330 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/024934274e36bf7ce1ccc0f8dc327daa.pdf 51fcea96ba8d8d07370a621073fdf2e9 PDF Text Text 3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo Universities Branding Process about Creating Value through Integrated Marketing Communications Omer Kursad Tufekci1, Nezihe Tufekci2 1Suleyman Demirel University Egirdir Vocational School, Isparta, Turkey, 2Mehmet AkifErsoy University Aglasun Vocational School, Burdur, Turkey, E-mails: omertufekci@sdu.edu.tr, nezihetufekci@mehmetakif.edu.tr Abstract Integrated marketing communication has been widely accepted by businesses around the world. This is a marketing communications system that allows organizations to beter manage their brand images. Integrated marketing communication strategies are aimed at combining or integrating the elements of the communication mix, such as advertising and public relations in order to create a balanced and consistent marketing communications massage thet strengthens the brand. Integrated marketing communication, if managed correctly gives an organization a competitive advantage because of its cost effectiveness and its ability to maximize the impact of its product and services development and the communication of the organization’s massages within the marketplace. The market environment in higher education is extremely competitive. Universities need to become beter with the coordination of their marketing communication programs. So universities create a strong emotional bond with their markets in order to be perceived as a relevant choice in their target markets’ minds. Many universities experience difficulties coordinating their marketing communications programs and could benefit by integrating their marketing communication efforts to realize greater productivity within their recruitment, retention and development efforts. Keywords:Universities, Integrated Marketing Sustainability Competitive Advantage Communication, Branding, Marketing, 1. INTRODUCTION The emergence of integrated marketing communications (IMC) has become one of the most significant example of development in the marketing discipline (Kitchen and Schultz, 1999). Nowadays the market environment in universities are very extremely competitive (Daves and Brown, 2002; Mount and Belanger, 2004). Universities need to become better with the coordination of their marketing communication programs and create a strong emotional bond with their markets in order to be perceived as a relevant choice in their target markets’ mind (Rosen, Curran and Greenlee, 1998; Armstrong and Lumsden, 1999; Mount and Belanger, 2004). Many universities experience difficulties coordinating their marketing communication efforts to 56 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo realize greater productivity within their recruitment, retention and development efforts (Sands and Smith, 1999). The problem addressed in this study is the challenge that universities face in coordinating all their marketing communication efforts to better achieve their institutional marketing goals and therefore they need a management system to integrate all of their marketing communication efforts. 2. INTEGRATED MARKETING COMMUNICATION (IMC) Integrated marketing communications has been widely accepted by business around the world as a marketing communications system that allows organizations to better manage their brand images (Kitchen etall., 2004; Sheehan and Doherty, 2001). IMC, if managed correctly gives an organization a competitive advantage because of its cost effectiveness and its ability to maximize the impact of its product and services development and the communication of the organization’s messages within the marketplace (Belch and Belch, 2001; Ireland, 2002; Low, 2000; Varey and White, 2000). IMC was related to the different definitions in the literature. American Association of Advertising Agencies (1989) stated that “a concept of marketing communications planning that recognizes the added value in a program that integrates a variety of strategic disciplines, e.g. general advertising, direct response, sales promotion and public relations – and combines these disciplines to provide clarity, consistency and maximum communication impact”. Schultz (1991) said that “the process of managing all sources of information about a product/service to which a customer or prospect is exposed, which behaviorally moves the customer toward a sale and maintains customer loyalty. Keegan, Moriarty and Duncan (1992) explained that “the strategic coordination of all messages and media used by an organization to collectively influence its perceived brand value”. Kotler et al. (1999) suggested that “IMC is the concept under which a company carefully integrates and coordinates its many communications channels to deliver a clear, consistent and compelling message about the organization and its products”. Gould (2000: 22) suggested that “IMC as a major strategic concept is not much different from other marketing or management concepts, methodologies or strategies that have arisen (e.g. the marketing concept, the product lifecycle, brand equity, or total quality management). All have an evolutionary, discursive and behavioral history in which the particular concept is defined and redefined, often many times. Never is there complete agreement on the meaning or value of any single concept.” Duncan (2002) noted that “a cross-functional process for creating and nourishing profitable relationships with customers and other stakeholders by strategically controlling or influencing all messages sent to these groups and encouraging data-driven purposeful dialogue with them”. Schultz and Schultz (2004) reported that “IMC is a strategic business process used to plan, develop, execute and evaluate coordinated, measurable, persuasive brand communication programs over time with consumers, customers, prospects, and other targeted, relevant external and internal audiences”. Kliatcho (2005) announced that “IMC is the concept and process of strategically managing audience-focused, channel-centered, and results-driven brand communication programs over time”. 57 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo If we use a more limited definition we could say that marketing is a societal process by which individuals and groups obtain what they need and want through creating, offering and freely exchanging products and services of value with others (Kotler, 2003: 9). Smith et al. (1999) have defined IMC. They distinguish three definitions: (1) Management and control of all market communications. (2) Ensuring that the brand positioning, personality and messages are delivered synergistically across every element of communication and are delivered from a single consistent strategy. (3) The strategic analysis, choice, implementation and control of all elements of marketing communications which efficiently (best use of resources), economically (minimum costs) and effectively (maximum results) influence transactions between an organization and its existing and potential customers, consumers and clients. Thus IMC has become a strategic issue and should, therefore, be treated in accordance with the nature of strategy and strategic decisions. The characteristics commonly associated with the concept of strategy and strategic decisions are, first, that strategy is concerned with the long-term direction of an organization or a company. Second, strategic decisions are likely about to gain some competitive advantage. Third, strategic decisions are concerned with the scope of the organization’s activities. It is to do with what owners and managements want the organization to be like and to be about. This could and should include important decisions about visions, product range, withdrawal from or entering markets (Holm, 2006: 26). For purposes of this research, the assumed definition of IMC will be “a strategic business process used to plan, develop, execute, and evaluate coordinated, measurable, persuasive brand communication programs over time with consumers, prospects, and other targeted, relevant external and internal audiences” (Schultz and Schultz, 2004: 20). 3. IMC AND BRANDING Severalauthorshaveoutlined how integrated marketing communicationsplays an important role in buildingandmaintainingbothcustomerrelationshipsandbrandequity (Ambler et al., 2002; DuncanandMoriarty, 1998; JonesandBlair, 1996; Keller, 2003; Madhavaram et al., 2005; Naikand Raman, 2003; Rust et al., 2004a; Schultz et al., 1994). Low’s (2000)andReid et al.’s (2001)studiesoutlinethepositiveaffectgreaterintegration of marketingcommunications can have on brandperformance.Insubsequentresearch, Reid (2003: 245) highlighted “a positiverelationshipbetweenbrand-related (sales, brandstrength, customerloyalty) performanceand IMC”. Thispoint is supportedbylaterresearch (Reid, 2005: 47) whichillustrated how “therewas a strong main effectindicating a positiverelationshipbetweenthe IMC processandbrandoutcomes” withbrandoutcomesbeingdefined as (relative) salesperformance, customersatisfactionandbrandadvantage (awareness, premiumpriceandchannelsupportoffered).Todatetherehavebeen a limitednumber of empiricalstudieswhichsupporttheviewthat a greaterlevel of integrationwithrespecttomarketingcommunicationspositivelyeffectsorganisational/brandperforma nce (Cornelissen, 2000; Low, 2000). 58 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo 4. IMC AND UNIVERSITIES Nowadaysthe market environment in universitiesarehighlycompetitive (Dawesand Brown, 2002; MountandBelanger, 2004; Selingo, 2005). Technology is narrowingthevisibilitygap, rankinguniversitiesaregrowing in numbers, publicfunding is contracting, potantialstudentsaremoresophisticatedandinternationalstudentsareincreasinglylooking at othercountries as an alternative (Klassen, 2000; McCormack, 2005). Universitiesneedtobecomebetter at tellingtheirstoryandcreating an emotionalbondwiththeirmarkets (Armstrong andLumsden, 1999; MountandBelanger, 2004). Studiesindicatesthat IMC is a potentialandimportant model foruniversities but has yet to be widelyimplemented in theuniversitiesfieldoradequatelyresearched in theacademicliterature. Universitiesfield has been in thecommercialmarketplacelongerthanmostacademicsliketoacknowledge. As privateandpublicfundingsourcesfluctuate in theirgenerosity, universitiesareincreasinglycompetitive in attractingnewstudentsandfacultywho in theirverynatureareconstantlythinkingaboutnewideasandprograms (Bok, 2003; Horrigan, 2007). Inthisstudyweproposethe model shownbelowwithuniversitiesbrandingprocessaboutcreatingvaluethroughintegratedmarketingcom munications (seeFigure 1). Organizational Resistance Brand Development Message Consistency Strategic Planning Integrated Marketing Communicatio ns Brand Performan ce Universitie s Branding Staff Development (IMC) Figure 1: UniversitiesBrandingProcess Wesuggestedthatuniversitiesbrandingwith an integratedmarketingcommunicationsaredepend on fivevariables as shown in Figure 1. Thesevariablesweredetermined as organizationalresistance, branddevelopment, messageconsistency, strategicplanningandstaffdevelopment. 4.1. Organizational Resistance In recent years, universities slowly adopt the concepts of branding and integrated marketing communications, and in turn, reconsider skill sets needed to manage these new strategies (Mount and Belanger, 2004). Brand development and IMC programs are difficult and sometimes painful discussion to have within the walls of universities (Jugenheimer, 1995; Ruch, 2001). It is easier fort he academy to speak in terms of reputation and prestige that are built through investment over time (Brewer et al., 2006). 59 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo Maringe (2006: 469) desribes that positioning thus involves three elements of devolopingan corporate brand or image, deciding on the market segments to serve and developing a communication strategy that accentuates the corporate capability to deliver to this market. Understanding choice and decision making of applicants feeds into this corporate positioning strategy through a clear identification of both the reasons for purchase behaviour of applicants. The ultimate image measurement for Brewer et al. (2006) regarding how effective an corporate has been with the development and communication of their service offerings is how prestigious the corporate is in the consumers mind. In fact, Temple (2006) suggests that what is referred to as university branding is actually corporate reputation and image (Horrigan, 2007). 4.2. Brand Development Marketing research to universities are very important. Especially marketing research to inform their marketing communications strategies are important (Hemsley-Brown and Oplatka, 2006). Gatfield (2000)’s study on student’s perception of quality showed a cultural difference between university market segments and recommended that corporates consider these differences when developing their communications strategy. The need to design messages differently to different market segments while communicating a consistent and relevant meaning fort he brand is important for an corporate’s brand development (Farr, 2003; Moore, 2004). Gutman and Miaoulis (2003: 105) explain that “an effective theme, consistent with the image the corporate is trying to project, ultimately allows fort he creation and management of ‘brand image’. A positive brand image can be a powerful influence in the decision to attend a university”. They suggests that the brand represents all the cognitive and emotional factors that help define the corporate and that these associations need to be managed to develop a strategic marketing comminications program. Hemsley-Brown and Oplatka (2006: 333) state that although there have been a number of studies that examined image and reputation, the notion of branding has barely made its mark in university marketing. There are a number of concepts associated with branding that have still to be explored (Horrigan, 2007). 4.3. Message Consistency Universities must develop consistent messages and images (Sevier, 2001). Consistency is a complex process. The parts are equal to the sum of the whole and indicators are needed to measure this complexity to inform strategic planning (Morrill, 2000). A marketing communications program should consider how to implement corporate standarts while allowing for individual areas to create their own identity under a corporate umbrella (Sevier and Johnson, 1999; Kotler and Fox, 1985). Marketing communication efforts that create consistency and eventually strength in the brands over time (Mount and Belanger, 2004). Karrh (2000) suggests that the difference in beliefs held between market segments makes it more difficult to create synergy in an corporate image. The nature of the relationship between a university and its many and diverse constituencies and the care a corporate must take to manage a meaningful and consistent brand (McAlexander and Koenig, 2001). A consistent and meaningful brand image is critical in the current competitive university market continuously flooded with images and messages. To achieve consistency through an integrated corporate effort, university must have a 60 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo strong management team to coordinate the marketing and communications effort (Ramsden, 1998; Horrigan, 2007). 4.4. Strategic Planning Strategic planning is vital for organizations. Because strategic planning eliminates the uncertainty of the future.Therefore, the strategic importance of internal audit. An internal audit will also allow the corporate to identify common marketing communications efforts as well as needed specialized activities (Liu, 1998). The audit should be used to inform the internal audience of the corporate’s goals and receive feedback on its ideas. It takes an inclusive and persistent corporate effort to convince internal constituents that investment in universities and departments other than their own will also benefit them. The initial information gathered through the audit should be used to consider how groups can work together for individual and organizational goals (Liu, 1998; Sands and Smith, 1999; Horrigan, 2007). 4.5. Staff Development Much of the strategic planning is directly by people elevated into positions of responsibility that typically have had little to no formal training in marketing or communications (Kittle, 2000). Many administrators climbed the academic ladder over time and their knowledge base is rooted in their academic discipline rather than a marketing communications background (Jugenheimer, 1995). Professional expertise in integrated marketing communications is needed in order for organizations to harness the strength of their organizations and effectively communicate with their markets (Maddox, 2005; Meister-Scheytt and Scheytt, 2005). Therefore, a cultural change is needed at universities before a strategic marketing communications program can be developed (Budros, 2002; Kempner, 2003). Today’s current shrinking and competitive market has made ir easier fort he academy to accept the need for more aggresive marketing, but the debate continues to what type of marketing and communications is appropriate for an universities (Horrigan, 2007). 5. RECOMMENDATIONS FOR FURTHER STUDY In this study, the framework areas are organizational resistance, brand development, message consistency, strategic planning and staff development. These areas of study can be approached independently or combined in ways left to the researcher’s conceptual design. A larger research scope may be applied for studying the sophistication level of the field’s integrated marketing communications efforts. A quantitative analysis via surveying the universities landscape may offer insight into how the size of an corporate affects the policy decisions discussed. Recommendations for further research would contribute significant findings to applied studies.. 61 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo REFERENCES Ambler, T.,Bhattacharya, J. E., Keller, K. L., Lemon, K. N. andMittal, V. (2002). RelatingBrandandCustomerPerspectives on Marketing Management. Journal of Service Research, 5, 13-25. Armstrong, J. andLumsden, D. (1999), Impact of Universities’ PromotionalMaterials on CollegeChoice, Journal of Marketing forHigherEducation, 9 (2), 83-91. Belch, G. andBelch, M. (2001), AdvertisingandPromotion: An Integrated Marketing Communications Perspective, McGraw-HillIrwin, NY. Bok, D. (2003), Universities in theMarketplace: TheCommercialization of HigherEducation, Princeton UniversityPress, Princeton, NJ. Brewer, D., Gates, S. andGoldman, C. (2006), InPursuit of Prestige: StrategyandCompetition in U.S. HigherEducation, TransactionPublishers, Piscataway, NJ. Budros, A. (2002), Do UniversityPresidentsMake a Difference? A Strategic RelationshipTheory of UniversityRetrenchment, CanadianJournal of HigherEducation, 32 (1), 91-124. Cornelissen, J. P. (2000). Integrated Marketing Communications andthe Language of Market Development. International Journal of Advertising, 20, 483-499. Dawes, P. and Brown, J. (2002), Determinations of Awareness, ConsiderationandChoice Set Size in UniversityChoice, Journal of Marketing forHigherEducation, 12 (1), 49-75. Duncan, T. andMoriarty, S. E. (1998). A Communication-Based Marketing Model forManagingRelationships. Journal of Marketing, 62, 1-13. Duncan, T. R. (2002), IMC: Using AdvertisingandPromotiontoBuildBrands. Boston: McGrawHill. Farr, M. (2003), ‘Extending’ Participation in HigherEducation-Implicationsfor Marketing, Jornal of Targeting, Measurementand Analysis for Marketing, 11 (4), 314-325. Gatfield, T. (2000), A ScaleforMeasuringStudentPerceptions of Quality: AustralianAsianPerspective, Jornal of Marketing forHigherEducation, 10 (1), 27-41. An Gould, S. J. (2000), Thestate of IMC researchandapplications, Journal of AdvertisingResearch, 40 (5), 22-23. Gutman, J. andMiaoulis, G. (2003), Communicating a QualityPosition in Service Delivery: An Application in HigherEducation, Managing Service Quality, 13 (2), 105-111. Hemsley-Brown, J. andOplatka, I. (2006), Universities in a Competitive Global Marketplace: A SystematicReview of theLiterature on HigherEducation Marketing, International Journal of PublicSector Management, 19 (4), 316-338. Holm O., (2006), Integrated marketing communication: fromtacticstostrategy, Corporate Communications: An International Journal, Vol. 11 Iss: 1 pp. 23 – 33 Horrigan, D.W. (2007), Integrated Marketing Communications in HigherEducation, University of Connecticut, PhdDissertations. Ireland, L. (2002), Channel Integration Strategies, Target Marketing, 25 (9), 34-36. 62 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo Jones, J. P. andBlair, M. H. (1996). Examining 'ConventionalWisdoms' AboutAdvertisingEffectswithEvidenceFromIndependentStores. Journal of AdvertisingResearch, 36, 37-60. Jugenheimer, D. (1995), AdvertisingtheUniversity: A Professional ApproachtoAdvertisingtheUniversity, Journal of Marketing forHigherEducation, 6 (1), 1-22. Karrh, J. (2000), EvaluatingBeliefStrengthandConsistency in theAssessment of University Image, Journal of Marketing forHigherEducation, 10 (2), 1-9. Keegan, W.,Moriarty, S. andDuncan, T. (1992), Marketing, Prentice-Hall, EnglewoodCliffs, NJ. Keller, K. L. (2003). Strategic Brand Management: MeasuringandManagingBrandEquity, UpperSaddleRiver, New Jersey, PrenticeHall. Building, Kempner, K. (2003), TheSearchforCulturalLeaders, Review of HigherEducation, 26 (3), 363385. Kitchen, P.,Schultz, D., Kim, I., Han, D. andLi, T. (2004), WillAgencies Ever “get” (orunderstand) IMC?, EuropeanJournal of Marketing, 38 (1), 1417-1436. Kitchen, P.J. andSchultz, D.E. (1999), A multi-countrycomparison of thedriverfor IMC, Journal of AdvertisingResearch, Vol. 39 No. 1, pp. 17-21. Kittle, B. (2000), InstıtuonalAdvertising in forHigherEducation, 9 (4), 37-52. HigherEducation, Journal of Marketing Klassen, M. (2000), Lots of Fun, Not MuchWorkand No Hassles: Marketing Images of HigherEducation, Journal of Marketing forHigherEducation, 10 (2), 11-26. Kliatchko, J. (2005), Towards a newdefinition of Integrated Marketing Communications, International Journal of Advertising, 24 (1). Kotler, P. (2003), EnglewoodCliff, NJ. Marketing Management, 11th ed.,Prentice-Hall/PearsonEducation, Kotler, P. andFox, K. (1985), Strategic Marketing forEducationalInstitutions, Prentice-Hall, EnglewoodCliffs, NJ. Liu, S. (1998), Integrated Strategic Marketing on an Institutional Level, Journal of Marketing forHigherEducation, 8 (4), 17-28. Low, G. (2000), Correlates of AdvertisingResearch, 40 (3), 27-39. Integrated Marketing Communications, Journal of Low, G. S. (2000). Correlates of Integrated Marketing Communications. Journal of AdvertisingResearch, 40, 27-39. Maddox, K. (2005), IntegratedDepartmentsPromiseEfficiency, B to B, 90 (2), 1-49. Madhavaram, S.,Badrinarayanan, V. and McDonald, R. E. (2005). Integrated Marketing Communications (IMC) andBrand Identity as Critical Components of BrandEquityStrategy: A Conceptual Framework andResearchPropositions. Journal of Advertising 34, 69-80. Maringe, F. (2006), Universityand Course Choice: ImplicationsforPositioning, Recruitmentand Marketing, International Journal of Educational Management, 20 (6), 466-479. 63 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo McAlexander, J. andKoenig, H. (2001), UniversityExperiences, theStudentCollegeRelationshipandAlumniSupport, Journal of Marketing forHigherEducation, 10 (3), 21-43. McCormack, E. (2005), Enrollment of ForeignStudentsFallsfor 2nd Year: But RecentSurveysSuggesttheDeclineCouldEndSoon, TheChronicle of HigherEducation, 52 (13), A1. Meister-Scheytt, C. andScheytt, T. (2005), TheComplexity of Change in Universities, HigherEducationQuarterly, 59 (1), 76-99. Moore, R. (2004), TheRising Tide: “Branding” andtheAcademicMarketplace, Change, 36 (3), 5661. Morrill, R. (2000), TheUse of Indicators in the Strategic Management of Universities, HigherEducation Management, 12 (1), 105-114. Mount, J. andBelanger, C. (2004), Entrepreneurshipand Image Management in HigherEducation: Pillars of Massification, TheCanadianJournal of HigherEducation, 34 (2), 125-140. Naik, P. A. and Raman, K. (2003). UnderstandingtheImpact of Synergy in Multimedia Communications. journal of Marketing Research, 40, 375-388. Ramsden, P. (1998), ManagingtheEffectiveUniversity, Development, 17 (3), 347-330. HigherEducationResearchand Reid, M. (2003). IMC-PerformanceRelationship: FurtherInsightandEvidencefromtheAustralianMarketplace. International Journal of Advertising, 22, 227-248. Reid, M. (2005). Performance Auditing of Integrated Marketing Communications (IMC) ActionsandOutcomesq. TheJournal of Advertising, 34, 41-54. Reid, M., Johnson, T., Ratcliffe, M., Skrip, K. and Wilson, J. (2001). LinkingIntegrated Marketing Communications toPerformance: ComparingthePerformance of High Vs. Low Integration Brands in theAustralianand New Zealand Wine Industry. International Journal of Advertising, 20, 1-24. Ruch, R. (2001), Highered, inc.:The Rise of thefor-profitUniversity, The Johns Hopkins UniversityPress, Baltimore, MD. Rust, R. T.,Ambler, T., Carpenter, G. S., Kumar, V. andSrivastava, R. K. (2004). Measuring Marketing Productivity: Current Knowledge andFutureDirections. Journal of Marketing, 68, 7689. Sands, G. and Smith, R. (1999), OrginizingforEffective Marketing Communications in HigherEducation: RestructuringforyourCompetitiveEdge in Marketing, Journal of Marketing forHigherEducation, 9 (2), 41-58. Schultz, D. E. (1991), Integrated Marketing Communications: TheStatus of Integrated Marketing Communications Programs in the US. Today, Promotion Management, I (1), 37-41. Schultz, D.,Tannenbaum, S. J. andLauterborn, R. F. (1994). Integrated Marketing Communications :PullingItTogetherandMakingItWork, Chicago, IL, NTC Business Books. Selingo, J. (2005), ExpertstoColleges: Market Ourselves, TheChronicle of HigherEducation, 51 (41), A21. 64 �3rd International Symposium on Sustainable Development, May 31 - June 01 2012, Sarajevo Sevier, R. (2001), Brand as Relevance, Journal of Marketing forHigherEducation, 10 (3), 77-96. Sevier, R. and Johnson, R. (1999), Integrated Marketing Communication: A Practical Guide toDevelopingComprehensiveCommunicationStrategies, Case Books. Sheehan, K. andDoherty, B. (2001), Re-wearingthe web: IntegratingPrintand Online Communications, Journal of Interactive Marketing, 15 (2), 47-59. Smith, P.R.,Berry, C. andPulford, A. (1999), Strategic Marketing Communications, KoganPage, London. Temple, P. (2006), BrandingHigherEducation: IllısionorReality?,Perspectives, 10 (1), 15-19. Varey, R. and White, J. (2000), TheCorporateCommunicationSystem of Managing, Corporate Communications, 5 (1), 5-11. Residents’ Perceptions towards Sustainable Tourism Development: The Case of Alanya Aydin Cevirgen, Furkan Baltaci, Onur Oku Akdeniz University, Alanya Faculty of Business, Tourism Administration, Antalya, Turkey E-mails: acevirgen@akdeniz.edu.tr, fbaltaci@akdeniz.edu.tr, onuroku@akdeniz.edu.tr Abstract Sustainable development approach is of utmost importance for the future existence of tourism destinations. Therefore, enabling tourism development based on sustainability principles economically, socially and environmentally is considered to be a necessity. All stakeholders of the tourism sector have important roles in this development process. Especially, the inclusion of residents to this process and their involvement in decision-making mechanisms represent a focal point in sustainable tourism development. Any tourism development that does not take into consideration the needs and expectations of residents does not have much chance for success. There have been many studies made about residents’ perceptions and attitudes towards tourism and tourism development in tourism literature. However, only a few studies use sustainable development perspective in order to determine residents’ perceptions towards tourism development. Therefore, this study was conducted to determine the residents’ perceptions towards sustainable tourism development in Alanya, an important tourism destination of Turkey and Mediterranean region. Data gathered from 134 residents in Alanya were analyzed using factor and correlation analysis, t-tests and ANOVA. Results presented a four-factor perceived sustainable tourism development measurement scale: environmental sustainability; perceived social costs; maximizing community participation; and perceived economic benefits. Findings have shown that there is a significant correlation between perceived economic benefits and two of the other three factors, which are environmental sustainability and maximizing community participation. Another main finding of the study is that residents are not fully aware of nor have 65 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1364 Title A name given to the resource Universities Branding Process about Creating Value through Integrated Marketing Communications Author Author Omer , Kursad Tufekci Abstract A summary of the resource. Integrated marketing communication has been widely accepted by businesses around the world. This is a marketing communications system that allows organizations to beter manage their brand images. Integrated marketing communication strategies are aimed at combining or integrating the elements of the communication mix, such as advertising and public relations in order to create a balanced and consistent marketing communications massage thet strengthens the brand. Integrated marketing communication, if managed correctly gives an organization a competitive advantage because of its cost effectiveness and its ability to maximize the impact of its product and services development and the communication of the organization’s massages within the marketplace. The market environment in higher education is extremely competitive. Universities need to become beter with the coordination of their marketing communication programs. So universities create a strong emotional bond with their markets in order to be perceived as a relevant choice in their target markets’ minds. Many universities experience difficulties coordinating their marketing communications programs and could benefit by integrating their marketing communication efforts to realize greater productivity within their recruitment, retention and development efforts. Keywords:Universities, Integrated Marketing Communication, Branding, Marketing, Sustainability Competitive Advantage Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2012-05-31 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed H Social Sciences (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/898d365000b601bc0f5540d85e4c70f6.pdf 3051a02a4bdfcbe840c0eddc39041098 PDF Text Text 2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo Universities That Bring About Change In A Changing World: A Model Suggestion M. Nurettin ALABAY Turgut Özal University Economics and Business Administrative Science Faculty Business Department Ankara, Turkey nalabay@gmail.com Yavuz KAHRAMAN Fatih University Ankara Vocational School Business Management Department Ankara, Turkey kahramanyavuz@yahoo.com Abstract:A closer examination of history reveals that humanity has been undergoing a constant development, particularly after the discovery of writing, numerals and zero. Alvin Toffler in his book ―The Third Wave‖, describes three great revolutions that occurred since the creation of the world: the agricultural revolution, the industrial revolution, and the information revolution. Education/training, particularly higher education, has come to be regarded as the most important factor that changes, improves, and shapes the society. It is also known that with this fact in mind, governments may tend to establish universities in the regions which they want to change and improve. Why would students and parents still choose the universities that are far away from their hometowns or located in other regions? It may be suggested that qualities of universities play an important role in their decisions. But are people motivated solely based on the qualities of universities? Are there other factors involved? Also, can the high preferableness of a university be considered as the only criterion for its success? Which factors are more effective in students‘ university preferences?Do such factors as qualification of university lecturers, the number of students per lecturer, the employment opportunities after graduation, and prestige play a role in students‘ choosing a particular university? If yes, to what extent? What should be the measurement metrics for a university? Are ―quality of education,‖ ―internationalization,‖ ―research,‖ and ―prestige‖ sufficient metrics in this regard? Why does a specific country attract more international students than others? Why do other countries send students to that specific country? What are the numbers of universities of countries? What are the capacities of these universities and are these capacities adequate?In order to measure the performances of university lecturers, is it adequate to assign some scores to their academic works, particularly asking lecturers to publish works in a foreign language as well as encouraging them having works published in a way to get more citations. This study evaluates the strategic positions of the universities around the world and discusses their projections. It examines such issues as the qualities of a good university, criteria of performance measurement, qualities required for attracting international students. Introduction The important turning points such as industrial revolution and information society in the process which has come so far has turned universities into means of global change. While universities derives strength from the society which they are in and at the same time they are main factors which affect the capacity of change in the society However all universities are not the same. The efficiency degrees of universities are different from each other. Which sub values are these differences based on? In this context, main reasons of why students prefers universities located in other regions, the degree of importance of these, The qualities of academicians The number of students per academician 339 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo The possibilities or opportunities of finding a job after graduation, prestige of the university When efficient factors and measurement criterion for the preferableness of universities are considered, education quality, internationalisation, the number of universities, which internationally cooperated with, the number of research publications, prestige of university could be seen. Why does a country attract more international university student than others? Why do countries send students to universities in other countries? Two factors play main role in international student mobilisation. These are 1) the impulsive factors in students‘ country (difficulties) 2) the attractive factors of the specific country (facilities). What are the numbers of universities of those countries? What are the capacities of these universities and are these capacities adequate? In order to measure the performances of university lecturers, is it adequate to assign some scores to their academic works, particularly asking lecturers to publish works in a foreign language as well as encouraging them having works published in a way to get more citations? The main difference established by this model is that we use the term education to denote some different qualities, including occupational capabilities, moral modeling and behavioral modeling (AJZEN, I. 1988; TAJFEL, H. and Turner, J. C. 1986). When we approach universities as a system, it is seen that the system is a higher education system with its inputs, process and outputs. This study is based on results, which have come by looking at only outputs in order to evaluate an university university (ARWU, 2009; PENN State University, 2006; Webometrics Ranking of World Universities; THES - QS World University Rankings). As it is seen on figure 1, total quality of outputs for a system is related with the qualities of inputs and process (ENQA, 2005). According to this, when the output is measured, the quality of input and process will be understood. Many factors are developed in order to measure the efficiency and outputs of university (KETTUNEN, Juha and Mauri Kantola, 2007). Efficiency measurement in university is related to how much the level of inputs‘ quality increase. Therefore, as a methodology, the comparison between the levels of students when they were and the levels of final year and after graduation is adopted. External Environment INPUT PROCESS OUTPUT Internal Environment Feedback Figure 1: System and Components Teaching and Education in Universities To measure the level of education in universities, the parameters in Table 1 could be used. 340 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo A A A A B B B B C C C D D D D D D D D D D D D D D D D D Indicator-1: Education-Training 1. Total number of registered students 2. The average of scoring during the registration 3. The number of beneficiary students and their percentage 4. The percentage of international students 5. The Number of students‘ projects 6. The number of students who are awarded 7. Percentage of graduation on time 8. Percentage of students academic success 9. The percentage of placement of graduates 10. Average of Graduation Degree 11. The Level of wages that graduates earn 12. The percentage of student/academician 13. The length and duration of student-lecturers‘ meeting outside lectures 14. The percentage of student/academic adviser numbers 15. The percentage of student/computers 16. The duration of Internet access per lecturer 17. Duration of internet access per student 18. Percentage of international academician 19. Number of books in the library a. The number of books per lecturer b. The number of books per student 20. The number of electronic library membership 21. Indoor space (square meter) 22. Outdoor space (square meter) 23. Students‘ Income a. The rate of incomes from national students to budget b. The rate of incomes from international students to budget 24. The number of foreign languages in which education is carried on Table 2: Indicator-1: Education-Training The indicators, which show the potential of newly registered student, are shown in first chapter. In second chapter, the indicators of advantages students gain at the university are taken place. In third chapter contains the criteria for the measurements of success of the students during and after the graduation time In the four chapter includes factors which will discover the success of university‘s first, second and third sections. Research and Publication in Universities The criteria in selection and promotion of academic personnel that is the most important human resource for a university is shown Table 2. 