33 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/09c5b138c19402ee543dc179a715e8f1.pdf 0e931534de0e3c44ca83d6bfad1beb19 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt Partner Relationship: Microcrisis Aspect Prof. dr. Šabani Alisabri Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, vanredni profesor e-mail: asabani@fkn.unsa.ba Sažetak: U predloženom radu pokušavamo problematizirati pojavu partnerskih odnosa koji po definiciji spadaju u izraz slobodnih volja odraslih ljudi. Istraživanja dokazuju da to nije u potpunosti tako i da je u osnovi tih odnosa socijalna konstrukcija koja im definiše prirodu. Karakter rizika u partnerskim odnosima dobrim dijelom proizlaze iz karaktera modernosti pri čemu smo obratili pažnju na one teoretičare koji su ta pitanja radikalizirali u svojim studijama. Mišljenja smo da su partnerski odnosi oblik zajednice, ali je izložena rizicima socijalne prirode karakterističnih za modernost. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Ključne riječi: privlačnost, partnerski odnos, društveni konstrukt partnerskih odnosa, rizici u partnerskim odnosima, modernost. JEL klasifikacija: K39 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152113 Historija članka Dostavljen: 26.12.2013. Recenziran: 30.03.2014. Prihvaćen: 10.07.2014. 233 �Šabani Alisabri Abstract: In the present work we try to problematize the emergence of partnerships which by definition belong to the free expression of the will of adults. Research shows that this is not entirely so, and that is the basis of these relations social structures that define their nature. Character risks in relationships largely stem from the nature of modernity in which we pay attention to those theorists who have these issues radicalized in their studies. We believe that partnership is a form of community, but is exposed to the risks of a social nature characteristic of modernity 234 Keywords: attraction, a partnership, a social construct of the partnerships, risks in partner relationships, modernity. JEL Classification: K39 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152113 Article History Submitted: 26.12.2013. Resubmited: 30.03.2014. Accepted: 10.07.2014. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt 1. Uvod Put nas je čvrstim uzama vezao, Mi smo saputnici vetra, a put je naš bez kraja… Raznobojnih trenutaka dragoceni cvetni prah Crvenim tragom prolećnog veselja obasipa srca… PUT NAS JE ČVRSTIM VEZAMA VEZAO Rabindranat Tagore U navedenom dijelu Rabindranatove pjesme polazi se od idealnotipske situacije između dvoje ljudi u njihovom putu kroz život. Tako je u svakoj početnoj definiciji odnosa između dvoje ljudi. Međutim, iako su dvoje ljudi puni očekivanja u partnerskim odnosima, oni su često neizvjesni zbog niza vanjskih i unutarnjih događanja vezanih za partnerski odnos. U našem radu pokušat ćemo problematizirati i teorijski razumjeti partnerske odnose kao jedan od odgovora odraslih ljudi na kompleksnost socijalnog života u kojem bivaju. To nisu isključivo bračni odnosi, nego odnosi temeljeni na volji dvoje ljudi da budu zajedno. Struktura partnerskih odnosa podrazumijeva JA, TI i MI (partnerski međusobni odnos) formaciju. Suština partnerskog odnosa je balans između ove tri formacije. Tako se partnerski odnos razumijeva kao udruženje para koje dopušta svakom akteru njegovu vlastitost i jednakovrijednost. Svaka osoba traži i očekuje u partnerskom odnosu psihološku i prosocijalnu dozvolu za svoj osobni razvoj. Realno osjećanje zajednice i partnerstva je ono što se prepoznaje kao izvora zadovoljstva. Međusobni odnos figurira kao konstrukt realnosti za partnere i visoko je neovisan od nepouzdanosti vanjskog svijeta, tj. ima sposobnosti da živi sam po sebi. Partnerski odnos je najčešći oblik udruživanja dvoje odraslih ljudi suprotnog pola (mada ima i istopolnih partnerskih zajednica) i elementarni je oblik veze. Ukoliko preraste u brak zaštićen je nizom sankcija i zakona, kako vjerskih (svetost braka), tako i svjetovnih (Zakon o braku). Danas je jako teško ovladati partnerskim odnosima u smislu normiranja ili bar jednostavnošću strukture. Smatramo neophodnim navesti nekoliko neophodnih Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 235 �Šabani Alisabri osobina partnerskih odnosa koji ukazuju na kompleksnost tih odnosa, a u sebi nose elemente mikrokrizne situacije. 2. Privlačnost kao pretpostavka za partnerski odnos Međuljudska privlačnost može se definirati kao sklonost ili predispozicija vrednovanja druge osobe na pozitivan način. Stoga, međuljudska privlačnost je, u najširem smislu, specifična vrsta stava.1 Na prezentiranoj shemi zapažamo da veza između dvoje ljudi prolazi kroz četiri razine. Na prvoj razini ne postoji kontakt između dvoje ljudi: oni se čak i ne poznaju. Ovo je stanje stvari kod većeg dijela populacije, budući da stvaramo socijalne i vizualno-komunikacijske veze koje su definirane obimom naših kontakata kroz svakodnevnicu ( radne obaveze, dokolica, druženja, hobiji i sl.) i stoga, stupamo u kontakte sa relativno ograničenim brojem osoba. Na drugoj razini dvoje ljudi postaju svjesni jedno drugog; to se događa prije bilo kakve interakcije. To je vrlo bitno jer faktori kao što su fizička privlačnost i percipirana sličnost stavova određuju hoće li doći do interakcije i stvaranje veze. Ako svaka osoba osjeća da su okolnosti dobre, one napreduju na treću razinu – razinu površnog kontakata. Ovdje svaka osoba saznaje nešto o drugoj na način da li druga osoba zadovoljava kriterije kao što su sviđanje, privlačnost, uvjerenja, vrijednosti i sl. Prve tri razine tiču se stvaranja veza. Četvrta razina, uzajamnost, tiče se razvoja veza. To se upisuje kao kontinuum koji se proteže od poznanstva (manje preklapanje) do duboke i trajne veze. Treba istaći činjenicu da su akteri socijalizacijski „utrenirani“ iščitavati sve ove faze koje mogu dovesti do konačne verzije partnerstva. 1 I. Ajzen, „Attitudional versus normative messages: An investigation of the differential effects of persuasive communications on behaviour“, u K. Thomas (ur.), Attitudes and Behaviour, Penguin Books Ltd., Harmondsworth, 1971, 271-280. 236 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt Slika 1.Razine povezanosti između dvoje ljudi,prilagođeno prema D. C. Pennington2 Kao što vidimo, da bi partnerski odnos uopće bio moguć, potrebno je da osoba bude u nekom obliku komunikacije. Osobe koje su socijalno isključene imaju daleko manje resursa na raspolaganju za prevazilaženje ove situacije. Često znaju za ovaj problem ali nemaju hrabrosti, vještina i podrške da ga riješe. Razlike u sposobnosti savladavanja socijalne isključenosti manje su povezane s razlikama u ličnosti, a više s mjerom u kojoj su ljudi sposobni sami sebi postaviti ciljeve, organizirati život i sl. Osobe koje su u tome uspješne manje pate i manje je vjerojatno da će postati apatične. Sažeto, istraživanja o socijalnoj isključenosti 2 D.C. Pennington, Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Zagreb, 1997,186-190. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 237 �Šabani Alisabri podupiru mišljenje da ljudi općenito trebaju podražaje, a posebno prisutnost drugih.3 Strah od socijalne isključenosti je snažan i potrebna je mala neizvjesnost pa da nastanu neki oblici panike. Strah je reakcija na događaj koji se dogodio, a tjeskoba je emocionalna reakcija na očekivanje budućeg događaja sličnog sadržaja, tj. socijalnog isključenja. Prisustvo drugih ljudi izravno djeluju na smanjenje tog straha, pružajući utjehu i smirivanje. Osobama je potrebna druga osoba jer se na taj način pruža mogućnost procjene samog sebe. Nekoliko nalaza i istraživanja o privlačnosti osoba postuliraju da su: 1. 2. 3. 4. Više popularne i željene;4 Pretpostavljeno je da imaju pozitivne osobine;5 Mogu su zaposliti brže; Opažljivi su, sretni, više osjetljivi, uspješni i društveno iskusni.6 Pretpostavlja se da ljudi stvaraju veze, poglavito intimne, s ljudima sličnima po fizičkoj privlačnosti, poznatih kao pretpostavka o podjednakoj privlačnosti. Vrlo privlačni ljudi stvaraju veze jedni s drugima, kao i umjereno privlačni, neprivlačni i ružni ljudi. Ovo je primjer teorije pravednosti, koja, grubo rečeno, kaže da ljudi dobiju «ono što misle da zaslužuju u životu». Prema teoriji pravednosti, da bi se veza stvorila (i trajala), svaka osoba mora drugoj pružiti dovoljno koristi i smisla da bi opstala.7 Saegert, Swap i Zajonc8 su potvrdili pretpostavku da će se nekoj osobi više sviđati druga osoba što češće bude dolazila u kontakt s njom. 3 A. Šabani, Sociologija, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Sarajevo, 2013, 211-215. 4 D. C. Pennington, Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Zagreb, 1997, 193 5 D. C. Pennington, Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Zagreb, 1997, 193 6 E. Hatfield, S. Sprecher, Mirror, mirror… The importance of look in everyday life, SUNY Press, New York, 1986, 74 7 E. Walster, G.W. Walster, E. Berscheid, Equity: Theory and Research, Allyn& Bacon, 1978, 23-40. 8 S. Saegert, W. Swap, R.B. Zajonc, Exposure, context, and interpersonal attraction, Journal of Personality and Social Psychology, 25, 234-242. 238 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt Koliko se druga osoba sviđala Slika 2. Intenzitet privlačnosti proizlazi iz većeg broja susreta jedne osobe s drugom. 5.0 4.5 1 4.0 2 5 10 Broj susreta Faktori privlačnosti se ne odnose samo na prostornu–vremensku predikciju (vjerovatnoća da ćemo neku osobu vidjeti u određenom vremenu i određenom prostoru), nego i na faktore poput: 1. toga da smo jako privlačni ljudima s kojima dijelimo naše stavove, što više zajedničkih stavova dijelimo, to smo više privlačni; 2. odbijanja komunikacije s osobama koje nam nisu prijatne; 3. moralnih, estetskih i religijskih kriterija koje poštujemo i na osnovu kojih dopuštamo pristup do sebe. Priroda međusobnog odnosa u najvećoj mjeri zavisi od ličnog osjećaja aktera i definicije situacije te način unutarpartnerske komunikacije. Izbor partnera, odnosno psihodinamika partnera zavisi da li smo ispunili početne uslove razvijanja i podržavanja kvalitetnih odnose u dvoje.9 To znači odnos s kojim će se partneri baviti i harmonizirati ga, a ne odnos koji će biti prepušten samom sebi. 3. Društveni konstrukt partnerskih odnosa Socijalna konstrukcija partnerskih odnosa proizlazi iz zahtjeva društva da se ljudi moraju udruživati, osobito odrasli članovi. Partnerski odnosi imaju osobinu da 9 P. Brajša, Se da živeti v dvoje, Delavska enotnost, Ljubljana, 1986, 18-29. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 239 �Šabani Alisabri se pretvore u bračne10 ili neke druge odnose, a na osnovu toga zahtijevaju legitimno važenje. Partnerstvo je univerzalna i masovna socijalna pojava koja je društveno normirana. Većina partnerskih odnosa završava brakom ili vanbračnom zajednicom11. Ukoliko partnerstvo preraste u brak (kao produbljenje partnerskog odnosa) onda ta veza ima sljedeća obilježja: 1. 2. 3. 4. međusobno obvezivanje među supružnicima, prava seksualnog pristupa, očekivanje da će brak potrajati kroz trudnoću i priznavanje legitimnog statusa djece supružnika.12 Partnerski odnosi, u skali funkcionalnih osobina, imaju mogućnosti socijalizacije odgovornosti jer uključuje vođenje računa i o drugoj osobi. Ukoliko su partnerski odnosi formirani između različitih socijalnih i konfesionalnih jedinica onda partnerski odnosi imaju i svoju akulturacijsku funkciju. Na kraju partnerski odnosi predstavljaju instrument socijalne kontrole jer gdje god se dvoje ili više ljudi susreću, neka zajednička pravila moraju biti prihvaćena od strane svih aktera za osiguravanje i održavanje individualnih prava. Uspješnost adaptacije na pravila unutar partnerskih odnosa je uvod za uspješnu adaptaciju i socijalnu definiciju partnerskih odnosa. Kada akteri ne mogu kontrolisati jedne druge tada su prinuđeni da aktiviraju moralne sankcije koje upozoravaju na narušavanje pravila (ljutnja, bijes, povučenost, uvrijeđenost, itd.). Uspostavljanje partnerskih odnosa, odnosno prihvatanje partnerski odnosa kao činjenice konstituira nizu obaveza, prilagodbi, kompromisa ali i očekivanja. Najčešće obaveze ili prilagodbe su slijedeće: 1. uspostavljanje rutine svakodnevnice, 10 M. D. Buss, Human Mate Selection, American scientists,73,47-51. Autor navodi podatak da preko 90% partnerskih odnosa završava brakom. 11 I. Vidanović, Rečnik socijalnog rada, TIRO-ERC, Beograd 2006, 70. Brak je zakonski zasnovana institucija zajedničkog života punoljetnih osoba, podrazumijevaju se prava i obaveze supružnika što se reguliše pravnim normama. Velika promjena u zakonskoj regulativi i praksi pojedinih zemalja dogodio se nakon 2000.g. kada je omogućen zakonski regulisan brak osoba istog pola 12 I. Ivulić, Što žene žele?, Jedna empirijska provjera, u J. Hrgović i D. Polšek (ur.), Evolucija društvenosti, Naklada Jesenski i Turk Zagreb, 2004, 193. 240 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt 2. učenje kako donositi svrhovite odluke zajedno, 3. građenje novih prijateljstava na osnovu činjenice da se u partnerskim odnosima poprimaju novi socijalni atributi, 4. razvijanje odnosa koji imaju potencijal legitimiteta, 5. uspostavljanje zajedničkog financijskog budžeta, 6. razvijanje „dvostruke ličnosti“ u smislu trošenja i kupovanja ne samo za sebe nego i za drugu osobu, 7. uspostavljanje ceremonijalnih i ritualnih navika, 8. odluka o dinamici erotskih relacija, 9. učenje kako se pregovara o konfliktima, 10. učenje kako uzimati i davati u zajedničkom životu, 11. alokacija odgovornosti, 12. razvijanje uspješnih komunikacijskih modela, 13. uspostavljanje i dijeljenje vrijednosnih orijentacija, 14. identificiranje partnerskih uloga, 15. stvaranje zajedničkih ciljeva, 16. odlučivanje o aktivnostima u slobodnom vremenu, 17. odlučivanje o formama i sadržajima uključenosti u zajednicu, 18. uspostavljanje i definisanje kreditnih aranžmana, 19. razvijanje zadovoljstva i uspostavljanje balansa između zajedništva i individualnosti, 20. uspostavljanje partnerstva kao životni uspjeh.13 Kao idealnotipski socijalni konstrukt partnerstva sa stanovišta racionalnosti, često puta i vladajuće ideologije, javljaju se ovi poželjni odnosi i projekcije socijalnih vrijednosti: 1. viša klasa otmjeno življenje 2. gornja srednja klasa karijera i obrazovanje 3. donja srednja klasa poštovanje i stabilnost radnog mjesta 4. radnička klasa finansijski opstanak i mogućnost zaposlenja 5. niža klasa fizički opstanak 13 C. S. Schuster, S.S. Ashburn, The Process of Human Developement: a Holistic Life-Span Approach ( second edition), Little, Brown and Company, Boston, Toronto, 1986, 123-128. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 241 �Šabani Alisabri Kao što vidimo partnerski odnosi su jako usmjereni na kontrolu vanjskih i unutarnjih prijetnji zbog kojih mora biti izgrađen partnerski kodeks čije se poštovanje podrazumijeva od strane oba aktera. 4. Rizici u partnerskim odnosima Najčešći rizici u partnerskim odnosima su:      nepovjerenje, preljuba, razočarenje, konflikti, disfunkcionalnost partnera. 4.1. Nepovjerenje Nepovjerenje je situacija koja ima moralno značenje i odnosi se na odsustvo sigurnosti i izvjesnosti partnerskog odnosa. Socijalna kontrola unutar partnerskog odnosa često konstatira nekonzistentnost toka partnerstva. Nepovjerenje je često uvodna situacija za raspad partnerskog odnosa. Nepovjerenje je uzrok nezadovoljstva kvalitetom odnosa koji nije zasnovan na dubokom poštivanju i obostranom razumijevanju.. Nepovjerenje se može shvatiti i kao strah od gubitka voljene osobe, a ponekad može prerasti u oblik terora koji vremenom postane nepodnošljiv za kontroliranog aktera. 4.2. Preljuba Preljuba je prvi dokaz nepotpune ljubavi i dokazuje nezrelo doživljavanje i poimanje ljubavi. Partner stupa u preljubu ukoliko nije izražena ljubav. Međutim, preljuba može biti izraz virilne kulture jer je takva kultura zadržala dominaciju muškarca, pa prema tome i njegovu pravo da ima više partnerica. 4.3. Razočarenje Razočarenje je jedna od čestih situacija u partnerskim odnosima. Najteži osjećaj jeste spoznaja da jedan drugog razumiju samo na svoj način. 242 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt Ljubav ne važi samo za jednu sferu čovjeka, nego obuhvata kompletnu njegovu ličnost. Često se dešava da nekog partnera ne želi vidjeti takvog kakav je, nego takvog kakav bi on želio. U fazi zaljubljenosti velika su očekivanja da će im partner ispuniti i omogućiti sve želje i da će otpočeti novi život. Prečesto nedostaje jednom od partnera jednostavna konstatacija da su ljudi jednostavno takvi kakvi jesu, a ne da su robovi, slike kako su sebi zamislili. Partnerski odnosi često bivaju opterećeni nizom međusobnih primjedbi, tako muškarci najčešće prigovaraju ženama:    vezanosti za kuću i domaćinstvo, pretjerana vezanost za partnera, pretjerana kontrola; nastojanje da se muškarac veže za kuću i kućne obaveze; emocionalna ovisnost od muškarca i preveliko insistiranje na osjećanjima. S druge strane najčešći prigovori žena muškarcima su:    nemaju vremena za žene, suviše su same i muškarci ne preuzimaju nikakve odgovornosti; oskudica priznanja, ozbiljno neshvaćanje žene, nepriznavanja rada, zasluga, odsustvo ljubaznosti; emocionalna nedostupnost, nikada se ne izraze osjećaj do druge osobe i ne pokazuje pažljivost.14 4.4. Konflikti Konflikti u partnerskim odnosima se definiraju kao povrede psihosocijalnog polja jednog od aktera u partnerskom odnosu. To znači da čitava skala formalnih i neformalnih prava i dužnosti, očekivanja i i simboličkih nagrada biva povrijeđena konfliktom. No, konflikti mogu biti funkcionalni i popraviti stanje u odnosu, a često su sami po sebi fleksibilni. Jedna povreda psihosocijalnog polja aktera od strane drugog aktera povlači reakciju i tako se konflikt može umnožiti. Ako su povrede shvaćene kao ugrožavanje slijedi reakcija i očekivano multipliciranje. Konflikti se ne završavaju dosljedno, nego kompromisno. Na taj način konflikt uči učesnike kompromisnim rješenjima, a dugoročno i toleranciji. 14 V. Satir, Družina za naš čas, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1998, 157-170. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 243 �Šabani Alisabri Konflikt je jedna od težih situacija u partnerskim vezama i izuzetno komplicira odnose. Emotivno reagovanje partnera, ukoliko je nefunkcionalno, dovodi do konflikta. U osnovi konflikt je upozorenje na disfunkcionalnost veze i izražava strah od završnog razrješenja situacije. Konflikt često ima izraze i situacije povezane za pobjedu i poraz. Konflikt može kreirati suštinu partnerskog odnosa u:    instrumentalizaciju partnerskog odnosa, koji znači prijelaz iz JA – TI u odnos JA – ONO. Međusobna ljubav se mijenja, ali i međusobno iskorištava. Takav odnos guši partnera i pravi ga nezadovoljnim. u odnose koji dugo traju i u kojima se neprijatna osjećanja ne zaboravljaju, nego se pohranjuju kao kapital za konfliktu situaciju i služe kao energetski izvor i „municija“ za repertoar uvreda koji će se upotrijebiti u budućem konfliktu, najčešće zlostavljanje.15 u odnose u kojima nije sve logično, sa nizom nesvjesnih događanja koja uzrokuju konflikt. Često dolazi od nerazumijevanja i pogrešnog doživljavanja partnerovog ponašanja. Iako je konflikt u partnerskim odnosima uzrokovan nizom neslaganja, neugodnim situacijama i sl., ističemo da ima izvjesnu autonomnost u odnosu na aktere. Naime, psihodinamika konflikta preživljava unatoč činjenici što su nestali elementarni uslovi nastanka istog. Proces partnerskih konflikata otpočinje dinamikom zahtjeva, traženja pa do povlačenja. Jedan od partnera zahtjeva blizinu intimnost, dok drugi odgovara šutnjom i povlačenjem. Partner izbjegava dodir i ulaže punu energiju u distancu, dok drugi partner osjeća strah od samoće. Sljedeća faza konflikta je ona kada jedan od aktera, koji želi bliži dodir, prelazi u fazu proganjanja, a onaj drugi u fazi bježanja. Treći stepen jeste ona situacija kada jedan od partnera osjeća razočarenje. U sljedećem stepenu, partner koji je proganjao drugog, doživljava bijes i počinje neumoljivo napadati, a drugi odgovara protiv napada. U petom stepenu oba partnera 15 Kao što su pokazala istraživanja Autonomne ženske kuće Zagreb (Jutarnji List, ponedjeljak, 18.10.2004.g.) na području Hrvatske, najmanje 29% žena partneri su zlostavljali. Istraživanje je provedeno na 987 žena u dobi 18 do 67 godina iz svih dijelova Hrvatske. Njih 61% je bilo u braku, 21% u vezi, a 18% nije imalo partnera. Rasprostranjenost fizičkog nasilja, između ostalog, mjereno je kroz pitanje zna li ispitanica da je njezinu najbolju prijateljicu partner ikad fizički ozlijedio. Čak 29% žena odgovorilo je potvrdno. 244 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt se nalaze na sigurnoj distanci i tako ostaju do novog konflikta. Šesta i završna faza jeste faza gađenja i prezira.16 4.5. Disfunkcionalnost partnera Odlika kvalitetnog odnosa, pa i partnerskog, jest sposobnost prepoznavanja šta partneru treba u određenom trenutku i kakvim su odnosom oba partnera zadovoljni. Međutim, niz partnerskih odnosa su nastali spletom slučajnih okolnosti i pod utjecajem onih vanjskih prilika koje akteri nisu mogli ili ne mogu kontrolisati i mijenjati ih u svoju korist. Ovi faktori se mogu razumjeti kao disfunkcionalni (odsutvo ili slom funkcionalnih odnosa). U neke od tih odnosa spadaju:     umješanost roditelja u partnerski odnos; nezrelost partnera,smatra se da odnos nije stabilan, npr., tinejdžerske partnerske zajednice ne mogu zbog toga formirati svoj identitet; partnerske zajednice sklopljene od strane aktera koji su inkongruentni po statusno-socijalnom kriteriju;17 partnerski odnosi u kojem je jedan, ili oba, od aktera imao teške traume iz djetinjstva. Ukoliko se partnerski odnosi njeguju kao važni i smisleni za aktere, onda zapažamo da akteri znaju da su oni po sebi nestabilni ukoliko se ne obnavljaju ili redefiniraju. 5. Antinomije u partnerskim odnosima Antinomije se u teoriji smatraju sukobima između dvije suprostavljene istine ili teze, koje su podjednake argumentacijske snage. U našoj raspravi partnerski odnosi imaju tu osobinu. Naime, koliko god osobe rado stupaju u te odnose,18 s 16 M. Metelko, Ljubezen in okamenelo srce, Samozaložba, Vrhnika, 1998, 31-42. J. Burušić, Koliko daleko jabuka pada od stabla, Jutarnji list, 13. studenoga 2013, 28-29. 18 A. Giddens, Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007, 192. Autor ističe da se brak transformirao u sve većem broju u kohabitualne veze kao alternativa braku, parovi žive zajedno i zajedno odgajaju djecu. Predviđa se da će 4 od 5 vjenčanih parova Z. Evropi živjeti zajedno prije braka. 17 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 245 �Šabani Alisabri druge strane postoji i visoka stopa raspada partnerskih odnosa,19 ali i ponovnog ulaska u njih. To znači da su oni ujedno i potreba ali i okvir u kojem nisu potpuno zadovoljene potrebe. To također znači da proces odabira partnera dovode u određenu sumnju taj čin kao čin pun osobnih sviđanja, emocija i zaljubljenosti, neovisno o kontekstu. U većoj se mjeri može razmatrati društvena uvjetovanost odabira partnera unutar koje socijalne, finansijske kulturne, obrazovne i druge varijable imaju vrlo važno mjesto. Prema Richard Sennettu20 velikog kritičara teorije zajednice svedene na dvoje ljudi smatra da su se kroz modernijom historiju reducirali potencijali pojedinca na svijest o njegovim okrenutostima samom sebi. To je proizvelo neku vrstu egoizma i svijest o partnerskim odnosima da su oni jedini skup zaista postojećih ljudskih bića ( pad u sebstvo). Međutim, to ne garantuje da su partnerski odnosi čvrsti, nego su mnogo više krhki i često partnerska zajednica egzistira samo stalnim usiljenim pojačavanjem emocija. Razlog za tu investiciju sastoji se u tome da je dominantna kultura dobrim djelom onemogućila male partnerske jedinice da funkcioniraju bez prisile, straha ili instrumentalnih svrha, poput emocionalnog preživljavanja. Kultura im nudi nestabilne simbole pobude, i namjere i stalno su prinuđeni provjeravati njihovu snagu kroz medije, vizualnu kulturu i kulturalne pritiske. Partnerski odnosi u modernom svijetu funkcioniraju kao male jedinice otpora u modernom svijetu i samim tim gube svoje smisao jer koriste sredstva i instrumente koji malu zajednicu onemogućavaju kao smislenu. Sennett ovu situaciju naziva tiranija prisnosti. On ističe da je privatni život, nasuprot javnom životu, izložen nizu tiranskih prisila koje predstavljaju ideju da sva ljudska aktivnost prolazi kroz mrežu odgovornosti i nadzora. Neispunjavanje dužnosti stvara strah od neispunjavanja tih dužnosti,a samim tim i vrijeđanja dogovorenih partnerskih odnosa. Intimnost, kao važan dio partnerskih odnosa, je polje očekivanih ljudskih odnosa. Očekuje se da su odnosi topli onda kad su bliski.. Paradoksalno, što se ljudi više zbližuju u partnerskim odnosima, to su manje društveni. 19 N. Abercrombie, S. Hill, Riječnik sociologije, Jesenski i Turk,zagreb, 2008,179. Autori navode podatak za Veliku Britaniju da se stopa razvoda naglo povećala (2,1 razvod na 1000 sklopljenih brakova u 1961. godini, u usporedbi s 13,4 u 1995. godini). Istovremeno se stopa ponovnog stupanja u brak nakon razvoda ostale visoke - 50% razvedenih žena u 1980-ima su ponovo stupile u brak 8 godina nakon razvoda. 20 R. Sennett, Nestanak javnog čovjeka, Naprijed, Zagreb, 1989,127-149. 246 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt Anthony Giddens21 u studiji „Transformacija intimniteta“ konstatira da u okružju moderniteta odnosi poprimaju nove kvalitete koje su prije svega rezultat promjena u prirodi društva i strukturi familije. Naime, žene su preuzele rizik oslobođenja od tradicionalnih struktura i porodice. Istovremeno su redefinirale partnerske odnose u smislu da su22 fokusirane na razumijevanje sebe i odnosa u koje stupaju. Na tragu M. Foucaulta, Giddens objašnjava razliku, nastalu u modernitetu, uvodeći ideju „čistih odnosa“. Suština tog odnosa jest da se u njega slobodno ulazi na temelju utilitarnosti, odnosno, smisleno je da traje onoliko koliko je kao odnos koristan. To je ono bitno što je u kontrastu sa ranijim pojmovima braka kao skupa uloga i obaveza. On također hipostazira pojam romantične ljubavi, koja je definirana stavom ili iluzijom da je to „nešto posebno“. Tu vrstu osjećanja Giddens naziva „konfluentna ljubav“ ili ona ljubav koja je posebna po sebi u samom odnosu. Giddens tumači ovu promjenu radikalnom demokratizacijom društva koja je obuhvatila i mikronivoe poput partenskih odnosa. Uočio je da postoji opšta tendencija da su se muškarci kulturalno „ulijenili“ unutar dominantno virilne kulture i da su žene, kroz socijalne promjene, otvorile mogućnost stvaranja konkurentnih vrijednosti unutar te kulture. 6. Zaključak Nekoliko je važnih razloga zašto partnerski odnosi nisu univerzalni odgovor na kompleksnost svijeta za pojedince. Partnerski odnosi, prije svega ne mogu biti zamjena za socijalni život osobe, niti osoba može biti svedena samo na partnersku ulogu. Drugo, osobe u modernom svijetu su socijalizirane na oblike egoizma kao način očuvanja osobnosti i iz tih motiva može lako doći do raspada partnerske zajednice. Treće, osobe modernog doba izložene su snažnim konzumentskim ponudama i slikama za koje ne želi biti uskraćen, a za to može biti prepreka partnerski odnos. Četvrto, partnerski odnos može biti privatni mikrokosmos, ali nesposoban da rješava pitanja u kategorijama javnosti. To dokazuju teorijski okviri i empirijski izvori različitog statusa i značaja. Akteri u partnerskim donosima imaju svoje predstave o zajedničkom življenju i potrebama, koje pokušavaju zadovoljiti u zajedničkom životu. Ipak, shvatili smo da su partnerski odnosi odgovor na 21 A.Giddens, The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in Modern Societies, Stanford University Press, Palo Alto, 1992, 140-162. 22 M. Fuko, „Telo, moć“, u P. Milenković, D. Marinković (ur.) Mišel Fuko 1926-1984-2004, Vojvođanska sociološka asocijacija, Novi Sad, 2005, 81. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 247 �Šabani Alisabri usamljenost ili socijalnu isključenost, a da bi bili uspješni karakterizira ih nekoliko zajedničkih osobina: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Jasno i razumljivo komuniciranje, Sudjelovanje, a ne takmičenje, Saradnja, a ne izražavanje moći, Priznavanje realnosti partnerskog odnosa, a ne robovanje zamišljenoj slici tog odnosa, Upotreba autoriteta za uređenje i usrećivanje partnerskog odnosa, prije nego izražavanje moći, Samopoštovanje u svim aspektima ličnosti, Sposobnost odgovornosti do sebe i partnera, Sposobnost suočavanja sa problemima u duhu izazova i novih temelja za prirodu partnerskog odnosa. Činjenica je da je u okolnostima moderniteta ljudska egzistencija nestalna, ali mnogima ostaje mogućnost konstruiranja partnerskog odnosa kao univerzalnog odgovora nato stanje. Ono što možemo učiniti za sebe jeste samopoštovanje i zahtijevanje, u okviru kategorija humanog razvoja i humanističkih odnosa, da me se poštuje. Partnerski odnosi, stoga, predstavljaju jednu od mogućnosti u okviru niza borbi za preživljavanje na koje je čovjek prinuđen da učestvuje. Perspektive suvremenih partnerskih veza, sudeći po onome što modernitet nameće ljudima, pokazuje niz tendencija i eksperimenata, ali je sigurno da će ostati kao važan resurs za one aktere koji ih još uvijek smatraju racionalnim i ontološkim rješenjem svoje egzistencije. 7. Literatura     248 Giddens, Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007, 192. Šabani, Sociologija, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Sarajevo, 2013, 211-215. A.Giddens, The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in Modern Societies, Stanford University Press, Palo Alto, 1992, 140-162. C. S. Schuster, S.S. Ashburn, The Process of Human Developement: a Holistic Life-Span Approach ( second edition), Little, Brown and Company, Boston, Toronto, 1986, 123-128. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Partnerski odnosi: mikrokrizni aspekt                  D. C. Pennington, Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Zagreb, 1997, 193 D.C. Pennington, Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Zagreb, 1997,186190. E . Walster, G.W. Walster, E. Berscheid, Equity: Theory and Research, Allyn& Bacon, 1978, 23-40. E. Hatfield, S. Sprecher, Mirror, mirror The importance of look in everydaylife, SUNY Press, New York,1986, 74 Ajzen, „Attitudional versus normative messages: An investigation of the differential effects of persuasive communications on behaviour“, u K. Thomas (ur.), Attitudes and Behaviour, Penguin Books Ltd., Harmondsworth, 1971, 271-280. Ivulić, Što žene žele?, Jedna empirijska provjera, u J. Hrgović i D. Polšek (ur.), Evolucija društvenosti, Naklada Jesenski i Turk Zagreb, 2004, 193. Vidanović, Rečnik socijalnog rada, TIRO-ERC, Beograd 2006, 70. J. Burušić, Koliko daleko jabuka pada od stabla, Jutarnji list, 13. studenoga 2013, 28-29. Jutarnji List, ponedjeljak, 18.10.2004.g. M. D. Buss, Human Mate Selection, American scientists,73,47-51. M. Fuko, „Telo, moć“, u P. Milenković, D. Marinković (ur.) Mišel Fuko 19261984-2004, Vojvođanska sociološka asocijacija, Novi Sad, 2005, 81. M. Metelko, Ljubezen in okamenelo srce, Samozaložba, Vrhnika, 1998, 31-42. N. Abercrombie, S. Hill, Riječnik sociologije, Jesenski i Turk,zagreb, 2008,179. P. Brajša, Se da živeti v dvoje, Delavska enotnost, Ljubljana, 1986, 18-29. R. Sennett, Nestanak javnog čovjeka, Naprijed, Zagreb, 1989,127-149. S. Saegert, W. Swap, R.B. Zajonc, Exposure, context, and interpersonal attraction, Journal of Personality and Social Psychology, 25, 234-242. V. Satir, Družina za naš čas, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1998, 157-170. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 249 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2861 Title A name given to the resource Partner Relationship: Microcrisis Aspect Author Author Alisabri, Šabani Abstract A summary of the resource. Abstract: In the present work we try to problematize the emergence of partnerships which by definition belong to the free expression of the will of adults. Research shows that this is not entirely so, and that is the basis of these relations social structures that define their nature. Character risks in relationships largely stem from the nature of modernity in which we pay attention to those theorists who have these issues radicalized in their studies. We believe that partnership is a form of community, but is exposed to the risks of a social nature characteristic of modernity Publisher An entity responsible for making the resource available Social Sciences Research Center of International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/eb2e8e8e915d40a9007bfefee0b10327.pdf 312f134f1931be361c00738d1a566968 PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe City University of New York (CUNY), USA lamaghionyeodiwe@york.cuny.edu lamaghionyeodiwe@yahoo.co.uk Opeyemi Akinyemi Covenant Universty Ota, Ogun State, Nigeria opsie88@yahoo.com opeyemi.akinyemi@covenantuniversity.edu.ng Abstract: This study re-examines the long run relationship between the budget and current account deficits in an oil-dependent open economy like Nigeria using a multivariate Granger causality test within the VECM framework. This result confirmed the existence of a long run relationship between the budget and current account deficit in Nigeria, thus supporting the Mudell-Fleming theory and refuting the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH). The causality result indicates no causality between budget deficit and current account while the current account deficit causes budget account deficit. This implies that reduction in the current account deficits will help reduce the “twin deficit” dilemma. Volume 5 Number 2 Fall 2015 Keywords: Budget Deficits; Current Account Deficits; Multivariate Granger Causality; OilDependent Open Economy; Nigeria JEL Classification: E62, F32, H6 Article History Submitted: 19 December 2014 Resubmitted: 2 September 2015 Accepted: 15 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15528 149 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Introduction In empirical literature, there are two major theories that are used to explain the causal link between budget deficit and current account deficits. These are the Mundell-Fleming Model of Exchange Rate Regime and the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH). The traditional Keynesians use the Mundell-Fleming model to explain the twin deficit relationship and they argued that when budget deficit increases, the current account balance will deteriorate as the increases in the budget deficits will drive up domestic interest rates, real exchange rate and rate of capital inflows. On the other hand, while acknowledging the detrimental effects of large fiscal deficits on the economy, the critics of the Mundell-Fleming model have disputed the sequence of causation implied by the model (Harshemzadeh and Wilson, 2006). These groups of researchers used the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH) to argue that no relationship exists between the two deficits as budget deficits results mainly from tax cuts which tend to reduce public revenue and public savings. They opined that individuals will perceive these tax cuts as incurring future tax liabilities and thus will increase savings rather than consumption. Nigeria, experiences over the years have shown that there have been periods of persistent and rising budget deficits as well as periods with current account deficits. As such, it is evident that the Nigerian economy has been experiencing the twin deficit phenomenon. In the same vein, Nigeria as an oil-exporting country where revenue from oil production contributes more than 95% of its foreign exchange, 40 percent of GDP and 80 percent of fiscal revenues makes the economy susceptible to fluctuations in government revenues as a result of volatility in oil revenue (Onafowokan and Owoye, 2006). In Nigeria, two studies are of prominence in this respect, these are Egwaikhide (1997), Egwaikhide et al (2002) and Onafowokan and Owoye (2006). Egwaikhide (1997) examined the effects of budget deficits on the current account balance in Nigeria and concluded that quantitative evidence suggests that budget policy affects the current account balance for Nigeria. Egwaikhide et al (2002) in their paper on causality between budget deficit and current account balance for a number of African countries, found a unidirectional causality from the budget deficits to the current account deficits to exists for Benin, Burkina Faso, Ghana, Nigeria and South Africa. Onafowokan and Owoye (2006) examined the relationship between budget and trade deficits. Their findings showed evidence of positive relationship between trade and budget deficits in both the short and long run but that causality is unidirectional running from trade deficits to budget deficits. Apart from the fact that these studies in Nigeria utilized a bivariate framework commonly used in previous empirical studies which this study tends to improve upon by using a multivariate framework of Granger causality analysis, available data from the last ten years showed that the two deficits have not been moving together as argued by the two studies (Egwaikhide, 1997 and Onafowokan and Owoye, 2006) that were previously done for Nigeria. The most recent study to the best of my knowledge was 150 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination carried out in 2006 and between then and now; there could have been some adjustment. Consequently, it becomes imperative to re-visit and re-examine the validity of the twin deficit phenomenon for Nigeria. As it is believed in open economy macroeconomics that budget deficit leads to deterioration of the current account balance (Jayaraman et al, 2008), it therefore becomes imperative to find out if the resulting current account balance experienced by the Nigerian economy is as a result of the substantial increase in its budget deficit over the years as has been argued by the twin deficit hypothesis or it is the other way round. This thus raises some pertinent questions like – Is the twin deficit hypothesis still valid for Nigeria? Is there a long run relationship between budget deficits and the current account deficits? What are the major channels of transmission through which budget deficits affect current account deficits? What is the direction of causality between the budget deficit and the current account deficit? In response to the above questions and given the recent fiscal expansion due to the global financial crisis, it becomes relevant and significant for a study like this to revisit the twin deficit phenomenon for Nigeria and examine the direction of causality. Thus, using time series annual (secondary) data covering the period 1970 through to 2010, the study re-examines the long run relationship between the budget and current account deficits in Nigeria. Following this introductory section, section two reviews the literature while section three examines some stylized facts on budget and current account deficit in Nigeria. Section four contains the methodology and empirical analysis while section five concludes the study. Literature Review Theoretical Review In empirical literature, two major theories are commonly used to explain the causal link between the budget deficit and the current account deficits. They include the MundellFleming model of exchange rate regime and the Ricardian Equivalence Hypothesis approach. The Mundell-Fleming Model Framework This model was developed by the works of Robert Mundell (1968) and J. Marcus Fleming (1967) and it offers an exchange rate approach to analyzing how the budget and current account deficits are related. The model presupposes a small open economy with full international capital mobility with the assumption that interest rate is the same in the world economy, except in cases where capital controls exist (Olga, 2000). It posits that a positive relationship exists between the two deficits and that causality is from budget deficit to current account deficit. The model is often used by the conventional Keynesians to argue that an increase in the budget deficits would cause an increase in domestic absorption, increase aggregate demand and put upward pressure Volume 5 Number 2 Fall 2015 151 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi on domestic interest rate above the world rate. This in turn increases imports, reduce export and bring about an appreciation of the exchange rate thereby deteriorating the current account balance. According to Fleegler (2006), as a government borrows to finance its deficits, it drives up borrowing costs or the interest rates. A higher interest rate makes domestic securities more attractive and leads to an increased demand for the domestic currency causing an appreciation of the domestic currency due to the capital inflows. As the currency appreciates, domestic goods become more expensive relative to foreign goods thereby leading citizens to increase imports thus increasing the trade deficit (Fleegler, 2006). Onafowora et al (2006) also argued that in this framework, an increase in government deficit spending will cause an increase in aggregate demand and the domestic interest rate. If the domestic interest rate is higher than the world interest rate, there will be a net capital inflow from abroad and the domestic currency will appreciate. This results to a rise in imports, a fall in export and the deterioration of the current account balance. Harshemzadeh and Wilson (2006) also posited that an increase in the fiscal deficit will lead to current account imbalance by driving up domestic interest rates, exchange rate and rate of capital inflows. Chang and Hsu (2009) equally argued that the increase in the budget deficit induces an upward pressure on interest rates which in turn trigger capital inflows and an appreciation of exchange rates ultimately leading to an increase in the current account deficit. Arize and Melinderos (2008) pointed out that even though the Mundell-Fleming suggests a unidirectional causality from budget deficit to current account deficit, there could be a reverse causality from the current account deficit to the budget deficit. This can come about if there is a change in expected inflation. A decrease in expected inflation would lead to currency appreciation and thus decrease net exports and increase the trade deficits. Chang and Hsu (2009) also provided another possible explanation reverse causality between the budget deficit and current account deficit by stating that this reversal could occur if deterioration in the current account balance leads to a slower pace of growth and hence an increase in the budget deficit. Kim and Kim (2006) equally argued that out reverse causality could be as a result of excessive trade deficits plunging an economy into a recession and subsequently leading to a financial or solvency crisis in which large injections of public fund may be needed to rehabilitate the struggling financial sector or minimize the severity of a recession. This reverse causality was referred to as “current account targeting” and suggests that external adjustments may be sought through the budget or fiscal policy. Furthermore, Arize and Melinderos (2008) posited that bidirectional causality could also exist between the twin deficits whereby the existence of significant feedbacks causes causality to run in both directions. This was corroborated by Chang and Hsu (2009). Thus, it becomes necessary to complement budget-cut policies with a coherent package, focusing on policies for export promotion, productivity improvement and exchange rate (Arize and Melinderos, 2008). 