ideal type of consociational democracy. At the state level in BiH, Abstract there are no opportunities for direct democracy. We will try to find a similar constitutional picture in the The author analyzes the theoretical foundations of relationship between the two forms of state, and examines selected states. the the constitutional systems of selected forms of federalism (United States, European continental legal circle Key words: Democracy, federalism, consociational democracy, direct democracy, ethnic quotas, decision-making process, blockade mechanisms and the European Union). The aim of this paper is to try to draw some general conclusions and show how the most progressive forms of federalism regulated democracy in its highest legal and political acts, and especially the direct participation of citizens in decisionmaking. A special goal of the paper is to compare solutions from other 93 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Uvod građana u federacijama u kojima postoje permanentne tenzije između Osnovno pitanje koje se određenih segmenata društva. obrađuje u ovom radu je pitanje ustavnog regulisanja načina upravljanja poslovima od javnog interesa, odnosno participacije građana u odlučivanju u federalno uređenim državama. Ovo pitanje je povezano sa legitimitetom aktiviteta izabranih predstavnika, manifestovanom prvenstveno kroz donošenje odluka koje su bitne za cijelo društvo federalne države. Za političke analitičare, teoretičare demokratije, aktiviste ljudskih prava, kao i za one koji se bave konsolidacijom demokratije u post-konfliktnim društvima, jako je važno da prepoznaju konkretne prednosti kao i štetne efekte od primjene federalizma u konkretnoj državi. Jedan od najvećih štetnih efekata je taj što federalno državno uređenje može da omogući etnonacionalistima da ostvare svoje Komparativni ustavni sistemi na različite načine regulišu mogućnosti uticaja građana na izabrane predstavnike u donošenju odluka koje se tiču njihovih legitimnih interesa. Kod davanja odgovora na pitanje navedeno u prvoj rečenici ovog dijela rada, prezentovaću normativni okvir za implementaciju demokratskog političkog u režima izabranim savremenim federacijama. Posebno nas zanima način participacije političke ciljeve. Rizik je posebno veliki kada se izbori provedu u onim državama koje su prije uvođenja demokratskog režima bili jedinice nedemokratske federalne politike i u kojima nije bilo demokratskih političkih stranaka koje bi djelovale na cijelom državnom teritoriju. Od devet bivših realsocijalističkih država Evrope, šest ih je bilo unitarno, a tri federalno uređenih. Od šest bivših unitarnih sada postoji pet (jer se bivša Istočna Njemačka 94 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ujedinila sa Zapadnom Iako ima veliki broj Njemačkom), a od tri federalne je multietničkih država na svijetu, mali nastalo dvadeset i dvije nezavisne broj takvih država su demokratije. države. Najveći dio krvoprolića Takve multietničke demokratske zasnovanom međuetničkoj države koje postoje u savremenom mržnji, a koje su za posljedice imale društvu (Švicarska, Kanada, Belgija, etabliranje etnokratija, desio se Indija...) su, s druge strane, sve upravo u okvirima geopolitičkog federacije. Sve ove države su u svojoj područja ove tri nekadašnje ex- istoriji imale probleme kada je riječ o socijalističke federacije. sputavanju na međuetničkih animoziteta (čak i Švicarska je 1848. Međutim, bez obzira na ove negativne posljedice etničkog godine imala secesiju Sonderbund katoličkih rat, kantona), federalizma, federacije su, daleko međutim sve one su danas razumno više nego unitarne države, forme stabilna društva. državnog uređenja koje su jako S povezane multietničkim multietnički demokratijama. Federalne države su teritorijalno takođe države koje imaju najčešće država je odbijala da se transformiše veliki veliku u federaciju i nije uspjela da izađe na površinu teritorija, ali koje su veoma kraj sa dubokim etničkim podjelama često bazi koje su na kraju prerasle u krvavi različitog jezika koje govore njihovi građanski rat koji je trajao punih 15 stanovnici. godina. broj sa stanovnika, fragmentirane U na stvari, svaka druge strane, i Šri Lanka, multilingvistički zasnovana unitarna dugotrajna demokratska država gdje je multietnička i multilingvistička U prilog snažnoj politika teritorijalno zasnovana, je povezanosti demokratije i federacija. federalizma ide i činjenica da pet multietničkih demokratija koje dugo 95 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ postoje, a koje imaju visok stepen smještena u preko 2.000 naseljenih multietičnosti i multilingvističnosti, ostrva. Ima veliku lingvističku i Indija, Kanada, Belgija, Švicarska i etničku fragmentaciju i mnogo Sjedinjene Američke Države - su religija. Ako Indonezija ikada bude federalne države. Činjenica da su htjela da postane demokratija, ona bi ove države izabrale da usvoje trebala federalni sistem državne vlasti, ne prihvatanja dokazuje ništa, ali sugeriše da federalizma federalizam može pomoći ovakvim federalne državama da prevaziđu probleme decentralizovanu. koje dolaze sa etničkom da pokrene pitanje različite vrste ili čak države prerastanja u unitarnu i lingvističkom raznolikošću društva. Međutim, brojni politički, Zapravo, po mom sudu, ako države religijski, poput Indonezije, Rusije, Nigerije ili intelektualni lideri Indonezije, nakon Burme ikada žele da postanu pada Suharta, su odbili bilo koju od stabilne demokratije, one moraju ovih varijanti uređenja države, a uspostaviti funkcionalne federalne razlog sisteme da secesionista dođe do holandske kapacitet za Indonezija bi barem mogla da i razmisli da prihvati decentralizovani koji omogućavaju kulturna raznolikost izražaja, veliki socioekonomski razvoj, kao vojni je bila (posebno!) borba nakon protiv svrgavanja kolonijalne vlasti. generalni standard jednakosti među federalizam građanima. vrstu unitarne države, za svoje unutrašnje Uzmimo za primjer slučaj Indonezije. Ona ispunjava ili i decentralizovanu političko-teritorijalne jedinice sa posebnim nadležnostima sva kao što su Aceh i Irian Jaya. Moguće teorijska mjerila federalne države. je i varijanta gdje bi centralna vlast Ima populaciju preko 200 miliona. Indonezije formirala federalističke Ostrvska je država; njena teritorija je pravne i političke veze sa ovim, 96 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ teritorijalno, etnički i kulturno Prednost demokratije u različitim dijelovima, a dok bi sa odnosu na druge oblike političkog ostalim političko-teritorijalnim režima je u tome što smatram da što jedinicima, zasnovala veze kao u su bliže institucije vlasti narodu unitarnoj državi. kojem služe, manje je neefikasnosti sistema; da što više ljudi ima glas u Šta je federalna država? politikama koje upravljaju njihovim Federalna država kao jedan od životima to će biti kvalitet života izvedbenih oblika federalizma je, u bolji za sve stanovnike u državi; da stvari garant da centralna vlast nije će jedno društvo biti progresivnije, krajnji autoritet sam po sebi. To bez obzira na različite društvene znači da organi federalnih jedinica grupe i zajednice, odnosno, po mom imaju značajnu ulogu u političkom mišljenju procesu, imaju sopstvena prava i društvima dužnosti, i nisu puki izvršioci volje demokratije mogu da djeluju kao centralnih organa vlasti u državi. kohezivni i integrišući faktor. u segmentiranim pojedini oblici Dalje bih dodao da je ključna komponenta drugog demokratije, fenomena koji će kao U unitarnoj državi, gdje se organi lokalne samouprave i oblika analizirati u ovom radu, devoluiranje decentralizacije što je moguće više vlasti narodu. Što decentralizovanoj državi) najčešće je više udaljena centralna vlast od implementiraju direktive centralnog naroda, sve je manje demokratska. Iz nivoa vlasti, međutim čak i kada se ovog razloga ja bih uvrstio lokalne to ne dešava, centralna vlast, i kada samouprave u važnog subjekta niži nivoi vlasti od centralnog imaju demokratskog de iure određena prava i dužnosti, je režima. oblika političkog (u unitarnoj nesumljivo udaljena od naroda. U unitarnoj državi, koja nema oblike teritorijalne decentralizacije, sve 97 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ važne nadležnosti su pozicionirane smatra da je obrazovanje lokalno na centralnom nivou vlasti. pitanje koje treba da služi građanima u lokalnoj zajednici, bez ikakvog U nekim federalnim uplitanja od strane federalne vlasti, državama kao što je to primjera radi ali i organa federalnih jedinica, Malezija, određene nadležnosti koje budući da je dominirajuće mišljenje bi mogle biti (i uobičajeno je da su) da su takvi organi birokratizovani i na nižim nivoima vlasti, se nalaze na od lokalne zajednice udaljeni. federalnom nivou vlasti. Primjer je obrazovanje. S druge strane, regulisanje obrazovanja Kao što se principom u analiziranja „od države do države“ Sjedinjenim Američkim Državama tek može zaključiti koji oblik je na nivou vlasti federalnih jedinica, državnog uređenja – federalna ili ali lokalne zajednice su ovlaštene da unitarna država je za tu, konkretnu ne način državu najbolji, tako se isto ne može, politiku prije sagledavanja efekata određenog moraju na striktan provoditi obrazovnu federalnih jedinica, da državnog uređenja vidjeti da li je roditelji učenika mogu da postanu vrsta tog državnog uređenja dala članovi adekvatne rezultate, kao i da li je roditeljskih budući odbora u školama koji mogu da odrede uspješno bilo pozicioniranje kakvim će predmetima učenici biti određene nadležnosti na određeni podučavani i kakav će biti njihov nivo vlasti u državi. sadržaj. Po mom mišljenju, kod Centralna (savezna, implementacije krivičnog sistema u Sjedinjenih Sjedinjenim Američkim Državama, Američkih Država ne uređuje na na kriv način je postavljen sistem neposredan istraživanja međudržavnog (mislim federalna) vlast način domen obrazovanja u ovoj državi, jer se na državu („state“), članicu 98 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Sjedinjenih Država) kriminala, do demokratiju ili da bolje odgovaraju stepena da je postao izuzetno težak demokratiji. za provođenje u praksi. Takođe, smatram da se federalnim jedinicima Taj zaključak se ne može nije trebalo dati pravo da svaka za izvesti sebe konkretne unitarne države. Bitno je donose zakonodavstvo, krivično iz moraju se analizirati što samo da u je u takvim državama smatram da bi trebala biti sigurnost i narodni suverenitet ustavni princip, jednakost u tretmanu u krivičnim ali i da postoje u ustavu i u praksi stvarima. mehanizmi da se on i ostvari. Takođe razloga i smatram da u Federalna država, samom federacijama ne bi trebali biti činjenicom uspostavljeni federalnim paralelni pravni da omogućuje jedinicama i nižim sistemi, ako ne postoji u ustavu nivoima vlasti da donose propise iz pozicioniran princip normativne okvira svojih nadležnosti, čini veliki hijerarhije sa kolizionom normom ustupak demokratiji, posebno ako koja bi propisivala da federalni omogućuje i federalnoj jedinici i propisi i akti nakon stupanja na jedinici lokalne samouprave da snagu stavljaju van snage sve akte konsultuje narod federalnih jedinica (uključujući i njihovom području ustave) koji nisu u skladu ili su u određenih instituta suprotnosti sa njima. demokratije o pitanjima iz njihove koji da živi na putem neposredne nadležnosti. Budući da će centralna tema ovog rada biti demokratija u Demokratski sistemi treba federalnim državama, ja ne tvrdim da imaju pravila koja uređuju limite da unitarne države nisu sposobne za za zastupnike u članstvo predstavničkih organa, neki od njih 99 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ su izbori, podjela vlasti, federalizam, nivoe vlasti, ako nedostaje neki ljudska prava (pravo glasa, pravo mehanizam vlasništva, sloboda izražavanja...). izabranih i imenovanih funkcionera Teoretičari demokratije, politolozi i na više nivoa vlasti ili u više stručnjaci za ustavno pravo često ne federalnih uspijevaju kod demokratičnosti, po mom mišljenju, objašnjavanja jednog društveno- onda je u takvim državama nizak. političkog se Ovaj rad upravo želi da dokaže da je prava potreban neki uticaj građana, naroda izabranih predstavnika ograničavaju. na izabrane predstavnike koji često Činjenica da u većini država izabrani ne rade u ime i u interesu onih koji i zvaničnici su ih birali, a trebao bi da radi. To bi demokratske vrlo često, u izvjesnim uslovima, da analiziraju, sistema, demokratske institucije i imenovani kompromituju institucije i kako ne poštuju prava građana, dovodi do potrebe da nadzora jedinica. i kritike Stepen mogli, smatram, da budu instituti neposredne demokratije. teorija objasni uslove koji vode do toga da funkcioneri poštuju pravila. U federalnim državama, bilo Komparativni federalizam da je apliciran kooperativni ili konkurentski federalizam, poseban je problem s obzirom na različite Pod modelom demokratije najbolje je smatrati „mentalnu sliku suštinske prirode demokratije, odnosno osnovnih obilježja ili principa, na osnovu kojih je moguće razlikovati demokratski sistem od drugih sistema“: Ranney, A.- Kendall, W. (1956.). „Basic principles for a Model of Democracy“, u: Cnudee, C. F. – Neubauer, 143 Od analiziranih ustavnih sistema, liberalna demokratija kao model demokratije143 je primijenjena D. E., Empirical Democratic Theory. Chicago: Markham Publishing Company, str. 42. Model demokratije je najbliži onome što Max Weber naziva idealnim tipom, tj. konstrukcijom „čisto racionalnog toka akcije na osnovu datih ciljeva učesnika i adekvatnog znanja svih okolnosti“: Weber, M. (1947.). The Theory of Social and Economic 100 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ u Sjedinjenim Američkim je zastupljen većinski model uz Državama144, SR Njemačkoj i SR primjenu Austriji. U Belgiji je primijenjen korektivnog. idealni tip pluralističkog, kao konsocijacijske demokratije, a u Švicarskoj idealni Funkcionisanje vlasti tip konsenzualne demokratije. U kontroliše najšira javnost, ne samo Sjedinjenim Američkim Državama interesne Organization. Parsons, T. (ed.), London: W. Hodge, and Company, str. 83. i 84. Postoje različite klasifikacije modela demokratije, od kojih se izdvajaju empirijsko-normativne. Prema klasifikaciji koja ima i empirijski i normativni značaj, izdvajaju se: 1. Liberalna demokratija, 2. Poliarhija, 3. Konsocijacija, 4. Diskurzivna demokratija, 5. Participaciona demokratija, 6. Kosmopolitska demokratija i 7. Model multikulturnog građanstva. 