334 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ff4a7c6846352ba5079a75b5cc52911a.pdf 7c89a2fc68732bcd7f35182f0d43beca PDF Text Text 1. International Symposium on Sustainable Development, June 9-10 2009, Sarajevo Using the Advantage of Being in Between, with the Example of Fuzzy Set Theory: Opportunities for Bosnia Hüseyin Hayri NUROĞLU International University of Sarajevo Faculty of Economics and Business Administration Bosnia and Herzegovina hnuroglu@ius.edu.ba Abstract: This article analyses how culture, tradition and perception of the science affect the creation and application of techniques used in industry and management. Although it is thought that there are some global rules in business, cultural perspectives have an enormous effect on the application of the theories. This difference can be seen in the early fuzzy set theory applications. Fuzzy set theory has been accepted and applied by the eastern firms earlier than western firms. Despite its usefulness, western corporations met the fuzzy theory very suspiciously at the beginning, and they started utilizing it after its success has been proven. The biggest obstacle for the west for being late in using fuzzy set is their loyalty to the crispness and their crisp way of thinking. Bosnia, as a country which has both west's crispness and east’s mystical insight, can use the advantage of this feature. Bosnia can convert this characteristic of being a country between east and west and being familiar with the two different mind-sets into a competitive advantage. Instead of following only one trend, Bosnia can harmonize the characteristics of two sides and enjoy the early application of some promising theories. Keywords: Fuzzy Set Theory, Cultural difference, perceptions of science, Bosnia 1- Introduction It has always been a research question how and to what extent culture affects human beings. Does it only affect how to behave in the environment we exist or does it also affect how we think? There are thousands of studies about this issue but there isn’t any compromise between the researchers. First of all, there is a debate on the definition and content of the culture. However, one acceptable definition can be made as “a distinctly human means of adapting to circumstances and transmitting this coping skill and knowledge to subsequent generations. Culture gives people a sense of who they are, of belonging, of how they should behave, and of what they should be doing.” (Harris et al., 2004). Researchers believe that culture shapes the way we behave, our productivity at work, our values; shortly all human being’s behavior. Trompenaars (2003) defines culture as “the contextual environment, defining much of the essence of the relationships between an organization and the environment in which it operates. In the world, there are more than 200 nations, and Hofstede (1993) offers to focus on cultural factors in separating or uniting nations. In order to understand and differentiate cultures better, many different models have been developed. Some researchers have offered ten different categories to identify the culture (Harris et al., 2004). Some others claim that firms will be able to limit imitation and create competitive advantage if they concentrate on retaining the relationship between their corporate culture and their national/regional culture (Moran et al., 2007). We should also understand national culture to explain differences in international operational decision making (Pagel et al., 2005), because managers make their decisions and manage their resources under the shadow of their culture. In an interesting cross-cultural research, Kirkman et al. (2006) review empirical studies that have used the cultural values framework of Hofstede for the years between 1980 and 2002. They identify 180 studies in which culture has the main effect or moderator. 148 of these studies out of 180 cases, examine culture as a main effect, 32 of them as a moderator. Hofstede (1991) claims that national culture explains 50% of the differences in managers´ values, beliefs and attitudes. Culture shows its effect on many different areas of business and industry. For example, due to the cultural differences various types of Computerized Numerical Control (CNC) use have been seen in Japan and UK. Britain preferred to utilize CNC tools by operators with previous experience, but Japanese tried to use their CNC tools with no previous experience of machine tool operation. Moreover, British firms appointed one worker per machine, while Japanese were attempting to achieve multi machine operation (Kambayashi, 2004). This example explains individualism in the UK and collectivism in Japan with the cultural values framework of Hofstede. 278 �1. International Symposium on Sustainable Development, June 9-10 2009, Sarajevo According to the Hofstede (1980)´s research, German and Anglo-Saxon worlds specifically and western world in general are less uncertainty avoidant than eastern countries. Moreover, western countries have been less open to new experiences, sceptical about new theories such as Total Quality Management (TQM) and Fuzzy Logic. They applied these theories only after the success of these theories have been proven. The more interesting thing is, Deming´s ideas about total quality management hadn’t been accepted by Americans, but welcomed by Japanese businessmen first. Bensaou and Earl (1998) compare the Japanese and Western “mindsets” and approaches to the management of IT. Westerners use IT to have the smartest and cheapest result and to improve performance, while Japanese use IT to reach their goals after identifying performance goals. As mentioned so far culture is an important factor for the development and application of new theories. However, in some cases it can be misleading to consider the entire region as the basis for analyzing the culture. For example, the culture of UK is closer to the culture of USA even though UK is geographically closer to the European countries. The same is true for Mexico and USA as well. Although they are neighbors, they have different management cultures. In this case, besides cultures of the nations and similar culture of the regions, the perception of science of the cultures is another important factor in the development and application of new theories. Although TQM and Fuzzy Logic have enormous applications and benefits, western world was late to accept and to utilize these theories. As mentioned above, culture might be one reason but cannot explain the whole story alone. At this point looking at the science perception of the cultures might be helpful. The structure of the paper is as follows. Section 2 discusses fuzzy logic, the possible reasons why it has been accepted by the eastern world earlier than the western world, applications of fuzzy logic in commercial and industrial products and historical development of it. Section 3 analyzes the differences between eastern and western logic and connects these differences with the developments of fuzzy logic. Section 4 concludes. 2- Fuzzy Logic 2.1. Why fuzzy logic has been exploited in the east before the west? McNeil and Thro (1994) suggest two possible reasons for western nations for being late on accepting fuzzy logic. One reason is traditional cultures of west which rely on Aristotelian either-or-approach. Western people avoid uncertainty and risk. In the West, individual competitiveness is the main force of technological progress, whereas in the eastern cultures strength and success is achieved through consensus and group work which was also explained by the Hofstede’s (1980) analysis. As easily seen, eastern characteristics are more compatible with the fuzzy logic than mathematically oriented western attitudes. Another reason they suggest is Japan may be more open to new ideas than management- and bottom-line oriented western firms. Lotfi Zadeh, the founder of fuzzy logic, says that one important reason for Japan for being so advanced in fuzzy logic is that they are really consumer oriented. Japanese can immediately adapt new ideas and technologies which have a potential to serve the consumers (Blair, 1994). “When the only tool you have is a hammer, everything begins to look like a nail”(Zadeh) According to Zadeh, in Aristotle's day people tried to be as precise as possible. This Aristotelian or Cartesian tradition makes people to look at everything as being totally white or black. As Zadeh states, sometimes people may perceive things as being bad at the beginning, but then they turn out to be good or not so bad as people thought originally. One failure of classical logic is paying so little attention to approximate reasoning and perceiving things only in absolute terms. This allows solving many problems in real life but prevents us from solving many other everyday problems which are not crisp, subjective or have many possible solutions. He says that: “When the only tool you have is a hammer, everything begins to look like a nail. Classical logic simply doesn't provide the means to solve the problems. They concerned themselves with models of precise knowledge. But such models are so far removed from the real world that they don't do you any good” (Blair, 1994). 2.2. The Differences between Crisp Sets and Fuzzy Sets The difference between conventional dual logic and fuzzy set theory is that in conventional dual logic a statement can be either true or false; in set theory, an element can either belong to a set or not. However, real world situations are very often uncertain. Lack of information may cause the future state of the system to be unknown or unpredictable. This type of uncertainty has been handled by statistics and probability theory sofar. Fuzziness is possible to be found in many areas of life such as meteorology, medicine, engineering, manufacturing etc. where it is possible to define one situation in different ways or it is possible for an element to belong to different sets. In daily life, the meaning of words is often imprecise. Fuzzy set theory provides a 279 �1. International Symposium on Sustainable Development, June 9-10 2009, Sarajevo mathematical framework to study vague phenomena precisely. It is defined as a modeling language for fuzzy relations, criteria and situations (Zimmerman, 2001). In fuzzy set theory, normal sets are called crisp sets to be differentiated from fuzzy sets (Driankov et al., 1996). Let C be a crisp set and F a fuzzy set defined on the universe U. For any element u of U, either u ∈ C or u ∉ C . However, in fuzzy set theory it is not necessary that either u ∈ F or u ∉ F . In fuzzy set theory, a membership function µ F is assigned to every u ∈ U from the unit interval [0, 1], instead from the two element set {0, 1} as in crisp sets. If an element belongs to a fuzzy set with certainty, it has a membership value of 1. If this element does not belong to a fuzzy set, its membership value will be 0. On the other hand, an element can take the membership values of 0.9, 0,8, 0,7 or 0,2, 0,1 according to the degree at which it is near or far away from the target value which can be inferred from the definition of fuzzy set. According to Zimmermann (2001), major objectives of fuzzy set theory are to model uncertainty and to relax or generalize classical methods based on dual logic from a dichotomous to a gradual feature. Furthermore, it aims to reduce the complexity of data to a reasonable degree via linguistic variables. Computational units use these linguistic expressions and membership functions of fuzzy sets and finally retranslate the fuzzified result into the words via linguistic approximation and produce the output for the crisp world. 2.3. Advantages and Disadvantages of Fuzzy Systems Fuzzy logic has been used and become quite popular in different fields due to its advantages (McNeill and Thro, 1994). In fuzzy logic, linguistic variables are used instead of numerical ones which makes it similar to the way human beings think. Another advantage is that fuzzy logic needs fewer values, rules and decisions than conventional models. However, it is hard to develop a model from a fuzzy system. Even though they are cheaper, easier to design and faster to prototype than conventional systems, fuzzy systems may face cultural bias in some countries who favor mathematically crisp systems and linear models. This may be the reason why Japanese firms exploited fuzzy systems before the United States and European countries. Moreover, as the complexity of system increases, it becomes more difficult to specify the correct set of rules and membership functions to describe the behavior of the system appropriately (Aliev et al., 2004). 2.4. Fuzzy Set Mathematics In classical or crisp sets an element either belongs to a set and has a membership value of 1 or this element does not belong to the mentioned set and has a membership value of 0. However, an element of a fuzzy set may have various degrees of membership value between 0 and 1. ~ Definition (Zimmermann, 2001): If X is a collection of objects denoted generically by x, then a fuzzy set A is a set of ordered pairs: ~ A = {( x, µ A~ ( x) | x ∈ X } ~ µ A~ is called the membership function of x in A that maps X to the membership space M. The range of the membership function is a subset of the nonnegative real numbers whose supremum is finite. The membership function is the crucial component of a fuzzy set. Therefore, operations with fuzzy sets are defined with their membership functions. 2.5. Historical Development of Fuzzy Logic Fuzzy Logic was developed in the 1960s by Lotfi Zadeh claiming that this new paradigm will be able to model the own uncertainty of human reasoning. He believed that computer logic didn't have to be restricted to only 0 and 1. However, the acceptance of this technique by the “highly deterministic scientific society” has taken some time (Dualibe et al., 2003). The earliest supporters of fuzzy set theory were Japanese scientists and engineers (McNeil and Thro, 1994). Another country, which has the highest number of fuzzy-oriented scientists and engineers is China. The theoretical studies and practical applications on fuzzy theory have been caught in the US and in Europe later than eastern nations. Once it has been proven that fuzzy logic can be applied in the productions of commercial and industrial products quite successfully, western nations started to use and develop it. Nowadays, Germany has quite a lot of fuzzy oriented researchers and applications, and can be counted as the second country in fuzzy related developments after Japan. 2.6. Fuzzy Business and Industrial Systems 280 �1. International Symposium on Sustainable Development, June 9-10 2009, Sarajevo Fuzzy systems have been used heavily in industrial production (McNeil & Thro, 1994). For example, Fujitsu Laboratories developed a neuro-fuzzy system for rating the investment safety of bonds. A method of data analysis has been developed at a German company, INFORM, which is used for many purposes such as for the design of automobile and truck parts by Mercedes-Benz and to determine creditworthiness. Furthermore, at Los Alamos Scientific laboratory an experiment was conducted to design the best techniques for improving the recovery of oil from the ground which was a complex optimizing problem. A Portuguese company has implemented a fuzzy based digester management system and achieved a higher degree of automation (Driankov et al., 1996). The main advantages of this system were the consistent control strategy, up to 60% reduction of the variation of product quality, and a significant reduction in energy and base material consumption. Another interesting fuzzy product, an automated storm-sewage pumping station for Shanghai, was developed by a Chinese scientist Hong Chen. It aimed to correct the deficiencies of crisp pump controllers which either start too late to prevent backflow, run too long or stop too soon. Fuzzy system can easily determine when the pumps should be started and stopped according to the water level, change in water level and also to the weather. Moreover, fuzzy insulin infusion system for diabetics, some consumer products such as vacuum cleaner, washing machine, fuzzy air conditioner, dishwasher, video camera-recorder, heater, rice cooker, and clothes dryer can be counted how fuzzy theory is applicable and useful in practice. These machines arrange their own speed, water level and when to work and when not by easily adapting to their environments and save a lot of energy. In Japan, a home appliance which has the label “fuzzy-controlled” raises a positive sense of modern, high quality and user friendly machine (Driankov et al., 1996). On the other hand, the use of fuzzy logic is not restricted only to home appliances (Karray et al., 2004). Nissan, Subaru and Mitsubishi use the fuzzy control transmission systems which sense vehicle speed and acceleration, throttle opening, the rate of change of throttle opening, engine load, and driving style. Fujitec and Toshiba use a fuzzy scheme in elevator control which is said to reduce waiting time and improve the efficiency and reliability of operation. Even a subway train is being used in Sendai, Japan which determines the speed and stopping routine. Ride comfort and safety are performance requirements of this train. However, it is not so simple to implement fuzzy control in the production immediately; it requires well-trained personnel in the industry as well as researchers at the universities and laboratories. This is seen one of the bottlenecks that prevents a broader exploitation of fuzzy technology by European countries at the end of 1990s by Driankov et al. (1996). By 2002, Japanese firms who utilize fuzzy logic were Canon, Hitachi, Matsushita Electric, Minolta, Mitsubishi Electric, Ricoh, Sanyo and Sharp. In the USA, General Electric, Texaco and US Air Force Office of Scientific Research were the main users of fuzzy logic. At the same time in Europe, AEG, Bosch, Cerberus, Viessmann, INFORM, Endress and Hauser and DASA were utilizing fuzzy logic in their products (Kazemian, 2002). 3. Analysis Fuzzy logic is a very important and beneficial theory which is subject to change the electric, electronic and computer sciences deeply. Surprisingly, this theory was introduced by someone (Professor Zadeh) whose roots are in the east and was developed by the eastern nations firstly; but not by the western world which has been industrialized and developed before all other nations. Fuzzy logic has been started to be used by the western world first after it has been developed to some extent in the east and its usefulness has been proven. With this characteristic, it shares the same destiny with the Total Quality Management. These examples show one important fact: the invention and development of new ideas is not only dependent on the development level of countries. Culture and the perception of science play the key roles in inventing or accepting new theories. Western world which follows the paths of Aristo, Newton and Renaissance has been pioneers of many developments in the world but could not go beyond perceiving the world as crisp. However, we cannot understand and solve all the problems of human beings and of the world only with crisp theories. On the other hand, eastern way of thinking perceives the world not only with “0 and 1” or “true and false” concepts. This way of thinking makes the east luckier in solving the problems that cannot be solved by the crisp theories. The examples from the past prove these ideas. It is also possible to see new examples in the future as well. When we analyze the situation of Bosnia, we see that if Bosnia can concentrate on its national/regional culture and follow western and eastern world closely, it will be able to follow the latest trends in the industry and become more competitive in the region. Bosnia like the founder of fuzzy logic Professor Zadeh, witnessed different cultures (Catholics and Orthodox Christian culture, Muslim culture, Austria-Hungarian Culture, Ottoman Culture) and belongs to the western world from one perspective and also is a part of the eastern world from another perspective. For example, Bosnia has adopted western education system, and at the same time is familiar with the eastern philosophy, and mind-set. All these features offer Bosnia big chances for the future developments. 281 �1. International Symposium on Sustainable Development, June 9-10 2009, Sarajevo 4. Conclusion As a conclusion, under the shadow of culture and tradition, perception of the science affects the creation and application of techniques used in industry and management. This can be seen in the background of the fuzzy logic founder and by looking at the nations which applied fuzzy set theory first. The reason why western companies were late in accepting and utilizing fuzzy logic can be explained mainly by their science perception. Different than eastern ancient tradition, western tradition and taught teaches to be always precise and crisp. However, many unsolved problems we face are not crisp and cannot be solved by crisp logic. On the other side, the contribution of western nations to the science and technology is not possible to ignore. At this point, Bosnia, as a country which has both west's crispness and east’s mystical insight, can use the advantage of this feature. Bosnia can convert this characteristic of being a country between east and west and being familiar to the two different mind-sets, into a competitive advantage. Geographically it is in west, but has experienced both western and eastern cultures in different time periods. Instead of following only one trend, Bosnia is able to observe and understand two traditions, and can enjoy the early application of promising theories. References Aliev Rafik A., Bijan Fazlollahi & Rashad R. Aliev (2004). Soft Computing and its Applications in Business and Economics. Springer Verlag: Berlin Heidelberg. Bensaou, M. & Earl, M. (1998). The right mind-set for managing information technology. Harvard Business Review, 76(5), 118–128. Blair Betty (1994). Interview with Lotfi Zadeh: Creator of Fuzzy Logic. Azerbaijan International, 2.4, 46-57. Driankov Dimiter, Hans Hellendoorn & Michael Reinfrank (1996)., An Introduction to Fuzzy Control. Springer Verlag: Berlin-Heidelberg-NewYork. Dualibe, Carlos, Verleysen, M., & Jespers, P. (2003). Design of Analog Fuzzy Logic Controllers in CMOS Technologies: Implementation, Test and Application. Kluwer Academic Publishers. Harris, Philip R., Moran, Robert T. & Moran, Sarah V. (2004). Culture and its Characteristics, Global Leadership Strategies for the 21st Century. Elsevier Butterworth–Heinemann: Oxford. Hofstede, G. (1980). Culture’s Consequences: International Differences in Work-related Values. Beverly Hills, CA: Sage. Hofstede, G. (1991). Cultures, Organizations: Software of the Mind. London: McGraw-Hill. Hofstede, G. (1993). Cultural Constraints in Management Theories. The Executive, 7(1), 81-94. Kambayashi, N. (2004). Culture-specific IT Use in Japanese Factories. Asian Business & Management, 3, 241–262. Karray F.O., & de Silva C. (2004). Soft Computing and Intelligent System Design: Theory, Tools and Applications. Addison Wesley. Kazemian H. B. (2002). Fuzzy Logic Applications. Expert Systems, 19(4), 189-190. Kirkman, B. L., Lowe, K. B., & Gibson, C. B. (2006). A Quarter Century of Culture's Consequences: A review of empirical research incorporating Hofstede's cultural values framework. Journal of International Business Studies, 37(3), 285-320. McNeill F. Martin & Ellen Thro (1994). Fuzzy Logic: A Practical Approach. Academic Press Limited: London. Moran, F., Palmer, D.W.,& Borstorff, P.C. (2007). The Relationship between National Culture, Organizational Culture, Causal Ambiguity and Competitive Advantage in an International Setting: An Explanatory Analysis. Proceedings of the Academy for Studies in International Business, 7(1). Pagell M.; Katz J. P; & Sheu C. (2005). The importance of national culture in operations management research. International journal of Operations & Production Management, 25(¾), 371. Trompenaars Fons & Peter Woolliams (2003). Business Across Cultures. Capstone Publishing: England. Zimmermann Hans-Jürgen (2001). Fuzzy Set Theory and Its Applications, USA: Kluwer Academic Publishers. 282 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 223 Title A name given to the resource Using the Advantage of Being in Between, with the Example of Fuzzy Set Theory: Opportunities for Bosnia Author Author NUROĞLU, Hüseyin Hayri Abstract A summary of the resource. This article analyses how culture, tradition and perception of the science affect the creation and application of techniques used in industry and management. Although it is thought that there are some global rules in business, cultural perspectives have an enormous effect on the application of the theories. This difference can be seen in the early fuzzy set theory applications. Fuzzy set theory has been accepted and applied by the eastern firms earlier than western firms. Despite its usefulness, western corporations met the fuzzy theory very suspiciously at the beginning, and they started utilizing it after its success has been proven. The biggest obstacle for the west for being late in using fuzzy set is their loyalty to the crispness and their crisp way of thinking. Bosnia, as a country which has both west's crispness and east’s mystical insight, can use the advantage of this feature. Bosnia can convert this characteristic of being a country between east and west and being familiar with the two different mind-sets into a competitive advantage. Instead of following only one trend, Bosnia can harmonize the characteristics of two sides and enjoy the early application of some promising theories. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2009-06 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/86c97a17b7fcd9238ae88e2c57a85772.docx e4d2f22b1908d6bf1faa2475c7492636 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3ebbea46fdae02c638a01392df8eedbd.pdf d6c7bd1746350ac8953d993a41068a56 PDF Text Text Autor: Prof. dr. Suzana Bubić, redovni profesor Institucija: Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru E-mail: suzana.bubic@unmo.ba USKLAĐIVANJE DOMAĆEG ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-EM RADI JAĈANJA PROCESNOG POLOŽAJA DJETETA Sažetak U radu se analiziraju odredbe sadržane u zakonodavstvu Evropske unije koje se odnose na zaštitu prava djeteta u postupku, odnosno na njegov procesni položaj. Osnovno procesno pravo djeteta - pravo na slobodno izražavanje i uvažavanje mišljenja, razmatra se u kontekstu obavezujućih instrumenta Evropske Unije. Nakon toga se posebna pažnja usmjerava na pitanje prilagođenosti pravosuđa djetetu koje učestvuje u postupku u bračnim i porodičnim predmetima, a istraživanjem Smjernica Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djetetu, čiju primjenu i uzimanje u obzir u budućem zakonodavstvu u oblasti građanskog i krivičnog prava promoviše Evropska komisija. Rezultati provedenog istraživanja, iskorišteni za formulisanje zaključaka, jesu utvrđenje potrebe i prijedloga načina izmjene domaćeg procesnog zakonodavstva, radi njegovog usklađivanja s rješenjima i zahtjevima razmatranih akata, a u cilju osiguranja djeci pristupa sudu i prilagođavanja postupka njihovom uzrastu, potrebama, pravima i najboljem interesu, što će dovesti do jačanja njegovog procesnog položaja. Metode korištene u istraživanju su prvenstveno pozitivnopravna, normativna i uporedno pravna. Kljuĉne rijeĉi: acquis, procesna prava djeteta, mišljenje djeteta, pravosuđe prilagođeno djetetu, najbolji interes djeteta �1. Uvod Prostor za usklađivanje porodičnog zakonodavstva sa acquis-em nije širok kao u drugim granama prava, s obzirom na to da je oblast porodičnog prava u nadležnosti država članica Evropske unije (dalje: EU). Ovako uređena nadležnost je, do usvajanja Ugovora iz Lisabona, bila razlog postojanja malog broja obavezujućih pravnih instrumenata EU u ovoj oblasti. Doduše, ni odredbe ovog Ugovora koje se odnose na porodično pravo ne tiču se materijalnog prava, već njegovog kolizionopravnog i procesnopravnog aspekta.i Prvi dokument obavezujućeg karaktera koji sadrži norme koje se direktno odnose na brak i porodicu je Povelja o osnovnim pravima EU. Ona je Ugovorom iz Lisabona izjednačena po snazi s Osnivačkim ugovorima, a za porodično pravo relevantne su njene odredbe kojim se garantuju pravna, ekonomska i društvena zaštita porodice te pojedina prava značajna za ovu oblast. Predmet našeg istraživanja su procesna prava djeteta, odnosno prava čije poštovanje osigurava djetetu procesni položaj jednak položaju odraslih učesnika u postupku u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču djeteta. Najvažnije među njima je pravo djeteta da slobodno izrazi svoje mišljenje o tim pitanjima i da ono bude uvaženo pri donošenju odluke. Na pravo djeteta na saslušanje odnose se i odredbe Uredbe br. 2001/2003, pa je u tom kontekstu i ona predmet istraživanja. Od neobavezujućih pravnih instrumenata kojim se uređuju pojedina pitanja vezana za sudski postupak u kojem učestvuje dijete, istraživanjem su obuhvaćene Smjernice Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci i Agenda EU za prava djeteta. Svi ovi instrumenti, oslonjeni na UN Konvenciju o pravima djeteta, koja je na snazi u svim državama članicama EU, moraju biti uzeti u obzir u procesu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa acquis-em, kako bi se osiguralo i postiglo jačanje procesnog položaja djeteta. Problem izražen u domaćoj praksi - nepoštovanje procesnih prava djeteta zagarantovanih u domaćim porodičnim zakonima, moguće je eliminisati ili bar ublažiti, prihvatanjem rješenja sadržanih u razmatranim dokumentima, pogotovo onim neobavezujuće prirode, koji su i doneseni kako bi služili kao vodič nacionalnim organima u uređenju i u vođenju postupaka u kojim učestvuju djeca. Cilj ovog rada je, primjenom normativne, pozitivnopravne i uporednopravne metode, istražiti važeće propise u pravu EU i praksu Suda EU, te na osnovu toga odrediti pitanja koja se tiču procesnog položaja djeteta, odnosno njegovih procesnih prava, o kojim je poželjno ili nužno usklađivanje domaćeg prava s aquis-em, što će biti i doprinos ovog rada. U domaćoj doktrini je uglavnom izostalo interesovanje, pa ne postoji ni literatura na ovu temu. Procesni položaj djeteta i njegova prava u postupku predmet su istraživanja i analiza, ali ne u kontekstu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa acquis-em. O njima se pisalo s aspekta domaćeg zakonodavstva i konvencija koje se odnose na njih – UN Konvencije o pravima djeteta, Evropske konvencije o ostvarivanju dječjih prava i Konvencije o kontaktima u vezi s djecom. Razmatrana je usklađenost domaćeg prava s ovim dokumentima, ali i s praksom Evropskog suda za ljudska prava, koja je u tu svrhu analizirana. 2. Procesna prava djeteta u obavezujućim instrumentima Evropske unije 2.1. Ugovor o Evropskoj uniji i Povelja o osnovnim pravima EU Prava djeteta i njihova zaštita dobijaju sve značajnije mjesto u pravu Evropske unije. Unija je u Ugovoru o Evropskoj uniji izričito obavezana na podsticanje zaštite prava djeteta (član 3. stav 3. al. 2) i na Članom 67. stav 5. t. 2. Amsterdamskog ugovora iz mogućnosti preduzimanja mjera Vijeća u oblasti sudske saradnje u građanskim predmetima s prekograničnim implikacijama bila su isključena pitanja koja se odnose na porodično pravo. (EU, 2006, Consolidated versions of the Treaty on European Union and of the treaty establishing the European Community, Official Journal of the European Union, C/321 E/1, 29. 12. 2006, https://www.ecb.europa.eu/ecb/legal/1341/1342/html/index.en.html Prema t. 1. i 2. stava 3. člana 81. Ugovora iz Lisabona, Vijeće jednoglasno, nakon savjetovanja s Evropskim parlamentom, odlučuje u oblasti sudske saradnje u porodičnim predmetima s prekograničnim implikacijama. Odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom utvrđuje mjere koje se odnose na ovu oblast, a na prijedlog Komisije može donijeti odluku kojom se utvrđuju oni aspekti porodičnog prava s prekograničnim implikacijama koji mogu biti predmet akata donesenih u redovnom zakonodavnom postupku. (EU, 2012, Consolidated versions of the Treaty on European Union, Official Journal of theEuropean Union, C 326, Volume 55, 23. 10. 2012, https://www.ecb.europa.eu/ecb/legal/1341/1342/html/index.en.html) i �doprinos, u svojim odnosima sa ostalim dijelom svijeta, zaštiti ljudskih prava, naročito prava djeteta (član 3. stav 5).ii Kao posebna grupa ljudskih prava, prava djeteta su konkretnije normirana Poveljom o osnovnim pravima EU (član 24; u daljem tekstu: Povelja), čime je potvrđen status djeteta kao nezavisnog i autonomnog subjekta, priznat mu već ranije UN Konvencijom o pravima djeteta. Povelja je iz Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda preuzela prava iz oblasti porodičnog prava, a iz Konvencije o pravima djeteta samo manji broj prava.iii Iz Konvencije o pravima djeteta (člana 3. stav 1) preuzet je standard “najbolji interes djeteta”, na čije su primarno uzimanje u obzir u svim aktivnostima koje se tiču djece obavezani organi vlasti i privatne institucije (stav 2. člana 24. Povelje). Djeca imaju pravo pravo na zaštitu i brigu potrebnu za njihovu dobrobit te mogućnost slobodnog izražavanja mišljenja koje se mora uzeti u obzir u predmetima koji se odnose na djecu, a u skladu s njihovim uzrastom i zrelošću (stav 1. člana 24. Povelje).iv Pored toga, svakom djetetu je priznato pravo na redovno održavanje ličnog odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima (stav 3. člana 24. Povelje).v vi Zaštita ovih prava osigurana je obavezivanjem svih EU institucija i tijela, kao i država članica, na njihovo poštovanje pri implementaciji EU prava (član 51. Povelje).vii Navođenje mogućnosti djeteta da slobodno izrazi svoja stajališta u dokumentu koji na najopćiji način pominje prava djece najbolji je pokazatelj njenog značaja za dijete i potrebe da se ona ispoštuje kako u normativnom smislu, tako i u praktičnom djelovanju. S obzirom da je domaće porodično zakonodavstvo priznalo djeci sva prava normirana u Povelji, sasvim je izvjesno da će se obaveza iz upravo pomenutog člana 51. Povelje izvršavati od strane Bosne i Hercegovine. Problemi, međutim, mogu nastati pri primjeni ovih propisa u praksi. 2.2. Pravo djeteta na saslušanje u Uredbi br. 2201/2003 i praksi Suda EU Opredijeljenost Evropske unije pravima djeteta izražena je i u Uredbi Vijeća EU br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja van snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (Brussels II bis; u daljem tekstu: Uredba). U njenoj Preambuli je naglašeno da ona priznaje osnovna prava i poštuje načela Povelje te da posebno nastoji osigurati poštovanje osnovnih prava djeteta iz člana 24. Povelje (t. 33). Pored ove opće izjave, u Preambuli je sadržana i izjava o važnoj ulozi saslušanja djeteta u primjeni Uredbe, u kojoj je navedeno i da cilj Uredbe nije izmjena nacionalnih postupaka (t. 19). Znači, Uredba je uređenje postupka u kojem se dijete saslušava ostavila u nadležnosti država članica.viiiix U Uredbi je, znači, saslušanje Consolidated versions of the Treaty on European Union, supra note 1. Vezano za ovakvo rješenje prihvaćeno u Povelji, Hrabar (2013) ističe da “svaki dokument koji pretendira da na najopćenitijoj razini reflektira gledišta društva o nekoj pojavnosti, Povelja je, po našem mišljenju, na dostatnoj razini prepoznala glavne okosnice zaštite djece u Europskoj uniji. Iz prava djece na njihovu zaštitu i skrb, iščitava se potreba svekolikog i raznovrsnog angažmana europskog društva i institucija te nacionalnih institucija na podupiranju djece u odrastanju. Uzme li se u obzir činjenica da su sve članice Europske unije stranke Konvencije o pravima djeteta, tad nema prigovora jednostavnosti rješenja odredbe članka 24. Povelje.” (Hrabar D. (2013). Nova procesna prava djeteta - europski pogled, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol. 4 No.1, str. 69, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/111823, pristup 23. 11. 2015. iv U ovoj odredbi je izostavljen dodatak sadržan u članu 12. Konvencije o pravima djeteta – da će se djetetu, radi slobodnog izražavanja mišljenja, osigurati mogućnost da bude saslušano u svakom sudskom i upravnom postupku koji ga se tiče. v I ova prava su preuzeta iz Konvencije o pravima djeteta (član 3. stav 2, član 12. i član 9. stav 3). vi Zbog njegovog velikog značaja za dijete, ali i za slobodno kretanje ljudi, od svih prava priznatih djetetu u Konvenciji o pravima djeteta, u Povelji je posebno navedeno pravo na redovno održavanje ličnog odnosa i neposrednog kontakta s roditeljima. Više o ovome v: Korać Graovac A. (2013). Povelja o temeljnim pravima Europske unije i obiteljsko pravo, u: Europsko obiteljsko pravo Zagreb, Narodne novine, str.47. vii O bliskoj vezi između porodičnog prava i ljudskih prava i o tome da će Povelja o osnovnim pravima EU ojačati uticaj evropskog prava na nacionalno porodično pravo v. više: Wurmnest,W. (2003). Threes or Forest? – Colloque international et Session internationale d'etudes doctorales sur la réception du droit communaitaire en droit privé des Etats Members, European Review of Private Law 2003/3, str. 478. i 480. viii O nadležnosti država članica u ovoj oblasti, te o postupcima pred njihovim sudovima i posebnim tehnikama koje oni primjenjuju za utvrđivanje mišljenja djeteta, v.: Evropska komisija. (2014). Praktični priručnik za primjenu Uredbe Bruxelles II.a, tačka 6.3, str. 77; elektronska verzija dostupna na: http://e-justice.europa.eu, pristup 6. 11. 2015. ix U slučaju da se dijete saslušava u drugoj državi članici, Preambula upućuje na Uredbu (EZ) br 1206/2001 od 28. 5. 2001. o saradnji između sudova država članica u oblasti izvođenje dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (t. 20). ii iii �djeteta u postupcima koji ga se tiču postavljeno kao načelo, kao što je urađeno i u Konvenciji o pravima djeteta. Mogućnost saslušanja tokom postupka djetetu se osigurava u nekoliko odredaba Uredbe. Tako je ona izričito zagarantovana odredbom stava 2 člana 11, dok u odredbama članova 23, 41. i 42. ona proizlazi iz normiranja nedavanja djetetu mogućnosti saslušanja kao razloga za nepriznavanje i neizvršenje odluke. Odstupanje od pravila o davanju djetetu mogućnosti da bude saslušano dozvoljava se samo izuzetno: u jednoj grupi predmeta odstupanje je moguće ako se radi o hitnom slučaju, a u drugoj grupi ako bi to bilo neprikladno zbog njegovog uzrasta ili stepena zrelosti.x U odredbi člana 23. među razlozima za nepriznavanje odluke koja se tiče roditeljske odgovornosti navedeno je to što je odluka donesena a da dijete nije imalo mogućnost da bude saslušano, čime su prekršena osnovna načela postupka države članice u kojoj se zahtijeva priznanje. Od ovog zahtjeva dozvoljen je samo jedan izuzetak - ako se radi o hitnom slučaju.xi Odredbom stava 2. člana 11. normirano je da se kod primjene članova 12. i 13. Haške konvencije iz 1980.xii osigurava da dijete ima mogućnost saslušanja tokom postupka, osim ako se to čini neprikladnim zbog njegovog uzrasta ili stepena zrelosti.xiii Nedavanje mogućnosti djetetu da bude saslušano u postupku razlog je i za odstupanje od pravila o direktnom priznanju i izvršnosti odluke kojom je odlučeno o pravu na kontakt i o predaji djeteta. Naime, pravo na kontakt s djetetom, priznato u izvršnoj sudskoj odluci, i predaja djeteta, kao rezultat izvršne sudske odluke donesene u jednoj državi članici, priznaju se i izvršna su u drugoj državi članici bez potrebe pribavljanja potvrde izvršnosti i bez bilo kakve mogućnosti osporavanja njihovog priznavanja. Ovo direktno priznanje i izvršnost uslovljeno je samo prilaganjem uz odluku potvrde koju izdaje sudija koji je donio tu odluku. Uslovi za izdavanje ove potvrde tiču se poštovanja procesnih garancija u postupku donošenja odluke, a jedan od njih je to da je djetetu omogućeno saslušanje. Bez ispunjenja ovih uslova potvrda se može izdati samo ako je saslušanje smatrano neprikladnim zbog djetetovog uzrasta ili stepena zrelosti (član 41. stav 2. tačka c; član 42. stav 2. tačka a). xiv Tumačenje i primjena navedenih odredaba Uredbe bila je predmet razmatranja Suda EU (u daljem tekstu: Sud), mada praksa u ovoj oblasti nije obimna i bogata. postoji praksa Suda Evropske unije, mada ona nije obimna i bogata. Za potrebe ovog rada izvršena je analiza predmeta Joseba Andoni Aguirre Zarraga v. Simone Pelz, u kojem je zahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje Uredbe podnesen u okviru spora o vraćanju u Španiju kćerke navedenih osoba – roditelja, koja je trenutno u Njemačkoj s majkom.xv Iz odluke koju je Sud donio, ovdje su izdvojeni stavovi koji se odnose na saslušanje djeteta u postupku u kojem se odlučivalo o vraćanju djeteta. U Praktičnom priručniku za primjenu Uredbe Bruxelles IIa ukazano je na potrebu što restriktivnijeg tumačenja ovog izuzetka, uz obrazloženje da su prava djeteta u postupcima koji ga se tiču vrlo važna i da su odluke koje se u njima donose ključne za interese djeteta. (supra note 8, tačka 6.2, str. 77) xi Sud je u predmetu C-455/15 PPU P. v. Q [2015] naglasio da član 23. Uredbe, u kojem su navedeni razlozi na osnovu kojih se može protiviti priznanju sudske odluke koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, treba strogo tumačiti jer predstavlja smetnju ostvarenju jednog od osnovnih ciljeva Uredbe (t.36). Pri tome se pozvao na izjavu 21. Preambule, po kojoj se Uredba zasniva na konceptu prema kojem se priznavanje i izvršenje sudskih odluka donesenih u nekoj državi članici mora zasnivati na načelu međusobnog povjerenja, a razlozi nepriznavanja trebaju biti svedeni na najmanju moguću mjeru (t.35). http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=9ea7d2dc30dde62aeeca39054ce4899fc069dc8ff6f8.e34KaxiLc3q Mb40Rch0SaxuRc3z0?text=&docid=171789&pageIndex=0&doclang=HR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=41106 xii Odredba člana 12. odnosi se na odlučivanje o vraćanju nezakonito odvedenog ili zadržanog djeteta u postupku pokrenutom prije isteka godine dana od njegovog odvođenja ili zadržavanja, a odredba člana 13. među razlozima zbog kojih se ne mora narediti vraćanje djeteta navodi protivljenje djeteta koje je dostiglo traženi uzrast i stepen zrelosti (v. infra). xiii U odluci Doma Lordova Re D(2007) Barunica Hale je iznijela stav da, u slučaju otmice djeteta iz vanevropske zemlje, princip sadržan u ovoj odredbi Uredbe ima univerzalnu primjenu i da je konzistentan sa međunarodnom obavezom iz člana 12. UN Konvencije o pravima djeteta (prema: Potter, M.(2008). The Voice of the Child: Children᾿s „rights“ in Family Proceedings, The Family in Law 2, p. 28 15-36, dostupno na: http://www.mishpat.ac.il/files/650/2911/3605/3606.pdf) xiv Ukoliko dijete nije saslušano, a razlog za nesaslušanje nije neprikladnost uzrastu i zrelosti djeteta, umjesto direktnog priznanja i izvršenja uslijedit će egzekvatura. xv C-491/10 PPU Joseba Andoni Aguirre Zarraga v. Simone Pelz [2010] x �Sud smatra da odredbe člana 24. Povelje i tačke a) stava 2 člana 42. Uredbe upućuju ne na saslušanje djeteta per se, već na to da dijete ima mogućnost da bude saslušano (t. 62. Odluke). Vezano za ocjenu (ne)prikladnosti saslušanja djeteta zbog njegovog uzrasta i zrelosti, navodi da nju cijeni sud koji odlučuje o vraćanju djeteta. Pri tome ističe da konflikti, zbog kojih se mora donijeti odluka o dodjeli staranja jednom od roditelja, i s njima vezane tenzije stvaraju situacije u kojim se saslušanje djeteta, naročito onda kada se zahtijeva fizičko prisustvo djeteta pred sudom, može utvrditi neprikladnim i čak štetnim za psihičko zdravlje djeteta, često izloženog i ugroženog takvim tenzijama. Zbog toga saslušanje djeteta ne može biti apsolutna obaveza, već mora biti ocijenjeno imajući u vidu šta je u najboljem interesu djeteta u svakom pojedinom slučaju, u skladu s članom 24. stav 2. Povelje (t. 64). Pozivajući se na odredbe člana 24. Povelje i tačke a) stava 2 člana 42. Uredbe, Sud je zauzeo stav da nužna posljedica prava djeteta da bude saslušano nije obavljanje saslušanja pred sudom države članice porijekla, već da ovo pravo zahtijeva da je djetetu učinjena dostupnim zakonska procedura i uslovi koji mu omogućavaju da slobodno izrazi svoje mišljenje i da sud to mišljenje uzme u obzir (t. 65). Iz toga proizlazi da sud države članice porijekla, prije nego što izda potvrdu (u skladu sa zahtjevima iz člana 42. Uredbe), uzimajući u obzir najbolji interes djeteta i sve okolnosti pojedinog slučaja, mora utvrditi da je sudska odluka koja se potvrđuje donesena na način da je djetetu bilo omogućeno da slobodno izrazi svoja stajališta i da je imao stvarnu i efikasnu mogućnost da ih izrazi. Pri ocjeni (ne)prikladnosti sud države porijekla mora, u mjeri u kojoj je moguće i uzimajući uvijek u obzir najbolji interes djeteta, koristiti sva raspoloživa sredstva prema nacionalnom pravu, kao i posebne instrumente međunarodne sudske saradnje, uključujući, kada je to prikladno, sredstva predviđena Uredbom br. 1206/2001 (t. 67. i 68). Sud je odlučio da se, u okolnostima kakve su u ovom slučaju, sud nadležan u državi članici izvršenja ne može protiviti izvršenju potvrđene odluke naređujući vraćanje djeteta koje je bilo protivpravno odvedeno, zbog toga što smatra da je sud države članice porijekla koji je donio odluku možda povrijedio član 42. Uredbe, tumačen u skladu s čl. 24. Povelje. On ne može tako postupiti zbog toga što procjena da li je ovdje učinjena takva povreda spada u isključivu nadležnost sudova države članice porijekla. O nemogućnost protivljenja priznanju potvrđene odluke Sud se izjasnio i u predmetu Doris Povse v. Mauro Alpago, navodeći da iz izjave 24 Preambulexvi i članova 42(1) i 43(2) Uredbe jasno proizlazi da izdavanje potvrde nije predmet žalbe i da je potvrđena odluka automatski izvršna (t. 70).xvii U predmetu Inga Rinau Sud je izrazio stav da odluku, donesenu u skladu s odredbama koje se odnose na pravo na kontakt i vraćanje djeteta, izvršnom može proglasiti sud države članice porijekla nezavisno od mogućnosti žalbe bilo u državi članici porijekla bilo u državi članici izvršenja (t. 84).xviii Na ovom mjestu se čini opravdanim ponovo naglasiti da pravo djeteta na izražavanje mišljenja i na njegovo uvažavanje garantuje i Haška konvencija o građanskopravim posljedicama međunarodne otmice djece.xix Poštovanje ovog prava normirano je kao uslov za donošenje odluke o vraćanju nezakonito odvedenog ili zadržanog djeteta: sudski ili upravni organ može odbiti da naloži povratak deteta ako utvrdi da se dijete suprotstavlja povratku i da je dostiglo uzrast i stepen zrelosti pri kojem je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje (stav 3. člana13). Odredba je, kao i razmatrane odredbe Uredbe, fleksibilna i http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=83464&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=125229 xvi Prema izjavi 24 Preambule, „potvrda izdana s ciljem olakšavanja izvršenja sudske odluke ne bi trebala biti podložna ulaganju žalbe. Trebala bi biti ispravljena samo ako postoji materijalna pogreška, tj. ako ne odražava ispravno sudsku odluku.