152 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination The Ricardian Equivalence Hypothesis An alternative explanation for the existence of long run equilibrium relationship between the budget deficit and the current account deficit is based on the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH) which is commonly associated with the work of Barro (1989). He stated that the ricardian equivalence implies that taxpayers do not view government bonds as net wealth; hence its acquisition by individuals does not alter their consumption behaviour. Critics of the Mundell-Fleming framework question the sequence of causation described by the model and thus employed the Ricardian equivalence hypothesis to argue the absence of any relationship between budget deficit and current account deficit. These proponents argue that in a Ricardian world, it is believed that a budget deficit that is financed through a tax cut and bond sales would be perceived by individuals as incurring future tax liabilities to service and retire the increased debt (Onafowora and Owoye, 2006; Yanik, 2006 and Ratha, 2011). The Ricardian Equivalence Hypothesis dispenses entirely with the income-expenditure approach and relied instead on the inter-temporal approach. They asserted that since a government‟s means of finance do not alter private agents‟ inter-temporal budget constraints; the real interest rate, the quantity of investment or current account balance will not be affected. They claimed that budget deficits do not cause any interest and exchange rate changes which thus have no effect on the current account imbalances (Chang and Hsu (2009). The main assumption of the REH is that changes in budget deficit will have no effects on domestic interest rates, total savings, investment, price level and national income; thus not having effect on current account balance. The argument is that a reduction in taxes which is accompanied by an increase in budget deficit does not affect growth of consumption and hence, does not have any expansionary effect as households tend to increase savings in anticipation of higher taxes in the future which are necessary to redeem the debt (Gadong, 2009). Furthermore, Mamdouh (2000) posited that a tax cut (leading to a budget deficit) has the effect of reducing public revenues and public savings thus enlarging the budget deficit. This however, increases private savings by an amount equal to the expected increase in the tax burden in future years (Arize and Melinderos, 2008). In other words, savings will respond positively to the changes in budget deficit leaving the trade deficit unaltered. Equally, if the government runs a deficit by borrowing, economic agents being rational will expect that government will raise future taxes to finance the borrowing (budget deficit) and so they will rather increase their savings to meet the future tax burden. Thus, alterations in the composition of public financing will have no impact on real interest rate, aggregate demand, private spending, exchange rate and ultimately, the current account balance (Arize and Melinderos, 2008). However, the ricardian equivalence theorem argues that either ways of financing the deficit (through reduced taxes or issuance of bonds), the present value wealth of private households is not altered since both temporarily reduced taxes and issuance of bonds represents future tax liabilities (Hakro, 2009). Volume 5 Number 2 Fall 2015 153 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Methodological and Empirical Review In analysing the relationship between the budget deficit and the current account deficit, the most commonly used method employed in estimation is the co-integration approach, the Granger causality test, Vector Error Correction(VEC) model and the Vector Autoregressive (VAR) model (Chang and Hsu, 2009; Hashemzadeh and Wilson, 2006). The nature of this relationship is said to vary across countries and periods and different studies arrived at different conclusions as a results of difference in data set used and methodologies (Hashemzadeh and Wilson, 2006). Abbas et al (2010) identified three categories of methodologies broadly used to study the twin deficits relationship. The first category studies the impact of fiscal policy on external balance using causality tests and VARs. The second category analyze the long term correlation between indicators of fiscal policy and external imbalances using co-integration techniques and single or panel regression techniques. The third category invokes the narrative approach to identify exogenous changes in fiscal policy and uses regression analysis to study the impact on external imbalances. This study takes a look at a review of some of the methods used in some previous studies carried out on the twin deficit relationship. Arize and Melinderos (2008) employed the conventional fractional co-integration approach and the multivariate Wald test for Granger causality in testing for dynamic linkages and causality between the budget and trade deficits for selected countries in Africa. Their study found a unidirectional causality and thus supported the twin deficit hypothesis. Ganchev (2010) used VAR and VEC model in his analysis for Bulgaria and his results rejected the twin deficit hypothesis in the short run but indicated it might be valid in the long run. Egwaikhide (1997) did a simulation exercise by constructing a number of behavioural equations using descriptive statistics such as t-values, F-test, DW test, R2 and the standard error of the regression. His simulation experiments show that budget deficit, engendered by increased expenditure, leads to a deterioration of the current account. Korsu (2006) performed a similar simulation experiment to that of Egwaikhide (1997) to investigate the effects of fiscal deficits on the external sector performance for Sierra Leone, but he used a 3 Stage Least Squares (3SLS) approach. His study could not directly identify the direction of causality. Shukur and Hatemi (2002) tested the causality direction between the twin deficits in the US using the Rao‟s multivariate F-test combined with Bootstraps simulation technique which they argued has appealing properties. Their study found that there is a uni-directional causality which runs from current account deficit to budget deficit. Specifically, budget deficit granger causes current account deficit for 1975 to 1989 sub-period, while current account deficit granger causes budget deficit for the 1990 to 1998 sub-period. Afonso and Rault (2009) equally employed the Bootstrap panel Granger causality test to investigate existence of causality between current account balance and budget balance for different EU and OECD countries. Their results showed a causal relation from budget deficits to current account deficits for several EU countries: Bulgaria, Czech Republic, Estonia, Finland, France, Italy, Hungary, Lithuania, Poland, and Slovakia, along the lines of the so-called twin-deficit relationship. 154 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Olga (2000) employed co-integration and Granger-causality test and found the transmission mechanism between the two deficits to be mainly through the exchange rate for Ukraine. The finding showed that budget deficits and current account deficit were co-integrated while uni-directional causality from budget deficit to current account deficit existed. Yanik (2006) employed co-integration, Granger-causality, VEC and impulse response in his methodology while using quarterly data for Turkey. He found that both deficits are counter-cyclical and move together in the long run indicating uni-directional causality, where current account deficit causes budget deficit, but not the reverse. Zamanzadeh and Mehrara (2011) and Celik and Deliz (undated) also used the same techniques of estimation for Iran and a number of emerging economies respectively. Their findings showed that bi-directional relationship existed between the government budget deficit and non-oil current account. Brian (undated) also used quarterly data of Argentina with co-integration, Granger-causality and chow test. He found that there was no determinable Granger-causal relationship between budget data and trade deficit data. Likewise Mukhtar et al (2007) who made use of quarterly time series data for Pakistan employing co-integration technique and Granger-causality test. Their study found that a long run relationship exists between the two deficits and also there was bi-directional causality between the two deficits. Zengin (n.d)’s VAR model for Turkey indicated that trade deficit do not directly bring (Granger-causes) about budget deficits but that budget deficit directly affects trade deficits. Ratha (2011) employed the Bounds-testing approach to co-integration and error correction modelling on the monthly and quarterly data of India. He concluded that twin-deficits theory holds in the short-run, but not in the long run for India. Baharumshah, et al (2006) examined the twin deficit hypothesis in Indonesia, Malaysia, the Philippines and Thailand using co-integration, impulse response function and variance decomposition of the VAR model. Their study found long run relationships between budget and current account deficits. Also, for Thailand, there was a unidirectional relationship, which runs from budget deficit to current account deficit. For Indonesia the reverse causation (current account targeting) was detected while the empirical results indicate that a bi-directional pattern of causality exists for Malaysia and the Philippines. Abbas et al (2010) used panel regression and panel VAR for a number of countries ranging from low income countries to emerging economies and then advanced economies in his methodology. They concluded that the association between fiscal policy and the emergence of large external imbalances is limited. Hashemzadeh and Wade (2006) and Evan and Tang (2009) in emphasizing the dynamic relation between the two deficits employed the VAR technique and causality tests in their methodology for Cambodia, a transition economy in South East Asia. Hashemzadeh and Wade (2006) empirical findings suggest that the incidence of twin deficits appears to be country specific. And the observed cross-country variations with respect to the effects of fiscal deficits on current account deficits tend to show that the dynamic relationship between the two deficits is subject to change depending on the underlying tax system, trade patterns and barriers, monetary regimes, the exchange rate and a complex host of internal and international forces that shape a country’s economic status in the global economy. Furthermore, their findings indicated that the presence Volume 5 Number 2 Fall 2015 155 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi and the direction of causality between the two deficits is generally country specific and ambiguous in certain cases. For Evan and Tang (2009), their study of Cambodia also supports the twin deficits hypothesis in which the budget deficits do cause external deficits, in the short run while these two variables are moving together in the long run. Chang and Hsu (2009) and Evan et al. (undated) adopted the Toda and Yamamoto (1995) modified WALD (MWALD) for testing Granger non-causality to evaluate the budget-current account nexus for the regional economy and Malaysia respectively. Chang and Hsu (2009) claimed that budget deficits do not cause any interest and exchange rate changes which thus have no effect on the current account imbalances while Evan et al (n.d) did not find a significant effect of the budget deficit on the current account. Fleegler (2006) did a cross-country empirical approach by employing the multi co-integration analysis in his methodology. The findings suggest that an economy’s susceptibility to the twin deficits may be time-specific and influenced by a variety of factors. And specifically, a country’s susceptibility is in part influenced by where the country is in the development process, who it trades with, and what it imports and exports. Rauf and Khah (2011) investigated the relationship between the twin deficit in Pakistan using simple OLS regression technique and Granger causality. They found that increase in the budget deficit is caused by a decrease of trade account deficit (the largest component in the current account) Egwaikhide et al (2002) employed simple regression equation and Granger-causality tests in their own methodology for a number of West African countries which includes Nigeria and found that budget deficit leads to a deterioration of the current account balance. Saleh (2006) employed the Unrestricted Error Correction Model (UECM) and bounds test (co-integration test) in testing the Keynesian proposition for Lebanon and his findings partially supported the Keynesian view of the “twin deficit” hypothesis. Schismita and Sudipta (2011) provided fresh evidence on the twin deficit hypothesis for India within a multi-dimensional system by giving descriptive statistics and analysis. Their study found that there was a reverse causation in the twin deficit hypothesis for India and oil prices helped complete the chain of reverse causation. Also, the direction of causation is unambiguously seen to run from oil prices to the external deficit to the fiscal deficit Onafowora and Owoye (2006) found a positive relationship between trade and budget deficits in both the short run and long run. Their results supported the conventional Keynesian twin deficits position and refute the Ricardian equivalence hypothesis for Nigeria. Olga (2000) found budget deficit and current account to be co-integrated in which case budget deficit Granger-causes a current account deficit for Ukraine. Ganchev (2010) found the existence of dual causality between fiscal and current account deficits for the Bulgarian economy. Yanik (2006) using quarterly data of Turkey supported the REH or the twin divergence theory, stating that causality runs from current account deficit to budget deficits. Brian (undated) did the twin deficit analysis for Argentina and also did not find any relationship to exist between the two deficits. Zengin (undated) on the other hand supported the twin deficit hypothesis as he found budget deficit to influence trade balance. Ratha (2011) empirical results suggested that the twin deficit theory holds for India in the short run but not in the long-run. 156 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Abbas et al. (2010) found the association between fiscal policy and emergence of large external imbalances to be limited. An improvement in the fiscal balance of 1% of GDP improves the current account balance by 0.2-0.3 percent of GDP upon impact in emerging and low income economies. Hashemzadeh and Wilson (2006) emphasized that the dynamic relationship between the two deficits is subject to change, depending on the underlying tax system, trade patterns and barriers, exchange rate and a host of internal and international forces that help to shape an economy. Chang and Hsu (2009) provided broader evidence on the debate of causal linkage between the budget and current account deficits for five North European countries, four Asian Tigers and the United States, concluding that most of the countries supported the twin deficit hypothesis but the strength varies across countries noting that none of the countries studied supported the REH. Fleegler (2006) did a cross-country empirical approach of countries at different stages of development to ascertain the validity of the twin deficit theory and found multiple factors contribute to a country‟s susceptibility to the twin deficit. Such factors include the country‟s stage in its developmental process and its trading partners. Egwaikhide et al (2002)’s empirical result revealed that for 16 African countries including Nigeria, budget deficit leads to a deterioration of the current account balance. Mukhtar et al (2007) made use of quarterly data in testing the twin deficit theory in Pakistan and found a long run relationship to exist between budget and current account deficit. Their study however put a doubt on the use of single-equation approach to analysing the twin deficit hypothesis. Kulkarmi and Erickson (2001) tested the twin deficit hypothesis with the annual data of India, Pakistan and Mexico. They found no evidence of twin deficits and causality in Mexico, strong evidence for India and Pakistan. However, causality for Pakistan was in opposite direction, that is, a reverse causality. Zamanzadeh and Mehrara (2011) found support for the twin deficit hypothesis in Iran, likewise the study of Jayaraman and Choong (2008) in Vanuatu, a small open Island economy in South Pacific. Celik and Deniz (undated) analyzed the Keynesian well-known twin deficit hypothesis for a group of emerging countries using quarterly data, they found support for the twin deficit theory. Saleh (2006) observed that in the case of Lebanon, causality runs from trade deficit to budget deficit, supporting the Keynesian view that there is a linkage between the two deficits. Shukur and Hatemi (2002) employed the Rao‟s multivariate F-test combined with bootstraps simulation technique in testing for the twin deficit phenomenon in the US. They found structural breaks to be of paramount importance when causality test was conducted as both budget deficit and current account did not granger cause each other using the whole sample. After splitting the sample into two sub periods, results showed that budget deficit causes current account deficits in the first period while the opposite occurred for the second period. Mukhtar et al (2007) found a long run relationship between the deficits and bi-directional causality using quarterly time series data for Pakistan. Rauf and Khan (2011) using annual data found reverse causality to be strong in Pakistan. Ratha (2011) employed the bounds-testing approach to co-integration and error correction modelling on monthly and quarterly data for India and concluded that the Volume 5 Number 2 Fall 2015 157 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi twin deficit theory holds in the short run while the Ricardian Equivalence Hypothesis is what holds in the long run. The findings of Suchismita and Sudiptal (2011) supported reverse causality for India. Zengin (n.d) found support for the twin deficit hypothesis in Turkey using a VAR model and posterior probability bounds test. On the other hand, Yanik (2006), using Turkish quarterly data and the method of Granger-noncausality tests and VAR, found both budget deficit and current account to be countercyclical and supported the “twin divergence” or ricardian equivalence hypothesis for Turkey. Momdouth (2002) found that neither the twin deficit hypothesis nor the ricardian equivalence hypothesis was valid for Saudi Arabia as a petroleum economy. Zamanzadeh and Mehrara (2011) found support for the twin deficit hypothesis for Iran rather than the ricardian equivalence hypothesis. Neaime (2008)’s empirical results for Lebanon showed support for the existence of uni-directional causal relationship in the short run from budget deficit to current account deficit. Celik and Deniz (n.d) analysed the twin deficit phenomenon for 6 emerging economies and found support for the twin deficit hypothesis using advanced econometric techniques for the panel data. Arize and Melinderos (2008) using a panel of 10 African countries revealed that a positive long run relation exists however, weak link between the two deficits was found in the short run and that budget deficits causes current account deficits. Below is a summary of empirical studies, their type of data set, the methodology they employed and their results in tabular form. Table 1. Synopsis of Empirical Studies from the Literature S/N Author Methodology Transmission Mechanism Direction of Causality Findings/Results 1. Onafowora and Owoye (2006) Nigeria, annual data, 1970-2001, co-integration, Granger-causality and VEC model. Interest rate was found to be strongly exogenous. Uni-directional Causality from trade deficit to budget deficit. A positive long run relationship exists between trade deficits and budget deficits. Supports conventional “twin deficit” hypothesis 2. Olga (2000) Ukraine, quarterly data, 1995:1 to 1999:4, cointegration and Granger-causality. Transmission works mainly through the exchange rate. Uni-directional Causality from budget deficit to current account deficit. Budget deficits and current account deficit were found to be co-integrated. 3. Ganchev (2010) Bulgaria, annual data, 2000-2010, Granger-causality, VAR and VEC model. Dual causality between fiscal and current account deficits. Findings reject the “twin deficit” hypothesis in the short-run, but indicate that it might be valid in the long run. 158 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination 4. Yanik (2006) Turkey, quarterly data, 1988:1 to 2005:2, cointegration, Granger noncausality, VAR and impulse-response analysis. Short-run impacts of budget deficit on current account deficit are through the real exchange rate and real interest rate channels. Uni-directional causality, current account deficit causes budget deficit, but not the reverse. Both deficits (CAD and BD) are counter-cyclical and move together in the long run. Supports “twin divergence” or the Ricardian Equivalence Hypothesis. Uni-directional causality Supports twin deficit hypothesis. Direct causal relation exists from budget deficit to trade deficit. Supports the conventional “twin deficit” hypothesis. 5. Arize and Melinderos (2008) 10 African countries, quarterly period 1973:2 to 2005:4. Fractional co-integration approach and error correction mechanism. 6. Zengin (undated) Turkey, quarterly data, 1987:1 to 1998:1, Granger-causality and VAR model. 7. Ratha (2011) India, monthly and quarterly data, 1998-2009, bounds-testing approach to co-integration and error-correction modelling. 8. Abbas et al. (2010) 124 countries, annual data, 19852007, panel VAR. Association between fiscal policy and the emergence of large external imbalances is limited. The impact is longer-lasting in emerging countries than in advanced countries. 9. Hashemzadeh and Wade (2006) Egypt, Iran, Jordan, Kuwait, Syria, Oman, Morocco, Turkey and Yemen. Annual data, 19701990. Causality test and VAR. Correlation between the two deficits is both complex and ambiguous. Dynamic relationship between the two deficits is subject to change depending on some underlying factors. Volume 5 Number 2 Fall 2015 Transmission is through interest rate and exchange rate. Twin-deficits theory holds in the shortrun, but not in the long run. 159 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi 10. Chang and Hsu (2009) 5 North European countries, 4 Asian Tigers and the United States. Annual and quarterly data,1980 to 2007 Modified WALD test and Granger non-causality procedure. 11. Fleegler (2006) 12. Direction of causality varies across the different countries. Shows support for “twin deficit” hypothesis, though the strength varies across countries. US, South Korea, Mexico, Peru and Costa Rica, annual data, 1970-2004. Multi co-integration analysis. Significant positive correlation exist between the twin deficits for most of the economies. An economy’s susceptibility to the twin deficits may be time-specific and influenced by a variety of factors. Egwaikhide et al. (2002) 16 African countries, annual data, 1970-1999, OLS and Granger-causality test. In group, causality runs from current account to budget deficit. Budget deficit leads to a deterioration of the current account balance 13. Mukhtar et al. (2007) Pakistan, quarterly time series data, 1975-2005, co-integration, Granger-causality and simultaneous equation model. Bi-directional causality runs between the two deficits. A long run relationship exists between the two deficits. 14. Saleh (2006) Lebanon, annual data, 1975-2003, co-integration (bounds test), Granger-causality and Unrestricted Error Correction Model (UECM) Causality runs from trade deficit to budget deficit. Results partially support the Keynesian view of the “twin deficit” hypothesis. 15 Zamanzadeh and Mehrara (2011) Iran, annual data, 1959-2007, co-integration technique and Vector Error Correction Model (VECM). Bi-directional relationship exists between the government budget deficit and non-oil current account. Supports the twin deficit hypothesis. 160 Transmission mechanism varies across different countries. For some, interest rate, for others, exchange rate. Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination 16 Celik and Deniz (undated) Brazil, Czech Republic, South Africa, Colombia, Mexico and Turkey, quarterly data, 1996Q1 to 2006Q4, panel co-integration technique. Twin deficit hypothesis is supported using advanced econometric techniques for the panel data. 17. Jayaraman and Choong (2008) Vanuatu, annual data, 1983-2005 Evidence support twin deficit hypothesis. Source: Compiled by the Authors In some of the studies where evidence has been inconclusive, many reasons can be adduced to this. One important factor is the differences in data set used and methodologies (Hashemzadeh and Wade, 2006). Another reason include the possibility of excessive trade deficits plunging an economy into a recession and subsequently leading to a financial or solvency crisis in which large injections of public fund may be needed to rehabilitate the struggling financial sector or minimize the severity of a recession, Kim and Kim (2006). Some Stylized Facts on the Twin Deficits in Nigeria Nigeria is an oil-exporting country where the revenues from oil production contribute more than 95% of its foreign exchange earnings, 40% of Gross Domestic Product (GDP) and 80% of its fiscal revenues (Onafowokan and Owoye, 2006). The economy therefore provides a good study to test if the theory of the twin deficit on the direction of causality is valid as this dependency exposes the country to oil price shock and volatility, thereby causing fluctuations in government revenues leading to erratic patterns in public expenditure. A striking feature of Nigeria‟s fiscal operations since the second half of the 1970s is persistent and rising budget deficits (Egwaikhide, 1997). These rising budget deficits were according to Gadong (2009) as a result of the oil boom of the early 1970s, in which case the discovery and exploration of oil in commercial quantity led to an escalation in the government budget. In 1975, with the oil glut, fiscal deficits emerged in the economy. This trend continued until 1994 with the exception of 1979 and later in 1997, the trend started again. Nigeria was one of the many developing countries that adopted the Structural Adjustment Programme (SAP) during the mid-1980s in the attempt to reduce the role of the public sector in the economy, reduce the share of fiscal deficit in the GDP, restore balance of payment equilibrium and maintain a stable price level (Onafowokan and Owoye, 2006). But as argued by Gadong (2009), the growth of government bureaucracy permitted by the oil boom, as well as the establishment of public corporations that had to be maintained even after government revenue (mainly from oil) had declined made government expenditures to remain high. Table 2 shows the budget and current Volume 5 Number 2 Fall 2015 161 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi account deficit of Nigeria from 1982 to 2010. From the table, it can be observed that over the periods when fiscal deficits were sustained, these deficits as proportions of GDP went as high as 12.44 percent in 1982, 11.94 percent in 1986, 11.45 percent in 1991, 9.53 percent in 1993 and 8.93 percent in 1999. This aggravated the economy’s debt profile from both domestic and foreign source prior to the debt cancellation the country received in 2005. Notice that fiscal deficits for the years between 1982 and 1994 all exceeded 4 percent of GDP. Also, developments in the external sector revealed that periodic deficits in the current account have characterized Nigeria‟s balance of payment profile. Egwaikhide (1997) stated that the current account deficit deteriorated from N259 million in 1976 to N5.2 billion in 1982, though relatively large surpluses were recorded in the last 12 years. A close inspection of available data from figure 1a and 1b show some degree of association between budget deficit and the current account deficit for most of the years. Budget deficit was recorded for most of the years, though some years experienced a current account surplus. Figure 1a. Graph of Budget and Current Account Deficits for Nigeria, 1970 to 2010 40 30 20 10 0 -10 -20 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005 2010 CAD BD Source: CBN Statistical Bulletin (2010) 162 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Figure 1b. Graph of Budget and Current Account Deficits for Nigeria (1970 – 2010) Source: CBN Statistical Bulletin (2010) From the graph above, it can be observed in the earlier periods, both deficits move together even as they fluctuate. From the 1990s to recent periods, the current account balance has been more of a surplus than a deficit while the budget balance continues to be in deficit. This brings to mind the issue of the validity of the twin deficit hypothesis for the Nigerian economy being a oil-dependent economy. In other words, if the hypothesis holds for Nigeria, does causality still run from budget deficit to current account deficit? According to Mamdouh (2002), the Keynesian approach which implies the existence of a direct relationship from the budget deficit towards the trade deficit may not be applicable to an oil-based economy. This is because the basic source of income in an oil-based economy like Nigeria is revenue from oil export and these revenues affect government revenue and export of goods and services. It thus becomes imperative to ascertain if the direction of causality will flow from current account deficit to budget deficit. Model Specification Following the theoretical literature and methodology of previous empirical studies, a model can thus be specified for this study that current account deficits of Nigeria depends on government budget deficits, domestic income(real GDP), money supply, domestic interest rates and real exchange rate. Theoretically, the relationship between the twin deficits can be presented in an implicit form to give this equation: CADt = f (BDt, MONt, RGDPt, INTt, RERt) (1) The explicit form of the model showing the linear relationship between current account deficit and budget deficit is given as follows: Volume 5 Number 2 Fall 2015 163 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi CADt = αo + α1BDt + α2MONt + α3RGDPt + α4INTt + α5RERt + et (2) Where CABt is current account balance as a percentage of GDP; BDt is budget balance as a percentage GDP; MONt is broad money supply as a percentage of GDP; RGDPt is real GDP (proxy for domestic income); INTt is the prime lending rate; RERt is the real exchange rate and et is a white noise disturbance. α1, α2, α3, α4 and α5 are the unknown parameters. Technique of Estimation The econometric analysis of the relationship between the fiscal and current account deficits usually involves the application of Granger causality (Chang and Hsu, 2006, Ganchev, 2010) and Vector Autoregressive Models (Hashemzadeh and Wilson, 2006). Thus, in line with most empirical work on twin deficit hypothesis, this study tests for the long run equilibrium relationship and direction of causality between budget and current account deficit. In doing this, the study will carry out a stationarity test, cointegration test and multivariate Granger causality test. The stationarity test helped determine if the time series are stationary or not as empirical literature has argued that estimation of time series data that have unit root will produce a spurious result. Also, the co-integration procedure will help explore the possible long run relationships among the variables in the model and interpret the evidence of this relationship as the interdependence between the variables. The Granger causality test will be carried out within the multivariate framework as against the bivariate framework that is commonly used. This will help to determine the direction of causality and feedback among the variables. The Granger causality test thus helps to determine the direction of causality between the current account deficits and the budget deficit. This study however employs an alternative methodology for testing the causality direction between the twin deficits for Nigeria, which is the multivariate Granger-causality rather than the bivariate framework. The results of the multivariate framework are said to be more informative and reliable than the results of the bivariate framework, (Tang, 2010). Also, the Granger causality tests with the bivariate framework are likely to be biased owing to the omission of relevant variables that affects the relationship between the two deficits and their interacting variables. The basic idea of the Granger causality is that one variable or time series can be called “causal” to another if the ability to predict the second variable is improved by incorporating information about the first, (Barret et al, 2010; Onafowokan et al, 2006). In other words, variable Y granger-causes X if in a statistically suitable manner, Y assists in predicting the future of X beyond the degree to which X already predicts its own future. According to Barret et al (2010), the Granger causality idea can be extended to the conditional case as well where Y is said to Granger cause Y conditional on Z if Y assists in predicting the future of X beyond the degree to which X and Z together already predict the future of X. This conditional Granger causality is what is termed multivariate Granger causality (Barret et al, 2010). 164 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination The Granger causality test will be performed with annual data of budget, current account deficit data and the interacting variables between the two deficits. The Augmented form of the Granger causality test involving the ECM is formulated in a multivariate pth order Vector Error Correction (VEC) model and is given below: ∆Yt = Ci + Ʃ Пt ∆Yt-k + λi + ECMt-1 – 1 + εit (3) Where: ∆Yt = 6x1 vector matrix of variables. Пt = 6x6 square matrix of βit ∆Yt-k = 6x1 vector matrix of lagged values of variables. ECMit = 6x1 vector matrix of the error correction model. εit = 6x1 vector matrix of the error terms. The above matrix equations can also be written in the following form: ∆CADt = α1 + Ʃβ1∆CADt-i + Ʃθ1∆BDt-i + Ʃδ1∆MONt-i + Ʃγ1∆RGDPt-i + Ʃλ1∆INTt-i + Ʃρ1∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (4) ∆BDt = α2 + Ʃβ2∆BDt-i + Ʃθ2∆CADt-i + Ʃδ2∆MONt-i + Ʃγ2∆RGDPt-i + Ʃλ2∆INTt-i + Ʃρ2∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (5) ∆MONt = α3 + Ʃβ3∆CADt-i + Ʃθ3∆BDt-i + Ʃδ3∆MONt-i + Ʃγ3∆RGDPt-i + Ʃλ3∆INTt-i + Ʃρ3∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (6) ∆RGDPt = α4 + Ʃβ4∆CADt-i + Ʃθ4∆BDt-i + Ʃδ4∆MONt-i + Ʃγ4∆RGDPt-i + Ʃλ4∆INTt-i + Ʃρ4∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (7) ∆INTt = α5 + Ʃβ5∆CADt-i + Ʃθ5∆BDt-i + Ʃδ5∆MONt-i + Ʃγ5∆RGDPt-i + Ʃλ5∆INTt-i + Ʃρ5∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (8) ∆RERt = α6 + Ʃβ6∆CADt-i + Ʃθ6∆BDt-i + Ʃδ6∆MONt-i + Ʃγ6∆RGDPt-i + Ʃλ6∆INTt-i + Ʃρ6∆RERt-1 + ПECMt-1 + εt (9) The choice of the test is in line with the Mudell-Fleming theory. Many studies have been done using the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH) especially in Nigeria as such this study tries to extend this by using the Mudell-Fleming theory. Volume 5 Number 2 Fall 2015 165 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Description of Variables and A priori Expectations Current Account Deficit as a percentage of GDP (CAD): This represents the sum of the difference between imports of goods and services, exports of goods and services plus net income from abroad and is measured as percentage of GDP. It is the dependent variable in the model of the twin deficit. Budget Deficit as a percentage of GDP (BD): This represents the excess of government expenditure over revenues for different years measured as percentage of GDP. It is expected to have a positive sign as increases in government budget deficit will lead to a deterioration of the current account balance while reduction in budget deficit will improve the current account balance. Money Supply as percentage of GDP (MON): This is simply defined as M2 which is broad money calculated as a percentage of GDP. It consists of narrow money in addition to savings and time deposits with banks including foreign denominated deposits. It is expected to have a positive sign as increases in money supply will improve the current account balance, that is reduce the current account deficit in the long run. Real Gross Domestic Income (RGDP): This is used as a proxy for domestic income. It is the Gross Domestic Product at constant basic prices and is expected to be negatively signed as increases in domestic income have the effect of worsening (enlarging) the current account deficits in the long run. Interest Rate (INT): This is the Prime lending rate which is the interest rate charged by banks to customers for loanable funds which is to be used for investment purposes. This is expected to be negatively signed as increases in domestic interest rate which is as a result of increases in aggregate demand will increase imports and worsen the current account balance in the long run. Real Exchange Rate (RER): This is the official exchange rate at which the local currency which is the naira exchanges for a dollar. It is expected to have a negative sign as the appreciation of the domestic currency will worsen the current account balance in the long run and vice versa. Data Sources and Measurement This study made use of annual data for Nigeria for the period 1970 to 2010 (40 years). The current account balance, budget balance and the money supply (M2) were calculated as percentage of GDP and is represented by CABt, BBt and MONt respectively. Also, to account for different channels of interaction between the current account balance and the budget balance, other variables were included in the analysis. They include Real GDP (as a proxy for domestic income) represented as RGDP, treasury bills rate (used as a proxy for interest rate) and represented as TBR and real interest rate represented as RER. All the variables are in percentage in exception of Real GDP which is in naira, the interest rate which is in rate and the exchange rate which represents the rate at which the naira exchanges for a dollar. The data for the study was 166 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination sourced from the 2010 edition of the CBN Statistical Bulletin and the World Bank Development Indicators (WDI). Presentation and Discussion of Results Correlation Matrix The correlation matrix helps to identify the level of correlation that exists among the independent variables. From Table 2, it can be observed that budget deficit has a 44 percent positive correlation with the current account deficit while real exchange rate has a strong positive correlation with the current account deficit with 58 percent. This implies that budget deficit is averagely correlated with the current account deficit. Also, only money supply has a negative and weak correlation of about 26 percent with current account deficit. In the same vein, the RGDP and the interest rate has a positive correlation of 50 percent and 29 percent respectively. Table 2. Correlation Matrix CAD BD MON RGDP INT CAD 1.000 BD 0.434 1.000 MON -0.266 -0.554 1.000 RGDP 0.501 0.010 0.235 1.000 INT 0.293 -0.243 -0.188 0.606 1.000 RER 0.579 0.184 0.027 0.886 0.462 Source: Author’s computation with E-Views RER 1.000 Where CAD is current account deficit as a percentage of GDP, BD is budget deficit as percentage of GDP, MON is money supply as percentage of GDP, RGDP is real GDP, INT is prime interest rate and RER is official exchange rate. Unit Root Test The next step is the determination of the time series properties of each variable based on unit root tests. This is used to determine if the time series variables under observation are stationary or not. This is because most time series data sets are often found not to be stationary and estimation with such data produces a spurious result. Various methods are often used to test for stationarity of variables, they include Dickey-Fuller (1979 & 1981), Augmented Dickey-Fuller (1979), GLS Detrended Dickey-Fuller (GLS-DF, 1996), Phillips-Perron (1998), Kwiatkowski-Phillips-Schmidt-Shin (KPSS, 1992), NgPerron (2001) among others. However, this study employed the Augmented DickeyFuller (ADF) unit root test to test for non-stationarity or otherwise of the variables. Table 3 below presents the results of the stationarity test for each of the variables. Volume 5 Number 2 Fall 2015 167 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Table 3. Augmented Dickey-Fuller (ADF) Unit Root Test SERIES ADF at Levels ADF at First Difference Order of Integration CAD -3.499651** -6.782101 I (O) BD -4.013597* -9.203227 I (O) MON -1.621164 -5.885483* I (1) RGDP 1.975411 -5.303351* I (1) INR -1.472475 -9.781999* I (1) RER 0.571636 -5.795255* I (1) Source: Author’s computation with E-views Note: A variable is stationary when the ADF t-stat is greater than the critical values at a given level of significance. * and ** indicates stationarity at 1 percent and 5 percent level of significance. From the table 3 above, it can be observed that only the budget deficit and current account were stationarity at levels at 1 percent and 5 percent level of significance respectively, the others were found not to be stationary at levels. However, all the variables became stationary after the first differencing; in other words, all the variables were integrated of order 1 that is I(1). Thus, the null hypothesis of the presence of a unit root is rejected at first difference as the absolute values of the ADF statistics were greater than the critical values at 1 percent level of significance. Co-integration Test Having ascertained the order of co-integration, the next step is to test for the existence of a long run relationship between budget deficit and current account deficit together with their interacting variables. The purpose of the co-integration test is to determine whether a group of non-stationary series is co-integrated or not. Engle and Granger (1987) pointed out that if the linear combination of non-stationary series exists, then the non-stationary time series are said to be co-integrated. The stationary linear combination is called the co-integrating equation and may be interpreted as a long run equilibrium relationship among the variables. In the study, the multivariate Johansen co-integration test will be used as against the Engle and Granger two-step procedure. According to Tang (2010), the major advantage of using the multivariate co-integration approach is that it has superior properties in particular for two or more variables in a system as it is not sensitive to the choice of dependent variables as it assumes all variables to be endogenous. Also, the Johansen test is preferred to the Engle and Granger two step procedure as the latter first estimates the regression equation and test for stationarity of the residual, this can bring about the transmission of errors. In addition, the Johansen method shows the number of co-integrating equations as well as the estimation of the long run equation which is not possible with the Engle and Granger two step procedures (Arize and Melinderos, 2008). 168 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Johansen proposes two different likelihood ratio tests of significance of theses economical correlations. These are the trace tests and the maximum eigen value tests. The trace test statistics tests the null hypothesis “there are at most r co integrating relations” against the alternative hypothesis of “m co integrating relations” (that is, the series are stationary), r = 0, 1, 2, ..., m-1. The maximum eigen value on the other hand test the null hypothesis “there are co-integrating relations” against the alternative hypothesis “there are r + 1 co-integrating relations”. The co-integration rank test which is to test the number of co- integrating vectors was done under the assumption that the series have no deterministic trend and have intercept. This is because a number of the variables were found to have intercepts when the line graph was constructed. The results of the Johansen co-integration test is presented in table 4 and 5. Table 4. Johansen Co-integration Test (For Trace Stat.) Hypothesized Trace 0.05 No. of CE(s) Eigen value Statistic Critical Value Prob.** None * 0.683006 130.3979 103.8473 0.0003 At most 1 * 0.589095 85.59187 76.97277 0.0095 At most 2 0.463455 50.90557 54.07904 0.0932 At most 3 0.350045 26.62396 35.19275 0.3082 At most 4 0.158355 9.820732 20.26184 0.6574 At most 5 0.076345 3.097264 9.164546 0.5627 Source: Author’s computation with E-views. Trace indicates 2 co-integrating equations at 0.05 level. * denotes rejection of hypothesis at 0.05 level. Table 5. Johansen Co-integration Test (Max-Eigen value Stat.) Hypothesized No. of CE(s) None * At most 1 At most 2 At most 3 At most 4 At most 5 Eigen value 0.683006 0.589095 0.463455 0.350045 0.158355 0.076345 Max-Eigen Statistic 44.80599 34.68630 24.28162 16.80322 6.723468 3.097264 0.05 Critical Value 40.95680 34.80587 28.58808 22.29962 15.89210 9.164546 Source: Author’s computation with E-views. Max-Eigen stats indicate 1 co-integrating equation at 0.05 level. * denotes rejection of hypothesis at 0.05 level. Prob.