144 Dominantna ideologija u političkom sistemu SAD je republikanizam, zajedno sa jednom formom klasičnog liberalizma (usp.: Jillson, C.. American Government: Political Development and Institutional Change. Taylor & Francis, str. 14.). U prvim godinama formiranja Sjedinjenih Američkih Država ekonomija se dominantno sastojala od agrikulture i malog privatnog biznisa. Laissez-faire ideologija je bila napuštena za vrijeme Velike depresije. Između 1930. i 1970. godine fiskalnu politiku je karakterisao kejnzijanski konsenzus, vrijeme u kojem je moderni američki liberalizam dominirao američkom politikom. Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina, laissez-faire ideologija, kako ju je objasnio posebno Milton Friedman, je još jednom postala snažna snaga američke politike. Američka država blagostanja se proširila nakon Drugog svjetskog rata, ali je od kasnih 70-ih godina prošlog vijeka bila na 20% BNP-a (usp.: Albert, J. (1988). „Is There a crisis of the welfare state? Crossnational evidence from Europe, North America and Japan“. European Sociologial Review, 4 (3), str. 181-207.). Danas su moderni američki liberalizam i moderni američki konzervativizam u kontinuiranoj političkoj borbi. Moderni američki liberalizam i moderni američki konzervativizam se razlikuju od onih u ostatku svijeta. Prema američkom istoričaru Arthuru Schlesingeru Jr., „liberalizam u američkoj upotrebi ima malo veze sa istim pojmom korištenim u politici evropskih država“, citirajući činjenicu da američki liberalizam ne podržava posvećenost klasičnog liberalizma ograničenju vlasti i laissez-faire ekonomiji (usp. „Liberalism in America: A Note for Europeans by Arthur Schlesinger, Jr. (1956)“ u The Politics of Hope (1962.). Boston: Riverside Press.). Budući da ove dvije pozicije podržavaju američki konzervativci, istoričar Leo B. Ribuffo je 2011. godine zapazio da „ono što Amerikanci danas zovu konzervativizmom, ostatak svijeta zove liberalizmom ili neoliberalizmom“ (usp.: Ribuffo, L. P. (2011.). „20 Suggestions for Studying the Right now that Studying the Right is Trendy“. Historically Speaking, str. 6.). grupe. Ovako se 101 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ograničava djelovanje većine da se mogu čuti Manjinama i je interesi grupe. omogućeno U SR Njemačkoj nema da ustavnog osnova za raspisivanje učestvuju u vršenju vlasti upravo referenduma na federalnom nivou zahvaljujući pluralističkom modelu. vlasti145, ali ima na nižim nivoima Neposredna demokratija egzistira u vlasti. Austrijski Ustav dopušta tri ovoj oblika federaciji. Neposredna demokratija je najšire primijenjena u neposredne 146 referendum , javno demokratije: očitovanje Švicarskoj, i ustavno, ali i u praksi. Njemačka je jedna od rijetkih država Evropske unije koja nema iskustva sa nacionalnim referendumom. Osnovni zakon Njemačke od 1949. godine (u članu 29., koji nosi naziv „Preustroj područja savezne države“) propisuje nacionalni referendum samo za promjenu administrativnih granica. U stavu 2. člana 20. ovog akta je propisano: „Sva državna vlast proizilazi iz naroda. Narod ju ostvaruje na izborima, referendumom te preko tijela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti“. Dakle, kreatori Osnovnog zakona nisu u potpunosti zatvorili vrata neposrednoj demokratiji, ali nisu propisali mehanizme pomoću kojih se demokratski principi mogu realizovati putem referenduma. Usp. Velički, R. (2008.). „Ostvarivanje neposredne demokracije u Njemačkoj i Austriji“. Politička misao, Vol. XLV, br. 3-4., str. 131. U Weimarskoj republici su bile izvedene tri građanske inicijative i dva referenduma (1926. godine i 1929. godine), a tri referenduma su održana u periodu Nacionalsocijalizma. Razlog zbog kojeg su odredbe o referendumu u Osnovnom zakonu tako skromne treba tražiti u strahu od iskorištavanja u svoje svrhe referenduma od strane tada snažne Komunističke stranke SR Njemačke (koja je u to vrijeme bila pod 145 jakim uticajem SSSR-a). Usp.: Jung, O. (1998.). „Wahlen und Abstimmungen im Dritten Reich 1933-1938“, u: Wahlen in Deutscland. Berlin: Dunkcer & Humblot. Bilo je u godinama nakon usvajanja Osnovnog zakona, pokušaja da se uvedu mehanizmi neposredne demokratije u Osnovni zakon. Nakon černobilske katastrofe 1986. godine desio se prvi, a cilj je bio referendumom propisati strožije uslove funkcionisanja atomskih centrala i upotrebe atonske energije. Ova inicijativa se okončala neuspješno. Nacrt ustavnih promjena odbijen je 1998. godine (nije postignuta neophodna 2/3 većina) kojim bi se na saveznom nivou uveli građanska inicijativa i referendum. 146 Građani, za razliku od Švicarske ne mogu da traže održavanje referenduma za izmjenu ustava. Ovaj oblik direktne demokratije se u Austriji može održati ako parlament bude htio da temeljno izmijeni ustav. Nakon što parlament izvrši tu izmjenu, onda se građani o tome očituju, što će reći da je riječ o obaveznom referendumu. Pored temeljnih, referendumom se može odlučivati i o djelimičnim izmjenama ustava, ako to zatraži trećina Nacionalnog vijeća ili Saveznog vijeća. Predmet referenduma može biti zakon kojeg je donio parlament ili 102 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ naroda glasanjem147 i zahtjev za Analiza modela demokratije referendumom148. Dakle, u ove dvije u pet ustavnih sistema savremenih države za federacija i u ustavnom sistemu građane da učestvuju u procesu Evropske unije (ova konfederacija donošenja ima ustav u materijalnom smislu) je postoji mogućnost odluka. Njemačka i Austrija ipak nisu države koje su na pokazala dnu ljestvice država sa zastupljenim dizajniranja i funkcionisanja učešća 149 oblicima neposredne demokratije . da ciljevi i sredstva građana u procesu donošenja odluka u političkom režimu može biti veoma različita. Uz to je jako bitno pitanje koje je postavila Savezna skupština. Može se u određenim slučajevima odlučivati i o nekom prijedlogu zakona, ali samo ako o tome odluči federalni parlament. Referendumom se građani takođe pitaju da li Predsjednik Saveza treba biti smijenjen. Rezultat referenduma je obavezujući. Do sada su na federalnom nivou vlasti provedena dva referenduma: o stavljanju u pogon atomske centrale u Zwentendorfu (novembar 1978. godine) i pristupanju Austrije Evropskoj uniji (juni 1994. godine). 147 Ovim institutom direktne demokratije se ispituje načelni stav građana o određenom pitanju, a čiji ishod nije obavezujući. Većina u parlamentu odlučuje o formulaciji pitanja, a pitanje se postavlja tako da se može dati odgovor „da“ ili „ne“, ili se daje izbor dva prijedloga rješenja pitanja. Za razliku od referenduma, Austrijanci koji žive u inostranstvu nemaju pravo da sudjeluju u javnom očitovanju. Do danas na nivou federalne vlasti u Austriji nije provedeno ni jedno javno očitovanje naroda glasanjem. 148 Ovo je zapravo vrsta peticije parlamentu. On ne može voditi referendumu. Vrlo se često koristi u Austriji (npr. do 2005. godine čak 31 put. Usp. Velički, R. (2008.), op. cit., str. 131.). Jedini je oblik neposredne demokratije o kojem građani odlučuju sami, a ne proizvodi pravne posljedice. Da bi se pokrenuo zahtjev za referendumom, potrebno je skupiti 0.1% potpisa, a nakon toga je potrebna i podrška 100.000 birača, čiji se potpisi moraju prikupiti u roku od sedam dana (inicijatori ne mogu sami prikupljati potpise već se prikupljanje potpisa vrši u „službenim“ prostorijama (npr. škola) uz predočenje nekog ličnog dokumenta (lična karta, pasoš...)), da bi se proveo. Ako zahtjev uspije, onda o njemu raspravlja parlament. 149 Prema Helge Battu, Savezna Republika Njemačka se, kada je riječ o korištenju elemenata neposredne demokratije, nalazi u skupini tzv „bojažljivih“ država (uz Poljsku, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Finske, Belgije i Islanda), tj. onih u kojima su tek začeci instrumentima direktne demokratije, ali kod kojih se političke elite boje da razviju te instrumente. Usp. Batt, H. „Direktdemokratie im internationalen Vergleich“. Aus Politik und Zeitgeschichte, 10, str. 10-17. 103 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ šta je primarni cilj demokratije - je li trebala uključiti u postojeći sistem to mišljenje ili donošenje odluka. reprezentacije, Takođe je jako bitno pomiriti neophodnosti. iz razloga različite oblike demokratije. Kao oblici demokratije, reprezentativna i U analiziranju navedenih direktna demokratija su međusobno ustavnih sistema obrađen je i treći u kontradikciji. važan segment u modelima demokratije, koji je često povezan sa Mogu postojati neki distinkcijom reprezentativna- instrumenti demokratije u svakom direktna demokratija. Ovaj segment od ovih modela, u produžetku karakterišu savremene diskusije o reprezentativne demokratije, npr. upravljačkoj ulozi države, posebno u referendumi, njihove uslovima globalizacije i povećane primjene su različiti od federacije do kompleksnosti društva. Diskusije o federacije. teorijskim i praktičnim aspektima ali efekti modela demokratije u savremenom Rezultati referenduma su komparativnom federalizmu ne često u kontradikciji sa procesom mogu biti razriješeni, jedino se mogu donošenja odluka u reprezentativnoj sačiniti kompromisi u dnevno- demokratiji, čak ga često ometaju. I političkoj praksi. obrnuto, proces donošenja odluka može biti jako spor u određenom modelu demokratije se mogu kojoj sačiniti ako se uzmu u obzir tri dominira predstavnička demokratija, sugestije, za sve modele demokratije i samo ga instituti neposredne koji su analizirani: 1.) odgovornija demokratije mogu ubrzati. Dakle, vlada, negdje bi neposredna demokratija informacijama u oba smjera - vlada i trebala javna uprava na jednoj strani i biti u Kompromisi subordinirana reprezentativnoj, a negdje bi se 2.) građanstvo veća na drugoj opskrba i 3.) 104 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ transparentniji politički sistem. Bez dana bez vlade u 2010. godini), koji obzira koliki stepen ova tri elementa je segment političkog sistema, u demokratije postoji u ustavnom i ustavnom političkom sistemu svakog od ovih mehanizam analiziranih modela, uvijek se taj onemogućava donošenje odluka u stepen može i povećati. Nijedna od zakonodavnom tijelu analiziranih federacija nije preuzela Belgije. je sistemu koji Riječ postoji usporava ili Kraljevine o proceduri 150 participacijski model demokratije, „alarmnog zvona“ , bez obzira na učešće građana u podrazumijeva procesu donošenja odluka i kontroli nekog predmeta koji se može izabranih predstavnika. negativno odraziti koji suspendovanje na odnose između dvije zajednice. Prijedlog Proces donošenja odluka je, koji su potpisale tri četvrtine članova od analiziranih federacija, najsporiji jedne lingvističke grupe rezultira u Belgiji. Pored problema sporog suspendovanjem sastavljanja vlasti nakon izbora (589 procedure. “Procedura alarmnog zvona“ služi da spriječi jednu lingvističku grupu da proslijedi prijedlog ili nacrt zakona. Jedna jezička grupa može odgoditi zakonodavni postupak na 30 dana, najmanje ¾ većinom. S izuzetkom budžeta i zakona koji zahtijevaju posebnu većinu, opravdani prijedlog, koji su potpisale najmanje 3/4 članova jedne jezičke grupe, predložen nakon uvoda izvještaja, a prije završnog glasanja na javnom zasjedanju, može proglasiti da je priroda zakona ili prijedloga takva da bi mogla ozbiljno ugroziti odnose među zajednicama. U takvom slučaju se obustavlja parlamentarni postupak, a prijedlog se upućuje na Vijeće ministara, koje u roku od 30 dana daje svoje obrazložene preporuke o prijedlogu i poziva navedeni dom da iznese svoje mišljenje o tim preporukama ili o nacrtu zakona ili o prijedlogu koji je bio prerađen. Članovi jezičke grupe mogu samo jednom da upotrijebe ovaj postupak, i to u vezi sa istim zakonom ili prijedlogom. U praksi se ova „izuzetna procedura“ koristi da bi se opstruisali prijedlozi flamanske većine. Usp. član 54. Ustava Belgije od 1993. godine. Pored slučaja podjele izborne jedinice Brussels-Halle-Vilvoorde od 2010. godine, ovaj procedura je pokrenuta samo još jednom, 1985. godine, u vezi sa integracijom Economische Hogeschool Limburg (Instituta za ekonomiju u Limburgu) u Limburgs Universitair Centrum (Univerzitetski Centar u Limburgu). 150 parlamentarne 105 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Za komparaciju sa Bosnom i Hercegovinom, važno je društva i skupina152. povezivanje Učešće jezičkih građana napomenuti da samo u Belgiji referendumima postoje takođe etničke kvote koje su, federalnog, zapravo, višejezičke (ukupno je 15 lokalnog nivoa održavaju godišnje je članova vlade u Belgiji, 1+7+7 i veoma stabilno i procenat je veliki, mora da bude 50% Valonaca i 50% posebno kod glasanja o pitanjima 151 koji se na od kantonalnog do Flamanaca ). U Švicarskoj, za koja se ocjenjuju kao važna153. U razliku od Bosne i Hercegovine i ustavnom sistemu Švicarske postoje Belgije ne postoji ustavna obaveza obligatorni ustavni referendum154, popunjavanja određenih državnih fakultativni zakonski referendum155 i organa putem etničkog ključa. građanska inicijativa za izmjene Ustava156. U Švicarskoj je direktna povezivanja Pored kooperativnog društvenih demokratija omogućila integrisanje značaj Usp. stavove 1. i 2. člana 99. Ustava Belgije od 1994. godine. 152 Institucije direktne demokratije imaju veliki uticaj na švicarski politički sistem, budući da je tim sredstvima osigurano pravo na proporcionalnu predstavljenost. Proporcionalnost je pojačana snagom referenduma koej najvažnije društvene grupe posjeduju. 153 “Za nepunih sto godina doneto je preko 900 saveznih akata uz referendumsko izjašnjavanje građana. Važno je imati u vidu da je veliki broj ovih akata posvećen vitalnim pitanjima, kao što su Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o vojnoj obavezi. Mali je broj zakonskih prijedloga koji su odbačeni na referendumu (svega 5 odsto). Na ovu saglasnost utiču mnogi faktori među kojima nisu na poslednjem mestu i „štimovanje“ javnog-biračkog mnjenja i vođenje računa Savezne skupštine o raspoloženju masa.