341 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo Indicator-2: Research-Publication 1. Number of Articles in National Refereed Journals 2. Number of Articles in Internationally Cited Journals 3. Number of National Paper a. Number of national papers per academic personnel 4. Number of International Papers a. Number of international papers per academic personnel 5. Number of Books a. Books with Editing b. Chapters in Book c. Books in Foreign Languages d. Books per lecturers 6. Number of Projects a. Number of National Projects b. Number of International Projects c. Number of Local Projects d. Projects per academic personnel 7. Total Number of Citations a. Number of Citation per academic personnel 8. Number of Copy Rights, Licences, Patent and Innovations a. Number of patents per academic person 9. Annual Income from Research and Publications a. The percentage of Annual Income from Research and Publications in the budget Table 3: Indicator-2: Research-Publciation In this chapter, the factors, which show scientific image of university, the successes in the post graduation level and the acceptance of higher-level students, are pointed out. The activities in this section could be classified as national, international activities and scientific publications and projects. These activities could be sum up as the studies, which academic personnel carry out in order to improve themselves and contribute the world of science (ELTON, Lewis ,2008). Consequently, these efforts contribute to universities. As a result, the scientific level and image of a university becomes apparent. This situation provides the applications of high-level undergraduate and postgraduate students and offers opportunities for students with potential to join the scientific studies and projects. Universities’ Services to Society The factors in this chapter are the ones that cause the integration of university with the society and embracement of university by the society. Components that provide universities sufficient possibilities to develop strong relations with partners and joint owners are examined in this chapter. In the widest meaning, whole humanity is universities‘ natural partners. Therefore, solution suggestions of academicians for every kind of problems, which are in regional, national or international level, are expected. It is possible to separate indicators, which are shown at Table 3, into three main sections for the purpose of service to society. These can be classified as A) to find solutions to problems, B) In cooperation with partners, improvement and development, C) the components of income. While generating solutions to problems is being fulfilled after problems emerged in the form of intervention, collaboration with partners with an empathetic approach means works with future projection before the problems arise. Final chapter also analyses the donations and services of university in return of income. 342 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo A A A B B B B B B B B C C C C Indicator-3: Service to Society 1. Number of Suggestions for Solutions of the Local and Regional Problems 2. Number of Suggestions for Solutions of National Problems 3. Number of Suggestions for Solutions of International Problems 4. Number of Projects for the Cooperation of University and Society a. Number of people who are served in the university hospitals b. Number of People who are benefited from the services towards disadvantages groups. 5. Number of Projects about cooperation of University and Industry 6. Numbers of Project for the Cooperation of university and NGO‘s 7. Number of Projects for the cooperation of University and State 8. Number of Hours for the Education open to Public 9. Number of Participants for the Education open to Public 10.Proportion of Incomes from the Social Service Projects in the University‘s Budget a. Proportion of Incomes from the State in the Budget b. Proportion of Incomes from the donations in the Budget c. Proportion of other incomes in the budget Table 4: Indicator-3: Service to Society The Moral (Ethical) Values in the Universities Indicators that are obtained by analysing moral and ethical values in universities in terms of students and staff are taken place in Table 4. The basic reason for measuring these values in terms of personnel is related to the necessity of setting example for students 37. A A A A A A A B B B B B B B Indicator-4: Moral Values 1. Staff number and ration of alcohol dependents 2. Staff number and ration of drug addicts 3. Intended disciplinary staff ratio 4. Staff number and ratio who committed an offence or crime 5. Staff number and ratio of smokers 6. Number and ration of personnel involved in an ideological event 7. Number and ration of personnel carrying cutting tools, and lethal weapons 8. Student number and ration of alcohol dependents 9. Student number and ration of drug addicts 10. Intended disciplinary student ratio 11. Student number and ratio who committed an offence or crime 12. Student number and ratio of smokers 13. Number and ration of students involved in an ideological event 14. Number and ration of students carrying cutting tools, and lethal weapons Table 5: Indicator-4: Moral modeling educational indicators Values that we wish to transmit to students via leading by example There are some values in universities that cannot be digitalised therefore cannot be measured. However according to Likert scale, it is possible to obtain some ideas about these values. These values can be seen in Table 5. These values contribute the enrolment of qualified students to universities. The values classified in three sections. These are A) Values related to university‘s name and brand which look at external environment, B) Values that develop university and productivity of staff and students are related with internal affairs. C) High values which separates university from others. Below mentioned list of values cannot be teached or quantized readily. They only can be transmitted by behavioral leading by example to students. These positive qualities cannot be dictated in any way but they can be embraced by the students solely due to their free will if the staff can establish an attractive and positive image. 37 Akademisyenin anlattıklarını kendisi yaĢayarak verdiğinde daha etkili olduğu bilinmektedir. 343 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo A A A B B C C C C Indicator-5: Values that cannot be digitalised 1. Institutional Culture (Values, Beliefs, attitudes, the way of thinking and moral sense) 2. Prestige 3. Brand recognition and awareness 4. The presence of Academic Freedom 5. The presence of Freedom of Thought 6. Existence of Ethical Values 7. The presence of universal humanist values 8. The presence of sense of solidarity 9. Presence of Confidence and Trust Table 6: Indicator-5: Values that we wish to transmit to students via leading by example Conclusion In this study, the proposition of university model that contains values, which are expected to be in a university could contribute positively to the changes in the world is developed. This proposed model is built on outputs since it would be too difficult and to wide to analyze whole university system. To measure outputs will give us important information about the inputs and the process since quality outputs depend on quality inputs and process. In this model the reasons of university preference have been analyzed from different dimensions such as the quality of education, research and publications, the popularity of the university and the culture of institution The question of why any university is more attractive than other universities for international students and why students do not prefere domestic universities but go to foreign universities was answered by the model as a result of international publications and projects, and academic freedom which are essentials for international popularity. Proficiency level of universities will be assessed with comperative analyses of the number and capacity level of both domestic and foreign universities Many methods have been developed so far to measure the efficiency of universities. These measures mostly depend on education and research-publication measures. Many times even education was out of measurement. But differing from other models, this model supplies new measures in respect to social service, role model of academics to students in the education process and moral values beside of education and researchpublication measures. The essential point of this model is the acceptance of positive behavioral moods via academic and administration stuff who are complete exampler for students and society rather than unflexible administrative rules. It is clear that enforced and administrated changes are not permanent but self-preferred and beloved changes are permanent. References AJZEN, I. (1988), Attitudes, personality, and behavior, Milton-Keynes, England: Open University Press & Chicago, IL: Dorsey Press. AVRUPA Yüksek Öğretimde Kalite Güvencesi Birliği, (2005), Avrupa Yüksek Öğretim Alanında Kalite Güvencesi için Standartlar ve Ġlkeler, Helsinki, Finlandiya. (ENQA, Standarts and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher ARWU, Academic Ranking of World Universities - 2009 http://www.arwu.org/ARWUMethodology2009.jsp BALDRIGE National Quality Program, 2009-2010 Education Criteria for Performance Excellence, Leadership, Ethics, Competitiveness, www.baldrige.nist.gov BARROW, Clyde W. (1996), ―The Strategy of Selective Excellence Redesigning Higher Education for Global Competition in a Postindustrial Society‖, Higher Education, Vol. 31, No. 4, (Jun.), pp. 447-469. http://www.jstor.org/stable/3447820 24/07/2008 BOK, Derek (2007), (Çev: BarıĢ Yıldırım) Piyasa Ortamında Üniversiteler: Yükseköğretimin TicarileĢmesi, Ġstanbul Bilgi Üniversitesi Yayınları 161, ġubat, Ġstanbul. DONDELINGER, Germain (2005), Avrupa Yükseköğretim Alanının Mevcut Durumu, Uluslararası Yükseköğretim Konferansı, 14-15 Kasım, (15-20), YÖK, Ankara. 344 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo DUDERSTADT, J.J. (2000), A University for the 21st Century, Ann Arbor: University of Michigan Press. ELTON, Lewis (2008), ―Collegiality and Complexity: Humboldt's Relevance to British Universities Today‖, Higher Education Quarterly, Volume 62, No 3, July. ERDEM, Ali Rıza (2006), ―Dünyadaki Yükseköğretimin DeğiĢimi‖ Selçuk Üniversitesi Sosyal BilimlerEnstitüsü Dergisi, 15, 299–314. ERGÜDER, Ü., S. Sevük, M. ġahin, T. Terzioğlu, Ö. Vardar, (2003), Yükseköğretimin Yeniden Yapılandırılması: Temel Ġlkeler, Yayın No. TÜSĠAD-T/2003-10-365, Ekim, Ġstanbul. GÜRÜZ, Kemal (Koordinatör), Erdoğan ġuhubi, A. M., Celal ġengör, Kazım Türker, Ersin Yurtsever (1994), Türkiye'de ve Dünyada Yükseköğretim, Bilim ve Teknoloji, Türk Sanayicileri ve ĠĢadamları Derneği (TÜSĠAD), Ġstanbul. HATAKENA, S. (2006), Higher Education in Turkey for 21 st Century:Size and Composition, World Bank. HAUG, Guy and Jette Kirstein (1999), Main Trends and Issues in Higher Education Structures in Europe, Project Report – Trends in Learning Structures in Higher Education, European Commission. HOFSTEDE, G. (1980), Culture's Consequences, International Differences in Work Related Values, Beverly Hills, CA: Sage. ISAAC, Stephen., William B. Michael (1995), Handbook in Research and Evaluation, EdITS, San Diego, California. KELLER, G., (1983), Academic Strategy: The Management Revolution in American Higher Education, The Johns Hopkins University Press, Baltimore. KETTUNEN, Juha and Mauri Kantola (2007), ―Strategic Planning and Quality Assurance in the Bologna Process‖, Perspectives, Volume 11, Number 3, July. KOTTER, J. and Schlesinger, L., (1991), ―Choosing Strategies for Change‖, Harvard Business Review, May-June. KÜÇÜKCAN, T. ve Gür, B. S. (2009), Türkiye'de Yükseköğretim:KarĢılaĢtırmalı Bir Analiz, Temmuz, Ankara: SETA. OECD, (2007), Education at a Glance 2007: OECD Indicatiors, Paris. ÖZDEM, Güven ve E. SARI, (2008), ―Yükseköğretimde Yeni BakıĢ Açılarıyla Birlikte Yeni Kurulan Üniversitelerden Beklenen ĠĢlevler (Giresun Üniversitesi Örneği)‖, Üniversite ve Toplum, Bilim, Eğitim ve DüĢünce Dergisi, Mart, Cilt 8, Sayı 1. http://www.universite-toplum.org/text.php3?id=351 08.04.2009 PENN State University (2006), Fulfilling The Promise: The Penn State Strategic Plan 2006-2007 through 2008-2009, Goals, Strategies, and Strategic Indicators, University Park, PA. http://www.psu.edu/president/pia ROWLEY, Daniel James and Herbert Sherman, (2001), From Strategy to Change: Implementing the Plan in Higher Education, Jossey-Bass, San Francisco. SHANGHAI Jiao Tong University, (2004), ―Academic Ranking of World Universities, Top 500 World Universities‖, Institute of Higher Education. SPORN, Barbara (2001), ―Building Adaptive Universities: Emerging Organisational Forms Based on Experiences of European and US Universities‖, Tertiary Education and Management 7: 121–134, Kluwer Academic Publishers, Printed in the Netherlands. TAJFEL, H. and Turner, J. C. (1986), The Social Identity Theory of Inter-Group Behavior. In S. Worchel and L. W. Austin (eds.), Psychology of Intergroup Relations, Nelson-Hall, Chicago. TEPAV, (2007), Higher Education and the Labor Market in Turkey, World Bank. THES - QS World University rankings/methodology/simple-overview Rankings, http://www.topuniversities.com/university-rankings/world-university- TOLMIE, Fiona (2005), ―The HEFCE Guide to Strategic Planning: The Need for a New Approach‖, Perspectives, Volume 9, Number 4, October. UNIVERSITY OF NORTH TEXAS (2009), Residency Tuition for International Students, http://www.international.unt.edu/index.php?option=com_content&view=article&id=201:residency-tuiton-for-internationalstudents&catid=95:requirements&Itemid=148, EriĢim: 30 Haziran. 345 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo VILALTA, Josep (2001), ―University Policy and Coordination Systems Between Governments and Universities: The Experience of the Catalan University System‖, Tertiary Education and Management; 7:9-22; Kluwer Academic Publishers, Printed in the Netherlands. VISAKORPI, J., F. Stankovic, J. Pedrosa, C. Rozsnyai (2008), Türkiye'de Yükseköğretim: Eğilimler, Sorunlar ve Fırsatlar, Yayın No. TÜSĠAD-T/2008-10-473, Ekim, Ġstanbul. WEBOMETRICS RANKING OF WORLD UNIVERSITIES, http://www.webometrics.info/about_rank.html WORLD BANK, (2007) Turkey – Higher Education Policy Study, Volume I: Strategic Directions for Higher Education in Turkey. Report No. 39674 – TU. World Bank Human Development Sector Unit Europe and Central Asia Region (Türkiye – Yükseköğretim Politikaları ÇalıĢması, Cilt I: Türkiye‘de Yükseköğretim için Stratejik Yönler. 39674 – TU Sayılı Rapor. Dünya Bankası Ġnsan GeliĢimi Bölümü Avrupa ve Orta Asya Bölgesi), Haziran. http://siteresources.worldbank.org/EXTECAREGTOPEDUCATION/Resources/4446071192636551820/Turkey_Higher_Education_Paper_062907.pdf YILMAZ, Emine Merdim (Editör), Yükseköğretimde Bolonya Sürecine Uyum ÇalıĢmaları, Avrupa Birliği Ülkelerinde Yükseköğretim, YÖK, http://www.yok.gov.tr/egitim/ab/avrupa.doc, 21.10.2008 ve http://arkitera.com/g72-yuksek-lisansegitimi.html?year=2008&aID=947, 3.12.2008 YÖDEK, (2007), Yükseköğretim Kurumlarında Akademik Değerlendirme ve Kalite GeliĢtirme Rehberi, Sürüm:1.1. YÖK, (2005), Yükseköğretim Kurumlarında Akademik Değerlendirme Ve Kalite GeliĢtirme Yönetmeliği, Resmi Gazete Tarihi: 20.09.2005 Resmi Gazete Sayı: 25942. YÖK, (2007), Türkiyenin Yükseköğretim Stratejisi, Yayın No: 2007-1, Baskı ve Cilt: Meteksan A.ġ., Ankara. 346 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 192 Title A name given to the resource Universities That Bring About Change In A Changing World: A Model Suggestion Author Author ALABAY, M. Nurettin KAHRAMAN, Yavuz Abstract A summary of the resource. A closer examination of history reveals that humanity has been undergoing a constant development, particularly after the discovery of writing, numerals and zero. Alvin Toffler in his book ―The Third Wave‖, describes three great revolutions that occurred since the creation of the world: the agricultural revolution, the industrial revolution, and the information revolution. Education/training, particularly higher education, has come to be regarded as the most important factor that changes, improves, and shapes the society. It is also known that with this fact in mind, governments may tend to establish universities in the regions which they want to change and improve. Why would students and parents still choose the universities that are far away from their hometowns or located in other regions? It may be suggested that qualities of universities play an important role in their decisions. But are people motivated solely based on the qualities of universities? Are there other factors involved? Also, can the high preferableness of a university be considered as the only criterion for its success? Which factors are more effective in students‘ university preferences?Do such factors as qualification of university lecturers, the number of students per lecturer, the employment opportunities after graduation, and prestige play a role in students‘ choosing a particular university? If yes, to what extent? What should be the measurement metrics for a university? Are ―quality of education,‖ ―internationalization,‖ ―research,‖ and ―prestige‖ sufficient metrics in this regard? Why does a specific country attract more international students than others? Why do other countries send students to that specific country? What are the numbers of universities of countries? What are the capacities of these universities and are these capacities adequate?In order to measure the performances of university lecturers, is it adequate to assign some scores to their academic works, particularly asking lecturers to publish works in a foreign language as well as encouraging them having works published in a way to get more citations. This study evaluates the strategic positions of the universities around the world and discusses their projections. It examines such issues as the qualities of a good university, criteria of performance measurement, qualities required for attracting international students. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2010-06 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/756fe7ae4dc3fbd452447cbee9795b94.pdf 7f56f2eb99ba4edde92e61029efda636 PDF Text Text 2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo University Intellectual Capital: Measurement Model and Application Meliha HANDZIC International Burch University, Sarajevo Bosnia and Herzegovina Elif ÖZTÜRK International Burch University, Sarajevo Bosnia and Herzegovina elifozturk@ibu.edu.ba Abstract: There is the widespread recognition of the importance of intellectual capital (IC) as a major source of competitive advantage for any organisation operating in today‘s knowledge economy (KE). In particular, universities are recognised as being essential to the new economy as the prime producers and transmitters of knowledge in a society. Therefore, it is not surprising that the management and measurement of IC by universities is becoming an increasingly important issue in the knowledge management (KM) research and practice. It is argued that universities need to use the IC model as a tool to aid them in meeting new management challenges and diffuse their intangible resources and activities to their stakeholders and society at large. This study addresses this need by developing a specific model for measuring intellectual capital of universities and by applying it in the specific context of a new private university in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. It is hoped that the use of this model can help the university in reaching its scientific and educational goals. Keywords: Importance of Intellectual Capital, Competitive Advantage, Knowledge Economy, Knowledge Management, Intangible Resources. Introduction Intellectual capital has gained the increased prominence as a business and research topic principally due to the rise of the knowledge economy. Knowledge economy is described by OECD as the economic activities and systems which are directly established by creation, circulation and application of knowledge and information (Chen, 2008). Intellectual capital (IC) has been widely recognised as a major resource of organisations in the knowledge economy (KE). The concept of IC combines the idea of the intellect power with the economic concept of capital for the purpose of producing innovative or more efficient and effective goods and services. Typically, the term IC refers to all knowledge resources that determine the competitiveness of an organisation. It includes intellectual property such as patents and licences, as well as the skills and know-how of people, documents and information systems (Kleiner et al, 1996). Intellectual capital is synonymous with knowledge assets, intellectual assets or intangible assets (Guthrie, 2001). In recent economic and social developments, intellectual capital is implicated as the instrumental in the determination of enterprise value and economic performance. From the IC perspective, the aim of an organisation is to create and/or extract value from knowledge assets by maximizing the interrelationship between different types of its intellectual capital (Handzic and Zhou, 2005). It has also been widely recognised that the success of the knowledge economy or society depends on the effective utilisation of its intangible assets such as knowledge, skills and innovative potential (ESRC 2007, Critical 2009). In research, the current emphasis is on important theoretical and empirical contributions relating to the measurement and reporting of intellectual capital. Therefore, in this study, we address the issue of IC measurement by developing and applying a specific IC measurement model for universities. The paper is structured as follows. It starts with this introductory section. In the following section, we review relevant literature on universities and their IC models of interest to this study. Next, we describe the survey research method applied in the current investigation. Then, we present results of our quantitative and qualitative data 740 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo analyses. A discussion of our findings in the light of past literature follows. Finally, conclusions and contributions to research and practice are offered in the last section. Literature Review This section draws from past research and practice in order to develop a more comprehensive and holistic understanding of IC frameworks as a common ground for developing a specific IC measurement model for universities. First, the section looks into the place of universities in knowledge economy. Then it presents some recent efforts at developing IC models and examines their use in measuring and reporting human, structural and relational capital categories. In the end, it states the objectives of the present study. University and Knowledge Economy In his recent review, Ozlen (2010) states that the central task of universities is to create new knowledge and thereby engender innovations. Innovations are based on information and knowledge processes of various kinds. Such processes cannot take place without accurate, up-to-date knowledge in the focal areas of the universities‘ research interests and efforts. Alliances and social network theory provide one potent perspective for the analysis of relevant relationships. Networking is based on reciprocity and the exchange of the resources, ideas, information, knowledge, and social support that mediate all relationships. The purpose of internally driven networking is to break down internal barriers and boundaries, thereby allowing members to create quick and open person-to-person and group-togroup communications for exchanging information and sharing knowledge for the improvement of organizational performance. According to Ozlen (2010) IC is the most vital and strategic resource for universities. Actually, IC is at the core of the University‘s mission and reason of existence. Attracting and retaining qualified intellectual capital plays a vital role in reinforcing the University‘s educational standards. IC is not only an input resource for a University, but it is also a product in the sense that faculty members‘ IC is used to nurture that of its students. As an institution earns a reputation as a superior quality provider of education, it will be able to attract more local and foreign students which will contribute in turn to the institution‘s prosperous continuity. IC reports recognise that the ―the efficient use of IC is essential for a university‘s performance‖ University Knowledge Assets Portfolio There are many classification schemes which attempt to categorise knowledge assets or IC in organisations. Handzic and Zhou (2010) presented a widely-accepted scheme of three sub-categories: human capital, organisational (internal) capital and customer (external) capital. In addition to this, knowledge assets can be divided into core and supporting assets Core knowledge assets comprise a firm‘s core skills and competencies. They lie in the areas in which the firm has competitive strengths. In contrast, supporting knowledge assets are complementary generic and operational assets that support or enable the delivery, storage and acquisition of core knowledge assets. Every organisation possesses valuable intellectual materials in the form of data, documents, procedures, capabilities, etc. These can be found in people, organisational structures and processes, and customer relationships. To succeed, organisations need to have a clear understanding of which knowledge assets are important to their success and how these assets are distributed over different parts of the company and among different functions and workers. The portfolio of knowledge assets is typically determined by an organisation‘s strategic plan. The following sections present some examples of knowledge assets of universities under human, structural and relational subtitles. Typically, key indicators of human capital of universities include the ability to attract and retain staff of good caliber,, dedicated staff, implementation of effective staff and student equity measures. Indicators of structural capital (customer capital) include projecting a highly visible positive image, ability to attract good students, technological support, quality research, relevant tuition programmes, quality research, internationalization, visionary participative strategic management, adherence to mission, financial health of the institution. Study Objectives There is a growing evidence in support of the application of IC tools in universities and the potential benefit this would bring (Sanchez et al., 2009). Up to now, only a few universities have taken the challenge of trying to measure and report on intangible assets (Ramirez et al., 2007). In this study, we evaluate IC capital of the case university by assessing its human, structural and relational facets. Human capital was evaluated in terms of explicit 741 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo and tacit knowledge of the universities‘ personnel acquired through formal and informal educational and actualization processes embodied in their activities; Structural capital captured the explicit knowledge related to the internal process of dissemination, communication and management of scientific and technical knowledge in the organization; and relational capital gathered the wide set of economical, political and institutional relationships developed and maintained by the university (Ramirez at al., 2007). A mix of objective and subjective, financial and nonfinancial measures can be used to assess these IC aspects. For the purpose of this study, we adopted the subjective nonfinancial measurement approach. The approach has been described in more details in the following section. Research Method This section describes the design of the study, the population and sample, the operationalisation of examined variables, and the instrumentation development, procedures, and data analyses employed. Research Design and Instrument Our intention in this study was to produce a broad picture of intellectual capital in the higher education institution. A new private university in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina was chosen as a study case for convenience reasons and a descriptive survey was adopted as a preferred method for this research (Judd et al. 1991). The name of the case university has been concealed for the purpose of privacy protection. The survey design was based on a range of insights from the theoretical IC literature and the review of prior related survey research. The design of the survey took into account time requirements, emotional cost, trust, nature of the relationship between respondents and researchers. Thus the survey form was compact and no personal information was required. The questionnaire was written on a single page with 18 questions written in 10-point font. This layout was selected based on the time cost to the respondents. It was tested to take approximately 15 minutes to complete in the participants‘ own chosen time. The survey was also formatted for clarity. It was divided into 5 major parts, and included short starting instructions. The 5 sections of the survey comprised: (i) Demographic information (role, gender); (ii) Human capital (importance and actual status); (iii) Structural capital (importance and actual status); (iv) Relational capital (importance and actual status); and (v) Comments. Subjects and Procedure Participants in this survey included employees across the case university departments. Respondent demographics sought included employee role (academic or support) and gender (male or female). The names of the respondents were unknown and not required for the purpose of collecting data. The questionnaires were distributed to the recipients by one of the authors. Given that surveys receive the low fraction of responses, we tried to lift the response rate by personally contacting colleagues at the case university, handing out the questionnaires, reminding the recipients that the survey should be completed and collecting them when done. Data collection was carried out over a period of one week. A total of 32 responses were received. The maximum response rate was achieved. In replying to the questions and statements the respondents were required in most questions to tick appropriate responses using attitude questions in the questionnaire. This allowed respondents to rank their agreement to a statement relative to positive and negative end-points of a seven-point Likert scale. Some questions were multiple choice or required textual responses. The questionnaire responses were encoded, entered into a computer and then analysed using Microsoft Excel spreadsheet program. The survey responses were combined into one file and the descriptive statistics were calculated for each variable from the responses to each of the items. Relevant descriptive statistics and any uncharacteristic results are described in the following results section of this paper. Results This part presents the results of the analysis of the collected survey data. The first section examines the respondents‘ demographic information. The next three sections present respondents‘ views about the case university‘s human, structural and relational capital. The final section presents the most notable comments on all three IC facets. 