** 0.0176 0.0517 0.1613 0.2450 0.7031 0.5627 The result of the trace and maximum Eigen value summarized in Table 4 and 5 Volume 5 Number 2 Fall 2015 169 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi indicates the possibility of rejecting the null hypothesis that says there are no cointegrating vectors at 5 percent level of significance. This confirms the existence of long run equilibrium relationship between budget deficit and the current account deficit as the trace statistics indicates 2 co-integrating relationship while the maximum Eigen value indicates 1 co-integrating relationship, which means that they do not diverge away from each other in the long run. However, in this study, the indication of the maximum Eigen value test is followed. This is because the maximum Eigen value test is more likely to give normal result as regards the number of equations in the model that would converge towards the long run equilibrium path. Table 6. Normalized Co-integrating Coefficients (Standard Error in Parenthesis) CAD BD MON LRGDP INT RER C 1.000000 0.275883 0.443051 -4.24E-06 -0.385598 -0.165482 -5.985680 (0.42769) (0.20966) (1.4E-05) (0.29101) (0.04313) (5.75258) Source: Author’s computation with E-views Max-Eigen stats indicate 1 co-integrating equation at 0.05 level. * denotes rejection of hypothesis at 0.05 level. Furthermore, the estimates of the normalized co-integrating vector generated by the cointegration test is reported at the bottom of table 6 showing long run effect of budget deficit (BD) and the other interacting variables. The related t-statistics are reported in parenthesis below each coefficient. The existence of a unique co-integrating vector here implies that equilibrium relationship exists among the co-integrating variables and that no matter the fluctuation in the short run; these variables have a tendency to return to this equilibrium path in the long run. In other words, given an initial disequilibrium, the co-integrating variables will not wander away from one another endlessly but will eventually return to its established equilibrium path. From the normalized co-integrating coefficients above, it can be observed that only money supply and exchange rates were found to be statistically significant given their t-statistics. Also, the budget deficit and money supply were negatively signed while the RGDP, interest rate and exchange rate were positively signed. In other words, in the long run, a 1 percent change in BD will lead to approximately a 28 percent decrease in the current account deficit but it is not significant. Also, a 1 percent change in money supply will result to about 44 percent decrease in the current account. Multivariate Granger Causality Test Given that the variables are not co-integrated, the ECM (using the Johansen) cannot be applied as such, we proceeded to carry out the causality test. The Granger causality test thus, helps to test the existence of causality and determine its direction. In most studies on the relationship between the budget deficit and the current account deficit, the most commonly used type of Granger causality is the bivariate framework. The Granger causality tests with the bivariate framework are said to be biased owing to the 170 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination omission of relevant variable(s) that affects the relationship between the twin deficits (Tang, 2010). Also, the multivariate Granger causality shows how the other variables individually and jointly Granger causes the dependent variable. This is a remarkable improvement over the bivariate framework. This study employs the Vector Error Correction (VEC) Granger causality/Block Exogeneity Wald test to test for the multivariate Granger causality which shows causality among the variables of interest. The multivariate Granger causality can be performed in various ways but this study will use the Granger causality Block Wald test within the VEC model framework. The result is presented in table 7 through 12 below. VEC Granger Causality/Block Exogeneity Wald test Table 7. Dependent Variable; D (CAD) Excluded Chi-Square df Prob D(BD) 1.381567 2 0.5012 D(MON) 5.089605 2 0.0785 D(RGDP) 2.220917 2 0.3294 D(INT) 1.524860 2 0.4665 D(RER) 1.117600 2 0.5719 ALL 12.78470 10 0.2360 Source: Author’s computation with E-views Table 8. Dependent Variable; D (BD) Excluded Chi-Square df Prob D(CAD) 5.088710 2 0.0785 D(MON) 2.399733 2 0.3012 D(RGDP) 8.187262 2 0.0167 D(INT) 3.559773 2 0.1687 D(RER) 2.178612 2 0.3364 ALL 17.59277 10 0.0622 Source: Author’s computation with E-views Table 9. Dependent Variable; D (MON) Excluded Chi-Square df Prob D(CAD) 1.662903 2 0.4354 D(BD) 3.195489 2 0.2024 D(RGDP) 5.180465 2 0.0750 Volume 5 Number 2 Fall 2015 171 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi D(INT) 1.613148 2 0.4464 D(RER) 2.191019 2 0.3344 ALL 9.580632 10 0.4780 Source: Author’s computation with E-views Table 10. Dependent Variable; D (RGDP) Excluded Chi-Square df Prob D(CAD) 8.221225 2 0.0164 D(BD) 6.546916 2 0.0379 D(MON) 13.92505 2 0.0009 D(INT) 3.758688 2 0.1527 D(RER) 2.749333 2 0.2529 ALL 31.79899 10 0.0004 Source: Author’s computation with E-views Table 11. Dependent Variable; D (INT) Excluded Chi-Square df Prob D(CAD) 8.401906 2 0.0150 D(BD) 0.773984 2 0.6791 D(MON) 0.626852 2 0.7309 D(RGDP) 0.984094 2 0.6114 RER 0.345336 2 0.8414 ALL 16.02099 10 0.0990 Source: Author’s computation with E-views Table 12. Dependent Variable; D (RER) Excluded Chi-Square df Prob D(CAD) 0.161862 2 0.9223 D(BD) 0.411191 2 0.8142 D(MON) 4.550628 2 0.1028 D(RGDP) 0.611457 2 0.7366 D(INT) 2.117522 2 0.3469 ALL 7.449806 10 0.6824 Source: Author’s computation with E-views Applying the WALD test, the results from table 8 shows that the causality between budget deficit and current account deficit does not exist, but rather from current account deficit to budget deficit. The value 0.5012 is not statistically significant showing that budget deficit does not granger cause current account deficit. Only 172 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination money supply was found to granger cause the current account deficit at 5 percent level of significance even though their joint p-value was found not to be significant (0.2360). However, Table 9, the probability value of current account deficit which is 0.0785 shows that current account deficit significantly granger cause the budget deficit at 5 percent level of significance when budget deficit is the dependent variable. This result implies that only a unit-directional causality exists between the twin deficit and it flows from current account deficit to budget deficit as against the proposition of the Keynesians that the flow is from budget deficit to current account deficit. In other words, for the Nigerian economy, reverse causality is what is evident. A possible reason for this reverse relationship is that budget policies in Nigeria have been accompanied by substantial external trade deterioration. And given that increase in government spending is mostly transitory, it has little or no effect on the permanent income and consequently consumption plans of domestic households. Thus, when the government uses debt to finances increases in its spending, it leads to a near static increase in domestic private savings while the budget deficit incurred will have a near proportional effect on the current account. Basically, the budget deficit will lead to higher interest rates and this higher interest rates lead to the appreciation of the exchange rate and this leads to the widening of current account deficit. The results obtained though consistent with many other results may not be generalizable given that the Nigerian economy, being an oil rich country that relies much on oil revenue, may be affected by occurrences that affects the oil market and subsequently the price of oil internationally. The result of this study confirms the earlier result from Egwaikhide, et al (2002) for Nigeria. Furthermore, it supports the findings of Kulkarmi and Erickson (2001) for Pakistan; Neaime (2008) for Lebanon; Arize and Melinderos (2008) for selected 10 African countries including Nigeria; Suchismita and Sudiptal (2011) for India and Rauf and Khan (2011) for Pakistan, among others. Summary of Findings, Policy Implications of Result and Conclusion. This study investigates the twin deficit relationship in an oil-dependent open economy like Nigeria where exports, government revenue and income are closely linked with oil revenue. The study attempted to prove that even in a petroleum economy, the Keynesian proposition of a long run equilibrium relationship exists between the twin deficits, but the direction of causality is reversed. The study showed that the twin deficits hypothesis was valid for the Nigerian economy as the result from the cointegration test showed the existence of long run equilibrium relationship between the budget deficit and the current account deficit. Also, the study found strong support for reverse causation also known as “current account targeting” for Nigeria. This implies that even the Mundell-Fleming model was valid for Nigeria; the direction of causality was not from budget deficit to current account deficit but rather from current account deficit to budget deficit. This can be attributed to the nature of the Nigerian economy being an oil-based and oil-dependent economy. Volume 5 Number 2 Fall 2015 173 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi The economic implication of this phenomenon is very important for the Nigerian economy. The reverse causality that was found to exist for Nigerian implies that if the Nigerian government intends to reduce the “twin deficit” phenomenon in Nigeria, it must begin by reducing the current account deficits. In other words, policies showed should be geared towards controlling the deficit in the current account most especially by diversifying the export base of the economy by promoting non-oil exports. Since the current account balance of Nigeria depends on oil prices, the government should endeavour to diversify the sources of the National income by encouraging exports of non-oil products and reducing imports. The multivariate Granger causality test which was done using the Wald/exogenueity test within the VECM framework showed a uni-directional causality flowing from the current account deficits to the budget deficits in Nigeria for the period of review by this study. The result of the Wald Test showed that the causality between budget deficit and current account does not exist, but rather the current account deficit is the one that causes the budget account deficit for the Nigerian economy. The ECM which shows the speed of adjustment back to equilibrium reflected that the model has about 59 percent adjustment to equilibrium from the long run to the short run which is a moderate adjustment. The examination of the relationship between the twin deficits has important policy implications for the economy. Firstly, persistent large deficits is believed to cause indebtedness as government will tend to resort to borrowing internally and externally which may affect the debt profile of such economy. Secondly, it imposes burden on the future generations as debt incurred by the government to finance the deficits is carried into future generations. Also, since increases in current account deficit reflect escalating government budget deficits, the current account deficit cannot be remedied by just fiscal consolidation as argued in some empirical literature. Similarly, if the causal role of the twin deficit is incorrect, then reductions in the federal budget deficit may not resolve the current account dilemma causing diversion of scarce economic resources from relevant sectors. Based on the study’s findings, it was recommended that: If government intends to reduce its “twin deficit” dilemma, it must begin by reducing its current account deficits and this can be achieved by reducing imports, increasing exports or a combination of both measures. Also, since the findings of this study showed evidence of reverse causation from current account deficits to budget deficits, adjustments in fiscal balance can only be achieved through the implementation of strong external policies. The strong found that of all the interacting variables, only money supply Granger causes current account deficits. This implies that changes in the money supply base of the Nigerian economy will impact significantly in the current account balance. So the Central Bank of Nigeria must endeavour to consciously monitor the supply of money in the economy. In reducing the current account deficit, increase in domestic savings is required which in turn requires the development of a strong financial sector. 174 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination References Abbas, S. M., Bouhga-Hagbe, J., Fatás, A. J., Mauro P., & Velloso, P. C. (2010) Fiscal Policy and Current Account. IMF Working Paper No 121. May. Afonso, A., & Rault, C. (2009). Bootstrap Panel Granger-Causality between Government Budget and External Deficits for the EU. CESifo Working Paper No 2581. Arize, A. C., & Melindreros, J. (2008). Dynamic Linkages and Granger Causality between Trade Deficits and Budget Deficits: Evidence from Africa. African Journal of Accounting, Economics, Finance and Banking Research. 2(2). Bagnai Alberto, (2006). “Structural breaks and the twin deficits hypothesis,” International Economics and Economic Policy, Springer, vol. 3(2), pages 137-155 Baharumshah, A. Z., Evan, L., & Khalid, A. M. (2006). Testing Twin Deficits Hypothesis Using VARs and Variance Decomposition. Business Papers, Bond University School of Business. ePublications@bond. Barro, R. J., (1974). Are government bonds net wealth? Journal of Political Economy, 82, 1095–1117. Baxter, M. (1995). International Trade and Business Cycles. In: Grossmann, G. and K. Rogoff (eds.), Handbook of International Economics, 3, North-Holland Elsevier, Amsterdam. Brian, N. (n.d). Twin Deficits: An empirical analysis on the relationship between budget deficits and trade deficits in Argentina. Retrieved on May 18, 2012 from http:// business.pages.tcnj.edu/files/2011/07/Ng.Thesis.pdf Bussiere, M., Fratzscher, M., & Muller, G. J. (2005) Productivity Shocks, Budget Deficits and the Current Account. European Central Bank Working Paper Series. No. 509. Cavallo, M., (2005). Understanding the Twin Deficits: New Approaches, New Results. FRBSF Economic Letter. Number 2005-16, July 22. Celik, S., & Deniz, P. (n.d). An Empirical Investigation of Twin Deficit Hypothesis for Six Emerging Countries. Retrived on May 18, 2012 from http://www.hull.ac.uk/php/ ecskrb/MED2009/Celik_fup.11889.1239886856. Chang, J., & Hsu, Z. (2009). Causality Relationship between the Twin Deficits in the Regional Economy. Department of Economics, National Chi Nan University. Volume 5 Number 2 Fall 2015 175 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Chinn, M. D. (2005). Getting Serious about the Twin Deficits. The Bernard and Irene Schwartz Series on the Future of American Competitiveness. CSR NO. 10, September. Council on Foreign Relations. Egwaikhide, F. O. (1997). Effects of Budget Deficits on the Current Account Balance in Nigeria: A Simulation Exercise. AERC Research Paper 70. Nairobi. Egwaikhide, F. O., Oyeranti, O. A., Ayodele, O. S., & Tchokote, J. (2002). Causality between budget deficits and the current account balance in African Countries. West African Journal of Monetary and Economic Integration. 2(2). Evan, L., and Tang, T. C. (2009). Twin deficits in Cambodia: Are there Reasons for Concerns? An Empirical Study. Monash University, Business and Economics. Department of Economics. Discussion Paper 11/09. Evan, Lau; Puah, Chin-Hong and Tan, Kim Lee (2006): Budget-current account deficits nexus in Malaysia. The Journal of Global Business Management, Vol. 2, No. 2, pp. 126-135. Fleegler, E. (2006). The Twin Deficits Revisited: A Cross Country Empirical Approach. Being Honors Thesis submitted in partial fulfilment of the requirements for graduation with distinction in Economics in Trinity College of Duke University. Gadong, T. D. (2009). Fiscal Deficits and the Growth of Domestic Output in Nigeria. Journal of Economics. 4(1). Jos. Ganchev, G. T. (2010). The Twin Deficit Hypothesis: The Case of Bulgaria. Financial Theory and Practice 34(4). pp 357-377 Giancarlo, C., & Gernot, J. M. (2006). Twin Deficits: Squaring Theory, Evidence and Common Sense. Preliminary version of a paper prepared for the 43rd Panel Meeting of Economic Policy in Vienna. Giancarlo, C., & Gernot, J. M. (2007). Twin Deficits, Openness and the Business Cycle. Being paper presented at EEA meeting in Budapest, Goethe University of Frankfurt. Hakro, A. N. (2009). Twin Deficits Causality Link- Evidence from Pakistan. International Research Journal of Finance and Economics. 24. Hashemzadeh, N., & Wilson, L. (2006). The dynamics of current account and budget deficits in selected countries in the Middle East and North Africa. International Research Journal of Finance and Economics. 5. 176 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Hossain, S. (2012). Multivariate Granger causality between economic growth, electricity consumption, exports and remittances for the panel of three SAARC Countries. Global Journal of Management and Business Research. 12(4). Jayaraman, T. K., & Chee-Keong, C. (2008). Twin Deficits in Pacific Island Countries: A Case of Vanuatu. Journal of Small Economies and Global Economies. Editors: J.R. Pillarisetti, R. Lawrey and J. T. S. Yean. Jayaraman, T. K., Chee-Keong, C., & Siong-Hook, L. (2009). Testing the Validity of Twin Deficit Hypothesis in Pacific Island Countries: An Empirical Investigation. Economics Bulletin, 30(2). Kim, S., & Roubini, N. (2003). Twin Deficits or Twin Divergence? Fiscal Policy, Current Account and Real Exchange Rate in the US, NYU Stern mimeo. Kim, S., & Roubini, N. (2007). Twin Deficit or Twin Divergence? Fiscal Policy, Current Account and Real exchange Rate in the US”. Loic Berger and Lena Korber, June 15. Korsu, R. D. (2006). Fiscal Deficits and the External Sector Performance of Sierra Leone: A Simulation Approach. Journal of Economics and Monetary Integration. 9(1). Kulkarni, K.G. and Erickson, E.L. (2001). „Twin Deficit Revisited: Evidence from India, Pakistan and Mexico.‟ Journal of Applied Business Research, 17(2): 97-100. Labonte, M., & Makinsen, G. (2005). The Budget Deficits and the Trade Deficits: What is their Relationship? CRS Report for Congress. Order code RS21409. Mamdouh, A. A. (2002). The Twin Deficits Phenomenon in Petroleum Economy: Evidence from Saudi Arabia. King Saud University Dept. of Economics. Retrieved on January 17, 2012, from http://www.erf.org.eg/html/finance1.pdf. Mukhtar, T., Zakaria, M., & Ahmed, M. (2007). An Empirical Investigation of the Twin Deficits Hypothesis in Pakistan. Journal of Economic Co-operation. 28(4), pp 6380. Neaime, S. (2008). Twin Deficits in Lebanon: A Time Series Analysis. IFE Lecture and Working Paper Series No 2. Beirut Institute of Financial Economics, American University of Beirut. Nkang, N. M., Abang. S. O., Akpan, O. E., & Offem, K. J. (2006). Co-integration and Error-Correction Modelling of Agricultural Export Trade in Nigeria: The Case of Cocoa. Journal of Agriculture and Social Sciences. 2(4), pp 249-255. Volume 5 Number 2 Fall 2015 177 �Lloyd Ahamefule Amaghionyeodiwe, Opeyemi Akinyemi Olga, V. (2000). Twin Deficit Hypothesis: The Case of Ukraine. A thesis submitted in partial fulfilment of the requirements for the degree of Master of Arts in Economics at the National University “Kyiv - Mohyla Academy” Onafowokan, O. A., & Owoye, O. (2006). An Empirical Investigation of Budget and Trade Deficits: The Case of Nigeria. Journal of Developing Areas. 39(2), pp 153-174. Orebiyi, J. S., & Ugochukwu, A. I. (2005). Budget and Budgetary Control in Nigeria: Procedures, Practices and Policy Issues. Global Journal of Agricultural Sciences. 4(1) pp 69- 73 Osakwe, P., & Verick, S. (2007). Current Account Deficits in Sub-Saharan Africa: Do they Matter? Draft: 7 October. Ratha, A. (2011). Twin Deficits or Distant Cousins? Evidence from India. Economics Working Paper No 5. Rauf, A., & Khan, A. Q. (2011). An empirical study to find the relationship between trade deficits and budget deficits in Pakistan. Academic Research International.1 (3). Saleh, A. S. (2006). Long-run Linkage between Budget Deficit and Trade Deficits in Lebanon: Results from the UECM and Bounds Tests. IIUM Journal of Economics and Management. 14(1). Schneider, E., Chen, P., & Frohn, J. (2008). A long run structural macro-econometric model for Germany: An empirical note. Open-Assessment E-Journal. 2(16). Shukur G. and Hatemi-J A. (2002) “Multivariate-Based Causality Tests of the Twin Deficits in the US”. Journal of Applied Statistics, Vol. 29(6), 817-824. Sims, C. A. (1980). Macroeconomics and Reality. Econometrica. 48(1), pp 1-48. Suchismita, B., & Sudipta, J. (2011). India’s Twin Deficits: Some Fresh Empirical Evidence. ICRA Bulletin, Money and Finance. December. Sule, K. O., & Momoh, C. O. (2009). The impact of stock market earnings on Nigerian per capita income. African Journal of Accounting, Economics, Finance and Banking Research. 5(5). Tang, C. F. (2010). Multivariate Granger causality and the dynamic relationship between health spending, income and health price in Malaysia. MPRA Paper No 27298. Posted 08/12/2010. Yanik, Y. (2006) The Twin Deficits Hypothesis: An Empirical Investigation. A thesis submitted to the Graduate School of Social Sciences Of Middle East Technical University. December. 178 Journal of Economic and Social Studies �Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Zamanzadeh, A., & Mehrara, M. (2011). Testing Twin Deficits Hypothesis in Iran”. Interdisciplinary Journal of Research in Business. 1(9) pp 07-11. Zengin, A. (n.d). The twin deficits hypothesis (The Turkish Case). Zonguldak Karaelmas University. Department of Economics, Zonguldak, Turkey. Retrieved on May 18, 2012 from http://www.opf.slu.cz/vvr/akce/turecko/pdf/Zengin.pdf. Zhidong, B., Heng, L., Wing-Kenng, W., & Zhang, B. (2009). Multivariate Causality Tests with Simulation and Application. Springer. Volume 5 Number 2 Fall 2015 179 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2931 Title A name given to the resource Twin Deficit in Nigeria: A Re-Examination Author Author Amaghionyeodiwe, Lloyd Ahamefule Opeyemi, Akinyemi Abstract A summary of the resource. Abstract: This study re-examines the long run relationship between the budget and current account deficits in an oil-dependent open economy like Nigeria using a multivariate Granger causality test within the VECM framework. This result confirmed the existence of a long run relationship between the budget and current account deficit in Nigeria, thus supporting the Mudell-Fleming theory and refuting the Ricardian Equivalence Hypothesis (REH). The causality result indicates no causality between budget deficit and current account while the current account deficit causes budget account deficit. This implies that reduction in the current account deficits will help reduce the “twin deficit” dilemma. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8204b538dea7485f8ab549d80ae17b37.pdf 1e020014782c667e96a020d4056934b7 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Položaj cesusa kod cesije Position of the Assignor in the Cession Prof. dr. Abedin Bikić Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, redovni profesor e-mail: a.bikic@pfsa.unsa.ba Sažetak: Cesija je ugovor između cedenta i cesionara kojim, cedent na cesionara prenosi (ustupa) potraživanje koje on ima prema dužniku (cesusu). Kod cesije cesus (dužnik) nije ugovorna strana i zbog toga potrebno je omogućiti mu određenu pravnu zaštitu. Naše, njemačko i austrijsko pravo štiti savjesnog dužnika i to tako što mu dozvoljava isticanje cesionaru određenih prigovora. Naime, dužnik ako nije obaviješten o cesiji on nema saznanja o novom povjeriocu, te ako je poslije cesije ispunio obvezu cedentu može cesionaru istaći prigovor da je on već ispunio obavezu onom povjeriocu za kojeg je imao saznanja da je njegov povjerilac. Isto tako i kod višestruke cesije dužnik može istaći prigovor da je ispunio obavezu onom povjeriocu za kojeg je imao saznanja da je njegov povjerilac. Izuzev navedenih prigovora dužniku stoje i svi drugi objektivni ili subjektivni prigovori koji služe zaštiti njegovog položaja, a to se prije svega odnosi na mogućnost prebijanja svog potraživanja s ustupljenim potraživanjem. Odredbe Zakona koje se odnose na zaštitu dužnika su dispozitivne prirode i od samog dužnika zavisi da li će se na njih pozvati ili ne. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Ključne riječi: Cesija, cedent, cesionar, cesus, zaštita savjesnog dužnika, predmet ustupanja, zabrana ustupanja, sporedna prava, prigovori dužnika zbog neobavještenja o cesiji, višestruko ustupanje, prebijanje potraživanja (kompenzacija), objektivni i subjektivni prigovori. JEL klasifikacija: K12 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15213 Historija članka Dostavljen: 23.09.2014. Recenziran: 31.10.2014. Prihvaćen: 26.01.2015 59 �Prof. dr. Abedin Bikić Abstract: Cession is a contract between assignor and assignee by whom assignor cede its demands towards debtor (cesus). In cession, debtor is not a party, so it is necessary enable it legal protection. Ours, German and Austrian law protects conscientious debtors by enabling it to state certain objection. Namely, if the debtor has not been informed about the assignment he has no information about the new creditor, and if he fulfilled obligation towards asignee afterwards, he can state an abjection that he had already fulfill obligations towards the creditor for whom he had known that he was its creditor. Keywords: Cession, transferor, assignee, protection of conscientious debtor, ceding prohibition, secondary rights, objections debtors due non informing on assignment, multiple assignment (multiple cession), offsetting claims (compensation), objective and subjective complaints. Similarly, in case of multiple cessions, debtor can state a claim that he had fulfilled obligation towards the creditor for whom he had known that it was his creditor. Except mentioned objections to the debtor are all other objective or subjective objections intended to protect it stance, which is primarily related to the right for offsetting for ceded claims. The provisions of the Act relating to the protection of the debtor are dispositive nature of the debtor and its about it whether you will invite them or not. Article History Submitted: 23.09.2014. Resubmited: 31.10.2014. Accepted: 26.01.2015. 60 JEL Classification: K12 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15213 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije 1. Pojam cesije Cesija je ugovor između starog i novog povjerioca, kojim stari povjerilac prenosi poptraživanje koje on ima prema dužniku na novog povjerioca. Stari se povjerilac naziva cedent, a novi povjerilac cesionar. U Zakonu o obveznim odnosima cedent se naziva i ustupiocem, a cesionar prijemnik. Dužnik se zove cesus. Obzirom da je uobičajeno da se stari povjerilac označava kao cedent, novi kao cesionar, a dužnik kao cesus, i mi ćemo se u daljnjem izlaganju služiti tim nazivima. Da bi se potraživanje ustupilo pravnim poslom, potrebno je zaključiti ugovor između cedenta i cesionara. Premda povjerilac može slobodno raspolagati svojim potraživanjem, njegova jednostrana izjava volje nije dovoljna da bi se izvršio prijenos tog potraživnja. Pošto se potraživanje prenosi ugovorom, za taj ugovor važe opća pravila zaključenja ugovora koja se odnose i na druge ugovore. Ugovorne su strane u cesiji cedent i cesionar i potrebna je samo njihova saglasnost. Cedent raspolaže svojim potraživanjem u korist cesionara. Zašto cedent prenosi potraživanje na cesionara nije bitno za valjanost cesije. Cedent najčešće potraživanje prodaje (venditionis causa). Svoje potraživanje cedent može prodati i za manji iznos od stvarne vrijednosti, ali će cesionar, usprkos tome, steći pravo da od dužnika zahtijeva cjelokupan iznos duga. Ako cedent ispunjava svoju obvezu prema cesionaru iz nekog njihovog prijašnjeg odnosa, postoji solvendi causa. O donandi causa govori se u onim slučajevima u kojima cedent cesionaru poklanja svoje potraživanje.1 Kod cesije dužnik nije ugovorna strana i njegova saglasnost na ustupanje potraživanja nije potrebna. Dužnik mora ispuniti svoju obvezu onako i na onaj način kako je ta obveza postojala prije cesije. Izvršenom se cesijom njegov položaj ne mijenja i cesijom dužnik (cesus) ne može doći u lošiji položaj od onog u kojem je on bio prije cesije. Ne samo da za valjanost cesije nije potrebna dužnikova saglasnost nego ni obavještenje o izvršenoj cesiji nije uvjet valjanosti ustupljenog potraživanja. Istina, učinak se cesije proteže na dužnika tek od momenta njegovog obavještenja o cesiji, ali cesija postoji i valjana je i bez obavještenja dužnika o njoj. Ovakvo stajalište zauzela je i sudska praksa na području novonastalih država bivše Jugoslavije.2 1 Više o tome, A. Bikić, Obligaciono pravo – Opći dio, Sarajevo, 2013., str. 314. i dalje. Tako je prema Odluci Privrednog suda Hrvatske, Pž-3105/93 od 14. prosinca 1993. godine, navedeno da obavještenje dužnika o ustupanju nije bitno za pravovaljanost ugovora o cesiji, nego je 2 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 61 �Prof. dr. Abedin Bikić Saglasnost bi dužnika bila potrebna samo kod ustupanja potraživanja čiju su zabranu ustupanja ugovorom predvidjeli cedent i dužnik. Naime, prema odredbi čl. 436. st. 2. ZOO ugovor o ustupanju neće imati učinka prema dužniku ukoliko su se dužnik i cedent dogovorili da se ne može prenijeti potraživanje bez dužnikovog pristanka. U tim slučajevima, gdje postoji ugovorna zabrana ustupanja potraživanja, ako se želi da cesija djeluje i prema dužniku, potreban je i njegov pristanak. Naravno, ugovorne strane moraju voditi računa o tome da potraživanje koje se ustupa nije obuhvaćeno zakonskom zabranom ustupanja iz čl. 436. st. 1. ZOO. U njemačkom pravu cesija je regulirana u Građanskom zakoniku, u §§ 398413, a određena je kao ugovor između cedenta i cesionara, kojim cedent prenosi svoje potraživanje na cesionara.4 Cesija je apstraktan pravni posao, koji često za osnovu ima kauzalan pravni posao.5 Međutim, ukoliko je kauzalan pravni posao ništav, ustupanje kao apstraktan pravni posao i dalje važi. U ovom bi slučaju cedent imao pravo tražiti povrat zbog neosnovanog obogaćenja, a na temelju § 812 BGB-a. Cesija ima posebno veliki značaj u privrednom životu,6 gdje se zbog brzine prometa često ugovara da kupac umjesto isplate cijene prodavcu ustupi neko svoje potraživanje, koje bi eventualno prodavac mogao prebiti s nekom svojom obvezom 3 bitno za sadržaj pravnog odnosa između dužnika i ustupioca (cedenta). Odluka objavljena u Praxis iuridica mercatoria, Zagreb, 1994., broj 2, str. 45., odluka br. 21. 3 Građanski zakonik (BGB – Bürgerliches Gesetzbuch) prva je kodifikacija građanskog prava u tadašnjem njemačkom carstvu. Ujedinjenje velikog broja malih njemačkih država u njemačko carstvo (Reich) godine 1871. otvorilo je put jedinstvenoj građanskoj kodifikaciji. Različite komisije radile su na izradi Zakonika od 1873. godine, sve do 18. kolovoza 1896. godine, kad je i usvojen, a BGB je stupio na snagu prvog dana dvadesetog stoljeća, tj. 1. siječnja 1900. godine. Osnovni cilj BGB-a nije bio stvoriti novo građansko pravo, nego više postojeću rascjepkanu pravnu regulativu na području ujedinjene Njemačke napraviti jedinstvenom za čitavu državu. BGB sadrži, kako elemente rimskog, tako i elemente tradicionalnog njemačkog prava. Rimsko pravo je našlo svoju primjenu prije svega u prve dvije knjige BGB-a. Njemačko pravo, koje je više bilo običajno i nastalo u srednjem vijeku, došlo je do izražaja u preostale tri knjige. Na prvi pogled da se primijetiti da je BGB proizvod pandektista, tj. pandektne nauke. Jezik je staromodan, rečenice komplicirane, a pojmovi apstraktni. Laik teško može razumjeti odredbe Zakonika, za kojeg se može reći da nije pisan za građane, nego je pravljen od pravnika za pravnike. Podijeljen je u pet knjiga: opći dio, obligaciono, stvarno, porodično i nasljedno pravo. Tijekom njegovog trajanja BGB je pretrpio više izmjena, a posljednje su stupile na snagu 1. siječnja 2002. godine. Tim izmjenama nisu mijenjane odredbe o cesiji.Vidjeti šire: Bähr P., Grundzüge des bürgerlichen Rechts, 9. Auflage, München, 1995., str. 22. i Brox H., Allgemeiner Teil des BGB, Köln/Berlin 1983, Rn. 41 i dalje. 4 Larenz K., Lehrbuch des Schuldrechts, Band I, München, 1987., § 34, str. 575. 5 Sörgel H./Siebert T. – Bearbeiter Zeiss, Bürgerliches Gesetzbuch, Stuttgart/Berlin/Köln, Band 2, 1990., § 398 Rn. 12. 6 Brox H., Allgemeines Schuldrecht, München, 1992., Rn. 383. 62 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije koju on ima prema dužniku. Također je čest slučaj da povjerilac, kojem je potreban gotov novac, neko svoje nedospjelo potraživanje prema dužniku ustupi cesionaru uz nižu cijenu. U austrijskom pravu cesija je regulirana u §§ 1392 – 1399 Građanskog zakonika,7 Prijenos potraživanja (cesija), u smislu § 1392 ABGB, jest ustupanje prava putem ugovora između cedenta i cesionara. Ustupanje potraživanja je konsenzualan pravni posao, čiji učinci nastupaju samom saglasnošću volja cedenta i cesionara. Za zaključenje ugovora nije potrebna dužnikova saglasnost. Prema § 1395 ABGB dužnik može platiti starom povjeriocu i tako se osloboditi svoje obveze, ukoliko nije znao za cesiju. Isto tako, on se s njim može dogovoriti o poravnanju ili zaključiti drugi pravni posao sa oslobađajućim učinkom prema dužniku ukoliko dužnik nema saznanja o cesiji. Predmet je cesije ustupanje povjeriočevog položaja s cedenta na cesionara. Nakon izvršene cesije cesionar postaje imalac zahtjeva, odnosno prava protiv dužnika, a cedent to svoje preneseno pravo ne može više potraživati od dužnika.8 Cesija može biti s naknadom, ali i bez nje, a to potvrđuje i sudska praksa.9 Ugovor o ustupanju je kauzalan pravni posao i kao takav pretpostavlja postojanje jednog valjanog osnovnog pravnog posla. Ukoliko bi nedostajao osnovni pravni posao, ugovor o ustupanju bio bi ništav. Iz ovoga proizlazi da cedent mora navesti iz kojeg osnovnog pravnog posla on ustupa svoje potraživanje, jer u protivnom dužnik ne bi mogao isticati prigovore prema cesionaru.10 Kupoprodaja se najčešće javlja kao pravni osnov cesije, ali to može biti i ugovor o poklonu, nalogu ili drugi pravni poslovi. Ugovor o cesiji je neformalan pravni posao, u čemu se slažu i teorija11 i sudska praksa.12 Od tog pravila postoji izuzetak, i to u slučaju kad je za 7 Ovaj zakonik u našoj pravnoj literaturi naziva se i Opći građanski zakonik. Zakonik je objavljen kraljevskim patentom 1. lipnja 1811. godine. Puni naziv ovog zakonika je Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB), što bi u doslovnom prevodu bi značilo Opći građanski zakonik (OGZ). U našoj literaturi pojavljuje se i pod nazivom Austrijski građanski zakonik (AGZ). Zakonik je stupio na snagu 1. siječnja 1812. godine i sačuvao je svoju izvornost sve do Prvog svjetskog rata, kada su pod utjecajem Njemačkog građanskog zakonika (BGB) izvršene promjene. Promjene su izvršene u tri navrata i to novelama iz 1914., 1915. i 1916. godine. 8 Praxiskommentar zum ABGB, herausgegeben von Prof. Dr. Michael Schwimann, bearbeitet von Dr. Heinrich Honsell (u daljnjem tekstu citat kao: Schwimann/Honsell), Wien, 1997., § 1392 Rn. 2. 9 Vidjeti: Entscheidungen des Obersten Gerichtshofes in Zivilsachen (u daljnjem tekstu: Odluka Vrhovnog suda), Bd 64, Nummer 178. 10 Više o tome: Kommentar zum Allgemeinem bürgerlichen Gesetzbuch, Hrsg. von Peter Rummel/ bearb. von Günter Ertl (u daljem tekstu: Rummel/Ertl), 2. Band, Wien 1992, § 1392, str. 930 i dalje. 11 Vidi npr. Kommentar zum ABGB, Rummel/Ertl, op. cit., § 1392, str. 931. 12 Odluka Vrhovnog suda 1952/176; kao i 1962/32. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 63 �Prof. dr. Abedin Bikić osnovni posao predviđena forma kao bitan element. Kad je osnova cesije pravni posao za koji se zahtijeva pismena forma tada i cesija mora biti u pismenoj formi. To će biti primjerice u slučaju kad je osnov cesije obećanje poklona, a predmet nije predat.13 Od ugovornog prijenosa potraživanja (ugovorne cesije) moramo razlikovati zakonsku cesiju, koja ima oblik regresa. U zakonskoj cesiji prijelaz potraživanja ostvaruje se bez posebnog akta stranaka, na temelju zakona. Najvažniji slučajevi zakonske cesije u našem pravu određeni su u čl. 300. ZOO, u njemačkom u §§ 412 i 413 BGB, a u austrijskom u § 1358 ABGB. Pored zakonske cesije, sva tri prava poznaju i nužnu cesiju. Nužna cesija ne nastaje izravno po sili zakona, nego se na nju cesionar mora pozvati. To bi bio slučaj kad jedna osoba ispuni obvezu druge osobe i na taj način stupi na mjesto povjerioca. Tako je prema jednoj odluci austrijskog suda14 dano za pravo osobi koja je iznajmila stan zajedno s drugom osobom, da od druge potražuje polovicu stanarine iako je samo prva zaključila ugovor sa stanodavcem, ali su obje osobe stan zajednički koristile. 2. Cesija u rimskom pravu Historijski promatrano, u rimskom pravu nije bila poznata cesija u današnjem obliku, jer je obveza dugo vremena shvaćana kao osobni odnos između povjerioca i dužnika. Jednom uspostavljen obvezni odnos najčešće je i prestajao između tačno određenih osoba. U rano doba rimskog prava stranke su se umjesto cesijom, koju u to vrijeme rimsko pravo nije poznavalo, koristile novacijom. Naime, povjerilac bi pozvao svog dužnika i naložio mu (delegirao) da se on drugom obveže na istu činidbu koju je on do tada dugovao povjeriocu.15 U tom slučaju mijenja se i sam obligacioni odnos tako da ovdje ne možemo govoriti o cesiji. Tijekom vremena ostvaren je napredak glede ustupanja potraživanja, i to u formlanom postupku na osnovi procesualnog zastupanja. U tom postupku osoba na koju je trebalo prijeći potraživanje tužila bi dužnika, i to kao povjeriočev zastupnik, tako da bi pomoću pretorske formule, tj. tzv. tužbom s promijenjenim subjektima ishodila presudu na svoje ime. Stari povjerilac davao je nalog novom povjeriocu, koji je radio u svom interesu (procurator in rem suam), da dužnika tuži i potraživanje 13 Vidi § 943 ABGB. Odluka Vrhovnog suda Bd 45/16. 15 Ante Romac, Rimsko pravo, Zagreb, 1987., str. 251. 14 64 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije naplati za sebe. Ovdje se ne radi o cesiji potraživanja nego o cesiji tužbe, tako da zastupnik (cesionar) mora tužiti u ime povjerioca (cedenta).16 Ovaj je postupak imao nedostatke, jer je povjerilac do početka toka parnice (litiscontestatio) mogao opozvati mandat.17 Također bi mandat prestao smrću jedne ili druge strane. Opasnost se sastojala u tome što je cedent do početka parnice još uvijek bio povjerilac, te mu je dužnik mogao platiti dug ili s njim sklopiti poravnanje i na taj način izigrati cesionara. Da bi se izbjegli nedostaci mandata i pojednostavio pravni promet počela se od kraja 2. stoljeća n.e., u vremenu Antonija Pija, cesionaru davati mogućnost samostalnog utuženja tražbine putem actio utilis. Tom je tužbom omogućeno novom povjeriocu da dužnika izravno tuži, iako s njim nije bio u ugovornom odnosu. Primjerice, ako je neko kupio cjelokupnu zaostavštinu od nasljednika, to znači da je kupio i potraživanja koja ulaze u tu zaostavštinu. Pomoću actio utilis novi je povjerilac mogao spriječiti druge osobe da naplate to potraživanje, a tužbeni je zahtjev prelazio i na nasljednike. Nadalje, da bi se zaštitio cesionar, u postklasično je doba uveden institut obavještavanja dužnika (denuntiatio). Zapravo, pošto je dužnik obaviješten o cesiji, nije više mogao dug isplatiti cedentu. U Justinijanovom pravu stvoren je potpun praktični učinak cesije, zahvaljujući actio utilis i denuncijaciji, premda teoretski institut cesije nije bio izgrađen. Cesija je, kao prijenos potraživanja, apstraktan pravni posao. Pravni razlog (causa) nije bitan za ustupljenog dužnika (debitor cessus). Za njega je mjerodavan samo akt cesije i denuncijacija, tj. obavještenje o ustupljenom potraživanju. Pravni je razlog bitan samo interno između cedenta i cesionara. Primjerice, ukoliko je motiv cesije bio poklon, cedent je odgovarao samo za dolus (umišljaj), a tek kasnije i za culpa lata (gruba nepažnja). U ostalim slučajevima cedent odgovara za veritet (postojanje), ali ne i za bonitet (naplativost potraživanja).18 Potraživanje je cesionar stjecao u istom obimu i s istim pravima kao što ih je imao cedent, a cesus je mogao cesionaru isticati sve prigovore koje je imao i protiv cedenta. 16 Dragomir Stojčević, Rimsko obligaciono pravo, Beograd, 1960., str. 18. Bertold Eisner i Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1948., str. 377. 18 Više o tome: Ante Romac, op. cit., str. 252.; B. Eisner i M. Horvat, op. cit., str. 378. 17 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 65 �Prof. dr. Abedin Bikić U klasično doba nije bila rijetkost da se cesija zloupotrijebi, i to posebno od bogatih na štetu siromašnih. Bogati ljudi (potentiores) iskorištavali su financijske poteškoće sitnih povjerilaca (humiliores) i od njih kupovali njihova potraživanja. Slično su radili odvjetnici i drugi službenici.19 Da bi to spriječio, car je Anastazije 506. godine donio propis u skladu s kojim je cesionar koji je potraživanje stekao kupovinom mogao od dužnika zahtijevati samo onoliko koliko je i sam platio. To je jedan od izuzetaka, gdje pravni razlog cesije ipak djeluje i prema dužniku. Također je bilo zabranjeno ustupati potraživanje u svezi s kojim već teče parnica. 3. Predmet cesije Kad se radi o predmetu ustupanja, potrebno je reći da sva tri zakonodavstva određuju da se mogu ustupiti sva potraživanja i prenosivost potraživanja se pretpostavlja, a zabrana prijenosa je izuzetak. Zakon o obveznim odnosima zabranu ustupanja potraživanja regulira u čl. 436 st. 1. i to tako što određuje da se ne mogu ustupiti ona potraživanja čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Slična ograničenja predviđena su i u njemačkom20 i austrijskom21 pravu. Za njemačku je pravnu teoriju22 i sudsku praksu23 nesporno da predmet ustupanja mogu biti i buduća i uvjetna potraživanja. Predmet su ustupanja najčešće novčana potraživanja, ali nema smetnje da se ugovori i ustupanje robnog potraživanja. Shvaćanje da je robno potraživanje moguće ustupiti isto kao i novčano ima potvrdu i u sudskoj praksi.24 19 Vidjeti: Maier, G. H., Zur Geschichte der Zession, Festschrift Rabel II, 1954., str. 506. i dalje. Vidi §§ 399 i 400 BGB. 21 Vidi § 1393 ABGB. 22 Vidjeti npr. Münchener Kommentar zum BGB/G. Roth, München, 1994., § 398, margina 60, kao i Karl Larenz, op. cit., str. 445. 23 Vidi Odluku BGH (Bundesgerichtshof) objavljena u NJW 1967., 751. Ovom odlukom Njemački je savezni sud odlučio da je valjana cesija, kojom je cedent ustupio cesionaru dio cijene od prodaje pšenice koja će uslijediti za dva mjeseca nepoznatom kupcu. 24 Vidi Odluku Višeg privrednog suda u Zagrebu, Sl. 2195/76 od 9. XI 1976. godine. Sud je zauzeo stanovište da vjerovnik svoje robno potraživanje prema dužniku može ustupiti trećoj osobi, i to tako da toj trećoj osobi (cesionaru) preda robne bonove koje je izdao dužnik, a glase na donosioca i ovlašćuju donosioca da preuzme robu određene vrijednosti, vrste i količine. 20 66 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije U austrijskom su pravu sva otuđiva prava, u principu, prenosiva.25 Ovakva nejasna formulacija u zakonu dobila je svoju pravu primjenu tek u sudskoj praksi. Tako je u jednoj odluci Vrhovnog suda26 rečeno da se “otuđiva prava” imaju tumačiti u užem smislu. Samo potraživanja i zahtjevi su prenosivi, tj. relativna prava ili kako se to navodi u citiranoj odluci obligaciona prava.27 Stvarna prava, kod kojih za prijenos važe posebna pravila, ne mogu se prenositi. U austrijskoj je pravnoj literaturi sporno može li se jedno potraživanje prenijeti ukoliko su same strane ugovorom jedno takvo ustupanje isključile. Prema jednom mišljenju, takav dogovor bi imao samo relativan karakter, tj. djelovao bi samo između tih ugovornih strana. Naime, cesionar bi, prema tome mišljenju, postajao imalac prava, odnosno bio bi novi povjerilac. Cesus bi svoju obvezu morao izvršiti cesionaru, a moguću štetu koju bi pretrpio imao bi pravo zahtijevati od cedenta.28 Prema drugom prevlađujućem mišljenju29 ugovorna zabrana prijenosa potraživanja djeluje apsolutno. Ovo drugo stajalište potvrđeno je i u sudskoj praksi.30 Sporedna prava, koja služe kao sredstva osiguranja glavnog potraživanja, ne mogu se odvojiti od glavnog potraživanja i kao takva sa izvršenom cesijom i ona prelaze na cesionara.31 U sporedna prava spadaju prije svega jamstvo i zaloga, zatim kamate, kao i ugovorna kazna. Pored već postojećih potraživanja, austrijsko pravo dopušta i ustupanje budućih potraživanja. Ova potraživanja moraju biti određena. Treba li pri tome biti poznat i dužnik različita su mišljenja. Kod ovog pitanja ni sudska praksa nije jedinstvena. Jedanput sud stoji na stajalištu da bi dužnik morao biti poznat,32 a drugi put da dužnik ne mora biti poznat.33 Novija pravna doktrina34 zauzima stajalište da dužnik mora biti određen. Isto tako pravna osnova cesije mora biti određena ili odrediva, dok visina ustupljenog potraživanja, u momentu cesije, ne mora biti poznata. 25 § 1393 ABGB. Objavljena u EvBl 1980/140. 27 U odluci Vrhovnog suda Bd 41/115 sud je našao da je zahtjev za odmor u prirodi jedan čisto osobni zahtjev i kao takav se ne može ustupiti, ali zahtjev za naknadu štete iz odnosa nastalog prigodom odmora je prenosiv. 28 Vidjeti: Rummel/Ertl, Kommentar zum ABGB, op. cit., § 1393, Rn. 9. 29 Pored ostalih, vidjeti: Franz Gschnitzer/Christoph Faistenberger, Österreichisches Schuldrecht Allgemeiner Teil, 2. neubear. Auflage, Wien 1986., str. 185. 30 Vidjeti odluku Vrhovnog suda Bd 41/16; kao i 57/8. 31 Bliže: Schwimann/Honsell, Praxiskommentar zum ABGB, op. cit., str. 484. i dalje, § 1393 Rn. 13. 32 Odluka Vrhovnog suda od 8. 5. 1968., Bd 41/57; kao i Bd 51/38 od 4.4. 1978. godine. 33 Odluka Vrhovnog suda od 31.7. 1968., objavljena u EvBl 1969/15. 34 Npr. Schwimann/Honsell, Praxiskommentar zum ABGB, op. cit., § 1393, Rn 27. 26 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 67 �Prof. dr. Abedin Bikić Cesijom se ne ostvaruje nikakva promjena sadržaja potraživanja. Dužnik dobija novog povjerioca, kojem može isticati sve one prigovore što ih je imao prema starom povjeriocu. Prema § 1394 ABGB prava cesionara, u pogledu ustupljenog potraživanja, su ista kakva je imao cedent. Ova se odredba najčešće dovodi u vezu s § 442 ABGB, gdje se kaže da niko ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Pošto kod cesije dužnik nije ugovorna strana, to se dovođenjem gornjih odredbi u vezu želi osigurati osnovno načelo zaštite dužnika, a to je da se izvršenom cesijom njegov položaj ne smije pogoršati. Sudska je praksa također zauzela stajalište da se položaj dužnika nakon cesije ne može pogoršati.35 Zabrana pogoršanja položaja dužnika nakon cesije odnosi se samo na njegov pravni položaj, ali ne i na njegovo ekonomsko stanje, ukoliko bi on zakasnio s ispunjenjem svoje obaveze. Dužnik je obvezu dužan ispuniti onako kako ona glasi.36 4. Prigovori dužnika kao njegova zaštita kod cesije U ugovornoj cesiji dužnik nije ugovorna strana i ne može utjecati na sadržaj ugovora, te mu je potrebno omogućiti isticanje određenih prigovora koji služe njegovoj zaštiti. U tom smislu ZOO, BGB i ABGB omogućavaju dužniku isticanje novom povjeriocu (cesionaru) prigovora koji zaštićuju njegovu pravnu poziciju. To su primjerice prigovori neobavještenja dužnika o izvršenoj cesiji, prigovori za slučaj višestruke cesije, prigovori prava prebijanja potraživanja i drugi prigovori koje je dužnik mogao istaći cedentu ili koje može istaći cesionaru. 5. Prigovori dužnika zbog neobavještenja o cesiji Cesija je konsenzualan pravni posao, što znači da pravni učinak proizvodi samim sporazumom između cedenta i cesionara. U momentu cesije potraživanje koje je ustupljeno prešlo je u imovinu cesionara. Međutim, cesija nije sama sebi cilj, nego se putem nje ostvaruju druga prava između ugovornih strana. Najčešće se cedent želi osloboditi svoga duga prema cesionaru. Da bi cesija djelovala i prema trećoj osobi, u ovom slučaju prema dužniku, on o cesiji mora biti obaviješten. To je razumljivo, jer ukoliko dužnik ne zna za cesiju, on za svoga povjerioca smatra cedenta. 35 36 Odluka Vrhovnog suda Bd 50/1. Više: Rummel/Ertl, Kommentar zum ABGB, op. cit., § 1394, Rn. 1. 