316 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a7436e7186c795919a526c32fb7ee332.docx 7fede6cf792ec226c9743475da77374a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b3cdac78dc7da12c78bd493ffe5dccdf.pdf 1271e8e0fe98b01d484c414a835856a0 PDF Text Text Izvorni naučni rad Dr. sc. Udžejna Habul, vanredni profesor Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka ODGOVORNOST DRŢAVE ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA DJECE Saţetak: Autorica u radu analizira ureĎenje socijalno-ekonomskih prava djeteta normiranih u konvencijskom i domaćem pravu i otvara pitanje ko će ih i kako realizirati kada nadležni državni organi ne stvaraju pretpostavke za materijalnu i socijalnu sigurnost porodice s djecom. Ovo posebno što socioekonomske prilike roditelja, njihov radnopravni status, regionalne, statusne i druge okolnosti na strani roditelja djeteta determiniraju položaj djece, mogućnosti realizacije njihovih prava i odgovornost roditelja prema djeci. U tom kontekstu, u radu je naglašena potreba za drugačijim definiranjem mehanizama zaštite djece koji će djelotvornije doprinijeti ostvarivanju socijalnih prava djeteta, smanjenju siromaštva djece u Bosni i Hercegovini i osiguranju zajedničkih ciljeva zemalja EU u pogledu dječjeg siromaštva. Slijedom navedenog, cilj ovog rada je da se ukaže na propuste u zaštiti socijalnoekonomskih prava djeteta koji su rezultat nedosljedne i nepravilne primjene postojećih zakonskih odredaba, ali i rezultat nepoštivanja prava djeteta garantiranih u meĎunarodnopravnim dokumentima koje Bosna i Hercegovina potpisuje i ratificira. Ključne riječi: siromaštvo, socijalno-ekonomska prava djece, odgovornost roditelja, odgovornost države 1. Uvod Socio-ekonomske prilike roditelja i njihov radnopravni status determiniraju položaj djece i mogućnosti realizacije njihovih prava, a posebno prava na životni standard primjeren potrebama djeteta. Ključni problem je postojanje siromaštva i njegovo daljnje povećavanje koje snažno utiče ne nepoštivanje prava djece. Istraživanja u BiH pokazuju da shodno socioekonomskim indikatorima, navedenim u narednim tabelama, više od polovine stanovništva u BiH je izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. U okviru navedenog broja, gotovo trećina stanovništva je izložena riziku siromaštva. 73 �Tabela 1: Relativno siromaštvo u BiH, 2011. BiH FBiH RS BD Siromašna domaćinstva 177.277 104.053 70.574 2.651 Siromašni pojedinci 566.025 349.756 206.535 9.734 Stopa siromaštva: domaćinstava 17,2 16,0 19,6 12,2 Stopa siromaštva: pojedinci 17,9 17,1 19,5 14,7 Jaz siromaštva domaćinstva 25,2 26,6 23,3 20,8 Kvintilni omjer S80/S20 4,9 5,2 4,4 4,4 Izvor: BHAS (2013) Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini, 2011, (konačni podaci), prvo izdanje br. 1, 21.2.2013., Sarajevo: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine1 Tabela 2: Broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH Procenat Broj lica stanovništva 1. Izloženi riziku siromaštva 1.514.576 32,4% 2. Sa teškom materijalnom uskraćenošću, ali 891.614 19,1% koja nisu u opasnosti od siromaštva 3. Sa vrlo niskim intenzitetom rada, ali koja nisu u stanju teške materijalne 305.641 6,5% uskraćenosti niti u domaćinstvu sa niskim intenzitetom rada Izloženi riziku siromaštva i socijalne isključenosti 2,711,831 58% (AROPE) Izvor: Cojocaru i Ruggeri Laderchi (2013) Tabela 6.10. Napomena: Red br. 2 je izračunat na osnovu podataka iz Tabele 12 Dodatno i pored zakonima utvrĎenih prava, veliki broj kategorija djece u BiH socijalno-ekonomska prava ne ostvaruje ili njihovo ostvarivanje zavisi od različitih faktora. Mjesto prebivališta djeteta jedan je u nizu bitnih faktora, jer od toga gdje dijete živi, zavisit će i ostvarivanje ovih prava. Niski iznosi naknada i neredovne isplate, još više doprinose neostvarivanju prava. Tako, djeca u BiH predstavljaju jednu od najugroženijih grupa čija se prava krše kako kroz neimplementaciju postojećih propisa, tako i kroz nedonošenje novih, kojima bi se mijenjao odnos društva/države prema djeci općenito, a posebno prema djeci iz socijalno ugroženih porodica. U vezi sa ovim centralno pitanje ovog rada je: U kojoj mjeri je ostvarivanje propisanih prava tek spisak „državnih želja“ kako bi se ovaj segment prava djeteta uskladio sa zahtjevima istaknutim u 1 Preuzeto iz: Analiza nedostataka iz oblasti politika socijalne zaštite i inkluzije u BiH, Jačanje sistema socijalne zaštite i inkluzije djece u BiH, UNICEF, Sarajevo, novembar 2013., str. 12. 2 Gornji podaci su stavljeni u meĎunarodnu perspektivu u tabeli br. 1 koja pokazuje da je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH, mjeren indikatorom AROPE, daleko veći u BiH nego u većini drugih evropskih zemalja, ibid. str. 13. 74 �meĎunarodnim dokumentima, a u kojoj mjeri je na djelu nepravedna distribucija raspoloživih finansijskih sredstava za ostvarivanja socijalno-ekonomskih prava djeteta? 2. Pravni okvir zaštite socijalno-ekonomskih prava djeteta Oblast zaštite djece i porodica sa djecom u BiH je regulirana različitim propisima u oblasti porodičnog prava i socijalne zaštite i to na entitetskim nivoima, nivou distrikta Brčko i kantonalnim nivoima u entitetu FBiH. Na planu socijalno-ekonomskih prava Bosna i Hercegovina svojim Ustavom3 garantira da će zajedno sa entitetima jamčiti najveći nivo primjene meĎunarodnih dokumenata (samim tim i standarda u zaštiti socijalno-ekonomskih prava djece i porodica sa djecom) i potpisnica je Konvencije o pravima djeteta4, Evropske konvencije o ljudskim pravima5, Evropske socijalne povelje,6 te MeĎunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima 7. TakoĎer, aneks I na Ustav BiH obavezuje BiH da pored navedenih dokumenata na svojoj teritoriji primjenjuje i druge relevantne meĎunarodne dokumente, meĎu kojima su i oni koji se svim svojim sadržajima odnose samo na djecu. Ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava djeteta koja su, u najvećoj mjeri, regulirana Konvencijom o pravima djeteta i Evropskom socijalnom poveljom, BiH je osigurala ratificiranjem spomenutih dokumenata čime je preuzela odgovornost za ispunjenje sadržaja tih prava djeteta. Tako prema Konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvitku. Uslove života potrebne za dječiji razvitak dužni su osigurati roditelji ili drugi odgovorni za dijete u okviru svojih sposobnosti, finansijskih mogućnosti. Države potpisnice u skladu s nacionalnim uslovima i u okviru svojih sredstava, preduzet će odgovarajuće mjere da pomognu roditeljima i drugima odgovornim za dijete u ostvarivanju ovog prava, pa će u slučaju potrebe dati materijalnu pomoć i pomagati programe, naročito one koji se tiču prehrane, odijevanja i stanovanja (čl.27.st.1.2.3 Konvencije o pravima djeteta). Prema Evropskoj socijalnoj povelji, porodica ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu (čl.16) a posebno djeca i mladi imaju pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu (čl.17) iz čega proizlazi da su djeci garantirana prava na odgovarajući životni standard i pravo na socijalnu zaštitu. 3 Član II st. 1 Ustava BiH: „Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĎunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda“. 4 UN Konvencija o pravima djeteta, 1989., u: Ljudska prava, Human Rights, Odabrani meĎunarodni dokumenti, Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996. 5 Član II st. 2 Ustava BiH: „Prava i slobode predviĎeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“. 6 Evropska socijalna povelja (Revidirana) usvojena Odlukom PS BiH br. 206/08 od 17.VI 2008. 7 MeĎunarodni pakt o ekonomskih, socijalnim i kulturnim pravima (ICESOR) BiH je preuzela sukcesijom od 1.IX 1993. („Sl. list RBiH“ 25/93) i ima snagu ustavne odredbe u Ustavu BiH. 75 �Što se tiče odredaba nacionalnog zakonodavstva, ostvarivanje prava djeteta na životni standard primjeren njegovim potrebama regulirano je propisima porodičnog zakonodavstva-tri porodična zakona u BiH (kroz pravo na izdržavanje djeteta, pravo djeteta na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti) koja su, iako su prevashodno obaveze roditelja, dodatno osigurana obavezivanjem nadležnih organa na preduzimanje mjera radi zaštite ličnih prava i interesa djeteta, čime država preuzima dio odgovornosti i obaveza i tako postaje odgovorna za ispunjenje sadržaja prava djeteta na životni standard primjeren potrebama. Dalje, ovo pravo je ureĎeno propisima u oblasti socijalne, dječje i porodične zaštite - tri različita pristupa u regulaciji. U FBiH – Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rate i porodica sa djecom na osnovu kojeg su kantoni donijeli svoje zakone, a ostvarivanje i isplate iz oblasti zaštite porodice sa djecom ostvaruju se isključivo na kantonalnom nivou. U Republici Srpskoj, oblast zaštite porodice sa djecom regulirana je Zakonom o dječjoj zaštiti a u Distriktu Brčko Zakonom o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Statutom distrikta Brčko te Zakonom o dječijoj zaštiti. 2.1.Pregled prava porodica sa djecom u Bosni i Hercegovini Federacija Bosne i Hercegovine - Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom8 normira sljedeća prava: 1. Dodatak na djecu 2. Naknada, umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta 3. Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene-majke koja nije u radnom odnosu 4. Jednokratna pomoć za opremu novoroĎenog djeteta 5. Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majkedojilje 6. Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja 7. Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja 8. Stipendije i školarine Ďacima i studentima (čl.89) U FBiH svaki kanton je donio svoje zakone u oblasti socijalne zaštite od kojih tri kantona ne normiraju prava porodice sa djecom i nisu uopšte usaglašeni sa entitetskim zakonodavstvom u ovoj oblasti. Republika Srpska - Zakon o dječijoj zaštiti9 normira sljedeća prava: 1. Naknada plate za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva 2. Materinski dodatak 3. Pomoć za opremu novoroĎenčeta 4. Dodatak na djecu 8 Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom FBiH ("Sl. novine FBiH" br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09) 9 Zakona o dječijoj zaštiti RS („Sl. glasnik RS" 04/02,17/08,01/09) 76 �5. Zadovoljavanje razvojnih potreba djece 6. Vaspitno-obrazovni program pripreme djece za školu 7. Ostali programi pomoći (čl. 10). Brčko Distrikt BiH – Zakon o dječijoj zaštiti10: 1. Naknada plate za vrijeme porodiljskog ili produženog porodiljskog odsustva i odsustva sa rada zaposlenog roditelja i usvojioca radi njege djeteta 2. Majčinski dodatak 3. Pomoć za opremu novoroĎenčeta 4. Doplatak za djecu (čl.8) Pored navedenih prava iz oblasti zaštite porodica sa djecom, zakonima u BiH garantiraju se i druga prava i oblici socijalne zaštite za djecu koja imaju status korisnika socijalne zaštite (novčane i druge materijalne pomoći, savjetodavni rad – usluge socijalnog i drugog stručnog rada, smještaj u ustanove socijalne zaštite, pomoć u dnevnom zbrinjavanju i slično). 2.2. Strateški/razvojni dokumenti Pored odredaba konvencijskog i nacionalnog prava u oblasti zaštite djece, posebnu pažnju izazivaju i strateški dokumenti kojima se odreĎuju prioritetne državne aktivnosti na putu ka pridruživanju Evropskoj uniji, od kojih izdvajamo: Strategija razvoja Bosne i Hercegovine (2010.-2014.), Akcioni plan za djecu Bosne i Hercegovine (2011.-2014.), Politika za unapreĎenje ishrane djece u FBiH, Srateški plan za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u FBiH (2013.2017.), Politika za unapreĎenje ranog rasta i razvoja djece u Republici Srpskoj za period od 2011.-2016.,Strategija za unapreĎenje socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja u Republici Srpskoj za period 2009.-2014., Dokument politike zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH (2006.-2016.), Strategija socijalne uključenosti, Smjernice za prepoznavanje socijalno isključenih kategorija djece u BiH, Indikatori za praćenje prava djeteta. Svi oni su dobrim dijelom fokusirani i na segment socijalne zaštite, smanjenja siromaštva, socijalnu koheziju i zaštitu porodice sa djecom. Ukazivanjem na ove ciljeve doprinosi se sistemskom rješavanju svih pitanja vezanih za socijalnu zaštitu djece i porodica sa djecom u BiH što je osobito vidljivo iz strategije socijalne uključenosti.11 3. Ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta „de lege lata“ Socijalno-ekonomska prava djece i njihova zaštita ureĎena je na entitetskim nivoima. Ni jedno pravo djeteta ili porodice sa djecom nije pod državnom 10 Zakon o dječijoj zaštiti BD BiH („Sl. glasnik BD BiH“ br. 1/03, 4/04, 21/05, 19/07, 2/08, 51/11 i 03/15). 11 U tom smislu u BiH su utvrĎeni opšti indikatori socijalne uključenosti koji predstavljaju osnovni okvir za odreĎivanje sektorskih indikatora kojima se može mjeriti socijalna isključenost djece i njihovih porodica. Šest osnovnih ciljeva strategije socijalnog uključivanja, izmeĎu ostalog, odnose se i na poboljšanje položaja porodica sa djecom, poboljšanje obrazovanja, socijalnu politiku u funkciji zapošljavanja i drugi. 77 �jurisdikcijom. Istina, sva navedena prava upućuju na posebnu zaštitu djece i porodice, i to je očigledno kroz vrlo naglašenu zajedničku roditeljsku odgovornost, ali i kroz društvenu participaciju u podizanju djeteta. Ali, kako je ostvarivanje ovih prava uslovljeno odnosom roditelja prema djeci i odnosom države i državnih institucija prema roditeljima, postavlja se pitanje, kako će se ona ostvariti u uslovima kada roditelji, ne svojom krivnjom (zbog nezaposlenosti), ne mogu doprinositi njihovoj realizaciji. Ostvarivanje ovih prava uslovljeno je ekonomskim resursima, pa je u kontekstu BiH, njihovo zakonsko normiranje „tek spisak odreĎenih moralnih ili socijalnih ciljeva“ koje je država regulirala, ne vodeći računa o njihovom obimu i načinu ostvarivanja. Drugim riječima, ta prava su aproksimativno i nerealno propisana, ona ne sadrže precizno utvrĎene obaveze odreĎenih subjekata-pojedinaca, institucija, državnih organa te u praksi bilježimo sljedeće probleme. Propisi vezani za implementaciju Zakona FBiH se donose na nivou kantona tako da kantoni donose svoje zakone kojima se, uz prava regulirana u entitetskom zakonu, reguliraju i dodatna prava. Kantoni, dakle, imaju mogućnost da prošire obim već postojećih prava, ali zbog nepovoljne finansijske situacije, najčešće se smanjuje njihov obim pa u konačnici imamo različit obuhvat predviĎenih prava, neostvarivanje pojedinih prava ili različite visine naknada, što najbolje pokazuje zakonima normirani dodatak na djecu. Ovo pravo djeca ne uživaju u tri od deset kantona u FBiH, jer nisu planirana u kantonalnim budžetima. U Kantonu Sarajevo ovaj dodatak u 2014. godini iznosio je 33 KM, a uvećani 49,50 KM.12 PoreĎenja radi, u Tuzlanskom kantonu, taj dodatak je iznosio 20 KM a za porodice sa više od troje djece iznosi 40 KM po djetetu.13 U drugom entitetu, 35 KM za dvoje djece, 70 KM za troje i 90 KM za četvoro i više djece.14 U Distriktu Brčko je 80 KM po djetetu.15 Ovakvom praksom stiče se utisak da su odluke o visini dodatka za djecu, zapravo vrlo arbitrarne, da ne zadovoljavaju zahtjeve standarda „najbolji interes djeteta“ i da normiranje ovog prava za dijete ne doprinosi materijalnoj sigurnosti djeteta. Slična situacija je i u kontekstu prava na naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva u BiH. Ovo pravo proizlazi iz svih relevantnih propisa, ali je njegovo ostvarivanje potpuno različito i upućuje na potpunu nejednakost žena i djece u BiH. U okviru ovog prava izgubila se razlika izmeĎu onog što je pravedno i onog što je humano. Visina naknade umjesto plaće ženi-majci u vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta koja nije u radnom odnosu, niža je od naknade za majku koja je u radnom odnosu. Tako npr. u Sarajevskom kantonu ova novčana naknada za ženu koja ne radi ili je na redovnom školovanju iznosi 180 KM mjesečno, a za ženu koja je u radnom odnosu 360 KM.16 12 Naredba o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom čl. 4. („Sl. novine Kantona Sarajevo“, br. 27/14). 13 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Tuzlanskog kantona („Sl. novine Tuzlanskog kantona“ br.8/06, 11/09). 14 Zakon o dječijoj zaštiti RS (Sl. glasnik RS 04/02,17/08,01/09). 15 Zakon o dječijoj zaštiti BD (Sl. glasnik BD BiH br.1/03,19/07,2/08,51/11,3/15). 16 Supra note br.12. 78 �U BiH trenutno sa primjenjuje 15 zakona (11 u FBiH, 2 u RS, 2 u BD) i bezbroj podzakonskih akata u oba entiteta i Brčko distriktu kojima je normirano ostvarivanje socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom. Sudeći po broju propisa, doima se kao da je izgubljen osjećaj za pravdu i regulaciju realnih društvenih odnosa te da je kod nas, sve što se odnosi na porodicu i dijete postalo pravo porodice i djece, što je čini se, dovelo do „krize prava“. Državna regulacija je izgubila tradicionalni pravni značaj i neostvarivanje prava djece, prava porodica sa djecom postaje uobičajena praksa. 17 Prava iz ove oblasti ostvaruju se na općinskim nivoima-ovisno od budžeta općine i sprovode kroz općinske službe socijalne zaštite ili centre za socijalni rad. Kako su na ovim nivoima vlasti evidentne razlike u visini budžetskih sredstava koja se izdvajaju u ove svrhe, imamo i potpuno neujednačene pristupe u ostvarivanje socijalnih prava porodica sa djecom. Dodamo li ovome i činjenicu da se radi o vrlo niskim novčanim iznosima, onda je jasno da se ovakvom praksom ne može uticati na smanjenje siromaštva. Tome je doprinio i Dejtonski ustav kojim je omogućena ovakva praksa u ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava porodica sa djecom na različitim nivoima vlasti u BiH. Kako izmeĎu kantona u FBiH i općina u RS postoji razlika u geografskoj površini, visini resursa, mogućnosti sticanja prihoda, strukturi korisnika prava, to i ostvarivanje prava shodno potrebama korisnika i finansijskim mogućnostima lokalnih zajednica ne može biti isto. Geografska neravnopravnost korisnika očigledno je rezultat sistemski „ugraĎene“ nejednakosti u ostvarivanju socijalnih prava djece kojom se dovodi u pitanje i univerzalnost sistema socijalne zaštite. Prevazilaženje ovako proizvedene nejednakosti spada u domen državne odgovornosti. Uz sve navedeno, u kontekstu ostvarivanja spomenutih prava evidentni su i problemi u vezi sa nepostojanjem pretpostavki za realizaciju relevantnih odredaba Porodičnog zakona u FBiH. Naime, Zakonom predviĎena rješenja o uspješnom izvršavanju odluka o izdržavanju za djecu čiji roditelji iz objektivnih ili subjektivnih razloga ne doprinose izdržavanju djece sa kojima ne žive poslije razvoda braka ili prekida vanbračne zajednice života se ne izvršavaju. U praksi ne bilježimo da su centri za socijalni rad izvršili svoju obavezu osiguranja sredstava za izdržavanje djeteta iz budžetskih sredstava FBiH (nisu osnovani alimentacijski fondovi -čl.237 PZ FBiH), nema pokazatelja da centri prate i provjeravaju ispunjavanje obaveze izdržavanja djeteta (čl. 242. stav 2) ili da su u ime maloljetnog djeteta pokrenuli i vodili postupak za dosuĎenje ili povišenje izdržavanja protiv drugog roditelja, odnosno izvršni postupak ako roditelj ne traži izvršenje odluke o izdržavanju djeteta (čl. 239 stav 1. i 2.). Shodno ovome, ne da se socijalno-ekonomska prava djece ne ostvaruju18, nego centar za 17 Janjić-Komar M., Rasprava o principima porodičnog prava, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2013., str. 22 i 23. 18 U okviru internog istraživanja koliko drugi roditelj doprinosi izdržavanju djeteta (1 500 članova udruženja samohranih roditelja), rezultati su pokazali da drugi roditelj u izdržavanju doprinosi svega 15%, 10% roditelja samo povremeno, a ostalih 75% ne doprinosi izdržavanju djeteta. Razlozi se pripisuju problemima u primjeni zakona, posebno obezbjeĎenju prisilne naplate roditeljima koji ne izvršavaju obavezu plaćanja alimentacije. U ovim slučajevima, konstatovano je 79 �socijalni rad, kao organ koji štiti prava i interese djeteta, ne koristi ni zakonske mogućnosti kojima se ukazuje na važnost „potrebe zaštite djeteta“.19 Ista praksa se bilježi i u primjeni odredaba koje se odnose na izricanje mjera radi zaštite ličnih prava i interesa djeteta koje su u nadležnosti centara za socijalni rad. Država tako, samo normiranjem mjera, izvrši svoju obavezu, propisanu Konvencijom o pravima djeteta (čl. 18 stav 2), da roditeljima pruža odgovarajuću pomoć u obavljanju dužnosti odgoja djeteta, a centri ne pomažu roditeljima u prevazilaženju problema sreĎivanjem njihovih materijalnih prilika ili vršenjem nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja.20 Centri su praktično skloni korištenju drugih oblika zaštite koji u konačnici dovode do odvajanja roditelja od djece (smještaj u ustanovu socijalne zaštite ili eventualno smještaj u drugu porodicu). Ovakva praksa upućuje na očiglednu nemogućnost nadležnih organa da postupaju onako kako je, za dobrobit djeteta, zakonom predviĎeno, čime se dodatno krše prava djeteta. 4. Ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta „de lege ferenda“ Poučeni dosadašnjom praksom u ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava djeteta koja svjedoči konfuziju u oblasti socijalne zaštite, „geografsku“ neravnopravnost djece i kršenje prava djeteta garantiranih odredbama meĎunarodnopravnih i nacionalnih dokumenata, potreban je novi pristup u rješavanju ovih problema, odnosno „novi“ način ostvarivanja spomenutih prava djece. Novi način ostvarivanja podrazumijevao bi zadržavanje postojećeg sistema, ali sa identičnim zakonodavnim rješenjima, a ne različitim kao što su sada. Implementacija bi bila na nižim nivoima vlasti kroz centre za socijalni rad i tako ne bismo imali diskriminaciju djece niti po jednom osnovu. Postojali bi jednaki kriterijumi za definiranje uvjeta pod kojima bi djeca i porodice sa djecom ostvarivale socijalno-ekonomska prava a dosljedno bi se primjenjivali svi relevantni meĎunarodnopravni dokumenti koje je Bosna i Hercegovina potpisala, ratificirala i koje je obavezna ispoštovati. Takvom praksom država bi se socijalnim pravima borila protiv siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti. Finansiranje bi ostalo na entitetskim nivoima i nivou Brčko distrikta, s tim što bi se izdvojena sredstva osigurala ne samo budžetskim sredstvima, nego i kroz implementaciju mješovitog modela finansiranja socijalne zaštite. da vladine institucije najgrublje krše najbolji interes djeteta tako što ne utiču na realizaciju obaveze doprinosa za izdržavanje djeteta. Vidjeti prema: Specijalni izvještaj Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH-Djeca u konfliktnim razvodima, uz podršku Save the Children, Banja Luka, novembar 2013. godine. 19 U tom smislu, Traljić. N., Bubić, S., Roditeljsko i Starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008. str. 162-164 20 Ne primjenjuje se odredba kojom je propisano pravo na naknadu osobi za vršenje nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja, koja je u skladu sa obavezom iz člana 152.stav 6 PZ FBiH odreĎena od strane federalnog ministra rada i socijalne politike Pravilnikom o visini i načinu isplate opravdanih troškova i mjesečne naknade osobi koja vrši nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja (Sl. novine FBiH, br. 18/06) 80 �Zakonodavstvo u oblasti socijalne zaštite već sada u FBiH utvrĎuje mješoviti model i finansiranje socijalnog sektora. Na osnovu evropskih iskustava, Zakon ureĎuje da djelatnost socijalne zaštite obavlja, kako državni (ustanove socijalne zaštite) tako i nevladin sektor (humanitarne organizacije, udruženja graĎana, vjerske zajednice), široko otvarajući vrata i drugim nositeljima sistema socijalne zaštite (čl.4). Zakon taksativno navodi šest izvora finansiranja (iz budžeta entiteta, kantona i općina, ulaganja osnivača, osobnog učešća korisnika, legata, poklona i zavještanja te drugih izvora (čl.97). Zakon u RS ima naglašen centralistički sistem, budžetski model finansiranja ali i mogućnost da se pojedine socijalne usluge u mješovitom sistemu socijalne zaštite mogu finansirati donatorskim sredstvima, sredstvima pravnih i fizičkih lica i prilozima graĎana (čl.132). Iz navedenog slijedi da država ne mora biti ekskluzivni finansijer socijalno-ekonomskih prava djece i da mješoviti sistem omogućava da se prikupe i dodatna sredstva koja mogu biti na adekvatan način distribuirana. Istina, implementacija mješovitog sistema ne podrazumijeva samo dopunske izvore finansiranja, već i razvijanje volonterske prakse u ovom sektoru, veće uključivanje nevladinog sektora ali i promjenu mentaliteta ljudi. Takvom praksom stekle bi se veće mogućnosti za održivost mješovitog modela sistema socijalne zaštite, koji bi se mogao definirati kao koncept precizno utvrĎenog nivoa socijalne zaštite, prema precizno utvrĎenim korisnicima u konkretnoj društvenoj zajednici sa realno utvrĎenim izvorima finansiranja. Ovakav model bi „de lege ferenda“ omogućio prikupljanje dodatnih finansijskih sredstava koja bi se na adekvatniji način distribuirala. Obogatili bi se izvori finansiranja i tako doprinijelo istinskom ostvarivanju socijalno-ekonomskih prava djece i porodica sa djecom.21 MeĎutim, kako ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta nije samo predmet socijalne zaštite, već i predmet porodičnog prava, neophodno je osigurati ispunjavanje porodičnim zakonima preuzetih obaveza u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na izdržavanje djeteta onda kada zakonski obveznici izdržavanje nisu u mogućnosti podmirivati potrebe izdržavanja djeteta. S obzirom da socio-ekonomske prilike roditelja i njihov radno-pravni status22 determiniraju ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta, država mora, jer je to njena supsidijarna obaveza, preuzeti odgovornost za neispunjavanje preuzetih obaveza, odnosno nerealizaciju ciljeva ispravno postavljenih u Porodičnom zakonu FBiH. U vezi sa ovim, postavlja se pitanje kojim mjerama državne intervencije se suprotstaviti problemu neplaćanja izdržavanja za dijete i kako ga osigurati kada je 32,4% stanovnika u BiH izloženo riziku od siromaštva. Polazište za rješavanje navedenog problema 21 Vidjeti šire: Habul, U., Socijalna zaštite u Bosni i Hercegovini-tranzicija, zakonodavstvo, praksa, FPN Sarajevo, 2007., str.27-46. 