742 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo Respondent Demographics The profile of the sample is examined in terms of the respondents‘ role at the case university (academic staff, support staff) and gender (male, female). Of the total of 32 survey respondents, 72% were academics and 28% were support staff. Furthermore, 81% of the respondents were male and 19% female. This distribution suggests that the survey responses generated may reflect more closely the views of male academics (Table 1). Role Male Female Academic staff 56% 16% 25% Table 1: Respondent Demographics 3% Support staff Human Capital This section examines the respondents‘ opinions about the importance and actual status of human capital at the case university. When asked about their opinion about the importance of human capital, 92% of the respondents agreed (rates > 4) and only 3% disagreed (rates < 4) with the given statements on a variety of aspects of human capital. The next table (Table 2). shows the distribution of respondents‘ opinions about existent human capital at the case university. Opinions were separated into those that agree (rates > 4) and those that disagree (rates < 4) with given statements. Thus, it was possible to identify more clearly positive and negative feelings about various evaluated aspects. Each statement was rated separately by the respondents. There was a shared view by 65% of the respondents that the case university provides high quality teaching in small groups (statement 5). Furthermore, 50% of the respondents held the view that the case university offered full administrative support for teaching and research (statement 4). In addition, 47% of the respondents recognised that the university had strong and visionary leadership (statement 1) and that academic staff were motivated to do research (statement 6). Finally, 45% respondents felt that the university hired high quality academic staff (statement 2) and 44% believed that academic staff were dedicated researchers and instructors (statement 3). Statements Agree Disagree 1. The university has strong and visionary leadership 47% 28% 2. The university hires high quality academic staff 45% 23% 3. Academic staff are dedicated full time researchers/instructors 44% 19% 4. The university provides full admin support for academics 50% 28% 5. Academic staff work with small groups of students 65% 26% 6. Academic staff are motivated to do research Table 2: Human Capital 47% 34% To eliminate any possibility of academic bias, the responses for human capital were cross-tabulated against the roles of the respondents. No major differences were found in ratings between respondents from academic and support staff. (Table 3). Role Agree Disagree Academic staff 70% 30% Support staff 55% 45% Table 3: Opinions about Human Capital by Role 743 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo Structural Capital This section examines the respondents‘ opinions about the importance and actual status of structural capital of the case university. With respect to respondent opinions about the importance of structural capital, 87% agreed (rates > 4) and 3% disagreed (rates < 4) with given statements on a variety of the structural capital aspects. Statements Agree Disagree 1. Wide variety of disciplines are taught at the university 38% 28% 2. The university has several specialty domains 34% 44% 3. The university has contributed to many scholarly outlets 16% 56% 4. Own research outlets have been started by the university 53% 19% 5. The university offers necessary library and info-services 38% 47% 6. IT provides reliable infrastructural support for teach/research Table 4. Structural Capital 25% 38% With respect to the existent structural capital at the case university, the respondents‘ opinions were divided. (Table 4). There was appreciation by 53% of the respondents that the university started own research outlets (statement 4) and agreement by 38% with the observation that a wide variety of disciplines were taught at the university (statement 1). However, 56% respondents disagreed with the assertion that the university contributed to many scholarly outlets (statement 3). Similarly, 44% respondents disagreed with the proposition that the university had specialty domains (statement 2). Furthermore, 47% and 38% of the respondents opposed the claim that the university offered necessary library/information services (statement 5) and IT support for teaching and research (statement 6). Relational Capital This section examines the respondents‘ opinions about the importance and actual status of relational capital at the case university. Regarding the importance of relational capital, 91% of the respondents agreed (rates > 4) and 4% disagreed (rates < 4) with the view that relational capital was important to the case university. The remaining respondents were unsure or provided no answers. Statements Agree Disagree 1. High quality students are being attracted to the university 56% 31% 2. University offers expertise to external stakeholders 16% 41% 3. There is close partnership established with other universities 25% 28% 4. The university is a member of scientific/professional assoc. 19% 44% 5. The university encourages academic networking 56% 28% 6. The university promotes positive public image Table 5: Relational Capital 41% 19% Respondents‘ opinions concerning the existent relational capital at the case university were divided. (Table 5). There was agreement by 56% of the respondents that the university encouraged networking (statement 5) and attracted high quality students (statement 1). There was also agreement by 41% of the respondents with the view that the university promoted positive public image (statement 6). However, 44% and 41% of the respondents opposed the claim that the university was a member of scientific and professional associations (statement 4) or established close 744 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo partnership with other universities (statement 3). Finally, 28% rejected the proposition that it offered expertise to external stakeholders (statement 2). Comments Respondents were asked to give textual comments about the three facets of intellectual capital. From the responses obtained, the most notable comments were: (1) barriers to research created due to teaching overload and lack of time and opportunity to attend conferences; (2) inadequate study space provided in the library; and (3) deeply felt belief that the case university would attain a position among top 100 universities in Europe. Discussion This section analyses and interprets empirical data from the survey of IC importance and actual status at the case university. It seeks to establish whether IC has developed adequately and whether and how it differs from the desired ideal state. Responses to survey questions and comments about human, structural and relational assets expose the following current IC status at the case university. Analysis of Key Findings In summary, the study findings for human capital indicate a positive overall picture. These findings reveal that there is the universal recognition of the importance, as well as the positive collective view of the existent human capital at the case university. This implies that human capital is the major strength of the case university. Such contention is reinforced further by deeply felt belief that the case university has the potential to attain a position among the 100 best universities in Europe. This is an important and encouraging finding. In contrast, the findings for structural capital are divided. Although there is a widespread acknowledgement of its importance, the distribution of current results implies a rather negative overall judgement of the case university‘s structural capital at present. Major shortcomings have been identified in the areas of (i) specialty research domains and scholarly contributions; and (ii) supporting information technology and library infrastructure and services. The first problem is reinforced by comments of teaching overload and the lack of necessary time and opportunity to do and present research. This suggests the need for the case university‘s leadership to find a way to eliminate current barriers to research by rebalancing teaching and research activities at the case university. The second (infrastructural) problem is currently being addressed through major construction work. With a new building construction well underway, it is expected that the sophisticated teaching and research infrastructure will be available to students and employees at the beginning of the next academic year. The findings with respect to relational capital are similarly divided. While they show a common understanding of the importance of relational capital at the case university, its actual status suggests the need for building closer institutional relationships with educational, professional and industrial segments. It appears that the case university‘s promotion of positive public image and networking enables it to attract high quality students. However, its institutional presence and involvement in academic and professional associations, government and industry sectors, as well as the society at large is lacking. the case university‘s leadership should take a closer look at the issue and find a way to contribute to national (BiH and/or Turkey) and regional (Balkan and/or Europe) development. The overall tone of this application case is mixed. The visualisation and analysis of key elements indicate some aspects of IC that are fairly well aligned with educational strategy and successful in the context of the case university. However, there is room for further improvement in a number of IC issues. There is also an opportunity for further development. The greatest challenge for the case university is to move in the direction of its mission of advancing learning and transforming life by consciously and deliberately addressing its strategic IC. Implications and Limitations The results of this IC model development and application have a number of important implications for university in continuing its education and research journey. The high number of unsure and no responses indicate the need for raising awareness of IC throughout the university. The proposed IC model may be helpful in this regard by creating a common understanding of the IC phenomena including basic components and indicators. It should also help to avoid any danger of misconception and misunderstanding by promoting the use of a common terminology. 745 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo It is obvious that the results of this research are limited by a specific higher education context and a group of academic and support staff participants in which the evaluation of intellectual capital was investigated. In order to generalise the findings, further research is required involving other contexts and subject groups. Future research is also required to study the impact of various tasks, environment and people related contingencies on IC, and how they relate to performance outcomes. Only by systematically investigating fundamental aspects of IC, by cultivating better measures and by critically examining alternative theoretical models, can the IC field continue to progress. Conclusions This analysis provides some insights into Intellectual Capital (IC) at a specific case within the higher education sector: a new private university in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. The study applied a subjective IC measurement approach to explore the importance and actual state of IC at the case university. From the conceptual point of view, the applied measurement model and terminology were adapted from a general IC framework. The assessment was performed subjectively, taking into account the employees‘ perspectives on importance and actual state of human, structural and relational capital at the case university. The findings reveal some interesting IC dynamics and identify current shortcomings. Most importantly, they point to human capital as the case university‘s major strength. They also identify several weaknesses in structural and relational capital. These points may define the agenda for future research in the field for the benefit of both theory and practice of IC reporting and management in universities. References Bullen, Elizabeth,Fahey,Johannah & Kenway, Jane, (2006)`The Knowledge Economy and Innovation: Certain Uncertanity and The Risk Economy,Vol.27,No.1.,53-68 Castrillo,Rocio,Elena Susana& Sanchez,Paloma M.‖Intellectual Capital Dynamics in Universities: A Reporting Model (2009), Journal of Intellectual Capital, Vol.10, No.2, 307-324 Chen, Chih-Kai, (2008) `Causal Modeling of Knowledge- Based Economy‘, Management Decision, Vol.46, No.3, 501-514 Dumay,John C.,(2009),‖Intellectual Capital Measurement: A Critical Approach‖ ,Journal of Intellectual Capital, Vol.10, No.2, 190-210 Farrell, Lesley, (2001) `Negotiating Knowledge in the Knowledge Economy: Workplace Educators and the Politics of Codification, Studies in Continuing Education, Vol.23, and No.2 Garg, Shalini, (2009) `Higher education-CMMI: Beyond the Software Frointier`, Pwaset Vol.41, 2070-3740 Johanson, Ulf, Koga, Chitoshi,Skoog,Matti & Almqvist, Roland,(2009) `Breaking Taboos` `Implementing Intellectual AssetsBased Management Guidelines Judd C.M., Smith E.R. and Kidder L.H. (1991), Research Methods in Social Relations, 6th ed., Harcourt Brace Jovanovich College Publishers. Guthrie, J. (2001). The Management, Measurement and the Reporting of Intellectual Capital. Journal of Intellectual Capital, 2(1), 27-41. Handzic, M. and Zhou, A. (2005), Knowledge Management: An Integrative Approach, Chandos Publishing, Oxford, UK. Hellström, Tomas & Husted, Kenneth (2004),‖Mapping Knowledge and Intellectual Capital in Academic Environments‖, Journal of Intellectual Capital, Vol.5, No 1,165-180 Kleiner H, Barian, Robinson, George, (1996) ‗How to Measure an Organization `s Intellectual Capital ` Managerial Auditing Journal, Vol.11, No.8, 36-39 Mckenna, Bernard & Rooney, David, (2005), (Should the Knowledge - Based Economy be a Savant or a Sage? Wisdom and Socially Intelligent Innovation, Prometheus, Vol.23, No.3 746 �2nd International Symposium on Sustainable Development, June 8-9 2010, Sarajevo Ozlen, K. (2010), Intellectual Capital: A Research Essay, Working paper, International Burch University, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. Ramirez,Yolanda,Lorduy,Carmen & Rojas,Antonio Jose, Universities,Journal of Intellectual Capital, Vol.8,No.4,732-748 (2007) ‖Intellectual Capital Management in Spanish Roberts, Joanne,(2001) ` the Drive to Codify: Implications for the Knowledge- Based Economy‘, Prometheus, Vol.19, No.2 Roberts, Joanne, (2009),`The Global Knowledge Economy in Question`,(Critical Perspectives on International Business, Vol.5,No.4,285-303 Rodgers,Waymond & Housel,J.Thomas, (2009),Measures For Organizations Engaged in a Knowledge Economy, Journal of Intellectual Capital, Vol.10,No.3,341-353 Sanchez, Paloma M & Elena, Susana, (2006)‖Intellectual Capital in Universities‖, Journal of Intellectual Capital, Vol.7, No.4, 529-548 Warhurst, Chris, (2008), `The Knowledge Economy, Skills and Government Labour Market, Intervention Policy Studies, Vol. 29, No.1, 71-86 Williams, Peter John, (2007) ‗Valid Knowledge: The Economy and the Academy`, Springer Science + Business Media B.V. Zeghal, Daniel & Maaloul Anis,(2009) `Analysing Value Added As an Indicator of Intellectual Capital and ITS Consequences on Company Performance (2010) `Journal of Intellectual Capital`Vol.11,No.1,39-60 747 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 225 Title A name given to the resource University Intellectual Capital: Measurement Model and Application Author Author HANDZIC, Meliha ÖZTÜRK, Elif Abstract A summary of the resource. There is the widespread recognition of the importance of intellectual capital (IC) as a major source of competitive advantage for any organisation operating in today‘s knowledge economy (KE). In particular, universities are recognised as being essential to the new economy as the prime producers and transmitters of knowledge in a society. Therefore, it is not surprising that the management and measurement of IC by universities is becoming an increasingly important issue in the knowledge management (KM) research and practice. It is argued that universities need to use the IC model as a tool to aid them in meeting new management challenges and diffuse their intangible resources and activities to their stakeholders and society at large. This study addresses this need by developing a specific model for measuring intellectual capital of universities and by applying it in the specific context of a new private university in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. It is hoped that the use of this model can help the university in reaching its scientific and educational goals. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2010-06 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/27c843e88dd674c94f2d7494e12fd36a.pdf ade747dad2032a62972f7520a3d448af PDF Text Text 1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo University students‘ attitudes towards alternative assessment in FLT Sanja Josifovic Elezovic Faculty of Philology, University of Banjaluka Bosnia-Herzegovina sanjajosifovic@gmail.com Abstract: This paper describes a small-scale study of newly enrolled university students regarding their views of nontraditional strategies of assessment in foreign language teaching. Taking into account the importance of attitudes to student motivation for learning, as well as contemporary education reform issues related to assessment, the research investigates students‘ attitudes towards alternative assessment methods, primarily peer, self and portfolio assessment, following a one semester, undergraduate course at University of Banjaluka. Attitudes of students from 3 different faculties Philology, Philosophy, and Technology, are explored and compared. The findings reveal that majority of students endorse alternative assessment techniques in FLT, and suggest their implementation in other subjects. This research confirms numerous benefits of alternative assessment application at university level, supporting beliefs of other researchers that using alternative assessment techniques to assess student learning can lead to increased self reflection, higher cognitive skills development, improved intrinsic motivation, creativity, communication, cooperation, integration of language skills and enhanced overall student performance. In conclusion, benefits for students, teachers and institutions have been summarized, and the use of alternative assessment recommended as an effective supplement, if not replacement, to traditional tests and exams, which will suit the needs of individual students by paying more respect to their personal, linguistic and sociocultural diversity. Keywords: alternative assessment, attitudes, FLT, peer assessment, portfolio, university students Introduction During the last decades of XX and the first decade of the XXI century assessment has become a state-of-the-art topic for teachers, educators, researchers. It has been frequently mentioned in professional publications, workshops, conferences, in-service training, and university courses. The term "assessment" is used in different contexts and means different things to different people. It is perhaps most often understood as testing and grading: scoring quizzes and exams and assigning course grades to students, as a way of informing them about how well they did in the courses. An emerging vision of assessment is that of a dynamic process that continuously yields information about how well they are doing, i.e. student progress toward the achievement of learning goals. This vision of assessment acknowledges that when the information gathered is consistent with learning goals and is used appropriately to inform instruction, it can enhance student learning as well as document it. Rather than being an activity separate from instruction, assessment is growingly being viewed as an integral part of teaching and learning, and not just the culmination of instruction. The current reform movement in educational assessment encourages teachers to think about assessment more broadly than "testing" and using test results to assign grades and rank students. Alternative assessment is another notion which may imply different things, but most often denotes forms which differ from conventional assessment methods such as tests and exam essay questions. It is compatible with constructivist ideas in that it favours integration of assessment, teaching and learning; the involvement of students as active and informed participants; assessment tasks which are authentic, meaningful and engaging; assessments which mirror realistic contexts, in contrast with the artificial time constraints and limited access to support available in conventional exams; focus on both the process and products of learning; and moves away from single test or exam scores towards a descriptive assessment based on a range of abilities and outcomes (Sambell, McDowell & Brown, 1997). Many alternative assessment techniques have been developed and implemented into educational practice, mainly as a result of new insights into student learning, and as a counterpart to standardized tests, e.g. multiple choice tests and the like. These alternative techniques often refer to peer assessment, self assessment and portfolio assessment, sometimes also to authentic and performance assessment. 1058 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Peer assessment (PA) is also a term that may mean many things. A range of situations are encompassed by the term - assessment by other students, self assessment (of oral presentations/viva, of written work, assignments, tests, for marks, for formative/feedback purposes, for participation in group work/derive individual marks on group projects, mark one-on-one, whole class or group marks an individual's performance), peer group assessment or collaborative assessment. PA is found to increase student–student and student–teacher interactions, and can be used to increase learner‘s understanding of other students' ideas during the learning experience (Falchikov,1995; Sluijsmans et al.,1999). It can increase learners‘ understanding in the cognitive and metacognitive domains, and develop social and transferable skills (Topping,1998). Self assessment is nothing new, but in educational context it represents an alternative technique, a way of increasing the role and involvement of students as active participants in making judgements about their own learning (Boud, 1995). It is mostly used for formative assessment in order to foster reflection on one‘s own learning processes and results (Sluijsmans et al, 1999). If carefully planned and encouraged it can be a springboard for discussion - a comparison between teacher and student self assessed mark can reveal agreement or disagreement in over or underscoring and provide space for dialogue and further student improvement. Portfolio assessment is an ongoing process involving the student and teacher in selecting samples of student work for inclusion in a collection, the main purpose of which is to show the student's progress. It demonstrates and evidences that students have, or have not, mastered a set of learning objectives during a longer time period. More than folders containing students‘ homework, they are personalized, longitudinal representations of students‘ work and efforts. Above all, they are excellent assessment and self-reflective tools. Through selecting optional papers to include in their portfolios students discover their strengths and weaknesses, they see where they are for themselves and increase their metacognitive awareness. In the new era of assessment, students are supposed to be active, reflective learners, regulating their own learning processes largely on their own and by their individual choices. This then also implies that they should be active assessors, given that learning is inseparable from assessment. Taking into account the well-proven importance of attitudes to student motivation for learning, it could be assumed that their attitudes to assessment, an integral part of learning, are salient issues for all educators and education researchers. Problem Statement Academic assessment of students serves two main purposes, formative and summative. The former intends to improve the quality of learning and serves students' learning needs, and the latter is needed for accreditation of knowledge or performance and serves the needs of the society to evaluate the end-result of schooling (Boud, 1990). Boud was one of many who argued that the need for the formative assessment is usually neglected, and alternative assessments should be developed in order to improve student learning. And indeed, contemporary education reforms put forward new rules related to assessment, that insist on constant taking account of students‘ progress throughout the academic year, enforcing two or more mid-term tests, attendance and participation scores, homework and different activities scores and other kinds of scores. However, in practice, it all too often appears that the whole assessment process boils down to just that – continuous scoring. Both students and teachers seem to endlessly count points, the side effect often being an absurd, detrimental preoccupation with grades and scores, rather than progress and learning. Frequent quizzes and tests throughout the academic year may represent a kind of formative, as well as summative, comment on students‘ learning and progress, but it does not necessarily need to be that way. If teachers are pressured to complete demanding teaching materials planned by the syllabus and curriculum, prepare, administer, score and correct tests all by themselves all the time, it might be logical to assume that formative assessment and differentiated instruction simply stand in the way. Furthermore, if we take into account big numbers of students per one teacher, it becomes obvious that finding time for formative assessment must be a big issue. Tests are usually administered as planned, but do they guarantee benefits with regard to students‘ learning and progress? Many studies have shown that tests and grades themselves actually do not significantly improve learning or ensure students‘ progress (Black and William, 1998). In recent years of education reform implementation at Banjaluka University (BLU) there has been a continuing overreliance on traditional tests and exams. Assessment practices are still most often limited to pen and paper tests and exams, use of traditional assessment is dominant and little attention is given to alternative assessment. These practices might partly be causes of frequently unsatisfying situation in our academic context. On one hand, there are time and again frustrated students complaining about everlasting tests and exams, workload, low grades, boredom. On the other, there are recurrently frustrated teachers 1059 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo complaining about countless tests and exams, workload, low students‘ performance, administrative requirements. The key question that this research is concerned with, the question for both students and teachers to ask, is: Can alternative assessment application contribute to lessening earlier mentioned burden, boredom and bureaucracy? Given that students are indisputably at the centre of teaching and learning it seemed essential to enquire about their attitudes to alternative assessment first. In some other study, it will be more than relevant to examine teachers‘ attitudes to alternative assessment as well, and compare the two. The purpose of this study is to identify, describe and compare undergraduate students‘ attitudes regarding alternative assessment at BLU. Attitudes of students from 3 different faculties have been explored and compared - Faculty of Philology, students of English language and literature, Faculty of Philosophy, students of Primary Teacher and Preschool Teacher Education, and Faculty of Technology, students of Graphic and Textile Technology and Design. Research questions to start with were: What are the attitudes of undergraduate students to alternative and traditional methods? What are the attitudes of undergraduates at Faculty of Philology to alternative methods? What are the attitudes of undergraduates at Faculty of Philosophy to alternative methods? What are the attitudes of undergraduates at Faculty of Technology to alternative methods? Are there any differences between the attitudes of students from different faculties? assessment assessment assessment assessment Research design Sample The study was carried out after the first semester of the 2010-2011 academic year, in February 2011, with the participation of 122 newly enrolled students at BLU. Students come from 3 Faculties and 5 Departments - Faculty of Philology, Department of English language and literature (66), Faculty of Philosophy, Departments of Primary Teacher Education and Preschool Teacher Education (20), and Faculty of Technology, Departments of Graphic Technology and Textile Technology and Design (36). In the winter term 2010/2011 these students were involved in a range of both traditional and alternative 337 assessment techniques in their English classes. The sample is convenient and not representative of the entire BLU student population. Majority of the students were female, born in Bosnia-Hercegovina and age between 18 and 23. Level of proficiency in English was ranging from A1-C1. Method and instrument The study employed a qualitative approach, and a post-course and post-exam questionnaire was used as a data collection instrument. Students‘ general perceptions of different assessment practices and formats, traditional and alternative, formal and informal, assessment with and without grades, were then analysed and compared. The draft questionnaire had been pretested with fourth year students of English, and also in different forms of midterm and end-of-term self-reflective essays. The questionnaire University students‘ attitudes to assessment in FLT (EGP) (Appendix1) was given to students of English, while the questionnaire University students‘ attitudes to assessment in FLT (ESP) (Appendix2) was given to students of Primary and Preschool Teacher Education and students of Technology. The questionnaires are the same, open-ended in nature, consisting of 10 questions related to formal and informal, traditional and alternative, forms of assessment the students participated in during the winter term 2010/2011, including final exams in February 2011. The only difference is in question nine, the table providing scaffolding for assessment activities and the only closed-ended question asking for just one answer, where the number of assessment activities is lower for the students of English for Specific Purposes than for the students of English, who do English for General Purposes. Content analysis and constant comparison method were used for interpreting qualitative data. 337 This was done to a slightly less extent at Faculties of Philosophy and Technology, not because these students learn English for specific purposes but because the number of classes of English per week is much lower. Students at Faculty of Philology have 8 classes of English weekly (four classes for integrated skills and four for translations L1-L2 and L2-L1) whereas students at the other two faculties have only two classes per week. 1060 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Data collection and procedure Students were given questionnaires to fill in and clearly explained they were to be used solely for research purposes, their anonymity secured. They were asked to be honest and given as much time as they needed to complete the questionnaire. The language to be used was English, but it was made clear to the students that the interest was in their thoughts and feelings, not at all in their language proficiency. Moreover, they were offered to answer the questions using their mother tongue, if they found it easier. In the analysis process all the responses were transcribed into a Microsoft Word file, and afterwards analysed in terms of themes related to the study aims. There are several limitations to this study that have to be highlighted in order to avoid overgeneralisations and misinterpretations of results. First, due to time concerns the study was confined to 1st year students only, and only to students who came to class the day the questionnaire was delivered. Second, due to the open-ended nature of the questionnaire on several occasions it was unclear what students exactly meant, e.g. oral or written peer-assessment, speaking exam or speaking activity class, translation from L1-L2 or L2-L1. Therefore, the results should be interpreted with care and only as an initial insight into views of assessment of the students who participated in the sample. Further studies with the same and broader sample are intended to be performed in the future in order to obtain a more reliable and extensive picture. Results - analysis and discussion On the whole, students seemed very interested in discussing their views of assessment. They answered all questions, often providing detailed reasons for their choices and offering suggestions. There were only seven cases, all in Q9, when an answer was missing. Reasons for preferring some assessment methods to others mostly fall into categories of affect and motivation, language learning and learning in general. Substantial generalizations are impossible since great variability of answers was shown throughout, proving considerable individual differences, but some insight is offered based on frequencies of students‘ answers, analysed in categories determined by the questions in the questionnaire. Personal preferences of assessment activity. In the first two questions, students expressed their personal assessment favourites, individual likes and dislikes, and gave reasons for them. The form of assessment that received the greatest frequency for both EGP (38%) and ESP students (40%) was an alternative form - portfolio. The most frequently mentioned reasons for it being the favourite referred to having enough time for learning, fostering creativity, interesting topics, handiness (‗everything in one place‘). Findings show that students generally prefer home assignments to timed exam assignments. It is not surprising, taking into consideration exam anxiety and stress. However, there were also students who expressed doubts to reliability of assessing home assignments due to greater possibility of cheating – copying essays from Internet or friends, or using Google translate. A third of ESP students disliked traditional assessment form test, mostly because they found it boring and stressful. Difficulty. Q3 and Q4 investigated students‘ opinion of the difficulty of assessment practices. The results indicate that some forms are more difficult for individual students than others but generally only small number of students found any of the assessment activities either too hard or too easy. This may imply that the level of difficulty was appropriate for most students. Portfolio was mentioned as the easiest by more than a third of the sample. Usefulness. Next set of questions, Q5 and Q6, examined students‘ opinion of usefulness of assessment practices. ESP students frequently mentioned portfolio and oral exam, while EGP students showed a great diversity here by regarding very different assessment forms as useful for them. The agreement in the most frequent answers was not higher than 20%. Generally, they found traditional forms, like dictation, essay writing or translation tests, useful. However, peer assessment was also marked as useful by 18% of students. Potential for overall language competence assessment. Q7 asked which assessment activities they feel show best their competence in English and why. The most frequent answer was oral assessment (40%), and then writing papers‘ assessment. Dictations and translations came after speaking and writing, and portfolio and peer assessment were mentioned by only 10 percent of the sample. In ESP group oral exam as best method of showing their competence was mentioned by 52% of the students, and 33% mentioned portfolio. Potential for extensive holistic assessment of students – learner screening. Q8 asked which assessment activities students feel show the teachers what type of student they really are. Similar to the previous question answers, the most frequent answer was oral exam – about 40%. This suggests that students value oral communication more highly than written. ESP students mentioned portfolio (34%) more often than EGP students (17%) as revealing them as students. 