“ xvii Case C-211/10 PPU Doris Povse v. Mauro Alpago [2010], http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=83999&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=97319 xviii Case C-195/08 PPU Inga Rinau [2008], http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=67594&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=97026 xix Ova Konvencija obavezuje sve države članice EU od aprila 2007. godine, kada je EZ postala član Haške konferenciji o međunarodnom privatnom pravu. (v. Council Decision 2006/719/EC of 5 October 2006 on the accession of the Community to the Hague Conference on Private International Law, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:32006D0719 �ostavlja mogućnost uvažavanja razvojnih sposobnosti djeteta i njihovom prilagođavanju. Sud EU se na nju poziva u predmetima otmice i tumači je zajedno s odredbama člana 42. Uredbe 2201/2003 (v. supra).xx Iz analiziranih odredaba Uredbe i prakse Suda proizlazi da domaći sudovi moraju u prekograničnim predmetima posebnu pažnju posvetiti davanju mogućnosti djetetu da se izjasni i iznese vlastite stavove, jer onemogućavanje djeteta da bude saslušano može spriječiti slobodno kretanje donesene odluke. To je naročito važno u predmetima u kojima je ukinuta egzekvatura, ali će se, zbog uskraćivanja mogućnosti saslušanja, osim ako se radi o navedenom izuzetku, direktno priznanje i izvršenje odbiti, što će ići na uštrb interesa djeteta. Utvrđenje izuzetka, odnosno postojanja osnova za ocjenu neprikladnim saslušanja djeteta je odgovoran zadatak suda. Njegovom lakšem izvršenju i donošenju, u ovom kontekstu, pravilne odluke, pa onda i njenom slobodnom kretanju, može znatno doprinijeti normiranje u domaćim propisima, u skladu sa usvojenim evropskim dokumentima, načina saslušavanja djeteta te utvrđivanja uzrasta i zrelosti djeteta. 3. Uređenje sudskog postupka u kojem uĉestvuje dijete u neobavezujućim pravnim instrumentima Za djecu čiji su roditelji stranke u sudskom postupku u porodičnim predmetima, pogotovo onda kada se u njemu odlučuje i o pitanjima koja se tiču same djece, ovaj postupak je uvijek stresan. Stres koji doživljavaju je intenzivniji ukoliko je dijete u toku sudskog postupka doživjelo negativno iskustvo, ukoliko su sudija ili druge ovlaštene osobe postupale na neadekvatan način, neuvažavajući djetetove interese, potrebe, mogućnosti i sposobnosti u toku ovog postupka. Sudski postupak u nacionalnim pravima uglavnom je oblikovan tako da ne osigurava realizaciju prava djeteta na aktivno učešće u njemu - da bude saslušano, odnosno da izrazi vlastito mišljenje o svim pitanjima koja ga se tiču i da ovo mišljenje bude uvaženo. Stoga je od izuzetnog značaja sudski postupak prilagoditi djetetu, odnosno urediti ga i voditi po pravilima drugačijim od onih koja ga tradicionalno uređuju. Razlozi koji otežavaju položaj djeteta u postupku su brojni. Isto tako su brojne i prepreke koje djetetu otežavaju pristup sudu, a među njima je posebno značajna okolnost da dijete nema poslovnu i parničnu sposobnost (osim izuzetaka od ovog pravila). Zbog toga je nužno osigurati zastupanje djeteta, bilo od zakonskog zastupnika, posebnog staratelja ili druge osobe koju zakonodavac ovlasti na zastupanje djeteta. Da bi se osiguralo da će ova osoba zaista uspješno zastupati dijete, zakonodavac mora biti posebno oprezan pri normiranju zastupanja, a organ nadležan za imenovanje osobe u svakom konkretnom slučaju mora pokazati dužnu pažnju pri njenom izboru. Što se tiče samog pokretanja postupka, ukoliko zastupnik djeteta, a uz to i nadležni organ ovlašten za pokretanje postupka propuste pokrenuti ga, dijete ne može zaštititi svoje ugroženo ili povrijeđeno pravo jer mu je onemogućen pristup sudu – povrijeđeno je njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. EKLJP. To se može izbjeći samo blagovremenim imenovanjem osobe koja će u ime djeteta pokrenuti postupak i u njemu zastupati dijete. 3. 1. Smjernice Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci Neprilagođenost sudskog postupka djeci bila je jedan od razlogaxxi zbog kojeg je Komitet ministara Vijeća Evrope predložio i usvojio 2010. godine Smjernice o pravosuđu prilagođenom djeci (u daljem tekstu: Smjernice).xxii Kao neobavezujući instrument, Smjernice su donesene da bi pomogle i poslužile kao Na član 13. Haške konvencije naglasak je stavljen u članu 11. stav 2. Uredbe 2201/2003. Naime, i pored toga što se u odredbi člana 13. zahtijeva izjašnjenje djeteta i uzimanje u obzir njegovog mišljenja, isti zahtjev je ponovljen i u navedenoj odredbi Uredbe 2201/2003. xxi U Preambuli Smjernica, među razlozima za njihovo donošenje navedeni su i: potreba osiguranja efikasnog provođenja postojećih obavezujućih općih i evropskih standarda zaštite i unapređenja dječjih prava; potreba da se u demokratskom društvu osigura i jednako primjenjuje na djecu pravo svake osobe na pristup pravdi i na pošteno suđenje u svim njegovim komponentama (uključujući naročito pravo na informisanost, na saslušanje, na branitelja i na zastupnika), zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i u praksi Evropskog suda za ljudska prava, vodeći računa o sposobnosti djece za oblikovanje vlastitih stajališta. xxii Vijeće Evrope. (2010). Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci, Program Vijeća Europe“ Izgradnja Europe za djecu i s djecom”, www.coe.int/children, Izdavaštvo Vijeća Europe, xx �osnova pri izradi nacionalnih politika u ovoj oblasti, da bi ohrabrile države da svoje pravne sisteme prilagode konkretnim potrebama djece i tako uklone razliku između međunarodno dogovorenih načela i stvarnosti. U Preambuli Smjernica je upućen poziv državama članicama da obezbijede njihovo široko prihvatanje i primjenu od organa vlasti koji su nadležni za prava djeteta u pravosuđu ili su na neki drugi način uključeni u tu oblast. U njoj i u Obrazloženju je navedeno da Smjernice mogu i treba da posluže državama članicama kao praktično sredstvo i vodič „u prilagođavanju njihovih sudskih i vansudskih sistema konkretnim pravima, interesima i potrebama djece,“ pošto predlažu praktična rješenja za ispravljanje pravnih nedosljednosti i praznina. Smjernice treba da se primjenjuju u svim slučajevima kada je moguće da djeca budu iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem svojstvu, dovedena u kontakt s nadležnim organima i službama uključenim u provođenje krivičnog, građanskog ili upravnog prava. Cilj Smjernica je osiguranje u svakom takvom postupku potpunog poštovanja svih prava deteta, uključujući pravo na obavještenje, zastupanje, učešće i zaštitu, uz dužno uzimanje u obzir stepena njegove zrelosti i razumijevanja, kao i okolnosti slučaja. Učešće djeteta u postupku je jedan od principa na kojim su zasnovane Smjernice, a kojeg bi, zajedno s ostalim principima,xxiii nacionalni zakonodavci trebalo da prihvate i poštuju u potpunosti. Ono podrazumijeva obavezu poštovanja prava sve djece da budu obaviještena o svojim pravima, da im se ukaže na odgovarajuće načine koji im obezbjeđuju pristup suđu te da budu konsultovana i saslušana u postupcima u kojim učestvuju ili koji utiču na njih. To obuhvata i pridavanje dužne pažnje mišljenju djece, imajući u vidu njihovu zrelost i sve moguće teškoće u komunikaciji, kako bi se ovo učešće učinilo smislenim. Djeca treba da se smatraju i tretiraju kao puni nosioci prava, da se ovlaste da ostvaruju sva svoja prava na način koji uzima u obzir njihovu sposobnost da formiraju vlastito mišljenje i okolnosti slučaja (III, A). Ovo načelo i njegova poruka da su djeca nosioci prava, u Obrazloženju Smjernica je dovedeno u vezu s članom12. Konvencije o pravima djeteta, pa je naglašeno da se sposobnost formiranja vlastitog mišljenja ne treba tumačiti kao ograničenje, nego kao dužnost nadležnih organa da potpuno, koliko god je to moguće, procijene djetetovu sposobnost. Umjesto da se odmah pretpostavi da dijete nije sposobno stvoriti mišljenje, treba da se pođe od pretpostavke da dijete ima tu sposobnost, s tim što teret tog dokaza nije na djetetu (t. 33). Pod naslovom „ Opći elementi pravosuđa prilagođenog djeci“ sadržane su smjernice koje se tiču davanja informacija i savjeta djeci i roditeljima. Tako djeca, između ostalog, treba da budu brzo i na odgovarajući način obaviještena o pravima, naročito o konkretnim pravima koja imaju u sudskom i vansudskom postupku, o postupku i njihovom mjestu i ulozi u njemu te o posljedicama postupka (smjernica 1). Informacije i savjeti djeci treba da se daju na način prilagođen njihovom uzrastu i zrelosti, jezikom koji mogu razumjeti i koji je rodno i kulturološki osjetljiv (smjernica 2). U ovom dijelu su i smjernice koje podstiču države članice da organizuju kurseve za interdisciplinarnu obuku stručnih osoba koje rade s djecom i za djecu. Obuka treba da se organizuje o pravima i potrebama djece različitog uzrasta, o postupcima prilagođenim djeci, u komunikaciji s djecom različitog uzrasta i u svim fazama njihovog razvoja, te s djecom koja su posebno osjetljiva (smjernice 14 - 15). Znači, ovim stručnjacima treba da se osigura sticanje znanja u oblasti prava djeteta, dječje psihologije, komunikacijskih vještina i drugih disciplina kako bi mogli razgovarati s djetetom jezikom koji ono može razumjeti i saznati njegovo mišljenje, želje i potrebe. U Smjernicama se naglašava potreba multidisciplinarnog pristupa. Naime, radi postizanja potpunog razumijevanja djeteta i procjene njegovog pravnog, socijalnog, emocionalnog, psihološkog, fizičkog i kognitivnog statusa, svi ovi stručnjaci treba da se podstiču na međusobnu blisku saradnju, uz poštovanje prava djeteta na privatni i porodični život i profesionalnih pravila o tajnosti. Osiguranjem svega navedenog i zajedničkog okvira za ocenjivanje, ovi stručnjaci će biti u stanju pružiti pomoć organu nadležnom za donošenje odluke (smjernice 16 – 18).xxiv U smjernicama koje se odnose na zaštitu djeteta u toku sudskog postupka zahtijeva se uklanjanje prepreka za pristup pravosuđu (naprimjer troškovi postupka ili nepostojanje advokata; smjernice 34 - 35). https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?command=com.instranet.CmdBlobGet&InstranetImage=2780920&SecMode=1 &DocId=2290500&Usage=2 xxiii Ostali principi su: najbolji interes djeteta, dostojanstvo, zaštita od diskriminacije i vladavina prava. xxiv U ovom dijelu su i smjernice o poštovanju privatnog i porodičnog života, bezbjednosti i lišenju slobode. �Smjernice iz ove grupe, koje naglašavaju značaj osiguranja zastupanja djeteta i ulogu advokata, upućene su državama i zahtijevaju drugačije uređenje zastupanja djece. Naime, da bi se djeci osigurao pristup pravosuđu koje im je zaista prilagođeno, države članice treba da olakšaju dostupnost advokata, odnosno drugih ustanova ili tijela nadležnih prema nacionalnom pravu za zaštitu dječjih prava. U slučaju sukoba ili mogućeg sukoba interesa između djeteta i roditelja ili drugih uključenih osoba, djeca treba da imaju pravo da ih zastupa vlastiti advokat ili da im nadležno tijelo imenuje staratelja za poseban slučaj ili nekog drugog neovisnog zastupnika koji u zastupanju treba da iznesu mišljenje djeteta. Da bi advokati koji zastupaju djecu mogli uspješno izvršavati zahtjevne obaveze, treba da budu obučeni i upoznati s pravima dece i pitanjima koja se na njih odnose, da dobijaju stalnu i temeljitu obuku te da budu sposobni komunicirati s djecom na njihovom nivou razumijevanja. Djeci treba da se osigura realizacija prava na pristup besplatnoj pravnoj pomoći, pod istim ili povoljnijim uslovima nego odrasli. (smjernice 37 - 43). Što se tiče prava djeteta da bude saslušano i da izrazi svoje mišljenje, ono treba da se osigura na način koji ono samo odabere, a koji odgovara njegovoj mogućnosti shvatanja i sposobnosti komuniciranja, pri tome vodeći računa o okolnostima slučaja. Pogledima i mišljenju djeteta treba da se uvaže u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću. Ukoliko je dijete izrazilo želju da bude saslušano, bez obzira na njegov uzrast sudija ne može odbiti saslušati ga, osim ako je to u najboljem interesu deteta. Djetetu treba da se daju informacije o tome kako efikasno da koristi pravo na saslušanje, ali mu i objasniti da ovo pravo i pravo na uzimanje u obzir njegovog mišljenja ne moraju nužno odrediti konačnu odluku (smjernice 44 48). Smjernice upućuju na primjenu načela hitnosti u svim postupcima u kojim su uključena deca kako bi se brzim postupanjem zaštitio najbolji interes deteta. Posebno je naglašeno da zakonodavac treba da normira mogućnost da sudska odluka postane odmah, bez odlaganja, izvršna onda kada je to u najboljem interesu djeteta (smjernice 50 - 53). Organizaciji postupka posvećena je posebna pažnja, obavezivanjem na postupanje prema djeci uz poštovanje njihovog uzrasta, posebnih potreba, zrelosti i stepena shvatanja, a imajući u vidu i sve njegove moguće teškoće u komuniciranju. Djeci treba da se osigura okruženje koje je nezastrašujuće i saosjećajno prema njima, s njima treba da se razgovara jezikom primjerenim njihovom uzrastu i stepenu shvatanja, s poštovanjem i pažljivo, a sudske rasprave na kojima učestvuju djeca treba da se prilagode djetetovom ritmu i rasponu pažnje. Djeca na sud mogu doći u pratnji roditelja ili druge osobe po njihovom izboru, osim ako je drugačije odlučeno (smjernice 54 - 63). Smjernice nalažu odgovarajuće postupanje prema djeci i nakon okončanja postupka. Advokat, staratelj za poseban slučaj ili zakonski zastupnik djeteta su obavezni saopštiti i objasniti djetetu odluku jezikom prilagođenim djetetovom stepenu shvatanja. Nacionalne vlasti se obavezuju na preduzimanje svih potrebnih mjera radi olakšanja bez odgađanja izvršenja sudskih odluka koje se tiču djece, a prisilnom izvršenju presuda u porodičnim predmetima u koje su uključena djeca pribjegava se tek kao posljednjoj mjeri (smjernice 75 - 78). 3.2. Agenda EU za prava djeteta Opredijeljenost EU pravima djeteta i potreba da se EU politike koje se tiču ovih prava transformišu u aktivnosti i konkretne rezultate, razlog je zbog kojeg Evropska komisija, Komunikacijom Evropskom parlamentu, Vijeću, Evropskom ekonomskom i socijalnom komitetu te Komitetu regija, zagovara "Agendu EU za prava djeteta.”xxvxxvi Kao svrha Agende, određena je potvrda snažne predanosti svih institucija EU i svih država članica promociji, zaštiti i ostvarivanju prava djeteta u svim relevantnim politikama EU i njeno pretvaranje u konkretne rezultate. Korištenje Ugovora, Povelje i UN Konvencije o pravima djeteta je zajednički osnov za svaku aktivnost EU relevantnu za djecu. European Commission. (2011). Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European economic and social committee and the Committee of the regions an EU Agenda for the Rights of the Child, Brussels, 15.2.2011 COM(2011) 60 final, dostupna na: http://ec.europa.eu/justice/policies/children/docs/com_2011_60_en.pdf, xxvi Još 90-ih godina prošlog vijeka Komisija se, u cilju razvoja zakonodavstva Zajednice, opredijelila za korištenje drugih sredstava umjesto formalnog zakonodavstva. Među ovim sredstvima najvažnije soft law, kao pravila ponašanja koja u principu nemaju zakonsku obaveznu snagu, ali koja ipak mogu imati praktična dejstva. Jedan od akata iz ove grupe, često korišten od Komisije, su komunikacije ( O tome šire: Snyder, F. (1993). The effectiveness of European Community Law; Institutions, Processes, Tools and Techniques, Modern Law Review, vol.56, 19 – 56, dostupno na: http://francis-snyder.com/tl_files/contents/articles/The_Effectiveness_of_European_Community_Law.pdf) xxv �Agenda predstavlja opće principe koji će osigurati da institucije EU poštuje odredbe Povelje i Konvencije o pravima djeteta, u pogledu prava djece. Među konkretnim aktivnostima EU u pojedinim oblastima, na koje je stavljen fokus, navedeno i pravosuđe prilagođeno djeci. Zahtjevi u Agendi se upućuju EU institucijama, dok se od država članica zahtijeva samo da postupaju u skladu s Poveljom pri implementaciji EU zakonodavstva u nacionalno pravo, kao što to zahtijeva član 51 (1) Povelje. Principi i ciljevi EU u Agendi su prezentirani u jedanaest aktivnosti, od kojih se pet tiče stvaranja pravosuđa prilagođenog djeci. Na oblast građanskog pravosuđa odnose se četiri aktivnosti. Ovdje navodimo dvije koje se najneposrednije odnose na procesni položaj djeteta. Jedna se odnosi na promociju upotrebe Smjernica VE o pravosuđu prilagođenom djeci i njihovo uzimanje u obzir u budućim zakonskim instrumentima u oblastima građanskog (i krivičnog) pravosuđa. Druga je podrška i ohrabrenje obuke sudija i drugih profesionalaca na evropskom nivou radi njihovog osposobljavanja da obezbijede optimalno učešće djece u pravosudnom sistemu. Stvaranje pravosuđa prilagođenog djeci u Agendi je naglašeno kao ključna aktivnost u Evropi i kao područje od velikog praktičnog značaja. Djeca mogu biti na različite načine i u brojnim situacijama uključena u sudski postupak, tako da njihova prava mogu biti povrijeđena ukoliko on nije prilagođen djetetu. Kao problemi s kojim se susreću djeca navedeni su zastupanje ili saslušanje djeteta, neodgovarajuće informisanje djeteta i njegovih zastupnika, tretman djece kao odraslih osoba i nepružanje posebne zaštite usklađene s njihovim potrebama i ranjivošću. Efikasan pristup djece pravdi i njihovo učestvovanje u upravnim i sudskim postupcima Komisija je postavila kao osnovni zahtjev za osiguranje visokog nivoa zaštite interesa djece.xxvii Agenda je, sa aspekta usklađivanja nacionalnih prava s aquis-em, značajna utoliko što je obavezivanjem država da pri implementaciji EU prava u nacionalna prava postupaju u skladu s Poveljom. Poštovanje odredaba koje normiraju prava djeteta doprinijet će usklađivanju nacionalnih prava s acquis-em. Kao što je već istaknuto, u našim porodičnim zakonima sva ova prava su već normirana, tako da se zahtjev iz Agende odnosi na uređenje postupka na način da bude prilagođen djetetu. 4. Zakljuĉak Procesna prava, kao posebna grupa prava priznatih djetetu u UN Konvenciji o pravima djeteta, Evropskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava i Evropskoj konvenciji o kontaktima u vezi s djecom, prepoznata su u obavezujućim instrumentima EU, a naročito u onim koji su po svojoj prirodi neobavezujući. Na poštovanje prava priznatih u prvoj grupi instrumenata nacionalni zakonodavci su obavezni, mada je njihovo poštovanje osigurano u svim državama članicama EU već i po osnovu ratifikacije UN Konvencije o pravima djeteta. Druge dvije konvencije, u kojima su ova prava šire određena i razrađena, još uvijek ne obavezuju sve države članice EU, tako da procesna prava normirana u njima ne moraju biti preuzeta i poštovana u nacionalnim pravima.xxviii U odredbi člana 12. UN Konvencije sadržano je jedno od osnovnih načela na kojima je ona zasnovana. Države članice se ovom odredbom obavezuju djetetu sposobnom za formiranje vlastitog mišljenja osigurati pravo da to mišljenje slobodno izrazi o svim Pored toga Komisija je navela da djeci koja su, vezano za porodičnopravne sporove, odvojena od jednog ili oba roditelja mora biti osigurano redovno održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata s oba roditelja, osim kada je to u suprotnosti s njihovim najboljim interesom. U praksi do ograničenja ovog prava djeteta dolazi naročito u prekograničnim predmetima, a posebno u dugotrajnim postupcima u kojim se odlučuje o roditeljskoj odgovornosti. U vezi s ovim postupcima, Komisija je istakla da je EU zakonodavstvo već olakšalo priznanje i izvršenje odluka donesenih u njima. (Komunikacija, strana 6) xxviii Evropska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (donesena od Vijeća Evrope 1996.godine, a stupila na snagu 1.7.2000), koja se određenije izrazila o procesnim pravima i normirala veći broj prava od Konvencije o pravima djeteta, nije predmet istraživanja ovog rada pošto je 13 država članica EU nije ratifikovalo (Source: Treaty Office, Chart of signatures and ratifications of Treaty 160, Status as of 23/11/2015) http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/160/signatures Evropska konvencija o kontaktima koji se tiču djece (donesena 2002, a stupila na snagu 1. 9. 2005), također priznaje pravo djetetu da bude informisano, savjetovano i da izrazi svoje mišljenje (čl.6). Ona ne na snazi samo u pet država članica EU. U Bosni i Hercegovini je stupila na snagu 1. 3. 2013. godine. (Source: Treaty Office, Chart of signatures and ratifications of Treaty 192, Convention on Contact concerning Children, Status as of 25/11/2015, http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list//conventions/treaty/192/signatures) xxvii �pitanjima koja ga se tičuxxix i da se ono uzme u obzir u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću. Radi ostvarenja ovog prava, djetetu će se naročito dati prilika da bude saslušano u svim sudskim i upravnim postupcima koji ga se tiču, bilo direktno bilo preko zastupnika ili odgovarajućeg tijela, na način koji je u skladu s procesnim pravilima nacionalnog prava.xxx U porodičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini (s manjim razlikama u načinu formulisanja između pojednih porodičnih zakona) procesna prava su priznata u većem obimu nego što je to urađeno u Povelji, s obzirom da su u zakone preuzeta i prava normirana u Konvenciji o ostvarivanju dječjih prava. Tako je djetetu priznato pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću, pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom, pravo na posebnog staratelja, te pravo na blagovremeno dobijanje potrebnih informacija i obavještenja koja su mu potrebna za formiranje vlastitog mišljenja. Međutim, i pored priznanja ovih prava, procesni položaj djeteta u praksi nije znatnije popravljen. Pravila postupka na osnovu kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskopravnim sporovima ustanovljena su po mjeri odraslih osoba. Doduše, postupak u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču djece je poseban postupak, uređen porodičnim zakonodavstvom, pravilima koja odstupaju od pravila redovnog parničnog postupka. I pored toga, zaštita djeteta ne može biti potpuna ako sudovi nisu u mogućnosti u praksi zaista primjenjivati ta posebna pravila, bilo zato što ne postoji uži pravni okvir za to, bilo zato što im nije osigurano sticanje sposobnosti i vještina za takvo postupanje. Očigledno je da je reforma procesnih zakona, u smislu njihovog prilagođavanja potrebama i mogućnostima djeteta i osiguranja djetetu pristupa sudu, pretpostavka za zaštitu interesa i prava djeteta u postupku i za jačanje njegovog procesnog položaja. Nacionalnim zakonodavcima u ovoj oblasti - u stvaranju pravosuđa prilagođenog djetetu mogu znatno pomoći Smjernice VE o pravosuđu prilagođenom djetetu, na što se države članice upućuju i u Agendi za prava djeteta. Domaći zakonodavci će, u mjeri u kojoj to ocijene korisnim, cjelishodnim i primjenjivim u našim uslovima, uskladiti rješenja sa onim smjernicama koje se odnose na pitanja koja su u nadležnosti zakonodavca. Najveći broj smjernica iz ove grupe je prihvatljiv i u našim uslovima, a postupanje u skladu s njima bi moglo doprinijeti uspješnijem normiranju postupka i učešća djeteta u njemu. Tako smatramo nužnim normirati obaveznu interdisciplinarnu obuku sudija i ostalih stručnih radnika te interdisciplinarni pristup pri razmatranju predmeta i donošenju odluke. Zastupanje djeteta u postupku zaslužuje posebnu pažnju zakonodavca jer neodgovarajuće uređenje ove oblasti može biti razlog povrede djetetovog prava na pristup sudu i spriječenosti djeteta da ostvari zaštitu svojih prava i interesa u postupku. Pogotovo je važno normirati, ali i u praksi osigurati, zastupanje djeteta u slučaju sukoba ili mogućeg sukoba interesa između djeteta i roditelja ili drugih osoba koje učestvuju u postupku. Smjernice upućuju da u ovom slučaju djeca treba da imaju pravo da ih zastupa vlastiti advokat ili da im nadležno tijelo imenuje staraoca za poseban slučaj ili nekog drugog neovisnog zastupnika koji u zastupanju treba da iznesu mišljenje djeteta. U našim uslovima djetetu se ne može priznati pravo na vlastitog advokata, ne zato što to nije dobro i prihvatljivo rješenje, već zbog toga što bi bilo teško, skoro nemoguće osigurati njegovu realizaciju. Nacionalni zakonodavci su priznali djetetu pravo na posebnog staratelja, ali je za njegovo uspješno ostvarenje neophodno, u skladu s jednom od smjernica, normirati njihovu educiranost i poznavanje prava djeteta kao uslov za imenovanje. Time bi se spriječilo imenovanje za posebne staratelje osoba koje zaista nisu osposobljene postupati u interesu djeteta, ali se imenuju radi formalnog poštovanja zakona. U skladu sa smjernicama, zakonodavac treba da osigura realizaciju prava na pristup besplatnoj pravnoj pomoći, pod istim ili povoljnijim uslovima u odnosu na one koji važe za odrasle. xxixZa razliku od ove formulacije u engleskoj verziji teksta člana 12, u francuskoj verziji se kaže da dijete ima pravo da formira i slobodno izrazi mišljenje o «svakom pitanju koje ga interesuje» (“sur toute question l’intéressant”). Engleska verzija zahtijeva uže tumaćenje, ograničavajući učešće djeteta i njegovo pravo da bude saslušano na slučajeve koji ga se direktno tiču, pa se zato s pravom i ocjenjuje kao ispravnija. (u tom smislu Lücker-Babel, M.F. (1995). The right of the child to express views and to be heard: An attempt to interpret Article 12 of the UN Convention on the Righrs of the Child, International journal of children rights, 1995/3, str. 396) xxx Uvođenje ovog prava navedenom odredbom obrazlaže se u teoriji kao rezultat savremenog shvatanja djeteta kao ljudskog bića sa osjećajima i mišljenjima o sebi, bića koje učestvuje i donosi odluke o svom životu, porodici i ostalim pitanjima (Koren. M. (1996). Tell me! The right of the child to information, NBLC Uitgeverij, Den Haag, str. 307). �Potreba pravilne procjene djetetove sposobnosti, odlučna za opredjeljenje nadležnog organa da sasluša ili ne sasluša dijete, proizlazi iz svih razmatranih dokumenata, a posebno je naglašena u Uredbi i Smjernicama, te u praksi Suda EU. Uspješna procjena je, s aspekta Uredbe, bitna za priznanje i izvršenje u drugoj državi članici odluke donesene od naših organa. Ako se hoće spriječiti odbijanje priznanja i izvršenja, odluka se neće donijeti bez saslušanja djeteta. Za primjenu izuzetka od ovog pravila važno je prethodno uspješno procijeniti da li je saslušanje djeteta u konkretnom slučaju neprikladno. Ova procjena je odgovoran zadatak suda. Njegovom lakšem izvršenju i donošenju, u ovom kontekstu, pravilne odluke, pa onda i njenom slobodnom kretanju, može znatno doprinijeti normiranje u domaćim propisima, u skladu sa usvojenim evropskim dokumentima, načina saslušavanja djeteta te utvrđivanja njegovog uzrasta i zrelosti. Veliki broj smjernica se odnosi upravo na ovo pitanje. Procjena sposobnosti nije bitna samo u prekograničnim predmetima, ona je jednako važna za donošenje odluke, mada ne sa istim posljedicama, u svim predmetima - od nje uvijek zavisi hoće li se dijete saslušati, odnosno hoće li se uvažiti njegovo mišljenje. Nepravilna procjena će imati za posljedicu nepoštovanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje i da ono bude uvaženo pri donošenju odluke. Smjernice koje se odnose na način primjene zakonskih odredaba koje uređuju vođenje postupka i procesna prava djeteta čijim poštovanjem se osigurava popravljanje djetetovog položaja u postupku, imaju praktični značaj. Najveći broj smjernica je u upravo u ovoj grupi. Sudovi ih mogu koristiti kao putokaz i vodič kroz postupak te zahvaljujući njima, odnosno uspješnijem uključivanju djeteta u postupak donositi odluke koje će u najvećoj mjeri osigurati najbolji interes djeteta. S obzirom na veliki broj ovih smjernica, ovdje ih ne navodimo posebno, osim što ipak od svih njih izdvajamo i naglašavamo one koje se odnose na pravo djeteta na saslušanje i izražavanje svog mišljenje. One se uglavnom mogu primijeniti normiranjem drugačijeg načina organizacije postupka i postupanja stručnih radnika koji učestvuju u sudskom postupku. Opredijeljenost Evropske unije pravima, pa i procesnim pravima djeteta, pokazana u novijim dokumentima donesenim ili podržanim od Evropske unije, u vremenu koje slijedi sigurno će rezultirati nastavljanjem uređivanja ove oblasti na evropskom nivo. Ti novi instrumenti će morati biti predmet razmatranja i istraživanja u kontekstu mogućeg i poželjnog usklađivanja domaćeg zakonodavstva s njima. 5. Literatura Hrabar D. (2013). Nova procesna prava djeteta - europski pogled, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol. 4 No.1, 65-76, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/111823, Kilkelly, U. (2004). Children’s Rights: A European Perspective, Judicial Studies Institute Journal, 68 -95 Korać Graovac A. (2013). Povelja o temeljnim pravima Europske unije i obiteljsko pravo, u: Europsko obiteljsko pravo Zagreb, Narodne novine, 26-51 Koren. M. (1996). Tell me! The right of the child to information, NBLC Uitgeverij, Den Haag, Lücker-Babel, M.F. (1995). The right of the child to express views and to be heard: An attempt to interpret Article 12 of the UN Convention on the Righrs of the Child, International journal of children rights, 1995/3, str. 396) Majstorović, I. (2009), Harmonizacija i unifikacija Europskoga obiteljskog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Potter, M. (2008). The Voice of the Child: Children᾿s „rights“ in Family Proceedings, The Family in Law 2, 15-36, dostupno na: http://www.mishpat.ac.il/files/650/2911/3605/3606.pdf Snyder, F. (1993). The effectiveness of European Community Law; Institutions, Processes, Tools and Techniques, Modern Law Review, vol.56, 19 – 56, dostupno na: �http://francissnyder.com/tl_files/contents/articles/The_Effectiveness_of_European_Community_Law.p df Wurmnest,W. (2003). Threes or Forest? – Colloque international et Session internationale d'etudes doctorales sur la réception du droit communaitaire en droit privé des Etats Members, European Review of Private Law 2003/3 �Author: Suzana Bubić, PhD, full professor Institution: Faculty of Law, University „Džemal Bijedić“ in Mostar E-mail: suzana.bubic@unmo.ba HARMONIZATION OF NATIONAL LEGISLATION WITH THE ACQUIS IN ORDER TO STRENGTHEN THE CHILD´S PROCEDURAL POSITION Abstract This paper analyzes the norms of the European Union legislation that concern the protection of children's rights in the proceeding, i.e. her/his procedural position. The fundamental procedural right of the child - the right to express views freely and the views of the child being given due weight, it is considered in the context of the binding EU instruments. After that, the emphasis is placed on consideration of the judiciary adjustment to the child participation in the proceedings in matrimonial and family matters. This issue is discussed in the context of the Council of Europe Guidelines on child-friendly justice, whose application and taking into account in future legislation in the field of civil and criminal justice are promoted by the European Commission. The results of the conducted research, used to formulate the conclusions, is the determination of the need and the proposals of the amendment of domestic procedural law. The aim of that is an achievement of its harmonization with the solutions and requirements of the considered acts in order to provide children access to the court and adjustment the proceedings to their age, needs, rights and best interests, and to the strengthening of hteit procedural position. Methods used in the research were primarily positive-low, normative and comparative-low method. Keywords: acquis, the rights of the child, the views of the child, child friendly justice, best interests of the child � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3164 Title A name given to the resource USKLAĐIVANJE DOMAĆEG ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-EM RADI JAČANJA PROCESNOG POLOŽAJA DJETETA Author Author BUBIĆ, Suzana Abstract A summary of the resource. U radu se analiziraju odredbe sadržane u zakonodavstvu Evropske unije koje se odnose na zaštitu prava djeteta u postupku, odnosno na njegov procesni položaj. Osnovno procesno pravo djeteta - pravo na slobodno izražavanje i uvažavanje mišljenja, razmatra se u kontekstu obavezujućih instrumenta Evropske Unije. Nakon toga se posebna pažnja usmjerava na pitanje prilagođenosti pravosuđa djetetu koje učestvuje u postupku u bračnim i porodičnim predmetima, a istraživanjem Smjernica Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djetetu, čiju primjenu i uzimanje u obzir u budućem zakonodavstvu u oblasti građanskog i krivičnog prava promoviše Evropska komisija. Rezultati provedenog istraživanja, iskorišteni za formulisanje zaključaka, jesu utvrđenje potrebe i prijedloga načina izmjene domaćeg procesnog zakonodavstva, radi njegovog usklađivanja s rješenjima i zahtjevima razmatranih akata, a u cilju osiguranja djeci pristupa sudu i prilagođavanja postupka njihovom uzrastu, potrebama, pravima i najboljem interesu, što će dovesti do jačanja njegovog procesnog položaja. Metode korištene u istraživanju su prvenstveno pozitivnopravna, normativna i uporedno pravna. Ključne riječi: acquis, procesna prava djeteta, mišljenje djeteta, pravosuđe prilagođeno djetetu, najbolji interes djeteta Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3d12aa379febe5ece8b60a200dc84692.docx 70258290b26e378f649b549d217f1637 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b248e9272d3403137fa3ab10cd94f9f8.pdf 857522b7931e01f1e7c25f8d08844c29 PDF Text Text ÜSKÜDARLI FODLACIZÂDE AHMED RÂSİM VE AHİDNÂMESİ Kadir GÜLER - Ersoy AKBAŞ Kütahya Dumlupınar Üniversitesi, Kütahya / Türkiye - Eskişehir Osmangazi Üniversitesi Eskişehir / Türkiye Anahtar Kelimeler: 19.yy, Fodlacızâde, Tasavvuf, Ahidnâme. ÖZET Tarih boyunca tüm milletler ve medeniyetlerce arzulanan imparatorlukların başkenti İstanbul pek çok kavim, din ve kültürün uzun asırlar nefes aldığı uygarlıklar beşiğidir. İstanbul’un en köklü yerleşim birimlerinden biri olan Üsküdar, coğrafi konumu ve çevre güzellikleri sebebiyle toplumun her katmanından insanın teveccühünü kazanmış bir ilçedir. Bu özelliği dolayısıyla asırlar boyunca nice sanatkârın yerleşim tercihi olmuştur. Fodlacızâde Ahmed Râsim 1766 yılında Üsküdar’da doğmuş, iyi bir eğitim almış, devlet kademelerinde önemli görevlerde bulunmuştur. Emekli olduktan sonra da Üsküdardaki evinde kendisini öğrenci yetiştirmeye ve ilme adamıştır. Evini bir mektep haline getirmiş, dini ve tasavvufi kişiliği ile dönemin ve çevrenin saygın bir kişiliği haline gelmiştir. Yazmış olduğu Divânı vefatından sonra hemen basılmış ve çok beğenilmiştir. Divânı dışında manzum bir nasihat kitabı da basılmış ve uzun yıllar dönemin okullarında ders kitabı olarak okutulmuştur. Ahidnâme, yazılı belge veya sözleşme anlamında tasavvufi bir terimdir. Şeyhin müridlere yaptığı tavsiyeleri ve kuralları gösteren yazılı metinlere de genel olarak ahidnâme denilebilmektedir. Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’in divânında da 168 beyitten oluşan mesnevi nazım şekliyle yazılmış bir ahidnâme bulunmaktadır. Söz konusu ahidnâmede kâinâtın ve insanoğlunun yaratılışı, peygamberlerden bir kısmı ve gönderiliş gayeleri, hak ile bâtıl arasındaki mücâdele, insanın nefsiyle mücadelesi, ahirette kurtuluşun yolları, tevbe etmenin önemi gibi konular ele alınmaktadır. Bu bildirideki amacımız Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’i ve Ahidnâmesini tanıtarak Türk kültür ve tarihine, edebi niteliğine katkıda bulunmaktır. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2042 Title A name given to the resource ÜSKÜDARLI FODLACIZÂDE AHMED RÂSİM VE AHİDNÂMESİ Author Author GÜLER, Kadir AKBAŞ, Ersoy Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: 19.yy, Fodlacızâde, Tasavvuf, Ahidnâme. ÖZET Tarih boyunca tüm milletler ve medeniyetlerce arzulanan imparatorlukların başkenti İstanbul pek çok kavim, din ve kültürün uzun asırlar nefes aldığı uygarlıklar beşiğidir. İstanbul’un en köklü yerleşim birimlerinden biri olan Üsküdar, coğrafi konumu ve çevre güzellikleri sebebiyle toplumun her katmanından insanın teveccühünü kazanmış bir ilçedir. Bu özelliği dolayısıyla asırlar boyunca nice sanatkârın yerleşim tercihi olmuştur. Fodlacızâde Ahmed Râsim 1766 yılında Üsküdar’da doğmuş, iyi bir eğitim almış, devlet kademelerinde önemli görevlerde bulunmuştur. Emekli olduktan sonra da Üsküdardaki evinde kendisini öğrenci yetiştirmeye ve ilme adamıştır. Evini bir mektep haline getirmiş, dini ve tasavvufi kişiliği ile dönemin ve çevrenin saygın bir kişiliği haline gelmiştir. Yazmış olduğu Divânı vefatından sonra hemen basılmış ve çok beğenilmiştir. Divânı dışında manzum bir nasihat kitabı da basılmış ve uzun yıllar dönemin okullarında ders kitabı olarak okutulmuştur. Ahidnâme, yazılı belge veya sözleşme anlamında tasavvufi bir terimdir. Şeyhin müridlere yaptığı tavsiyeleri ve kuralları gösteren yazılı metinlere de genel olarak ahidnâme denilebilmektedir. Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’in divânında da 168 beyitten oluşan mesnevi nazım şekliyle yazılmış bir ahidnâme bulunmaktadır. Söz konusu ahidnâmede kâinâtın ve insanoğlunun yaratılışı, peygamberlerden bir kısmı ve gönderiliş gayeleri, hak ile bâtıl arasındaki mücâdele, insanın nefsiyle mücadelesi, ahirette kurtuluşun yolları, tevbe etmenin önemi gibi konular ele alınmaktadır. Bu bildirideki amacımız Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’i ve Ahidnâmesini tanıtarak Türk kültür ve tarihine, edebi niteliğine katkıda bulunmaktır. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e164d118a30ae1f61f9e13777c38a637.docx 70258290b26e378f649b549d217f1637 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e4591a662b098e51ee7bf9e5a78a0ade.pdf 857522b7931e01f1e7c25f8d08844c29 PDF Text Text ÜSKÜDARLI FODLACIZÂDE AHMED RÂSİM VE AHİDNÂMESİ Kadir GÜLER - Ersoy AKBAŞ Kütahya Dumlupınar Üniversitesi, Kütahya / Türkiye - Eskişehir Osmangazi Üniversitesi Eskişehir / Türkiye Anahtar Kelimeler: 19.yy, Fodlacızâde, Tasavvuf, Ahidnâme. ÖZET Tarih boyunca tüm milletler ve medeniyetlerce arzulanan imparatorlukların başkenti İstanbul pek çok kavim, din ve kültürün uzun asırlar nefes aldığı uygarlıklar beşiğidir. İstanbul’un en köklü yerleşim birimlerinden biri olan Üsküdar, coğrafi konumu ve çevre güzellikleri sebebiyle toplumun her katmanından insanın teveccühünü kazanmış bir ilçedir. Bu özelliği dolayısıyla asırlar boyunca nice sanatkârın yerleşim tercihi olmuştur. Fodlacızâde Ahmed Râsim 1766 yılında Üsküdar’da doğmuş, iyi bir eğitim almış, devlet kademelerinde önemli görevlerde bulunmuştur. Emekli olduktan sonra da Üsküdardaki evinde kendisini öğrenci yetiştirmeye ve ilme adamıştır. Evini bir mektep haline getirmiş, dini ve tasavvufi kişiliği ile dönemin ve çevrenin saygın bir kişiliği haline gelmiştir. Yazmış olduğu Divânı vefatından sonra hemen basılmış ve çok beğenilmiştir. Divânı dışında manzum bir nasihat kitabı da basılmış ve uzun yıllar dönemin okullarında ders kitabı olarak okutulmuştur. Ahidnâme, yazılı belge veya sözleşme anlamında tasavvufi bir terimdir. Şeyhin müridlere yaptığı tavsiyeleri ve kuralları gösteren yazılı metinlere de genel olarak ahidnâme denilebilmektedir. Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’in divânında da 168 beyitten oluşan mesnevi nazım şekliyle yazılmış bir ahidnâme bulunmaktadır. Söz konusu ahidnâmede kâinâtın ve insanoğlunun yaratılışı, peygamberlerden bir kısmı ve gönderiliş gayeleri, hak ile bâtıl arasındaki mücâdele, insanın nefsiyle mücadelesi, ahirette kurtuluşun yolları, tevbe etmenin önemi gibi konular ele alınmaktadır. Bu bildirideki amacımız Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’i ve Ahidnâmesini tanıtarak Türk kültür ve tarihine, edebi niteliğine katkıda bulunmaktır. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1943 Title A name given to the resource ÜSKÜDARLI FODLACIZÂDE AHMED RÂSİM VE AHİDNÂMESİ Author Author GULER, Kadir AKBAS, Ersoy Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: 19.yy, Fodlacızâde, Tasavvuf, Ahidnâme. ÖZET Tarih boyunca tüm milletler ve medeniyetlerce arzulanan imparatorlukların başkenti İstanbul pek çok kavim, din ve kültürün uzun asırlar nefes aldığı uygarlıklar beşiğidir. İstanbul’un en köklü yerleşim birimlerinden biri olan Üsküdar, coğrafi konumu ve çevre güzellikleri sebebiyle toplumun her katmanından insanın teveccühünü kazanmış bir ilçedir. Bu özelliği dolayısıyla asırlar boyunca nice sanatkârın yerleşim tercihi olmuştur. Fodlacızâde Ahmed Râsim 1766 yılında Üsküdar’da doğmuş, iyi bir eğitim almış, devlet kademelerinde önemli görevlerde bulunmuştur. Emekli olduktan sonra da Üsküdardaki evinde kendisini öğrenci yetiştirmeye ve ilme adamıştır. Evini bir mektep haline getirmiş, dini ve tasavvufi kişiliği ile dönemin ve çevrenin saygın bir kişiliği haline gelmiştir. Yazmış olduğu Divânı vefatından sonra hemen basılmış ve çok beğenilmiştir. Divânı dışında manzum bir nasihat kitabı da basılmış ve uzun yıllar dönemin okullarında ders kitabı olarak okutulmuştur. Ahidnâme, yazılı belge veya sözleşme anlamında tasavvufi bir terimdir. Şeyhin müridlere yaptığı tavsiyeleri ve kuralları gösteren yazılı metinlere de genel olarak ahidnâme denilebilmektedir. Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’in divânında da 168 beyitten oluşan mesnevi nazım şekliyle yazılmış bir ahidnâme bulunmaktadır. Söz konusu ahidnâmede kâinâtın ve insanoğlunun yaratılışı, peygamberlerden bir kısmı ve gönderiliş gayeleri, hak ile bâtıl arasındaki mücâdele, insanın nefsiyle mücadelesi, ahirette kurtuluşun yolları, tevbe etmenin önemi gibi konular ele alınmaktadır. Bu bildirideki amacımız Üsküdarlı Fodlacızâde Ahmed Râsim’i ve Ahidnâmesini tanıtarak Türk kültür ve tarihine, edebi niteliğine katkıda bulunmaktır. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3b5a5ebdea318bf74656ee75969fb28f.docx 5cb1288995cf82a692d86e2d2cc5eeb1 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7eeebdc56c46998a8c8274744e07ecbe.pdf 7c6f50770833c3400d24f8f1b25711a0 PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. Miodrag N. Simović; (2) Prof. dr. Dragan Jovašević; (3) Doc. dr. Vladimir M. Simović Institucije: (1) sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka i član Evropske akademije nauka i umjetnosti; (2) Redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu; (3) Tužilac Tužilaštva BiH i docent Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci USLOVNI OTPUST U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE I EVROPSKI STANDARDI Sažetak Na bazi preuzetih međunarodnih standarda koji su sadrţani u brojnim dokumentima međunarodnih organizacija regionalnog karaktera (Savjet Evrope, Evropska unija) i Republika Srbija je donošenjem novog krivičnog zakonodavstva 2005. godine i drugim dopunskim zakonodavstvom odredila pojam, uslove za primjenu, način izvršenja i druga pitanja boravka osuđenog učinioca krivičnog djela na slobodi i nadzor nad njegovim ponašanjem, ţivotom i radom. Iako je kazna zatvora (lišenje slobode) osnovna i najznačajnija vrsta krivične sankcije i u Republici Srbiji, ona se u većoj ili manjoj mjeri ne mora izvršavati u institucionalnim (penitensijarnim) uslovima, već je to moguće i na slobodi. U radu se analiziraju evropski standardi za primjenu nadzora nad osuđenim licima na slobodi i njihova implementacija u krivičnom zakonodavstvu Srbije, i to sa teorijskog i praktičnog aspekta. Ključne riječi: evropski standardi, zakon, kazna zatvora, uslovni otpust, nadzor, sloboda. �1. Uvod U sistemu mjera društvene reakcije na kriminalitet preovladavaju po svom značaju kazne, a među njima kazna zatvora. To je lišenje slobode kretanja učinioca krivičnog djela za u sudskoj odluci određeno vrijeme. Ona je propisana za najveći broj krivičnih djela samostalno ili alternativno, odnosno kumulativno sa novčanom kaznom. Izriče se na određeno vrijeme u trajanju od 30 dana do 20 godina ili u trajanju od 30 do 40 godina (dugotrajni zatvor). Ali, izrečena mera kazne zatvora ne mora u svakom konkretnom slučaju da se efektivno i izvrši u potpunosti. To znači da se osuđeno lice moţe pustiti sa izdrţavanja kazne zatvora i prije nego što ju je u potpunosti izdrţao - ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi. Tada dolazi do primjene uslovnog otpusta. To je izvršenje kazne lišenja slobode na slobodi. Uslovni otpusti se sastoji u otpuštanju osuđenog lica sa izdrţavanja kazne zatvora prije nego što ju je u potpunosti izdrţao, pod uslovom da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično djelo (član 46 Krivičnog zakonika - KZii). Ako takvo lice ne izvrši krivično djelo za vrijeme dok mu kazna teče, neće doći do opozivanja uslovnog otpusta. Uslovni otpust je sličan uslovnoj osudi jer se oba instituta sastoje u oslobađanju učinioca krivičnog djela od izdrţavanja kazne, s tim što je kod uslovne osude to oslobođenje u potpunosti, a kod uslovnog otpusta se radi o djelimičnom oslobođenju od kazne.iii U funkcionalnom smislu uslovni otpust je sastavni dio izrečene kazne zatvora, jer utiče na njenu sadrţinu budući da se institucionalni tretman u zavodskoj ustanovi zamjenjuje tretmanom na slobodi. To je poseban oblik izdrţavanja „kazne lišenja slobode na slobodi“.iv 2. Evropski standardi o uslovnom otpustu Među brojnim evropskim dokumentima koji čine korpus evropskog krivičnog prava, po svom značaju se nameće Evropska konvencija o nadzoru nad uslovno osuđenim ili uslovno oslobođenim licimav (ETS 051) koja je donijeta još 30. novembra 1964. godine, a stupila na snagu 22. avgusta 1975. godine. Ovu konvenciju je potpisala i bivša SFRJ, 1991. godine.vi Cilj njenog donošenja je bio da se uspostave minimalni uslovi među drţavama ugovornicama – članiocama Savjeta Evrope u pruţanju pomoći koja je nuţna za resocijalizaciju osuđenih učinilaca krivičnih djela, putem odgovarajućeg nadzora, kroz primjenu određenih mjera koje treba da podstaknu promjenu njihovog ponašanja i resocijalizaciju, a, sa druge strane, da kontrolom njihovog ponašanja omoguće izvršenje izrečene kazne i bez njenog efektivnog izvršenja. U odredbama čl. 4-9 pomenute konvencija razrađuje se odredbe o načinu, postupku i uslovima izvršenja uslovnog otpusta u slučaju da je kazna zatvora izrečena u jednoj drţavi, a da se izvršava u drugoj drţavi. Nadzor nad primjenom uslovnog otpusta je uređen glavom dva, u odredbama čl. 10-15 Konvencije koje treba da omoguće efikasnu primjenu ovog instituta u procesu izvršenja izrečenih kazni putem sudskih presuda. Izvršenje sudskih odluka (čl. 16-21) je predmet razmatranja u glavi trećoj Konvencije, dok glava četvrta (čl. 22-25) uređuje ustupanje prava na izvršenje izrečene kazne zatvora, odnosno uslovnog otpusta nad osuđenim licem u korist zamoljene drţave. Odredbe ove konvencije su u potpunosti implementirane u zakonodavstvo Republike Srbije, posebno, poslije noveliranja KZ i donošenja posebnog Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera.vii Vidi Jovašević, 2010, 216-219. „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13 i 108/14. iii Vidi Radulović, D. (2005).Uslovni otpust. Zbornik radova „Kazneno zakonodavstvo – progresivna ili regresivna rješenja, Beograd, 515528. iv Vidi Stojanović, Z. (1984). Uslovni otpust: problemi i perspektive. Zagreb: Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, (1-2), 185-197. v Vidi Pavišić, 526-530. vi „Sluţbeni list SFRJ - Međunarodni ugovori“ broj 4/91. vii „Sluţbeni glasik Republike Srbije“ broj 55/14. i ii �3.Uslovni otpust u Republici Srbiji 3.1. Pojam i uslovi za primjenu uslovnog orpusta Uslovni otpustviii predstavlja kriminalnopolitičku i penološku mjeruix kojom se vrši dopunska individualizacija kazne i ostvaruje resocijalizacija osuđenog, uz njegovo lično i aktivno učešće kada se s obzirom na postignute rezultate specijalno-preventivnog sadrţaja moţe skratiti prethodno odmjereno trajanje oduzimanja slobode. On se moţe dati svakom licu koje izdrţavax: a) kaznu zatvora (u svim oblicima, uključujući i kaznu kućnog zatvora), b) mjeru bezbednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, c) vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu, d) vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom i e) kaznu maloljetničkog zatvora.xi Uslovni otpust se obavezno daje: a) ako je osuđeni izdrţao dvije trećine izrečene kazne zatvora, pri čemu se ovaj rok računa od dana kada je započeto izvršenje kazne i b) ako se osuđeni u toku izdrţavanja kazne tako popravio da se sa osnovom moţe očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo.xii Na taj način, uslovni otpust je u skladu sa principom individualizacije kazne, jer je svodi upravo na onu mjeru koja je stvarno potrebna u konkretnom slučaju za ostvarenje ciljeva kaţnjavanja. Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti, sud uzima u obzir njegovo vladanje za vrijeme izdrţavanja kazne, izvršavanje radnih obaveza s obzirom na njegovu radnu sposobnost i druge okolnosti koje pokazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. KZ je poslije novele iz decembra 2012. godine isključio davanje uslovnog otpusta osuđenom licu: a) koji je tokom izdrţavanja kazne dva puta disciplinski kaţnjavan i b) kome su oduzete dodijeljene pogodnosti. Zakon o posebnim mjerama za sprečavanje vršenja krivičnih djela protiv polne slobode prema maloljetnim licimaxiii iz aprila 2013. godine (član 5 stav 2) je isključio davanje uslovnog otpusta učiniocu sljedećih krivičnih djela: 1) silovanje, 2) obljuba nad nemoćnim licem, 3) obljuba sa djetetom, 4) obljuba zloupotrebom poloţaja, 5) nedozvoljene polne radnje, 6) podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa, 7) posredovanje u vršenju prostitucije, 8) prikazivanje, pribavljanje i posjedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloljetnog lica za pornografiju, 9) navođenje maloljetnog lica na prisustvovanje polnim radnjama i 10) iskorišćavanje računarske mreţe ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela protiv polne slobode prema maloljetnom licu. Ukoliko ispunjava zakonom propisane uslove, sud moţe uslovno otpustiti i osuđenog: a) koji izdrţava kaznu zatvora od 30 do 40 godina, b) koji je osuđen za: krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, krivična djela protiv polne slobode, krivično djelo nasilja u porodici, krivično djelo neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srbije, krivično djelo primanja mita i krivično delo davanja mita, c) koji je osuđen od strane nadleţnih sudova, odnosno njihovih posebnih odjeljenja, u postupcima koji su vođeni u skladu sa odredbama Zakona o organizaciji i nadleţnosti drţavnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih teških krivičnih djelaxiv i d) koji je više od tri puta pravnosnaţno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, a nije izvršeno brisanje ili ne postoje uslovi za brisanje neke od osuda.xv Vidi Simović, Jovašević, Simović, 189-193. U teoriji se mogu naći shvatanja prema kojima je uslovni otpust osnov za gašenje kazne ili zakonska smetnja za dalje izvršenje kazne [Kurtović, A. (1995). Ustrojstvo i pravna priroda uslovnog otpusta. Rijeka: Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, (2), 314]. Novoselec smatra da uslovni otpust nije osnov za gašenje kazne, jer postoji mogućnost njenog izvršenja u slučaju opoziva uslovnog otpusta, pa je čak teško i tvrditi da je uslovni otpust smetnja za dalje izvršenje kazne pošto su neki oblici izvršenja kazne (kao mjere pomoći i nadzora) mogući i za vrijeme trajanja uslovnog otpusta [Novoselec, 356]. x Vidi Petrović, Jovašević, 2005, 296-298. xi Vidi Milošević, N. (1983). Uslovni otpust prema maloljetnicima. Beograd: Pravni ţivot, (1), 28-37. xii Vidi Horvatić, 181 i 182. xiii Ovaj zakon je u javnosti Republike Srbije poznat pod kolokvijalnim nazivom Marijin zakon. U njemu su propisane stroţije mjere kontrole nad osuđenim učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode prema KZ. Ime je dobio po osmogodišnjoj djevojčici iz Starih Ledinaca kraj Novog Sada koja je 26. juna 2010. godine ubijena od strane učinioca koji je prije toga bio osuđivan za seksualne delikte prema djeci i maloljetnicima xiv „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 42/02, 27/03, 39/03, 67/03, 29/04, 45/05, 61/05 i 72/09. Više Jovašević, 2012, 15-21. xv Vidi Čejović, 488-491. viii ix �3.2. Davanje i opozivanje uslovnog otpusta Za razliku od ranijeg rješenja, kada je o uslovnom otpustu odlučivala posebna Komisija za uslovni otpust koju je obrazovalo Ministarstvo pravde, prema čl. 563-568 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP)xvi o uslovnom otpustu sada odlučuje sud koji je donio odluku u prvom stepenu.xvii Postupak za davanje uslovnog otpusta pokreće molbom osuđenixviii ili njegov branilac. Ako molbu ne odbacixix, sud u postupku obavezno traţi izvještaj od zavoda u kome osuđeni izdrţava kaznu zatvora o njegovom vladanju i o drugim okolnostima koje ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja, kao i izvještaj povjerenika Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (član 564 ZKP). Pri tome je sud duţan i da sasluša nadleţnog javnog tuţioca. U odluci o uslovnom otpustu sud moţe da odredi duţnost osuđenom licu da ispuni (u određenom roku) obaveze koje su predviđene krivičnopravnim propisima. Ako uslovni otpust ne bude opozvan, smatra se da je osuđeni izdrţao izrečenu kaznu u potpunosti. Zakon o izvršenju krivičnih sankcijaxx u članu 184 predviđa mogućnost prijevremenog otpuštanja osuđenog lica iz zavodske ustanove. To je posebna vrsta uslovnog otpusta koji daje administrativni organ. U ovom slučaju direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, na prijedlog upravnika zavoda u kome se nalazi osuđeno lice, a na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja stručnog tima, moţe da ga pusti sa izdrţavanja kazne zatvora najduţe šest mjeseci do isteka kazne ako su ispunjena dva uslova: a) ako je osuđeni izdrţao devet desetina izrečene kazne i b) da se osuđeni dobro vladao, pa su postignuti rezultati u programu postupanja.xxi Ako uslovno otpušteni ne opravda ukazano povjerenje, dolazi do opozivanja uslovnog otpusta i njegovog ponovnog vraćanja u zavodsku ustanovu. Postoje dvije vrste opozivanja uslovnog otpusta (član 47 KZ).xxii To su: a) obavezno opozivanje i b) fakultativno opozivanje. Do obaveznog opozivanja uslovnog otpusta dolazi ako su ispunjeni sljedeći uslovi: a) kada uslovno otpušteni za vrijeme dok se nalazi na uslovnom otpustu izvrši krivično djelo ili kada mu se sudi za krivično djelo koje je ranije učinio, ali se za njega nije znalo u vrijeme davanja uslovnog otpusta i b) da je za novoizvršeno ili novootkriveno krivično djelo izrečena kazna zatvora preko jedne godine.xxiii Do fakultativnog opozivanja uslovnog otpusta dolazi u slučaju: a) kada uslovno otpušteni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela ili mu se sudi za krivična djela koja je ranije učinio, a za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine i b) kada uslovno otpušteni ne ispuni neku od obaveza koje su predviđene krivičnopravnim odredbama, a koje mu je sud odredio. Pri ocjeni da li će opozvati uslovni otpust, sud naročito uzima u obzir sljedeće okolnosti: a) srodnost učinjenih krivičnih djela, b) pobude iz kojih su djela učinjena i c) druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta. Kada sud opozove uslovni otpust, izriče kaznu primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao utvrđenu. Dio kazne koji je osuđeni izdrţao po ranijoj osudi, uračunava se u novu kaznu, a vrijeme koje je proveo na uslovnom otpustu se ne uračunava. Ako uslovno otpušteni bude osuđen na kaznu zatvora do šest mjeseci, a sud ne opozove uslovni otpust, upućuje se u zavodsku ustanovu na izdrţavanje ove kazne, pri čemu se produţava uslovni otpust za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora. KZ je postavio ograničenje prema kome se uslovni otpust moţe opozvati najkasnije u roku od dvije godine od dana kada je njegov rok istekao.xxiv „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14. U drugim drţavama uslovni otpust mogu da daju i administrativni organi (odbor ili komisija za uslovni otpust). Vidi Mrvić Petrović, 141 i 142. xviii Postupak za puštanje na uslovni otpust pokreće se samo na molbu osuđenog lica (rješenje Okruţnog suda u Kraljevu, Kţ. 117/05). xix Sud će molbu odbaciti ako je podnijeta od neovlašćenog lica ili prije ispunjenja zakonom propisanog minimuma od dvije trećine izdrţane kazne. xx „Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/14. xxi Vidi Babić, Marković, 387-390. xxii Vidi Turković et al., 87-95. xxiii Vidi Jovašević, Ikanović, 260-263. xxiv Vidi Jovašević, 2003, 19-22. xvi xvii �3.3.Izvršenje uslovnog otpusta Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera predviđa mjere nadzora nad izvršenjem uslovnog otpusta, bez obzira na to da li je on dat punoljetnom ili maloljetnom licu i o kojoj se krivičnoj sankciji institucionalnog (zavodskog) karaktera radi. Nadzor nad uslovno otpuštenim licem iz zavodske ustanove (član 44) obavlja Povjerenička sluţba ako je u odluci o uslovnom otpustu sud odredio da je osuđeni duţan da ispuni jednu od sljedećih obaveza: 1) javljanje organu nadleţnom za izvršenje zaštitnog nadzora, 2) osposobljavanje učinioca za određeno zanimanje, 3) prihvatanje zaposlenja koje odgovara sposobnostima učinioca, 4) uzdrţavanje od posjećivanja određenih mjesta, lokala ili priredbi, ako to moţe biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela, 5) blagovremeno obavještavanje o promjeni mjesta boravka, adrese ili radnog mjesta, 6) uzdrţavanje od upotrebe opojnih droga ili alkoholnih pića, 7) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima i 8) ispunjenje drugih obaveza koje su predviđene krivičnopravnim odredbama. Sud koji je donio odluku o davanju uslovnog otpusta, kojom određuje ispunjenje jedne ili više navedenih obaveza, duţan je da izvršnu odluku bez odlaganja dostavi Povjereničkoj sluţbi. Nadzor nad uslovno otpuštenim licem sprovodi povjerenik, koji utvrđuje i prati program izvršenja uslovnog otpusta (član 45). Zakon po prvi put predviđa mogućnost primjene elektronskog nadzora, kao oblik nadzora nad primjenom određenih mjera nad licem koje se nalazi na uslovnom otpustu (član 46). U slučaju da je sud donio odluku o uslovnom otpustu kojom je odredio da je osuđeni duţan da ispuni obaveze predviđene krivičnopravnim odredbama uz primjenu elektronskog nadzora, elektronski nadzor ne moţe trajati duţe od jedne godine, niti duţe od trajanja uslovnog otpusta. Na primjenu elektronskog nadzora shodno se primenjuju odredbe zakona kojima se uređuje izvršenje kazne zatvora, bez napuštanja prostorija u kojima osuđeni stanuje (kućnog zatvora), sa elektronskim nadzorom.xxv Zakon je precizno odredio prava i duţnosti povjerenika i osuđenog lica koje se nalazi na uslovnom otpustuxxvi (član 47). Prema ovom zakonskom rješenju, osuđeni je duţan da se odmah po puštanju na uslovni otpust javi nadleţnoj Povjereničkoj kancelariji. Povjerenik je duţan da odmah po prijemu odluke o uslovnom otpustu uspostavi kontakt sa sluţbom tretmana u zavodu, da preduzme potrebne radnje za njeno izvršenje i da po potrebi uspostavi saradnju sa porodicom osuđenog, policijom, ustanovama zdravstvene i socijalne zaštite, poslodavcem i drugim ustanovama, organizacijama i udruţenjima. Povjerenik je takođe duţan da u roku od osam dana od dana prijema odluke o davanju uslovnog otpusta osuđenom licu - donese program, uzimajući u obzir utvrđeni program pripreme za otpust iz zavoda u kome je osuđeni izdrţavao kaznu zatvora. Povjerenik upoznaje osuđenog sa utvrđenim programom, kao i sa posljedicama neizvršenja postavljenih obaveza. Ovaj program povjerenik dostavlja sudu koji je donio odluku o uslovnom otpustu i odgovarajućem organu, ustanovi, organizaciji. U cilju uspješnog sprovođenja programa izvršenja obaveza, osuđeni mora da se javlja povjereniku u vrijeme, na način i na mjestu koje povjerenik odredi (član 48). Osuđeni je duţan da za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ispunjava obaveze redovnog ili vanrednog školovanja ili druge utvrđene oblike stručnog osposobljavanja ili sticanja vještina (član 49). Takođe, osuđeni u saradnji sa povjerenikom i Nacionalnom sluţbom za zapošljavanje aktivno učestvuje u pronalaţenju odgovarajućeg zaposlenja, prema ponuđenim poslovima na trţištu rada (član 50). Osuđeni je, u smislu člana 51 ovog zakona, duţan da se pridrţava zabrane posjećivanja određenih mjesta koja mogu biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela. On je takođe duţan da u roku od tri dana obavijesti povjerenika o promjeni mjesta boravka, adrese ili o promjeni radnog mjesta. Ako to ne učini, smatraće se da nije ispunio obavezu iz odluke o uslovnom otpustu (član 52).xxvii Osuđeni je duţan da se uzdrţava od upotrebe opojnih droga, alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci (član 53). Ako povjerenik osnovano sumnja da se osuđeni ne pridrţava ove obaveze, a na osnovu Vidi Petrović, Jovašević, 2006, 222-229. Vidi Vidović, V. (1987). Uslovni otpust osuđenog sa izdržavanja zatvorske kazne. Banja Luka: Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, (11), 59-71. xxvii Vidi Ilić, Z. (2012). Uslovni otpust kao instrument kaznene politike. Zbornik radova „Kaznena politika (raskol između zakona i njegove primjene“, Istočno Sarajevo, 445-460. xxv xxvi �neposrednog uvida ili informacija dobijenih od porodice ili drugih lica bliskih osuđenom, ovlašćen je da obavi odgovarajuće testiranje na prisustvo psihoaktivnih supstanci. Ako se na osnovu rezultata testa utvrdi da se osuđeni ne pridrţava ove obaveze ili ako i odbije testiranje, smatra se da nije ispunio obavezu iz odluke o uslovnom otpustu. Osuđeni je duţan da se uključi u tretman u odgovarajućem savjetovalištu ili ustanovi u skladu sa programom izvršenja obaveza (član 54). Povjerenik je duţan da nakon isteka uslovnog otpustaxxviii obavijesti nadleţni sud o ispunjenosti svih postavljenih obaveza od strane uslovno otpuštenog lica (član 55). Ako krivicom osuđenog izvršenje obaveza ne otpočne u roku od 15 dana od dana izrade programa ili osuđeni ne ispunjava obaveze koje su mu određene, odnosno ispunjava ih delimično, povjerenik je duţan da odmah o tome obavijesti nadleţni sud. U ovom slučaju nadleţni sud u roku od osam dana donosi odluku o opozivu uslovnog otpusta ili pak obavještava povjerenika i osuđenog o nastavku izvršenja uslovnog otpusta. 4. Primjena uslovnog otpusta u sudskoj praksi Na obim, prirodu i značaj uslovnog otpusta kao oblika (faze) u izvršenju izrečene kazne zatvora (redovne, dugotrajne ili kazne kućnog zatvora) ukazuju i brojni primjeri iz domaće sudske prakse. Tako: - - - - - Ima mjesta uslovnom otpuštanju osuđenog sa izdrţavanja kazne zatvora samo ako je postignuta svrha kaţnjavanja. Da li je u konkretnom slučaju ostvarena svrha kaţnjavanja, utvrđuje se svim dokazima. U situaciji kada osuđeni prema izvještaju KPZ ima negativan stav prema učinjenom krivičnom djelu, ne moţe se zaključiti da bi puštanjem bila ostvarena svrha kaţnjavanja i da na slobodi neće učiniti novo krivično djelo.xxix Osnovni uslov za primjenu instituta uslovnog otpusta je vladanje osuđenog za vrijeme izdrţavanja kazne, kao i procjena o njegovom budućem ponašanju. Neosnovani su navodi u ţalbi javnog tuţioca koja je izjavljena protiv rješenja prvostepenog suda kojim je usvojena molba za uslovni otpust osuđenog - da nije bilo mjesta za prihvatanje ove molbe, jer se radi o izvršenju teškog krivičnog djela koje je za posljedicu imalo smrt jednog lica, te da je poslije saobraćajne nezgode osuđeni pobjegao sa lica mesta. Iz izvještaja KPZ, u kome osuđeni izdrţava kaznu zatvora, proizilazi dobro ponašanje osuđenog, ispoljene radne navike, da je proces resocijalizacije okončan i da ustanova predlaţe usvajanje molbe osuđenog.xxx U situaciji kada osuđeni izdrţava kaznu zatvora zbog krivičnog djela razbojništva, kada je disciplinski kaţnjavan i iz izvještaja KPZ proizlazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena, ne moţe se prihvatiti stav prvostepenog suda iznijet u rješenju kojim je molba za uslovni otpust usvojena i zbog kratkog vremenskog perioda ostatka kazne zatvora koju treba da izdrţi. Zato je uvaţena ţalba javnog tuţioca i preinačeno rješenje prvostepenog suda - tako da se molba osuđenog za uslovni otpust odbija kao neosnovana.xxxi Nema mjesta usvajanju molbe za uslovni otpust osuđenog u situaciji kada je ostalo da izdrţi kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a iz izvještaja ustanove u kojoj se nalazi proizilazi da su samo prisutne promjene u stavu i ponašanju osuđenog, da je proces resocijalizacije još u toku i da nisu ispunjeni ciljevi generalne i specijalne prevencije. Prema zakonu, za usvajanje molbe za uslovni otpust, pored neophodnog proteka vremena, potrebno je imati u vidu i sadrţinu izvještaja ustanove u kojoj osuđeni izdrţava kaznu zatvora.xxxii Osnovano se u ţalbi javnog tuţioca ističe da iz navedenog izvještaja proizilazi da je osuđeni zbog teţeg disciplinskog prestupa disciplinski kaţnjen i upućen u samicu u trajanju od deset dana, kao i da je proces resocijalizacije u toku, da se odvija bez poteškoća i da je u ovoj fazi ocijenjen pozitivnim, ali da nije okončan. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju svrha kaţnjavanja ne Vidi Radulović, D. (2007). Uslovni otpust kao alternativa kazni zatvora u uporednom pravu i praksi. Banja Luka: Pravna riječ, (12), 523536. xxix Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 492/06 od 28. marta 2006. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5/06, 20. xxx Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 459/07 od 3. decembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa, 2-3/08, 17. xxxi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1617/07 od 16. oktobra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1/08, 18. xxxii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1890/07 od 5. novembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1/08, 18. xxviii �- - - - - bi bila postignuta puštanjem osuđenog na uslovni otpust, te da se ne moţe osnovano očekivati da će se osuđeni na slobodi dobro vladati i da neće učiniti novo krivično djelo.xxxiii Kod odlučivanja o molbi za uslovni otpust osuđenog prvenstveno je značajno njegovo ponašanje za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora. Osnovano se u ţalbi ističe da prvostepeni sud nije cijenio izvještaj okruţnog zatvora o vladanju osuđenog za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, pa nije jasno zbog čega je njegova molba za puštanje na uslovni otpust odbijena. Prvenstveno se ukazuje prvostepenom sudu da se u postupku, a po molbi za uslovni otpust, ne odlučuje o kazni koja je izrečena osuđenom licu, već da li je dijelom izdrţane kazne postignuta svrha kaţnjavanja, a s obzirom na vladanje osuđenog. Iz izvještaja okruţnog zatvora proizilazi drukčiji zaključak od onog koji je iznio prvostepeni sud. Zaista, sud nije isključivo vezan mišljenjem iz izvještaja ustanove gdje se nalazi osuđeno lice na izdrţavanju kazne zatvora, ali je duţan da navede razloge zbog čega je odbijena njegova molba za uslovni otpust i pored pozitivnog mišljenja ustanove u pogledu vladanja osuđenog. U konkretnom slučaju ne samo da nisu navedeni razlozi, već se ne daje ni ocjena izvještaja okruţnog zatvora, niti se konstatuje da su ispunjeni zakonom propisani uslovi.xxxiv Rješenjem prvostepenog suda usvojena je molba osuđenog za uslovni otpust sa izdrţavanja kazne zatvora, ali je rješenjem drugostepenog suda ono preinačeno tako da se molba osuđenog odbija kao neosnovana. Opisano ponašanje osuđenog u obrazloţenju izvještaja KPZ ukazuje upravo na suprotan zaključak da osuđeni, iako je svoje ponašanje uskladio sa pomenutim zahtjevom i pravilnikom, još uvijek nema definisan program postupanja, jer se nalazi u fazi dijagnostifikovanja i definisanja tretmana, odnosno u fazi procjene i definisanja njegove ličnosti tj. da je na početku ostvarivanja procesa resocijalizacije. Osuđeni se po nalaţenju ovog suda u toku izdrţavanja kazne nije tako popravio da se moţe osnovano očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena na koje je izrečena kazna neće vršiti krivično djelo. Dio kazne koji je do sada izdrţao ukazuju da proces resocijalizacije još uvek nije završen, a svrha kaţnjavanja u odnosu na osuđenog u pogledu individualne prevencije još uvijek nije ostvarena.xxxv Osnovano se ţalbom javnog tuţioca ukazuje da nisu ispunjeni uslovi za puštanje osuđenog na uslovni otpust. U konkretnom slučaju, prema razlozima pobijanog rješenja, prvostepeni sud je na osnovu izvještaja o vladanju osuđenog u toku izdrţavanja kazne zatvora, zaključio, imajući u vidu kratko vrijeme do isteka kazne (45 dana), kao i korektno ponašanje tokom izdrţavanja - da je svrha kaţnjavanja postignuta, pa je usvojena molba osuđenog za puštanje na uslovni otpust. Međutim, po ocjeni Vrhovnog suda, takva odluka je preuranjena posebno zbog toga što se radi o teškom krivičnom djelu i da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne ublaţio zakonom propisanu kaznu skoro do granice zakonskog minimuma. Kod ovakvog stanja stvari, Vrhovni sud nalazi da svrha kaţnjavanja još nije postignuta, a iz izvještaja okruţnog zatvora proizilazi da u toku tretmana nisu postignuti pozitivni efekti zbog specifične strukture ličnosti osuđenog i nedovoljne motivacije iz čega proizilazi da proces resocijalizacije još nije okončan.xxxvi Pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za puštanje na uslovni otpust osuđenog, jer je ocijenio izvještaj o vladanju osuđenog u toku izdrţavanja kazne zatvora u kome je navedeno da je osuđeni ispoljio promjenljivo ponašanje, da je dva puta mijenjao vaspitne grupe zbog neprilagođenosti, da je pet puta disciplinski kaţnjavan, kao i duţinu neizdrţanog dijela kazne zatvora u ukupnom trajanju od devet godina. Pored toga, i navodi iz ţalbe da je osuđenom za vrijeme izdrţavanja kazne majka preminula, da mu je otac nezaposlen i srčani bolesnik i da se za vrijeme izdrţavanja kazne oţenio, odnosno da ţivi u vanbračnoj zajednici - bez uticaja su na pravilnost pobijanog rješenja, jer proces resocijalizacije još nije završen, odnosno nije postignuta svrha kaţnjavanja.xxxvii Nije dozvoljen uslovni otpust osuđenog sa izdrţavanja kazne zatvora koja se izdrţava po rješenju suda kojim je neplaćena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora. Kazna zatvora, koja se izdrţava kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu, ne moţe se poistovetiti sa kaznom zatvora, jer Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 2266/07 od 19. decembra 2007. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 2-3/08, 16-17 Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 213/08 od 6. maja 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6, 20. xxxv Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 389/2008 od 30. jula 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6/2009, 14. xxxvi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 573/08 od 18. marta 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/08, 19. xxxviiRješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 621/08 od 25. marta 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/08,18. xxxiii xxxiv �- - - - - je ova kazna autonomna i specifična po svojoj prirodi i predstavlja samo način izvršenja novčane kazne.xxxviii Rješenjem je odbijena molba osuđenog za puštanje na uslovni otpust, jer proces resocijalizacije još uvek nije okončan, pa nije ostvarena svrha specijalne prevencije. Vrhovni sud nalazi da podaci sadrţani u izvještaju KPZ o tome da je osuđeni ispoljio prilagođeno ponašanje, da radne zadatke izvršava savjesno i odgovorno, disciplinski nije kaţnjavan, priznaje izvršenje krivičnog djela, da je proces resocijalizacije u toku i da se odvija po planu i programu zavoda bez problema - očigledno ukazuje da proces resocijalizacije osuđenog još uvijek nije završen, budući da se osuđeni nije tako popravio da se sa osnovom moţe očekivati da će se on na slobodi dobro vladati, a posebno da neće vršiti krivična djela. U toj situaciji nije postignuta svrha kaţnjavanja sa stanovišta specijalne prevencije, pa nisu ispunjeni uslovi za puštanje na uslovni otpust osuđenog.xxxix Nema mjesta prihvatanju molbe za uslovni otpust osuđenog ako proces resocijalizacije nije okončan u potpunosti. Iako je osuđeni izdrţao više od polovine izrečene kazne zatvora, iz izvještaja ustanove u kojoj izdrţava kaznu proizilazi da u proteklom periodu izdrţavanja kazne nije svoje ponašanje u potpunosti uskladio sa zahtjevima zavodskog tretmana, da verbalno izraţava kajanje i prihvata odgovornost, ali nije u dovoljnoj mjeri svjestan teţine i društvene opasnosti učinjenog krivičnog djela, da se sa njim obavlja tretmanski rad po planu i bez značajnijih problema, uz saradnju sa osuđenim, ali se dostignuti stepen resocijalizacije ne moţe ocijeniti dovoljnim. Stoga se i puštanjem osuđenog sa daljeg izdrţavanja kazne zatvora ne bi ostvarila svrha kaţnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije, pa se njegova ţalba odbija kao neosnovana.xl Zaključak prvostepenog suda da ima mjesta usvajanju molbe osuđenog za puštanje na uslovni otpust je za sada neprihvatljiv jer ne sadrţi ni dovoljne, ni pravilne razloge u pogledu postojanja svih odlučnih činjenica od značaja za puštanje na uslovni otpust sa izdrţavanja kazne zatvora, a i dati razlozi su u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta. U izvještaju KPZ je navedeno da je ponašanje osuđenog na izdrţavanju kazne zatvora primjerno, da poštuje sluţbena lica, ne dolazi u konflikt sa ostalim osuđenim licima, radne zadatke izvršava odgovorno i savjesno, koristi pogodnosti bez zloupotrebe, te proces resocijalizacije karakteriše pozitivnim promenama u stavovima i ponašanju osuđenog. Takva formulacija u izvještaju KPZ ne pruţa dovoljno podataka za pouzdan zaključak da je proces resocijalizacije kod osuđenog okončan, pošto se govori samo o pozitivnim promjenama. Potrebno je da prvostepeni sud navedenu činjenicu provjeri tako što će od odgovarajuće uprave KPZ zatraţiti izjašnjenje iz koga bi bilo jasno i nesporno utvrđeno da je kod osuđenog ostvarena svrha resocijalizacije i postignuta svrha kaţnjavanja, i to kako specijalna, tako i generalna prevencija.xli Pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za puštanje na uslovni otpust, jer proces resocijalizacije osuđenog nije okončan. Iz izvještaja KPZ proizilazi da je osuđeni radno angaţovan, da u njegovom ponašanju nije bilo problema, da nije disciplinski kaţnjavan, uz izraţeno kajanje i griţu savjesti, kao i da se program postupanja odvija bez problema, uz aktivno učešće osuđenog u prihvatanju tretmana i izraţenih pozitivnih manifestacija u njegovom ponašanju. To znači da da proces resocijalizacije nije okončan. Pri tome je prvostepeni sud pravilno cijenio i teţinu učinjenog krivičnog djela, način njegovog izvršenja, visinu izrečene kazne, kao i ostatak neizdrţanog dijela kazne.xlii Prema podacima iz spisa predmeta, osuđeni je izdrţao više od polovine izrečene kazne zatvora, pa je time ispunjen objektivni uslov, a što se tiče subjektivnog uslova - iz izvještaja KPZ proizilazi da je osuđeni uskladio svoje ponašanje i postupa prema pravilniku o kućnom redu, disciplinski nije kaţnjavan, koristi posebne pogodnosti, pa je proces resocijalizacije završen i svrha kaţnjavanja postignuta. Pri takvom stanju stvari, ima mjesta preinačenju prvostepenog rješenja tako da se usvaja molba za uslovni otpust. U vezi s tim, treba napomenuti da uslovni otpust nije oproštaj preostalog dijela izrečene kazne zatvora, već predviđa mogućnost nastavka izdrţavanja kazne u Rješenje Okruţnog suda u Nišu, Kţ. 1110/08. Niš: “Bilten sudske prakse Okruţnog suda u Nišu”, Niš, 28/08, 45. Rješenje Vrhovnog suda Srbije Kţ. 2143/08 od 2. septembra 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 10/08, 14. xl Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3137/08 od 9. februara 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 4/09, 16. xli Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3167/08 od 25. decembra 2008. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 5-6/09, 10 i 11. xlii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 3315/2008 od 24. februara 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 7-8/09, 17. xxxviii xxxix �- - - - - - slučaju ako osuđeni do isteka vremena za koji je kazna izrečena učini novo krivično djelo, kada se uslovni otpust opoziva (ili se moţe opozvati).xliii Pravilno je prvostepeni sud imao u vidu činjenicu da osuđeni u toku izdrţavanja kazne zatvora nije bio radno angaţovan, jer nije radno sposoban, da nije motivisan za bilo koji oblik aktivnosti, da mu je psihičko stanje labilno, da njegov odnos sa majkom sa kojom jedino odrţava kontakt nije skladan, pa da penalni tretman još uvijek nije okončan i da se odvija oteţano. Pri takvom stanju stvari, pravilno je prvostepeni sud odbio molbu za uslovni otpust, bez obzira na to što osuđeni nije disciplinski kaţnjavan, ali ne učestvuje u aktiviranju njegovog tretmana, nije je motivisan za bilo koji oblik aktivnosti, da se oporavak odvija oteţano, te da on nije ostvario svrhu.xliv Kako se osuđeni moţe uslovno otpustiti sa izdrţavanja kazne zatvora samo ukoliko je postignuta svrha kaţnjavanja, a što se iz navedenog izvještaja ne moţe utvrditi - razlozi dati u obrazloţenju osporenog rješenja o ovoj odlučnoj činjenici su nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni zaključku prvostepenog suda da je prema osuđenom postignuta svrha kaţnjavanja.xlv Da bi se usvojila molba osuđenog za uslovni otpust, nedovoljno je za donošenje rješenja kojim se molba usvaja ocjena samo izvještaja KPZ o vladanju osuđenog i o ispunjavanju njegovih radnih obaveza, bez konačnog zaključivanja da li je proces resocijalizacije ostvaren.xlvi Ima mjesta usvajanju molbe za uslovni otpust osuđenog iako u izvještaju KPZ nije direktno navedeno da je kod njega ostvarena svrha kaţnjavanja, ako iz izvještaja o njegovom vladanju proizilaze sve pozitivne okolnosti koje ukazuju da će se on na slobodi dobro vladati. Iz spisa predmeta proizilazi da je osuđeni izdrţao više od polovine zatvorske kazne, iz izvještaja KPZ vidi se da je u slučaju osuđenog postignuta svrha kaţnjavanja, s obzirom na njegovo primjerno ponašanje, a sve to imajući u vidu teţinu izvršenog krivičnog djela i stepen krivice.xlvii Ne moţe se prihvatiti molba za uslovni otpust osuđenog kada proces resocijalizacije ima pozitivne efekte u penalnoj sredini, a recidiv se ne očekuje. Iz izvještaja proizilazi da se proces resocijalizacije samo uspješno odvija, ali da on nije okončan, pa samim tim nije ni postignuta svrha kaţnjavanja, a imajući u vidu ostatak kazne zatvora koju osuđena treba da izdrţi u trajanju od sedam mjeseci.xlviii Iako je osuđena izdrţala više od polovine izrečene kazne, iz izvještaja KPZ proizilazi da ona krivično djelo ne priznaje i da su prognoze njenog budućeg ponašanja neizvjesne. Zato je pravilan stav prvostepenog suda da njenu molbu za uslovni otpust treba odbiti kao neosnovanu s obzirom na to da u odnosu na osuđenu nisu postignuti ciljevi specijalne i generalne prevencije, a samim tim nije ostvarena ni svrha kaţnjavanja, što je neophodna pretpostavka za puštanje na uslovni otpust.xlix Prema zakonu, osuđeni se moţe uslovno otpustiti ako se u toku dotadašnjeg izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, odnosno da do isteka vremena na koje je izrečena kazna neće učiniti novo krivično djelo. To znači da je preduslov za pozitivno rješenje ocjena suda da je proces resocijalizacije kod osuđenog završen - kao pokazatelj postignute svrhe kaţnjavanja na planu specijalne prevencije. Iz izvještaja o vladanju osuđenog proizilazi da se realizacija vaspitno-korektivnog tretmana u cilju reintegracije u socijalnu sredinu - odvija u pozitivnom smjeru, iz čega se moţe zaključiti da je ovaj proces okončan.l 5. Postpenalna pomoć Resocijalizacijali učinioca krivičnog djela ne završava se u zavodskoj ustanovi, sa izdrţavanjem izrečene kazne zatvora, već se nastavlja i poslije izdrţane kazne - kada osuđeni izađe na slobodu. Tada se prema njemu primjenjuju mjere postpenalne pomoći, odnosno mjere koje mu pomaţu da se brţe, lakše i bezbolnije uključi u normalan društveni ţivot. Po izlasku iz zavodske ustanove na slobodu, osuđeni nailazi Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 349/09 od 15. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 11-12/09, 16. Rješenje Okruţnog suda u Subotici, Kţ. 370/09 od 11. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 11-12/09, 17. xlv Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 578/09 od 24. marta 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, broj 9-10/09, 13. xlvi Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 929/09 od 28. aprila 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 14. xlvii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1414/09 od 23. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 13. xlviii Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1430/09 od 16. juna 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 15. xlix Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1866/2009 od 14. jula 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 1-2/10, 14. l Rješenje Vrhovnog suda Srbije, Kţ. 1958/09 od 27. jula 2009. godine, Beograd: “Sudska praksa”, 3-4/10, 17. li Vidi Selinšek, 271 i 272. xliii xliv �na brojne teškoće materijalne, socijalne, psihološke, stambene i zdravstvene prirode koje sam nije u mogućnosti da savlada, a pred iskušenjima, obeshrabren i razočaran - moţe da poklekne i da se vrati na put vršenja krivičnih djela. Da bi se spriječilo ponovno vraćanje takvog osuđenog na put kriminala, njemu se pruţaju mjere pomoći koje se sastoje u moralnoj potpori da istraje u savladavanju teškoća i dobrom vladanju, te da izbjegne sva iskušenja i izazove. S druge strane, njemu se pruţa pomoć: pronalaţenjem zaposlenja ili smještaja, rješenjem stambenog problema, obezbjeđenjem ishrane i liječenja, sređivanjem porodičnih prilika, pruţanjem materijalne pomoći, omogućavanjem započinjanja ili nastavljanja školovanja ili stručnog osposobljavanja i sl.lii Prema članu 48 Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, zavodska ustanova u kojoj se nalazi osuđeno lice je duţna prije otpuštanja takvog lica da utvrdi program pruţanja pomoći nakon njegovog otpuštanja iz zavoda. U ostvarivanju ove pomoći zavod sarađuje sa Povjereničkom sluţbom Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, organom starateljstva (centrom za socijalni rad) prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog, organom policije i drugom odgovarajućom organizacijom ili udruţenjem (čl. 56 i 57 Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera). U Republici Srbiji postpenalnu pomoć pruţaju centri za socijalni rad kojima se osuđeno lice moţe i samo obratiti za pomoć. Moguće je da se organizuju u većim gradovima i posebna prihvatilišta za smještaj osuđenih lica po izlasku na slobodu, odnosno da se takva lica upošljavaju u određenim preduzećima, ustanovama i organizacijama gdje je njihov rad potreban. Ovim preduzećima se moţe omogućiti i posjeta zavodskim ustanovama - radi upoznavanja sa osuđenim licima i njihovim potrebama, kao i mogućnostima za uposlenje.liii Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera predviđa poseban postupak za pruţanje pomoći licu poslije izvršenja izrečene kazne zatvora, kao krivične sankcije institucionalnog karaktera. Prema članu 56 ovog zakona, ako sluţba za tretman Uprave za izvršenje krivičnih sankcija procijeni da postoji potreba za pruţanjem pomoći osuđenom licu nakon izlaska sa izvršenja izrečene kazne zatvora ili ako sam osuđeni zatraţi takvu pomoć - povjerenik najkasnije u roku od mjesec dana prije otpusta osuđenog lica započinje izradu programa pomoći. Prilikom izrade tog programa on sarađuje sa sluţbom za tretman i osuđenim u zavodskoj ustanovi u kojoj se nalazi osuđeno lice. Program pomoći (član 57) je skup mjera i postupaka koje lice poslije izvršene kazne zatvora dobrovoljno prihvata, a koji se primjenjuje u cilju njegovog uključivanja u ţivot na slobodi. Program pomoći se sastoji od više predviđenih mjera kao što su: 1) pruţanje pomoći prilikom pronalaţenja smještaja i ishrane, 2) pruţanje pomoći u ostvarivanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, 3) davanje savjeta u cilju usklađivanja porodičnih odnosa, 4) pruţanje podrške i pomoći prilikom pronalaţenja zaposlenja, odnosno dovršavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja, 5) uspostavljanje saradnje sa nadleţnim centrom za socijalni rad u cilju davanja novčane podrške za podmirivanje najnuţnijih potreba, 6) pruţanje podrške i pomoći u uzdrţavanju od upotrebe opojnih droga i alkohola i 7) pruţanje drugih oblika pomoći i podrške. Primjena ovog programa se obustavlja ako lice prema kome se on sprovodi ne sarađuje sa povjerenikom. 6. Zaključak Noveliranjem KZ 2009. i 2012. godine, a posebno donošenjem Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mjera 2014. godine, Republika Srbija je u potpunosti implementirala evropske standarde u oblasti izvršenja uslovnog otpusta kao specifične faze u procesu izvršenja izrečene krivične sankcije institucionalnog (zavodskog) karaktera koji su inaugurisani odredbama Evropske konvencije o o nadzoru nad uslovno osuđenim ili uslovno oslobođenim licima iz 1964. godine. Na ovaj način je u potpunosti ostvaren cilj primjene krivičnih sankcija – uticanje na osuđenog učinioca krivičnog djela da više ne ponovi krivično djelo, odnosno uticanje na njegovo kasnije ponašanje i resocijalizacija njegove ličnosti. S druge strane, na ovaj način je pojačan sistem zaštite ljudskih prava i sloboda osuđenih lica koji svojim ponašanjem, zalaganjem i radom za vrijeme izvršenja izrečenih krivičnih sankcija zavodskog karaktera, u Vidi Čejović, 491 i 492. U nekim stranim zemljama postoje posebni drţavni organi za pruţanje postpenalne pomoći, a u ove poslove se uključuju: dobrotvorne i humanitarne organizacije, udruţenja građana i pojedine vjerske organizacije. lii liii �prvom redu kazne zatvora, zasluţe da na slobodi dočekaju efektivno okončanje izrečene kazne ili druge sankcije ove vrste. Sve to treba da učvrsti pravni poredak i povjerenje građana u pravnu drţavu i vladavinu prava. 7. Literatura Babić, M., Marković, I. (2008). Krivično pravo, Opšti dio. Banja Luka: Pravni fakultet. Čejović, B. (2002). Krivično pravo, Opšti dio. Beograd: „Sluţbeni list“. Grozdanić, V., Škorić, M., Martinović, I. (2013). Kazneno pravo, Opšti dio. Rijeka: Pravni fakultet. Horvatić, Ţ. (2003). Kazneno pravo, Opšti dio. Zagreb: Pravni fakultet. Jovašević, D. (2003). Komentar Krivičnog zakona Republike Srbije sa sudskom praksom. Beograd. Jovašević, D. (2010). Krivično pravo, Opšti dio. Beograd: Nomos. Jovašević, D. (2012). Organizovani kriminalitet – krivičnopravni aspekti. Niš: Sven. Jovašević, D. (2013). Praktikum za krivično pravo, Opšti dio. Niš, Pravni fakultet, 2013. Jovašević, D., Ikanović, V. (2012). Krivično pravo Republike Srpske, Opšti dio. Banja Luka: Univerzitet Apeiron. Mrvić Petrović, N. (2005). Krivično pravo. Beograd: „Sluţbeni glasnik“. Novoselec P. (2004). Opšti dio krivičnog prava. Zagreb: Pravni fakultet. Pavišić, B. (2006). Kazneno pravo Vijeća Evrope. Zagreb: Golden marketing. Petrović B., Jovašević, D. (2005). Krivično (kazneno) pravo Bosne i Hercegovine, Opšti dio. Sarajevo: Pravni fakultet. Petrović B., Jovašević, D. (2006). Izvršno krivično (kazneno) pravo, Sarajevo: Pravni fakultet. Selinšek, Lj. (2007). Kazensko pravo, Splošni del in osnove posebnega djela, Ljubljana: Zaloţba GV. Simović, M., Jovašević, D. i Simović, M. (2014). Izvršno krivično pravo, Istočno Sarajevo: Pravni fakultet, 2014. �Authors: Miodrag N. Simović, PhD; Dragan Jovašević, PhD; Vladimir M. Simović, PhD Institutions: (1) Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, Academy of Arts and Sciences of Bosnia and Herzegovina, Russian Academy of Natural Sciences, foreign member and European Academy of Arts and Sciences, member; (2) Faculty of Law, University of Niš, full professor; (3) Prosecutor of Prosecutorial Office of Federation of Bosnia and Herzegovina, Faculty for Security and Protection of Independent University of Banja Luka, assistant professor PAROLE IN THE LEGISLATION OF THE REPUBLIC OF SERBIA AND EUROPEAN STANDARDS Abstract On the basis of overtaken international standards contained in many documents of international organizations of regional character (Council of Europe, European Union) the Republic of Serbia, by passing the new criminal legislation in 2005 as well as other additional legislation, has also prescribed a term, conditions for its application, way of its execution and other issues referring to the stay of convicted perpetrator of criminal offence at liberty and supervision of his behavior, life and work. Even though the imprisonment sentence (deprivation of liberty) is well founded and the most important kind of criminal sanction in the Republic of Serbia it, more or less, may be executed at liberty and not only in institutions (penitentiaries). The paper analyses European standards for application of supervision over accused persons at liberty and their implementation in the criminal legislation of Serbia both from theoretical and practical aspect. Keywords: European standards, law, sentence of imprisonment, parole, supervision, liberty. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3165 Title A name given to the resource USLOVNI OTPUST U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE I EVROPSKI STANDARDI Author Author SIMOVIĆ, Miodrag N. JOVAŠEVIĆ, Dragan SIMOVIĆ, Vladimir M. Abstract A summary of the resource. Na bazi preuzetih međunarodnih standarda koji su sadržani u brojnim dokumentima međunarodnih organizacija regionalnog karaktera (Savjet Evrope, Evropska unija) i Republika Srbija je donošenjem novog krivičnog zakonodavstva 2005. godine i drugim dopunskim zakonodavstvom odredila pojam, uslove za primjenu, način izvršenja i druga pitanja boravka osuđenog učinioca krivičnog djela na slobodi i nadzor nad njegovim ponašanjem, životom i radom. Iako je kazna zatvora (lišenje slobode) osnovna i najznačajnija vrsta krivične sankcije i u Republici Srbiji, ona se u većoj ili manjoj mjeri ne mora izvršavati u institucionalnim (penitensijarnim) uslovima, već je to moguće i na slobodi. U radu se analiziraju evropski standardi za primjenu nadzora nad osuđenim licima na slobodi i njihova implementacija u krivičnom zakonodavstvu Srbije, i to sa teorijskog i praktičnog aspekta. Ključne riječi: evropski standardi, zakon, kazna zatvora, uslovni otpust, nadzor, sloboda. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0d7c014dc1f2e9e3340fa4da64e12f3c.docx c67b279a2a08194871b469d96c376878 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f9eeaa6c8a9a00250287ddc3b9cf4d84.pdf 97d97c339243119114d33bd1394a04d4 PDF Text Text ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. UDK: 342.565.2 343.1 izvorni znanstveni članak 28. svibnja 2014. Prof. dr. sc. Sabrina HOROVIĆ, redovita profesorica za kazneno pravo Prof. dr. sc. Zvonko MILJKO, izvanredni profesor za ustavno pravo USTAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKT PRAVA IZRUČENJA (EKSTRADICIJE) Sažetak U članku autori analiziraju pravo izručenja (ekstradicije), s ustavnog i kaznenopravnog aspekta, ukazujući na značajne promjene do kojih je došlo u recentno vrijeme. Povijesna, usporedna, i normativna analiza pokazuju značajne promjene do kojih se došlo u ovoj oblasti, ukazujući na promjenu odnosa domaćeg i međunarodnog prava, dosadašnjeg poimanja državnog suvereniteta, i stavljanja naglaska na međunarodnu suradnju u funkciji univerzalizma ljudskih prava i vladavine prava općenito. U članku autori iznose normativnu regulativu prava izručenja u unutarnjem pravu Bosne i Hercegovine prema najnovijem Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Europskoj konvenciji o izručenju, kao glavnom izvoru europskog prava o izručenju, srodnim i novijim europskim pravnim aktima na području izručenja, kao i najnovijeg Europskog uhidbenog naloga. Autori se posebice osvrću na praksu izručenja u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad nastoji, kroz prikaz i analizu načela izručenja, osnova za odbijanje izručenja i procesnih smetnji za izručenje ponuditi određena stajališta koja bi mogla pridonijeti razmatranju problematike prava izručenja. Ključne riječi: ekstradicija, međunarodna suradnja, Europska konvencija o izručenju, praksa izručenja u Bosni i Hercegovini. 26 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 1. UVOD Izručenje ili ekstradicija, povijesno gledano, predstavlja prvotni i dugo vremena najjednostavniji način međudržavne suradnje u suzbijanju kriminaliteta kao društvenog fenomena. Izručenje je pravnopolitički, kaznenopravni i kaznenoprocesni akt međunarodnopravne pomoći koji znači predaju stranca ili osobe bez državljanstva (iznimno i vlastitog državljanina) počinitelja kaznenog djela, stranoj državi, kako bi mu se sudilo za počinjeno kazneno djelo, kako bi se nad njim izvršila kaznenopravna sankcija, odnosno izručenje obuhvaća i predaju određenih predmeta kojima je kazneno djelo počinjeno ili na kojima je počinjeno. Izručenje je složena pravna ustanova, koju čine tri cjeline. Kaznenom pravu pripadaju pravila o kaznenopravnom zahtjevu aktivne prema pasivnoj državi. Kaznenopostupovnom pravu pripadaju pravila o postupanju po zahtjevu za izručenje i na kraju su tu pravila o odlučivanju o zahtjevu, što može biti predmet sudskog ili upravnog postupka. Najveća smetnja izručenju je počiniteljevo državljanstvo zamoljene države. Ustav Bosne i Hercegovine, za razliku od ustava većine drugih država, ne sadrži izravnu odredbu o zabrani izručenja svojih državljana. Ranije je Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine iz 2003. g., u čl. 415. st. 1. toč. a., kao pretpostavku za izručenje propisivao: „da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine“, odnosno u točci b.:“da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini“. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima iz 2009. g. propisuje u čl. 34. st. 1. toč. a. i b. isto, da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine i da ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini u vrijeme podnošenja molbe za izručenje. Temelj izručenja se nalazi u uzajamnoj koristi država da bude ostvareno njihovo pravo kažnjavanja putem primjene njihovih kaznenih zakona prema svim osobama koje na njihovoj teritoriji počine kazneno djelo. U radu smo pozornost upravili na napredak postupka izručenja donošenjem Europske konvencije o pojednostavljenju postupka izručenja1, Europske konvencije koja se odnosi na izručenje2 i Europskog uhidbenog naloga3. U radu smo, isto tako, analizirali izručenje prema podatcima Ministarstva pravde 1 Od 10. ožujka 1995. g. Od 27. rujna 1996. g. 3 Od 27. rujna 2001. g. Nalog, od 1. srpnja 2004.g., zamjenjuje odredbe: Europske konvencije o izručenju iz 1957. g., Europske konvencije o suzbijanju terorizma iz 1978. g. (u odnosu na odredbu o izručenju), Konvencije EU o 2 27 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Bosne i Hercegovine za vremensko razdoblje od tri godine, od 2011. do 2013. godine, kao i predmete izručenja Općinskog suda u Mostaru za isto navedeno razdoblje. Svrha izručenja je, s jedne strane, represija kriminaliteta, a s druge strane, realizacija sukladnih političkih interesa država. Država od koje se traži izručenje ima interes da se riješi nepoželjne osobe sa svog teritorija. Cilj instituta ekstradicije je onemogućiti okrivljeniku, da izbjegne kaznenopravni progon, a postizanje tog cilja moguće je i bez inzistiranja na uniformnosti kaznenopravnih sustava upravo kroz činjenicu da različiti sustavi dijele iste temeljne vrijednosti i da suradnja može biti utemeljena upravo na tim zajedničkim vrijednostima4. 2. POVIJEST IZRUČENJA U povijesti izručenja postoje tri razdoblja. Prvo razdoblje traje od najstarijih vremena (primjerice, prvi ugovor o ekstradiciji uopće može se smatrati onaj između Ramsesa II. i kralja Hitita Hatussilija, 1280. prije Krista, kao dio njihovog mirovnog ugovora kojim je završen rat između tih dviju zemalja)do sedamnaestog stoljeća, a u njemu prevladava izručenje od strane državnih vladara, koji su se pri tome rukovodili osobnim političkim interesima. Izručenje je bilo akt volje vladara, njegova politička gesta. U to vrijeme, ne izručuju se počinitelji kažnjivih djela tzv. općeg kriminaliteta, nego onih koje bismo danas smatrali političkim deliktima. U drugom razdoblju, koje traje od osamnaestog stoljeća do prve polovice devetnaestog stoljeća, u praksi izručenja započinje se s dezerterima, a kasnije, i počinitelja delikata običnog, općeg kriminaliteta. U tom razdoblju javljaju se i dvostrani ugovori o izručenju kojima se unaprijed predviđa međusobno izručivanje počinitelja kaznenih djela. Za treće razdoblje, koje traje od druge polovice devetnaestog stoljeća, bitan je prvi zakon o ekstradiciji u modernom smislu riječi koji je 1833. godine donijela Belgija. Povjeravanjem razmatranja zahtjeva o ekstradiciji sudskom organu (tzv. optužnoj komori) i utvrđivanjem zabrane izručenja vlastitih državljana i počinitelja političkih kaznenih djela ovaj je zakon obilježio početak trećeg razdoblja u razvoju ekstradicije, koji traje sve do danas.Za to treće razdoblje bitno je da osoba čije se izručenje traži više nije samo objekt međudržavnih sporazuma, nego je s razvojem brige za ljudska prava postala i subjekt tih odnosa5. pojednostavljenju postupaka izručenja iz 1995. g., Konvencije EU o izručenju iz 1996. g., te odgovarajuće odredbe Schengenskog sporazuma. Postupak se odnosi na kaznena djela za koja je propisana kazna iznad jedne godine, odnosno izrečena kazna od četiri ili više mjeseci. Države određuju nadležni sud i središnju vlast koja će pomagati sudskoj vlasti. 4 Tako: D. H. Derby, Comparative extraditions systems, International Review of Penal Law, Edition Eres, 1991, str. 61. 5 Ch. Bassiouni, Extradition: The United States Model, International Review of Penal law, Edition Eres, 1991, str. 470. 28 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Suvremena teorija i praksa izručenja potvrđuju da je zamoljena država dužna izručiti traženu osobu samo ako su ispunjene ugovorne pretpostavke u konkretnom slučaju. Tu razlikujemo države koje nepostojanje ugovora o izručenju smatraju opravdanom smetnjom za izručenje i države koje dopuštaju izručenje i bez ugovora, ali ga ne smatraju ispunjenjem međunarodne obveze, nego aktom dobre volje koji se temelji na propisima unutarnjeg prava (izvanugovorna ekstradicija). U prve države spadaju zemlje common law sustava. Primjerice, u SAD-u vrijedi pravilo da nema obveze izručenja za tu zemlju osim u slučaju međunarodnog ugovora. U druge zemlje spadaju sustavi zemalja kontinentalnog prava (s iznimkom Nizozemske, Norveške i Turske, gdje se također traži postojanje međunarodnih ugovora kao pretpostavka za izručenje). Shvaćanje da se izručenje može dopustiti i bez međunarodnog ugovora pojavilo se u francuskoj praksi početkom devetnaestog stoljeća i kasnije je preuzeto u unutarnje pravo brojnih drugih zemalja, među kojima i Bosne i Hercegovine. Pojedine države i dalje daju prednost bilateralnim ugovorima i za njih je institut ekstradicije samo posljedica njihovih političkih odnosa. Ekstradicija je često i još uvijek pitanje političke suradnje između država, a mora postati i biti sudski postupak koji se temelji na međunarodnoj suradnji, uz zaštitu temeljnih ljudskih prava svake pojedine osobe i ne smije biti u suprotstavljenom odnosu s djelotvornošću postupka. 3. USPOREDNO PRAVNI PRIKAZ Općenito gledano ustavni aspekt prava izručenja ponajprije se može sagledati kroz svoju povijesnu dimenziju. Ovo pitanje reflektira se na mnoga bitna pitanja šireg značenja, kao što su odnos domaćeg naspram međunarodnog prava, odnos privatnog i javnog prava, evoluciju u poimanju državnog suvereniteta i sl. Većina ustava je regulirala pitanje državljanstva već u svojim načelima ili temeljnim normama, naglašavajući taj pravni izraz pripadnosti pojedinca određenoj državi, odnosno pravnoj vezi koja neku osobu vezuje za određenu državu. Stoga su iz državljanstva proizlazile i za državu i za pojedinca koji uživa status državljanina određena prava i obveze. Prelazeći u XIX. stoljeću iz sfere privatnog u javno pravo, države su u svojim ustavima naglašavale naročitu brigu i skrb o svojim državljanima, gdje se sve doskora stavljao naglasak na to kako se državljaninu ne može oduzeti državljanstvo, niti ga se može prognati iz države, niti izručiti nekoj drugoj državi. Sve ovo je bilo vezano uz klasično poimanje suverene vlasti i u sferi kažnjavanja neke osobe, a i uz krug kaznenih djela za koje je izručenje bilo uopće moguće (zločini sami po sebi, oni po sili zakona ili politička kaznena djela). 29 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Međutim, državljanstvo kao pojam internog prava, nije moglo izbjeći međunarodno-pravne implikacije i određene situacije gdje se o posebnim pravnim učincima državljanstva raspravlja iz uklona međunarodnog prava. Ranije se u tom pogledu naglasak stavljao na razlikovanje osobe podređene određenoj državi i stranca, a danas na planu međunarodne suradnje u kaznenopravnim stvarima, i pitanja ekstradicije koje se pretvara iz pravno-političke sfere i odnosa među državama u okvire sudskog postupka koji se temelji na međunarodnoj suradnji, što se u konačnici svodi na zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ozbiljenje zahtjeva za vladavinom prava. Pitanje izručenja između država počelo se rješavati polovicom prošlog stoljeća multilateralnim sporazumima, ili bilateralnim ugovorima, koji su se najčešće odnosili na izručenje i na pružanje međunarodne pravne pomoći. Ali, ustavi su sve donedavna istrajavali na ideju o neizručivanju, odnosno zabrani izručivanja vlastitih državljana. Određeni primjeri iz daljnje, kao i bliže povijesti, to zorno pokazuju. Tako Savezni ustav Švicarske Konfederacije u čl. 25. naslovljenom „Zaštita od izgona, izručenja i nasilnog povratka u zemlju podrijetla“, u st. 1. utvrđuje kako „Švicarski državljani ne mogu biti izgnani iz zemlje; mogu biti izručeni stranoj vlasti samo ako uz to pristanu“. Temeljnim zakonom (ustavom) Savezne Republike Njemačke također je propisano kako „nijedan Nijemac ne smije biti isporučen u inozemstvo“.6 Ustav Poljske identično „zabranjuje izručivanje poljskih državljana“, kao i „izručenje osobe za koju se sumnja da je izvršila kažnjivo djelo iz političkih razloga, ali bez upotrebe sile“.7 Ustav Finske naglašava da se „državljaninu Finske ne može spriječiti povratak u zemlju, niti može biti protjeran iz zemlje ili izručen i prebačen u neku drugu zemlju protiv svoje volje“.8 Države nastale raspadom bivše Jugoslavije ponašale su se slično. Ustavom Slovenije nije bilo dopušteno izručenje „državljanina Slovenije drugoj državi, a strance je dopušteno samo u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorima koji obvezuju Sloveniju“.9Isto se ponijela i Republika Hrvatska koja je svojim ustavom iz 1990. godine regulirala da se „državljanin Republike Hrvatske ne može prognati iz Republike, niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi“.10 6 Temeljni zakon Savezne Republike Njemačke, čl. 16.st.2. Ustav Republike Poljske, čl. 55. st. 1. i 2. 8 Ustav Republike Finske, čl. 7. st. 3. 9 Ustav Republike Slovenije, čl. 47. 10 Ustav Republike Hrvatske, čl. 9. st. 2. 7 30 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Već je Statut Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju zahtijevao od država da predaju tome sudu okrivljenike, bez obzira na njihovo državljanstvo. Zbog toga je Republika Hrvatska Ustavnim zakonom o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom (Haškim tribunalom) iz 1996. godine utvrdila da se državljanin Republike Hrvatske može izručiti međunarodnom sudu i da ga je država dužna predati. Smatralo se da predaja tomu sudu nije „izručenje drugoj državi“, te da su međunarodnopravne obveze iznad domaćeg pravnog sustava. Ustavnim promjenama iz 2010. godine više nije bilo nikakvih dvojbi i izrijekom je dopušteno izručenje vlastitog državljanina na temelju odredbi međunarodnog ugovora, odnosno kada se radi o izvršenju odluke o izručenju i predaji, u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije. Tako je promjenom članka 9. Ustava Republike Hrvatske napušteno tradicionalno načelo neizručivanja svojih državljana. Stupanjem u punopravno članstvo Europske Unije 2013. godine, stupile su na snagu i odredbe o europskom uhitbenom nalogu.11 Ovaj kratki usporedno pravni prikaz, u odnosu na postojeći „daytonski“ ustav Bosne i Hercegovine, pokazuje i u ovoj oblasti sve specifičnosti današnjeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine. Oktroirani ustav kao aneks međunarodnog mirovnog sporazuma, u svojih 12 članaka, kao i u mnogim drugim materijama uopće se ne bavi ovim pitanjima. Ustav BiH sadrži odredbe o državljanstvu,12 kao i one da je u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine uvrstio u raspodjeli nadležnosti i pitanja imigracija izbjeglica i azila.13 Zbog toga je materija ekstradicije u Bosni i Hercegovini, kako je već istaknuto, prepuštena zakonodavstvu koje je detaljno uređuje. 4. IZVORI PRAVA O IZRUČENJU Izvori prava o izručenju mogu biti različiti oblici pravnih normi: običajne norme međunarodne zajednice i međunarodno ugovorno pravo uopće, međunarodni ugovori (dvostrani ili mnogostrani) kojima se uređuje postupak izručenja, te ustavne, kaznenopravne i druge norme jedne države.Bosna i Hercegovina je preuzimajući međunarodne ugovore od bivše Jugoslavije, kojim je uređeno pitanje izručenja i zaključujući nove međunarodne ugovore, te pristupajući međunarodnim multilateralnim konvencijama preuzela obvezu za izručenje pod uvjetima i na način utvrđen u svakom 11 Opširnije u Branko Smerdel, Ustavno uređenje europske Hrvatske, Zagreb 2013., str. 287. Ustav Bosne i Hercegovine, čl. I. 7. 13 Isto, čl. III. 1. f. 12 31 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. ugovoru pojedinačno. Ekstradicija je bila detaljno regulirana i odredbama Glave XXX, „Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći i izvršenje međunarodnih ugovora u kaznenopravnim stvarima“ i to čl. 407. do čl. 414. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), kao i u Glavi XXXI, „Postupak za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih i osuđenih osoba“, čl. 414. do čl. 431. ZKP BiH. Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZMPPKS) iz 2009. g. u Poglavlju X, „Završne odredbe“, u čl. 93. st. 1. propisuje da stupanjem na snagu ZMPPKS-a prestaju važiti odredbe Poglavlja XXX i Poglavlja XXXI ZKP BiH. U st. 2. se propisuje da će odredbe Zakona o kaznenom postupku entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koje se odnose na postupak pružanja međunarodne pravne pomoći se uskladiti s odredbama ZMPPKS-a u roku šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu. U srpnju 2013. g. donesen je Zakon o Izmjenama i dopunama zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, kojim se propisuje mogućnost dostavljanja i primanja, u žurnim slučajevima, zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć putem Eurojusta-Agencije Europske unije za policijsku i pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima. Od međunarodnih dokumenata koji se odnose na izručenje najvažniji su: Europska konvencija o izručenju iz 1957. g. (stupila na pravnu snagu 1960. g.), te dopunski Protokoli uz Konvenciju iz 1975. g. (stupio na snagu 1979. g.) i iz 1978. g. (stupio na snagu 1983. g.). U Bosni i Hercegovini, Konvencija i Protokoli su na snazi od 24. srpnja 2005. godine. Konvencija uređuje izručenje na polazištu, u stavu, aut judicare, aut tradere, tj. postupanje države stranke koja izručuje drugoj državi stranci osobu protiv koje se vodi postupak za kazneno djelo i koja se traži zbog izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere izrečene temeljem odluke sudske vlasti države koja traži izručenje. Također se u čl. 20. Konvencije uređuje predaja određene imovine. Ovom Konvencijom obuhvaćene su gotovo sve države s kojima Bosna i Hercegovina ima dvostrane ugovore o izručenju. Cilj Konvencije nije bio uniformnost. Tako je državama ostavljena mogućnost stavljanja rezervi i davanja izjava kod nekih ključnih odredbi (primjerice, uz uvjete iz čl. 2. Konvencije koji propisuje obveznost izručenja, ili uz čl. 6. Konvencije koji uređuje pitanje izručenja vlastitih državljana, itsl.). Povijest ove Konvencije ukazuje na ostvarenje ideje o nužnosti i korisnosti postojanja minimuma zajedničkog uređenja instituta izručenja. U tom smislu, čl. 28. Konvencije predviđa njezinu prednost u primjeni u odnosu na dvostrane ugovore zaključene prije njezinog stupanja na snagu, dok nakon stupanja na snagu odredbi Konvencije, države mogu zaključivati dvostrane ili višestrane ugovore samo kako bi upotpunile odredbe Konvencije ili kako bi olakšale primjenu u njoj sadržanih načela. Posebice je istaknuta potreba pozivanja na Konvenciju kod poštivanja odredbe o privremenom pritvoru u svrhu 32 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. izručenja, sukladno čl. 16. Konvencije, o rješavanju konkurencije zamolbi više država za izručenje tražene osobe prema čl. 17. Konvencije, te o načelu specijaliteta prema čl. 14. Konvencije. Sljedeći izvor je Europska konvencija o pojednostavljenju postupka izručenja donesena na ideji pojednostavljenja djelotvornosti postupka izručenja, jer su rezultati provedenih istraživanja pokazali da se preko 30% osoba ne protivi izručenju, pa je zbog toga ovaj postupak potrebno bitno pojednostaviti14. Zbog toga je postupak izručenja uređen u tri faze i to: zahtjev za privremenim lišenjem slobode, zatim, odlučivanje o zahtjevu za izručenje u ubrzanom postupku i na kraju, samo izručenje. Europska konvencija koja se odnosi na izručenje15 uredila je postupak izručenja ako nema pristanka osobe za koju je zahtjev podnesen. I na kraju, tu je i Europski uhidbeni nalog16, koji od 1. srpnja 2004. g. zamjenjuje odredbe ranije navedenih konvencija. On je polazno utemeljen na ideji međusobnog priznanja i sudskom postupanju i odlučivanju. Europski uhidbeni nalog predviđa najmanju mjeru formalnosti, jer zamoljena država, mora priznati valjanim zahtjev države moliteljice ipso facto. Na taj način se izručenje pojednostavljuje i znatno ubrzava. Sudska vlast zamoljene države nalog mora ispitati u roku deset dana, a krajnji rok je 90 dana od uhićenja. Isto tako svrha je Europskog uhidbenog naloga provesti judicijalizaciju isključenjem poličkodiskrecijskog i upravnog postupka. Tako, države određuju nadležni sud, ali i središnju vlast koja će pomagati nadležnom sudu. Izričito su navedene okolnosti zbog kojih sud može odbiti izvršenje naloga17. Posebni propisi vrijede za: odluke u odsutnosti, izrečenu kaznu doživotnog zatvora, konkurenciju zahtjeva od više država moliteljica, tranzit, jezik zahtjeva i obustavu primjene ako nastupe okolnosti iz čl. 6. Sporazuma o Europskoj Uniji. Uhićenik ima pravo na branitelja i prevoditelja, zamoljena država samostalno odlučuje o njegovom pritvaranju. Uhićenik pristaje po nacionalnim propisima na izručenje, ali njegov pristanak nije uvjet za izručenje. Srodni i noviji pravni akti Vijeća Europe na području izručenja su i Europska konvencija o suzbijanju terorizma iz 1977. g. i Protokol o izmjenama Europske konvencije o suzbijanju terorizma iz 2003. g. Naime, u čl. 5. ove Konvencije, zamoljena država može odbiti izručenje ako na temelju bitnih razloga vjeruje da je zahtjev za izručenje zbog kaznenog djela navedenog u čl. 1. Konvencije postavljen iz razloga progona ili kažnjavanja neke osobe zbog njene rase, vjere, nacionalne pripadnosti ili političkog uvjerenja. U tom 14 Prema V. Đ. Degan, B. Pavišić, Međunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005, str. 355. Od 27. rujna 1996. g. 16 Od 27. rujna 2001. g. 17 To su: nedostatak identiteta norme, ne bis in idem, amnestija i pomilovanje u zamoljenoj državi, imunitet i ako nalog nema potrebne sastojke. 15 33 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. smislu isto propisuje i naš čl. 34. st. 1. toč. i. ZMPPKS-a. I neke druge konvencijske odredbe postavljaju pravila u pogledu uspostavljanja nadležnosti nacionalnih organa kaznenog pravosuđa, zatim obveze pružanja kaznenopravne pomoći u punom opsegu, te kaznenog progona osobe prema kojoj je upravljen zahtjev za izručenje, ako tu osobu ne izruči država od koje se to traži (čl. 6. do 8. Konvencije). Kaznenopravna Konvencija o korupciji u čl. 27. govori o izručenju za ona kaznena djela koja su propisana ovom Konvencijom. I Konvencija o kibernetičkom kriminalitetu u Drugom dijelu govori o izručenju zbog kaznenih djela utvrđenih u čl. 2. do 11. ove Konvencije. Također je tu i Konvencija Vijeća Europe o prevenciji terorizma iz 2005. g., koja predviđa da kaznena djela propisana čl. 5. do 7. i čl. 9. imaju status ekstradibilnih kaznenih djela (čl. 19. Konvencije). Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja iz 2007. g. također ističe značaj izručenja i potiče primjenu ove Konvencije u slučajevima izručenja za ona nedopuštena ponašanja koja bi na poticaj ovog međunarodnog dokumenta bila nacionalnim pravom propisana kao kaznena djela (čl. 38. Konvencije)18 5. NAČELA PRAVA O IZRUČENJU Četiri su temeljna načela o ekstradiciji: načelo reciprociteta (uzajamnosti), načelo ekstradibiliteta, načelo identiteta (istovjetnosti) norme i načelo specijaliteta19. Ova temeljna načela razvila su se još u devetnaestom stoljeću, ali su i danas aktualna. 5. 1. Načelo reciprociteta ili uzajamnosti Ovo načelo se u teoriji međunarodnog prava objašnjava postupanjem međusobno jednakih država jednih prema drugim na isti način. S obzirom na izručenje to znači da zamoljena država svoju pozitivnu odluku o izručenju čini ovisnom o takvoj odluci države moliteljice u analognom budućem slučaju. U osobito žurnim slučajevima može se postaviti zahtjev za izručenjem i onda ako između dvije države ne vlada načelo uzajamnosti i u tom slučaju strana se država mora na to upozoriti. 18 Detaljan pregled međunarodnih multilateralnih ugovora o pravnoj pomoći koji obvezuju Bosnu i Hercegovinu, pregled međunarodnih bilateralnih ugovora o pravnoj pomoći koji obvezuju Bosnu i Hercegovinu i to onih koje je zaključila Bosna i Hercegovina, kao i onih koje je notifikacijom o sukcesiji preuzela Bosna i Hercegovina, vidi kod: N. Sladoje, A. Bucar, A. Pilav i J. Šarac, Međunarodna pravna pomoć, Knjiga II., Sarajevo, 2007. str. 69. do 75. 19 D. Krapac, Međunarodna krivičnopravna pomoć, Zagreb, 1987, str. 4. 34 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. ZMPPKS u čl. 6. st. 3., također propisuje da se pravna pomoć može odbiti i na temelju faktičkog reciprociteta u odnosu na određenu državu. 5.2. Načelo ekstradibiliteta Načelo ekstradibiliteta znači da izručenju ima mjesta samo kod težih kaznenih djela koja se smatraju ekstradibilnima. Kod lakših djela izručenju se protive razlozi ekonomičnosti, jer je ovaj postupak složen i skup. Načelo ekstradibiliteta ostvaruje se na dva načina i to: metodom enumeracije ustanovljenom u belgijskom zakonu o ekstradiciji iz 1833. g., gdje se izričito nabrajaju kaznena djela koja podliježu ekstradiciji, dok su ostala isključena. Po metodi eliminacije, ekstradiciji ima mjesta kod svih kaznenih djela, osim određenih kategorija koje su isključene zbog dvojne prirode ili malog značenja (minimum zapriječene kazne), Ova metoda danas prevladava. Tako, primjerice, Europski uhidbeni nalog uređuje postupak samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora iznad jedne godine, odnosno izrečena kazna od četiri ili više mjeseci. Prema čl. 33. ZMPPKS-a (Dopuštenost izručenja), u st. 3. propisuje se dopuštenost izručenja samo za kaznena djela za koja je prema kaznenom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine i prema zakonima države moliteljice predviđena kazna zatvora od najmanje jedne godine, odnosno prema odredbi st. 4., ako trajanje izrečene kazne ili njezin preostali dio koji treba izvršiti iznosi najmanje četiri mjeseca. U SAD-u je postojala praksa da se u bilateralnim ugovorima koristi metoda enumeracije ekstradibilnih kaznenih djela, ali je u prošlih dvadeset godina i tamo ta praksa napuštena. Umjesto toga traži se da je kazneno djelo predviđeno kao takvo u zakonodavstvima obje države, te da je predviđena kazna od najmanje godinu dana20. 5. 3. Načelo identiteta (istovjetnosti) norme Ovo načelo znači da izručenju ima mjesta samo ako je djelo za koje se izručenje traži predviđeno kao kazneno djelo u zakonima države moliteljice i zamoljene države. Pitanje postoji li identitet norme u konkretnom slučaju može se u zamoljenoj državi ispitati na dva načina. Prvi način pretpostavlja ispitivanje postoji li istovjetnost inkriminacija nekog ponašanja u zakonodavstvu jedne i druge države (ispitivanje obostrane kažnjivosti in abstracto). Drugi način pretpostavlja ispitivanje postoje li okolnosti koje isključuju protupravnost, kaznenu odgovornost, osobne razloge isključenja kazne (primjerice, imunitet), kao i postoje li uvjeti za vođenje kaznenog postupka (tzv. 20 Ch. Bassiouni, op. cit. u bilj. 5, str. 478. 35 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. ispitivanje obostrane kažnjivosti in concreto). Tako, primjerice, Rezolucija IV. sekcije X. Međunarodnog kongresa za kazneno pravo navodi da se „može smatrati dovoljnim za ispunjenje ekstradicijskog zahtjeva ako je djelo za koje se izručena osoba okrivljuje kažnjivo in abstracto prema zakonima zemlje koja traži ekstradiciju, ali navodi da zamoljena država može odbiti zahtjev ako postoje evidentni razlozi koji opravdavaju izvršenu radnju (primjerice, razlozi isključenja protupravnosti i kaznene odgovornosti), pa čak i ako nema dovoljno dokaza o krivnji, osim u slučajevima kada se ekstradicija traži s ciljem poduzimanja mjere sigurnosti ili odgojne mjere“. Prema ZMPPKS-u, u čl. 33. st. 2. se propisuje dopuštenost izručenja samo za kaznena djela kažnjiva prema zakonima Bosne i Hercegovine i prema zakonima države moliteljice, odnosno u čl. 34. st. 1. toč. d. propisano je „da se izručenje traži za djelo koje predstavlja kazneno djelo i po zakonodavstvu Bosne i Hercegovine i po zakonu države u kojoj je djelo počinjeno“. 5. 4. Načelo specijaliteta Načelo specijaliteta znači da je država moliteljica ovlaštena kazneno progoniti ili kazniti izručenu osobu samo za ona kaznena djela počinjena prije podnošenja zahtjeva za izručenjem za koje je zamoljena država odobrila izručenje. Ovim načelom ostvaruje se pravo zamoljene države da utvrđuje jesu li ispunjeni svi uvjeti za izručenje jer samo tada ona može snositi odgovornost za mjere koje je poduzela druga država. Načelo specijaliteta također je i garancija osobi koja se izručuje da u državi moliteljici neće biti progonjena za djela za koja to ne očekuje. Razlikuju se sustavi s tzv. „elastičnim“ i „krutim“ načelom specijaliteta21. Sustavi s „elastičnim“ načelom specijaliteta dopuštaju da se nakon izručenja za određeno djelo kazneni progon u državi moliteljici proširi i na drugo kazneno djelo bez suglasnosti zamoljene države, ako se radi o kaznenom djelu koje obje države smatraju ekstradibilnim. Sustavi s „krutim“ načelom specijaliteta dopuštaju kazneni progon (i izvršenje kazne) u državi moliteljici isključivo za djelo za koje je zamoljena država odobrila izručenje ili naknadno dala svoju suglasnost. Primjerice, austrijsko Ministarstvo pravosuđa ne može tražiti izručenje tražene osobe za djela koja nisu navedena u nalogu za uhićenje, tj. izručenje se smije odnositi samo na počinjena kaznena djela koja su navedena u zahtjevu za izručenje okrivljenika22. I Bosna i Hercegovina usvaja načelo specijaliteta u ugovorima o izručenju i u unutarnjem pravu. Svi naši ugovori o izručenju isključuju suđenje izručenoj osobi za 21 D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 36. D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 37. 22 36 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. kazneno djelo za koje izručenje nije odobreno, odnosno za djelo koje nije u određenoj vezi s djelom za koje je izručenje odobreno. Prema čl. 48. našeg ZMPPKS, kada Bosna i Hercegovina odlučuje o izručenju, nadležni organ (Ministar pravde Bosne i Hercegovine) po službenoj dužnosti pazi na načelo specijaliteta, te u rješenju kojim se dopušta izručenje navodi da se stranac ne može progoniti za drugo djelo prije izručenja za počinjeno kazneno djelo., da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo djelo prije izručenja za počinjeno kazneno djelo., da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen, niti smrtna kazna., da prema njemu neće biti ponovljen kazneni postupak ukoliko je osuđen u odsutnosti i da se on, bez suglasnosti Bosne i Hercegovine, ne smije izručiti trećoj državi radi kaznenog progona za kazneno djelo počinjeno prije dopuštenog izručenja ili izvršenja kazne zatvora koja je izrečena prije dopuštenog izručenja. Tako, primjerice, većina europskih država neće odobriti izručenje u SAD za kaznena djela za koja se u SAD-u može izreći smrtna kazna, osim ako ne dobiju garanciju da smrtna kazna neće biti primijenjena, tako da se načelo specijaliteta javlja kao jedno od rješenja za taj problem i to tako da zamoljena država može odbiti izručenje za kazneno djelo za koje je zapriječena smrtna kazna, ali ga može odobriti za neko manje teško djelo23. Slično propisuje i naš čl. 34. st. 1. toč. i. ZMPPKS-a „da se izručenje ne traži za kazneno djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje osim ako država koja traži izručenje da jamstva da neće izreći ili izvršiti smrtnu kaznu“. U slučaju izručenja za neko manje teško djelo, primjerice, ako je u pitanju kazneno djelo posjedovanja nekoliko grama opojne droge, za koje je u državi moliteljici zapriječena kazna zatvora do dvije godine, zamoljena država u kojoj je za isto djelo zapriječeno šest mjeseci zatvora, ustručavat će se izručiti osobu zbog neprimjerene kazne (posebice, ako je ta kazna teža nego u većini europskih država). Zamoljena država se tada može koristiti načelom specijaliteta kao sredstvom da umiri svoju savjest. Ovo ukazuje na mogućnost manipuliranja ovim pravilima ako se njihova svrha ignorira ili prihvaća kao gotova činjenica24. 23 D. H. Derby, op. cit, u bilj. 4, str. 58. D. H. Derby, op.cit, u bilj. 4, str. 58. 24 37 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 6. MJERE SLIČNE IZRUČENJU Postoje neke mjere i postupci državnih vlasti prema izručeniku kojima se također osoba predaje stranoj zemlji, a da se pri tome ne radi o izručenju. To su: protjerivanje i prikriveno izručenje, te otmica (prinudno odvođenje) osobe iz države boravišta. 6. 1. Protjerivanje i prikriveno izručenje Protjerivanje je mjera administrativnog ili policijskog karaktera koja se sastoji u prinudnom udaljavanju neke osobe s teritorija države u kojoj se nalazi25. Pri protjerivanju, osoba kojoj je izrečeno, može birati zemlju u koju će otputovati. Ostavlja joj se određeni rok za napuštanje državnog teritorija, nakon čijeg se proteka prinudno dovodi na granicu i udaljuje iz zemlje, odnosno predaje organima susjedne države ili države koja pristane da je prihvati. Protjerivanje postaje slično izručenju kada se izvršava na način da stranac dospije u ruke organa države koja ga traži. Države posežu za protjerivanjem, ako, primjerice, izručenje sprječava nepostojanje ugovora o izručenju, ako ugovor, ne predviđa izručenje za djelo koje je u pitanju, itsl. U takvim slučajevima radi se o tzv. prikrivenom izručenju. 6. 2. Otmica (prinudno odvođenje) osobe iz države boravišta Otmicu mogu počiniti različiti subjekti (državni organi zemlje koja traži tu osobu, pojedinci koji rade za njihov račun ili na vlastitu inicijativu) uz izričitu ili prešutnu suglasnost zemlje boravišta, pa čak i bez nje. Svi se ti načini ocjenjuju kao nezakonite radnje kojima se narušava unutarnje i međunarodno pravo. Ako je otmica počinjena bez suglasnosti države boravišta otete osobe, riječ je o tzv. međunarodnom deliktu koji povlači odgovornost i obvezu davanja zadovoljenja povrijeđenoj državi (primjerice, u moralnoj zadovoljštini i poravnjavanju štete). S druge strane, sudska praksa mnogih zemalja smatra da nezakonito pribavljanje prisutnosti neke osobe nimalo ne utječe na valjanost jurisdikcije njezinih organa. Međutim, sigurno je da se otmica ne može s pravnog stajališta ničim opravdati, bez obzira na to što su pravne sankcije za nju zasad slabe i nedjelotvorne. 25 D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 28. 38 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 7. IZRUČENJE I PRAVO AZILA Pravo azila je ovlaštenje neke države da određenoj osobi koja to od nje zatraži pruži utočište na svom teritoriju ili mjestu pod vlašću njezinih organa. Pri izručenju i azilu treba posebice paziti na to predstavlja li odobreni azil smetnju za izručenje26. To ovisi o tome radi li se o izručenju prema međunarodnom ugovoru ili izvan njega. U slučaju izvanugovornog izručenja odobreni azil smetnja je za izručenje. Međutim, kod ugovornog izručenja okolnost da tražena osoba u zamoljenoj državi uživa azil ne može biti sama po sebi razlogom za odbijanje izručenja. Jedino ako ugovor dopušta primjenu propisa unutarnjeg prava o azilu, ta se okolnost može uzeti kao smetnja za izručenje. Također je važno pitanje odnosa između izručenja i azila prilikom odlučivanja hoće li se nekoj osobi koju traži određena država odobriti azil ili će se, naprotiv, izručiti, a tu je riječ o političkom pitanju. Tako će, primjerice, odgovor, hoće li neka država u konkretnom slučaju nekom izbjeglici dati azil i odbiti zahtjev za izručenjem, ovisiti o političkoj procjeni državnih organa, koja se kreće u okviru pravno određenom, s jedne strane, obvezom države da osobe sa statusom izbjeglice ne vraća u zemlju gdje im prijeti opasnost od progona, a s druge, zabranom pružanja azila počiniteljima tzv. međunarodnih kaznenih djela, primjerice, ratnog zločina, zločina protiv mira i čovječnosti. Članak 34. st. 1. toč. h. ZMPPKS-a propisuje: „da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini u vrijeme podnošenja molbe za izručenje“. 8. OSNOVE ZA ODBIJANJE IZRUČENJA Propust države moliteljice da udovolji svim pretpostavkama za izručenje predviđenim u međunarodnom ili unutarnjem pravu, bilo u materijalnopravnom ili u postupovnom pogledu, rezultirat će odbijanjem zahtjeva za izručenje. 8. 1. Državljanstvo Zemlje kontinentalne pravne tradicije ne izručuju vlastite državljane. Zabrana izručenja vlastitog državljanina prvi put se na planu unutarnjeg prava pojavila u belgijskom zakonu o izručenju iz 1833. g., a na međunarodnom planu u belgijskofrancuskom ugovoru o izručenju iz 1834. g.27. U Bosni i Hercegovini, njezini državljani 26 Tim se pitanjima iscrpno bavila IV. sekcija XII. Međunarodnog kongresa za krivično pravo 1979. g. u Hamburgu. D. Krapac, op.cit. u bilj.11, str. 31. 27 D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 38. 39 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. koji su počinili neko kazneno djelo u inozemstvu neće biti izručeni stranoj državi da im se tamo sudi. Tako propisuje čl. 34. st. 1. toč. a. ZMPPKS-a. Prema čl. 6. Europske konvencije o izručenju propisana je mogućnost jednostranog isključenja ili ograničenja izručenja vlastitog državljanina. Temelj je pravo državne stranke da odredi pojam državljanima, zatim, pravilo prema kojem se državljanstvo određuje prema vremenu donošenja odluke o izručenju, s posebnim pravom zamoljene države da tako postupa i u slučaju stjecanja državljanstva države moliteljice u razdoblju od donošenja odluke o izručenju do predviđenog vremena izvršenja28. U takvim slučajevima domaći državljanin će se predati radi vođenja postupka sukladno načelu aut judicare, aut tradere. U zemljama common law ne postoji zabrana izručenja vlastitih državljana. To proizlazi iz strogosti teritorijalnog načela prostornog važenja kaznenog zakona, po kojem je primjena kaznenog zakona moguća jedino ako je kazneno djelo počinjeno u granicama prostora koji se pravno smatra državnim teritorijem. Zemlje common law u svojim ugovorima o izručenju predviđaju tzv. fakultativnu klauzulu, po kojoj se izručenje vlastitog državljanina ne smatra obveznim i izvršna vlast ovlašćuje da se po diskrecijskoj ocjeni odluči hoće li traženu osobu izručiti ili ne. Neki međunarodni ugovori predviđaju mogućnost izručenja vlastitog državljanina i za zemlje kontinentalnog prava, jer odredbe tih ugovora važe u odnosu prema načelnoj zabrani izručenja domaćih državljana kao lex specialis. U vezi sa zabranom izručenja vlastitog državljanina postavlja se i pitanje u kojem trenutku on mora imati taj status da bi ta zabrana djelovala. Za razliku od slučaja naknadnog stjecanja državljanstva zamoljene države u kojem se zabrana izručenja beziznimno uspostavlja, u slučaju naknadnog gubitka tog državljanstva praksa pokazuje različita rješenja. Tako se, primjerice, u francuskom zakonodavstvu status državljanina određuje prema trenutku počinjenja djela. U nekim drugim sustavima, primjerice, u austrijskom, njemačkom i švicarskom pravu, status državljanina određuje se prema momentu postupka izručenja29. 8. 2. Humanitarni razlozi Neke države odbijaju izručenje iz humanitarnih razloga, tj. ako bi ono bilo protivno dobi, zdravstvenom stanju, obiteljskim prilikama, duševnom i tjelesnom razvitku tražene osobe, itsl. Tako, primjerice paragraf 22. austrijskog ARHG određuje da izručenje nije dopušteno u slučaju kada bi s obzirom na težinu kaznenog djela „očigledno 28 V. Đ. Degan, B. Pavišić, op. cit. u bilj. 6, str. 350. D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 39. 29 40 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. nerazmjerno pogodilo“ traženu osobu zbog njezine dobi, dugotrajnog boravišta u zamoljenoj državi ili iz drugih razloga njezinih osobnih prilika. 8. 3. Politička kaznena djela Shvaćanje da za politička kaznena djela nema izručenja prvi put se javlja u belgijskom zakonu o ekstradiciji iz 1833. g. Sporno je što nema definicije pojma političkog kaznenog djela. Politička kaznena djela, prema objektivnim teorijama, predstavljaju kaznena djela upravljena protiv organiziranja i djelovanja određene države, dok, prema subjektivnim teorijama, su to kaznena djela počinjena iz političkih pobuda. Politička kaznena djela mogu biti: čista (prava, apsolutna) i mješovita (neprava, relativna). Mješovita politička kaznena djela mogu biti kompleksna i koneksna. Kompleksna kaznena djela su obična kaznena djela počinjena iz političkih pobuda i uperena na političko dobro, dok su koneksna kaznena djela, obična kaznena djela koja predstavljaju sredstvo za počinjenje čisto političkog kaznenog djela. Podjela na opća i politička kaznena djela značajna je sa stanovišta izručenja. Prema međunarodnom i unutarnjem kaznenom pravu izručenje se ne čini za čisto politička kaznena djela. Od kompleksnih kaznenih djela, kao političko kazneno djelo priznaje se samo atentat na šefa države i članove njegove obitelji, te se u pogledu izručenja počinitelja ovog djela mora unijeti u ugovor o izručenju posebna „atentatorska klauzula“, kao izuzetak od izuzetka. Za ostala kompleksna i koneksna kaznena djela je potrebno utvrditi da li se smatraju političkim djelima ili ne (pa dopustiti izručenje njihovog počinitelja). U tu svrhu se koriste četiri kriterija: sustav odvajanja, sustav predominacije, sustav ratnih običaja i kombinirani sustav. Prema sustavu odvajanja, nabrajaju se kaznena djela za koja će se činiti izručenje, a za koja neće biti izručenja. Prema sustavu predominacije, utvrđuje se koji su elementi pretežniji, elementi običnog ili političkog djela, pa ako su pretežniji elementi običnog djela dopušteno je izručenje. Po sustavu ratnih običaja, treba dopustiti izručenje počinitelja djela koja ratna pravila i običaji ne predviđaju kao dopuštena sredstva u ratu. Kombinirani sustav, priznaje postojanje političkih kaznenih djela svim djelima ako nisu počinjena na surov i brutalan način i ako ne predstavljaju zločine s gledišta morala i prava kada je u interesu čovječanstva da se dopusti izručenje. Prema Europskoj konvenciji o izručenju, članku 3., izručenje je također isključeno za politička kaznena djela i za tzv. relativna politička djela, koja su u vezi s političkim kaznenim djelom. Politički značaj djela prosuđuje zamoljena država. On se odriče kategorijama, međunarodnih zločina iz čl. 1. Dopunskog protokola iz 1975. g30 Konvencije, a čl. 3. st. 3 sadrži i atentatorsku klauzulu. 30 To su: genocid, ratni zločini i zločini protiv civilnog stanovništva prema Ženevskim konvencijama iz 1949. g. 41 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Prema našem ZMPPKS-u, u čl. 34. st. 1. toč. e. izručenje će se odbiti za političko kazneno djelo. Za raspravu o političkim deliktima kao smetnji za izručenje prisutna je dihotomija između nužnosti uhićenja i kažnjavanja međunarodnih terorista i s druge strane, potrebe za poštivanjem prava izbjeglica. S humanitarnog gledišta se smatra da okrivljenici za politička kaznena djela ne bi smjeli biti izručivani jer neće imati pošteno suđenje od strane svojih političkih protivnika. S političkog gledišta, inzistira se na politici neutralnosti, tj. jedna država se ne smije uplitati u unutarnje stvari druge države. S moralnog gledišta, politički delikti su opravdani i zapravo su izraz otpora protiv ugnjetavanja i diktature. Rješenje je možda u tome da se ograniči humanitarno gledište pa da se izručenje odobrava i za političke delikte, osim ako se stvarno ne učini vjerojatnim da će okrivljenici biti podvrgnuti okrutnom postupanju, mučenju ili da neće imati pošteno suđenje. I naš čl.83. st. 2. ZMPPKS-a propisuje da ustupanje kaznenog progona i suđenja nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Teško je postići konsenzus oko izručenja za politička kaznena djela, ali postoje opće slaganje da bi u budućnosti veću ulogu trebala imati „antidiskriminacijska klauzula“, koja bi ograničila pojam političkog kaznenog djela za svrhu izručenja. Svakako treba istaći da neki delikt može biti politički, jer je uperen protiv postojećeg režima, ali da se istodobno radi i o kaznenom djelu prema nedužnim žrtvama. 8. 