“: Vasović, V. (2012.). Savremene demokratije. Beograd: Službeni glasnik, str. 153. Svi oblici neposredne demokratije u Švicarskoj, posebno referendumi, ne odnose mnogo vremena, budući da se održavaju praznicima. Uprkos činjenici da na referendumima utiče relativno mali broj birača, u nauci se ističu i druge pozitivne posljedice funkcionisanja referenduma, kao što je: slabljenje moći političkih stranaka, mogućnost jačanja jedinstva države i pojačanje odgovornosti građana (šire: Vasović, V. op. cit., str. 153.) 154 Usp. članove 140.,141. i 142. Ustava Švicarske od 2000. godine. 155 Usp. članove 141. i 142. Ustava Švicarske od 2000. godine. 156 Usp. članove 138. i 139. Ustava Švicarske od 2000. godine. 151 direktne grupa, demokratije se 106 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ogleda i u tome što prilikom se pregovora inicijatorima ustrojstvo Evropske unije i način zakonskog prijedloga političke elite odlučivanja, u kojem dominiraju vrlo često mogu da takav prijedlog Vijeće EU-a i Evropska komisija, a učine otpornim na referendume i da uz proporcionalno slabu ulogu se kompromisom i ustupcima oko Evropskog parlamenta, jedinog tijela sadržaja spriječi ponovno posezanje EU čije članove biraju građani za Evropske unije na izborima. sa instrumentima neposredne odnosi na institucionalno demokratije. Zaključio sam da Evropska Političke elite nastoje da u pregovorima unija, ipak, konstantno radi na oko ustavnih rješavanju problema demokratskog između pokretanja deficita putem pojednostavljivanja inicijative i referenduma, podstaknu organizacije i načina donošenja inicijatore na povlačenje prijedloga. odluka, To im je uspjelo u trećini slučajeva. transparentnosti u radu organa inicijativa, povećavanjem Unije, te uključivanjem civilnog Analiziran je i demokratski potencijal Evropske unije društva u donošenje odluka. i zaključeno je da u ovoj konfederaciji i dalje postoji demokratski deficit157. Trenutno dva najveća problema demokratskog deficita EU Ovaj termin označava nedovoljnu demokratičnost Evropske unije, koji Drugim riječima rečeno, da Evropskoj uniji nedostaje demokratskog legitimiteta. Termin „demokratski deficit“ je prvi iskoristio David Marquand 1979. godine, misleći na Evropsku zajednicu, preteču Evropske unije. Usp. Marquand, D. (1979.). Parliament for Europe, str. 64.; Chalmers, D. 157 et. al. (2006.). European Union law: text and materials, Cambridge University Press, str. 64. i Meny, Y. (2003.). „De La Democratie En Europe: Old Concepts and New Challenges“, Journal of Common Market Studies 41, str. 1-13. 107 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ su: COREPER158 i trialogue sastanci159. U literaturi se navodi da je konsocijacijski model demokratije u svijetu Bosanskohercegovačka demokratija u svjetlu komparativnog federalizma danas, pored Bosne i Hercegovine, primijenjen još samo u Belgiji i Švicarskoj160. Lijphart čak smatra ove dvije države kao uspješne konsocijacijske demokratije, kada zasniva ovaj model demokratije na „sedam ključnih primjera“161. U Grupe ministara iz nacionalnih vlada se u Vijeću ministara EU sretnu na dan-dva, dogovore se oko politike, usvoje propise. Ministri finansija i agrikulture se sreću jednom mjesečno, a ostali rjeđe. Detaljniji posao rade “permanentni predstavnici” država članica i njihovi zamjenici. Ovi državni službenici, od kojih su većina karijerne diplomate sa dugogodišnjim iskustvom Evropske unije, se sreću u dvorazinskom komitetu poznatom kao “Coreper”. Oni razrješavaju brojna pitanja prije nego se ministri sretnu, ostavljajući im da odlučuju o politički osjetljivim pitanjima. Zbog tajnosti, permanentnosti i sveprisutnosti Coreper-a, on je odavno označan kao element demokratskog deficita institucija EU. 159 Tajni trostrani razgovori između osnovnih institucija EU (Evropski parlament, Vijeće i Komisija) u svrhe finaliziranja prava EU. Trialogue sastanci nisu spomenuti nigdje u Ugovorima, već su „izum“ institucija. Odvijaju se iza zatvorenih vrata, između velikog broja funkcionera visokog nivoa. Ipak, postali su sistemski dio legislativnog procesa EU. Ugovor o funkcioniranju EU eksplicitno određuje redoslijed faza legislativnog 158 procesa, zahtijevajući da Evropski parlament zauzme poziciju prije Vijeća. Evropski parlament prvo treba da zauzme svoju poziciju pa onda Vijeće mora ili usvojiti poziciju Parlamenta ili usvojiti svoju sopstvenu poziciju i komunicirati ju sa Parlamentom, što vodi slijedećm krugu pregovora. Na ovaj način javnost dobija informaciju o poziciji svake političke grupe i institucije i može da reaguje. Trialogue sastanci ovo ignoriraju i odvijaju se prije nego je Evropski parlament glasao plenarno o predmetnom zakonu. Politički proces se zaključuje na trialogue sastancima i formalno je validiran kroz prva čitanja u Evropskom parlamentu i Vijeću. Ovo uništava učešće javnosti u procesu donošenja odluka, sprečavajući pristup informaciji potrebnoj da legislativni proces bude istinski demokratski. 160 Lijphart, A. (1977). Democracy in Plural Societies. New Haven and London: Yale University Press. i Walzer, M. (1997.), On Toleration. New Haven and London: Yale University Press, str. 22-24. 161 Lijphart, A. (1985.). Power-Sharing in South Africa. Berkeley: Institute of International Studies, University of California, str. 89. 108 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ modernom konsocijacijska federalizmu demokratija je drugog naroda. Federalizam u Belgiji bila i autonomija federalnih jedinica u primijenjena još samo u Austriji velikoj mjeri korespondira sa (1945-1966), a njeni principi su položajem entiteta u BiH. Za razliku postulirani u ustavnom i političkom od Bosne i Hercegovine, postoji sistemu Malezije (od 1955. godine), funkcionalan koja, ipak, ne zadovoljava sve koordinacije kriterije demokratskog društva, pa ju države. mehanizam između entiteta i nećemo ovdje posebno upoređivati. Demokratija se u Belgiji Iako je svaka federalna razvijala na političkoj slobodi, država unikat, od svih analiziranih poštovanju onih koji misle drugačije federalnih država u savremenom i spremnosti na kompromis. Bosna i društvu, bosanskohercegovački je Hercegovina najsličniji belgijskom. U belgijskom izgrađen jedan poseban vid političke federalizmu dva naroda koji žive kulture, koja se može nazvati zajedno, Flamanci i Valonci, uspjeli federalnom političkom kulturom. U su u više koraka da unitarnu državu Belgiji preobraze u federalnu. Za razliku od ekonomski rezultati. Flandrija je Bosne i Hercegovine, Belgija je ovu među transformaciju državnog uređenja regionima. Stopa nezaposlenosti je izvela mirnim putem. među najnižim u EU, sistemi se još uvijek postižu najbogatijim nema uspješni evropskim obrazovanja i zdravstvene zaštite su Analizom ustavnog sistema jako efikasni. U Belgiji je, kao i u Belgije sam utvrdio da ova država Bosni i Hercegovini, primijenjena ima veliku autonomiju regiona do konsocijacijska koje se došlo kroz mirne pregovore regiona i tri etničke zajednice, kao i tako što su oba naroda, u osnovi, subjekti ustavnog sistema Belgije, poštovala osjećaje i interese onog učestvuju u dogovaranju u vezi s demokratija. Tri 109 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ustavnim nadležnostima od kojih su podsjećaju na samostalne države. neke regionalne, neke pomiješane ili Slična državne. bosanskohercegovačkim entitetima. je situacija i sa Treća federalna jedinica, Brisel sve Međutim, Belgija se, kao ni više postaje glavni grad – distrikt Bosna i Hercegovina, ne može Evropske unije. Smatramo da je smatrati varijantom ispravna ocjena pojedinih belgijskih konsocijacijske demokratije. Brojni autora da konsocijacija kakva je belgijski autori tvrde da je upravo provedena u Belgiji daje malo nade primjena konsocijacijskog modela po pitanju stabilnosti sistema163. demokratije u Belgiji dovela do Država koja može biti označena kao postepene Belgije stabilna konsocijacijska demokratija budući da jača centrifugalne i slabi je Švicarska. Ova država je primjer i centripetalne snage162. da konsocijacija nužno ne mora da stabilnom dezintegracije proizvodi štetne posljedice164. Dvije federalne jedinice Belgije – regioni Valonija i Flandrija, Švicarska zaista može u brojnim oblastima, a posebno po poslužiti kao uzor za Bosnu i nadležnostima imaju, Hercegovinu, bez obzira na brojne VanParijs, P. (2000.). Power-Sharing versus Border-Crossing. u: Shapiro I. & Macedo, S.(eds) Designing Democratic Institutions. New York: New York University Press.; Deschouwer, K. (2002.). “Falling Apart Together. The Changing Nature of Belgian Consociationalism, 1961-2001”, Acta Politica 37, 68-85. 163 „Posebna vrsta teritorijalne i federalne konsocijacije koja je provedena u Belgiji, i koja je trebala biti rukovođena od strane partija potpuno podijeljenih dužinom teritorijalnih granica, daje malo nade po pitanju stabilnosti sistema. Netrpeljivost između jezičkih grupa bi mogla da se širi bez granica, a u tom slučaju bi (politički) sistem mogao biti suočen sa potrebom da pregovara o razvodu… Cijena koju treba platiti za demokratsku stabilnost je jako visoka i (takav sistem) na kraju uopšte i ne liči na demokratiju.” Deschouwer, K., op. cit., str. 83-84. 164 Usp. Stojanović, N. (2006.). „Do Multicultural Democracies Really Require PR? Counterevidence from Switzerland“. Swiss Political Science Review 12(4), str. 133. 162 koje 110 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ razlike koje postoje između ove dvije kolokvijalnom govoru označavaju federacije. nacijama), Skup Švicarskoj građana čine u švicarski a pridjev „bosankohercegovački“ veže uz državnopravni narod koji je sinonim državljanstvo (koja se u modernoj za naciju. Pojam „nacija“ se u javnopravnoj komunikaciji smatra Ustavu Švicarske pojavljuje kao za jedan od elemenata pravne veze pridjev institucija Švicarske. Tako pojedinca postoji „nacionalnošću“). Nacionalno vijeće sa državom, tj. (Nationalrat; Conseil national; Consiglio nazionale), i Nacionalna banka Švicarske (Nationalstrassen; Routes nationales; Strade nazionali). Shodno tome, prema Ustavu, smatram da i u Švicarskoj i u Bosni i Hercegovini postoji jedna nacija, a ne više njih. Švicarska nacija Da je Švicarska od početka je zasnovana voljom, tj. zato što ju definirana kao država-nacija vidi se Švicarci žele, a ne zato što dijele iz preambule Ustava od 1874. zajedničke etničke, jezičke i kulturne godine, u kojoj je bilo navedeno da osobine. Pojam „narod“ se u je jedan od najvažnijih ciljeva Švicarskoj ne koristi da označi Konfederacije „zadržati i unaprijediti etnicitet već skup građana na jedinstvo, snagu i čast švicarske nacije“. različitim Švicarska po ovom pitanju nije ništa vlasti. drugačija Švicarske, može se govoriti i o od zapadnoevropskih drugih država, gdje nivoima Tako, osim organizacije na nivou narodima kantona. nacija ne podrazumijeva zajedničko biološko i kulturno porijeklo U Ustavu Kantona Ticino građana. U Bosni i Hercegovini, govori se o „ticinskom narodu“ (tal. Ustav Bošnjake, Srbe i Hrvate popolo ticinese), u Ustavu Kantona određuje kao (konstitutivne) narode, Ženeva o „ženevskom narodu“ (fr. a ne nacije (iako se ovi narodi u peuple genevois), a u Ustavu Kantona 111 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Bazel-Grad o „narodu Kantona ako bi, npr., Bošnjak promijenio Bazel-Grad“ Volk des prebivalište iz Prijedora u Livno, on terminima su bi prestao biti građanin opštine označeni svi građani tih kantona. Prijedor i Republike Srpske i postao Takođe, na opštinskom nivou vlasti, bi postoje, npr, „narod grada Lugano“ Federacije Bosne i Hercegovine. (tal. popolo luganese). Svaki građanin Međutim, za razliku od Švicarske, Švicarske ovaj pojedinac sa sobom nosi Kantons). (njem. Ovim je, ustvari, trostruki građanin opštine jednom Livno od i građanin Švicarske: opštine koje živi, pripadnost tri kantona u kojem živi, i Švicarske. bosanskohercegovačka Pored činjenice da je svaki građanin konstitutivna naroda, koja mu nakon pripadnik tri naroda, on je pripadnik što je postao građanin Livna i samo jedne nacije - švicarske nacije. Federacije Bosne i Hercegovine daju Promijeni li jedan građanin Švicarske određena politička prava koja nije opštinu ili (i) kanton on mijenja imao kada je bio građanin Prijedora narod kojem pripada, ali ostaje i Republike Srpske. pripadnik švicarske nacije. U Švicarskoj, promjenom Dakle, nije prebivališta iz jedne opštine u kojoj multinacionalna država165, ali jeste se govori samo, npr., njemački jezik višejezična U u opštinu u kojoj se govori samo, Švicarskoj, za razliku od Bosne i npr., francuski jezik, prenosi se samo Hercegovine, pojam „narod“ nije lični etničke prirode, već teritorijalno- politička građanske. U Bosni i Hercegovini, Suprotno Bosni i Hercegovini, Usp. Stojanović, N. (2000.). The Idea of a Swiss Nation. A Critique of Will Kymlicka’s Account of Multinational States. (M. A. teza), Montreal: McGill University.; Suprotno: Kymlicka, W. (1995.). Multicultural Citizenship. A Liberal Theory of Minority Rights. Oxford: Clarendon Press. 165 Švicarska nacija-država. identitet, prava ali se ne posebna dobijaju. 112 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Švicarska se zasniva na principu građanin tog kantona, ali ako bude građanstva, odnosno narodu koji naučio i govorio francuski jezik, predstavlja skup njega će u društvu smatrati za predstavlja osnov građana, koji demokratske Švicarca francuskog jezika167. nacije-države, te na federalnom principu prema kojem su kantoni Kada je riječ o odnosu prenijeli dio svog suvereniteta na prema federalnu grupama državu, zadržavajući autonomiju u tim oblastima. etničkim/lingvističkim susjednih država, u Švicarskoj se jezičke grupe ne osjećaju kao Italijani, Švicarski ustav ne spominje Francuzi... konstitutivne narode ili nacije kao italijanskog jezika, Švicarci kolektive njemačkog jezika, Švicarci koje čine Švicarsku. Švicarska nije određena dvostruko kao Bosna i Hercegovina, već kao Nijemci, Švicarci francuskog jezika... tj. istovremeno i kao država građana i U ovom dijelu rada ću se država ravnopravnih naroda koji u osvrnuti i na popunjavanje članstva njoj žive166. U Švicarskoj postoji predstavničkih tijela u Švicarskoj. mogućnost da se jedan građanin čiji Savezna skupština Švicarske se je maternji jezik njemački preseli u sastoji od dva doma. Donji dom je kanton u kojem je službeni jezik Nacionalno vijeće koje predstavlja francuski. On automatski postaje švicarsku naciju, tj. sve njene Suprotno: Pejanović, M. (2005). Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu. Sarajevo: Šahinpašić. str. 248. 167 „Danas nije teško naći ljude u Ticinu sa tipično njemačkim prezimenima kao što su, naprimjer, Ritter, Müller ili Weber, koji se nikada ne bi izjasnili kao „Švajcarci njemačkog jezika“ (a često i ne znaju govoriti njemački). Isto tako, u njemačkim i francuskim govornim područjima je moguće naći osobe sa prezimenima kao što su Bernasconi, Sciarini ili Cavadini; iako ta prezimena jasno potiču iz Ticina, te osobe često nemaju nikakve veze sa Ticinom.“ Stojanović, N. (2009.). „Konsocijacija – Švajcarska i Bosna i Hercegovina“. Pregled, 85/3-4, str. 74. 166 113 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ građane, po principu „jedan čovjek – konsocijacijskim jedan glas“. demokratije, modelom manji kantoni su proporcionalno zastupljeni u Vijeću Njegovi članovi se biraju u 26 izbornih jedinica se paralela sa Bosnom i Hercegovinom, poklapaju sa kantonima, u najvećoj gdje sva tri konstitutivna naroda mjeri imaju isti broj zastupnika u Domu prema principu. koje kantona. Ovdje se može napraviti proporcionalnom Gornji -Vijeće naroda - pet, iz čega se može izvesti kantona predstavlja kantone i sastoji zaključak da je manjinski narod u se od 46 članova. Svi kantoni su ovom ravnopravno zastupljeni u ovom zastupljen domu naroda. Oba modela popunjavanja prema kanton, principu dva napomenu dom „jedan poslanika“ da su tri (uz kantona domu gornjeg na proporcionalno račun doma, i većinskog švicarski i bosanskohercegovački, odgovaraju podijeljena na dva polukantona od mjerilima konsocijacijske kojih svaki ima pravo na jednog demokratije za koju je pozitivna poslanika u Vijeću kantona). zastupljenost veća od proporcionalne168. Švicarski ustavotvorac iz 1848. godine je sačinio model Zaključno, demokratiji Kongres SAD, koji se sastoji od „jedan čovjek jedan glas“ u korist Vijeća zastupnika, koje predstavlja teritorijalno-federalnog principa o građane i Senata u kojem svaka od ravnopravnosti federalnih jedinica- saveznih predstavnika. U ima narušen švicarskoj Savezne skupštine po uzoru na država je u princip po dva kantona. U vrijeme kada je kreiran skladu sa Ustav od 1848. godine, protestanti Lijphart, A. „Constitution Design for Divided Societies“. Journal of Democracy, 15(2), str. 103. 168 114 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ su bili u većini u odnosu na katolike, toga, katolici su imali autonomiju u pa bi ih teoretski stalno mogli kantonima, s obzirom na prirodu preglasavati švicarskog federalizma, koji je blagi, da su tadašnji ustavotvorci predvidjeli jedno vijeće decentralizovani tip. zakonodavnog organa po principu „jedan čovjek jedan glas“. Iako su katolički kantoni Međutim, u Ustavu od 1848. izgubili godine nigdje nije propisano da Sonderburnski rat od 1847. godine, katolici imaju zagarantovana prava preovladavalo je mišljenje da bi, radi ili povlastice u bilo kojoj grani stabilnosti mlade švicarske države, državne vlasti Švicarske. Nisu ih trebalo raditi na integraciji katolične imali ni protestanti. Dakle, nisu manjine169. Iz tog razloga je stvoreno postojale izričite formalne i direktne Vijeće pravilo garancije koje štite manjine u državi „dvostruke većine“ za referendume koja je zasnovana na demokratskim o promjenama Ustava. principima. Tačno je da brojne kantona, te federalne države (SAD, Kanada, Većina kantona tada je bila Belgija, Brazil, Rusija...) krše taj vjerski homogena, a katolici su princip tako što daje određena prava većinom u svojim federalnim jedinicama, ali sve Primjenom te federalne jedinice su uređene principa prema građansko-demokratskim, a manjim bili skoncentrisani kantonima. teritorijalno-federalnog „jedan kanton, dva predstavnika“ u ne vjerskim ili etničkim principima. Vijeću kantona je zagarantovana više nego proporcionalna zastupljenost Iz ovoga se može izvesti katolika, a čak su teoretski imali zaključak zagarantovanu i prostu većinu u tom demokratskoj državi koja je upravni domu Savezne skupštine. Pored aparat segmentiranog društva, treba 169 da u federalnoj Usp. Stojanović S. (2009.), op. cit., str. 78. 115 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ težiti tome da se brojne apsolutnu većinu glasova, a da neformalne načine štite manjine, jezičke manjine u Nacionalnom odnosno da se posebna prava i vijeću privilegije davati retoromanska) nemaju garanciju da pojedincima, neće biti nadglasavane u ovom ne kolektivima na trebaju već građanima170. (francuska, italijanska i domu Savezne skupštine. Švicarska se u literaturi Ni u Vijeću kantona nije 171 ispoštovan konsocijacijski princip, vjerske. jer su i u ovom domu jezičke grupe Savezne (slučajno!) označava kao država konsocijacije172. Nacionalno a vijeće ne jezičke skupštine Švicarske ne odgovara proporcionalno konsocijacijskom stanovništvu modelu zastupljene udjelu Švicarske, u nema demokratije budući da je primjena garancije da neće biti nadglasavane principa „jedan čovjek jedan glas“ niti imala za posljedicu da Švicarci bikameralizmu njemačkog jezika, koji od svih bosanskohercegovačke jezičkih stanovništvu Parlamentarne skupštine, u Domu Švicarske imaju najveći udio, imaju naroda svaki od tri konstitutivna „...garancije ne moraju (a mišljenja sam i da ne trebaju) biti eksplicitne, formalne i direktne. Poželjno je težiti ka fleksibilnijim rješenjima koja implicitno, neformalno i indirektno štite manjine ne kršeći osnovne liberalne principe prema kojima jedna demokratski uređena država ne treba davati kolektivima, kao takvima, određena prava, nego samo pojedincima-građanima.“ Stojanović S. (2009.), op. cit., str. 79. Takođe usp. i: Stojanović, N. (2006.). The Dilemma of Ethnic Quotas in Power-Sharing Theory, The Case of Bosnia and Herzegovina. u: Bufon, M., Gosar, A., Nurković N. and Sanguin, A.-L. (eds.). The Western Balkans: A European Challenge. Koper: Publishing House Annales. str. 331347. 171 Švicarska ima četiri de jure i de facto jezika, a Bosna i Hercegovina jedan de facto, a tri de jure jezika. 172 Lijphart, A. „The Evolution of Consociational Theory and Consociational Practices“, 1965-2000. Acta Politica, 37, str. 11-12. 170 grupa u imaju pravo veta. U 116 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ naroda ima broj kriterija za izbor (uz kanton, pol, je starost, političku stranku i političko brojčano manjinski narod više nego iskustvo), ali nije najvažniji. U proporcionalno zastupljen. Ovdje se Ustavu Švicarske niti u zakonima može rezimirati da u Saveznoj ove države ne postoji obaveza da skupštini Švicarske nije Savezno vijeće bude izbalansirano predstavnika, jednak što znači da uopšte formalno ispoštovan konsocijacijski jezički. princip. Referendumom od 1999. U Saveznom vijeću je od godine je uvedena preporuka (ne i 1943. godine do 1959. godine bio obavezujuće pravilo!) da Savezna zastupljen konsocijacijski model u skupština „treba voditi računa“ da u smislu vlasti „velike koalicije“ četiri Saveznom vijeću sve „jezičke i najveće stranke. Međutim, te stranke geografske regije budu adekvatno nisu stranke jezičkih ili vjerskih zastupljene“. Od 1999. do 2007. segmenata, već je razlika između njih godine isključivo u različitim pogledima na ispoštovala ovu preporuku i u društvo Savezno vijeće nije uopšte izabrala (ljevica/desnica, Savezna skupština nije liberali/konzervativci, kandidata čiji je maternji jezik proevropljani/nacionalisti...). italijanski. Dakle, Švicarska za razliku od Bosne i Hercegovine i Sve ove stranke su prisutne Belgije, u kojoj u vladi mora po u svim kantonima i mješovitog su Ustavu da bude 50% Valonaca i 50% jezičkog i Flamanaca, ne postoji formalna Hercegovini bi pandan ovakvim obaveza da se Savezna skupština strankama „građanske“, popunjava po etničkom ključu. U odnosno „multietničke“ stranke). Bosni i Hercegovini u Vijeću Kod izbora sedam članova Saveznog ministara 1/3 ministara mora biti iz karaktera bile (u Bosni vijeća, maternji jezik jeste jedan od 117 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Republike Srpske, a 2/3 iz Federacije Bosne i Hercegovine. osoba kojima je maternji jezik njemački. Svaki ministar u Bosni i Švicarska nije država koja Hercegovini ima po dva zamjenika primjenjuje samo proporcionalni ministra iz reda drugih naroda. izborni sistem. Vijeće kantona se Jezičke grupe u Švicarskoj, budući bira većinskim sistemom, a sve do da nisu subjekti ustavnog sistema, 1919. godine se istim sistemom nemaju pravo veta. Predsjednik biralo i Nacionalno vijeće. Ovakav države se godišnje rotira između način popunjavanja članstva nije sedam ministara, članova Saveznog izazvao vijeća. U Bosni i Hercegovini se proporcionalnu primjenjuje etnički ključ (1 Bošnjak, lingvističkih grupa, jer su one 1 Srbin i 1 Hrvat) u Predsjedništvu. skoncetrisane posljedice na zastupljenost u određenim dijelovima Švicarske, pa je dovoljno Iako ne postoji formalna da se Švicarska podijeli na nekoliko obaveza, u državnoj administraciji izbornih jedinica i u Nacionalnom Švicarske vijeću se vodi računa o će jezičke grupe biti „jezičkom ključu“, posebno nakon predstavljene proporcionalno svojoj što je Savezno vijeće nekoliko puta u brojčanoj veličini173. posljednje dvije decenije dalo upute federalnim ministarstvima da trebaju Dakle, vidjeli smo da voditi računa o ovom pitanju. U švicarski režim u većini elemenata ne Švicarskoj odgovara rukovodnim je trenutno pozicijama na najviše standardima konsocijacijske demokratije. Jedini element konsocijacije koji je Usp. Stojanović, N. (2006.), op. cit. , str. 134. Stojanović S. (2009.), op. cit., str. 82. 173 118 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ primijenjen u slučaju jezičkih grupa zanemarivani (nerijetko i od strane je određenih vlada koje su ih znale (teritorijalna) autonomija kulturnih (jezičkih) segmenata. vlastitim zaključcima derogirati), a reakcije interesnih grupa u BiH na to Na kraju, mišljenja sam da, s su bile slabe. S druge strane, druge strane, Bosna i Hercegovina Švicarska i Belgija odgovaraju, po ne potpunosti našem mišljenju, svim elementima modela konsenzus demokratije. Ove dvije konsenzus demokratije. Preciznije, federacije u svom ustavnom sistemu ona samo u korporativnom sistemu imaju pet elemenata konsenzus interesnih grupa nije u skladu sa demokratije, koje Lijphart naziva Lijphartovim konceptom konsenzus izvršno-partijskim. odgovara elementima u teorijskog demokratije. Razlozi za ovo su brojni - veliki finansijski pritisak na To su: multipartijski sistem, sistem socijalne zaštite u Bosni i multipartijske koalicije u formiranju Hercegovini; povećana ideološka vlasti, izbalansiran odnos legislative i fragmentacija; egzekutive, narastanje socijalnih zahtjeva, odgovara veliki novih kojima broj ne granskih izborni proporcionalne korporativni sistem reprezentacije, sistem interesnih sindikata i njihov slab aktivitet, kao i grupa. Takođe, ima i pet elemenata široko uključivanje medija u proces koje Lijphart naziva federalno- donošenja odluka, koji otežava unitarnim: tradicionalnu sferu korporativnog federalizam kao odnos centralne pregovaranja. vlasti i federalnih jedinica, drugi dom sa decentralizovani jednakim nadležnostima, Uslovi rada u Bosni i kvalifikovanu većinu koja se traži za Hercegovini su najčešće definisani izmjene ustava, sudsku kontrolu od strane poslodavaca, bez obzira na ustavnosti, kolektivne ugovore, koji su često banku. nezavisnu Centralnu 119 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Zaključno, smatram da Kao takve, pored Bosne i ustavni sistem Bosne i Hercegovine Hercegovine, odgovara u cijelosti Lijphartovom Sjedinjene modelu konsocijacijske demokratije, Švicarska, Kanada i Indija. Logika ali ne i konsenzus demokratije u zaključivanja potpunosti, da je u ustavnom između dva proučavana oblika sistemu i države je da uspješan federalizam i zahtijeva demokratske institucije konsenzus demokratija, a da je u koje funkcionišu, pravosudni sistem, Švicarskoj primijenjena konsenzus integrisane demokratija, ali ne i konsocijacijska stranke i odgovorajući izborni režim demokratija. koji proizvodi proces demokratske Belgije konsocijacijska primijenjena demokratija su identifikovane: Američke navedene nacionalne Države, relacije političke kompeticije. Samo u funkcionalnim demokratijama federalizam može Zaključak biti stabilna i efektivna forma državnog uređenja. I obrnuto, izvan Većina literature koja je konsultovana prilikom izrade ovog rada naznačava empirijske činjenice da federalizam pomaže razvoju demokratije, posebno u velikim i heterogenim državama. Ustvari, svaka dugoročna demokratija u površinski velikoj, multilingvističkoj i multietničkoj zajednici je uokvirena federalnom državom. Iako je mnogo multietničkih država na svijetu, samo manji broj od njih su demokratije. demokratskog režima, federalizam je ultimativno nestabilna forma, koja prouzrokuje političku i teritorijalnu dezintegraciju ili puki ustavni formalitet. Uz to, dokazivanje da je demokratija ključna za održavanje federalne stabilnosti ne znači da federalizam pomaže da se postigne demokratski uspjeh. Ustvari, ono što federalne teorije pokazuju je da dugoročno demokratija mora biti prisutna da bi federalizam imao uspjeha. Tako da se ne slažem da 120 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ unaprijed postoji definisana formula smatraju za najveći doprinos teoriji šta federalizma bi dodavanje federalizma ikada, posebno s demokratskom političkom režimu aspekta trebalo uraditi. Zapravo, ako se demokratskog procesa. U ovom kombinacija