328 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/14d6065d6b24d1da97afb44324d55c98.docx 6ff8eb41c4b12d62dead02248e62eb92 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0d1d1b4087008c27db39767eb26f2971.pdf 28a387478f95135d3d691e686c799547 PDF Text Text Types of Derivational Affixes in both English and Albanian Language Olsa Xhina "Aleksander Moisiu" University / Durres, Albania Key words: affixation, semantic domain, derivation, linguistic relativism, wordformation ABSTRACT The lexical structures of English and Albanian language have their pecularities, which appear among others, even in the different volume of lexical, semantic and idiomatic wealth. However, a mutual characteristic of English and Albanian language is the potential to create new words by means of derivation. There are a lot of prefixes and suffixes by which Albanian and English language create new words by adding a prefix or a suffix to the existing root. This study covers the main affixation semantic domains of wordformation in both languages, especially focusing on the prefixes which are borrowed from English language such as: de, dis, super, anti, trans, i, re, ultra, pan, pro. What do these prefixes mean and how they are translated into the Albanian respective equivalents also basing on linguistic relativism theory. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1936 Title A name given to the resource Types of Derivational Affixes in both English and Albanian Language Author Author XHINA, Olsa Abstract A summary of the resource. Key words: affixation, semantic domain, derivation, linguistic relativism, wordformation ABSTRACT The lexical structures of English and Albanian language have their pecularities, which appear among others, even in the different volume of lexical, semantic and idiomatic wealth. However, a mutual characteristic of English and Albanian language is the potential to create new words by means of derivation. There are a lot of prefixes and suffixes by which Albanian and English language create new words by adding a prefix or a suffix to the existing root. This study covers the main affixation semantic domains of wordformation in both languages, especially focusing on the prefixes which are borrowed from English language such as: de, dis, super, anti, trans, i, re, ultra, pan, pro. What do these prefixes mean and how they are translated into the Albanian respective equivalents also basing on linguistic relativism theory. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3434 Title A name given to the resource TYPES OF ORAL ERRORS AND CORRECTIVE FEEDBACK: A CLASSROOM RESEARCH STUDY IN A SAMPLE OF TURKISH EFL CLASSES Author Author Öztürk, Gökhan Kalkan, Oğuzhan Abstract A summary of the resource. This study investigates the types of oral errors and the corrective feedback moves for these errors in a sample of Turkish EFL context. The distribution of error types and the use of corrective feedback for each error type were examined. 12 hours of video-recording were conducted in four classes with 27 preintermediate students in an English preparatory program of a state university. The video-recorded data were transcribed verbatim and analyzed with the help of a native speaker teacher to ensure inter-rater reliability. The definition of Allwright and Bailey (1991) was followed in the identification of errors, and the model proposed by Lyster and Ranta (1997) was utilized in the classification of corrective feedback moves. After the analysis, the researchers agreed on 142 erroneous utterances. Based on these utterances and corrective feedback types for them, a generally balanced distribution of errors types and corrective feedback was found with a few striking exceptions. The results showed that about 70% of errors in the observed classes have grammatical (31 %) or phonological (36.6%) origins whereas the others stem from lexical items (20.4%) or the use of L1 (12%). In addition to this, it was revealed that most of the grammatical errors were corrected through input-providing corrective feedback types (recasts and explicit correction). It was also found that teachers used recasts more while correcting their students’ phonological errors. Finally, it was seen that teachers never used elicitation to correct their students’ errors stemming from their use of L1. Depending on these results, this study suggests further classroom research studies on error types and corrective feedback to shed a light to the issue in Turkish EFL classrooms. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c5722f40d65a0b115176d7bd5350baf5.pdf 678d5472019436e15a5fa62ae60130b9 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Types of synonymic groups in Russian Vadim Belov Cherepovets State University, Russia Submitted: 29.04.2014. Accepted: 24.11.2014. Abstract This research has two main purposes: 1) to distinguish structural types of synonymic groups; 2) to verify the headwords of synonymic groups as a linguistic or psycholinguistic concept. Typically, a headword has: 1) common semantic elements, 2) the highest frequency, and 3) no stylistic and emotional connotations. The main source of data is the results of two experiments and data from the Russian National Corpus. The subjects' task was to choose the main words of the submitted groups. We used 32 synonymic groups, taken from the Russian synonymic dictionaries: the first experiment contained 12 synonymic groups and the second had 20 synonymic groups. Forty-five subjects participated in the first experiment, 67 in the second experiment. We distinguished two types of synonymic groups with different structures. The first type (centric synonymic groups) consists of synonymic groups, the headword of which can be uniquely identified by experimental and corpus data. In such cases, the subjects unanimously determined the headword, and the headword is the most frequent word of the synonymic group. There are eight (67%) such groups in the first experiment and 14 such groups (70%) in the second experiment. The second type (non-centric synonymic groups) includes synonymic groups, in which the subjects were not able to choose the main word of the synonymic groups. There are four (33%) such groups in the first experiment and six such groups (30%) in the second experiment. It is impossible to distinguish the headword in non-centric synonymic groups. Such synonymic groups are integrated by a semantic gestalt based on a nonverbal semantic �Types of synonymic groups in Russian code. Formal and component analysis of non-central synonymic groups is not effective. Keywords: Russian language, synonymic groups �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Introduction Synonymy is a problem that is widely discussed in linguistic and philosophic studies because it has an important theoretical and applied relevance. Although synonyms have been studied by people from the days of Aristotle’s “Rhetoric” to present-day scholars, synonymy still provides controversial issues that need further analysis. This phenomenon is connected with semantic relations in language. Synonymy can be found in levels that deal with semantic relations, specifically in lexical (words and lexical phases), morphological (affixes) and syntactic levels (propositions and sentences). This paper focuses only on lexical synonymy. Lexical synonyms are named words (or phases) that have the same or similar meanings. There are many definitions of synonymy, but most of them say that synonymic items have something similar in their meanings: “It is customary to call items having these special similarity synonyms” [3, 265]. Having analyzed linguistic literature, we chose four principal semantic approaches. These approaches try to define the nature of synonymy. 1) Synonyms are words denoting one real thing such as ‘lug’ and ‘earlap’ for ‘ear’. These words denote one real thing but they have different linguistic forms. This approach is the most effective for distinguishing stylistic synonyms. 2) Synonyms are words or expressions that have the same or similar meanings. “Synonymy is held to be sameness of meaning of different expressions” [5, 11]. In other words, synonyms must have the same or similar meanings, but in a pragmatic view it is difficult to precisely determine their semantic identity and similarity. Moreover, synonyms have “the same sense in a given context” [7, 10]. 3) Synonyms are interchangeable in utterances: “Two words are synonyms if they can be used interchangeably in all sentence contexts’ [Jackson 1988: 66]. Interchangeability has a great practical relevance because speakers most often use synonyms as replacements for other words in a sentence. But this approach does not consider the communicative and stylistic nuances of word and sentence meanings. 4) Synonyms have identical semantic and grammatical features. In J. Apresjan’s view, synonyms (1) have the same definition, (2) have the same set of syntactic valencies, (2) are capable of replacing one another in any schemes of syntactic trees [1]. Defining words, J. Apresjan uses a special semantic language. In this language there is no polysemy, and it cannot define all language units. These formal (semantic and �Types of synonymic groups in Russian grammatical) features are typical for absolute synonyms. However, there are not many absolute synonyms in the language but a huge number of near-synonyms. Typically synonyms are integrated into synonymic groups. In essence all dictionaries of synonyms are lists of synonymic groups. The members of a synonymic group have common semantic elements. For example, the synonymic group 'врач' (doctor) – 'доктор' (doctor) – 'медик' (medical man) – 'лекарь' (medico)' has an integrated semantic feature 'medic profession'. In dictionaries of synonyms the integrated semantic feature is expressed by a headword. According to The Oxford Thesaurus: An A-Z Dictionary of Synonyms, “headwords have been selected because of their frequency in the language” [14, 3]. Although frequency in the language is not a primary factor in the selection of headwords: “some headwords of lower frequency have been included because it would otherwise be impossible to find a suitable place to group together what are perceived as useful sets of synonyms” [14]. Headwords usually have no stylistic or emotional connotations. The traditional point of view considers that synonymy is a symmetrical semantic relation, and it differs from hyponymy (taxonomy). G. Miller’s paper [9] is the first step toward making an online lexical reference system, WordNet, whose design is inspired by psycholinguistic approaches of human lexical memory. It was obvious that the inner lexical memory differs from standard alphabetical dictionaries: “The most ambitious feature of WordNet, however, is its attempt to organize lexical information in terms of word meanings, rather than word forms” [9, 237]. WordNet is organized by semantic relations. And synonyms have the central rule in WordNet. According to Miller synonyms can be interchangeable and have symmetrical relations: “It is convenient to assume that the relation is symmetrical: if x is similar to y, then y is equally similar to x” [9, 241]. We can show semantic relations between symmetrical synonyms using the following examples: Figure 1. Synonymic relation ‘тоска' (melancholy) ‘грусть’ (sadness) ‘печаль’ (grief) ‘скука’ (boredom ) �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics At the same time, hyponyms and hyperonyms have a hierarchical (asymmetrical) structure: “These terms both refer to the relationship of semantic inclusion that holds between a more general term” [4, 82]. A hierarchical structure of hyponyms and hyperonyms is named ‘taxonomy’. Writing about taxonomy, A. Cruse [3] has distinguished two types of relations. He called the first type ‘is a kind/type of ’; the second type – ‘is a’ relation. Cruse said that only the first type is taxonomy. For example, spaniel is taxonym of dog because it is normal to say: A spaniel is a kind of dog. But kitten and cat do not have a taxonomy relation: we cannot say: A kitten is a type of cat. The following attempts to demonstrate semantic relations between hyponyms: Figure 2. Taxonomy relation dog spaniel airedale terrier Nevertheless, some research considers synonymy to be both a symmetrical and asymmetrical relationship. For example, The New Collins Thesaurus research group (IBM T.J. Watson Research Center) has determined that 62% of synonyms are asymmetrical [2]. L. Murphy wrote that while prototypical cases of synonymy are symmetrical, in some cases synonymy appears asymmetrical [10, 158]. Hypotheses This research on the semantic relationship among synonyms has two main purposes: 1) to distinguish structural types of synonymic groups; 2) to verify the headwords of synonymic groups as a linguistic or psycholinguistic concept. The hypothesis is that synonymic relationships can have hierarchical and symmetrical structures. Methodology The sources of research data are: 1) The results of two experiments where subjects selected headwords for the submitted synonymic groups; �Types of synonymic groups in Russian 2) The Russian National Corpus (www.ruscorpora.ru), which is used to define the frequency of synonyms in the language; 3) The Russian Associative Dictionary by Sergey Karaulov, where associative word reactions are shown; 4) Russian dictionaries where definitions of words and sets of synonyms are given. In the first experiment, we used 12 synonymic groups taken from several Russian dictionaries of synonyms (dictionaries by N. Abramov, V. Klueva, Z. Aleksandrova, A. Evgenjeva, J. Apresjan). Chosen synonymic groups are presented in all of these dictionaries. Synonymic dictionaries differ by sets of synonyms and selection of group headwords. Table 1. The synonymic group in dictionaries of synonyms Dictionary synonyms of Words of the synonymic group New explanatory еда’ (food), ‘снедь’ (archaic word of food), ‘яства’ synonymic dictionary (archaic and high stylistic word of food ), ‘пища’ (food / of Russian by J. fare) Apresjan Short dictionary of 'пища (food / fare), ‘еда’ (food), ‘корм’ (forage), ‘харчи’ Russian synonyms by (expressive word of food), ‘яства’ (archaic word of food), V. Klueva ‘снедь’ (archaic word of food) Dictionary of Russian ‘пища’ (food / fare), ‘пропитание’ (subsistence), ‘еда’ synonyms by A. (food), ‘съестное’ (foodstuffs), ‘харчи’ (grub), ‘харч’ Evgenjeva (grub), ‘жратва’ (grub), ‘шамовка’ (vulgar word of food) Dictionary of Russian synonyms and expressions with the similar meaning by N. Abramov ‘пища’ (food / fare), ‘кушанье’ (meal) , ‘снедь’ (archaic word of food), ‘еда’ (food), ‘брашно’ (archaic word of food, ‘яства’ (archaic word of food), ‘стол’ (board), ‘харчи (харч)’ (expressive word of food), ‘хлеб’, ‘хлеба’ (bread), etс. Synonyms of low frequency, synonyms with connotative and emotive meanings and archaic words were deleted. In the second experiment, we used 20 synonymic groups from the most popular dictionary by A. Evgenjeva. The selection of synonymic groups was random. We deleted low-frequency synonyms, emotive and archaic words. �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Forty-five subjects participated in the first experiment and 67 in the second experiment. The subjects' task was to choose the main words of the submitted groups. Experimental instruction did not contain any rules for this operation, because it was assumed that a subject had an intuitive ability for semantic selection. However, it was possible that the subjects might not find the headword. Subjects were free to take as much time as they needed to complete the task. Results Having analyzed the results of the experiments, we distinguished two structural types of synonymic groups. These types differ by semantic relationship between synonyms. The first type (named centric synonymic groups) consists of synonymic groups, the headwords of which can be uniquely identified by experimental and corpus data. In such cases, the subjects unanimously determined the headword, and the headword is the most frequent word in the synonymic group. For example, the word ‘пища’ (food / fare) is the headword of the synonymic group ‘пища (food / fare) – 'еда' (food) – 'корм' (forage)’; the word ‘болезнь’ is the headword of the synonymic group ‘болезнь’ (disease) – ‘хворь’ (ailment) – ‘недуг’ (infirmity) –‘заболевание’ (illness). There are eight (67%) such groups in the first experiment and 14 such groups (70%) in the second experiment. The main features of centric synonymic groups are: 1) the results of the experiments have shown that there is one leading synonymy in such groups; 2) the headwords have the highest frequency in these groups; 3) the members of the centric synonymic groups have asymmetrical associative reactions. The Russian Associative Dictionary, which contains a massive number of word reactions, has demonstrated that the headword of a centric group is the most frequent associative reaction of word-stimulus. For example, subjects of our experiment chose the headword ‘болезнь’ (disease) for the synonymic group ‘болезнь’ (disease) – ‘хворь’ (ailment) – ‘недуг’ (infirmity) – ‘заболевание’ (illness). Stimulus ‘хворь’ (ailment) has following associative reactions: a. ‘болезнь’ (disease) in 141 cases of 517 reactions (27 %), b.‘прошла’ (form of verb ‘go’) in 16 cases of 517 reactions (3 %), c.‘боль’ (pain) in 15 cases of 517 reactions (3 %). Stimulus ‘недуг’ (infirmity) has the following associative reactions: a. болезнь’ (disease) in 121 cases of 508 reactions (24 %); b. ‘тяжёлый’ (hard / painful) in 47 cases of 508 reactions (9 %) �Types of synonymic groups in Russian c. боль’ (pain) in 15 cases of 508 reactions (3 %). It is important to note that the headword ‘болезнь’ (disease) has no associative reactions such as ‘хворь’ (ailment), ‘недуг’ (infirmity). Synonymic groups can differ by their degree of asymmetry / symmetry of associative reactions. Among centric synonymic groups we can find groups that have a high degree of asymmetry (like a synonymic group ‘болезнь’ (disease) –‘хворь’ (ailment) – ‘недуг’ (infirmity) –‘заболевание’ (illness)) and groups with a low degree of asymmetry (like 'путь' (way) – 'дорога' (road) – 'стезя' (way) – 'тропа' (path)). Moreover, centric synonymic groups tend to have asymmetrical associative reactions. The asymmetry of semantic distance between a stimulus word and the word associate it activates is interpreted as a reflection of the prototype-variant relationship in consciousness [15]. 4) A definition test has shown that a headword can be used in the analytical definition of members of a synonymic group. For example, the word ‘судьба’ (fate) is the headword of the group ‘фортуна’ (fortune) – ‘удел’ (destiny) – ‘судьба’ (fate) – ‘доля’ (lot). The word ‘судьба’ (fate) is typically used in definitions of the word ‘фортуна’ (fortune). According to V. Dal’s dictionary and V. Vinogradov’s academic dictionary, ‘фортуна’ (fortune) is ‘судьба’ (fate). S. Ozhegov’s dictionary has shown that the word ‘удел’ (destiny) is ‘судьба’ (fate). But the word ‘судьба’ (fate) cannot be defined using the words ‘фортуна’ (fortune) and ‘удел’ (destiny). There are no definitions of ‘судьба’ (fate) using words ‘фортуна’ (fortune), ‘удел’ (destiny) in Russian dictionaries. Centric synonymic groups have an inner semantic structure with a headword as the centre of this hierarchic structure. From the structural point of view, there are two elements: the headword of the synonymic group and other member of the group. They have different semantic statuses: the headword has a dominating status but the other members have a subordinate status. The headword plays a significant role in the semantic descriptions of synonyms that have this headword. It is an important semantic element of their synonyms. The centric synonymic-group headword seems to be a prototype (in cognitive terms) because headwords are “the clearest cases of membership defined operationally by people's judgments of goodness of membership in the category” [12, 38]. �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Turning to the reason why one word in the synonymic row is dominant, we should mention L. Vygotsky’s theory, which holds that the main word in the semantic network is the oldest word [16]. According to Vygotsky’s theory, historical linguistic development determines the semantic organization of lexical items. But in cognitive psychology and linguistics, it is argued that linguistic memory is dynamic and “evolves in accordance with a person’s linguistic experience” [13]. Synonymic groups can change: it is important to distinguish the synchrony and the diachrony of synonymic groups. The second type (named non-centric synonymic groups) includes synonymic groups in which the subjects were not able to choose the main word of the synonymic groups. The second type is illustrated by following synonymic groups: ‘буря’ (storm) – ‘ураган’ (hurricane) – ‘метель’ (snowstorm) – ‘вьюга’ (snowstorm) – ‘пурга’ (blizzard); 'плут’ (trickster) – ‘жулик’ (swindler) – ‘похититель’ (kidnapper) – ‘вор’ (thief); – ‘мошенник’ (cheat). There are four (33%) such groups in the first experiment and six such groups (30%) in the second experiment. Below we briefly list the main features of non-centric synonymic groups: 1) the subjects cannot determine the main word of groups; 2) the synonyms of non-centric synonymic have similar frequency characteristics; 3) the synonyms of this group have symmetrical associative reactions. The basis feature of non-centric groups is the absence of hierarchical structure and the independent status of each synonym. It is impossible to distinguish the headword in non-centric synonymic groups. The non-centric synonymic type is integrated by a semantic gestalt [8] based on a nonverbal semantic code. Nonverbal semantic codes differ from verbal units by formal variety, their continuous and unconscious nature and their ambiguous meaning. A. Paivio suggested that there are verbal and nonverbal codes and that memory performance is based on either or both of these codes: “The most general assumption in dual coding theory is that there are two classes of phenomena handled cognitively by separate subsystems, one specialized for representation and processing of information concerning nonverbal objects and events, the other specialized for dealing with language. I will often refer to the nonverbal (symbolic) subsystem as the imagery system because its critical functions include the analysis of scenes and the generation of the mental images” [11, 53]. In the Russian psycholinguistic tradition, L. Vygotsky's and his colleague N. Ginkin's ideas that there are oral speech and thought language are well known [16]. It seems nonverbal codes have a significant role in the meanings of non-centric group synonyms: an integrated base of their synonyms is non-discrete semantic elements �Types of synonymic groups in Russian like pictures, images and circuitries. Their nonverbal code can not be analyzed by logic, component methods. Thus, formal and component analysis of non-central synonymic groups is not effective because there are no common discrete semantic elements. Conclusion Our research has shown that most of synonymic groups have hierarchical structure. It is clear to see that the symmetrical organization is not a prototypical case for synonymy. In conclusion we resume our research results: 1). There are two types of synonymic groups. The groups differ by their inner semantic organization. 2). Сentric synonymic groups have a hierarchical organization and non-centric synonymic groups have a symmetrical organization. 3). Symmetrical organization cannot be a differential feature of synonymy. Most synonymic groups have a hierarchical (asymmetrical) structure. 4). Synonymic relationships can be hierarchical and symmetrical. 5). Only centric synonymic groups have headwords. It is impossible to define the headword of non-centric synonymic groups. References Apresjan, J. (1973) Synonymy and Synonym In Kiefer, F. (ed.), Trends in Soviet Theoretical Linguistics. Dordrecht: Reidel. pp. 173-200. Chodorow M., Ravin Y., Sachar H. A (1988) Tool For Investigating Tile Synonymy Relation In A Sense Disambiguated Thesaurus In Applied Natural Language Processing Conference. pp. 144-151. Cruse A. (1986) Lexical semantics. Cambridge. Geeraerts D. (2010) Theories of lexical semantics. Oxford. Harris R. (1973) Synonymy and Linguistic Analysis. Oxford. Jackson, H. (1988) Words and Their Meaning. London. Kreidler, C. W. (1998) Introducing English semantics. London: Routledge. Lakoff J. (1977) Linguistic Gestalts In Beach W.A., Fox S.E., Philosoph S. (eds.), Thirteenth Regional Meeting of the Chicago Linguistics Society, April 1416,. pp. 236-287. �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics Miller, G., Beckwith R., Fellbaum C., Gross D., Miller K. Introduction to WordNet: An On-line Lexical Database In International Journal of Lexicography. – 1990. -№ 3(4) — p. 235-244. Murphy L. (2003) Semantic Relation and the Lexicon. Cambridge. Pavio A. (1990) Mental representation. A Dual Coding Approach. Oxford. Rosch E. (1978) Principles of Categorization In E. Rosch, B. Lloyd (eds.) Cognition and Categorization. Hillsdale. – pp. 27–48. Taylor J. (2003) Cognitive Grammar. Oxford. The Oxford Thesaurus: An A-Z Dictionary of Synonyms (1991). Oxford. Tversky, A. (2005) Preference, Belief, and Similarity. Selected Writings. Cambridge, London. Vygotsky L. (1962) Thinking and Speech. The M.I.T. Press. Wittgenstein L. (1986) Philosophical Investigations. Oxford. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2827 Title A name given to the resource Types of synonymic groups in Russian Author Author Belov, Vadim Abstract A summary of the resource. This research has two main purposes: 1) to distinguish structural types of synonymic groups; 2) to verify the headwords of synonymic groups as a linguistic or psycholinguistic concept. Typically, a headword has: 1) common semantic elements, 2) the highest frequency, and 3) no stylistic and emotional connotations. The main source of data is the results of two experiments and data from the Russian National Corpus. The subjects' task was to choose the main words of the submitted groups. We used 32 synonymic groups, taken from the Russian synonymic dictionaries: the first experiment contained 12 synonymic groups and the second had 20 synonymic groups. Forty-five subjects participated in the first experiment, 67 in the second experiment. We distinguished two types of synonymic groups with different structures. The first type (centric synonymic groups) consists of synonymic groups, the headword of which can be uniquely identified by experimental and corpus data. In such cases, the subjects unanimously determined the headword, and the headword is the most frequent word of the synonymic group. There are eight (67%) such groups in the first experiment and 14 such groups (70%) in the second experiment. The second type (non-centric synonymic groups) includes synonymic groups, in which the subjects were not able to choose the main word of the synonymic groups. There are four (33%) such groups in the first experiment and six such groups (30%) in the second experiment. It is impossible to distinguish the headword in non-centric synonymic groups. Such synonymic groups are integrated by a semantic gestalt based on a nonverbal semantic code. Formal and component analysis of non-central synonymic groups is not effective. Keywords: Russian language, synonymic groups Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-04-29 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics,PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/90a2d55dbef22c27fdcee07dea2160a1.docx 010c9ef3dcd50a42357057efc5c0dd11 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3670ce837ba22940e1a8b8efece2d424.pdf 9ad955148193090b30f9a7d1e872fff8 PDF Text Text UCENJE RİJECİ TURSKOG JEZİKA Maja BAJRAMOVİC Filozofski Fakultet, Turski Jezik i Knjizevnost, Zenica / Bosna Hersek Pozajmene rijeçi: Glagolska rekcija , glasovna promjena, fraza. SAŽETAK Ucenje rijeci je vrlo slozen proces. Da bi studenti naucili rijeci turskog jezika neophodan je kvalitetan rjecnik. Nazalost mi u Bosni i Hercegovini nemamo jedan takav rjecnik namjenjen za studente. Zato profesori svojim znanjem moraju zamijeniti rjecnike. Ja, kao student koji se susreo sa svim problemima ucenja rijeci i nedostatka rjecnika, u svom izlaganju bih zeljela pokazati svoja zapazanja, negativne strane metoda koje su se do sada koristile, te dati prijedloge za poboljsanje istih.Navesti cu nekoliko primjera: -uz svaki glagol treba navesti padez koji on zahtijeva zato sto se rekcija glagola bosanskog jezika razlikuje od rekcije glagola turskog jezika(npr. bakmak + dativ, görmek + akuzativ), te zato sto se neki glagoli mogu koristiti sa vise padeza a u tom slucaju imaju potpuno razlicita znacenja( npr. yatmak-lezati, leci;sa dativom znaci opruziti se,izvaliti se; sa instrumentalom znaci imati seksualni odnos, spavati s kime) -uz svaku imenicu navesti sve glasovne promjene kojima podlijeze ili ako je izuzetak od nekog pravila (nehir,nehri ;saç,saçı ;renk,rengi) -uz saku rijec navesti fraze u kojima se ta rijec koristi ( npr. bacak-noga, bacak bacak üstüne atmak-prebaciti nogu preko noge) -nikako ne pretjerivati u davanju znacenja (npr. ne davati arhaizme ) itd. Vrlo je bitno naglasiti ove stvari, inace ce recenice koje studenti budu konstruisali biti nepravilne a cesto i besmislene. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2015 Title A name given to the resource UCENJE RİJECİ TURSKOG JEZİKA Author Author BAJRAMOVIC, Maja Abstract A summary of the resource. Pozajmene rijeçi: Glagolska rekcija , glasovna promjena, fraza. SAŽETAK Ucenje rijeci je vrlo slozen proces. Da bi studenti naucili rijeci turskog jezika neophodan je kvalitetan rjecnik. Nazalost mi u Bosni i Hercegovini nemamo jedan takav rjecnik namjenjen za studente. Zato profesori svojim znanjem moraju zamijeniti rjecnike. Ja, kao student koji se susreo sa svim problemima ucenja rijeci i nedostatka rjecnika, u svom izlaganju bih zeljela pokazati svoja zapazanja, negativne strane metoda koje su se do sada koristile, te dati prijedloge za poboljsanje istih.Navesti cu nekoliko primjera: -uz svaki glagol treba navesti padez koji on zahtijeva zato sto se rekcija glagola bosanskog jezika razlikuje od rekcije glagola turskog jezika(npr. bakmak + dativ, görmek + akuzativ), te zato sto se neki glagoli mogu koristiti sa vise padeza a u tom slucaju imaju potpuno razlicita znacenja( npr. yatmak-lezati, leci;sa dativom znaci opruziti se,izvaliti se; sa instrumentalom znaci imati seksualni odnos, spavati s kime) -uz svaku imenicu navesti sve glasovne promjene kojima podlijeze ili ako je izuzetak od nekog pravila (nehir,nehri ;saç,saçı ;renk,rengi) -uz saku rijec navesti fraze u kojima se ta rijec koristi ( npr. bacak-noga, bacak bacak üstüne atmak-prebaciti nogu preko noge) -nikako ne pretjerivati u davanju znacenja (npr. ne davati arhaizme ) itd. Vrlo je bitno naglasiti ove stvari, inace ce recenice koje studenti budu konstruisali biti nepravilne a cesto i besmislene. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/68a8c70ea92bbe55712bf62d0c540c0a.docx 78005ec679765e78333f1759462cf783 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/149d655b2cb5cda704003375789d4fb7.pdf e82a6742035be794abe0d098491390db PDF Text Text Autor: Prof. dr. Amela Čolić, vanredni professor Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću E-mail: amela.colic@pravnifakultet.ba UČEŠĆE DRŽAVNOG PARLAMENTA U PROCESU USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-em Sažetak Najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja države Evropskoj uniji je faza usklađivanja zakonodavstva sa odredbama acquis-a. Pozicija Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija sa aspekta usklađivanja zakonodavstva zahtijeva zajedničko i koherentno djelovanje svih organa vlasti uz posebnu ulogu parlamenata kao izraza suvereniteta naroda. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uloga i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela postaje prominentnija u obavljanju političkog nadzora nad radom izvršnih organa vlasti i u aktivnom stvaranju novih pravnih propisa. Predpristupna faza evropskih integracija treba biti iskorištena i za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje za donošenje odluka i zastupanje nacionalnih interesa u institucijama EU. Institut parlamentarne demokratije i demokratski angažman parlamenta mora doći do izražaja u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em, kroz rad odbora za poslove evropske integracije, kroz zajedničke parlamentarne odbore sa EU parlamentom u okviru SSP-a. Biti će predstavljene aktivnosti parlamenta u predpristupnoj fazi sa jasnom podjelom poslova, mehanizmi saradnje stručnih službi Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH u smislu razmjene informacija i konsultacija, zadaci u oblasti informisanja i angažovanja civilnog društva. Objektivnu sliku o trenutnoj situaciji na takav način stiču radna tijela i poslanici parlamenta s jedne strane, te angažirana javnost s druge strane. Nakon ove faze dolaze na red zadaci i pitanja u vezi sa međunarodnim i međuparlamentarnim aktivnostima. Biti će izložene smjernice za parlamente Bosne i Hercegovine u aktuelnoj fazi procesa evropskih integracija. Procesi se nastavljaju i nakon dobijanja statusa kandidata za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u skladu sa uslovima i pristupanjem regulisanim Ugovorom iz Lisabona, član 49. Sporazuma o Evropskoj uniji. Ključne riječi: usklađivanje zakonodavstva, politički nadzor, novi pravni propisi, parlamentarni odbori, mehanizmi saradnje, međuparlamentarne aktivnosti, smjernice. �1. Uvod U procesu približavanja Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji ista se nalazi u fazi sticanja uslova za status kandidata na putu ka punopravnom članstvu u EUi. Iako je strateški prioritet Bosne i Hercegovine pristupanje Evropskoj uniji, iako postoji politički konsenzus da je članstvo BiH u EU najveći mogući prioritetii, brojne su otežavajuće okolnosti na strani BiH, koje nam daju osnova za konstataciju da BIH ne može sama, bez institucionalne pomoći Evropske unije niti nastaviti, niti ubrzati proces približavanja ka EU. Ono što je važno za razumjeti jeste da postoji intenzivnija podrška i pritisak od strane EU za provođenje reformi u pretpristupnom periodu, ali je neophodno nastaviti sa provođenjem reformi i nakon ulaska u EU u uslovima smanjenog vanjskog pritiska Unije, o čemu bi BiH morala već sada voditi računa. Jedna od neophodnih mjera koja nedostaje jeste osiguranje koordinacije procesa evropskih integracija na relaciji Zajednička komisija za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH, Ministarstva pravde BiH, Direkcije za evropske integracije BiH i Ureda za zakonodavstvo u ovom procesu. Među ključnim akterima budućih procesa prepoznajemo Institucije EU, Specijalnog predstavnika EU za BiH, Parlamentarnu skupštinu BiH, druge državne institucije i političke stranke. Kao što je poznato, glavni vanjsko-politički cilj oko kojeg su se složili politički predstavnici u BiH su integracioni procesi prema Evropskoj uniji. Vjerovalo se da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kao ugovorni odnos između Bosne i Hercegovine i Evropske unije ojačati kapacitet djelovanja BiH kao organizovane, funkcionalne države. Predmetni Sporazum je ratificiran još u 2011. godini, ali je stupio na snagu tek 01. juna 2015. godine. Konkretno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane i BiH, s druge strane potpisan je 16. juna 2008. godine, u Luksemburgu. Potpisivanju Sporazuma prethodilo je njegovo parafiranje 4. decembra 2007. godine u Sarajevu, te pregovori o Sporazumu koji su vođeni od novembra 2005. do decembra 2006. godine. Predviđeno je da SSP stupi na snagu nakon potvrđivanja odnosno ratifikovanja u Pralamentarnoj skupštini BiH, Evropskom parlamentu i u državama članicama EU. Bosna i Hercegovina završila je ratifikaciju SSP-a u novembru 2008. godine nakon što su saglasnost dala oba doma Parlamentarne skupštine BiH (Predstavnički dom 22. oktobra 2008. godine i Dom naroda 27. oktobra 2008. godine) i nakon što je Predsjedništvo BiH 6. novembra 2008. godine donijelo Odluku o ratifkaciji SSP-a. U skladu sa predviđenim procedurama u EU, Evropski parlament podržao je sklapanje SSP-a na plenarnom zasjedanju u Strasbourg-u, održanom od 20. do 23. oktobra 2008. godine, te pozvao države članice da ga ratificiraju. Od 27 država članica EU, SSP je prva ratificirala Estonija 11. septembra 2008. godine, a posljednja je ratifikaciju završila Francuska 10. februara 2011. godine. Za završetak postupka ratifikacije SSP-a preostala je odluka Vijeća EU i njegova objava u Službenom glasniku EU. Do završetka postupka potvrđivanja ili ratifikovanja SSP-a na snazi je bio Privremeni sporazum (Interim Agreement) na osnovu kojeg su se od 01. jula 2008. godine primjenjivale odredbe SSP-a koje se odnose na trgovinu s EU i određene aspekte unutrašnjeg tržišta EU. Sporazum sa pravnog aspekta predstavlja treću generaciju Sporazuma o pridruživanju EU koji su ponuđeni isključivo državama obuhvaćenim Postupkom stabilizacije i pridruživanja i koji ovim državama omogućava uspostavljanje bliskog i trajnog odnosa sa EU, te izgledno članstvo u EU. Konačno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 01. juna 2015. godine čime su značajno povećane obaveze institucija vlasti u BiH, jer je obim reformi proširen sa trgovinskih pitanja na propise Evropske unije u cjelini. Prethodno je u vezi sa aktom podnošenja zahtjeva za sticanje statusa kandidata za članstvo u EU. Neispunjavanje ključnih političkih kriterija drži Bosnu i Hercegovinu već četrnaestu godinu u statusu potencijalnog kandidata za članstvo u EUiii. Složenost pravnog sistema u Bosni i Hercegovini dolazi još više do izražaja zbog slabog kapaciteta funkcionisanja institucija koje bi trebale koordinirati oko pitanja u vezi sa usklađivanjem zakonodavstva i primjeni zakonskih rješenja. Prilično slaba koordinacija između Proces približavanja odvija se u dvije faze: prva, do sticanja statusa kandidata, s usklađivanjem legislative BiH s minimalnim setom propisa iz acquis-a i druga, status kandidata i prijem, s definiranim rokovima za potpuno preuzimanje acquis-a u legislativu BiH. ii Zaključci Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, broj: 01-02-661/03 od 23.04.2003. iii Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014., Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015., COM (2014) 700, Brisel 2014. SWD (2014) 305 final i �različitih nadležnih institucija uzrokuje izostanak razmjene podataka i analize, strateškog planiranja u izvršenju zadataka na različitim nivoima. U tom smislu, analizom slabosti političkog i pravnog ambijenta (slaba vladavina prava, neujednačavanje prava) dolazi se do analize ekonomskog ambijenta i poslovnog okruženja u kojem još uvijek imamo povećanje javnog sektora u odnosu na privatni sektor. 2. Ključni izazovi pred parlamentima u predpristupnoj fazi Strategija integrisanja BiH u Evropsku unijuiv ne odražava sve potrebe i ciljeve koji se postavljaju pred BiH u procesu evropskih integracija iako bi kao dokument trebalo da pokriva period do samog pristupanja u Uniju. U skladu sa članom 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina treba, u dogovoru sa Evropskom komisijom pripremiti program sprovođenja SSP-a kako bi se pratilo usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Unije i njegovo provođenje. Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa odredbama acquis-a je najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja jedne države Evropskoj uniji. Pozicija Bosne i Hercegovine sa aspekta usklađivanja zakonodavstva u okviru procesa evropskih integracija zahtijeva zajedničko, koherentno institucionalno djelovanje svih organa vlasti uz posebno naglašenu ulogu parlamenata. U okviru procesa stabilizacije i pridruživanja Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu usklađivanja zakonodavstva, što podrazumijeva mnogo veću ulogu i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela i to u vidu: političkog nadzora nad radom izvršne vlasti, političke kontrole procesa pridruživanja i ulogu aktivnih stvaraoca novih pravnih propisav. Konkretno, Bosna i Hercegovina odredila se naspram pristupanja u Evropsku uniju na način da je taj vanjskopolitički cilj postavila za prioritet čime je dodijelila parlamentima važnu ulogu u praćenju integracionog procesa. Izuzetno je važno dobro iskoristiti predpristupnu fazu evropskih integracija za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje iste za donošenje odluka i kasnije zastupanje nacionalnih interesa u okviru institucija Evropske unije. Izvršna vlast sa Vijećem ministara BiH na čelu, ključni je akter u predpristupnom periodu, međutim, uloga prije svega Parlamentarne skupštine BiH u okviru koje se realizira institut parlamentarne demokratije nikako se ne može umanjiti u ovom procesu. Pomenuti demokratski angažman parlamenta odvija se unutar procesa usklađivanja zakonodavstva, radom posebnih parlamentarnih odbora za poslove evropskih integracija, zatim zajedničkih parlamentarnih odbora sa Evropskim parlamentom u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i u kasnijoj fazi kroz parlamentarni nadzor nad procesom pregovora za članstvo ukoliko i kada do istog dođevi. 3. Planiranje usklađivanja zakonodavstva Na nivou Parlamentarne skupštine BiH usvojeni su novi poslovnici o radu u cilju povećanja efikasnosti i poboljšanja zakonodavnih postupaka. Putem istih uveden je mehanizam za brzo usvajanje zakona vezanih za evropske integracije. Generalno, aktivnosti parlamenata u predpristupnoj fazi trebale bi da se fokusiraju oko sljedećih pitanja i to: - usklađivanje novousvojenih zakona i preuzimanje acquis-a u skladu sa odgovarajućim planskim dokumentima usklađivanja zakonodavstva - jasna podjela poslova i zadataka između parlamentarnih tijela i javnost rada - izrada i usvajanje planova usklađivanja zakonodavstva, a zatim i praćenje uz nadzor integracionih procesa Vijeće ministara BiH na sjednici održanoj dana 27.04.2006. godine usvojilo je Strategiju integrisanja BiH u Evropsku uniju. Direktno mislimo na Parlamentarnu skupštinu BiH, ali i indirektno na Parlament Federacije BiH, na Narodnu skupštinu RS-a, kao i na Skupštinu Brčko Distrikta BiH. vi Podsjećamo na glavne faze procesa stabilizacije i pridruživanja: Studija izvodljivosti, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Privremenim sporazumom, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu (trenutna faza BiH) sa očekujućim formiranjem Zajedničkog parlamentarnog odbora, Vijeća, Odbora, Pododbora (7), Upitnik Evropske komisije, Mišljenje Evropske komisije, Status kandidata kao prvi dugo očekivani cilj, otvaranje Pristupnih pregovora sa pregledom zakonodavstva u okviru 35 poglavlja, Ugovor o pristupanju i Članstvo u Evropskoj uniji kao krajnji cilj. iv v �- poslovi usklađivanja trebaju biti uključeni u redovne zakonodavne aktivnosti podrška parlamenta, konsultacije sa parlamentom i uvažavanje stavova na relaciji vlada i parlament međuparlamentarna saradnja i dobra informiranost parlamenta (poslanička pitanja, političke debate, rasprave na parlamentarnom nivou, stručni rad na nivou stalnih komisija, godišnje plenarne sesije na temu procesa evropskih integracija i prezentacija realizovanog, prisustvo vladinih predstavnika na parlamentarnim zasjedanjima koja tretiraju pitanja evropskih integracija). Zakonodavni rad Parlamentarne skupštine BiH i njenih stručnih odbora nije dovoljno efikasanvii. Zakonodavstvo je često usvajano po hitnom postupku, što je ograničavalo konsultacije i amandmane poslanika u parlamentu, te dovodilo do pokretanja prijedloga za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i u konačnici do neusvajanja zakona. Također, nedostatak konsenzusa i rekonstrukcije Vijeća ministara BiH negativno su uticale na saradnju između Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH. Nedovoljna institucionalna saradnja između Parlamentarne skupštine, parlamenata entiteta i Skupštine Brčko Distrikta ima za rezultat nedostatak planiranih zakonodavnih aktivnosti na nivou BiH i izostanak većeg napretka na usvajanju zakonodavstva u oblasti evropskih integracija. Saradnja koja postoji na nivou službenika i odbora nije dovoljna ukoliko parlamentarni odbori i komisije za evropske integracije na državnom i entitetskom nivou ne pružaju jasnu radnu podršku i smjernice za rad. Kvalitetne savjetodavne službe mogu biti presudne za rad parlamentarnih odbora i saradnju sa vladom u procjeni nivoa usklađenosti prijedloga zakona sa acquis-em. Na nivou Vijeća ministara BiH usvajanje propisa iz oblasti evropskih integracija nije u skladu sa očekivanim usljed nepostojanja dogovora o mehanizmu koordinacije u vezi sa pitanjima evropskih integracijaviii. Izrada mehanizma koordinacije izostaje zbog insistiranja da entiteti i kantoni/županije imaju maksimalne ovlasti u komunikaciji sa Evropskom unijom što zahtjeva široko tumačenje mehanizma odlučivanja. Realno, postavlja se pitanje koliko bi ovakvo široko tumačenje opteretilo ukupan proces odlučivanja i učinilo ga nefunkcionalnim. 4. Provođenje mehanizma saradnje između stručnih službi parlamenta i vlade Nacionalni plan za usvajanje acquis-a obaveza je svih zemalja kandidata za članstvo u EU i kao takav već postoji u svim zemljama Zapadnog Balkana osim u Bosni i Hercegovini. Nacionalni plan za usvajanje acquis-a bi trebao da sadržava razvojne i strateške ciljeve, politike, reforme i mjere potrebne za ostvarenje postavljenih ciljeva na planu preuzimanja zakonodavstva Unije. S tim u vezi, Direkcija za evropske integracije bi trebala da ima jasnu ulogu u upravljanju procesima evropskih integracija i preuzimanju acquis-a na različitim nivoima vlasti. Međutim, njezina uloga je oslabljena usljed neslaganja u Vijeću ministara BiH u vezi sa mehanizmom koordinacije. Kao potvrdu navedenog imamo oslabljenu koordinacijsku ulogu Direkcije, neodržavanje radnih sjednica pododbora u okviru Privremeneog sporazuma i značajan zastoj u izradi Nacionalnog plana za usvajanje acquis-a. Bosna i Hercegovina kao potencijalni kandidat priprema programe integrisanjaix. Riječ je o planovima aktivnosti za postizanje ciljeva i o instrumentima Unije kojima se isti proces usmjerava. Nakon dobijanja statusa kandidata, program integrisanja prerasta u program za usvajanje acquis-a, stoga strukture oba dokumenta treba itekako da prate jedna drugu. Direkcija za evropske integracije uključena je u konsultacije sa nadležnim institucijama u vezi sa uspostavljanjem djelotvornih mehanizama koordinacije procesa evropskih integracija u BiH (popunjavanje i upotreba baze podataka, izvještavanje o realizaciji, podjela pravnih akata Unije u 33 poglavlja, početni prijedlog nadležnih institucija za preuzimanje svakog pojedinačnog pravnog akta Unije), čime je obavila stručno-logističke pripreme, ali i iscrpila mogućnosti samostalnog djelovanja u kontekstu izrade planskih dokumenata. Usvojena su četiri nova zakona i 21 izmjena i dopuna uključujući i one potrebne za usklađivanje sa acquis-em. Više u: Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014. Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015. COM 2014. 700 final viii Sporna je raspodjela nadležnosti između različitih nivoa vlasti i rad u okviru pododbora unutar Privremenog sporazuma. Na nivou Vijeća ministara BiH izostaje dogovor u vezi sa pripremom strategija za privredne sektore i buduće korištenje sredstva iz predpristupnih fondova pomoći za period 2014-2020. ix Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Privremenim sporazumom, Evropsko partnerstvo, Izvještaji o napretku, Instrumenti predpristupne pomoći i dr. vii �Međutim, koordinacija aktivnosti i razmjena informacija između Direkcije za evropske integracije i nadležnih institucija entiteta kao i Brčko Distrikta mora biti promijenjena na bolje. Kada je riječ o ocjenjivanju usklađenosti, Republika Srpska posebno razvija svoje zakonodavstvox, dok Federacija BiH i Brčko Distrikt BiH primjenjuju državno zakonodavstvo o ocjenjivanju usklađenosti BiH. Slaba je funkcionalnost i efikasnost Ureda za evropske integracije Vlade Federacije BiH u smislu sistemske koordinacije na usklađivanju zakonodavstva. Na sličnoj osnovi djeluje i Kancelarija za evropske integracije u Brčko Distriku. Postignuta iskustva drugih zemalja potvrdila su potrebu redovnog praćenja provedbe programa integrisanja i planova za usklađivanje zakonodavstva od strane parlamentaxi. Ključno je provođenje mehanizma saradnje između stručnih službi vlade i parlamenta koje će osigurati praćenje aktivnosti vlade u oblasti evropskih integracija i osigurati redovnu koordinaciju rada na nivou stalnih komisija. Kao institucija vlasti koja osigurava demokratski legitimitet i političku kontrolu parlament snosi odgovornost za aktivnosti usklađivanja zakonodavstva na način da osigurava djelotvornost pravila i prakse za usklađivanje zakonodavstva, da provodi čvrst politički nadzor nad procesom usklađivanja, da informira javnost o postignutom u procesima integracije, te da sarađuje sa vladom i koordinira tu saradnju. Načelo demokratske saradnje na relaciji parlament i vlada podrazumijeva odgovornost vlade pred parlamentom i obavezu informiranja parlamenta o integracionim elementima (usklađivanje zakonodavstva, pregovori sa evropskim institucijama, razvoj ekonomskih odnosa) čime izvršna vlast dobija parlamentarnu podršku. 5. Nadzor procesa integracija Razvoj demokratije i uspostava uloge zakonodavstva dovela je do osnaženja zakonodavne vlasti kao izraza suvereniteta i posebno do djelovanja kao kontrolne i nadzorne snage izvršne vlasti. Jačanje parlamentarizma i uloge zakonodavca u vezi je sa zahtjevima društva i to: odgovorni rad parlamentaraca, zastupanje interesa građana, nadzor vlada i raspravljanje u parlamentu o odlukama vlade. Poslovi nadzora vlade su intenzivniji i efikasniji danas nego što su to bili u prošlosti. Saradnja na relaciji parlament i vlada podrazumijeva razmjenu informacija i konsultacije, planiranje i programiranje pravila, pripremu rokova, izbjegavanje postupanja po tzv. „hitnom postupku“, jasnu podjelu poslova u okviru redovnih zakonodavnih aktivnosti čime i jedan i drugi nosilac vlasti stiču veći legitimitet. Unutar obje institucije, konkretno parlamenta glavno nadležno tijelo koordinira i pokreće pomoćna tijela (komisije, odbori) nadležna za evropske integracije. Dio horizontalnog zakonodavstva čine i sektorski odbori za zakonodavne poslove u odgovarajućim oblastima, koji analiziraju izvještaje o napretku pregovora i stanju odnosa sa Evropskom unijom. Takav nadzor nad radom izvršne vlasti u procesu donošenja odluka u vezi sa EU je zadatak parlamenta kako u fazi predpristupa, tako i nakon pristupanja što osigurava uravnoteženost odnosa između parlamenta i vlade i daje veći demokratski legitimitet procesima koji su u toku. Na nivou Parlamentarne skupštine BiH zadatke usklađivanja zakonodavstva kontinuirano treba da obavlja Zajednička komisija za evropske integracije usko surađujući sa stalnim komisijama na provođenju planiranih zadataka kako bi se osiguralo da resorna ministarstva ili sektorski odbori obavljaju poslove za koje su zaduženi. Zajednička komisija za evropske integracije je promotor ključnih aspekata evropskih integracija u Parlamentarnoj skupštini BiH, dok su stalne komisije radna tijela koja usklađuju zakonodavstvo u odgovarajućim konkretnim oblastima, surađujući sa resornim ministarstvima, sa Direkcijom za evropske integracije i drugim organima nadležnim za pitanja evropskih integracija. Zajednička komisija za evropske integracijexii raspravlja o općim pitanjima, prati izvršavanje prava i obaveza BiH po osnovu međunarodnih ugovora, koordinira rad komisija Parlamentarne skupštine BiH u vezi sa evropskim integracijama, dostavlja mišljenja i preporuke tim komisijama, analizira posljedice integracijske strategije za BiH te razmatra izvještaje o Procesu stabilizacije i pridruživanja EU. Također, Rezultati monitoringa rada Vlade i Narodne skupštine RS-a za period januar – septembar 2015. od strane Centra civilnih inicijativa ukazuju na negativnu međuuslovljenost Vlade i Narodne skupštine RS-a obostrano. www.cci.ba/monitoring xi Primjer za navedeno možemo naći najbliže u Republici Sloveniji gdje su odnosi na relaciji Vlada i Parlament neposredno prije prijema u EU bili uređeni Zakonom o odnosima između Parlamenta i Vlade u vezi sa pitanjima EU, odnosno Aktom o saradnji između Parlamenta i Vlade u vezi sa poslovima EU neposredno nakon dobijanja statusa punopravne članice Evropske unije, kao potvrda da poslove koordinacije treba nastaviti graditi i u okviru članstva u EU. xii Zajednička komisija za evropske integracije održala je svoju prvu, konstituirajuću sjednicu 08.04.2015. Dalje su se sjednice održavale u pravilu jednom mjesečno prema sljedećoj dinamici: 12.05.2015, 08.06.2015, 10.07.2015, 28.07.2015, 26.08.2015, 29.09.2015 i 27.10.2015. x �važna i obimna nadležnost Zajedničke komisije za evropske integracije je i praćenje realizacije strategije pridruživanja u okviru nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH, nadzor usklađivanja zakona BiH sa acquisem, saradnja sa Direkcijom za evropske integracije BiH, institucijama EU, nadzor korištenja dodijeljenih sredstava EU, te koordinacija sa predstavnicima civilnog društva, NVO sektora, akademskom zajednicom i stručnjacima u određenim oblastima. Parlament Federacije BiH, Narodna skupština RS-a i Skupština Brčko Distrikta BiH sa svojim parlamentarnim radnim tijelima i stalnim odborima nadležnim za pitanja evropskih integracija treba da djeluju po uzoru na Zajedničku komisiju Parlamentarne skupštine BiH provodeći plan usklađivanja zakonodavstva. Zadatak je nadležnih stalnih komisija da obavljaju zakonodavne poslove u vezi sa usklađivanjem. Kontrolu usklađenosti sa acquis-em treba da osigura stalna komisija koja je i zadužena za nacrt određenog pravnog akta. Svi oni koji učestvuju u zakonodavnom postupku treba da budu upoznati sa pravnim činjenicama koje se odnose na usklađenost nacrta ili prijedloga zakona sa acquis-em ili sa činjenicama u vezi sa neusklađenošću zakona. Stručno osoblje u Vijeću ministara BiH i u Parlamentarnoj skupštini BiH zajednički bi trebali da vrše provjeru usklađenosti nacrta zakona, s obzirom na ograničene mogućnosti Parlamentarne skupštine BiH u obavljanju ovih zadataka. Na ovaj način bi se osiguralo da propisi koje usvaja Parlamentarna skupština BiH budu u skladu sa acquis-em. Nadležni sektorski odbori u situacijama preliminarne provjere usklađenosti bi se konsultirali sa Direkcijom za evropske integracije BiH, sa institucijama koja se bave pitanjima evropskih integracija na nižim nivoima vlasti i sa resornim ministarstvima. Saradnja između parlamenta i vlade na državnom nivou, a u vezi sa pitanjima usklađivanja zakonodavstva podrazumijevala bi prisustvo predstavnika gore pomenutih institucija na sastancima sektorskih odbora prilikom razmatranja zakonodavnih akata koji se odnose na usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije. Načelo koordinacije i saradnje mora se provoditi na relaciji stručnih službi Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH. To se mora obezbijediti putem razmjene informacija, putem formalnih i neformalnih saopćenja i profesionalnih kontakata. Dosadašnja praksa rada trebala bi biti promijenjena u smislu da je potrebno održavati zajedničke redovne radne sastanke između članova Zajedničke komisije za evropske integracije i nadležnih predstavnika Direkcije za evropske integracije, podnositi kratke izvještaje na relaciji Vijeće ministara i Zajednička komisija za evropske integracije. Ova koordinacija podrazumijeva i važan segmenta saradnje Parlamentarne skupštine BiH sa parlamentima na nivou entiteta i Brčko Distrikta, u vidu razmjene stručnih mišljenja i po potrebi održavanje zajedničkih sastanaka službenika zaduženih za pitanja evropskih integracija. Naprijed izloženo izuzetno je važno zbog nadležnosti i odgovornosti različitih nivoa vlasti u BiH, zbog mehanizma koordinacije kao i zbog provođenja samog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Konkretno provođenje općih i posebnih aktivnosti dovešće do ispunjenja uslova za sticanje statusa kandidata. Parlamentarci i stručne službe parlamenta uključene u otvorenu političku debatu moraju prvenstveno biti dobro informirani o procesima evropskih integracija da bi sa svoje strane informirali javnost o istim procesima. U tome pomoć i podršku trebaju dati angažirani segmenti civilnog društva (NVO sektor, socijalni partneri, akademska zajednica) putem promocija, publikacija, konferencija, biltena itd. Na takav način radna tijela i parlamentarni poslanici, kao i zainteresirana javnost stiču objektivnu sliku o aktuelnoj situaciji. 