4. Vojna i fiskalna kaznena djela Međunarodni ugovori i unutarnje pravo često propisuju odbijanje izručenja za tzv. čista vojna kaznena djela, tj. ona koja se sastoje u povredi vojne dužnosti. Razlog za odbijanje izručenja ove vrste kaznenog djela nalazi se u shvaćanju da su ona unutarnja stvar države moliteljice u koje se zamoljena država ne želi miješati. Takva kaznena djela predstavljaju specifičnost njezinog političko-ekonomskog sustava koja se ne ponavljaju u svim pravnim sustavima na isti način ili iz istih razloga. Iznimno vojni savezi predviđaju mogućnost izručenja i za vojne delikte. I prema odredbi čl. 4. Europske konvencije o izručenju, isključeno je izručenje za kaznena djela uređena vojnim zakonom, tj. za čista vojna kaznena djela. I čl. 34. st. 1. toč. e. ZMPPKS-a isključuje izručenje za vojno kazneno djelo. Velik dio međunarodnih ugovora isključuje od izručenja fiskalna kaznena djela. Tako i Konvencija, čl. 5., odnosno Dopunski protokol iz 1978. g., čl. 2., dopušta izručenje za kaznena djela „vezana za poreze, pristojbe, carine i devize“ samo u slučaju da kazneno djelo odgovara kaznenom djelu „iste prirode“ prema zakonu zamoljene države. I prema čl. 42 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 9. st. 3. ZMPPKS-a propisano je da međunarodna pravna pomoć neće biti odbijena isključivo iz razloga što se odnosi na djelo koje se prema domaćem zakonodavstvu smatra fiskalnim kaznenim djelom. Zahtjev za izručenje ne može se odbiti na temelju razlike poreznih ili drugih financijskih propisa glede vrste poreza, carine ili pristojbe, pri čemu se ne prosuđuje porezna ili financijska obveza, nego priroda radnje kaznenog djela. 8. 5. Načelo teritorijaliteta Kao temeljno načelo prostornog važenja kaznenog zakona je načelo teritorijaliteta, prema kojem se kazneno zakonodavstvo neke države primjenjuje bez razlike na svaku osobu koja je na njezinom teritoriju počinila kazneno djelo predviđeno njezinim zakonima. Stoga, dio država, polazeći od načela teritorijaliteta, predviđa da neće izručiti osobu koja je počinila kazneno djelo na teritoriju koji potpada pod njezinu represivnu vlast. Naš ZMPPKS, u čl. 34. st. 1. toč. c. kao razlog za odbijanje izručenja također propisuje: „da djelo za koje se traži izručenje nije počinjeno na teritoriju Bosne i Hercegovine, protiv nje ili njezinog državljanina“. Ovdje se teritorijalno načelo primjene domaćeg zakona upotpunjuje primjenom pasivnog personalnog i realnog načela. Iz navedenog proizlazi da nema zapreka za izručenje ako stranac počini kazneno djelo u našoj državi protiv stranca ili strane države. 8. 6. Smrtna kazna Neke države isključuju mogućnost izručenja u druge države u kojima je za kazneno djelo zapriječena smrtna kazna. U SAD-u to nije slučaj, jer zbog njihovog pravila o nemiješanju, one ne ulaze u pitanje tretmana tražene osobe kad je jednom ta osoba izručena. Europska konvencija o izručenju, u čl. 11., u takvim slučajevima dopušta izručenje samo ako država moliteljica pruži jamstvo koje zamoljena država ocijeni dovoljnim da se ta kazna neće izvršiti. Tako propisuje i naš čl. 34. st. 1. toč. i. ZMPPKS-a: „da se izručenje ne traži za kazneno djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje, osim ako država koja traži izručenje da jamstva da neće izreći ili izvršiti smrtnu kaznu“. 43 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 8. 7. PROCESNE SMETNJE ZA IZRUČENJE 8. 7. 1. Zastara Iz načela identiteta (istovjetnosti) norme proizlazi da izručenju nema mjesta kada je došlo do zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne. Dok je starije pravo o izručenju predviđalo da se zastara ocjenjuje prema pravu zamoljene države, novije pravo predviđa da se zastara ocjenjuje prema pravu države moliteljice31. Pitanje zastare ocjenjuje se prema zakonima u vrijeme zahtjeva za izručenje, a prilikom sumnje čiji propis o zastari treba primijeniti, organi zamoljene države uvijek će primijeniti svoje pravo. Tako u čl. 10. st. 1. toč. c. ZMPPKS-a se propisuje da će se zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć odbiti: „ako bi kazneni progon ili izvršenje sankcije prema domaćem zakonodavstvu bilo isključeno zbog zastare“. Slično je propisano i u čl. 34. st. 1. toč. f. ZMPPKS-a: „da prema domaćem zakonu nije nastupila zastara kaznenog progona ili zastara izvršenja kazne“. 8. 7. 2. Postojanje pravomoćne sudske odluke o istoj stvari Neki propisi kao smetnju za izručenje propisuju okolnost da je tražena osoba pravomoćno oslobođena ili osuđena za isto kazneno djelo u zamoljenoj državi, drugi, u državi moliteljici, a treći, navode obje zemlje, ili im država nije važna. Naš ZMPPKS, u čl. 34. st. 1. toč. f. propisuje: „da stranca čije se izručenje traži domaći sud već nije osudio za isto djelo ili ga za isto djelo pravomoćno oslobodio, osim ako se stječu uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka“. Europska konvencija o izručenju u 2. dodatnom protokolu navodi da se izručenje neće dopustiti niti u slučaju kada je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem u zamoljenoj državi. 8. 7. 3. Litispendencija Vođenje kaznenog postupka u istoj stvari u zamoljenoj državi dovodi do odgađanja izručenja, što vrijedi i za slučaj kada je u toj državi u tijeku izvršenje kaznene sankcije. Starije pravo o izručenju predviđalo je u takvom slučaju obvezno odgađanje izručenja. Novije pravo o izručenju predviđa da u slučaju litispendencije ili izvršenja kazne zamoljena država može odgoditi izručenje, što znači da traženu osobu može izručiti. Prema Europskoj konvenciji o izručenju, čl. 8., zamoljena država može odbiti izručenje ako njena tijela vode postupak protiv iste osobe zbog jednog ili više kaznenih djela zbog 31 D. Krapac, op. cit. u bilj. 11, str. 48. 44 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. kojih se traži izručenje. U istom smislu djeluje i materijalna pravomoćnost (ne bis in idem), s tim što se izručenje može odbiti i ako su tijela zamoljene države odlučila ne pokrenuti postupak ili ga obustaviti za isto ili ista kaznena djela. Čl. 34. st. 1. toč. f. ZMPPKS također propisuje: „da protiv stranca za isto djelo nije pokrenut kazneni postupak u Bosni i Hercegovini, a ako je pokrenut postupak zbog djela počinjenog prema državljaninu Bosne i Hercegovine, da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika“. 8. 7. 4. Osuda donesena u odsutnosti okrivljenika Zemlje common law sustava ne poznaju suđenje u odsutnosti. Za njih se stoga postavlja pitanje dopustivosti izručenja radi izvršenja kaznene sankcije nad osobom koja je osuđena u odsutnosti u državi moliteljici. U praksi britanskih i SAD sudova u takvom se slučaju zahtjev strane države uzima kao zahtjev za izručenje radi suđenja i traži ispunjenje pretpostavki za izručenje, posebice onih koje se tiču osnovane sumnje da je tražena osoba počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Neke europske države predviđaju da se može odobriti ekstradicija osobe osuđene u odsutnosti ako izručena osoba u državi moliteljici ima pravo na ponavljanje kaznenog postupka, odnosno ako ta država jamči da će postupak biti ponovljen32. Prema čl. 3. Dopunskog protokola iz 1985. g. zamoljena država ima pravo odbiti izručiti osobu osuđenu u odsutnosti, ako po njezinom mišljenju, postupak u okviru kojeg je izrečena takva presuda ne udovoljava minimalnim pravima na obranu koje imaju sve osobe optužene za kaznena djela. Izručenje će biti odobreno ako strana koja ga traži pruži jamstvo da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu. To ovlašćuje zamoljenu državu da provede izvršenje ako optužena osoba dade svoju suglasnost za isto, ili u suprotnom, da povede postupak protiv izručene osobe. U slučaju da zamoljena država obavijesti osobu koju treba izručiti, o presudi izrečenoj protiv nje u njezinu odsustvu, strana koja izručenje traži neće smatrati ovu obavijest službenom što se tiče kaznenog postupka pred njenim tijelima. U čl. 48. st. 1. toč. d. našeg ZMPPKS se propisuje dopuštenje izručenja stranca „ako će prema njemu biti ponovljen kazneni postupak ukoliko je osuđen u odsutnosti“. 32 D. Krapac, op. cit., u bilj. 11, str. 52. 45 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 9. POSTUPCI IZRUČENJA „IZ“ I „U“ BOSNU I HERCEGOVINU U tabeli koja slijedi prikazat ćemo podatke o postupcima izručenja „iz“ i „u“ Bosnu i Hercegovinu u promatranom periodu od 2011. do 2013. godine prema statističkim podacima Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Rb. DRŽAVA IZ U 2011 IZ U 2012 IZ U 2013 UKUPNO 1. 2. Albanija Austrija 1 4 0 4 1 8 0 5 0 3 0 8 0 2 0 4 0 6 1 22 3. 4. Belgija Bugarska 0 0 4 0 4 0 2 1 0 0 2 1 0 0 0 1 0 1 6 2 5. Crna Gora 17 9 26 6 12 18 5 17 22 66 6. 7. Danska Francuska 2 0 0 2 2 2 1 1 0 0 1 1 2 2 0 2 2 4 5 7 8. 9. Grčka Hrvatska 3 34 0 14 3 48 0 18 0 8 0 26 0 10 0 9 0 19 3 93 10. Holandija 3 0 3 2 1 3 1 1 2 8 11. 12. Italija Izrael 3 1 1 0 4 1 1 0 2 0 3 0 1 0 4 1 5 1 12 2 13. 14. Kanada Kina 0 2 0 0 0 2 0 1 1 0 1 1 1 1 0 0 1 1 2 4 15. Kosovo 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 16. Kuvajt 17. Luksemburg 0 0 0 2 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 1 0 1 2 18. Mađarska 19. Makedonija 5 1 3 0 8 1 6 0 1 3 7 3 1 2 0 1 1 3 16 7 20. Norveška 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 21. 22. 0 1 2 0 0 1 0 1 0 0 0 1 1 0 1 0 2 0 4 2 23. 24. Rumunija Ruska Federacija SAD Slovenija 4 8 2 4 6 12 5 16 1 4 6 20 3 8 2 3 5 11 17 43 25. Slovačka 0 0 0 1 1 2 0 0 0 2 26. 27. Srbija SR 28 21 32 10 60 31 21 17 17 1 38 18 19 11 5 6 24 17 122 56 46 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Njemačka 28. Švedska 3 0 3 4 0 4 3 1 4 11 29. 30. Švicarska Španija 4 2 0 1 4 3 1 0 0 1 1 1 1 0 1 0 2 0 7 4 31. 32. Turska Velika Britanija 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 2 0 3 1 0 0 3 1 5 1 u iz 239 BiH BiH 147 92 u iz 285 BiH BiH 153 132 u iz 140 BiH BiH 78 62 664 2011. godine ukupno 239 ekstradicija od toga iz BiH 147 u BiH 92 - 2012. godine ukupno 285 ekstradicija od toga iz BiH 132 u BiH 153 - 2013. godine ukupno 140 ekstradicija od toga iz BiH 62 u BiH 78 - 2011+2012+2013 iz BiH ukupno 341 2011+2012+2013 u BiH ukupno 323 - Tabela daje podatke u posljednje tri godine u odnosu na zemlje „iz“ kojih je vršeno izručenje, odnosno „u“ koje je odobravano izručenje. Tabela je sačinjena fizičkim prebrojavanjem predmeta. Kolona 3 „iz“ označava državu iz koje se vrši izručenje, a kolona 4 „u“ označava izručenje iz Bosne i Hercegovine u odgovarajuću državu iz kolone 2 za 2011. g., a slijed je isti i za ostale godine. Evidencija o skraćenom ili cjelovitom postupku izručenja će tek biti ustrojena, ali prema dosadašnjem stanju u prethodnim godinama, skraćeni (pojednostavljeni) postupci su bili izuzetna rijetkost, dok se u posljednjoj godini, svaki drugi postupak izručenja vodi kao pojednostavljeni postupak uz suglasnost potraživane osobe. O kaznenim djelima još uvijek je teško uspostaviti precizne evidencije, jer se postupci izručenja vode u odnosu na sva kaznena djela za koja je zapriječenakazna zatvora od jedne godine ili više, ili u odnosu na osuđene osobe za kaznena djela gdje je izrečena kazna zatvora od šest ili više mjeseci, ili gdje je preostalo izvršenje kazne u toj visini ili više. Evidencija postoji kroz pojedinačne predmete, ali je po istoj teško sačiniti izvješće, posebice iz razloga što se osobe u određenim slučajevima izručuju radi suđenja za više kaznenih djela ili izdržavanje kazne za više kaznenih djela ili kumulativno. Dakle, izručenje obuhvaća uglavnom sva kaznena djela, a najčešće se traži za teška kaznena djela. 47 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. Postoje određeni izuzetci, pa i naši i strani sudovi traže izručenja i za djela za koja kasnije izriču uvjetnu osudu, a sve u cilju ažuriranja predmeta, bez obzira da li takvo izručenje iziskuje velike materijalne troškove. Što se tiče dužine trajanja postupka izručenja i ovisno o složenosti, postupci lišenja slobode traju od dva do šest mjeseci od isteka pritvora vezanog za dostavu zamolnice. Po isteku četrdeset dana od dana lišenja slobode, Sud Bosne i Hercegovine pušta svaku osobu na slobodu, ukoliko u tom roku strana država ne dostavi zamolnicu za izručenjem. Na isti način postupaju druge države u slučaju zamolnice od strane Bosne i Hercegovine. Prema procjeni Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina ne udovolji oko 30% zamolbi stranih država, a najčešći razlog odbijanja ( a ne udovoljavanja) jeste državljanstvo Bosne i Hercegovine potraživane osobe. U tim slučajevima većina država ustupi kazneni progon nadležnom organu u Bosni i Hercegovini33. Za potrebe ovog rada analizirana je sudska praksa Općinskog suda Mostar za navedeno razdoblje od 2011. do 2013. godine. Općinski sud Mostar je u navedenom razdoblju imao samo tri predmeta koja su se odnosila na izručenje radi izvršenja strane sudske presude. Sva tri predmeta su bile zamolnice Republike Hrvatske radi izvršenja u Bosni i Hercegovini kazne zatvora. Raspon izrečene kazne zatvora se kretao od 7 mjeseci do dvije godine i osam mjeseci zatvora. Radilo se o sljedećim kaznenim djelima: neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (čl. 238. st. 1. KZ F BiH)., teškom kaznenom djelu protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 336. st. 4. u vezi s kaznenim djelom Ugrožavanja javnog prometa iz čl. 332. st. 3. KZ F BiH i kaznenom djelu Prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi sa stavkom 1. KZ F BiH. Navedeni postupci su trajali između jedne godine i šest mjeseci do dvije godine i šest mjeseci. Podatke od Županijskog suda Mostar, na žalost, nismo mogli dobiti, zbog načina složenosti vođenja ove evidencije. 10. ZAKLJUČAK Izručenje ili ekstradicija počinitelja kaznenih djela je jedan od najznačajnijih i najstarijih oblika međunarodne kaznenopravne pomoći. To je najvažnija djelatnost nadležnog organa u okviru pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći, zbog čega je detaljno regulirana međunarodnim multilateralnim i bilateralnim ugovorima, te ZMPPKS. U radu je naveden niz međunarodnih dokumenata koji se odnose na izručenje. Osobito je značajan odnos Europske konvencije o izručenju i bilateralnih ugovora. Naime, prema čl. 33 Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, Nikola Sladoje, pomoćnik ministra, Sektor za međunarodnu i međuentitetsku pravnu pomoć i suradnju. 48 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. 28. Konvencije, ona je po pravnoj snazi iznad bilo kojeg dvostranog ugovora, konvencije ili ugovora o izručenju, sklopljenog od strane bilo koje dvije ugovorne strane. Zbog toga, ugovorne strane mogu međusobno zaključiti bilateralne ili multilateralne ugovore samo u svrhu dopune konvencijskih odredbi ili zbog jednostavnije primjene načela sadržanih u Konvenciji. Zbog ovako uređenih odnosa smatra se da se na ovaj način razvija supranacionalno partikularno međunarodno pravo koje isključuje primjenu različitih rješenja predviđenih dvostranim ugovorima i nacionalnim pravima34. Sve navedeno je osobito zanimljivo u kontekstu Europskog uhidbenog naloga i njegove implementacije u nacionalnim i regionalnim okvirima. U radu je razmotrena primjena odredaba najnovijeg Zakona o Izmjenama i dopunama ZMPPKS iz 2013. godine i to u pogledu:temeljnih načela o izručenju (reciprociteta, ekstradibiliteta, identiteta norme i načela specijaliteta), mjera sličnih izručenju, o odnosu izručenja i prava azila, osnova za odbijanje izručenja, kao što su državljanstvo, humanitarni razlozi, izručenje za politička kaznena djela, vojna i fiskalna kaznena djela, primjena načela teritorijaliteta, ograničenja izručenja zbog moguće primjene smrtne kazne i procesnih smetnji za izručenje (zastara, postojanje pravomoćne sudske odluke o istoj stvari, litispendencija, osuda donesena u odsutnosti okrivljenika). Pored navedenog, u radu je prikazana praksa izručenja u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 2011. do 2013. godine, uz osvrt na podatke dobijene od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, kao i sudska praksa Općinskog suda u Mostaru u istom navedenom razdoblju. Ekstradicijski proces zahtijeva kooperativnost svih dijelova kaznenog pravosuđa određene države, kako sudbenog, tako i administrativnog. Zaključno, cilj je instituta izručenja onemogućiti okrivljeniku da izbjegne kaznenopravni progon. Zbog toga je potreban nov pristup u kojem će izručenje biti međunarodni sudski postupak međudržavne suradnje zasnovan na objektivnim i politički neutralnim temeljima, uz očuvanje međunarodnih standarda zakonitosti u sudskom i upravnom postupku. 34 G. Tomašević, Temeljni instituti međunarodnog kaznenog procesnog prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 41, 2004, str. 199-221. 49 �ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U MOSTARU, XXII-XIII, 2014. CONSTITUTIONAL AND CRIMINAL LAW ASPECTS ON THE RIGHT OF EXTRADITION Abstract In this article authors analyze the right of extradition from the constitutional and criminal law point of view indicating to its recent significant changes. The historical, comparative and normative analysis point to significant changes which were brought upon in this field, indicating the shift in the relation of national and international law, previousconcepts of state’s sovereignty and accentuation of the international cooperation in the function of the universalism of the human rights and the rule of law in general. In the article authors present normative regulation of the right of extradition in the internal law of Bosnia and Herzegovina according to most recent Law on Amendments of the Law on International Legal Assistance in Criminal Matters, European Convention on Extradition as a principal legal source of European law on extradition, related and recent European legal acts in the field of the extradition, as well as recent European arrest warrant. The authors pay special attention to the practice of the extradition in Bosnia and Herzegovina. This paper tries, through presentation and analysis of the principle of extradition, legal grounds for rejection of extradition and procedural obstacles for extradition, to offer certain stands that could contribute to consideration of the issue of the right of extradition. Key words: extradition, international cooperation, European Convention on Extradition, practice of the extradition in Bosnia and Herzegovina 50 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3008 Title A name given to the resource USTAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKT PRAVA IZRUČENJA (EKSTRADICIJE) Author Author HOROVIĆ, Sabrina MILJKO, Zvonko Abstract A summary of the resource. U članku autori analiziraju pravo izručenja (ekstradicije), s ustavnog i kaznenopravnog aspekta, ukazujući na značajne promjene do kojih je došlo u recentno vrijeme. Povijesna, usporedna, i normativna analiza pokazuju značajne promjene do kojih se došlo u ovoj oblasti, ukazujući na promjenu odnosa domaćeg i međunarodnog prava, dosadašnjeg poimanja državnog suvereniteta, i stavljanja naglaska na međunarodnu suradnju u funkciji univerzalizma ljudskih prava i vladavine prava općenito. U članku autori iznose normativnu regulativu prava izručenja u unutarnjem pravu Bosne i Hercegovine prema najnovijem Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Europskoj konvenciji o izručenju, kao glavnom izvoru europskog prava o izručenju, srodnim i novijim europskim pravnim aktima na području izručenja, kao i najnovijeg Europskog uhidbenog naloga. Autori se posebice osvrću na praksu izručenja u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad nastoji, kroz prikaz i analizu načela izručenja, osnova za odbijanje izručenja i procesnih smetnji za izručenje ponuditi određena stajališta koja bi mogla pridonijeti razmatranju problematike prava izručenja. Ključne riječi: ekstradicija, međunarodna suradnja, Europska konvencija o izručenju, praksa izručenja u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Faculty of Law, University of Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b080ee66994f773da0278ad802687d59.docx 3597a42fcec841304e085e5500cfa662 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/78f8d3a385c367109a7af2c60ec5e673.pdf c20516b3d8e0706ae2a722d23a84fe91 PDF Text Text Mr. sci. Sedad Dedić Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Sekretar fakulteta USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Sažetak Kvalitetno ustavno regulisanje ekonomskih prava i ekonomskih odnosa je temelj uspješnog ostvarivanja ekonomskih prava u praksi. Praksa i istraživanja su pokazala da je, pored adekvatne normativne regulacije nekog društvenog procesa, neophodno i adekvatno razumijevanje važnosti i prirode tih procesa od strane onih koji normativne garancije spuštaju u odnose koji znače oživljavanje garantiranih prava i sloboda. U Bosni i Hercegovini je značajno izražen nesrazmjer između normativnog i stvarnog, a što je posebno osjetno na pitanju ostvarivanja ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo koji direktno utiču na kvalitet života građana. Ključne riječi: Ustav, ekonomska prava, pravo privatnog vlasništva, pravo na privatno poduzetništvo, jedinstveno tržište. 223 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO THE CONSTITUTIONAL POSITION OF CERTAIN ECONOMIC RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA WITH EMPHASIS ON THE REALIZATION OF THE RIGHT TO PRIVATE ENTREPRENEURSHIP Abstract High quality of Constitutional regulation of economic rights and economic relationships is foundation for sucessfull realization these rights in reality. Reality and researches showed that is, besides adequate normative regulation some social process, necessary adequately awareness of importance and nature of these process by those involved in realization of normative guarantees, that are representing realisation of guaranteed rights and freedoms. There is significant difference between normative regulation and reality in Bosnia and Herzegovina. This difference especialy reflects in realization of economic rights and right to private entrepreneurship, that directly effects quality of citizens life. Key words: Constitution, economic rights, the right to private property, the right to private entrepreneurship, the single market. 224 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Možemo reći da se sve do početka XX stoljeća država nije aktivnije i detaljnije miješala u sferu ekonomskih odnosa. Na djelu je bila deviza ekonomskog liberalizma - laisser passer, Laissez faire. Tako je bilo i na normativnom planu. Sve do poznatog Vajmarskog ustava iz 1919. godine ova pitanja nisu bila predmet ustavne regulacije. U komunističkim sistemima pojedini ustavi će čitave glave posvećivati društveno ekonomskom uređenju. Nakon raspada tih sistema mnoge zemlje u tranziciji problemu ekonomskog uređenja daju malo prostora i to vrlo često u okviru odjeljka o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Te ustavne odredbe se uglavnom odnose na garantiranje prava vlasništva, poduzetničku i tržišnu slobodu, moguća ograničenja ili oduzimanja vlasništva, porezni sistem, dobra od općeg interesa, monetarni sistem i sl.1 Promjene u vlasničkim odnosima u Bosni i Hercegovini uslovile su promjene u razumijevanju i definiranju ekonomskih odnosa, radno-pravnih odnosa, a posebno odnosa u privredi. Prethodno navedeno je logična posljedica promjene kako u vlasničkoj strukturi tako i u većoj ravnopravnosti subjekata na tržištu što je otvorilo vrata stranom kapitalu, smanjilo zapošljavanja koja nisu ekonomski opravdana kao i definisalo drugačiju poziciju radničkih prava koji više nisu pregovarali sa rukovodiocima samoupravnog sistema koji je u vlasništvu svih građana nego sa direktorima koji zastupaju interese vlasnika poduzeća. Takođe, činjenica je da razvoj nauke i tehnologije na novim osnovama uslovljava globalizaciju svijeta u planetarnim razmjerama što podrazumijeva izgradnju modernih demokratskih odnosa po ugledu na razvijeniji svijet koji je već odavno izgradio zavidni privredni i pravni poredak. Zato je i razumljiva težnja da se i društva u tranziciji priključe porodici razvijenih naroda i država. U tome leži potreba novog pravnog izraza za veliki broj poslovnih odnosa koji prevazilaze tradicionalne grane prava. Pravo na privatno poduzetništvo na novim temeljima gradi svoju budućnost.2 Počeo se prihvatati stav da samo privatno vlasništvo u pravom smislu te riječi može da ima potpunu vlasničku funkciju u ekonomskim odnosima, upravljačkom modelu i vođenju privrede.3 1 Z. Miljko, Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvatska sveučilišna naklada Zagreb, Zagreb 2006., 81-82. 2 S. Međedović, Osnovi prava biznisa, Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar 2005., 41. 3 D. Crnić-Babić, „Privatizacija u Republici Srpskoj – iskorak ka svjetskom tržištu“, Srpska pravna misao 1-4/97-99, Pravni fakultet u Banja Luci, Centar za publikacije, Banja Luka 2005., 160. 225 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Možemo konstatirati da najdirektniju posljedicu privatizacije predstavlja promjena vlasničke strukture koja sa sobom nosi set logičnih promjena. Naime za razliku od države kao vlasnika koja na prvom mjestu nastoji ostvariti javni interes, cilj privatnog vlasnika je profit i maksimizacija profita. Zbog prethodno navedenog privatni vlasnik uporedo sa povećanjem efikasnosti, a u cilju maksimizacije profita eliminiše sva radna mjesta i broj zaposlenika bez kojih njegova kompanija, poduzeće može uspješno poslovati. Također promjena vlasničkih odnosa donosi i mnoge dobrobiti za potrošače kroz veći izbor i kvalitet proizvoda i usluga, za zaposlenike kroz mogućnost većih zarada i svakako za investitore kroz ostvarivanje profita. Prethodno navedene činjenice upućuju na potrebu analize položaja ekonomskih prava u okviru postojećeg ustavnopravnog okvira Bosne i Hercegovine. 1. Kratak osvrt na normativnu i stvarnu poziciju pojedinih ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini Promjena vlasničkih odnosa u korist privatnog vlasništva omogućava približavanje ekonomskog i pravnog poretka tranzicionih sistema evropskom modelu poslovanja4.5 Pravo vlasništva je jedno od klasičnih prava na kojem su se temeljila građanska demokratska društva. Ono nije bilo samo temelj ekonomskog sistema tržišne utakmice nego i individualne pozicije pojedinca, što u konačnici znači i cjelokupnog društvenog poretka. U pogledu prava vlasništva velike razlike su postojale u odnosu na komunističke sisteme, koji su težili dokinuti privatno vlasništvo i nadomjestiti ga državnim ili tzv. društvenim vlasništvom. Taj pristup vodio je odrednici kako se duh odnosno bit ustava ogleda upravo u njegovu poimanju vlasništva i vlasničke strukture. I dok se o državnom vlasništvu u određenim formama može i danas govoriti, 4 Tako npr. Sjeverna i Južna Koreja su zemlje sa različitim institucijama, i na samom početku historije podjele zemlje, to je bilo i jedino što ih je razlikovalo. Radi se o istom narodu, istom jeziku, istoj kulturi, čak i, kako navode Acemoglu et al. (2005) o potpuno istom nivou razvijenosti na početku podjele na sjever i jug. Na sjeveru su, pod ideološkim uticajem komunista, stvorene institucije koje nisu omogućavale zaštitu privatne svojine; naprotiv te institucije su omogućavale realizaciju ideoloških ciljeva poput potkopavanja privatne svojine. Nasuprot tome, na jugu su veoma rano uspostavljene institucije koje su omogućavale striktnu zaštitu privatnih svojinskih prava. Stoga je Južna Koreja danas, posle višedecenijskog dinamičnog privrednog rasta, zemlja prosperiteta, dok je Sjeverna Koreja danas zemlja siromaštva i neimaštine. Razlika je, dakle, samo u institucijama, budući da one podstiču zaštitu privatnih vlasničkih prava, pa time i privredni rast. Više o tome: B. Begović et al., Od siromaštva ka prosperitetu: Tržišna rješenja za privredni rast, JP Službeni glasnik, CLDS, Beograd 2009., 132. 5 S. Međedović, 42. 226 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ propašću komunističkih sistema dokida se društveno vlasništvo i ponovno reafirmira privatno vlasništvo. Jedan vid njihove tranzicije (pored političke sfere i uvođenja više-stranačja) odnosio se i na ekonomiju i privredni sistem. U vezi s tim trebalo je novim zakonodavstvom riješiti probleme vezane za privatizaciju i reprivatizaciju. Kako je i Bosna i Hercegovina u krugu tih zemalja, već se u preambuli Ustava BiH naglašava želja da se promovira ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije (alineja 4.). Isto tako u alineji 6. Preambule Ustava BiH poziva se na inspiriranost Općom deklaracijom o ljudskim pravima, u čijem članu 17. je određeno da “svako ima pravo posjedovati imovinu, sam ili u zajednici s drugima. Niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine”. Sličnog člana, međutim, nije bilo niti u Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima, niti u prvobitnom tekstu Evropske Konvencije. Tek će Protokolom 1. članom broj 1. Konvencije, koji je stupio na snagu 18. maja 1954. godine, biti pridodano “pravo na neometano uživanje imovine”. Ustav Bosne i Hercegovine u članu II. 3. k) u popisu prava navodi i pravo na imovinu.6 Ustav u tom istom članu samo navodi popis prava, a da ih ne uređuje, nego upućuje na član II. 2., koji se odnosi na Međunarodne standarde i Evropsku konvenciju. Zbog navedenog ćemo sadržaj ovog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine (kao i u ostalim slučajevima) tražiti u odredbama Evropske Konvencije.7 Član 1. Protokola broj 1. sadrži tri različita pravila. Najprije, izrečeno pravilo u prvoj rečenici prvog stava je općeg karaktera i ustanovljava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici prvog stava, pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga određenim uslovima. Treće, sadržano u drugom stavu, priznaje državama potpisnicama pravo kontrole korištenja imovine u skladu s općim interesima, primjenjujući zakone koje smatraju potrebnim (vidi, između ostalih predmete Evropskog Suda za ljudska prava, Sporrong i Lennroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine i Scollo protiv Italije, presuda od 28. septembra 1995. godine). Koncept “imovine” u prvoj rečenici člana 1. ne smije se shvatati u užem tehničko-pravnom smislu te riječi; on je širi i ima autonomno značenje koje nije ograničeno na posjedovanje fizičkih stvari. Izvjesna druga prava i interesi koji čine imetak također se mogu promatrati kao imovinska prava i shodno tome “imovina”. Primjera radi, tu možemo svrstati: odštetne zahtjeve, pravo na mirovinu, dozvole za obavljanje određenih djelatnosti 6 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine) 7 Z. Miljko, 152-153. 227 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO (točenje pića), sve do dobrog glasa “koji neko stekne pomoću svog vlastitog rada i tako stvaranja svoje klijentele”, (v. Presuda Evropskog suda za ljudska prava od 26. juna 1986. godine, Serija A. br. 101.).8 Pojam “mirno uživanje” kojim član 1. Protokola 1. štiti vlasništvo odnosi se na neometano uživanje. To podrazumijeva da ova odredba može također biti narušena kada osoba nije ugrožena u pogledu svoje imovine ili posjeda per se, već joj nije pružena mogućnost koristiti tu imovinu. Međutim, pravo na imovinu nije apsolutno zaštićeno. Ono i obavezuje i može imati određene socijalne funkcije. Vlasništvo se može i otuđiti ako je to u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Najznačajnija mjera izvlaštenja (eksproprijacije) mora biti u javnom interesu, zakonom propisana i uz naknadu tržišne vrijednosti. U svakom slučaju, Sud za ljudska prava procjenjuje proporcionalnost sporne mjere određujući je li postignuta “poštena ravnoteža” između interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca.9 U pogledu ograničavanja vlasništva, drugi stav člana 1. dopušta državnim vlastima gotovo neograničenu moć u nametanju restrikcija da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala “korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza, doprinosa ili kazni”. Ovdje se ne radi o samom uskraćivanju vlasništva, nego o ograničenju njegova korištenja. U tom kontekstu je značajno da je propisano da ovo ograničenje mora biti nužno, dok to u pogledu same ekspoprijacije nije propisano. Što je to “nužno u općem interesu” izričito je prepušteno državi da odredi.10 Ustavi u Bosni i Hercegovini uređuju materiju ljudskih prava i sloboda u skladu sa međunarodnim standardima11 uz određene razlike u tretmanu vlasničkih prava u ustavu entita RS. 8 Ibid., 153. Ibid., 153-154. 10 Ibid., 154. 11 G. Marković, “Ustavnopravni osnov ostvarivanja ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011., 341. 9 228 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ustav BiH u članu I/2 propisuje princip vladavine prava. Jedan od njegovih sastavnih elemenata je i princip legaliteta. U više svojih odluka Ustavni sud BiH je naglašavao da princip legaliteta nameće obavezu državi da svi pravni akti ispoštuju određene demokratske standarde.12 Opšta načela međunarodnog prava su također sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta13 i pravni izvori međunarodno-pravnog karaktera su značajan izvor ustavnog prava u Bosni i Hercegovini14. Ustav BiH o pravu vlasništva govori u preambuli, gdje se naglašava „želja da promovira opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije". Normativni aspekti ovog stanovišta mogu se vezivati za relevantne odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda15, kao i nekih međunarodnopravnih dokumenata sadržanih u Aneksu I. na ovaj Ustav (Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1968. godine). Ustav Bosne i Hercegovine je posvetio dva posebna člana koja sadrže odredbe o pitanjima monetarne politike i javnih finansija govoreći o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine (čl. VII.) i o Budžetu države (čl. VIII.).16 Zaokruženu sliku ovih odnosa možemo vidjeti i kroz raspodjelu nadležnosti i odnosa između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta (vanjsko trgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, reguliranje međuentitetskog transporta).17 Dakle, Ustav eksplicitno garantuje i štiti nepovredivost imovine i prava vlasništva, a na temelju tog principa svi ljudi zadržavaju slobodu kretanja i slobodu prometa 12 N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011., 11. 13 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine). 14 Z. Begić, “Opšta načela međunarodnog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine”, ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 9, god. 5., Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica 2011, 55. 15 Potpisana je 14. Novembra 1950. godine, a stupila je na snagu 03. septembra 1953. godine. Do danas je izmijenjena putem 14 protokola (http://conventions.coe.int). Bosna i Hercegovina je potpisala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 24. aprila 2002. godine, a ratifikovala 12. jula 2002. godine. EKLjP u BiH djeluje i kao međunarodnopravni akt i kao ustavnopravni akt. Više o tome: N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011., 55. 16 Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine). 17 Z. Miljko, 82. 229 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO roba, usluga i kapitala na teritoriji cijele BiH.18 U ovim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine možemo govoriti o slobodi kretanja širom Bosne i Hercegovine, kao fundamentalnoj slobodi osobe, koja je u teoriji označena kao “pokretačka sloboda”. Njezinu suprotnost predstavljao bi svaki vid režima tzv. “unutrašnjih pasoša”, koji su bili svojedobno prakticirani u pojedinim totalitarnim režimima. Zbog toga i postoji ustavna zabrana da ni jedan entitet neće uspostavljati kontrolu na liniji razgraničenja između entiteta. Zabrana svake kontrole odnosi se ne samo na kretanje osoba nego i na kretanje roba, usluga i kapitala kroz Bosnu i Hercegovinu. Sloboda kretanja kao fundamentalna lična sloboda, i kao “pokretačka sloboda”, predstavlja temelj i za punu slobodu kretanja roba, usluga i kapitala kroz Bosnu i Hercegovinu. Na taj način može se govoriti o načelu bosanskohercegovačkog ekonomskog uređenja koje je utvrđeno ovim ustavnim odredbama, a odnosi se na to da Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstveno tržište. Bez toga bi iluzorno bilo i govoriti o promociji tržišne ekonomije, koja je navedena i u odredbama Preambule Ustava Bosne i Hercegovine.19 Ukratko Bosna i Hercegovina je u Aneksu I Ustava potvrdila privrženost Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Republika Srpska je ugradila ekonomska i socijalna prava u normativni dio svog ustava, a Federacija Bosne i Hercegovine je ekonomskim i socijalnim pravima priznala ustavnu snagu u aneksu svog ustava.20 Ekonomska prava i slobode naročito su značajni u društvima u „tranziciji“, kakvo je i bosanskohercegovačko.21 Ustav RS posebno jamči načelo ustavnosti i zakonitosti što svakako predstavlja doprinos načelu pravne sigurnosti i ostvarenju prava na privatno poduzetništvo.22 Ustav RS proklamuje da se ekonomsko-socijalno uređenje zasniva na: (1) ravnopravnosti svih oblika svojine, (2) slobodnom privređivanju, (3) samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja i (4) slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici (član 50.). Predviđena je 18 N. Miličević, “Bosnia and Herzegovina”, u G. Robbers (ur.), Encyclopedia of World Constitutions, Facts On File, Inc. An imprint of Infobase Publishing, New York 2007. 19 Z. Miljko, 82. 20 M. Tomić, “Ljudska prava i slobode – problemi i perspektive”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011., 7-8. 21 G. Marković, 342. 22 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012., 431. 230 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ intervencija države u ekonomskoj i socijalnoj politici, koja nije precizno definisana, već je utvrđena kao načelna obaveza Republike (član 51). Zabranjeni su monopoli, a Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača.23 Za razliku od Ustava BiH i FBiH Ustav RS u poglavlju o ljudskim pravima uopšte ne govori o vlasničkim pravima, nego se u Ustavu RS o vlasničkim odnosima govori u poglavlju o ekonomskom i socijalnom uređenju. Međutim, ni u tom dijelu se ne govori privatnom vlasništvu, nego o ravnopravnosti svih oblika vlasništva (član 50.). Tako da je, kako to naglašava profesor Trnka, očigledno riječ o neusaglašenosti sa Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima koji uređuju ova pitanja što znači obavezu usklađivanja Ustava RS sa navedenim pravnima aktima veće pravne snage, a u cilju ostvarivanja principa jedinstvenog tržišta i jednakog tretmana prava privatnog vlasništva.24 Garanciju jedinstva tržišta kao jedan od osnovnih preduslova za adekvatno ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo nalazimo u članu I/4 Ustava BiH kojim se garantuje slobodan protok robe, usluga, kapitala i lica na cijeloj teritoriji država, a koji se oslanja na član 26. Ugovora o EU kojim se namjeravala ostvariti ekonomska integracija zemalja EU. U maloj zemlji kakva je BiH princip jedinstva tržišta je mnogo značajniji nego i za samu EU. Dakle, navedeni član Ustava definisan je u smislu negativne tržišne integracije koja podrazumijeva ukidanje mjera koje su prepreka ostvarivanju članom garantovanih prava, ali i kao pozitivna tržišna integracija koja podrazumijeva obavezu da se preduzmu mjere kako bi se ta prava i slobode ostvarili.25 S obzirom na činjenicu da se radi o ustavom garantovanim pravima svim pravnim i fizičkim licima u BiH i u isto vrijeme obavezi državnih organa svih nivoa da otklanjaju sve elemente koji ograničavaju predmetna prava kao i obavezu istih da poduzmu sve mjere u smjeru ostvarenja predmetnih prava možemo reći da je princip jedinstvenog tržišta obaveza države, te da država ima obavezu naknaditi štetu ukoliko poduzme mjere suprotne članu I/4 Ustava BiH i ošteti subjekt koji uživa ta prava i slobode.26 Navedena ustavna rješenja predstavljaju jedan od temeljnih osnova zaštite i garancije ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo čiji osnovni 23 Ibid., 392. K. Trnka, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo 2006., 149. 25 N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 93. 26 Ibid., 94. 24 231 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO sadržaj i najbitniji osnov za razvoj jesu puna zaštita prava vlasništva, slobode kretanja ljudi, prometa roba i kapitala i zaštita principa tržišne ekonomije u okviru jedinstvenog tržišnog prostora Bosne i Hercegovine. Indirektno, alineja 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje državu da „podstakne opšte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede“27. U 4. alineji Preambule Ustava BiH ustavotvorac konstituiše ustavnopravni princip opšteg blagostanja, a privredni rast proglašava ustavnim ciljem. Ta alineja ima odlučujući značaj. Ona daje okvirne koordinate za privrednu i socijalnu politiku u BiH. U svojoj sudskoj praksi USBiH i KLJP pri USBiH su više puta tumačili tu odredbu. Tako, KLJP pri USBiH iz 4. alineje izvodi zaključak da u BiH vrijedi princip socijalne države. U više odluka USBiH konstatuje da su ti principi obavezujući za državu. Prema tome, država nije samo obavezna da ne krši konkretna prava koja proizilaze iz ovog principa, već država ima i pozitivnu obavezu da, štiteći privatno vlasništvo i podstičući tržišnu privredu, djeluje na unapređenju i podupiranju opšteg blagostanja i privrednog rasta. Istovremeno, država ima prerogativ da procijeni na koji način opšte blagostanje i privredni rast najbolje mogu biti ostvareni. 28 To znači da država ima obavezu da vodi politiku i poduzima neophodne mjere s ciljem stvaranja povoljne sredine za otvaranje novih radnih mjesta i očuvanje postojećih, te da vodi brigu o socijalnom osiguranju svih zaposlenika, radno sposobnih ljudi i ostalih kategorija stanovništva29.30 Proglašavajući privredni rast ustavnim ciljem, a zaštitu privatnog vlasništva i razvoj tržišne privrede okvirom za odgovarajuće privredno uređenje četvrtom alinejom ustavotvorac 27 “U želji da podstaknu opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede”, Alineja 4. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine ) 28 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 92 i dalje. 29 N. Ademović, „Ekonomska i socijalna prava“, S. Dizdarević (ur.), Procjena razvoja demokratije u BiH, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo 2006., 91. 30 Kako navodi Nedim Ademović: Država i entiteti preduzeli su korake s ciljem izrade jedne sveobuhvatne „Razvojne strategije BiH (PRSP)“, koje treba da odredi prioritete ekonomskog razvoja zemlje u narednom srednjoročju. Ovo je ujedno i strategija za borbu protiv siromaštva. Osnovni ciljevi ove strategije su, inter alia, povećanje broja zaposlenih jačanjem privatnog sektora, smanjenje javne potrošnje, uspostava stabilnog sistema socijalne zaštite, uključujući zdravstvo, obrazovanje i okoliš. Razvojnom strategijom vlada države i njene administrativnih jedinica definisale su probleme u pojedinačnim oblastima i predložile iscrpne mjere za njihovo prevazilaženje. Više o tome: Ibid., 113. 232 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ pravi jasnu razliku u odnosu na prethodno komunističko uređenje.31 Iz navedenog ustavnog rješenja i komentara jasno vidimo normativno snažnu opredijeljenost pravnog sistema Bosne i Hercegovine za razvoj svih potrebnih uslova za što kvalitetnijim ostvarivanjem prava na privatno poduzetništvo. Dakle ne samo da se radi o garantovanom pravu nego navedena norma daje i obavezu proaktivnog rada nadležnih državnih organa na pružanju optimalnog okvira za ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo, a što bi bilo svrsishodno upotrijebiti kroz kontrolu ustavnosti svih administrativno pravnih rješenja koja ometaju ostvarivanje ovog prava u skladu sa najnovijim rješenjima visoko razvijenih država. U isto vrijeme alineja 4. ograničava zakonodavca da ostvari slobodnu (liberalnu) tržišnu ekonomiju sa kojom su usko vezana prava na privatnu imovinu i pravo na profit. Naime, država ima pravo i obavezu, u ime preovladavajućeg javnog interesa koji se zove ostvarivanje ciljeva socijalne države, da nametne takve zakone koji ograničavaju privatnopravne privredne aktivnosti putem poreza, nacionalizacije ili eksproprijacije imovine, planiranja privrednog razvoja, nametanja kontrole slobodnog tržišta itd.32 Efikasno sredstvo za obezbjeđenje slobode kretanja i ostvarivanje prava na jedinstvo tržišta jeste harmonizacija pravnih sistema u entitetima, koji se u brojnim oblastima znatno razlikuju, kao i uklanjanje propisa koji sprječavaju ili ograničavaju privrednu razmjenu i ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo, naprimjer, različitih, a ne jedinstvenih indirektnih poreza u cijeloj državi.33 Specifičnost Ustava Bosne i Hercegovine u pogledu ustavne materije o ljudskim pravima ogleda se u tome što on nema autonomnih normi kojima se uređuje ova materija. Osim pobrojanih prava i sloboda u članu II. 3. Ustava, u istom članu II. se izričito poziva na odredbe Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao integralnog dijela Ustava. Ostale odredbe o ljudskim pravima i slobodama nalazimo u petnaest međunarodnih sporazuma u Aneksu I. Iako se izričito ne navodi (kao u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine) da ove odredbe imaju pravnu snagu ustavnog karaktera, njihov je rang isti. Kako se Evropska Konvencija odnosi 31 C. Steiner/N. Ademović, Ustav Bosne i Hercegovine-Komentar, Fondacija Konrad Adenauer e. V., Sarajevo 2010, 50. 32 Više o tome: N. Ademović/J. Marko/G. Marković, 91. 33 Ibid., 94-95. 