1061 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Q9 required from the students to evaluate more precisely each assessment activity undertaken throughout the course and exam, deciding on only one word that best describes each. Results are shown in the tables 1 and 2: Peer assess oral assess Peer Written Portfolio activities Self assessment Writing at home Lett Essays for nat speak Translation L1L2 test Translation L2L1 test exam Dict Test Timed essay Oral xamV Oral examT Table1 : Students‘ evaluation of traditional and alternative assessment forms (EGP – English Language and Literature) T A A A A A A T T T T T 4 4 4 8 11 4 5 10 6 4 3 12 Assessment Form/Activity Dict Class FACULTY OF PHILOLOGY Assessment A Type/mode Excellent 5 Interesting 4 5 18 9 18 13 9 15 4 2 19 19 15 Boring 1 2 7 7 5 3 8 14 3 3 4 1 2 Fun 4 0 9 9 12 11 5 6 4 3 3 4 8 Too easy 2 1 0 1 2 0 3 1 1 0 6 3 0 Too hard 3 7 2 2 0 2 2 1 6 15 4 5 5 Helpful 23 10 13 10 9 9 12 14 6 5 8 8 3 Important 7 23 2 0 0 6 9 1 22 23 11 11 10 Useful 16 10 9 14 6 6 13 6 10 6 4 5 1 Useless 0 1 0 10 3 2 0 3 0 2 1 0 2 Worthless 1 0 1 0 2 1 1 0 0 0 1 0 2 Other please0 state _______ 3 1 0 1 2 0 0 0 1 1 7 6 Number of66 responses N 65 Good (Little stresfulhard) NA 66 (good) (Little hard) NA 66 66 65 (stress (good) stres stres ful) 5 5 NA 2 NA 1 66 66 66 66 66 64 65 Table2: Students‘ evaluation of traditional and alternative assessment forms (ESP - Technology&Teacher Education) FACULTY OF TECHNOLOGY and FACULTY OF PHILOSOPHY (TEACHER EDUCATION) Peer Assessment assess Peer assessPortfolio Writing atTest -grammar form/activity oral Written activities home translation Oral examV Assess type A A A A T T 5 3 10 3 7 10 Excellent 9 1 6 Interesting 12 12 1 4 4 6 3 Boring 1062 Oral examT T 10 8 1 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Fun Too easy Too hard Helpful 12 Important Useful 6 12 1 4 6 Useless Worthless Other please state ________ N 56 3 1 3 10 4 7 9 3 1 6 5 2 1 14 10 7 4 2 56 56 56 1 11 7 2 2 10 4 3 6 6 4 22 7 3 17 12 16 9 // 54 56 56 Generally speaking, students in the sample found alternative assessment either interesting and fun, or useful and helpful, whereas traditional assessment mainly important. It is obvious from the table that traditional assessment forms, written exams were dominantly qualified as important, while less traditional forms like peer-assessment, portfolio and self assessment were most frequently described as interesting. It is slightly surprising to note that, contrary to other parts of formal traditional written exam like translations and dictation, students of English found oral exam interesting, even excellent, more frequently than important. Especially surprising is to see that timed essay, another traditional form of assessment, was mostly qualified as interesting, rather than important. It is important to note that although majority of students found peer assessment useful and helpful, as well as interesting and fun, there were also almost 20 percent of those who thought written peer assessment was useless. This form of assessment was mainly new to the students, and probably the most demanding of their cognitive and linguistic abilities. The reasons they mentioned to explain their negative attitude to this kind of assessment mainly referred to their incompetence, lack of expertise in language assessment, or sheer insincerity to peers. In Q10 students were asked which form of assessment was entirely new to them. Almost half of the students said it was peer assessment, and immediately after that portfolio and essays for the native speaker. Findings suggest that majority of students at BLU are not familiar with alternative assessment methods when they start employing them. Only very few say their high school teachers used peer correction, peer comments or portfolio. Instead, the entire assessment process throughout their preuniversity education, i.e. elementary and high school, seems to be heavily teacher dependent. It was clear from the questionnaire that a great number of students of English expressed positive attitudes to different assessment practices. When asked to say which assessment activities are the least useful, more than a third of students in the sample answered that everything is useful. They show greater awareness of the importance of various kinds of language assessment techniques than students from the other two faculties in the study, especially Faculty of Technology. This may be explained by their better understanding of complex nature of language as such, as well as of language learning and assessment. It was interesting to note that, on the whole, students often did not make a clear distinction between some assessment and learning activity. They commented portfolio as almost solely a learning activity. This can further imply that they do not differentiate between the two. Such finding further indicates that some students are not aware of certain assessment techniques, thus proving the fact that learning and assessment are indeed, in practice, frequently inseparable. Conclusions and Recommendations The main conclusions that can be drawn from the study are that there is no major agreement among students on the best assessment technique that fits all and that students are not indifferent to assessment methods but have strong attitudes towards the ways their knowledge, and more particularly their language competence, is assessed. This study has also proved that students‘ perceptions of alternative assessment are to some extent problematic. Students were sometimes contradictory in their attitudes in that despite very positive personal preferences and opinions of alternative assessment activities they frequently viewed traditional, teacher governed, assessment as a more important, valid and reliable indicator of their competence. This indicates a strong social basis of attitudes in foreign language learning and the importance of educational strategies aimed at developing appropriate attitudes toward assessment in general. 1063 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo In the light of the above conclusions it may be generally recommended that alternative assessment strategies should be given more space in language classrooms, but must be very carefully organized, explained to students and methodically monitored. Students need to be trained and given time to get accustomed to the novelties in assessment. After that, alternative techniques could progressively be given more credit in the overall assessment of students. The development of positive attitudes toward the innovative assessment and learning activities is an important step toward developing more balanced assessment designs in higher education. Implications for theory are mainly in the confirmed finding that the questions which assessment method is the best and which instruments best reflect student achievement and competence remain unresolved. The purpose of this research was not to establish which method is the best, but to explore students‘ attitudes towards different assessment practices and obtain deeper insight into experience of assessment from the students‘ perspectives . A practical recommendation to teachers would be to employ various methods and also offer students choices regarding assessment, after which teachers could research which assessment their students preferred to engage in. There is no, and probably never will be, one best method for assessing students‘ knowledge. It is yet another sound reason why many different assessment methods should be employed, including various alternative assessment techniques. It is sensible to vary the weight of alternative assessment marks against traditional assessment marks in the final grade according to context. In the initial stages, when students are not used to the alternatives, it is more feasible to give them less importance in the final mark than after a semester or two of using alternatives as ways of assessment. Some balance between the two ought to be found so that a profile of students‘ abilities can be reliably assessed, and respect paid to individual personal, linguistic and sociocultural differences. Recommendations for further study in the area would include a larger and a more diverse population during a longer research period. In future research, attitudes by male and female students could be compared, as well as different age groups and students at different years of study. Teachers‘ and administrators‘ attitudes to assessment should also be explored, particularly their readiness to employ and experiment with alternatives to the canon. All in all, it is not to be forgotten that changes for better or for worse take time to implement, and so does alternative assessment. Teachers need to bear in mind that educating is greatly about raising awareness, broadening horizons, fostering critical and creative thinking, developing whole persons. Some students simply like to be spoon fed. Some teachers enjoy it too. That way is easier for both. However, students need to learn how to feed themselves and they will not learn it unless someone puts a plate of food and a spoon in front of them. What follows may not be pleasing or immediately successful, but is there another way to learn how to eat? Students need to learn the material, but also to make decisions about what they need to know, how they will acquire that knowledge and whether they succeeded in it. If students are to become autonomous learners, better-equipped for life-long learning and improvement, they ought to take greater responsibility for both learning and assessment. It ought to be reminded that although teachers should be required to design various assessment tasks that efficiently and continuously encourage students' learning and autonomy, the implementation of this policy needs to suggest an optimistic future for teachers, as well as students. It has to be taken into consideration that, while universities have been under increasing pressure to improve the quality of both the teaching and learning of their students, they have also faced diminishing funding, increasing student numbers and fulfilling complicated, time-consuming administrative requirements. Heavy workloads of teachers resulting from these factors unquestionably have implications for assessment methods. References Alderson, J. C. and Banerjee, J. (2001). Language testing and assessment (Part 1). Language Teaching 34, 4:213-236. Bachman, L. & Palmer A.S. (1996). Language testing in Practice: Developing Useful language tests. Oxford: Oxford University Press . Black, P. and Wiliam D., (1998). Inside the Black Box: Raising Standards through Classroom Assessment . London: School of Education, King's College. Boud, D. (1990). Assessment and the promotion of academic values, Studies in Higher Education 15, 110–113. 1064 �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Boud, D. (1995). Enhancing learning through self-assessment, London, Routledge Falmer. Cohen, A. D. (1994). Assessing language ability in the classroom. 2nd edition. Boston, MA: Heinle and Heinle Publishers. Council of Europe. (2001). Common European Framework Of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment. Cambridge: Cambridge University Press. Falchikov, N. (1995). Peer feedback marking: Developing peer assessment, Innovations in Education and Teaching International 32, 175–187. Falchikov, Nancy & Goldfinch, Judy (2000). Student peer assessment in higher education: A metaanalysis comparing peer and teacher marks. Review of Educational Research, 70(3), 287–322. Falchikov, N. (2001). Learning Together: Peer Tutoring in Higher Education. London:Routledge Falmer. Falchikov, Nancy (2005). Improving Assessment through student involvement: Practical solution for aiding learning in higher and further education. New York: RoutledgeFalmer. Genesee, F. and Upshur, J. (1996). Classroom-based Evaluation in Second Language Education. Cambridge: Cambridge University Press. Hancock, C.R. (1994). Alternative assessment and second language study, CAL Digests Huerta-Macias. (1995). Alternative assessment – Responses to commonly asked questions. TESOL Journal. 5.8–11. Kirkpatrick, D. and Fuller, R. (1995). The challenge of peer assessment. In Summers, L. (Ed), A Focus on Learning, p146-149. Proceedings of the 4th Annual Teaching Learning Forum, Edith Cowan University, February 1995. Perth: Edith Cowan University. http://lsn.curtin.edu.au/tlf/tlf1995/kirkpatrick.html Peng, Jui-ching. (2010). Peer Assessment in an EFL Context: Attitudes and Correlations. In Selected Proceedings of the 2008 Second Language Research Forum, ed. Matthew T. Prior et al., 89-107. Somerville, MA: Cascadilla Proceedings Project. www.lingref.com, document #2387. Richards C. J., Renenadaya A. W., (2002): Methodology in Language Teaching, Cambridge: Cambridge University Press. Sambell, K., McDowell, L., & Brown, S. (1997). 'But is it fair?': an exploratory study of student perceptions of the consequential validity of assessment. Studies in Educational Evaluation, 23 (4), 349371. Sluijsmans, Dominique, M. A., Dochy, Filip, J. R. C., & Moerkerke, Geroge (1999). Creating a learning environment by using self-, peer- and co-assessment. Learning Environments Research, 1, 293–319. Topping, Keith (1998). Peer assessment between students in colleges and universities. Review of Educational Research, 68(3), 249–276. Tsagari, Dina. (2004). Is there life beyond language testing? Crile Working Papers No58. APPENDIX 1 Sample questionnaire form for EGP students University students‘ attitudes to assessment in FLT (EGP) Please answer honestly the following questions related to your experience with Modern English 1 course: 1 Which assessment activities of the Modern English 1 course do you like the most? Please say why. 2 Which assessment activities do you dislike the most? Why? 3 Which assessment activities do you think are the hardest? Why? 1065 �Excellent Interesting Boring Fun Too easy Too hard Helpful Important Useful Useless Worthless Other: please state ________ 10 Which assessment activities were totally new to you and how did you feel about them? APPENDIX 2 Oral examT Oral examV –Gram Test Voc at Writing home Portfolio activities assess Peer Written Peer oral assess Sample questionnaire form for ESP students University students‘ attitudes to assessment in FLT (ESP) Please answer honestly the following questions related to your experience with English 1 course: 1 Which assessment activities of the English 1 course do you like the most? Please say why. 2 Which assessment activities do you dislike the most? Why? 3 Which assessment activities do you think are the hardest? Why? 4 Which assessment activities do you think are the easiest? Why? 5 Which assessment activities do you think are the most useful? Why? 6 Which assessment activities do you think are the least useful? Why? 7 Which assessment activities do you feel show best your competence in English? Why? 8 Which assessment activities do you feel show the teachers what type of student you really are? Why? 9 Please rate different assessment activities you engaged in using one word that best describes it: Excellent Interesting Boring Fun Too easy Too hard 1066 Oral examT exam Timed essay Translation L2-L1 test Translation L1-L2 test Essays for nat speaker at Writing home Lett Self assessment Portfolio activities assess Peer Written assess Peer oral Dictation T Dictation C 4 Which assessment activities do you think are the easiest? Why? 5 Which assessment activities do you think are the most useful? Why? 6 Which assessment activities do you think are the least useful? Why? 7 Which assessment activities do you feel show best your competence in English? Why? 8 Which assessment activities do you feel show the teachers what type of student you really are? Why? 9 Please rate different assessment activities you engaged in using one word that best describes it: Oral examV 1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo �1st International Conference on Foreign Language Teaching and Applied Linguistics May 5-7 2011 Sarajevo Helpful Important Useful Useless Worthless Other: please ________ state 10 Which assessment activities were totally new to you and how did you feel about them? If you have any additional comments please write overleaf. Thank you 1067 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 580 Title A name given to the resource University students‘ attitudes towards alternative assessment in FLT Author Author Josifovic Elezovic, Sanja Abstract A summary of the resource. This paper describes a small-scale study of newly enrolled university students regarding their views of nontraditional strategies of assessment in foreign language teaching. Taking into account the importance of attitudes to student motivation for learning, as well as contemporary education reform issues related to assessment, the research investigates students‘ attitudes towards alternative assessment methods, primarily peer, self and portfolio assessment, following a one semester, undergraduate course at University of Banjaluka. Attitudes of students from 3 different faculties - Philology, Philosophy, and Technology, are explored and compared. The findings reveal that majority of students endorse alternative assessment techniques in FLT, and suggest their implementation in other subjects. This research confirms numerous benefits of alternative assessment application at university level, supporting beliefs of other researchers that using alternative assessment techniques to assess student learning can lead to increased self reflection, higher cognitive skills development, improved intrinsic motivation, creativity, communication, cooperation, integration of language skills and enhanced overall student performance. In conclusion, benefits for students, teachers and institutions have been summarized, and the use of alternative assessment recommended as an effective supplement, if not replacement, to traditional tests and exams, which will suit the needs of individual students by paying more respect to their personal, linguistic and sociocultural diversity. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2011-05 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5c5c6150b1ac69c28dfebc9c0c41b813.pdf b3371c222a28cb251765bb81fc603d2c PDF Text Text University Students’ Errors in Using Subject Verb Agreement in Writing Ibrahim Ali Ahmed Hajjah-Yemen University/ Hajjah, Yemen ABSTRACT This research deals with the English Language students' errors while using subject-verb agreement. The research is carried out to suggest some solutions to the problems that students of second year at the college of Education face in using subject-verb agreement. This research aims at finding out the errors committed by the learners in subject- verb agreement as well as analyzing these errors, and finding out the sources of those errors and taking pedagogical precautions towards them. In addition, the research aims at suggesting some solutions to overcome such problems. The data collected for this research from the answers to the test items answered by students by means of a test consists of thr ee different parts. It contains twenty- one items and each part is composed of various items. The sample for the presents study is the second level students of B. Ed, Dept of English, Faculty of Education, Hajjah University, Yemen, and they were selected randomly, disregarding gender, rank and background of English. The results of this study showed that the learners mostly commit errors because of the intra-lingual errors. They sometimes commit errors because of the overgeneralization, faulty or limited experience. Sometimes they are caused by the interference of the learners ' mother tongue. To overcome those problems of committing errors the rules should be supported with more examples. English teachers should focus on the different types of the subject, including subjects with conjunctions .The rules of subject –verb agreement should be practiced by the learners intensively by means of using different activities such as group work, pair work, role-play, self-study and practice. � https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8535b08052bf4ac5181584e9f4df54de.docx fe8f3ba502d596a8971c2de297529a43 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2110 Title A name given to the resource University Students’ Errors in Using Subject Verb Agreement in Writing Author Author AHMED, Ibrahim Ali Abstract A summary of the resource. This research deals with the English Language students' errors while using subject-verb agreement. The research is carried out to suggest some solutions to the problems that students of second year at the college of Education face in using subject-verb agreement. This research aims at finding out the errors committed by the learners in subject- verb agreement as well as analyzing these errors, and finding out the sources of those errors and taking pedagogical precautions towards them. In addition, the research aims at suggesting some solutions to overcome such problems. The data collected for this research from the answers to the test items answered by students by means of a test consists of thr ee different parts. It contains twenty- one items and each part is composed of various items. The sample for the presents study is the second level students of B. Ed, Dept of English, Faculty of Education, Hajjah University, Yemen, and they were selected randomly, disregarding gender, rank and background of English. The results of this study showed that the learners mostly commit errors because of the intra-lingual errors. They sometimes commit errors because of the overgeneralization, faulty or limited experience. Sometimes they are caused by the interference of the learners ' mother tongue. To overcome those problems of committing errors the rules should be supported with more examples. English teachers should focus on the different types of the subject, including subjects with conjunctions .The rules of subject –verb agreement should be practiced by the learners intensively by means of using different activities such as group work, pair work, role-play, self-study and practice. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/415e2283dd95ca0fffde7e0df4403d1f.docx 8805df33144d39b4135bd5894a0f69bc https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bdacbc9e548c9e18f2ab11553a8c6255.pdf 4493d1dba8f12bdc4e0e563ebcf51078 PDF Text Text University Students’ Perceptions of Native and Non-Native Teachers of English Banu Çiçek Başaran Eskisehir Osmangazi University/ Eskisehir, Turkey Key words: native and non-native teachers, EFL, students' perceptions, teaching and assessment ABSTRACT The fact that English is becoming a world language has led researchers to think about English teaching environments. The concept of native and non-native English teachers is one of the topics that were studied by the literature. The majority of the studies considered the teachers’ perspective, rather than studying the learners’ opinions on the issue. Among the ones that did examine the students’ opinions, EFL context based studies are rare. Turkey is one of the countries where English is taught as a foreign language. We need to investigate the students’ perceptions about the issue in order to improve the language education in this context. This study investigates the issue from the university students’ point of view. The study is based on three concepts: (a) whether the students prefer native speaker teachers over non-native ones; (b) whether the previous experience of native teacher has any effect on students’ perceptions; and (c) whether there are any differences perceived by the students between native and non-native teachers in terms of assessment and teaching. The participants are randomly selected 132 students from Middle East Technical University, Turkey. An online questionnaire was used for data collection process. Overall results indicate that the students show a tendency to favor native English teachers over non-natives; however, the students favor non-native teachers of English when it comes to teaching English grammar. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1737 Title A name given to the resource University Students’ Perceptions of Native and Non-Native Teachers of English Author Author CICEK BASARAN, Banu Abstract A summary of the resource. Key words: native and non-native teachers, EFL, students' perceptions, teaching and assessment ABSTRACT The fact that English is becoming a world language has led researchers to think about English teaching environments. The concept of native and non-native English teachers is one of the topics that were studied by the literature. The majority of the studies considered the teachers’ perspective, rather than studying the learners’ opinions on the issue. Among the ones that did examine the students’ opinions, EFL context based studies are rare. Turkey is one of the countries where English is taught as a foreign language. We need to investigate the students’ perceptions about the issue in order to improve the language education in this context. This study investigates the issue from the university students’ point of view. The study is based on three concepts: (a) whether the students prefer native speaker teachers over non-native ones; (b) whether the previous experience of native teacher has any effect on students’ perceptions; and (c) whether there are any differences perceived by the students between native and non-native teachers in terms of assessment and teaching. The participants are randomly selected 132 students from Middle East Technical University, Turkey. An online questionnaire was used for data collection process. Overall results indicate that the students show a tendency to favor native English teachers over non-natives; however, the students favor non-native teachers of English when it comes to teaching English grammar. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/376aaf286b36dba839140a7a871ce75d.pdf 01c0b0f17fcbd2331da005b3beb554da PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Unresolved constitutional issues in the controversy and disagreement on the state organisation and on the fiscal system of Bosnia and Herzegovina Prof. dr. sc. Kadrija Hodžić Prof. dr. sc. Izudin Hasanović Sažetak: Institucionalna (ne)mogućnost odredbi Daytonskog sporazuma da integriraju politički i ideološki suprostavljene nacionalne zajednice u demokratsku zajednicu izazvala je različite, često i oprečne stavove „o duhu Daytona“ i posljedicama ovakvog uređenja po samu održivost društva i države BiH. Autori elaboriraju s jedne strane, neslaganja oko ovakvog državnog uređenja na teorijsko-pravnom i političkom nivou. S druge strane, autori argumentiraju tezu po kojoj ustavno uređenje BiH zanemaruje njenu finansijsku suverenost, iz čega izvlače tezu da je BiH finansijski suverena koliko i jedna konfederacija. U centru pravne debate o državnom uređenju stoje različiti pristupi u raspodjeli nadležnosti između države i entiteta, i organizaciji državne vlasti. U ovoj debati dominirajuće je pitanje treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili konfederacijom. U neslaganju političkih nacionalnih elita dominira sukob etnonacionalnih nacrta o etničkim homogenostima i nacionalnim suverenostima nad svojim teritorijama. Izlaz za opstojnost Bosne i Hercegovine se sagledava sa dva konceptualna nivoa. U prvom se involviranje međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u oblikovanje promjena Daytonskog sporazuma čini neminovnim. Po drugom, Bosna i Hercegovina će biti prepuštena samoj sebi i moraće sama da pomiri sadašnje nepomirljive razlike svojih nacionalnih političkih elita. U oba slučaja minimum prihvatljivog okvira za sva pravna rješenja trebao bi obuhvatiti uspostavljanje jednakih mehanizama zaštite individualnih kolektivnih prava, ravnopravnost konstitutivnih naroda na cijeloj državnoj teritoriji, uključujući prava nacionalnih manjina, te usvajanje i provođenje međunarodnih povelja i konvencija o zaštiti ljudskih prava. Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 Ključne riječi : Daytonski sporazum, nacionalne političke alite, fiskalna suverenost, fiskalni konfederalizam. Historija članka Dostavljen: 18.09.2013. Prihvaćen: 10.03.2014. 31 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović Abstract: Institutional (in) ability of the Dayton agreement to integrate conflicting national community politically and ideologically in a democratic community, caused different and often conflicting opinions on "the spirit of Dayton" and the consequences of such a regulation on the viability of the Bosnian society and the state of Bosnia and Herzegovina itself. The authors elaborate such disagreements on the system of government on the theoretical, legal and political level, on one hand. On the other hand, the authors give arguments that the thesis that the constitutional order of BiH ignores its financial sovereignty concluding that Bosnia and Herzegovina is financialy sovereign as one confederation could be. In the core of the legal debate on state regulation are different approaches to the allocation of responsibilities between state and entities, and to the organization of government. In this debate, the dominant question is whether Bosnia and Herzegovina is considered a federation or a confederation. In the disagreement of the national and political elite, the conflict based on ethno-national conception of ethnic homogeneity and national sovereignty over their territories, is dominant. Keywords: Dayton, national political kidding, fiscal sovereignty, fiscal Confederalism. JEL Classification: K10, K20, K23, K40 Article History Submitted: 18.09.2013. Accepted: 10.03.2014. The solution for the viability of Bosnia and Herzegovina is observed through two conceptual levels. In the first one, the involvement of the international community, especially the European Union, in designing the changes of Dayton seems inevitable. Per second one, Bosnia and Herzegovina will be left to reconcile by herself the present irreconcilable differences of their national political elites. In both cases, the minimum acceptable framework for all legal solutions should include the establishment of mechanisms for the protection of equal individual collective rights, equality of the constituent peoples in the entire national territory, including minority rights, and the adoption and implementation of international charters and conventions on human rights 32 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine UVOD Bosna i Hercegovina ima najkompleksniju strukturu državnog uređenja na svijetu. Daytonski mirovni sporazum (1995) je stvorio neodređenu (federalnu?) državu od različitih nivoa vlasti: državnog centraliteta, dva entiteta, jednog distrikta (Brčko), od čega jedan od entiteta (Federacija BiH) i sam čini federaciju deset kantona. To sve čini da na administrativnim nivoima iznad općina djeluje čak 14 vlada. Uz to, Daytonski sporazum faktički legalizira konstitutivne narode kao tri zasebne etnonacionalne cjeline, implicite legitimirajući njihovu teritorijalnu podvojenost i potičući etnocentrične ideologije kroz izvjesne elemente državnosti entiteta ili kroz nacionalne obrise kantona unutar jednog od entiteta. Ustavni opis ovlasti državnog centraliteta se svodi na vanjsku politiku i vanjsku trgovinu; carinsku i monetarnu politiku; pitanja imigracija, izbjeglica i azila; provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnih propisa, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sistema, reguliranje međuetnitetskog prijevoza i kontrolu zračnog saobraćaja. 1 „Neobičnost“ bosanskohercegovačkog Ustava, koji je sastavni dio Daytonskog sporazuma proizilazi već iz kriterija njegovog donošenja: 2 za kritičare Ustav Bosne i Hercegovine je „potpisan pod prinudom“, „nije unutarnji već međunarodnopravni akt“ – „kabinetski (je) proizvod tri političke partije, zapadnoevropske i američke diplomacije“, pa se i ne može podvesti pod kriterij onog što se u pravnoj državi naziva „Ustav“' i „ustavnost“, odnosno ne predstavlja pravni temelj racionalnog upravljanja državom. Kritičari, usto, upozoravaju i na brojne ostale ustavno-pravne nedosljednosti državnog uređenja Bosne i Hercegovine, poput: uvođenja pojma „republika“ za jedan od entiteta dok za državu nema nikakve oznake sem da je „demokratska“; uvođenja složenog parlamentarnog odlučivanja koji ne odražava ključne principe narodne suverenosti i nacionalne ravnopravnosti (međunacionalna ravnopravnost reducirana na konstitutivne narode, dok je nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda posredovana preko entiteta; Ustav BiH, član III: Nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta. Vidi kod: E. Šarčević, Daytonski sporazum: karakteristike i karakteristični problemi, Konrad Adenauer Stiftung, Sarajevo, 2009; N. Ikić, Stav katoličke crkve o postdaytonskom razvoju BiH s posebnim osvrtom na stavove biskupske konferencije o ustavnim promjenama, 2010, u: D. Abazović & S. Hammer, Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010; O. Ibrahimagić, Bosanski identitet i suverenitet, Institut za istraživanje zločna protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2012. 1 2 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 33 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović protivrječnost Ustava s obzirom da Preambula protivrječi ustavnom članu 1, stavu 3 kao protivrječnosti Ustava i s 15 međunarodnih povelja i konvencija, naročito u dijelu u kojem normativni dio Ustava ne poznaje građanina Bosne i Hercegovine; te mnoštva pravnih normi koje dezorijentiraju primjenu odredbi Ustava o očuvanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta sadržanog u članu 3 stavu 5a, itd., i tome slično. Nedvojbeno, ustavna slika je bez presedana u teoriji i praksi ustavnog prava. Čitav postratni diskurs o strukturi ovakvog državnog uređenja Bosne i Hercegovine odražava okrutnost drame bosanskog složenog identiteta, manifestovanog kroz sukob etno-nacionalnih nacrta o etničkim homogenostima i nacionalnim suverenostima. 3 U podršci ovih sukobljenih identiteta srpska politička javnost je već odavno razvila tezu po kojoj je Republika Srpska legitimirala svoj političko-pravni kontinuitet od preddaytonskog perioda (od 1992, proglašavajući se državom srpskog naroda), odnosno da je svoj nacionalno-teritorijalni identitet „unijela“ u Daytonski sporazum; za bošnjačku političku javnost Daytonska struktura Bosne i Hercegovine nema ni historijskog, ni ekonomskog, niti ekonomskogeografskog opravdanja, već je, naprosto, ozakonila agresiju i genocid na Bosnu i Hercegovinu, dok je za hrvatsku političku javnost Daytonski sporazum sproveden na štetu hrvatskog naroda zbog čega je i aktualiziran zahtjev za trećim entitetom. 4 Uspostavljena državna struktura izazvala je buru ideološko-političkih i pravno teorijskih rasprava o „duhu Daytona“. Institucionalna (ne)mogućnost daytonskih odredbi da integriraju politički i ideološki suprotstavljene nacionalne zajednice u zajednicu demokratske samouprave izazvala je različite, često i oprečne stavove o posljedicama ovakvog uređenja po samu održivost društva i države Bosne i Hercegovine. Jedan, otvoreniji nivo završava na diskursu o funkcioniranju demokratije (problematiziranje političkih prava i izbornog sistema, stavovi za i protiv konsocijacijske demokratije), funkcioniranju ekonomskog sistema i poticanju ekonomskog razvoja (problematiziranje odsustva jedinstvenog ekonomskog prostora O konstruiranju i djelovanju tih nacrta vidi kod: R. Mahmutćehajić, Kriva politika: Čitanje historije i povjerenja u Bosni, Tuzla, Sarajevo, Zagreb, 1998. 4 Vidi kod: N. Šačić, Uvodno izlaganje na konferenciji „Primjer BiH: održivi koncepti ili stranputice međunarodne zajednice“, Zbornik radova: Fondacija Heinrich Böll, Ured za BiH, 2007, 26. 