6. Savremene parlamentarne aktivnosti Međunarodne i međuparlamentarne aktivnosti dokazuju da su suverene nacionalne države upućene na nove oblike upravljanja, na udruživanje, na postklasični, participativni suverenitet. Zakoni se više ne usvajaju samo u nacionalnim parlamentima, već i na supranacionalnom, nadržavnom nivou. Procesi saradnje i integracija traže određeni stepen parlamentarnog nadzora u smislu nadnacionalne parlamentarne �dimenzijexiii. U tom smislu, proces evropskih integracija pokazuje da nacionalni parlamenti žele veće i prodornije učešće u tom procesu. Konkretnu potvrdu istog nalazimo u Lisabonskom ugovoru, u kojem su nacionalni parlamenti priznati kao dio demokratskih snaga Unije i poduzimaju se mjere za veće učešće nacionalnih parlamenata u aktivnostima Unije. Nacionalni parlamenti mogu djelovati primjenom načela supsidijarnosti i izražavanjem svog mišljenja već od faze podnošenja prijedloga akata. Važan segment parlamentarnog djelovanja su međunarodne i međuparlamentarne aktivnosti, prije svega dijalog sa Evropskim parlamentom koji je na nivou Evropske unije posljednjih decenija doživio proširenje svojih nadležnosti, između ostalih i u saradnji sa nacionalnim parlamentima kako država članica, tako i onih u fazi pregovaranja za pristup Evropskoj uniji. Evropski parlamentxiv kao najrazvijeniji međunarodni parlament primjer je novog oblika parlamentarizma sa stvarnom zakonodavnom moći, jer kao suzakonodavac donosi ili direktno odobrava zakonske akte. Kao što je poznato, europarlamentarci se biraju direktno, na općim izborima i podijeljeni su u političke grupe, koje nisu ustrojene po državama, već prema političkoj pripadnosti i nezavisni su u svom radu. Delegacije Evropskog parlamenta održavaju odnose sa parlamentima zemalja izvan Evropske unije. Evropski parlament ima veze sa parlamentima u pojedinim državama putem Konferencije komiteta Zajednice i evropskih poslova – COSAC. Radi se o sistemu za praćenje procesa i učešće parlamenata država članica Unije s ciljem da se ojača uloga nacionalnih parlamenata. Kada je riječ konkretno o Bosni i Hercegovini, stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju konačno se očekuje da započne sa radom zajednički Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje kao forum članova Parlamentarne skupštine BiH i Evropskog parlamenta. Zajednički Parlamentarni odbor radio bi na razmjeni stavova i unaprijeđivanju međusobnih odnosa. Očekuje se postizanje većeg napretka u odnosu na aktuelno djelovanje Delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu. Aktivnosti Parlamentarne skupštine BiH na promociji evropskih integracija ostvaruje se i putem dijaloga sa nacionalnim parlamentima država članica Evropske unije, što može biti važan faktor kod zauzimanja stavova vlada država članica u pogledu pozicije Bosne i Hercegovine i njenog napretka na putu pridruživanja. Uz političku podršku dostupna je i stručna tehnička pomoć za zaposlene u stručnim službama parlamenta u pogledu preuzimanja pravnih propisa Evropske unije - Instrument za tehničku pomoć i razmjenu informacija - TAIEXxv. U okviru Generalnog direktorata Evropske komisije za proširenje moguće je na poseban zahtjev osigurati obuku i prenos specijalističkog znanja u vidu boravka stručnjaka u BiH, koji obezbjeđuju ekspertizu u procesu usklađivanja pravnih propisa pružanjem pomoći u izradi i provođenju pravnih propisa. Moguće je organizirati seminare i radionice, po poglavljima acquis-a, studijske posjete državama članicama za parlamentarce i državne službenike u cilju upoznavanja sa provođenjem acquis-a i institucionalnim razvojem država članica. Direktni korisnici TAIEX-a su: državni službenici u javnoj upravi, članovi parlamenta i državni službenici koji rade u parlamentu i zakonodavnim tijelima, profesionalna i privredna udruženja, sindikalne organizacije, udruženja poslodavaca, pravosuđe i prevodioci zakonodavstva. Sa druge strane, putem Twinning projekta ojačana je uloga i kapacitet parlamentarnih institucija u BiHxvi i unaprijeđenje usklađivanja zakonodavstva, jačanje nadzora i saradnje parlamenata u procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Uniji i primjena SSP-a. Istaknuta je uspostava Sektora za EU u Parlamentarnoj skupštini BiH koji bi bio potpuno angažiran na evropskim poslovima. U aktuelnoj fazi integracionih procesa u Bosni i Hercegovini angažman parlamenata mora biti veći, na način da se postigne djelotvorniji rad Zajedničke komisije za evropske integracije, jači angažman stalnih Države se danas u cilju rješavanja brojnih izazova udružuju: Vijeće Evrope, Organizacija sjeveroatlanskog pakta, Organizacija za evropsku saradnju i sigurnost, Evropska unija i druge čime potvrđuju da nisu jedini ekonomsko-politički okvir koji garantira napredak i koheziju u društvu. xiv Opširnije na: http://www.euro-parl.europa.eu/parliament/public.do?language=en xv Instrument za pripremu kadrova za preuzimanje zakonodavstva EU u pravni sistem Bosne i Hercegovine. Glavni koordinator svih aktivnosti TAIEX-a za BiH je Direkcija za evropske integracije. xvi U sklopu aktuelnog twinning projekta održana je konferencija na kojoj je donesena zajednička izjava i zaključci predstavnika parlamentarnih institucija: Parlamentarna skupština BiH (Zajednička komisija za evropske integracije), Parlament Federacije BiH (Komisija za evropske integracije Predstavničkog doma), Narodna skupština RS-a (Odbor za evropske integracije i regionalnu saradnju, te Skupština Brčko Distrikta (Komisija za evropske integracije). Izjava je obuhvatila aktivnosti parlamenata, doprinos twinning projekta, mjere provođenja rezultata i preporuka prve godine provođenja projekta i planove rada do februara 2016. xiii �odbora, veći pristup Direkcije za evropske integracije, da se obezbijedi redovno izvještavanje od strane Vijeća ministara BiH prema Zajedničkoj komisiji za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH. Dalje, u ovoj fazi evropskih integracija izazovi za parlamente u BiH odnose se na: parlamentarnu kontrolu nad procesima usklađivanja zakonodavstva i na raspodjelu nadležnosti između parlamentarnih tijela (Zajednička komisija i stalni odbori), na osiguranje redovne razmjene informacija između Parlamentarne skupštine BiH i parlamenata u entitetima i Distriktu Brčko, na stručne službe u parlamentima koje trebaju da pripremaju aktuelne teme u vezi sa pitanjima unutar EU i da iste plasiraju parlamentarcima. Posebno je važno uspostaviti koherentan sistem usklađivanja zakonodavstva, naročito u segmentu provjere usklađenosti izmjena i dopuna zakona tokom parlamentarne procedure, kao i ojačati sistem dostavljanja informacija od strane parlamenata BiH prema nacionalnim parlamentima država članica i ambasadama BiH u državama članicama o postignutom u oblasti evropskih integracija. Postoji nekoliko važnih pristupa kada je o Bosni i Hercegovini riječ i pri tome mislimo na složenu ustavnu strukturu BiH, ulogu parlamenata u pitanju zastupljenosti države u Vijeću Evropske unije od dana pristupanja iste, o čemu vrijedi razmišljati već sada kako bi se na vrijeme došlo do rješenja za osiguranje zastupljenosti interesa na prihvatljiv način. 7. Modeli parlamentarnih aktivnosti nakon pridruživanja Punopravnim članstvom u Evropskoj uniji učešće parlamenata država članica mijenja se u smislu da nacionalni parlamenti gube dio svojih zakonodavnih ovlaštenja i suverenih prava u procesu donošenju odlukaxvii. Članstvo u EU za nacionalni parlament donosi izvjesne promjene s obzirom da vlada države članice učestvuje u procesima donošenja odluka u okviru kojih se razmatraju i usvajaju zakonodavni prijedlozi Evropske komisije. U fazama prije pristupanja parlament je imao kao glavni zadatak približavanje domaćeg zakonodavstva evropskim pravnim propisima. Nakon pristupanja, pored usklađivanja zakonodavstva nameće se još jedan izuzetno važan zadatak parlamenta u vidu praćenja aktivnosti vlade na usvajanju evropskih odluka u Vijeću EU i Evropskom Vijeću. Parlament bi trebao da bude osposobljen u ovoj fazi za nadzor aktivnosti vlade u oblasti evropskih poslova i za izradu mišljenja o nacrtima evropskih zakona. Navedeno znači da parlament treba da zauzme jasan stav u pogledu uspostave „modela kontrole“ aktivnosti vlade u procesu donošenja odluka na nivou EU. Samo na taj način parlament će sačuvati svoj uticaj na zakonodavstvo koje se usvaja na nivou EU i koje obavezuje državu članicu i ostati institucionalni akter u zaštiti nacionalnih interesa u procesu pridruživanja. Kako je saradnja na relaciji parlament i vlada bila ključna u predpristupnoj fazi tako je i osiguranje ravnoteže između ovlaštenja vlade i parlamenta ključno u fazi pridruživanja. U tom smislu parlamenti mogu davati obavezujuće instrukcije svojim vladama, mogu isticati mišljenja o unijskim zakonodavnim prijedlozima koja, međutim, ne obavezuju vladu u postupku donošenja odluke ili može postojati tzv. „sistem parlamentarne zadrške“ kada vlada odlaže donošenje odluke u Vijeću EU dok nacionalni parlament ne dá svoje mišljenje. Vrijedi konstatirati da Evropska unija ne reguliše postupak saradnje na relaciji parlament i vlade država članica, već postoje različiti modeli u državama članicama u vezi sa stepenom obavezujuće kontrole parlamenta nad aktivnostima vlade. Razlikuje se stroga parlamentarna kontrola kada vlada djeluje na osnovu mandata koji joj je odredio parlament i ne može odstupati od istog, odnosno mora djelovati u okviru mandata kojeg ima trenutno. Sistem koji preovladava u većini država članica je utvrđivanje stava za vladu od strane parlamenta. Ukoliko vlada djeluje drugačije od onoga u stavu parlamenta mora da iznese razloge svog odstupanjaxviii. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu ukoliko i kada postane država članica Evropske unije, parlamenti će učestvovati u aktivnostima EU u smislu pripremexix i preuzimanja evropskog zakonodavstva, političkog nadzora nad aktivnostima vlade u Vijeću Evropske unije i uspostavljanju saradnje sa drugim parlamentima u Evropskoj uniji. Predpristupna faza podrazumijeva usklađivanje zakonodavstva sa acquisRazlog za navedeno leži u činjenici da se u nekoliko zakonodavnih područja ovlaštenje za donošenje odluka prenosi na Institucije EU i to na Vijeće Evropske unije i Evropski parlament, kao dva zakonodavna tijela EU u kojima nisu direktno zastupljeni nacionalni parlamenti. xviii Ugovor iz Lisabona, u vezi postupka kontrole dopušta da se zatraži revizija zakonodavnog postupka na nivou EU, kada potreban broj parlamenata upozori na kršenje načela supsidijarnosti. xix Parlamenti učestvuju u pripremi nacrta primarnog zakonodavstva (izmjena i dopuna Osnivačkih ugovora i Ugovora o pristupanju) i nacrta sekundarnog zakonodavstva, akti institucija EU. Nacionalni parlament usvaja zakone i vodi računa o prenosu obaveza koje proizlaze iz osnivačkih ugovora ili sekundarnog zakonodavstva, naročito iz direktiva, u interni pravni poredak. Donošenje podzakonskih akata je zadatak vlade, što potvrđuje i znatnu ulogu vlade u procesu preuzimanja pravnih propisa. xvii �em, dok faza nakon pristupanja podrazumijeva preuzimanje novih evropskih propisa, koji postaju dio internog zakonodavstva. Parlamentarne aktivnosti permanentno su u vezi sa preuzimanjem unijskih pravnih propisa, to nije samo inicijativa, to je obaveza svake države članice koja je vezana rokovima za primjenu odgovarajućih direktiva u vlastiti pravni poredak. O tome svjedoče načela evropskog pravaxx i sudska praksa Evropskog suda pravde koji je odigrao prometejsku ulogu tokom izgradnje pravnog poretka Zajednice, danas Evropske unije. Nacionalni parlamenti država članica Unije uzimaju učešća u bilateralnim odnosima sa partnerima unutar EU, a u multilateralnim odnosima rukovode se interesima koji su prvenstveno vezani za Evropsku uniju. Evropski parlament i nacionalni parlamenti država članica imaju snažnu ulogu u Uniji, a njihova međusobna saradnja je u sve većoj mjeri strukturisanaxxi. Nacionalni parlamenti država članica moraju zastupati svoje nacionalne interese u Evropskom parlamentu, u bilateralnim odnosima sa Evropskim parlamentom, kao i u multilateralnim odnosima. Članovi Evropskog parlamenta biraju se direktno i ne mogu imati mandat u nacionalnom parlamentu. Evropski parlament pruža informacije nacionalnim parlamentima o svom radu i na bazi reciprociteta usvaja mjere za jačanje saradnje sa nacionalnim parlamentima država članica. Nedvojbeno je da Bosna i Hercegovina treba daljnju podršku Evropske unije na jačanju parlamentarnih ovlaštenja po pitanju saradnje na relaciji parlament i vlada u oblasti evropskih poslova. Potrebno je nadalje unaprijediti mehanizme usklađivanja zakonodavstva u parlamentima, te pojačati kontrolu aktivnosti vlade kao nosioca izvršne vlasti u oblasti evropskih poslova, kako u predpristupnoj fazi, tako i nakon iste. Neophodno je reorganizovanje rada parlamenta u aktuelnoj predpristupnoj fazi, unutar jasno uspostavljenog pravnog okvira sa organizacionom strukturom i funkcionisanjem parlamenta u oblasti evropskih poslova. 8. Zaključak Evropska komisija u ime Evropske unije koristi sve raspoložive instrumente da ojača vladavinu prava i podjelu vlasti, kao važna načela koja oblikuju modernu državu, na način da zajednička tijela prate integracione procese u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Stanje se prati i putem izvještaja o napretku, putem financijske pomoći, institucionalne usklađenosti, TAIEX, twinning projekat, revizije i slično. Zastoj u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em i veći napredak Parlamentarne skupštine BiH u usvajanju pravnih propisa mora se postići zajedničkom voljom za reformama i napretkom u postizanju evropskih standarda. Brojne su oblasti (sloboda kretanja lica, radne snage, pružanja usluga, kretanja roba, zaštite potrošača, zapošljavanja, obrazovanja i druge) u okviru kojih nepostojanje strategija na državnom nivou spriječava bilo kakav daljnji napredak. Oblast unutarnjeg tržišta, konkretno usvojeni Zakon o javnim nabavkama pozitivan je primjer napretka koji ima za rezultat mogućnost usklađivanja sa evropskim direktivama. Uslov svih uslova je postojanje ozbiljne političke podrške za EU agendu, uspostava funkcionalnog mehanizma koordinacije oko evropskih pitanja, dogovori umjesto sporova o nadležnostima između države i entiteta. Na takav način bi se postigao unutarnji konsenzus oko nadležnosti i došlo do značajnijeg napretka na planu usklađivanja kako sa zakonodavstvom, tako i sa evropskim standardima. Samo takvi procesi doveli bi do ozbiljnog, kontinuiranog ispunjenja obaveza Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji. Aktuelni stav Evropske komisije konstatira da mehanizam koordinacije nije unaprijeđen, jer još uvijek izostaje usaglašen stav politike i struke o aktivnostima u procesu pristupanja posebno kada u kratkim rokovima treba koordinirati rad institucija i stavove svih nivoa vlasti. Usvajanje mehanizma koordinacije u vezi je sa odobrenjem i korištenjem sredstava iz predpristupnih fondova: IPA, IPARD i dr. te u vezi sa prihvatanjem zahtjeva i dobijanjem statusa kandidata za članstvo u EU. Na taj način bi bili jasni poslovi i zadaci kod usvajanja i provođenja zakonodavstva Unije. Postojanje jasne političke podrške, opredjeljenosti i volje uz usklađeno djelovanje izvršne i zakonodavne vlasti učinilo bi Bosnu i Hercegovinu kredibilnim partnerom Evropske unije. Svojevremeno je Evropska unija putem projekta ekonomske, a zatim i političke integracije preuzela obavezu očuvanja evropskog naslijeđa opredjeljujući se za demokratiju kao vladavinu Načela evropskog prava: načelo ograničenih ovlasti Zajednice, načelo supsidijarnosti, načelo proporcionalnosti, načelo lojalnosti, načelo zabrane diskriminacije, načelo samostalnosti prava Zajednice, načelo jedinstvenog važenja i primjene prava Zajednice, načelo neposredne primjene i neposrednog dejstva prava Zajednice, načelo odgovornosti država članica za štetu i dr. xxi Uloga nacionalnih parlamenata u predpristupnom periodu, Smjernice za parlamente u BiH, Vijeće ministara BiH, Direkcija za evropske integracije, Sarajevo 2011. str. 40. xx �većine. Bosna i Hercegovina uz premisu kompromisa i podršku Evropske unije trebala bi da gradi svoju političku stabilnost, regionalnu saradnju, poštivanje ljudskih prava, ekonomsku sigurnost i ambijent za reformske procese, da osigurava nezavisno pravosuđe, bolji javni sektor usluga za svoje građane, te kulturni razvoj. 9. Literatura Ibrahimagić, Omer, Državno-pravni i politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009. Lluis Maria de Puig, Međunarodni parlamenti, Izdanja Parlamentarne skupštine BiH, Publikacija broj 55, Sarajevo 2009. Pejanović, Mirko, Budućnost Bosne i Hercegovine u EU, Ifimes Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, Ljubljana, 01. mart 2012. dostupno na: http://www.ifimes.org Rodin, Siniša et al. ur. Reforma Europske unije – Lisabonski ugovor, Narodne novine, Zagreb 2009. Uloga nacionalnih parlamenata u predpristupnom periodu, Smjernice za parlamente u BiH, Vijeće ministara BiH, Direkcija za evropske integracije, Sarajevo 2011. Direkcija za europske integracije BiH, Osnovni prikaz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Vijeće ministara BiH, Sarajevo 2008. European Commission, 2010b, Commission Staff Working Document, Lisabon Strategy Evaluation Document. SEC (2010) 114 final. Brussels http://www.parco.gov.ba/?id=1353 Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2014., Strategija proširenja i glavni izazovi 2014-2015. COM (2014) 700, Brisel, 8.10.2014. SWD (2014) 305 final Monitoring procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za 2010. (Zapadni Balkan-Bosna i Hercegovina), Vanjsko politička inicijativa BH Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope broj: 1855 „Funkcionisanje demokratskih institucija u BiH“ od 25. januara 2012. Sabljica, Samir, Mehanizmi praćenja provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma između BiH i EU, ZIPS, Sarajevo, br. 1190., 2010. Sistem državne pomoći u Bosni i Hercegovini, Vanjskopolitička inicijativa BH, Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, Sarajevo, januar 2013. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i Bosne i Hercegovine – Glavni tekst www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/?id=1172 Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, Direkcija za Evropske integracije, http://www.parco.gov.ba/?id=1353 Strategija proširenja i ključni izazovi 2014-15., Evropska Komisija, COM (2014) 700 konačni, Brisel 08.10.2014. SWD (2014) 307 final Strategija razvoja nauke u Bosni i Hercegovini 2010 - 2015., Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, novembar 2009. Strukture upravljanja državom u BiH, Vanjsko politička inicijativa http://www.vpi.ba/bos/sadržaj/dokumenti/struktura_upravljanja_državom_u_BiH_pdf. BH �Drugi izvori http://www.euro-parl.europa.eu/parliament/public.do?language=en http://ec.europa.eu/enlargement/taiex/index_en.htm http://ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/aho_report.pdf http://www.cbbh.ba http://www.cci.ba/monitoring http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=6184 http://www.vpi.ba/bos/u fokusu.html www.unep.ba/tl_files/unep_ba/PDFs/Izvještaj_prelom_BOS_10-2013_elektronski.pdf www.unicef.org/bih/ba/GAPanaliza.pdf �Author: Amela Čolić, PhD, Associate Professor Institution: Faculty of Law, University of Bihać E-mail: amela.colic@pravnifakultet.ba THE PARTICIPATION OF THE STATE PARLIAMENT IN THE PROCESS OF HARMONIZATION OF LEGISLATION WITH THE ACQUIS Abstract The most complex and most demanding stage of the accession process of state joining the European Union is the phase of harmonization of legislation with the provisions of the acquis. Position of Bosnia and Herzegovina in the european integration process in terms of legislative alignment requires a joint and coherent action of all authorities with the special role of parliament as an expression of popular sovereignty.The entry into force of the Stabilisation and Association Agreement, the role and importance of parliaments as the highest legislative body becomes more prominent in the exercise of political control over the work of the executive body and active creation of new legislation. Pre-accession phase of european integration should be used for strengthening the role and capacity of the legislative branch and training for decision-making and representation of national interests in the EU institutions.Institute of parliamentary democracy and democratic involvement of parliament has come to the fore in the process of harmonization of legislation with the acquis, through the work of the committee on european integration, through joint parliamentary committee with the European Parliament in the framework of Stabilisation and Association Agreement. It will be presented activities of parliament in pre-accession phase with a clear division of tasks, mechanisms of cooperation of the professional services of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina and the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina in terms of information exchange and consultation, asks in the field of information and engagement of civil society. Fair view of the current situation in this way acquire a working body and the parliamentarians on the one hand, engaged the public on the other side. After this phase of the order coming tasks and issues related to international and inter-parliamentary activities.It will be subject to guidelines for the parliaments of Bosnia and Herzegovina in the current stage of european integration. The process for Bosnia and Herzegovina continues and after obtaining candidate status for membership into the EU, in accordance with the terms and conditions accessing regulated with the Treaty of Lisbon article 49. of the EU Treaty. Key words: harmonization of legislation, political control, new legislation, parliamentary committees, mechanisms of cooperation, inter-parliamentary activities, guidelines. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3167 Title A name given to the resource UČEŠĆE DRŽAVNOG PARLAMENTA U PROCESU USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-em Author Author ČOLIĆ, Amela Abstract A summary of the resource. Najsloženija i najzahtjevnija faza procesa pridruživanja države Evropskoj uniji je faza usklađivanja zakonodavstva sa odredbama acquis-a. Pozicija Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija sa aspekta usklađivanja zakonodavstva zahtijeva zajedničko i koherentno djelovanje svih organa vlasti uz posebnu ulogu parlamenata kao izraza suvereniteta naroda. Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uloga i značaj parlamenata kao najviših zakonodavnih tijela postaje prominentnija u obavljanju političkog nadzora nad radom izvršnih organa vlasti i u aktivnom stvaranju novih pravnih propisa. Predpristupna faza evropskih integracija treba biti iskorištena i za jačanje uloge i kapaciteta zakonodavne vlasti i osposobljavanje za donošenje odluka i zastupanje nacionalnih interesa u institucijama EU. Institut parlamentarne demokratije i demokratski angažman parlamenta mora doći do izražaja u procesu usklađivanja zakonodavstva sa acquis-em, kroz rad odbora za poslove evropske integracije, kroz zajedničke parlamentarne odbore sa EU parlamentom u okviru SSP-a. Biti će predstavljene aktivnosti parlamenta u predpristupnoj fazi sa jasnom podjelom poslova, mehanizmi saradnje stručnih službi Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH u smislu razmjene informacija i konsultacija, zadaci u oblasti informisanja i angažovanja civilnog društva. Objektivnu sliku o trenutnoj situaciji na takav način stiču radna tijela i poslanici parlamenta s jedne strane, te angažirana javnost s druge strane. Nakon ove faze dolaze na red zadaci i pitanja u vezi sa međunarodnim i međuparlamentarnim aktivnostima. Biti će izložene smjernice za parlamente Bosne i Hercegovine u aktuelnoj fazi procesa evropskih integracija. Procesi se nastavljaju i nakon dobijanja statusa kandidata za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji u skladu sa uslovima i pristupanjem regulisanim Ugovorom iz Lisabona, član 49. Sporazuma o Evropskoj uniji. Ključne riječi: usklađivanje zakonodavstva, politički nadzor, novi pravni propisi, parlamentarni odbori, mehanizmi saradnje, međuparlamentarne aktivnosti, smjernice Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/db6dbdad140b372fac9ef76f49a6a3d2.docx 71ec341ccb756482d0473e2338b8d600 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/13bfe2bc72c352b9e099993e091e6a46.pdf c685ce91daa990215e48355796b7c41c PDF Text Text ��������     �������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3117 Title A name given to the resource Ugovor iz Lisabona i međunarodno privatno pravo Author Author BOUČEK, Vilim Abstract A summary of the resource. U radu se daje prikaz odredaba Ugovora iz Lisabona iz 2007. kao izvora europskog primarnog prava koje se na području EU kao izvori MPP-a tek iznimno neposredno pri-mjenjuju (čl. 101. i 102 UFEU o zaštiti tržišnog natjecanja (konkurencije) kao i one njegove norme koje bitno utječu na primjenu europskog sekundarnog prava i autonomnih nacionalnih izvora MPP-a, i to kao temeljne slobode (čl. 18.UFEU) i tržišne slobode (čl. 34. do 36., čl. 45., 49, 54., 56. i 63. UFEU). Na temelju Ugovora iz Lisabon istu pravnu vrijednost kao navedene norme UFEU imaju i odredbe Povelje EU o temeljnim pravima iz 2000. (čl. 47.), a njima se po istoj pravnoj važnosti mogu pridružiti i temeljna prava koja jamči Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. (čl. 6., 8. i 13.). Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e7236ff5da01d40fdaab87a4c79c2764.docx 12fca4aacd93f6681bd831c63f356103 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7e512a84001591fd4b42ab3ee2fd3317.pdf d4f4c3c19da15e5edbcec676fef1926c PDF Text Text �������         ���     ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3138 Title A name given to the resource Uloga oružanih snaga Bosne i Hercegovine u procesu integrisanja Bosne i Hercegovine u Sjevernoatlantski savez Author Author STUPAR, Dragan Abstract A summary of the resource. Proces integrisanja Bosne i Hercegovine u NATO savez kretao se od provođenja mirovnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, razoružanja, demobilizacije, transformcije entitetskih vojski do izgradnje procesa povjerenja i promovisanja demokratskih principa u odbrambenom sektoru. Postojanje tri vojske unutar BiH koje su svoje djelovanje zasnivale, prvenstveno, na odbrani etničkih interesa nije odavalo sliku da će se na takvim osnovama moći nastaviti proces približavanja i uključivanja u evroatlantske strukture. Tadašnji sistem odbrane nije mogao odgovoriti promovisanim političkim ciljevima, iznesenim u Odluci Predsjedništva BiH iz 2001. godine i nametnula se potreba provođenja opsežnijih reformskih procesa pokrenutih 2003. godine pod intervencijom međunarodnog faktora i kancelarije Visokog predstavnika što je rezultiralo uspostavljanjem komande i kontrole nad odbrambenim sektorom na državnom nivou. Kroz ove procese uspostavljene su jedinstvene Oružane snage BiH te uspostavljen civilni lanac komande i kontrole nad istim. Ispunjavanjem ovog uslova stečene su pretpostavke za dalje otvaranje novih oblika saradnje na međunarodnom nivou što je i učinjeno prijemom BiH u Partnerstvo za mir 2006. godine čime je otvorena nova stranica aktivnosti na proširivanju saradnje sa NATO-m kroz mehanizme PfP. Sve je to na kraju rezultiralo pozivom i "uslovnim" prijemom BiH u MAP koji predstavlja krajnju stepenicu ka punopravnom članstvu u Savez. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fc541b86761e1bab7b5977ebd537160a.pdf bb3c2c6f97afefce98bf95e658f1a9ef PDF Text Text   ���������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c325111f87cf0f0f12e5e45814569198.docx 1dd7a85a9b528acd170ff6d9b7098dad Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3104 Title A name given to the resource Uloga soft law metoda (korporativne društvene odgovornosti) u radnom pravu Author Author VINKOVIĆ, Mario Abstract A summary of the resource. Rasprave o dihotomiji “hard” i “soft“ pravu u akademskim krugovima ne jenjavaju više od jednoga desetljeća, a njihova dublja analiza nastoji dati odgovor na pitanje treba li „soft“ pravo promatrati kao dopunu „hard“ pravnog sustava ili njegova oponenta. Nasuprot tome, korporativna društvena odgovornost (CSR), uz veće ili manje intenzitete, u fokusu je međunarodnih organizacija, znanstvenih rasprava i posljedično multinacionalnih kompanija više od tri desetljeća. Autor nastoji dati odgovor na pitanja: kakva je uloga korporativne društvene odgovornosti kao načina etičkoga upravljanja multinacionalnim kompanijama u suvremenom radnom pravu i treba li je promatrati kao „soft“ pravnu metodu ili kreativni potencijal i snagu koja potiče stvaranje novih izvora radnoga prava? Štoviše, je li korporativana društvena odgovornost praktičan alat/instrument ili potencijalno učinkovito sredstvo u kojem se kriju obilježja svih navedenih kategorija? Nakon nedvojbene uloge otvorene metode koordinacije, kao novog modela upravljanja, u Europskoj strategiji zapošljavanja sve je izraženija potreba interpretiranja i pozicioniranja/repozicioniranja korporativne društvene odgovornosti u sustavu radnoga prava na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Suočavamo li se s navedenim dvojbama i otvorenim pitanjima na jednak način ili konačan odgovor o ulozi korporativne društvne odgovornosti u radnom pravu ovisi o pravnoj kulturi kojoj pripadamo i razini interpretacijskih kapaciteta kojima raspolažu nacionalni i nadnacionalni sustavi? Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/131c3ac3cd92ffbeef38eafa100d4761.docx 5d9d71f2112d96017107b577fad93676 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a64c36641dddb27f3b4f004c426ad096.pdf 1c2447ca361e8a845ed4a9af506534eb PDF Text Text Kenan Idrizović Magistar uporednog ustavnog prava ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Sažetak Polazna stajališta konsocijativnog ustavnog uređenja su iscrpna i kao takva su uslovljena brojnim faktorima koji su u središtu interesa političkih nauka. Bosna i Hercegovina i njeno ustavno uređenje spadaju u ovu kategoriju i predstavljaju par excellence političko pitanje. Dodatno opterećenje postojećeg ustavnog uređenja se ogleda u obavezi harmoniziranja postojećeg Ustava sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj rad problematizira postojeće konsocijativno ustavno uređenje u svjetlu obaveze sprovođenja odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, te harmonizacije postojećeg ustavno-pravnog uređenja sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj rad ne pretendira da ponudi konačno ili sveobuhvatno rješenje nadasve složenog političko-pravnog problema zvanog Bosna i Hercegovina, no, odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci nudi impetus za uspostavljanje novog ustavno-pravnog okvira na nivou Bosne i Hercegovine, okvira u kojem će politička i druga prava ostalih biti izjednačena sa pravima konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: Konsocijacija, Sejdić i Finci, Evropski sud za ljudska prava, politička prava, konstitutivni narodi, ostali, Ustav BiH, međunarodna zajednica, Evropski sud za ljudska prava; 531 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE THE ROLE OF THE COURTS IN CONSOCIATIONAL CONSTITUTIONAL AND LEGAL SYSTEMS: THE CASE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract The starting point to the consociational constitutional order are exhaustive and, as such, are conditioned by a number of factors that are at the center of interest of political science. Bosnia and Herzegovina and its constitutional order fall into this category and are a political issue rendered par excellence. Additional burden on the existing constitutional order is reflected in the obligation to harmonize the existing Constitution with the decisions of the European Court of Human Rights. This paper discusses existing consociational constitutional arrangements in the light of the implementation of the obligations of the decision of the European Court of Human Rights in Sejdic and Finci, and the harmonization of the existing constitutional and legal regulation of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms. This paper does not pretend to offer a final and comprehensive settlement of the extremely complex political and legal issues called Bosnia and Herzegovina, however, the decision of the European Court of Human Rights in Sejdic and Finci provides impetus for the establishment of a new constitutional and legal framework at the state level of Bosnia and Herzegovina, the frame in which political and the rights of others to be equated with the rights of the constituent people in Bosnia and Herzegovina. Key words: Consociation, Sejdic and Finci, the European Court of Human Rights, Political Rights, the constituent people, the other population, the Constitution of Bosnia and Herzegovina, the international community, the European Court of Human Rights; 532 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Ustavno-pravni okvir današnje Bosne i Hercegovine je direktan proizvod ratnih dešavanja u periodu 1992-1995. Rat u Bosni i Hercegovini je kreirao novu stvarnost te postavio nove izazove u teorijsko-pravnom, ali i u smislu ustavno-pravne prakse. Odluka Evropskog suda za ljudska prava1 (u daljnjem tekstu Evropski sud, Sud u Strazburu ili ESLJP) u predmetu Sejdić i Finci2 dodatno je otežala ustavno-pravni, ali i politički okvir Bosne i Hercegovine i njeno nastojanje da se konstituira kao moderno liberalnodemokratsko društvo. Evropski sud za ljudska prava, u pomenutom predmetu, je uzeo na sebe zadatak bez presedana da izvrši procjenu usaglašenosti Ustava članice Vijeća Evrope sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu ‘konvencija’).3 Pravne i ustavno-političke implikacije presude suda u Strazburu jednako zaokupljaju pažnju političkih faktora u zemlji, te stručnjaka iz područja ustavnog prava. U centru kritičkih osvrta nalaze se konsocijativni ustavnopravni okvir države, te etnokratska struktura izvršne i zakonodavne vlasti. Kritike spomenute presude ne dolaze samo od strane domaćih stručnjaka; McCrudden i O’Leary4 u svom osvrtu na presudu ističu potencijalno negativne implikacije presude na proces mirovnih pregovora u situacijama sličnim onoj koja je prethodila dogovoru u Bosni i Hercegovini. Autori izražavaju svoj skepticizam spram sudskog preispitivanja konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja, te njegovu izmjenu na temelju presude Evropskog suda. Ovakav scenario bi mogao negativno uticati na buduća nastojanja sukobljenih strana da postignu mirno rješenje sukoba. Kao kontraargument ovakom stavu stoji činjenica da je Bosna i Hercegovina dobrovoljno pristupila Vijeću Evrope. Polazna premisa svakog konsocijativnog uređenja jeste princip dobrovoljnosti promjene ustavnopravnog okvira. Naime, ne postoji smetnja u Dejtonskom ustavu koja sprečava pristupanje zemlje međunarodnoj organizaciji kao što je Vijeće Evrope. Skepticizam McCruddena i O’Learyja da bi pozitivan odmak od sporazuma definisanog mirovnim sporazumom mogao potencijalno dovesti 1 Evropski sud za ljudska prava, sudski organ Vijeća Evrope Sejdic and Finci v. Bosnia and Heryegovina, br. aplikacije 27996/06 i 34836/06, ECtHR, Veliko vijeće, 2009. 3 Sudija Mijović, djelomićno saglasno i djelomićno nesaglasno mišljenje, Sejdic and Finci v. Bosnia and Herzegovina, br. aplikacije 27996/06 i 34836/06, EctHR, Veliko vijeće, 2009.; Hod 4 C. McCrudden et al., Sudovi i konsocijacije (Courts and Consociations), 2012. 2 533 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE do produženja sukoba u situacijama sličnim onoj u Bosni i Hercegovini, ne stoji. U prilog tvrdnji govori i činjenica da odluke suda u Strazburu nemaju pravnu snagu u zemljama koje nisu članice Vijeća Evrope. Odluka Bosne i Hercegovine o pristupu Vijeću Evrope je konsenzualna i ne može se pripisati djelovanju Evropskog suda, nego je rezultat djelovanja političkih faktora u Bosni i Hercegovini. Značaj odluke suda u Strazburu nije značajan samo sa aspekta zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda kao što je to definisano konvencijom; presuda Evropskog suda je značajna i zbog toga služi kao poticaj za ustavne promjene u situaciji kada nezainteresovane političke elite nastoje očuvati status quo. Predmet diskusije koji slijedi je aktuelan jer rekonstituisanje Bosne i Hercegovine nije dalo rješenje niti adekvatan odgovor na probleme koji su doveli do početka oružanih sukoba, niti postojeći pravni i politički okvir osigurao funkcioniranje demokratskih procesa i stabilnost na zadovoljstvo građana Bosne i Hercegovine. Ustavno-pravni okvir služi kao platforma za daljnje etničke podjele i ne osigurava pravno-političko okruženje podložno daljnjem razvoju demokratskih procesa. Neupitna je činjenica da je Dejtonski sporazum5 zaustavio oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Međutim, postignutim sporazumom, Bosna i Hercegovina je rekonstituirana na konsocijalnim osnovama državnog uređenja. Sporazum, koji je inicijalno zamišljen kao prelazni ustavno-pravni okvir, svojim rješenjima je predvidio i kategoriju građana definisanih kao ostali6, te prema riječima McCruddena i O’Learyja doveo do konflikta sa globalnom pravdom i liberalnim individualnim preferencama međunarodnih institucija za ljudska prava.7 Pitanje presude u predmetu Sejdić i Finci je značajno i iz razloga što je to moćno sredstvo prekomponovanja konsocijativnog ustavno-pravnog okvira zemlje. U praktičnom smislu, veliki izazov je osigurati politička prava zagarantovana Evropskom konvencijom u situaciji kada ustavno-pravni okvir favorizira etničke kolektivitete. Kao jedan od modaliteta implementacije 5 Dejtonski sporazum – Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan u Parizu u decembru 2005. 6 Ostali– Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, ostali su kategorija građana koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati; 7 Supra fn 4 534 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ presude, Hodžić i Stojanović8 sugerišu teritorijalnu umjesto etno-kulturalne federalizacije. Rad pomenutog dvojca je praktičan set prijedloga za implementaciju odluke Sejdić i Finci na osnovu uporednih studija zemalja gdje su konsocijacijski mehanizmi i individualna ljudska prava u međusobnoj koliziji. Predstojeća diskusija je ograničena u smislu da ne nudi konačan prijedlog rješenja problema implementacije odluke ESLJP i mogućih implikacija odluka suda na političke procese i ustavno-pravnu stabilnost u državi. Uporedni pristup je korišten u ograničenim situacijama gdje je to bilo neophodno i moguće, imajući u vidu da je Bosna i Hercegovina sui generis u ustavno-pravnom smislu. Fokus ovog rada je na sudskom aktivizmu, odnosno implikacijama presude ESLJP u smislu nužnih ustavno-pravnih reformi u Bosni i Hercegovini. Doprinos ovog rada je u tome da daje kritički osvrt na implikacije odluke Sejdić i Finci, te nudi argumente u pravcu pozitivne uloge ESLJP i uloge sudova u transformaciji konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja. Rad je struktuiran na način da nudi opšti historijski pregled Bosne i Hercegovine i njenog ustavno-pravnog uređenja koje je prethodilo oružanom sukobu u zemlji. Drugo poglavlje nudi pregled konsocijativnih ustavnopravnih sistema i pozitivnih rezultata u obuzdavanju nasilja koje ovakav vid ustavnog ustrojstva osigurava u duboko podijeljenim društvima, ali i njihovih nedostataka, primarno u sferi ljudskih prava i sloboda. Treće poglavlje daje osvrt na presudu Sejdić i Finci, te obaveze koje iz toga proizilaze za Bosnu i Hercegovinu. U zaključku, ovaj rad nudi neke od modaliteta za prevazilaženje postojećeg stanja kao posljedice postojećeg ustavno-pravno okvira. Članstvo u Vijeću Evrope i obaveze koje iz toga proizilaze su garant da ustavno-pravne reforme koje predstoje nužno idu u pravcu poštivanja najviših standarda ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. 1. Poglavlje I – Bosna i Hercegovina Potpuno razumijevanje ustavno-pravnog uređenja, te stanja ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini nije moguće bez osvrta na ustavno8 E. Hodžić et al., Stari/novi ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, pg. 24 535 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE pravni okvir koji je prethodio trenutnom stanju. Bosna i Hercegovina je otvoreno poglavlje koje dovodi u pitanje mnoge postojeće teorije u relevantnim oblastima prava i pravnih nauka. 1.1. Hronologija konflikta Bosna i Hercegovina kao suverena država je stekla svoju nezavisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u martu 1992. godine. Nezavisnost je došla kao rezultat dezintegracionih procesa započetih izdvajanjem Slovenije iz federativne zajednice jednakih republika. Proglašenje nezavisnosti Slovenije rezultiralo je kratkotrajnim oružanim sukobom sa snagama Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) koje su nastojale onemogućiti secesiju i izdvajanje iz ustavno-pravnog poretka federacije. Socijalistička Republika Hrvatska slijedi primjer Slovenije u ljeto 1991. godine. Za razliku od Slovenije, koja je imala relativno etnički homogenu teritoriju nastanjenu Slovencima, u Hrvatskoj većinu stanovništva su činili etnički Hrvati, te manjinski Srbi. Srpska manjina, odbila je priznati ustavnopravni poredak Republike Hrvatske što je rezultiralo oružanim sukobom na teritoriju novonastale države. Bosna i Hercegovina, suočena sa novim realitetima, našla se pred izborom ostanka u ‘krnjoj federaciji’, odnosno proglašenja vlastite nezavisnosti i izdvajanja iz federalne zajednice. U situaciji kada je stanovništvo BiH činilo 31.2% etničkih Srba, 17.4% etničkih Hrvata, te 43.5% etničkih Muslimana9, političke elite nisu uspjele naći kompromis vezano za budućnost države. Prvi višestranački izbori u BiH, slično kao i u ostalim republikama federativne zajednice obilježio je izbor predstavnika po etničkim principima.10 Kao rezultat raspada federativne zajednice, demokratski izabrana vlast u BiH odlučila je tražiti međunarodno priznanje neovisnosti republike. Kao uslov za priznanje, Evropska Zajednica je postavila set uslova pred organe vlasti BiH.11 Kao prvo, BiH je bila dužna: osigurati garancije i organizirati referendum na kojem će učešće uzeti svi 9 Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Federalni ured za statistiku; Rezultati popisa stanovništva 1991., http://www.fzs.ba/Dem/Popis/NacPopE.htm, 19.11.2013. 10 Međunarodna Krizna Grupa, ICG Bosnia Report No. 16, http://www.crisisgroup.org/~/media/Files/europe/balkans/bosnia-herzegovina/Bosnia%202.pdf, 10.11.2013. 11 Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 29.2.1992.-1.3.1992., Komisija za sigurnost i kooperaciju u Evropi, 102. Kongres 536 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a koji će biti sproveden pod međunarodnom supervizijom.” 12 Ispunivši uvjete, referendum je organizovan 29.2.1992. i 1.3.1992. godine. 63.4%13 građana sa pravom glasa odazvalo se pozivu na referendum; 99.7%14 glasača izjasnilo se za Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Važno je naglasiti da je većina etničkih Srba bojkotovala referendum, što baca određenu sjenu na legitimitet rezultata referenduma. Kao direktna posljedica rezultata referenduma započeo je oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome, 22.5.1992., rezolucijom Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija (UN), Bosna i Hercegovina je kao punopravna članica primljena u UN. Sjedinjene Američke Države (SAD) i većina evropskih država, uključujući Rusku Federaciju, priznale su BiH u aprilu 1992. Zbog prirode i intenziteta ratnih sukoba, BiH je već 1992. zaokupila pažnju međunarodne zajednice. Brojne međunarodne i domaće sudske instance i organizacije aktivno rade na dokumentovanju i procesuiranju odgovornih za zločin genocida, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, te drugih zločina definisanih međunarodnim humanitarnim pravom. Pozicija SR BiH unutar federalne Jugoslavije i njena etnička kompozicija od krucijalne su važnosti za shvatanje događaja koji su uslijedili. Niti u jednom trenutku političke elite u BiH nisu bile slobodne od vanjskih uticaja u definisanju vlastitih politika. Snažan uticaj susjednih zemalja, primarno Srbije i Hrvatske na pripadnike svojih etničkih zajednica dodatno je usložnio međuetničke odnose unutar zemlje. Učestvovanje Srbije i Hrvatske kao aktivnih aktera bosanskohercegovačkog sukoba u mirovnim pregovorima u Dejtonu govore u prilog opsegu i karakteru uticaja ovih zemalja na dešavanja u BiH. 1.2. Ustavno-pravni okvir Bosne i Hercegovine Ustav Bosne i Hercegovine je došao kao rezultat nastojanja međunarodne zajednice da zaustavi etnički rat u Bosni i Hercegovini. U jesen 1995. godine, predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske okupljeni su od strane 12 Ibid, 10. Ibid, 21. 14 Ibid. 13 537 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE međunarodne zajednice u Dejtonu, SAD, daleko od svojih izbornih jedinica, a kako bi pregovarali o zaustavljanju rata u BiH. “To je trebao biti ustav donešen međunarodnim dekretom.“15 Građani BiH nisu donijeli, niti su ikada ratificirali dejtonski Ustav. Ustav, kao akt najviše pravne snage, je zapravo oktroisani ustav. Ovaj čin sam po sebi nije presedan, jer slični primjeri se mogu naći u drugim državama poput Njemačke ili Japana. Kao što je jedan od kreatora16 Dejtonskog mirovnog sporazuma naveo, sporazum je istovremeno: “pogled u budućnost u nastojanju da se okončaju tenzije koje čine osnovu ratnog sukoba, te dogovor sa pogledom u prošlost koji je osnažio i zadržao osobe koje svoj opstanak temelje na tim istim tenzijama.” Pitanje legitimiteta sporazuma preostaje s obzirom da isti nikada nije potvrđen na referendumu, ratifikovan u državnom parlamentu ili nekim drugim demokratskim činom. Umjesto toga, u Ustav su ugrađene odredbe koje korespondiraju sa situacijom na kraju 1995. godine. “Kriteriji demokratskog legitimiteta Ustava su morali biti žrtvovani u ime nespornog prioriteta zaustavljanja krvoprolića i osiguranja mira u zemlji.”17 U svakom slučaju, novi Ustav (Član 1)18 je potvrdio međunarodnopravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države, pod novim imenom - Bosna i Hercegovina. Ustav BiH je rekomponovao teritorijalno uređenje, organizujući državu u dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine19 (FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Osnovni princip novog ustavno-pravnog sistema je podjela vlasti, odnosno, kako je to još poznato među politolozima – konsocijacija. Ustav, kao akt najviše pravne snage, institucionalizirao je diskriminaciju građana po etničkom principu. Preambula Ustava kreira kategorije ’konstitutivnih naroda’ i ‘ostalih’.20 Dejtonski Ustav nikad nije zamišljen kao trajno, nego prelazno rješenje. Razlog za diskriminatorske odredbe tvorci opravdavaju činjenicom da je 15 C. Bildt u Opservacijama Ustava u Bosni i Hercegovini, 1998, 139. J. O’Brien, ‘Dejtonski sporazum u Bosni: Trajni prekid vatre, permanentno pregovaranje, citirano od strane Sofía Sebastián, 2012, Ustavni inženjering u post-dejtonskoj Bosni i Hercegovini, Međunarodno očuvanje mira, 19:5, 597-611. 17 S. Bardutzky, Strazburški sud o Dejtonskom Ustavu, Presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, 22.12. 2009. 18 Supra, fn 5, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 4.11.2013. 19 Federacija Bosne i Hercegovine je kreirana 1994. godine Vašingtonskim sporazumom kao rezultat napora da se zaustavi međuetnički sukob između Bošnjaka i Hrvata. 20 Preambula Opšteg okvironog sporazuma za mir, Anex 4, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 9.11.2013. 16 538 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ fokus bio na “građenju države, umjesto na ljudskim pravima.”21 Pitanje ljudskih i političkih prava je vremenom postalo par excellance ustavnopravno, te političko pitanje koje je svoj epilog dobilo u odluci ESLJP u predmetu Sejdić i Finci, 2009. godine. Tvorci dejtonskog Ustava su bili svjesni nejednakosti koja je postala Ustavna kategorija. Ustavni tekst ne navodi kriterij za pripadnost bilo kojoj etničkoj grupi. Kao što su McCrudden i O’Leary ispravno primijetili, Ustav je izostavio objektivan kriterij na osnovu kojega bi se utvrdila etnička pripadnost. Deklarisanje od strane pojedinca je jedini neophodan kriterij, bez obaveze prihvatanja pojedinca od strane bilo koje etničke zajendice. Jezik, odnosno religija nisu presudni, niti determinirajući faktori u ovom smislu. Ustav navodi isljučivo Bošnjake, Hrvate i Srbe kao „konstitutivne narode”.22 Stoga, ko su onda ostali? U skladu sa Ustavom, svi oni koji se ne deklarišu kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, spadaju u kategoriju građana zvanih ostali. U kontekstu BiH i poimanja etniciteta, u ovu kategoriju ne spadaju samo oni koji imaju drugu etničku pripadnost (kao što su Crnogorci, Makedonci ili Rusini), nego i oni koji, iz razloga rođenja u inter-etničkim, odnosno tzv. miješanim brakovima, se ne žele deklarisati pripadnikom niti jedne od tri najveće etničke zajednice. Hodžić i Stojanović su ponudili dobro objašnjenje koncepta manjina u BiH. U Ustavnom smislu, konstitutivni narodi ne čine većinu niti manjinu bilo na nivou BiH ili na entitetskom nivou. Iako u Ustavnom smislu nisu manjine, u društveno-političkom i statističkom smislu Bošnjaci i Hrvati u RS-u, a Srbi u FBiH su manjina. Kao što tandem autora i navodi: „Bosna i Hercegovina se može opisati i kao zemlja manjina, s obzirom da u njoj ne živi jedan dominantan narod, kao što je slučaj u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bugarskoj...“23 Dejtonski sporazum je institucionalizirao princip etničkog, dajući Ustavnoj kategoriji „konstitutivnih naroda“ brojne povlastice. Ovo je rezultat građenja Ustava na konsocijativnim principima. Kreatori Ustava su na ovaj način nastojali unaprijediti jednakost između tri dominantna etnosa na uštrb individualne jednakosti. Konstitutivni narodi su dobili pravo veta na nivou tročlanog Predsjedništva, te u Parlamentarnoj skupštini BiH. Član V Ustava BiH eksplicitno definiše kompoziciju Predsjedništva BiH rezervišući pozicije 21 Bosanski Gordijev čvor: Ustavna reforma, Evropska krizna grupa, Brifing br. 68, 12 July 2012. Supra, fn 20. 23 E. Hodžić et al., Stari/novi ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, pg. 24 22 539 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE za predstavnike konstitutivnih naroda. Srpski član se bira direktnim izborom sa teritorije RS-a, a bošnjački i hrvatski sa teritorije FBiH.24 U situaciji kada se odluka ne može postići konsenzusom, preglasani član Predsjedništva može u roku od tri dana proglasiti odluku Predsjedništva destruktivnom po vitalni nacionalni interes. Član IV Ustava je jednako diskriminirajući ne dajući pravo veta kategoriji ostalih. Član daje isključivo pravo pripadnicima konstitutivnih naroda pravo proglašenja odluke Parlamentarne skupštine destruktivnom po vitalni interes naroda.25 U sferi zaštite ljudskih prava, Ustav BiH sadrži odredbe koje garantuju viskok nivo poštivanja istih. Član II Ustava osigurava direktnu primjenjivost prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te njenim protokolima. „Ovi propisi imaju prioritet nad svim drugim zakonima.“26 Nije slučajno da su tvorci Ustava predvidjeli specifičan sastav Ustavnog suda BiH. Na temelju člana VI Ustava, sud će se sastojati od devet članova od kojih će četiri birati Predstavnički dom FBiH, dok će dva člana birati Narodna skupština RS. Preostala tri člana će biti imenovana od strane predsjednika Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine.27 Ustav ne definiše nacionalnu pripadnost članova suda. Implicitno, ali i u praksi, dvojica imenovanih sudija su srpske, dvojica hrvatske, a dvojica bošnjačke nacionalnosti. Preostala trojica sudija ne smiju biti državljani BiH ili neke od država koje graniče sa BiH.28 Nadležnost Ustavnog suda je defnisana Ustavom. Sud ima obavezu da podrži Ustav BiH. Također, sud je nadležan za sporove između države i entiteta, te između dva entiteta. Nadležnost suda je utvrđivanje ustavnosti entitetskih zakona sa Ustavom BiH, kao i ustavnosti entitetskih Ustava sa Ustavom BiH. Ustavni sud također vrši funkciju apelacionog suda, odnosno najviše sudske instance u sporovima proizašlim sa bilo kojeg drugog suda u zemlji. Značaj prisustva stranih sudija se očituje u nemogućnosti sudija iz reda konstitutivnih naroda da jednostrano izglasaju, odnosno blokiraju odluku bez saglasnog mišljenja stranih sudija. Na ovaj način međunarodna zajednica zadržava uticaj nad 24 Opšti okvirni sporazum za mir, Aneks 4, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 19.11.2013. 25 Ibid, Član IV: Parlamentarna skupština, Član IV §3(e) 26 Supra, fn 24, Član II: Ljudska prava i temeljne slobode, Član II, §2 27 Supra, fn 24, Član VI: Constitutional Court, Član VI, §1(a) 28 Ibid, § 1(b) 540 Član V: Predsjedništvo, �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ sudskom vlašću u BiH, te onemogućava jednostranu blokadu svih poluga vlasti od strane jednog konstitutivnog naroda.29 Konsocijativni ustavnopravni okvir BiH nije u potpunosti prepušten domaćim nosiocima vlasti. Ovakav sastav suda nije rezultat brige za pojedinačna ljudska prava ili prava ostalih – upravo suprotno; tvorci Ustava su se pobrinuli da vitalni nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda ne bude ugrožen putem preglasavanja, te je za usvajanje većinske odluke neophodna saglasnost stranih sudija. Iz teksta se jasno vidi da tvorci Ustava BiH nisu učinili napor da akomodiraju kategoriju ostalih. Čak i da ostali imaju pravo veta, jasno je da ostali nisu kulturno-religijski-etnički kolektivitet. Ostali, kao ustavna kategorija su nedvojbeno potčinjeni dominaciji ostale tri etničke grupe. Opravdanje za ovakav ustavno-pravni status, tvorci nalaze u prelaznom karakteru Ustava BiH. Konsocijativni ustavno-pravni mehanizmi su ostavili čitavu grupu građana BiH bez značajnog dijela političkih prava. Restriktivne odredbe ustava, zajedno sa Izbornim zakonom BiH koji ograničava pasivno glasačko pravo građana na izbor u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, ukazuju na nivo nejednakosti. Ustavno-pravni okvir BiH je koncipiran na način da zadovolji tri glavne etničke skupine. Post-dejtonska BiH je zamišljena kao konsocijativna država. Neodrživost ovog koncepta ustavnog uređenja je jasno demonstrirana u post-ratnom periodu. Koncept konsocijativnog društvenog uređenja, njegove prednosti i nedostaci, će biti detaljnije analizirani u sljedećem poglavlju. 2. Poglavlje II – Konsocijativna demokratija Rat u BiH je zaustavljen intervencijom međunarodne zajednice. Međunarodna zajednica na čelu sa SAD je sastavila detaljan mirovni plan koji je uključivao novo ustavno rješenje za BiH. Ustav BiH je kreiran na način da osigura završetak rata, osigura minimalno funkcioniranje vlasti, te stvori okvir za budućnost zemlje. Činjenica je da je ovo bilo moguće jedino na način rekonstituisanja države na principima konsocijativne demokratije. Konsocijativni ustavno-pravni okvir je efikasan mehanizam zaustavljanja oružanog konflikta, no međutim, konsocijativne demokratije su same po sebi 29 S. Bardutzky, Strazburški sud o Dejtonskom Ustavu, Presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, 22.12. 2009, 7. 541 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE u suprotnosti sa principima liberalne demokratije i njihovog razumijevanja pojma ljudskih prava. Konsocijativna demokratija, kao ustavno-politički koncept konfrontira individualna – politička i ljudska prava sa pravima kolektiviteta. Analiza koja slijedi nudi uvid u koncept konsocijativnog ustavno-pravnog uređenja i njegove implikacije u Bosni i Hercegovini. 2.1. Glavni principi i ideje konsocijativnih sistema Konsocijalizam kao teorija političkih nauka se veže za Arenda Lijpharta zbog njegovog značajnog doprinosa razvoju iste. Lijphart je razvio teoriju na temelju političkih pretpostavki holandskog sistema, zastupajući tezu njegove primjenjivosti u brojnim drugim situacijama. Različiti sistemi na principima Lijphartove teorije instalirani su u brojnim zemljama sa manje ili više uspjeha.30 „Rješenja po principu podjele vlasti mogu se smatrati, kao minimum, realističan…dogovor uz maksimalan konsenzus strana uključenih u post-konfliktne pregovore.“31 Ovo ne znači da je Lijphart ponudio koncept de novo. Konsocijalizam je prisutan u stručnoj literaturi od šezdesetih godina prošloga stoljeća i Lijphart svojim radom ponudio novi kvalitet i dao dodatni zamah teoriji. Kao što sam autor elaborira u svom radu32, političari i ustavotvorci koristili su koncept podjele vlasti prikladan podijeljenim društvima znatno ranije nego je ustavno-pravna i politička teorija opisala koncept. Ono što je problematično sa stanovišta konsocijalizma je uspostava uniformnih principa univerzalne primjene. Društva i države se razliku na bezbroj načina i podjele mogu egzistirati duž bilo koje linije. Dok su mnoge kritike sistema opravdane, nesporno je da „duboke podjele unutar društva predstavljaju ozbiljan problem demokratskog sistema...“33 Ovo je razlog zašto je nastojanje da se iznađe sveobuhvatno rješenje problema tako delikatan proces. Nesporna činjenica je da je moguće uspostaviti sistem neophodan za razvoj demokratskih procesa u društvu. Potpuno je drugo pitanje karakteristika tog sistema. Pitanja poput političke stabilnosti, ljudskih prava i druga od značaja za liberalno-demokratski sistem razlikuju se od 30 P. Norris, Stabilna demokratija i dobro upravljanje podijeljenim društvom: Da li su institucije podjele vlasti efikasne? Harvard, John F. Kennedy School of Government, 18.1.2005.: Primjeri uspjeha uključuju Austriju, Holandiju, Južnu Afriku, a neuspjeha: Kolumbiju, Liban, Kipar, Maleziju, Čehoslovačku i Bosnu i Hercegovinu. 31 Ibid, 2. 32 A. Lijphart, Dizajn ustava za podijeljena društva, Projekat „Muse”, http://muse.jhu.edu/journals/journal_of_democracy/v015/15.2lijphart.html, 22.11.2013. 