22 Prema rezultatima istraživanja UNDP-a radna snaga u BiH ima sljedeće karakteristike: žive na granici siromaštva; imaju nesiguran posao ili rade u neformalnom sektoru; rade na skučenom tržištu rada sa vrlo malo stabilnosti u smislu daljeg razvoja; imaju male šanse za povećanje prihoda; vrlo su ranjivi na spoljnje i unutrašnje faktore kao što su privatizacija, gubitak lokalnog tržišta, gubitak interesa ulagača ili smanjenje inostrane pomoći. UNDP- BiH, Sistem ranog upozoravanja, Kvartalni izvještaji za 2009. godinu 81 �trebala bi biti Preporuka Vijeća Evrope (82)2 o formiranju državnih fondova za izdržavanje djece23 koja ima za cilj harmonizaciju propisa o izdržavanju djece u zemljama članicama EU i koja navodi zajedničke principe kojima bi se zemlje članice EU trebale rukovoditi prilikom osnivanja državnih fondova za izdržavanje djece. Na tragu tih principa su zakonodavna rješenja u FBiH, tako da je jedno od rješenja, zapravo, dosljedno provoĎenje važećih odredaba posvećenih zaštiti interesa djeteta kao povjerioca izdržavanja uz obavezu osnivanja fonda za izdržavanje djece.24 Osnivanje ovakvog fonda otvorilo bi mogućnosti preduzimanja različitih mjera zaštite porodice i djece koja bi kod djece stvorila osjećaj da država pokazuje interes i zanimanje za njih. MeĎu mjerama mogla bi se naći i mjera predujma za izdržavanje kojom bi država pokazala da na sebe preuzima odgovornost za ostvarivanje socijalnoekonomskih prava djeteta koja se temelje na odredbama porodičnog zakonodavstva.25 5. Zaključna razmatranja Zaštita prava porodice i djece, bilo da se temelji na odredbama zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite ili porodičnog prava, nalaže stvaranje realnih, mogućih pretpostavki za ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava djeteta. Ovo tim više, jer je trenutno ostvarivanje ograničeno ekonomskim prilikama kantona/općina u kojima porodica živi, vrlo restriktivnim imovinskim cenzusom za njihovo ostvarivanje, vrlo niskim iznosima, neredovnim isplatama i višemjesečnim kašnjenjima u isplati. Shodno važećim propisima, iako je vidljivo da je dijete titular socijalno-ekonomskih prava, kontekst u kojem dijete živi istinski dovodi u pitanje ostvarivanje prava djeteta. Sve su ovo razlozi radi kojih treba na drugačiji način prići regulaciji socijalno-ekonomskih prava djeteta i zaštiti porodice sa djecom. Treba redefinirati postojeći pravni okvir i u prvi plan istaći osiguranje finansijskih 23 „Poredbeni pravni sustavi, odnosno od nas bogatije države, poznaju državne fondove za uzdržavanje: roditelj-dužnik uplaćuje u fond, a država mjesečno isplaćuje djeci dosuĎen iznos za uzdržavanje. Tako na sebe preuzima naplatu, odnosno postupak ovrhe od roditelja koji ne živi sa djetetom...Svakako je riječ o sustavu koji zahtijeva početnu investiciju državnih sredstava, no takva bi investicija pridonijela smanjenju sukoba izmeĎu roditelja i povećanoj zaštiti egzistencijalnih interesa djece.“Korać, A., Obiteljsko-pravni aspekti nacionalne obiteljske politike, U: V. Puljiz, D. Bouillet (ur.), Nacionalna obiteljska politika, Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2003., str.183. 24 Vidjeti: čl. 235.-249. Porodičnog zakona FBiH (Službene novine FBiH, br.35/05, 41/05 i 31/14). Ovakva zakonodavna rješenja nameću i nužnost osnivanja posebnog alimentacionog fonda čija sredstva bi bila namijenjena samo za izdržavanje djece i koji bi bio odgovarajući mehanizam državne intervencije u cilju uspostavljanja redovnog i dovoljnog iznosa za izdržavanje djeteta od strane roditelja. To bi ujedno bio i primjer odgovornog odnosa države prema djeci u situacijama kada roditelji djeteta, izloženi rizicima siromaštva, nisu u mogućnosti ispuniti obavezu izdržavanja. Pretpostavke za ostvarivanje ovog prava mogle bi biti ureĎene dodatno i odgovarajućim podzakonskim aktima, shodno modelima zemalja EU, koji bi bio primjeren uvjetima u Bosni i Hercegovini. 25 Jenson, J., Redisigning the „Welfare Mix“ for Families: Policy Challenges, Discussion Paper F/30, Ottawa: Family Network, February 2003., str. 7-17. 82 �sredstava potrebnih za implementaciju zakona ali i mehanizme za utvrĎivanje odgovornosti onih koji svojim odnosom prema obavezama koje imaju u vezi sa ovim, prekrše ili uskrate neko od socijalno-ekonomskih prava djeteta. 83 �Dr. sc. Udžejna Habul, Associate Professor Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo THE RESPONSIBILITY OF THE STATE TO REDUCE CHILD POVERTY Summary: The author analyzes the regulation of socio-economic rights of the child as stipulated in the respective international human rights and domestic legislation. The discussion raises the questions of whom and how those rights will be implemented when the state authorities do not create preconditions for the material and social security of the family and when the socio-economic situation of the parents (including their employment status, regional and statutory characteristics) determine the status of children, ability to realize child’s right as well as responsibility of parents towards their children. In this context, the author emphasizes the need for a differentiated approach to available mechanisms for child protection which would more effectively contribute to the realization of social rights of the child, the reduction of child poverty in Bosnia and Herzegovina and ensuring the common goals of the EU countries in terms of child poverty. Keywords: poverty, socio-economic rights of children, parental responsibility, the responsibility of the state 84 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2989 Title A name given to the resource ODGOVORNOST DRŽAVE ZA SMANJENJE SIROMAŠTVA DJECE Author Author HABUL, Udžejna Abstract A summary of the resource. Autorica u radu analizira uređenje socijalno-ekonomskih prava djeteta normiranih u konvencijskom i domaćem pravu i otvara pitanje ko će ih i kako realizirati kada nadležni državni organi ne stvaraju pretpostavke za materijalnu i socijalnu sigurnost porodice s djecom. Ovo posebno što socio-ekonomske prilike roditelja, njihov radnopravni status, regionalne, statusne i druge okolnosti na strani roditelja djeteta determiniraju položaj djece, mogućnosti realizacije njihovih prava i odgovornost roditelja prema djeci. U tom kontekstu, u radu je naglašena potreba za drugačijim definiranjem mehanizama zaštite djece koji će djelotvornije doprinijeti ostvarivanju socijalnih prava djeteta, smanjenju siromaštva djece u Bosni i Hercegovini i osiguranju zajedničkih ciljeva zemalja EU u pogledu dječjeg siromaštva. Slijedom navedenog, cilj ovog rada je da se ukaže na propuste u zaštiti socijalno-ekonomskih prava djeteta koji su rezultat nedosljedne i nepravilne primjene postojećih zakonskih odredaba, ali i rezultat nepoštivanja prava djeteta garantiranih u međunarodnopravnim dokumentima koje Bosna i Hercegovina potpisuje i ratificira. Ključne riječi: siromaštvo, socijalno-ekonomska prava djece, odgovornost roditelja, odgovornost države Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/79c14e12d203dbfa09aa643a713ed41d.pdf d8fcab8f300e5cbae3a0969545de1256 PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Emre M. Görgülü Afyon Kocatepe University Turkey egorgulu@aku.edu.tr Abstract: The stabilized economic growth in the long-run lies ahead as an obstacle in the long road of development for many transition economies especially for those are in the Balkans. Some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union train. But for many others, the train has not arrived yet. Furthermore, many of those non-European Union member transition economies in the Balkans have to deal with an inheritance of a war economy experienced during early 90s. Today non-European Union member transition economies in the Balkans need to increase the capital flows to their countries for economic growth purposes. The literature on foreign direct investments suggest that there may be some positive effects on the economic growth of the host countries depending on many conditions most commonly on absorptive capacities. However, are they really ready for this? Are the absorptive capacities in those countries at the extent in which enable them to extract benefits from foreign investments? The answer to this question is the key to truly understand the effects of foreign direct investments in those countries. Therefore, in this study, the effects of foreign direct investments on the economic growth of non-European Union member transition economies in the Balkans are investigated from the absorptive capacity perspective. This paper serves a role in comprehending the true dynamics of absorptive capacities measured through a new technique presented in this paper. The results confirm that current foreign direct investment flows to those non-European Union member Balkan countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. Volume 5 Number 2 Fall 2015 Keywords: Foreign Direct Investments; Transition Economies; Economic Development; Absorptive Capacities JEL Classification: F21, O40, O43, P24, P33 Article History Submitted: 29 April 2015 Resubmitted: 24 July 2015 Resubmitted: 8 September 2015 Accepted: 9 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15523 23 �Emre M. Görgülü Introduction Following the painful 90s, stabilized economic growth becomes the predominant objective for most of the Balkans. In this direction, some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union (EU) train. But for many others, the train has not arrived yet. Moreover, being a transition economy in the Balkans creates additional burdens to these counties. Having experienced the harsh Bosnian War and the lagged effects of it, those countries are still struggling to find their way into the long road of development. As an international political instrument Foreign Direct Investments (FDIs) are playing an increasingly important role in economic development. By means of FDIs, the host countries may be affected positively through externality effects and capital enhancement (Alfaro, Chanda, Kalemli-Ozcan, and Sayek, 2006; Sun, 2002). However, FDIs can also create adverse effects such as external-dependency and imbalances in local markets. The outcome on the host economies basically depends on the level of absorptive capacities in these countriesi. Thus, the effects of FDIs in host countries with solid administrative, financial and economical infrastructures differ from the effects in countries lack such structures. These structural differences create a long range of effects on the host countries. In this paper, the effects of FDIs on economic growth of transition economies in the Balkans are investigated through an absorptive capacity perspective. The distinction between EU member Balkan countries and non-EU member Balkan countries has been made in the paper with “transition” concept taken into account; since EU members would be expected to have a better absorptive capacity due to EU obligations has to be fulfilled in order to reach EU standards. Thus, this paper concentrates only on non-EU member transition economies in the Balkansii. Accordingly, the FDIs in the host countries that have some level of absorptive capacities may have some effects that accelerate the growth, while, the FDIs in countries that lack such absorptive capacities, may not promote the growth. Moreover, there is a mutual relationship between absorptive capacities and FDIs. On one hand, absorptive capacities can stimulate the effects of FDIs to both positive and negative sides; on the other hand, FDI flows to a country are in line with the absorptive capacity of that country; as the capacity increases the possibility of increased FDI flows arises (Alfaro et al., 2004; Alfaro et al., 2006). Therefore, the absorptive capacities of the host countries are of vital importance when it comes down to FDIs. Through the absorptive capacity perspective the aim of this paper is to empirically reveal to what extent transition economies in the Balkans can utilize FDIs. Given the potential significance of FDIs on economic development, this paper not only offers an overall guideline on the matter for the transition economies in the Balkans but also presents a new technique to measure the absorptive capacities. Through the new technique employed to measure absorptive capacities, the study aims at contributing to the literature. 