68 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije Stupanjem novog povjerioca u obvezni odnos dužnikov se položaj ne smije pogoršati. Posebno je zaštićeno povjerenje savjesnog dužnika da je stari povjerilac (cedent), ako on nema drugih saznanja, još uvijek njegov pravi povjerilac. Ovim se osigurava savjestan dužnik, jer cesija je valjana i kad o njoj dužnik nije obaviješten. Cesija je sporazum između dvije strane, i to između cedenta i cesionara. Cedent prenosi potraživanje koje on ima prema dužniku, tako da se ovaj odnos tiče i dužnika, iako on (dužnik) nije ugovorna strana. Kad se ispune svi potrebni uvjeti, cesija proizvodi pravne učinke u odnosu sve tri osobe. Tako za odnos cedenta i cesusa cesija znači prestanak cedentovih prava prema dužniku, jer u trenutku postizanja sporazuma o cesiji cedent gubi svojstvo povjerioca prema dužniku i ono prelazi na cesionara.37 Da bi cesija djelovala i prema dužniku, on o njoj mora biti obaviješten. To je stajalište potvrđeno i u sudskoj praksi.38 Cedent mora dokazati da je cesus obaviješten o cesiji, a ako to ne može dokazati odgovoran je cesionaru za nastalu štetu. Zakon navodi da je cedent obvezan obavijestiti cesusa o cesiji. Međutim, pravna doktrina39 stoji na stajalištu da nije važno ko je obavijestio dužnika, je li to uradio cedent ili cesionar. Bitno je da je dužnik na pouzdan način obaviješten o cesiji. Zapravo, ovakav zaključak bi mogao naći uporište i u odredbi člana 438 st. 2. ZOO, gdje je propisano da je ispunjenje izvršeno cedentu prije obavještavanja o ustupanju punovažno i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje. Inače, obveza ostaje i on nju treba ispuniti cesionaru. Kod solidarnih obveza u kojima na dužničkoj strani ima više osoba, potrebno je o cesiji obavijestiti sve solidarne dužnike.40 ZOO veliku pažnju poklanja pitanju dužnikove savjesnosti. Savjestan dužnik koji nije imao saznanja o izvršenoj cesiji oslobađa se svoje obveze ukoliko je ispuni cedentu. Nesavjestan dužnik, koji je imao saznanja o cesiji, ne oslobađa se 37 Vidjeti: V. Stanković, u Komentaru ZOO, Knjiga prva, Kragujevac – G. Milanovac 1980., str. 993. Presuda Vrhovnog privrednog suda Sl. – 2866/68., od 24. VI 1969., objavljena u Mladen Kosovac, Obligacioni ugovori kroz sudsku praksu, Beograd, 1978., str. 858. U Odluci se navodi da je cesija zaključena kad se o njoj sporazumiju cedent i cesionar, a da bi cesija djelovala i prema dužniku, treba ga o njoj obavijestiti. 39 Cigoj, S., Komentar obligacijskih razmerij, II knjiga, Ljubljana 1984., str. 1287; te S. Aranđelović u Komentaru Zakona o obligacionim odnosima (redaktori: Blagojević – Krulj), knjiga I, Beograd, 1980., str. 929. 40 Presuda Višeg privrednog suda u Novom Sadu, p. br. 21/71-17 od 23. III 1971.; Presuda Vrhovnog privrednog suda, Sl. br. 899/71-3 od 5. VIII 1971. – Zbornik sudske prakse, 1972., br. 5-6, str. 413. 38 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 69 �Prof. dr. Abedin Bikić svoje obveze i on je mora ponovo ispuniti, ovoga puta cesionaru. Zakon ne propisuje posebnu formu za obavještenje dužnika o izvršenoj cesiji. Ukoliko dužnik (cesus), u neznanju o izvršenom ustupanju, svoju obvezu ispuni cedentu, tada on ispunjava obvezu nekome ko više nije njegov povjerilac, jer je cedent cesijom svoje pravo prenio na cesionara. To bi dalje značilo da se cesus nije oslobodio svoje obaveze, te bi je on još jedanput morao ispuniti cesionaru. U ovome slučaju ZOO uzima u zaštitu cesusa. Prema odredbi člana 438. st. 2. cesus se oslobađa svoje obveze ako je on prije obavijesti o cesiji ispunjenje izvršio cedentu. Postavlja se pitanje pravne prirode norme sadržane u čl. 438. st. 2. ZOO. Iz same je zakonske formulacije vidljivo da propis regulira zaštitu savjesnog dužnika. Cesionar mora priznati valjanost pravnog posla sklopljenog između cedenta i cesusa. Zakon u čl. 438. st. 2. govori o ispunjenju obveze, ali se ne navodi uživaju li zaštitu i drugi pravni poslovi, učinjeni cedentu od strane savjesnog cesusa, a ne samo ispunjenje. Mišljenja smo da bi ovu normu trebalo šire tumačiti, tako da i drugi pravni poslovi uživaju istu zaštitu.41 Prije svega, ovdje bi došli u obzir pravni poslovi u širem smislu između dužnika i cedenta i to kako dvostrani tako i jednostrani. Što se tiče jednostranih pravnih poslova, njih može biti učiniti bilo dužnik bilo cedent.42 Najvažniji bi pravni poslovi bili oprost duga, prolongiranje ispunjenja, poravnanje, prebijanje (kompenzacija) i dr. Vidljivo je da su pravni poslovi, o kojima je bilo riječi, prije svega išli za tim da se poboljša položaj dužnika, ali je moguće i da cedent nakon izvršene cesije, a prije obavještenja dužnika o njoj, poduzme pravne poslove ili radnje koje bi štetile cesusu (npr. opomena, otkaz i sl.). Postavlja se pitanje proizvode li takvi cedentovi poslovi ili radnje pravne učinke, odnosno imaju li ti poslovi koji su nepovoljni za cesusa istu snagu kao i oni poslovi koji mogu biti cesusu korisni. Mišljenja smo da postupci cedenta koji otežavaju položaj cesusa, a koji su poduzeti nakon izvršene cesije ne mogu proizvoditi pravni učinak bez obzira što cesus još uvijek cedenta smatra za svoga pravog i jedinog povjerioca. Ovome u prilog bi se moglo reći da je odredba člana 438. st. 2. ustanovljena radi zaštite savjesnog dužnika, te shodno tome pod nju potpadaju samo pravni poslovi koji su povoljni za dužnika, a ne i oni koji bi njegov položaj pogoršavali. Takvi poslovi bili bi nevažeći. Također, ovu odredbu 41 Vidi: S. Cigoj, op. cit., str. 1287.; Soergel/Zeiss, Kommentar des BGB, Stuttgart – Berlin – Köln, 1990., Band 2, § 407 Rn. 1. 42 Vidi: Münchener Kommentar BGB/Roth, op. cit., § 407 Rn. 6. 70 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije razumijemo tako da se na nju dužnik može pozvati, u cilju svoje zaštite a da li će iskoristiti to pravo ovisi o njegovoj volji i konkretnim okolnostima. Možemo zaključiti da je ispunjenje izvršeno cedentu prije obavještenja o cesiji punovažno i oslobađa dužnika obveze ako on nije znao za cesiju. Oslobađanje dužnika sukladno odredbi člana 438. st. 2. ZOO-a ne nastupa po sili zakona. Ispunjenje izvršeno cedentu oslobađa dužnika obveze, ukoliko to on istakne cesionaru. Dužnik to ne mora uraditi. Ponekad dužnik može biti zainteresiran da ne istakne taj prigovor. To će biti prije svega u slučaju kad dužnik u neznanju o cesiji obvezu ispuni cedentu, tj. svome prvobitnom povjeriocu. Nakon toga, cesionar, tj. novi povjerilac, za koga dužnik prije ispunjenja obaveze nije znao da je on njegov novi povjerilac padne pod stečaj. Ukoliko je dužnik već imao potraživanje protiv cesionara iz nekog njihovog prijašnjeg odnosa, on će u stečaju biti u istom položaju kao i ostali povjerioci i od svoga potraživanja može dobiti samo jedan dio, a nikako cjelokupno potraživanje. Međutim, i u momentu izvršene cesije, koja je bila prije stečaja, dužnik je mogao izvršiti prebijanje svoga potraživanja iz prijašnjeg odnosa s novim potraživanjem, koje je cedent prenio na cesionara. U ovakvom slučaju dužnik će, naravno, biti zainteresiran da on prema cesionaru, po sili zakona, ne bude slobodan, jer će s njim izvršiti prebijanje, a iznos koji je na ime ispunjenja dao cedentu, tražit će sukladno pravilima stjecanja bez osnova. Ukoliko se pak dužnik pozove na odredbe člana 438. st. 2. ZOO i istakne prigovor cesionaru da je on obvezu već ispunio cedentu, tada se on oslobađa svoje obveze. U tom slučaju cesionar može, temeljem pravila o stjecanju bez osnove, tražiti isplatu od cedenta onoga što je on primio od dužnika. I po njemačkom pravu dužnik ne sudjeluje u zaključenju cesije i shodno tome u trenutku ustupanja ne može zaštititi svoje interese. BGB štiti dužnika koji nije imao saznanja o cesiji. Zapravo, ako dužnik u neznanju o izvršenom ustupanju, svoju obavezu ispuni cedentu, tada on zapravo ispunjava obvezu nekome ko više nije njegov povjerilac, jer je cedent ustupanjem svoje pravo prenio na cesionara. Znači, dužnik bi morao ponovno izvršiti svoju obvezu cesionaru. Međutim, prema odredbi § 407 st. 2. BGB-a cesionar mora priznati činidbu koju je dužnik nakon ustupanja ispunio cedentu, ako dužnik nije znao za ustupanje.43 Također se § 407 BGB-a štiti savjesnog dužnika koji je u neznanju o cesiji sa starim povjeriocem poduzeo pravne 43 Sörgel/Siebert – Zeiss, op. cit., § 407 Rn.1. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 71 �Prof. dr. Abedin Bikić poslove u vezi s ustupljenim potraživanjem. Pravni poslovi mogu biti različiti, kao što su primjerice odgoda plaćanja, oprost cjelokupnog ili dijela duga i sl.44 Ukoliko je dužnik, prilikom poduzimanja pravnog posla sa starim povjeriocem njemu nešto dao tada mu na raspolaganju stoje dvije različite mogućnosti. Prva je mogućnost da se dužnik može pozvati na odredbe § 407 BGB-a i da novom povjeriocu može istaknuti prigovore iz prethodnog pravnog posla s cedentom, tj. prigovore oprosta duga, odgode plaćanja, isplate jednog dijela duga i sl. Druga bi mogućnost bila da se dužnik može uzdržati od svojih prava iz § 407, te da od cedenta može zahtijevati povrat isplaćenih sredstava temeljem § 812. Pravni poslovi koje bi cedent poduzeo nakon izvršene cesije radi pogoršanja položaja dužnika (npr. otkaz, opomena, i sl.) nisu važeći.45 U austrijskom je pravu cesija valjana i bez dužnikove saglasnosti, pa čak i onda kad dužnik o cesiji nije uopće obaviješten.46 Ipak, zbog posljedica ugovora, uputno je dužnika što prije obavijestiti o ustupljenom potraživanju. Prema § 1395 ABGB, dužnik koji nije znao za cesiju oslobađa se svoje obveze ukoliko je istu ispunio cedentu. Ako dužnik nema saznanja o izvršenoj cesiji, on može obvezu ispuniti starome povjeriocu, bez obzira što on više nije njegov povjerilac. Pored toga, dužnik može, ukoliko nije obaviješten o cesiji, sa starim povjeriocem sklopiti poravnanje ili se na drugi način osloboditi svoje obveze. U svim ovim slučajevima cesionar mora priznati valjanost dužnikove radnje i od njega ne može zahtijevati ponovno ispunjenje ustupljenog potraživanja. Ovo stajalište u cijelosti dijeli i sudska praksa.47 Dužnik koji je obaviješten o cesiji ne može više svoju obvezu ispuniti cedentu, nego je mora ispuniti cesionaru. Potrebno je napomenuti da zaštitu uživa samo savjestan dužnik, tj. onaj dužnik koji nije znao za cesiju. Kad savjestan dužnik pokuša ispuniti obvezu cedentu, ovaj nije ovlašten primiti ispunjenje, nego treba upoznati dužnika da je izvršena cesija. Ukoliko pak cedent primi ispunjenje obveze od dužnika, koji nije znao za cesiju, dužnik se oslobađa svoje obveze. Cesionar ostvarenje svojih prava može zahtijevati samo od cedenta, a ne od dužnika. Ukoliko dužnik nije siguran treba li svoju obvezu izvršiti cedentu ili cesionaru, on se sukladno 44 K. Larenz, op. cit., § 34 IV S. 588. Više o tome: J. von Staudinger, Kommentar zum BGB, 12. Auflage, Berlin 1994., § 407 Rn. 12 i dalje. 46 Bliže: Gschnitzer/Faistenberger, op. cit., str. 188. i dalje. 47 Vidjeti Odluku Vrhovnog suda Bd 53/33. 45 72 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije § 1425 ABGB može osloboditi svoje obveze tako što će dugovani iznos položiti kod suda.48 Obavještenje dužnika o cesiji u osnovi ne zahtijeva nikakvu formu, ali ono mora biti jasno i razumljivo, kako o obimu cesije, tako i o osobi cesionara. 6. Višestruko ustupanje Cesijom se prenose cedentova prava prema cesusu na novog povjerioca, cesionara. Zaključenjem ugovora o cesiji, cedent nema više nikakvih prava prema cesusu. Slijedom toga, pravilo je da cedent svoje potraživanje može samo jedanput ustupiti, a novo je ustupanje od strane cedenta na novog povjerioca bez pravnog učinka. Ukoliko bi cedent još jedanput raspolagao pravom kojeg više nema, tada bi on postupao suprotno pravilu “nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet”. Istodobno sa zaključenjem ugovora cedent prestaje biti povjerilac, a na njegovo mjesto, kao novi povjerilac, dolazi cesionar. Međutim, događa se da cedent isto potraživanje u cijelosti cedira nekoliko puta. Primjerice, cedent prenese svoje potraživanje najprije na povjerioca A, pa isto potraživanje na povjerioca B i na kraju na povjerioca C. U tom je slučaju cedent jedno te isto potraživanje ustupio različitim osobama. Ukoliko pođemo od općeg pravila da cedent svoje potraživanje može ustupiti samo jedanput i da tim ustupanjem njegova prava prestaju, tada dolazimo do logičnog zaključka da je pravo na to potraživanje stekao samo prvi cesionar, u našem slučaju to je povjerilac na kojega je prvo cedirano potraživanje, tj. povjerilac A. Od pravila da niko ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, Zakon je odstupio u članu 439. Zapravo, u ZOO je usvojeno rješenje da ako povjerilac isto potraživanje ustupi raznim osobama, potraživanje pripada prijemniku (cesionaru) o kome je ustupilac (cedent) prvo obavijestio dužnika, odnosno onome koji se prvi javio dužniku. U višestrukoj cesiji nije dovoljno da je novi povjerilac s cedentom sklopio ugovor o cesiji, nego je veoma bitno da je za cesiju i cesionara saznao i dužnik. Iz ovoga se vidi da je Zakon obavještavanju dužnika, odnosno njegovom saznanju o ustupanju potraživanja dao veliku važnost. Obavještenje je, sukladno ovoj formulaciji, učinjeno sastavnim dijelom cesije.49 Kod višestrukog se ustupanja mora razlikovati je li dužnik znao za to višestruko ustupanje. Ukoliko nije znao, nego ima saznanja samo o jednoj cesiji, on 48 49 Schwiamann/Honsell, op. cit., § 1395, Rn. 2. Dr. S. Aranđelović u Komentaru ZOO op. cit., str. 929. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 73 �Prof. dr. Abedin Bikić će se osloboditi svoje obveze ukoliko je ispuni tom poznatom cesionaru. Međutim, ako je dužnik znao za višestruko ustupanje, tada je odlučan moment denuncijacije, odnosno dužnik svoju obvezu mora ispuniti onom cesionaru na kojeg mu je cedent prvo ukazao.50 U tom slučaju nije bitan moment izvršene cesije. U Zakonu nije regulirana situacija u kojoj bi dužnik istodobno saznao za više cesionara s kojima je cedent zaključio ugovore o cesiji. U tom bi slučaju trebalo prihvatiti shvaćanje prema kojemu potraživanje pripada onom cesionaru koji je prvi s cedentom zaključio ugovor o cesiji.51 Međutim, i ovaj prijedlog nije bez nedostataka. Zapravo, problem se može pojaviti u situaciji u kojoj dužnik ne može ustanoviti s kojim je cesionarom cedent zaključio prvi ugovor, tj. ko je njegov stvarni povjerilac. U tom bi se slučaju dužnik mogao pozvati na odredbu člana 327. stav 1. ZOO i dugovanu stvar položiti kod suda. Možemo zaključiti da se dužnik u slučaju višestrukog ustupanja može osloboditi svoje obveze na više načina52 i to: prije obavještenja o cesiji – ukoliko dug isplati prvobitnom povjeriocu; nakon obavještenja – cesionaru o kojem ga je cedent prvo obavijestio ili koji mu se prvi javio; a u slučaju da dužnik nije siguran ko je njegov pravi povjerilac – polaganjem (deponovanjem) kod suda. U višestrukoj cesiji jedan je dužnik, a s druge strane, može biti više cesionara od kojih je samo jedan ovlašten primiti ispunjenje obveze. Postavlja se pitanje kako će, od koga i na temelju čega cesionar, kao novi povjerilac, doći do svog potraživanja kad savjestan dužnik isplati dug nekom drugom, a ne njemu. Kad savjesni cesus kod višestruke cesije dug isplati drugome, a ne pravom povjeriocu, odnosi će se između primaoca isplate i pravog povjerioca raspraviti primjenom pravila o neosnovanom obogaćenju. Isto tako, ukoliko savjesni cesus isplati dug cedentu, jer nije bio obaviješten o cesiji, cedent prima isplatu u svoje ime ali za račun cesionara, tako da je obvezan primljeno predati cesionaru.53 U slučaju ustupanja istog potraživanja većem broju povjerilaca, sukladno rješenjima prihvaćenim u njemačkom pravu, samo bi prvo ustupanje bilo valjano. Tako bi primjerice od tri izvršena ustupanja, najprije cesionaru A, potom cesionaru B i na kraju cesionaru C, valjano bilo samo prvo, tj. samo bi A kao prvi cesionar postao valjani imalac potraživanja. To znači da su daljnja ustupanja na B i C bez 50 U tom smislu B. Vizner, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 1978., str. 1438. S. Cigoj, op. cit., str. 1287. 52 Vidjeti: B. Vizner, op. cit., str. 1438. 53 V. Stanković, op. cit., str. 994. 51 74 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije značaja. Međutim, može se dogoditi da je dužnik saznao samo za ustupanje potraživanja na cesionara B i da je on njemu ispunio svoju obvezu. U tom je slučaju dužnik ispunio obvezu onome ko nije njegov povjerilac.54 U normalnom stanju stvari dužnik bi istu obvezu morao ispuniti i cesionaru A, koji je ustvari jedini pravi povjerilac. BGB i u ovom slučaju štiti savjesnog dužnika, jer je u § 408 st. 1. propisano da je dužnik slobodan od svoje obveze ukoliko nije znao niti morao znati o prethodno izvršenom ustupanju potraživanja.55 Slično shvaćanje prihvaćeno je i u austrijskom pravu. Polazeći od općeg načela da niko ne može ustupiti više prava nego što ga sam ima, austrijska pravna nauka zastupa mišljenje da je samo prvo ustupanje valjano, te da je samo prvi cesionar stekao pravo prema dužniku,56 a ne i ostali na koje bi kasnije cedent prenio potraživanje. Sudska praksa u cijelosti potvrđuje ovakvo stanovište i kaže da je samo prvo ustupanje punovažno, bez obzira koji je cesionar prvi obavijestio dužnika o izvršenom ustupanju,57 Austrijsko pravo ne poznaje savjesno stjecanje potraživanja. To je sasvim razumljivo, jer ukoliko samo prvi cesionar stječe potraživanje, svi ostali koji bi možda to isto potraživanje stekli od cedenta stjecali bi to pravo od nevlasnika. To bi dalje prouzročilo pogoršanje položaja dužnika, što je protivno općem načelu da se položaj dužnika ne smije pogoršati. Svojom je odlukom Vrhovni sud58 potvrdio da se potraživanje ne može steći od cedenta koji više nije imalac potraživanja. U ovom slučaju savjesnom povjeriocu, koji je potraživanje stekao od cedenta, koji nije bio imalac ustupljenog potraživanja, jer ga je već ustupio drugoj osobi, pripada pravo na naknadu štete od cedenta. Samo je po sebi razumljivo da savjesni povjerilac, ukoliko želi uspjeti sa zahtjevom za naknadu štete, mora dokazati da nije znao za prije izvršenu cesiju. Postavlja se pitanje šta će se dogoditi kad dužnik svoju obvezu ispuni prema nekom drugom cesionaru kod tzv. višestruke cesije. Vidjeli smo da cedent svoje potraživanje može ustupiti samo jedanput, a svako je dalje ustupanje istog potraživanja bez pravnog dejstva. Ukoliko se dogodi da cedent ustupi jedno te isto 54 Erman/ Westermann, Handkommentar zum BGB, Münster, 1993., § 408, Rn. 1. J. von Staudinger, op. cit., § 408 Rn. 17. 56 Vidi: Schwamm/Honsell, Praxiskommentar zum ABGB, op. cit., § 1394, Rn. 12. 57 Odluka Vrhovnog suda od 13. VII 1981. Bd 54/104; kao i od 11. VII 1985., objavljena u JBI 1986., 235. 58 Odluka Vrhovnog suda od 10. 3. 1982. godine, objavljena u EvBl 1982./140. 55 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 75 �Prof. dr. Abedin Bikić potraživanje na više osoba dužnik je ovlašten isplatiti dug samo prvome cesionaru. Međutim, ukoliko dužnik nema saznanja o tim cesijama, tj. da je cedent isto potraživanje ustupio na više osoba, on će se osloboditi svoje obveze ako je ispuni i drugom cesionaru koji mu se javi i dokaže da mu je potraživanje ustupljeno. U tom slučaju rizik neobavještavanja dužnika o izvršenoj cesiji pada na teret cesionara.59 7. Prebijanje potraživanja kao zaštita dužnika Prebijanje (kompenzacija, prijeboj) je prestanak dviju uzajamno jednorodnih obveza njihovim međusobnim ukidanjem.60 Prebijanje je jedan od načina prestanka obveze, i to prebijanjem protupotraživanja potraživanjem. Da bi se prebijanje uopće moglo izvršiti, potrebno je da potraživanja koja se prebijaju budu jednorodna, uzajamna, dospjela i prinudna. Pravilu da se cesusov položaj cesijom ne smije pogoršati, služi i član 340. ZOO, koji regulira mogućnost prebijanja s ustupljenim potraživanjem. U tom slučaju odstupa se od pravila međusobne uzajamnosti potraživanja, jer dužnik cesionarevom potraživanju prebija svoje potraživanje koje on ima prema cedentu, a ne prema novom povjeriocu. Ovo odstupanje moglo bi se objasniti karakteristikama same cesije. Zapravo, cesija je ugovor između cedenta i cesionara. Za njegovu se važnost ne zahtijeva saglasnost dužnika, ali cesija proizvodi pravni učinak prema cesusu tek od momenta kad on bude o njoj obaviješten. Cesija predstavlja derivativno stjecanje prava, tj. cesionar svoje pravo izvodi iz cedentovog prava. Samim tim, cesionar nema veća prava nego što ih je imao cedent. Cesusova obveza ostaje nepromijenjena i njegov se položaj ni u čemu ne mijenja. Sva prava iz prijašnjeg odnosa cesus zadržava i može ih isticati cesionaru. Jedno od tih prava je i prigovor prebijanja. Kao što smo već vidjeli, za cesusa je veoma bitan moment obavještenja o cesiji. Od momenta obavještenja dužnika njegov povjerilac nije više cedent nego cesionar. Ukoliko je cesus prije cesije imao potraživanje protiv cedenta, i mogao je to potraživanje prebiti s cedentovim potraživanjem, sad mu ostaje mogućnost da cesionaru, na temelju odredbe člana 340. stav 1. ZOO, istakne taj prigovor. To znači 59 60 Vidjeti odluku Vrhovnog suda Bd 50/1. S. Jakšić, Sarajevo, 1962., str. 409. 76 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije da cesus može potraživanje koje već ima prema cedentu prebiti s ustupljenim potraživanjem. Ovom se odredbom želi zaštititi cesus koji ima valjano potraživanje prema svom povjeriocu i može ga kompenzirati svojim dugom prema tom povjeriocu. Ukoliko dužnik ne bi imao ovo pravo, cesijom bi se njegov položaj nedvojbeno pogoršao. Prema stajalištu pravne teorije,61 premda više nema uzajamnosti potraživanja, cesusu treba ostaviti mogućnost prebijanja, ako su ispunjene i druge pretpostavke potrebne za valjano prebijanje. To prebijanje djeluje prema cesionaru, te se cesus oslobađa svoje obveze. Ovdje je potrebno istaći da nije odlučujuće je li cesus svoje potraživanje prema cedentu stekao prije ili nakon cesije. Za primjenu je ove odredbe bitno da je cesus potraživanje koje prebija stekao prije obavještenja o cesiji. U ZOO, u članu 340. stav 1. štiti se cesusa od mogućih štetnih posljedica cesije i omogućava mu se prebijanje njegovog potraživanja ustupljenim potraživanjem. Zapravo, ovom mu se odredbom pomaže da ostvari prebijanje svoga potraživanja samo u onom slučaju ako su ispunjeni uvjeti za prebijanje u momentu saznanja cesusa za cesiju. Logički se nameće pitanje šta će se dogoditi ako cesus ima određeno potraživanje protiv cedenta, ali u momentu saznanja za cesiju nisu ispunjeni uvjeti za prebijanje. Jasno je da se u tom slučaju cesus više ne može pozvati na član 340. stav 1. ZOO, niti se pak može pozvati na zaštitu sukladno članu 440. stav 2. ZOO. U tom slučaju cesusu ostaje na raspolaganju samo član 340. stav 2. ZOO, i to pod određenim uvjetima. Sukladno odredbi člana 340. stav 2. ZOO, cesus može izvršiti prebijanje sa cesionarom svoga potraživanja koje je stekao prema cedentu prije obavještenja o cesiji, a koje je dospjelo prije ili najkasnije u isto vrijeme kad i ustupljeno potraživanje. Cesus ne može izjaviti prebijanje sa cesionarom, ako je on svoje potraživanje prema cedentu stekao nakon obavijesti o cesiji. To je razumljivo, jer sa danom saznanja za cesiju cedent izlazi iz obveznog odnosa kao povjerilac sa cesusom. Tako moguće novo stjecanje cesusovog potraživanja prema cedentu nema pravnog uporišta u nekadašnjem njihovom odnosu. 61 Hans Brox, Algemeines Schuldrecht, op. cit., § 29 V, str. 242. i dalje. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 77 �Prof. dr. Abedin Bikić U njemačkom pravu, sukladno § 406, dužnik može potraživanje koje mu pripada prema dosadašnjem vjerovniku prebijati i s novim vjerovnikom, pod uvjetom da mu prigodom stjecanja potraživanja nije bilo poznato ustupanje ili potraživanje nije dospjelo tek nakon saznanja i nakon ustupljenog potraživanja. Austrijsko pravo62 je stajališta da dužnik može isticati cesionaru samo one prigovore koji su bili osnovani do momenta obavještenja o cesiji. Osobito važno za dužnika može biti pravo prebijanja i dužnik svoje protupotraživanje koje ima prema cedentu može prebiti potraživanjem koje je ustupljeno cesionaru, ali samo takva potraživanja koja je imao do momenta obavještenja o cesiji. 8. Ostali prigovori cesusa Zaključenjem ugovora o cesiji, cesionar stupa na mjesto cedenta u obvezni odnos. Cesionar zauzima mjesto povjerioca i između njega i cesusa nastaje odnos koji je prije cesije postojao između cedenta i cesusa. U sadržaju se obligacije ništa ne mijenja, cesus duguje cesionaru ispunjenje one iste obveze koju je dugovao cedentu. S druge strane, cesionar ima ista ona prava koja je cedent imao prema cesusu.63 Cesionar zadržava sva prava koja je imao cedent, a dužnikov se položaj nakon cesije ne smije pogoršati. To znači da i pored cesije i stupanja nove osobe na mjesto povjerioca, cesusu ostaju svi prigovori koje je on mogao istaći cedentu prije cesije.64 Ovakvo stajalište zauzela je i sudska praksa.65 Prema odredbi člana 440. stav 1. ZOO cesionar ima prema dužniku ista prava koja je cedent imao prema dužniku do momenta ustupanja. Cesionar ne dobija niti gubi šta novo, na njega prelazi isto ono potraživanje koje je do ustupanja pripadalo cedentu. Pored glavnog potraživanja, na cesionara prelaze i sporedna prava vezana za glavno potraživanje, kao što su hipoteka, zalog, pravo prvenstvene naplate, pravo na kamatu i sl. Da bi se zaštitio dužnik, u stavu 2. člana 440. ZOO određeno je da dužnik cesionaru može istaknuti, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti cedentu do časa kad je saznao za ustupanje. Zakonodavac je 62 Vidjeti primjerice Schwimann/Honsell, op. cit., § 1396 Rn. 3. V. Stanković, Komentar ZOO, op. cit., str. 994. 64 S. Aranđelović, Komentar ZOO, op. cit., str. 930. 65 U odluci Vrhovnog suda Hrvatske ističe se da se cesijom mijenja samo subjekt tražbine, pa dužniku pripada pravo na isticanje svih prigovora koje je otprije imao – VSH, II Rev-71/80 od 13. I 1981., objavljeno u PSP br. 19., str. 77. 63 78 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije ovom odredbom želio zaštititi dužnika, i to iz najmanje dva razloga. Prvo, dužnik nema mogućnosti djelovanja prilikom zaključenja cesije između cedenta i cesionara. Drugo, sadržaj potraživanja kod cesije ostaje isti, odnosno sadržaj potraživanja se ne mijenja, a samim tim dužnik, koji mora ispuniti svoju obvezu, ne smije cesijom dospjeti u teži položaj od onoga u kojem je bio prije cesije. Pod prigovorima u smislu člana 440. st. 2. ZOO podrazumijevaju se sve vrste prigovora koji su dužniku na raspolaganju, a koji mogu poboljšati njegov položaj u obveznom odnosu. Dužnik može osporavati cjelokupno ili djelomično potraživanje koje je predmet obligacije. Pri tome je sasvim nebitno, sa stajališta dužnika, zbog čega je potraživanje prestalo postojati ili zbog čega ono uopće nije nastalo ili se to potraživanje djelomično smanjilo.66 Dužniku stoje na raspolaganju, prije svega, objektivni prigovori, jer oni proizlaze iz samog potraživanja koje se prenosi. Prigovori objektivne prirode koje dužnik može isticati su, primjerice, da je obveza ispunjena, prigovor ništavosti potraživanja, prigovor zastarjelosti, prigovor neispunjenja uvjeta, prigovor nedospjelosti obveze.67 Ovi su prigovori vezani za odnos između cedenta i cesusa. Potrebno je razlikovati ove prigovore od prigovora koji mogu proizaći iz odnosa cesionara i cesusa. Prvu vrstu prigovora iz odnosa cedenta i cesusa cesus može istaknuti ili cedentu ili cesionaru. Međutim, on cedentu te prigovore može isticati do momenta obavještavanja o cesiji, a cesionaru nakon obavještenja. Drugu vrstu prigovora cesus može isticati samo cesionaru. U ZOO se ne pravi razlika između savjesnog i nesavjesnog cesionara, tj. između onoga cesionara koji je znao i onoga koji nije znao da dužnik može isticati prigovore, odnosno da dužnik ima osnovane prigovore. Cesionarova je obveza provjeriti postoje li na strani dužnika prigovori koji bi mogli otežati ostvarenje potraživanja. Ukoliko cesionar propusti to učiniti prije zaključenja ugovora o cesiji, ne može se pozivati na okolnost da on nije znao niti da ga cedent nije obavijestio o mogućnosti dužnika da može isticati osnovane prigovore. Cesijom je moguće ustupiti i ono potraživanje koje potječe iz dvostranih ugovora. U dvostranim ugovorima dužnik, pored svoje obveze prema drugoj strani (u ovom slučaju cedentu), ima i prava koja proizlaze iz tog ugovora. Ovo se potraživanje može ustupiti prije nego što cedent bude u obligaciji, gdje je on, s jedne 66 U tom smislu Erman/Westerman, op. cit., § 404 Rn. 2. Vidi: V. Stanković, Komentar ZOO, op. cit., str. 995.; S. Aranđelović, Komentar ZOO, op. cit., str. 930. 67 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 79 �Prof. dr. Abedin Bikić strane, povjerilac, a s druge dužniku ispunio svoju obvezu. Budući da cesionar stupa na mjesto cedenta u već postojeći obvezni odnos, postavlja se pitanje kakav je njegov položaj tom odnosu, ako cedent ne izvrši svoju obvezu, ili ako cedent nakon sklapanja ugovora o cesiji dovede sebe kao dužnika u teži položaj od onog koji je postojao na početku obligacionog odnosa, odnosno koji je postojao prije cesije. U tom slučaju cesionar mora trpjeti sve negativne posljedice koje nastanu radnjama i postupcima ili propuštanjem određenih radnji od cedenta68 u obveznom odnosu u kojem se cedent javlja i kao dužnik. To znači da dužnik sve prigovore koje može istaknuti cedentu kao svom dužniku iz dvostranoobveznog odnosa, može istaknuti i cesionaru. Cesus bi u tom slučaju, primjerice, mogao istaknuti prigovor istodobnog ispunjenja obveze, naravno ukoliko nije drukčije ugovoreno ili prigovor neispunjenja obveze, a to dalje znači da bi on pod određenim uvjetima imao pravo na naknadu štete ili bi mogao odustati od ugovora. Pravilo je da cesus može isticati cesionaru sve one prigovore koje je mogao isticati i cedentu do momenta saznanja za cesiju. Izuzev prigovora koje je dužnik imao prema cedentu i mogao ih istaknuti cesionaru, dužnik može istaknuti cesionaru i prigovore koji se neposredno odnose na cesionara. Pretpostavka za to je da je cesionar doista i postao povjerilac. Tako primjerice cesus može istaknuti prigovor da sama cesija nije valjana, odnosno da je cesijom preneseno potraživanje koje je zakonom zabranjeno ili je ugovorom isključen prijenos potraživanja. Međutim, ukoliko bi cesus u trenutku obavijesti o nastaloj cesiji priznao veritet tražbine, tj. priznao cesionaru da tražbina doista postoji, tada ne bi mogao više cesionaru staviti one prigovore koje bi mogao isticati da nije bilo priznanja, kao što su primjerice prigovor zastarjelosti potraživanja, isplate i druge.69 Smatramo da ovo priznanje veriteta tražbine cesus može učiniti ne samo u momentu obavijesti o cesiji, nego i nakon toga. Odredbom člana 440. stav 2. ZOO određeno je da dužnik može istaknuti cesionaru prigovore koje je on imao, bilo prema njemu ili cedentu. Iz same zakonske definicije proizlazi da je ta norma dispozitivnog karaktera. Ona je ustanovljena kao pravo cesusa, a ne njegova obveza. Budući da se ovdje radi o normi dispozitivnog karaktera, dužnik se ovoga svog prava može odreći. Zapravo, dopušteno je da se dužnik može ugovorom odreći prigovora koji mu stoje na raspolaganju. To odricanje 68 69 RGRK/Weber, Berlin – New York, 1994., § 404 Rn. 19. M. Vedriš/P. Klarić, Zagreb, 2000., str. 326. 80 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Položaj cesusa kod cesije može biti potpuno ili djelomično, a ugovor se o odricanju od prigovora može zaključiti kako s cedentom, prije cesije, tako i s cesionarom, nakon izvršene cesije. U njemačkom pravu dužnik može cesionaru isticati sve prigovore koje je do momenta cesije mogao isticati cedentu.70 Ti prigovori moraju biti utemeljeni u vrijeme izvršenog ustupanja. U teoriji prevladava mišljenje kako je dovoljno da prigovor na koji se poziva cesus ima svoju utemeljenost u momentu cesije.71 Tako je za prigovor zastarjelosti dovoljno da je rok počeo teći u momentu cesije, a da je on istekao, odnosno da je nastupila zastarjelost nakon izvršene cesije.72 U austrijskom pravu obavještenje dužnika o izvršenom ustupanju ima za posljedicu da dužnik svoju obvezu više ne može ispuniti starome povjeriocu, nego da tu istu obvezu mora ispuniti cesionaru. Ako imamo u vidu i načelo da se položaj dužnika izvršenom cesijom ne može pogoršati, tada je logična odredba § 1396 ABGB da dužnik svoje prigovore može isticati i novom povjeriocu. Da se pravni položaj dužnika ne bi pogoršao, daje mu se mogućnost isticanja cesionaru svih prigovora koje je on imao prema cedentu. Tako dužnik može isticati cesionaru prigovor nevažnosti osnovnog pravnog posla, te navesti sve razloge koji vode ništavosti pravnog posla. Dužnik se može pozivati i na nedostatak forme, kako kod glavnog posla tako i kod cesije ukoliko je forma potrebna za cesiju. Sudska praksa73 zauzima stajalište da dužnik cesionaru može isticati i prigovor neispunjenja drugoga pravnog posla. Dalje, dužnik je ovlašten isticati prigovor kako još nije nastupio uvjet predviđen osnovnim pravnim poslom, da je s cedentom ugovorio oprost dijela ili cijeloga duga i dr. Dužnik može cesionaru isticati ne samo one prigovore iz njegovog odnosa sa cedentom, nego i sve one prigovore koje dužnik ima prema cesionaru iz nekog njihovog odnosa. 9. Zaključak Uspoređujući gore navedene pravne sisteme, primjećuje se da su oni napustili zajedničku, historijsku polaznu tačku kako su potraživanja, kao dio čisto osobne veze između povjerioca i dužnika, neprenosiva. Sva moderna zakonodavstva usvajaju načelo da su potraživanja prenosiva. Razvoj prava i ekonomskih interesa pojedinih skupina u različitim sistemima vodio je logično različitim rezultatima. 70 Vidi § 404. BGB. K. Larenz, op. cit., § 34 IV, str. 587. 72 Kohler, JZ 1986, str. 516. 73 Odluka Vrhovnog suda Bd 49/91. 71 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 81 �Prof. dr. Abedin Bikić Navedena materijalna prava propisuju zaštitu dužnika od mogućih negativnih učinaka cesije. Polazna tačka dužnikove zaštite, u prikazanim zakonodavstvima, mogla bi se svesti na načelo prema kojemu se položaj dužnika izvršenom cesijom ne može pogoršati. Dogovor cedenta i cesionara o ustupanju potraživanja ne smije ići na štetu cesusa. ZOO, BGB i ABGB usvajaju pravilo da cedent ne može cesijom dovesti cesusa u nepovoljniji položaj od onoga u kojemu je bio prije cesije, prihvaćajući i pravilo da cesus može istaknuti cesionaru kako one prigovore koje je do momenta saznanja o ustupanju mogao istaći cedentu, tako i prigovore koje ima prema cesionaru. Ovdje ipak postoji jedno ograničenje. Ovo ograničenje tiče se vremena stjecanja osnovanosti prigovora. Cesus može isticati novome povjeriocu sve one prigovore koje je on imao protiv cedenta samo do vremena saznanja o izvršenom ustupanju. 82 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2850 Title A name given to the resource Position of the Assignor in the Cession Author Author BIKIĆ, Abedin Abstract A summary of the resource. Abstract: Cession is a contract between assignor and assignee by whom assignor cede its demands towards debtor (cesus). In cession, debtor is not a party, so it is necessary enable it legal protection. Ours, German and Austrian law protects conscientious debtors by enabling it to state certain objection. Namely, if the debtor has not been informed about the assignment he has no information about the new creditor, and if he fulfilled obligation towards asignee afterwards, he can state an abjection that he had already fulfill obligations towards the creditor for whom he had known that he was its creditor. Similarly, in case of multiple cessions, debtor can state a claim that he had fulfilled obligation towards the creditor for whom he had known that it was his creditor. Except mentioned objections to the debtor are all other objective or subjective objections intended to protect it stance, which is primarily related to the right for offsetting for ceded claims. The provisions of the Act relating to the protection of the debtor are dispositive nature of the debtor and its about it whether you will invite them or not. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/856d0c9e6b2db90fd548ea87579588e8.pdf 5a083a4bfbb9b3fb8bea4dbde52f7ec9 PDF Text Text UVODNA RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA Poštovani čitaoci, Pred Vama se nalazi treći broj časopisa „Društveni ogledi“. Sa osnovnom namjerom unaprjeđenja naučno-istraživačkog rada u oblasti pravnih i drugih srodnih društvenih nauka, časopis je za kratko vrijeme postao respektabilan i privlačan širokom krugu istraživača i naučnika u BiH i inozemstvu. U skladu sa željom da časopis „Društveni ogledi“ postane jedan od vodećih naučnih publikacija u BiH, uredništvo časopisa je od samog početka konstantno poduzimalo korake ka njegovom unaprjeđenju i međunarodnom indeksiranju. Posljedica tog rada se ogleda u indeksiranju časopisa u nekoliko međunarodno priznatih baza podataka. Treći broj časopisa nam predstavlja naučne radove istaknutih akademskih i stručnih radnika na različitim poljima pravne nauke. Također, pružen je prikaz međunarodne naučno-stručne konferencije „Izgradnja modernog pravnog sistema“, a čiji su istaknuti učesnici objavili svoje radove u ovom izdanju. Na kraju, želim se toplo zahvaliti kolegama sa pravnih fakulteta iz Bosne i Hercegovine, a posebnu zahvalnost izražavam mladim kolegama Centra za društvena istraživanja, organizatoru cjelokupnog projekta. Glavni urednik Prof. dr. Abedin Bikić Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj 1 7 �FOREWORD BY CHIEF EDITOR Respected Readers, It is great pleasure to introduce the third issue of the journal „Social Perspectives“. With the main idea of scientific research advancing in the field of legal and other related social sciences, the journal has quickly become respectable and attractive to a wide circle of researchers and scientists in Bosnia and Herzegovina as well as abroad. In accordance with the desire for „Social Perspectives“ to become one of the leading scientific publications in Bosnia and Herzegovina, Editorial board of the journal was, from the very beginning, constantly taking steps towards its development and international indexing. Consequently, the journal has found itself in many internationally recognized legal databases. In this Issue, you will find scientific works of distinguished professors and practitioners from a different fields of legal science. Also, review of the Scientific International Conference: „Establishment of a Modern Legal System“ is presented in the end. Participants at the Conference also published their works in this issue. Ultimately, I want to express my gratitude to colleagues from law schools in Bosnia and Herzegovina, and special thanks to colleagues from Social Sciences Research Center, organizers of the whole project. Editor-in-chief Prof. dr. Abedin Bikić 8 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2984 Title A name given to the resource UVODNA RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA br.3 Author Author BIKIĆ, Abedin Abstract A summary of the resource. Poštovani čitaoci, Pred Vama se nalazi treći broj časopisa „Društveni ogledi“. Sa osnovnom namjerom unaprjeđenja naučno-istraživačkog rada u oblasti pravnih i drugih srodnih društvenih nauka, časopis je za kratko vrijeme postao respektabilan i privlačan širokom krugu istraživača i naučnika u BiH i inozemstvu. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burc univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-6281 H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/477c8c76b527987c0b396eeaa7a654f3.docx fae67fa2884a5c273cff1bd29c778e9e https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cab1a62e9b2ccaf2454cef7ba399bf4b.pdf 285cc18cc1cd691ed2ebe7945f29034d PDF Text Text Izvorni naučni rad dr. sc. Suzana Bubić, redovni profesor Pravni fakultet Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru SIROMAŠTVO DJECE – UZROCI I SREDSTVA ZA NJEGOVO SMANJENJE Autorica u radu, nakon analize pojmova apsolutnog i relativnog siromaštva, socijalne isključenosti i rizika od siromaštva, razmatra problem siromaštva djece i njegove uzroke u Bosni i Hecegovini i u evropskim zemljama. Uzroci su isti, ali su u Bosni i Hercegovini, zbog recesije, ekonomske nerazvijenosti, tranzicije te velikog broja nezaposlenih, prisutniji i izraţeniji. Zbog toga je teţe i otkloniti ih, odnosno pronaći i primijeniti sredstva za smanjenje siromaštva. Autorica kao ova sredstva navodi izmjene u okviru sistema socijalne zaštite, rješavanje problema iz perspektive prava djeteta, pruţanje pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njihovih članova, uklanjanje propusta u ureĎenju postojećih porodičnopravnih ustanova i u radu nadleţnih organa, uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja te uvoĎenje ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog reţima koji bi vaţio za porodični dom i predmete domaćinstva. Ključne riječi: siromaštvo i rizik od siromaštva, socijalna zaštita, prava djeteta, porodični dom, pravo stanovanja 1. Pojam siromaštva Prema prvoj evropskoj definiciji siromaštva, prihvaćenoj od Evropskog vijeća 1975. godine: „Za ljude se kaţe da ţive u siromaštvu ako su njihovi prihodi i resursi toliko neodgovarajući da ih sprečavaju da imaju ţivotni standard koji se smatra prihvatljivim u društvu u kojem ţive. Zbog siromaštva mogu doţivjeti brojne nepovoljnosti kroz nezaposlenost, niska primanja, loše stanovanje, neodgovarajuću brigu o zdravlju i prepreke cjeloţivotnom učenju, kulturi, sportu i rekreaciji. Često su isključeni i marginalizirani od učešća u aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim) koje su dostupne drugim ljudima i njihov pristup osnovnim pravima moţe biti ograničen.“1 OdreĎenje 1 Navedeno prema: The measurement of poverty and social inclusion in the EU: achievements and further improvements, Prepared by Eurostat, str.2, dostupno na: http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/documents/ece/ces/ge.15/2013/WP_25_Eurostat_D_E n.pdf, pristup 9. 2. 2015) Radna definicija siromaštva Vijeća Evrope iz 1984. godine glasi: „Siromašne su osobe, porodice i grupe osoba čiji su resursi (materijalni, kulturni i društveni) ograničeni u tolikoj mjeri da ih isključuju iz onog minimuma koji se traţi za ţivot u zemlji članici u kojoj ţive.“(navedeno prema: Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini 2011, Sarajevo 2013 /dalje: Anketa 2011/, str. 63, dostupno na: 11 �siromaštva na ovaj način očigledno je rezultat prihvatanja ideje o multidimenzionalnoj prirodi siromaštva i drugim oblicima isključenosti (socijalne isključenosti) do kojih ono dovodi. U teoriji i praksi, zbog različitog shvatanja njegove prirode, siromaštvo se različito definiše. Tako se definicije u sociologiji razlikuju od onih u oblasti ekonomije.2 Ekonomisti odranije siromaštvo odreĎuju dvojako - kao apsolutno i relativno. Apsolutno mjeri siromaštvo u odnosu na količinu novca potrebnog za zadovoljenje osnovnih potreba (hrana, odjeća i smještaj), tako da se ono ne odnosi na širi kvalitet ţivota ili ukupan nivo nejednakosti u društvu i ne priznaje postojanje i potrebu zadovoljavanja vaţnih društvenih i kulturnih potreba. Relativno siromaštvo odreĎuje se kao siromaštvo u odnosu na ekonomski status drugih članova društva, pa se ljudi smatraju siromašnim ako im je standard ispod prevladavajućeg standarda ţivota u tom društvenom kontekstu. Treći pojam, kasnije uveden u odnosu na navedene, jeste socijalna isključenost, koja se odreĎuje kao sistematsko stavljanje odreĎenih grupa u podreĎen i nepovoljan poloţaj zbog diskriminacije po različitim osnovama. 3 Pored ovih, u upotrebi je i pojam ugroţenost, odnosno rizik od siromaštva, koji se, u skladu s preporukama Svjetske banke, definiše kao procent domaćinstava čiji nivo izdataka za potrošnju je veoma blizu liniji siromaštva4 Za razliku od ekonomista, sociolozi ne pokazuju interes za mjerenje siromaštva, već za njegove razloge, meĎu kojima su uloga kulture, vlasti, društvene strukture i drugih faktora koji su uglavnom izvan kontrole pojedinca. U skladu s tim, pretpostavka za stvaranje efikasnijih programa za ublaţavanje siromaštva je razumijevanje multidimenzionalne prirode siromaštva, posebno http://www.google.ba/url?url=http://www.fzs.ba/Anketa/BHAS_HBS_BH_dv52.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=4fPmVK7dNoO9UeSgogH&ved=0CBkQFjAB&usg=AFQjCNGB9mav54wZzcqwg46d58SyujHuiw, pristup 21. 12. 2014 ) 2 O pojmovima siromaštva više v. na: http://www.unesco.org/new/en/social-and-humansciences/thems/international-migration/glossary/poverty/, pristup 15.10. 2014. 3 Strategija socijalnog uključivanja Bosne i Hercegovine, usvojena 2010. godine /dalje: Strategija socijalnog uključivanja BiH/. (tekst Nacrta Strategije dostupan na: http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/Archive.aspx?langTag=bsBA&template_id=140&pageIndex=1, pristup 15.10. 2014) U Izvještaju o razvoju BiH navedena je sljedeća definicija socijalne isključenosti: „To je proces kojim se odreĎeni pojedinci ili grupe potiskuju na rub društva, sprečava ih se u njihovim nastojanjima da ţive pristojnim ţivotom uz puno sudjelovanje u društvu zbog njihovog etničkog porijekla, vjerske pripadnosti, staleţa u društvu, dobnih ili spolnih razlika, invalidnosti, finansijskih problema, nedostatka formalnog zaposlenja i obrazovanja, zaraţenosti HIV virusom, migracionog statusa i mjesta prebivališta.“ (Izvještaj o razvoju BiH, Godišnji izvještaj 2013, Sarajevo, juni/lipanj 2014 /dalje: Izvještaj o razvoju BiH/, str. 53, dostupan na: http://www.google.ba/url?url=http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/izvjestaji/%3Fid%3D16 26&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=JsLlVLfFAYmBU5nmgKgC&ved=0CBYQFjAC&usg =AFQjCNECsLdt9X2v0mpcqcflmEFjWHx1pw, pristup 15. 10. 2014) 4 Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 65. Linija siromaštva se uobičajeno postavlja „na 60% od medijane mjesečnih izjednačenih izdataka za potrošnju i predstavlja prag vrijednosti koji dijeli stanovništvo na siromašno i nesiromašno“ (supra note 1, str. 67). 