3 34 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine i njegovog usklađivanja sa unutarnjim tržištem Evropske unije) i mogućnostima provedbe reforme javne uprave prema standardima Evropske unije. Drugi, zamagljeni diskurs manifestira interese naciokratije za političku i ekonomsku vlast na „svojim“ teritorijima. Pri tome je primjetna ne baš uvijek jasna distinkcija između ideoloških koncepata i teorijskih stavova koji izlaz iz ovakvog stanja vide u neophodnim pravnim, političkim i ekonomskim reformama koje će učvrstiti održivost državnosti Bosne i Hercegovine (brojne su rasprave i prijedlozi o ustavnim promjenama) i onih, koji temeljem legitimiranja političko-teritorijalnog etniziranja razvijaju stav o konfederaciji i nacionalnom samoopredjeljenju, često ispoljavajući prikrivene ili otvorene stavove o disoluciji Bosne i Hercegovine. Međutim, neki, mada usamljeni, rezultati ispitivanja javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini (provedeni 2010. godine na uzorku od 600 ispitanika) govore da postoji diskrepancija između otvorenih stavova građana o potrebi da se neke odredbe Daytonskog sporazuma trebalo pretočiti u novu ustavnu materiju i političkih elita iz čijeg se djelovanja ne bi moglo razaznati da li je ustavna reforma uopće moguća. 5 Zadržavajući se na diskursu o prirodi bosanskohercegovačkog državnog uređenja, zaključujemo da se sveukupno političko i pravno mišljenje zasniva na stavu o neodređenosti državnog uređenja, sa snažnim decentralitetom (iako nema ni konsenzusa o prirodi strukture decentralizacije i centralizacije) i uskim nadležnostima i reduciranim institucijama, i sa vrlo neizvjesnom budućnosti kada je u pitanju politička i ekonomska održivost, odnosno sa vrlo heterogenim konceptima o izlaznim scenarijima mogućih reformi Daytonskog mirovnog sporazuma. Vododjelnicu među najvećim brojem teoretičara ustavnog prava, pri čemu treba imati na umu da su teorijski stavovi autora često derivirani iz ideološko-političkih koncepata političkih elita, čini upravo to određenje “decentraliziranog“ oblika državnog uređenja. U nastavku ćemo vidjeti da su jedne političke elite i njima bliski teoretičari (oni koji su na političkoj platformi održivosti državnosti Bosne i Hercegovine) skloniji da Bosnu i Hercegovinu smatraju federacijom. Druge političke elite i njihovi teoretičari, koji su inače skloniji osporavanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine, su bliže da je označe nekom vrstom unije s izraženim konfederalnim elementima. S obzirom da ćemo u drugom dijelu ovog rada iznositi argumente o (pre)naglašenoj decentralizaciji fiskalne suverenosti države, koji proizilazi iz državnog uređenja, i stavu po kojem je Bosna i Hercegovina finansijski suverena gotovo koliko 5 Vidi kod: S. Kukić, 2010, 189-191. Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 35 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović i jedna konfederacija, najprije ćemo razmotriti pristupe onih autora koji referiraju tezi da u slučaju BiH „institucionalno ustrojstvo prevazilazi uobičajenu konstrukciju federalne države i da je više slično konfederaciji.“ 6 U tom se kontekstu državnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, bilo sa pravno-kritičkog ili sa ideološko-političkog stanovišta, dodjeljuju oznake poput: „konfederacija po karakteru“ 7, „konfederacija po načinu nastanka, obimu nadležnosti i sastavu i načinu odlučivanja“ 8, „unija ili savez država“ odnosno „federalno-konfederalna država“ 9, „neka vrsta asimetrične konfederacije“ ili „asimetrično konfederalna državna zajednica koju tvore Republika Srpska i Federacija BiH“ 10, pa čak i „najlabavija moguća konfederacija“ ili „savez država“ ili „realna unija.“ 11 U slučaju političko-ideološkog ishodišta nekih od prethodnih stavova radi se o razgrađujećem vrijednosnom sistemu političko-pravnih pogleda na strukturu državnog uređenja Bosne i Hercegovine, čemu, naročito, doprinose stavovi jednog broja teoretičara i cjelokupne srpske političke elite iz Republike Srpske, koji iz nedvojbenih ustavnih nadležnosti entiteta, po kojima entiteti „samostalno uređuju organizaciju vlasti sa svim funkcijama i ovlaštenjima koja su izraz suverenosti“, deriviraju stav o Republici Srpskoj kao „državi s ograničenim suverenitetom.“ 12 U stranačkim programima srpskih političkih elita konstantan je i eksplicitan stav o Bosni i Hercegovini kao „prostom izrazu nužde i međunarodnih okolnosti“ u kojoj je Republika Srpska „minimum državnosti ovog entiteta“, kao i „o pravu na samoopredjeljenje u slučaju da bude ugrožen Vidi kod: B. Kunrath, Od zaštitne mjere do prepreke za daljnje djelovanje: entitetsko glasanje u BiH, u: D. Abazović, S. Hammer, „Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona“, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, 20; G. Marković, Ideološko-političke koncepcije srpske političke elite o državnom uređenju BiH, 129-130. 7 S. Bose, 2006, navedeno prema B. Kunrath, 20, fn 2. 8 S. Savić, Republika Srpska poslije Dejtona, Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 1999, 21-23. 9 R. Kuzmanović, Ustavno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Banja Luci, Banja Luka, 2002, 308. 10 Za ovakvu “asimetričnu konfederaciju” kaže se da “je na državnoj razini riječ o nekoj vrsti konfederalizacije, a na poddržavnoj razini o federalizaciji dijela područja države.” M. Kasapović, Konsocijalna ili liberalna demokracija, „Politička misao“, XLII (5), 2005, 151152. 11 B. Morait, Podjela nadležnosti izneđu BiH i entiteta, Banja Luka, 2000, 60. 12 Vidi npr, P. Kunić, B. Morait, Ž. Mirjanić, Pravni aspekti Dejtonskog sporazuma, EKOM, Banja Luka, 1996, 8-9. 6 36 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine ustavnopravni položaj Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.“ 13 Identičnosti prethodno iznesenih teorijskih opservacija i stavova političke elite najbolje izražava stav Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske: „BiH je u ovom trenutku podeljena zemlja. Nema hemije koja je može ujedinjiti, a to potvrđuje i njena istorija. Što se tiče nas, BiH može da bude uspešna konfederacija ili unija čiji bi entiteti deo svoje državnosti i nadležnosti preneli na zajedničke organe – kao što su vojska, spoljna i monetarna politika.“ 14 Jedan dio međunarodnih naučnih krugova, također, tvrdi da Bosna i Hercegovina nije suverena i cjelovita zemlja već segmentirana i podijeljena država pod protektoratom NATO-a i OESS-a, u kojoj je domaća vlast zamijenjena međunarodnom silom, 15 a najžešću kvalifikaciju inferiornosti bosanskohercegovačke državnosti data je ubrajanjem Bosne i Hercegovine u grupu „slabih i propalih država“ u kojoj je jedino „djelatna vlada“ sama međunarodna zajednica. 16 Na federalno-entitetskoj strani, prije svega onoj bošnjačkoj, je manje pokušaja da se nominira izraz za državno uređenje Bosne i Hercegovine. Ideološkipolitički koncepti i pravno teorijska mišljenja na ovoj strani zauzimaju suprotnu tezu od srpskih, dijelom i hrvatskih političkih elita i teorijskih pristupa u kojima se umanjuje državni suverenitet centraliteta u ime entiteta, optužujući ih često za opstrukcije i pristupe u kojima se dokazuje da je Bosna i Hercegovina nemoguća država. Neka mišljenja van ovog kruga iznose opasku da „bošnjački autori najčešće izbjegavaju da eskplicitno odrede oblik državnog uređenja Bosne i Hercegovine“ i da se „ograničavaju na isticanje njene državnosti i složenog unutarnjeg uređenja.“ 17 Najveći broj ovih autora iznosi tezu da Bosna i Hercegovina „nije ni federacija, ni konfederacija, ni unija, već prosta decentralizirana država.“ 18 Kod velikog broja O ideološko-političkim koncepcijama srpske političke elite o državnom uređenju Bosne i Hercegovine vidi kod: G. Marković, 2010. 14 M. Dodik, Nema hemije koja može ujedinjiti BiH, Politika, 31. maj, 2011, http://www.politika.rs/republike/Politika/178084.sr.html, 25. februar 2014. 15 Navode o “segmentiranoj državi” koje daju L. Cohen (1995), R. Cramton (2002), P. McMahom (2004), N. Naimark i H. Case (2005) dajemo prema M. Kasapović, 14. 16 F. Fukuyama, 2005, navedeno prema: M. Kasapović, 14. 17 G. Marković, 130, fn 15. 18 O. Ibrahimagić, Državno uređenje Bosne i Hercegovine, izdavač: autor, Sarajevo, 2005, 243; S. Kurtćehajić i O. Ibrahimagić, 2006, 268. U kasnijim tekstovima Ibrahimagić (2010) 13 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 37 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović autora na ovoj strani redovno se ističe potreba regionaliziranja države teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine. Čak štaviše iznose se suprostavljanja (1) bilo kakvoj federalizaciji Bosne i Hercegovine i (2) bilo kakvoj etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine, sa podržavanjem „decentralizovane Bosne i Hercegovine po kriterijumu ekonomski održivih regija.“ 19 Međutim, među autorima ovog ideološkopolitičkog koncepta ima i onih koji zauzimaju stanovište da Bosna i Hercegovina, ipak, ima federalno uređenje, 20 pa čak i da se radi o „složenoj državi – federacija sui generis.“ 21 Jedan broj inostranih autora pravi analogiju iz anglosaksonske državnopravne doktrine u slučajevima kada je federalni sistem nametnula kolonijalna vlast prije sticanja nezavisnosti kolonije, i karakterizira Bosnu i Hercegovinu kao „federalizam prinudno-zajedno, u kojem međunarodna zajednica čini dobrovoljni element i preuzima ulogu četvrte konstitutivne jedinice.“ 22 Problematičnost sukobljenih koncepata i mišljenja je u tome da ne samo da previše dugo traju i da nema približavanja stavova čak ni u promocije građanskih prava u zemlji, već da nema bilo kakve državotvorne vizije koja bi počivala na nekom zajedničkom političkom, historijskom i kulturnom identitetu nacionalnih zajednica, pa se Bosna i Hercegovina doima poput zemlje „ni na nebu ni na zemlji“ u kojoj nema dovoljno snažnih političkih snaga da je uruše, ali ni političkih snaga da je kao višeslojnu nacionalnu zajednicu usmjere ka bilo kojem od oblika mogućeg federalnog državnog ustrojstva. 23 Treba napomenuti da nije malo ni onih autora, domaćih i inostranih, koji nedostatak ovih identiteta pripisuju „namjernim konstrukcijama bosanskog konflikta kao obnove prastare uzajamne etničke mržnje“ koja je uskrsnula 1990-ih godina, a u cilju podjele i stvaranja tri mini države zastupljene na etničkoj zastupljenosti, pa se neusaglašenost političkih elita i pravnih mišljenja o stanju i svoj stav o decentraliziranosti državnog uređenja preinačuje u sintagmu „prosta visokodecentralizirana država“. 19 O. Ibrahimagić, 2012, 685. 20 K. Begić, 2001, 29; N. Pobrić, 2000, 320. 21 S. Hodžić, 1998; K. Trnka, 2000. 22 Vidi kod: J. Woelk, Balansiranje ideje „ujedinjeni u različitosti“: Federalizam i ustavna reforma u BiH, 2010, u: D. Abazović & S. Hammer, 53-54. 23 Usp. sa stavovima Woelk-ea (2010), po kome „krucijalno pitanje nije je li federalizam opcija za Bosnu i Hercegovinu, već prije - ako će Bosna ostati država – koja vrsta federalizma je za nju prikladna da bi postala održiva država, spremna da svojim građanima pruži stabilan ambijent i neophodne usluge.“ 38 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine perspektivama državne zajednice pripisuje „izdajom tolerantne prošlosti Bosne“ i „izdanom tradicijom.“ 24 O tome svjedoći eksplicitan stav jednog od sudionika političkog diskursa o podjeli Bosne i Hercegovine: „postoje prirodne i razumljive iskonske želje 'bosanskih' Hrvata i Srba za sjedinjenjem sa svojim matičnim narodima.“ 25 Blaži oblik kritičke opservacije „unesene“ neodrživosti državnog uređenja nalazimo u stavu da institucionalno uređenje Bosne i Hercegovine prevazilazi uobičajenu konstrukciju federalne države upravo zbog konsocijacijskog modela nametnutog izvana. 26 Temeljem postojećeg kontraverznog ustavnog uređenja i suprostavljenih ideološko-političkih koncepata i teorijskih mišljenja 27, država Bosna i Hercegovina nije u stanju da prije svega ostvari klasične političke funkcije države, niti da vrši savremenu ekonomsku funkciju kojom bi podsticala i usmjeravala promociju tržišne ekonomije i najzad, nije u stanju da odgovori svojim međunarodnim obavezama, u prvom redu onim koje je prihvatila kao članica Savjeta Evrope. 28 Empirijska argumentacija inferiornosti državnog ustrojstva (eufimistična naznaka državog ustrojstva koje je „više slično konfederaciji“) može se svesti na sljedeće: 1) Entitetska fragmentiziranja se provode na temelju etničkog i konfesionalnog pripadanja pa je političko organizovanje prepreka političke demokratije i ostvarenju ljudskih prava. 2) Razbijanje jedinstvenog ekonomskog prostora, što u fiskalnom kontekstu kroz ustavno ustrojstvo fiskalnog konfederalizma produkuje nedjelotvoran i neefikasan fiskalni sistem. 3) Neopravdano visoka javna potrošnja rezultat je finansiranja prekomjernih državnih struktura koje je zemlji donio Daytonski sporazum. J.V.A. Fine i R. Donia (1995), R. Mahmutćehajić, 1998; 2000, N. Malcom, 2011. B. Žepić, Enigma Bosne i Hercegovine, Matica hrvatska, Mostar, 2002, 25. 26 B. Kunrath, 2010. 27 Treba istaknuti da ima i teorijskih mišljenja koji ističu da „osnovni problem ustroja BiH nije komplikovanost amandmanskih procedura propisanih Ustavom nego činjenica da mnogi državljani BiH istu ne prihvataju kao svoju domovinu“. L. Balić i M. Izmirlija, 2003. 28 M. Puljic i M. Smajlović, Ustav BiH – ka novim, funkcionalnim rješenjima, Sarajevo, 2004, www.mrezapravde.ba/mpbh/mpbh_files/file/ustav_bih.pdf, 25. februar 2014. 24 25 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 39 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović Iako javne finansije prolaze kroz višegodišnji proces reformi, zbog neartikulirane ukrštenosti finansijskih tokova (što proizilazi iz različitih i neuskađenih finansijskih ciljeva na nivoima entiteta – unutar entiteta Federacije BiH još i njenih kantona - i Distrikta Brčko) problemi trenutne situacije u sektoru javnih finansija su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) odsustvo fiskalne koordinacije; disharmonična fiskalna struktura entiteta (Republika Srpska fiskalno centraliziranija, Federacija BiH fiskalno decentralizaranija); više «nivoa fisklane vlasti» komplicira i poskupljuje administrativno vođenje zemlje (neefikasnog upravljanja javnim rashodima); proces upravljanja budžetom nije jedinstven proces; nedostatak koordinacije između vladinih agencija i ministarstva finansija; kapaciteti nadležnih ministarstava i institucija su oskudni; javni sektor koristi različite računovodstvene standarde – što otežava analizu ukupnog javnog sektora i njegovog uticaja na ekonomiju nedovoljno identificirani troškovi za zdravstvo, vojsku i obrazovanje, odnosno nejasno (u nekim situacijama i pogrešno) usmjeravane raspodjele sredstava, te neartikuliranih mehanizama socijalne zaštite. pogrešno ciljani i znatno uvećani socijalni transferi. Ovakvo stanje producira nekoliko generalnih posljedica: 1) nemoć države ili njenu slabu prihodnu moć, 2) fiskalni disparitet, preklapanje finansijskih ingerencija i novčanih tokova, 3) s recesijom u posljednjim godinama - produbljeni i dugoročno neodrživi javni budžetski deficiti, 4) neefikasnost i prevaziđenost nekih od poreznih oblika (visok stepen njihove evazije), 5) porezni propisi u različitim dijelovima BiH su potpuno međusobno neusaglašeni 6) to sve ima krajnju posljedicu u pronalaženju rupa u poreznim propisima i vrlo lošoj naplati poreznih prihoda iz svih izvora – na svim budžetskim nivoima u BiH (prema procjenama stepen naplate kreće se najviše do 70 %). Sve to zajedno stvara teškoće u izgradnji kapaciteta za održivi fiskalni i ekonomski sistem, i zakonodavno i institucionalno harmoniziranje sa razvijenim zemljama, posebno sa Evropskom unijom, uključujući odsustvo vlastitih prihoda države. Iako su pravna i politička pitanja konfederalizma bila tretirana u analizi 40 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine (Cf fusnote 1-7), analitički pristup elaboriranju fiskalnog konfederalizma osim u rijetkim slučajevima (Puljić, Smajlović, 2004; Kešetović i Đonlagić, 2006; Lazović-Pita i Pita, 2012) ostao je nedovoljno istražen. Fiskalni pluralizam kroz fiskalni suverenitet dva entiteta i Distrikt Brčko Temeljna karakteristika fiskalnog sistema u BiH je pluralizam u oblasti fiskalne politike koji samostalno vode: entiteti, Distrikt Brčko, kantoni i općine. Štaviše, entiteti svojim ustavima reguliraju fiskalno uređenje unutar entiteta. Saradnja izmedu ovih nosilaca suvereniteta je slaba i, bez zadiranja u ustavne modifikacije, ne obećava nikakvo poboljšanje. Ustavnim rješenjima su entitetima i Distriktu Brčko dati neprikosnoveni fiskalni suvereniteti, čime se suverenitet države zamjenjuje fiskalnim pluralizmom u domenu fiskalnog sistema i fiskalne politike. Fiskalne prerogative države Bosne i Hercegovine su limitirane, jer je država nadležna samo za PDV, akcize i carine (tarife). Pored toga, država je nadležna za uvođenje taksa i drugih taksenih pristojbi koje proističu iz rada državnih institucija Bosne i Hercegovine. Znači samo za one sadržaje fiskalne politike koji se odnosi na ubiranje i distribuciju. Svi ostali elementi kao što su fiskalno opterećenje, budžetska politika i svi drugi elementi fiskalne politike od koje zavisi poticanje makroekonomskog razvijaju se van nadležnosti države. Ako državu Bosnu i Hercegovinu uzmemo kao saveznu (federalnu) državu, jer nije unitarna država (a treći osnovni tip državnog uredjenja ne postoji u teoriji i praksi), Bosna i Hercegovina je izričito po Deytonskom ustavu “složena državna zajednica», izrazito komplicirane državne strukture, u kojoj njena dva entiteta imaju karakteristike obilježja države. Bosna i Hercegovina, van sumnje, ima određena obilježja federacije, ali sa aspekta funkcioniranja državne vlasti i raspodjele finansijskih sredstava – veliki broj obilježja konfederacije. Od privrednih funkcija Ustav propisuje ovlasti na polju vanjske trgovine, carinske i monetarne unije, uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sistema, reguliranje međuentitetskog prevoza i kontrole vazdušnog saobraćaja, dok „sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.“ 29 Vidi: Ustav Bosne i Hercegovine, član III: Nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta. 29 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 41 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović U slučaju javnih prihoda i rashoda, članom VIII st. 3 Ustava Bosne i Hercegovine, utvrđeno je: “Federacija će osigurati dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu prihoda koji su potrebni za budžet, osim ako se prihodi ne prikupljaju na način kako je utvrdila Parlamentarna skupština. Iz ove ustavne odredbe, kojom je utvrđen način finansiranja države BiH, vidljivo je da finasiranje ovakve «države» ovisi od njenih entiteta (kao federalnih jedinica), na osnovu čega Bosna i Hercegovina, u pogledu finansijskih sredstava, u potpunosti zavisi od odluka entiteta, jer nema svojih izvornih prihoda. To znači da je “finansijski monopol” oduzet od države BiH i on sada pripada entitetima. Prema tome, država Bosna i Hercegovina nema finansijsku suverenost, što je osnovni problem njenog funkcioniranja. Ona je finansijski suverena koliko i jedna konfederacija, odnosno savez država. Upravo je u Ustavu Bosne i Hercegovine i primijenjen “konfederalni model” za dodjelu finansijskih sredstava saveznoj državi. Takvog primjera nema u svijetu! Tako je Bosna i Hercegovina, već u Daytonskom ustavu, uskraćena za “monopol finansijske moći” i na taj način lišena “svake moći” u realizaciji funkcija države (odbrana, red i mir, ekonomsko-kulturna i socijalna prava građana). Bez finansijskih sredstava država Bosna i Hercegovina će ostati “nemoćna” država”, a to znači da će finansijski biti suverene njene federalne jedinice - entiteti Federacija BiH i Republika Srpska). Takva država kao što je Bosna i Hercegovina neće biti u stanju da štiti svoje građane jedne od drugih, i njih od entitetskih vlasti, a još manje od drugih država. Ovakvo stanje je neodrživo i de jure i de facto. Pri tome, Republika Srpska je u fiskalnom smislu centralizovaniji entitet (strukturiran od entitetski nivo vlasti i vlasti jedinice lokalne samouprave općina) dok je Federacija BiH u fiskalnom smislu decentraliziranija (strukturirana od federalnog nivoa vlasti, od deset kantona i lokalnih zajednice – općine u okviru kantona). 30 30 Usp. Lazović-Pita i Sanjin Pita, 2012. 42 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine (Pre)naglašena decentralizacija fiskalne suverenosti sa prenošenjem prerogativa u oblasti porezne i budžetske politike na entitete, Distrikt Brčko, kantone i veliki broj subjekata koji odlučuju o svome finansiranju, pokreće za sobom i pitanja fiskalnih dispariteta, kao i problema njihovog prevladavanja kroz novi način konstituisanja fiskalnog federalizma u Bosni i Hercegovini. 31 Modeli fiskalnog finansiranja u BiH federalizma u svijetu i organizovanje javnog Modeli fiskalnog federalizma Ako, uslovno, pođemo od finansijskog “suvereniteta federacije” (ako se državna zajednica BiH okvalilifikuje saveznom državom - federacijom), bilo bi interesantno uporediti postojeća iskustva (modele) fiskalnog federalizma u svijetu sa stanjem fiskalnog uređenja u Bosni i Hercegovini. Ako prihvatimo da pod fiskalnim federalizmom podrazumjevamo fiskalne odnose centralne vlasti i nižih nivoa vlasti, vidljivo je da svi dosadašnji modeli fiskalnog federalizma baziraju na konsenzusu o zajedničkim interesima federalnih jedinica, koji se određuje ustavnim karakterom svake federalne države. 32 Mada je pitanje prenosa vlasti s centralnog nivoa na regionalne i lokalne nivoe politički determiniran, važnu ulogu u preraspodjeli fiskalnih nadležnosti igraju i ekonomski kriterijumi efikasnosti fiskalne vlasti na različitim nivoima spram obavljanja fiskalne funkcije. U teoriji i praksi postoji jedinstven stav o minimumu centralnih nadležnosti i javnih funkcija, među kojima se ističu: zaštita teritorijalnog integriteta zajednice, inostrani poslovi, obezbjeđenje sloboda i prava građana; zaštita položaja federalnih jedinica; monetarna politika, te nadležnost i funkcije u vezi sa jedinstvenim društveno-ekonomskim i političkim sistemom države u cjelini. Koji je prezentirala Studija o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH, Delegacija Evropske komisije za BiH, Sarajevo, 2003, www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvoraprihoda.p.., 27. februar 2014. 32 R. Bird, 1986, navedeno prema H. Hrustić, 2006, 183. 31 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 43 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović Primjeri zemalja s fiskalnim federalizmom pokazuju da raspodjela državnih funkcija izražava određeni stepen centralizacije ili decentralizacije funkcija i nadležnosti, pri čemu raspodjela rashoda obuhvata raspodjelu između različitih nivoa vlasti (centralna vlast, vlast federalnih jedinica i lokalna vlast), što pokazuje sljedeći pregled: Tabela 1: Učešće potrošnje različitih nivoa vlasti u ukupnoj javnoj potrošnji u odabranim državama (prilagođen pregled autora) Federalne država Zemlje sa najvećom potrošnjom centralne vlasti 1. Tunis 2. Kenija 3. Čile 4. Tajland 5. Meksiko 6. Israel Zemlje sa najmanjom potrošnjom centralne vlasti 7. Kanada 8. Danska 9. Indija 10.Švajcarska 11. Australija 12. Finska Bosna i Hercegovina Učešće javne potrošnje u GDP (u %) Ukupna javna potrošnja (u %) Centralna Federalne Lokalna vlast jedinice vlast 34.0 29.3 32.3 21.2 30.2 62.9 94.6 94.3 93.8 92.3 90.1 90.8 7.6 - 5.4 5.7 6.2 7.7 2.3 9.2 46.0 57.6 22.6 37.4 39.1 43.0 41.3 47.1 47.5 47.5 52.8 54.7 40.3 52.5 28.3 40.4 - 18.4 52.9 24.2 6.8 52.9 15.0 (8.4) 63,0 12,0 Izvor: za zemlje 1-12 prilagođeno prema: Government Finance Statistics Yearbook, IMF, Washington, 2000. (prema Hrustić, 2006, str. 187). 44 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Napomena 1: Izračun za BiH: za centralni nivo vlasti prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, za federalne jedinice (entitete i Distrikt Brčko) i lokalnu vlast procjena autora. Napomena 2: s obzirom na problematičan odnos bosankohercegovačke centralne vlasti i federalnih jedinica po pitanju učešća u ukupnoj javnoj potrošnji, preuzeti podaci iz Statističkog godišnjak IMF su preuređeni tako što je izabrano 6 zemalja sa najvećom i 6 zemalja sa najmanjom ukupnom potrošnjom na nivou centralne vlasti. U modernom vremenu, argument jačanja fiskalnog položaja centralne vlasti zasnovan je na stavu o efikasnijem vođenju makroekonomske politike s centralnog nivoa i racionalnijem korištenju sredstava, o čemu govore evropska iskustva ukidanja «federalnog dualizma» te transformacije odnosa između federativno uređenih država i njihovih federalnih jedinica. U praksi većine zemalja prihvaćen je model kooperativnog federalizma, u čijoj strukturi važe opće prihvaćena gledišta po kojima je funkcionalno najefikasnije da stabilizaciona i funkcija preraspodjele dohotka budu na nivou centralne vlasti, a alokacijska funkcija na nivou lokalne vlasti. 33 Kombinacija elemenata odvojenih poreskih prihoda i učešća različitih nivoa vlasti u raspodjeli zajedničkih poreskih prihoda, utiče na razlikovanje: (1) modela sa dominacijom participacije ili učešća različitih nivoa vlasti u podjeli zajedničkih poreskih prihoda i (2) modela sa dominacijom odvojenih prihoda ili konkurentnih fiskalnih odnosa, kada i federalna vlast i federalne jedinice imaju pravo uvođenja određenih vrsta poreza, te ostvaruju odvojene prihode. Međutim, u poređenju s drugim federalnim sistemima Bosna i Hercegovina pokazuje znatne razlike: naime, u poređenju sa predhodhim modelima Bosna i Hercegovina ima znatno užu primjenu fiskalnog federalizma i znatno manju javnu potrošnju na nivou centralne vlasti čak i od zemalja sa najmanjom potrošnjom centralne vlasti u svijetu, a učešće javne potrošnje u GDP znatno veće no i u jedne od zemalja koje primjenjuju fiskalni federalizam. 33 H.S. Rosen, Javne finansije, Institut za javne finansije, Zagreb, 1999. Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 45 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović Sljedeći pregled raspodjele i doznačavanje prikupljenih prihoda UIO za posljednju dostupnu godinu (2011) to zorno pokazuje: 34 • • • • • Na račun minimalnih rezervi u toku 2011. godine izdvojena su sredstava u iznosu od 882.584.950,74 KM, odnosno 15,32% od prikupljenih prihoda za doznačavanje korisnicima. Institucijama BiH dodijeljen je iznos od 689.000.000,00 KM, Federaciji BiH dodijeljen je iznos od 2.657.753.218,47 KM od čega se iznos od 212.409.000,00 KM odnosi na vanjski dug, a iznos od 2.445.344.218,47 KM, na doznaku na račun budžeta Federacije BiH., Republici Srpskoj dodijeljen je iznos od 1.382.797.531,55 KM, od čega se iznos od 123.945.000,00 KM odnosi na vanjski dug, a iznos od 1.258.852.531,55 KM, na doznaku na račun budžeta Republike Srpske, te, Brčko Distriktu dodijeljen je iznos od 148.719.078,91 KM od čega se iznos od 118.890,00 KM, odnosi na vanjski dug, a iznos od 148.600.188,91 KM, na doznaku na račun Brčko Distrikta. Dakle, centralnim institucijama BiH, po oduzimanju minimalnih rezervi od 15,3 % dodjeljuje se samo 15,1 % ukupno prikupljenih prihoda (sa uključenim rezervama ovo učešće centralnih institucija pada na 8,4 %), što znači da centralna vlast BiH ima daleko manji udio u ukupnim direktnim rashodima od svih poznatih federacija u svijetu, koje, kako pokazuje prethodna tabela na nivou centralne vlasti „troše“ između 41,3 % (Kanada) i 94,6 % (Tunis) ukupnih javnih rashoda. Preciziranje s raspoređivanjem prihoda od indirektnog oporezivanja u 2011. godini pokazuju kako usljed političke neusaglešenosti u državnom parlamentu strada državni budžet: sredstva za finansiranje rada Institucija BiH ostala su na nivou iz prethodne godine zbog privremenog finansiranja (13%), dok su sredstva za minimalne rezerve doznačena u 2011. veća za 21,1%. U istom periodu, Federaciji BiH doznačena su sredstva veća za 4,1% u odnosu na prethodnu godinu, Republici Srpskoj za 7% i Brčko Distriktu za 5%. 35 34 35 http://www.uino.gov.ba/b/Poslovne_usluge/Prihodi_2011.html, 23. februar 2014. Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, 2011. 46 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Daytonskim sporazumom je, dakle, u kontekstu raspodjele javnih prihoda fiskalno osnažio entitetske nivoe (63%), a do apsurda oslabio nivoe centralne (15,1%) i lokalnih vlasti (12%), što su Puljić i Smajlović (2004) komično označili poređenjem „sa čovjekom koji je nesiguran na nogama, sa malom glavom i velikim trbuhom.“ Karl Bild, prvi visoki predstavnik BiH, svojevremeno je izjavio da je Bosna i Hercegovina „najdecentralizivanija zemlja na svijetu.“ 36 Konfederalizirani javni prihodi i rashodi države Bosne i Hercegovine Država Bosna i Hercegovina, kako smo vidjeli, ima ograničene fiskalne nadležnosti i nema svoju finansijsku suverenost, a fiskalni suvereniteti su preneseni na entitete i Distrikt Brčko. Fiskalna organizacija i upravljanje javnim prihodima i rashodima su asimetrični: u Federaciji BiH je fiskalna uprava je decentralizirana između centraliteta federacije, kantona i općina, a u Republici Srpskoj je strogo centralizovana na nivo centraliteta ovog entiteta i ograničenim ovlaštenjima u općinama. Na ovaj način konfederalizirani javni prihodi nisu dostatni i održivi finansijski izvori prihoda za institucije države Bosne i Hercegovine. Ovo je suprotno standardnom principu u određivanju prihoda centralne vlasti, budući da u slučaju Bosne i Hercegovine prihodi ne prate državne funkcije, niti se vežu za kriterijum efikasnosti u provođenju javnih funkcija. U nastavku ćemo prezentirati konfederalnu strukturu javnih prihoda i javnih rashoda u Bosni i Hercegovini, kao i distinkciju izmedu nadležnosti regulisanja porezne politike, uprave i ubiranja poreza i pripadnosti prihoda od poreza. 37 Što se tiče strukture javnih prihoda, Bosna i Hercegovina do svojih prihoda dolazi, uglavnom, preko transfera sa zajedničkog računa Uprave za indirektno oporezivanje, koji nemaju karakter izvornih prihoda države, a kojeg sačinjavaju prihodi od PDV-a i carina. Transferima se pokrivaju otplate vanjskog duga i, zajedno sa Ovu Bildtovu izjavu prenosi Belloni (2007), a izjava je navedeno prema B. Kunrath, 2010, 20. 37 Više u Studiji o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH, izd. Delegacija Evropske komisije za BiH, Sarajevo, 2003, www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvoraprihoda.p.., 25. februar 2014. 36 Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 47 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović administrativnim taksama, pokrivaju još i operativne troškove državnih organa. Sopstveni prihodi ili ”izvorni prihodi” su minorni i sastoje se od administrativnih taksi i prihoda od sopstvenih aktivnosti. Vanjski prihodi, npr. oni po osnovu sukcesije bivše Jugoslavije i međunarodni transferi za finansiranje organizovanja izbora su povremeni i sistemski nedostatni. Entiteti, koji su fiskalno autonomni, po ustavnom određenju pridonose ovim transferima sa omjerom od 2/3 FBiH i 1/3 RS, ali stvarni iznos rezultira iz pregovora izmedu države i entiteta i uključuje složen proces izrade budžeta države i entiteta. Kada je u pitanju nadležnost, sve poreze, osim carinskih, PDV-a i akcize na pojedine proizvode, reguliliraju entiteti ili podentiteti, koji donose zakone o porezima i definiraju osnovu oprezivanja, porezne stope i izuzeće od poreza. Struktura javnih rashoda pokriva operativne troškove zakonodavne, sudske i izvršne vlasti BiH, zatim funkcioniranja službi i agencija na državnom nivou, te servisiranje vanjskog duga. Kompanijama je na ovaj način generiran problem neusklađene poslovne okoline koja reducira bosanskohercegovački ekonomski proctor i umanjuje njihovu konukurentnu moć s viškom transakcijskih troškova poput dvostrukog oporezivanja i drugim administrativnim ograničenjima kao što su licence, ovjere faktura u prometu da kompanijama iz drugih regija, uvođenje poreskih markica, duge procedure registracije itd. 38 Očigledno je da je u Bosni i Hercegovini, zapravo, pitanje fiskalnih nadležnosti i funkcija između entiteta i centralne vlasti koje se u uobičajenim okvirima fiskalnog federalizma svodi na izbor rješenja koje određuje da li će se javne funkcije efikasnije izvršavati na centralnom ili na subcentralnom nivou, svodi na problem fiskalno-finansijske zaštite suverenosti nacionalno zaokruženih teritorija. Iz predhodnog opisa je vidljivo da su državne funkcije minimalne i da ne uključuju nikakve redistributivne odgovornosti ili funkcije podsticanja ekonomskog razvoja. U praksi fiskalnog federalizma fiskalno-finansijske mjere uvijek su politički determinirane, pri čemu su politički ciljevi manje više usklađeni s kriterijumima efikasnosti ostvarivanja javnih funkcija. U Bosni i Hercegovini ovi politički ciljevi isključivo deriviraju iz ideološko-političkih koncepata o državnom uređenju. Time je, s jedne strane, ostvaren „etnički federalizam“ kao „teritorijalni interesni izraz volje određene dominantne grupe na datoj teritoriji (npr. Srba u RS, Hrvati u nekim 38 Š. Alić, 2010, 54. 48 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine dijelovima Federacije a Bošnjaci drugim).“ 39 S druge strane, država Bosna i Hercegovina je u pogledu finansijskih sredstava stavljena u ovisnost od odluka svojih entiteta, jer nema svojih izdašnijih izvornih prihoda, a uz to je usud Daytona sasvim relativizirao usklađenost domaćeg s evropskim poreskim sistemom, deformišući fiskalni sistem zemlje u pluralizam fiskalne politike koju, prema dodjeljenim im nivoima fiskalnog suverenitetima, samostalno i bez snažnije koordinacije vode entiteti, Distrikt Brčko, kantoni i općine (što je, npr, na početku 2011. godine zorno pokazano iskakanjem iz zakonske obaveze da entiteti slijede donošenje svojih budžeta nakon donošenja Okvirnog budžeta za Bosnu i Hercegovinu). ZAKLJUČAK Na putu dosezanja ekonomske održivosti rasta i makroekonomske stabilnosti, kao istovremenih procesa ispunjavanja standardnih tranzicijskih ekonomsko-socijalnih preduslova za pridruživanje Evropskoj Uniji stoje otvorene ustavne i političke kontraverze o državnom i fiskalnom uređenju Bosne i Hercegovine, i iz njih derivirane žustre teorijske debate. Daytonski sporazum je proizveo dva sasvim različita pravna sistema, od kojih je onaj u Federaciji BiH decentraliziran, a u Republici Srpskoj centraliziran. Sa stanovišta fiskalnog sistema i fiskalne politike, prema postojećim ustavnim rješenjima entitetima i Distriktu Brčko su dati neprikosnoveni fiskalni suvereniteti, što za posljedicu ima zamjenu fiskalnog suvereniteta Bosne i Hercvegovine sa fiskalnim pluralizmom. Sa stanovišta funkcioniranja vlasti i raspodjele finansijskih sredstava, to državi Bosni i Hercegovini daje veliki broj obilježja fiskalnog konfederalizma. Ekonomske posljedice prevlasti etničkog kriterija u konstituisanju Bosne i Hercegovine sa podijeljenim tržištem i etnički provedenom privatizacijom jesu skupa (visoki transakcioni troškovi funkcioniranja države i visoki budžetski deficiti) i nefunkcionalna država. Neslaganja oko ovakvog državnog uređenja se vode na pravnom i političkom nivou. U centru pravne debate o državnom uređenju stoje različiti pristupi u raspodjeli nadležnosti između države i entiteta, i organizaciji državne vlasti. U ovoj debati dominirajuće je pitanje treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili konfederacijom? 39 J. Woelk, 54. Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 49 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović U neslaganja političkih nacionalnih elita dominira sukob etno-nacionalnih nacrta o etničkim homogenostima i nacionalnim suverenostima nad svojim teritorijama. Srpska i hrvatska političke elita se zalažu za federalno-konfedralni oblik državnog uređenja u kome entiteti (a hrvatska politička elita proteže svoj zahtjev za trećim entitetom) zadržavaju pa čak i proširuju svoju izvjesnu državnu suverenost. Za bošnjačku političku elitu najprihvatljivija bi bila federalna uređenost sa regionalnim teritorijalnim organiziranjem. Date ustavne kontraverze, iako su bezmalo prepoznate na svim stranama, u relacijama postojećih ideologijskih konstrukcija su gotovo nepremostive. Razilaženja na nivoima pravne teorije i nivoima interesa suprostavljenih nacionalnih političkih elita čine temeljnu prepreku potencijalnim ustavnim reformama. Međutim, čak i kada političke elite ne bi bile prepreka reformiranju ustava, ostalo bi pitanje koji nivo državnog uređenja treba reformirati? Ne zanemarujući potrebne promjene u samom Ustavu, na strani smo onih autora (vid. Puljić, Smajlović, 2004) koji smatraju da bi „značajnije reforme trebalo provesti u pravnom okviru entiteta i Distriktu Brčko nego što su promjene neophodne u Ustavu“, što bi omogućilo da se „koncipira efektan i efikasan ekonomski sistem koji bi bio funkcionalan i koristan na cijelom ekonomskom prostoru Bosne i Hercegovine.“ Izlaz za opstojnost Bosne i Hercegovine se sagledava sa dva konceptualna nivoa. U prvom se involviranje međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u oblikovanje promjena Daytonskog sporazuma čini neminovnim. Po drugom, Bosna i Hercegovina će biti prepuštena samoj sebi i moraće sama da pomiri sadašnje nepomirljive razlike nacionalnih političkih elita. U oba slučaja, isključujući naravno ideološke konstrukcije koji zagovaraju nepostajanje bosanske kulturne cjelovitosti, minimum prihvatljivog okvira za sva pravna rješenja trebalo bi obuhvatiti uspostavljanjem jednakih mehanizama zaštite individualnih kolektivnih prava, ravnopravnost konstitutivnih naroda na cijeloj državnoj teritoriji, uključujući prava nacionalnih manjina, te usvajanjem i provođenjem međunarodnih povelja i konvencija o zaštiti ljudskih prava. Postojeći ekonomski i fiskalni problemi, također, ukazuju na nesumnjivu potrebu za promjenama. Međutim, i ovdje za krupnije promjene još uvijek ne postoji potreban stepen međunacionalnog i međuentitetskog povjerenja i saradnje. To znači da za ekonomsku efikasnost i inferiornu ustavnopravnu konstrukciju nije ni moguće elaborirati tranziciju pod vlastitim uslovima i u vlastitoj dinamici, u kojima bi vlada mogla modelirati ekonomski razvoj a ne da ekonomija, kao što je sada slučaj, 50 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine bude prepuštena tržištu. Otuda možemo govoriti o iznuđenim rješenjima koji bi, s fokusiranjem na finansijsko-fiskalni sektor, sastojali u sljedećem: (1) Makroekonomske politike razvoja najvećim su dijelom usklađene s politikama koje je ponudila međunarodna zajednica. U tom bi kontekstu kroz partnerski odnos sa akterima međunarodne zajednice bilo poželjno uključiti i odgovornost međunarodne zajednice za efektivno zadržanu ključnu ulogu u kreiranju makroekonomske politike zemlje. Ovakav zahtjev deriviran je iz dosadašnjeg intenziteta neposrednog međunarodnog utjecaja na prilike u Bosni i Hercegovini. Ovo izgleda još opravdanije ako se zna da su svi programi rekonstrukcije bili implementirani putem međunarodne zajednice, često i bez informiranja domaćih vlada (osim u slučajevima davanja garancija o zaduženjima). (2) Kako izgradnja jedinstvenog administrativno-ekonomskog prostora zahtijeva promjene Daytonskog sporazuma, za koje ne postoje neophodne političke pretpostavke, preostaje da se njegovo ujednačavanje prepusti procesu prilagođavanja evropskim integracijama, što poćinje s implementacijom zakona koji su donešeni na državnom nivou (Zakon o konkurenciji i intelektualnom vlasništvu, Zakon o potrošačima, Zakon o statistici, itd.). (3) U prioritetu daljih ekonomskih reformi stoji komplementarno – izgradnja fiskalnih kapaciteta i institucionalne reforme, što proizilazi iz nedovoljno identificiranih troškova za zdravstvo, vojsku i obrazovanje, odnosno nejasno, u nekim slučajevima i pogrešno, usmjeravane raspodjele sredstava, te neartikuliranih mehanizama socijalne zaštite. Za ovo je, naročito u pitanju postizanja srednjoročne održivosti neophodan intenzivniji proces strukturalnog prilagođavanja. Za ovo već postoje značajne pretpostavke: započete reforme poreznog sistema reforme penzijskog i zdravstvenog osiguranja, te konstituirane politike izvršenja budžeta i izvršenja vanjske revizije. Restriktivna porezna politika koincidira s okvirima zdravih budžetskih institucija i racionalnijeg i odgovornijeg pozicioniranja javne administracije. (4) Upravljanje javnim rashodima zahtijeva značajne racionalizacije, što podrazumijeva fokusiranje na: a) u kratkom roku na javnu upravu, javni red i sigurnost, socijalnu zaštitu, obrazovanje i lokalna komunalna preduzeća, b) u srednjem roku na integrirani okvir fiskalnih sredstava i efikasnih kanala praćenja i izvještavanja kako na nivou države tako i na nivoima entiteta, kao i na jačanje institucionalnih kapaciteta sistema finansijske odgovornosti. U oba slučaja je potrbno Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 51 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović prethodno izvršiti dijagnostičku analizu o stvarnoj disproporciji troškova, što bi omogućilo socijalno prihvatljiv „udar“ na stvarne neracionalnosti u strukturi javnih rashoda, i preispitati u kojoj mjeri „racionalizacije“ osiguravaju veličine budućih budžetskih potreba i racionalnost upravljanja sistemom socijalne zaštite. (5) Kako je ostvarivanje stabilnosti domaće valute s režimom Valutnog odbora moguće zasnivati na finansiranju iz inozemstva samo u kratkom roku, to bi u srednjem roku stabilnost domaće valute morala biti zasnovana na rastu izvozne sposobnosti zemlje. U srednjem i dužem roku devizni kurs domaće valute mora biti pokriven uravnoteženjem pozicija platnog bilansa. Izraženi deficit ukazuje na potrebu izrade stratergije vanjskotrgovinske politike i sektorskih strategija, koje će omogućavati značajnije smanjivanje trgovinskih i platnobilansnih deficita. LITERATURA Knjige: Begić, Kasim (2000). Ekonomska politika, Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Bose, Sunantra (2006). The Bosnian State a Decade after Dayton in Chabder, D (ed). „Peace Without Politics? Ten Yearsof International State-Building in Bosnia“, London-New York: Routledge. Fine, John i Donia, Robert (1994). Bosnia and Hercegovina: a tradition betrayed, London: C. Hurst & Co. Ibrahimagić, Omer (2005). Državno uređenje Bosne i Hercegovina, Sarajevo: izdavač autor. Ibrahimagić, Omer (2012). Bosanski identitet i suverenitet, Sarajevo: Institut za istraživanje zločna protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Ikić, Niko (2010). Stav katoličke crkve o postdaytonskom razvoju BiH, s posebnim osvrtom na stavove biskupske konferencije o ustavnim promjenama, u: Abazović, Dino & Hammer Stefan (2010). Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. 52 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Jankulin, Irena (2007). parco.gov.ba/?id=886. Fiskalno vijeće – magično rješenje?, Sarajevo: Hamer, Stefan (2010). Ko je gospodar Daytonskog sporazuma? Hodžić, Sead (1998). Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Hrustić, Hasiba (2002). Fiskalni federalizam u svetu i naša iskustva, Beograd: Privredni pregled. Kunić, Petar/ Morait, Branko/ Mirjanić, Željko (1996). Pravni aspekti Dejtonskog sporazuma, Banja Luka: EKOM. Kuzmanović, Rajko (2002). Ustavno pravo, Banja Luka: Pravni fakultet Univerziteta u Banja Luci. Mahmutćehajić, Rusmir (2012), O bauku bosanstva i njime ustrašenima, Forum Bosane, Sarajevo, br. 57. Mahmutćehajić, Rusmir (1998), Kriva politika: Čitanje historije i povjerenja u Bosni, Tuzla, Sarajevo, Zagreb. Morait, Branko (2000), Podjela nadležnosti između BiH i entiteta, Banja Luka. Rosen, Harvey, S. (1999). Javne finansije, Zagreb: Institut za javne finansije. Savić, Snežana (1999). Republika Srpska poslije Dejtona, Banja Luka: Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Banjoj Luci. Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo, Sarajevo: Fakultet za javnu upravu. Šarčević, Edin (2009). Daytonski sporazum: karakteristike i karakteristični problemi, Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung. Žepić, Božo (2002). Enigma Bosne i Hercegovine, Mostar: Matica hrvatska. Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 53 �Kadrija Hodžić, Izudin Hasanović Članci: Hodžić, Kadrija (2010). Stanje privrede i mjere anticiklične ekonomske politike u BiH, „Tranzicija“, Tuzla-Travnik-Beograd-Bukurešt-Zagreb, br. 25-26. Kasapović, Mirjana (2005). Konsocijalna ili liberalna demokracija, Zagreb: „Politička misao“, XLII (5). Kešetović, Izudin i Džena Đonlagić (2006). Razvoj poreza na dohodak i poreza na dobit na primjeru poreskog sistema BiH u zborniku radova „Reforme u BiH u funkciji razvoja“, Sarajevo: Revicom. Kunrath, Birgith (2010). Od zaštitne mjere do prepreke za daljnje djelovanje: entitetsko glasanje u BiH u Abazović, D., Hammer, S., „Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona“, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Marković, Goran (2010), Ideološko-političke koncepcije srpske političke elite o državnom uređenju BiH u: Abazović, D. & Hammer, S., „Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona“, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Šačić, Nermina (2007). Uvodno izlaganje na konferenciji Primjer BiH: održivi koncepti ili stranputice međunarodne zajednice, Zbornik radova: Fondacija Heinrich Böll, Ured za BiH. Woelk, Jens (2010). Balansiranje ideje „ujedinjeni u različitosti“: Federalizam i ustavna reforma u BiH, u: AbazovićDino & Hammer Stefan (2010). Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Internet izvori: Dodik, Milorad (2011). Nema hemije koja može ujedinjiti BiH, Politika, 30 maja 2011: http://www.politika.rs/republike/Politika/178084.sr.html. 54 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Lazović-Pita & Lejla i Sanjin Pita(2012). Porezni izdaci u sustavu poreza na dobit: primjer bosne i herecegovine, Institut za javne finansije Zagreb: www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja/lazovici.pdf Puljić, Mirko i Mensur Smajlović (2004). Ustav BiH – ka novim, funkcionalnim rješenjima, Sarajevo: www.mrezapravde.ba/mpbh/mpbh_files/file/ustav_bih.pdf Studija o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH (2003), Sarajevo: Delegacija Evropske komisije za BiH (www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvoraprihoda.p..). http://www.uino.gov.ba/b/Poslovne_usluge/Prihodi_2011.html Centar za društvena istraživanja | Godina 1 | Broj1 55 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2364 Title A name given to the resource Unresolved constitutional issues in the controversy and disagreement on the state organisation and on the fiscal system of Bosnia and Herzegovina Neriješena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi i neslaganja o državnom uređenju i fiskalnom sistemu Bosne i Hercegovine Author Author HODŽIĆ, Kadrija HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. Institutional (in) ability of the Dayton agreement to integrate conflicting national community politically and ideologically in a democratic community, caused different and often conflicting opinions on "the spirit of Dayton" and the consequences of such a regulation on the viability of the Bosnian society and the state of Bosnia and Herzegovina itself. The authors elaborate such disagreements on the system of government on the theoretical, legal and political level, on one hand. On the other hand, the authors give arguments that the thesis that the constitutional order of BiH ignores its financial sovereignty concluding that Bosnia and Herzegovina is financialy sovereign as one confederation could be. In the core of the legal debate on state regulation are different approaches to the allocation of responsibilities between state and entities, and to the organization of government. In this debate, the dominant question is whether Bosnia and Herzegovina is considered a federation or a confederation. In the disagreement of the national and political elite, the conflict based on ethno-national conception of ethnic homogeneity and national sovereignty over their territories, is dominant. The solution for the viability of Bosnia and Herzegovina is observed through two conceptual levels. In the first one, the involvement of the international community, especially the European Union, in designing the changes of Dayton seems inevitable. Per second one, Bosnia and Herzegovina will be left to reconcile by herself the present irreconcilable differences of their national political elites. In both cases, the minimum acceptable framework for all legal solutions should include the establishment of mechanisms for the protection of equal individual collective rights, equality of the constituent peoples in the entire national territory, including minority rights, and the adoption and implementation of international charters and conventions on human rights. Sažetak: Institucionalna (ne)mogućnost odredbi Daytonskog sporazuma da integriraju politički i ideološki suprostavljene nacionalne zajednice u demokratsku zajednicu izazvala je različite, često i oprečne stavove „o duhu Daytona“ i posljedicama ovakvog uređenja po samu održivost društva i države BiH. Autori elaboriraju s jedne strane, neslaganja oko ovakvog državnog uređenja na teorijsko-pravnom i političkom nivou. S druge strane, autori argumentiraju tezu po kojoj ustavno uređenje BiH zanemaruje njenu finansijsku suverenost, iz čega izvlače tezu da je BiH finansijski suverena koliko i jedna konfederacija. U centru pravne debate o državnom uređenju stoje različiti pristupi u raspodjeli nadležnosti između države i entiteta, i organizaciji državne vlasti. U ovoj debati dominirajuće je pitanje treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili konfederacijom. U neslaganju političkih nacionalnih elita dominira sukob etno-nacionalnih nacrta o etničkim homogenostima i nacionalnim suverenostima nad svojim teritorijama. Izlaz za opstojnost Bosne i Hercegovine se sagledava sa dva konceptualna nivoa. U prvom se involviranje međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u oblikovanje promjena Daytonskog sporazuma čini neminovnim. Po drugom, Bosna i Hercegovina će biti prepuštena samoj sebi i moraće sama da pomiri sadašnje nepomirljive razlike svojih nacionalnih političkih elita. U oba slučaja minimum prihvatljivog okvira za sva pravna rješenja trebao bi obuhvatiti uspostavljanje jednakih mehanizama zaštite individualnih kolektivnih prava, ravnopravnost konstitutivnih naroda na cijeloj državnoj teritoriji, uključujući prava nacionalnih manjina, te usvajanje i provođenje međunarodnih povelja i konvencija o zaštiti ljudskih prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Social Sciences Research Center of International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014-04 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 H Social Sciences (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 906 Title A name given to the resource Upotreba lažnih Prijatelja u Prevodima na Italijanski Jezik Author Author Albano, Maria Teresa Abstract A summary of the resource. U lingvistici se pod pojmom lažni prijatelji podrazumjevaju riječi ili grafemi u dva jezika ili dijalekta, koji izgledaju ili zvuče isto (ili slično), ali imaju različito značenje. Lažni prijatelji predstavljaju veliki problem ljudima koji tek savladavaju strani jezik i usvajaju njegove reči. Neki izrazi iz jednog jezika mogu se pojaviti u drugom dobijajući značenje koje više nije ni srodno ni blisko izvornom, izazivajući zabunu pri prevodu. Cilj našeg rada je prikazati najčešće greške u prevodima na italijanski izazvane upotrebom lažnih prijatelja. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2012-05 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d7fccecf07e54cdddf7f51c4d23c8048.pdf a3cf0cf116aa740eb4301a619da54d25 PDF Text Text Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ UPRAVNI UGOVORI U Sažetak PRAVNOM PORETKU BOSNE I HERCEGOVINE SA POSEBNIM OSVRTOM NA UGOVORE O JAVNIM NABAVKAMA ADMINISTRATIVE CONTRACTS IN THE Autor ugovore o u radu javnim razmatra nabavkama, postupak njihovog zaključivanja i uspoređuje ih sa upravnim i građanskopravnim ugovorima, kao i njihovo postojanje u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. U pogledu upravnih ugovora i njihovog mjesta u pravnom poretku LEGAL ORDER OF Bosne i Hercegovine, evidentno je BOSNIA AND malo/nimalo paženje posvećeno. HERZEGOVINA WITH Ipak, to ne znači da isti ne postoje u SPECIAL REFERENCE ukupnpom sistemu funkcionisanja. TO PUBLIC PROCUREMENT CONTRACTS Dr. sci. iur. Mirsad Čizmić Savjetnik predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona za društvene djelatnosti mirsad.cizmic@gmail.com JEL klasifikacija: K12, K23 DOI: 10.14706/DOI21413 Autor akcenat stavlja na komparaciju ugovora o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini i upravnog ugovora, a komparaciju zasniva na sličnostima i razlikama koje postoje između ovog instituta i drugih njemu sličnih i bliskih instituta. Pisanje upravnih ugovora i proučavanje u Bosni i Hercegovini, a posebno ugovora o javnim nabavkama kao najpoznatije vrste upravnog ugovora predstavlja nužnost, naročito zbog javnog 46 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ interesa koji predmetnim se protažira ugovorom, ali i contract, and the comparison is based on the similarities and evidentne problematike u praksi differences that exist between this koja nastaje zaključivanjem istih. institute and other similar and close institutes. Writing and studying Ključne riječi: Upravni ugovor, administrative contracts in Bosnia ugovor and Herzegovina, and especially o javnim nabavkama, upravni postupak, javni interes. public procurement contracts as the best known type of administrative Abstract contract is a necessity, especially because of the public interest that The author discusses public procurement contracts, the procedure for their conclusion and extends to the contract, but also the obvious problems in practice arising from their conclusion. compares them with administrative Key and civil contracts, as well as their contract, existence in the legal order of Bosnia contract, administrative procedure, and public interest. Herzegovina. Regarding words: public Administrative procurement administrative contracts and their place in the legal order of Bosnia and Herzegovina, little / no attention has been paid. However, this does not mean that they do not exist in the overall system of functioning. The author emphasizes the comparison of public procurement contracts in Bosnia and Herzegovina and the administrative 47 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Uvod kada država kupuje, njezin glavni cilj je ostvariti javni interes. Javnoj nabavci kao Naime, zbog činjenice da posebnom pojmu, počeo se davati prilikom poseban značaj kao privrednoj interesa kroz javnu nabavku država djelatnosti koristi i troši budžetska sredstva, države, uporedo sa ostvarivanja javnog razvojem upravnog prava. Prema nameće dosadašnjim istraživanjima, uspostavljanjem posebnih pravila za zabilježeno je da se o javnoj nabavci, javnu nabavku. S tim u vezi, važno je posebnim postupcima i pristupima u naglasiti da budžetska sredstva nisu rješavanju sporova, govori još od privatno vlasništvo države, nego 1806. godine, kada je u Francuskoj sredstva koja su različitim poreskim posebnim dekretom propisano da su i drugim davanjima prikupljena od sporovi javnim građana, za potrebe funkcionisanja nabavkama u nadležnosti upravnih države i potreba od javnog interesa. sudova. Njihovo trošenje mora da se na iz ugovora Koristeći se o posebnim postupcima, država vrši nabavku roba, usluga i radova. S tim u vezi, kako građani i pravne osobe vrše nabavku roba, usluga i radova za svoje potrebe, javlja se potreba za uspostavljanjem izvjesnih pravila, zbog činjenice da država vrši nabavku za opće dobro (javni interes). Za razliku od privatnog interesa koji je izvjestan kod fizičkih i pravnih osoba privatnog prava, se potreba za izvjestan način uredi posebnim, strogo formalizovanim transparentnim pravilima i i postupcima. Posmatranjem države kao privrednika, nije teško zaključiti da je država jedan od najvećih privrednih subjekata na svijetu. To prvenstveno govori o činjenici koliko široko djeluje svaka država, te koliko sredstava troši da bi sistem mogao da funkcioniše u svim segmentima za koji je jedino država 48 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nadležna (obrazovanje, izgradnja posebnog infrastrukture za javne potrebe, ugovora o javnoj nabavci. izgradnja i održavanje javnih površina i dr.). načina Zbog zaključivanja velikog opticaja potrošnje u javnim nabavkama, Gotovo u svakoj državi, javlja se uporedo i velika veliki dio budžetskih sredstava se zainteresiranost privatnih subjekata izdvaja za javne nabavke različitih za učešće u postupcima nabavki, što namjena. Država kroz javne nabavke neminovno dovodi do velikog broja zauzima znatan dio tržišta, što joj različitih vrsta sporova. Stoga je zasigurno omogućava i znatan dio neophodno da se na poseban način moći da utiče na tržište. Zbog tako posveti pažnja ugovoru o javnoj velikog uticaja države na tržište, nabavci kao upravnom ugovoru, te nameće da se u pravnom poretku Bosne i se potreba uređenja složenijim i preciznim pravilima Hercegovine postupaka javnih nabavk, kao i intervencija izvrši po uzoru izvjena na 57 Francusku , kako bi se sadašnja Javna nabavka u francuskom pravnom poretku primarno je uređena Uredbom br. 2015-889 od 23. jula 2015. o javnim tržištima (Ordonnance n° 2015-899 du 23 juillet 2015 relative aux marchés publics, NOR: EINM1506103R Version consolidée au 21 mars 2018, dostupno na: https://www.legifrance.gouv.fr/affichText e.do?cidTexte=JORFTEXT000030920376 ), koja je dopunjena implementacijskom Odlukom br. 2017-516 od 10. aprila 2017. kojom se utvrđuju razne odredbe koje se odnose na javnu nabavku (Décret n° 2017516 du 10 avril 2017 portant diverses dispositions en matière de commande publique, NOR: ECFM1636881D, dostupno na: 57 https://www.legifrance.gouv.fr/affichText e.do?cidTexte=JORFTEXT000034410634 &categorieLien=id). Članom 3. Uredbe propisano je kako su javnonabavni ugovori koji se sklapaju sukladno Uredbi upravni ugovori („Les marchés publics relevant de la présente ordonnance passés par des personnes morales de droit public sont des contrats administratifs“). Time su ugovori o javnoj nabavci u francuskom pravnom sustavu nedvojbeno određeni kao upravni ugovori, čime se nastavlja povijesno određivanje tih ugovora kao upravnih ugovora u francuskom pravnom poretku. Posljedica takvog uređenja je činjenica da su ugovori o javnoj nabavci u potpunosti 49 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ evidentna problematika prevazišla. ugovori su se pojavili u francuskom U tom kontekstu, u prvom redu je pravu krajem 19. i početkom 20. neohodno da se ugovor o javnoj stoljeća. Zato je francuska pravna nabavci praksa najpotpunije razradila ovaj kao upravni ugovor posebno i zasebno definiše. pravni institut teorijskim Pojam upravnog istovremeno raspravama u sa nauci upravnog prava”.58 Pojedini autori ugovora su isticali činjenicu da država ni u kom aspektu ne može da bude kao vezana ugovorom jer država je posebna vrsta akta upravnog prava apsolutni suveren i ako se veže danas od ugovorom bit će u istoj poziciji kao i najaktuelnijih tema u zemljama bivše druga ugovorna strana, gdje nestaje Jugoslavije. Francuska apsolutni suveren i postaje u ravni smatra kolijevkom kako upravnog jednaka sa drugom ugovornom prava tako i upravnih ugovora, često stranom. Upravni ugovori predstavljaju Iako se jednu su se spočitavali negativni konteksti u korist upravnog ugovora negirajući Poznati pravni teoretičar Leon Digi ističe da “je država po njegovu pravnu valjanost. “Upravni unutar francuskog upravnog prava, što znači da su za sporove o obvezama iz ugovora nadležni upravni sudovi i tribunali, (De Mars/Olivier (bilj. 13), s. 276, v. i D. Truche, Basic Principles of the Public Procurement Procedure in France, Hrvatska i komparativna javna uprava, Zagreb 4/2012, s. 1104.) Tako će prva instanca za rješavanje spora biti jedan od 42 prvostupanjska upravna suda (tribunaux administratifs'), a nakon toga drugostupanjski upravni sudovi (cours administrative d'appel), te na kraju Državno vijeće (Conseil d'Etat) kao najviša sudbena instanca, ( F. Lichere/N. Gabayet, Enforcement of the EU Public Procurement Rules in France, u: S. Treumer/F. Lichere (ur), Enforcement of the EU Public Procurement Rules, Copenhagen 2011, s. 299.), navedeno u: Turudić, M. (2018). Pravna priroda ugovora o javnoj nabavi u hrvatskom pravnom poretku, Sarajevo, Sveske za javno pravo (22330925) 32; 1, 17, str. 3-4, preuzeto sa: https://www.bib.irb.hr/938830 58 Kamarić, M. & Festić I. (2009). Upravno pravo, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 202 50 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ svojoj definiciji suverena ličnost, ona ugovora u svim državama u kojima ima taj karakter, tu pravnu ličnost u je ova vrsta ugovornog odnosa svim aspektima koje vrši, kako u (upravnopravni odnos)60 gotovo da ugovornim tako i u jednostranim je nemoguće, iz razloga što svaka aktima. Prema tome, država ne država koja inkorporira u svoj sistem može biti vezana jednim ugovorom, upravne ugovore, njegovu definiciju jer ako je vezana, njena pravna prilagođava svojoj pravnoj tradiciji. ličnost će biti potčinjena drugoj, a Ipak nesumnjivo je da suština i duh pošto suverenu volju odlikuje baš to upravnog ugovora uvijek ostaje isti, da nije potčinjena nijednoj drugoj ali i same osnovne značajke ove volji, ona bi na taj način prestala da vrste posebnih ugovora. Međutim, bude suverena“.59 Međutim, bez upravni ugovori dobijaju na značaju obzira što su pojedini autori isticali i sa pojavom novog, neoliberalnog da upravni ugovor nije svojevrstan koncepta uprave poznatijeg kao instrument za zadovoljavanje javnog Novi sistem upravljanja – New interesa, zahvaljujući Public Management, početkom 80- upravnosudskoj praksi Francuske, tih godina 20. vijeka, koji se upravni ugovor se itekako razvio u prvenstveno Francuskoj, ali i drugim zemljama na ekonomskim vrijednostima javne koje je imalo uticaja francusko uprave (pozntatijih kao tri E– pravo, prije svega na romansko. efikasnost, ipak U pokušaju uspostavljanja jedinstvene definicije upravnog Digi, L. (1998). Preobražaji javnog prava (Les transformations du droit public), Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 122–123. 60 Ugledni profesor Upravnog prava Slavoljub Popović ističe da se pod upravnopravnim odnosima 59 efektivnost). zasniva na ekonomičnost, Socio-tehnološke koncepcije, prenijete u javnu upravu podrazumijevaju pravni odnosi u koje stupaju državni organi, a najčešće organi državne, kao i organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice kada vrše javna ovlaštenja, sa pojedincima, organizacijama i drugim pravnim licima u vršenju upravne djelatnosti. 51 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ iz privatnog sektora, doprinijele su pravnom pojavama kao što su privatizacija u Hercegovine upravni ugovor bi se javnom konkurencija, mogao definisati kao dvostrani prepuštanje i prenošenje vršenja pravni akt, kojeg država prilikom određenih javnih usluga sa javnog na vršenja svojih osnovnih funkcija privatni sektor (outsoursing), posebno zaključuje sa drugim fizičkim i u oblasti zdravstva, obrazovanja, pravnim osobama, na način kako je socijalnog staranja i dr., koje je u to propisano nacionalnim zakonima konceptu i drugim propisima svake države.63 sektoru, države blagostanja, posebno na evropskom kontitentu obavljala država odnosno njene javne službe. Upravni ugovori kao specifični ”ugovori javnog prava, u ovom procesu posebno dolaze do izražaja naročito u oblastima javnih nabavki, javno-privatnog partnerstva, komunanih djelatnosti, djelatnosti i javnih službi”.61 Naime, “u savremenim poretku Bosne i S tim u vezi, jedan od najneodređenih pojmova glede upravnih ugovora jeste njegovo svrstavanje, s obzirom da se radi o sasvim novom institutu upravnog prava, bar kada je u pitanju novija zakonska regulativa na našim prostorima. U tom smislu, postavlja se pitanje da li ugovori koje država zaključuje sa drugim fizičkim i evropskim i drugim razvijenim pravnim državama, osim upravnog akta kao ugovorima građanskog prava ili je to pojedinačnog pravnog akta uprave, posebna vrsta javnog ugovora koja postoje i drugi dvostrani akti koji se treba nazivaju upravni ugovori”.62 U javnog prava, je li to posebna vrsta Milenković D. (2017). Upravni ugovori u Zakonima o opštem upravnom postuku zemalja Zapadnog Balkana, u: Strani pravni život, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Fakultet političkih nauka, str. 68-69., preuzeto sa: https://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid =0039-21381703067M 62 Lilić, S. (2018). Upravno ravo, Beograd, Službeni glasnik, str. 110. 63 Vidjeti detaljnije u: Ibidem. 61 biti osobama regulisana pripadaju normama 52 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ upravnog akta, ko može biti ugovorna strana i slično. svojim obilježjima jesu posebni, Dakle, to su uobičajena pitanja o kojima sa danas raspravlja, posebno u državama kao što je Srbija i Hrvatska, koje su u neskorijoj prošlosti, ovu vrstu ugovora uvrstile u Zakone o općem upravnom postupku. Prema jednom teorijskom shvatanju, ugovor, je upravnih ugovora, koji zaista po upravni „....saglasije jedne javnopravne i jedne privatnopravne može se zaključiti da zaista odstupaju od pravila građanskog prava. Francuski autori ističu da je jedna od posebnih osobina upravnih ugovora, zapravo, nejednakost među ugovornim stranama, jer tijelo javne vlasti istupa sa jačom voljom, a u toku samog izvršenje ugovora, evidentno je da raspolaže i jačim ovlastima. volje o postizanju kakve javne svrhe, S toga ”doista se može reći kao i stvoreni pravni odnos između da upravne ugovore obilježavaju njih, određene posebne i veće ovlasti sa širim 64 učincima.“ javnopravnim drugom, javnopravnih tijela koje su povezane „...upravni ugovor treba razlikovati sa svrhom koja se tim ugovorima od upravnih akata i svih njegovih želi postići, s tim da je uvijek modaliteta, ali i od građanskih prioritet ugovora iako on često ima formu Prilikom tipskog (adhezionog) ugovora. ugovora, javnopravno tijelo redovito Upravni Prema ugovor jeste ugovor, ali ugovor posebne vrste javnopravni (upravni) ugovor.“65 Kada se uzmu u obzir specifičnosti Tomić, Z. (1993). Pravna priroda upravnih ugovora, u: Pravni život 11-12/1993, 2131, navedeno u: Milenković, D. str. 69. 64 širi društveni sklapanja interes. upravnog nastupa kao subjekt javnoga prava, te stoga ima veće ovlasti koje proizlaze iz prvenstva javnog interesa koga zastupa.”66 65Ibidem Ljubanović, B. (2010). Upravni ugovori i upravno sudovanje,u: Zbornik radova Pravnog 66 53 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Shodno navedenom, a ugovora kao i kod ugovora posebno imajući u vidu da je svrha privatnog prava spontao moglo doći upravnih ugovora zadovoljavanje do javnog interesa, upravni ugovori djelatnosti. potpadaju pod drugačiji režim za upravnih ugovora su nužnost da bi razliku od građanskih ugovora, čiji je se spriječilo njihovo pretvaranje u glavni cilj ostvarivanje finansijskog obični sporazum zaključen radi interesa ugovorne strane, odnosno ostvarivanja ostvarivanje izvjesne dobiti. Ono što je Pojedina posebno jeste sloboda ugovoranja i mijenjanja ugovora, s obzirom da su strane ugovornice kod građanskih ugovora slobodne da mijenjaju ugovor za vrijeme njegovog trajanja i slično, dok su ugovorne strane upravnih ugovora strogo obavezne da poštuju “slovo zakona” jer je u pitanju javni, a ne privatni interes. upravne javnih ograničenja recipročnih ugovornih strana”. karakteristično za ovu vrstu ugovora 67 Stoga se za ugovore predstavljaju koristi kaže posebnu da vrstu upravnih akata, koja svoje najranije korijene vuku iz podjele na privatno i javno pravo, te da je među najbitnijim značajakama ove vrste ugovornih odnosa kojima se zasniva upravnopravni odnos, upravo javni interes, odnosno zadovoljavanje javnog interesa. Dakle, primarni cilj upravnog ugovora, kao što se vidi jeste ostvarivanje šireg društvenog S tim u vezi, jedan od poznatih komercijalizacije S tim u vezi, kao upravnih najkomatibilnija definicija upravnog razliku ugovora, koja odgovora njegovoj objašnjava tezom da bi dopuštanjem svrsi, jeste da se upravni ugovor iste slobode strankama upravnog “shvata kao dvostrani pravni odnos fakulteta u Splitu, god. 47, 1/2010., str. 39, preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/50333 67 ugovora teoretičara interesa. ”Singh ovu Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 203 54 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ u čijem stvaranju učestvuje javna stupa u ime javnosti/općeg interesa, administracija i privatni subjekti pri u kojem se vrše određene usluge, čemu za obje strane proizilaze prava radovi ili nabavke roba u interesu i obaveze usmjerene ka ostvarivanju javnosti.”69 javnog interesa i postizanju ekonomskog efekta, s tim što je javni Upravni ugovori u interes od dominantnog značaja”.68 pravnom poretku Bosne Dakle, ugovorima jasno je privatnog da u i Hercegovine prava ugovorne strane traže samo vlastiti Naše (bosanskohercegovačko) interes, kao što se može vidjeti iz aktuelno zakonodavstvo zvanično prethodnog izlaganja, kod upravnih ne ugovora javnopravno tijelo nema Ukoliko krenemo od komparativnih nikakav vlastiti interes. Javnopravno analiza mnogih država, a posebno tijelo kao nosilac vlasti ili određene Francuske, koje se odnose na službe, bavezno je da sprovede upravne ugovore, moglo bi se upravni ugovor zarad javnog/općeg zaključiti da naše pozitivno pravo interesa. U tom kontekstu “sve ipak latentno70 poznaje neke vrste razlike nastaju iz osnovnog objekta upravnih ugovora koje se kriju u upravnog ugovora. Uprava je čuvar pojedinim zakonima. poznaje upravne ugovore. interesa javnosti, i u svaki ugovor M. Stojanović. (2011). Upravni ugovori, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu, br. 57, Niš, str. 301., preuzeto sa: https://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid =0350-85011157299S 69 A W. Mewett. The Theory of Government Contracts, McGILL Law Journal, str. 4., preuzeto sa: 68 http://lawjournal.mcgill.ca/userfiles/other /8692991-mewett.pdf Ibidem 70Latentan (lat. latens, genitiv latentis: koji se skriva, od latere: biti sakriven), koji se izvana ne očituje, prikriven, pritajen, prigušen, nevidljiv; skriven, tajan; unutrašnji, dubok, zagonetan., preuzeto sa: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.as px?id=35549 55 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Tri su osnovna zakona u organ i ko je dužan da provodi kojima se mogu naći osnovni postupke javnih nabavki propisane elementi upravnih ugovora i to: predmetnim zakonom. Zakon o javnim nabavkama Pored navedenog u članu 2. Zakon o javnim nabavkama stav (1) tačka a) ZJN se precizira da, (ZJN),71 “ugovor o javnoj nabavci je ugovor - Zakon o koncesijama,72 s finansijskim interesom koji se - Zakon o javnoprivatnom zaključuje u pisanoj formi između partnerstvu.73 jednog ili više dobavljača i jednog ili - više ugovornih organa i ima za cilj Tako na primjer u članu 1. nabavku robe, usluga ili izvođenja stav (2) ZJN se precizira: “postupak radova u okviru značenja ovog javne na zakona”.75 Specifičnost dodjele i postupke nabavke robe, usluga ili zaključivanja ugovora o javnim radova koje provodi ugovorni organ nabavkama, isto kao i upravnog ili sektorski ugovorni organ”74 dok ugovora, regulisana je posebnim su u članu 4. i 5. istog zakona postupkom, i posebnim pravilima precizno navodi ko je ugovorni koja ne važe za druge ugovore.76 71Zakon nabavke odnosi se o javnim nabavkama ("Sl. glasnik BiH", br. 39/2014). 