33 A. Lijphart, supra, fn 32, 97 542 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ države do države. Prema Lijphartu, četiri karakteristike su neophodne za postojanje klasične34 konsocijacije:35 Podjela vlasti je prvi uslov ustavno-pravnog okvira; na ovaj način grupe, inače različite i odvojene pristaju da kreiraju i djeluju pod okriljem zajedničkih institucija države. U slučaju BiH, može se zaključiti da ne postoje zajedničke institucije koje crpe svoj legalitet iz prenosa dijela suvereniteta sa entiteta, na državni nivo vlasti. Dapače, državne institucije nisu zajedničke, već po svojoj ustavnoj definiciji ne zavise od političke ili pak bilo kakve druge volje nosilaca vlasti na nižim nivoima. Entiteti nisu državotvorni i nemaju subjektivitet u smislu međunarodnog prava. Podjela vlasti učvršćuje udio svakoj od grupa u svakom segmentu, bilo da je riječ o zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj vlasti. Kao drugi neophodan uslov, Lijphart navodi autonomiju; bez autonomije nema konsocijalizma. U vršenju javnih funkcija mora postojati element samouprave. Belgija je dobar primjer jezičke autonomije, ali društva, odnosno stepen autonomnosti su predmetom dogovora između različitih grupa. Ovo je uvijek vrlo teško pitanje za suprotstavljene strane, no međutim, autonomija je preduslov za postojanje konsocijalizma. Proporcionalnost predstavlja treći preduslov. Proporcionalnost se ne odnosi samo na zastupljenost u zajedničkim institucijama, nego i na preraspodjelu državnih resursa. I ovdje ne postoji jasna ideja šta predstavlja resurse, odnosno na šta se resursi odnose. Princip proporcionalnosti je predmetom dogovora, odnosno konsenzusa i može se odnositi na različite institucije za čije funkcioniranje su potrebna sredstva. Četvrti uslov klasičnog konsocijalizma podrazumijeva da svaka od grupa ima eksplicite pravo veta. Pravo veta na praktičan način služi kao garant da vitalni interes bilo koje od grupa neće biti povrijeđen. Ovo je istinski snažan mehanizam i njegova primjena je moguća u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, ili u obje istovremeno. 34 Supra, fn 4, 8, McCrudden i O’Leary navode klasični i polu-konsocijalizam. Polu-konsocijalizam je karakterisan odsustvom faktora propocionalizma i veto mehanizma. Ovaj koncept ima za cilj unapređenje uključivosti u liberalno-demokratskim sistemima. 35 Ibid. 543 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Kao što sam već i naveo, ne postoje dva identična modela konsocijativne demokratije. Bez obzira radi li se o etničkoj, jezičkoj ili religijskoj podjeli unutar države, svako od ovih podjela može biti dodatno usložnjena drugim faktorima, kao što su politički sistem ili npr. ustavni sistem koji je prethodio podjeli među stranama. Politička kultura zemlje je dodatni faktor od velike važnosti u primjeni nevedenih principa. U državama bez prethodnog demokratskog iskustva, kao npr. Bosna i Hercegovina je utoliko teže doseći neophodni nivo demokratske stabilnosti. Spomenuti principi djeluju kao minimum mogućeg u datoj situaciji. Kada je opcija disolucije nepraktična ili neprihvatljiva, odnosno kada predstavlja realnu prijetnju miru (kako lokalno, tako i regionalno), konsocijativno ustavno uređenje relaksira odnose među suprotstavljenim grupama. Konsocijativni ustavno-pravni okvir je zamišljen kao dugotrajan mehanizam, a ne samo kao trenutno rješenje nastalog problema. Potencijal za buduća pozitivna rješenja leži u mogućnosti približavanja suprotstavljenih strana i definisanja zajedničkog interesa putem demokratskog procesa. Ovo nije bez opasnosti, jer demokratski izabrani predstavnici koji istinski nastoje unaprijediti odnos među suprotstavljenim grupama često budu sankcionirani od strane svoje izborne baze. Gubitak podrške među vlastitim biračkim tijelom služi kao poticaj, odnosno motivacija političkim elitama da održe status quo, što proces približavanja i uklanjanja razlika, te definisanja zajedničke platforme čini utoliko težim. Dodatni argument u prilog tezi je izborni sistem koji garantuje etničkoj većini dominaciju unutar njene autonomne jedinice. Kratka elaboracija glavnih pretpostavki konsocijativnih demokratskih sistema je daleko od punog uvida u koncept čiji proponenti sugerišu različite modalitete uređenja. Uvodne napomene služe kao podloga za analizu konsocijativnog ustavno-pravnog sistema u Bosni i Hercegovini. 2.2. Konsocijalizam – prednosti i nedostaci Dejtonskim mirovnim sporazumom (DPA) zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini. Činjenica da je ustavna prekompozicja BiH na konsocijativnim principima bila jedino moguće rješenje za postizanje mira je ozbiljna naučna tvrdnja. U tom smislu, stav ustavnih eksperata, te znanstvenika političkih nauka da konsocijativni model nema ozbiljnu alternativu potcrtava navode da 544 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ je konsocijalizam „jedini demokratski model koji može biti usvojen u podijeljenim društvima...“36 Prednosti konsocijalizma su primarno u tome što ovaj model nema ozbiljnu ustavno-pravnu alternativu, a ne zbog rješenja ugrađenih u sam sistem. Činjenica da konsocijativni model uskraćuje cijeloj grupi građana pasivno biračko pravo je nespojivo sa principima liberalne demokratije. Individualistički koncept ljudskih prava je žrtvovan u pravcu prava kolektiviteta, otvarajući važno pitanje značenja pojma jednakosti i diskriminacije u konsocijalnim sistemima. Aspekt ljudskih prava je ozbiljno narušen u ustavno-pravnom sistemu koji ne garantuje jednak nivo zaštite i poštivanja političkih prava svih građana. To izaziva tenziju, koja je inherentna po pitanju principa zaštite ljudskih prava u sistemu konsocijativnog državnog uređenja. Rezultat toga je formiranje etnokulturalnih elita. Kada se problem gleda u historijskom kontekstu zemalja kao što je BiH, problem se dodatno usložnjava. Liberalno-demokratski koncept, u smislu u kojem se on shvata danas u svijetu, nije moguć u državi podijeljenoj po etničkim linijama. Ostvarivanje individualnih prava u situciji duboke podijeljenosti po etničkim i teritorijalnim, ali i u psihološkom smislu je teško izvodivo. U prilog tome govori i stalna prijetnja obnavljanja međuetničkog sukoba u sprezi sa ustaljenim mentalitetom vladajućih elita, nespremnih da se odreknu Ustavom zagarantovanih privilegija. Za razliku od Austrije i Holandije u kojima postiji prirodna historijska veza i gdje su se ustavno-pravni i politički procesi razvijali u pravcu konsocijalizma, u Bosni i Hercegovini ne postoje historijsko-pravni preduslovi za uspostavljanje ovakvog sistema državnog uređenja. Ustav BiH niti na koji način ne korespondira sa ustavno-pravnim okvirom BiH iz vremena koje mu je prethodilo. Slabost konsocijativnog sistema u Bosni i Hercegovini je najbolje objašnjena onim što Zahar37 naziva: „normativnom nepopustljivošću elita za saradnju“. Autorica ovo pripisuje: „prirodi izbornih institucija, odnosu snaga između centralne vlade i entiteta, uzrocima i posljedicama unutardržavnog nadmetanja, te uticajem etničke polarizacije.“38 36 Ibid, 33. M.J. Zahar, DihtomijaThe Dihtomija međunarodnog posredovanja i upravljačka bezkompromisnost: Slučaj Bosne i Hercegovine, Pluto Press, 2005. 38 Ibid. 37 545 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Navedena argumentacija svoju osnovu temelji na konsocijativnom ustavno-pravnom uređenju BiH, i zaista, osamnaest godina od završetka rata, postojeći ustavni okvir je iscrpio svoje kapacitete. 2.3. Asistirana konsocijacija Uloga međunarodne zajednice u BiH i njeno djelovanje u uslovima konsocijativno ustavno-pravnog okvira je jedinstveno pitanje sa aspekta ustavno-pravne misli. U ranoj literaturi nema spomena uloge međunarodnih posrednika u funkcioniranju sistema. Bosanskohercegovački koncept konsocijativnog sistema je dodatno usložnjen prisustvom Ureda visokog predstavnika (OHR , odnosno visoki predstavnik).39 Tvorci DPA su shvatili od početka da konsocijativna prekompozicija BiH neće biti moguća bez međunarodne supervizije. Iako nezvanično, mnogi elementi ustavnog uređenja države sugerišu upravo suprotno. Aneks X DPA je predvidio ured OHR-a ovlašten za nadgledanje sprovedbe mirovnog sporazuma. Iza OHR-a se nalazi Vijeće za implementaciju mira40 (PIC) zaduženo za politički aspekt rada OHR-a. Visoki predstavnik uporedo obnaša dužnost i Specijalnog predstavnika Evropske Unije za Bosnu i Hercegovinu. OHR, odnosno visoki predstavnik imaju široke ovlasti koje se ogledaju u tome da može nametnuti zakon, ali također i imenovati, odnosno ukloniti zvaničnike sa javnih funkcija.41 Spektar ovlasti međunarodne zajednice u BiH je ograničen jedino na način da OHR ne može nametnuti amandman, odnosno nametnuti novi Ustav BiH. Međutim, visoki predstavnik ima ovlasti nametanja entitetskih ustava, pa čak i uklanjanja člana Predsjedništva sa funkcije koju obnaša. Potpun uvid u efekte i obim prisustva međunarodne zajednice se može najbolje shvatiti uvidom u broj odluka visokog predstavnika. Ovlasti visokog predstavnika su korištene više od 900 puta.42 Naročito intenzivno ovlasti su korištene u godinama nakon potpisivanja DPA. Pitanje uloge međunarodne 39 Anex 10, Sporazum o civilnoj implementaciji, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=366, 1.11.2013. 40 Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira sačinjavaju: Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Predsjedništvo EU, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije, koju predstavlja Turska. 41 Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Mišljenje o ustavnoj situaciji u BiH i ovlaštenjima Visokog prdstavnika, mart 2005, http://www.coe.ba/pdf/CDL-AD2004004-en.pdf, 1.11.2013. 42 Ured visokog predstavnika, Sve odluke visokog predstavnika, http://www.ohr.int/decisions/archive.asp?so=d&sa=on, 14.11.2013. 546 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ zajednice u zemlji naglašava prirodu i karakter podjela među političkim liderima. Dok su politički faktori u FBiH snažno naklonjeni prisustvu ureda visokog predstavnika zbog njegove uloge u jačanju državnih institucija, istovremeno, političke elite u RS-u protive se njegovom prisustvu optužujući OHR za političko nasilje.43 Može se sa pravom reći da je dijalog između bosanskih političkih elita opterećen prisustvom OHR-a. Bošnjačke i u manjoj mjeri hrvatske političke elite koriste odluke visokog predstavnika za ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva. Ovo stvara privid OHR-a kao saveznika određenih političkih skupina. Ideja konsocijalizma ima za cilj približavanje suprotstavljenih strana s ciljem definisanja interesa od zajedničkog interesa za sve strane. U tom smislu, uloga OHR-a je problematična i ne potpomaže procesu da se razvije na očekivani način. Problemi se dodatno usložnjavaju zbog nerijetkog nejedinstva u stavovima članica PIC-a. Ponuđena argumentacija sugeriše da se mnogi problemi koji se u normalnim okonostima vežu za konsocijativni ustavno-pravni okvir u stvarnosti mogu pripisati djelovanju međunarodne zajednice. DPA i konsocijativni ustavno-pravni model uređenja države nisu polučili pozitivne rezultate u smislu kreiranja stabilnog demokratskog društva u BiH. Institucionalni dizajn BiH je odveć kompleksan sa trinaest različitih vlada iznad nivoa općine. Federacija entiteta sa centralizovanom Republikom Srpskom, te asimetričnom Federacijom BiH je jednostavno preveliki finansijski, intelektualni, te politički izazov za četveromilionsku BiH. Izgradnja mira u post-dejtonskoj BiH bazirana je na nekoliko strategija.44 Cilj prve strategije iza koje je stajala Evropska Unija (EU) bio je jačanje državnih institucija. U Ustavu BiH navedene su kompetencije države BiH, ali Ustav BiH nadalje navodi mogućnost prenošenja ovlasti na državni nivo.45 Donošenjem neophodnih zakonskih propisa, OHR je osigurao pravnu osnovu za jačanje uloge države u ovom smislu. EU je nedvojbeno istakla da isključivo prihvata organe na nivou države BiH kao legitimne partnere u pregovorima vezano za budućnost zemlje u EU. Kao rezultat toga formirane 43 Dejtonski project BiH, Dodik optužuje visokog predstavnika za bosanske slabosti, 10.11.2012. http://www.bihdaytonproject.com/?p=1597, 13.11.2013. 44 S. Sebastián, 2012, Ustavni inženjering u post-dejtonskoj Bosni i Hercegovini, Međunarodno očuvanje mira, 19:5, 597-611. 45 Supra, fn 24. 547 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE su brojne institucije na nivou države, uključujući jedinstvene oružane snage BiH. Druga strategija međunarodne zajednice odnosila se na redizajniranje izbornog sistema, te unapređenje odnosa među etničkim zajednicama. Rezultat ove strategije je ograničeni napredak, nedovoljan da dovede do samoinicijativnog nastavka suradnje. Problem napretka postignutog u posljeratnoj BiH je što nije došao kao rezultat nastojanja unutar zemlje, nego kroz pritiske i prijetnje međunarodne zajednice. Ovakav scenario ima za rezultat kreiranje politika unutar suprotstavljenih zajednica, vodeći računa o mogućim reakcijama i potezima međunarodne zajednice. Zadnja dva nastojanja međunarodne zajednice da promijene ustav BiH desila su se 2006., odnosno 2009. godine. Ona su podrazumijevala nastojanje međunarodne zajednice da zatvori Ured OHR-a, te da ubrza državu na putu ka pridruženju EU. Razgovori političkih lidera parlamentarnih stranaka pod pokroviteljstvom EU i SAD-a da prekomponuju ustavno-pravno uređenje zemlje i otklone gore navedene nedostatke, završili su neuspješno. Prethodna diskusija dotakla se samo nekih od razloga zbog čega treba sumnjati u konsocijativnu demokratiju kao uspješan ustavno-pravni model u BiH. Nastojanja međunarodne zajednice da unaprijedi procese nisu nužno bila demokratske prirode, a još manje učinkovita. U tom smislu, međunarodna zajednica snosi značajnu odgovornost za trenutno, ali i stanje koje je prethodilo trenutnom stanju. Ustavni kapaciteti države čine se iscrpljeni za značajniji napredak u ovom trenutku. Jedna oblast prava koja moguće nudi izlaz iz date situacije jesu obaveze BiH koje proizilaze iz članstva države u međunarodnim institucijama. U tom smislu vrijedi analazirati sudski aspekt vlasti u BiH i njegove kapacitete da doprinese demokratskim procesima u zemlji, ne rizikujući daljnju destabilizaciju zemlje. Sljedeće poglavlje analizira članstvo BiH u Vijeću Evrope, te moguće implikacije presuda ESLJP-a. 3. Poglavlje III – Ustavni depoi sudske vlasti Analiza značenja i karaktera konsocijativnog ustavno-pravnog sistema BiH dotakla se mnogih aspekata primarno vezanih za zakonodavni i izvršni segment vlasti. Članstvo BiH u međunarodnim organizacijama i 548 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ implikacije koje proizilaze iz međunarodnih obaveza, a na temelju izvora međunarodnog prava zaslužuju da budu analizirani na ovom mjestu. Uloga Ustavnog suda i njegove kompetencije zaslužuju da budu analizirane u predmetu Sejdić i Finci, odnosno na temelju članstva BiH u Vijeću Evrope. Za Bosnu i Hercegovinu, Vijeće Evrope je višeznačno važna međunarodna organizacija, između ostalog i zbog posjedovanja efikasnog mehanizma zaštite ljudskih prava na teritoriji zemalja članica. I Vijeće Evrope je prepoznalo BiH kao „jednog od [njenih] najvažnijih korisnika.”46 Članstvom BiH u Vijeću Evrope, država je neumitno prenijela dio suvereniteta na međunarodnu organizaciju preuzimajući sve obaveze koje proistiću iz toga. Činjenica da BiH trpi zbog objektivno nefunkcionalnog konsocijalnog ustavno-pravnog okvira nije izgovor za nepoštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima. Odluke ESLJP su obavezujuće i u tom smislu BiH se susreće sa vjerovatno najvećim izazovom u svojoj novijoj istoriji. Predstojeće poglavlje analizira ulogu sudova u transformaciji rigidnih ustavnih okvira. Njihova uloga je potencijalno jako bitna jer mogu poslužiti kao „preokretači etničkih političkih dogovora.“ 47 3.1. Konsocijativno sudstvo u BiH Uloga sudova u konsocijativnom ustavno-pravno okviru je značajna. Ovime se ne misli isključivo na domaće sudove, nego, kao što McCrudden i O’Leary ističu „...povećana... uloga međunarodnih i regionalnih sudova za ljudska prava.“ 48 Dok Ustavni sud BiH ima obavezu podržati diskriminatorni Ustav BiH, međunarodni sudovi nemaju takvu obavezu. Ustav BiH49 je izričit u smislu obaveze suda da podrži Ustav BiH. Pitanje ustavne pozicije ostalih bilo je predmetom Ustavnog suda BiH u više nego jednom slučaju. Prvi pokušaj otklanjanja nejednakosti ostalih u kandidaturi za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH našao se pred Ustavnim sudom 2006. Predmet50 utemeljen na članku II51 Ustava BiH zahtijevao je direktnu 46 Vijeće Evrope, Raporter grupa za demokratiju, Kooperacija Vijeća Evrope sa Bosnom i Hercegovinom, Strategija, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=951051&Site=COE, 26.11.2013. 47 R. Pildes, Etnički identitet i demokratske institucije: Dinamična perspektiva: S. Choudhry, Ustavni dizajn za podijeljena društva: Integracija ili akomodacija, 195. 48 Supra, fn 4, 20. 49 Opšti okvirni sporazum za mir: Aneks 4, Član VI: Ustavni sud, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=372, 7.11.2013. 50 Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka U-5/04, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 9.11.2013. 51 Supra, fn 49, 2. 549 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE primjenu člana 5. Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (ICERD), zajedno sa članom 3. Protokola 1 i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR), sud je odbacio kao nedopustiv. Nadalje, Sud se proglasio nenadležnim52 po pitanju konflikta domaćeg sa međunarodnim pravom. Sljedeći pokušaj53 je prošao jednako neuspješno. Predmet je utemeljen u članu 8. Izbornog zakona BiH54 i njegovoj neusklađenosti sa članom 3. Protokola 1, Protokola 12 ECHR i člana 5. ICERD-a. Ustavni sud je presudio da prava ostalih nisu provrijeđena na temelju odredaba člana V Ustava BiH. U sljedećem predmetu55 koji se našao pred Ustavnim sudom BiH (Partija za Bosnu i Hercegovinu i g. Ilijaz Pilav), apelant, čije je pravo da se kandiduje na izborima za Predsjedništvo BiH kao Bošnjak sa teritorija RS-a onemogućeno, podnio je zahtjev za preispitivanje ustavnosti Izbornog zakona BiH sa članom 25. ICCPR56 i Protokola 12 ECHR. Za razliku od prethodna dva predmeta, Ustavni sud je proglasio apelaciju dopustivom, ali je proglasio neosnovanom. Ustavni sud BiH je kao objašnjenje za proglašenje apelacije neosnovanom naveo opravdanost razloga za ograničavanje pasivnog biračkog prava u cilju zaštite konsocijalnog ustavno-pravnog okvira s ciljem „očuvanja uspostavljenog mira, nastavka dijaloga...“57 Jurisprudencija Ustavnog suda BiH ukazuje na nekonzistentnost različitih odredbi u Ustavu BiH. Član II tačka 2. Ustava BiH je eksplicitan da će prava iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli biti direktno primjenjivi, te imati prioritet u odnosu na sve zakone u BiH, dok član V i njegove diskriminirajuće odredbe ostalih su u suprotnosti sa članom II Ustava BiH. Ovo se može objasniti kao jedan od 52 Supra, fn 49, 3(a) Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka U-13/05, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 10.11.2013. 54 Izborni zakon Bosne i Hercegovine 2001 (objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine no. 23/01 od 19.09.2001, nadopune objavljene u Službenim glasnicima br: 7/02 od 10.04.2002., 9/02 od 03.05.2002., 20/02 od 03.08.2002., 25/02 od 10.09.2002., 4/04 od 03.03.2004., 20/04od 17.05.2004., 25/05 od 26.04.2005., 52/05 od 02.08.2005., 65/05 ofd20.09.2005., 77/05 od 07.11.2005., 11/06 od 20.02.2006., 24/06 od 03.04.2006., 32/07 ofd30.04.2007., 33/08 od 22.04.2008., i 37/08 od 07.05.2008) stupio na snagu 27.09.2001. 55 Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka AP 2678/06, http://www.ccbh.ba/eng/odluke/, 18.11.2013. 56 ICCPR – Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima 57 Supra, fn 55. 53 550 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kompromisa na koje su političke elite pristale tokom mirovnih pregovora u Dejtonu. Pitanje hijerarhije normi je delikatno i u tom smislu odgovornost Ustavnog suda BiH je velika. Izazov pred Ustavnim sudom BiH je pitanje razvoja njegove jurisprudencije i spremnosti Suda da donosi odkuke poštujući osnovne principe ljudskih i političkih prava, odnosno da podrži anahrone, nazadne odredbe konsocijalnog karaktera. U ovom smislu vrijedi obratiti pažnju na izdvojeno mišljenje o slaganju sudije Feldmana 58 u predmetu Pilav: Dok ne dođe vrijeme (ako ikada i dođe) za izmjenu člana V Ustava Bosne i Hercegovine tako da se ukloni različito tretiranje potencijalnih kandidata za člana Predsjedništva, čini mi se član V ne ostavlja nikakav izbor tvorcima Izbornog zakona, Centralnoj izbornoj komisiji a niti sudovima. Ustavom nije dozvoljeno da zakon, tumačenje ili provođenje zakona bude direktno nesaglasno s izričitim i nedvosmislenim zahtjevima iz člana V Ustava. Da je apelacija usvojena, član V Ustava ne bi imao nikakve pravne snage. Bio bi beskoristan, sveden na prazne riječi. Prema mom mišljenju, Ustavni sud, koji je obavezan članom VI Ustava da „podrži Ustava“, ne može donijeti odluku koja stavlja van snage važan dio Ustava. Slažem se da postoje različiti dijelovi Ustava koji izgleda da imaju kontradiktorne vrijednosti i ciljeve, ali ustavi nikada nisu bili logični. Uvijek su oblikovani kontradiktornim vrijednostima i ciljevima, te predstavljaju kompromis između njih. Zadatak Ustavnog suda iz člana VI je da primijeni Ustav, sa svim svojim nedosljednostima, te da mu da pravnu snagu koliko god je to više moguće u raznim okolnostima. Mišljene sudije Feldmana karakteriše jurisprudenciju Suda koji nije spreman uzeti pitanje ljudskih prava u svoje ruke. Član II Ustava BiH garantuje zaštitu prava iz Konvencije o ljudskim pravima i u tom smislu Konvencija je direktno primjenjiva u pravnom sistemu BiH. Tumačenje člana V i podržavanje restrikcija koje proističu iz njega na uštrb prava garantovanih 58 David Feldman je bio podpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i njegov sudija u periodu 2002-2011. 551 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE članom II ukazuje na nespremnost Suda da se uspostavi kao zaštitnik ljudskih prava, a u skladu sa Ustavom BiH. Sudija Feldman nije objasnio zašto bi podržavanje člana II bilo u suprotnosti sa Ustavom BiH. Umjesto toga, sudija Feldman se ograničio na član VI Ustava BiH i obaveze suda da podrži Ustav BiH.59 Zadatak svakog ustavnog suda je da da značenje ustavnom tekstu i u tom smislu Ustavni sud BiH nije izuzetak. Na osnovu navedenog da se izvući zaključak da Ustavni sud BiH nema pravnih mehanizama za tumačenje Ustava u skladu sa međunarodno preuzetim obavezama. Ustavni sud BiH u skladu sa svojom ulogom nije iskoristio šansu da putem sudskog aktivizma da pozitivan doprinos razvoju ustavno-pravnog okvira BiH. 3.2. Bosna i Hercegovina i Vijeće Evrope BiH je podnijela aplikaciju za prijem u Vijeće Evrope 1995. godine. Jasno je da država nije bila spremna za pristup organizaciji; međutim, država je poslala jasnu poruku o namjeri i spremnosti da preduzme minimum neophodnih koraka u pravcu ispunjavanja zahtjeva za pristup ovoj organizaciji. Teško da bi neko mogao afirmativno govoriti o BiH kao zemlji demokratskih institucija, vladavine prava, odnosno zemlji u kojoj se poštuju ljudska prava u to vrijeme. Iz tog razloga organi Vijeća Evrope blisko su promatrali razvoj demokratskih procesa u BiH. U periodu od 1996. do 2000. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope formirala je ad hoc komitete za praćenje četiri ciklusa izbora na nivou lokalnih, pa do općih izbora u BiH. Zabilježeni napredak na ovom polju se našao u „Mišljenju“60 Parlamentarne Skupštine Vijeća Evrope iz 2002. godine. Uprkos pozitivnim pomacima u sferi približavanja države standardima Vijeća Evrope, Parlamentarna skupština Vijeća je u mišljenju navela daljnu potrebu za prenosom ovlasti sa entitetskog na državni nivo vlasti.61 Također, izuzev opštih zahtjeva za usklađivanjem lokalne legislative sa standardima Vijeća Evrope, od BiH je zatraženo da „u roku od jedne godine, uz asistenciju Evropske komisije za 59 Supra, fn 49. Vijeće Evrope, Parlamentarna skupština, Mišljenje br. 234 (2002), http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta02/EOPI234.htm, 13.11.2013. 61 Ibid, para 4. 60 552 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ demokratiju kroz pravo62, izvrši reviziju Izbornog zakona u skladu sa standardima Vijeća Evrope, te da izvrši preinake gdje je neophodno.“63 Novi Izborni zakon je donešen 2001. godine kao odgovor na zahtjeve Vijeća Evrope. Zakon kao takav morao je sadržavati diskriminatorne odredbe u skladu sa Ustavom BiH. BiH je zvanično postala članica Vijeća Evrope 24.04.2002. godine. Pravni okvir je uspostavljen za ono što će postati poznato kao slučaj Sejdić i Finci. 3.3. Sejdić i Finci Članstvo u Vijeću Evrope podrazumijeva i obavezu zemalja članica da odluke ESLJP dosljedno sprovedu. Odluke ESLJP su konačne i obavezujuće i u tom smislu BiH nije izuzetak. Presudu u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine64 koju je donijelo Veliko Vijeće ESLJP 22.12.2009, postaće problem od najvišeg političkog značaja za ustavnopravni okvir BiH. Predmet započet na temelju dvije odvojene aplikacije, posljednje četiri godine zaokuplja pažnju ne samo struke, nego i cjelokupne javnosti BiH. Sa aspekta Suda za ljudska prava, predmet je značajan jer je Sud po prvi put u svojoj istoriji odlučivao o Ustavu zemlje, članice Vijeća Evrope. Također, Sejdić i Finci su prva presuda kojom je potvrđeno kršenje Protokola 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Činjenična osnova predmeta tiče se g. Derve Sejdića i g. Jakoba Fincija, pripadnika romske i jevrejske manjinske zajednice u BiH kojima je na temelju odredbi konsocijativnog Ustava BiH uskraćeno pasivno biračko pravo. Spomenuta prava spadaju u domen političkih prava i kao takva nisu apsolutna. U skladu sa Ustavom i Izbornim zakonom BiH, samo se pripadnici konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) mogu kandidovati za Predsjedništo BiH (Član V Ustava BiH) i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (Član IV). ESLJP je sa četrnaest glasova naprema tri presudio da je BiH prekršila prava aplikanata suprotno odredbama člana 14. Konvencije u vezi 62 Evropska komisija za demokratiju kroz pravo je savjetodavno tijelo Vijeća Evrope poznato i kao Venecijanska komisija. 63 Supra, fn 60, IV(b). 64 Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Broj aplikacija 27996/06 i 34836/06, ESLJP, Veliko vijeće, 2009. 553 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE sa članom 3 Protokola 1. po tužbi aplikanata za kršenje prava da se kandiduju za Dom naroda PSBiH. U vezi sa tužbom na osnovu člana 1. Protokola 12. Konvencije, Sud je sa šesnaest glasova naprema jedan presudio da je BiH prekršila prava aplikanata onemogućavanjem kandidature za Predsjedništvo BiH. U postupku odlučivanja, ESLJP se značajno vodio izvještajem Venecijanske komisije u ulozi „prijatelja suda“.65 U razmatranju tužbe po članu 14. (zabrana diskriminacije), Sud je primijenio princip koji je prvi put inaugurirao u predmetu „Belgijski jezički slučaj“.66 Tada je zaključeno da član 14. štiti ne samo prava sadržana u Konvenciji, nego i prava koja proističu iz odredbi koje su države članice dobrovoljno usvojile. Utvrđuju si primjenjivost člana 14., Sud je pristupio razmatranju funkcije Doma naroda, odnosno da li se on može smatrati zakonodavnim organom u smislu člana 3. Protokola 1. Po ovom pitanju Sud je zaključio da je Dom naroda PSBiH zakonodavni organ na temelju njegovih funkcija, odnosno važnih i širokih zakonodavnih ovlasti koje obnaša. U razmatranju tužbe po pitanju prava aplikanata da se kandiduju za Dom naroda PSBiH, Sud je u skladu sa svojom jurisprudencijom potvrdio široku marginu diskrecije koju uživaju zemlje članice Vijeća Evrope: „ uprkos širokoj margini diskrecije...u organizovanju izbornog sistema, sistem baziran na etničkoj diskriminaciji može stoga biti opravdan isključivo u izvanrednim okolnostima.“67 Činjenica je da je Evropski sud u velikom broju predmeta priznao državama članicama „široku marginu diskrecije“, ali države su imale obavezu dokazati da su osporavane mjere usvojene u nastojanju da se ostvari legitiman cilj, da su bile neophodne u demokratskom društvu, te da su proporcionalne u svojim efektima. ESLJP je usvojio argument BiH da su osporene odredbe bile neophodne u vrijeme njihovog donošenja, no međutim, Sud je zaključio da je BiH odgovorna za njihovo zadržavanje uprkos činjenici da je konsocijativni ustavno-pravni okvir dozvoljavao donošenje alternativnih, manje restriktivnih mjera. Evropski sud je potvrdio dobrovoljno pristupanje BiH Vijeću Evrope i u svjetlu toga obavezu BiH da revidira Izborni zakon na nivou države. U svjetlu toga, Sud je izrazio zadovoljstvo napretkom ostvarenim u BiH od završetka rata te zaključio da: „...kontinuirano onemogućavanje kandidiranja 65 Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Amicus Curiae izvještaj u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine (br. Aplikacija 27996/06 i 34836/06). 