24 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Following the introduction, the FDI movements in Balkans are handled in the second part. In the third part, a comprehensive reasoning for the concept of absorptive capacity and its ties with FDIs takes place along with the empirical analyses applied to the sample. Findings of the analysis are also presented in this part. In the final conclusion part, the results of the analyses have been studied and the paper has been concluded. FDIs in the Balkans The International Monetary Fund (IMF) listed transition economies in 2000 (International Monetary Fund, 2000). According to this list; Croatia, Bulgaria, Albania and Macedonia were listed as transition economies. Later, the World Bank added Bosnia Herzegovina and then Serbia and Montenegro as transition economies as well in 2002 (The World Bank, 2002). After Bulgaria’s membership to EU in 2007, World Bank no longer considered her as a transition economy (Alam, Casero, Khan, and Udomsaph, 2008). Further, while the World Bank includes Kosovo to the list of transition economies in 2009 (The World Bank, 2010), she still remains as a partially recognized state due to ongoing territorial claim issues with Serbia (Rettman, 2013) iii . Moreover, even though, Croatia is still considered as a transition economy, its good economic performance starting from the 2000s and her membership to EU, singles her out from the rest of the group along with Bulgaria. Due to the fact that she is an EU member now, it is expected from her to have a better absorptive capacity needed to carry out EU integration. Therefore, for the purposes of this study, only Albania, Bosnia Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Serbia fit in the group of non-EU member transition economies in the Balkans and are considered in the sample. Following the dissolution of Eastern Bloc, the Balkans faces an era of turmoil and wars. In this period of turmoil in the Balkansiv economic stability was far beyond reach. Naturally, as a result of the socialist heritage and the era of wars and turmoil, foreign investments were not significant at the time. Total FDI inflows for the nonEU member transition countries in the Balkans; namely Albania, Bosnia Herzegovina, Montenegro, Serbia - Serbia and Montenegro at the timev - and Macedonia in the period of 1992-2001 was 3.82 billion US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Whereas the total FDI outflows for the same group of countries in the same period was only 14.64 million US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). After 2001, the region finally reaches peace and with the increasing global free movement of capital, FDI movements for these countries increased remarkably. For the period 2002-2013 FDI inflows in the region rose sharply to 51.69 billion US Dollars, while FDI outflows reached 2.97 billion US Dollars (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Since following 2001 the region could finally start to operate in a market manner, the period 2002-2013 was taken as the time frame for the analyses conducted in this paper. Volume 5 Number 2 Fall 2015 25 �Emre M. Görgülü According to the FDI movement data (United Nations Conference on Trade and Development, 2015) in the region; for the pre-2002 period Serbia and Montenegro was the biggest FDI recipient with a total of 1.52 billion US Dollars and largest FDI sender with nearly 14 million US Dollars in total. For the post-2002 period, despite Serbia and Montenegro cease to exist as a union at 2006, they still remain the largest FDI recipient country in the region with 15.6 billion US Dollars, such that they almost attract more foreign investment than the two countries combined for the period. As for the FDI outflows Serbia and Montenegro still top the list with a figure of 1.41 billion US Dollars. However, the Union owes this FDI movement success mainly to Serbia with her 12.9 billion US Dollars inflow and 924.6 million US Dollars outflow performances (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Below Figure-1 shows FDI inflows to the region for the entire 1992-2013 period, while Figure-2 presents FDI outflows from the region for the same period. Figure 1. FDI Inflows to non-EU Member Transition Economies in the Balkans (millions) Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) Figure 2. FDI Outflows from non-EU Member Transition Economies in the Balkans (millions) Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) 26 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case The pre-2002 period for the region has no significant FDI movement, and for the post-2002 period, it is worth concentrating on 2008-2013 period since Serbia and Montenegro started to have separate data from that date on and between these dates we can truly observe increased FDI movements. So, for the period 2008-2013 FDI movements in the region is summarized for inflows and outflows in Table 1 and Table 2 respectively. However, for the statistical significance purpose, we would need more observations. Therefore, given data availability constraints in the sample, the analyses are made for the period 2002-2013. Table 1. FDI Inflows to non-EU Member Transition Economies in the Balkans (USD in Millions) Year Country 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Albania 974 996 1051 876 855 1225 Bosnia and Herzegovina 1002 250 406 493 366 332 Montenegro 960 1527 760 558 620 447 Serbia 3492 2358 1813 3257 659 1377 Macedonia 586 201 212 468 93 334 Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) Table 2. FDI Outflows from non-EU Member Transition Economies in the Balkans (USD in Millions) Year Country 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Albania 81 39 6 30 23 40 Bosnia and Herzegovina 17 6 46 18 15 -13 Montenegro 108 46 29 17 27 17 Serbia 319 67 235 191 75 37 Macedonia -14 11 2 0 -8 -2 Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) According to the analyses conducted in this study, FDI effectiveness is measured through its effects on Gross Domestic Product (GDP) growth in the host countries. Therefore, in order to create an insight for the matter it would be helpful to compare the FDI inflows to countries in the sample with their GDP performances in the given period. In this direction FDI inflows and GDP performances of the countries in sample is given in Figure-3, Figure-4, Figure-5, Figure-6 and Figure-7 for Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Serbia and Macedonia respectively. At the first glance, one can observe that all countries in the sample has been affected from the 2007-2008 crisis Volume 5 Number 2 Fall 2015 27 �Emre M. Görgülü and 2011 recession experienced by the globe (International Monetary Fund, 2014). Figure 3. Albania FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) For the period 2008-2013 Albanian FDI inflows could only exceed 1 billion USD benchmark only in 2010 and in 2013. Her GDP on the other shows a steady movement around the 12 billion USD band. Even though the linear relationship between FDI inflows and GDP figures is not clearly visible at first sight, FDI inflow percentage in Albanian GDP is around 8 to 10 percent in the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 4. Bosnia Herzegovina FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Bosnia and Herzegovinian FDI inflows saw a sharp decline following 2007-2008 global crises, and showing no signs of improvement as of 2013. However, Bosnia and Herzegovinian GDP performance seems to be stable around 17-18 billion USD band 28 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case and displaying little evidence for a linear relationship between FDI inflows and GDP numbers (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 5. Montenegro FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) For Montenegro the only year FDI inflows was able to exceed 1 billion USD level was 2009. The GDP performance for Montenegro was around 4-4.5 billion USD, which is the main reason behind high FDI inflow percentage in GDP in Montenegro. Although the FDI inflow percentage in Montenegro’s GDP is quite high, the linear relationship between them seems to be in opposite direction for many years in the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 6. Serbia FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Volume 5 Number 2 Fall 2015 29 �Emre M. Görgülü The linear relationship between FDI inflows and GDP figures for Serbia is more viable then the first three countries in the sample. At each year FDIs and GDP figures move in the same direction. However, it is observable that Serbian FDI inflows took serious hits along the way. While Serbian FDI inflows were around 3.5 billion USD in 2008, it saw nearly 1.4 billion USD in 2013. Serbia’s latest GDP was around 42.5 billion USD in 2013 which was still roughly 5 billion USD short of Serbian GDP in 2008 (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Figure 7. Macedonia FDI Inflows-GDP (USD in millions) Source: International Monetary Fund (2014), United Nations Conference on Trade and Development (2015) Despite the fact that Macedonia has the last place in the FDI attractiveness list of the sample, the relationship between FDI and GDP is most clearly observable in Macedonia among all countries in the group. Like Serbia, the two variables move in the same direction at each year for Macedonia. Macedonian FDI inflows were around 316 million USD on average for the period and her GDP was around 9.8 billion USD on average for the period (International Monetary Fund, 2014; United Nations Conference on Trade and Development, 2015). Furthermore, FDI inflow percentage in GDP figures of the host countries is also an important indicator to show the relative magnitude of FDIs in those countries. FDI inflow percentages in GDP Figures for the 5 countries are given below in Figure-8 for the study period (United Nations Conference on Trade and Development, 2015). 