72 Zakon o koncesijama („Službeni glasnik BiH“br. 32/02): Treba istaći da su koncesije u BiH uređene kroz više zakona. Naime, jedan zakon reguliše koncesije na nivo BiH, zatim dva zakona na nivou entiteta, odnosno zakon koji reguliše koncesije na nivou Federacije BiH i zakon koji reguliše koncesije na nivou entiteta RS, a u okviru federacije, posebno svaki kanton ima zakon o koncesijama –ukupno deset zakona. 73 U Federaciji BiH deset kantona u okviru svoje nadležnosti uređuju pitanje javnoprivatnog partnerstva kroz svoje pojednačne zakone, dok je na nivou Federacije BiH zakon o javnoprivatnom partnerstvu u fazi priprema koliko mi je poznato. Na nivou entiteta RS postoji Zakon o javnoprivatnom partnerstvu. 74 Član 1. stav (2) ZJN 75 Član 2. stav (1) tačka a) ZJN 76 Član 6. ZJN: Ugovorni organ dužan je dodjeljivati ugovore o javnoj nabavci robe, usluga i radova primjenjujući postupke definirane ovim zakonom i podzakonskim aktima. 56 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Prema o “Ugovor o koncesiji je ugovor koji koncesijama, u članu 1. između zaključuju koncesor s jedne strane i ostalog definiše se postupak dodjele koncesionar s druge strane, a koji ugovora o koncesijama kao i drugi sadrži odredbe o međusobnim uslovi koji su striktno vezani za pravima i obavezama vezanim za ugovora.77 U korištenje dodijeljene koncesije”.79 zakonu o koncesijama na nivou U istom članu je zakonodavac Bosne i Hercegovine nije data precizirao ko dodjeljuje koncesije na precizna o području kantona Sarajevo.80 Još koncesijama dok je na primjer u jednu precizniju definiciju dao je Zakonu o koncesijama za područje zakonodavac, i to definišući odluku postupak dodjele definicija Zakonu ugovora Kantona Sarajevo78 zakonodavac preciznije definirao i to u članu 5.: 77 Član 1. Zakona o koncesijama BiH. (1) Ovim zakonom propisuju se način i uvjeti pod kojima se mogu dodjeljivati koncesije u Bosni i Hercegovini, nadležnost za dodjelu koncesija, institucionalna struktura, nadležnost i druga pitanja vezana za rad Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, tenderski postupak, sadržaj i djelovanje ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara i druga pitanja vezana za koncesije, koja su od znacaja za Bosnu i Hercegovinu. (2) Ovim zakonom utvrduju se uvjeti pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u sektorima koji su, po Ustavu Bosne i Hercegovine i zakonima Bosne i Hercegovine, u nadležnosti Bosne i Hercegovine, i u slučaju predstavljanja međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, kao i kada se koncesiono dobro prostire na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku ito: za osiguranje infrastrukture i usluga, eksploatacije prirodnih resursa i objekata koji služe njihovom iskorištavanju, finansiranju, projektovanju, izgradnji, obnovi, održavanju i/ili rukovodenju radom infrastrukture i za nju vezanih objekata i uredaja. 78 Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013), preuzeto sa: https://www.paragraf.ba/propisi/kantona -sarajevo/zakon-o-koncesijama.html 79 Član 5. stav (1) tačka d) Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013) 80 Član 5. stav (1) tačka a) Zakona o koncesijama Kantona Sarajevo: Davalac koncesije (koncesor) je Kanton Sarajevo Vlada Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: koncesor), koji putem resornih ministarstava vode postupak dodjele koncesije odnosno zaključuju ugovor o koncesiji. 57 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ o izboru ponuđača kao upravni akt81 potrebe na temelju koje se dodjeljuje ugovor interesa. Istim članom zakonodavac o koncesiji. je precizirao da je predmet javno- U skladu sa članom 2. Zakona o javno-privatnom partnerstvu definisano je da je to partnerski odnos između javnog i privatnog partnera koji zadovoljava Član 5. stav (1) tačka g) Zakona o koncesijama Kantona Sarajevo: Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača je upravni akt koji donosi koncesor na prijedlog Komisije za koncesije (u daljnjem tekstu: Komisija) nakon ocjene pristiglih ponuda za dodjelu koncesije, a u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i kriterijima za izbor najpovoljnije ponude. 82 Član 2. Zakona o javno-privatnom partnerstvu ("Sl. novine Kantona Sarajevo", br. 27/2011 i 16/2017): (1) Javno-privatno partnerstvo (u daljnjem tekstu: JPP), u smislu ovog Zakona je dugoročan partnerski odnos između javnog i privatnog partnera koji podrazumijeva oblik zadovoljavanja određenih javnih potreba putem projekata JPP-a. (2) Predmet JPP-a je izgradnja, rekonstrukcija, upravljanje i održavanje kapaciteta za zadovoljavanje javnih potreba u svim oblastima javnog partnera. (3) Predmet JPP-a ne može biti isključivo isporuka robe, kao niti isključivo koncesija za privredno korištenje općeg ili drugog dobra. (4) Osnovna obilježja JPP-a su sljedeća: a) privatni partner od javnog partnera preuzima: 81 od privatnog rekonstrukcija, održavanje šireg društvenog partnerstva upravljanje kapaciteta i za zadovoljavanje javnih potreba u svim oblastima javnog partnera.82 S 1) obavezu projektovanja, gradnje i/ili rekonstrukcije javne infrastrukture i/ili građevine od javnog interesa, uključujući gradnju i/ili rekonstrukciju javnih informacijsko-komunikacijskih sistema, preuzimajući pri tome i jednu ili više obaveza kao što su finansiranje, upravljanje i održavanje, a u svrhu pružanja krajnjim korisnicima javne usluge iz okvira nadležnosti javnog partnera, ili u svrhu osiguravanja javnom partneru potrebnih preduslova za pružanje javnih usluga iz okvira njegovih nadležnosti, ili 2) pružanje krajnjim korisnicima javnih usluga iz okvira nadležnosti javnog partnera, uključujući pružanje usluga upravljanja informacijsko- komunikacijskim sistemima od javnog interesa, odnosno pružanja javnih usluga krajnjim korisnicima na izgrađenim informacijsko-komunikacijskim sistemima. b) u zamjenu za preuzete obaveze, javni partner može na privatnog partnera prenijeti određena stvarna prava i/ili privatnom partneru dodijeliti ili prenijeti koncesiju, u skladu sa Zakonom o koncesijama i/ili privatnom partneru plaćati naknadu u novcu, c) svaki od partnera preuzima odgovornost za rizik na koji može uticati, ili je 58 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ tim u vezi, zakonodavac je izričito partnerstvu, precizirao da je, “ugovor o JPP- precizirao i druge bitne elemente u temeljni ugovor sklopljen između ugovora JPP kao što su javno tijelo, javnog i privatnog partnera, ili javni partner, privatni partner i dr. 85 javnog partnera i privrednog društva Ako pod pretpostavkom uzmemo posebne namjene (u daljnjem tekstu: da latentno postoje upravni ugovori DPN), kojim se u svrhu provedbe u našem zakonodavstvu, kako je to projekata JPP-a uređuju prava i kroz primjer tri oblasti navedeno, obaveze ugovornih strana”. 83,84 Za razliku od koncesija, u Zakonu o javno-privatnom odgovornost podijeljena, a s ciljem optimalnog upravljanja rizikom tokom trajanja projekta JPP-a, uz ostalo i korištenjem upravljačkih, tehničkih, finansijskih i inovacijskih sposobnosti privatnog partnera, kao i razmjenom umijeća i znanja između javnog i privatnog partnera. 83 Član 5. stav (1) tačka d) Zakona o javnoprivatno partnerstvu Kantona Sarajevo. 84 Član 6. Zakona o javno-privatno partnerstvu Kantona Sarajevo. - Ugovorno javno-privatno partnerstvo je model JPP-a u kojem se međusobni odnos javnog i privatnog partnera uređuje ugovorom o JPP-u. - Ugovor o JPP-u sklapa se u pisanom obliku i na određeno vrijeme, s tim da to razdoblje ne može biti kraće od pet, a niti duže od trideset godina, uz mogućnost da se nakon isteka ugovornog razdoblja sklopi novi ugovor uz izbor privatnog partnera..... 85 Član 5. Zakona o javno-privatno partnerstvu Kantona Sarajevo: ......... zakonodavac je postavlja se pitanje koji bi sud bio nadležan za rješavanje sporova. “Načelno su moguće dvije opcije: ili - Javno tijelo je Kanton, Grad Sarajevo i/ili općine sa područja Kantona (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave), ustanove čiji je osnivač Kanton ili jedinica lokalne samouprave, kao i privredno društvo u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Kantona ili jedinice lokalne samouprave. - Javni partner je 1) jedno ili više javnih tijela koje sa privatnim partnerom ili DPN-om sklapa ugovor, ili 2) jedno ili više javnih tijela koje je sa privatnim partnerom suvlasnički povezano u zajedničkom privrednom društvu. - Privatni partner je domaće ili strano privatno pravno lice, koje je odabrano na osnovu provedenog postupka i koji s javnim partnerom sklapa ugovor o JPP-u, ili u tu svrhu osniva DPN, ili s javnim partnerom zasniva suvlasnički odnos u zajedničkom privrednom društvu. - Konsultant je jedna i/ili više fizičkih i/ili pravnih osoba koja posjeduje specijalistička znanja nužna za pripremu, ugovaranje i provedbu projekata JPP-a. 59 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ da se upravni ugovori tretiraju kao smislu ugovori, odnose. tj. kao akti građanskopravnog karaktera, ili da se upravni ugovori tretiraju kao upravni akti, tj. kao akti upravnopravnog karaktera. obligacionopravne S druge strane, ako uzmemo u obzir sve specifičnosti koje se odnose na upravne ugovore, logično bi bilo da se sporovi povodom Imajući u vidu navedeno, za rješavanje kao sporova navedenih ugovora, rješavaju po povodom pravilima upravno – sudske prakse, upravnih ugovora bili bi nadležni ili odnosno kao upravni sporovi, jer se sudovi koji po zakonu rješavaju radi o posebnoj i specifičnoj vrsti građanske sporove u parničnom ugovora jer su upravni, odnosno, cilj postupku im je da se izvršavaju obaveze od (preciznije, vijeće za građanske sporove) ili sudovi koji po javnog zakonu rješavaju upravne sporove u izvršavanje javne službe, za razliku upravno-sudskom postupku od ugovora privatnopravne naravi upravne čiji je cilj postizanje profita i koristi sporove).” Stoga ukoliko uzmemo samo između ugovornih strana. S u obzir važeće zakonodavstvo, teško obzirom da je predmet ovog rada bi bilo odrediti koji bi sud bio usmjeren ka javnim nabavkama, nadležan za rješavanje sporova. zbog Naime, gledajući s jedne strane nije razlikovanja sporno da se sporovi rješavaju po nabavkama kao najpoznatije vrste pravilima parničnog postupka jer se upravnih radi o ugovorima, ako upravne građanskopravne naravi kako ih (preciznije, vijeće za 86 interesa, boljeg odnosno razumijevanja ugovora ugovora od o i javnim ugovora ugovore posmatramo u klasičnom 86 Lilić, S. (2018)., str. 316. 60 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ zakonodavac tretira,87 u narednom 5. ZJN. Ugovorni organ je korisnik dijelu će se izvršiti usporedba. budžetskih sredstava i obavezan je Odnos ugovora o javnim da za sve nabavke zaključuje ugovor u pisanoj formi. U tom kontekstu se nabavkama i upravnog može reći da je “ugovor o javnoj ugovora nabavci teretni ugovor zaključen u pisanoj formi između naručioca i Posmatrano sadašnjeg u kontekstu zakonodavstva, javne nabavke u Bosni i Hercegovini su podvrgnute javnog prava posebnom režimu koji uređen je Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2014. godine. Ovim zakonom propisan je sistem nabavki roba, usluga i radova u skladu sa zakonom, a radi se o javnopravnim tijelima/ugovornim organima u skladu sa članovima 4. i Član 72. stav (2) ZJN: Ugovor o javnoj nabavci zaključuje se u skladu sa zakonima o obligacionim odnosima u Bosni i Hercegovini. Ukoliko uzmemo u obzir navedenu definiciju pa je primijenimo na ugovor o javnim nabavkama, vidjet ćemo da postoji razlika. Po pravilima obligacionog prava, stranke su slobodne da biraju ugovorne strane, njihova volja nije ograničena, zaključuju ugovor sa kim hoće, raskidaju ga kada se dogovre i slično, odnosno ne moraju zaključiti pisani ugovor, dovoljno je da se dogovore o cijeni, čak ne 87 ponuđača u skladu sa sprovedenim postupkom javne nabavke, koji za predmet pružanje ima nabavku usluga i dobara, izvođenje radova“.88 Iz navedenog proizlazi da ugovorni organi zaključuju tri vrste ugovora i to ugovor o nabavci roba, ugovor o nabavci usluga i ugovor o nabavci radova. Da bi se lakše razumio pravni režim ugovora o javnoj nabavci kao vrsta upravnog ugovora napravit ćemo analizu. mora ni ponudu slati jer se usmeno dogovore. Međutim, kod ugovora o javnoj nabavci, javnopravno tijelo nema slobodu izbora ugovorne strane, ne zna ko će biti ugovorna strana, ne zna za koju cijenu će kupiti uslugu, robe ili radove, ima instituciju koja nadzire postupak nabavke ......... 88Milenković, D. (2014). Upravni ugovori, Beograd, Centar za javnu upravu, lokalnu samoupravu i javne politike Fakulteta političkih nauka u Beogradu, str. 166-167 61 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ „Upravni ugovor označava saglasnost samo one ugovore koji imaju određene karakteristike, i to: - u - uvijek je država javni subjekt, odnosno sporu pune jurisdikcije;“89 - obezbjeđivanje funkcionisanja ugovora u principu važi - nema - upravnih ugovora sama uprava može upravljati i kontrolisati ugovora, izvršavanje a određenim jednostrano uslove 89M. može pod uslovima promijeniti ugovora Stojanović (2011)., str. 301 - 302 uz slobodu zaključenju upravnog ugovora prethodi donošenje rješenja. - kada je riječ o izvršavanju potpunu ugovoranja. konkursa ili isticanja poziva - kod zaključivanja upravnih ugovora, javnopravno tijelo postupak o otvaranju javnog o dostavljanju ponuda; je prava; određene kod zaključenja upravnih određen posebnim pravilima javnog javne službe; - postupak sklapanja upravnih ugovora drugo cilj zaključenja ugovora je ugovorima nadležnisu upravni sudovi u javnopravno tijelo; - za sporove nastale u vezi sa upravnim njegovom zaključivanju jedna strana drugom stranom; u pogledu subjekta koji učestvuju sa izvršenje upravnih ugovora nadzire neposredno viši organ ili posebno tijelo oformljeno za nadziranje izvršenja upravnih ugovora.90 a) Upogledu subjekta koji učestvuju u njegovom zaključivanju jedna 90Turudić, M. (2017). Pravo javne nabave, Zagreb, Narodne novine, str. 8-9 62 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ strana uvijek je javni subjekt, tim u vezi, ukoliko uporedimo ovaj država odnosno drugo kriterij sa ugovorom o javnoj javnopravno tijelo nabavci vidjet ćemo da je jedna od ugovornih strana uvijek ugovorni Jedna od karakteristika ogleda se najznačajnijih upravnih u ugovora subjektima koji zaključuju upravni ugovor. Dakle, kako je to već naprijed navedeno, jedna od strana ugovornica upravnih ugovora je javnopravni subjekt. To prvenstveno znači da upravni ugovor ne može biti zaključen između subjekata privatnog prava. S Član 1. stav (1) Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“ broj: 8/05, 81/08 i 22/09): Javno preduzeće, jeste preduzeće (pravno lice upisano u sudski registar kao privredno društvo, odnosno javno preduzeće definirano kao takvo posebnim propisom) koje obavlja djelatnosti od javnog društvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa), koje zapošljava najmanje 50 radnika, kao i preduzeće u kojem općina, grad, kanton ili Federacija Bosne i Hercegovine ima udio u vlasništvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica odnosno udio nezavisno od toga kojom se djelatnosti bavi., O Javnim preduzećima vidjeti u: Kamarić i dr., str. 172 – 173. 91 Član 1. Uredbe sa zakonskom snagom o ustanovama („Službeni glasnik BiH“ broj: 6/92, 8/93, 13/94): Ustanova, u smislu ove 92 organ u skladu sa članom 4. i 5. ZJN. Iz navedenih odrebi koje su propisane ZJN proizilazi obaveza primjene zakona za sva javnopravna tijela, kojima ne pripadaju samo državna tijela i tijela jedinica lokalne samouprave, već i pravne osobe koje su osnovane radi zadovoljavanja potreba od javnog interesa (javna preduzeća91 i javne ustanove92).93 uredbe, osniva se za obavljanje djelatnosti obrazovanja, nauke, kulture, fizičke kulture, zdravstva, dječije zaštite, socijalne zaštite, socijalne sigurnosti i drugih djelatnosti utvrđenih zakonom, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Član 3. stav (1) i (2): Za obavljanje javne službe osniva se javna ustanova. Pod javnom službom, u smislu ove uredbe, podrazumijeva se trajno i nesmetano obavljanje djelatnosti u javnom interesu Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika), opštine ili gradske zajednice. Vidjeti detaljnije posebno o javnim preduzećima komunalnog karaktera u: Taggart, M.(1997) The Province of Administrative Law, Oxford, Hart Publishing, str. 323, preuzeto sa: http://lib1.org/_ads/528CF82B8FBCB6E 35AB176CFDA4F0E74 93 63 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Kod upravnih ugovora, saugovoarač slučaju obrtnika, odobrenje organa javnopravnog tijela ne može biti uprave je dokaz da može obavljati fizičko lice u pravom smislu riječi. djelatnost.”95 Na osnovu navedenog Da bi fizičko lice u smislu ugovorne strane kako upravnog ugovora, tako i ugovora o javnoj nabavci, moglo biti ugovorna strana, mora ispunjavati uslove propisane posebnim pravilima. Tako na primjer prema članu 45. ZJN da bi bio učesnik postupka, fizička osoba mora dokazati profesionalnu može se konstatovati da u pogledu ugovornih ZJN. Da bi se zaključio ugovor o javnoj nabavci, uslov je da je jedna od ugovornih strana javnopravno tijelo. b) Cilj zaključivanja upravnog ugovora je obezbeđivanje pod funkcionisanja određene javne pojmom službe nema svojstvo pravnog lica, već obavlja na osnovu odgovarajućeg odobrenja organa uprave. Pitanje učešća fizičkog lica nameće se i kod postupanja po članu 46. ZJN – sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti, jer u Član 45. stav (7) ZJN: Ugovorni organ dužan je u tenderskoj dokumentaciji definirati dokumente koje zahtijeva od kandidata/ponuđača koji ih, kao fizičko lice registrirano za obavljanje predmetne djelatnosti, dostavlja uz 94 razlike o javnoj nabavci kako je definisan fizička osoba smatra se obrtnik koji djelatnost nema između upravnih ugovora i ugovora sposobnost.94 “Naime, strana Javna nabavka je veoma osjetljiva oblast zbog činjenice da se postupak ne zadovoljavanja sprovodi vlastitih radi potreba ugovornog organa i profitiranja. Njena svrha se ogleda u zadovoljavanju potreba od javnog ponudu, a koji su dokazi o ispunjavanju uslova iz ovog člana. 95 Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015). Javne nabavke-legislativa i praksa, Sarajevo, Fakultet za upravu u Sarajevu pridružena članica Univerziteta u Sarajevu, str. 33. 64 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ interesa kroz potrošnju budžetskih i ugovora treba istaći da se radi o drugih javnih sredstava. “Koristeći dvostranopravnom (javnopravnom) javnu imovinu, javnopravno tijelo odnosu, čija jedna strana obavezno može ugovorom povjeriti izgradnju mora da bude država odnosno određene građevine za javne potrebe drugo javnopravno tijelo, koji se (npr. škole, bolnice, javne ceste, zaključuje u strogo formalnom zgrade za potrebe sudstva ili vlade), obliku kojim se ostvaruje određeni zatim usluga, javni interes, a na koji se primjenjuju odnosno javne službe (npr. usluge posebne, javnopravne norme, koje javnog su na izvjestan način različite od pružanje javnih gradskog prijevoza, snabdjevanje električnom stanovništva energijom, plinom, vodom, uređenje otpada, čišćenje snijega, održavanje javnih zelenih površina i dr.), ugovoriti nabavku određene robe za potrebe funkcioniranja javnopravnog tijela, javne službe i sl.”96 S tim u vezi u pogledu definisanja upravnog Aviani, D & Đerda, D. (2011). Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ugovora u hrvatskom pravu, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 48 No. 3, Pravni fakultet u Splitu, str. 477., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla nak&id_clanak_jezik=107601 97 Uporedi: Aviani, D. (2013) Posebnosti upravnih ugovora i njihove sudske kontrole u Hrvatskom pravu, u: Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 50 No. 2, Pravni fakultet u Splitu, str. 352., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/103761 96 normi privatnog prava.97,98 Kada je u pitanju ugovor o javnoj nabavci treba istaći da se radi o posebnom javnopravnom odnosu između ugovornog organa, čiji postupak zaključivanja je uređen posebnim pravilima javnog prava, odnosno u pravu Bosne i Hercegovine. Navedena posebna Institut upravnog ugovora nastao je u francuskom pravu. On je povezan sa transformacijom uprave iz aparata vlasti u upravu kao službu, do koga je najprije došlo u Francuskoj i u kojoj je više od jednog vijeka prihvaćena podjela na privatnopravne ugovore i upravne ugovore, a specifičnost ovih ugovora jeste u tome što se oni prvenstveno zaključuju sa ciljem funkcionisanja javne službe., navedeno Milenković, D. (2014)., str. 36. 98 65 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pravila su sadržana u ZJN koja su konkursa ili isticanja poziva o obavezna u svim postupcima javnih dostavljanju ponuda nabavki. Dakle, ugovorom o javnoj nabavci zasniva se javnopravni odnos čiji je osnovni cilj zadovoljavanje javnih potreba. Shodno navedenom ugovor i ugovor o javnoj nabavci zaključuju sa jednim ciljem, a to je ostvarivanje koristi za širu društvenu zajednicu, odnosno javni interes. navedno ukazuje na nespornu činjenicu da se radi o jednoj te istoj vrsti javnopravnog odnosa, sa istim ciljem, s tim da je naziv “upravni ugovor” generalno ime za sve ugovore koji se zaključuju na navedeni način, a jedna od vrsta upravnog ugovora je ugovor o javnoj nabavci. c) Kod zaključivanja upravnih postupak dodjele upravnog ugovora vrši objavom javnog poziva. Naime, proizilazi zaključak, da se upravni Naprijed Univerzalno je pravilo, da se predmet koji je i temelj zbog kojeg se zaključuje upravni ugovor, ogleda se u izvršavanju prava i obaveza koje su utvrđene rješenjem kojim je riješena upravna stvar. Na taj način je upravo upravni ugovor izdvojen iz režima ugovora građanskog prava, jer je osnov, ili bitni elementi ugovora koji se zaključuje, uvijek unaprijed jednostrano 99 određen, upravni aktom. „To znači da se ugovor sklopiti može tek po okončanju postupka provedenog shodno zakonu i donesenog jednostranog akta. U pravilu će se raditi o upravnom aktu kojim se temeljem unaprijed određenih i ugovora u principu važi objektivnih kriterija odabire postupak o otvaranju javnog najpovoljnija ponuda, odnosno ponuđača, te se tako odabranom Član 150. stav (2) ZUP-a Republike Hrvatske izričito precizira da upravni 99 ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja. 66 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ponuđaču nudi sklapanje upravnog naznaku upravne stvari, određenje ugovora.”100 Iz navedenog proizilazi osoba na koje se odnosi, način da je upravni ugovor samo sredstvo učešća tih osoba u postupku, popis izvršenja prava i obaveza koje su isprava koje trebaju dostaviti”102 kao precizirane jednostranim aktom. i druge potrebne informacije koje su S tim u vezi, po konačnosti upravnog akta tek su se stekli uslovi da se zaključi ugovor, što znači da je tek poznata jedna strana ugovora, javnopravno tijelo, a druga odabrana strana može, ali i nemora zaključiti ugovor. S tim u vezi, shodno posebnim zakonima, javnopravno tijelo je obavezno da o namjeri sklapanja upravnog ugovora obavijesti javnost odnosno potencijalne ponuđače, a sve sa ciljem da se odabere najpovoljniji ponuđač, koji će najbolje i najpotpunije izvršiti obaveze.101 “U propisane posebnim zakonom ili propisom.103 drugim načela na kojima Osnovna se zasniva postupak izbora druge ugovorne strane kod upravnih ugovora su prvenstveno načelo konkurentnosti, transparentnosti učesnika u i jednakosti postupku izbora ugovorne strane. Prilikom izbora saugovarača u upravnim ugovorima, javnopravno tijelo mora voditi računa o njegovim sposobnostima i mogućnostima da izvrši ugovornu obavezu.104 Kada je u pitanju postupak javnoj objavi potrebno je navesti: zaključivanja Aviani, D. & Đerda, D. (2011)., str. 480. U francuskom pravu tijela javne vlasti moraju obavijestiti javnost o namjeri sklapanja ugovora. Javnost se informira javnim natječajem ili pozivom za nadmetanje., navedeno u: Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 208. 102 Šikić, M. & Staničić, F. (2011). Pravna narav ugovora o koncesiji,u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 48 No. 2., Pravni fakultet u Splitu, str. 433, preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla nak&id_clanak_jezik=105447 103 Usporedi: Denković, D. Đ. (2010). Dobra uprava, Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 166. 104 Vidjeti detaljnije u: Kamarić, M. & Festić, I. (2009)., str. 208 – 209. 100 101 ugovora o javnoj 67 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nabavci prema ZJN može se javnost, odnosno da se javno konstativati da je identičan kao i kod informišu potencijalni ponuđači o upravnog ugovora. Naime, osnov za činjenici da ugovorni organ planira zaključenje ugovora o javnoj nabavci zaključenje ugovora o javnoj nabavci je izboru roba, usluga ili radova. Pored ponuđača. Predmetnom odlukom se obaveze objavljivanja obavještenja o definiraju obaveze, javnoj nabavci na portalu javnih vrijednost, forma ugovora kao i nabavki Agencije za javne nabavke drugi bitni elementi od značaja za Bosne i Hercegovine, u pojedinim izvršenje ugovora o javnoj nabavci. slučajevima, zahtjeva se objava Ugovorni organ pokreće postupak obavještenja u službenom glasniku. konačna odluka prava o i donošenjem odluke o pokretanju postupka u skladu sa članom 18. ZJN.105 Po donošenju odluke o pokretanju postupka, u kojoj ugovorni organ naznačava vrstu postupka, u skladu sa članom 35. ZJN106 obavezan je da obavijesti Član 18. stav (1) ZJN. Ugovorni organ pokreće postupak javne nabavke donošenjem odluke ili rješenja u pisanom obliku koje obavezno sadrži: a) zakonski osnov za provođenje postupka javne nabavke; b) predmet javne nabavke; c) procijenjenu vrijednost javne nabavke; d) podatke o izvoru – načinu finansiranja; e) vrstu postupka javne nabavke. 106 Član 35. stav (1), (2) i (3) ZJN: (1)Ugovorni organ objavljuje obavještenje o nabavci za otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak s objavom obavještenja, konkurs za izradu idejnog rješenja, takmičarski dijalog i konkurentski 105 Dakle, poštujući ugovorni načela organ, javnosti, transparentnosti i jednakog tretmana obavezan je da pruži sve informacije potencijalnim ponuđačima kako bi mogli odlučiti aplicirati/podnijeti hoće li ponudu zahtjev za dostavu ponuda. (2) Obavještenje o nabavci svim zainteresiranim privrednim subjektima treba pružiti dovoljno informacija koje će im omogućiti da ocijene da li imaju interes da učestvuju u postupku javne nabavke i dostave zahtjev za učešće, odnosno ponudu. (3) Obavještenje o nabavci sadrži kratke informacije, u skladu s bitnim elementima iz tenderske dokumentacije. S tim u vezi, ugovorni organ je obavezan da po svakom od navedenih postupaka, na portalu javnih nabavki postavi i dendersku dokumentaciju. 68 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ povodom javnog poziva. Ponuđači postupku preuzimaju tendersku direktno na adresu najmanje tri dokumentaciju sa portala javnih ponuđača poziv za preuzimanje nabavki,107 a u slučaju da postoje tenderske neke nejasnoće, može postaviti navođenjem pitanje ugovornom organu u vezi sa dokumentacije dokumentacijom.108 tenderskom Ukoliko potencijalni nabavke, dostaviti dokumentacije sa naziva tenderske i broja obavještenja.111 Po isteku roka za ponuđači dostavu ponuda, ugovorni organ smatraju da ima nezakonitosti u vezi vrši evaluaciju ponuda, te u skladu sa sa tenderskom dokumentacijiom, članom 70. ZJN donosi odluku o mogu izjaviti žalbu Uredu za izboru razmatranje žalbi.109 odnosno poništenju postupka. Treba istaći zakonodavac u ponuda, ponuđača, je Nakon izbora ponuđača, slučaju ugovorni organ je dužan obavijestiti zahtjeva110 konkurentskog dostavu da najpovoljnijeg za učesnike postupka pisanim aktom i obavezao dostaviti ga zajedno sa odlukom o ugovorne organe da su dužni, pored izboru javnog oglašavanja putem portala i ostalim učesnicima. Prilikom izbor obavještenja ponuđača, o pokrenutom O preuzimanju tenderske dokumentacije vidjeti detaljnije u Čl. 55. ZJN Bosne i Hercegovine. 108 Vidjeti detaljnije Član. 36. ZJN Bosne i Hercegovine. 109 Član 101. ZJN (Rokovi izjavljivanja žalbe ugovornom organu). 110 Član 87. stav (2) ZJN: Ugovorni organ provodi postupak konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda u slučaju da je procijenjena vrijednost nabavke robe ili usluge manja od iznosa od 50.000,00 KM, 107 najpovoljnijeg ugovorni ponuđača organ je odnosno kada je za nabavku radova procijenjena vrijednost manja od iznosa od 80.000,00 KM. 111 Član 88. stav (1) ZJN: Konkurentski zahtjev za dostavu ponuda je postupak u kojem ugovorni organ upućuje zahtjev za dostavu ponuda za nabavku robe, usluga ili radova određenom broju ponuđača, pri čemu taj broj ne može biti manji od tri i obavezno objavljuje dodatno obavještenje o nabavci na portalu javnih nabavki. 69 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ obavezan da ispita ličnu sposobnost prezentovanog kriterija, ugovor o ponuđača112 kao i druge zakonom javnoj nabavci ispunjava kriterij predviđene provjere. S tim u vezi upravnog ugovora. zakonodavac je ostavio mogućnost ugovornom organu da može d) Kriterij kontrole izvršenja i jednostrane izmjene ugovora postaviti dodatne kriterije za izbor ponuđača.113 Prilikom izvršenja upravnog Tek po konačnosti odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ugovora javnopravno tijelo ima posebna ovlaštenja. Ta ovlaštenja se ugovorni organ može da zaključi ogledaju ugovor o javnoj nabavci.114 Shodno mogućnosti „(npr. da jednostrano kriteriju da se upravni ugovori mijenja zaključuju nakon javnog poziva za jednostrano raskine ugovor), radi dostavu ponuda, a nakon naprijed ostvarivanja provedene komparacije, može se interesa, ali u tom slučaju i druga konstatovati pogledu ugovorna strana ima određena prava Član 45. ZJN (Lična sposobnost). Član 46. stav (1) ZJN(Sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti): Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može od kandidata/ponuđača zahtijevati da dokažu svoju registraciju u odgovarajućim profesionalnim ili drugim registrima zemlje u kojoj su registrirani ili da osiguraju posebnu izjavu ili potvrdu nadležnog organa kojom se dokazuje njihovo pravo da obavljaju profesionalnu djelatnost, koja je u vezi s predmetom nabavke. Član 47. stav (1) ZJN(Ekonomska i finansijska sposobnost): Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može utvrditi minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske sposobnosti kandidata/ponuđača. Član 48. stav (1) ZJN(Opći uslovi za tehničku i profesionalnu sposobnost): Ugovorni organ može, zavisno od vrste, količine ili obima, ili namjene predmeta nabavke, zahtijevati dokaze koji se odnose na tehničku i profesionalnu sposobnost. Član 49. stav (1) ZJN(Tehnička i profesionalna sposobnost u postupku nabavke robe): U postupku javne nabavke robe ugovorni organ može zahtijevati jedan ili više dokaza o tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti kandidata/ponuđača. 114 Vidjeti detaljnije u: Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015)., str. 206 – 212. 112 113 da u u širem ugovorne šireg spektru odredbe ili društvenog 70 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ prema javnopravnom tijelu, ili ta vršeći prava može ostvariti pred upravnim upravnog ugovora, uslovlja drugu sudom“.115 stranu Iz navedenog proizilazi da javnopravno tijelo u ugovorni odnos ulazi kao nositelj autoriteta, čiji je osnovni cilj javni interes, a ne nadzor nad neplaćanjem izvršenjem u slučaju neurednog izvršenja ugovora, a u pojedinim slučajevima raskid ugovora i zahtijeva naknadu štete zbog neurednog izvršenja ugovora. profitiranje. Jedna od specifičnosti S tim u vezi, kod ugovora o francuskog prava upravnih ugovora javnim nabavkama ugovorni organ ogleda se u tome da država nadzire ulazi u ugovorni odnos s jačim izvršenje ugovornih obaveza druge položajem u zavisnosti od druge ugovorne strane. Svoje veće ovlasti, dolazne strane. Naime, ZJN Bosne i javnopravno tijelo crpi iz posebnih Hercegovine, posebno u odredbama pravila koja se odnose na ovu vrstu od člana 45. do člana 52. daje širi ugovora. spektar objavljivanja Naime, poziva prilikom za mogućnosti da pored izbor obaveznih elemenata pri zaključenju ugovorne strane, javnopravno tijelo ugovora, može postavljati dodatne određuje, a u skladu sa ovlaštenjima, uslove za zaključivanje ugovora. kako se ima izvršiti budući ugovor. Pored Obično se u javnom pozivu naznači ugovoru, ugovorni organ definira nacrt ugovora koji se ima zaključiti uslove pod kojima se ima izvršiti sa izabranim ponuđačem. S obzirom osnovni predmet ugovora, kao i da druga strana koja ulazi u ugovorni druge važne elemente. odnos sa javnopravnim tijelom, ima cilj u pogledu ekonomskih efekata, odnosno da na osnovu izvršenog ugovora profitira, javnopravno tijelo 115 navedenog, Već dokumentaciji, u u samom tenderskoj ugovorni organ obavezuje buduću ugovornu stranu, Milenković, D. (2014)., str. 40. 71 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ da posebnom izjavom prihvati bez ugovor, a najviše do 10% vrijednosti rezervi osnovnog sadržaj tenderske ugovora, a druga dokumentacije, u okviru koje se ugovorna strana može da prihvati ili nalazi nacrt ugovora. Kao i kod da upravnog ugovora, i kod ugovora o ugovora.116 javnoj nabvci roba, usluga i radova, ugovorni organ ima mogućnost jednostrane izmjene ugovora koju samo on može učiniti, dok to druga strana ne može. Naime, članom 22. ZJN, kod nabavke roba, kada postoji zaključen jedan ugovor, ugovorni organ može jednostrano izmijeniti Član 22. stav (1) tačka b) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... za dodatne isporuke od dobavljača iz osnovnog ugovora, koje su namijenjene ili kao djelimična zamjena redovnih isporuka ili ugradnje, ili kao proširenje postojećih isporuka ili ugradnje, ako bi promjena dobavljača obavezala ugovorni organ da nabavi robu koja ima drugačije tehničke karakteristike, što bi rezultiralo neskladom i nesrazmjerom, i dovelo do značajnih tehničkih poteškoća u funkcioniranju i održavanju, pod uslovom da vrijeme trajanja osnovnog ugovora kao i ugovora koji se ponavljaju ne smije biti duže od jedne godine i ne može preći 10% od vrijednosti osnovnog ugovora. 