12 �socijalnih aspekata, naprimjer lošeg stanovanja, lošeg zdravlja ili lošeg vremena.5 Pri odreĎenju pojma siromaštva, pored ekonomske, očito je da treba da se uvaţava i njegova društvena, politička i kulturna komponenta.6 U definiciji navedenoj u Strategiji razvoja Federacije BiH 2010 - 2020, došli su do izraţaja upravo svi ovi elementi: siromaštvo je „višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje ţivotnih potreba, podrazumijeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. 7 Problem siromaštva i njegovog smanjenja je globalni problem koji se nastoji riješiti na meĎunarodnom, evropskom i drţavnom nivou, s postignutim različitim uspjehom i rezultatima. Na značaj ovog problema ukazuju dokumenti usvojeni od organa Evropske unije i Ujedinjenih nacija, odnosno uloga koja je u njima priznata borbi protiv siromaštva. Tako je borbu protiv siromaštva Evropska komisija predloţila kao jedan od pet ciljeva u Strategiji Evropa 2020 (Evropska strategija za pametan, odrţiv i uključiv rast), za koje je sugerisano da se pretvore u nacionalne ciljeve.8 Broj onih koji ţive ispod nacionalnih granica siromaštva potrebno je smanjiti za 25% i tako od siromaštva spasiti više od 20 miliona ljudi. Ovaj cilj je tijesno vezan sa obrazovanjem i zapošljavanjem: obrazovanje omogućava zapošljavanje, a ono pomaţe smanjenju siromaštva.9 Od sedam inicijativa predstavljenih u Strategiji, jedna je „Evropska platforma protiv siromaštva.“ U njoj su odreĎene obaveze Komisije na nivou EU i obaveze drţava na nacionalnom nivou. Kao obaveze drţava navedene su: unapreĎivanje zajedničke kolektivne i individualne odgovornosti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; definisanje i provoĎenje mjera usmjerenih na specifične okolnosti grupa u posebnom riziku (izmeĎu ostalih, jednoroditeljske porodice); potpuno razvijanje sistema socijalne sigurnosti i penzionih sistema radi osiguranja odgovarajuće dohodovne podrške i pristupa zdravstvenoj zaštiti.10 5 Supra note 2. RebeccaO'Neill ističe da se siromaštvo generalno definiše visinom prihoda domaćinstva. MeĎutim, u njega se obično ne uključuju samo niski prihodi, već i brojni drugi faktori koji se zajedno pojavljuju, „poput lošeg zdravstvenog stanja, visoke stope nezaposlenosti, visoke stope kriminala, nesigurnih četvrti, niske kvalitete škola i drugih resursa u zajednici te niskih očekivanja.“ Po njoj, u studije koje mjere i kontrolišu siromaštvo treba da se uključe i drugi vaţni faktori, kao što su kvaliteta roditeljstva ili nivo sukoba u kući. (O'Neill, R, Experiments in Living: The Fatherless Family /September 2002/, http://www.civitas.org.uk/pubs/experiments.php, pristup 5. 1. 2014) 7 Strategija razvoja Federacije BiH 2010 – 2020 (usvojena 2010. godine), str. 62, dostupna na: http://www.fmks.gov.ba/kultura/legislativa/strategije/StrategijarazvojaFBiH2010-2020.pdf, pristup 15. 10. 2014) 8 Tekst Strategije dostupan na: http://www.mobilnost.hr/prilozi/05_1300804774_Europa_2020.pdf Ostali ciljevi tiču se zapošljavanja, istraţivanja i inovacija, klimatskh promjena i energetike te obrazovanja. 9 Ibidem, str. 13. 10 Ibidem, str. 23. 6 13 �2. Siromaštvo djece i njegovi uzroci Prema podacima iz Izvještaja UNICEF-a iz 2014. godine,11 u 41 drţavi EU i/ili OECD u 2012. godini u siromaštvu ţivi oko 76,5 miliona djece. U 22 drţave stopa siromaštva je veća od 20, što znači da u siromaštvu ţivi jedno od petero djece. O broju djece u svijetu koja ţive u siromaštvu govori podatak da se u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je jedna od bogatijih drţava u svijetu, broj ovakve djece stalno povećava: na kraju prve dekade ovog vijeka očekivao se porast za cijeli milion, u odnosu na 1999. godinu, kada ih je bilo 3,8 miliona.12Na ovako visoku stopa siromaštva uticala je u značajnom mjeri recesija. MeĎutim, negativne posljedice recesije izostale su u drţavama koje su uspjele pronaći i primijeniti odgovarajuće mjere, u kojim su uspješno preduzimane aktivnosti javnih institucija i programi zaštite djece. Efikasne javne intervencije, brojne pravne i ekonomske mjere vezane za dječije siromaštvo i zaštitu osnovnih prava djece, od reformi poreza do zaštite porodica od iseljenja, preduzimane od vlada zemalja blago izloţenih recesiji, dovele su do ograničenja ili čak do smanjenja siromaštva i sačuvale od siromaštva 4 miliona djece.13 Siromaštvo velikog dijela stanovništva u Bosni i Hercegovini posljedica je ekonomske nerazvijenosti, procesa tranzicije, recesije i stalnog rasta broja nezaposlenih. Ispod ustanovljenog praga siromaštva ţivi 17,8% populacije,14 dok trećina preostalog stanovništva ţivi blizu te granice; skoro polovina ljudi koji ţive u bijedi (a njih je, po procjeni, 680.000) prima socijalnu pomoć; porodice s troje i više djece ţive ispod praga siromaštva u zemlji.15 U 2011. godini siromaštvom je bilo pogoĎeno 23,4% djece, što je za 5% više u odnosu na 2009. godinu.16 17O siromaštvu djece govori i podatak da meĎu korisnicima 11 Children of the Recession, The impact of the economic crisis on child well-being in rich countries, Innocenti Report Card 12, Children in the Developed World, September 2014 /dalje: Children of the Recesion/, str. 8, dostupno na: http://www.unicef-irc.org/publications/pdf/rc12eng-web.pdf Izvještaj obuhvata period od 2008 – 2012. godine. Najveća stopa siromaštva 2012. godine bila je u Grčkoj (40,5), Latviji (38,2) i Španiji (36,3), a nešto manja u Litvaniji, Rumuniji, Italiji i Turskoj (oko 30). Do porasta siromaštva u ovom periodu došlo je u 23 drţave, a najveći porast je zabiljeţen u Islandu, Grčkoj, Latviji, Hrvatskoj i Irskoj. U Poljskoj, Slovačkoj, Švajcarskoj, Norveškoj i Finskoj zabiljeţeno je naveće smanjenje siromaštva. U Sloveniji stopa siromaštva je 13,4, a u Hrvatskoj 27,6. (Tabela 1, str. 8. Izvještaja) 12 12 Više v.:Sharm, N, It doesn't happen hier, The reality of Child Poverty in UK, Barnardo’s 2007, Essex 13 Supra note 11, str. 8. i 41. 14 2.223,15 KM godišnje po glavi stanovnika, odnosno 1.497,68 USD. (navedeno prema Strateškom planu za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u Federaciji Bosne i Hercegovine, 2013 – 2017, str. 32, dostupan na: http://www.unicef.org/bih/ba/early_childhood_development_bh.pdf: ) 15 Ibidem 16 Apsolutno siromaštvo, mjereno po metodologiji Svjetske banke, u odnosu na 2007. godinu poraslo je za 5%. Na nivou drţave stopa je 23,4, Federacije BiH 22,7, a Republike Srpske 25,3 (pri izračunavanju stope nisu uključeni troškovi za zdravstvo; prema: Siromaštvo u BiH 2011 – Trendovi i dostignuća i Indikatori adekvatnosti ciljanja budţetskih transfera za socijalnu zaštitu u BiH 2011, Sarajevo, jun 2013 /dalje: Siromaštvo u BiH 2011/, str. 14, dostupno na: 14 �socijalne zaštite raste broj maloljetnika i da su oni u 2012. godini činili 26,11% ukupnog broja ovih korisnika. Tome je najvećim dijelom doprinio broj osoba ugroţenih porodičnom situacijom, meĎu kojim je najviše djece čiji roditelji nemaju dovoljno prihoda (u odnosu na 2007. godinu njihov broj uvećan je za 38,6%).18 Sloţenost fenomena siromaštva oteţava i usloţnjava utvrĎenje uzroka koji ga izazivaju. Brojni i raznovrsni su uzroci, odnosno faktori koji dovode porodicu i njene članove u stanje u kojem ne mogu zadovoljavati svoje osnovne potrebe,. Često više njih postoji paralelno, pa se ne mogu posmatrati pojedinačno, odvojeno jedan od drugog, već u njihovoj ukupnosti i kroz njihov meĎusobni odnos. Od svih njih ovdje će se naglasiti oni koji djecu dovode u većoj mjeri u stanje siromaštva ili pojačavaju njihovo siromaštvo. Njihovo utvrĎenje je pretpostavka za iznalaţenje sredstava za smanjenje, odnosno uklanjanje siromaštva. Najčešći uzroci siromaštva su nedovoljnost i/ili nestabilnost prihoda, gubitak ili nemogućnost zaposlenja, neobrazovanost, odnosno nizak nivo obrazovanja, porast ţivotnih troškova, a u posljednje vrijeme siromaštvu je u značajnoj mjeri doprinosila i doprinosi i ekonomska kriza koja je pogodila sve zemlje u svijetu. Siromaštvu djeteta na strani čijih roditelja nastanu ove okolnosti, ali i mimo njih, doprinosi i izmijenjena struktura porodice – raspad potpune i stvaranje jednoroditeljske porodice te povećanje broja djece u porodici.19 http://www.ibhi.ba/Documents/Publikacije/2013/IBHI_Siromastvo_u_BIH_2011_Trendovi_i_dost ignuca.pdf, pristup 15. 10. 2014) U Bosni i Hercegovini u 2007. godini bilo je 18,6% siromašnih i 22,9% ugroţenih rizikom od siromaštva, odnosno onih koji su veoma blizu liniji siromaštva (ukupno 41,5%). (Anketa o potrošnji domaćinstava u BiH 2007, Agencija za statistiku BiH, dostupna na: http://www.fzs.ba/Anketa/Publikacija%20hbs07_bos.pdf, pristup 15. 10. 2014). U 2011. godini je 17,9% populacije je siromašno (Anketa 2011, supra note 1, str.63). 17 U svim anketama radi analiziranja i dokumentovanja ţivotnog standarda i siromaštva, kao tip mjerenja do 2011. godine primjenjivala se potrošnja domaćinstva (prosječna godišnja potrošnja prehrambenih i neprehrambenih proizvoda po glavi stanovnika i domaćinstvu i prosječna vrijednost ovih proizvoda i usluga) sadrţana u modulu 10. U ovom modulu se mjeri samo potrošnja, a ne prihod domaćinstva, što se obrazlaţe time „da domaćinstva ne ostvaruju svakodnevan prihod, te da prihod u toku godine nije ravnomjerno rasporeĎen“ (Anketa o mjerenju ţivotnog standarda u BiH 2007, Federalni zavod za statistiku, dostupna na: http://www.fzs.ba/lsmspdfb.htm). Proširenoj anketi o potrošnji domaćinstva u 2011. godini dodata su dva ad hoc modula o socijalnoj koheziji (Modul 1: Socijalna uključenost, migracije i doznake i Modul 2: Zdravstveno stanje i usluge) (prema: Siromaštvo u BiH 2011, supra note 16, str. 6) 18 Ukupna stopa siromašnih i onih koji su blizu siromaštva je oko 41,5%, ili 18,6% siromašnih i 22,9% onih koji su veoma blizu siromaštvu, tj. ugroţeni rizikom od siromaštva (Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 65). 19 Uzroci siromaštva djece i porodice u Ujedinjenom Kraljevstvu, čije se uklanjanje nastoji postići, su: nizak nivo obrazovanja, profesionalna neaktivnost, zavisnost od socijalne pomoći, kao i zaduţenost i raspad porodice (Royaume-Uni: améliorer les possibilités d’emploi pour lutter contre la pauvreté des enfants et des familles, http://europa.eu/epic/countries/uk/index_fr.htm, pristup 13. 1. 2015. 15 �2. 1. Struktura porodice Za dijete koje ţivi s jednim roditeljem, bilo od roĎenja, bilo nakon prestanka zajednice roditelja razvodom ili faktičkim prekidom bračne ili vanbračne zajednice, postoji veći rizik od siromaštva.20U dvoroditeljskoj porodici nezaposlenost jednog roditelja ne mora dovesti do siromaštva ukoliko drugi roditelj radi i prima platu, dok će za jednoroditeljsku porodici gubitak posla značiti gubitak jedine plate, odnosno siguran put ka siromaštvu. Šansa jednoroditeljske porodice da bude siromašna veća je onda kada je na njenom čelu samohrana majka zbog toga što ţena u pravilu ima manju radnu sposobnost, u odnosu na muškarca češće je nazaposlena, uz velike teškoće naplaćuje izdrţavanje za dijete od oca ili ga ne uspijeva ni naplatiti. U razorenim i nestabilnim porodicama ugroţeni su najbolji interes i dobrobit djeteta, jer su zbog manjih prihoda manje i mogućnosti zadovoljavanja potreba djeteta. Porodica u kojoj su uspješno zadovoljavane sve potrebe, raspadom nerijetko dolazi u stanje nesigurnosti. Istraţivanja vršena u evropskim drţavama potvrdila su da dijete koje ţivi u jednoroditeljskoj porodici ima veće šanse da bude siromašno od djeteta koje ţivi s oba roditelja i da to siromaštvo uzrokuje brojne druge probleme. Tako prema podacima dobijenim istraţivanjima i prema statističkim podacima, u Velikoj Britaniji samohrane majke imaju dva puta veće šanse od dvoroditeljskih porodica da ţive u siromaštvu; samohrani roditelji imaju dva puta veći rizik od parova s djecom da će imati stalne niske prihode, više šansi da neće moći štedjeti, osam puta veće šanse da ţive u domaćinstvu nezaposlenih, preko dvanaest puta veće šanse da dobijaju pomoć u primanjima. Djeca koja ţive bez biološkog oca imaju dva puta veće šanse da ţive u siromaštvu i lišenosti, veće šanse od djece iz potpunih porodica da imaju emocionalne (dva i po puta veće šanse da nekada ili često budu nesretna) i mentalne probleme (dva puta veće šanse) i da bjeţe od kuće (dva puta veće šanse), imaju više problema u školi, skloni su imati probleme u odnosima s drugim, 50% veći rizik od zdravstvenih problema, veći rizik da pate od fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja. Tinejdţeri koji ţive bez biološkog roditelja imaju veće šanse da imaju probleme sa seksualnim zdravljem, da postanu roditelji, da čine prekršaje, puše, piju alkohol, uzimaju droge, ne izvršavaju školske obaveze, da budu isključeni iz škole, da napuste školu.21 Rezultati istraţivanja provedenog u Švajcarskoj takoĎer ukazuju na vezu izmeĎu porodične strukture i siromaštva. Za dijete koje ţivi u jednoroditeljskoj porodici utvrĎeno je da ima izmeĎu dva i pet puta veće šanse da bude siromašno od djeteta koje ţivi s oba roditelja, a da je pri tome rizik od siromaštva jednoroditeljskih porodica na čijem čelu su ţene („ţenske“ porodice) veći nego za jednoroditeljske „muške“ porodice. I nakon laganog smanjenja stope siromaštva za ţene na čelu jednoroditeljskih porodica (2004. godine), rizik od 20 Od ukupnog broja domaćinstava u BiH 7,5% čine samohrani roditelji sa djecom, a 38% bračni parovi sa djecom (Anketa 2011, supra note 1, str. 66) 21 O'Neil, R, op.cit. 16 �siromaštva ostao je više od 3 puta veći, dok je stopa siromaštva jednoroditeljske „muške“ porodice slična prosječnoj. U teoriji se, meĎutim, postavlja pitanje šta utiče na siromaštvo ovih ţena - da li ono zaista dolazi iz njihove porodične situacije ili i iz drugih varijabli, kao što su nivo obrazovanja, drţavljanstvo, religija?22 Povezanost strukture porodice i siromaštva uočljiva je i u Bosni i Hercegovini. Veličina siromaštva jednoroditeljskih porodica, odnosno domaćinstava samohranih roditelja je 17%, a za porodice sa samohranim majkama je veća nego za one sa samohranim očevima.23 24 2. 2. Stanovanje Usko vezani za strukturu porodice su i problemi stanovanja. U većini drţava članica Evropske unije uočeno je da je stanovanje jedna od oblasti u kojoj je sve veći broj porodica posljednjih godina suočen s teškoćama koje se negativno odraţavaju na zdravlje, dobrobit i razvoj djece, naročito one najranjivije. Mnogo djece ţivi u neadekvatnom, privremenom smještaju ili čak u nezdravim stanovima.25 Problem stanovanja je naročito izraţen po prestanku braka ili zajednice ţivota, kada jedan od bračnih ili vanbračnih partnera s djetetom o kojem se stara treba da napusti dom u kojem su do tada ţivjeli i osigura novi dom. U stuaciji kakva je danas u Bosni i Hercegovini, to će često značiti da će dijete ostati bez sigurnog utočišta, bez mogućnosti da ţivi u domu koji će odgovarati njegovim potrebama. Nerijetko će neadekvatni uslovi stanovanja ugroziti i njegovo zdravlje i dovesti u pitanje osiguranje njegovog najboljeg interesa. To će doprinijeti i povećanju rizika od siromaštva, odnosno siromaštva, čiji jedan od elemenata jeste upravo nepostojanje sigurnog doma. 22 Falter, J. M, Le divorce, facteur du pouvreté féminine, u: Transition dans les parcours de vie et construction des inégalité, sous la direction de Michel Oris et al, Presses polytechnique et universitaires romandes, Lausanne, 2009, str. 299. i 302, https://books.google.ba/books?id=3v42Koogdg0C&pg=PA297&lpg=PA297&dq=Divorce,+facteu r+du+pauvrete&source=bl&ots=GcxwWdfUfm&sig=AT1qIQ7NOggtbz1Q3YjX2f_GPMI&hl=bs &sa=X&ei=Yo3XVKyMFomWatzdgaAF&ved=0CBoQ6AEwAg#v=onepage&q=Divorce%2C% 20facteur%20du%20pauvrete&f=false, pristup 5. 11. 2014. 23 Od samohranih domaćinstava u 2011. godini (kojih je 7,5%), domaćinstva sa samohranom majkom čine 84,4%. Veličina siromaštva domaćinstava samohranih roditelja je 17%; u porodicama sa samohranim majkama je 20,3%, dok je u onim sa samohranim očevima 16,2% (Anketa 2011, supra note 1, str. 66). 24 Ista tendencija je uočena i u 2007. godini. Domaćinstva sa samohranim roditeljima predstavljala su 7,1% ukupnih domaćinstava, od kojih je 81% domaćinstava sa samohranom majkom na čelu. Veličina siromaštva domaćinstava samohranih roditelja bila je 17,9%; u domaćinstvima na čijem čelu je ţena bila je 22,4%, a u onim s muškarcem na čelu 17,3%, (Anketa o potrošnji domaćinstava u BiH 2007, supra note 16, str.15. i 54). 25 Joint Report on Social Protection and Social Inclusion 2008 Social inclusion, pensions, healthcare and long-term care, European Commission, 2008, str. 27, dostupan na: http://www.google.ba/url?url=http://ec.europa.eu/social/BlobServlet%3FdocId%3D2386%26langI d%3Den&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=od_1VIqiBImqUdzLgsAH&ved=0CBIQFjAA&u sg=AFQjCNFU5xKVn0typuhE_MnuQ5UuH16DqQ, pristup 29. 12. 2014. 17 �2. 3. Radni status roditelja Jedan od faktora koji utiče na siromaštvo djece jeste i radni status njihovih roditelja. Procjena mjere njihove povezanosti bila je predmet istraţivanja u OECD drţavama.26 Izvršena analiza stanja pokazala je da je u skoro svim ovim drţavama stopa siromaštva djece znatno veća u porodicama bez posla nego u onim u kojim bar jedan roditelj radi, u porodicama s jednim zaposlenim nego u onim s dva zaposlena, u jednoroditeljskim nego u dvoroditeljskim porodicama. Povezanost siromaštva sa statusom u zaposlenju nosioca domaćinstva je predmet analize i kod nas, sa zabiljeţenim istim trendom.27 2. 4. Obrazovanje roditelja Najznačajniji poedinačni faktor koji povećava rizik od siromaštva i socijalne isključenosti je obrazovanje, tj. njegov nivo i kvalitet. Siromaštvo je izraţenije meĎu osobama s niţim nivoom obrazovanja, najveća stopa siromaštva kod nas je kod domaćinstava čiji nosilac nema nikakvu školsku spremu.28 Kvalitetno obrazovanje dostupno svima osigurava ekonomski razvoj i sprečava siromaštvo i socijalnu isključenost. Neobrazovane i osobe sa niskim nivoom obrazovanja imaju najveći rizik od siromaštva.29Na povezanost nivoa obrazovanja i siromaštva ukazuje podatak o mnogo niţoj stopi upisa djece iz siromašnih porodica u srednje škole i na fakultete u odnosu na njihove vršnjake koji nisu siromašni.30 26 Rezultate istraţivanja Peter Whiteford and Willem Adema prezentirali su u studiji What Works Best in Reducing Child Poverty: A Benefit or Work Strategy?, OECD Social, Employment and Migration Working Papers No. 51, 2006, http://www.oecd.org/social/family/38227981.pdf, pristup 30.12.2014. 27 Podaci se ne odnose direktno na djecu, ali se iz njih moţe zaključiti i o uticaju zaposlenosti roditelja na siromaštvo djece. Stopa siromaštva u domaćinstvima čiji nosilac je nezaposlen u 2007. godini bila je 26,8% (prema: Siromaštvo u BiH 2011, supra note 16, tabela 18, strana 22). U 2011. godini procent siromašnih domaćinstava je najmanji ako je nosilac domaćinstva zaposlen (12,5%). Stopa siromaštva je 27,8% ako je nosilac domaćinstva nezaposlen ili traţi prvo zaposlenje, odnosno 24,7% ako je nosilac domaćinstva domaćica. Unutar domaćinstava sa penzionisanim nosiocem ima 15,8% siromašnih, dok je najveća stopa siromaštva unutar domaćinstava čiji nosilac je nesposoban za rad i iznosi čak 38,5% (Anketa 2011, supra note 1 str. 68). 28 Stopa siromaštva kod domaćinstava čiji nosilac nema nikakvu školsku spremu je 39,8%, kod domaćinstava čiji nosilac ima završenu osnovnu školu je 26,4%, a manja je kod domaćinstava čiji nosilac ima završenu srednju školu - 11,4% i univerzitetsko obrazozanje - 4,1%. (Anketa 2011, supra note 1, str. 67). 29 „Rano napuštanje školovanja, nedostupnost obrazovanja, nejednakost/diskriminacija u obrazovanju, obrazovanje koje nije povezano sa trţištem rada i koje ne prati nove reformske trendove, kao i loša postiguća u obrazovanju imaju za posljedicu loše obrazovane osobe, nekonkurentne na trţištu rada unutar i van zemlje što vodi socijalnoj nesigurnosti, siromaštvu i socijalnoj isključenosti.“ (Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 71) 30 U srednje škole upisano je 57,2% siromašne, a 76,4% nesiromašne djece. Visoko obrazovanje pohaĎa 9,3% siromašnih, a 27,3% nesiromašnih (ibidem, str. 74 - 75) 18 �2. 5. Nizak nivo zdravstvene zaštite Na ţivotni standard, pa onda i na siromaštvo, utiče i nivo zdravstvene zaštite. U Bosni i Hercegovini on nije zadovoljavajući, a uz to za djecu koja uţivaju zdravstvenu zaštitu nije osigurana ravnopravnost. Neosiguranjem djetetu uţivanja najvišeg mogućeg nivoa zdravlja i olakšica u pogledu ozdravljenja i oporavka vrijeĎa se pravo koje mu je priznato u Konvenciji o pravima djeteta (član 24). Nedostupnost usluga, odnosno neosiguran pristup ostvarivanju zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini posebno oteţava uslove ţivota i poloţaj pripadnika romske zajednice, raseljenih osoba i povratnika. 2. 6. Broj djece u porodici Stopa siromaštva raste s povećanjem broja djece u domaćinstvu, što potvrĎuju i podaci o siromaštvu u Bosni i Hercegovini.31 3. Pravna sredstva za smanjenje siromaštva djece Negativan uticaj siromaštva na djecu i nuţnost njegovog smanjenja, odnosno iskorjenjivanja, razlozi su za usvajanje Preporuke Komisije EU „Ulaganje u djecu: prekid ciklusa nepovoljnog poloţaja“ (2013/112/EU).32 Pri njenom donošenju uzeto je u obzir više činjenica. Jedna od njih jeste postojanje u velikoj većini zemalja EU većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za djecu nego za ukupnu populaciju, a druga je postojanje razlike izmeĎu dobrostojeće i djece koja odrastaju u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, u pogledu uspjeha u školi, uţivanja u dobrom zdravlju i ostvarenja punog potencijala kasnije u ţivotu. Pored ovoga, imalo se u vidu i sljedeće: potreba zaštite prava djeteta, borbe protiv socijalne isključenosti i diskriminacije te unapreĎenja socijalne pravde i zaštite; značaj rane intervencije i prevencije za razvoj efikasnih politika; ozbiljan uticaj u brojnim zemljama finansijske i ekonomske krize na djecu i porodice u stanju siromaštva i socijalne isključenosti; vezano za konsolidovane budţete, povećanja fiskalnih ograničenja u brojnim zemljama predstavljaju značajne izazove osiguranju da socijalne politike budu odgovarajuće i efikasne kako kratkoročno, tako i dugoročno. Drţavama članicama preporučeno je da organizuju i provode politike za uklanjanje siromaštva i socijalne isključenosti djece te za unapreĎenje dječije dobrobiti kroz multidimenzionalne strategije. Ukoliko bi drţave članice postupale u skladu s ovim preporukama, u ovoj oblasti bi se postizali dobri rezultati. Zbog njihovog značaja i zbog toga što su njima obuhvaćeni brojni 31 U 2011. godini stopa siromaštva porodica: s jednim djetetom je 12,7%; s dva djeteta 15,7%; s troje i više djece 19,7%. (Anketa 2011, supra note 1, str. 66) 32 Commission Recommendation of 20 February 2013 Investing in children: breaking the cycle of disadvantage (2013/112/EU), dostupna na: http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/ALL/?uri=CELEX:32013H0112, pristup 9. 2. 2015. 19 �pravci i mogućnosti djelovanja, navodimo smjernice u skladu s kojim je drţavama preporučeno djelovanje: 1. rukovoditi se horizontalnim principima koji se tiču borbe s dječijim siromaštvom i socijalnom isključenošću kroz integrisane strategije koje će osigurati ne samo dječiju materijalnu sigurnost, već i unaprijediti jednake mogućnosti, tako da sva djeca mogu ostvariti svoj puni potencijal; 2. razvijati integrisane strategije zasnovane na tri osnovna stuba: a) pristup odgovarajućim resursima (podrţati uključivanje roditelja na trţište rada i osigurati odgovarajući ţivotni standard kroz kombinovanje pogodnosti); b) pristup kvalitetnim sluţbama (smanjiti nejednakost u mlaĎoj dobi investiranjem u obrazovanje i brigu u ranom djetinjstvu, poboljšati uticaj sistema obrazovanja na jednake mogućnosti, poboljšati spremnost sistema zdravstva za rješavanje potreba djece u nepovoljnim situacijama, pruţiti djeci sigurno odgovarajuće stanovanje i ţivotnu sredinu, poboljšati podršku porodici i kvalitet alternativnog smještaja); c) pravo djece na učešće (podrţati učešće sve djece u igri, rekreaciji, sportu i kulturnim aktivnostima te uspostaviti mehanizme koji unapreĎuju učešće djece u donošenju odluka koje utiču na njihove ţivote); 3. dalje razvijati neophodne dogovore o upravljanju, primjeni i praćenju stanja (jačati sinergiju pojedinih sektora i poboljšati stanje upravljanja te jačati korištenje pristupa zasnovanog na činjenicama); 4. u potpunosti koristiti relevantne instrumente (rješavati dječije siromaštvo i socijalnu isključenost kao ključno pitanje u okviru Strategije Evropa 2020 i mobilisati relevantne finansijske instrumente EU). Na kraju Evropskog semestra u oblasti dječijeg siromaštva i dobrobiti, Evropsko vijeće je u junu 2014. godine drţavama članicama uputilo pojedinačne preporuke o ekonomskoj i fiskalnoj politici.33 Preporuke se meĎusobno razlikuju, ali su one koje su upućene drţavama s visokom stopom siromaštva 34 uglavnom zajedničke, odnose se na iste oblasti u kojima treba da preduzimaju aktivnosti i mjere radi ublaţavanje siromaštva: povećanje zaposlenosti (nekim zemljama je preporučeno i preduzimanje aktivnosti radi unapreĎenja zaposlenosti ţena), odnosno povećanje učešća na trţištu rada, posebno smanjenjem finansijske destimulacije rada i povećanjem pristupa trţištu rada za ugroţene grupe, jačanje sluţbi za zapošljavanje; obrazovanje mladih i sprečavanje ranog napuštanja školovanja, promjene u sistemu obrazovanja 33 Overview of 2014 country specific recommendations (CSRs) related to the Investing in Children Recommendation, dostupno na: http://www.google.ba/url?url=http://europa.eu/epic/docs/2014final-csrs-on-invchildren.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=2Uv4VLTCAcP8Us6ygbAK&ved=0CBIQFj AA&usg=AFQjCNGT3SLHNYnwGYhVO5ljoug7kQq18w, pristup 13. 2. 2015. 34 Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litvanija, Rumunija i Španija (ibidem). 20 �modernizacija sistema kvalifikacija i osiguranja kvaliteta; poboljšanje dostupnosti i efikasnosti socijalnih usluga i transfera za djecu, odnosno jačanje efikasnosti i transparentnosti sistema socijalne zaštite; nesmanjivanje pogodnosti dodatnih plaćanja nakon ponovnog zapošljavanja; razmatranje sistema poreza i pogodnosti; poboljšanje šema porodične podrške i kvaliteta sluţbi koje favorizuju domaćinstva s djecom s niskim primanjima. 3. 1. Reforma sistema socijalne zaštite Potreba stvaranja i primjene socijalnih programa kao jako bitna za uklanjanje/smanjenje siromaštva naglašena je i u Izvještaju UNICEF-a, a polazeći od toga da je smanjenje siromaštva u nekim drţavama postignuto kroz socijalne transfere.35 Kao primjer zemlje u kojoj je smanjenje monetarnog siromaštva postignuto kroz socijalne i poreske transfere, odnosno kroz sistem socijalnih davanja i naplate poreza, moţe se navesti Francuska. ovo je ostvareno u 2010. godini uvoĎenjem prelevmana, porodičnih i socijalnih prestacija te stambenih pomoći. Porodične prestacije, karakteristične za porodičnu politiku, posebno su pomogle porodicama s troje ili više djece i jednoroditeljskim porodicama.36 Sredstvo za smanjenje siromaštva kod nas moţe se i mora pronaći u okviru sistema socijalne zaštite. Postojeći sistem karakterišu široka socijalna prava priznata velikom krugu korisnika, ali ne i postojanje dovoljno finansijskih sredstava u budţetima, tako da svi korisnici ne mogu dobiti novčane naknade i usluge na koje imaju pravo. Pri tome korisnici u entitetima i kantonima nemaju jednak poloţaj, ne ostvaruju na isti način i u istim iznosima pomoć. Isto vaţi i za dječiju zaštitu. Najizraţeniji nedostatak ovog sistema jeste to što korisnici kojima je pomoć najpotrebnija, oni koji su najsiromašniji, ostaju bez nje i bez mogućnosti da zadovolje stvarne potrebe. Naime, udio naknada za socijalnu zaštitu u ukupnom budţetskom konsolidovanju Bosne i Hercegovine je veliki - 38,4% u 2012. godini (u 2007. godini bio je 31,5%). Trošenjem 4% BDP-a na ove naknade, svrstavamo se meĎu zemlje s izrazito visokim nivoom potrošnje na socijalnu zaštitu.37 MeĎutim, od ukupnog iznosa budţetskih novčanih naknada najsiromašnija petina stanovništva prima samo 17,3%, što je puno manje od njihovih stvarnih potreba. Ovu tendenciju budţetskih novčanih naknada prate i transferi za ukupnu socijalnu zaštitu, tako da je najsiromašnija petina primila 15,5% naknada, dok je petina koja je najmanje siromašna primila 25,4%. Napredak je (u odnosu na 2007. godinu) zabiljeţen kod dječije zaštite i zaštite porodica sa djecom: najsiromašnija petina stanovništva primila je 25,4%, a najmanje siromašna 35 Children of the recesion, supra note 11, str. 30. Rapport du gouvernement sur la pauvreté en France, décembre 2012, str. 4. i 26, dostupno na: http://www.ladocumentationfrancaise.fr/var/storage/rapports-publics/124000654/0000.pdf, pristup: 12. 1. 2015. 37 Od zemalja iz okruţenja jedino Hrvatska ima veću potrošnju (oko 4,3% BDP-a), dok je u zemljama OECD-a prosjek 2,5% BDP-a (Strategija socijalnog uključivanja BiH, supra note 3, str. 43) 36 21 �petina 18,6%, te kod naknada socijalne zaštite: 20% najsiromašnijih prima 40,3% naknada.38 Nesmanjivanje siromaštva u BiH u posmatranom periodu najbolji je pokazatelj neefikasnosti sistema socijalne zaštite i nuţnosti njegove reforme. Ona je, istina, izvršena početkom 2009. godine uz finansijsku podršku Svjetske banke, ali novčane naknade i usluge još uvijek nisu usmjerene prema stvarnim potrebama korisnika. Postojeći nivo ukupne potrošnje na novčane naknade po osnovu različitih programa socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini, zasnovan na doprinosima, Svjetska banka smatra fiskalno neodrţivim, posebno „ako se ima u vidu prijeteći učinak globalne finansijske i ekonomske krize na drţavne prihode.“39 U situaciji kakva je u našoj drţavi, s malim šansama za postizanjem značajnijih rezultata upotrebom sredstava koja se preporučuju i primjenjuju u bogatim, ekonomski razvijenim zemljama,, nuţno je što prije reformisati sistem dječije i socijalne zaštite, preusmjeravanjem socijalnih davanja.40 3. 2. Osiguranje prava djeteta i pravde za djecu Uspješna borba protiv siromaštva moguća je samo ako se ovaj problem posmatra i rješava iz perspektive prava djeteta, priznatih i zagarantovanih u Konvenciji o pravima djeteta te pravde za djecu. Na potrebu osiguravanja pravde za djecu, kao vaţan aspekt u borbi za smanjenje siromaštva, ukazuje se i u okviru UN.41 Siromaštvo se ne manifestvuje samo kao monetarno, kao nemanje dovoljno materijalnih sredstava. Djeca koja ţive u siromašnim domaćinstvima pogoĎena su i na brojne druge načine, upravo naglašene od UN-a: djeca su najugroţenija u kontaktu sa zakonom kao ţrtve, svjedoci i prestupnici, češće se odriču svojih prava, ugroţenija su eksploatacijom, često im je teţe traţiti i dobiti odštetu, a sve to ih povlači još dublje u siromaštvo.42 Povezanost siromaštva s vladavinom prava (u koju je uključena i pravda za djecu), na koju se ukazuje u 38 Prema: Izvještaj o razvoju BiH, supra note 3, str. 58. Strategija socijalnog uključivanja BiH, supra note 3, str. 38 - 39. 40 „Ţivot i razvoj djece u Bosni i Hercegovini ugroţeni su niskim prirodnim priraštajem, izostankom razvojne populacione politike na nivou Bosne i Hercegovine, siromaštvom velikog broja djece, nemogućnošću pristupa sve djece sistemu zdravstvene njege i zaštite, posebno djece Roma. Siromaštvo i teţak ţivot velikog broja nezaposlenih roditelja neposredno ugroţavaju ţivot djece. Kako se navodi u "Smjernicama za prepoznavanje socijalno isključenih kategorija djece u Bosni i Hercegovini”, ne postoje politike socijalne uključenosti na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini i nijedno tijelo se ne bavi uzrocima siromaštva, pa su mjere prvenstveno reaktivne i bave se samo posljedicama siromaštva i socijalne isključenosti.“ (Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za period 2012 - 2014, str. 26. i 60, https://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/alternativni-izvjestaj-ostanju-prava-djeteta-u-BiH.pdf) 41 Approche de la justice pour les enfants commune aux entités du système des Nations Unies Mars 2008, Approche commun de l`ONU de la justice pour les enfants Mars 08, http://www.google.ba/url?url=http://www.unrol.org/files/ApprocheJusticeEnfants_Final.doc&rct=j &frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=tZm1VI67NYrraK_ZgsgE&ved=0CEMQFjAI&usg=AFQjCNG RS-HnIG5xbFDhR8H-bf-nfGtlKA, pristup 13. 1. 2015. 42 ibidem, str. 7. 39 22 �literaturi, bilateralnim i multilateralnim aktima, upućuje na zaključak da smanjenju siromaštva doprinosi pravno osnaţivanje, pristup pravdi i funkcionisanje pravosudnog sistema. Pravilno funkcionisanje i dostupnost pravosudnog sistema pretpostavke su za traţenje prava i prevazilaţenje lišenosti, socijalne isključenosti i uskraćivanja prava. Njihovim ispunjenjem osigurava se i siromašnim osobama, uključujući djecu, da budu pravno osnaţene, što povratno djeluje na sve aspekte ţivota djeteta, izmeĎu ostalog na samozaštitu i samopoštovanje, pa onda i na njegov skladan razvoj uz uţivanje svih prava. Osim toga, pravilnim funkcionisanjem pravosudnog sistema moţe se i preventivno djelovati na druge povrede i tako okončati ciklus nasilja i siromaštva. Zbog ovakve uloge pravosudnog sistema i pravnog osnaţivanja osoba u smanjenju siromaštva, agencije UN u strategije za smanjenje siromaštva integrišu pravdu za djecu.43 Ovaj aspekt, odnosno komponenta borbe protiv siromaštva ne smije se zanemariti, izmeĎu politika dječijih prava i strategija za borbu protiv siromaštva mora postojati uska veza i zajedničko dejstvo. Bez ovog sadejstva implementacija prava priznatih djetetu, odnosno pravda za djecu ne moţe se u potpunosti osigurati.44 Bez stvaranja uslova za pravilan rast i razvoj djece njihove potrebe ne mogu biti zadovoljene; bez uspješno uspostavljene saradnje sistema zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite te razvijenog sistema socijalnih usluga djeca ne mogu realizovati svoja prava. 3. 3. Pružanje pomoći porodicama Rješenje problema siromaštva, u smislu njegovog smanjenja ili uklanjanja, je u pruţanju pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njenih članova, osiguravanjem jednakog pristupa zadovoljavanju njihovih primarnih potreba te pristupa odgovarajućim sluţbama i ustanovama već u ranom djetinjstvu, kako bi se već u tom ţivotnom dobu smanjila, odnosno uklonila nejednakost djece. Najznačajnije je pri tome djeci osigurati jednake mogućnosti i jednak pristup sistemu obrazovanja i zdravstva.45 Ovakvom pomoći porodicama, naročito jednoroditeljskim i onim s više djece, koje su najizloţenije riziku od siromaštva, svoj djeci bi se dale jednake šanse i prilike za pravilan i zdrav razvoj i odrastanje, a u isto vrijeme i povećao osjećaj dostojanstva i samopoštovanja, čija ugroţenost i ozbiljna narušenost je dalekoseţna posljedica siromaštva. Time bi se doprinijelo i prekidanju ciklusa siromaštva, izbjeglo bi se da djeca koja su 43 ibidem, str. 7-8. To da je u osiromašenom društvu u Bosni i Hercegovini smanjena mogućnost ostvarivanja prava velikog broja djece naglašeno je u Alternativnom izvještaju o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za 2014. godinu. Kao kategorije koje povećavaju rizik od socijalne isključenosti i siromaštva djece navedena su djeca iz siromašnih porodica, romska djeca i pripadnici manjina, djeca s invaliditetom i posebnim potrebama, djeca bez roditelja i roditeljskog staranja, djeca bez zdravstvene zaštite, djeca iz povratničkih porodica ili raseljenih porodica, vaspitno zanemarena djeca i djeca delinkventi. (Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini za period 2012 - 2014. str. 61, supra note 40) 45 Na ovome se insistira i u Izvještaju UNICEF - a, Children of the recesion, supra note 11, str. 42. 44 23 �odrasla u siromaštvu ostanu u tom stanju i kao odrasle osobe. Obrazovanje, odnosno povećanje ulaganja u obrazovanje je ključno za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti; izmeĎu njih postoji direktna veza: viši nivo obrazovanja omogućava veću mogućnost zaposlenja i manju mogućnost da će se biti siromašan. 3. 4. Stvaranje mogućnosti zapošljavanja roditelja Vaţno sredstvo za iskorjenjivanje siromaštva je stvaranje roditeljima mogućnosti da se zaposle, da rade kod kuće, odnosno na daljinu te da imaju fleksibilnije radno vrijeme. Time bi se spriječilo da zbog zaposlenosti trpi njihov porodični ţivot, kao i da zbog materinstva, odnosno očinstva izgube posao.46 Pomoć je neophodna i roditeljima koji su zaposleni, ali čiji prihodi nisu dovoljni za pokrivanje osnovnih ţivotnih potreba. Garantovanjem osnovnih prihoda ovakvim porodicama, kroz povećana ulaganja u politike i programe socijalne zaštite, moguće je preventivno djelovati na smanjenje siromaštva.47 3. 5. Reforma porodičnopravnih ustanova Smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva nemoguće je ako ne postoji politička volja da se to učini. Zbog njenog nepostojanja izostaje primjena sredstava koja su inače na raspolaganju, ali isto tako i uvoĎenje novih sredstava. Ako bi oni koji su siromašni učestvovali u rješavanju problema siromaštva i odlučivali, za ovaj problem bi se brţe našao pravi odgovor. Navedeno vaţi upravo za situaciju koja postoji u Bosni i Hercegovini. Kada se recesiji, postupku tranzicije, ekonomskoj nerazvijenosti, padu javnih prihoda i investicija, stalnom rastu i odrţavanju nezaposlenosti doda i ovaj faktor, ostaje jako malo toga što moţe ohrabriti. Rezultati se mogu postići u okviru postojećih porodičnopravnih ustanova, aktivnijim učešćem nadleţnih organa i korištenjem svih zakonskih ovlaštenja. Pojedina zakonska rješenja, čija primjena bi umanjila siromaštvo djece, ne primjenjuju se zbog toga što organi i tijela obavezana na donošenje podzakonskih propisa ne izvršavaju svoje obaveze. 1. Najbolja ilustracija posljedice ovakvog propuštanja i neodgovornog ponašanja je nemogućnost organa starateljstva da, u skladu s odredbom člana 237. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine osigura sredstva za izdrţavanje djeteta iz budţetskih sredstava Federacije, onda kada roditelji i druge osobe obavezne na izdrţavanje djeteta nisu u 46 Na značaj ovih mogućnosti vezanih za zapošljavanje roditelja ukazuje se u Promoting Empowerment of People in achieving poverty eradication, social integration and full employment integration and full employment and decent work for all, Department of Economic and Social Affairs Division for Social Policy and Development, str. 8, dostupno na: http://www.google.ba/url?url=http://www.un.org/esa/socdev/publications/FullSurveyEmpowerme nt.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=FIrkVN2vCsGUpzagng&ved=0CB4QFjAC&usg=A FQjCNGpozAOiNH_8cD_XPDFfvhQuIkfvQ, pristup 5. 11. 2014. 47 Children of the recesion (supra note 11), str. 41. 24 �stanju podmirivati potrebe izdrţavanja djeteta. Ova nemogućnost je posljedica neosiguranja sredstava u budţetu za ovu namjenu i neodgovornog ponašanja onih koje je Vlada Federacije BiH obavezala na preduzimanje aktivnosti radi stvaranja uslova za primjenu navedene odredbe.48 2. Izmjenama i dopunama zakonskog ureĎenja izdrţavanja, ali i dosljednom i pravilnom primjenom vaţećih zakonskih rješenja moţe se smanjiti broj djece koja zbog neizvršavanja obaveze roditelja da ih izdrţavaju dolaze u stanje siromaštva. Najprihvatljivijim za osiguranje izdrţavanja ove djece čini nam se uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja, bilo njegovim plaćanjem iz posebno ustanovljenog fonda, bilo direktnom isplatom iz budţetskih sredstava.49 3. Organu starateljstva treba da se stvore pretpostavke za uspješno izvršavanje obaveza u oblasti izdrţavanja djece, normiranih Porodičnim zakonom. Ako bi on bio u mogućnosti postupati u skladu s ovim zakonom – pokrenuti u ime djeteta postupak za dosuĎenje i povećanje izdrţavanja, odnosno izvršni postupak za naplatu izdrţavanja onda kada to propušta uraditi roditelj s kojim dijete ţivi, manji broj djece bi ostajao bez izdrţavanja. U praksi treba iskoristiti zakonom predviĎenu mogućnost obezbjeĎenja izdrţavanja djeteta i na teret bliskih krvnih srodnika, onda kada roditelji nisu u stanju izdrţavati dijete niti će to biti u skoroj budućnosti. U okviru sudskog postupka za dosuĎenje izdrţavanja, sud i organ starateljstva treba da se aktivno uključe kako bi se djetetu, udovoljavajući zahtjevima načela hitnosti, osigurala sredstva za podmirenje njegovih potreba. 4. Na smanjenje siromaštva moţe se preventivno djelovati sprečavanjem raspada porodice i smanjenjem broja jednoroditeljskih porodica. U tom smislu bi više paţnje trebalo da se pokloni otklanjanju poremećenosti, odnosno uzroka koji dovode do nje i do razvoda braka, odnosno faktičkog prestanka bračne i vanbračne zajednice. To se moţe postići drugačijim normiranjem sadrţaja posredovanja/mirenja, u skladu sa zahtjevima postavljenim u evropskim dokumentima i imajući u vidu rješenja prihvaćena u uporednom pravu. U praksi naročita paţnja treba 48 U februaru 2014. godine Vlada FBiH zaduţila je Federalno ministarstvo pravde da, kao predlagač i obraĎivač Porodičnog zakona FBiH, dopuni član 237. ovog Zakona u cilju jasnijeg odreĎivanja nadleţnosti te da pristupi izradi podzakonskog akta koji će detaljnije urediti pitanje načina osiguravanja sredstava iz Budţeta FBiH namijenjenih za izdrţavanje djeteta. Uz to, zaduţeno je Federalno ministarstvo finansija da, u saradnji s Federalnim ministarstvom pravde i Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike, razmotri mogućnosti za formiranje alimentacionog fonda i Vladi dostavi prijedlog za rješenje ovoga problema. Rezultati su, meĎutim, izostali. 49 Više o ovome: Bubić, S, Sistem akontativnog plaćanja izdržavanja za djecu – moguće rješenje za smanjenje rizika od siromaštva, Zbornik radova – XII MeĎunarodno savjetovanje "Aktualnosti graĎanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse“, Neum, 21 - 23. 6. 2014, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar 2014. 25 �da se pokloni postizanju sporazuma roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja, a posebno o izdrţavanju djeteta. 3. 6. Uvođenje ustanove porodični dom U cilju smanjenja siromaštva, odnosno rizika od siromaštva, posebno onog čiji uzrok je struktura porodice i problemi stanovanja, prijedlog de lege ferenda je uvoĎenje u domaće pravo, u uporednom pravu široko prihvaćene, ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog reţima koji bi za porodični dom i predmete domaćinstva vaţio u toku trajanja braka i zajednice ţivota, a naročito nakon njihovog prestanka. Porodični dom je stan ili kuća u kojem porodica ţivi, gdje se odvijaju svi sadrţaji porodičnog ţivota bračnih ili vanbračnih partnera i njihove djece i zadovoljavaju njihove svakodnevne potrebe. Bez obezbijeĎenog ovakvog utočišta ne moţe se ni zamisliti uspješno funkcionisanje porodice, bilo da se radi o dvo - ili jednoroditeljskoj porodici. Nepostojanje sigurnog utočišta za porodicu, odnosno loši uslovi stanovanja su jedan od elemenata definicije siromaštva. Ako dijete, po prestanku braka ili zajednice ţivota njegovih roditelja, mora s roditeljem koji će se starati o njemu napustiti dom u kojem su do tada ţivjeli, to će vrlo često, s obzirom na nedostajući stambeni prostor u Bosni i Hercegovini i visoke cijene stanova i zakupnine, značiti da će ono ţivjeti u domu koji neće odgovarati njegovim potrebama, u kojem će nerijetko biti ugroţeno njegovo zdravlje i ostvarivanje ostalih prava, odnosno njegov najbolji interes. UvoĎenje posebnog reţima zaštite porodičnog doma i predmeta u njemu drţavama je još 1981. godine preporučilo Evropsko vijeće. Polazeći, izmeĎu ostalog, od toga da u svim drţavama nisu dovoljno zaštićena prava bračnih partnera koja se tiču porodičnog doma i predmeta domaćinstva, kao i od značaja izjednačenja bračnih partnera u ovoj oblasti, u Preporuci br. R (81) 1550 Komitet ministara je preporučio vladama drţava članica da osiguraju prava bračnih partnera da stanuju u porodičnom domu i koriste namještaj i druge predmete u njemu namijenjene za potrebe porodice. To bi trebalo da urade donošenjem zakona ili njihovim izmjenama, kada su one potrebne, u skladu s principima iz dodatka ove Preporuke i uzimanjem u obzir mogućnosti prihvatanja sistema suvlasništva i ko-zakupa kao sredstava za jačanje prava stanovanja u porodičnom domu. Prema principima, svaki akt jednog bračnog partnera koji šteti pravu na stanovanje u porodičnom domu ili korištenju predmeta domaćinstva, preduzet bez saglasnosti drugog bračnog partnera, moţe se poništiti ili sankcionisati na drugi odgovarajući način. U slučaju razvoda ili rastave, ova prava se mogu dodijeliti isključivo jednom bračnom partneru, a u 50 Recommendation No. R (81) 15 of The Committee of Ministers to Member States on The Rights of Spouses relating to The Occupation of The Family Home and The Use of The Household Contents (Adopted by the Committee of Ministers on 16 October 1981 at the 338th meeting of the Ministers' Deputies), u: Council of Europe Achievements in the Field of Law, Strasbourg, August 2008, dostupno na: http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/family/Achievements%2008_08.pdf 26 �slučaju smrti jednog bračnog partnera drugi moţe nastaviti stanovati u porodičnom domu i koristiti sve ili dio predmeta domaćinstva. Poseban zaštitni reţim za porodični dom, kojim se šire ili uţe derogiraju atributi vlasništva i pravila bračnog reţima,51 uspostavljen je u velikom broju evropskih zemalja. U nekim zakonima on vaţi samo za vrijeme trajanja braka, 52 a u drugim i nakon prestanka braka, odnosno zajednice ţivota. Za iznalaţenje mogućeg rješenja za naše zakonodavstvo u ovoj oblasti, razmotrena su rješenja zakonodavstava koja normiraju širu zaštitu - francuskog, njemačkog, austrijskog53 i onih iz okruţenja. Zaštita se u većoj mjeri osigurava za vrijeme trajanja braka, kada se u većini zakona zabranjuje jednom bračnom partneru raspolaganje porodičnim domom bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Dodjeljivanjem porodičnog doma i predmeta domaćinstva u slučaju odvojenog ţivota i razvoda braka ne pruţa se u uporednom pravu isti stepen zaštite djeci i bračnom partneru. U dijelu stranih zakona vrši se prenos prava vlasništva, a u dijelu se zasniva samo zakup doma. Mogućnost prenošenja porodičnog doma s jednog na drugog bračnog partnera normirana je u njemačkom GraĎanskom zakoniku ukoliko ovaj na kojeg se vrši prenos, uzimajući u obzir najbolje interese djece koja ţive s njim u domaćinstvu i okolnosti na strani bračnih partnera, zavisi od njegove upotrebe više nego drugi bračni partner, ili ako je takav prenos pravičan iz drugih razloga (§1568a stav 1). Pod istim uslovima bračni partner moţe zahtijevati da drugi bračni partner prenese i preda mu predmete domaćinstva koji su zajedničko vlasništvo (§ 1568b stavovi 1. i 3). U austrijskom pravu bračni dom,54 koji u skladu s bračnim reţimom ne bi trebalo da bude predmet podjele, dijeli se ako je to dogovoreno, ukoliko zaštita vitalnih potreba drugog bračnog partnera zavisi od daljeg korištenja bračnog doma ili ako njegovo dalje korištenje olakšava zadovoljavanje potreba zajedničkog djeteta. Isto vaţi i za predmete domaćinstva ako zaštita vitalnih potreba drugog bračnog partnera zavisi od njihovog daljeg korištenja (§ 82 stavovi 1. i 2. Zakona o braku). U francuskom pravu sud moţe na porodičnom domu koji je u vlasništvu jednog bračnog partnera odobriti zakup drugom bračnom partneru koji vrši pojedinačno ili zajednički roditeljsku vlast nad djecom koja stanuju u 51 O ovom derogiranju u francuskom pravu v. Revel, J, Fiche de niveau 4. Droit de la famille / Liberté des conventions matrimoniales / Régime primaire /2007, Le logement de la famille, http://www.france-jus.ru/upload/fiches_fr/Le%20logement%20de%20la%20famille.pdf, pristup 3 .9. 