30 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Figure 8. FDI Percentage in GDP Source: United Nations Conference on Trade and Development (2015) To what Extent can FDIs Promote Economic Growth in the Balkans? Gorgulu and Akcay (2012) state that in the broadest sense, the absorptive capacity of a country is composed of the appropriate regulations and the quality of administrative and economical structure existing in that country. Countries that have sound administrative structure and orderly solid markets have high absorptive capacities and thus are able to benefit as much as possible from the FDIs. Countries that lack such sound administrative and financial structures however are not able to extract such positive effects from the FDIs (Alfaro et al., 2004; Alfaro et al., 2006). In the FDI-absorptive capacities literature, absorptive capacities are measured in various ways. Blomstrom, Lipsey and Zejan (1994) focus on the technology gap as an absorptive capacity indicator and Li and Lui (2005) measured the technology gap as the ratio of the gap between US GDP and host country GDP relative to host country GDP. Lu and Lui also measured years of schooling as a proxy for absorptive capacity (Li and Lui, 2005) along with Borensztein, Gregorio and Lee (1998), thus aiming at revealing the role of human development in absorptive capacities. Financial development is also another strong indicator for absorptive capacities. Durham (2004) uses total stock market capital formation relative to GDP as a financial development measure of absorptive capacity. Credit market lending capacity to the private sector is another proxy for financial development in terms of absorptive capacity (Hermes and Lensink, 2003). Durham (2004) also uses several indexes covering regulation of business property rights and corruption to indicate institutional development as part of the absorptive capacity (Krogstrup and Matar, 2005). In this study, absorptive capacities of the host countries are measured by a new method that is a combination of the well accepted techniques existent in the literature. Accordingly, in order to measure the absorptive capacities of the host countries first the technology gap has been found as did Li and Lui (2005) through a ratio of difference of GDPs among US -given their technological advancement- and host countries to Volume 5 Number 2 Fall 2015 31 �Emre M. Görgülü host country GDPs (International Monetary Fund, 2014). And since the technology gap would be affecting the growth performances in the host countries, the gap figures were multiplied by -1. Then for each country and for each year within the period an average of Human Development Index (United Nations Development Programme, 2015) values, gross capital formation values as percentage of GDP (The World Bank, 2015) and domestic credit to private sector values as percentage of GDP (The World Bank, 2015) were taken and subtracted from 1 to multiply with the gap values in order to assure that a high average would diminish the technology gap’s negative effects on growth. Theoretically with a perfect score -average of 1, it is even possible to offset the technology gap’s negative effects on growth - since the gap value would be multiplied by 0 in this case. Thus, as the absorptive capacity value gets closer to 0, host countries perform better because they would become more able to eliminate the effects of technology gap. By doing so, technology gap, human capital development and financial development aspects of absorptive capacity concept are all captured in the analyses. Moreover, in this study a simple empirical regression model is employed and the analyses are conducted separately for each country in the sample. Accordingly the empirical model to be used in OLS regression is as follows: Yit- Yit-1 = α + θ(Yit-1) + β(FDIit) + δ(ACit)+ εi (1) In the empirical model, Yit - Yit-1 is specified as the dependent variable, where Yit is the value of per capita GDP (International Monetary Fund, 2014) in current US Dollars. Using current dollars in the model enables inflation to be included in the model as part of economic growth and indirectly of financial development. Taking the differences in per capita GDP figures between consecutive years is to exhibit the growth in per capita GDP from year to year. Moreover, while Yit-1 indicates the value of per capita GDP of the previous year (International Monetary Fund, 2014), FDIit represents annual per capita FDI inflows (United Nations Conference on Trade and Development, 2015), and ACit refers to the absorptive capacities of the host countries where the measure is obtained through a series of calculations explained above (International Monetary Fund, 2014; United Nations Development Programme, 2015; The World Bank, 2015). The usage of per capita values is to measure the standard of living. Unlike per capita GDP, growth of GDP is not a measure for standard of living. When the results of the applied analyses to the sample are taken into consideration, it is observed that all models exhibit statistical significance. Moreover, while the results fail to confirm growth enhancing effects of FDIs, they also confirm negative effects of previous years’ per capita GDP for all countries in the sample. According to the results of the analyses applied to Albania, it is revealed that Albanian per capita GDP growth performance is negatively affected by both previous years’ per capita GDP and by the lack of a necessary absorptive capacity level in the country. Thus, due to the absence of a necessary absorptive capacity level, FDIs in Albania have no effect on economic growth and the low level of absorptive capacity in the country negatively affects economic growth in Albania as far as this study concerned. 32 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case In Bosnia and Herzegovina, the results cannot confirm the significance of absorptive capacity in the country at 95% confidence interval. However, at 90% confidence interval it is possible to say that the absorptive capacity level in Bosnia and Herzegovina negatively effects per capita GDP growth. Further, FDIs in Bosnia and Herzegovina have also failed to exhibit any growth promoting effects. Previous year’s per capita GDP also negatively effects the economic growth in Bosnia and Herzegovina. Like the first two countries, Macedonian economic growth also suffers from previous years’ per capita GDP. Moreover, the results fail to confirm statistical significance for Macedonian absorptive capacity at 95% confidence interval but it is still possible to make some significant comments about the absorptive capacity at 90% confidence interval. Accordingly, it is observed that Macedonia lacks the necessary level of absorptive capacity, and due to this reason, FDIs in Macedonia have no significant effect on economic growth and the economic growth in Macedonia suffers from the level of absorptive capacity in the country. In the analysis applied to Montenegro, is has been found out that every variable has a statistical significance. Like others, Montenegro is also negatively affected by previous years’ per capita GDP. It has also been found that, there is a negative effect of the local absorptive capacity level in the country on economic growth, and lack of necessary level of absorptive capacity causes FDIs in Montenegro to have a negative effect on per capita economic growth. The picture is not so much different for Serbia. The results reveal that, the absorptive capacity level in the country is far below the necessary level. That’s why while the absorptive capacity in Serbia has a negative role on economic growth, FDIs have no significant effect. Like the rest of the sample Serbian economic growth suffers from previous years’ per capita GDP as well. Conclusion Through careful evaluation of the results, it is now possible to have an idea about the FDI effects on economic growth from an absorptive capacity perspective. Accordingly for the non-EU member transition economies in the Balkans, for the 2002-2013 period, it is safe to say that they all lack the necessary level of absorptive capacity which would enable them to reap benefits of foreign investments. Given the economical and historical background of the region these results are actually quite normal and are expected. Especially, due to the shifted priorities in the turmoil and transition periods, attracting FDIs or improving infrastructures did not lose importance, therefore domestic –including government investments- nor foreign investments have been made in desired levels. Thus, in a dual way not much could be done in the name of economic development for those countries in the turmoil and transition periods. Gorgulu and Akcay (2012) suggest, absorptive capacities in host countries below a certain level could even be harmful for economic growth and may undermine the growth enhancing effects of FDIs. While the former case is true for all countries in the Volume 5 Number 2 Fall 2015 33 �Emre M. Görgülü sample, the latter case is only true for Montenegro in this study. Therefore with a limited level of absorptive capacity, putting efforts to attract FDIs might not work for the best. The alternative policy should include rather absorptive capacity creating actions and less FDI attractive initiatives followed by increased domestic investments. Finally, the results confirm that current foreign direct investment flows to those countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. References Alam, A., Casero, P. A., Khan, F., & Udomsaph, C. (2008). Unleashing Prosperity: Productivity Growth in Eastern Europe and the Former Soviet Union. World Bank, Washington, DC. Retrieved from http://siteresources.worldbank.org/ECAEXT/ Resources/ publications/UnleashingProsperity.pdf Alfaro, L., Chanda, A., Kalemli-Ozcan, S., & Sayek, S. (2004). FDI and Economic Growth: The Role of Local Financial Markets. Journal of International Economics, 64(1), 89-112. Alfaro, L., Chanda, A., Kalemli-Ozcan, S., & Sayek, S. (2006). How Does Foreign Direct Investment Promote Economic Growth? Exploring the Effects of Financial Markets on Linkages, National Bureau of Economic Research Working Paper No. 12522, Cambridge. Blomstrom, M., Lipsey, R. E., & Zejan, M. (1994). “What Explains the Growth of Developing Countries?” In Baumol, Nelson, and Wolff, (Ed.), Convergence of Productivity: Cross-National Studies and Historical Evidence (pp. 243-59). Oxford and New York: Oxford University Press. Borensztein, E., Gregorio, J. D., & Lee, J. W. (1998). How Does Foreign Direct Investment Affect Economic Growth? Journal of International Economics,45(1), 115135. Cohen, W. M., & Levinthal, D. A. (1989). Innovation and Learning: The Two Faces of R&D. Economic Journal, 99(397), 569-596. Cohen, W. M., & Levinthal, D. A. (1990). Absorptive Capacity: A New Perspective on Learning and Innovation. Administrative Science Quarterly,35(1), 128-152. Durham, J. B. (2004). Absorptive Capacity and the Effects of Foreign Direct Investment and Equity Foreign Portfolio Investment of Economic Growth. European Economic Review, 48(2), 285-306. Gorgulu, M. E., & Akcay, S. (2012). The Effects of Foreign Direct Investments on Economic Growth of Developing Countries: Panel Data Analysis (Doctoral dissertation). AfyonKocatepe University, The Institute of Social Sciences, Department of Economics. 34 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Hermes, N., & Lensink, R. (2003). Foreign Direct Investment, Financial Development and Economic Growth. Journal of Development Studies, 40(1), 142-63. International Monetary Fund (IMF), (2000). Transition Economies: An IMF Perspective on Progress and Prospects. Issues Briefs List 2000. Retrieved from https:// www.imf.org/external/ np/exr/Ib/2000/110300.htm. International Monetary Fund (IMF), (2014). World Economic and Financial Surveys, World Economic Outlook. Retrieved from https://www.imf.org/external/pubs/ft/ weo/2014/02/ weodata/index.aspx. Krogstrup, S., & Matar, L. (2005). Foreign Direct Investment, Absorptive Capacity and Growth in the Arab World. HEI Working Paper, No: 02/2005. Li, X., & Liu, X. (2005). Foreign Direct Investment and Economic Growth: An Increasingly Endogenous Relationship. World Development, 33(3), 393-407. Rettman, A. (2013). Kosovo: EU meeting is ‘de facto recognition’ by Serbia. Retrieved from https://euobserver.com/foreign/118965. Sun, X. (2002). Foreign Direct Investment and Economic Development: What Do the States Need To Do? Capacity Development Workshops and Global Forum on Reinventing Government on Globalization, Role of the State and Enabling Environment, Morocco. The World Bank, (2002). Transition the First Ten Years Analysis and Lessons for Eastern Europe and the Former Soviet Union. Retrieved from http://siteresources.worldbank. org/ ECAEXT/Resources/complete.pdf The World Bank, (2010). Kosovo Unlocking Growth Potential: Strategies, Policies, Actions. Retrieved from https://openknowledge.worldbank.org/handle/10986/2859. The World Bank, (2015). 