66 Predmet "koji se odnosi na određene aspekte zakona o upotrebi jezika u obrazovanju u Belgiji“, br. aplikacija1474/62; 1677/62; 1691/62; 1769/63; 1994/63; 2126/64. 67 Supra, fn 65, para 23. 554 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ za Dom naroda...u odsustvu objektivnog i razumnog obrazloženja...[država] prekršila član 14. u vezi sa članom 3. Protokola 1.“68 Pitanje etničke diskriminacije u smislu nemogućnosti apelanata da se kandiduju za Predsjedništvo BiH, Sud je raspravio na temelju člana 1. Protokola 12. Član 1. Protokola 12. obavezuje države članice Konvencije da osiguraju uživanje „bilo kojeg prava propisanog zakonom“.69 Sud ne smatra da područje primjene člana mijenja značenje pojma diskriminacije. Tumačeći pojam diskriminacije identično u području primjene člana 14. i člana 1. Protokola 12., Sud je zaključio da se uskraćivanje prava apelantima da se kandiduju za funkciju u Predsjedništvu BiH na temelju pripadnosti kategoriji ostalih može okarakterisati diskriminirajućim u području primjene člana 1. Protokola 12. Potrebno će biti izvjesno vrijeme prije nego što se sve ustavnopravne i političke implikacije presude spoznaju. Četiri godine od donošenja presude, BiH nije ispunila svoju obavezu implementiranja zaključaka iz presude. Presuda je rezultirala serijom dogovora i polučila brojna moguća rješenja koja nisu predmetom opservacije ovoga rada. Tokom proteklog perioda, Komitet ministara i Vijeće Evrope nastavljaju pratiti situaciju u BiH. Presuda u ovom predmetu je polučila značajan rezultat fokusirajući političke elite u državi na krucijalno pitanje, pitanje deficita ljudskih prava u konsocijalnom ustavno-pravnom sistemu. „[P]rimjer „ostalih” ukazuje na to da trenutačno stanje nije održivo, a da svaka promjena koja ne bi promijenila i etnički pristup, ne bi suštinski poboljšala situaciju...“70 Uz to, hronična nesposobnost i nespremnost političkih elita, te propuštene prilike Ustavnog suda BiH, otvorile su vrata intervenciji Evropskog suda u adresiranju problema na adekvatan način. Iskazana zabrinutost McCruddena i O’Learyja71 da bi presuda u predmetu mogla imati negativne efekte po pregovaračke procese u državama sa sličnim problemima treba se uzeti sa rezervom. Problemi implementacije presuda ESLJP nisu isljučivo vezani za disfunkcionalne države.72 Slučaj Hirst73 68 Supra, note 64, para 50 Član 1. Protokola 12., Opšta zabrana diskriminacije, http://hub.coe.int/protocol-12-article-1, 22.11.2013. 70 E. Hodzic et al., Novi/stari ustavni inženjering? Analitika, Sarajevo 2011, 118. 71 C. McCrudden et al., Sudovi i konsocijacije, 24.03.2012. 72 M. Milanovic, Diskriminacija na osnovu etniciteta—izbori u postkonfliktnim situacijama-Dejtonski mirovni sporazum-Protokol 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava,104 Am. J. Int'l L. 636, 2010. 73 Hirst protiv Ujedinjenog Kraljevstva (No. 2), 2005-IX Eur. Ct. H.R. 187, Veliko vijeće. 69 555 �Kenan Idrizović: ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO-PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE također sugeriše da presude ESLJP nisu uvijek jednostavno implementirane u državama članicama. Suštinsko pitanje preostaje, a to je istinski karakter konsocijativnog ustavno-pravnog okvira BiH i njegov kapacitet akomodacije ljudskih prava. ZAKLJUČAK Prethodna diskusija je ponudila uvid u složeni ustavno-pravni okvir BiH. Iz prethodne diskusije jasno se da zaključiti da konsocijativni model u BiH nije ispunio svoju osnovnu zadaću. Sistem podjele vlasti, kao model, ima za primaran zadatak zaustavljanje oružanog sukoba među sukobljenim stranama, ali jednako tako i stvaranje preduslova za sukcesivnu transformaciju države. Model BiH zorno ukazuje na manjkavosti sistema kao takvoga i na svu neophodnost ustavno-pravnih reformi, a sa ciljem približavanja BiH standardima suvremenih liberalnih demokratija. Zadatak zaštite ljudskih prava u etnički dominiranim konsocijalnim sistemima je vanredan izazov za pravno-političke strukture u teorijskom ali i u empirijskom smislu. Iz prethodne diskusije da se zaključiti da u situaciji kada su političke elite jasno iscrpile svoje kapacitete za djelotvorno generisanje neophodnih reformi, izvjestan potencijal u ovom smislu još uvijek postoji u sudskom sistemu BiH. Ovime se prije svega misli na sudski aktivizam, i Ustavni sud BiH, u skladu sa svojim nadležnostima ima načina ali i obavezu da usmjerava politički diskurs u BiH. Na temelju nadležnosti ali i sastava Ustavnog suda BiH jasno se da zaključiti da su tvorci dejtonskog Ustava Sudu namijenili takvu ulogu. Čini se da Ustavni sud BiH do sada nije koristio puni obim svojih kapaciteta i biće interesanto pratiti njegov daljni rad u ovom smislu. Jedan od načina za pokretanje nužnih reformi proističe iz međunarodnih obaveza BiH. U tom smislu članstvo BiH u Vijeću Evrope je od iznimne važnosti. ESLJP je kroz svoje odluke postavio jasne granice dopuštenog kada su osnovna ljudska prava u pitanju. Uprkos nekim kritikama, ESLJP se nije ustezao testirati svoj legitimet i nije pokazao elemente politikanstva u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na ovaj načih, ESLJP poslao je jasnu poruku ne samo političkim elitama u BiH, nego i Ustavnom sudu BiH pozivajući na viši stupanj aktivizma u zaštiti ljudskih prava. Ove poruke imaju impllikacije i na zakonodavnu i izvršnu vlast. 556 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ U situaciji ograničenog suvereniteta, kontrolni mehanizmi vlasti ne leže nužno u domaćem ustavno-pravnom okviru. Ovaj rad je ograničen na ispitivanje uloge i kritiku sudova u konsocijativnim sistemima. Bosna i Hercegovina je pravni i politički sui generis na temelju čijeg iskustva će mnoge teorije biti nanovo preispitane. Iz prethodne diskusije slijedi da je nophodan daljni rad na utvrđivanju uloge sudova u konsocijativnim ustavnopravnim sistemima. Ponuđeni zaključci nisu konačni i otvoreni su za daljni kriticizam. 557 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3080 Title A name given to the resource ULOGA SUDOVA U KONSOCIJATIVNIM USTAVNO - PRAVNIM SISTEMIMA SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE Author Author IDRIZOVIĆ, Kenan Abstract A summary of the resource. Polazna stajališta konsocijativnog ustavnog uređenja su iscrpna i kao takva su uslovljena brojnim faktorima koji su u središtu interesa političkih nauka. Bosna i Hercegovina i njeno ustavno uređenje spadaju u ovu kategoriju i predstavljaju par excellence političko pitanje. Dodatno opterećenje postojećeg ustavnog uređenja se ogleda u obavezi harmoniziranja postojećeg Ustava sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj rad problematizira postojeće konsocijativno ustavno uređenje u svjetlu obaveze sprovođenja odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, te harmonizacije postojećeg ustavno-pravnog uređenja sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj rad ne pretendira da ponudi konačno ili sveobuhvatno rješenje nadasve složenog političko-pravnog problema zvanog Bosna i Hercegovina, no, odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci nudi impetus za uspostavljanje novog ustavno-pravnog okvira na nivou Bosne i Hercegovine, okvira u kojem će politička i druga prava ostalih biti izjednačena sa pravima konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: Konsocijacija, Sejdić i Finci, Evropski sud za ljudska prava, politička prava, konstitutivni narodi, ostali, Ustav BiH, međunarodna zajednica, Evropski sud za ljudska prava Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/261e315685d3279698cd8f37e09b5201.docx 9fd50726bc2eeaa4ba610f9e80777ef6 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/11efab821edd6b5e9f023b77dde34334.pdf 337d818c1ff59064e123352ea6be5636 PDF Text Text Nedim Kulenović Student III. ciklusa studija na Pravnom fakultetu u Sarajevu Pravni savjetnik u Udruženju „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Sažetak U radu se razmatra uloga Ustavnog suda BiH, odnosno vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta, u određenju sadržaja pojma vitalnog interesa konstitutivnih naroda. Vrši se i teorijsko pozicioniranje predmetnog veto mehanizma u široj taksonomiji, kao i kraći historijski pregled mogućih institucionalnih preteča ovog instituta. Komparativnim pregledom različitih pokušaja kodifikacije predmetnog instituta, ističe se mogući minimalni sadržaj pojma vitalnog interesa. Razmatra se i kompleksno pitanje mogućnosti proširivanja korištenja ovog veto mehanizma i na tzv. „Ostale“. U vezi s tim zaključuje se da ne postoji konceptualni problem da se lista vitalnih interesa određena za konstitutivne narode, ne proširi i na „Ostale“, već da se problem uočava u načinu na koji će sudovi eventualno meritorno odlučivati o povredi tih interesa. Ključne riječi: Ustavni sud BiH, vijeća za zaštitu vitalnog interesa, sadržaj vitalnog interesa, „Ostali“ 607 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA THE ROLE OF THE COURTS/COUNCILS IN THE DETERMINATION OF THE CONTENT OF THE NOTION OF VITAL NATIONAL INTEREST Abstract In this article we consider the role of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, and the councils for the protection of vital interests of the entities, in the determination of the content of the notion of vital interest of constitutional peoples. Theoretical positioning of this veto mechanism in the broader taxonomy is also done, as well as a brief historical overview of possible institutional predecessors of this mechanism. Through the comparative overview of the different attempts at the codifications of vital interests, we indicate their possible minimal content. We also consider the complex issue concerning the possibility of extending the use of this veto mechanism also to „Others“. It is concluded that there are no conceptual problems in extending the list of vital interest determined for constitutional peoples also to „Others“, but that the problem is identified in the manner in which the courts will eventually substantively determine the violation of those interests. Key words: Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, councils for the protection of vital interest, content of vital interest, “Others” 608 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Složenost ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, riječima Ustavnog suda BiH, „ukazuje na sui generis sistem“,1 čije je državno uređenje najbliže onom federalnog tipa,2 odnosno čiji se politički režim često označava kao „etnokratija“,3 ili politološki preciznije kao konsocijacijska demokratija.4 Na tragu te kompleksnosti - kako državnog uređenja, tako i političkog režima jedinstvenost BiH ogleda se i u tome što su na njenim različitim nivoima vlasti institucionalizirani brojni veto mehanizmi, tako da u principu možemo govoriti o njihovih pet pojavnih oblika: a) tzv. „entitetsko glasanje“ u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (čl. IV/3.d) Ustava BiH); b) procedure za zaštitu tzv. „vitalnog interesa entiteta“ u Predsjedništvu BiH (čl. V/2.d) Ustava BiH); c) procedure za zaštitu vitalnih interesa konstitutivnih naroda u Domu Naroda Parlamentarne skupštine BiH (čl. IV/3.e)-f) Ustava BiH), tzv. „vitalnog nacionalnog interesa“ u Domu naroda Parlamenta FBiH (čl. IV.A.6. Ustava FBiH), odnosno Vijeću naroda RS (čl. 70. Ustava RS), te u skupštinama kantona (čl. V.2.7a-7b Ustava FBiH)5 i Gradskom vijeću Grada Mostara (IV.C. Ustava FBiH); d) procedure za spriječavanje preglasavanja u Skupštini Brčko Distrikta BiH (čl. 33.a Statuta BDBiH); te e) zaštita vitalnog nacionalnog interesa u Gradskom vijeću Grada Sarajeva (čl. 36. Statuta Grada Sarajeva). 1 Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-1/11, od 13.07.2012., para. 64. Vidi, također: N. Ademović, J. Marko i G. Marković, Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Konrad Adenauer Stifrung, Sarajevo 2012, 85. 2 E. Šarčević, Ustav iz nužde: Konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine, Rebic, Sarajevo 2010, 320; G. Marković, Bosanskohercegovački federalizam, University Press/Službeni glasnik, Sarajevo/Beograd 2012, passim. 3 T. Haverić, Ethnos i demokratija, Rabic, Sarajevo 2006, passim; E. Šarčević (2010), 42; N. Pobrić, „Etnokratski i pravnodržavni elementi u ustavnom sistemu BiH: Da li bosanskohercegovački model odgovara standardu pravne države?“, Pravna misao, 9-10/2005, 37-42. 4 N. Pobrić, „Konsocijacijska demokratija i federalizam – prepoznatljivost u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine“, Pravna misao, 9-12/1998, 1-10; N. Stojanović, „Konsocijacija – Švajcarska i Bosna i Hercegovina“, Pregled – Časopis za društvena pitanja, 3-4/2007, 63-87; G. Marković (2012 a), 215 i dalje. 5 U mjeri u kojoj postoji odstupanje od Ustava FBiH, može se govoriti o posebnom režimu zaštite vitalnog (nacionalnog) interesa u Kantonu Sarajevo (Amandman XLVII-XLVIII na Ustav Kantona Sarajevo). 609 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA U ovom kontekstu valja spomenuti i veto mehanizme koji su u međuvremenu derogirani u post-dejtonskom periodu, ali koji svakako imaju značaja u teorijskim razmatranjima: procedura za zaštitu vitalnog interesa prilikom odlučivanja u Vladi FBiH (ex čl. B.2.6.(1) Ustava FBiH), procedura za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u kantonima sa „posebnim režimom“ (Amandman I. na Ustav FBiH), zaštita „temeljnog interesa“ u općinama Grada Mostara,6 te zaštita „posebnih nacionalnih, socijalnih ili drugih interesa određenih grupa građana“u Kantonu Sarajevo (ex čl. 21/3 Ustava Kantona Sarajevo). Taksonomija ovih veto mehanizama može se izvršiti na različite načine, s obzirom na to da li štite teritorijalne ili etničke interese, da li su apsolutne ili suspenzivne prirode, da li su u rukama zakonodavne ili izvršne vlasti, odnosno shodno opsegu ustavno-pravne kontrole nad njima, tj. da li je u pitanju ispitivanje proceduralnih i/ili suštinskih aspekata. Prva dva veto mehanizma, s gornje liste, zamišljeni su kao oblici tzv. „teritorijalnog veta“,7 te neće biti predmet našeg razmatranja u ovom radu.8 Ostali oblici po mnogim osnovama su različiti, ali povezuje ih činjenica da štite etničke interese - sa izuzetkom Kantona Sarajevo, s obzirom da se „Ostali“ ne mogu nekontroverzno odrediti kao etnička grupa9 - odnosno da su zakonodavni veto mehanizmi.10 Pravno-politička priroda ovih veto mehanizama treba se razumijevati u kontekstu specifičnog političkog režima u BiH, budući da „etnički veto“ predstavlja jednu od četiri temeljne karakteristike konsocijacijske demokratije u Lijphartovoj konceptualizaciji, odnosno ono što se u literaturi 6 OHR, Decision Adding Fundamental Interest Clause and the Posision of Deputy Head of Municipality to the Mostar City Municipalities Statutes, 06.07.1999, http://www.ohr.int/decisions/mohncantdec/default.asp?content_id=109, 20. novembar 2013. 7 F. Bieber i S. Keil, „Power-Sharing Revisited—Lessons learned in the Balkans?“, Review of Central and East European Law, 4/2009, 352. 8 Ovo i pored činjenice da se, faktički, može tvrditi da oba veto mehanizma na posljetku služe zaštiti etničkih interesa. S tim u vezi, vidi npr: O. Ibrahimagić, „Ustavna kategorija koja se neustavno primjenjuje“, Oslobođenje, 02.11.2009., 11; Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-13/09, od 30.01.2010., para. 9. 9 Vidi, npr.: N. Kulenović, „(Ne)konzistentnost „diferenciranog građanstva“ u Preporukama za promjenu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine“, Sveske za javno pravo, 13/2013, 68. 10 M. Sahadžić, „Veto mehanizmi“ u parlamentima na državnoj i entitetskoj razini u BiH“, u S. Gavrić i D. Banović (ur.): Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini, Sarajevski otvoreni centar/Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo 2012, 293-320. 610 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ naziva „manjinskim“ ili „međusobnim vetom“, o „najvitalnijim pitanjima“.11 Treba podsjetiti da je Lijphart u svojim kasnijim radovima počeo klasificirati proporcionalnost i manjinski veto kao sekundarne, te samim tim manje bitne karakteristike.12 Ipak, činjenica da je u BiH često zastupljen i paritet, odnosno da „etnički veto“ ima prominentnu ulogu, te da obje karakteristike nemaju tek oblik neformalne prakse, već status normi ustavnog karaktera, opravdava tvrdnje mnogih autora da je BiH jedan od najrobusnijih primjera konsocijacijske demokratije.13 U komparativnoj analizi veto mehanizama u BiH, Makedoniji i na Kosovu, Bieber razlikuje veto mehanizme koji nisu predmet dalje kontrole, te se mogu koristiti u svim poljima (apsolutni veto), oni koji su ograničeni na određena pitanja, te su prisutni na Kosovu i Makedoniji (segmentalni veto), te veto vitalnog nacionalnog interesa u BiH.14 Prikaz oblika veto mehanizama s početka teksta ukazuje da je u BiH zastupljena kombinacija svih ovih vrsta veta koje Bieber identifikuje. Također, treba primijetiti da su pravotvorci u različitim kontekstima drugačije uređivali veto mehanizme s obzirom na širinu slobode djelovanja koju su htjeli ostaviti subjektima takvog veta. Sličan je zaključak i u odnosu na etničke veto mehanizme u BiH. U Skupštini Brčko Distrikta kada se odluka tiče istaknutih pitanja/područja odmah se prelazi na odlučivanje posebnom većinom glasova, dok se u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH može preći na odlučivanje posebnom većinom glasova tek nakon što Ustavni sud BiH donese pozitivnu odluku po pokrenutom postupku (odnosno kada nije istaknut prigovor po proglašavanju destruktivnosti). Pozitivna odluka vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta nema za posljedicu nastavak zakonodavne procedure, sada sa odlučivanjem posebnom većinom, već kraj te procedure. Ukoliko su proceduru za zaštitu vitalnog interesa, u entitetima, pokrenuli predsjedavajući (Doma/Vijeća naroda) i najmanje jedan potpredsjednik, veto poprima apsolutni karakter bez potrebe glasanja posebnom većinom. Veto mehanizam u Gradskom vijeću 11 A. Lijphart, Thinking About Democracy: Power sharing and majority rule in theory and practice, Routledge, London/New York 2008, 4, 7, 86. 12 Ibid., 4; A. Lijphart, „The Wave of Power-Sharing Democracy“, u A. Reynolds (ur.): The Architecture of Democracy: Constitutional Design, Conflict Management, and Democracy, Oxford University Press, Oxford 2002, 37-54. 13 F. Bieber, „The Challenge of Institutionalizing Ethnicity in the Western Balkans: Managing Change in Deeply Divided Societies“, European Yearbook of Minority Issues, 4/2003, 89-107; N. Stojanović (2007), 64. 14 F. Bieber, “Power Sharing and Democracy in Southeast Europe“, Taiwan Journal of Democracy, 2013, 141. 611 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Grada Sarajeva kombinacija je veta u Skupštini Brčko Distrikta i veta u entitetima, po prvom kolosjeku. Razmatranje etničkog veta, odnosno njegovog sadržaja, poprima naročiti značaj iz više razloga. Prvo, čak i najveći kritičari trenutnih ustavnih i političkih aranžmana u BiH prihvataju neizbježnost postojanja ovog veto mehanizma, smatrajući to nužnom koncesijom konstitutivnim narodima, odnosno korekcijom većinske demokratije u BiH.15 S tim u vezi, on se u projekcijama ustavnih promjena često ističe i kao jedina alternativa postojećem vetu tzv. „entitetskog glasanja“, koje rezultira čestim blokadama zakonodavne procedure.16 Drugo, za razliku od državnog nivoa, veto se koristi dosta često u entitetima, a naročito u RS.17 Zbog toga se sve češće postavlja zahtjev za preciznim određivanjem sadržaja predmetnog veta, naročito gore istaknutog c) oblika. Među najčešćim razlozima za to ističe se da će se na taj način smanjiti zloupotreba tog veto mehanizma. 18 Treće, određivanje sadržaja vitalnog nacionalnog interesa ističe se kao nužni korak u ograničavanju onoga što se vidi kao nelegitimni sudski aktivizam u ovoj sferi.19 Konačno, preciziranje sadržaja vitalnog nacionalnog interesa smatra se nužnim ukoliko se žele češće (ili ikako) koristiti mehanizmi neposredne demokratije.20 U nastavku ćemo ispitati koliko daleko je moguće otići u određivanju sadržaja etničkog veta u BiH. Razmotriti ćemo dosadašnje pokušaje 15 Vidi, npr.: E. Šarčević (2010), 433. Vidi, također: Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava, aplikacija br. 27996/06 i 34836/06, od 22.12.2009., para. 48. 16 Vidi, npr.: I. Marić (ur.), Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje – komparativna rješenja – prijedlozi, Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo 2009, passim. 17 N. Kulenović, Pravna priroda i način ostvarivanja vitalnog nacionalnog interesa – magistarski rad, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2012, passim; M. Sahadžić, 317-318. 18 M. Dmičić, „Zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u ustavnosudskom poretku“, Pravni savjetnik, 11-12/2005, 25; M. Mikeš, „Vitalni nacionalni interes: upotreba i zloupotreba“, Pravna riječ: Časopis za pravnu teoriju i praksu, III/7-2006, 109, 116. 19 E. Šarčević (2010), 388-389; E. Šarčević, Projekcija Ustava BiH, 01.06.2012., http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Projekcija_Ustava_BiH.pdf, 20. novembar 2013. Vidi, također: The Opinion on the constitutional situation in Bosnia and Herzegovina and the powers of the High Representative, document CDL-AD(2005)004, 11.03.2005, http://www.venice.coe.int/webforms/documents/CDL-AD%282005%29004-e.aspx, 20. novembar 2013, para.33. 20 G. Marković, „Demokratija i Ustav Bosne i Hercegovine“, 2009, http://www.scribd.com/doc/52398159/DEPOLITIZACIJA-Studija-o-neposrednoj-demokratiji-iradni%C4%8Dkoj-participaciji-sa-prijedlozima-amandmana-na-Ustav, 20. novembar 2012. 612 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kodifikacije sadržaja ovog veta u BiH i regionu, razumijevanje sadržaja u praksi Ustavnog suda BiH, odnosno vijeća za zaštitu vitalnih interesa entiteta, te mogućnosti proširivanja korištenja ovog veto mehanizma i na „Ostale“. Zbog obima rada na ovom mjestu nećemo imati priliku upuštati se u detaljnije analize pojedinačnih odluka ustavnih sudova, odnosno procesa odlučivanja u parlamentarnim tijelima, već ćemo većim dijelom upućivati na rezultate naših prethodnih istraživanja. 1. Ekskurs: historijske pretače U literaturi nisu detaljnije razmatrane historijske pretače predmetnog veto mehanizma, što je svakako nedostatak s obzirom da on nije nastao ex nihilo. To je smisleno ukratko učiniti kako zbog praćenja institucionalne evolucije, tako i zbog predupređenja navoda o tome da je mehanizam u cjelini strani transplant. Zaista, kao što je ukazano na samom početku rada, veto mehanizam ove vrste čest je dio širih institucionalnih rješenja u konsocijacijskim aranžmanima, ali moguće je prepoznati specifičnosti pojedinih modela. Ukoliko se zadržimo na Ustavu SFRJ iz 1974. godine, primijetit ćemo specifičan način odlučivanja u Saveznom vijeću koje je zamišljeno kao „skupštinsko tijelo u kojem se jugoslavenska zajednica pojavljuje kao jedinstveno društvo“,21 te koje je u pravilu odlučivalo većinskim glasanjem. Izuzetak od toga bio je predviđen članom 294. stav 2 Ustava koji je propisivao mogućnost posebnog postupka razmatranja i odlučivanja o prijedlogu zakona, drugog propisa ili općeg akta, odnosno o drugom pitanju „od općeg interesa za“, između ostalog, „ravnopravnost naroda i narodnosti“. Nažalost nismo bili u mogućnosti analizirati Poslovnik o radu Saveznog vijeća da bi mogli donositi dalekosežnije zaključke o predviđenoj proceduri, ali ipak mora se ukazati na činjenicu da se ova procedura pokretala na zahtjev večine delegata iz jedne republike, odnosno autonomne pokrajine, odnosno da nema elemenata dalje etnizacije mehanizma. 21 E. Šarčević (2010), 89. Suprotno: G. Mijanović, „Neka pitanja međusobnih odnosa društvenopolitičkih zajednica“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1984, 75. 613 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Procedura se treba shvatati u kontekstu modaliteta rješavanja „nacionalnog pitanja“ u bivšoj Jugoslaviji,22 odnosno u pozadini (kon)federalnog rješenja koje „u strukturi federativnosti stavlja primat na nacije i njihove istorijski konstruisane političke formacije“. 23 Iako je večina ustava tadašnjih saveznih država sadržavala posebne odjeljke posvećene ravnopravnosti naroda i narodnosti,24 Ustav SR BiH u tome se naročito isticao kroz „sintezu pa i simbiozu samoupravnog i državnog, klasnog i nacionalnog“,25 npr. kroz simboličko rotiranje u imenovanju tri naroda kod svakog pominjanja u Ustavu, do proporcionalne zastupljenosti naroda i narodnosti u skupštinama društveno-političkih zajednica, odnosno u sastavu starješinskog kadra u teritorijalnoj odbrani. Ipak, u tom, kao i u prethodnim periodima, ne može se govoriti o konstitutivnosti naroda u BiH na način kako se to razumijeva danas,26 a što bi uključivalo ideju o zaštiti interesa tih nâroda kroz posebne veto mehanizme. S tim u vezi nužno je istači da su u amandmanima na Ustav SR BiH iz 1972., odnosno u Ustavu SR BiH iz 1974., odbijeni prijedlozi za proširenjem primjene principa proporcionalne zastupljenosti i na samoupravne organe, odnosno na skupštine samoupravnih interesnih zajednica i na izvršne organe skupština društveno-političkih zajednica, „sa obrazloženjem da nisu sagledane sve [...] reprekusije, da bi to moglo voditi prebrojavanju radnih ljudi na nacionalnoj osnovi i izazivati druge neželjene posljedice“, odnosno da su ideje o paritetnoj nacionalnoj zastupljenosti odbačene i prije jasnim stavovima Saveza komunista BiH.27 22 Vidi, npr.: F. Kožul, „Zajedništvo i federalizam u koncepciji južnoslavenskih komunista“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1983, 226; E. Zgodić, Titova nacionalna politika: temeljni pojmovi, načela i vrijednosti, Kantonalni odbor SDP-a, Sarajevo 2000, passim. 23 J. Đorđević, Ustavno pravo, Savremena administracija, Beograd 1982, 136. 24 Uporedni pregled republičkih i pokrajinskih ustava 1974, Institut za uporedno pravo, Beograd 1974, 41. 25 G. Mijanović, „Ustavne promjene u SR Bosni i Hercegovini“, Arhiv za pravne i društvene nauke, 4/1971, 394. Također: G. Mijanović, Specifičnosti ustavnog uređenja S.R. Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo 1983, 26. 26 Vidi, npr: E. Šarčević (2010), 94; G. Marković (2012), 232. Suprotno: K. Trnka, Konstitutivnost naroda, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 2000, passim. 27 G. Mijanović (1983), 23. Autor ipak na istom mjestu napominje da se išlo od pretpostavke da će radni ljudi „imati dovoljno političkog sluha i društvene odgovornosti da o tome povedu računa“, tj. da će tome društveno-političke organizacije posvetiti „posebnu pažnju“. To je neminovno vodilo kreiranju neformalnih mehanizama zastupljenosti (tzv. „nacionalni ključ“). Treba istači da se korištenje takvih neformalnih praksi, umjesto striktnih kvota, u literaturi ističe kao prednost. S tim u vezi: N. Stojanović, „How to solve the dilemma of power sharing? Formal and informal patterns of representation in the Swiss multilingual cantons“, Representation, 3/2008, 239–253; W. Linder, Swiss Democracy: Possible Solutions to Conflict in Multicultural Societies, Palgrave Macmillan, New York/Hampshire 2010, 3536. 614 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Značajne društvene promjene s početka devedesetih godina prošlog stoljeća svoj institucionalni odraz imale su i u amandmanima na Ustav SR BiH, od kojih se za potrebe ovog rada naročito ističe amandman LXX koji je predviđao obrazovanje Savjeta za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u Skupštini SR BiH, a koji sadrži mnoga opća mjesta koja asociramo sa idejom vitalnog nacionalnog interesa, a čije obrise nalazimo i u prethodno citiranim rješenjima Ustava iz 1974. Ideja je sljedeća: na prijedlog Savjeta Skupština SRBiH „o pitanjima od interesa za ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti [BiH]“ odlučuje po posebnom postupku dvotrećinskom većinom ukupnog broja poslanika. To predstavlja izuzetak od pravila većinskog odlučivanja u Skupštini. Pojedina od tih pitanja od interesa izričito su istaknuta, s tim da u slučaju da najmanje 20 poslanika smatra da se predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine „narušava ravnopravnost naroda i narodnosti“ Savjet obavezno razmatra takvo pitanje, a u svakom slučaju „odlučuje na osnovu saglasnosti članova iz reda svih naroda i narodnosti“. Savjet se sastoji iz jednakog broja poslanika iz reda nâroda BiH (Muslimani, Srbi i Hrvati) i „odgovarajućeg broja poslanika iz reda pripadnika drugih naroda i narodnosti i drugih koji žive u [BiH].