2014. 52 Takvo rješenje postoji u hrvatskom pravu i pravu Engleske i Velsa, ali je u ovom drugom sudska praksa uvela zaštitu i u slučaju razvoda braka. Najpoznatija i najuticajnija odluka o ovome, donesena u predmetu Mesher p. Meshera („Mesher“), još 1973. godine, postala je obrazac za hiljade slučajeva o kojim je odlučivano nakon toga. U posljednje vrijeme se dovodi u pitanje opravdanost ovakvog odlučivanja (Important family law cases: Mesher v Mesher by John Bolch, June 25, 2014, http://www.marilynstowe.co.uk/2014/06/25/important-family-law-cases-mesher-vmesher-by-john-bolch/, pristup 5. 3. 2015). 53 U njemačkom i austrijskom pravu koristi se termin bračni (Ehewohnung), a u francuskom pravu porodični dom (le logement de la famile). 54 U sudskoj praksi se kao bračni smatra dom u kojem bračni partneri zajedno stanuju ili su, u slučaju razvoda, donedavno stanovali, ali isto tako i dom koji nije nikada korišten, već je bio namijenjen da to bude (prema Roth, M, National report: Austria, August 2008, str. 10, dostupan na: http://ceflonline.net/wp-content/uploads/Austria-Property.pdf, pristup 3. 1. 2015) 27 �porodičnom domu, ako je to u njegovom interesu, a najduţe do punoljetstva najmlaĎeg djeteta (član 285-1 C.C.).55 U slovenačkom pravu stan koji je vlasništvo jednog bračnog partnera samog ili zajedno s trećom osobom ili na kojem on ima neko drugo stvarno pravo, sud će, u cjelini ili djelimično, dodijeliti na korištenje drugom bračnom partneru ukoliko on nema drugi odgovarajući stan i ako bi zbog drugačije odluke nastala izuzetno teška ţivotna situacija za njega i za djecu. Ovo dodjeljivanje moţe se izvršiti samo na ograničeni vremenski period – na onoliko koliko je potrebno da se bračni partner i djeca prilagode novoj situaciji i urede ţivotne odnose, a najduţe na šest mjeseci, uz mogućnost produţenja za najviše šest mjeseci. Za korištenje stana predviĎeno je plaćanje naknade, čiji iznos odreĎuje sud na zahtjev bračnog partnera vlasnika, osim ako bračni partner nema dovoljno sredstava za ţivot. U slučaju zajedničkog vlasništva na stanu, sud moţe na zahtjev jednog bračnog partnera obavezati drugog da mu prepusti na korištenje stan u kojem zajedno ţive ili su ţivjeli, ili dio tog stana, ukoliko je to korisno za dijete, a uzimajući u obzir stambene potrebe bračnih partnera i njihove legitimne interese (član 112. Porodičnog zakona iz 2011. godine). U razmatranim zakonima (osim slovenačkom) zaštićen je i bračni dom uzet u zakup. U njemačkom pravu bračni partner koji je ostao ţivjeti u bračnom domu stupa u zakup na mjesto bračnog partnera zakupoprimca doma, čija obaveza je da izvrši prenos zakupa, a ako su oba partnera zakupoprimci, on sam nastavlja zakupni odnos (§1568a stav 3. BGB). U francuskom pravu sud kojem je podnesen zahtjev za razvod ili rastavu moţe dodijeliti pravo zakupa porodičnog doma jednom bračnom partneru, vodeći računa o porodičnim i društvenim interesima, a drugom bračnom partneru moţe priznati pravo na naknadu ili odštetu (član 1751. stav 2. C.C.). U slučaju smrti bračnog partnera, preţivjeli bračni partner kozakupoprimac ima isključivo pravo zakupa porodičnog doma, osim kada ga se izričito odrekao (član 1751. stav 3. C.C.). Austrijski zakonodavac, uz odreĎena ograničenja, normira mogućnost dosuĎivanja doma na korištenje bračnom partneru koji nije zakupoprimac, uz odreĎivanje razumne naknade. Njegovo pravo stanovanja, neprenosivo na drugo lice, traje samo dok ne zaključi novi brak ili registrovano partnerstvo (član 88. stav 2. ABGB). Zaštita maloljetne djece i roditelja koji se o njima stara osigurava se, u vezi sa njihovim stanovanjem, i u zakonodavstvu zemalja u okruţenju. U odnosu na veći dio zakonodavstava, ovdje su ograničenja vlasništva uţa. Zaštita porodičnog doma u zakonodavstvu Srbije i Crne Gore osigurana je ustanovljenjem, na stanu čiji vlasnik je jedan bračni partner, prava stanovanja (habitatio) u korist djeteta i drugog bračnog partnera - roditelja koji vrši roditeljsko pravo. Uslov za njegovo dosuĎenje je da dijete i roditelj koji vrši 55 Ova pravila su sadrţana u GraĎanskom i Trgovačkom zakoniku (Code civil, Version consolidée du code au 22 décembre 2014, http://www.google.ba/url?url=http://codes.droit.org/cod/civil.pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa= U&ei=TPrRVOOgJYOBUd_EgYgL&ved=0CC8QFjAF&usg=AFQjCNFu7mnnpMCEUQEuwva C9XpobFUvHw, pristup 4. 2. 2015) 28 �roditeljsko pravo nemaju pravo vlasništva na useljivom stanu i da ono ne predstavlja očiglednu nepravdu za bračnog partnera – vlasnika. Pravo stanovanja je vremenski ograničeno – traje do punoljetstva djeteta (članovi 194. Porodičnog zakona Srbije i 309. Porodičnog Zakona Crne Gore).56 Hrvatski Obiteljski zakon iz 2014. godine57 štiti porodični dom samo tokom trajanja braka i samo onaj koji predstavlja bračnu stečevinu,58 u kojem stanuje jedan bračni partner i djeca nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsko staranje.59 Pravo stanovanja u porodičnom domu sud moţe odrediti u korist samo jednog roditelja sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsko staranje, a najduţe do razvrgnuća suvlasništva na porodičnom domu. Ovaj roditelj se moţe obavezati na plaćanje paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje reţijskih troškova porodičnog doma. Pri odlučivanju o pravu stanovanja i najamnini sud mora voditi računa o načelu srazmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u porodičnom domu i postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja. Zahtjev za stanovanje u porodičnom domu moţe se odbiti ako ukupni prihodi bračnih partnera ne bi mogli osigurati troškove odvojenog stanovanja i ţivota bračnih partnera i djece (član 46). Imajući u vidu potrebu zaštite najboljeg interesa maloljetnog djeteta, ostvarivanja njegovih prava i zaštite od siromaštva, zakonodavci u Bosni i Hercegovini bi trebalo da ovlaste sud da, u korist bračnog partnera s kojim ostaju ţivjeti maloljetna djeca nakon prestanka braka ili zajednice ţivota, ustanovi pravo stanovanja (habitatio). Kao i u uporednom pravu, i kod nas bi odluka suda trebalo da zavisi od oklonosti konkretnog slučaja: od toga da li je porodični dom, kao dio bračne stečevine suvlasništvo bračnih partnera ili je vlasništvo jednog od njih, ili ga je pak uzeo u zakup jedan ili oba bračna partnera. 56 Vrhovni kasacioni sud Srbije je, u odluci povodom revizije bračnog partnera vlasnika stana, naglasio da interesu maloljetne dece moraju biti podreĎeni svi ostali interesi. To što roditelj vlasnik stana neće moći izdavati stan na kojem se ustanovljava habitatio u korist maloljetne djece ne moţe biti od uticaja na odluku o tome „jer interes tuţenog za sticanje imovinske koristi mora biti podreĎen najboljem interesu maloletne dece za ostvarenje prava na stanovanje.“ (Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev. 3036/2010(2) od 14.07.2010. godine, dostupna na: http://www.overa.rs/pravo-stanovanja-deteta-je-u-interesu-roditelja-koji-vrsi-roditeljskopravo.html (pristup 1. 9. 2014) 57 Povodom ocjene saglasnosti ovog Zakona s Ustavom pokrenut je postupak i privremeno obustavljeno izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se preuzimaju na osnovu njega (Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I-3101/2014, Zagreb, 12. 1. 2015, str. 45, dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_01_5_96.html, pristup 3. 3. 2015). 58 Ovakvo rješenje se kritikuje kao nesveobuhvatno i diskriminatorno u odnosu na druge vlasničkopravne sisteme; ističe se da dovodi u pitanje saglasnost ove odredbe „s prvom odredbom prvog načela Priloga uz Preporuku Vijeća Europe br. (81) 15 o pravu bračnih drugova na korištenje obiteljskog doma.“ (Hrabar, D,, u: Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I3101/2014, Zagreb, 12.1.2015, str. 45, supra note 57) 59 Zaštita je osigurana zabranom koja je inače sadrţana u skoro svim pravima: nemogućnošću raspolaganja porodičnim domom i otkazom ugovora o najmu porodičnog doma bez saglasnosti bračnog partnera, izjavljene na zakonom predviĎen način (član 32. stavovi 2 i 3). 29 �Prijedlog de lege ferenda jeste da se, u toku trajanja braka, zabrani bračnom partneru vlasniku porodičnog doma da ga otuĎi ili optereti, a u slučaju da porodični dom ulazi u bračnu stečevinu, da se zabrani jednom bračnom partneru da njime raspolaţe bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Onda kada je porodični dom uzet u zakup, prijedlog je da se bračnom partneru koji je zaključio ugovor o zakupu zabrani njegovo otkazivanje bez saglasnosti drugog bračnog partnera. Njegova saglasnost mogla bi biti zamijenjena saglasnošću suda, pri čijem davanju bi trebalo da se vodi računa o zaštiti najboljeg interesa djece koja ţive s drugim bračnim partnerom u porodičnom domu i o stambenim potrebama bračnih partnera. Zaštita porodičnog doma nakon prestanka braka ili bračne zajednice treba da se osigura normiranjem mogućnosti ustanovljenja prava stanovanja u porodičnom domu u vlasništvu jednog bračnog partnera u korist djece i drugog bračnog partnera - roditelja s kojim će ţivjeti djeca. Time bi se zaštitio interes djece i ovog bračnog partnera – osiguralo bi im se da nastave stanovati u porodičnom domu nakon prestanka braka ili zajednice ţivota bračnih partnera. MeĎutim, ni interes bračnog partnera vlasnika stana ne smije ostati nezaštićen, već se mora osigurati ograničavanjem ovog prava uslovima i rokom. Uslovi koji bi se mogli normirati su: da djeca i roditelj s kojim ona ţive nemaju drugi odgovarajući stan u koji mogu useliti; da bi za njih, bez dosuĎenja ovog prava, nastala izuzetno teška ţivotna situacija; ako bi nastavljanje stanovanja u porodičnom domu olakšalo zadovoljavanje potreba djece; da dosuĎenje prava stanovanja ne predstavlja očiglednu nepravdu za bračnog partnera vlasnika stana. Pravo stanovanja bi trebalo i da se vremenski ograniči – do punoljetstva najmlaĎeg djeteta. Ovakvim rješenjem bi se u manjoj mjeri nego u dijelu uporednog prava ograničilo pravo vlasništva bračnog partnera vlasnika porodičnog doma, pa bi se izbjegli mogući prigovori na uvoĎenje ustanove porodičnog doma i na reţim njegove zaštite.60 Onda kada bračni partner koji ostaje stanovati u porodičnom domu moţe, bez rizika od siromaštva, plaćati naknadu za korištenje porodičnog doma, sudu bi trebalo ostaviti mogućnost da ga na to obaveţe. Ukoliko porodični dom čini bračnu stečevinu, prijedlog je da se sudu ostavi mogućnost da odredi, na zahtjev bračnog partnera, pravo stanovanja u njemu u korist bračnog partnera s kojim ţive maloljetna djeca, uzimajući u obzir stambene potrebe bračnih partnera i djece, a naročito korisnost takvog rješenja za djecu. 60 Vezano za uvoĎenje posebnog reţima zaštite porodičnog doma u Srbiji i Hrvatskoj, istaknut je prigovor njegove neustavnosti, s obzirom da se njime ograničava pravo vlasništva. Odgovori dati u pravnoj teoriji na ovaj prigovor su sljedeći: 1. ovo ograničenje nije jedino poznato u pravu, a postoji u brojnim stranim pravima u kojima je pravo vlasništva skoro neprikosnovena ustanova (Kovaček, Stanić, G, Dete u porodici sa jednim roditeljem: Izdržavanje i porodični dom, Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi Sad 2008, vol. 42, br. 1-2, str. 349 – 350). 2. pošto se ovdje htjelo zaštititi djetetovo pravo na porodični ţivot, ne bi se moralo nuţno utvrditi postojanje povrede prava vlasništva, barem ne takve koja bi bila nesrazmjerna cilju koji se htio postići - zaštita djeteta (Jakovac-Lozić, D, u: Rješenje Ustavnog suda RHrvatske Broj: U-I-3101/2014, Zagreb, 12.1.2015, str. 45, supra note 57) 30 �4. Zaključak U Bosni i Hercegovini, u sadašnjoj ekonomskoj situaciji, s malim izgledima za skori izlazak iz krize i u odsustvu političke volje, ne moţe se očekivati da će do smanjenja siromaštva doći izdvajanjem finansijskih sredstava većih od do sada ulaganih u ovu svrhu. Rezultati se ipak mogu i moraju postići; smanjenju ili bar ograničenju siromaštva moţe doprinijeti sljedeće: - kreiranje i primjena socijalnih programa, odnosno nastavljanje započete reforme sistema socijalne zaštite, kako bi se novčane naknade i usluge usmjerile korisnicima koji su najsiromašniji i kojima su one najpotrebnije; - stvaranje pretpostavki za nadleţne organe da u predmetima koji se tiču izdrţavanja aktivnije učestvuju u postupku i preduzimaju sve aktivnosti na koje su ovlašteni, odnosno obavezani radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta; - uvoĎenje u domaće pravo ustanove porodičnog doma i posebnog reţima za njega i predmete domaćinstva koji bi vaţio u toku trajanja braka i zajednice ţivota, a naročito nakon njihovog prestanka, kako bi se bar dijelom uklonili problemi stanovanja roditelja s kojim nakon prestanka braka ili zajednice ţivota ostaju ţivjeti djeca, problemi koji su uzroci njihovog siromaštva; - uvoĎenje sistema akontativnog plaćanja izdrţavanja, bilo njegovim plaćanjem iz posebno ustanovljenog fonda, bilo direktnom isplatom iz budţetskih sredstava; - drugačiji i efikasniji angaţman nadleţnih tijela radi sprečavanja raspada porodice, kako izmjenom zakonskog ureĎenja ustanove posredovanja, tako i stvaranjem uslova za posredovanje u svim slučajevima poremećenih porodičnih odnosa, a ne samo vezano za razvod braka. Znači, neki od uzroka siromaštva mogu se ukloniti, odnosno moţe se smanjiti njihov uticaj na siromaštvo djece. Upravo tome se mora pokloniti posebna paţnja pri preduzimanju mjera i aktivnosti od nadleţnih organa i tijela. Pri tome je najpoţeljnije stvaranje mogućnosti roditeljima da se zaposle, odnosno da rade na način koji neće ugroziti pravilno ostvarivanje roditeljskog staranja. Problem siromaštva djece moguće je uspješno riješiti samo ako mu se pristupa iz perspektive prava djeteta i osiguravanja pravde za djecu, posebno onu najranjiviju. 31 �Dr. Suzana Bubić, full professor Faculty of Law, University Dţemal Bijedić Mostar CHILD POVERTY – CAUSES AND MEANS OF ITS REDUCING Summary: In this paper the author, after analyzing the concepts of absolute and relative poverty, social exclusion and the risk of poverty, considers the problem of child poverty and its causes in Bosnia and Herzegovina and in european countries. The causes are the same, but in Bosnia and Herzegovina they appear in a more severe form, because of the recession, economic underdevelopment, transition and a large unemployment. This makes it harder to eliminate them – to find and apply the means of reducing child poverty. The author states the following means: changes in the social protection system; resolving the problems from the children's rights perspective; assisting families to meet the needs of their members; removing deficiencies in the legal regulation of family institutions and in the work of the competent authorities; the introduction of the system of advance payment of support and the introduction of the institution of the family home or special regime which would apply to the family home and household. Keywords: poverty and risk of poverty, social protection, rights of the child, the family home, the right to housing 32 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2986 Title A name given to the resource SIROMAŠTVO DJECE – UZROCI I SREDSTVA ZA NJEGOVO SMANJENJE Author Author BUBIĆ, Suzana Abstract A summary of the resource. Autorica u radu, nakon analize pojmova apsolutnog i relativnog siromaštva, socijalne isključenosti i rizika od siromaštva, razmatra problem siromaštva djece i njegove uzroke u Bosni i Hecegovini i u evropskim zemljama. Uzroci su isti, ali su u Bosni i Hercegovini, zbog recesije, ekonomske nerazvijenosti, tranzicije te velikog broja nezaposlenih, prisutniji i izraženiji. Zbog toga je teže i otkloniti ih, odnosno pronaći i primijeniti sredstva za smanjenje siromaštva. Autorica kao ova sredstva navodi izmjene u okviru sistema socijalne zaštite, rješavanje problema iz perspektive prava djeteta, pružanje pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njihovih članova, uklanjanje propusta u uređenju postojećih porodičnopravnih ustanova i u radu nadležnih organa, uvođenje sistema akontativnog plaćanja izdržavanja te uvođenje ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog režima koji bi važio za porodični dom i predmete domaćinstva. Ključne riječi: siromaštvo i rizik od siromaštva, socijalna zaštita, prava djeteta, porodični dom, pravo stanovanja Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6d1da3fea4e1d532e82321e1d2d711f9.pdf 0e489017d12c7076e3447a8ae8934d17 PDF Text Text Academic CV Mine Biniş Public Finance, University of İzmir Katip Çelebi Faculty of Economics and Administrative Sciences İzmir Katip Çelebi Üniversitesi Çiğli Ana Yerleşkesi İzmir 35620 Tel: +90 232 329 35 35 elifasahin@gmail.com EDUCATION 2007-2011 DOKUZ EYLUL UNIVERSITY, IZMIR Doctoral Degree, Public Finance 2005-2007 SULEYMAN DEMIREL UNIVERSITY, ISPARTA Master of Public Finance 2000-2004 SULEYMAN DEMIREL UNIVERSITY, ISPARTA Bachelor’s Degree Master Thesis: Title: Effectiveness of Public Financial Decision Making Process and the Function of Internal Audit Doctoral Thesis: Title: Performance Based Budgeting System as an Instrument of Performance Management in the Public Sector: The Examples of Metropolitan Municipalities WORK EXPERIENCE 2013- Izmir Katip Çelebi University Public Finance Department-Assistant Professor 2005- 2007 Suleyman Demirel University Public Finance Department-Research Assistant ACADEMIC EVENTS - ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe ve İbrahim Attila ACAR (2014), “Kamu İnovatif Satın Alma Politikası ve Bölgesel Kalkınma”, içinde: Türkiye’de Bölgesel Kalkınma ve Teşvik Politikaları, (ed. Mine Nur Bozdoğan), Nobel Yayıncılık, 1. Basım. �- - - - - - - - - - - - - ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe (2014), “Türkiye’de Mahalli İdare Bütçeleri ve Sorunları”, içinde: Mali Yerinden Yönetim: Teori, Kavramsal Açıklamalar ve Türkiye’ye İlişkin Değerlendirmeler, (ed. Mustafa SAKAL, Ahmet KESİK, Tekin AKDEMİR), Nobel Yayıncılık, 1. Basım, Nisan, 332-354. ÇİÇEK, Hüseyin Güçlü, Elif Ayşe ŞAHİN İPEK, Süleyman DİKMEN (2014), “Terörün Kamu Finansmanındaki Etkisinin Vergi Cennetleri Kapsamında Değerlendirilmesi”, içinde: Prof. Dr. Şükrü Kızılot’a Armağan, Gazi Üniversitesi İİBF Yayını, Ocak, 404- 425. ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe ve Mustafa SAKAL ve Hüseyin Güçlü ÇİÇEK (2014), “Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi ve Diğer Bütçeleme Sistemlerinden Farklılıkları Üzerine Bir Değerlendirme”, Soyoekonomi, 2014-2, July-December. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN İPEK (2014), “Kamu Kurumlarında İç Denetim Faaliyetinin Etkinliği: Ege Bölgesi Alan Araştırması”, Kamu Mali Denetimi konulu 29. Türkiye Maliye Sempozyumu (16-20 Mayıs), değerlendirme ve yayın aşamasında. ŞAHİN İPEK, Elif Ayşe (2013), Kamu Kesiminde Performans Yönetim Aracı Olarak Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi: Büyükşehir Belediyeleri Örneği, Türkiye Belediyeler Birliği Yayınları, Ankara. ÇİÇEK, Hüseyin Güçlü ve Elif Ayşe ŞAHİN İPEK (2013), “Performans Yönetiminin Amaç- Araç Uyumu Tartışması ve Performans Esaslı Bütçeleme Sistemi”, Maliye Dergisi, S. 165, Temmuz-Aralık, 290-315. ŞAHİN, Elif Ayşe (2011), İç Denetimin Kamu Mali Karar Alma Süreçlerine Etkisi, Seçkin Yayınları, Ankara. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2011), “Stratejik Yönetimin Geleceği Açısından Performans Esaslı Bütçeleme Sisteminin Uygulamada Etkinliği Sorunu”, içinde: Küreselleşme ve Kamu Yönetiminde Dönüşüm, (ed. Ahmet KESİK ve Hasan CANPOLAT), Seçkin Yayınları, Ankara. ŞAHİN, Elif Ayşe (2010), “Anayasal İktisat Perspektifinden Gelişmiş Ülkelerde Kamu Borçlanmasını Sınırlayıcı Kurallar”, içinde: Mali Kurallar Maliye Politikası Yönetiminde Yeni Bir Eğilim: Vergi, Harcama, Borçlanma vs. Üzerine Kurallar ve Sınırlamalar, (ed. C.C. AKTAN, A. KESİK, Fatih KAYA), T.C. Maliye Bakanlığı Strateji Geliştirme Başkanlığı Yayın No: 2010/ 408, Ankara, 229- 46. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “5018 Sayılı Kanun Çerçevesinde Gelir İdaresinde Değişim Çalışmalarının Değerlendirilmesi”, Prof. Dr. Mualla Öncel’e Armağan Cilt II, (ed. E. AKÇAOĞLU ve İ.S. AKMAN), Ankara Üniversitesi Hukuk Fakültesi Yayını, Ankara, 557- 93. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Plan-Bütçe İlişkisi Açısından İç Denetim”, Maliye Dergisi, S.156, Ocak- Haziran, 83- 103. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Anayasal İktisatın Temel Felsefesi ve Türkiye’de Uygulanabilirlik Koşulları”, Osmangazi Üniversitesi Sosyal Bilimler Enstitüsü Dergisi, C.10, S.1, Haziran, 75- 114. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2009), “Küresel Mali Kriz Ekonomide Paradigma Değişiminin Sinyali Mi?”, Uluslararası Davras Kongresi (24- 27 Eylül) Bildiriler Kitabı, Isparta, 51- 76. SAKAL, Mustafa ve Elif Ayşe ŞAHİN (2008), “Kamu Kurumlarında Performans Ölçümü ve Sayıştay Denetimi İlişkisi: Türkiye’deki Uygulamalar Bakımından Bir Değerlendirme”, Sayıştay Dergisi, S.68, Ocak- Mart, 3- 28. ACAR, İbrahim Attila ve Elif Ayşe ŞAHİN (2008), “Yerel Yönetimlerde Mali Yönetim-Stratejik Planlamadan İç Denetime Arayışlar”, Sakarya Üniversitesi 1. �Ulusal Yerel Yönetimler Sempozyumu (23- 24 Ekim) Bildiriler Kitabı, Sakarya, 85104. RESEARCH INTERESTS Public financial management, public budgeting, internal audit and internal control. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2841 Title A name given to the resource SOCIAL CAPITAL INCREASE OF CONDUCT FOR SCHOOL HEAD TEACHER PERCEPTIONS Author Author Berk Karacan, Emine Karacan, Huseyin Abstract A summary of the resource. In a society, group or institution in other words, all that is needed the cooperation of the people in the social structure and social capital important have a decisive impact. Especially intense social relationships and interactions are deemed important in schools. To reveal teachers' perception regarding the objective increase social capital they exhibit behaviors of school principals is aimed in this study. This study in our schools of social capital headmaster of investment in the school all aspects successful interaction, school culture to the development, school goals and objectives easier realization will pave the environment permits the formation of providing crucial to be seen. This research is a qualitative study. In the study science subjects design was used. Qualitative research in the tradition of the maximum variation sampling method for sampling in accordance with the working group composed of 12 teachers were selected. Data collection methods have been used as a semi-structured interview technique. In the study, "content analysis" was performed. According to the results of the study of the behavior of school principals to increase social capital, increase engagement among teachers in schools, providing collaboration, and improve communication in school will contribute to establish confidence as shown. School principals, school owners understand the social capital to protect, not to harm the accumulated capital, social capital will work to develop and manage effectively providing behaviours are required. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a9cbe0c17802f0cf9b54410d5a3b3a8e.pdf 465dbc5949ef05da71349b494b8b4466 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova The Court Settlement – a New Approach to Resolving Disputes Mr. sci. Asmira Bešić Općinski sud u Tuzli, stručni saradnik e-mail: asmira.besic@hotmail.com Sažetak: Sudska nagodba je jedan od načina rješavanja građanskopravnih sporova. Regulisana je odredbama važećeg Zakona o parničnom postupku FBiH, ali je nedovoljno primjenljiva. Sudska nagodba je dispozitivna parnična radnja kojom stranke uređuju svoje odnose, neposredno pred sudom. Cilj je smanjenje broja predmeta, zadržavanje ili poboljšanje poslovnih odnosa, obostrano zadovoljstvo stranaka bez isčekivanja sudske odluke. Nedostaci se ogledaju u prigovorima nepristrasnosti sudije, stranke slobodno ne izražavaju svoje misli jer se izlažu riziku vezanosti izjavama i prijedlozima u slučajevima da pregovori ne uspiju. Međutim, sudija kao stručna osoba može jasno i pravno strankama obrazložiti pravnu prirodu njihova spora, pozicije u sporu, a prema iznijetim činjenicama i dokazima, u određenim slučajevima direktno pred strankama pročitati i upoznati stranke sa važećom odredbom zakona. Ključne riječi: mirno rješavanje sporova, nepristrasnost sudije, interes stranaka, izmiritelj. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152110 Historija članka Dostavljen: 14.06.2014. Recenziran: 12.01.2015. Prihvaćen: 23.01.2015. Mirenje je oblik rješavanja sporova na temelju interesa, kada izmiritelj usmjerava znatnu pozornost prema uspostavljanju prekinute komunikacije među strankama, vodeći računa o emocijama i poremećenim odnosima. Rad razmatra sudsku nagodbu i mirenje, kao neophodne u praksi rješavanja sporova u BiH. Cilj rada je da ukaže na neophodnost u prihvatanju i regulaciji instituta mirenja koji bi uz postojeću regulaciju sudske nagodbe trebao predstavljati novi pristup sudije u rješavanju sporova. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 251 �Mr. sci. Asmira Bešić Abstract: The court settlement is one way of resolving civil disputes. Regulated by the provisions of the applicable Code of Civil Procedure Federation of Bosnia and Herzegovina, but is not sufficiently applicable . The court settlement is dispositive procedural action by which parties regulate their relations to be dispositive, immediately before the court. The aim is to reduce the number of cases, preservation or improvement of business relations, the mutual satisfaction of the parties without the expectation of judicial decisions. The disadvantages are reflected in the impartiality of judges objections, the parties can not freely express their thoughts, because they run a risk of attachments that his statements and proposals in case the negotiations fail. However, the judge as a professional person can clearly and legally parties to explain and explain the legal nature of their dispute, their position in the dispute, and to set out the facts and evidence, in some cases, directly in front of customers to read and learn about the party with the applicable provisions of relevant laws. Ključne riječi: mirno rješavanje sporova, nepristrasnost sudije, interes stranaka, izmiritelj. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152110 Historija članka Dostavljen: 14.06.2014. Recenziran: 12.01.2015. Prihvaćen: 23.01.2015. Mediation as an alternative method of dispute resolution found is very broad and successful application in practice of resolving disputes in modern western societies. The paper discusses a court settlement and mediation, as required in the practice of dispute resolution in BiH. The aim is to point out the necessity of accepting and regulating institution of conciliation with the existing regulation of court settlement should represent a new approach to judges in resolving disputes. 252 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova 1. Uvod U zapadnim i susjednim zemljama, pravosuđe je manje opterećeno jer se mnogi sporovi riješe nagodbom. Bosanskohercegovačko pravosuđe karakterišu nagomilani predmeti, sporovi koji se rješavaju godinama i strankama koje se iscrpljuju u višegodišnjim procesima. Kako bi se smanjio broj zaostalih predmeta i poboljšala efikasnog rada, provode se razne metode: „Planovi rješavanja starih predmeta“1, održavaju se okrugli stolovi kao jedna od aktivnosti Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa,2 prenose se nadležnosti sa suda na notare, podstiču se postupci medijacije, itd. Sudska nagodba, kao jedan od načina rješavanja sporova, ugovor je kojima stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati. Kao jedan od načina rješavanja sporova pronašla je veoma uspješnu primjenu u praksi rješavanja zapadnih zemalja i susjednih zemalja, npr. Hrvatske i Slovenije. U svakoj od tih zemalja stvorene su formalne pretpostavke za potpunu primjenu zakonskih odredbi o sudskoj nagodbi kao mirnom načinu rješavanja spora. U Hrvatskoj je 24.10.2003. g. stupio na snagu Zakon o mirenju.3 Brčko Distrikt BiH je prije ostalog dijela BiH kroz odredbe Zakona o parničnom postupku4 uveo 1 Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u nastavku VSTV BiH) je na svojoj vanrednoj sjednici održanoj 01. i 02. decembra 2010. godine u Mostaru, između ostalog, donijelo zaključak kojim je usvojilo Uputstvo za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta (u nastavku Uputstvo). U cilju adekvatnog praćenja pravilne primjene Uputstva VSTV je Odlukom broj 08-02-1710/2011 od 12. maja 2011.godine, kao stalno tijelo, formirao Stalnu komisiju za praćenje implementacije Uputstva za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta i efikasnosti pravosuđa (u nastavku Stalna komisija), koja će pored navedenog, pratiti i procenat riješenih starih predmeta na mjesečnom nivou u skladu sa Uputstvom, te na temelju rezultata analiza predlagati konkretne mjere VSTV-u u pogledu preduzimanja određenih koraka potrebnih za uspostavljanje efikasnosti pravosuđa. www.hjpc.ba/pr/msword/RealizacijaPlanovaI2012ver2.doc, 26. oktobar 2013. 2 Projekt unapređenja efikasnosti pravosuđa ima za cilj promociju alternativnih načina rješavanja spora. Voditelji projekta su VSTV BiH i Kraljevina Norveška i Švedska. 3 Zakon o mirenju, Narodne novine RH br. 163/03. Člankom 1. Zakona o mirenju uređuje se mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. 4 Stari Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. 5/2000, 1/2001, 6/2002, odredio je da u slučaju da stranke ne postignu nagodbu pred sudijom, upućuju se na rješavanje spora pred drugim parničnim sudijom istog suda. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 253 �Mr. sci. Asmira Bešić posredovanje, koje ima elemente medijacije. Primjenjivao se u svim građanskim i porodičnim stvarima.5 U FBiH, sudska nagodba kao jedan od načina rješavanja sporova, zajedno sa medijacijom regulisana je odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH,6 ali je nedovoljno primjenljiva. Razlozi su različiti: nedovoljna regulacija, stranke nisu dovoljno upoznate sa mogućnosti rješenja spora sudskom nagodbom, stranke žele dobiti sudsku presudu, sudija nije neutralan jer kada stranke ne postignu sporazum on je ovlašten da donese odluku o njihovom sporu, stranke nisu slobodne u izražavanju, jer se boje rizika vezanosti svojim izjavama u slučaju da pregovori ne uspiju, sadržaj i provedbu nagodbe određuje sudija, pri čemu se neke sudije drže veoma krutih pravnih stavova u potrazi za odgovarajućim rješenjem, dakle nisu im bitni interesi u pozadini, ili zastupnici stranaka nisu ovlašteni za zaključenje sudske nagodbe, najčešće općinska pravobranilaštva. Predmet ovog rada je sudska nagodba kao učinkovit način rješavanja građanskopravnih sporova. Prednosti sudske nagodbe najbolje se ogledaju kroz mogućnosti u primjeni jer je regulisana pozitivnim propisima. Uloga sudije, pri tome, ne smije biti pasivna, načelo nepristrasnosti sudije mora se široko posmatrati, komunikacijske vještine su neizostavne. Sve to nije dovoljno za širu primjenu sudske nagodbe jer je potrebno stvoriti formalne pretpostavke koje će se u ovom radu izložiti, a u svijetlu prijedloga de lege ferenda. 2. Istorijat razvoja načina rješavanja sporova Od nastanka čovječanstva pa do danas postojali su odnosi između dvije ili više strana koji imaju nepomirljive stavove, tzv. konflikti. Zavisno od stepena razvoja društveno ekonomskih odnosa, konflikti su se rješavali na različite načine. Kao najznačajniji mogu se izdvojiti načini rješavanja na temelju moći, prava i interesa. Rješavanje sporova na temelju moći, tipično je bilo za period prvobitne zajednice, robovlasništva i feudalizma, a rješavanje sporova na temelju moći i prava vezuje se za period kapitalizma te razvoja države. Strankama u sporovima pomagale su treće 5 „U BiH postupak posredovanja primijenjen je u parničnoj proceduri Brčko Distrikta BiH. Postupak posredovanja ili medijacije vodi sudija posrednik ili medijator ukoliko ne postoje procesne smetnje za dalje vođenje parnice“, R.Račić, „Postupak posredovanja u parničnoj proceduri Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“, Centar za promociju civilnog društva, Pravni savjetnik, mjesečni stručni časopis, 4/2004, 43. 6 Zakon o parničnom postupku FBiH - ZPP, Službene novine FBiH, br. 53/03., 73/05. i 19/06. 254 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova nepristrasne osobe da se iznađe sporazum i rješenje prije utemeljenja sudskog, od države organiziranog i prisilom praćenog, načina rješavanja sporova.7 Sa pojavom države i prava, sporovi se rješavaju uz primjenu državnog aparata koji primjenjuje apstraktne pravne norme i rješava pojedinačne slučajeve. Sa brzim razvojem nauke i tehnologije, razvojem ekonomskih odnosa, komunikacija, te pojavom demokratije društveni odnosi postaju tako široki da država sa svojim pravosudnim sistemom nije bila u mogućnosti da ih reguliše. Društvo, pa i država su bili prinuđeni da potraže alternativu, koja se u početku odnosila na vansudske, a u zadnje vrijeme i sudske načine rješavanja spornih odnosa: mirenje, nagodba ili medijacija. Prilikom suočavanja sa konfliktom, sve više se akcenat stavlja na interese stranaka i razlike u nivoima zahtjeva koje stranke u konfliktu iznose kao željena rješenja.8 Strana iskustva pokazuju mirenje kao jedan od načina rješavanja sporova. U SAD-u, mirenjem i drugim alternativnim načinima, prije petnaestak godina rješavalo se preko 90 % trgovačkih sporova, u Njemačkoj oko 20 %, a i Engleska ima korisna iskustva i rezultate.9 Dok se u razvijenim pravnim sistemima uveliko primjenjuju i učinkoviti su alternativni načini rješavanja sporova, u bosanskohercegovačkom pravu još uvijek se pronalaze i izučavaju načini i oblici suđenja za rješavanje sporova. Nagodba nije novi način rješavanja sporova, nego način u koji bi morale biti uvrštene savremene metode i tehnike s ciljem efikasnosti u provođenju poznatog načina rješavanja spornih odnosa. 3. Načini rješavanja sporova u Bosni i Hercegovini Zakon o parničnom postupku FBiH,10 prije 2003. g., regulisao je samo jedan način rješavanja sporova mirnim putem, a to je sudska nagodba kojom se 7 M.Lasić, „Europska smjernica 2008/52/EZ o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima“, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XXI, 2010, 131. 8 „Tokom mirenja traži se rješenje koje je u interesu obje stranke, pri tome izmiritelj mora u prvom redu obratiti pozornost na ponovno uspostavljanje komunikacije između stranaka kako bi one bile u stanju pregovarati. Za razliku od sudskog postupka, ovjde se svi detalji spora iznose na vidjelo, a ne samo njihova pravna interpretacija“, S.Šimac, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro dd Zagreb, 6/2004,100-110. 9 M.Lasić, 131. 10 Službene novine FBiH, br. 42/98. i 3/99. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 255 �Mr. sci. Asmira Bešić rješavao najmanji broj sporova. Za to vrijeme i prije u nekim zemljama mirenjem se rješavalo preko 90 % predmeta (poput SAD-a), a u drugim zemljama otvarane su mogućnosti za rješavanje sporova nagodbom (poput Austrije, Njemačke i Norveške). BiH kao zemlja u tranziciji, kojoj je u interesu da prati evropske standarde, donošenjem sada važećeg ZPP-a uvodi novi institut rješavanja sporova, a to je „medijacija“. Medijacija je jedan od načina tzv. „alternativnog rješavanja sporova“ prihvaćen u velikom broju zemalja koji je trebao naći mjesto i u BiH.11 Medijacija predstavlja vansudski način rješenja spora uz pomoć trećeg nepristrasnog lica, tzv. medijator. Ukoliko je povodom spora u toku sudski postupak, principe i postupak medijacije, uslove za obavljanje medijacije i ulogu medijatora u procesu, te pretpostavke i rokove za vođenje postupka medijacije, regulisani su donošenjem Zakona o postupku medijacije.12 Od aprila 2004. do aprila 2006. godine trajali su pilot projekti uvođenja medijacije u predmetima Osnovnog suda Banja Luka i Općinskog suda Sarajevo, koje je realizovalo Udruženje medijatora u BiH uz pomoć programa za razvoj poduzetništva u Jugoistočnoj Evropi.13 U tom periodu održano i provedeno je oko 600 medijacija od kojih je oko 56% završeno dogovorom stranaka. U oko 90% slučajeva stranke koje su potpisale sporazum, dobrovoljno su ga djelimično ili u potpunosti izvršavale, što je značilo da medijacija i djeluje, jer se ti predmeti neće vraćati u izvršni postupak. Prihvatanje i zakonsko regulisanje postupka medijacije jedan je od elemenata sveobuhvatne reforme sudskog sistema od kojeg se očekivalo da će smanjiti ogroman broj zaostalih predmeta koji su trebali završiti pred sudom. Medijacija se pokazala kao pogodan i brz način rješavanja sporova, ali samo dok je trajao pilot projekat jer 11 Z.Kulenović et al., Komentar Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005, 166. 12 Službeni glasnik BiH br. 37/04. 13 Udruženja medijatora u BiH, glavni je nosilac ideje i aktivnosti u uvođenju i primjeni medijacije u Bosni i Hercegovini. Udruženje je osnovala grupa polaznika programa obuke „Treća neutralna strana“ koju je provodio Kanadski institut za rješavanje sukoba, u okviru projekta jačanja kapaciteta i edukacije zaposlenih u institucijama i organizacijama koje djeluju na polju ljudskih prava, povratka izbjeglica i interetničkog pomirenja (1998.-2002.). U ovoj obuci u najvećem broju učestvovali su aktivisti nevladinih organizacija, socijalne službe, prosvjetni radnici, a od 2000. godine za program obuke se zainteresovao i sve veći broj sudija i tužilaca. Program je obuhvatao teorijsku i praktičnu obuku o pristupima rješavanju sukoba, neutralnosti, facilitaciji, medijaciji, rješavanju sukoba u grupama, itd. 256 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova nakon što je pilot projekat završen stranke su same morale da snose troškove postupka medijacije, što je po ocjeni šire javnosti jedan od osnovnih uzroka što medijacija BiH nije se pokazala kao uspješan alternativni način rješenja sporova. U to vrijeme kao i sada odredbe ZPP-a FBiH upućivale su sud i stranke na mogućnost zaključenja sudske nagodbe. Iako je takav način rješenja spora bio jeftiniji u odnosu na medijaciju, rijetko se primjenjivao. Posljedica potrebe stranaka da spor riješe sa manje troškova i nedovoljna primjena zakonske mogućnosti rješavanja sporova sudskom nagodbom, dovela je do velikog broja sudskih predmeta, koji su dalje proizvela velika opterećenja, prije svega za ekonomiju ali i za druge odnose poput domaćih i inostranih ulaganja. Sve navedeno, rezultiralo je prvim treninzima inostranih stručnjaka za stavljanje fokusa na sudsku nagodbu. Provode se aktivnosti u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa, s ciljem promocije alternativnih načina rješenja spora i smanjenja broja zaostalih predmeta, te poboljšanje efikasnosti u njihovom radu. 4. Sudska nagodba kao jedan od načina rješavanja sporova Sudska nagodba je poravnanje stranaka o predmetu spora. Sudska nagodba je dispozitivna parnična radnja kojom stranke uređuju svoje odnose kojima mogu slobodno raspolagati, pri čemu sud neće uvažiti ona raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.14 Stranke u parnici ne moraju dokazivati poseban pravni interes za zaključenje sudske nagodbe. Za razliku od ZPP-a FBiH koji nagodbu definiše kao dispozitivnu parničnu radnju, Zakon o parničnom postupku Republike Hrvatske sadrži odredbu o obaveznosti nagodbe. Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja takve tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora.15 U Njemačkoj već više godina postoji model obveznog mirenja, propisan odredbama Uvodnog zakona za njemački zakon o parničnom postupku, na osnovu kojeg su pojedine njemačke zemlje donijele zakone kojima se u pojedinostima uređuje navedena materija.16 14 Član 3. ZPP-a. Član. 186 a. Zakona o parničnom postupku RH – ZPP RH, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11 i 25/13. 16 S.Krešimir, „O mirenju kao alternativnom načinu rješavanja privatnopravnih sporova“, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2007, 13. 15 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 257 �Mr. sci. Asmira Bešić Sudsku nagodbu stranke mogu zaključiti tokom cijelog postupka, do njegovog pravosnažnog okončanja pa i tokom postupka pred drugostepenim sudom. ZPP FBiH nije predvidio posljedice zaključenja sudske nagodbe nakon što je donesena prvostepena presuda. Ni pravna teorija i sudska praksa nisu izgradile stavove, tako da postoji više mišljenja. Prema jednom mišljenju rješenje ovog problema bi se trebalo kretati od stava po kome bi sud trebao konstitutivnom odlukom ukinuti donesenu presudu, pa do stava po kome bi samo zaključivanje sudske nagodbe oduzimalo pravno značenje pobijanoj presudi, jer uzrokuje gašenje parnice u stadiju u kome presuda još nije postala pravosnažna.17 Ovakva nedoumica o pravnim posljedicama zaključenja sudske nagodbe bi se mogla riješiti jednostavno izmjenama Zakona o parničnom postupku FBiH koji bi propisao obavezu prvostepenog suda da bez odgode provjeri kod drugostepenog suda da li je odlučeno o povodu žalbe, te ga obavijesti o namjeri stranaka da zaključe nagodbu. Drugostepeni sud bi u takvom slučaju morao zastati s postupkom, dok se postupak zaključenja nagodbe ne dovrši. Sud pred kojim je nagodba zaključena rješenjem bi morao staviti van snage prvostepenu odluku i utvrditi da je tužba povučena, osim ako stranke nešto drugačije nisu dogovorile u sudskoj nagodbi.18 Zakonske odredbe o zaključenju sudske nagodbe ne ograničavaju stranke da sklope nagodbu izvan suda i tokom cijelog postupka, samo im nameću obavezu da obavijeste sud, npr. povlačenjem tužbe od strane tužitelja bez da objašnjava zašto je to učinio. Mirenje kao jedan od načina rješavanja sporova, regulisano je odredbama Zakona o obligacionim odnosima-ZOO.19 Prema članu 19. ZOO-a, sudionici u obaveznim odnosima dužni su da svoja uzajamna prava i obaveze rješavaju uzajamnim popuštanjem. Za zaključivanje sudske nagodbe uzajamno popuštanje stranaka nije obavezno. Regulacijom sudskog poravnjanja, strankama nije oduzeto pravo da vansudskim putem riješe spor. Međutim, sudska nagodba daje strankama određenu sigurnost jer ima snagu izvršnog naslova,20 dok takvo svojstvo vansudsko poravnanje nema. 17 Triva-Belajec-Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986, 472. Vidjeti slično u članku 321. stavak 8. ZPP RH-e. 19 Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Službeni list R BiH, br. 2/92,13/93, 13/94. 20 Član 91. ZPP.a 18 258 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Sudska nagodba je i sudijama jedan od najdražih načina okončanja sudskih postupaka jer se postiže obostrano zadovoljstvo stranaka bez isčekivanja nepovoljne sudske odluke. I troškovi postupka su svedeni na minimum, ne zahtijeva se izrade pismenog otpravka presude sa obrazloženjem, a samim tim ni obaveza pružanja pravne zaštite samo jednoj od stranaka u postupku. 5. Aktivna uloga sudije u zaključenju sudske nagodbe, mogućnosti i ograničenja Aktivnosti sudije prilikom zaključena sudske nagodbe imperativnog su karaktera jer su jasno određene članom 88. ZPP-a. Iz dikcije tog člana proizilazi dužnost suda da na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost tokom cijelog postupka nastoji da stranke zaključe sudsku nagodbu. To nastojanje se ogleda kroz obavezu ocjene sudije, kada je to osnovano, da strankama predloži sudsko poravnanje, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.21 Shodno tome, sudija će kada ocijeni da je potrebno radi pokušaja mirnog rješenja spora, postavljati pitanja strankama i nastojati razjasniti sporna pitanja, pokušat će utvrditi u kojim dijelovima njihovog spornog odnosa postoji najmanje nesporazuma, itd. Nakon što sudija utvrdi činjenice oko kojih su se stranke usaglasile i oko kojih nisu, trebao bi ih predočiti strankama i neposredno dovesti u vezu sa daljnim troškovima postupka ukoliko do nagodbe ne dođe. U ranijoj teoriji, smatralo se da sud strankama koje pokazuju volju za mirnim rješenjem spora može pomoći tako što će im ukazati na uslove pod kojima bi to mogle postići, a kad je potrebno, postavljanjem pitanja strankama razjasniti obim i sadržinu njihovog sporazuma.22 Aktivna uloga sudije prilikom zaključenja sudske nagodbe, ne znači da sud ima obavezu i pravo da stranke konstantno navodi na zaključenje nagodbe ili da inzistira da stranke istu zaključe. Sud je dužan da strankama ukaže na mogućnost zaključenja sudske nagodbe, te da se aktivno uključi na način da strankama predloži 21 „Prije svega da bi raspravni sudac mogao strankama uopće predložiti da se njihov spor okonča sudskom nagodbom potrebno je da je isti dobro upoznat sa predmetom, da dobro poznaje pravnu problematiku u svezi merituma spora i da isti ocijeni da je u određenom slučaju moguće spor riješiti sudskom nagodbom“, D.Kontrec, „Uloga raspravnog suca radi mirnog rješavanja sporova u građanskim predmetima“, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2006, 167. 