2015 World Development Indicators. Retrieved from http:// wdi.worldbank.org/tables. United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD), (2015). UNCTADstat 2015. Retrieved from http://unctadstat.unctad.org/EN/. United Nations Development Programme (UNDP), (2015). Human Development Index Human Development Report. Retrieved from http://hdr.undp.org/en/data. Volume 5 Number 2 Fall 2015 35 �Emre M. Görgülü Appendix Table 4: Summary of the Results (Albania) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error t-Statistic Prob. C GDP_1 3355.801 -0.696708 686.4788 0.158056 4.888426 -4.407982 0.0012 0.0023 FDI 1.976197 1.094186 1.806089 0.1085 AC 1.475628 0.385895 3.823911 0.0051 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.748208 0.653786 173.1538 239857.9 -76.44463 7.924086 0.008837 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 5: Summary of the Results (Bosnia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013; Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error C GDP_1 FDI AC 2874.913 -0.437312 0.998817 2.253342 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression 0.717600 0.611699 237.0839 36 1400.197 0.178667 0.895088 1.261986 269.9454 294.2793 13.40744 13.56907 13.34760 1.808639 t-Statistic Prob. 2.053221 -2.447640 1.115887 1.785552 0.0741 0.0401 0.2969 0.0920 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion 258.0870 380.4680 14.03591 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 449670.3 -80.21544 6.776190 0.013765 Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 6: Summary of the Results (Macedonia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error C GDP_1 FDI AC 3566.408 -0.552927 1.690506 1.442220 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.835806 0.774233 185.6873 275838.1 -77.28324 13.57430 0.001667 1785.416 0.223725 1.024240 0.799290 C GDP_1 FDI AC Volume 5 Number 2 Fall 2015 7386.888 -0.737282 -0.426353 1.068460 t-Statistic Prob. 1.997522 -2.471461 1.650497 1.804378 0.0808 0.0386 0.1374 0.0988 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 7: Summary of the Results (Montenegro) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error 1118.284 0.108782 0.160770 0.177662 14.19754 13.97606 2.552401 268.9065 390.7980 13.54721 13.70884 13.48736 2.432775 t-Statistic Prob. 6.605559 -6.777624 -2.651938 6.014011 0.0002 0.0001 0.0292 0.0003 37 �Emre M. Görgülü R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.855874 0.801827 309.9791 768696.2 -83.43253 15.83567 0.000999 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat Table 8: Summary of the Results (Serbia) Dependent Variable: GROWTH Method: Least Squares Sample: 2002 2013 Included observations: 12 Variable Coefficient Std. Error 435.4529 696.3218 14.57209 14.73372 14.51224 2.135300 t-Statistic Prob. C GDP_1 5889.557 -0.722952 2353.646 0.211956 2.502312 -3.410850 0.0368 0.0092 FDI 0.826728 1.319589 0.626504 0.5484 AC 10.53483 4.846226 2.173821 0.0315 R-squared Adjusted R-squared S.E. of regression Sum squared resid Log likelihood F-statistic Prob(F-statistic) 0.733578 0.633670 447.3163 1600735. -87.83366 7.342523 0.010994 Mean dependent var S.D. dependent var Akaike info criterion Schwarz criterion Hannan-Quinn criter. Durbin-Watson stat 364.8333 739.0579 15.30561 15.46725 15.24577 1.525363 According to Gorgulu and Akcay (2012); in the most general sense, absorptive capacity is described as the ability of countries to absorb and utilize every kind of knowledge and innovation (Alfaro, Chanda, Kalemli-Ozcan, and Sayek FDIs have positive effects on the growth of the host countries in direct proportion to the quality of the financial markets of these countries. The absorptive capacities have an important role in the process of information acquisition in production through technological knowledge spillover effects from foreign investments (Gorgulu and Akcay, 2012). ii Namely; Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Serbia and Macedonia. iii That is why United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD) (2015) has no FDI i 38 Journal of Economic and Social Studies �The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case data for Kosovo, but her data is included in that of Serbia’s. iv 1991-2001, The turmoil in the region first began with the Slovenian and Croatian Wars and followed by the Bosnian War, which ended in 1995. The turmoil then carried out by the Kosovo War in 1998-1999 and the insurgency in Macedonia in 2001. v For the period of 1992-2006 Serbia and Montenegro was united as a union. Then starting from 2006, Serbia and Montenegro formed their own separate independent republics. The FDI data on UNCTAD (2015) covers Serbia and Montenegro as a union till 2007, and as separate republics starting from 2008. However, The World Bank (2015) and International Monetary Fund (2014) both use a proportional measure to cover the data from Serbia and Montenegro separately. Using a similar proportional measure FDI data was obtained in the paper for missing years. Volume 5 Number 2 Fall 2015 39 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2926 Title A name given to the resource The Effects of Foreign Direct Investments on Transition Economies: The Balkans Case Author Author GÖRGÜLÜ, Mehmet Emre Abstract A summary of the resource. Abstract: The stabilized economic growth in the long-run lies ahead as an obstacle in the long road of development for many transition economies especially for those are in the Balkans. Some of the Balkan countries such as Croatia and Bulgaria have managed to get aboard to the European Union train. But for many others, the train has not arrived yet. Furthermore, many of those non-European Union member transition economies in the Balkans have to deal with an inheritance of a war economy experienced during early 90s. Today non-European Union member transition economies in the Balkans need to increase the capital flows to their countries for economic growth purposes. The literature on foreign direct investments suggest that there may be some positive effects on the economic growth of the host countries depending on many conditions - most commonly on absorptive capacities. However, are they really ready for this? Are the absorptive capacities in those countries at the extent in which enable them to extract benefits from foreign investments? The answer to this question is the key to truly understand the effects of foreign direct investments in those countries. Therefore, in this study, the effects of foreign direct investments on the economic growth of non-European Union member transition economies in the Balkans are investigated from the absorptive capacity perspective. This paper serves a role in comprehending the true dynamics of absorptive capacities measured through a new technique presented in this paper. The results confirm that current foreign direct investment flows to those non-European Union member Balkan countries are not able to work miracles given the absorptive capacities of the host countries. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e824e6c53289e7930c929345812a7d72.pdf 80583ed6fc3cb318384714da6b45359f PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Novelties in the Fild of Alternative Measures and Sanctions in Juvenile Criminal Law in Bosnia and Herzegovina Doc. dr. Vedad Gurda Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli, docent e-mail: vedad.gurda@untz.ba Sažetak: Unazad nekoliko godina odvija se proces reformiranja maloljetničkog krivičnog prava u Bosni i Hercegovini. Osnovna značajka ove reforme ogleda se u uvođenju novog legislativnog modela artikuliranja krivičnopravnog statusa maloljetnika, shodno kojem se cjelokupni krivičnopravni položaj maloljetnih učinitelja krivičnih djela (materijalnopravni, procesnopravni, izvršnopravni) regulira jednim legislativnim tekstom – Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Ovaj zakon u gotovo identičnom obliku prvotno je usvojen u Republici Srpskoj (2010), potom u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (2011), te na kraju i u Federaciji Bosne i Hercegovine (2014). Autor u radu kritički analizira novine, koje donosi predmetni zakonski tekst u oblasti alternativnih mjera i sankcija, sa osvrtom na elemente restorativne pravde (kao savremenog koncepta društvenog reagiranja na kriminalitet), a koji se susreću kod nekih od spomenutih alternativnih instrumenata postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Ključne riječi: maloljetničko krivično pravo, alternativne mjere i sankcije, restorativna pravda. JEL klasifikacija: K14, K42 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152112 Historija članka Dostavljen: 08.10.2014. Recenziran: 02.12.2014. Prihvaćen: 10.12.2014. 175 �Doc. dr. Vedad Gurda Abstract: In the last few years there is a process of reforming juvenile criminal law in Bosnia and Herzegovina. The main feature of this reform is reflected in the introduction of new legislative model of criminal status of juveniles, according to which the entire criminal status of juvenile perpetrators of crimes (substantive, procedural, enforcement) is being regulated by a single legislative text - Law on Protection and Treatment of Children and Juveniles in criminal Procedure. This law in almost identical form was originally adopted in the Republic of Srpska (2010), then in the Brcko District of Bosnia and Herzegovina (2011), and finally in the Federation of Bosnia and Herzegovina (2014). In this paper author critically analyzes the changes brought about by the present legislative text in the field of alternative measures and sanctions, with emphasis on restorative justice (as the modern concept of social response to crime), which encountered in some of these alternative instruments dealing with juveniles in conflict with law. 176 Keywords: Juvenile Criminal Law, Alternative Measures and Sanctions, Restorative Justice. JEL Classification: K14, K42 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152112 Article History Submitted: 08.10.2014. Resubmited: 02.12.2014. Accepted: 10.12.2014. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 1. Uvodna razmatranja Uvažavajući napredna uporednopravna iskustva, kao i tendencije prisutne u savremenim sistemima maloljetničkog krivičnog pravosuđa, tokom 2010. u Republici Srpskoj, 2011. u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, te 2014. u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojeno je novelirano maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini. Ono je prevashodno nastalo kao rezultat potrebe da se krivičnopravni status maloljetnika dodatno unaprijedi, te uskladi sa međunarodnim pravnim standardima. Krunsku novinu u predmetnom zakonodavstvu predstavlja činjenica da je tradicionalni legislativni model uređenja ove oblasti, a prema kojem je sveukupni krivičnopravni status maloljetnika bio uređen posebnim cjelinama u okviru primarnih izvora krivičnog prava u širem smislu (krivičnih zakona, zakona o krivičnom postupku, te zakona o izvršenju krivičnopravnih sankcija), napušten i primjenjen je novi. Taj novi model karakterizira pristup prema kome je pravni status maloljetnika u sukobu sa zakonom obuhvaćen integralnim legislativnim tekstom pod nazivom Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku,1 koji sistematski regulira materijalnopravni, procesnopravni i izvršnopravni status osumnjičenih (osuđenih) maloljetnika, pitanja organizacije sudstva za maloljetnike, te procesuiranja krivičnih djela na štetu maloljetnika.2 Pomenutim modelom nastojalo se u datom zakonodavstvu još potpunije oživotvoriti međunarodni standard o specijalizaciji u postupanju sa maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, odnosno odredbe čl. 40. st. 3. Konvencije o pravima djeteta, a kojima se države potpisnice podstiču na stvaranje zakona, postupaka, organa i ustanova koje se izričito odnose na djecu (maloljetnike) u sukobu sa zakonom. Naravno, i ranije zakonodavstvo sadržavalo je lex specialis odredbe kojima je krivičnopravni status maloljetnika bio drugačije uređen od pravnog položaja odraslih učinitelja krivičnih djela, tako da je i ono u ekstenzivnom smislu zadovoljavalo predmetni konvencijski standard o zakonu koji se izričito odnosi na djecu 1 „Službeni glasnik RS“ br. 13/10 (u daljem tekstu: ZZPDMKP RS), “Službeni glasnik BD BiH” br. 44/11 (u daljem tekstu: ZZPDMKP BDBiH), „Službene novine FBiH“ br. 7/14 (u daljem tekstu: ZZPDMKP FBiH). Svi zakoni su stupila na snagu 8 dana od dana objavljivanja, ali sa odgođenom primjenom od jedne godine, počevši od dana stupanja na snagu istih, tako da se ZZPDMKP RS počeo primjenjivati 1. januara 2012., ZZPDMKP BDBiH će se početi primjenjivati 18. novembra 2012., a ZZPDMKP FBiH će se početi primjenjivati 1. januara 2015. godine. 