“ Predmetna nomotehnička rješenja trebala su dobiti svoj upotrebljiv oblik u Poslovniku Skupštine SR BiH, međutim ovaj mehanizam je u suštini ostao neupotrebljen.28 Iako je diskurs u BiH neposredno prije, odnosno po izbijanju rata bio preplavljen pozivanjem na „vitalne“ („nacionalne“, „bitne“, „legitimne“, „egzistencijalne“) interese, naročito u aktima RS,29 konačna institucionalizacija ovog veto mehanizma doći će sa Vašingtonskim sporazumom, odnosno Ustavom FBiH. Ipak, zaključak ovog ekskursa bi bio da sadržaj vitalnog interesa većim dijelom nije bio predmet kodifikacije, odnosno da se počeci tog procesa mogu vidjeti sa počecima etnizacije političke scene u BiH s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. 2. Praksa ustavnog suda BiH Ustavni sud BiH je u više navrata odlučivao povodom svoje nadležnosti iz čl. IV/3.f) Ustava BiH. U nastavku ovog odjeljka ukratko ćemo 28 Vidi, npr.: Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju, presuda Pretresnog vijeća, IT-00-39, para. 17. 29 N. Kulenović (2012 a), 35-36. 615 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA analizirati pristup Ustavnog suda BiH u određivanju sadržaja vitalnog nacionalnog interesa, a u naknadnom odjeljku i pojedinačne odluke Suda. Razmatranje načina na koji je Ustavni sud BiH pristupao pitanju određenja sadržaja vitalnog interesa konstitutivnih naroda naročito je zanimljiv iz razloga što je započeo taj proces prije amandmanskih intervecija Visokog predstavnika na ustave entiteta, kojima je izvršeno djelimično kodificiranje sadržaja vitalnog interesa, a u svjetlu činjenice da gore citirani član Ustava BiH ne nudi nikakve naznake šta bi mogao biti njegov sadržaj. Zbog ovoga Sud je izričito „odbijao da definira ili da detaljno navede elemente koji čine vitalne interese konstitutivnih naroda“.30 S obzirom na navedenu dilemu Ustavni sud ističe sljedeći načelni zaključak tim povodom: Ustavni sud se neće upuštati u taksativno nabrajanje elemenata vitalnog interesa jednog naroda. Pojam vitalnog interesa jednog naroda je funkcionalna kategorija i potrebno mu je pristupiti s te tačke gledišta. Ipak, Ustavni sud je, u skladu sa prvom rečenicom člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine, zaštitnik Ustava i njime je ograničen u pogledu funkcionalnog tumačenja. U vezi s tim prilikom razmatranja svakog konkretnog slučaja, Ustavni sud će se, u zadatim ustavnim okvirima, rukovoditi vrijednostima i principima koji su od suštinske važnosti za slobodno i demokratsko društvo koje otjelovljuje, između ostalog, poštovanje inherentnog dostojanstva čovjeka, ugađanje velikoj raznolikosti vjerovanja, poštovanje kulturnog identiteta i identiteta grupa, i vjera u društvene i političke institucije koje unaprijeđuju učestvovanje pojedinaca i grupa u društvu. S druge strane, zaštita vitalnog interesa ne smije ugroziti implementaciju teorije državne funkcionalnosti, koja je usko povezana sa neutralnim i suštinskim shvatanjem pojma državljanstva, kao kriterija pripadnosti “naciji”. Drugim riječima, zaštita vitalnog interesa konstitutivnih naroda ne smije voditi umanjenju zaštite prava Ostalih i prava manjinskih skupina (etničkih, vjerskih, socijalnih i dr.) i nepotrebnoj dezintegraciji građanskog društva, 30 Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-10/05, od 22.07.2005., para. 25; Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-7/06, od 31.03.2006., para. 33. 616 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kao neophodne kategorije moderne državnosti.31 Iz prethodnog je jasno da Ustavni sud BiH zauzima povoljnu poziciju za sebe, krečući se od neodređene ustavne norme ka okviru koji mu dozvoljava značajnu diskreciju u odlučivanju. Naime, Sud ističe stav koji sugeriše samoograničavanje - on je čuvar Ustava i njime je ograničen. Međutim, neodređena priroda (nepisanih) ustavnih principa koji, po tumačenju Ustavnog suda, prožimaju cjelokupni ustavni tekst,32 Sudu daju značajan manevarski prostor. Istovremeno, Sud ističe i ograničavajući princip za političke aktere naglašavajući da se institut vitalnog nacionalnog interesa ne može koristiti na štetu državne funkcionalnosti, ili ukoliko bi vodio “nepotrebnoj dezintegraciji građanskog društva”. U posljednjoj alineji predmetne odluke, i ako zanemarimo činjenicu da ne može postojati “potrebna” dezintegracija građanskog društva, vidimo još jednom sučeljavanje Suda sa problemom pravljenja kompromisa između etnokratije i građanskog društva. Od 2005. godine Ustavni sud BiH pokušava ustanoviti sistematičniji pristup ovom pitanju, te ističe četiri faktora koji, po njemu, značajno utječu na određivanje sadržine instituta vitalnog nacionalnog interesa: a) vitalni interesi štite konstitutivne narode, te se ne mogu posmatrati odvojeno od tog pojma; b) sam pojam konstitutivnosti naroda “inkorporira određene principe bez kojih jedno društvo, sa ustavom zaštičenim razlikama, ne bi moglo funkcionirati”; c) na značenje vitalnog interesa utječe (“djelimično”) čl. I/2 Ustava BiH koji određuje BiH kao demokratsku državu, odnosno 3. alineja Preambule (“demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva”); d) “vitalni interesi konstitutivnih naroda uključuju zaštitu raznih prava i sloboda koji pružaju značajnu pomoć u osiguravanju da konstitutivni narodi mogu iznijeti svoje interese u okviru kolektivne jednakosti i sudjelovanja u funkcioniranju 31 Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-2/04, od 28.05.2004., para. 31. Sud iz ovog stava, kojeg inače cjelokupnog preuzima, ispušta zahtjev da “zaštita vitalnog interesa konstitutivnih naroda ne smije voditi umanjenju zaštite prava Ostalih i prava manjinskih skupina (etničkih, vjerskih, socijalnih i dr.)”. U vezi prethodnog vidi: Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-8/04, od 25.06.2004., para. 35; Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-10/05, od 22.07.2005, para. 28; Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-7/06, od 31.03.2006., para. 38. Moglo bi se tvrditi da je ovaj zahtjev sadržan u ostatku alineje stava. 32 Djelimična odluka Ustavnog suda BiH, br. U-5/98-III, od 01.07.2000., para. 26; N. Kulenović (2012 a), 28. 617 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA države”.33 Navedena četiri faktora, i pored pokušaja juridifikacije postupka izvođenja vitalnih interesa iz temeljne strukture Ustava, na posljetku ne čine zadatak Ustavnog suda BiH u delimitiranju sadržaja vitalnog interesa ništa više trasparentnijim, te ukazuju da je rasuđivanje Suda u pogledu određivanja sadržaja vitalnog interesa moralno-političke, a ne pravne prirode. Ovome treba dodati i činjenicu da po Sudu podnosilac zahtjeva ne mora izražavati subjektivni interes za razrješenje spora, već da je za dopustivost dovoljan objektivni interes. Iako je formalno-pravno podnosilac zahtjeva u ovakvim predmetima predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, ovaj postupak inicira dovoljan broj članova određenog kluba konstitutivnih naroda u Domu naroda, čija je temeljna funkcija upravo u zaštiti interesa tih konstitutivnih naroda. Osnovna posljedica ovakvog stava Suda jeste da on „nije vezan za sam zahtjev, jer opći javni interes prevladava nad samim zahtjevom“.34 Sud je i na druge načine proširivao prostor svoje slobodne procjene. Tako je u predmetu koji se ticao Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izbjeglicama i raseljenim licima razmartao prigovor Kluba delegata srpskog naroda koji se sastojao u tome da se zaštita ljudskih prava jedne grupe “ne može ostvariti na račun uskraćivanja prava druge društvene grupe”. Odbacujući prigovor kao neosnovan Sud je potvrdio “da se prava i interesi pojedinaca i grupa u određenim situacijama mogu suprotstavljati jedni drugima”, ali da u takvim situacijama “Ustavni sud ima izvjesnu slobodu procjene u pogledu nalaženja razumnog rješenja u granicama ustanovljenim Ustavom Bosne i Hercegovine”.35 Ovome treba dodati i činjenicu da Klubovi delegata prilikom isticanja izjave o destruktivnosti najčešće ni ne definišu vitalne interese, što onda Sud, kada je dosljedan, čini sam. Međutim, nekada to propušta učiniti. Tako u predmetu u kojem je razmatrao Ugovor između BiH i Republike Hrvatske o saradnji u oblasti prava žrtava rata u BiH koje su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i njihovih porodica,36 Sud uopće ne određuje vitalni nacionalni interes. Utoliko je neprecizan stav Suda u izreci da predmetni pravni akt nije destruktivan po vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda; naime, po obrazloženju akt se uopće ne tiče vitalnih interesa. 33 Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-10/05, od 22.07.2005, para. 23-25, 27. Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-2/04, od 28.05.2004., para. 18. 35 Ibid., para. 53. 36 Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-7/06, od 31.03.2006. 34 618 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Analiza dosadašnjih predmeta – prije svega „Odluke o konstitutivnosti naroda“,37 odnosno odluka Suda po svojoj nadležnosti iz čl. IV.3.f) Ustava BiH – ukazuje da je Sud do sada prepoznao sljedeće vitalne interese konstitutivnih naroda: a) učestvovanje u sistemu vlasti i aktivnostima javnih organa vlasti u punom kapacitetu; b) efektivno sudjelovanje konstitutivnih naroda u procesu donošenja političkih odluka (u smislu spriječavanja apsolutne dominacije jedne grupe nad drugom); c) sloboda korištenja svog jezika u sudjelovanju i pristupu obrazovanju, informacijama i idejama; d) njegovanje vlastite tradicije; e) sloboda na multikulturalni religijski život; te f) povratak izbjeglica i raseljenih lica.38 Značajno je pitanje odnosa Ustavnog suda BiH prema definiciji vitalnog interesa iz ustava entiteta. Iako je jasno da on tim određenjem vitalnog nacionalnog interesa formalno-pravno nije vezan, Ustavni sud BiH je istakao da iako Ustav BiH “ne sadrži takvu odredbu, Ustavni sud smatra da su izričiti termini koje koriste entitetski ustavi ubjedljivi u ovom pogledu“.39 Zbog toga ćemo u nastavku razmotriti način na koji je ovo pitanje uređeno u entitetskim ustavima, odnosno način na koji vijeća za zaštitu vitalnog interesa pristupaju pitanju sadržaja vitalnog nacionalnog interesa. 3. Praksa vijeća za zaštitu vitalnih interesa entiteta Značajna novina ustava oba entiteta jeste definicija instituta „vitalnog nacionalnog interesa“, odnosno njegovog sadržaja, Amandmanom XXXVII na Ustav FBiH, odnosno Amandmanom LXXVII i LXXXII na Ustav RS, intervencijom Visokog predstavnika po neprovođenju „Odluke o konstitutivnosti naroda“. Povodom toga u Ustavu FBiH, u čl. IV.A.5.17.a, a koji je istovjetan članu u Ustavu RS, propisano je sljedeće: Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definisani na sljedeći način: - ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; 37 Djelimična odluka Ustavnog suda BiH, br. U-5/98-III, od 01.07.2000. N. Kulenović (2012 a), 72-80. 39 Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-10/05, od 22.07.2005, para. 31; Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-7/06, od 31.03.2006., para. 39. 38 619 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA - identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; teritorijalna organizacija; sistem javnog informisanja; i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda. S obzirom na posljednji stav navedene definicije možemo zaključiti da se u bilo koje pitanje potencijalno može tretirati kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa. U pokušaju teorijske klasifikacije navedene definicije Kasim Trnka (Trnka/Miličević/Dmičić/Simović 2004: 158) pravi podjelu na: a) pitanja organizacije i funkcionisanja institucija vlasti (alineja: 1, 3, 4, 5); b) nacionalni identitet (alineja: 6 i 8); te c) sva ostala pitanja (posljednja klauzula),40 dok Edin Šarčević, u odnosu na “definirani obim činjeničnih stanja”, pravi podjelu na: a) kulturno-historijski identitet jednog naroda (alineja 6), te b) proceduralna ravnopravnost (alineja: 1, 3, 4, 7).41 Autor Nedim Ademović u svojoj analizi uvjerljivo pokazuje sve kontradiktornosti i nedorečenosti navedene definicije.42 Tako, npr. pokazuje da je uvođenje „identiteta“ u enumerativnu definiciju pravni pleonazam, jer u definiciji već postoji „vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe“, te da isti neminovno čine sadržinu tog „identiteta“, koji ne može postojati kao osnov u potpunosti različit od ovih prije navedenih.43 Također, autor naglašava da „teritorijalna organizacija“ ne može biti vitalni nacionalni interes budući da su ekskluzivne etničke teritorije u potpunoj 40 K. Trnka et al., Ustav Federacije Bosne i Hercegovine / Ustav Republike Srpske / Evropska povelja o lokalnoj samoupravi: komentar, Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo 2004, 158. 41 E. Šarčević (2010), 160. 42 N. Ademović, “Konstitutivnost naroda i ustavni amandmani: viza za prošlost“, Puls demokratije, http://www.pulsdemokratije.ba/index.php?&l=bs&id=330, 20. Novembar 2013. 43 Činjenica te svojevrsne tautologije primjetna je i u navedenim klasifikacijskim nastojanjima Trnke i Šarčevića koji su „zaboravili“ u neku od kategorija uvrstiti upravo tu drugu alineju. Preciznije, to su pitanje identiteta već pokrili sa sadržajem drugih alineja. 620 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ suprotnosti sa principom „konstitutivnosti naroda“! Možda najznačajnije, autor ističe da je učinjen „veliki sistematski propust“ u tome što nije učinjeno razlikovanje između definisanja materijalne sadržine vitalnog nacionalnog interesa i mehanizama njegove zaštite. Pitanje koje ćemo ukratko razmotriti jeste način na koji sudovi razmatraju predmetnu definiciju, odnosno određenje sadržaja vitalnog nacionalnog interesa. Vijeća za zaštitu vitalnog interesa, shodno citiranoj odredbi, odlučuju “da li se predmetni zakon odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda”. Ova odredba sugeriše da to ne mora biti slučaj, čak ni u kontekstu posljednjeg stava, te da se Vijeće treba upustiti u određivanje (objektivnog sadržaja i dometa) vitalnog nacionalnog interesa, slično okvirnoj metodologiji Ustavnog suda BiH povodom njegovog meritornog odlučivanja. Praksa Vijeća u FBiH pokazuje da ono to čini samo izuzetno. Tako, u odluci u predmetu kojeg je pokrenuo Klub Hrvata u Skupštini Srednjebosanskog kantona povodom određenih odredaba prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o osnovnom i srednjem školstvu, Vijeće, konsultujući definiciju vitalnih interesa iz čl. IV.A.5.17a, utvrđuje da “obrazovanje i jezik spadaju u krug pitanja od značaja za vitalni interes konstitutivnih naroda”, prije nego što se upustio u razmatranje samih spornih odredbi.44 Vijeće isto postupa i u predmetu kojeg je pokrenuo Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH u odnosu na prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a za kojeg se tvrdilo da je naročito štetan za Islamsku zajednicu BiH i instituciju vakufa, budući da prije nego što se upustilo u dalje razmatranje, Vijeće je utvrdilo da se predmet tiče vitalnog interesa “njegovanja kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa“.45 U predmetu kojeg je pokrenuo Klub Hrvata iz Srednjobosanskog kantona, a u kojem se tvrdilo da to što je Srednjobosanski kanton osnivao privredno društvo “Regionalna ekonomska zajednica” Zenica “prejudicira buduće organizovanje Kantona, s obzirom da [...] Odlukom nisu obuhvaćene četiri općine Kantona”, Vijeće nakon analize djelatnosti društva zaključuje da realizacija ciljeva društva “ne znači nikakvu teritorijalnu reorganizaciju Kantona”, da društvo ne “donosi bilo kakve odluke iz domena ustavne nadležnosti institucija javne vlasti”, da je povodom formiranja i 44 45 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-28/04, od 03.11.2004. Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-15/08, od 23.07.2008. 621 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA odlučivanja u njemu “ispoštovana [...] autonomija volje udruženih osnivača”, te da samim tim predmetna odluka nije od vitalnog interesa konstitutivnog naroda, u odnosu na sedmu stavku definicije vitalnog interesa koja se tiče teritorijalne organizacije.46 Istovremeno, dominantna praksa Vijeća u FBiH pokazuje da se takvo definisanje, odnosno prethodno određenje sadržaja vitalnog nacionalnog interesa, u najvećem broju slučajeva ne čini, jer se po ustaljenom stavu predložena odluka odnosi na vitalni nacionalni interes, odnosno isti “tretira”, ukoliko predstavlja povredu tog vitalnog interesa. Ovo je problematičan stav sa metodološkog stanovišta, jer se utvrđuje povreda nečega što nije ni precizno određeno. Tako, recimo, u jednom od rijeđih slučajeva gdje je Vijeće donijelo pozitivnu odluku,47 nije moguće odgonetnuti o kojem se tačno vitalnom interesu radi, budući da ni podnosilac zahtjeva, ni Vijeće nisu isti definisali.48 Utoliko što se implicitno prihvata svako određenje podnosioca zahtjeva povodom vitalnog interesa istom se daje izrazito široka diskreciona ocjena, što nije u duhu navedene odredbe o ulozi Vijeća. Objašenjenje za ovo moglo bi se sastojati u načinu odlučivanja Vijeća u ovoj proceduri i preuzimanju višestepene metodologije Ustavnog suda BiH, koju ćemo analizirati u nastavku. I pored istovrsnih ustavnih odredbi praksa Vijeća u Republici Srpskoj ukazuje na sasvim drugačiju dinamiku, naročito s obzirom na izrazito veliki broj rješenja o neprihvatljivosti, i to iz dva razloga: a) radi se o aktima koji ne mogu biti predmet osporavanja, te b) zahtjev nema obrazloženje. S obzirom na prvo, kao što je slučaj i u FBiH, na različitim mjestima, a s obzirom na predmetnu proceduru, Ustav RS koristi izraz „zakon“, te „zakon, akt ili propis“. U značajnom broju predmeta Vijeće u RS odbilo je zahtjev koji se ticao zaključaka, rezolucija, preporuka, odnosno deklaracija ističući da „ne sadržava[ju] pravnu normu, odnosno da pravno ne obavezuj[u] subjekte na koje se odnos[e]“, te da samim tim „po svojoj pravnoj prirodi ne 46 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-15/05, od 31.05.2005. Također: Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-29/05, od 17.01.2005.; Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-13/08, od 10.06.2008. 47 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnih interesa u FBiH u predmetu U-13/04, od 31.05.2005. 48 Podnosilac zahtjeva je tvrdio da prijedlog zakona krši pravo na privatnu imovinu, odnosno pravo na dom (čl. II.3.f) Ustava FBiH). 622 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ predstavlja[ju] pravni akt, već politički akt, odnosno izraz političke volje“.49 Smatramo da ova praksa nije neproblematična. S tim u vezi, na drugom mjestu istakli smo sljedeće: Analizom sadržaja navedenih akata možemo zaključiti da su se isti odnosili na najrazličitija pitanja, od reforme policije, sistema odbrane BiH, lokalne samouprave, popisa stanovništva, prijenosa nadležnosti, aktivnosti Visokog predstavnika, nezavisnosti Kosova, izlaganja predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića pred Generalnom skupštinom UN-a itd. Smatramo da je pogrešan stav da se navedeni akti ipso facto, zbog svoje političke prirode, ne mogu „odnositi na vitalni nacionalni interes“ nekog konstitutivnog naroda. Ti akti, iako nemaju (uvijek) normativnu snagu, predstavljaju usmjeravajući i mobilizirajući akt zakonodavnog tijela entiteta koji može biti dijametralno suprotan vitalnim interesima nekog konstitutivnog naroda, te koji kao takav, izrazom jasne političke volje, može negativno utjecati na povratak u taj entitet. Također, ne smije se zaboraviti značaj koji su upravo akti takve vrste imali na razgradnju ustavnog sistema SR BiH, te koji i danas često imaju problematičnu sadržinu.50 Treba podsjetiti i na činjenicu da se svi ovi akti i dalje uredno dostavljaju na razmatranje Vijeću naroda RS, te da samo Vijeće za zaštitu vitalnog interesa RS nikada u svojim rješenjima o nedopustivosti nije isticalo da ta praksa treba prestati jer se ti akti nikada ni ne mogu ticati vitalnog interesa. Zaista, akti poput deklaracija i rezolucija u određenim slučajevima mogu sadržavati jasne normativne elemente, te samo njihovo imenovanje nije presudno.51 Ipak, treba istači da je Vijeće odstupilo od svog stava da ispituje samo opće pravne akte, tako da se i odluka Narodne skupštine o imenovanju članova skupštinske komisije može ticati vitalnog nacionalnog interesa. 52 49 Rješenje Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-1/05, od 10.05.2005. Vidi, također: M. Mikeš (2006), 111. Izuzetak od ovog stava predstavlja predmet Strategije razvoja lokalne samouprave u RS, gdje je Vijeće zahtjev odbilo u meritumu. S tim u vezi: Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-3/09, od 26.01.2010. Treba podsjetiti da je i Ustavni sud BiH zauzeo stanovište da zaključak nije „zakonodavna odluka“ u smislu relevantne ustavne odredbe. S tim u vezi: Odluka Ustavnog suda BiH, br. U-9/08, od 07.07.2008. 50 N. Kulenović (2012 a), 104. 51 V. Ivančević, Institucije upravnog prava: Knjiga I, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1983, 44. 52 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-1/09, od 27.05.2009. 623 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA U odnosu na pitanje obrazloženja zahtjeva, analiza relevantih odluka sugeriše da općenito isticanje da se prijedlog propisa „odnosi na vitalni nacionalni interes“, a bez da se ukaže na šta tačno iz definicije istog, nije dovoljno za prihvatljivost zahtjeva. Na drugom mjestu smo istakli da „smatramo da ovo nije nerazuman procesni zahtjev, te da potpuno odsustvo bilo kakvog obrazloženja predstavlja obični nemar od strane podnosioca zahtjeva, naročito imajući u vidu broj rješenja o neprihvatljivosti koje je Vijeće već donijelo ovim povodom“.53 Jasno je da se ovakvo postupanje može razumjeti kao oblik političkog pritiska usljed nedostatka robusnijeg veto mehanizma kao dijela zakonodavnog procesa u Narodnoj skupštini. Ipak, ovakav formalizam može voditi i apsurdnim situacijama, u kojima u odnosu na isti prijedlog zakonodavnog akta zahtjev jednog kluba naroda bude usvojen u meritumu, a zahtjev drugog bude odbačen kao neprihvatljiv, jer delegati tog kluba, iako u suštini imaju identične primjedbe, nisu dovoljno obrazložili svoj zahtjev.54 Ova praksa je utoliko značajno drugačija od one pred Ustavnim sudom BiH „koji nije vezan za sam zahtjev“. Također, treba ukazati na predmet koji se ticao Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi gdje je Vijeće „zbog osjetljivosti materije“, odlučilo „po službenoj dužnosti ispita[ti] obrazloženje podnosioca zahtjeva“, iako nije ispunjavao formalno-pravne uvjete.55 Ipak, ovako ad hoc odlučivanje o dopustivosti ne može se smatrati neproblematičnim. 4. O čemu se odlučuje kada se presuđuje o vitalnom interesu? Postoji značajna diskrepancija između uloga koju su Ustavnom sudu BiH, odnosno vijećima za zaštitu vitalnog interesa, zamislili ustavotvorci, te funkcije koju oni obavljaju. Ukratko razmatrajući opseg nadležnosti ovih tijela vidjet ćemo na koji način to utječe na općeniti značaj određivanja sadržaja vitalnog nacionalnog interesa. Relevantna odredba člana IV/3(f) Ustava BiH za Ustavni sud BiH predviđa ulogu preispitivanja proceduralne ispravnosti slučaja (”review it for procedural regularity”) po upućivanju predmeta nakon neusaglašavanja u Zajedničkoj komisiji. Ustav FBiH,56 u različitim odredbama, predviđa da se 53 N. Kulenović (2012 a), 106. Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-3/08, od 01.12.2008. 55 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-4/10, od 20.04.2010. 56 Relevantne odredbe Ustava RS identične su u ovom pogledu. 54 624 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ postupak za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa pokreće kada se smatra da “zakon spada u pitanja” (čl. IV.A.6.18.1-2), odnosno da “spada u listu” vitalnih interesa (čl. V.2.7a.2)), ili se “odnosi na vitalne interese” (čl. IV.A.6.18a.1, čl. V.2.7b(1)), da Vijeće “[donosi] konačnu odluku da li se predmetni zakon odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda” (čl. IV.A.6.18a.4, čl. V.2.7b(2)), odnosno kasnije da Vijeće, odnosno dvojica sudija, odlučuju da li se “radi o vitalnom interesu” (čl. IV.A.6.18a.6, čl. V.2.7b(4)). Sve ovo sugeriše da je uloga ovih tijela, po ovoj nadležnosti, relativno skromna. Ipak, Ustavni sud BiH, odnosno entitetska vijeća za zaštitu vitalnog interesa, svoju nadležnost tumačili su ekstenzivno – i pored perioda neodlučnosti, što je naročito slučaj sa vijećem u FBiH – tako da ispituju ne samo proceduralne aspekte, već odlučuju i meritorno u ovim pitanjima.57 Iako ustavne odredbe koje se odnose na ova tijela nisu identična, može se zaključiti da i Ustavni sud BiH i vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta, u praksi ispituju predmete u tri koraka: a) proceduralna ispravnost; b) da li se odluka tiče vitalnog nacionalnog interesa; c) da li je povrijeđen vitalni nacionalni interes.58 Drugim riječima, a naročito u odnosu na rad vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta, demarkacija opsega sadržaja vitalnog nacionalnog interesa tek je jedan korak u proceduri. Zaista, može se reći da je treći korak i najznačajniji, da mu se u praksi posvećuje najviše pažnje, u tolikoj mjeri da se barem u praksi vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta drugi korak često zanemaruje na ušrtb trećeg.59 Bez ulaženja u detalje na ovom mjestu, možemo tek istači da se treći korak – odlučivanje o destruktivnosti prijedloga odluke, odnosno odlučivanje o tome da li se aktom povređuju vitalni nacionalni interesi – tiče utvrđivanja kršenja principa kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda.60 Metodološki gledano - te za razliku od drugog koraka kojeg nije lako, ili nije nikako moguće juridificirati 57 N. Kulenović (2012 a), 63-72, 91-94. Vidi, npr., N. Ademović, J. Marko i G. Marković (2012), 203. Kao što je istaknuto naročito se Vijeće u FBiH dvoumilo u pogledu metodologije odlučivanja. Tako je, na primjer, u predmetu gdje je razmatralo Prijedlog amandmana na Ustav Posavskog kantona zaključilo da on sam po sebi predstavlja vitalni interes „bez obzira na težinu nedostataka koje sadrži taj prijedlog“, te nije bilo nužno ići i na treći korak. S tim u vezi: Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u FBiH u predmetu U-30/04, od 14.12.2004. Međutim, Vijeće će u kasnijim predmetima u potpunosti preuzeti metodologiju Ustavnog suda BiH, čak i ako to nije očito iz samih odredaba Ustava FBiH. 59 N. Kulenović (2012 a), 91-98. 60 Ibid., 80, 94, 108-118. Vidi, također. N. Kulenović, „Krinovi, krune, šahovska polja od vitalnog nacionalnog interesa“, Puls demokratije, Zbornik tekstova, 2/2013, 10-14. 58 625 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA - treći korak je u potpunosti moguće smjestiti u standardno pravno rasuđivanje, s obzirom da se u konačnosti svodi na pitanje zabrane kolektivne diskriminacije. Drugim riječima, dok su kritike na račun (neopravdanog) sudskog aktivizma opravdane s obzirom na postupanje ovih tijela, naročito Ustavnog suda BiH, s obzirom na drugi korak, to nije slučaj u odnosu na treći.61 S obzirom da treći korak u značajnoj mjeri ograničava domet ovog veto mehanizma, a koji je naročito na nivou entiteta rijetko uspješan, nomotehnički je moguće u potpunosti ispustiti iz ustavnih tekstova definicije o vitalnim interesima, tako da ova nadležnost poprimi obrise klasične prethodne ustavno-sudske kontrole u odnosu na princip konstitutivnosti naroda, odnosno kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda. Na taj način bi se riješio problem sudskog odlučivanja (čak i pukom većinom glasova)62 o tome šta može ili ne može biti vitalni nacionalni interes nekog konstitutivnog naroda, a istovremeno bi se onemogućile proizvoljne blokade zakonodavnog postupka. Zaista, u prvobitnim odlukama Ustavnog suda BiH to je izričito bio način na koji je on razumijevao ovu svoju funkciju, ističući „da Ustavni sud preventivno djeluje na ustavnost akta koji su u parlamentarnoj proceduri“, poredeći tu svoju nadležnost sa onom Francuskog ustavnog savjeta.63 Međutim, u kasnijim odlukama Sud je, iako i dalje preuzima veći dio tog paragrafa, prethodno citirane navode izostavio. Praksa Vijeća u RS predstavlja poseban slučaj s obzirom da je ono ispitivalo ustavnost prijedloga zakona in abstracto kao svojevrsno prethodno pitanje, zbog čega ga je kritikovala i Narodna skupština RS.64 61 Naravno pod uslovom da je Ustavni sud BiH, a i vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta, izvorno uopće imao meritornu nadležnost da odlučuje o ovim pitanjima, odnosno destruktivnosti prijedloga odluke, a što ovdje nismo razmatrali. 62 Svoj problematičnosti ove prakse mogla je posvjedočiti odluka Ustavnog suda BiH u predmetu o Prijedlogu Zakona o javnom radiotelevizijskom servisu BiH, odnosno odluka Vijeća u FBiH u odnosu na Prijedlogog zakona o Javnom servisu Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, vidi: Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-10/05, od 22.07.2005.; Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-11/06, od 19.07.2006. 