22 B.Poznić, Građansko procesno pravo, Beograd 1989, 337. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 259 �Mr. sci. Asmira Bešić kako da se nagode.23 Sudija bi morao jasno i pravno obrazloženo objasniti strankama pravnu prirodu njihovog spora, kao i njihove pozicije u sporu, obzirom na iznijete činjenice i dokaze.24 Problemi koji mogu proizaći iz nastojanja sudije da stranke zaključe sudsku nagodbu su prigovori nepristrasnosti sudije, zatim što tužilac ukoliko smatra da ima jak uticaj u parnici kada sud uputi prijedlog za zaključenje sudske nagodbe, može shvatiti kao negativno stajalište suda u odnosu na njegov mogući uspjeh, odnosno može smatrati da sud prejudicira buduću odluku. Ograničenja sudije u nastojanjima zaključenja sudske nagodbe, imajući u vidu odredbu člana 88. ZPP-a, ne mogu se utvrditi na prvi pogled jer se radi o odredbi koja je imperativnog karaktera i nalaže sudu dužnost da nastoji da stranke zaključe sudsku nagodbu. Prema nekim mišljenjima, ograničenja sudije u zaključivanju sudske nagodbe, ogledaju se u obavezi očuvanja sudske nepristrasnosti, ne vršenje pritiska ili uticaj na volju stranke da zaključi sudsku nagodbu, stavljanjem u izgled eventualno nepovoljnog rješenja spora po tu stranku.25 Dakle, radi se o materijalnim ograničenjima. Međutim, to ne znači da sudija kao stručna osoba ne može jasno i pravno strankama obrazložiti i objasniti pravnu prirodu njihova spora, njihove pozicije u sporu, a prema iznijetim činjenicama i dokazima, u određenim slučajevima direktno pred strankama pročitati i upoznati stranke sa važećom odredbom relevantnog zakona.26 Materijalna ograničenja se mogu shvatiti kao pravilo u odnosu na procesna ograničenja. Procesna ograničenja mogu se odrediti kao pretpostavke za zaključenje sudske nagodbe: sudska nadležnost, pravilan sastav suda, sposobnost ugovarača, pravni interes za zaključenje ugovora u vidu sudske nagodbe, dopuštenost predmeta, sadržaj i propisana forma ugovora o sudskoj nagodbi.27 23 Aktivna uloga sudije u zaključenju sudske nagodbe je u prilog načela ekonomičnosti postupka, prema kojem je sud dužan da provede postupak bez odugovlačenja. Ostvarenju tog načela trebalo bi poslužiti nastojanje suda da stranke zaključe sudsku nagodbu jer se na taj način brže i s manje troškova pravosnažno završava postupak. 24 „Sudac pri tome mora voditi računa da se njegovi navodi i izjave tijekom rasprave ne bi smjele moći interpretirati u smislu da se raspravni sudac opredijelio za jednu od parničnih strana. Te izjave uvijek moraju biti davane uvjetno „ako je, ukoliko je, pod uvjetom da su činjenice te i te“ i sl. te u takvom slučaju ocijeniti izvjesnost spora i sa strane tužitelja i tuženog“, D. Kontrec, 168. 25 T. Ralčić et al., Zakon o parničnom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd 1980, 513. 26 Ovakvo postupanje može se podvesti pod odredbu člana 88. stav 2. ZPP-a. 27 Član 69. ZPP-a. 260 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova 5.1. Pravila koja onemogućavaju sudiju u zaključenju sudske nagodbe Pravila koja onemogućavaju sudiju u zaključenju sudske nagodbe, mogu se podijeliti na ona koja su određena ZPP-om i ona koja su izvan određenja ZPP-a. U toku izvršavanja obaveze prethodnog ispitivanja tužbe sud ukoliko utvrdi da je podnijeta povodom predmeta spora o kojem je zaključeno sudsko poravnanje, donijet će rješenje kojim će odbaciti tužbu.28 Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati.29 Sud je u obavezi da primijeni raspravno načelo u odnosu na načelo materijalne istine.30 ZOO-om nije regulisana mogućnost sudije da pruži pomoć neukim strankama, što ne znači da je onemogućen, a i u obavezi je da stranke, pa i neuke pouči na način da im predloži i predstavi njihov interes kroz prijedlog nagodbe.31 Troškovi zastupanja stranaka u postupku najčešće onemogućavaju sudiju da sklopi sudsku nagodbu. Punomoćnici stranaka često puta odgovaraju stranke od sporazumnog rješenja spora uvjeravajući ih da su njihovi zahtjevi u potpunosti opravdani i da će sasvim sigurno u konačnici uspjeti u sporu, krijući se iza svojih ekonomskih interesa. 5.1.1. Ranije zaključena sudska nagodba Sud je dužan u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu u kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba. Ako ustanovi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Ako je odlučeno i o zahtjevu o kome je već zaključena sudska nagodba, uvijek postoji povreda odredaba parničnog postupka, pa je drugostepeni sud dužan ukinuti presudu i odbaciti tužbu.32 Iako se u ZPP-u to izričito ne navodi, sudska nagodba se po svom procesnopravnom učinku izjednačava sa pravosnažnom presudom.33 28 Član 62. u vezi sa članom 67. i 93. ZPP-a. Član 7. ZPP-a. 30 Član 124. ZPP-a. 31 Član 88. ZPP-a. 32 Član 227. stav 2. 33 Presuda je pravosnažna ukoliko se ne može više pobijati žalbom, član 196. ZPP-a. Sudsko poravnanje ima snagu izvršnog naslova i može se pobijati samo tužbom, član 91. i 92. ZPP-a. 29 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 261 �Mr. sci. Asmira Bešić 5.1.2. Sudska nagodba o zahtjevima s kojima stranke ne mogu raspolagati Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati. Predmet sudske nagodbe mogu biti samo oni građanskopravni odnosi koji mogu biti predmetom raspravljanja i odlučivanja u parnici i koji su uređeni dispozitivno pravnim normama, tako da njima stranke mogu slobodno raspolagati.34 Ako postoje takvi zahtjevi stranaka, sud je dužan upozoriti stranke da ne mogu zaključiti sudsku nagodbu, ali ako stranke uprkos upozorenju to zahtijevaju, nagodbu mora unijeti u zapisnik. Ako sud, u toku postupka, utvrdi da stranke pokušavaju da sudskom nagodbom raspolažu zahtjevom kojim po zakonu ne mogu raspolagati, donijet će rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, a protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba.35 5.1.3. Preovladavanje raspravnog načela u odnosu na načelo materijalne istine Sud je prema raspravnom načelu pasivan jer su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prilikom pokušaja zaključenja sudske nagodbe, ZPP-e je sudiji nametnuo obavezu aktivne uloge, ne u smislu prikupljanja činjenica ili dokaza, već da zajedno sa strankama, prema iznijetim činjenicama i dokazima istraži mogućnost zaključenja sudske nagodbe. 5.1.4. Pružanje pomoći neukim strankama Sud, prema odrebama ZPP-a nije ovlašten da stranke poučava o njihovim pravima i obavezama, ali to ne znači da nije u mogućnosti, vodeći računa o jednakosti stranaka, da kroz prijedlog zaključenja sudske nagodbe, pruži pravnu pomoć. Prigovor zastarjelosti potraživanja i prigovor prebijanja su materijalnopravni prigovori o kojima sud ne smije parnične stranke poučavati.36 Primjenjujući načelo otvorenog pravosuđenja,37 ukoliko neka od stranaka, najčešće tužilac potražuje neko pravo od datuma koji nije utemeljen u zakonu, sud je dužan, obzirom na iznijete 34 Član 3. ZPP-a. Član 89. ZPP-a. 36 Član 2. ZPP-a. 37 Načelo otvorenog pravosuđenja podrazumijeva da sudac, prilikom pokušaja pomoći strankama da sklope sudsku nagodbu, jasno i pravno obrazloženo objasni strankama pravnu prirodu njihova spora kao i njihove pozicije u sporu, obzirom na iznijete činjenice i dokaze, D. Kontrec, 186. 35 262 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova činjenice i dokaze jasno i pravno obrazložiti da tužilac ne može uspjeti sa takvim pravom, a prema iznijetim činjenicama i dokazima. 5.1.5. Interesi punomoćnika stranaka ili advokata Punomoćnici stranaka, tokom postupka, često stranke odgovaraju od sporazumnog rješenja spora, vodeći se svojim ekonomskim interesima-„naplata što više troškova zastupanja“. Kako bi se onemogućilo da troškovi zastupanja stranaka u postupku često predstavljaju uzrok nesklapanja sudskih nagodbi, trebalo bi iste na neki način stimulirati u postizanju mirnog rješenja spora. Prema mišljenjima nekih autora trebalo bi izmijeniti tarifu za naknadu troškova zastupnicima stranaka (odvjetnicima).38 Rješenje ovog problema najbolje bi bilo pronalaziti u pružanju mogućnosti sudiji, ukoliko ocijeni da je interes punomoćnika-advokata da se naplati u sporu, da pozove parničnu stranku da neposredno učestvuju u postupku. 5.2. Načelo nepristrasnosti sudije u okviru ovlaštenja zaključivanja sudske nagodbe Pod nepristrasnosću se podrazumijeva da sudija ne pokazuje naklonost ili favoriziranje prema jednoj od stranaka. Načelo nepristrasnosti je jedno od temeljnih standarda etičkog ponašanja sudija u BiH, koji su određeni Kodeksom sudijske etike.39 Sudiji se često prigovara da ukoliko predloži zaključenje sudske nagodbe, prejudicira sudsku odluku, te samim tim favorizira tuženog, jer tužilac ne bi podnio tužbu da je uspio mirnim putem riješiti spor sa tuženim. Ako se krene od definicije načela nepristrasnosti, da je sudija nepristrasan kada pokazuje interesovanje za stranke i predlaže im opcije koje će obje zadovoljiti, prijedlog načina poravnanja ne bi se smio tretirati kao povreda načela nepristrasnosti. U prilog tome su odredbe člana 88. stav 2. ZPP-a FBiH jer će sud predložiti nagodbu tek kada uzme u obzir želje stranaka, prirodu spora, odnose među strankama i druge okolnosti. 38 Ibid. Ovaj kodeks razrađuje temeljne standarde etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini. Svrha ovog kodeksa je da pomaže sudijama kad su suočene sa etičkim i profesionalnim dilemama, a izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i javnosti da bolje razumiju i podrže pravosuđe. Nezavisno pravosuđe predstavlja pravo svakog građanina u Bosni i Hercegovini. Sudija ima slobodu da pošteno i nepristrasno odlučuje na osnovu zakona i dokaza, bez ikakvog pritiska ili uticaja. Dužnost sudija je da podržavaju i brane sudijsku nezavisnost, ne kao privilegiju sudijske funkcije, nego kao Ustavom zagarantovano pravo svakome da o njegovom sporu raspravljaju i odlučuju nepristrasne sudije. 39 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 263 �Mr. sci. Asmira Bešić Zaključenje sudske nagodbe je u dispoziciji stranaka, te pristrasnost suca prilikom zaključivanja sudske nagodbe može izazvati različite posljedice ukoliko je postupak vodio i odluke donosio namjerno ili ne ili samo postoji sumnja u njegovu nepristrasnost. Sud bi bio pristrasan prema jednoj od stranaka ukoliko nije upozorio stranke da raspolažu pravima sa kojima ne mogu raspolagati, odnosno da nije donio rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka. Druga posljedice pristrasnosti sudije na zaključenje sudske nagodbe bi mogla nastati ako ne donese rješenje kojim zbog takvih raspolaganja ne dopušta nagodbu stranaka. Treća posljedica je da bi se sudska nagodba mogla pobijati i ako bi bila zaključena u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, dakle zbog mana volje pa bi se i u ovom slučaju to moglo dogoditi ako primjerice sudija zbog pristrasnosti dovede stranku u zabludu ili ih prevari u pogledu sadržaja i pravnih učinaka sudske nagodbe. Ako bi sudija ove radnje preduzimao svjesno zbog pristrasnosti to bi za njega moglo imati i posljedice izvan konkretnog parničnog postupka (disciplinska mjera, kaznena odgovornost, razrješenje i sl.). Ako bi se radilo samo o sumnji da bi sudija prilikom zaključenja sudske nagodbe mogao biti nepristrasan, tada se svaka od stranaka može koristiti institutom izuzeća sudija. Nepristrasnost sudija, temeljni je preduvjet za objektivno suđenje i pravilno donošenje odluke. Jamstvo kojim se osigurava da u konkretnom sporu ne sudi sudija čija se objektivnost dovodi u pitanje jest institut izuzeća sudije. ZPP-e FBiH nije konkretnije odredio okolnost koja dovodi u sumnju nepristrasnost određenog sudije koja predstavlja u konačnici razlog za izuzeće. U teoriji se smatra da bi to mogli biti: prijateljstvo ili neprijateljstvo sudije sa strankom, srodstvo u daljnjem stepenu od onog koji je predviđen zakonom kao razlog za isključenje po sili zakona, odnos starateljstva, vanbračna zajednica, i sl. U praksi sudova, izuzeće se često traži zbog okolnosti koji su u vezi sa načinom na koji sudija vodi postupak: nije uvažio ili je uvažio prijedlog stranke za preduzimanje parničnih radnji (saslušanje stranke), dugotrajno vođenje postupka, sumnja u stručnost suca, itd. Ovakvi prijedlozi za izuzeće nisu nikako utemeljeni i zakoniti jer da bi se dokazala sudijina pristrasnost potreban je dokaz o postojanju razloga za izuzeće koji in concreto ugrožava sudijsku nepristrasnost. Posljedice sudske pristrasnosti regulisane su sa nekoliko odredaba ZPP-a, posebno u odredbama o pravnim lijekovima protiv presude. Kako se protiv zaključene sudske nagodbe mogu ulagati specifični pravni lijekovi poput tužbe i kako sudija o zaključenoj sudskoj nagodbi ne donosi nikakvu odluku, teško da se mogu 264 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova primijeniti odredbe ZPP-a i u slučaju nepristrasnosti sudije kod zaključenja sudske nagodbe. Izuzetak su neke od odredaba ZPP-a. Tako odredba člana 209. ZPP-a definiše da povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu zakona, pa i donošenje odluke od strane sudije koji je morao biti izuzet, pod uvjetom da je takva povreda uticala na zakonitost i pravilnost pobijanje odluke. Prema odredbi člana 255. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako je među ostalim pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet. 5.3. Posljedice pregovora prilikom sklapanja sudske nagodbe Sudska nagodba bi trebala predstavljati najčešći način okončanja sudskih postupaka jer su sve strane u sporu zadovoljne. Stranke s jedne strane, obostrano su zadovoljne jer su isključile rizik eventualno nepovoljne sudske odluke i daljnje troškove. Sudije, s druge strane su zadovoljne jer su riješile predmet veoma brzo, na način da su pružile pravnu zaštitu objema strankama, neće izrađivati pismeni otpravak presude i iscrpljivat se obrazloženjem. Sudija će okončati postupak i spriječiti daljnje vođenje spora koji znaju u pojedinim predmetima da traju godinama, jer sudije znaju zadužiti preko 1000 spisa i samim tim rok po ZPP-u između pripremnog ročišta i glavne rasprave od 30 dana objektivno se i ne može poštovati zbog velikog priliva predmeta na sudovima.40 Sudija, kao nepristrasna osoba dužna je da strankama pomogne da postignu rješenje svojih sukoba koje se temelji na obostranim interesima. Ova vrsta rješavanja sukoba ima dvije glavne prednosti: usmjeravanje znatne pažnje prema ponovnom uspostavljanju prekinute komunikacije između stranaka, a time i prema emocijama u pozadini i poremećenim odnosima i to u onoj mjeri u kojoj te emocije i poremećeni odnosi ometaju postizanje rješenja, te vođenje pregovora na temelju interesa, a ne na temelju prava.41 Međutim, nisu sve sudije sklone istraživanju interesa u pozadini, već se drže veoma krutih pravnih stavova u potrazi za odgovarajućim rješenjem. 40 41 Član 94. ZPP-a. Ibid. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 265 �Mr. sci. Asmira Bešić Rad sudije je ograničen obilježjima pravnog postupka: onemogućen je u pružanju pravne pomoći neukim strankama, na strankama je teret dokazivanja i iznošenja činjenica, donosi odluku ako stranke to ne uspiju, ograničen je na sukob i argumente, ima ograničeno vrijeme za ročište za nagodbu, pravni je stručnjak. U slučaju da stranke ne uspiju zaključiti sudsku nagodbu, sudija će donijeti meritornu odluku. Posljedica takvog pristupa je suzdržavanje stranaka u izražavanju onoga što stvarno misle jer se na taj način ne izlažu riziku vezanosti tim svojim izjavama ili prijedlozima u slučaju da pregovori ne uspiju. Stranke su pod pritiskom da će sudija, tokom postupka pregovora ukoliko ga dodatno obavijeste o sadržaju spora, stvoriti sebi sliku o pravnoj održivosti tako iznesenih stajališta i da će dobivene obavijesti staviti u taj okvir, u slučaju da stranke ne postignu nagodbu. 6. Sporovi pogodni/nepogodni za mirenje Privredni sporovi su sporovi u kojima se postiže najveći procenat uspjeha u mirenju. Kao razlozi, mogu se navesti što predstavnici pravnih osoba nisu interesno i emocionalno uključeni u spor, te pokazuju veću spremnost ka postizanju rješenja. Drugi po redu pogodni za mirenje su porodični sporovi. Kao razlozi, mogu se navesti osjetljivost te vrste sporova za stranke i zbog uključenosti djece u te sporove. Često pogodni za mirenje su i radni sporovi jer iziskuju brzo i zadovoljavajuće rješenje koje je od značaja za cjelokupnu sredinu u kojoj je takav spor nastao. Prema ZPP-u, može se zaključiti poravnanje o svim zahtjevima sa kojima stranke mogu raspolagati, što znači da sud ne bi smio uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.42 Na primjer, sudsku nagodbu nije moguće sklapati u postupcima razvoda braka ili u drugim statusnim predmetima.43 Način rješenja spora često ne zavisi od vrste samog spora, već od stava i mišljenja stranaka, njihovih punomoćnika i spremnosti da riješe spor na taj način, te drugih okolnosti koje idu i prilog sklapanja nagodbe. Sporovi pogodni za mirno rješenje, prema nekim autorima su: - stari predmeti, posebno oni stariji od pet, deset i više godina, jer su stranke umorne od sporenja i žele brzo okončati spor, - predmeti u kojima stranke i uz dugotrajno sporenje žele obnoviti svoj narušeni poslovni ili drugi odnos i žele ga zadržati u budućnosti, - predmeti u kojima stranke u povodu predmeta svog spora žele isključiti javnost, - predmeti u kojima stranke napokon žele 42 Član 89. i 3. ZPP-a. „U postupku u bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja i djece stranke se ne mogu odreći zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se nagoditi“, član 278. Porodičnog Zakona FBiH – PZFBiH, Službene novine FBiH, broj 35/05. i 41/05. 43 266 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova preuzeti kontrolu nad svojim sporom, - predmeti u kojima stranke žele okončati svoj spor na vlastiti način i postići rješenje koje će biti u zajedničkom inetresu, - predmeti u kojima postoji razmjerno niska količina spornih pitanja, - predmeti u kojima narav spora zahtijeva žurno okončanje spora, - predmeti u kojima se stranke ne mogu pouzdati u snagu svog pravnog položaja u sporu i žele isključiti svaki mogući rizik za njih nepovoljne sudske odluke i - predmeti u kojima postoje drugi razlozi koji idu u prilog sklapanju nagodbe, a koje će prepoznati suci i sudski savjetnici.44 7. Mogućnosti i ograničenja primjene nagodbe u sporovima u kojima su parnične stranke općine Sudske nagodbe su rijetkost u sporovima u kojima su parnične stranke jedinice lokalne samouprave, npr. općine. Razlozi su, prema izjavama njihovih zastupnika, komplikovane procedure pred općinskim organima, kako bi se dobila saglasnost za zaključenje sudske nagodbe. I kada postoji spremnost i inicijativa suprotne strane za zaključenje sudske nagodbe, često ona izostaje, kako zbog pasivnosti sudije tako i zbog neukosti te stranke. Nije mali broj slučajeva da se pred otvaranje pripremnog ročišta ili na samom ročištu, stranka predloži zastupniku općine zaključenje sudske nagodbe, koja izostane jer isti takav zastupnik izjavi da nema ingerenciju za zaključenje nagodbe. U takvim slučajevima, veoma je bitna uloga i ocjena sudije. Sudija može upoznati stranku sa procedurom zaključenja sudske nagodbe sa općinom, npr. da je Općinsko vijeće predstavničko tijelo koje odlučuje o imovini i imovinskim interesima i kao takav je jedini mjerodavan da odlučuje o nagodbama pred sudom, stranka koja želi zaključenje sudske nagodbe potrebno je da se pismenim podneskom obrati Pravobranilaštvu ili da to učini usmeno na zapisnik kod suda, a na osnovu procjene određenog sudskog predmeta pripremit će se prijedlog sudske nagodbe.45 Ukoliko stranka pristane na pokušaj zaključenja sudske nagodbe, sud će odgoditi ročište za period ne duži od 1 mjesec dana i naložiti strankama da do narednog ročišta preduzmu sve radnje kako bi se nagodba zaključila na narednom ročištu.46 44 Nakon nagodbe nema žalbe, moguće je samo poništenje, http://liderpress.hr/arhiva/29476/, 22. septembar 2013. 45 http://www.novosarajevo.ba/stream/article.php?pid=1655, 22. septembar 2013. 46 Ibid. i u vezi sa članovima 112. i 115. ZPP-a. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 267 �Mr. sci. Asmira Bešić Često se dešava da Općinsko vijeće odbije dati saglasnost za zaključenje nagodbe jer im nije jasno zašto se vrše nagodbe, u kojem slučaju je obaveza Pravobranioca kao izvjestioca konkretnog prijedloga nagodbe da upozna Općinsko vijeće sa svrhom zaključenja sudske nagodbe, a to je: miran i brz način rješenja spora. Kao osnovni motiv suda može se navesti brzo okončanje spora u odnosu na pojedine predmete koji znaju da traju i godinama, jer zaduženje spisa po sudiji može prelaziti i preko 1000 spisa, a rokovi po ZPP-u, objektivno se ne mogu poštovati zbog velikog priliva predmeta na sudovima. Motivi stranaka su veći: poželjan rezultat koje one određuju i koji će biti različiti od sudske odluke, stranke žele postići brzo rješenje spora ili želja da se zadrže dobri poslovni odnosi u budućnosti. Kako bi približile povoljnost rješenja spora zaključenjem nagodbe, neke općine su razmatrale i usvajale izvještaje o zaključenim i izvršenim sudskim i vansudskim nagodbama koje su podnosila pravobranilaštva.47 Istim izvještajem pravobranilaštva su iznosila mišljenja da bi sudskih nagodbi trebalo biti što više jer će se postupci koji se nekad vode i godinama, vremenski skratiti kao i da bi se mirnim putem na obostrano zadovoljstvo završavali sudski predmeti i time poboljšala ekspeditivnost i ekonomičnost postupka, sve po obligatornim uslovom koji glasi sa saglasnosću Općinskog vijeća kao predstavnika jedinice lokalne samouprave. 8. Prednosti zaključenja sudske nagodbe Regulisanjem sudske nagodbe zakonodavac je pokušao motivirajuće da djeluje na stranke da svoje međusobne sporove riješe mirnim putem i sporazumno, sa obavezom suda da upozna stranke sa mogućnosti zaključenja sudske nagodbe. Veći broj rješavanja sporova nagodbom smanjio bi opterećenost sudova, uticao na kraće trajanje sudskih postupaka, a ponekad spriječio da do suđenja dođe. Kao neke od prednosti u zaključenju sudske nagodbe, mogu se navesti: smanjenje nagomilanih predmeta, višegodišnja iscrpljivanja stranaka, rasterećenje bosansko hercegovačkog pravosuđa od manje ili više kozmetičkih promjena kao što je medijacija, izbjegava se sudsko okončanje postupka i primjena redovnih i vanrednih pravnih lijekova što bi za posljedicu imalo odugovlačenje spora i veće troškove parničnog postupka, zadržavaju se ili poboljšavaju poslovni ili drugi odnosi. 47 Takav izvještaj je podnijelo Općinsko pravobranilaštvo Općine Novo Sarajevo, koji je razmatralo Općinsko vijeće Novo Sarajevo, a na temelju Programa rada, pod tačkom 16., Ibid. 268 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Prema nekim mišljenjima, tri su glavne prednosti sudske nagodbe:  predstavlja elastičniji instrument za uređenje pravnih odnosa među strankama nego presuda, zbog mogućnosti da se relativno kruti propisi o rokovima zamjene takvima koji će bolje odgovarati posebnim odnosima konkretnog slučaja,  svojim sadržajem nije vezana samo za onaj pravni zahtjev radi čije je zaštite pokrenuta parnica tako da se mogu obuhvatiti svi pravni odnosi stranaka te ukloniti sporne situacije (presudom se to ne može postići ako određeni zahtjev nije postao i predmet parnice),  kao akt stranačke dispozicije predstavlja suglasno utvrđivanje prava i obaveza koje proističu iz uzajamnih pravnih odnosa.48 Većim rješavanjem sporova nagodbom sudovi bi bili manje opterećeni na način da bi bili u mogućnosti da u razumnim i zakonskim rokovima rješavaju predmete. Sudovi bi pravni promet učinili protočnijim, poboljšali preduzetničku i opću ekonomsku klimu te unaprijedili pravnu sigurnost. 9. Mirenje kao alternativni način rješenja spora Iako je zakonom regulisana mogućnost zaključenja sudske nagodbe, a praksa i teorija su pokazale prednosti u primjeni takve mogućnosti, ipak mali broj sporova se rješava sudskom nagodbom. Neki od razloga su ranije spomenuti, a kao najznačajniji je određen ZPP-om,49 stranački sukobi se rješavaju tako što se pred parničnim sudijom iznose činjenice i izvode dokaze na koje su primjenjuju pravni propisi, bez uzimanja u obzir komunikacije i emocija koja prate sukobe. Stranke nisu slobodne u izražavanju svojih misli jer se izlažu riziku vezanosti tim svojim izjavama i prijedlozima u slučajevima da pregovori ne uspiju. Sud je primoran da donese odluku. Usljed velikog broja zaduženih predmeta sudija ima ograničeno vrijeme za ročište i za nagodbu, punomoćnici-advokati stranaka, izjavama da usljed drugih preuzetih obaveza kao punomoćnici u drugim predmetima utiču na sudiju da odustane od daljnih radnji s ciljem zaključenja nagodbe, itd. 48 Rješavanje sporova nagodbom, http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PRAVO/Rješavanje SporovaNagodbom.htm, 13. avgust 2013. 49 Član 7. i 123. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 269 �Mr. sci. Asmira Bešić Mirenje kao alternativni način rješavanja sporova pronašlo je veoma široku i uspješnu primjenu u praksi rješavanja sporova u modernim zapadnim državama. Stupanjem na snagu Zakona o mirenju, mirenje se primjenjuje u praksi rješavanja sporova i u Republici Hrvatskoj.50 U parničnoj proceduri Brčko Distrikta BiH, postupak posredovanja uređen je Zakonom o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH,51 i Pravilnikom o postupku posredovanja.52 Cilj posredovanja je da se stranke sporazumiju o spornim pitanjima zbog kojih je pokrenuta parnica, što će biti od uticaja ne samo na konkretan spor već i za buduće međusobne odnose subjekata u sporu koji će se poboljšati, nasuprot presuđivanju kojim se ti odnosi često pogoršavaju. Prednosti primjene mirenja koje će se u daljnjem tekstu izložiti ukazat će da su institut mirenja i formalne pretpostavke za primjenu, neophodne u praksi rješavanja sporova u BiH. Mirenje je specifičan oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove pod vođstvom i uz pomoć neovisne treće osobeizmiritelja.53 Postupak mirenja uređen je Zakonom o mirenju. Prema njemu, mirenje je svaki postupak, bez obzira provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obavezujuće rješenje, članak 3. Obzirom na neuspjeh u provođenju medijacije u BiH, dakle mirenje izvan suda, ovdje će se ograničiti i razmatrati samo prednosti mirenja pred sudijom izmiriteljem.54 Redovan parnični sudija, kada ocijeni da je spor pogodan za mirenje, stranke će upoznati sa mogućnosti rješenja spora mirnim putem pred sudom. Ukoliko stranke predlože ili prihvate rješavanje spora mirnim putem parnični sudija će odrediti ročište, ali pred sudijom izmiriteljem. Sastanak za pregovaranje sa strankama, potpomognut izmiriteljem na kojem nije nazočan sudija u konkretnom 50 S.Šimac, 100-110. Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta BiH-ZPP Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 8/09. 52 Na osnovu člana 220. ZPP-a Brčko Distrikta BiH i Zakona o pravosudnoj komisiji Brčko distrikta BiH, Pravosudna komisija je na sjednici održanoj dana 10.07.2002. g. donijela Pravilnik o postupku posredovanja, http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Vodi%20kroz%20medijaciju%20u%20BIH.pdf, 22. septembar 2013. 53 S.Šimac, 100-110. 54 Izmiritelj je osoba koja na temelju sporazuma stranaka provodi postupak mirenja, član. 3. ZM RH. 51 270 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova predmetu nego izmiritelj, ne bi terminološki trebalo poistovjetiti sa ročištem na kojem se preduzimaju parnične radnje.55 Tokom postupka mirenja pokušat će se istražiti zajednički interes stranaka, ponovo uspostaviti komunikaciju između stranaka kako bi one bile u stanju pregovarati. Za razliku od građanskog parničnog postupka koji je redovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih građanskih prava, mirenje je vanredan i povoljniji put zaštite. Svrha parničnog postupka je da se dobije pravo na temelju interesa, tako da se samo formalno radi o pravnom sadržaju, a poremećaji u komunikaciji i emocije koje prate sukobe nisu u djelokrugu moći parničnog sudije. Sklapanje nagodbe pred parničnim sudijom, ranije je izloženo, teže je postići jer postupak nije sredstvo pogodno za obnovu odnosa ili za izražavanje emocija na odgovarajući način. Parnični sudija tokom postupka nagađanja nailazi na suzdržanost stranaka prilikom iznošenja njiihovih skrivenih interesa jer u slučaju da stranke ne postignu nagodbu on bi bio dodatno obaviješten o sadržaju spora, i na kraju on je taj koji donosi konačnu odluku. Mirenje je oblik rješavanja sporova na temelju interesa, kada izmiritelj usmjerava znatnu pozornost prema ponovnom uspostavljanju prekinute komunikacije između stranaka, vodeći računa o emocijama i poremećenim odnosima u pozadini. Izmiritelj je neutralan i u slučaju kada stranke ne postignu sporazum, on nema ovlaštenje da donese odluku o sporu, u kojem slučaju su stranke slobodne u izražavanju onogo što misle i pri tome se ne izlažu vezanosti tim svojim izjavama ili prijedlozima u slučaju da pregovori ne uspiju. Može se smatrati kako su razlike između sudske nagodbe i mirenja sledeće: sudija koji nastoji postići nagodbu usmjerava stranke u pravcu sadržaja nagodbe, ima ovlast i donosi odluku ako to stranke ne uspiju, usredotočen je na sukob i argumente, ima ograničeno vrijeme za ročište za nagodbu i pravni je stručnjak, nasuprot kojeg izmiritelj vodi postupak prema određenoj metodi nema ovlasti i ne odlučuje, usredotočen je na sukob i interese i ima puno vremena, a stručnjak je za posredovanje u sukobima.56 Stranke u postupku mirenja imaju apsolutnu autonomiju volje kod određivanja procedure mirenja i provodi se na način o kojem su se one sporazumjele. Izmiritelj je aktivan tokom cijelog postupka mirenja jer tokom cijelog 55 Borislav, Blažević, „Mirenje prema Zakonu o parničnom postupku FBiH“, http://www.mirenje.hr/index.php/miroteka/clanci/strucni-i-znanstveni-clanci-/235-mirenje-prema-zakonu-oparničnom-postupku-mrsc-borislav-blazeviv.html, 22. septembar 2013. 56 S.Šimac, 100-110. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 271 �Mr. sci. Asmira Bešić postupka može iznositi svoje prijedloge nagodbe koja bi strankama mogla poslužiti za okončanje spora. Prema Zakonu o mirenju RH, postupak mirenja ako se vodi pred sudom vodi sudac izmiritelj određen s liste sudaca izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova, a postupak mirenja može se okončati: -sklapanjem nagodbe, odlukom izmiritelja da se postupak obustavlja jer daljnje nastojanje za postizanje mirnog rješenja spora nije svrhovito uz uvjet da je prije donošenja takve odluke strankama bila data mogućnost da se o tome izjasne, pisanom izjavom o odustanku od mirenja koju je jedna stranka uputila drugoj ili izmiritelju osim ako i nakon toga u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka koje mirenje žele nastaviti, -ako se nagodba ne postigne u roku od 60 dana od prihvaćanja prijedloga za pokretanje mirenja, sporazumom stranaka ovaj se rok može produžiti za još 60 dana.57 10. Zaključak Pravni sistemi današnjice odlikuju se raznolikim stranačkim sporovima koji proizvode brojne predmete pred sudovima. Preopterećeni predmetima, sudovi su neučinkoviti i spori u pružanju pravne zaštite. S druge strane, bez obzira na svrhu vođenja nekog parničnog postupka, očekivanja stranaka usmjerena su u pravcu brzog donošenja sudske odluke koja treba da otkloni svaku neizvjesnost u spornom pravnom odnosu. Nedovoljna primjena zakonskih mogućnosti mirnog načina rješenja spora, bilo usljed prevelikih troškova u odnosu na standard života bosansko hercegovačkih građana ili usljed nedovoljnog angažmana sudija i drugih učesnica u parničnom procesu, dovela je do potrebe pronalaska novih načina rješavanja sporova. Važeći ZPP-e sadrži odredbe o upućivanju suda i stranaka na mogućnost zaključenja sudske nagodbe, a predstavlja brži i jeftiniji način rješenja spora u odnosu na presudu. Međutim, zbog ograničenja u primjeni iste, ranije izloženi nedostaci sudske nagodbe uticali su na nedovoljno korištenje kao načina rješenja spora što se odrazilo na brojnost u sudskim predmetima koji su postali veliko opterećenje za pravosuđe te cjelokupan rast i razvoj privrede. Mirenje kao vrsta alternativnog načina rješenja spora odlično je rješenje jer u odnosu na druge oblike rješavanja sporova, kao oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju vlastite sporove uz pomoć neovisne treće strane-izmiritelja ogleda se u kontroli inicijatora sporova-stranaka nad samim postupkom i njegovim rezultatom. 57 Član 9. ZM RH. 272 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova Odlična iskustva Nizozemske, Slovenije ili Hrvatske iz njihovih pilot projekata mirenja upućuju na potrebu uvođenja takvog instituta u BiH. U svim tim zemljama izmijenjen je Zakon o parničnom postupku na način da je dopunjen odredbom koja omogućava sudijama da upućuju stranke na mirenje u sudovima i u centrima za mirenje izvan suda. Dalje, uredile su sam postupak mirenja u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim imovinskopravnim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, npr. usvajanjem Zakona o mirenju ili Pravilnika o posredovanju. U BiH, potrebno je stvoriti pravni okvir kako za mirenje tako i za provedbu postupka mirenja. Najprije treba pristupiti izmjenama ZPP-a na način da će se regulisati mogućnost suda da tokom cijelog parničnog postupka strankama predloži da spor riješe u postupku mirenja pred sudom, zatim da će se postupak mirenja provoditi pred sudijom izmiriteljem koji će se odrediti s liste sudija izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova, te da je nagodba sklopljena pred sudijom izmiriteljem sudska nagodba. Dalje, za potpuniji pravni okvir za provedbu postupka mirenja, potrebno je donijeti Zakon o mirenju. Prema njemu mirenje bi bio svaki postupak, bez obzira provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez mogućnosti nametanja obavezujućeg rješenja. Kao primjer mogao bi poslužiti Hrvatski Zakon o mirenju ili Pravilnik o posredovanju Brčko Distrikta BiH-a. Radi uspješnijeg provođenja mirenja potrebno je edukovati što veći broj sudija o postupku mirenja, metodama kojima se izmiritelji u tim postupcima služe kako bi tokom već započetih postupaka pred sudovima mogli prepoznati sporove i stranke pogodne za mirenje i na taj način svojim autoritetom preuzeti ulogu poticatelja što širem prihvaćanju mirenja. Obuka je potrebna i radi mijenjanja stavova sudija te pomaganje da uvide prednosti i koristi mirenja, te poboljšaju svoj pristup i shvatanje da je najpovoljniji i najbolji način rješenja spora zadovoljenje interesa obje parnične stranke kroz uspostavljanje ili poboljšanje ličnih ili poslovnih odnosa. Pored edukacije sudija, neophodna je edukacija i šire javnosti, stranaka, punomoćnika advokata s ciljem podizanja svijesti o alternativnim metodama rješavanja sporova koji će koristiti, najviše, široj društvenoj zajednici. Pristupanjem rješavanju sporova putem instituta mirenja uticat će se na stvaranje tolerantnijeg okruženja, očuvanje dobrih odnosa između stranaka u sporu, smanjenje ekonomskog i društvenog troška, te rješavanje drugih interesnih sporova koji se mogu rješavati u sudskom postupku. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 273 �Mr. sci. Asmira Bešić 11. Literatura a) Knjige, komentari i članci               Centar za promociju civilnog društva, Pravni savjetnik, mjesečni stručni časopis, Sarajevo, 4/2004. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 09/2010. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 06/2008. Hrvatska pravna revija, Aktualnosti upravne prakse i upravnog sudovanja, Inženjerski biro dd, Zagreb, 10/2007. Hrvatski dani arbitraže i mirenja/10, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 4/2011. Poznić Borivoje, Građansko procesno pravo, Beograd, 1989., Ralčić –Tanasković, Zakon o parničnom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980. Srđan Šimac, Mirenje i suci, Kako suci mogu doprinijeti široj primjeni mirenja u svakodnevnoj praksi rješavanja sporova?, Hrvatska pravna revija, Inženjerski biro dd, Zagreb, 6/2004. Srđan Šimac, Mirenje-alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka (1991), 1/2006. Sveučilište u Mostaru, Pravni fakultet, Zbornik radova XXI, Mostar, 2010. Triva-Belajec-Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 1986., XIII. Hrvatski arbitražni dani, Zbornik, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2006. XIV. Hrvatski dani arbitraže i mirenja, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2/2007. Zlatko Kulenović i dr., Komentar Zakona o parničnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005. b) Zakoni i pravilnici     274 Porodični zakon FBiH („Službene novine FBiH“,broj 35/05. i 41/05.). Pravilnik o postupku posredovanja Brčko distrikta BiH Zakon o mirenju RH Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list R BiH", br. 2/92,13/93, 13/94.), Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Sudska nagodba - novi pristup u rješavanju sporova     Zakon o parničnom postupku FBiH, Službene novine FBiH, br. 53/03, 73/05. i 19/06., (u daljem tekstu: ZPP FBiH), Zakona o parničnom postupku RH, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11 i 25/13., Zakona o postupku medijacije („Službeni glasnik BiH, br. 37/04), Zakono o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj 8/09), c) Internet izvori        www.hjpc.ba/pr/msword/RealizacijaPlanovaI2012ver2.doc, 26. oktobar 2013., http://liderpress.hr/arhiva/29476/, 22. septembar 2013., http://www.novosarajevo.ba/stream/article.php?pid=1655, 22. septembar 2013., http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PRAVO/Rješavanje SporovaNagodbom.htm, 13. avgust 2013., http://www.mirenje.hr/index.php/miroteka/clanci/strucni-i-znanstveni-clanci/235-mirenje-prema-zakonu-o-parničnom-postupku-mrsc-borislavblazeviv.html, 22. septembar 2013., http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=12250, 22. septembar 2013. http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Vodi%20kroz%20medijaciju%20u%2 0BIH.pdf, 22. septembar 2013. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 275 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2857 Title A name given to the resource The Court Settlement – a New Approach to Resolving Disputes Author Author Bešić, Asmira Abstract A summary of the resource. Abstract: The court settlement is one way of resolving civil disputes. Regulated by the provisions of the applicable Code of Civil Procedure Federation of Bosnia and Herzegovina, but is not sufficiently applicable . The court settlement is dispositive procedural action by which parties regulate their relations to be dispositive, immediately before the court. The aim is to reduce the number of cases, preservation or improvement of business relations, the mutual satisfaction of the parties without the expectation of judicial decisions. The disadvantages are reflected in the impartiality of judges objections, the parties can not freely express their thoughts, because they run a risk of attachments that his statements and proposals in case the negotiations fail. However, the judge as a professional person can clearly and legally parties to explain and explain the legal nature of their dispute, their position in the dispute, and to set out the facts and evidence, in some cases, directly in front of customers to read and learn about the party with the applicable provisions of relevant laws. Mediation as an alternative method of dispute resolution found is very broad and successful application in practice of resolving disputes in modern western societies. The paper discusses a court settlement and mediation, as required in the practice of dispute resolution in BiH. The aim is to point out the necessity of accepting and regulating institution of conciliation with the existing regulation of court settlement should represent a new approach to judges in resolving disputes. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f85b9349c17da802dd9ad9748ab2d2cd.pdf 20d6160dd1f2ed84956577c69e4187da Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2929 Title A name given to the resource Banking Crises of the 1990s and 2000s in Developed Countries: How Similar are they? Author Author Boudebbous, Thouraya Abstract A summary of the resource. Abstract: The objective of this study is, on one hand, to determine whether the banking crises occurring in advanced economies in the 1990s and 2000s share the same roots, and on the other hand, whether aggregated accounting indicators are good predictors of crises in these economies. By means of the multivariate logit model, we have identified banking crises indicators for a set of 16 developed countries for the periods 1990-2006 and 2007-2012. Our results show the existence of certain similarities between the crises of the 1990s and 2000s, namely: a private credit boom and a deterioration of banks' balance sheets. In addition, we have tested the robustness of our results through the use of Bayesian averaging models. Our results have allowed us to confirm, in general, the robustness of the estimation results derived from the multivariate logit approach. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/671e7c5ac86012bd16ab8dc0479dba5d.pdf e2aa34a6dc897412e5ad80ea0a193695 PDF Text Text A FLOOD OF METAPHORS? CONCEPTUAL METAPHORS IN THE 2014 BALKAN MEDIA REPORTS ON FLOODS Jelena Bošnjak & Dubravka Trišić University of Belgrade Article History: Submitted: 10.06.2015 Accepted: 11.08.2015 Abstract: The paper explores the linguistic and conceptual metaphors in media reports on the 2014 floods in the Balkans, focusing on the conceptualization of floods and floodrelated concepts. While natural disasters such as floods and hurricanes represent a wellknown source domain within the conceptual metaphor theory, this paper aims to explore floods as a target domain drawing on online Balkan newspaper reports from May 2014. The analysis offers insight into long-standing, conventional metaphors related to floods and natural disasters as well as the specific realizations and elaborations of these and other metaphors in the context of the 2014 Balkan floods. The possible functions and effects of the predominant metaphors related to the 2014 floods are discussed. Key words: conceptual metaphor, cognitive linguistics, floods, the Balkans, media �1 INTRODUCTION In May 2014, a series of devastating floods occurred in several countries in the Balkan Peninsula. Due to their catastrophic proportions, the floods received significant attention in the media. Drawing on the theory of conceptual metaphor, this paper explores floodrelated conceptual metaphors in the newspaper discourse on the 2014 floods in three countries whose standard languages are highly mutually intelligible – Bosnia and Herzegovina, Croatia, and Serbia – aiming to determine how the floods were conceptualized by identifying the most common conceptual metaphors. The possible effects of and reasons for the use of the most pervasive metaphors are also considered. 1.1 Theoretical background The conceptual metaphor theory, formulated by Lakoff and Johnson in their seminal work Metaphors We Live By (1980), regards metaphors not as a poetic or rhetorical device, but as a crucial part of our conceptual system. Conceptual metaphors are thus considered to be a matter of thought, not merely language, and they are defined as the understanding of one conceptual domain – the target domain – in terms of another domain – the source domain. Target domains are typically “areas of experience that are relatively abstract, complex, unfamiliar, subjective or poorly delineated”, while source domains are normally “concrete, simple, familiar, physical and well-delineated experiences” (Semino, 2008, p. 6). The conceptual metaphor theory postulates that we reason about some concepts in terms of other concepts based on a set of systematic correspondences between or across these two domains called mappings which are grounded in human experience (see e. g. Kövecses, 2010, pp. 77–88). Conceptual metaphors which underlie our thinking are manifested in language as metaphorical linguistic expressions, although they can have other, non-linguistic manifestations as well (see e. g. Kövecses, 2010, pp. 63–73, Rasulić, 2004, pp. 338–433). More importantly, as Lakoff and Johnson (1980, p. 3) argue: “Our concepts structure what we perceive, how we get around in the world, and how we relate to other people. Our conceptual system thus plays a central role in defining our everyday realities. If we are right in suggesting that our conceptual system is largely metaphorical, then the way we think, what we experience, and what we do every day is very much a matter of metaphor.” While FLOODS have been identified as a source domain in conceptual metaphors such as IMMIGRATION IS FLOOD (e. g. Cunningham-Parmeter, 2011), this paper explores floods and flood-related concepts as the target domain seeking to reveal how floods were conceptualized in the public discourse in Bosnia and Herzegovina, Croatia, and Serbia, and what possible implications this had for the way readers thought and felt about the disaster. 