visoko funkcionirajuće teorijskom okviru, priroda odnosa demokratije i stabilnog federalizma između demokratije i federalizma se zamišlja kao poželjni demokratski može označiti kao skup institucija za ekvilibrijum, teorija države se ne društvenu agregaciju i političku izjašnjava mobilizaciju. Da bi se ovdje mogao o mehanizmima postizanja tog ekvilibrijuma. Federalizam kao održati forma multirazinskog kvalitet demokratije federaciji radi teritorijalnog integriteta, u održavanja stepen države može biti kompatibilan sa stavljanja restrikcija na demokratski uspješnom proces mora biti ili jako visok ili jako dugoročnom demokratijom, ali bi mogao, s druge nizak. strane, umanjiti demokratski uspjeh niskofunkcionirajuće demokratije ili u društveno-političkim sistemima u novoustanovljene demokratije ne razvoju. Razlog je što u kratkom mogu roku federalno uređen sistem može integrisani navesti se stranaka. A budući da kvalitet umiješaju u demokratski politički demokratije u federaciji zahtijeva da proces. Iz ovog razloga, hipotetički, je lakše bi bilo brzo unaprijediti konzistentno kvalitet demokratije u unitarnoj potrebama, odnos demokratije i državi nego u federalnoj. federalizma je tada reverzibilan - političke lidere da Razlog je što uspostaviti federalno sistem političkih partijski sistem organiziran sa federalnim nove federacije će proći kroz period Djelo „Federalism: Williama Origin, Rikera Operation, Significance“ iz 1964. godine mnogi neadekvatnosti njihovog demokratskog procesa i kroz ovo vrijeme će, zbog strateškog 121 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ prilagođavanja njihovom opstanku, Budući da su federalni sniziti proceduralni kvalitet njihove dogovori najčešće nestabilni, oni će demokratije. se izmijeniti kroz vrijeme, najčešće u smislu dugo promjene prirode U federalnim studijama se federalizma, tj. odnosa federalnih federalizam za jedinica i centralne (federalne) vlasti. između Ili će se desiti da će federalne mehanizam smatrao balansa suprotstavljenih društvenih snaga i jedinice aspiracija nadležnosti, (unitarizam autonomije, nasuprot centralizacija biti jače, u od smislu federacije protiv (decentralizovani federalizam) ili će decentralizacije...). Ipak, federalni federacija centralizovati nadležnosti. institucionalni balans mora zavisiti od koalicija koje su formirane da ga Nijedan od ova dva slučaja podrže, ali koje imaju tendenciju da ne se promijene. Federalni balans će se institucionalni ekvilibrijum, jer ovaj promijeniti decentralizovani sa promjenama u omogućava dugoračan federalizam na strukturi koalicije i, ako su koalicije kraju može da toliko oslabi federalni nestabilne, federalni institucionalni centar da će biti tranzicijska faza do balans će, takođe, biti nestabilan. eventualne disolucije federacije, dok Kada je federalni institucionalni će centralizovani federalizam održati balans generalno nestabilan, nisu teritorijalno toliko važne formalne federalne država najvjerovatnije kroz vrijeme ustavne odredbe, koliko njihova izgubiti svoju federalnu prirodu. aplikacija u praksi operacionaliziranje), zajedništvo, ali će (njihovo u smislu Decentralizovani adekvatne interakcije između vlasti federalizam je ekstremno krhka federacije i vlasti nižih političko- politička institucija koju najčešće teritorijalnih jedinica. napuste većinske grupe i federalne jedinice u korist centralizacije, a 122 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ manjinske grupe i federalne jedinice Međutim, mnoge studije u korist pune političke autonomije i ukazuju da takav pluralizam može secesije. Najčešće centralna vlast biti velika prepreka demokratiji, brzo poveća svoju moć na uštrb budući grupa i federalnih jedinica u državi. neprihvatljivim princip vladavine Rijetko centralne vlasti odu toliko većine, te zahtijeva traženje za daleko da dođe do dezintegracije adekvatnim modelom demokratije. države i frakturisanja teritorije na Poklapanje etničkih i političkih nekoliko suverenih država. Tri post- granica socijalističke (SSSR, federalnih jedinica, a raspad tri bivše Čehoslovačka i Jugoslavija) su bili real-socijalističke federacije unosi slučajevi rapidne tranzicije od visoko veliku centralizovanog fedaralizma federacije do decentralizovanog federalnog da manjinama olakšava skepsu rješavanje u kao čini otcjepljenje plodotvornost sredstva tzv. za (etničkog) modela, gdje je centralna vlast na nacionalnog pitanja i otkriva teškoće kraju bila toliko slaba da nije mogla u da spriječi dezintegraciju teritorija. federalnih Fragment SSSR-a, Ruska Federacija, federalnim demokratijama centralna koja je, takođe, federalna država, vlast ne bi smjela nelegitimno usvojila je visoko centralizovan zahvatiti u prednosti zagarantovane model federalizma i na taj način manjinskim izbornim jedinicama. demokratizaciji zajednica. multietničkih U svim spriječila teritorijalni kolaps. Federalizam nije loš za Etnička, vjerska, kulturna tranzicijske demokratije, a takođe šarolikost stanovništva često je tranzicijske federacije ne mogu tretirana kao nešto što pomaže priuštiti da se otvore demokratskim demokratiji, institutima dok im je teritorija u pluralizam. jer to predstavlja određenom kriznom stanju. Da bi simultani federalni i demokratski 123 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ dizajn bio uspješan, mora doći do interakcije, a teorija ga identifikuje fiksnog kao krucijalni faktor u održavanju inicijalnog ustanovljavanju inputa u demokratskog federalne stabilnosti, režima, a koji u početku može karakteriziran dovesti međustranačke do stavljanja federalne kada pravim je modelom kompeticije i efikasnosti u rang sekundarnog cilja, kooperacije. Uspješne demokratije a da prioritet bude stabilnost i posjeduju primjenjivanje ustava. integrisan sistem političkih stranaka, decentralizovan, ali gdje se u modelu kompeticije Iako je obimna literatura o promoviše međuovisnost i izgradnja federalizmu, ona rijetko predstavlja koalicija između političara sa nivoa uspješan vodič o dizajniranju i federacije i onih sa nižih nivoa vlasti. implementaciji uspješnog Kada sistem političkih stranaka nije demokratskog federalizma. federalno integrisan ili kada se Zaključak iz literature koji sam izveo model političke kompeticije tek rađa (isti je i iz uvida u ustave kao na početku demokratske tranzicije, demokratskih država, kao i stavove nije jasno da li će politika političkih jurisdikcije u tim državama) je da je stranaka svaki federalni slučaj jedinstven. Ne održavanja može se osnovano tvrditi koji su teritorijalnog integriteta. evoluirati u pravcu institucionalnog i faktori važni za uspjeh demokratije u federalnoj državi. Zaustavljanje ekstremizma u izbornom Demokratski procesu može biti federalni izvršeno ili na demokratski ili na od kompleksne nedemokratski način, dok politička mnogih specifičnih kompeticija može biti suspregnuta društvenih i institucionalnih faktora na oba načina, dobrovoljno u u državi. Sistem političkih stranaka prvom, a silom u drugom. Međutim, je nekompetitivni federalni model nije uspjeh zavisi interakcije globalna posljedica takve 124 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pogodan za otvaranje političkoj političare da mobilizuju narodne kompeticiji. Zasnovan na restrikciji zahtjeve potencijalno destruktivne kampanje stabilnošću federacije. ekstremnih političkih nekonzistentne sa stranaka, nekompetitivni model se u osnovi Prvi ozbiljan demokratski oslanja na državni monopol u svim napredak savremenih federalnih (i važnim uopšte) područjima političke utakmice. država, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, je mirna smjena vlasti nakon izbora U monopol ekonomiji, može susprezanju državni pomoći u nekompetitivnih koji su se počeli provoditi na osnovu ustava ovih država u 19. i 20. vijeku. Većina savremenih „zapadnih“ industrija. Ali, u pravilu, državna federacija su u svojim ustavima protekcija slabo priprema štićene usvojile liberalnu demokratiju kao industrije ponovnom otvaranju ka model demokratije. Ovaj prefiks tržištu. Jednako tome, ako je na „liberalna“ se prvenstveno odnosi snazi federalni na funkcionisanje ekonomija ovih model, kada je politička utakmica država, koje su zasnovane na suspregnuta, će masovnoj proizvodnji i potrošnji. U postati nestabilan kada se politička njima je kapital neprikosnoven i utakmica ponovo uvede. Rapidni njemu se podređuje cijeli društveno- kolaps bivšeg Sovjetskog Saveza, politički sistem. Upravo u ovim Čehoslovačke i Jugoslavije nakon državama, uklanjanja političkoj pedeset godina, u konjunkturnim utakmici su evidentan model za ciklusima, nastaju ekonomske krize i neuspjeh ovakvih ustavnih modela. recesije, koje se prenose u druge Čim su se očekivanja neke forme države svijeta, ekonomski i socijalno političke utakmice javila u ovim daleko slabije. nekompetitivni državama, najvjerovatnije prepreka ona su svakih četrdeset do stimulisala 125 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ U kojoj mjeri će ove države biti socijalne, U Belgiji je, prema Klausu odlučuju vlasnici Armingeonu, od 1971. do 1996. multinacionalne godine, stepen fragmentacije sistema kompanije, a koji su manjina u političkih stranaka bio nešto niži društvu. Postoji izvjesni raskorak nego u Švicarskoj; u prvoj deceniji između normativnog i stvarnog kada 21. vijeka se prosječni broj političkih je riječ o ljudskim pravima u ovim stranaka povećao sa 5,49 na 8,16 u državama, a upravo je stepen Belgiji, ali se u istom periodu taj broj ostvarivanja u Švicarskoj malo smanjio, sa 5,57 na kapitala i ljudskih prava najobjektivnija i ocjena demokratičnosti određene države. 5,17. Relativno povećanje, u poređenju sa ranijim periodom, u broju koalicijskih političkih stranaka Komparativna je u belgijskoj vlasti, manji stepen pokazala da je Švicarska power- disproporcionalnosti u izbornom sharing demokratija. Međutim, ona sistemu, i konstantni visoki nivo nije konsocijacijska demokratija, ali korporatizma jeste demokratija. dovelo je do toga da je Belgija Lijphartovoj zamijenila Švicarsku na prvom konsenzus Ponovno vraćanje analiza interesnih analizi iz 1999. godine, kao i uvid mjestu koji je izvršen prilikom izrade ovog Simultano rada, dovodi do zaključka da su od političkih stranaka u Švicarskoj, 1997. do 2007. godine promjene u povećana političko-institucionalnoj izbornog strukturi konsenzus grupa, demokratije. reduciranje broja disproporcionalnost sistema i širenje dovele do formiranja konsenzus decentralizacije i deregulacije u demokratije. Prema Lijphartu, drugi odnosu države i interesnih grupa, primjer konsenzus demokratije je dovelo je do pretvaranja Švicarske u Belgija. „normalnu“ konsenzus demokratiju. Po našem mišljenju, u Švicarskoj je došlo do destrukcije konsocijacijske 126 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ demokratije i zamjene ovog modela konsenzus demokratijom. Unidimenzionalnost komparativnom u federalizmu Očigledne promjene su se desile u karakteriše činjenica da se federalni švicarskoj ustavnoj, institucionalnoj odnos manifestuje kao podjela i političkoj strukturi u posljednjim nadležnosti između centralne vlasti i decenijama. Međutim, Švicarska, a nižih političko-teritorijalnih jedinica što proizilazi iz analize ustavnog (federalne jedinice, sistema ove federalne države, neće samouprava, ostali postati federacije...). Multidimenzionalnost klasična većinska demokratija. federalnog sistema istorijskog lokalna konstituensi je rezultat konstituisanja i Po obliku državnog uređenja multietničke kompozicije populacije Bosna i Hercegovina je federacija. Bosne i Hercegovine i njenog Analizirajući ustavne sisteme u trenutnog, novog i originalnog savremenom federalizmu, u ovom socio-političkog sistema. sam istraživanju utvrdio da ona na saveznom nivou vlasti ima najmanje nadležnosti Politička od svih kao Bosne Hercegovine Bosne i posljednjom rečenicom preambule federacije je Aneksa 4 je i federacija. struktura Hercegovine Suverenitet determiniran Opšteg okvirnog različita od uobičajene strukture sporazuma za mir kojom „Bošnjaci, federalne države u smislu da je Hrvati i Srbi, kao konstitutivni bosanskohercegovački federalizam narodi (zajedno s ostalima), te multidimenzionalan, a skoro sve građani poznate određuju savremenih federalne država jednodimenzionalne. strukture su Bosne Ustav i Hercegovine Bosne i Hercegovine“. Ustavnost naroda Bosne i Hercegovine je kolektivno pravo koje je uže od suverenosti, a šire od individualnog prava na 127 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ etnički identitet uključuje svake federalne države, ali, takođe, i zajedničko pravo sva tri naroda da u Vijeću ministara, Predsjedništvu i regulišu ustavni poredak (zajedno sa Ustavnom građanima i Ostalim) i da koriste sve „odgovorni“ za politiku države BiH mehanizme etničke kao federacije i zato participiraju u (Republika pripremanju i predlaganju zakona i zaštite jednakosti. Srpska i i Entiteti Federacija Bosne sudu; b.) oni su i drugih pravnih akata vlasti Bosne i Hercegovine) kao federalne jedinice Hercegovine kao federacije; c.) su glavni subjekti federalne države. amandmani na federalni ustav i ostali važni ekonomski i politički Oni uživaju organizacionu i široku funkcionalnu akti ne mogu proizvesti posljedice ako ih ne odobre oba entiteta. autonomiju. Entiteti u ograničenoj nadležnosti imaju izvršavanje Multidimenzionalni propisa Bosne i Hercegovine i federalizam u Bosni i Hercegovini, obično Bosna i Hercegovina kreira i koji je etabliran Aneksom 4 Opšteg izvršava svoj pravni sistem putem okvirnog sporazuma za mir, je svojih tijela, dok su entiteti obično manifestovan i u činjenici da postoji fokusirani jedinica lokalne samouprave koja je na njihove pravne sisteme. pod direktnim suverenitetom Bosne i Hercegovine – Brčko Distrikt Koliko je snažna ustavna Bosne i Hercegovine. Ova jedinica pozicija entiteta posebno je vidljivo lokalne samouprave, bez obzira što iz tri činjenice: a.) oni su zastupljeni ima državne organe i nadležnosti na bazi jednakosti u svim državnim koji su širi od onih ostalih jedinica organima vlasti, što znači ne samo u lokalne samouprave u BiH, ne može Zastupničkom domu Parlamentarne ni de iure ni de facto biti shvaćena kao skupštine BiH, kao što je u federalna jedinica, budući da ne klasičnom donjem domu gotovo participira na bilo koji način u 128 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ vršenju vlasti Bosne i Hercegovine, niti ima „adekvatan“ uticaj na proces donošenja odluka u Bosni i Kompleksni ustavnosti sistem osigurava zaštitu Hercegovini, kakav imaju entiteti. jedinstva i cjelovitosti dijelova i Brčko brojne autonomije u tom jedinstvnu i nadležnosti, koje su mu dodijeljene cjelovitosti. Da bi bio demokratski, Statutom, od kojih su mnoge sistem ne mora da napusti princip jednake onim koje su propisane hijerarhijskih veza državnih organa, entitetima. Brčko institucija i njihovih akata, ali mora Distrikta više liče na nadležnosti imati i teorijski i ustavno regulisane federalnih u odnose između institucija i pravnih komparativnom federalizmu, nego akata, kao i racionalni mehanizam na nadležnosti lokalnih organa vlasti koji štiti nadležnosti i njihove u komparativnoj perspektivi. međusobne pravne odnose. Ustavni Distrikt ima Nadležnosti jedinica sudovi u Bosni i Hercegovini danas Status Brčko Distrikta je obnašaju ovakvu zaštitnu funkciju i dizajniran amandmanima na Aneks zato su faktor racionalizacije novih 4, i to je jedini primjer određivanja principa lokalne samouprave kao ustavne ustavnosti. multidimenzionalne kategorije u najvišim pravnim i političkim aktima Bosne i Rezultati Hercegovine. Lokalna samouprava građana je ustavna kategorija u Republici održanog 29. 