117 Član 23. stav (1) tačka b) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... u slučaju ugovora o javnoj nabavci usluga za dodatne usluge koje nisu uključene u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor, 116 odbije zaključenje takvog U ovakvim slučajevima, radi se obično o anexu ugovora, čime se vrši izmjena vrijednosti nabavke, za razliku od početne vrijednosti na koju je ugovor zaključen. Slična je situacija i kod nabavke usluga117 i nabavke radova.118 Dakle, osnov za ali koje usljed nepredviđenih okolnosti postanu neophodne za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih usluga, i kada se takve dodatne usluge ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti s dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne usluge ne može preći 30% od vrijednosti osnovnog ugovora; 118 Član 24. stav (1) tačka a) ZJN: Ugovorni organ može zaključiti ugovor bez javnog obaviještenja ........... u slučaju ugovora o javnoj nabavci radova za dodatne radove koji nisu uključeni u prvobitno razmatrani projekat ili u prvobitno zaključeni ugovor, ali koji usljed nepredviđenih okolnosti, postanu neophodni za izvršenje ili izvođenje u njima opisanih radova, i kada se takvi dodatni radovi ne mogu, tehnički ili ekonomski, odvojiti od osnovnog ugovora bez većih 72 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ izmjenu ugovora i kod javne padavina, dođe do pomijeranja tla u nabavke i upravnog ugovora leži u dijelu činjenici da je postupak pokrenulo dionica puta. Zbog mogućnosti javnopravno tijelo, čiji je osnovni cilj većeg pomijeranja zemljišta što bi funkcionisanja od samog osnivanja moglo dovesti do onemogućavanja javni interes, te shodno tome i prolaska budućom dionicom puta, provode zaključuju neophodno bi bilo da se izgradi cc ugovore za određeni predmet kojim 150 m armiranog betonskog zida se želi postići širi društveni interes. kojim bi se osigurala dionica puta od Kao primjer jednostrane izmjene mogućeg ugovora kod javnih nabavki radova okolnostima, ugovorni organ može može se uzeti izgradnja dionice jednostrano „lokalnog puta“. anexom postupke i Ugovorni organ – npr. općina raspiše javni poziv za nabavku radova – izgradnja određene dionice puta. Prilikom pripremanja kojim prolazi pucanja. i planirana U izmijeniti ponuditi takvim ugovor zaključenje drugoj ugovornoj strani, ali pod uslovom da vrijednost radova ne prelazi iznos kako je to predviđeno članom 24. ZJN. tehničke Dakle, kao i kod upravnih dokumentacije, na terenu se nije ugovora i kod ugovora o javnim ukazivala potreba za izgradnjom nabavkama osnovni cilj je javni potpornog zida na određenoj dionici interes, te zbog činjenice da puta s obzirom da teren nije javnopravna tijela ne rade za podložan klizištu niti se nalazi na sopstveni profit, jer zbog toga i nisu strmom terenu. Međutim, prilikom osnovana, zakonodavac daje veće izvođenja radova, a usljed većih mogućnosti javnopravnim tijelima nepogodnosti za ugovorni organ. Takav ugovor može se zaključiti s dobavljačem kojem je dodijeljen osnovni ugovor, a ukupna vrijednost ugovora dodijeljenih za dodatne radove ne može preći 20% od vrijednosti osnovnog ugovora; 73 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ kako bi se zadovoljio javni interes. sudova za sporove proizišle iz Javnopravna tijela nadziru realizaciju upravih ugovora. izvršenja ugovora, te shodno tome i vrše isplatu za izvršene obaveze. Stoga, u pogledu kriterija nadzora nad izvršenjem ugovornih obaveza i mogućnosti jednostrane izmjene, ugovor o javnoj nabavci ispunjava kriterije upravnog ugovora. U povodom rješavaju Francuskoj sporove upravnih ugovora upravni sudovi, a u Njemačkoj, sporove u vezi sa upravnim ugovorima rješavaju posebni prizivni senati ili odjeljenja, koji su formirani u okviru redovnih e) Za sporove nastale u vezi sa sudova119. Države koje su u zadnjih upravnim ugovorima nadležni su desetak godina u procesu reforme upravni sudovi u sporu pune javnog jurisdikcije upravnog ugovora kao što je prava uredile institut Hrvatska120,121 odredile su nadležnost Imajući u vidu specifičnost upravnih ugovora, posebno zbog hitnosti u rješavanju nastalih u vezi sa sporova upravnim ugovorima, države koje su sistemski uredile institut upravnog ugovora, odredile su nadležnost upravnih Burgi, M. (2012). Public procurement law in the Federal Republic of Germany, Annual report, navedeno u: Staničić, F. (2016). Kontrola nad sklapanjem upravnih ugovora, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 53, No. 1., fus nota 51., preuzeto sa: https://hrcak.srce.hr/153408 120Član 3. stav (4) Zakona o upravnim sporovima Republike Hrvatske: 119 upravnih sudova za sporove u vezi sa upravnim ugorima. U Njemačkoj i Francuskoj koje su najpotpunije razvile institut upravnog/javnog ugovora, sporove proizišle iz upravnih ugovora, odnosno u cijelom postupku od Ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. 121Član 12. stav (2) tačka 4) Zakona o upravnim sporovima Republike Hrvatske: Upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora. 74 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pokretanja postupka do zaključenja istovremeno zahtijeva i poništenje ugovora, rješavaju upravni sudovi upravnog ugovora kao i naknadu pune jurisdikcije, odnosno posebni štete nastalu u vezi sa upravnim prizivni u ugovorom. „Spor pune jurisdikcije Njemačkoj. To znači da sudovi ne neodvojiv je, odnosno povezan je sa rješavaju o sporom o zakonitosti upravnog akta zakonitosti akta nego imaju širi na način da se daje u nadležnost spektar ovlaštenja. „U pravnoj je onim sudovima koji rješavaju u teoriji općeprihvaćeno stanovište da sporu o zakonitosti.”123 senati kako samo je to sporove sud u sporu pune jurisdikcije meritorno rješava samu stvar, konačno raspravlja sam materijalnopravni odnos. Sud rješava sporno pitanje koje se odnosi na postojanje pravnog odnosa ili na sadržaj tog odnosa. Sud presudom priznaje određena pojedinačna prava, smanjuje ili ukida neku obvezu.“122 U pogledu rješavanja sporova nastalih u vezi sa ugovorom o javnim nabavkama prema ZJN i drugih pratećih propisa koji se primjenjuju na predmetni ugovor, može se konstatovati da je pitanje djelimično uređeno u pogledu kriterija koji vrijedi za upravne ugovore. Naime, prema ZJN, Sud U praktičnom smislu, sud Bosne i Hercegovine, odnosno pune jurisdikcije znači i olakšanje za preciznije Upravno odjeljenje Suda samu stranku, posebno za upravne rješava samo pitanja koja se odnose ugovore, zbog njihove specifičnosti, na konačnu Odluku o izboru naročito javnog interesa. To u najpovoljnijeg prvom redu znači da stranka upravni akt. Rješavajući po tužbi prilikom stranke, sud djelimično postupa u 122Britvić podnošenja tužbe Vetma, B. & Ljubanović, B. (2013). Ovlasti upravnog suca u sporu pune jurisdikcije, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 50 No. 2, Pravni ponuđača kao fakultet u Splitu, str. 429., dostupno na: https://hrcak.srce.hr/103764 123Britvić Vetma, B. & Ljubanović, B. (2013)., str 431. 75 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ pogledu pune jurisdikcije i kada je u zaključenog pitanju sporni odnos, jer samo nabavci se izvrši, a zbog neurednog rješava u vezi sa Odlukom o dodjeli izvršenja ugovora. pokrene se parnica po tužbi pred Naime, zakonitosti sud akta i odlučuje o eventualnoj naknadi štete, ali zbog činjenice da se po konačnosti Odluke o dodjeli ugovora, zaključuje ugovor o javnoj nabavci, koji se obično izvrši dok Sud odluči po tužbi, praktično i proizilazi problem dualnog sistema u ugovora o ugovornih javnoj obaveza redovnim sudom. U međuvremenu dok traje parnica, Sud Bosne i Hercegovine donese presudu kojom poništava Odluku o dodjeli ugovora, koji je već izvršen. U takvoj situaciji sud bi u parnici odlučivao o pravima i obavezama iz ugovora, čiji pravni osnov je prestao postojati. pogledu ugovora o javnoj nabavci. U Shodno navedenom, a u vezi upravnom sporu pune jurisdikcije kriterija da je za sporove iz upravnih sud bi trebao da jednom odlukom ugovora nadležan upravni sud, 124 riješi sporni odnos. bila situacija kada Zanimljiva bi bi se ugovor o javnoj nabavci prema po važećem zakonodavstvu Bosne i konačnosti odluke o dodjeli ugovora Hercegovine djelimično ispunjava pokrenuo upravni spor pred sudom ovaj Bosne i Hercegovine, a nakon pravosudnom 124U Pokreće se konstitutivnom tužbom (Gestaltungsklage) kojom se od suda traži meritorna odluka. U austrijskom pravu situacija je znatno drugačija. Spor pune jurisdikcije postoji samo u slučaju „šutnje uprave“. Sud može riješiti upravnu stvar umjesto tijela uprave jedino kada nadležno upravno tijelo „šuti“ u izvršenju sudske presude. Darcy, G. & Paillet, M. (2000). Contentieux administratif, Paris, Dalloz., str. 212, navedeno u: Ibidem, str. 430 francuskom pravu postoji opći spor pune jurisdikcije i više specijalnih sporova pune jurisdikcije, pa bi se trebalo govoriti o množini, tj. o sporovima pune jurisdikcije. Spor pune jurisdikcije pokreće se posebnom tužbom (recours de pleine juridiction), dok se spor o zakonitosti upravnog akta pokreće drugom tužbom (recours pour exès pouvoir). Stranka se unaprijed mora opredijeliti za tip spora koji će se voditi. Za razliku od francuskog prava, u njemačkom pravu spor pune jurisdikcije predstavlja pravu rijetkost. kriterij. Istina sistemu je da Bosne u i 76 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Hercegovine ne postoje upravni smislu se može konstatovati da su sudovi, ali u pogledu komparacije, javnopravna slične nadležnosti ima Upravno sklapanja ugovora ograničena kada odjeljenje je u pitanju sloboda ugovaranja, za Suda Bosne i tijela pogledu Hercegovine, koje rješava sporove razliku za koje je nadležan po Zakonu o ugovora gdje stranke imaju slobodu upravnim ugovaranja.126 sporovima Hercegovine, kao Bosne i i drugim zakonima kao što to upućuje ZJN. f) od u građanskopravnih Naime, sam postupak koji prethodi sklapanju upravnog Postupak sklapanja upravnih ugovora, način ugovora je određen posebnim budućih ugovornih strana o namjeri pravilima javnog prava javnopravnog tijela da se planira obaviještavanja zaključiti ugovor, postupak odabira Jedno od značajnijih ugovorne strane kojoj će se ponuditi obilježja upravnih ugovora ogleda se sklapanje u tome da su najznačajnija pitanja pravilima je uređena i pravna zaštita uređena posebnim pravilima javnog sudionika u postupku sklapanja, prava.125 Ta pravila se prvenstveno izmjene i izvršavanja ugovora i dr. ogledaju u tome da je cjelokupan postupak ugovaranja uređen pravilima javnog prava. U tom Vidjeti detaljnije u: Aviani, D. & Đerda, D. (2011)., str. 477. 126Singh ovo opravdava tezom da, kada bi se strankama upravnog ugovora dopustila ista sloboda koju imaju stranke ugovora privatnog prava, „spontano bi moglo doći do komercijalizacije javnih djelatnosti“. Stoga su određena ograničenja kod upravnih ugovora nužna, kako se oni, od 125 ugovora. Dakle, za građanskopravne univerzalna Posebnim sve naravi pravila ugovore važe građanskog važnog pravnog instituta javnoga prava, ne bi pretvorili u obični sporazum usmjeren prema ostvarivanju recipročnih koristi ugovornih stranaka. Singh, Mahendra P. (2002), German Administrative Law in Common Law Perspective, Berlin, Springer, str. 97., navedeno u: Aviani i dr. 477., vidjeti isto u: Kamarić, M & Festić, I. (2009)., str. 203. 77 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ prava koja se odnose na postupak zaključivanja ugovora regulisano je izbora posebnim pravilima javnog prava. ugovorne strane, zaključivanja ugovora, predmeta, Dakle, pravne zaštite i drugo, dok se za ograničenu slobodu što se tiče upravne ugovore propisuju posebna ugovora o javnim nabavkama jer je pravila. Činjenica za razlikovanje leži ZJN regulisana obaveza primjene u tome da se upravni ugovori posebnih pravila za sva javnopravna zaključuju u cilju ostvarivanja šireg tijela. Dakle, postupak pokretanja društvenog interesa, odnosno od javne nabavke, javno oglašavanje, izvršenja upravnog ugovora korist izbor ugovorne strane i dodjela ima neodređen broj korisnika, za ugovora odabaranom ponuđaču, razliku od ugovora građanskog ugovorni organ izričito provodi po prava gdje korist od ugovora imaju pravilima koja su uređena javnim samo ugovorne strane.127 pravom, odnosno ZJN. Na prvom Što se tiče ugovora o javnim nabavkama koje zaključuju ugovorni organi za nabavku roba, usluga i radova, postoji jedno manje odstupanje, ali koje zapravo i ugovorni organ ima mjestu kao lex specialis nalazi se Zakon o javnim nabavkama, a u nedostatku odredbi primjenjuju se odredbe ZUP-a Bosne i Hercegovine.129 predstavlja problematiku u većini Shodno navedenom, kriterij slučajeva, a to je da se od momenta posebnih pravila javnog prava koja zaključivanja javnoj važe samo za postupak zaključivanja pravila upravnog ugovora, zadovoljava i Ipak, postupak zaključivanja ugovora o cjelokupan postupak od donošenja javnoj nabavci prema ZJN. Naime, odluke o pokretanju postupka pa do postupak koji prethodi zaključivanju Uporedi: Ljubanović, B. (2010)., str. 48 - 49 128 nabavci građanskog 127 ugovora primjenjuju prava.128 o 129 Član 72. stav (2) ZJN. Član 43. i član 117. ZJN. 78 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ ugovora o javnim nabavkama je g) Kod zaključivanja upravnih poseban upravni postupak130 koji je ugovora, javnopravno tijelo nema uređen posebnim zakonom i važi potpunu slobodu ugovoranja samo za zaključivanje ugovora o javnoj nabavci i ugovorni organi su Za razliku od obavezni da isti postupak provode građanskopravnih prilikom zaključivanja ugovora o strane nabavci roba, usluga ili radova. sklapanja ugovora imaju potpuno ugovora, ugovornice gdje prilikom istu slobudu i u istom su položaju131 Pravila opšteg upravnog postupka takva su da i u materijama sa izvjesnim osobenostima zadovoljavaju potrebe rada u najvećem broju pitanja postupka. A pošto posebni postupci odstupaju od opšteg postupka, to znači da se propisima o tim postupcima obuhvataju i uređuju prije svega ona pitanja postupka koja opštim postupkom uopšte nisu obuhvaćena pa ni uređena, a zatim ona koja se moraju urediti drugačije nego što su uređena opštim postupkom. Pitanje pak postupka u tim osobenim materijama koja ne zahtijevaju da budu uređena drugačije nego što su takva pitanja uređena opštim postupkom, uopšte se ne obuhvataju odredbama o posebnom postupku. A samim tim što ta pitanja nisu uređena na poseban način ona se kad se pojave u postupku, imaju rješavati onako kako je propisano u opštem postupku. S obzirom na ovo, pri postupanju u upravnim stvarima iz materije za koju su propisane i odredbe o posebnom postupku u nekim pitanjima postupka, postupa se po pravilima opšteg upravnog postukpa u svim pitanjima koja tim odredbama nisu obuhvaćena, a po odredbama posebnog postupka samo u pitanjima koja su tim odredbama posebno uređena. Iz ovog dijela proizilazi da se poseban postupak može propisati samo za 130 određene upravne materije, a ne za sve (on bi tada bio opšti a ne poseban), niti istovremeno za više njih. Propisivanje posebnog postupka uvijek se ograničava na jednu određenu materiju. Redovan je slučaj da se on reguliše istim zakonom kojimse reguliše upravna materija, tako da takav materijalni zakon sadrži, pored materijalnih odredbi, još i nekoliko odredbi o posebnom postupku u odnosnoj materiji. Navedeno u: Majstorivić, B. (1966). Komentar zakona o opštem upravnom postupku, Beograd, Službeni list, str. 279-282. Usporedbom navedenog sa postupkom koji prethodi zaključenju ugovora o javnim nabavkam proizilaz da se zapravo radi o posebnom upravnom postupku i to zbog nekoliko činjenica. Materija javne nabavke je oblast javnog prava, dakle upravna materija. ZJN reguliše samo materiju javnih nabavki, dakle samo jednu materiju, na sve ono što nije uređeno ZJN u postupku izbora saugovoarača supsidijarno se primjenjuje ZUP, ZJN pored materijalnih odredaba sadrži i odredbe o posebnom postupku. 131Sloboda ugovoranja u obligacionom pravu prihvaća se kao jedno od osnovnih načela (principa) ugovora i ugovornog prava. Sloboda ugovaranja podrazumijeva pravo, odnosno ovlaštenje subjekta 79 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ kod upravnih ugovora ta sloboda je javnopravna tijela se osnivaju za ograničena. Kao što je to naprijed potrebe od navedeno u dijelu koji se odnosi interesa. S nakriterij posebnih pravila javnog privatnopravne osobe troše svoja prava koja važe samo za upravne novčana sredstva i ulaze u ugovorne ugovore, javnopravno tijelo ima odnose zbog vlastitog cilja. ograničenu Upravo proizilazi slobodu iz ugovaranja. posebnih ograničenje pravila slobode javnopravnog tijela. Kao razlog mogao bi se istaći prije svega javni interes zbog čega i postoje javnopravna tijela, a kao drugi razlog može se istaći da javnopravna tijela troše javna sredstva za potrebe šire društvene zajednice, a kao treći razlog ograničenja slobode ogleda se u nastojanju da se spriječi komercijalizacija interesa ugovornog organa i ponuđača. S tim u vezi, (ugovarača) da zaključuju ili ne zaključuju ugovore s kim oni to žele, da određuju sadržaj i formu ugovora. Iz ovoga se vidi da sloboda ugovaranja sadrži više pojedinačnih sloboda ili prava za svaku ugovornu stranu: Svaka ugovorna strana ima slobodu hoće li ili neće uopće zaključiti jedan obligacionopravni ugovr. Obaveza za zaključenje ugovora nema ni za jednu stranu, Svaki ugovarač je slobodan u izboru svog ugovornog partnera, šireg društvenog druge strane, Dakle, „strankama upravnog ugovora ne može se dati takva sloboda koju imaju stranke privatnopravnih ugovora, jer bi ona mogla posebno javnih ugroziti zbog javni komercijalizacije djelatnosti“.132 građanskopravnim interes, U ugovorima stranke su slobodne da uređuju sadržaj ugovora, da biraju s kim će zaključiti ugovor, da biranju njegovu formu osim kada je to zakonom propisano, da po vlastitoj volji Ugovorne strane su slobodne da određuju sadržaj budućeg ugovora, Način zaključenja ugovora prepušten je samim ugovornim stranama, Sloboda ugovaranja podrazumijeva da ugovarači svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova., navedeno u: Bikić, A. & i Bikić, E. (2011). Obligaciono pravo – posebni dio, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 50 – 51. 132 Ljubanović, B. (2010)., str. 48 – 49. - 80 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ mijenjaju ili raskidaju ugovor kao i svedena druge elemente, dakle potpuno su zakonodavac kroz ZJN precizno slobodne u tom pogledu. S druge propisao postupak izbora ugovorne strane strane, postupak izmjena, ali i kod upravnih ugovora, javnopravno tijelo ima ograničenu slobodu, odnosno ta sloboda je svedena na minimum, jer se posebnim pravilima propisuje kako stranka bira saugovarača, kada i kako se može izmijeniti ugovor, kada se može i kako raskinuti ugovor i dr. S tim u vezi, javnopravno tijelo, momentom pokretanja postupka ne zna s kim će zaključiti ugovor, čak i kada nakon objave javnog poziva pred sobom ima ponude budućih ugovarača, jer se ugovor može i mora zaključiti po konačnosti odluke. minimum, jer je raskida ugovora, te formu. Ugovorni organ ne može birati s kim će zaključiti ugovor, nego nakon provedenog postupka, ugovorni organ zaključuje ugovor sa onim ponuđačem koji je izabran u postupku. Posebno je to ograničenje izraženo kod kriterija najniže cijene, jer ugovorni organ ne zna s kim će ugovor zaključiti dok traje sistem eaukcije, s obzirom da stranke mogu smanjiti cijenu u postupku nadmetanja. Dakle, ugovorni organ ne može ništa drugačije da postupa, nego onako kako mu je zakon Kada izabere na drugu javnopravno stranu tijelo poštujući pravila, ono s njim mora zaključiti ugovor jer je eventualni ponuđač ispunio tražene kriterije. Isto tako, kada se radi o zaključivanju ugovora o javnoj nabavci, ugovorni organi imaju ograničenu slobodu, koja je isto kao i kod upravnih ugovora propisao. S toga se može konstatovati da u pogledu kriterija koji se odnosi na upravni ugovor, a tiče se ograničenja slobode koja je ograničena kod javnopravnog tijela, posebno pravila koja važe samo za upravne ugovore, gotovo identična je situacija i kod ugovora o javnoj 81 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ nabavci, s obzirom da je sloboda saugovarača. S tim u vezi, može se ugovaranja i kod ugovornih organa konstatovati ograničena ZJN. imperativni karakter u odnosu na h) Zaključivanju upravnog ugovora prethodi donošenje rješenja ugovora, naročito rješenje ima ugovor koji slijedi nakon konačnosti rješenja kojim se vrši izbor saugovarača. Što se tiče ugovora o Jedno od posebnih obilježja upravnih da u Francuskoj, ogleda se u tome da se postupak izbora ugovarača završava donošenjem rješenja kao upravnog akta. javnoj nabavci, ZJN propisuje da se ugovor o javnoj nabavci zaključuje nakon što odluka postane konačna. Dakle, kao i kod upravnog ugovora, i kod ugovora o javnim nabavkama, postupak koji prethodi ugovorne strane izboru okončava se Na isti način je riješila i odlukom134 koja je upravni akt, te po Hrvatska, koja je po uzoru na konačnosti odluke, ugovorni organ francusko rješenje, uredila upravne može da zaključi ugovor o javnoj ugovore na način da se postupak nabavci.135 izbora okonačava rješenja.133 donošenjem Rješenje o odabiru ugovarača je akt više pravne snage u odnosu na ugovor, i budući upravni ugovor ne smije biti protivriječan izreci rješenja o odabiru Vidjeti u: Član 150 stav (1) ZUP-a Republike Hrvatske. 134 Član 70. stav (1) ZJN: Ugovorni organ donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluku o poništenju postupka nabavke u roku koji je određen u tenderskoj dokumentaciji kao rok važenja ponude, a najkasnije u roku od sedam dana od dana 133 Odluka o izboru ponuđača je nesumnjivo upravni akt. Da je tako govori i činjenica da se upravni spor može voditi samo protiv konačnih upravnih akata.136 U prilog isteka važenja ponude, odnosno u produženom periodu roka važenja ponuda. 135 Vidjeti detaljnije o postupku zaključivanja ugovora o javnoj nabavci u: Buza, H & Tešanović, S. & Petričević, S. (2015)., str. 210 – 212. 136 Član 6. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine: Sud odlučuje po 82 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ tome ide i činjenica da je jedini konačnosti odluke o dodjeli ugovora pravni lijek koji je dozvoljen protiv kao upravnom aktu. odluke o izboru zapravo žalba URŽu koji će postupak povodom žalbe i) Zaključivanje i izvršenje upravnih ugovora nadzire voditi kao upravni postupak, jer ZJN izričito propisuje da neposredno viši organ ili posebno se tijelo oformljeno za nadziranje postupak pred URŽ-om vodi po izvršenja upravnih ugovora pravilima ZJN, a u nedostatku odredbi primjenjuju se odredbe ZUP-a BiH.137 Jedno od posebnih obilježja upravnih ugovora ogleda se i u tome Shodno navedenom, može se konstatovati da u pogledu kriterija da njegovo izvršenje, ali cjelokupan postupak nadziru posebna tijela. upravnih ugovora gdje zaključenju ugovora prethodi rješenja, ugovori donošenje o javnim nabavkama koje zaključuju ugovorni organi prema ZJN ispunjuavaju i ovaj kriterij u potpunosti, s obzirom da se ugovori zaključuju po Tako na primjer u Francuskoj nadzor nad izvršenjem upravnog ugovora vrši neposredno viši organ. Postupak zaključivanja, kao i izvršenje ugovora o javnoj nabavci u skladu sa ZJN prevashodno vrši Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine.138 tužbama protiv konačnih upravnih akata institucija Bosne i Hercegovine iz člana 4. ovog zakona. 137 Vidjeti: Član 43. i Član117. ZJN. 138 Član 91. stav (3) ZJN: Uloga Agencije je da osigura pravilno provođenje ovog zakona. Za ostvarivanje uloge Agencije utvrđene su sljedeće nadležnosti: ............ e) uspostavljanje sistema praćenja postupaka koje provode ugovorni organi za nabavku robe, usluga i radova, s ciljem edukacije i otklanjanja uočenih nepravilnosti u pojedinačnim postupcima javnih nabavki; f) prikupljanje podataka, izrada analize i objavljivanje informacija u vezi s postupcima javnih nabavki i dodijeljenim ugovorima o javnim nabavkama; 83 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Pored navedenog, u cilju zaštite isto tako i ugovora o javnim javnog interesa, pored Agencije za nabavkama, može se konstatovati da javne nabavke139 nad se radi o posebnostima koje su samo javnim vezane za ugovore koje zaključuju nabavkama u Bosni i Hercegovini javnopravna tijela, izuzev nadzora vrše Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje obavlja Konkurencijsko vijeće. i Konkurencijsko vijeće.140 S tim u Shodno vezi, i konstatovati da u pogledu ovog na neki način kriterija, ugovor o javnoj nabavci imaju obavezu praćenja izvršavanja ispunjava kriterij upravnog ugovora. ugovora o javnim nabavkama, s U narednoj tabeli, prikazana je obzirom da se radi o javnim kratka sredstvima koja prethodno izvršavanju ugovora izvršenjem nadzor ugovora može se 141 pravobranilaštva o reći se da troše o u javnoj navedenom, ilustracija navedene može se usporedbe analize i komparacije. nabavci. Kada je u pitanju nadzor nad izvršenjem upravnih ugovora, a Vidjeti detaljnije u: Pravilnikom o praćenju postupaka javnih nabavki, dostupno na: https://docs.javnenabavke.gov.ba/docum ents/4e4e57d1-daaf-4018-a456b00addd62ce5.pdf 140Zakonom o konkurenciji, donesenim u 2001. godini, uspostavljeno je, dana 01. maja 2004. godine, Konkurencijsko vijeće kao samostalno i neovisno tijelo s statusom pravne osobe sa sjedištem u Sarajevu. Konkurencijsko vijeće ima isključivu ovlast u odlučivanju o postojanju zabranjenog konkurencijskog djelovanja na tržištu Bosne i Hercegovine. Nadležnosti Konkurencijskog vijeća su proširene i preciznije definirane u obavljanju upravnih i stručnih poslova u svezi s različitim aspektima zaštite tržišne konkurencije. To 139 se odnosi također i na način provođenje postupka, donošenja konačnih odluka, politiku kazni i trajanje postupka., Vidjeti detaljnije u Zakon o konkurenciji BiH, dostupno na:http://bihkonk.gov.ba/nadleznosti-iorganizacija. 141 Član 13. stav (2) Zakona o pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“ broj 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14): Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: i drugih organizacija Bosne i Hercegovine). 84 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Primjer 1. Tabelarni prikaz odnosa između upravnog ugovor, ugovora o javnim nabavkama i građanskih ugovora142 Zaključak Upravni ugovori zbog svoje važnosti i uloge u ukupnom sistemu funkcionisanja javnopravnih tijela, u cilju povećanja efikasnosti u izvršavanju obaveza i zaštiti javnog interesa, našli su svoje mjesto u velikom broju savremenih država, koje itekako imaju veliku ulogu u kreiranju javnog prava. 142 Slično: Vukićević Petković, M. Upravni ugovori, UDK: 347.44:35.078.2, Visoka ekonomska škola strukovnih studija Peć u Leposaviću, str. 88., preuzeto sa: scindeksclanci.ceon.rs/data/pdf/1452-4457/2015/1452-44571502085V.pdf 85 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ Stoga, imajući u vidu da Bosna i EU, neophodno je prvenstveno Hercegovina sa urediti pravnu prirodu ugovora o razradom pitanja upravnih ugovora javnim nabavkama (i drugih javnih kao vrste ugovora koja je svojstvena ugovora), za razliku od sadašnjeg, javnopravnim tijelima, a što je preciznije i potpunije definisati javne neophodno u cilju zaštite prije svega ugovore u pravnom sistemu Bosne i javnog interesa, ali i potrošnje javnih Hercegovine, sredstava, jedan od prioritetnih uporednopravnim zadataka našeg zakonodavstva jeste urediti i precizirati potpuniji i brži rješavanje problematike oko javnih sistem kontrole sklapanja navedenih ugovora koji evidentno predstavljaju ugovora, čime bi se smanjila pravna novinu u našem sistemu, a što u nesigurnost koja evidentno postoji, praksi ostavlja velike posljedice, koju naročito ako se uzme u obzir dualni zahtjevi, a čiji je isplatilac ugovorni sistem organ. Pored navedenog, treba nije kotrole počela zaključivanja predmetnih ugovora. upravnih ugovora ili kako se često nazivaju u EU javnih ugovora, materija i posebno osjetljivo područje koje će Bosna i Hercegovina morati da unaprijedi za razliku od sadašnjeg stanja. Kako bi se adekvatno unaprijedila kontrola sklapanja ugovora koristeći preveliki se rješenjima, odštetni posebno naglasiti da je temeljem Treba istaći da je oblast posebna prate te o gore navedenog, neophodno zakone unaprijediti kroz izmjene, poštujući međunarodne standarde, kako bi se mogao adekvatno provoditi nadzor nad primjenom i provođenjem ZJNa, odnosno cjelokupnim procesom nabavke. Prema sadašnjim rješenjima, javnim evidentno je da se to ne može nabavkama, ali i drugih javnih dosljedno provoditi, s obzirom da ugovora, koja bi bila usklađena sa odgovornost nije u potpunosti najvišim standardima i principima osigurana. Dakle, prvi korak ka 86 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ unapređenju ove materije, odnosno - Aviani, D & Đerda, D. materije javnih/upravnih ugovora (u (2011). Aktualna pitanja koje nesumnjivo spada ugovor o pravnog uređenja upravnih javnoj nabavci) neophodno je da se ugovora u hrvatskom pravu, zakonski normira definicija svih u: Zbornik radova ugovora koji potpadaju pod režim Pravnog fakulteta u javnog prava, te da se precizira da Splitu, Vol. 48 No. 3, svaki ugovor koji ispunjava kritrije Pravni fakultet u Splitu, javnih/upravnih ugovora, ima se preuzeto sa: smatrati javnim/upravnim https://hrcak.srce.hr/in ugovorom, bez obzira kako to dex.php?show=clanak& definišu posebni zakoni. S tim u id_clanak_jezik=107601 vezi, kao popratno pitanje koje - Aviani, D. (2013). zahtijeva nužnu intervenciju jeste Posebnosti upravnih ugovora posebno i njihove sudske kontrole u uređenje zakonitosti kontrole zaključivanja i Hrvatskom pravu, u: izvrašavanja predmetnih ugovora, Zbornik radova pravnog po uzoru na EU, naročito Francusku fakulteta u Splitu, Vol. kao kolijevku javnog prava. 50 No. 2, Pravni fakultet u Splitu, preuzeto sa: Literatura https://hrcak.srce.hr/1 03761 - A W. Mewett. The Theory - Bikić, A. & i Bikić, E. of Government Contracts, (2011). Obligaciono pravo – McGILL Law Journal, posebni preuzeto Pravni sa: http://lawjournal.mcgill dio, Sarajevo, fakultet Univerziteta u Sarajevu, .ca/userfiles/other/869 2991-mewett.pdf 87 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - Britvić Vetma, B. & (1998). Ovlasti upravnog suca u (Les transformations sporu pune jurisdikcije, u: droit public), Zbornik radova Pravnog Pravni fakulteta u Splitu, Vol. Univerziteta u Beogra, - du Beograd, fakultet Kamarić, M. & Festić I. u Splitu, preuzeto sa: (2009). Upravno pravo, https://hrcak.srce.hr/1 Sarajevo, Pravni fakultet 03764 Univerziteta u Sarajevu, Buza, H & Tešanović, S. - Lilić, S. (2018). Upravno & Petričević, S. (2015). ravo, Beograd, Službeni Javne nabavke-legislativa i glasnik, Sarajevo, - Ljubanović, B. (2010). Fakultet za upravu u Upravni ugovori i upravno Sarajevu sudovanje, pridružena u: Zbornik članica Univerziteta u radova Sarajevu, fakulteta u Splitu, god. Darcy, G. & Paillet, M. 47, 1/2010., str. 39, (2000). preuzeto administratif, Contentieux Paris, Pravnog sa: https://hrcak.srce.hr/5 Dalloz. - L. Preobražaji javnog prava praksa, - Digi, Ljubanović, B. (2013). 50 No. 2, Pravni fakultet - - 0333, Denković, D. Đ. (2010). - M. Stojanović. (2011) Dobra uprava, Beograd, Upravni Pravni fakultet Zbornik radova Pravnog u fakulteta Univerziteta u Univerziteta Beogradu, ugovori, u: Nišu, br. 57, Niš, str. 301., preuzeto sa: 88 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ - https://scindeks.ceon.rs preuzeto sa: /article.aspx?artid=0350 https://scindeks.ceon.rs -85011157299S /article.aspx?artid=0039 Mahendra, P. S. (2002), -21381703067M, German Administrative - - Pravilnikom o praćenju Law in Common Law postupaka javnih nabavki, Perspective, preuzeto sa: Berlin, Springer, https://docs.javnenaba Majstorivić, B. (1966). vke.gov.ba/documents/ Komentar zakona o opštem 4e4e57d1-daaf-4018- upravnom a456-b00addd62ce5.pdf postupku, Beograd, Službeni list. - - - Šikić, M. & Staničić, F. Milenković, D. (2014). (2011). Upravni ugovori, Beograd, ugovora o koncesiji, u: Centar za javnu upravu, Zbornik radova Pravnog lokalnu samoupravu i fakulteta u Splitu, Vol. javne politike Fakulteta 48 političkih fakultet nauka u No. Pravna narav 2., Pravni u Splitu, Beogradu, preuzeto Milenković, D. (2017). https://hrcak.srce.hr/in Upravni ugovori u dex.php?show=clanak& Zakonima o opštem id_clanak_jezik=105447 upravnom postuku zemalja - Staničić, sa: F. (2016). Zapadnog Balkana, u: Kontrola nad sklapanjem Strani pravni život, upravnih Beograd, Univerzitet u Zbornik radova Pravnog Beogradu, Fakultet fakulteta u Splitu, god. političkih nauka, 53, No. 1., preuzeto sa: ugovora, u: 89 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ https://hrcak.srce.hr/1 - - Upravni ugovori, UDK: Taggart, M. (1997). The 347.44:35.078.2, Visoka Province of Administrative ekonomska škola Law, strukovnih studija Peć u Oxford, Hart Publishing, preuzeto sa: Leposaviću, str. 88., http://lib1.org/_ads/52 preuzeto sa: 8CF82B8FBCB6E35AB scindeks- 176CFDA4F0E74 clanci.ceon.rs/data/pdf Turudić, M. (2017). /1452- javne nabave, 4457/2015/1452- Zagreb, 44571502085V.pdf Narodne novine, - Turudić, M. javnoj nabavi u hrvatskom Zakon o javnim nabavkama ("Sl. glasnik BiH", br. (2018). 39/2014), Pravna priroda ugovora o - Zakon o javno-privatnom pravnom poretku, Sarajevo, partnerstvu Sveske za javno pravo novine (2233-0925) 32; 1, 17, Sarajevo", br. 27/2011 i preuzeto sa: 16/2017), https://www.bib.irb.hr - /938830 - Vukićević Petković, M. 53408 Pravo - - ("Službene Kantona Zakon o koncesijama ("Sl. novine Kantona Uredba sa zakonskom Sarajevo", br. 27/2011, snagom o ustanovama 33/2012 - odluka US i („Službeni glasnik BiH“ broj: 13/94), 6/92, 8/93, 15/2013), - Zakon o koncesijama ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 90 �Društveni ogledi, decembar 2020. _____________________________ 27/2011, 33/2012 - odluka US i 15/2013), preuzeto sa: https://www.paragraf.b a/propisi/kantonasarajevo/zakon-okoncesijama.html - Zakon o koncesijama (“Službeni glasnik BiH” br. 32/02), - Zakon o konkurenciji BiH, preuzeto sa: http://bihkonk.gov.ba/ nadleznosti-iorganizacija, - Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“ broj: 8/05, 81/08 i 22/09), - Zakona o pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“ broj 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14) 91 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni ogledi Author Author Centar za društvena istraživanja, Internacionalni Burč univerzitet Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Upravni ugovori u pravnom poretku Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom na ugovore o javnim nabavkama Author Author Mirsad Čizmić Abstract A summary of the resource. Autor u radu razmatra ugovore o javnim nabavkama, postupak njihovog zaključivanja i uspoređuje ih sa upravnim i građanskopravnim ugovorima, kao i njihovo postojanje u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. U pogledu upravnih ugovora i njihovog mjesta u pravnom poretku Bosne i Hercegovine, evidentno je malo/nimalo paženje posvećeno. Ipak, to ne znači da isti ne postoje u ukupnpom sistemu funkcionisanja. Autor akcenat stavlja na komparaciju ugovora o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini i upravnog ugovora, a komparaciju zasniva na sličnostima i razlikama koje postoje između ovog instituta i drugih njemu sličnih i bliskih instituta. Pisanje i proučavanje upravnih ugovora u Bosni i Hercegovini, a posebno ugovora o javnim nabavkama kao najpoznatije vrste upravnog ugovora predstavlja nužnost, naročito zbog javnog interesa koji se protažira predmetnim ugovorom, ali i evidentne problematike u praksi koja nastaje zaključivanjem istih. Keywords Keywords. Upravni ugovor, ugovor o javnim nabavkama, upravni postupak, javni interes. DOI Digital object identifier 10.14706/DOI21413 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7596ed7a6e42da4b69e99313c92ca5cb.pdf 1a4ec3336f42b8d455d5c8766da70304 PDF Text Text ���     �             ���������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0c6c4fa98361e9108902fd56c0fb4dc6.docx 2e42585b8b31c63cbebd6c7b1488e1df Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3106 Title A name given to the resource Upravnopravni poslovi diplomatsko - konzularnih predstavništava Author Author ĐELMO, Zenaid Abstract A summary of the resource. Da bi država mogla biti predstavljena u međunarodnoj zajednici ona mora biti međunarodno priznata. U većini država operacionalizaciju vanjskih poslova vodi resor za vanjske poslove, tj. ministarstvo vanjskih poslova. Uloga tog ministarstva je da daje upute i naloge svojim diplomatsko - konzularnim predstavnicima, prati njihovu djelatnost, te predstavlja vezu između diplomatskih predstavnika, vlade i poglavara države. Države predstavljaju i zastupaju stalni i privremeni predstavnici. Vezano za to, uspostavljen je sistem pravnih normi, međunarodnog i nacionalnog karaktera, koje regulišu međusobno predstavljanje država, tj. uspostavljanje stalnih i privremenih diplomatskih misija, kao i njihova prava i dužnosti. Upravnopravni poslovi su jedna od najprioritetnijih djelatnosti diplomatsko - konzularnih predstavništava. Izdavanje mjerodavnih isprava iz raznih statusnih i drugih oblasti, kao i vođenje velikog broja postupaka koji su inače u nadležnosti organa u državi koja šalje, te donošenje određenih odluka, posebno u onim državama prijema u kojima postoji veliki broj državljana države koja šalje, doveli su do toga da su upravnopravni poslovi jedan od najvažnijih elemenata kojem se posvećuje velika pažnja tokom planiranja, uspostave i upotrebe diplomatsko - konzularnog predstavništva na određenom području. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)