63 Odluka o meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-2/04, od 28.05.2004., para. 21; Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-8/04, od 25.06.2004., para. 27. 64 Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-5/10, od 07.10.2010.; Odluka Vijeća za zaštitu vitalnog interesa u RS u predmetu UV-6/10, od 10.12.2010. Vidi, također: N. Kulenović (2012 a), 117. 626 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Odluka o tome koje nomotehničko rješenje izabrati zavisi od odluke pravotvorca koliko želi ograničiti političke aktere u njihovoj mogućnosti blokade zakonodavne procedure. U primjeru modela veto mehanizma u Brčko Distriktu možemo vidjeti da je političkim akterima ostavljena značajna mogućnost uspješnog korištenja veto mehanizma, odnosno gdje je uloga Apelacionog suda Distrikta ograničena na naknadno ispitivanje formalne statutarnosti odluke.65 Unoseći definiciju vitalnog interesa u ustav, pravotvorac na dodatni način ograničava diskrecionu ocjenu subjekata tog mehanizma, tako što tada oni mogu koristiti taj mehanizam samo u odnosu na odluke koje se tiču tih vitalnih interesa. Čak i ako odluka sudova/vijeća ne treba biti da „otkriva“ te interese, već tek da utvrđuje da li se odluka na koju je uložen veto na njih odnosi (te to više nije meritorni, već čisto proceduralni korak), sfera diskrecije političkih aktera nužno je smanjena. U suštini ne postoji razlog zašto pravotvorac ne bi mogao ustanoviti zatvorenu listu vitalnih nacionalnih interesa. Već smo istakli definiciju vitalnih interesa u entitetima, kao i vitalne interese koje je utvrdio Ustavni sud BiH. Vitalni interesi u Statutu Grada Sarajeva određuju se na sljedeći način: kultura; religija; obrazovanje; nacionalni spomenici; stambeni poslovi; infrastruktura/javne službe; upotreba lokalnog zemljišta.66 Svojevremeni veto u mostarskim općinama kao vitalne interese određivao je sljedeće: kultura; religija; obrazovanje; nacionalni spomenici; stanovanje.67 Veto u Brčko Distriktu ističe sljedeće oblasti koje su takvog značaja da se uračunavaju kod spriječavanja preglasavanja: kultura; religija; obrazovanje; jezik; nacionalni praznici i spomenici; prostornoplanska dokumentacija.68 Analogne odredbe Ustava Makedonije vitalne interese određuju na sljedeći način: kultura, glavni grad Skoplje; obrazovanje; korištenje jezika; korištenje simbola; lična dokumentacija; lokalna samouprava; granice općina; zakoni o lokalnim finansijama; lokalni izbori.69 Ustav Kosova oblasti od vitalnog interesa određuje kao: zaštita kulturnog nasljeđa; vjerske slobode ili ugovori sa vjerskim zajednicama; obrazovanje; korištenje jezika; korištenje simbola, uključujući Zajednice i 65 Vidi: N. Kulenović, „Skupština Brčko Distrikta BiH: parlament ili općinsko vijeće?“ u D. Banović i S. Gavrić (ur.): Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini, Sarajevski otvoreni centar/Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo 2012, 202. 66 Čl. 36. Statuta Grada Sarajeva, Sl. novine Kantona Sarajevo, br. 34/08. 67 Vidi: supra nota br. 6. 68 Čl. 33a Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Sl. glasnik BD BiH, br. 2/10. 69 Amandmani X i XVI na Ustav Makedonije. 627 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA javni praznici; granice općina, njihovo uspostavljanje i ukidanje, njihove ovlasti, učestvovanje u međuopćinskim i prekograničnim odnosima; lokalni izbori; sprovedba prava Zajednica i njihovih članova, osim onih prava određenih Ustavom.70 Konačno, relevante odredbe Ustava SR BiH za koje smo utvrdili da predstavljaju pretačke savremenog instituta vitalnog interesa, oblasti od naročitog interesa određuje kao: ravnopravnost jezika i pisma; te općenita klauzula (kada god 20 poslanika smatra da predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine narušava ravnopravnost naroda i narodnosti).71 Ukoliko razmotrimo pitanja od vitalnog interesa na različitim nivoima vlasti, u i izvan BiH, vidljivo je da se pojedina pitanja svugdje nekontroverzno svrstavaju u ovu kategoriju: kultura, religija, jezik, identitet/simboli, obrazovanje. Ovo se djelimično preklapa i sa mišljenjem Venecijanske komisije da bi se vitalni interesi trebali odnositi na prava od naročitog značaja, prije svega pitanja jezika, obrazovanja i kulture.72 Većina ostalih tačaka nisu opće pitanja koja je prikladno svrstavati u ovu kategoriju, naročito u našem pravnom sistemu, jer bi se time, da se vratimo na mišljenje autora Ademovića, konceptualno zamaglilo razlikovanje između definisanja materijalne sadržine vitalnog nacionalnog interesa i mehanizama njegove zaštite. UMJESTO ZAKLJUČKA: „OSTALI“ I VITALNI INTERESI Postojeći veto mehanizam, kojeg smo provizorno označili kao „etnički veto“, rezervisan je za dominantne etničke grupe u BiH, odnosno za konstitutivne narode i njihove predstavnike. Jedno od zanimljivijih pitanja bosanskohercegovačkog ustavnog prava, ali i politologije, jeste da li i predstavnicima grupe tzv. „Ostalih“ treba da bude omogućeno korištenje prethodno analiziranog veta? Ono što je sigurno jeste da s jednim izuzetkom, o kojem će biti riječi, sve dosadašnje formalne ili neformalne inicijative za reformu ustavnih tekstova u BiH mogućnost korištenja ovog veta nisu proširivali i na ovu grupu. Istovremeno, nisu ponuđena ni objašnjenja zašto je to tako. Dok se za najranije ustavne tekstove razlog može naći u činjenici da 70 Čl. 81. Ustava Kosova. Amandman LXX na Ustav SRBiH. 72 Vidi: supra nota br. 19, para. 33. 71 628 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ predstavnici „Ostalih“ nisu učestvovali u pregovorima, odnosno da u prvobitnoj etnokratskoj zamisli trenutnog ustavno-pravnog sistema nekonstitutivni nisu uopće biti faktor kojeg je trebalo bitnije uračunavati u strukture vlasti, nakon presude u predmetu Sejdić/Finci svako isključivanje „Ostalih“ iz struktura vlasti ili procesa odlučivanja nužno je opravdavati. U odsustvu detaljnijih iskaza predstavnika političkih elita, ili pak drugih aktera (ne)vladinog sektora, u odgovoru na gore istaknutu dilemu, osvrnut ćemo se na vjerovatno jedino kvalitetnije teorijsko obrazlaganje uskraćivanja mogućnosti korištenja predmetnog veto mehanizma predstavnicima grupe „Ostalih“, a to je osvrt koji nudi autor Goran Marković.73 Smatramo da je moguće u njegovim radovima prepoznati dva argumenta: a) „Ostali“ nemaju društveno-politički značaj kao i konstitutivni narodi; te b) „Ostali“ ne mogu definisati svoje vitalne interese, s obzirom na svoju heterogenost. Bitno je primijetiti da se radi o sasvim različitim argumentima. Prvi argument je real-političke prirode, te ukazuje na trenutni društveni položaj i percepciju ove grupe,74 odnosno činjenicu da „oni nemaju svoju političku elitu koja bi zahtijevala promjenu njihovog ustavnopravnog i političkog položaja i koja bi mogla dovesti u pitanje funkcionisanje političkih institucija države ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni“.75 To konačno znači da se „njihova politička „težina“ smatra tako malom da je dozvoljeno da budu diskriminirani a da nacionalne političke elite to ne prepoznaju kao problem i prijetnju vlasitom legitimitetu“.76 Drugi argument je konceptualne prirode. Tu se ističe da „Ostali“ nemaju svoje političke predstavnike, da ne predstavljaju politički oblikovanu naciju,77 da su heterogenija grupa od konstitutivnih naroda–zbog čega nemaju, odnosno ne mogu imati vitalne 73 G. Marković, „Učešće „Ostalih“ u političkim institucijama u BiH“, u D. Abazović et al. (ur.): Mjesto i uloga „Ostalih“ u Ustavu Bosne i Hercegovine i budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu/Institut za društvena istraživanja, Sarajevo 2010, 118, 123; G. Marković, „Ustavnopravni položaj „Ostalih“ u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu, 1/2011; G. Marković (2012), 359; G. Marković, „Ko su Ostali ili nekonstitutivni?“, u D. Banović (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH, Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo 2013; G. Marković, „Da li Ostali treba da budu predstavljeni u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine?“, u D. Banović (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH, Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo 2013. 74 G. Marković (2012), 357. 75 G. Marković (2010), 123. 76 G. Marković (2013 a), 13. 77 G. Marković (2013 b), 22. 629 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA nacionalne interese–tj. da „nemaju nijednu vezivnu tačku osim što ne pripadaju nijednom konstitutivnom narodu“.78 Činjenici hetergenosti Marković posvećuje naročitu pažnju ističući da se interesi različitih skupina (priznatih i nepriznatih nacionalnih manjina, etnički neopredjeljenih) „razlikuju ili se potencijalno mogu razlikovati“, te da zbog toga „nekolicina delegata u Domu naroda ne može jedinstveno nastupati u smislu zaštite vitalnog interesa nacionalnih manjina, pošto se može dogoditi da više nacionalnih manjina ima različite vitalne interese“.79 Tvrdnje s obzirom na političku poziciju „Ostalih“ u velikoj su mjeri tačne. Štaviše, to bi mogao biti dio pragmatično-političkog argumenta protiv proširenja ovog veto mehanizma na „Ostale“, uz tvrdnju da proliferacija veto mehanizama samo može voditi daljoj stabilizaciji zakonodavnog statusa quo, što u trenutnim političkim okolnostima nipošto nije poželjno.80 Ali jasno je da ove vrste argumenata nemaju težinu u ovoj raspravi, kako zbog fluidnosti kriterija političke moći/značaja, ukoliko to zaista i jeste, ali i zbog činjenice da ne može predstavljati argument protiv dodjeljivanja prava81 grupi ukoliko ga ona zaista treba da uživa, što je uostalom i lekcija iz presude Sejdić/Finci. Iz tog razloga drugi Markovićev argument, onaj konceptualne prirode, mnogo je važniji, jer ukoliko je tačan čini tvrdnju o vitalnim interesima „Ostalih“ besmislenom, te za praktičnu posljedicu ima to da je veto koji je npr. dodjeljen „Ostalima“ u Kantonu Sarajevo, odnosno Gradskom vijeću Grada Sarajeva, konceptualno neupotrebljiv, i pored činjenice da je za njegovo donošenje postojala politička volja, odnosno puni politički konsenzus. Međutim, bliža analiza konceptualnog argumenta, čini nam se, ukazuje da se isti lako može svesti na reductio ad apsurdum. Naime, argumenti usmjereni protiv „Ostalih“, barem u kontekstu veto mehanizama, primjenjivi su i na same konstitutivne narode. Zaista, Markovićeve tvrdnje su uvjerljive u onoj mjeri u kojoj je prihvatljivo njegovo esencijalističko shvatanje konstitutivnih naroda, koje gotovo da sugeriše kolektivnu agenciju. Međutim, takvo shvatanje stoji na veoma klimavoj empirijskoj podlozi. 78 G. Marković (2013 a), 13. G. Marković (2011), 37. 80 N. Kulenović (2012 b), 196-199. 81 S tim u vezi značajan je stav Ustavnog suda BiH da je „pravo na zaštitu vitalnih interesa pravo koje ima političku prirodu“. S tim u vezi: Odluka o dopustivosti Ustavnog suda BiH, br. AP-2821/09, od 26.03.2010., para. 31. 79 630 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ukoliko se ograničimo samo na korištenje „etničkog veta“ u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH za period od posljednje dvije godine, odnosno šest slučajeva,82 vidjet ćemo da se ni jednom nije koristio jednoglasno, već preglasavanjem unutar Kluba delegata Bošnjačkog naroda. Monolitnost etničke skupine, njihova homogenost, te „vitalnost“ navodnih interesa, koja bi valjda barem onima u istoj skupini trebala biti očita, nekompatibilni su sa ovom vrstom dubokog teorijskog neslaganja o tome da li nešto jeste ili nije nacionalni interes od vitalnog značaja. Iz gornje analize bi se moglo zaključiti ili da Bošnjaci nisu narod, jer nisu dovoljno homogeni (ukoliko je korištenje veta test za ocjenu homogenosti), ili da nemaju vitalnih nacionalnih interesa, ili da te interese iz nekog razloga ne mogu otkriti, ili da je u pitanju nešto trivijalnije. Već duže vremena ne postoji niko na političkoj ili akademskoj sceni ko bi tvrdio da Bošnjaci nisu narod, ili da oni nemaju svoje vitalne interese, ili da oni koriste neku očito manjkavu metodu saznavanja svojih vitalnih interesa, za razliku od drugih naroda. Ova misterija nestaje kada shvatimo da se ovdje ne radi o epistemološkom problemu izvođenja vitalnih interesa iz moralnog vakuma korištenjem kolektivnog nacionalnog uma kojim može upravljati tek pet osoba delegiranih u jedan dom parlamenta, već o političkom problemu nestabilne/nepostojeće koalicije, te gdje je korištenje veta uvijek politički čin (koliko god to demitologizirajuće zvučalo). Ukoliko konstantno preglasavanje o vitalnim nacionalnim interesima unutar iste grupacije nije konceptualni problem za konstitutivne narode, a niko nikada nije tvrdio da jeste, onda bi se uvjerljivo moralo objasniti zašto bi to bio problem za „Ostale“. (Naravno, ovdje se tek pretpostavlja da bi unutar te grupe bilo preglasavanja, što naravno ne mora biti tačno). Tome treba dodati i činjenicu da ni sam Lijphart ne vidi nikakav konceptualni problem u tome da se manjinski/međusobni veto da bilo kojoj grupi iznad određenog praga zastupljenosti u zakonodavnom domu.83 Nakon konceptualnog argumenta, vrijedi se na trenutak osvrnuti se i na normativne argumente unutar političke teorije. Will Kymlicka je mišljenja da su veto mehanizmi „gotovo suštinski“, tamo gdje se grupno predstavljanje 82 U odnosu na odluku o smjeni ministara u Vijeću ministara BiH, odnosno korištenje veta na zakone o državljanstvu, prebivalištu, jedinstvenom matičnom broju, javnim nabavkama, te skubu interesa, o čemu se Ustavni sud BiH još nije izjasnio u trenutku pisanja ovog teksta. Ovo, naravno, nisu jedini slučajevi preglasavanja, niti je to fenomen koji se veže samo za bošnjački klub. Moglo bi se tvrditi, imajući u vidu esencijalistička objašnjenja vitalnog interesa, da biti „suzdržan“ kod glasanja o vitalnom nacionalnom interesu (a što je često slučaj) također ima naročiti, ako ništa drugo, moralni značaj koji se teško može objasniti po ovakvom shvatanju veto mehanizma. 83 A. Lijphart (2008), 69-70. 631 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA temelji na zahtjevima za samo-organizovanjem, ali da je složenije pitanje da li se takav veto treba dati bilo kojoj grupi čije se predstavljanje temelji na nekoj nepogodnosti,84 npr. da se zakonodavcima koji su žene osigurava takav veto nad pitanjima koja se tiču reproduktivnih prava, a za što Iris Marion Young sugeriše da je nužna posljedica građanske diferencijacije za koju se zalaže.85 Brian Barry uvjerljivo kritikuje poziciju Youngove, u odnosu na primjere koje daje. Tako ističe da za „ugnjetavane ili osobe u nepovoljnom položaju“ veto mehanizam uopće nije način da se dovedu u položaj da zahtjevaju afirmativne mjere za poboljšanje svoje pozicije, s obzirom da veto u najboljem slučaju samo može zaustaviti promjene koje smatraju nepovoljnim. S obzirom na veto u odnosu na pitanja „koja se direktno tiču“ određene grupe, Barry ističe da je teško, ili pak nije moguće, identifikovati pitanja koja se tiču samo jedne grupe, a ne i šire zajednice, zbog čega bi se samo toj grupi trebao dati veto ili privilegovan položaj u odnosu na ta pitanja.86 Iz ovoga se vidi da ni u političkoj teoriji nema jasnih stanovišta o tome da li je institucionalizacija veto mehanizma poželjna stvar. Ali ono što je sasvim jasno jeste da ukoliko se takvi argumenti mogu usmjeriti na „Ostale“, u istoj mjeri su primjenjivi i na tzv. konstitutivne narode. Bez obzira kakav je odgovor na pitanje da li „Ostali“ sociološki predstavljaju „četvrtu zajednicu“, odnosno da li su ideje o njihovoj političkoj koheziji uvjerljive, ne postoji konceptualni problem da se lista vitalnih interesa određena za tri grupe, ne proširi i na četvrtu. U onoj mjeri u kojoj postoji problem demarkacije tih interesa, to je problem i za konstitutivne narode.87 Ključni problem za „Ostale“ nije u definisanju liste njihovih vitalnih interesa, već u načinu na koji će sudovi eventualno meritorno odlučivati o povredi tih interesa. Kao što je istaknuto u kontekstu konstitutivnih naroda, test koji se koristi jeste onaj kolektivne jednakosti. Pitanje o kojem se do sada nije raspravljalo, pa ni prilikom usvajanja amandmana na Ustav Kantona Sarajevo, jeste koji se test treba primjenjivati u odnosu na ovu četvrtu grupu? Dok se ne riješi taj problem neće se moći 84 W. Kymlicka, Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights, Calderon Press, Oxford 1995, 229. 85 I. M. Young, Justice and the Politics of Difference, Princeton University Press, Princeton 1990, 184. 86 B. Barry, Culture and Equality: An Egalitarian Critique of Multiculturalism, Polity Press, Cambridge 2001, 301-305. Također: D. Miller, Justice for Earthlings: Essays in Political Philosophy, Cambridge University Press, Cambridge 2013, 112. 87 A. Ždralović, „Da li Ostali mogu imati pravo na vitalni nacionalni interes?“, u D. Banović (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH, Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo 2013, 20. 632 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ odgovoriti ni na pitanje da li „Ostali“ također trebaju uživati ovaj veto. To, međutim, nije više pitanje sadržine vitalnog interesa. LITERATURA Ademović, Nedim i Marko, Joseph i Marković, Goran (2012). Ustavno pravo Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung. Ademović, Nedim (2007). Konstitutivnost naroda i ustavni amandmani: viza za prošlost. Preuzeto 15. jula 2013. sa http://www.pulsdemokratije.ba/index.php?&l=bs&id=330. Barry, Brian (2001). Culture and Equality: An Egalitarian Critique of Multiculturalism. Cambridge: Polity Press. Bieber, Florian (2005). The Challenge of Institutionalizing Ethnicity in the Western Balkans: Managing Change in Deeply Divided Societies, European Yearbook of Minority Issues, vol. 3, br. 2003/4, 89-107. Bieber, Florian i Keil, Sören (2009). Power-Sharing Revisited—Lessons learned in the Balkans?, Review of Central and East European Law, vol. 34, br. 4, 337-360. Bieber, Florian (2013). Power Sharing and Democracy in Southeast Europe, Taiwan Journal of Democracy, posebno izdanje, 129-148. OHR (1999, 6. jula). Decision Adding Fundamental Interest Clause and the Posision of Deputy Head of Municipality to the Mostar City Municipalities Statutes. Preuzeto 20. juna 2013. sa http://www.ohr.int/decisions/mohncantdec/default.asp?content_id=109. Dmičić, Mile (2005). Zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u ustavnosudskom poretku, Pravni savjetnik, vol. V, br. 11-12, 19-26. Ibrahimagić, Omer (2009, 2. novembar). Ustavna kategorija koja se neustavno primjenjuje, Oslobođenje, 11. Ivančević, Velimir (1983). Institucije upravnog prava: Knjiga I. Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu. 633 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Lijphart, Arendt (2002). The Wave of Power-Sharing Democracy, u Reynolds, Andrew (ur.): The Architecture of Democracy: Constitutional Design, Conflict Management, and Democracy. 37-54. Oxford: Oxford University Press. Lijphart, Arendt (2008). Thinking About Democracy: Power sharing and majority rule in theory and practice. London/New York: Routledge. Linder, Wolf (2010). Swiss Democracy: Possible Solutions to Conflict in Multicultural Societies. New York/Hampshire: Palgrave Macmillan. Đorđević, Jovan (1982). Ustavno pravo. Beograd: Savremena administracija. Haverić, Tarik (2006). Ethnos i demokratija. Sarajevo: Rebic. Kulenović, Nedim (2012a). Pravna priroda i način ostvarivanja vitalnog nacionalnog interesa – magistarski rad. Sarajevo: Pravni fakultet u Sarajevu. Kulenović, Nedim (2012b). Skupština Brčko Distrikta BiH: parlament ili općinsko vijeće? u Banović, Damir i Gavrić, Saša (ur.): Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini. 164-215. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar/Friedrich Ebert Stiftung. Kulenović, Nedim (2013a), „(Ne)konzistentnost „diferenciranog građanstva“ u Preporukama za promjenu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine“, Sveske za javno pravo, 13/2013, 67-71. Kulenović, Nedim (2013b). Krinovi, krune, šahovska polja od vitalnog nacionalnog interesa, Puls demokratije, Zbornik tekstova, br. 2, 10-14. Kymlicka, Will (1995). Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights. Oxford: Calderon Press. Kožul, Franjo (1983). Zajedništvo i federalizam u koncepciji južnoslavenskih komunista, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 209-232. Marić, Ivana (ur.) (2009). Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje – komparativna rješenja – prijedlozi. Sarajevo: Fondacija Konrad Adenauer. 634 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Mijanović, Gašo (1971). Ustavne promjene u SR Bosni i Hercegovini, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 4, 392-404. Mijanović, Gašo (1983). Specifičnosti ustavnog uređenja S.R. Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Pravni fakultet u Sarajevu. Mijanović, Gašo (1984). Neka pitanja međusobnih odnosa društvenopolitičkih zajednica, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. XXXII, 71-87. Miller, David (2013). Justice for Earthlings: Essays in Political Philosophy. Cambridge: Cambridge University Press. Marković, Goran (2009). Demokratija i Ustav Bosne i Hercegovine. Preuzeto 12. avgusta 2013. sa http://www.scribd.com/doc/52398159/DEPOLITIZACIJA-Studija-oneposrednoj-demokratiji-i-radni%C4%8Dkoj-participaciji-sa-prijedlozimaamandmana-na-Ustav Marković, Goran (2010). Učešće „Ostalih“ u političkim institucijama u BiH, u Abazović, Dino i dr. (ur.): Mjesto i uloga „Ostalih“ u Ustavu Bosne i Hercegovine i budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu. 113124. Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu/Institut za društvena istraživanja. Marković, Goran (2011). Ustavnopravni položaj „Ostalih“ u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu, br. 1, 20-44. Marković, Goran (2012). Bosanskohercegovački Sarajevo/Beograd: University Press/Službeni glasnik. federalizam. Marković, Goran (2013a). Ko su Ostali ili nekonstitutivni?, u Banović, Damir (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH. 12-14. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar. Marković, Goran (2013b). Da li Ostali treba da budu predstavljeni u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine?, u Banović, Damir (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH. 21-23. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar. 635 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Mikeš, Miroslav (2006). Vitalni nacionalni interes: upotreba i zloupotreba, Pravna riječ: Časopis za pravnu teoriju i praksu, br. III/7, 103-132. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98-III, od 30. i 1.07.2000. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-2/04, od 28.05.2004. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-8/04, od 25.06.2004. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-10/05, od 22.07.2005. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-7/06, od 31.03.2006. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/08, od 08.07.2008. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-13/09, od 12.03.2010. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP-2821/09, od 26.03.2010. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-1/11, od 13.07.2012. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-12/12, od 24.08.2012. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-28/04, od 03.11.2004. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-15/08, od 23.07.2008. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-15/05, od 31.05.2005. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-29/05, od 17.01.2005. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-13/08, od 10.06.2008. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-13/04, od 31.05.2005. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-30/04, od 14.12.2004. Odluka Vijeća u FBiH u predmetu U-11/06, od 19.07.2006. Rješenje Vijeća u RS u predmetu UV-1/05, od 10.05.2005. 636 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-3/09, od 26.01.2010. Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-1/09, od 27.05.2009. Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-5/10, od 07.10.2010. Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-6/10, od 10.12.2010. Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-3/08, od 01.12.2008. Odluka Vijeća u RS u predmetu UV-4/10, od 20.04.2010. Pobrić, Nurko (2005). Etnokratski i pravnodržavni elementi u ustavnom sistemu BiH: Da li bosanskohercegovački model odgovara standardu pravne države?, Pravna misao, br. 9-10, 37-42. Sahadžić, Maja (2012). „Veto mehanizmi“ u parlamentima na državnoj i entitetskoj razini u BiH, u Gavrić, Saša i Banović, Damir (ur.): Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini. 293-320. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar/Friedrich Ebert Stiftung. Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 27996/06 i 34836/06, od 22. 12. 2009. Stojanović, Nenad (2007). Konsocijacija – Švajcarska i Bosna i Hercegovina, Pregled – Časopis za društvena pitanja, vol. 85, br. 3-4, 63-87. Stojanović, Nenad (2008). How to solve the dilemma of power sharing? Formal and informal patterns of representation in the Swiss multilingual cantons, Representation, vol. 44, br. 3, 239–253. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (prečišćeni tekst). Dostupno na: http://www.skupstinabd.ba/statut/b/Statut%20Brcko%20distrikta%20BiH%2 0-%20precisceni%20tekst%202-10%20B.pdf; Statut Grada Sarajeva. Dostupno http://www.sarajevo.ba/ba/files/statut%20grada%20sarajeva.pdf. na: Šarčević, Edin (2010). Ustav iz nužde: Konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Rebic. 637 �Nedim Kulenović: ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Šarčević, Edin (2012). Projekcija Ustava BiH. Dostupno na: http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Projekcija_Ustava_ BiH.pdf Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju, presuda Pretresnog vijeća, IT-00-39. Trnka, Kasim (2000). Konstitutivnost naroda. Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Trnka, Kasim i Miličević, Neđo i Dmičić, Mile i Simović, Miodrag (2004). Ustav Federacije Bosne i Hercegovine / Ustav Republike Srpske / Evropska povelja o lokalnoj samoupravi: komentar. Sarajevo: Centar za promociju civilnog društva. The Opinion on the constitutional situation in Bosnia and Herzegovina and the powers of the High Representative (document CDL-AD(2005)004 of 11 March 2005) Uporedni pregled republičkih i pokrajinskih ustava 1974. Beograd: Institut za uporedno pravo. Ustav Bosne i Hercegovine. Dostupno na: http://www.skupstinabd.ba/zakoni/ Ustav/ustav-b.pdf Ustav Republike Srpske. Dostupno na: http://skupstinabd.ba/ustavi/rs/Ustav_bosanski.pdf Ustav FBiH. Dostupno na: http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/index.php# Ustav SFRJ iz 1974. Dostupno na: http://hr.wikisource.org/wiki/Ustav_Socijalisti%C4%8Dke_Federativne_Rep ublike_Jugoslavije_%281974.%29 Young, Iris Morion (1990). Justice and the Politics of Difference. Princeton University Press. 638 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Zgodić, Esad (2000). Titova nacionalna politika: temeljni pojmovi, načela i vrijednosti. Sarajevo: Kantonalni odbor SDP-a. Ždralović, Amila (2013). Da li Ostali mogu imati pravo na vitalni nacionalni interes?, u Banović, Damir (ur.): (Ne)budi ovca: o etničkoj diskriminaciji u BiH. 19-20. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar 639 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3084 Title A name given to the resource ULOGA SUDOVA/VIJEĆA U ODREĐENJU SADRŽAJA POJMA VITALNOG INTERESA NARODA Author Author KULENOVIĆ, Nedim Abstract A summary of the resource. U radu se razmatra uloga Ustavnog suda BiH, odnosno vijeća za zaštitu vitalnog interesa entiteta, u određenju sadržaja pojma vitalnog interesa konstitutivnih naroda. Vrši se i teorijsko pozicioniranje predmetnog veto mehanizma u široj taksonomiji, kao i kraći historijski pregled mogućih institucionalnih preteča ovog instituta. Komparativnim pregledom različitih pokušaja kodifikacije predmetnog instituta, ističe se mogući minimalni sadržaj pojma vitalnog interesa. Razmatra se i kompleksno pitanje mogućnosti proširivanja korištenja ovog veto mehanizma i na tzv. „Ostale“. U vezi s tim zaključuje se da ne postoji konceptualni problem da se lista vitalnih interesa određena za konstitutivne narode, ne proširi i na „Ostale“, već da se problem uočava u načinu na koji će sudovi eventualno meritorno odlučivati o povredi tih interesa. Ključne riječi: Ustavni sud BiH, vijeća za zaštitu vitalnog interesa, sadržaj vitalnog interesa, „Ostali“ Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)