2. i 1. 3. 1992. godine Srpskoj su i Federaciji Hercegovine. Pored Bosne i Bosne referenduma omogućili i da Hercegovine, Bosna i ustavnih Hercegovina, nakon više od pola odredbi u entitetima je regulisana i milenijuma, obnovi svoju državnost zakonima i opštim pravnim aktima u jedinica granicama. lokalne samouprave međunarodno priznatim entiteta. 129 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Velika većina Evropska zajednica je na bosanskohercegovačkih građana se zasjedanju 6. 4. 1992. godine, na opredijelila da nakon disolucije SFRJ osnovu ovog mišljenja Arbitražne živi u nezavisnoj i suverenoj državi. komisije, Organizovanju ovog referenduma Hercegovinu prethodile su određene odluke suverenu državu i odlučila da to tadašnje Arbitražne priznanje važi retroaktivno od 6. 3. Evropske zajednice referendum je (EZ), održan međunarodnom Arbitražna komisije da pod kontrolom. komisija zaključila a EZ-a tadašnja je SRBiH 1992. priznala kao godine, oficijelno Bosnu i nezavisnu i dana proglašeni referenduma za kojeg su rezultati nezavisnost. Priznanjem je Bosna i Hercegovina postala članica međunarodne ispunjava sve međunarodnopravne zajednice, čime je postala subjekt uslove za nezavisnost. Ona je došla međunarodnih odnosa, što je bio i do zaključka da je SRBiH već prema osnov za njen prijem u članstvo Ustavu bila OUN, 22. 5. 1992. godine. Evropska država zajednica je zauzela stajalište da se ravnopravnih građana i naroda radilo o referendumu svih građana Bosne i Hercegovine i pripadnika Bosne i Hercegovine, iz čega drugih naroda i narodnosti, te da je proizilazi da je podržana država koja pravna i demokratska država koja je se bazira na pravu građana, a ne u stanju da poštuje ljudska prava, te pravu etničkih, vjerskih, jezičkih... koja se obavezala da će primjenjivati skupina. od suverena 1974. godine demokratska Povelju UN-a, Završni akt iz Helsinkija, pravima Pakt UN-a međunarodne o i političkim sve dokumente Dejtonski sporazum, kojim druge je okončan rat koji je uslijedio nakon koje proglašenja nezavisnosti, je grubo garantuju ljudska prava i slobode. ignorisao ove činjenice i na taj način usmjerio postratni razvoj Bosne i 130 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Hercegovine. Aneksom 4 ovog predsjednika suverenih država i sporazuma (koji predstavlja Ustav jednog BiH) inaugurisan je etnički princip jedinice susjedne države. Njime je organizacije i funkcionisanja države. formirana Interesi tri konstitutivna naroda su funkcionalna. predsjednika država federalne koja nije postavljeni u prvi plan, a potisnut je opšti interes bosanskohercegovačkog društva. Za brojna rješenja iz Aneksa 4 je bilo opravdanja u vremenu njihovog pozicioniranja u ustavni Današnji Ustav Bosne i Hercegovine generiše političke sistem BiH, ali danas je evidentno da su upravo ona onemogućila sukobe i loš ekonomski položaj postizanje razboritijeg i pravednijeg većine sporazuma u budućnosti ili kreiranje pojedinaca u Bosni i Hercegovini. novog, drugačijeg Ustava BiH. Krajnji predstavlja cilj, zacijelo, učlanjenje Bosne i Uporedio Hercegovinu sam Bosnu i sa konsocijacijom Hercegovine u Evropsku uniju. Da Belgije, jer sam stava da jedino ova bi se to ostvarilo, moraju se federacija još ima u svom ustavnom poštovati ljudska prava, ali i drugi sistemu sve elemente konsocijacije, i elementi demokratije (transparentne sa Švicarskom, gdje sam stavovima procedure jurisprudencije državnih organa, poštovanje zakona...). švicarskog ustava i dogmatike dokazao da Ustavnopravni i institucionalni okvir konsocijacija nije primijenjena u uspostavljen Dejtonskim ovoj državi, bez obzira što u sporazumom je velika prepreka. literaturi postoje drugačiji stavovi. Ovaj cijeli sporazum je rezultat Sve tri federacije su segmentirana kompromisa između tri sačinjenog u ratu društva i predstavljaju pogodno tlo predsjednika, dva za aplikaciju konsocijacije, ali sam 131 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ mišljenja da je Švicarska po ustavu i zbir želja za ustavnim promjenama. političkoj praksi trenutno liberalna Riječ je o težnji da jedan dio demokratija (kao i SAD, Njemačka i bosanskohercegovačkih Hrvata na Austrija) određenom teritoriju u ime svih i konsenzualna demokratija. Bosna i Hercegovina je bosanskohercegovačkih Hrvata vlada brutom socijalnim proizvodom. idealni tip konsocijacije. Međutim, pored svih konsocijacijske elemenata u nastojale da otklone mehanizme ustavnom sistemu (podjela vlasti na blokade iz svojih ustavnih sistema, nivou vlade, autonomija, pravo veta tako za proporcionalna nadležnosti između različitih nivoa zastupljenost), uveden je i izuzetno vlasti i što su ograničili potrebu za strog sistem prava na veto, etničke zajedničkim donošenjem odluka. U kvote primjenjuju se na svim Njemačkoj je reduciran broj zakona nivoima vlasti. za koje treba potvrda i u Bundesratu. manjine, demokratije Druge federalne države su što su razjasnili podjelu Belgija je u posljednje dvije decenije Uprkos ovome zagovaratelji pojačala teritorijalnu devoluciju. konsocijacije u BiH tvrde da ona Ovim u Belgiji nisu promijenjeni zapravo još uvijek nije konsocijacija, mehanizmi jer hrvatski segment još uvijek nema donošenja odluka na centralnom teritorijalnu autonomiju budući da nivou vlasti, ali jesu reducirani u jednu federalnu jedinicu Hrvati praksi, nakon što je smanjen opseg moraju da dijele sa Bošnjacima. Veći nadležnosti federacije. U Bosni i stepen konsocijacije zapravo bi bio Hercegovini je ključno izgraditi treći entitet, što predstavlja zahtjev federalni, državni nivo vlasti, ali nije određenih političkih stranaka sa neophodno dići konsocijaciju na viši konsocijacijskog hrvatskim predznakom unesen u 132 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nivo na ovom nivou vlasti niti mjestima. Međutim, tada bi morao stvarati veći stepen konsocijacije. postojati precizan sadržaj vitalnog nacionalnog Savremene federalne države imaju drugi dom koji reprezentuje interesa i jasna procedura pokretanja zaštite ovog interesa. federalne jedinice ili, rjeđe, druge ustavne subjekte. Drugom bi domu U suprotnom, ovaj trebala biti dodijeljena nadležnost da mehanizam može postati uslov štiti interese federalnih jedinica ili dnevne politike. „Aprilski“ paket drugih ustavnih subjekata. Državna ustavnih promjena bi ovakvo stanje reforma od 1993. godine u Belgiji popravio, s tim da se planiralo da uklanja jednaki legislativni status ostanu Senata, ali zadržava njegov pristanak Predstavničkom domu. mehanizmi blokade u za ustavna pitanja, kao i ona koja se tiču regiona i jezičnih grupa. Takođe, Predmet interesovanja ovog zadržava i proceduru „alarm zvona“, rada predstavljao je odnos kada se radi o vitalnim interesima demokratije i federalizma, posebno jezičnih grupa. kao modela moguće organizacije društva i države. Posebno se u ovom Možda Hercegovinu, bi za Bosnu i s obzirom na radu govorilo o Bosni i Hercegovini, odnosno njenom sadašnjem savremenu federalnu praksu, bilo ustavnom sistemu. Uputili smo i na bolje etničku nedovršenost tog uređenja, odnosno reprezentaciju i mehanizme veta na na potrebu da se ustav mijenja. Iz jednom mjestu. Ako bi Dom naroda analize savremenih demokratskih Parlamentarne bila federalnih sistema ustanovili smo i lokacija za etničku reprezentaciju i izveli tvrdnju da osnov federalne mehanizme veta, ovo ne bi trebalo države mora biti pojedinac-građanin da bude primijenjeno na drugim i njegova građanska i druga prava. da koncentriše skupštine 133 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Društvene grupe ne mogu modela demokratije u Bosni i biti isključivi osnov organizacije Hercegovini, budući da on ima jedne federacije, ako se želi da optimalnu direktnost (participaciju) federacija bude efikasna. Kolektivna građana-glasača na svim nivoima prava grupa se izvode iz prava vlasti, kao i stvarnu deliberaciju u pojedinaca. podijeljenom društvu. Nedostatak Kulturno-etnička pripadnost ne može biti poseban političkog osnov za privilegovan položaj u predstavnika sa civilnim društvom i društvu i državi. U svakom slučaju, nedovoljno savremeni procesu odlučivanja su jedan od federalizam dijaloga učešće podrazumijeva zaštitu društvenih uzroka grupa organima vlasti. u vidu raznih formi izabranih građana nezadovoljstva u prema autonomije, samouprave i posebnih (kolektivnih) prava, a pri tome se Participativna pojedinac (građanin) ne potiskuje u nije drugi plan, nego je i dalje faktor demokratiju, konstituisanja političke vlasti. Kao neophodno mijenjati ili ukidati izuzetak u savremenom federalizmu etničke kvote u ustavnom sistemu u BiH, već bi bila u funkciji efikasnosti evrokontinentalnom pravnom zamjena za demokratija niti predstavničku bi čak bilo krugu se mogu navesti Belgija i bosanskohercegovačkog Bosna gdje Plenumi koji su se održavali u ima bosanskohercegovačkim opštinama centrifugalne, a ne centripetalne i gradovima jesu jedna forma efekte. participativne demokratije, ali one i Hercegovina, konsocijacijska demokratija moraju Dakle, na kraju rada, postati sistema. formalne, tj. propisane ustavom i zakonima. rezimiram, umjesto konsocijacijske demokratije izmjenama ustava predlažem uvođenje participacionog 134 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Literatura Institutional Change. Taylor & Francis. - - Alber, Jens (1988.). “Is there from America and European - Batt, in Japan”, Review, 4(3), str. 181.-207. - Politik (1995.). Press. und - Chalmers Damian et. al. Cambridge University Press. of Democracy, 15(2). - Lijphart, Arendt Democracy “Falling Apart Together. Press. - Lijphart, Arendt Power-sharing Government: Political Development and Plural London: Yale University Belgian Consociationalism, Jillson, Calvin, American in (1977.). Societies. New Haven and The Changing Nature of 37., str. 68-85. Arendt, Divided Societies”, Journal Deschouwer, Kris (2002.). 1961-2001”, Acta Politica Lijphart, “Constitution Design for law: text and materials. - Will Rights. Oxford: Clarendon (2006.). European Union - Kymlicka, Liberal Theory of Minority im Zeitgeschichte, 10. - Berlin: Multicultural Citizenship. A internationalen Vergleich”. Aus Deutschland. Dunkcer &Humblot. Helge. “Direktdemokratie und Reich 1933-1938”, u: Wahlen North Sociological (1998.). Abstimmungen im Dritten evidence Europe, Otmar “Wahlen a crisis of the welfare state? Cross-national Jung, in (1985.). South Africa. Berkeley: Institute of International Studies, University of California. 135 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - - Lijphart, Arendt, „The Suggestions for Studying the Theory and Consociational Right now that Studying the Practices“, 1965-2000. Acta Right Politica, 37. Historically Speaking. Marquand, David (1979.). - is Trendy”, Schelsinger, Arthur, Jr. “Liberalism in Parliament for Europe. (1956.). Meny, Yves (2003.). “De La America: Democratie En Europe: Old Europeans” u: The Politics of Concepts Hope and New Journal A Note (1962.). for Boston: Riverside press. of Common Market Studies, - Stojanović, Nenad (2006.). 41. “Do Pejanović, Mirko (2005.). Democracies Really Require Politički razvitak Bosne i PR? Counterevidence from Hercegovine Switzerland”, Swiss Political u postdejtonskom Multicultural Science Review 12(4). periodu. Sarajevo: Šahinpašić. - Ribuffo, Leo. B. (2011.). “20 Evolution of Consociational Challenges”, - - - Stojanović, Nenad (2009.), Ranney, Austin & Kendall, “Konsocijacija – Švajcarska i Williams Bosna (1956.). “Basic Charles Deane F., E., u: - Stojanović, N. (2006.). The Neubauer, Dillema of Ethnic Quotas in Empirical Power-Sharing Theory, The Democratic Theory. Chicago: Case Markham Herzegovina, Company (1969.) Hercegovina”. Pregled, 85/3-4. principles for a Model of Democracy”, u: Cbudee, i Publishing Western of Bosnia u: Balkans: and The A 136 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - European Challenge. Koper: London: Yale University Publishing House Annales. Press. Stojanović, Nenad (2000.). - Weber, Max (1947.). The The Idea of a Swiss Nation. Theory A Economic Critique Kymlicka’s of Will Account of Parsons, of Social and Organization. Talkot (ed.). Multinational States. (M. A. London: W. Hodge and teza). Company. Montreal: McGill University. - Van Parijs, Phillipe (2000.). “Power-sharing versus Border-Crossing”, u: Shapiro, Ian. & Macedo, Stephen (eds.). Designing Democratic Institutions. New York: New York University Press. - Vasović, V. Savremene (2012.). demokratije. Beograd: Službeni glasnik. - Velički, Robert “Ostvarivanje (2008.). neposredne demokracije u Njemačkoj i Austriji”, Politička misao, Vol. XLV, br. 3.