1.2 Data and methodology Our corpus encompassed all flood-related metaphorical expressions in three most widelyread daily newspapers with online archives per country (Dnevni list, Glas Srpske and �Večernji list for Bosnia and Herzegovina, 24sata, Jutarnji list and Večernji list for Croatia and Blic, Kurir and Večernje novosti for Serbia). The metaphors were extracted from all articles on floods published between May 14, when the earliest reports on floods appeared, until May 31, when the floods and subsequently the reporting on them had subsided. The choice of the newspapers was based on the assumption that the analysis of these reports would reveal most accurately how the floods were represented in the media and thus how the framework through which the readers could conceptualize the floods was shaped. The analysis included not only the lexeme ‘flood/floods’ (poplava/poplave), but also all flood-related lexemes referring to the water and bodies of water that constituted part of the floods. To avoid unnecessary repetition, the lexeme ‘flood/floods’ is used in all conceptual metaphors throughout this paper as an umbrella concept for all of these lexemes. Furthermore, as we found that the same conceptual metaphors were used in all three countries, we do not cite the newspapers or countries the examples were extracted from although care was taken to ensure that all the countries were represented in them. Expressions were considered as metaphorical in those cases where it was possible to identify two domains with metaphorical mappings between them. After these expressions were extracted, they were analyzed to identify the overarching conceptual metaphors. The data is given both in the original language and translated into English while metaphorical expressions in both languages are italicized in the examples. We also adhere to the well-established custom to mark conceptual metaphors and domains by small capital letters. 2 RESULTS Our analysis revealed that the most common conceptual metaphors used in the discourse on floods were the same in all three countries. We present and discuss these metaphors in the sections below. 2.1 Floods as an animate being The conceptualization of floods as an ANIMATE ENTITY represents the most frequent metaphor in our corpus. It is based on two ontological metaphors: EVENTS ARE ENTITIES and EVENTS ARE ACTIONS. According to Lakoff and Johnson (1980: 25), conceptualizing events, emotions, ideas and similar concepts which are not discrete or clearly bounded as entities allows us to perceive parts of our experience as separate entities and therefore reason about them. The conceptual metaphor EVENTS ARE ACTIONS enables us to understand external events we have no control over as willful actions by an entity (Lakoff and Turner 1989: 72–80). In the majority of cases, the floods were personified and assigned “human motivations, characteristics and experiences” (Lakoff and Johnson 1980: 13), above all consciousness and cognitive ability: (1) Voda ne zna granice, niti narodnosti, niti vjeru. Voda zna svoju razinu i pravac. [Water knows no boundaries, nationalities or faiths. Water knows its level and direction.] �One of the dominant characteristics of the floods was the ability of willful movement. The floods were seen as entities that were able to ‘come’ (doći), ‘go’ (otići), ‘enter’ (ući), ‘approach’ (prići), ‘cross’ (preći preko), ‘turn around’ (okrenuti tok), ‘run/hurry down’ (sjuriti se), etc. (2) Voda…sjurila se kroz moje dvorište i otišla do Živkovog. [The water…ran down my yard and went to Živko’s.] Another characteristic of the floodwater was its ability to exert willful physical force and consciously manipulate objects by ‘taking’ (uzeti), ‘carrying’ (nositi), ‘carrying away’ (odn(ij)eti), ‘grabbing’ (dohvatiti), ‘breaking off’ (odlomiti), ‘severing’ (prekinuti/pres(j)eći), ‘tearing down’ (urušiti/srušiti), etc. When physical force was combined with movement, the floods were described as ‘unstoppable’ (nezaustavljiva). (3) …reka je odlomila i odnela deo parkinga… [...the river broke off and carried away a piece of the parking lot...] Very often, the physical force was accompanied by murderousness or aggression: the floods ‘threatened’ (pretiti), ‘destroyed/ravaged’ (uništiti/uništavati/lomiti), ‘killed’ (ubiti, usmrtiti) and ‘buried’ (sahraniti), ‘wreaked havoc’ (napraviti k/haos), etc. The floods were also seen as being out of control – they ‘went wild’ (podivljati) and were ascribed various associated qualities or emotions such as being ‘unpredictable’ (nepredvidiva), ‘frenzied’ (pomahnitala), ‘raging’ (podivljao), ‘merciless/ruthless’ (nemilosrdna) while events they caused were seen as the results of ‘venting’ (iskaliti se). (4) … nepokretna starica koju je voda ubila u njenom domu… [... a disabled old woman whom the water killed in her home...] (5) Kolubara je podivljala... [The Kolubara has gone wild…] (6) …koje je Jasenica i Kubršnica nemilosrdno natapala, povukla. […that the Jasenica and the Kubršnica ruthlessly flooded.] Occasionally, the floods were assigned the ability to ‘calm down’ (umiriti se) or ‘show mercy’ (pokazati samilost). (7) Kada se reka umirila problem se otvorio na drugoj strain… [When the river calmed down, another problem occurred…] Apart from physical force, the floods were also capable of exercising power and influence. The floods thus had the ability to ‘force’ (primorati), ‘allow/permit’ (dopustiti), ‘change’ (prom(j)eniti), ‘take over/take control of’ (preuzeti pod svoje), ‘postpone’ (odložiti/odgoditi), etc. (8) ... rekordne poplave koje su zadesile Balkan primorale su desetine hiljada ljudi u Srbiji i Bosni da napuste svoje domove. �(9) [... record floods in the Balkans have forced tens of thousands of people in Serbia and Bosnia to leave their homes.] … ako to kiša i poplava dopuste... [... if the floods and rain permit it...] The conceptualization of floodwater as an animate being was also realized through the source domain of A (SEA) MONSTER or in one case through the domain of A SEA SNAKE. The monster was mostly described as ‘devouring’ ((pro)gutati) objects, people or even entire towns. (10) Kolubara je progutala grad za manje od 10 sati… [The Kolubara devoured the town in less than 10 hours…] 2.2 Floods as a unifier The floods also had one positive effect – they became a A UNIFIER which ‘united people/brought people together’ (zbližiti ljude/ujediniti ljude/sve spojiti/udružiti), ‘led to the collapse of ethnic barriers’ (dovesti do pada etničkih barijera), ‘erased borders’ (izbrisati granice) and made people show ‘unity’ (jedinstvo/sloga/zajedništvo), have a ‘heart which beats in unison’(srce kuca jedinstveno), and become ‘one big family’ (velika obitelj/porodica). (11) Ovo nas je ujedinilo, kao što nas nevolja uvek ujedinjuje… [This has united us the way hardship always unites us.] 2.3 Taking measures against floods as waging a war The activities that were undertaken to deal with the floods were commonly conceptualized as WAGING A WAR. WAR has been identified as a source domain with a wide scope which applies to many target domains such as LOVE or POLITICS (Kövecses, 2010, pp. 135–146) and across different languages (see e.g. Chiang & Duann, 2007; Semino & Masci, 1996). Larson, Nerlich and Wallis (2005) studied “militaristic metaphors” in the context of invasive species and diseases. War metaphors have been identified in the discourse on natural disasters in at least two languages (see Trčková, 2011 for English and Zhang, 2015 for Chinese). In many cases, the war metaphors are well-established, basic, or conventional metaphors meaning that their use is “unconscious, automatic, and typically unnoticed” (Lakoff & Turner, 1989, p. 80). Conventional war metaphors also exist in Bosnian, Croatian and Serbian. Some of these expressions are conventional within the discourse on emergencies and were therefore quite frequent in our corpus: ‘braniti/o(d)braniti’ (defend), ‘o(d)brana’ (defense), ‘(ne)branjen’ ((un)defended) ‘boriti se protiv’ (fight against), and ‘borba protiv’ (fighting/struggle against). (12) … do proglašenja redovnih mjera obrane od poplava. […until regular defense measures against floods can be declared.] (13) Sjeverni dio Bosne se još uvijek grčevito bori s podivljalim rijekama. �[The northern part of Bosnia is still desperately fighting against rivers gone wild.] However, we encountered numerous other, non-conventional realizations of this metaphor. Activities done to resist the floods were seen as a ‘war’ (rat) in which ‘battles’ (bitke) could be ‘fought’ (voditi). The floods, AN INVADER, ‘conquered’ (osvajati) territories, ‘occupied’ (okupirati) objects, and ‘besieged’ (opkoliti sa svih strana) people. The destruction caused by the floods was seen as ‘aggression’ (agresija) while the water was even characterized as ‘bloodthirsty’ (krvožedna). The human fighters, some of which were ‘volunteers’ (dobrovoljci), and their ‘fellow-combatants’ (saborci), could bring in ‘reinforcement’ (pojačanje) but they were rarely able to ‘win’ or ‘defeat’ (pob(j)editi) their enemy. Sometimes, ‘heroes’ (heroji/junaci) emerged from this war. The areas with levees or sandbags were called ‘defense lines’ (odbrambena linija/linije odbrane), ‘a line of battle’ (linija fronte), ‘bulwarks/ramparts’ (utvrde), while a place safe from the floods was once described as a ‘stronghold’ (uporište). (14) Paralelno s tim brani se druga linija fronte... [At the same time, the second line of battle is being defended…] (15) Same akcije spašavanja ljudi iz vodom okupiranih kuća bile su na trenutke dramatične. [Saving people from houses occupied by water was at times very dramatic.] 2.4 Floods as a projectile A very frequent metaphor in our corpus was the metaphor A FLOOD IS A PROJECTILE, realized in all three countries through the expression ‘hit’ (pogoditi) and its participle ‘hit’ (pogođen). (16) …pomoć za područja pogođena poplavama. […aid for the areas hit by floods.] 2.5 Floods as a container Another quite common metaphor was A FLOOD IS A CONTAINER, realized through the preposition ‘in’ (u) and the locative case of the noun in question. (17) …obiteljima čiji su najmiliji izgubili živote u poplavi… [...the families that have lost their loved ones in the flood...] 2.6 Floods as an apocalyptic event or hell Finally, the floods were conceptualized as THE BIBLICAL/APOCALYPTIC FLOOD/DELUGE, THE PASSION OF CHRIST, THE APOCALYPSE/AN APOCALYPTIC EVENT and THE HELL. The metaphorical realizations of these source domains included ‘the Flood’ (potop), ‘of Biblical proportions’ (biblijskih razmera), ‘the Passion of Christ/calvary’ �(kalvarija), ‘the apocalypse’ (apokalipsa), ‘apocalyptic’ (apokaliptičan), ‘cataclysmic’ (kataklizmičan), ‘hell’ (pakao, etc.). (18) Bosna i Hercegovina je…prošla još jednu kalvariju… [Bosnia and Herzegovina has...gone through another calvary...] (19) Apokalipsa u Rajevom Selu [Apocalypse in Rajevo Selo] (20) Novinarka “Blica” u paklu Obrenovca [Blic journalist in the hell of Obrenovac] 3 DISCUSSION AND CONCLUSIONS When the most common conceptual metaphors and their linguistic realizations encountered in our corpus are all taken into consideration, a multi-faceted concept of the 2014 May floods in the Balkans emerges. Rather than being an event occurring without a purpose, the floods were conceptualized as a sentient entity with physical and cognitive abilities, capable of purposeful movement, of influencing the world around them, and characterized by significant physical strength. When these qualities were paired with rage that needed to be vented and mercilessness, widespread destruction and chaos ensued. The floods became frenzied and unpredictable and therefore impossible to control until they themselves decided to calm down and show mercy. Sometimes, they took on the form of an evil monster devouring everything in its path. The only positive (side-)effect they had was bringing people together, but mainly for the purpose of putting up unified resistance. They often took on the role of an invader or attacker in a proper, albeit somewhat one-sided war. Some areas and people were simply hit by the floods, suddenly and unexpectedly. Finally, even when the floods were conceptualized as an event it was an end-of the-world event or simply hell. Although the numerous flood-related metaphorical expressions were not evenly distributed across the corpus – not all of the linguistic manifestations were used in each country and some of them occurred only once or twice in the entire corpus – the overarching conceptual metaphors were the same in all three countries, the most frequent in the corpus and therefore the most pervasive in the discourse on floods. Some of these metaphors, such as the ontological metaphor of personification, are, as Lakoff and Johnson (1980) maintain, “necessary for even attempting to deal rationally with our experiences” (p. 26) since they help us understand unfamiliar experiences in terms of more familiar ones. However, as Semino (2008) argues, metaphors in discourse, especially non-conventional ones, are rarely neutral and are often deliberately chosen among many alternatives for a variety of communicative, social, political, historical and other reasons. The “main set of functions of metaphors in discourse relates to the representation of (particular aspects of) reality” (Semino, 2008, p. 31) where the choice of the source domain through which a concept is to be understood directly affects that understanding. One of the reasons for this is that conceptual metaphors highlight some aspects of the target domain while hiding others depending on the choice of the source domain (Lakoff & Johnson 1980, pp. 10–13). While it is not possible give definite reasons why the conceptual metaphors presented in this paper were the most common in the discourse on the 2014 Balkan �floods, we can speculate about the possible effects of these metaphors on public consciousness. Given their pervasiveness, the concept of floods that was structured by them is likely to have had an impact on how the public understood the floods and their consequences. As evidenced throughout this paper, this concept was often one of a juggernaut too powerful for any mere mortal to resist. The way the floods were conceptualized highlighted almost exclusively the qualities of the floods, possibly shifting the focus, and therefore perhaps also the responsibility and the blame, from the people and their ability to resist the floods and mitigate their consequences or even prevent them to the unstoppable floods themselves. References Chiang, W., & Duann, R. (2007). Conceptual metaphors for SARS: ‘war’ between whom? Discourse & Society, 18 (5), 579–602. Cunningham-Parmeter, K. (2011). Alien language: immigration metaphors and the jurisprudence of otherness. Fordham Law Review, 79 (4), 1544–1598. Kövecses, Z. (2010). Metaphor: A practical introduction (2nd ed.). Oxford: Oxford University Press. Lakoff, J., & Johnson M. (1980). Metaphors we live by. Chicago, IL: University of Chicago Press. Lakoff, J., & Turner. M. (1989). More than cool reason. Chicago, IL: University of Chicago Press. Larson, B. M. H., Nerlich, B., & Wallis, P. (2005). Metaphors and Biorisks: the war on infectuous diseases and invasive species. Science Communication, 26 (3), 243– 268. Rasulić, K. (2004). Jezik i prostorno iskustvo: Konceptualizacija vertikalne dimenzije u engleskom i srpskohrvatskom jeziku. Beograd: Filološki fakultet. Semino, E., & Masci, M. (1996). Politics is football: metaphor in the discourse of Silvio Berlusconi in Italy. Discourse & Society, 7 (2), 243–269. Semino, E. (2008). Metaphor in Discourse. Cambridge: Cambridge University Press. Trčková, D. (2011). Multi-functionality of metaphor in newspaper discourse. Brno Studies in English, 37 (1), 139-151. Zhang, W. (2015). Discourse of resistance: articulations of national cultural identity in media discourse on the 2008 Wenchuan earthquake in China. Discourse & Communication, 9 (3), 355–370. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2953 Title A name given to the resource A FLOOD OF METAPHORS? CONCEPTUAL METAPHORS IN THE 2014 BALKAN MEDIA REPORTS ON FLOODS Author Author Bošnjak, Jelena Trišić, Dubravka Abstract A summary of the resource. The paper explores the linguistic and conceptual metaphors in media reports on the 2014 floods in the Balkans, focusing on the conceptualization of floods and flood-related concepts. While natural disasters such as floods and hurricanes represent a well-known source domain within the conceptual metaphor theory, this paper aims to explore floods as a target domain drawing on online Balkan newspaper reports from May 2014. The analysis offers insight into long-standing, conventional metaphors related to floods and natural disasters as well as the specific realizations and elaborations of these and other metaphors in the context of the 2014 Balkan floods. The possible functions and effects of the predominant metaphors related to the 2014 floods are discussed. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1637d2c9039b17fc81a4f95c3902f85f.pdf 8e5678eb1243d696d5505243b68500b1 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Dragana Božić Lenard Faculty of Electrical Engineering, Osijek, Croatia Submitted: 14.04.2014. Accepted: 23.11.2014. Abstract Many people would argue that metaphor is a characteristic of extraordinary rather than ordinary speech. However, Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Moreover, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act. Occurring primarily in thought, metaphors are grounded in culture; hence they serve as a valuable resource for cross-cultural linguistic research. This paper aims to study similarities and differences of the English and Croatian perspectives on love in terms of a journey. For the purpose of this research, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors We Live By (2003) were used in a survey and offered to 28 native Croatian speakers and former English language and literature students majoring in the field of translation studies who were asked to provide their Croatian equivalents. After the survey was conducted, the research has shown the great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian language. However, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives have to be used. Furthermore, it has shown the existence of the same metaphorical expression in the respective languages, yet used within different conceptual metaphors. Moreover, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to close geographical, historical, cultural and linguistic contact with Serbian language. In conclusion, it has been proved that even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic expressions underlying the conceptual metaphor may be coined on the basis of cultural-ideological differences, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. Key words: metaphorical expressions, love, journey, cross-cultural linguistic comparison 59 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Introduction Many people would argue that metaphor is a characteristic of poetic expressions. Moreover, it is usually understood as a characteristic of a language per se rather than thought or action. Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree with this notion, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Furthermore, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act, making our conceptual system the core in defining our everyday realities. Since the way we speak is based on the same conceptual system used for perceiving, thinking or acting, linguistic study is a good resource for proving the nature of the system. Aim This paper aims to study similarities and differences of English and Croatian perspective of love in terms of a journey, examining Lakoff and Johnson’s subset and Croatian translation equivalents. The objective is to find out how the figurative meaning of love is expressed in the respective languages and to investigate interlinguistic and intralinguistic differences together with the cultural involvement in the linguistic expression of this metaphor. Material and method For the purpose of this research and due to length restrictions, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors we live by (2003) are selected. The selection was based with respect to different subdomains representation. Then, 28 former English language and literature students majoring in the field of translation studies who are native Croatian speakers were asked to provide their Croatian equivalents. The survey was done using the Googledocs tool, which offered efficient and fast data analyses. Furthermore, the questions/examples were composed in open-ended form, offering the interviewees liberty in their translations. Given the small number of variations, all provided translations will be used based on their frequency, starting with the most frequent (marked with a) examples) and ending with the least frequent (marked with d), where possible, examples). The examples that might be understood by native Croatian speakers, yet are not used as such in the language will be marked with ? and the examples that clash with any level of Croatian language will be marked with *, thus implying their incorrectness. Bearing the small number of interviewees in mind, it must be noted that the results might have been different with a larger number of interviewees, which is the limitation of this study. 60 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Theoretical background Jakobson and Halle’s book Fundamentals of Language in 1956 marks the beginning of linguistic-metaphor research, prior to which only literary research was applied. However, the turning point was Lakoff and Johnson’s book Metaphors We Live By in 1980, which offers very precise methodological instrument for linguistic metaphor researches. They established three major theses: metaphors are omnipresent and should not be limited to literary contexts; metaphors show high level of systematicity and coherency; and they are not just a figure of speech, but a way of thinking. Keeping that in mind, cognitive linguistics establishes conceptual metaphor. Conceptual metaphor Conceptual metaphor is a cognitive mechanism that provides for highly abstract entities to be conceptualized through concrete ones, i.e. the source domain A is understood in terms of the target domain B. In addition, it is necessary to distinguish conceptual metaphor from metaphorical linguistic expression as Kövecses (2002: 4) suggests. To paraphrase, metaphorical linguistic expressions are manifestations of underlying conceptual metaphors. Additionally, conventional metaphors can be categorized according to conventionality, function, nature, and level of generality of metaphor (Kövecses 2002: 29) into three categories, namely structural, ontological and orientational metaphors. Considering the nature of the paper, the concept of structural metaphors will be presented. Structural metaphors Structural metaphors allow us to use highly structured concept to structure another one (Lakoff, 1992: 61). Similarly, Kövecses (2002: 33) indicates that the source domain provides a relatively rich knowledge for the target domain. Like their ontological and orientational counterparts, structural metaphors are grounded in our experience. For example, we metaphorically view time as money based upon correlation with people’s everyday busy lives where they struggle to earn money, leaving them with no time for their families. Being a universal bodily experience, we use metaphors automatically, which makes them universal as well. However, next to universality, metaphors might also be culture-related. 61 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Cultural variation in metaphor As Kövecses (2002: 183) suggests, there are two types of cultural variation: intercultural and intracultural. Considering the nature of this paper, both intercultural and intracultural variations, where possible, will be studied. Kövecses (2005: 231) goes on to identify two large categories of causes for cultural variation: differential experience and differential cognitive preferences and styles. Differential experience As Kövecses (2005: 232) suggests, there are several causes influencing differential experience, namely physical and social environment (which, due to length restrictions, will not be elaborated on) and cultural context. Cultural context includes a broader context that a culture provides for an understanding of its concepts. A well-known example of a correlation between language and culture is the Eskimo language. Due to inevitable need, Eskimos have more than a dozen expressions for snow. By comparison, Slavic languages have only one term for snow due to inexistence, hence lack of need. The same phenomenon applies to metaphors. Frank Boers and Murielle Demecheleer (in Kövecses, 2005: 236) elaborate on concepts of hat and ship being more metaphorically productive in English and concepts of sleeve and food in French because they are more salient to the respective languages. Different cognitive preferences and styles Cognitive processes such as elaboration, conceptualization, specificity and transparency can be found in all languages and cultures; however, the degree of their application varies from culture to culture (Kövecses, 2005: 246). In addition, there are some cognitive preferences. a) Experiential issues Cognitive linguists have always claimed that humans use a great deal of bodily experience to build metaphors. Kövecses (2005: 247) answers the question of whether bodily experience can be universally applied to metaphors or is culturerelated by comparing English and Japanese anger metaphors. In English language and culture, the metaphor ANGER IS HEAT is associated with high blood pressure and increasing skin temperature, whereas in Japanese it is only associated with pressure. This indicates different metaphorical conceptualization of anger depending on the culture. 62 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics b) Viewpoint preference Sometimes metaphors depend on a culture’s viewpoint preference. For example, different cultures view time differently. In some cultures, the future is viewed as something yet to happen, i.e. events move from past to future in cases where we are dealing with ego-moving metaphors, whereas in others, events move from future to past, which are time-moving metaphors. To be more precise, as Boroditsky (2000: 6) suggests: ”In the ego-moving metaphor, front is assigned to a future or later event.” He continues (2000: 6) “In the time-moving metaphor, front is assigned to a past or earlier event.” Analysis and discussion Some of Lakoff and Johnson’s metaphorical linguistics expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor in the English language will be presented in this chapter alongside their translated Croatian counterparts. The selected examples will be classified into subcategories on the basis of different source subdomains. Furthermore, ways of understanding and interpreting love in terms of a journey will be discussed in the major themes and mappings subchapter. Love is a journey Not many people would associate love with a journey, yet the two concepts share numerous similarities. However, even though two languages may share conceptual metaphors with metaphorical linguistic expressions overlapping, the culturalideological background in which the conceptual metaphor functions might be used to express subtle differences based on the expressions, as Kövecses (2005: 155) states. A relationship is a vehicle When two people decide to go on a trip to a destination they have never visited before, they may stop in order to check the map, find out where they are and how long will it take to their final destination. These mental images can be mapped onto love: when two people decide to start a romantic relationship, after a certain period of time at least one of them will want to clarify the status of the relationship: Are they just having fun, not thinking about the future, or is the relationship eventually going to develop into marriage? So, the mappings obviously serve as the grounding for the following metaphorical expression. 63 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents 1) Where are we? a) ?Kuda ovo vodi? b) ?Kuda ovo ide? c) *Gdje smo? d) *Gdje se nalazimo? In Croatian language there are three translational options for the word where, namely gdje, kamo and kuda. Despite being used interchangeably, there are subtle differences in their meanings. Firstly, the question word gdje is used when one wants to find out something about a place where a person/thing is located. In addition, it can be used only if alluding to the literal meaning, which is the reason why neither 1c) nor 1d) are grammatically correct, yet they are frequently used. Indeed, they do not underlie any kind of metaphorical expressing. Secondly, kamo is used for finding out about someone’s intended destination and it perfectly underlies the conceptual metaphor in question. However, probably due to the formal sound in its usage, none of the interviewees chose it. Thirdly, kuda is used for the direction of someone’s movement, thus conveying literal meaning. However, native Croatian speakers use it equally for both literal and figurative meaning. Moreover, it happens to be their first translational choice for the English expression in 1). The difference between the examples 1a) and 1b) is in the verb choice. More precisely, in 1a) the verb is to lead and in 1b) to go, both of which underlie the metaphor in question. However, what differentiates both of them from the English example is the perspective. Namely, by asking the question in 1), a person wants to find out about the current relationship status, whereas by the questions in 1a) and 1b), a person is asking about the future of the relationship. Moreover, the literal translation of the example 1) would not function in Croatian language let alone convey figurative meaning. 2) This relationship is foundering. a) *Ova veza tone. b) Ovaj brod tone. c) Kola su nam krenula nizbrdo. Bearing the verb choice in mind, in example 2) the relationship is conceptualized as a boat. If the boat is filling with water getting and about to sink, and we conceptualize the relationship as the boat, there is one conclusion left – the relationship is about to end. Example 2a) is a straightforward translation, but even though it would be understood by a native Croatian speaker, it is never used. Additionally, very similar to 2a) is example 2b) where instead of the noun relationship, the noun boat is explicitly used, thus strengthening the conceptualization connection. However, since 64 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics it is mostly heard in politicians’ speeches describing Croatia’s unpromising future, this is an example of the LIFE IS A JOURNEY conceptual metaphor. More interesting is the 2c) example. Even though tourism is Croatia’s most productive economic branch, Croatia is not so maritime-oriented. Furthermore, in the region of Slavonia and Baranja, whose residents are mostly farmers, people used a wagon for both work and transport. Moreover, young people in the region, wanting to preserve old customs, tend to choose a wagon for their wedding car. So, possibly due to Croatia’s orientation to its roots and appreciation of old customs, an expression using a wagon exists in the language. The metaphorical expression in 2c), if translated straightforwardly, would be the wagon is moving down the hill, underlying the same conceptual metaphor as the original. After some time spent on an unknown road, travelers might realize that they have diverged from the right road. Similarly, after some time in a relationship/marriage, lovers may realize they have involved themselves in irrelevant things just to keep their minds off the important issues. This may seem easier at first, but it is not a permanent solution, so eventually they will have to remind themselves about their priorities. 3) We’ve gotten off the track. a) Iskočili smo iz tračnica. b) Ispali smo iz tračnica. Both examples 3a) and 3b) correspond to the English version in terms of conceptual metaphor and conveyed meaning. However, there is a slight intralinguistic difference in the verb choice and voice perspective. Namely, the verb in 3a), if literally translated, is to jump off and is used in active voice, alluding to the lovers themselves being responsible, whereas in 3b) the verb is to fall out off and is used in passive voice, alluding to external factors that are responsible for the lovers getting off the track. Either way, the result is the same; however, in 3a) the lovers blame themselves while in 3b), they blame someone else for their problems. 65 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents A turning point in a relationship is a crossroads A crossroads is a place where roads meet and a traveler has to decide which road to take. With this picture in mind, the metaphorical expression to be at a crossroads was coined. The expression refers to a stage in life where a person has to make an important decision that will affect his life either positively or negatively, like being at a crossroads; if you decide to go the wrong way, you will eventually have to return, which will affect the rest of your trip with respect to your timetable. So, everyone is especially careful at a crossroads they approach for the first time, just like a person who does not want to make a mistake is extremely careful when making serious life decisions. 4) We’re at a crossroads. a) Nalazimo se na raskrižju. b) Nalazimo se na raskršću. c) Nalazimo se na raskrsnici. All Croatian counterparts correspond to the English original. However, the Croatian versions offer three synonimical possibilities used according to frequency and usage preference. To be more precise, raskrižje in 4a) is neutral and recently the most used option, whereas raskršće in 4b) and raskrsnica in 4c) are options more used in Slavonia and Baranja region, i.e. precisely in areas where Croatian and Serbian language are in a closer contact. The only thing that distinguishes example 4a) raskrižje and examples 4b) raskršće and 4c) raskrsnica is the root word, namely križ and krst. Etymologically, krst derives from Praslavic and Old Slavic languages (krьstъ), which were ancestor languages of both Croatian and Serbian, hence both languages used the word krst. However, as the consequence of the Croatian War of Independence, there was a linguistic tendency to eliminate all similarities with Serbian language during the 1990s, hence krst, being associated with Eastern Ortodoxy and the Serbian language, was to be eliminated and replaced with križ, which is associated with the Catholicism that most Croats claim to practice. To summarize, the option in 4a) is neutral and the preferred one, whereas the options in 4b) and 4c) might be labeled as the “Serbian” ones. Further, they are most likely to be used in areas of a close interlinguistic Croatian and Serbian contact; however, all three options can be understood by any Croatian speaker and underlie the same conceptual metaphor as the English one. 66 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Progress in a relationship is advancement in place Like a journey, every relationship has a beginning, a course to run, and an ending. The experiences lovers gain and the time they spend together might be conceptualized through the distance travelers cover on their journey. 5) Look how far we’ve come. a) Pogledaj kako smo daleko došli. b) Pogledaj kako smo daleko stigli. c) Pogledaj kako smo daleko dogurali. d) Pogledaj kako smo daleko dospjeli. All Croatian translations correspond to the English version. The four Croatian examples used different synonimical verbs, all of which are travel-related, thus perfectly underlying the conceptual metaphor. Difficulties in a relationship are barriers on a road As George Lakoff (1992: 208) states, two travelers travel towards a common destination. During their journey, they may encounter some barriers and get stuck. Furthermore, when constructing a road, one has to be aware of geographical obstacles and overcome them. Sometimes, however, due to natural processes, deterioration and poor maintenance, bumps inevitably occur, and a driver has to be very careful when passing them in order not to damage his vehicle or injure himself. If he pays attention, he can overcome obstacles and continue with his journey. These images can be mapped onto love. During a relationship, due to different personalities, priorities and wishes, lovers encounter problems. If they believe in their love, they can work it out and continue enjoying their love. Building on the aforementioned mappings, the metaphorical expression is as follows. 6) It’s been a long, bumpy road. a) ?Bila je to duga, neravna cesta. b) Bio je to dug, neravan put. In Croatian, two synonyms can be used for the English word road, namely cesta and put. Despite being used interchangeably, there is a slight difference between them. Precisely, cesta refers to a public, asphalt surface, whereas put usually refers to a dirt road and is more frequently used in metaphorical linguistic expression than the former option. Furthermore, the adjective bumpy defines something that is not smooth and presumably has some obstacles. By comparison, in the Croatian examples the adjective neravan, which translationally corresponds to the adjective bumpy, has two meanings; on the one hand, it may refer to a bumpy surface, whereas 67 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents on the other, it might refer to a surface that has no turns, i.e. a surface that extends in a linear manner and might have no bumps at all. When travelers get lost on a dead-end street, they can either end their journey or return to where they came from. In other words, there is no possibility for them to advance the journey, which can be mapped onto the love relationship. When lovers come to a point where neither of them wants to make a compromise, the relationship cannot be advanced. 7) This relationship is a dead-end street. a) Ova je veza naišla na zid. The only usable option is the one in 7a); however, the word’s literal meaning is not the same. The expression does not refer to any kind of street, but rather refers to a relationship hitting a wall. Hence the two examples carry the same figurative meaning. To clarify, if someone/something hits a wall, he/it cannot advance in the same direction, so retreating to a certain point is the next step, like entering a deadend street. Further, a dead-end street has one way in and out and on the other end a house or a wall blocking it, so the wall might be a part of the visual dead-end street image; hence the expression underlies the same metaphor. Spliting up is taking different roads When two travelers cannot agree on which road to take, they might decide to take different roads. The same thing happens with two lovers; if they do not see eye to eye anymore or have different goals in life, they may decide to end a relationship, i.e. each lover will continue pursuing his own goals. 8) We’ll just have to go our separate ways. a) Morat ćemo ići svatko svojim putem. b) ?Morat ćemo ići svatko svojim putom. Both Croatian translations underlie the same metaphor as the English one; however, a closer look reveals subtle differences between them. Croatian noun put can take two inflections; either -om (putom) or –em (putem) but not randomly. If referring to a particular way/road, one should use the inflection –om as in 8b). If, on the other hand, one refers to a metaphorical road, like in example 8), one should use the –em inflection as in 8a). Since the expression indicates the metaphorical nature, Croatian speakers should not translate expression 8) with the 8b) option because it employs literal meaning. However, since putem and putom are incorrectly interchangeably 68 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics used, both 8a) and 8b) options are equally frequently used, possibly alluding to tight connection between the literal and figurative meaning of a road. Major themes and mappings Lakoff (1992: 6) claims that a metaphor is not a matter of a language itself, but a matter of thought and reason. The mapping is primary and language secondary. In addition, the mapping is conventional, i.e. it is one of our conventional ways of conceptualizing something; in this case love relationships. Furthermore, what constitutes love as a journey is ontological mapping from the source domain of journeys to the target domain of love. Based on the examples above, it can be summarized as follows: lovers are travelers on a joint journey with their common life goals seen as destinations yet to be reached. Each traveler needs a vehicle to reach his destination, conceptualizing a love relationship that is promising as long as it allows lovers to make progress towards their goal. However, occasionally travelers arrive at crossroads where they have to decide which road to take, like lovers who must decide whether they still share the same goals. In addition to crossroads, travelers may have to deal with different barriers they encounter along their way. In comparison, lovers may have to face life problems and choose from among several options. They might choose one that will keep them together or they might choose not to solve the problem and go in different directions, thus indicating the end of their relationship – like travelers who choose the latter option, ending their journey. The mappings associating the source domain JOURNEY and the target domain LOVE are summarized as follows: SOURCE JOURNEY a) travelers TARGET LOVE lovers b) vehicle destination relationship c) journey life goal d) crossroad turning point in a relationship e) advancement in place progress in a relationship f) impediments problems in a relationship g) taking different road splitting up h) ending of a journey ending of a relationship 69 �A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Conclusion This paper deals with similarities and differences of some Lakoff and Johnson’s metaphorical expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor in English and their Croatian counterparts. The research has proven that there is a great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian. However, it has indicated numerous subtle interlinguistic differences. To be more precise, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives must be used. Further, it has proved that single word choice in Croatian alludes to either literal or figurative meaning. Equally importantly, it has been shown that the same metaphorical expression exists in the respective languages, yet used within different conceptual metaphor. Simultaneously, to maintain the same effect, different linguistic expressions may sometimes be used. Additionally, Croatian language has been shown to be able to express either literal or figurative meaning through choice of inflexion, while the English language cannot. However, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to a close geographical, historical, cultural and linguistic contact with the Serbian language. To summarize, even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic metaphorical expressions underlying the conceptual metaphor may be influenced and coined on the basis of cultural-ideological differences. Therefore, in addition to being cognitively motivated, metaphorical expression is also culturally motivated, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. References Boroditsky, L (2000) Metaphoric structuring: understanding time through spatial metaphors. Cognition, No. 75, pp. 1-28. Elsevier Jakobson, R. & Halle, M (1956) Fundamentals of Language. Mouton & Co. SGravenhage Kövecses, Z. (2002) Metaphor: a practical introduction. Oxford: Oxford University Press. Kövecses, Z. (2005) Metaphor in Culture. Universality and Variation. Cambridge and New York: Cambridge University Press. Lakoff, G. (1992) The Contemporary Theory of Metaphor. In Ortony, A. (1992) Metaphorand Thought. Cambridge: Cambridge University Press. 70 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Lakoff, G & Johnson, M. (2003) Metaphors We Live By. Chicago: The University of Chicago Press. 71 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2786 Title A name given to the resource A Contrastive Study of some Lakoff and Johnson's Metaphorical Expressions from LOVE IS A JOURNEY Metaphor and their Croatian Equivalents Author Author Božić Lenard, Dragana Abstract A summary of the resource. Many people would argue that metaphor is a characteristic of extraordinary rather than ordinary speech. However, Lakoff and Johnson (2003: 8) strongly disagree, claiming that our conceptual system is fundamentally metaphorical in its nature. Moreover, metaphors do not only shape our communication but the way we think or act. Occurring primarily in thought, metaphors are grounded in culture; hence they serve as a valuable resource for cross-cultural linguistic research. This paper aims to study similarities and differences of the English and Croatian perspectives on love in terms of a journey. For the purpose of this research, Lakoff and Johnson’s eight metaphorical linguistic expressions of the LOVE IS A JOURNEY conceptual metaphor from Metaphors We Live By (2003) were used in a survey and offered to 28 native Croatian speakers and former English language and literature students majoring in the field of translation studies who were asked to provide their Croatian equivalents. After the survey was conducted, the research has shown the great similarity of metaphorical linguistic expressions in English and Croatian language. However, it has shown that, in order to maintain the same effect, sometimes different tenses or voice perspectives have to be used. Furthermore, it has shown the existence of the same metaphorical expression in the respective languages, yet used within different conceptual metaphors. Moreover, the research has shown not only interliguistic but also intralinguistic differences, i.e. synonimical options that the Croatian language has due to close geographical, historical, cultural and linguistic contact with Serbian language. In conclusion, it has been proved that even though two languages might share the same conceptual metaphor, the actual linguistic expressions underlying the conceptual metaphor may be coined on the basis of cultural-ideological differences, thus referring to metaphors being both cognitive as well as cultural entities. Key words: metaphorical expressions, love, journey, cross-cultural linguistic comparison Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics,PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature,PQ Romance literatures,PR English literature