233 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO na zaštitu ličnih i političkih prava, odredbe o ekonomskim, socijalnim, kulturnim pravima nalazimo u međunarodnim sporazumima iz Aneksa I. Prije svega u Međunarodnom ugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, ali i u međunarodnoj Konvenciji o pravima radnika u inozemstvu i članova njihovih porodica. Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uključuje pravo vlasništva kao eminentno ekonomsko pravo, a i sama preambula Ustava Bosne i Hercegovine se poziva na opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije.34 Činjenica je da je slobodno tržište izraz objektivnih ekonomskih zakonitosti koje se ne mogu mimoići, da je u tom smislu njegov razvoj civilizacijska tekovina. Naime, za postojanje ograničenja jedinstva tržišta i slobode kretanja nije obavezno da neka mjera ima diskriminirajući karakter, nego je dovoljno da ta mjera više optereti jednu grupu nego drugu na bilo koji način bez obzira na to da li je u pitanju diskriminacija.35 Kao što je poznato socijalna prava kao obilježje socijalnih država se javljaju na početku dvadesetog stoljeća i poznata su kao „drugi naraštaj“ prava čovjeka i građanina i mogu se smatrati određenom nadopunom ekonomskih prava u smislu garancije i povećanja standarda života građana. Ona su alternativna jer pretpostavljaju određenu akciju države, koja treba stvarati uslove za ozbiljenje ovih prava i ispravljati nepoželjne učinke tržišne ekonomije. Ta akcija je, međutim, materijalno uslovljena ekonomskom moći države. Iz ovoga proizilazi drugo bitno obilježje ovih prava. Alternativna prava se ne mogu štititi sudskim putem. Ove su garancije uvijek lex imperfekta, odnosno nepotpuni pravni propisi, za čiju realizaciju ne postoji pravom predviđena sankcija. Postoji pravo na rad, ali to ne znači i pravo na radno mjesto odnosno zaposlenje. Pravo na stan ne znači da svi ljudi imaju stan. Pravo na zdravlje, odgovarajući životni standard, ne znači daje odgovarajuća razina postignuta. Međutim, njihov racio sastoji se upravo u pozitivnoj obvezi i akciji države, koja je dužna svojom ukupnom politikom, pa tako i ekonomskom, stvarati uslove da se ova prava što više ostvaruju u životu. S druge strane pak, njihov smisao se ogleda u pravima na 34 Z. Miljko, 166. F. Stanović/N. Vukmirović, Preduzetništvo nove metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad 1995., 17. 35 234 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ odgovarajuće materijalne beneficije u slučajevima neskrivljene, odnosno nevoljne situacije određene populacije u društvu36.37 Oblasti društvenog života u kojima se ostvaruju ustavom garantovana ekonomska prava uglavnom nisu u nadležnosti države Bosne i Hercergovine, pa je zakonska regulativa koja tretira pitanja od značaja za pravo na privatno poduzetništvo na državnom nivou vrlo oskudna.38 Zbog činjenice da ekonomsko socijalno uređenje nije posebno normirano u Ustavu FBiH zakonodavna vlast ima veću slobodu u određivanju sadržaja i obima ekonomskih prava. Naime, jedino se u kratkoj preambuli Ustava ističe privrženost slobodnom tržištu.39 Pojedina ekonomska prava su u ustavima BiH, FBiH i RS normirana na najopštiji način, samo jednom normom, koja upućuje na zakon kojim će to pravo biti detaljnije uređeno. Stoga, zakoni treba da sadrže rješenja koja će omogućiti ostvarivanjem ekonomskih prava i svakako prava na privatno poduzetništvo sa što manje restrikcija, približavajući ih u najvećoj mogućoj mjeri idealu apsolutnih prava koja kao krajnji cilj donose povećanje standarda života građana.40 U dijelu rada koji slijedi, a nakon aktuelnog pregleda pozicije ustavno-pravnog aspekta pojedinih ekonomskih prava, imaćemo priliku vidjeti sa čim se u praksi, odnosnu području realizacije i ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo susreću lica koja pokreću privatno poduzetništvo. Naime koristili smo istraživanje USAID-a u kojem je provedena analiza pokretanja privatnog poduzetništva u tri općine Stari grad, Zenica i Banjaluka: USAID/SPIRA je izvršio detaljan pregled regulatornog procesa vezanog za pokretanje poduzeća u Bosni i Hercegovini koristeći podatke prvenstveno iz tri lokalna izvora: Grada Banja Luke i općina Stari Grad (Sarajevo) i Zenica. Prilikom istraživanja utvrđeno je nekoliko ključnih elemenata: 1) regulatorno okruženje je nerealno u toj mjeri da lokalni zvaničnici moraju u 36 Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi: pravo na rad, uslove rada, pravo osnivanja sindikata i pravo na štrajk, pravo na socijalnu sigurnost, zaštitu porodice i posebnu zaštitu majki i djece, pravo na životni standard, pravo na zdravlje, pravo na obrazovanje, te na koncu kulturna prava koja obuhvaćaju i znanstvene, književne ili umjetničke djelatnosti. Više o tome: Z. Miljko, 167. 37 Ibid., 166. 38 G. Marković, 349. 39 Ibid., 352. 40 Ibid., 364-365. 235 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO određenim trenucima odobriti neispunjene uslove, da se “sistem” u svojoj sadašnjoj strukturi ne bi raspao, 2) regulatorna revizija se ne koristi efikasno u cilju rješavanja ovih sistemskih poremećaja, 3) ovi sistemski problemi se događaju zbog toga što jedna funkcija vlade (u ovom slučaju je to agencija koja izdaje upotrebne dozvole) nije ili ne može zadovoljiti potrebe za svojim uslugama – a to onemogućava druge lokalne zvaničnike da donesu svoje odluke, i 4) neuspješna regulatorna kontrola korištenja i vlasništva nad zemljom je prelomna tačka koja podriva razumno regulatorno upravljanje osnivanjem poduzeća.41 Postojeći proces pokretanja privatnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini oblikovan je pod uticajem pitanja iz slijedećih oblasti: zaštite povjerilaca (uključujući i državu) od prevare od strane vlasnika privatnog poduzetništva, naplate poreza i prevencija utaje poreza, zaštite prava vlasištva, zaštite uposlenika, zaštite okoliša, zaštite javnih dobara, zaštite zdravlja stanovništva, zaštite javne sigurnosti, zaštite javnog reda i mira, zaštite prirodnih resursa, urbanog planiranja i sprečavanja nezakonite gradnje.42 Ove su samo glavne oblasti koje redovno utiču na pokretanja privatnog poduzetništva, ali postoji i veliki broj drugih oblasti koje imaju uticaja u određenoj situaciji, npr. kada je u pitanju određena privredna djelatnost, određeni pravni status, strano ulaganje, geografsko područje, itd. Sekundarna uloga registracije prepliće se sa primarnom tako da se često događa da ostvarenje drugih interesa postaje važnije od samog pokretanja privatnog poduzetništva te može da optereti čitav proces do te mjere da počne gušiti razvoj privatnog poduzetništva. Ovakva situacija traži odgovor na dva ključna pitanja: - da li korištenje procesa pokretanja privatnog poduzetništva kao sredstva za ostvarenje drugih ciljeva zaista, u stvarnosti, daje željeni rezultat? - da li se željeni rezultat može ostvariti korištenjem nekog drugog sredstva, a ne procesa pokretanja privatnog poduzetništva.43 41 Chemonics International Inc., Trenutno stanje procesa pokretanja preduzeća i gradnje u BiH, USAID/Bosna i Hercegovina, 2006., 8., http://pdf.usaid.gov/pdf_docs (23.8.2008.) 42 Ibid. 43 Ibid. 236 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Saznanja upućuju na to da trenutni proces pokretanja privatnog poduzetništva ne predstavlja proceduru sa jasno definisanim koracima i pravilima koja su pažljivo osmišljena od prvog do zadnjeg koraka. To je, u stvari, zamršeni proces koji uključuje veliki broj pravnih postupaka (sudskih i upravnih) pred različitim državnim organima koji su, u suštini, neaktivni, tako da je cijeli proces prepušten inicijativi poduzetnika, odnosno poduzeća. Komunikacija između različitih državnih organa uključenih u ovaj proces niti je usklađena, niti efikasna. Ona, u najvećem broju slučajeva, u stvari, ni ne postoji. Isto se odnosi i na njihove aktivnosti koje obavljaju u toku procesa. Veoma često poduzetnik ili poduzeće je ona strana koja povezuje različita državna tijela čije su aktivnosti neophodne u procesu osnivanja poduzeća. To je razlog zbog kojeg poduzetnik ili poduzeće mora u više navrata da podnosi državnim vlastima iste dokumente koji su izdati od strane drugih državnih tijela, ili da se više puta obraća istim organima u različitim fazama procesa. Poduzetnik je kao brod koji plovi od jednog do drugog usamljenog ostrva kako bi završio putovanje. 44 Nameće se zaključak da je proces osnivanja poduzeća teško opterećen raznim problemima što rezultira time da je cijeli proces težak, frustrirajući, previše fragmentiran i destimulirajući za potencijalne investitore (kako domaće, tako i strane), a u dijelu rada koji slijedi opisat ćemo sadržaj predmetnih problema.45 Također potrebno je da savremeni zakoni i pravno pozicioniranje prava na privatno poduzetništvo putem poslovno-statusne regulative privatnog poduzetništva mijenjaju svoju prirodu, te da umjesto zakona koji su po svojoj prirodi obilježeni dominantnošću imperativnih rješenja, postaju u većinskoj mjeri ovlaščujući, na bazi promocije slobode izbora i slobode ugovaranja.46 Kada govorimo o ulozi državnih organa u procesu registracije, državni organ mora da pregleda sve detalje predmeta, čak i kada ti detalji nisu direktno povezani s registracijom, i da odluče: da odobre ili ne odobre zahtjev podnosioca. Ovo se uvijek radi u pravnom postupku (sudskom ili upravnom) koji podrazumijeva zahtjev, meritornu odluku i mogućnost žalbe drugostepenoj instanci. Ovo proces čini sporim i teretnim zbog toga što svaki sudski ili upravni postupak mora imati ove elemente. Sa vremenskog aspekta, 44 Ibid. Ibid. 46 M. Vasiljević, „Prilog raspravi o karakteru regulative kompanijskog prava“, Pravna riječ broj 16/2008, Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka 2008., 12. 45 237 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO ovo znači da se dugi proceduralni rokovi primjenjuju na svaki predmet pojedinačno, te da se isti rješavaju od strane uglavnom veoma spore i neefikasne unutrašnje administracije. 47 Državni organ ima puno diskreciono pravo da odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti, a te nadležnosti su postavljene veoma široko. Konačna odluka u najvećoj mjeri zavisi od individualnog shvatanja zakona ili činjeničnog stanja od strane nadležnog službenog lica. Ovo je posebno izraženo kada su u pitanju tzv. pravni standardi, gdje detaljne kriterije nije moguće postaviti. Na primjer, pravni standard je da nije dozvoljeno da se registruju dva poduzeća sa istim ili sličnim imenom na teritoriji istog registarskog suda. U jednom slučaju ime poduzeća Maestral je bilo odbijeno, jer je već postojalo registrovano poduzeće pod imenom Maestro. Nadležni sudija je smatrao da je previše sličnosti između ova dva naziva: 6 istih slova od ukupno 8. 48 Veoma često se u sudskom ili upravnom postupku zahtijeva ispunjavanje uslova koji se ne odnose na postupak registracije i proces pokretanja privatnog poduzetništva uopšte. Na primjer, prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju poduzeća, preduzetnik mora podnijeti uvjerenje poreske uprave o izmirenim ličnim poreskim obavezama. Takođe, uz zahtjev za provjeru ispunjavanja minimalnih tehničkih uslova vezanih za specifičnu vrstu registrovane poslovne djelatnosti poduzeće mora podnijeti dokumentaciju vezano za korištenje poslovnog prostora. Ovi različiti zahtjevi stvaraju nerazumno opterećenje za poduzetnike jer se pitanja urbanistićkog planiranja povezuju sa osnivanjem poduzeća. Iako sporedna pitanja imaju svoju važnost, ista se trebaju primjenjivati odvojeno, a ne u okviru nesrodnog procesa. Svrha postupka registracije je osnivanje poduzeća, a ne izvršavanje obaveza iz oblasti za koje su nadležni neki drugi državni organi. 49 Previše nivoa državne vlasti uključeno je kako u proces donošenja zakona, tako i u ostvarivanje nadležnosti u samom procesu pokretanja privatnog poduzetništva. Ovo kao posljedicu ima to da je tačan broj zakona koji regulišu područje pokretanja privatnog poduzetništva, gotovo nemoguće 47 Chemonics International Inc. Ibid. 49 Ibid. 48 238 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ utvrditi. Usljed njihovog velikog broja, sve zakone i podzakonske akte iz ove oblasti vrlo je teško prikupiti. Pored toga, primjena ovih zakona zavisi i od konkretnih okolnosti u kojima se nalazi dato poduzeće. Budući da su ovi zakoni iz ove oblasti predmet stalnih izmjena, čitava pravna oblast nalikuje na 'neistraženi prostor' gdje su stvari teško predvidljive. Pravni sistem primjenjuje različita pravila u različitim dijelovima države, čak i na opštinskom nivou. Razlike se uglavnom temelje na geografskoj lokaciji i vrsti poslovne djelatnosti. Danas je nemoguće predvidjeti ključne elemente u procesu pokretanja privatnog poduzetništva (troškove, dužinu procesa, broj koraka i potrebne dokumentacije), bez predhodnog poznavanja dvije činjenice: vrste poslovne aktivnosti i lokacije privatnog poduzetništva. Statistička analiza koja je napravljena za ovaj USAID-ov izvještaj ukazuje na značajnu razliku između vremenskog perioda koji je potreban da se registruje poduzeće u Zenici, Sarajevu i Banjoj Luci, s tim što je sud u Zenici, od ova tri grada, najbrži. Razlozi za ekspeditivnost su brojni i rezultat su sticaja okolnosti. Jedan od glavnih razloga je veličina teritorije i cjelokupna ekonomska situacija u ZE-DO kantonu. Sud u Zenici prima mnogo manji broj zahtjeva za registraciju poduzeća: 543 u Zenici naspram 1169 u Sarajevu u periodu od tri mjeseca (septembar, oktobar i novembar 2005. godine). Pored toga, u Zenici je manji broj državnih organa i institucija uključen u proces osnivanja poduzeća. U Sarajevu se, s druge strane, pojavljuje Kantonalna stručna komisija kao organ nadležan za provjeru ispunjenosti minimalnih tehničkih uslova, što uključuje i dokazivanje namjene prostora koje utvrđuje opština, što je dodatni korak u procesu. Dokument o namjeni prostora se ne traži u Općini Zenica. 50 Sistem nije u stanju ispraviti sopstvene greške. Zakoni koji se primjenjuju u pravnim postupcima u procesu osnivanja poduzeća polaze od pretpostavke da pravni sistem radi u potpunom skladu sa relevantnim zakonima. Ali veoma često preduzetnik nailazi na problem kada se određeni pravni uslov ne može ispuniti zbog nemogućnosti pravnog sistema da praktično stvori situaciju za njegovo ispunjavanje. Ovo se može ilustrovati primjerom kada jedan državni organ zahtijeva određeni dokument koji drugi nadležni državni organ nije u mogućnosti izdati, iako bi on to po zakonu morao učiniti. Problemi urbanističkog planiranja su najčešći problemi u postregistracijskoj fazi procesa pokretanja privatnog poduzetništva. Na primjer, preduzetnik je obavezan da dostavi validan dokaz o vlasništvu nad 50 Ibid. 239 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO nekretninom, a potrebni dokument se ne može izdati od strane odgovarajućeg državnog organa zbog neažurnih zemljišnih registara (na primjer, objekat nije zaveden u katastar, što je država morala uraditi). U ovakvoj situaciji „zone sumraka“, državni službenici improvizuju ili donose arbitrarne odluke na osnovu svojih ličnih pravila. 51 Državni organi uključeni u proces pokretanja privatnog poduzetništva niti su dobro organizovani, niti adekvatno opremljeni, što dovodi do spore i loše usluge koja se pruža poduzetnicima i poduzećima, slabe primjene zakona, itd. Tako npr. za razliku od susjednih zemalja (Hrvatska, kao i Srbija i Crna Gora), sudski registar i projekat zemljišne administracije je u 2013. godini tek u završnoj fazi i samo za određena područja je dostupan putem interneta i to u vrlo ograničenoj formi za službena lica u sudovima, a do nedavno nije bio nikako dostupan putem interneta. Ne postoji ni jedinstveni registar poduzeća bilo na entitetskom ili državnom nivou. Evidentno je da u sadašnjim okolnostima nadležne institucije i procedure koje se primjenjuju nisu odgovarajuće za pokretanje privatnog poduzetništva u slučajevima gdje vremenski faktor igra ključnu ulogu. Sadašnji sistem stvoren je za sasvim drugo okruženje koje je nestalo. U doba socijalizma, privatno poduzetništvo je smatrano ideološkim neprijateljem sistema. Uspješno privatno poduzetništvo je predstavljalo negiranje socijalističkog koncepta privrede. Stoga je pravni okvir bio postavljen tako da se stvori što je moguće više prepreka kako bi se obeshrabrilo privatno preduzetništvo i umanjila profitabilnost postojećih privatnih poduzeća. Državna poduzeća su bila u favorizovanom položaju, što im je dozvoljavalo da 'zaobiđu' propise koji su veoma striktno primjenjivani na privatno preduzetništvo. Sadašnja državna administracija je, u većoj ili manjoj mjeri, naslijedila isti pravni okvir i zadržala iste stavove i mentalitet kada govorimo o odnosu prema privatnom poduzetništvu. Na pokretanje privatnog poduzetništva se gleda kao na siguran izvor prihoda.52 Upravo suprotno od prethodno navedne surove realnosti Bosna i Hercegovina treba da iskoristi svoje prednosti i da postane mala i otvorena ekonomija čiji će sistem nuditi efikasna rješenja za registraciju i funkcionisanje privatnog poduzetništva uz razvijanje 51 52 Ibid. Ibid. 240 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ekonomskih odnosa sa inostranstvom na principima slobodnog kretanja robe, usluga, ljudi i kapitala.53 Dio USAID-ovog izvještaja koji se bavi građevinskim dozvolama naglašava ovaj posljednji element. Pregledom je utvrđeno da je često veoma teško utvrditi vlasništvo u nekom razumnom vremenskom roku, ako je to i uopšte moguće. Podaci o vlasništvu su ponekad nepotpuni, kontradiktorni ili čak nepostojeći. U slučajevima kada je imovina «nacionalizovana» od strane ranije vlasti ili je na drugi način pod kontrolom države, postoje ogromne poteškoće pri prodaji/prenosu za komercijalnu upotrebu, što iziskuju nekoliko različitih procesa. 54 Tako npr. (ovo je primjer direktnog uticaja prošlog sistema kroz naslijeđena i neizmjenjena rješenja u zakonima) osnivač zanatske radnje će kasnije dobiti uvjerenje o radnoj sposobnosti od specijaliste medicine rada u lokalnoj medicinskoj instituciji, ali tek nakon što je potrošio jedan dan na dobijanje gore spomenutog uvjerenje o poslovnoj sposobnosti od strane lokalnog Centra za socijalni rad i tamo platio pripadajuću administrativnu taksu. Ovo je ostatak iz vremena socijalističkih procedura kojih su se i Srbija i Hrvatska davno riješile. U Bosni i Hercegovini, to i dalje ostaje dio procedura propisanih u oba entitetska zakona koji regulišu oblasti zanatske djelatnosti. Zakon o zanatskoj djelatnosti Federacije BiH, (Službene novine Federacije BiH, Br. 52/02; 29/03); Zakon Republike Srpske o zanatskoj djelatnosti i preduzetništvu (Službene novine Republike Srpske, 16/02; 39/03).55 Kao što smo mogli vidjeti u ustavnopravnom pregledu i u prethodno izloženom istraživanju da, iako postoji značajna i jasna ustavnopravna garancija jedinstvenog tržišta, prava vlasništva i obaveza države ne samo da garantira optimalne uslove poslovanja nego da mora proaktivno djelovati na poboljšanju uslova poslovanja, a kako bi ostvarila ustavnu garanciju društvenog blagostanja, realni normativni sistem u Bosni i Hercegovini ipak primjenjuje različita pravila u različitim dijelovima države, čak i u okviru istog entiteta. Razlike se najčešće zasnivaju na geografskoj lokaciji i vrsti privredne djelatnosti što je sa stanovišta navedenih ustavnopravnih garancija nedopustivo. 53 O. Pajić, „Ekonomska politika u funkciji razvoja Bosne i Hercegovine i njenih entiteta“, Revija za pravo i ekonomiju, god. 12. br.1., Pravni fakultet Mostar, Univerzitet u Mostaru, Mostar 2011., 36. 54 Chemonics International Inc. 55 Ibid. 241 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO ZAKLJUČAK Kompleksnost pravnog sistema u BiH stvara pravni labirint i nepredvidivost u pogledu vremena i visine troškova prilikom ostvarivanja ekonomskih prava i sloboda. Također, nakon iznošenje rezultata USAID-ove analize možemo konstatirati da postoji značajna razlika između ustavnopravne zaštite i podrške ekonomskim pravima i slobodama, odnosno pravu na privatno poduzetništvo i ostvarivanja ovog prava u praksi. Da se razumjeti da ostaci prethodnog sistema imaju značajan uticaj na neadekvatan odnos prema pravu na privatno poduzetništvo, a posljedice se manifestuju kako kroz mentalitet službenika državne administracije tako i kroz neusklađenost i neadekvatnost normativnih rješenja na nižim nivoima gdje to i jeste najbitnije. Dakle, obaveza bi bila proklamovane ustavne vrijednosti i garancije spustiti i realizirati u praksi putem potpunog pojednostavljenja pokretanja i funkcionisanja privatnog poduzetništva kao i uvođenjem potpune harmonizacije uslova i ostvarivanja prava na privatno poduzetništvo na cjelokupnom prostoru Bosne i Hercegovine kao Ustavom zagarantovanom jedinstvenom ekonomskom prostoru. Zbog svoje suštine i važnosti za obezbjeđivanje prijeko potrebnih novih radnih mjesta pitanje ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo moralo bi biti posmatrano isključivo kao stručno, ustavnopravno i ekonomsko pitanje što bi omogućilo mnogo efikasniju prohodnost ka eliminisanju svih pravnih, administrativnih pa i mentalitetnih barijera u ostvarivanju ovih prava na području Bosne i Hercegovine. Kao što je već navedeno u radu, referirajući se na iznimno korisno zapažanje i stav profesora M. Vasiljevića, potrebno je da pravno normiranje ekonomskih prava i procesa karakteriše davanje ovlaštenja, promocije slobode izbora i slobode ugovaranja umjesto pravnih normi koje po njihovoj prirodi karakteriše dominantnost imperativnih rješenja. Prethodno navedeni prijedlog izmjena karaktera pravnih normi kojim se tretiraju procesi vezani za osnivanje i funkcionisanje privatnog poduzetništva kao i pravnih normi koje tretiraju ekonomska prava općenito obezbijedio bi značajno povećanje kvaliteta odnosa normativnog sistema u smislu adekvatnijeg stavljanja normativnog sistema u službu odnosa koje definiše u skladu sa prirodom ekonomskih odnosa i ostvarenja jednog od osnovih ciljeva pravnog sistema, a 242 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ to je davanje potrebnog normativnog odgovora na zahtjeve koje stvarni život nameće. Komparativna iskustva, ali i iskustva u Bosni i Hercegovinu ukazuju da je pored normativne garancije ekonomskih prava i sloboda neophodno uspostavljati, odnosno razvijati efikasne institucije sa odgovarajućim nadležnostima i odgovornostima, kao i dovoljnim kapacitetima za provedbu pravnim normama definiranih i garantiranih ekonomskih prava i sloboda. Posebno značajan zaključak do kojeg, nakon izloženog ustavnopravnog pregleda i izloženog analiziranja odnosa između normativnog i stvarnog stanja pozicije privatnog poduzetništva i drugih radom tretiranih ekonomskih prava, možemo doći je da za određena značajna poboljšanja uslova poslovanja nije potrebno vršiti bilo kakve dodatne političke pregovore u smjeru unapređenja ustavnopravnog okvira, jer ustavnopravna garancija jedistvenog tržišta, nepovredivosti prava privatnog vlasništva i pozitivne ustavnopravne obaveze države na stvaranje boljih uslova za ostvarivanje prava na privatno poduzetništvo već postoji i za njihovo kvalitetnije ostvarenje je potrebno samo malo više znanja i volje odgovornih i nadležnih organa i u okviru postojećeg ustavnopravnog okvira u Bosni i Hercegovini. LITERATURA A) Knjige: B. Begović et al., Od siromaštva ka prosperitetu: Tržišna rješenja za privredni rast, JP Službeni glasnik, CLDS, Beograd 2009. C. Steiner/N. Ademović, Ustav Bosne i Hercegovine-Komentar, Fondacija Konrad Adenauer e. V., Sarajevo 2010. F. Stanović/N. Vukmirović, Preduzetništvo nove metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad 1995. K. I. Begić, Ekonomska politika, Studentska štamparija, Sarajevo 1998. K. Trnka, Ustavno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo 2006. 243 �Sedad Dedić: USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO N. Ademović/J. Marko/G. Marković, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012. N. Ademović (ur.), Kodeks Ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Fondacija Konrad Adenauer e.V. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2011. N. Pobrić, Ustavno pravo, „Slovo“ Mostar, Mostar 2000. S. Međedović, Osnovi prava biznisa, Forum univerzitetskih nastavnika, Novi Pazar 2005. S. Taboroši, Ekonomsko pravo, Autorska izdavačka zadruga, Beograd 2003. Z. Miljko, Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, Hrvatska sveučilišna naklada Zagreb, Zagreb 2006. B) Članci: D. Crnić-Babić, „Privatizacija u Republici Srpskoj – iskorak ka svjetskom tržištu“, Srpska pravna misao 1-4/97-99, Pravni fakultet u Banja Luci, Centar za publikacije, Banja Luka 2005. G. Marković, “Ustavnopravni osnov ostvarivanja ekonomskih prava u Bosni i Hercegovini”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011. M. Vasiljević, „Prilog raspravi o karakteru regulative kompanijskog prava“, Pravna riječ broj 16/2008, Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka 2008. N. Ademović, „Ekonomska i socijalna prava“, S. Dizdarević (ur.), Procjena razvoja demokratije u BiH, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo 2006. O. Pajić, „Ekonomska politika u funkciji razvoja Bosne i Hercegovine i njenih entiteta“, Revija za pravo i ekonomiju, god. 12. br.1., Pravni fakultet 244 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Mostar, Univerzitet u Mostaru, Mostar 2011. Z. Begić, “Opšta načela međunarodnog prava u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine”, ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 9, god. 5., Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica 2011. N. Miličević, “Bosnia and Herzegovina”, u G. Robbers (ur.), Encyclopedia of World Constitutions, Facts On File, Inc. An imprint of Infobase Publishing, New York 2007. M. Tomić, “Ljudska prava i slobode – problemi i perspektive”, Aktuelnosti i značaj ljudskih prava i sloboda, u M. Tomić et al. (ur.), Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo 2011. C) Internet-izvori: Chemonics International Inc., Trenutno stanje procesa pokretanja preduzeća i gradnje u BiH, USAID/Bosna i Hercegovina, 2006., 8., http://pdf.usaid.gov/pdf_docs (23.8.2008.) Ustav Bosne i Hercegovine, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 4., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavbh.html (20. 11. 2013. godine ) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“ br. 1/94 i Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine „Službene novine FBIH“, br. 1/94, 13/97 i 22/02., www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/ o_parlamentu/ustavfbih.html (20. 11. 2013. godine ) Ustav Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, br. 21/92, i Amandmani na Ustav Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“, brojevi 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 30/02., www.narodnaskupstinars.net/lat/pas/ustav.htm (20. 11. 2013. godine) 245 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3063 Title A name given to the resource USTAVNOPRAVNI POLOŽAJ POJEDINIH EKONOMSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI SA NAGLASKOM NA OSTVARIVANJE PRAVA NA PRIVATNO PODUZETNIŠTVO Author Author DEDIĆ, Sedad Abstract A summary of the resource. Kvalitetno ustavno regulisanje ekonomskih prava i ekonomskih odnosa je temelj uspješnog ostvarivanja ekonomskih prava u praksi. Praksa i istraživanja su pokazala da je, pored adekvatne normativne regulacije nekog društvenog procesa, neophodno i adekvatno razumijevanje važnosti i prirode tih procesa od strane onih koji normativne garancije spuštaju u odnose koji znače oživljavanje garantiranih prava i sloboda. U Bosni i Hercegovini je značajno izražen nesrazmjer između normativnog i stvarnog, a što je posebno osjetno na pitanju ostvarivanja ekonomskih prava i prava na privatno poduzetništvo koji direktno utiču na kvalitet života građana. Ključne riječi: Ustav, ekonomska prava, pravo privatnog vlasništva, pravo na privatno poduzetništvo, jedinstveno tržište. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bb8a3b2f7cb415ba7290b4c6434e7e22.docx 216dc283c1c5303c133c24795954868c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/317dca5f8ffb267142a161056d2d1973.pdf 96951016721df46765b1af5682b63bf9 PDF Text Text Viši ass. Dimitrije Ćeranić, mr Pravni fakultet Univerziteta u Istoĉnom Sarajevu USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeĊivanje porodiĉnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao naĉin pronalaska djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od oĉiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata dogaĊalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se sprijeĉila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo. 1. Uvod U razliĉitim vremenima usvojenje je služilo za ostvarenje razliĉitih ciljeva. 1 U pretpravna vremena usvojenje je korišćeno za ekonomsko i vojno jaĉanje roda, a nekada je predstavljalo i zamjenu za krvnu osvetu. U najstarijim civilizacijama, usvojenje postepeno dobija cilj obezbjeĊivanja djeteta licima koja iz nekog razloga nisu mogla imati prirodno potomstvo. 2 U principu, usvojenje je takvu svrhu imalo i u rimskom pravu. U srednjem vijeku, na prostorima Evrope zbog pravne partikularnosti nisu zabilježeni znaĉajni zakonodavni pomaci u vezi sa usvojenjem. Uglavnom su primjenjivana obiĉajna pravila, mada su odreĊeni znaĉaj imala i rimska pravna shvatanja. U kasnom srednjem vijeku u pojedinim gradskim statutima, bila su normirana odreĊena pravila o usvojenju.3 U svim ovim pravnim izvorima pretežna svrha usvojenja bila je da se roditeljima bez djece obezbijedi dijete, a ne obrnuto. Ovakav cilj, usvojenje 1 O razliĉitim ciljevima adopcije, više vid. u: Prokop, A., Porodično pravo – Usvojenje, Školska knjiga, Zagreb, 1963, str. 9–11; Đuretić, N., Usvojenje – teorija i zakonodavna praksa, August Cesarec, Zagreb, 1982, str. 7–9; Panov, S., Pravo na roditeljstvo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998, str. 193–194. 2 O usvojenju u Asiriji i Vavilonu, više vid. u: Paulissian, R., Adoption in Ancient Assyria and Babylonia, Journal of Assyrian Academic Studies, Vol. XIII, No. 2, 1999, str. 5–34. 3 O naĉinu regulisanja usvojenja u pojedinim statutima primorskih gradova na jadranskoj obali, više vid. Lachner, V., Institut posvojenja prema Općem građanskom zakoniku na hrvatskoslavonskom pravnom području, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 5-6/2013, str. 1169. 247 �je zadržalo i u prvim buržoaskim zakonicima, poput Austrijskog graĊanskog zakonika 4 i Njemaĉkog graĊanskog zakonika. 5 U većini zemalja Evrope i svijeta, tek nakon Drugog svjetskog rata usvojenje postaje institut zaštite djeteta bez odgovarajućeg roditeljskog staranja. Tako je bilo i u socijalistiĉkoj Jugoslaviji, gdje je odmah poslije završetka rata donesen Zakon o usvojenju koji je kasnije preimenovan u Osnovni zakon o usvojenju. 6 Ovim zakonom je ukinuta mogućnost usvojenja punoljetnih lica, a posredno je propisano i da usvojenje treba da bude u interesu djeteta.7 Od instituta koji je prevashodno služio za obezbjeĊivanje djeteta roditeljima bez djece, usvojenje je postalo ustanova koja služi da se djeci bez roditelja obezbijedi valjano roditeljsko staranje. Ovakav cilj, usvojenje ima u većini savremenih zakonodavstava u Evropi,8 a tako je i u svim važećim zakonodavstvima sa prostora bivše Jugoslavije. Ipak, ĉini nam se, da se institut usvojenja nerijetko i dalje koristi s ciljem pronalaska djeteta roditeljima koji nemaju sopstveno potomstvo. Iako se u porodiĉnopravnim propisima obiĉno naglašava kako usvojenje treba da posluži zaštiti interesa djeteta,9 u praksi su interesi usvojilaca ti koji umnogome utiĉu na zasnivanje usvojenja. Po svemu sudeći, ni oblast usvojenja nije pošteĊena nepisanog društvenog pravila po kome zvaniĉna ideja ĉesto preraste u svoju suprotnost. Kao što se ideja samoupravnog socijalizma poslije Sedmog kogresa SKJ u Ljubljani iz 1958. godine – iz društva radnika i seljaka praktiĉno sve više selila u društvo proizvoĊaĉa i potrošaĉa, 10 ĉini nam se, da se i ideja usvojenja u savremenoj pravnoj praksi – od pronalaska roditelja djetetu, postepeno vratila ka traženju djeteta roditeljima. Pošto su neki politikolozi 4 Austrijskim graĊanskim zakonikom iz 1811. god. usvojenje je bilo ureĊeno u okviru sedam paragrafa, u poglavlju pod naslovom ―Veze sliĉne pravnom odnosu izmeĊu roditelja i djece―. Vid. Austrijski graĊanski zakonik iz 1811. god., § § 179–185. 5 U Njemaĉkom graĊanskom zakoniku bile su propisane precizne zakonske pretpostavke u pogledanju nemanja sopstvenog (zakonitog) potomstva i visoke starosne dobi kao preduslova za zasnivanje usvojenja (pedeset godina uz odreĊene izuzetke). Vid. Njemaĉki graĊanski zakonik iz 1896. god., § 1741 и 1744–1745. 6 Vid. Zakon o usvojenju – OZU, ―Službeni list FNRJ‖, br. 30/47 i 24/52, i ―Službeni list SFRJ‖, br. 10/65. 7 Organ starateljstva mogao je odbiti zahtjev za zasnivanje usvojenja ako ‖usvojenje ne bi bilo korisno za usvojenika―. Vid. OZU, ĉl. 10. 8 S obzirom na to da je u nekim evropskim zakonodavstvima predviĊena mogućnost usvojenja punoljetnih lica, ne možemo reći da usvojenje iskljuĉivo služi obezbjeĊivanju roditeljskog staranja maloljetnoj djeci. 9 ―Usvojenjem izmeĊu usvojioca i usvojenika uspostavljaju se odnosi koji postoje izmeĊu roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici.‖ Vid. Porodiĉni zakon – PZ RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 54/02, 41/08 i 63/14, ĉl. 10. 10 ―ProizvoĊaĉ (…) ‗kako u proizvodnji tako i u potrošnji‘ (podvukao D. Ć.), u svome radu i životu na sopstvenom iskustvu ispituje sve rezultate opšte ekonomske, socijalne i druge politike društvenih organa, pa je zato elementarno zainteresovan za socijalistiĉku, demokratsku kontrolu nad radom državnog i privrednog upravnog aparata i za suzbijanje birokratizma.‖ (…) ―Komuna, osnovna politiĉko-teritorijalna i društveno-ekonomska samoupravna zajednica radnih ljudi, koja — kao praktiĉki, nosilac i organizator napora na unapreĊivanju opšteg društvenog standarda i na zadovoljavanju socijalnih potreba radnog stanovništva – postaje ujedno i osnovni faktor usklaĊivanja individualnih i kolektivnih interesa; koja usljed svoje materijalne zavisnosti od prihoda stanovništva mora biti zainteresovana kako za podizanje produktivnosti rada, tako i za dalje razvijanje proizvodnih snaga; ‗u kojoj se proizvoĊaĉ javlja ujedno i kao potrošaĉ‘ (podvukao D. Ć.) i kao korisnik socijalnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih ustanova, a time postaje zainteresovan i za opšti razvitak proizvodnih snaga i društvenog standarda.‖ – Program SKJ, Sedmi kongres SKJ, Ljubljana, 1958. god. 248 �evoluciju jugoslovenskog socijalizma u potrošaĉko društvo oslikavali pjesmom koja se, gle ĉuda, pojavila iste godine kada i Program SKJ u kome se prvi put pominje i potrošnja – ―Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil...―, 11 mi bismo povratniĉki iskorak usvojenja u ―pribavljanje― djeteta roditeljima bez potomstva mogli oslikati pjesmom „Jednog dana, rešio moj tata, za roĊendan da mi kupi brata...―. 12 Pošto nam nisu nepoznati sluĉajevi u kojima se u zemljama tzv. trećeg svijeta organizuju ―revije djece siromašnih roditelja― koja se nude na usvajanje i koju najĉešće usvajaju bogati braĉni parovi, uglavnom iz zapadnih zemalja, mislimo da ne bi bilo loše kada bi se zakonske pretpostavke u našem pravu odredile tako da nema ni pomisli o tome da bi se ovakva nemila praksa mogla preseliti i kod nas. Neki autori bi ovu našu zebnju mogli doĉekati rijeĉima da su u našem društvu ovakvi sluĉajevi i teorijski i praktiĉno nemogući, ali podsjetićemo na dogaĊaj iz ne tako davne prošlosti kada su, na poĉetku graĊanskog rata u Bosni i Hercegovini, štićenici Doma za nezbrinutu djecu ―Ljubica Ivezić― iz Sarajeva odvedeni u Italiju i bez saglasnosti roditelja dati na usvajanje.13 Siromaštvo roditelja koji su svoju djecu bili privremeno smjestili u dom, iskorišćeno je za nezakonito usvajanje koje je okonĉano sudskim postupkom u kome djeca nisu vraćena prirodnim roditeljima ali su im dosuĊena odreĊena novĉana sredstva na ime naknade nematerijalne štete.14 Da ne bismo još koji put bili svjedoci dogaĊaja kada su bogatstvo i siromaštvo odreĊivali sudbinu usvajane djece, ĉini nam se da bi mnogo više raĉuna trebalo povesti o zakonskim rješenjima koja takvu praksu treba da onemoguće. Pravne posljedice nezakonitog usvojenja mogu na sudu da se isprave, ali psihološke posljedice po tako usvojenu djecu i njihove roditelje su trajne i nepopravljive. Predmet naše analize prevashodno biće zakonska rješenja u pravu Republike Srpske, uz osvrt na odredbe porodiĉnih zakona Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, ali i zakonska rješenja iz prava Republike Srbije. Prouĉavanje ćemo ograniĉiti na nekoliko zakonskih pretpostavki za koje nam se ĉini da imaju najveći znaĉaj u vezi sa pitanjem da li materijalni status djeteta i njegovih prirodnih roditelja, kao i bogatstvo mogućih usvojilaca mogu imati uticaj na zasnivanje usvojenja. MeĊu pretpostavkama na strani usvojenika prouĉićemo uslove u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, kao i najbolji interes djeteta. Kod pretpostavki aktivne adoptivne sposobnosti bavićemo se liĉnim svojstvima usvojioca i njegovim državljanstvom. U vezi sa postupkom za zasnivanje usvojenja, predmet našeg prouĉavanja biće zaštita prirodnog roditeljstva i priprema za usvojenje. 2. Porodični status djeteta U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, u dijelu zakona kojim se regulišu pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja predviĊeno je da se potpuno može usvojiti dijete koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine im se ne zna mjesto boravka, ili ĉiji su roditelji pred nadležnim organima starateljstva dali pristanak da im dijete bude potpuno usvojeno.15 U Porodiĉnom zakonu Federacije BiH i Porodiĉnom zakonu Brĉko Distrikta 11 Robić I.; Vuĉković, Z., Moja mala djevojčica (Tata, kupi mi auto), Opatija, 1958. god. Laković, D.; Deĉiji hor Kolibri, Braću ne donose rode, Beograd, 1979. god. 13 Nakon 18 godina: Gdje je nestalo 46-ero djece iz sarajevskog dječjeg doma, http://dalje.com/hrsvijet/nakon-18-godina--gdje-je-nestalo-46-ero-djece-iz-sarajevskog-djecjeg-doma/307693, 27. mart 2015. 14 Pronađeni ili izgubljeni: priča bosanske zaboravljene djece, http://www.balkandiskurs.com/?p=871&lang=ba, 27. mart 2015. 15 Vid. PZ RS, ĉl. 157. 12 249 �BiH, nisu izriĉito predviĊeni uslovi u pogledu porodiĉnog statusa djeteta. U pravu Srbije, sliĉno kao u pravu Republike Srpske, predviĊeno je da se (potpuno) usvojiti može dijete koje nema žive roditelje, dijete ĉiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava, dijete ĉiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti i dijete ĉiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem. 16 Ĉini nam se, da je zakonsko rješenje po kome se izriĉito pobrajaju sluĉajevi u kojima se dijete može potpuno usvojiti nešto bolje nego kada se u porodiĉnim zakonima ništa ne govori u vezi sa porodiĉnim statusom djeteta koje se usvaja. Zato, zakonska rješenja u Republici Srpskoj i Srbiji naĉelno smatramo boljim, mada u ovom pogledu nisu toliko sporna ni zakonska rješenja u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH. Ipak, povodom zakonskih rješenja u Srbiji, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH, moramo istaći nekoliko primjedaba. Ĉini nam se, da svi predviĊeni sluĉajevi u kojima je u ovim pravima moguće potpuno usvojenje nisu sasvim odgovarajući. Porodiĉnim zakonima Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i Srbije predviĊeno je da se potpuno usvojiti može i dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, ili oduzeta poslovna sposobnost. Ovo je izriĉito predviĊeno u pravu Srbije, a u pravima Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, do ovakvog zakljuĉka dolazimo na osnovu odredaba u kojima su predviĊeni sluĉajevi kada nije potrebna saglasnost sa usvojenjem od strane roditelja djeteta koje se usvaja.17 Neki pravni pisci istiĉu kako se ovakvim normiranjem prenebregava ĉinjenica da obje ove zakonske pretpostavke mogu prestati, te da se u tom sluĉaju može postaviti pitanje opravdanosti davanja djeteta takvih roditelja na usvajanje. To se posebno naglašava za sluĉaj lišenja poslovne sposobnosti kada su roditelji najĉešće bez svoje krivice doživjeli takvu statusnu promjenu. 18 Mislimo, da su ovi autori u pravu i da ipak ne bi trebalo propisivati mogućnost potpunog usvajanja ovakve djece. Za usaglašavanje interesa djeteta i njegovih prirodnih roditelja u ovakvim sluĉajevima može poslužiti institut nepotpunog usvojenja, koje je raskidivo, ali koje pruža odgovarajuću pravnu zaštitu za dijete bez roditeljskog staranja. Naravno, loše zakonsko ureĊenje instituta nepotpunog usvojenja, kao što je to sluĉaj sa pravom Republike Srpske, ali donekle i pravom Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, može umanjiti znaĉaj ove ustanove. 19 MeĊutim, naĉelno govoreći, nepotpuno usvojenje bi moglo poslužiti kao srednja mjera zaštite interesa usvojenika, njegovih prirodnih srodnika, ali i usvojilaca u sluĉajevima kada je neko dijete ostalo bez odgovarajućeg roditeljskog staranja usljed oduzimanja poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava njegovim biološkim roditeljima. Za razliku od prava Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH i prava Srbije, u pravu Republike Srpske nije moguće potpuno usvojiti dijete ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost. Iako se sa ovakvim stavom ne slažu neki pravni teoretiĉari, većina zaposlenih u centrima za socijalni rad, pa i Ombudsman za djecu Republike Srpske, mislimo da prema odredbama Porodiĉnog zakona Republike Srpske potpuno usvojenje ovakve djece ipak nije dopušteno. 20 16 Vid. Porodiĉni zakon – PZ Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije‖, br. 18/05, ĉl. 91. Vid.: Porodiĉni zakon – PZ FBiH, ―Službene novine FBiH‖, br. 35/05 i 41/05, ĉl. 99, taĉ. a) i d); Porodiĉni zakon – PZ BD BiH, ―Službeni glasnik BD BiH‖, br. 66/07, ĉl. 84, taĉ. a) i d). 18 Vid. Panov, S., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010, str. 245. 19 O (ne)valjanosti zakonskog ureĊenja ustanove nepotpunog usvojenja u pravu Republike Srpske, ali i pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, iscrpno smo pisali u doktorskoj raspravi koja je predata na ĉitanje i ocjenu mentoru, tako da ovdje nećemo posebno obrazlagati svoje tvrdnje. 20 Nedavno nam se obratio Ombudsman za djecu Republike Srpske sa zahtjevom da damo tumaĉenje nekih zakonskih odredaba u vezi sa adoptivnom procedurom u pravu Repubike Srpske. 17 250 �U Porodiĉnom zakonu Republike Srpske izriĉito je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti usvojilac, usvojenikovi roditelji, odnosno staralac uz odobrenje organa starateljstva, te sam usvojenik ukoliko je stariji od deset godina. U sluĉaju nepotpunog usvojenja od strane jednog od supružnika predviĊeno je da se sa ovakvim usvojenjem mora saglasiti braĉni drug usvojioca.21 U pravu Federacije BiH, Brĉko Distrikta BiH, ali i u pravu Srbije, takoĊe je propisano da se sa usvojenjem moraju saglasiti sva ova lica. 22 U ovim trima pravima propisano je i da saglasnost roditelja sa usvojenjem, izmeĊu ostalog, nije potrebna u sluĉaju kada je roditelju oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta poslovna sposobnost.23 Ovaj izuzetak je u pravu Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH normiran meĊu zajedniĉkim odredbama koje se tiĉu oba oblika usvojenja, dok se ovo pravilo u pravu Srbije tiĉe potpunog usvojenja jer je to jedino prihvaćeni adoptivni oblik. Za razliku od ovih triju prava, u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske u dijelu zakona u kome se regulišu uslovi za zasnivanje nepotpunog usvojenja reĉeno je da nije potreban pristanak roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, kome je oduzeta poslovna sposobnost i ĉije je boravište nepoznato najmanje godinu dana, a u tom periodu se ne brine za dijete.24 Pritom, nigdje nije navedeno da se ovaj izuzetak tiĉe i potpunog usvojenja. Sistemskim i ciljnim tumaĉenjem odredaba zakona koje se odnose na vrste i postupak usvojenja, možemo zakljuĉiti da se na potpuno usvojenje odnose samo odredbe iz ĉl. 154 i 155 zakona, a ne i sve ostale odredbe koje se tiĉu nepotpunog usvojenja.25 Samim tim, ne može biti ni rijeĉi o supsidijernoj primjeni odredaba po kojima se ne traži pristanak roditelja na nepotpuno usvojenje za sluĉaj zasnivanja potpunog usvojenja. Ipak, pojedini teoretiĉari smatraju da se pomenute odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. 26 Iz gore navedenih razloga, ne možemo da se složimo sa ovakvim stavom. Pretpostavljamo, da su ovi pravni pisci do ovakvog zakljuĉka došli na osnovu uporedne analize nekih porodiĉnopravnih propisa u kojima se odredbe o nepotpunom usvojenju shodno primjenjuju i na potpuno usvojenje. Primjera radi, tako je bilo predviĊeno u Zakonu o braku i porodiĉnim odnosima SR Srbije.27 Osim razloga naĉelne promjenljivosti porodiĉnog statusa djeteta ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost, u vezi sa naĉelnom nepromjenljivošću statusa u sluĉaju potpunog usvojenja, mislimo da postoji još nekoliko razloga zašto ne bi trebalo dozvoiti potpuno usvojenje ovakve djece. Nažalost, na našim prostorima instituti oduzimanja poslovne sposobnosti, ali i oduzimanja roditeljskog Pritom, skrenuta nam je pažnja da je neki centar za socijalni rad odbio da donese rješenje o zasnivanju potpunog usvojenja nad djetetom ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo. Nakon što smo predstavnicima Ombudsmana saopštili da potpuno usvojenje djece ĉijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost nije moguće u pravu Republike Srpske, saznali smo da je to opšteprihvaćena praksa pred organima starateljstva u Bosni i Hercegovini još od 1979. godine!? 