-4., str. 119.135. - Walzer, Michael (1997.). On toleration. New Haven and 137 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni ogledi Author Author Centar za društvena istraživanja, Internacionalni Burč univerzitet Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Ogled o odnosu demokratije i federalizma: teorija, ustavne slike i socio-političke stvarnosti Author Author Davor Trlin Abstract A summary of the resource. Autor se u radu bavi analizom teorijskih osnova odnosa dva oblika države, te ispitivanjem ustavnih sistema selektovanih izvedbenih oblika federalizma (Sjedinjene Američke Države, evropskokontinentalni pravni krug i Evropska unija). Cilj rada je pokušati izvesti neke poopćive zaključke te prikazati kako su najprogresivniji izvedbeni oblici federalizma regulirali demokratiju u svojim najvišim pravno-političkim aktima, a posebno neposredno učešće građana u donošenju odluka. Poseban cilj rada je da se kompariraju rješenja iz drugih federacija sa stanjem u Bosni i Hercegovini, a posebno nas zanimaju Švicarska i Belgija, za koje se smatra da imaju elemente konsocijacijske demokratije u svom ustavnom sistemu. Bosna i Hercegovina je idealni tip konsocijacijske demokratije. Na državnom nivou BiH nema mogućnosti za neposrednu demokratiju. Pokušaćemo pronaći sličnu ustavnu sliku u selektovanim državama. Keywords Keywords. Demokratija, federalizam, konsocijacijska demokratija, neposredna demokratija, etničke kvote, proces odlučivanja, mehanizmi blokade DOI Digital object identifier 10.14706/DOI21414 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/4185b962c7b2e1090b65243b0dbbab63.pdf c9e429afa68c8df8f76a72e2686eb35b PDF Text Text Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Contemporary housing trends in Sarajevo Emina Mehic1 1-International Burch University, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina emina.mehic@stu.ibu.edu.ba Abstract – Within the last 20 years, there has been witnessed a significant increase of the urban population of Sarajevo, as a result of economic and social migrations. Consequently, this has caused an increasing demand for new housing which is mainly profit-oriented without any beneficial social, environmental or cultural implication. Primary objective of this research is to analyze the current situation and to assess the quality of the buildings not only as a housing solution, but as a complex that unites the community who inhabits it. This research will be conducted in a qualitative manner in analysis and statistical approach over the data related to the urbanization, building standards and positive effects of the building. Newly built parts of settlements Otoka and Stup will be used as case studies, since these parts of the city are most influenced by the mass production of the new housing solutions. This paper stresses out the correlation between high demand for the new housing and decreased quality of the housing without respecting minimum spatial and environmental standards, without basic amenities, social infrastructure and recreational and cultural activities. There is a need for improvements in contemporary housing design that will reflect with positive impacts on social, environmental, economic and cultural aspects of urban living. Keywords - Contemporary housing trends, qualitative analysis, Otoka, Stup 1. Introduction City of Sarajevo is becoming a large construction site, meaning that more and more residential buildings and buildings in general are being built. For the past couple of years, the fast appearance of the entire residential settlements is noticeable. The parts of the city that are affected the most are Otoka and Stup. One of the most characteristic housing solutions are definitely residential settlements called Stup Nukleus, a newly built residential and business complex in Stup, municipality of Ilidža and Nova Otoka in Otoka, municipality of Novi Grad. With the urbanization of the capital city of Sarajevo extending rapidly. It is not a surprising phenomenon that more and more investors are seeking an opportunity for profit. In order to realize why the interest is so high in these specific parts of the city, history and urban plans for Sarajevo will give us a more precise point of view. Otoka is a settlement in the capital city of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, located in municipality Novi Grad. Otoka is closely coupled with the following: Buća Potok (North side), Čengić vila (East side), �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Aneks (South-East side), Švrakino Selo (South side). Its residential core represents a chain of high-rise buildings (Streets: Žrtava Fašizma, Brčanska, Aleja Lipa). [2] The majority of residential buildings built in this part of the city was built by the government in early 70s when Otoka was considered one of the most prominent, modern and cleanest parts of the Sarajevo suburbia. The residential design of this part of the city was also advanced considering the other buildings. As shown on Figure 1, These were built during socialist regime, since significant attention was paid to environmental aspects of the settlement. There were designated areas for parks, elementary schools, preschools and shopping. [1] Originally residential settlements were built on the left side of Miljacka river, which before the 70's was mainly empty fields. Accordingly, there were no plans for extensive construction on the other side of the river, since the idea was to maintain Otoka Meandar as the green “lungs” of the city containing recreational areas and walking paths. The area to the North between two major traffic axis – Bulevar Meše Selimovića and Džemala Bijedića street were treated as industrial site. After the 1990’s war new buildings were erected in the Meandar area. “Stadium Otoka” was built in 1993 and it was additionally upgraded and renovated in 2011. “Istiklal Mosque” was also built in 2001, beside these two, Vistafon multipurpose hall and Olympic pool – two large scale projects were built in this period. Even though these are mainly sport and recreational buildings that provide social interaction and entertainment opportunities the green lungs of the city were seriously jeopardized. In the meantime, with the construction of the mentioned buildings industrial zones slowly started decaying and as the market needs and industry demand changed. The industrial companies that owned the area were destroyed in the shady privatization processes that followed the war. Industries that have survived the war and privatization, were allocated outside of the city. This created an opportunity to transform the entire industrial zone into residential settlement.[6] [7] �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Examining urbanization plans we can conclude that the first residential zone was expected to be at maximum 6-8 floor height, but today we can see that the floor height almost doubled and we can notice 12-13 story buildings. The building blocks that we are examining now in Nova Otoka were initially planned with a maximum height of 21 meter, but with the change of the regulatory plan in 2017, their height increased to 42m. However, even though the height of the buildings was increased the distances or the number of the pertaining facilities remained the same. Another important issue is vehicular congestion that is happening on a daily basis in this part of the city, because Otoka as mentioned is the geographical center of the city. It is a connection point from the hill settlements and the valley, with tram connection and the main road. Furthermore, once the Otoka settlement was previously built vehicle traffic was directed with neighbourhood lanes planned in a ring style around the perplexing which added to more secure conditions generally and decreased the congestion. Stup, shown on Figure 3., is a settlement in the capital city of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, located in the municipality Ilidža. Geographically it is located in the western part of the city further from the city centre. It is encompassed by the river Miljacka on the South, and on the North by the river Dobrinja. Neighboring settlements are Briješće, Alipašin most, Alipašino Polje, Olimpijsko selo, Nedžarići, Zračna luka Butmir, Ilidža, Pejton, Otes and Azići. This part of the city was quite rural since it was considered on the outskirts of the city, so mainly low-rise, single family houses and industrial buildings were located in this area. These were mainly owner-occupied housing and there were now larger scale buildings. Once the regulatory plan was provided, Stup area was separated into zones. One of the zones - Stup Nukleus was designated as a residential settlement zone comprising recreational and green areas. However, there were multiple missteps during the implementation of the plan itself. The Institute for Development Planning of �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Sarajevo Canton hasn’t specifically stated the dimensions of the single buildings, but rather provided zones for approved buildings with pertaining area coverages and building indexes. On the other hand, the developer chose to ignore the regulations and building indexes and built the entire buildable area. This has 8caused very high building density, for instance we have several cases of 6-meter distance between two 13 story buildings. Regarding the historical narrative of Stup Nukleus the site in 1992 was owned by a farming cooperative. After the war, the area became privately owned. Construction of the Stup Nucleus residential settlement began in 2011. The Municipality of Ilidža drafted a Study on the socio-economic justification for the establishment of a public institution in the Stup II settlement in November 2017, which plans for the construction of the school to begin this year, but it never happened. The closest school to this settlement is currently Aleksa Santic Elementary School, located in the Aerodromskom naselju, which is more than one kilometer away, and access to it is very dangerous because of the frequent traffic, especially for younger children. Regarding the vehicular connection of Stup, it is connected to the main traffic axis- Džemala Bijedića street and it contains one of the biggest road loops that is connecting city to other magistral roads that are leading to Mostar, Zenica or Tuzla. With this being said, we can now incorporate the general characteristics of both settlements to create a detailed analysis of the new building construction trends and he future of building in the capital city of Sarajevo. [3] Figure 3. Stup in Yugoslavia, as spacious new settlement near to industrial zone [www.klix.ba] 2. Methodology The case study will show the quality, trends, potential problems and possible improvements for contemporary housing trends in Sarajevo. This will allow us to contain all necessary information that will be relevant for our research. The results will be used to give recommendations for the design of residential housing in the future. �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 3. Case study Urbanistic criteria: On Figure 4. below the regulatory plan of Stup Nukleus can be seen. Based on the urban typology and regulation plan proposed we will be able to bring up some conclusions and find relevant data that will affect the evaluation of the results. [9] Figure 4. Regulation plan of Stup Nukleus [Institute for Planning Development of Sarajevo Canton] Stup Nukleus was built in three separate phases and even though the majority of it was built during the first phase. The construction process started in 2001 and it consisted of 5 buildings with heights varying between 5 and 12 stories high. Smallest distance between these buildings is 6 meters and it is between the 10 story building and 7 story building which creates a big issue in terms of vistas, day light and extreme, almost inhuman density. [4] Buildings are taking around 7.471 m2 of the site area which is 20.245 m2. We can come to a conclusion that more than a third of the actual site is covered by the buildings. Furthermore, this brings us to the calculation of Urban Density Index (expressed through floor area ratio) which in this case equals 0,36902939. This is quite a lot taking into a consideration that buildings are over 10 stories high, creating the image of very high physical concentration and spatial congestion. �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Figure 5. Regulation plan of Stup Nukleus in the first phase of development [Institute for Planning Development of Sarajevo Canton] The second phase, represented on the Figure 7., of Stup Nukleus development contained incredible amount of 11 buildings ranging from 6 to 13 floors high. The smallest distance between these buildings is 7,5 m. The total area covered by the buildings is 18. 455 m2 out of 51. 