21 Vid. PZ RS, ĉl. 204, al. 4, 145 i 153. 22 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 98, 100 i 103; PZ BD BiH, ĉl. 83, 85 i 87; PZ Srbije, ĉl. 95, 97 i 98. 23 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 99, taĉ. a) i d); PZ BD BiH, ĉl. 84, taĉ. a) i d); PZ Srbije, ĉl. 96, taĉ. 1 i 3. 24 Vid. PZ RS, ĉl. 152, st. 2. 25 Vid. PZ RS, ĉl. 159. 26 Vid. Babić, I., Porodično pravo, Službeni glasnik, Beograd, 1999, str. 360. 27 Vid. Zakon o braku i porodiĉnim odnosima, ―Službeni glasnik SR Srbije―, br. 22/80 i 11/88 i ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01, ĉl. 156 u vezi sa ĉl. 199. O neophodnosti uskog tumaĉenja sliĉnih odredaba, s ciljem spreĉavanja tzv. ―eksproprijacije djece―, pisali su mnogi autori. Umjesto svih, vid.: Ostheim, T., Kennt das österreichische Adoptionsrecht eine 'Kindesenteignung’?, JB1 1966, str. 113 i dalje; Ponjavić, Z., Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2011, str. 215. 251 �prava nerijetko se zloupotrebljavaju. I sami smo skoro bili svjedoci nezakonitog oduzimanja poslovne sposobnosti licu koje je na taj naĉin željelo da izbjegne kriviĉnu odgovornost za zloupotrebu službenog položaja, a poznati su nam i sluĉajevi oduzimanja poslovne sposobnosti nekim licima ĉiju je braĉnu tekovinu trebalo podijeliti na odreĊeni naĉin.28 Ako se pred nekim našim centrima za socijalni rad već dešavalo da se donose rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti ili roditeljskog prava usljed politiĉkog uticaja, ili možda ĉak i podmićivanja, nije nevjerovatno da se zbog istih ovih razloga uĉine sliĉna nezakonita djela i s ciljem usvojenja djeteta. Zbog svega ovoga, mislimo da u pravu Repubike Srpske treba zadržati zakonsko rješenje po kome se djeca roditelja kojima je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost ipak ne mogu potpuno usvojiti. Za zbrinjavanje ovakve djece podesniji oblici su, barem nam se tako ĉini, nepotpuno usvojenje, porodiĉni smještaj ili starateljstvo. 3. Najbolji interes djeteta Najbolji interes djeteta kao opšte naĉelo prihvaćen je u Konvenciji UN o pravima djeteta29 i Konvenciji o usvojenju Savjeta Evrope.30 Najvažniji uslov i osnovni kriterijum pri donošenju odluke o zasnivanju usvojenja treba da bude najbolji interes djeteta.31 Kao što to neki pravni pisci naglašavaju, radi se o pravnom standardu, ĉija se sadržina odreĊuje u svakom konkretnom sluĉaju, uvažavanjem brojnih okolnosti. Prilikom procjene najboljeg interesa djeteta, posebna pažnja treba biti usmjerena na obezbjeĊivanje stalnog i skladnog okruženja djetetu.32 Materijalne prilike usvojioca, ali i materijalne prilike usvojenika ne mogu biti presudne za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. U porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH, najbolji interes djeteta kao osnovno naĉelo prilikom odluĉivanja o usvojenju izriĉito se naglašava.33 MeĊutim, u ovim propisima se ne naglašava da je centar za socijalni rad u adoptivnom postupku prethodno dužan da utvrdi tzv. opštu podobnost usvojenika. U najširem smislu gledano, mislimo da pod utvrĊivanjem ove podobnosti organ starateljstva treba da utvrdi da li je u najboljem interesu djeteta da ono uopšte bude usvojeno.34 To znaĉi, da prije razmatranja pojedinaĉnih pretpostavki za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva treba da odluĉi da li je neko dijete uopšte 28 Mrak iz interesa, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=617122, 27. mart 2015. Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. god., Convention on the Rights of the Child, http://www2.ohchr.-org/english/law/crc.htm, ĉl. 3, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. god. 30 Evropska Konvencija o usvojenju djece iz 2008. god., European Convention on the Adoption of Children (Revised), http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/html/202.htm, ĉl. 4, st. 1, 27. mart 2015. Ova konvencija je usvojena u Savjetu Evrope 27. novembra 2008. god. 31 ―U oblasti usvojenja, principu 'najboljeg interesa deteta' daje se apsolutna prednost naspram javnih (ekonomskih, politiĉkih) i liĉnih interesa samih usvojilaca.‖ Vid. Hodgkin, R.; Newell, P., Impementation Handbook for the Convention on the Rights of the Child, UNICEF – United Nations Publications, Geneva – New York, 2007, str. 295. 32 Vid. Bubić, S., Opšti trendovi u promovisanju najboljeg interesa djeteta – usvojenika, Zbornik radova ―Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 75. 33 Vid.: PZ RS, ĉl. 146; PZ FBiH, ĉl 93, st. 1; PZ BD BiH, ĉl. 78. 34 O mjerilima za ocjenjivanje najboljeg interesa djeteta u postupku za zasnivanje usvojenja, više vid. Vlašković, V., Najbolji interes deteta kao kriterijum za zasnivanje usvojenja, Zbornik ‖Prava djeteta i ravnopravnost polova – izmeĊu normativnog i stvarnog―, Istoĉno Sarajevo, 2012, str. 144–151. 29 252 �podobno da bude usvojeno, tj. da li je u njegovom najboljem interesu da bude dato na usvajanje, ili je za njega bolje da mu se pruži neki drugi vid porodiĉnopravne zaštite. 35 Iako se u porodiĉnopravnim propisima u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brĉko Distriktu BiH govori samo o utvrĊivanju ispunjenosti opštih uslova na strani usvojioca, svakako da organ starateljstva utvrĊuje i opštu podobnost usvojenika. Ovo se vidi iz odredaba podzakonskih akata kojima se bliže ureĊuje postupak zasnivanja usvojenja. Tako je u Uputstvu о postupku usvojenja djece Republike Srpske naglašena obaveza organa starateljstva da saraĊuje sa ustanovom socijalne zaštite u kojoj je dijete zbrinuto, odnosno sa struĉnim radnicima te ustanove.36 Ipak, mislimo da bi i u porodiĉnim zakonima trebalo naglasiti da organ starateljstva utvrĊuje opštu podobnost usvojenika, mada to i sada proizlazi iz široke formulacije zakonskog teksta. 37 Iako odredbe Uputstva nedvosmisleno obavezuju organ starateljstva da saraĊuje sa ustanovama socijalne zaštite u kojima je dijete smješteno, kao i sa pojedincima koji su u neposrednom dodiru sa djetetom, u praksi se nerijetko dešava da centar za socijalni rad procjenu djeteta svodi na sopstveni sud, što smatramo nedopustivim. Jasno je da sva djeca nisu podobna za usvojenje, ali pitanje je kako utvrditi tu ĉinjenicu i kako utvrditi mjerila na osnovu kojih se to ĉini. Mislimo da su psihofiziĉko stanje djeteta i socijalno okruženje u kome se ono trenutno nalazi odluĉujuće ĉinjenice koje treba posmatrati i ocjenjivati pri utvrĊivanju opšte podobnosti djeteta za usvojenje. Procjenom ovih ĉinilaca, struĉni tim organa starateljstva doći će do zakljuĉka da li je odreĊeno dijete uopšte podobno da bude usvojeno. Pitanje psihofiziĉkog stanja djeteta, uslovljeno biološkim i socijalnim nasljeĊem, u novije vrijeme poprima i novo znaĉenje. Za razliku od ranijih vremena, djeca sa fiziĉkim ili psihiĉkim nedostacima ĉešće bivaju usvajana jer postoje pojedinci koji su spremni i sposobni da prihvate i odgajaju takvu djecu. Zbog toga, ĉini nam se, da bi pitanje psihofiziĉkog statusa djeteta i njegovog znaĉaja za usvojenje trebalo mnogo bolje normativno urediti nego što je to sada sluĉaj. Trenutno, ovo pitanje je uzgred pomenuto u Uputstvu o postupku usvojenja djece, dok u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske o tome uopšte nema govora.38 Prilikom utvrĊivanja mjerila za ocjenu da li je neko dijete uopšte podobno da bude usvojeno, treba naglasiti da materijalne prilike u kojima se ono nalazi nisu odluĉujuće za donošenje takve odluke. 4. Lična svojstva usvojioca Kao što u porodiĉnopravnim propisima Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH ne postoji pojam opšte podobnosti usvojenika, tako u njima ne postoji ni pojam opšte podobnosti usvojioca. Ipak, mi ćemo se koristiti ovim pojmovima uz primjedbu da ne bi bilo loše kada bi se ovi pojmovi izriĉito predvidjeli.39 U postupku zasnivanja usvojenja, organ starateljstva je dužan da preko tima struĉnjaka utvrdi sve odluĉujuće ĉinjenice koje se tiĉu opšte podobnosti usvojioca kako bi donio pravilnu 35 Neki autori navode kako se ―pravilo o usvojenju deteta, ako je to u njegovom 'najboljem interesu', aktivira tek nakon što organ nadležan za zasnivanje usvojenja utvrdi da su svi ostali uslovi ispunjeni. Zbog toga pravilo o usvojenju u 'najboljem interesu deteta' predstavlja izuzetak od pravila na osnovu kojih se utvrĊuje opšta i posebna podobnost usvojitelja, odnosno usvojenika za usvojenje.― Vid. Vlašković, V., op. cit., str. 144. 36 Vid. Uputstvo o postupku usvojenja djece – Uputstvo RS, ―Službeni glasnik RS‖, br. 27/04, taĉ. 7, 8 i 9. 37 Vid. PZ RS, ĉl. 162, st. 1. 38 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 8. 39 Vid. PZ Srbije, ĉl. 89–103. 253 �odluku i ispunio osnovnu svrhu usvojenja – obezbjeĊenje odgovarajuće porodiĉne zaštite djetetu koje je lišeno roditeljskog staranja.40 UtvrĊivanje opšte podobnosti usvojioca jedan je od najtežih i najsloženijih zadataka organa starateljstva. Multidisciplinarni pristup je samo jedan od pokušaja da se ovaj posao obavi valjano i u interesu djeteta koje se usvaja. Postoji mnoštvo pretpostavki i uslova koji moraju da budu ispunjeni da bi se donio potvrdan zakljuĉak o podobnosti odreĊenog lica da bude usvojilac. U Uputstvu o postupku usvojenja Republike Srpske pominju se samo neke od tih pretpostavki koje se tiĉu liĉnih svojstava usvojioca – starost, psihiĉko i fiziĉko zdravlje, postojanost braĉne zajednice, motivi za usvojenje, sposobnost za roditeljstvo, emocionalna postojanost i zrelost usvojilaca. Pobrajanjem samo ovih liĉnih svojstava, mislimo da nisu iscrpljena sva bitna svojstva, te bi odnosnu odredbu Uputstva trebalo dodatno proširiti, ako ništa drugo opštom odrednicom – ―i druga svojstva usvojioca koja jamĉe da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu djeteta―.41 Osim liĉnih svojstava, u Uputstvu se nigdje ne pominju materijalne pretpostavke na strani usvojioca. Ipak, shodno odredbi iz taĉ. 4, st. 2 Uputstva može se zakljuĉiti da razlozi materijalne prirode biološkog roditelja i mogućeg usvojioca ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca podržavamo u potpunosti mada nam se ĉini da se o ovome ne vodi dovoljno raĉuna u pravnoj praksi, te da su materijalni razlozi ĉesto odluĉujući. Ipak, da ne bi bilo zabune u pogledu znaĉaja materijalnih razloga, trebalo bi ih izriĉito pomenuti u podzakonskim aktima kojima se ureĊuje postupak za zasnivanje usvojenja, na naĉin kako smo to naglasili. Ĉini nam se, da bi pored liĉnih svojstava, u adoptivnom postupku i aktima kojima se ureĊuje ova procedura naroĉitu pažnju trebalo obratiti na motive za usvojenje.42 Iako je akt zasnivanja usvojenja u našem pravu izgubio ugovorni karakter, ovdje bismo mogli napraviti izvijesnu paralelu sa ugovornim pravom, taĉnije sa ništavosti dobroĉinih pravnih poslova. Kod ugovora i ostalih pravnih poslova, nepostojanje ili nedopuštenost kauze vodi ništavosti pravnog posla.43 Za razliku od teretnih, kod dobroĉinih pravnih poslova i motiv ulazi u kauzu pa nedopuštenost motiva vodi i nedopuštenosti kauze, odnosno nevažnosti pravnog posla.44 Ako bismo usvojenje (gledano sa strane usvojioca) posmatrali kao jednu vrstu dobroĉinog pravnog posla (što ono svakako nije!!!), onda bi punovažnost usvojenja zavisila i od motiva zbog kojih usvojilac pristupa zasnivanju tog pravnog posla. Mada je ovakvo poreĊenje potpuno iskonstruisano i pravno-logiĉki neodrživo, ĉini nam se da ono ipak slikovito objašnjava koliki znaĉaj treba da imaju motivi usvojioca prilikom odluĉivanja o zasnivanju usvojenja. Ako je dopuštenost motiva važna za zakljuĉenje i punovažnost ugovora o poklonu koji proizvodi prevashodno imovinska dejstva, sigurno da je dopuštenost motiva mnogo znaĉajnija za nastanak usvojenja sa svim njegovim raznolikim dejstvima. 5. Državljanstvo usvojioca Kada je rijeĉ o stranim državljanima kao mogućim usvojiocima, u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH predviĊeno je da stranci ne mogu zasnovati usvojenje bez prethodne dozvole nadležnog ministarstva, s tim da se 40 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 10. Sliĉno je predviĊeno u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 100, st. 1. 42 Sliĉno, vid.: Đuretić, N., op. cit., str. 117–119; Draškić, M., Porodično pravo i prava deteta, Ĉigoja štampa, Beograd, 2005, str. 236–238; 43 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 52. 44 Vid. Zakon o obligacionim donosima, ĉl. 53, st. 3. 41 254 �bliži uslovi u pogledu podnošenja zahtjeva ureĊuju odgovarajućim podzakonskim aktima.45 U pravu Republike Srbije propisano je da ova lica zahtjev podnose preko ministarstva nadležnog za porodiĉnu zaštitu.46 Ĉini nam se, da izriĉito propisivanje obaveze da strani državljani zahtjev podnose preko nadležnog ministarstva znatno olakšava adoptivnu proceduru i jamĉi veću pravnu sigurnost. Ovakvim rješenjem olakšan je posao nadležnim organima koji nemaju obavezu da traže ―odobrenje―47 od ministarstva. Na ovaj naĉin, već uz zahtjev za usvojenje bilo bi riješeno pitanje da li postoje opravdani razlozi da strani državljani budu usvojioci. Ovim bi se znatno smanjio i mogući nedozvoljeni uticaj na zaposlene u nadležnim organima za zasnivanje usvojenja, pogotovo u manjim mjestima sa slabijom materijalnom i kadrovskom strukturom.48 S obzirom na loše materijalne prilike u kojima živi većina naših državljana, mislimo da bi se ovakvim zakonskim ureĊenjem adoptivne procedure sprijeĉilo i moguće usvajanje djece od stranih državljana ĉija je jedina prednost njihovo bogatstvo. Ovo pitanje je ureĊeno i nekim meĊunarodnim aktima. Tu, prije svega, mislimo na Hašku konvenciju o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja.49 S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nije potpisnica Haške konvencije, mislimo da bi trebalo pristupiti potpisivanju i ratifikaciji ove konvencije. Time bi se poboljšali zakonski uslovi u ovoj oblasti, a sprijeĉili bi se nezakoniti i sporni postupci usvajanja djece od stranih državljana. O potrebi pristupanja ovom sporazumu od strane Bosne i Hercegovine, bilo je rijeĉi i u Zakljuĉnim razmatranjima Komiteta o pravima djeteta, koja su dostavljena kao odgovor na Inicijalni izvještaj BiH o pravima djeteta. 50 MeĊutim, kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije pristupila Haškoj konvenciji, ova preporuka je ponovljena u Zakljuĉnim primjedbama Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta.51 Potpisivanjem ovog meĊunarodnog ugovora 45 Vid.: PZ RS, ĉl. 147; PZ FBiH, ĉl. 95; PZ BD BiH, ĉl. 80. Vid. PZ Srbije, ĉl. 312, st. 2. 47 Vid.: PZ RS, ĉl. 147, st. 3; Uputstvo RS, taĉ. 12. U pozitivnim propisima u Republici Srpskoj koristi se pojam ―odobrenje― iako se, u stvari, radi o ―dozvoli―, kao aktu koji prethodi zasnivanju usvojenja. Nomotehniĉku vještinu zakonopisca u pravu Republike Srpske, najbolje možemo vidjeti u taĉ. 12 Uputstva, u kojoj je reĉeno da je ―organ starateljstva dužan 'prethodno zatražiti odobrenje o dozvoli' (podvukao D. Ć.) usvojenja od nadležnog ministarstva―?! 48 U Republici Srpskoj nerijetko se dešavalo da u postupku za zasnivanje usvojenja bude sporno da li dozvolu za usvojenje nadležno ministarstvo treba da daje ako je samo jedan od usvojilaca strani državljanin, dok je drugi državljanin Republike Srpske. 49 Haška konvencija o zaštiti djece i saradnji u oblasti meĊudržavnog usvojenja iz 1993. god., Convention on Protection of Children and Co-operation in respect of Intercountry Adoption, http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.text&cid=69, 27. mart 2015. Ova konvencija usvojena je na Haškoj konferenciji za meĊunarodno privatno pravo 29. maja 1993. god. 50 Vid. Zakljuĉna razmatranja Komiteta o pravima djeteta, od 21. septembra 2005. god., http://www.ombudsmen.gov.ba/.../04%20CRC%20Zakljucna%20razmatranja.pdf, § 38 i 39, 27. mart 2015. 51 ―Da se razmotri da postane ĉlanica Haške konvencije o zaštiti djece i saradnje u pogledu meĊunarodnog usvajanja. (...) Da se odgovori na prethodnu preporuku (CRC/C/15/Add.260, stav 39) ekspeditivnog prikupljanja podataka o djeci koja su ukljuĉena u domaća i meĊunarodna usvajanja i ukljuĉiti to u sljedećem izvještaju Komitetu.― – Vid. Zakljuĉne primjedbe Komiteta UN o pravima djeteta iz oktobra 2012. godine na Kombinovani drugi, treći i ĉetvrti periodiĉni izvještaj BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta. 46 255 �olakšao bi se i postupak meĊudržavnog priznanja pravnih posljedica zasnovanog usvojenja, koji je sada veoma složen i neprecizno regulisan.52 6. Zaštita prirodnog roditeljstva U Uputstvu o postupku usvojenja djece Republike Srpske naĉelno je naglašeno opšteprihvaćeno stanovište o prednosti prirodnog roditeljskog staranja nad svim oblicima brige o djetetu.53 MeĊutim, ovaj naĉelni stav skoro nikako nije razraĊen u preostalim normama ovog Uputstva. Doduše, pominje se obaveza organa starateljstva da je u postupku rehabilitacije dužan da prirodnom roditelju pruži savjetodavne usluge i druge usluge socijalnog rada, mada se te druge usluge nigdje ne pobrajaju. 54 Jedine iole preciznije odredbe jesu odredbe iz taĉ. 3 i taĉ. 4, st. 2 Uputstva u kojima se kaže da se dijete iz porodilišta ne može odmah dati na usvojenje, kao i da razlozi egzistencijalne prirode ne mogu biti odluĉujući razlog za donošenje odluke o zasnivanju usvojenja. TakoĊe, može se reći da se prirodno roditeljstvo štiti i odredbom Porodiĉnog zakona Republike Srpske u kojoj se organ starateljstva obavezuje da roditelja i usvojenika (takoĊe i usvojioca) upozna o pravima i dužnostima koje proistiĉu iz usvojenja, mada je ovo procesno jemstvo priliĉno slabo jer do ovog upoznavanja najĉešće dolazi već pred sam ĉin zasnivanja usvojenja.55 Ĉini nam se, da bi prednost roditeljskog staranja nad svim drugim oblicima brige o djetetu trebalo naglasiti i u zakonskom tekstu, a ne samo u Uputstvu, iako se ova prednost podrazumijeva jer je zajamĉena meĊunarodnim aktima ĉiji je potpisnik i naša zemlja.56 Osim ovoga, mislimo da bi precizno trebalo urediti i obaveze organa starateljstva kao i ostalih javnih organa i organizacija u postupku rehabilitacije prirodnih roditelja djeteta i obezbjeĊivanja uslova za nesmetan rast i razvoj djeteta u biološkoj porodici.57 TakoĊe, možda bi trebalo odrediti i najmanju uzrasnu dob od koje se dijete može dati na usvojenje, kao što je to uĉinjeno u nekim pravima.58 Ipak, mislimo da ovakvo procesno ograniĉenje nema veliki domašaj jer se adoptivna procedura u principu ne može sprovesti za tako kratko vrijeme. Uz sve ove prijedloge za izmjenama nedoreĉenih i uopštenih propisa, moramo da zakljuĉimo i sljedeće. Izmjena pravnih normi neće bitnije poboljšati stvarno stanje ukoliko organi starateljstva uz veća prava i dužnosti ne dobiju i veća materijalna sredstva za njihovo ostvarenje. Naĉelno davanje prvenstva prirodnom roditeljstvu u odnosu na usvojenje moguće je samo ako organi starateljstva raspolažu sa sredstvima kojima se takvo prvenstvo može obezbijediti. Pokušaj uspostavljanja biološke porodice neće ostati samo pokušaj ako se nastojanje zaposlenih u centrima za socijalni rad može propratiti i odgovarajućom materijalnom podrškom. 52 Vid. Krvavac, M., Jović, O., Međudržavno usvojenje – priznanje i izvršenje stranih odluka, Pravni život, br. 3-4/2008, str. 95–110. 53 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 4. 54 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2. 55 Vid. PZ RS, ĉl. 165, st. 1. 56 Vid. Konvencija o pravima djeteta, ĉl. 9. 57 Nešto sliĉno predviĊeno je i u pravu Srbije. Vid. PZ Srbije, ĉl. 313, st. 3 i 4. 58 Vid.: PZ FBiH, ĉl. 94, st. 1 i 4; PZ BD BiH; ĉl. 79, st. 1 i 3; PZ Srbije, ĉl. 90, st. 2. Pojedini autori u prilog uvoĊenja uzrasnog ograniĉenja prije kog ne može doći do usvojenja, navode praksu pojedinih centara za socijalni rad pred kojima je dolazilo do usvajanja djece ĉije su majke odmah po roĊenju davale blanko saglasnost na usvojenje. O ovome, više vid. Bubić, S.; Traljić, N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 116. 256 �7. Priprema za usvojenje U pojedinim zakonodavstvima predviĊeno je da u pripremnom postupku za usvojenje organ starateljstva sam ili putem odgovarajuće organizacije vrši pripremu usvojioca, roditelja, usvojenika, kao i lica kod kojih se usvojenik nalazi na ĉuvanju i vaspitanju. O radu na pripremi roditelja, djeteta koje se usvaja kao i lica kod kojih se ono trenutno nalazi, posredno se govori i u Uputstvu o postupku za zasnivanje usvojenja Republike Srpske,59 dok o radu sa mogućim usvojiocima ni u Porodiĉnom zakonu Republike Srpske, ni u Uputstvu nema ni rijeĉi. Ĉini nam se, da bi i u pravu Republike Srpske, Federacije BiH i Brĉko Distrikta BiH trebalo jasno predvidjeti obavezu usvojioca da se podvrgne pripremi po posebnom programu. 60 Program pripreme bi trebalo da obavlja organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta odnosno boravišta mogućeg usvojioca. U toku pripreme usvojioca trebalo bi obratiti pažnju na više bitnih razloga kao što su: provjera motiva i postojanosti odluke da se bude usvojilac, provjera emocionalne stabilnosti usvojioca, davanje savjeta kako se suoĉiti sa ĉinjenicom dolaska nove osobe u porodicu, kako tu osobu prihvatiti na pravi naĉin i sl. 61 8. Zaključak Usvojenje je vremenom od ustanove koja je služila za obezbjeĊivanje djeteta licima koja nisu imala prirodno potomstvo, vremenom preraslo u jedan od vidova zaštite djeteta bez roditeljskog staranja. Ipak, ĉini nam se da se usvojenje i dalje ponekada koristi kao naĉin obezbjeĊivanja djeteta braĉnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod plaštom usvojenja nerijetko se odigrava trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati braĉni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju odreĊenu materijalnu protivnaknadu koja je naravno sakrivena od oĉiju javnosti. Da bogatstvo, odnosno siromaštvo mogu imati uticaja na zasnivanje usvojenja mogli smo se i sami uvjeriti u ne tako dalekoj prošlosti. Tokom proteklog rata i kod nas se desilo da je nekoliko desetina djece bilo nezakonito usvojeno u Italiji iako njihovi roditelji nikada nisu dali saglasnost sa usvojenjem. Nažalost, zbog siromaštva roditelja ova djeca su prvo bila smještena u Dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu, a onda su i usvojena, što je prouzrokovalo ozbiljne traume kako kod te djece, tako i kod njihovih roditelja. Da se ovakvi sluĉajevi ne bi ponavljali, i da usvojenje ne bi postalo ustanova ―pribavljanja― djece za bogate braĉne parove bez sopstvenog potomstva, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, zalažemo se za preciznije normiranje uslova u pogledu porodiĉnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, liĉnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. 59 Vid. Uputstvo RS, taĉ. 2–5. Vid. PZ Srbije, ĉl. 102. 61 Kao primjer za odreĊivanje ciljeva i zadataka organa starateljstva u postupku pripreme usvojioca za usvojenje, mogao bi poslužiti Pravilnik o programu pripreme za usvojenje Republike Srbije, ―Službeni glasnik R. Srbije―, br. 60/05. 60 257 �Senior Assistant Dimitrije Ćeranić, LL.M. Faculty of Law University of East Sarajevo SUMMARY Although in almost all modern legal systems the adoption predominantly serves for the purpose of securing of the legal protection of a child without appropriate parent's care, it is not rare that the adoption is used as a means for finding a child to couples without naturally born children. In the so-called Third World countries the children trafficing is going on under the cover of the adoption. Rich couples adopt children of the poor parents who get the financial reward which is covered from the publicity. During the war in ex-Yugoslav countries it happened that poor families' children were adopted without consent of their natural parents. The adoption of children by the rich adopters should be prevented. Therefore, precise legal presumptions should be defined. In that sense, the author advocates the more precise enactment of conditions which define the family status of a child, the best interest of the child, personal characterictics and nationality of the adopter as well as the protection of the natural parenthood and the preparation for adoption. Key words: Adoption; Children trafficing; Poverty; Wealth. 258 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3000 Title A name given to the resource USVOJENJE KAO BIJEG IZ SIROMAŠTVA ILI KUPOVINA DJECE Author Author CERANIĆ, Dimitrije Abstract A summary of the resource. Iako u skoro svim savremenim zakonodavstvima usvojenje prevashodno služi za obezbjeđivanje porodičnopravne zaštite djetetu bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, nerijetko se dešava da se usvojenje koristi kao način pronalaska djeteta bračnim parovima bez prirodnog potomstva. U zemljama tzv. trećeg svijeta pod formom usvojenja odigrava se trgovina djecom iz siromašnih porodica. Bogati bračni parovi usvajaju djecu siromašnih roditelja koji zauzvrat dobijaju određenu materijalnu protivnaknadu koja je sakrivena od očiju javnosti. I na našim prostorima tokom proteklog rata događalo se da djeca iz siromašnih porodica budu data na usvajanje bez saglasnosti prirodnih roditelja. Da bi se spriječila mogućnost usvajanja djece od strane bogatih usvojilaca, samo iz razloga bogatstva usvojilaca i siromaštva prirodnih roditelja, treba predvidjeti precizne zakonske pretpostavke koje će to onemogućiti. U tom smislu, autor se zalaže za preciznije normiranje uslova u pogledu porodičnog statusa djeteta, najboljeg interesa djeteta, ličnih svojstava i državljanstva usvojioca, kao i zaštite prirodnog roditeljstva i pripreme za usvojenje. Ključne riječi: Usvojenje, Trgovina djecom, Siromaštvo, Bogatstvo Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c561704054c38965928154e20d9126a4.docx cfed29d6338030aefde40a406168805e https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b73c693d7dd6212f7be12f0108b2dcdd.pdf 2dba12b8f29cd4de0287972c622a2df8 PDF Text Text Mr.sc. Ajdin Huseinspahić, viši asistent Pravni fakultet Univerziteta u Zenici USVOJENJE U SLUŽBI ZAŠTITE NAJBOLJEG INTERESA DJETETA „Djeca-to su naše sutrašnje sudije“ Maksim Gorki Prema stavovima pravne nauke potpunim usvojenjem se najadekvatnije štite najbolji interesi djece bez roditeljskog staranja. Na tom tragu i ovaj rad se fokusira na analizu pojedinih domaćih divergentnih pravnih odredbi koje uređuju institut usvojenja, te poređenje istih sa međunarodnim standardom „najboljeg interesa djeteta“ sadržanim u Konvenciji o pravima djeteta, a prihvaćenim od gotovo svih država. Iz razmatranja pozitivnopravnih odredbi koje mogu doći u koliziju s principom zaštite najboljeg interesa djeteta, proizilazi da bi kvalitetnim reformisanjem usvojenja i afirmisanjem drugih instituta zaštite djece bez roditeljskog staranja trebalo udovoljiti općeprihvaćenom pravnom standardu „najboljeg interesa djeteta“. Ključne riječi: usvojenje, dijete, zaštita najboljeg interesa djeteta. 1. Uvod U malo slučajeva možemo konstatovati kako je proučavanje pravnog statusa nekog subjekta prava toliko interesantno kao što je to slučaj kod djece, a posebno djece bez roditeljskog staranja. Dijete, kao subjekt prava koje je prirodno ograničeno u segmentu zaštite svojih prava i interese u svakodnevnom pravnom prometu često je bilo na vjetrometini nesentimentalnih, nerazumnih i nepravednih zakonodavaca koji su djetetu prilazili kao nemoćnom biću kojem treba podariti određena prava, i pored činjenice da dijete činom rođenja stiče određen korpus prirodnih prava koje uživaju i sva ostala fizička lica. Činjenica da je dijete ograničeno u pogledu mogućnosti i obima zaštite svojih prava ne smije biti razlogom da se prema istom odnosi grubo i bezosjećajno. U radu će posebna pažnja biti posvećena razvoja usvojenja,na području naše države, u službi zaštite interesa djeteta prije i poslije Drugog svjetskog rata, kao i pokušaju da se razloži općeprihvaćeni međunarodni pravni standard „zaštita najboljeg interesa djeteta“ te dovede u vezu sa pretpostavkama za zasnivanje usvojenja. Naravno, vrhunac u razvoju koncepta zaštite djece je Konvencija o pravima djeteta, kojom je navedeni pravni standard prihvaćen kao vrhunaravno načelo kod donošenja bilo koje norme koja se odnosi na dijete kao ravnopravnog subjekta prava. Kroz cijeli rad ćemo nastojati dovesti u vezu usvojenje i zaštitu najboljeg interesa djeteta bez roditeljskog staranja.Na ovaj 191 �način ćemo analizirati, te nastojati ukazati na prednosti usvojenja, ali i nedostatke koji prijete da ugroze princip „zaštite najboljeg interesa djeteta“. 2. Usvojenje u službi zaštite interesa djeteta na području BiH prije i poslije Drugog svjetskog rata Ideja zaštite „najboljeg interesa djeteta“ danas predstavlja dominantan koncept u svim pravnim odnosima koji su od neposrednog ili posrednog značaja za dijete kao pravnog subjekta. Prenijeta na teren prava, pomenuta ideja iskazuje se kroz odgovarajuće pravne principe i pravila, čiji su temelji postavljeni 1989. godine.1Na početku nam se čini zanimljivim analizirati razvoj instituta usvojenja tokom dvadesetog stoljeća na našem području, s ciljem da se istraži nivo zaštite najboljeg interesa djeteta primjenom gore navedenog instituta zaštite djece bez roditelja, odnosno bez adekvatnog roditeljskog staranja. 2.1. Usvojenje u službi zaštite interesa djeteta na području BiH prije Drugog svjetskog rata Usvojenje, kao pravni institut porodičnog prava, a ono kao dio građanskog prava bilo je normirano na različite načine, nekada više a nekada manje uspješno. Tako u staroj Jugoslaviji, građansko pravo je ostalo gotovo u čitavom svom opsegu neunificirano.2 Rad na ujednačavanju ove pravne grane, odnosno njenih centralnih područja bio je organiziran neposredno nakon ujedinjenja, ali se odvijao tako sporo da je tek 1934. godine dospio do završne faze (štampanjem „Predosnove Građanskog zakonika Kraljevine Jugoslavije“ Predosnova- po uzoru na AGZ3), da bi nakon toga bio posve obustavljen. Po granama koje je obuhvaćala i po sistemu po kojem je te grane rasporedila, Predosnova je posve slijedila svoj uzor, tj. AGZ, razlikujući se od njega tek po broju paragrafa.4Već je u Predosnovama Građanskog zakonika Kraljevine Jugoslavije iz 1934. godine5 regulisano da u poglavlju koje normira odnose slične pravnom odnosu između roditelja i djece (usvojenje, „primanje djece radi njege“) ti odnosi budu potpunije uređeni, a u nekim pitanjima i drukčije nego što su uređeni u AGZ-u.6 U ovom uređenju redaktori su slijedili, osim AGZ-a, kao 1 Vlašković V., „Najbolji interes djeteta“ kao kriterijum za zasnivanje usvojenja“, Zbornik radova Prava djeteta i ravnopravnost polova-između normativnog i stvarnog, Međunarodni naučni skup, održan 29. juna 2012. god. na Palama, Istočno Sarajevo, 2012. god., 138.-139. 2 Radovčić V., Pokušaj kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji (Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju), Zagreb, fn. 24., 255. 3 Austrijski građanski zakonik je proglašen 1. juna 1811. u Beču pod naslovom Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer (Opći građanski zakonik za njemačke nasljedne teritorije-OGZ), poznat po skraćenici ABGB. Vidjeti: Pilar I., O recepciji Austrijskoga Općega građanskog zakonika u Bosni i Hercegovini, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128493 (15.07.2013.). 4 Sadržala je ukupno 1432 paragrafa, Ibid., 262. 5 Radovčić V,op.cit., 272. 6 AGZ bez novela važio je i u BiH, no za muslimane u porodičnim pitanjima važilo je šerijatsko pravo. 192 �glavnog uzora, i dvije čehoslovačke osnove, austrijske novele i Njemački građanski zakonik, što nam pokazuje koliki je bio uticaj navedenih pravnih sistema na pravne institute u Jugoslaviji. Za razliku od AGZ-a, Predosnova u pogledu zaštite djece bez roditeljskog staranja dopušta usvojenje vlastitog vanbračnog djeteta, ako nije moguća legitimacija per subsequens matrimonium, isključuje usvojenje vlastitog bračnog druga, brata ili sestre, kao i, inače dopušteno, usvojenje većeg broja osoba ako se one nalaze u odnosu koji je nespojiv s odnosom između braće i sestara, nadalje zabranjuje uslovno i vremenski ograničeno usvojenje, dopušta zajedničko usvojenje sa strane bračnih drugova, isključivši u svim drugim slučajevima usvojenje od više osoba, te utvrđuje formalne pretpostavke za valjanost ugovora o usvojenju, a koje pretpostavke AGZ nije određivao itd.7 Iako je princip zaštite najboljeg interesa djeteta, promovisan još krajem osamdesetih godina prošlog vijeka postavlja se pitanje da li je i u kojoj mjeri moguće govoriti o zaštiti najboljeg interesa djeteta u ovom periodu, znači do momenta donošenja Konvencije o pravima djeteta (u nastavku KPD).8 Analiziramo li navedene odredbe Predosnove možemo zaključiti kako je odredba o dopuštanju usvojenja vlastitog vanbračnog djeteta, s današnjeg pravnog aspekta u najmanju ruku neshvatljiva, šta više čini se suvišnom, no s te vremenske distance posmatrana razlog njenog postojanja je pronađen u tadašnjem različitom pravnom statusu bračne i vanbračne djece.9 Interesantno je da su kreatori Predosnova predviđali mogućnost usvojenja vanbračnog djeteta tek onda kada se pokaže da je njegovo pozakonjenje naknadnim stupanjem u brak njegovih roditelja postalo nemoguće. 10Međusobno usvojenje braće i sestara također je izričito zabranjeno, kako tada tako i sada11,što nam se čini opravdanim kada je riječ o zaštiti najboljeg interesa djeteta, pošto je za očekivati da će međusobni interesi braće i sestara biti bolje zaštićeni ukoliko se prioritet dâkrvnom srodstvu, te svim onim obavezama i pravima koja iz njega proizlaze.Uz to Predosnova je isključila mogućnost usvojenja vlasitog bračnog druga, a što i nema uske i neposredne veze sa zaštitom djece.No, analiziramo li Prokop A., Porodično pravo, Usvojenje, Školska knjiga, Zagreb, 1963., fn. 35, 33. 7 Radovčić,op.cit., 271. 8 KPD je usvojena Rezolucijom 44/25 Generalne skupštine Ujedinjenih naroda od 20.novembra 1989. godine. Iako je BiH postala strankom KPD 6. marta 1992. godine. u BiH KPD važi na osnovu Zakona o ratifikaciji Konvencije UN-a o pravima djeteta, („Službeni list R BiH”, br. 2/92 i 13/94), Vid. Strategija za borbu protiv nasilja nad djecom 2012.-2015., http://www.mhrr.gov.ba/PDF/LjudskaPrava/Strategija%20za%20borbu%20 protiv%20nasilja%20nad%20djeceom%20u%20BiH%20-%20BOS.pdf(17.02.2014.) 9 Alinčić M., „Obitelj u obiteljskom zakonodavstvu“, Revija za socijalnu politiku, god. I, br. 3, Zagreb 1994., 225.-235. 10 O pozakonjenju vid. Puhan I., Rimsko pravo, Naučna knjiga, Beograd, 1974., 179. 11 Član 93 stav 2 Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine- PZ FBiH („Službene novine FBiH”, br. 35/05 i 41/05). Član 154 stav 1 Porodičnog zakona Republike Srpske- PZ RS („Službeni glasnik RS”, br. 54/02 i 41/08). Član 78 stav 2 Porodičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine- PZ BDBiH („Službeni glasnik BDBiH”, br. 23/07). 193 �navedenu odredbu s aspekta potrebnih materijalnih uslova za usvojenje12 uočićemo kako su, istina s aspekta negativno postavljenih uslova, kreatori Predosnove uzeli u obzir mogućnost da neko usvoji i punoljetno lice, odnosno bračnog partnera.S obzirom da većina europskih zakonodavstava ne dopušta usvojenje punoljetnih lica13potrebno je ostvariti ravnotežu između interesa djeteta i njegovih roditelja i usvojitelja. Upravo se pomenuta ravnoteža nastoji postići pravilima koja sadrže uslove za zasnivanje usvojenja. Kada je riječ o usvojenju većeg broja osoba Predosnova je isključila, inače dopuštenu, mogućnost usvajanja većeg broja lica ukoliko se te osobe nalaze u odnosu koji je spojiv s odnosom između braće i sestara, a što je također na tragu zaštite najboljeg interesa djeteta i rađanja zdravog potomstva. Kako bi se interesi djeteta, potencijalnog usvojenika što kvalitetnije zaštitili, s jedne strane, te kako bi usvojitelji osjećali sigurnost u zasnivanju odnosa sa usvojenikom, s druge strane, Predosnova je isključila mogućnost zasnivanja usvojenja pod uslovom ili rokom. Mogli bi kazati kako je ova odredba išla u korist kako usvojitelja tako i usvojenika. Uz to u navedenom pravnom aktu se nalazila i odredba koja je dopuštala zajedničko usvojenje od strane bračnih drugova, isključivši u svim drugim slučajevima usvojenje od strane više osoba, pa se kao usvojitelji nisu mogli javiti vanbračni partneri niti bilo koja druga lica koja nisu živjela u braku. Dakako da je ovako postavljena formulacija mogla stvoriti probleme kada je u pitanju zaštita interesa djeteta, potencijalnog usvojenika, a pogotovou situaciji kada se kao jedini usvojitelji ili kao usvojitelji koji su u stanju kvalitetnije udovoljiti svim zahtjevima usvojenja javljaju lica koja ne žive u braku. 2.2. Usvojenje u službi zaštite interesa djeteta na području BiH prije Drugog svjetskog rata Nakon Drugog svjetskog rata nastupa period okarakteriziran saveznom zakonodavnom kompetencijom na području porodičnog prava, pa su se se o pojedinim segmentima tog prava donosili savezni propisi za cijelo područje bivše države.14Institut usvojenja je neposredno po završetku Drugog svjetskog rata normiran posebnim pravnim aktom, i to Zakonom o usvojenju iz 1947. godine.15 Njime je bila zagarantovana zaštita djece bez roditeljskog staranja i 12 Ovdje ubrajamo uslove koji se odnose na potencijalne usvojioce, potencijalnog usvojenika i njegove roditelje. Opširnije o materijalnim uslovima za usvojenje vid. Bubić S., „Opšti trendovi u promovisanju najboljeg interesa djeteta-usvojenika”,Zbornik radova Prava djeteta i ravnopravnost polova-između normativnog i stvarnog, Međunarodni naučni skup, održan 29. juna 2012. god. na Palama, Istočno Sarajevo, 2012. god., 80. i dalje. 13 „Izuzetak je, na primjer, pravo Grčke, koje dopušta usvojenje punoljetnih lica koja su u krvom i adoptivnom srodstvu sa usvojiteljem zaključno sa četvrtim stepenom.“Vlašković, op.cit„, fn. 15, 142. 14 Aras S., „Dispozitivne presude u sporovima o uzdržavanju djece“, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, (1991) v. 30, br. 2, 886-919, (2009). 15 Zakon o usvojenju-ZU („Službeni list FNRJ“ br. 30/47. od 01.04.1947. godine). Stupio je na snagu 12.05.1947. godine. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usvojenju od 01.03.1965. godine („Službeni list SFRJ“ br. 10/65.), ovaj zakon je promijenio naziv i postao Osnovni zakon o usvojenju. Sve ovo nam pokazuje koliko je značaja pridavano usvojenju netom 194 �ostvarivanje njihovih interesa. Zakonodavac je priznao samo nepotpuno i raskidivo usvojenje, pa se tako nije moglo dovoditi u pitanje biološko porijeklo djeteta.16Naime, navedenim usvojenjem srodnički odnos je bio zasnovan između usvojenika i njegovih potomaka i usvojioca, ali ne i usvojiočevih potomaka, odnosno srodnika, pa tako ovim oblikom usvojenja nisu prestajala prava i dužnosti usvojenika i prirodnih roditelja. U matičnim knjigama su ostajali podaci o prirodnim roditeljima, tako da se ta informacije nije krila od usvojenika. Jednostavno, zakon je nalagao usvojitelju da se brine o djetetu, a za što je prijeko potrebna emotivna povezanost tih lica, ali je zabranjivano da se u svim relevantnim dokumentima brišu podaci o prirodnim roditeljima djeteta. Također, bilo je regulisano da ukoliko usvojitelj i usvojenik žele zaključiti brak, mogu zatražiti od organa starateljstva da raskine usvojenje.17 No, kako je to i regulisano, oni mogu poći drugim putem i zatražiti od kotarskog suda da im dozvoli zaključenje braka, a da prethodno nisu zatražili izricanje prestanka usvojenja.18 Ukoliko takvu dozvolu dobiju usvojenje će prestati.19 Stavovi određenih autora, kada je riječ o nepotpunom obliku usvojenja u FNRJ, baziraju se na tome da je cjelokupna pravna regulacija usvojenja na ovaj način stvarala strah i nesigurnost kod usvojitelja kako se svakog časa mogu poslije rata.Razumljivo je da se kao supsidijarno vrelo propisa ima primjenjivati Osnovni zakon o odnosima roditelja i djece („Službeni list FNRJ“ br. 104/1947), jer se ti propsi imaju primjenjivati mutadismutandis na odnose iz usvojenja.osim toga, bit će i propisa drugih zakona koji će se primjenjivati na odnose koji nastaju iz usvojenja, npr. neki propisi iz Osnovnog zakona o braku („Službeni list FNRJ”, br. 29/46, 36/48, 44/51, 18/55, „Službeni list SFRJ”, br. 12/65, 28/65 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: OZB), Osnovnog zakona o starateljstvu („Službeni list FNRJ“ br. 30/1947), Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ br. 20/1955), Zakona o državnim matičnim knjigama („Službeni list FNRJ“ br. 29/1946), Zakona o državljanstvu („Službeni list FNRJ“ br. 54/1946), Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službeni list FNRJ“ br. 22/1962), Zakona o mirovinskom osiguranju („Službeni list FNRJ“ br. 51/1957) itd., itd. Naime, svi ovi zakoni, uredbe itd. koji svojim propisima regulišu bilo kakva prava i dužnosti roditelja i djece primjenjuju se i na odnose iz usvojenja, ukoliko, dakako, iz prirode stvari ili izričitih odredaba zakona drugačije ne proizlazi. No, većina zakona kada govori o pravima djece (bračne, vanbračne i pozakonjene), obično uz njih izričito spominje i usvojenu djecu te ih tako izjednačuje. Prokop A., 44.-45. S današnjeg aspekta mogli bi konstatovati da je dodjeljivanje različitih prava djeci shodno njihovom pravnom statusu neprihvatljivo. „djeca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku. Izričita odredba o njihovoj ravnopravnosti sa bračnom djecom, kao što je već ranije rečeno, nije sadržana u zakonu. Njeno izostavljanje je posljedica stava o nepotrebnosti normiranja ravnopravnosti, pošto su vanbračna djeca još od 1974. godine izjednačena sa bračnom.“ Bubić S.;Traljić N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., 38. 16 „Države-potpisnice će poštovati pravo djeteta da sačuva svoj identitet, uključujući državljanstvo, ime i porodične odnose koje priznaje zakon, bez nezakonitog uplitanja.” Član 8. stav 1 Konvencije o pravima djeteta, Vid. http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/crc.aspx (13.01.2014.). 17 Prokop, op.cit., 152. 18 Član 24. st. 2 OZB. 19 Član 24. st. 4 OZB. „U našem zakonodavstvu predviđeno je da usvojenje može prestati na jedan od četiri načina. Dok su prva tri normirana Zakonom o usvojenju, četvrti je normiran u Osnovnom zakonu o braku.“ Tako usvojenje može prestati sporazumom, rješenjem organa starteljstva po službenoj dužnosti, rješenjem organa starateljstva na zahtjev usvojitelja ili usvojenika i brakom usvojitelja i usvojenika. Prokop., op.cit., 179-194. 195 �pojaviti biološki roditelji i tražiti svoje dijete nazad, a što bi dovelo do prestanka usvojenja.20 S druge strane, potpunim usvojenjemje omogućena veća sigurnost potencijalnih usvojitelja, dok je istovremeno aktueliziranopitanje zaštite biološkog porijekla djeteta, odnosno (ne)skrivanja činjenica vezanih za njegovo biološko porijeklo. „Pretpostavke za usvojenje koje određuje neki zakon uvijek odražavaju izvjesno stanovište, izvjestan cilj koji se usvojenjem želi postići. U našem društvu taj cilj je poznat-usvojenje treba da posluži zbrinjavanju i zaštiti maloljetne djece. S druge strane, usvojenjem se stvara odnos koji postoji između roditelja i djece uz izvjesna manja odstupanja. Prema tome nesumnjivo je da će materijalne pretpostavke biti dirigirane od ova dva principa koji se djelomično preklapaju.“21 Sagledavajući negativno postavljene uslove na strani usvojitelja,22možemo zaključiti kako je kod određivanja ovih smetnji postojala tendencija da se kao usvajatelj isključi svaka osoba koja nema dovoljno moralnih kvaliteta, koja nema socijalno-pedagoškog kvaliteta i osoba koja nema najosnovnijih zdravstvenih kvaliteta, jer takva osoba nije prikladna da odgoji maloljetnika kao korisnog člana zajednice.23 Stoga, iako ne možemo konstatovati da je postojao zavidan stepen zaštite interesa djeteta/usvojenika, ipak možemo zaključiti kako je zaštita interesa kako usvojenika tako i usvojitelja pomjerena u stranu, jer se stiče dojam da se prioritet davao interesima društvenopolitičke zajednice koja je kroz usvojenje pokazala svoju zainteresiranost u segmentu odgojnog djelovanja na usvojenika, čiji zadatak je trebao biti sličan zadatku koji imaju roditelji, a ticao se odgoja djece u duhu odanosti otadžbini, 24 a što bi značilo odanosti državnom sistemu vlasti. Razmatrajući pasivnu adoptivnu sposobnost25 možemo konstatovati da u ZU nije naglašena zaštita interesa maloljetnika, odnosno iščitavajuči članove navedenog zakona u kojima su određene materijalne pretpostavke za usvojenje nije direktno spomenuta „korisnost“ za usvojenika. „O tome da će se usvojenje 20 Bubić;Traljić, op.cit., 111. i 161. Prokop,op.cit., 53. 22 Član 8. ZU je normirao: „Usvojiti ne može: Lice koje je osuđeno na kaznu strogog zatvora ili zatvora za krivićčna djela iz koristoljublja kao i lice koje je sudskom odlukom lišeno roditeljskog prava; Lice za koje postoji osnovana sumnja da će položaj usvojioca upotrijebiti na štetu usvojenika; Lice koje ne pruža dovoljno jamstva da će usvojenika vaspitati i odgajati da bude koristan član društvene zajednice; Lice koje je duševno bolesno ili slaboumno, kao i ono koje boluje od bolesti koja može dovesti u opasnost zdravlje i život usvojenika.“ 2323 Prokop,op.cit.,56. 24 Član 7. i 8. Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece-OZORD („Službeni list FNRJ“ br. 104/47). 25 Član 4. ZU je regulisao kako se može usvojiti samo maloljetno lice, što znači do navršenih osamnaest godina života. Dijete koje se usvaja može biti bračno, vanbračno, pozakonjeno; usvojeno može biti muško ili žensko dijete, bez obzira kojeg je spola lice koje ga usvaja; isto tako usvojen može biti maloljetnik bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeru pa i državljanstvo. Nisu postojala nikakva ograničenja s obzirom na početnu dob usvojenog maloljetnika, već se moglo usvojiti i novorođenče. 21 a) b) c) d) 196 �odbiti ako nije korisno za usvojenika (član 10), odnosno da će se usvojenje sklopiti ako je korisno za usvojenika (član 13), govori se u članovima koji normiraju postupak kod zaključivanja usvojenja, što je nepravilno. Korisnost usvojenja za budućeg usvojenika tako je važan socijalni i socijalistički cilj, da ga je trebalo staviti na istaknuto mjesto, među ostale materijalne pretpostavke. Kada govorimo o korisnosti za usvojenika, imat ćemo u vidu upravo već spomenuti cilj usvojenja kod nas-zaštitu i zbrinjavanje maloljetnog djeteta, pa ćemo tu korisnost za usvojenika prosuđivati iz spomenutog aspekta. Ne bi bilo pravilno korisnost za usvojenika prosuđivati samo u jednom pravcu, npr. samo u imovinskom, npr. ako je usvojitelj bogatiji, ekonomski bolje situiran, pa bi usvojeniku ostavio nasljedstvo koje mu ne mogu ostaviti njegovi roditelji. Međutim, kod usvojenja se radi o zaštiti i zbrinjavanju maloljetnog djeteta te je u prvom planu staranje o njegovoj ličnosti, dok je maloljetno, dakle pružanje fizičkog, moralnog i intelektualnog odgoja, pravilan razvitak svih njegovih sposobnosti. Prema tome, usvojenje koje je za usvojenika korisno samo u jednom određenom pravcu, a inače štetno, ne bi odgovaralo postavljenom cilju.“26 Kako je ustavnom reformom iz 1971. godine u SFRJ nadležnost u oblasti svih privatno-pravnih odnosa, pa time i porodičnog prava sa federalnog prenesena na republički i pokrajinski nivo, u SRBiH je donesen Porodični zakon SRBiH,27koji je normirao i usvojenje.28 Donošenje zakona je predstavljalo novi zakonodavni pristup u pravnom regulisanju instituta usvojenja u BiH.U uvodnom dijelu zakona iz 1979. godine zakonodavac je naveo cilj usvojenja.29 Osnovna ideja zakonodavca je zaštita interesa maloljetne djece, pa se tako normira da usvojenje mora biti korisno za usvojenika, 30 čime se stremi ka kvalitetnijoj zaštiti djeteta lišenog roditeljske ljubavi i pažnje. Uvedena je kategorija potpunog usvojenja, odnosno oblik neraskidivog usvojenja, pa je tako PZ SRBiH poznavao dva oblika usvojenja i to: potpuno i nepotpuno. Nepotpunim usvojenjem se između usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koje postoje između roditelja i djece, ukoliko zakonodavac nije predvidio nešto drugo.31 Potpunim usvojenjem između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka dolazi do zasnivanja odnosa srodstva, kao i u slučaju krvnog srodstva.32 Još neki 2626 Prokop,op.cit.,68. „Službeni list SRBiH”, br. 21/79 i 44/89. 28 Vid. Četvrti dio PZ SRBiH, od člana 142. do člana 171. PZ SRBiH. 29 Član 12. PZ SRBiH reguliše kako se usvojenjem između usvojioca i usvojenika uspostavljaju odnosi koji postoje između roditelja i djece s ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca koja žive u porodici. Oblici usvojenja predviđeni ovim zakonom pružali su mogućnost izbora onog oblika usvojenja koji bi u datom momentu najbolje odgovarao djetetu i štitio njegove interese. 30 Član 143. PZ SRBiH. 31 Član 147. PZ SRBiH. 32 Član 153. PZ SRBiH. Potpunim neraskidivim usvojenjem nastoji se zaštiti interes usvojenika, pošto usvojenik biva potpuno inkorporiran u porodicu usvojioca, sa svim pravima i obavezama koje proistječu iz roditeljskih odnosa. 27 197 �iskoraci u odnosu na ranija rješenja se odnose na saglasnost prirodnih roditelja na usvojenje njihove djece od nepoznatih usvojilaca, neprisustvovanje roditelja činu zasnivanja usvojenja, tajnost podataka o usvojenju, upis usvojilaca u matičnu knjigu rođenih kao prirodnih roditelja, te neraskidivost ovog odnosa. Za nas je posebno zanimljiva tadašnja odredba koja je normirala da usvojenje mora biti u interesu usvojenika.33Iako govorimo o zakonskom tekstu donesenom desetak godina prije usvajanja KPD čini nam se da je pravna konstrukcija odredbe da usvojenje mora biti u interesu usvojenika bila garant zaštite najboljeg interesa djeteta. Za razliku od Zakona o usvojenju FNRJ koji je korisnost usvojenja za dijete normirao tek u onom dijelu zakona koji je regulisao postupak zasnivanje usvojenja, novim zakonodavnim pristupom usvojenju interes djeteta, odnosno potencijalnog usvojenika je prioritetno regulisan i posebno istaknut kao materijalna pretpostavka za zasnivanje usvojenja. Odnos između usvojioca i usvojenika zakon reguliše i sankcioniše kao odnos prirodnog roditelja i djeteta pa usvojenje predstavlja porodično-pravni odnos. Samim tim stvaraju se pretpostavke za potpuniju zaštitu interesa maloljetnog djeteta. 34 Organ starateljstva će u svim fazama postupka za zasnivanje usvojenja voditi računa da usvojenje bude u interesu usvojenika. Ako organ starateljstva nađe da usvojenje nije u interesu usvojenika donijeće rješenje kojim će odbiti zahtjev za usvojenje.35 „Usvojenje ima za cilj da između usvojioca i usvojenika uspostavi odnose koji postoje između roditelja i djece radi pružanja usvojeniku takvih uslova života kakve imaju djeca u porodici. Ovaj institut štiti prvenstveno djecu bez roditeljskog staranja, onu koja nemaju porodične uslove života ili su ti uslovi nepovoljni. Djeca bez roditeljskog staranja su najugroženija i uživaju posebnu zaštitu društva. Sveobuhvatni vid zaštite takve djece je usvojenje koje obuhvata mnogostruke aspekte. Usvojenjem se djetetu obezbjeđuje staranje, vaspitanje i obrazovanje u porodici, u kojoj usvojioci preuzimaju dužnosti i prava roditelja. Ipak usvojiti se mogu i ona djeca koja su živjela sa svojim roditeljima i imala povoljnije uslove života.“36 Analizirajući stavove pravne nauke kada je riječ o podjeli usvojenja na potpuno i nepotpuno usvojenje, možemo uočiti kako se za potpuno usvojenje opredjeljuju usvojitelji koji se žele potpuno vezati za usvojenika (jer se potpuno usvojenje ne može raskinuti) tako da prestanu sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika, dok se za nepotpuno usvojenje opredjeljuje onaj usvojilac koji ne želi da dovodi u nepovoljan položaj svoju prirodnu djecu pa ograničava ili sasvim isključuje nasljedna prava usvojenika.37Shodno navedenom čini se očekivanim da će interesi djece biti efikasnije zaštićeni potpunim oblikom usvojenja, koje dijete, odnosno 33 Član 143. PZ SRBiH. Babić I., Komentar Porodičnog zakona, Novinsko izdavačka organizacija Službeni list SRBiH, Sarajevo, 1990, 404. 35 Član 163. PZ SRBiH. 36 Supra note 34,25. 37 Ibid., 407. 34 198 �usvojenika neće dovoditi u potencijalno neravnopravan položaj u odnosu na prirodnu djecu usvojitelja, a što je predstavljalo opasnost po usvojenika iz nepotpunog oblika usvojenja. Postavljanje svih materijalnih uslova potrebnih za zasnivanje usvojenja na tragu je obligatorne zaštite interesa usvojenika. Tako su postavljeni uslovi koji se traže na strani usvojitelja, usvojenika i njegovih roditelja isključivo u interesu djeteta, jer nemoguće je zasnivanje usvojenja koje je protivno interesima lica koje se usvaja. Tako bi npr. bilo onemogućeno zasnivanje usvojenja ukoliko se kao potencijalni usvojenik javi lice koje ima roditelje koji nad njim vrše roditeljsko staranje, kao i u onim slučajevima u kojima se kao potencijalni usvojilac javlja lice kojem je oduzeto roditeljsko pravo ili mu je ograničena poslovna spsobnost. Ovo su samo neki od slučajeva u kojima se ne bi moglo zasnovati usvojenje jer nam gore navedene činjenice jasno ukazuju na nepotrebnost usvojenja, odnosno mogućnost dovođenja u opasnost djeteta i njegovih ličnih i imovinskih interesa. 3. Odnos principa „najboljeg interesa djeteta“ i usvojenja Usvojenjem se svakako zasnivaju intimni i za dijete posebno bitni sentimentalni odnosi koji imaju neprocjenjivu vrijednost u djetetovom odrastanju, i koji zasigurno predstavljaju jedan od njegovih najboljih interesa.38 Shodno tome i „intimni odnosi koje održavamo i razvijamo tokom našeg postojanja doprinose stvaranju našeg identiteta i generalno gledano učvršćuju naše pripadanje kolektivu, što je naročito značajno za porodicu. Oni su istovremeno i izvor naše sreće, napretka i snage.“39 Problem brige o djeci bez roditeljskog staranja predstavljao je stalno pitanje koje je tražilo permanentne odgovore od zakonodavca bilo koje zajednice i u bilo kojem pravnom sistemu. Porodično pravo svim kategorijama djece, bez obzira na porijeklo, mora garantovati ista prava i stabilnost roditeljsko-pravnog odnosa.40 Trebamo imati u vidu kako je navedena garancija, kao i svaka druga garancija koja ide ka zaštiti najboljeg interesa djeteta, s pravnog aspekta posmatrana, jača i kvalitetnija onoliko koliko je internacionaliziranija i općeprihvaćenija. Upravo je to slučaj sa principom zaštite najboljeg interesa djeteta. Usvojenje mora biti u djetetovu korist, odnosno mora poštovati međunarodno prihvaćeni princip zaštite najboljeg interesa djeteta. „Standard „najbolji interes djeteta“, u oblasti usvojenja često zamijenjen standardima „dobrobit usvojenika“ i „najbolji interes usvojenika“, je osnovni kriteriji za donošenje odluke o usvojenju. U pogledu ostalih uslova čijim normiranjem se hoće zaštititi interes djeteta, razlike u zakonodavstvu, u pravilu, nisu tako velike. 38 Više vid. Radočaj T., Polazišta u planiranju i provođenju UNICEF-ovog programa „Svako dijete treba obitelj“, Pravo djeteta na život u obitelji, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb, 2008., 17. http://www.unicef.hr/upload/file/294/147255/FILENAME/2-Knjiga-FINAL.pdf (18.02.104.) 39 Ponjavić Z., „O evoluciji porodičnog prava“,Zbornik radova, Naučni skup, Razvoj porodičnog prava od nacionalnog do evropskog, Mostar 21.12.2012, Pravni fakultet, Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Mostar 2013, 19. 40 Ibid., 18. 199 �Bitno je, međutim, da se normiranjem uslova na strani potencijalnogusvojiocanjegovih svojstava, statusa, odnosa u kojem se nalazi s potencijalnim usvojenikom, osigurava interes djeteta- da bude usvojeno od osobe koja će moći uspješno ostvarivati roditeljsko staranje, izvršavati sve dužnosti i odgovornosti koje kao roditelj ima prema djetetu.“41 Tek početkom prošlog vijeka formiralo se uvjerenje da prava djece treba da budu priznata i zaštićena na poseban način i putem specijalnih međunarodnih dokumenata.42U ovom periodu sazrijeva pravna svijest o potrebi za adekvatnijim definisanjem i efikasnijom zaštitom dječijih prava na internacionalnom nivou, a kojima bi se proklamovala i zaštitila prava djeteta te osigurao koncept najboljeg interesa djeteta. Tako KPD proklamuje „daće u svim postupcima koji se tiču djece, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne ustanove socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta (the best interests of the child) biti od prvenstvenog značaja.“43 Ovaj koncept je kasnije bio promovisan i Europskom konvencijom o usvojenju djece (in the interest of the child)44 gdje je i pojam djeteta određen uže u odnosu na njegovu definiciju u Konvenciji o pravima djeteta.45 Tako je navedena Konvencija o usvojenju naglasila značaj najboljeg interesa djeteta pri donošenju svih odluka u oblasti usvojenja.46 U uporednom pravu i teoriji se koriste termini „najbolji interes djeteta“ a uz njega se na području Amerike uvodi i standard „najmanje štetna alternativa za dijete“. Uz ove pravno-terminološke odrednice u njemačkom, austrijskom, engleskom i irskom pravu upotrebljen je termin „dobrobiti djeteta“.47 Pojedini nacionalni pravni sistemi principu „najboljeg interesa djeteta“ daju veći značaj i od same KPD. Jednako i engleski Zakon o djeci (ChildrenAct) iz 1989. godine „najboljem interesu djeteta“ daje „vrhunski značaj“.48 Pomenutim zakonom daje se spisak faktora (statutorychecklist) koji će olakšati sudovima primjenu principa „najboljeg interesa djeteta“.49 Tako engleski zakonodavac kao faktore za procjenu pomenutog principa navodi: dokučive želje i osjećanja svakog djeteta (u svjetlu djetetovog uzrasta i razumijevanja), djetetove fizičke, emotivne i obrazovne potrebe, vjerovatno dejstvo promijenjenih okolnosti na dijete, djetetov uzrast, spol, okruženje ili bilo koje drugo svojstvo djeteta koje sud nađe relevantnim, šteta koju je dijete pretrpjelo ili rizik od nanošenja štete, sposobnost bilo kog od roditelja djeteta ili drugog lica kojeg sud smatra značajnim u smislu 41 Bubić, op.cit., 74. Čok V., „Smisao i sadržina posebnih prava deteta“, Pregled, br. 10/1979, 1143. 43 Član 3. st. 1 KPD. 44 Član 8. st. 1 Europske konvencije o usvojenju djece, http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/058.htm (12.02.2014.). 45 Bubić, op.cit.,75.-76. 46 Tako je u članu 4. normirano da će nadležni organ donijeti odluku o zasnivanju usvojenja samo ako će usvojenje biti u najboljem interesu djeteta. 47 Traljić;Bubić,op.cit., fn.150, 146. 48 Vidjeti: Part I, Walfare of the child, http://www.legislation.gov.uk/ukpga/1989/41/section/1 (21.07.2013.). 49 Vlašković, op.cit, 146 -147. 42 200 �zadovoljavaja potreba djeteta i opseg ovlašćenja koja sudiji stoje na raspolaganju u konkretnom postupku.50 Interesantno je da od donošenja KPD usvojenje kao najpogodniji institut za zbrinjavanje djeteta bez (odgovarajućeg) roditeljskog staranja, doživljava promjene. „Susret europskih nacionalnih zakonodavstava sa zahtjevima koje taj najvažniji međunarodni dokument za zaštitu djece stavlja pred njih, nije uvijek jednostavan ni lagan. Naime, na europskom geografskom i pravnom području, uprkos integracijama koje nastoje homogenizirati - harmonizirati - unificirati društvena područja, pa tako i pravo, upravo zbog tradicijskih razloga, i pogledi na usvojenje razlikuju se od sistema do sistema. Zamisli o približavanju jedinstvenoj regulativi porodičnog prava, pa tako i instituteusvojenja, svoj doprinos daju i različite konvencije proizašle iz Vijeća Europe i nekih drugih europskih stručnih tijela.”51 „U mjeri u kojoj se princip „najboljeg interesa djeteta“ izmješta izvan granica porodičnog doma, jača i potreba da se njegova sadržina bliže i jasnije odredi u mjeri u kojoj je to moguće“.52 Snaga ovog načela se ogleda u mogućnosti da sudija ispolji svoju kreativnost i osjećaj pravičnosti u situacijama kada sve ostale pravne norme zataje, a što je prirodnije sucima common law pravnog sistema.53Iza pravnog standarda „najboljeg interesa djeteta“ često se kriju moralni kriterijumi, čije uključivanje u pozitivnopravna pravila u pravnoj filozofiji Jürgen Habermas označava kao „deformalizaciju prava“.54 Načelo zaštite najboljeg interesa djeteta ima utjecaja na više područja, primjerice, od zdravstvene zaštite i obrazovanja do sudskih postupakau kojima su akteri djeca. Kao što navodi profesorica Johanna Shiratzki sam značaj načela zaštite najboljeg interesa djeteta zavisi o području na kojem se princip primjenjuje i varira od jednog pravnog terena do drugog. Proceduralne garancije za prepoznavanje najboljeg interesa djeteta u odlučivanju često su uključene u nacionalne sisteme zaštite djece.55 3.1. Usvojenje u službi zaštite najboljeg interesa djeteta Među najprihvaćenije vidove zaštite djece bez roditeljskog staranja svakako spada usvojenje. Usvojenje predstavlja kvalitetan vid zaštite djece bez roditeljskog staranja, iako se opravanim čini postaviti pitanje stepena zaštite najboljeg interesa djeteta, a shodno odredbama međunarodnog prava u ovoj oblasti. Mnogi autori različito definišu usvojenje, zavisno od pozitivnopravnog 50 Vlašković V., „Problem određenja sadržine „najboljeg interesa djeteta“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, vol. 60, br. 1, 2012, 361. 51 Hrabar D., „Posvojenje na razmeđu interesa posvojitelja i posvojenika“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 58, (5) 1107-1139 (2008). 52 Vlašković., supra note 50,350.-351. 53 Ibid., fn. 55, 361. 54 Vidjeti. Habermas J., Law and Morality, Delivered at Harvard University, October 1 and 2 1986. http://tannerlectures.utah.edu/_documents/a-to-z/h/habermas88.pdf (22.07.2013.). 55 Vidjeti: Best Interest of the Child, http://www.oxfordbibliographies.com/view/document/obo-9780199791231/obo-97801997912310109.xml (21.07.2013.). 201 �uređenja tog instituta ili u zavisnosti od de lege ferenda definisanja usvojenja, a shodno međunarodnim tendencijama i prihvaćenom poimanju istog. No, bilo kako da se usvojenje definisalo kod svih autora se može otkriti jednak cilj, a to je da se što preciznije odredi i konkretizuje pravni standard zaštite najboljeg interesa djeteta.56 „U savremenom pravu usvojenje predstavlja najkvalitetniji vid zaštite djece bez roditeljskog staranja. Usvojenjem se zasniva roditeljski odnos. Dijete bez roditeljskog staranja dobiva roditelje, dobiva porodicu i stječe uvjete za sretno odrastanje.Promjena ciljeva usvojenja odražava se na uslove za zasnivanje usvojenja, a posebno kada je riječ o usvojiocu.57 U današnjem pravu cilj usvojenja nije produženje porodice usvojioca nego prvenstvena i prijeko potrebna zaštita prava i interesa usvojenog djeteta.58 Danas, u našoj državi usvojenje se kao ustanova porodičnog prava, normira u sva tri porodična zakona, sa manjim ili većim odstupanjima.59 Tako je određeno da „usvojenje predstavlja poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.“60 Inače, današnja zakonska rješenja eurokontinentalnog pravnog sistema, pa tako i našeg, poznaju dva oblika usvojenja i to: potpuno i nepotpuno usvojenje. Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika, sa jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, sa druge strane, zasniva neraskidiv odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.61Potpunim usvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti usvojenika i njegovih krvnih srodnika, osim ako dijete usvoji maćeha ili očuh. Usvojioci sporazumno određuju ime usvojeniku, koji dobija zajedničko prezime usvojioca. Ako usvojioci nemaju zajedničko prezime, sporazumno će odrediti prezime usvojenika, a ukoliko ne mognu 56 „Najbolji interes djeteta“ predstavlja izuzetno složen pojam, čija sadržina zavisi od niza spoljnih i unutrašnjih faktora koji se cijene u svakom konkretnom slučaju. Spoljni faktori čine zapravo društveni, odnosno kulturološki kontekst u kome se „najbolji interes djeteta“ primjenjuje. Riječ je o najrazličitijim vrijednostima jednog društva, proisteklim iz njegove tradicije, običaja, religijskih uvjerenja, koji se moraju uzeti u obzir, jer dijete ne može biti „samodovoljno biće koje nije u socijalnoj, emotivnoj i duhovnoj korelaciji sa svojom porodicom i društvom““. Vlašković V., supra note 1,“, fn. 27., 145. 57 Bubić; Traljić., op.cit., 108. 58 „O usvojenju u savremenim uvjetima možemo govoriti kao o najkvalitetnijem obliku društvene zaštite djece bez roditeljskog staranja, koju roditelji neće ili ne mogu da zadrže i da u njihovom interesu vrše roditeljsko pravo. No, ne može se osporiti ni značaj usvojenja za roditelje-usvojioce. Oni na ovaj način zadovoljavaju svoju želju za roditeljstvom i djecom.“ ibid., 109. 59 Od člana 91. do člana 124. PZ FBiH. Od člana 145. do člana 175. PZ RS. Od člana 76. do člana 107. PZ BDBiH. Dok PZ FBiH i PZ BDBiH definišu usvojenje, ovu odredbu ne možemo naći u PZ RS. 60 Član 91. st. 1 PZ FBiH, Član 76. st. 1 PZ BDBiH. 61 Član 113. PZ FBiH, Član 96. PZ BDBiH. Član 156.-161. PZ RS izričito normira da se potpunim usvojenjem između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu. 202 �postići sporazum o imenu i prezimenu usvojenika, o istom će odlučiti nadležni organ starateljstva.62 Indikativna je zakonska odredba kojom se osporavanje i utvrđivanje materinstva i očinstva ne dozvoljava nakon zasnivanja potpunog usvojenja. 63 Ovakvim pravnim rješenjem je narušeno primarno pravo djeteta da zna ko su mu roditelji, te da shodno KPD svako dijete ima pravo da sačuva svoj identitet,64 a što svakako može prijetiti ugrožavanju najboljeg interesa djeteta. Stoga, s pravom možemo strahovati od toga da usvojenik ne upozna svoje biološke roditelje i srodnike. Pozitivnopravne odredbe sva tri porodična zakona u BiH normirajući uslove za postojanje odnosno zaključenje braka regulišu kako je za sklapanje braka neophodno da su lica različitog spola, da daju pristanak na sklapanje braka i da isti sklope pred matičarem.65 Kod regulisanja uslova za punovažnost braka u PZ FBiH, odnosno bračnih smetnji i bračnih zabrana u PZ RS-e i PZ BDBiH, postojeća pravna rješenja u našoj državi normiraju kako se pod njih mogu podvesti: već postojeći brak, oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje, krvno srodstvo, te srodstvo po usvojenju i tazbini, maloljetstvo i nedostatak volje.66 Zasnivanjem potpunog usvojenja svi dotadašnji podaci o usvojeniku bivaju izbrisani, a isto lice dobija novi identitet, prekidajući sve veze sa dotadašnjim srodnicima. Pogubnost ovakvog određenja i posljedica ovog oblika usvojenja ne moramo posebno ni akcentirati. Lica koja su do momenta potpunog usvojenja bili stranci postaju srodnici koji ne mogu sklopiti brak. Ovo se odnosi na usvojiteljeveascedente i usvojenika. S druge strane, usvojenik i njegovi srodnici kroz određen vremenski period mogu doći u situaciju da sklope brak, ne znajući da su brat i sestra ili polobrat i polusestra. Shodno svemu navedenom smatramo da potrebno što skorije reformisati institut potpunog usvojenja i kroz očuvanje punog identiteta djeteta pružiti mu svu toplinu porodičnog smještaja i zaštite, bez bilo kakvog oblika brisanja njegovih bioloških veza. Pored toga, sagledavajući funkcionalnost našeg pravnog sistema otvorenim se čini pitanje (ne)mogućnosti sklapanja braka ili drugih životnih zajednica između usvojenika i njemu bliskih srodnika. Uzimajući u obzir važeća zakonska rješenja, možda bi zarad zaštite najboljeg interesa djeteta zakonodavac mogao normirati obavezu nadležnih tijela da „elektronski uvežu“i redovno ažuriraju evidenciju usvojenika67 i njegovih krvnih srodnika, sa ostalim evidencijama poput matičnih knjiga rođenih kako bi se na taj način onemogućilo 62 Član 115. PZ FBiH, Član 167. PZ RS i Član 98. PZ BDBiH. Član 116. PZ FBiH, Član 99. PZ BDBiH. 64 Član 8. st. 1 KPD. 65 Član 7.- 9. PZ FBiH, Član 14. i 15. PZ RS i Član 6. i 7. PZ BDBiH. 66 Član 10. - 17. PZ FBiH, Član 29. - 39. PZ RS i Član 19.- 39. PZ BDBiH. 67 „Organ starateljstva vodi spise predmeta i zapisnik o usvojenju, te evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.” Član 112 PZ FBiH. „Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci” Član 170 PZ RS. „Organ starateljstva vodi spis predmeta o usvojenoj djeci.“ Član 95. PZ BDBiH. 63 203 �zasnivanje neželjenih zajednica života, a što bi svakako bilo ne samo u najboljem interesu djeteta nego i cjelokupne zajednice. Jasno je koliko je topla porodična atmosfera i okruženost ljubavlju i brigom neophodna djeci, posebno onoj najranijeg uzrasta.68 Tako na međunarodnom planu posebno se ističe pravo djeteta lišenog vlastitog porodičnog okruženja, da mu se obezbijedi alternativna briga i zaštita, 69 a što je neupitno na tragu zaštite najboljeg interesa djeteta. Ovaj stav svih potpisnica KPD apostrofira potrebu obezbjeđenja kontinuiteta u odgoju djeteta i posebno posvećivanje pažnje etničkom, religijskom, kulturnom i jezičkom porijeklu djeteta. U KPD možemo primijetiti izvjesnu notu uvažavanja kulturoloških razlika, premda osnovno polazište Konvencije predstavlja model nuklearne porodice unutar modernog liberalnog društva. Usvojenje se može zasnovati samo ako je u interesu usvojenika, pa shodno tome ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, kao ni brat, ni sestra.70 Ovakvom pravnom odredbom za pretpostaviti je da je zakonodavaczaštitio najbolji interes djeteta. „On je krenuo od činjenice da je riječ o osobama koje su krvno-srodnički tijesno povezane. Bliskost srodstva koja među njima postoji razumijeva emocionalne i sve druge komponente bliskosti i povezanosti, pa se omogućavanjem usvojenja među ovim osobama ne bi postigli nikakvi pozitivniji pomaci u odnosu na već postojeće stanje. Primjerice ako djed voli svoje unuče, on će se za njega brinuti i nadomjestiti mu ljubav i brigu roditelja bez ikakve pravne intervencije.“71Pored činjenice da se može usvojiti samo maloljetno lice važno je naglasiti kako se ne može usvojiti dijete prije isteka tri mjeseca od njegovog rođenja i dijete maloljetnih roditelja. Izuzetno, ovo dijete može biti usvojeno po isteku jedne godine od njegovog rođenja ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja, odnosno drugih bližih srodnika.Dijete čiji su roditelji nepoznati može biti usvojeno tek po isteku tri mjeseca od njegovog napuštanja.72Vremenska ograničenja u ovom slučaju imaju svoje opravdanje u tome što se roditeljima daje određen vremenski period kako bi razmislili o tome da li će dati dijete na usvajanje ili će se sami brinuti o njemu. Pored toga potrebno je spriječiti ishitreno donošenje odluka, a pogotovo od strane samohranih majki koje nakon poroda često donose ishitrene odluke o davanju djeteta na usvojenje. „U zakonima zemalja u okruženju, predviđen je vremenski period prije čijeg proteka dijete ne može biti usvojeno. U većini zakona ovaj rok se veže za momenat rađanja djeteta, negdje za momenat napuštanja djeteta, a negdje za momenat u kojem su ispunjeni uslovi za usvojenje. U domaćem pravu rješenja su dijelom slična onim prihvaćenim u zakonima susjednih zemalja. Ovo se odnosi na porodične zakone Federacije BiH i Brčko Distrikta, dok je zakonodavac Republike Srpske ostao pri ranijem 68 Kordić A., „Usvojenje-jedan od načina planiranja porodice“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo 1985., 21. 69 Član 20. KPD. 70 Član 93. PZ FBiH, Član 150. PZ RS i Član 78. PZ BDBiH. 71 Alinčić M., et. al., Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., 334. 72 Član 94. PZ FBiH i Član 79. PZ BDBiH. 204 �rješenju, ne propisujući najnižu dob djeteta kao uslov za usvojenje.“73Ovdje se opravdanim čini postaviti pitanje zaštite najboljeg interesa djeteta u našoj državi, jer ovako oprečna zakonska rješenja ne garantuju visok stepen uvažavanja interesa djeteta. Staratelj ne može usvojiti svog štićenika dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti staratelja, jer je starateljstvo oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskog staranja i punoljetnih osoba koje nisu sposobne, ili koje nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama. 74 Govoreći o zaštiti maloljetnih osoba stavljenih pod starateljstvo za očekivati je da će se zadaci koji su postavljeni pred starateljem „preklapati“ sa zadacima koji su postavljeni pred usvojiteljem, tako da je u interesu djeteta da se njegovo usvojenje omogući tek nakon što staratelj bude razrješen svoje dužnosti. „Ova zabrana je preventivnog karaktera. Naime, u trenutku kada prestane odnos starateljstva, staratelj mora centru za socijalni rad u određenom roku podnijeti izvještaj o svome radu i stanju štićenikove imovine, kako bi eventualne zloupotrebe s imovinom štićenika, kao i ostali propusti bili pravovremeno otkriveni. U protivnom, ako bi se dopustilo da se starateljski odnos neposredno pretvori, putem usvojenja, u roditeljskiodnos, staratelj bi mogao izbjeći svakoj kontroli.“75 Usvojilac može biti državljanin Bosne i Hercegovine, ali je dopušteno da usvojilac bude i strani državljanin, ako je usvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne može biti usvojeno u Bosni i Hercegovini.76 Znači, ovdje postoje dva uslova koja nadležni organ posebno treba analizirati i posvetiti im pažnju prilikom donošenja odluke o usvajanju.Tako se ovo usvojenje neće zasnovati bez prethodnog odobrenja federalnog organa nadležnog za poslove socijalne zaštite, a što nam samo potvrđuje da u ovom slučaju nadležni trebaju biti posebno oprezni i pravno pronicljivi, jer diskreciona ocjena koja je data nadležnim organima u ovom slučaju sa sobom povlačiti i određen stepen odgovornost prema djeci. Veoma je bitno procijeniti momenat kada usvojenje od strane lica koje nije bh. državljanin uistinu i jeste u interesu djeteta. Ovo se čini izuzetno odgovornim zadatkom za koji je potrebno oformiti posebnu grupu stručnih lica koja će biti kompetentna odgovoriti datom zadatku. Stepen opreznosti koji možemo uočiti kod zakonodavca prilikom normiranja mogućnosti usvojenja od strane potencijalnog usvojitelja koji nije domaći državljanin je na tragu zaštite interesa djeteta koje je domaći državljanin.Dok u FBiH i BDBiH, usvojilac može biti državljanin BiH, u RS to može biti samo državljanin RS-e, pa je shodno tome sasvim izvjesno da će se za usvojioca iz FBiH i BDBiH, a koji žele usvojiti dijete iz RS, primjenjivati odredba koja normira kako usvojilac može biti i strani državljanin ako za to postoje naročito 73 Bubić S., 96. Član 160. PZ FBiH. 75 Alinčić M., et.al.,op.cit., 335. 76 Član 95. PZ FBiH i Član 80. PZ BDBiH. 74 205 �opravdani razlozi.77Ova diskrepanca između domaćih zakona jasno narušava ostvarenje najboljeg interesa djeteta u BiH. Posmatrani s aspekta zaštite interesa djeteta dob usvojioca i razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika mogu biti od velikog značaja za dijete. „Između domaćih zakona postoje razlike vezane za ovaj uslov, kao i razlike u odnosu na Konvenciju. Dok PZ RS ne normira životnu dob usvojitelja kao uslov, PZ FBiH (član 96. st. 1) i PZ BDBiH (član 81. st. 1) određuju ne samo donju, već i gornju granicu koju potencijalni usvojitelj ne smije preći. Prema ovim zakonima, usvojiti može osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina. Što se tiče gornje dobi usvojitelja ova dva zakonodavca su je postavila rukovodeći se najboljim interesom djeteta: da bude usvojeno od osobe koja je u životnoj dobi u kojoj prirodnim putem može dobiti dijete i najuspješnije ostvarivati roditeljsko staranje, odnosno osigurat najbolji interes djeteta. Ovako određena gornja dob je preniska i sužava krug potencijalnih usvojitelja, čime se smanjuje broj usvojenja, odnosno broj djece kojoj se zaštita pruža na ovaj način. Pored ovoga, rješenju se može prigovoriti i zato što dobiznad normirane ne mora značiti da interes djeteta neće biti osiguran i da takvo usvojenje neće biti u najboljem interesu djeteta. Zbog toga, imajući u vidu potrebu zaštite djeteta i promovisanja njegovog interesa, ovaj uslov bi trebalo da se izostavi. Što se tiče razlike u godinama između usvojitelja i usvojenika u našem pravu ona je određena na 18 godina. Ne postoji potreba za njenom izmjenom, imajući u vidu odstupanja koja zakoni normiraju, a rukovodeći se najboljim interesom djeteta.“78 S obzirom na dejstva potpunog usvojenja posebne pretpostavke određene za njegovo zasnivanje dosta su strožije postavljene nego li opće pretpostavke za zasnivanje usvojenja. U okviru pretpostavki za zasnivanje potpunog usvojenja zakonodavac je na strani usvojioca odredio da potpuno mogu usvojiti dijete bračni partneri zajednički, te maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja. Vanbračni partneri koji žive najmanje 5 godina u vanbračnoj zajednici mogu potpuno usvojiti dijete.79 Shodno tome lica koja nisu u braku ili žive u vanbračnoj zajednici koja je trajala kraće od 5 godina, nikada ne mogu usvojiti. U RS postoje drugačije odredbe kojima se normira pravni položaj potencijalnih usvojilaca.80Za razliku od rješenja u ranijem Porodičnom zakonu, važeći porodični zakoni u FBiH i BDBiH, kada je riječ o potpunom usvojenju, predviđaju mogućnost da se u ulozi usvojioca pojave i vanbračni partneri, uslovljavajući ovo dodatnim elementom vremenskog trajanja vanbračne zajednice od minimalno 5 godina. I kod ovog zakonskog rješenja polazilo se od toga da je interes djeteta, odnosno potencijalnog usvojenika najbolje zaštićen ukoliko se i vanbračnim partnerima koji su ostvarili trajniju zajednicu života dâ pravo na usvajanje djece. 77 Član 147. st. 1 i 2 PZ RS. Bubić S., 84.-85. 79 Član 102. PZ FBiH, Član 86. st. 2 i 3 PZ BDBiH. 80 PZ RS u članu 158. st. 1 reguliše kako potpuno mogu usvojiti samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika najmanje osamnaest godina. 78 206 �Iako još uvijek nije aktuelizirano od strane zakonodavaca u BiH, pitanje usvajanja od strane partnera koji žive u istospolnim zajednicama će biti jedan od izazova sa kojim se valja suočiti i izabrati ono rješenje koje će biti u najboljem interesu djeteta. „Naime, u domaćem pravu nije legalizovan nijedan od oblika zajednice ovih osoba (osoba istospolne seksualne orjentacije op.a.) uređenih u uporednom pravu, niti ima ikakvih naznaka da zakonodavac to planira uraditi. I pored toga što je ona sve prisutnija i prihvaćenija u uporednom pravu i što se stav organa Europske unije i Vijeća Europe prema njoj mijenja, usvajanje zakona o istospolnoj zajednici u našoj zemlji se ne može očekivati u skorije vrijeme. Međutim, onda i kada ona bude legalizovana, sigurno se neće odmah dati mogućnost usvojenja partnerima iz te zajednice. I naše zakonodavstvo će, ako krene putem kojim idu ili koji su već prošla zakonodavstva jednog broja država članica Vijeća Europe, prvo legalizovati istospolnu zajednicu, priznajući istospolnim partnerima neka prava koja imaju homoseksualni parneri.“81 U FBiH i BDBiH je regulisano da se potpuno može usvojiti dijete do desete godine života.82 U PZ RS i dalje postoji pravna odredba koja reguliše da se potpuno mogu usvojiti djeca do svoje pete godine života.83Shodno ovim zakonskim rješenjima slobodni smo zaključiti kako je ovakvim neusklađenim odredbama interes djece u BiH nezaštićen. Ovakvo neusklađeno zakonsko rješenje u BiH nije u skladu sa konvencijskim odredbama o zaštiti najboljeg interesa djeteta. „Pri izmjenama porodičnog zakonodavstva gornju dob bi i u slučaju zasnivanja potpunog usvojenja trebalo pomjeriti naviše, pogotovo u pravu RS jer su, s jedne strane, otpali razlozi za određivanje nižeg uzrasta, a s druge strane ovakvo rješenje u većoj mjeri štiti interes potencijalnih usvojenikaomogućava se većem broju djece da budu usvojena ovim oblikom usvojenja. Možda bi bilo najbolje odrediti i za potpuno usvojenje najviši uzrast od 18 godina, odnosno uzrast normirati kao zajednički uslov za obje vrste usvojenja.“84 Nepotpuno mogu usvojiti samo bračni partneri zajednički, jedan bračni partner uz pristanak drugog, maćeha i očuh, te lice koje nije u braku i vanbračni partneri za koje zakonodavac određuje i dodatni uslov. Osoba koja nije u braku i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici koja traje najmanje 5 godina, mogu nepotpuno usvojiti dijete ako za to postoje naročito opravdani razlozi. 85 Nepotpuno se može usvojiti samo maloljetno dijete, odnosno dijete do navršene osamnaeste godine života, s tim što trebamo imati u vidu da je zakonodavac predvidio obavezu dobijanja pristanka od djeteta koje je starije od 10 godina i koje je istovremeno sposobno shvatiti značaj usvojenja.86 Ovako formulisano zakonsko rješenje je na tragu zaštite najboljeg interesa djeteta, jer je zakonodavac vodio računa i o mogućoj činjenici da dijete starije od 10 godina 81 Bubić S., 93-94. Član 101. PZ FBiH, Član 86. st. 1 PZ BDBiH. 83 Član 157. PZ RS. 84 Ibid., 98. 85 Član 104. st. 2 PZ FBiH, Član 87. st. 4 PZ BDBiH. Član 153. PZ RS normira kako bračni supružnici mogu zajednički nepotpuno usvojiti isto dijete. Dijete može usvojiti i samo jedan od njih, uz pristanak drugog bračnog supružnika. 86 Član 103. st. 2 PZ FBiH, Član 87. st. 2 PZ BDBiH, Član 145. PZ RS. 82 207 �neće biti u stanju da shvati značaj vlastitog usvojenja, tako da u tom slučaju neće biti potreban njegov pristanak.Nepotpuno usvojenje može raskinuti organ starateljstva po službenoj dužnosti ili na prijedlog usvojioca ako utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika.87 Kada je riječ o davanju pristanka na usvojenje ne smijemo zanemariti činjenicu kako je zakonodavac odredio da u postupku zasnivanja usvojenja roditelj djeteta, bračni partner osobe koja namjerava usvojiti dijete i samo dijete daju svoj pristanak za usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak ili pred organom starateljstva svog prebivališta, odnosno boravišta, ako se prebivalište ne može utvrditi.88 Ovako širok krug lica je određen prvenstveno da bi se sa što većom preciznošću utvrdio najbolji interes djeteta. Kako bi se cjelokupna procedura zasnivanja usvojenja ubrzala data je mogućnost da se roditelji o usvojenju svoga djeteta izjasne i prije pokretanja postupka zasnivanja usvojenja, ali tek kada dijete navrši 3 mjeseca života. 89 U postupku zasnivanja usvojenja organ starateljstva će postupati obazrivo i u duhu toga upozoriti usvojitelje na obavezu da djetetu saopće da je usvojeno, pošto je to isključivo pravo djeteta garantovano međunarodnim aktima. Organ starateljstva će upoznati roditelje djeteta, usvojitelje i dijete starije od 10 godina s pravnim posljedicama usvojenja. Prije donošenja rješenja o zasnivanju usvojenja dijete će, bez naknade, biti smješteno u porodicu budućeg usvojitelja na period od 6 mjeseci ili kraće ako je to u interesu djeteta, a sve da bi se dobila što originalnija slika o adekvatnosti i funkcionalnosti zasnivanja željenog usvojeničkog odnosa.90 Za vrijeme trajanja probnog smještaja dijete će biti pod nadzorom organa starateljstva kako bi se utvrdilo da li je usvojenje u njegovom najboljem interesu. Nakon ocjene svih navedenih okolnosti i nakon što je utvrdio da su ispunjeni svi uslovi za zasnivanje jednog funkcionalnog i nadasve po dijete korisnog usvojeničkog odnosa, organ starateljstva će donijeti rješenje kojim se zasniva usvojenje.91 Prema statističkim podacima,UNICEF procjenjuje da u BiH živi između 3000 i 3500 djece bez roditeljskog staranja. Od tog broja, 41% su djeca bez oba roditelja, 36% je napuštene djece, a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u 87 Čl. 120.-124. PZ FBiH. „Ako je pristanak dat pred organom starateljstva koji ne vodi postupak zasnivanja usvojenja, ovaj organ će ovjereni zapisnik odmah dostaviti organu koji vodi postupak. Dijete svoj pristanak na usvojenje daje bez prisustva roditelja i osobe koja ga želi usvojiti.“ Čl. 107. st. 1. i 2. PZ FBiH. 89 Čl. 108. PZ FBiH nadalje reguliše da će organ starateljstva upoznati roditelja sa pravnim posljedicama njegovog pristanka i usvojenja prije nego on dâ pristanak na usvojenje. Pristanak se daje na zapisnik, a ovjereni prijepis zapisnika uručuje se roditelju. Roditelj može odustati od pristanka na usvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja zapisnika. Roditelj čiji pristanak na usvojenje djeteta nije potreban, kao i roditelj koji je pristao da dijete usvoje njemu nepoznati usvojioci, nije stranka u postupku, a što može ugroziti zaštitu najboljeg interesa djeteta. 90 Član 110. PZ FBiH, Član 93. PZ BD BiH. Član 166. PZ RS ovaj rok ograničava na maksimalna tri mjeseca. 91 „U izreci rješenja o zasnivanju usvojenja organ starateljstva navodi: lično ime usvojenika, datum i mjesto rođenja, državljanstvo usvojenika, lično ime jednog roditelja, matični broj i državljanstvo usvojitelja, vrstu usvojenja i novo lično ime usvojenika.“ Član 11. PZ FBiH, Član 94. PZ BDBiH i Član 167. PZ RS. 88 208 �stanju starati o njima. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije.92 O dosta nepovoljnoj tendenciji kada je riječ o usvojenju svjedoče mnoga istraživanja kojima je zajednička karakteristika mali broj realiziranih usvojenja, s jedne strane i veliki broj potencijalnih usvojitelja, s druge strane.93 Onog momenta kada istraživanja budu pokazivala da je razlika u broju potencijalnih usvojitelja i realiziranih usvojenja približno jednaka s pravom ćemo se nadati kvalitetnijoj zaštiti najboljeg interesa djeteta. 4. Zaključak „Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš najveći zločin je zlostavljanje djece, negiranja temelja života. Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti „sutra“, oni traže „danas“.“ Ove riječi Gabriel Mistral, prve latinoameričke dobitnice Nobelove nagrade za književnost, iako izrečene još početkom XX stoljeća upozoravaju na odgovorno postupanje prema djeci. U djeci, između ostalog, moramo vidjeti prilike da ispravimo sve greške koje smo napravili u svom životu, te priliku da na kvalitetan način utičemo na buduće društvene procese i kreiranje prihvatljivijeg, poštenijeg i humanijeg društva, koje će biti u stanju prepoznati potrebe drugog i dugačijeg, te na kvalitetniji način preuzeti brigu o djeci, a posebno djeci bez roditeljskog staranja. No, ono što moramo uraditi „danas“, i ne smijemo odgađati za „sutra“ je objektivno sagledavanje statusa djece bez roditeljskog staranja kojima je potrebno što skorije zbrinjavanje i odgajanje u okviru porodice za koju je dijete ostalo uskraćeno. Tu posebno moramo biti obazrivi te imati na umu kako je interes djeteta primarna vrijednost na kojoj trebaju biti bazirani svi pravni propisi. Stoga, kod usvojenja uvijek treba voditi računa o zaštiti djeteta i njegovih interesa, pa tek onda o interesima usvojitelja. 92 Vidjeti: Djeca bez roditeljskog staranja, http://www.unicef.org/bih/ba/media_7114.html (22.07.2013.). 93 Nakon poslanog anketnog upitnika nadležnim službenicima J.U „Kantonalni centar za socijalni rad“ u Sarajevu, a u okviru kojega smo tražili podatke o broju, načinu vođenja i vrstama usvojenja, pod brojem: 35/X-04-530-2064/10, od strane direktorice gospođe Mirsade Poturković, dobili smo odgovor u kojem stoji: „Na našoj lisitievidentirano je 184 potencijalnih usvojilaca, a broj usvojenja godišnje se kreće između 10 i 14. Lista usvojenja se vodi od 2003.godine. Ona se mijenja u slučajevima kada usvojiociprestare (preko 45.godina), usvoje dijete van našeg Kantona ili odustanu od zahtjeva iz ličnih i drugih razloga. Na našoj listi je 184 potencijalna usvojitelja od toga su: iz naše zemlje 140, a stranih državljana 44. Raskinutih usvojenja nema, niti se vode postupci na sudu vezani za naša rješenja o usvojenju. Istraživanje sprovedeno u septembru 2010. godine. 209 �Mr.sc. Ajdin Huseinspahić, senior assistent Law Facultyof University Zenica ADOPTION IN THE FUNCTION OF PROTECTING THE BEST INTERESTS OF THE CHILD Summary: In accordance with the judicial practice and legal science, adoption is the best way to care for children without parental care. In addition, it is believed that the adoption most adequately protects the interests of the childadoptee. Based on that understanding, this paperis a detailed analysis of individual domestic divergent legal provisions governing the institution of adoption, and comparing them with international regulations of the care of children without parental care contained in the Convention on the Rights of the Child. Therefore, pointing to some provisions that directly contradict the best interest of the child-adoptee, we came to the conclusion that a redefinition of adoption and affirmation of other institutions of protection of children without parental care, such as foster care should comply with generally accepted international legal standard of protecting the “Best Interests of the Child.” Key words: adoption, child,protection of the best interests of the child. 210 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3045 Title A name given to the resource USVOJENJE U SLUŽBI ZAŠTITE NAJBOLJEG INTERESA DJETETA Author Author HUSEINSPAHIĆ, Ajdin Abstract A summary of the resource. Prema stavovima pravne nauke potpunim usvojenjem se najadekvatnije štite najbolji interesi djece bez roditeljskog staranja. Na tom tragu i ovaj rad se fokusira na analizu pojedinih domaćih divergentnih pravnih odredbi koje uređuju institut usvojenja, te poređenje istih sa međunarodnim standardom „najboljeg interesa djeteta“ sadržanim u Konvenciji o pravima djeteta, a prihvaćenim od gotovo svih država. Iz razmatranja pozitivnopravnih odredbi koje mogu doći u koliziju s principom zaštite najboljeg interesa djeteta, proizilazi da bi kvalitetnim reformisanjem usvojenja i afirmisanjem drugih instituta zaštite djece bez roditeljskog staranja trebalo udovoljiti općeprihvaćenom pravnom standardu „najboljeg interesa djeteta“. Ključne riječi: usvojenje, dijete, zaštita najboljeg interesa djeteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1165 Title A name given to the resource Utilising Information Systems for Measuring Impact on Social Sustainability: Survey of Microcredit Organisations in Bosnia and Herzegovina Author Author Alica , Pandzo Abstract A summary of the resource. Microfinance has been used as a tool for social sustainability and development since the 1970s. In microfinance, assessment of social sustainability is often conducted through client impact monitoring. This study explores the impact measurement practices of microcredit organisations in Bosnia and Herzegovina and their use of information systems in this process. We draw on the latest trends of using shared measurement systems for impact monitoring, to point out the potential of using such systems to achieve sustainable impact on wider social issues in Bosnia and Herzegovina. This paper outlines the roles and responsibilities that different stakeholders should play in the system development process. Keywords: microfinance, microcredit, Bosnia and Herzegovina, social impact, information systems, ICT, shared measurement systems. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2012-05-31 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed H Social Sciences (General)