056 m2 of the total site area. The Urban Density Index (expressed through floor area ratio) for the second phase of Stup Nukleus is 0,3614658414 which is smaller than the first mentioned phase. [3] Figure 6. Regulation plan of Stup Nukleus in the second phase of development [Institute for Planning Development of Sarajevo Canton] �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Figure 7. Completion of Stup Nucleus I [Tibra Pacifc] However, the situation on site is considerably worse than the first phase. Because the amount of extremely high buildings is much more pronounced than before and some parts of the site are simply incapable of receiving any daylight. There are also cases where the buildings are facing each other to extent of creating privacy issues. Figure 8. Construction of Stup Nucleus 2 in third phase of Stup Nucleus development [Tibra Pacific] The third phase contains similar situation like it is shown on regulatory plan bellow, it contains 4.508 m2. These one is still in development so it is hard to get the exact value for the UDI, it contains 3 buildings and 1the highest one is 9 floors high. �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Figure 9. Regulation plan of Stup Nukleus in the third phase of development [Institute for Planning Development of Sarajevo Canton] On the other hand, when we talk about Nova Otoka we can notice 5 new buildings with two of them with the same height of 12 floors, which as mentioned before has doubled after the change of regulatory plan. The covered area of Nova Otoka is 10.601 m2 out of the total area of 26.930 m2, and one more building that is in further location, not in between these buildings has area of 2031 m2. [10] It is important to notice that the UDI in Nova Otoka is 0,3936502042. It is high, but there is a factory in between the buildings that is contains the rest of this field. This technically means that here the building density is almost close to ~ 0,86. For the general size of sit it is high and it takes large portion of space. Figure 10. Regulation plan of Otoka [Institute for Planning Development of Sarajevo Canton] �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 Environmental, social and cultural criteria: Based on the documentation and geographical analysis of the site, where Stup Nukleus is located we can conclude that there is no park in the close proximity of the complex, never the less there are no amenities for children or any similar project planned. The closest park that is intended for recreational and leisure purposes is 25 minutes walk from the complex and it is 1.9 km away. On the other hand, based on the analysis of Nova Otoka site we conclude that there is only one very small park within the complex, however the amenities for children are quite limited. Closest larger park that is intended for recreational and leisure purposes is 37 minutes walk from the complex and it is 3.3 km away. Considering the social aspects of the mentioned complexes we can notice a very bad trend of lack of care for the social interaction. It is important to mention the better position of Otoka compared to Stup that didn’t have any predispositions for social and cultural facilities, which Otoka inherited from socialist Yugoslav construction. After the careful examination of the site, we have concluded that Stup Nukleus has 5 privately owned coffee shops and 3 restaurants which based on the population and building density is not enough. [8] Beside these private commercial activities, there is no any sort of entertainment, recreational or cultural enforcing amenity in either one of the sites we are examining in this case study. [5] Architectural criteria: Stup Nukleus is commonly considered to be one of the worst complex built in Sarajevo in last two decades. The main issue we have discovered based on the interviews, was that the insufficient distance between buildings. [11] We will select the sample apartment from these buildings. The example that we used is the apartment with 2 bedrooms and has total of 58 m2. The selected type is the most common and the most repetitive type of the apartment in the entire complex. Regarding the layout and the dimensions of the rooms it is noticeable that from the lobby the living room with the kitchen and dining are accessible. The total area for these spaces is of 17,80 m2. From this space you can access the balcony 9,20 m2. To the left of the lobby there is a bathroom, area of 4,06 m2. The master bedroom is 14,37 m2 with access to the loggia. To the right of the front door is a pantry, area of 1,80 m2, while access to a smaller bedroom that has area 8,39 m2, from the living room. Some of these apartments are above the 7th floor. Which brings us to the next point and that is the disadvantages of Stup Nukleus buildings. This disadvantage is the insufficient amount of natural light. This issue is closely connected to the distance between buildings. The floors above the 7th floor, do have access to the natural light. Other parts are poorly designed and they get at most 3 hours of daylight. Looking upon the window to space ratio, we can notice that there is lack of windows throughout of the apartment, the rooms are small and they are really hard to fit any larger piece of furniture. As well on the floor plan you can see that the kitchen and bathroom are too small. Beside that, this apartment as you can see is facing the north side. This side is the side that gets the small amount of light in it. The issue is with �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 the air circulation from the kitchen to the only window in the left part of apartment that has to go through living and dining room. Figure 11. 58 m2 apartment in Stup Nucleus as average size apartment [www.olx.ba] On the other hand, as mentioned before, Nova otoka is also a project from the same construction company as Stup Nukleus complex and it is considered to be more contemporary and higher level than Stup. Since Nova Otoka was just recently completed, we were able to find more information about the technical execution of the construction and about building layout itself. This apartment is located on the west side of the complex and it is on 12th floor, meaning there is just one floor above it. [3] Further more As mentioned before Nova otoka is also a project from the same construction company as Stup Nukleus complex and it is considered to be more contemporary building than the previously mentioned building. Since Nova Otoka was just recently completed, we were able to find more information about the technical execution of the construction and about building it self. Floors facilities: two floors basement, ground floor and 12 residential floors. The basement floors are designed as parking spaces, ground floor contains offices, while the 12 floors above the ground floor are planned as housing units. The complex contains 12 floors, but the last 2 floors are two story penthouses. This complex apartment size varies from 32,49 m2 to 133,63 m2 where average area of the apartments is 65 m2. This apartment is located on first floor of 12 story building A. It is on South and facing the main road, which is very frequent and has high vehicle density during the day, especially the Otoka settlement due to the issues with traffic jams is know to be the start of the jams making vehicle concentration very high. �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 In order to make better comparison, we will select the similar size of the apartment from “Nova Otoka” complex, which has 57.16 m2. The apartment consists out of living room with connected kitchen and dining room with the total area of 22,64 m2. Master bedroom with area of 13,15 m2 is directly next to children bedroom: 7,10 m2 and within the lobby with area of 3,72 m2, across from the bedroom there is toilet with area of 4,24 m2 within the living room we can notice the balcony: 6,31 m2. Figure 12. 57 m2 apartment in Nova Otoka as average size apartment [www.olx.ba] Additionally, more significantly the shape, the rooms inside of the buildings are just not practical, because placing a bed in middle of the room, leaves around 70 cm of space that is accessible. This is a new practice and it proving to be bad and non-functional. Resident will always have a lack for space for wardrobes. 4. Conclusion Evaluating the situation and the data presented above, we can state that the analysis showed that most of these new complexes like the Stup Nukleus and Nova Otoka are built mainly for profit, without any concern for environmental, social or cultural benefits of such developments. There is lack of care for providing smart residential building solutions or on the other hand any basic social, recreational and cultural infrastructure resulting in inhuman, unsocial and quite hostile built environment without any sense of identity. A significant improvement can be done by adding areas like parks and playgrounds for children. Instead, the developers are opting for rather cruel profit machine that will bring money exclusively to the investors. There is a significant influence of scale, more precisely building density and distances between buildings on the overall quality of the studied complexes. One of the main issues especially noted in Stup Nukleus �Journal of Natural Sciences and Engineering, Vol. 2, No.2 (2020) DOI number: 10.14706/JONSAE2021311 is that there is an evident lack of daylight in between the buildings, especially where the distance between two buildings is not more than 8 meters. This is causing privacy issues, issues with vistas which can also lead to the further psychological issues. From the regulatory plan is very important to state that the density and the height of the buildings is not by any regulations or laws that are set in place. The case study has shown that the layout of the bedrooms within the buildings is highly questionable, based on their position and the size. The versatility, the flexibility and the functionality of certain spaces, bedrooms foremost, are dubious due to their limited size. [4] Furthermore, it is important to conclude with saying that there needs to be improvements and persistency of government to pursue the execution of the initially set regulatory plans. Moreover, there is an evident need for a clear set of residential standards in terms of room size, layout, orientation etc. These standards should be used and applied as regulatory mechanisms. This will prevent any future mistakes. On the other hand, the investors need to keep in mind all of the aspects of living, rather than just providing profitable housing solutions without any amenities. Lastly, the final users of the housing should be more aware of all the consequences and implications of the inadequate residential settlements, instead of focusing just on price per m2. 5. REFERENCES [1] Bošnjak, Katarina. “URBANI IDENTITET SARAJEVA.” AABH, 5 Nov. 2016 aabh.ba/urbani-identitet-sarajeva/. [2] “Općina Novi Grad Sarajevo.” Općina Novi Grad Sarajevo, 2015; www.novigradsarajevo.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17&Itemid=21. [3] Sarajevo, Canton. “Building Regulations and Laws for Canton Sarajevo”, 2017, propisi.ks.gov.ba [4] Bachelard, G. (1994). The Poetics of Space. Boston: Beacon Press books [5] Finci, J. (1962). Development of Disposition and Function in Residential Culture of Sarajevo. Sarajevo: [6] NP Oslobodjenje. Grabrijan, D., & Neidhardt, J. (1957). Architecture of Bosnia and the Way to Modernity. Ljubljana. [7] Ernst, J. Z., Vukicevic, B., Jakulj, T., & Ilich, W. (2017, August 22). Sarajevo Paradox: Survival throughout History and Life after the Balkan War. Retrieved from Columbia University: from http://www.columbia.edu/cu/ece/research/intermarium/vol6no3/ernst.pdf [8] Federalni zavod za statistiku. (n.d.). Retrieved from http://fzs.ba/index.php/popis-stanovnistva/popisstanovnistva-2013/preliminarni-rezultati-popisa-2013/ [9] “PACIFIC’ d.o.o. Kiseljak.” TIBRA, 2019, tibra-pacific.com/tibra_new/. [10] Otoka, Nova. “NOVA OTOKA.” NOVA OTOKA, 1 Aug. 2015, www.novaotoka.com/en/home.php [11] Općina Ilidža https://www.opcinailidza.ba/uploads/files/shares/REGULACIONI%20PLANOVI/Regulacioni%20plan 20Stup%20Nukleus.pdf � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Journal of Natural Sciences and Engineering Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2637-2835 DOI Digital object identifier 10.14706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Description An account of the resource Journal of Natural Sciences and Engineering (JONSAE) is a peer-reviewed, biannually published international journal focusing on empirical and theoretical research in all branches of Engineering and Natural Sciences. It is published on the behalf of Faculty of Engineering and Natural Sciences of International Burch University and aims to provide the best content regarding by publishing original research papers, review articles, special issues, feature articles, and book reviews. All manuscript submissions are subject to initial appraisal by the Editor, and, if found suitable for further consideration, to peer review by independent, anonymous referees. All peer review is double-blind and submission is online. The journal welcomes theoretical, applied, interdisciplinary and methodological work, with preference on empirical research, critical approach and problem-solving methods in manuscripts. Language A language of the resource English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Contemporary housing trends in Sarajevo Author Author Emina Mehić Abstract A summary of the resource. Within the last 20 years, there has been witnessed a significant increase of the urban population of Sarajevo, as a result of economic and social migrations. Consequently, this has caused an increasing demand for new housing which is mainly profit-oriented without any beneficial social, environmental or cultural implication. Primary objective of this research is to analyze the current situation and to assess the quality of the buildings not only as a housing solution, but as a complex that unites the community who inhabits it. This research will be conducted in a qualitative manner in analysis and statistical approach over the data related to the urbanization, building standards and positive effects of the building. Newly built parts of settlements Otoka and Stup will be used as case studies, since these parts of the city are most influenced by the mass production of the new housing solutions. This paper stresses out the correlation between high demand for the new housing and decreased quality of the housing without respecting minimum spatial and environmental standards, without basic amenities, social infrastructure and recreational and cultural activities. There is a need for improvements in contemporary housing design that will reflect with positive impacts on social, environmental, economic and cultural aspects of urban living. Keywords Keywords. Contemporary housing trends, qualitative analysis, Otoka, Stup Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2637-2835 DOI Digital object identifier 10.14706/JONSAE2021317