2 Valja istači da je tradicionalni legislativni model uređenja krivičnopravnog statusa maloljetnika i dalje prisutan u krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, odnosno na tzv. državnom nivou. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 177 �Doc. dr. Vedad Gurda (maloljetnike) u sukobu sa zakonom. No, nesporno je kako aktuelni pristup više odgovara duhu i značenju pomenute konvencijske norme, te je stoga u uporednom pravu sve prisutnija tendencija o napuštanju tradicionalnog legislativnog modela i uvođenju autonomnog maloljetničkog krivičnog zakonodavstva.3 U tom smislu, zasebno maloljetničko krivično zakonodavstvo, između ostalih, uvela je Hrvatska (1997.),4 Španija (2000.),5 Češka (2003.),6 Srbija (2005.),7 Makedonija (2007.),8 te 3 Ipak, treba naglasiti kako zasebni zakon ne predstavlja normativnu osnovu cjelokupnog maloljetničkog krivičnog prava, nego tek njegov primarni izvor, obzirom da se mnogi opći principi i instituti krivičnog prava u širem smislu (materijalnog, procesnog i izvršnog) imaju primjenjivati i tokom postupka prema maloljetnicima, ukoliko nisu u suprotnosti sa ZZPDMKP. U tom smislu normativnu osnovu uređenja krivičnopravnog statusa maloljetnika u RS predstavljaju i Krivični zakon (u daljem tekstu: KZ RS) (“Službeni glasnik RS” br. 49/03, 108/04, 70/06 i 73/10); Zakon o krivičnom postupku - “Službeni glasnik RS” br. 53/12 i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija - „Službeni glasnik RS“ br. 12/10, u BDBiH Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ BDBiH) (“Službeni glasnik BD BiH” br. 33/13 službeni prečišćeni tekst), Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - “Službeni glasnik BD BiH” br. 33/13 (službeni prečišćeni tekst), Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 8/00, 1/01, 138/07, a u FBiH Krivični zakon (u daljem tekstu: KZ RS) (“Službeni novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14); Zakon o krivičnom postupku - “Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija „Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99 i 12/09. 4 Krivičnopravni status maloljetnika u zakonodavstvu Republike Hrvatske je po prvi put autonomno reguliran Zakonom o sudovima za mladež iz 1997. godine (“Narodne novine” br. 111/97, 27/98 i 12/2002), no 2011. godine donesen je novi Zakon o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11, 143/12, 148/13) koji je trenutno na snazi. 5 Maloljetnički krivični zakon (Juvenile Criminal Act) ili tzv. Osnovni zakon (No. 5/2000) iz 2000. godine je prvi zakon u Španiji koji na cjelovit način objedinjuje sve odredbe iz oblasti maloljetničkog krivičnog prava u širem smislu. O sadržaju ovog legislativnog teksta vidi više u: C. Rechea Alberola, E. Fernandez Molina., „Continuity and Change in the Spanish Juvenile Justice System“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, Springer, Dordrecht, 2006., 326-327, 340-342. 6 Češki parlament je po prvi put jedinstveni maloljetnički zakon koji se zvanično imenuje kao Zakon o maloljetničkom pravosuđa donio 25. juna 2003., a isti je na snagu stupio 1. januara 2004. godine. Vidi: H. Valkova, J. Hulmakova, Czech Republic u: F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, Forum Verlag Godesberg, Monchengladbach, 2010, 253. 7 Primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava u širem smislu u Republici Srbiji predstavlja Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Zakon je usvojen 2005. godine („Službeni glasnik“ br. 85/05), a stupio je na snagu 1. januara 2006. godine. Tako: O. Perić, Komentar Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Službeni glasnik, Beograd, 2005., 5. 8 Zakon za maloletničku pravdu („Službeni vesnik na Republika Makedonija“ br. 87/07, 103/08, 161/08, 145/10) predstavlja primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava u Republici Makedoniji. 178 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Crna Gora (2011.),9 a već dugi niz godina takav model egzistira u pravima Njemačke10 i Austrije.11 Pored naznačene, predmetna zakonodavstva sadrže još mnoštvo novina koje se odnose na već spomenute segmente krivičnopravnog statusa maloljetnika, no sve te novine neće biti predmetom analize ovog rada, nego tek neka nova rješenja vezana za pitanja alternativnih formi postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom i to poglavito iz oblasti materijalnog krivičnog prava. Riječ je o instrumentima koji predstavljaju alternativu pokretanju i(li) vođenju krivičnog postupka, odnosno o alternativama institucionalnom tremanu maloljetnika, neovisno da li isti imaju karakter mjera sui generis ili pak krivičnih sankcija. Pa premda u doktrini krivičnog prava sa ex-jugoslovenskih prostora ne postoji konsenzus koji instrumenti krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela imaju karakter alternativnih mjera, a koji alternativnih sankcija, mi ćemo za potrebe ovog rada prihvatiti kategorizaciju koju zagovara V. Vranj. Ova autorka pod pojmom alternativnih mjera, prije svega, podrazumijeva a) instrumente tzv. diverzionog postupanja (eng. diversion),12 odnosno mjere koje preduzimaju nadležni subjekti prije ili tokom krivičnog postupka, ali u svakom slučaju prije okončanja glavnog pretresa i izricanja krivičnih sankcija, a koje imaju za cilj da društvenu reakciju na prestupništvo 9 Legislativni tekst koji autonomno regulira krivičnopravni status maloljetnika u Crnoj Gori nosi naziv Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku (Službeni list Crne Gore, br. 64/2011). 10 U Njemačkoj je na snazi Zakon o sudovima za mlade (Jugendgerichtsgesetz) od 4. avgusta 1953. godine sa amandmanima od 11. decembra 1974. godine. Ovaj zakon je značajno reformiran 1990. godine sa tzv. Zakonom o Prvom amandmanu na Zakon o sudovima za mlade (1.JGGAnderugsgesetz). Treba napomenuti da je prvi autonomni zakonski tekst koji je uređivao krivičnopravni status maloljetnika (JGG) u Njemačkoj donesen davne 1923. O tome više u: F. Dunkel, „Youth Violence and Juvenile Justice in Germany“ u: F. Dunkel, K. Drenkhahn, Youth Violence, New Patterns and Local Response – Experiences in East and West, International Association for Research into Juvenile Criminology, Godesberg, 2003., 105. 11 U Austriji primarni izvor maloljetničkog krivičnog prava predstavlja Zakon o sudovima za mlade (Jugendgerichtsgesetz) od 20. oktobra 1988. godine (BGBI Nr. 599/1988) koji sadrži materijalnopravne, procesnopravne i odredbe o izvršenju maloljetničkih sankcija. Međutim, i u ovoj zemlji model autonomnog maloljetničkog krivičnog zakonodavstva ima dugu tradiciju, obzirom da je prvi zakon o maloljetničkom pravosuđu usvojen još 1928. godine. Vidi: M. Edelbacher, C. Fenz, „Juvenile Justice System: An Austrian Perspective“ u: J. Winterdyk (ed.), Juvenile Justice Systems: International Perspectives, 2nd edition, Canadian Scholar¨s Press, Toronto, 2002, 2-3 i K. Bruckmuller, A. Pilgrim, G. Stummvoll, Austria u: F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, 44. 12 V. Vranj, „Alternativne mjere - primarni odgovor na maloljetnički kriminalitet u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. LI, Sarajevo, 2008, 718-720. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 179 �Doc. dr. Vedad Gurda maloljetnika „skrenu“ ka vansudskim mehanizmima rješavanja istog13,14 ali i b) mjere koje se primjenjuju po okončanju krivičnog postupka, odnosno u postupku izvršenja maloljetničkih krivičnih sankcija, a koje predstavljaju alternativu (supstitut) kazni (maloljetničkog) zatvora ili drugim sankcijama institucionalnog tipa, kao što su uvjetni otpust, amnestija, pomilovanje itd.15 S druge strane, alternativne sankcije predstavljaju sve sankcije koje čine alternativu institucionalnom tretmanu maloljetnika, odnosno koje se izvršavaju u „otvorenoj sredini“ (zajednici).16 U novom maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini to su sve odgojne mjere nezavodskog karaktera, odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora, te mjere sigurnosti vaninstitucionalnog tipa. Imajući u vidu da međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom snažno afirmiraju primjenu mjera izbjegavanja krivičnog postupka ili preusmjeravanja maloljetničkih krivičnih predmeta ka vansudskim oblicima reagiranja na maloljetničko prestupništvo, te plediraju da se institucionalni tretman maloljetnika koristi samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju17,18 ne čudi da su domicilni zakonodavci prilikom posljednje 13 Pristup da se instrumenti diverzionog postupanja označavaju kao alternativne mjere susreće se i kod drugih bosanskohercegovačkih teoretičara maloljetničkog krivičnog prava. Uporedi: H. Sijerčić-Čolić, „Sudstvo za maloljetnike kao ključni elemenat nacionalne politike ljudskih prava i restorativna pravda za maloljetnike – savremena kretanja u maloljetničkoj delinkvenciji i sudstvu za maloljetnike u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIII – 2010, 362-369; E. Muratbegović, Ojačavanje maloljetničke pravde u Bosni i Hercegovini: aplikacija alternativnih mjera za maloljetnike, Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, Sarajevo, 2011, 13. 14 Ipak, treba istači da se kako u domaćoj, tako i u krivičnopravnoj teoriji sa ex-jugoslovenskih prostora, date mjere imenuju i kao mjere sui generis, osnosno kao diverzione ili neformalne mjere. Vidi: M. Simović et al, Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, Međunarodno udruženje naučnih radnika – AIS, Banja Luka, 2010., 93; Lj. Mitrović, „Krivične sankcije prema maloljetnicima u Zakonu o zaštiti i postupanju s decom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske“, Revija za kriminologiju i krivično pravo, Beograd, vol. 47, br. 2, 2009., 126; O. Perić, N. Milošević, I. Stevanović, Politika izricanja krivičnih sankcija prema maloletnicima u Srbiji, Centar za mir i razvoj demokratije, Beograd, 2008, 26; Lj. Radulović, Maloletničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010., 79; D. Jovašević, „Evropski standardi i neformalne mere u maloletničkom krivičnom pravu“, Evropsko zakonodavstvo, Beograd, god. IX, br. 33-34, 2010, 19 i 35. 15 V. Vranj, op. cit., str. 718-720. 16 V. Vranj, Alternativne mjere i sankcije u krivičnom zakonodavstvu i praksi u Bosni I Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009., 79-80. 17 Vidi: čl. 40. Konvencije o pravima djeteta i pravilo 11. Standardnih minimalnih pravila UN za provođenje maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila) 18 Ovakav pristup pojedini savremeni teoretičari (maloljetničkog) krivičnog prava označavaju i kao model minimalne intervencije. Tako: M. Cavadino, J. Dignan, Penal Systems: A Comparative Aproach, Sage Publication, London, 2006, 205. 180 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini reforme maloljetničkog krivičnog prava otvorili dodatne perspektive za primjenu alternativnih mjera i sankcija, tako da se u stručnoj javnosti ponekada može čuti konstatacija kako su alternativne forme postupanja „srednje ime“ novog maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji. 2. Novine na polju alternativnih mjera Kada je riječ o dodatnim perspektivama vezanim za primjenu diverzionih mjera, kao mjera koje bismo za potrebe ovog rada mogli označiti i kao alternativne mjere u užem smislu, novo maloljetničko krivično pravo pored od ranije poznatih odgojnih preporuka uvodi jednu novu alternativnu mjeru pod nazivom policijsko upozorenje. Nadalje, Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZZPDMKP) dodatno je proširen spektar krivičnih djela povodom kojih je moguća primjena odgojnih preporuka, a dodatno su proširene i mogućnosti njihove primjene kako od strane nadležnog tužitelja, tako i od strane suda. No pored ovih ZZPDMKP donosi i neke druge novine o kojima će biti više govora u tekstu koji slijedi. Naravno, ne treba zaboraviti da reformirano maloljetničko krivično pravo nudi i određene novine vezano za alternativne mjere u širem smislu, prije svih uvjetni otpust, što će također biti predmetom analize ovog rada. 2.1. Policijsko upozorenje Policijsko upozorenje predstavlja novu alternativnu mjeru koju u okviru radnji postupanja koje prethode pripremnom postupku (tzv. predpripremni postupak), odnosno neposredno nakon ispitivanja maloljetnika, a prije donošenja naredbe o eventualnom pokretanju pripremnog postupka, po prethodnom odobrenju tužitelja izriče ovlaštena službena osoba policijskog organa (tzv. „ovlašteni policijski službenik“), koja posjeduje posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (čl. 23. stav 3. ZZPDMKP).19 Imajući u vidu da je u pitanju mjera čije se mogućnosti primjene vežu za najranije stadije postupanja sa maloljetnicima koji su 19 Imajući u vidu kako su mnoga zakonska rješenja sadržana u ZZPDMKP FBiH; ZZPDMKP RS i ZZPDMKP BDBiH identična, u tekstu koji slijedi (iz čisto pragmatičnih razloga) u takvim slučajevima neće se posebno navoditi da li se radi o relevantnom zakonodavstvu FBiH, RS ili BDBiH, već će se uz navođenje odgovarajućeg člana koristiti genusna oznaka ZZPDMKP. Tek ukoliko se pojedine zakonske odredbe numeracijski i(li) sadržajno razlikuju, biće eksplicitno ukazano na odredbe svih spomenutih zakona. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 181 �Doc. dr. Vedad Gurda došli u sukob sa (krivičnim) zakonom, može se konstatirati kako ista čini „prvotni odgovor društva“ na prijestupnička ponašanja maloljetnika. Za pretpostaviti je kako su domicilni zakonodavci ratio legis uvođenja jedne ovakve mjere našli u potrebi daljnjeg harmoniziranja domaćeg zakonodavstva sa relevantnim međunarodnim dokumentima iz predmetne oblasti, koji afirmiraju primjenu mjera izbjegavanja/preusmjeravanja (krivičnog) postupka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela u što ranijim stadijima rješavanja maloljetničkih predmeta, te podstiču države članice da predvide mogućnosti primjene ovakvog načina postupanja i od strane policijskih službenika, ukoliko isti cijene da iniciranje krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju ne bi bilo svrsishodno i kriminalnopolitički opravdano, radi zaštite društva, prevencije kriminaliteta, poticanja poštivanja zakona, te zaštite prava žrtve (oštećenog krivičnim djelom).20 Štaviše, moguće je da su na domicilne zakonodavce inspirativno utjecala i iskustva onih zemalja koje poznaju slične instrumente reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Riječ je prevashodno o zemljama angloameričke pravne tradicije, poput: Kanade,21 Australije,22 Novog Zelanda,23 Engleske i Welsa24, te Republike Irske,25 kao zemalja u kojima je politika primjene alternativnih formi postupanja od strane policije izuzetno razvijena. S druge strane, u legislativi zemalja kontinentalne Evrope takve mjere se vrlo rijetko susreću. Izuzetak čine, tek, relevantna zakonodavstva Holandije 26 i Crne Gore,27 što na određeni način 20 Pravilo 11. Standardnih minimalnih pravila UN za provođenje maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila), pravilo 5. 1. Standardnih minimalnih pravila UN za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila) 21 Vidi: N. Bala, J. V. Roberts, „Canada“s Juvenile Justice System: Promoting Community-Based Responses to Youth Crime“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 46. 22 A. Crawford, T. Newburn, Youth Offending and Restorative Justice, Willan Publishing, 2003, 2931. 23 Uporedi: K. K. Wiese, Juvenile Justice: A Comparision Between The Laws New Zealand and Germany, www.http//ir.canterbury.ac.nzstr. 75-79. (03. 05. 2014.) 24 Vidi više u: Lj. Radulović, op. cit. 168-169. 25 M. Seymour, „Transition and Reform: Juvenile Justice in the Republic of Ireland“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 126-127. 26 A. Van Kalmthout, „Obrana maloljetnog okrivljenika u novom nizozemskom kaznenom pravu“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 4, br. 1/1997, 282. 27 Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Crne Gore iz 2011. pored vaspitnih naloga (koji su ekvivalent odgojnim preporukama u našem zakonodavstvu) uvodi i alternativnu mjeru pod nazivom upozorenje, koju pored tužitelja mogu izricati i ovlaštene službene osobe policijskog organa. 182 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini iznenađuje imajući u vidu preporuke prethodno spominjanih međunarodnih dokumenata. Pri tome, kao i u većini uporednih zakonodavstava i u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu policijsko upozorenje predstavlja alternativnu mjeru koja je, u pravilu, namjenjena za reagiranje na lakše oblike prestupništva maloljetnika. Naime, shodno ekspresiji zakonodavca ona se može izreći samo a) maloljetniku koji je učinio krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.28 Također, u skladu sa principom postepenosti u primjeni krivičnopravnih instrumenata reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom, te principom srazmjernosti, odnosna mjera se može izreći samo onom maloljetniku b) kojem ranije nije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka ili izrečena krivična sankcija, te c) ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela. Daljnji uvjeti za izricanje policijskog upozorenja jesu: d) priznanje krivičnog djela od strane maloljetnika, koje e) je dao slobodno i dobrovoljno, te f) ako postoji dovoljno dokaza da je on učinio konkretno krivično djelo. Nadalje, imajući u vidu da se mogućnošću izricanja predmetne mjere ovlaštenim službenim osobama daju jako široke ovlasti koje de facto uključuju i ovlaštenja krivičnopravno relevantnog okončanja konkretnog predmeta (a što je tradicionalno u nadležnosti organa krivičnog pravosuđa), te da bi se izbjegle eventualne zloupotrebe, g) neophodno je da ovlaštena službena osoba prije izricanja policijskog upozorenja pribavi odobrenje tužioca za njeno izricanje. Tek ako su kumulativno ispunjeni svi pobrojani zakonski uvjeti, te ukoliko s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je ono učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, tužitelj (pr)ocjeni da pokretanje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, on može dati traženo odobrenje za izricanje predmetne mjere (čl. 22. st. 1. i 2., a u vezi sa čl. 9. i 88. ZZPDMKP). Ukoliko, pak, ne odobri izricanje policijskog upozorenja, on o tome obavještava ovlaštenu službenu osobu, te razmatra mogućnosti i opravdanost izricanja neke od odgojnih preporuka ili pak donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka (čl. 88. st. 5. ZZPDMKP). 2.2. Odgojne preporuke Druga vrsta alternativnih mjera koju već jedno desetljeće poznaju sva krivična zakonodavstva u Bosni i Hercegovini jesu odgojne preporuke. Posljednjom 28 U skladu sa odredbama čl. 22. st. 1. ZZPDMKP BDBiH prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenja za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 183 �Doc. dr. Vedad Gurda reformom maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji novelirana su i neka zakonska rješenja vezana za ovu vrstu alternativnih mjera u užem smislu. Jedna od najznačajnijih novina glede odgojnih preporuka koju donosi autonomno maloljetničko krivična zakonodavstvo jeste da one više ne predstavljaju samo mjere izbjegavanja, već i preusmjeravanja krivičnog postupka prema maloljetnicima. Potonja (nova) odrednica njihove pravne priode javlja se kao logična rezultanta najznačajnije izmjene vezane za krivični postupak prema maloljetnicima, a koja podrazumijeva činjenicu da je umjesto dotadašnjeg sudije novi dominus litis pripremnog postupka tužitelj, što predstavlja raritet na ex-jugoslovenskim prostorima. Ipak, kada je riječ o izricanju (primjeni) odgojnih preporuka od strane tužitelja, on i u novom zakonodavstvu odluku (u formi naredbe) kojom izriče neku od predmetnih alternativnih mjera, naravno nakon što utvrdi da je njihovo izricanje moguće i opravdano, donosi prije pokretanja pripremnog postupka, tako da u ovom slučaju odnosne mjere i dalje predstavljaju mjere izbjegavanja krivičnog postupka.29 S druge strane, ukoliko nađe da nema (zakonskih) mogućnosti niti opravdanosti za primjenu odgojnih preporuka ili ako maloljetnik neopravdano odbije ili neuredno izvršava odgojnu preporuku tužitelj donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Pripremni postupak u novom zakonodavstvu je samosvojni procesni ekvivalent istrazi u redovnom krivičnom postupku. Kao što je prethodno istaknuto dominus litis ovog stadija postupka je tužitelj, koji preduzima određene procesne aktivnosti (radnje) pomoću kojih se prikupljaju podaci vezani za ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje, sredinu i prilike u kojima živi, kao i činjenice koje se odnose na krivično djelo. Sudija za maloljetnike tokom pripremnog postupka mutatis mutandis ima procesna ovlaštenja kakvima raspolaže sudija za prethodni postupak u redovnom krivičnom postupku, a koja se tiču odlučivanja o mjerama privremenog smještaja maloljetnika u toku pripremnog postupka ili mjerama za obezbjeđenje prisustva maloljetnika i uspješno vođenje krivičnog postupka (mjere zabrane i pritvor) (v. čl. 90103. ZZPDMKP). 29 Kada je riječ o izricanju/primjeni alternativnih mjera od strane tužitelja čini se kako postoji latentna neusaglašenost svih zakonodavstava u zemlji sa Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u predmetima maloljetnih učinitelja krivičnih djela, koja predviđaju da u slučaju njihovog izricanja od strane zakonom određenih organa mimo suda, iste trebaju biti podvrgnute sudskom preispitivanju (pravilo 3.). Domaći zakonodavci u situaciji kada ovlašteni tužitelj izriče odgojne preporuke nisu predvidjeli obavezu tužitelja da pribavi prethodnu saglasnost suda za izricanje ovih mjera, niti mogućnosti naknadnog preispitivanja takve tužilačke odluke. 184 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na učinjenje krivičnog djela, zrelost i druge okolnosti koje se tiču ličnosti maloljetnika i prilika u kojima živi, tužitelj sudiji dostavlja obrazloženi prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne, odnosno za izricanje odgovarajuće sankcije.30 Tada počinje novi stadij postupka prema maloljetnicima koji predstavlja određeni ekvivalent postupku/stadiju optuživanja u redovnom krivičnom postupku. Spomenuti prijedlog je u stvari svojevrsni „akt optuženja“ maloljetnika, s tim da zakonodavac zbog procesne i terminološke povlaštenosti maloljetnih osoba isti ne kreira u formi optužnice, već obrazloženog prijedloga za izricanje krivične sankcije, koji mora sadržavati podatke o maloljetniku, učinjenom krivičnom djelu, dokazima iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, kao i razloge koji opravdavaju primjenu predložene odgojne mjere ili kazne, a ne odgojnih preporuka. Ako tužitelj nije dao obrazložene razloge zbog kojih nije izrekao/primjenio neku od odgojnih preporuka, sudija može izraziti neslaganje sa obrazloženim prijedlogom tužitelja i zatražiti u određenom roku od vanpretresnog vijeća da po tom pitanju donese odgovarajuću odluku. Vijeće može odlučiti da predmet vrati tužitelju radi (ponovnog) postupanja vezano za razmatranje mogućnosti i opravdanosti izricanja/primjene odgojnih preporuka ili isti proslijediti sudiji radi razmatranja takvog načina okončanja konkretnog predmeta.31 Ukoliko sudija ocjeni da je izricanje odgojne preporuke (u skladu sa zakonskim uvjetima) moguće i opravdano izreći će neku od odgojnih preporuka, te ako maloljetnik ispuni obavezu preuzetu odgojnom preporukom donijeti rješenje o nepostupanju po prijedlogu tužitelja o izricanju krivične sankcije, protiv kojeg žalba nije dopuštena (čl. 104 - 106. ZZPDMKP).32 S obzirom na navedeno može se zaključiti da primjena (jedne ili više) odgojnih preporuka od strane sudije za maloljetnike nema značenje izbjegavanja, nego obustave (premda zakonodavac iz nekih razloga ne koristi taj izraz) već započetog postupka prema maloljetniku,33 odnosno preusmjeravanja društvene reakcije ka 30 U slučaju da tužitelj nakon okončanja pripremnog postupka nađe da nema dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo donosi naredbu o obustavi pripremnog postupka (čl. 104. st. 1. ZZPDMKP) 31 No, u slučaju da ocijeni kako zaista nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odgojne preporuke ili njeno izricanje nije opravdano, odlučiti će da sudija ima postupiti po prijedlogu tužitelja za izricanje krivične sankcije. 32 Procedure izricanja/primjene i izvršenja odgojnih preporuka, kao i nadzora nad izvršenjem istih bliže su uređene Pravilnikom o primjeni vaspitnih preporuka prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela („Službeni glasnik RS“ broj 101/2010 i „Službeni glasnik BDBiH 87/2012). 33 Pa iako se načelno može javiti dilema kada počinje (neki krivični) postupak, u konkretnom slučaju ne postoji takva nedoumica, s obzirom da je odredbom člana 75. ZZPDMKP normirano da se krivični postupak prema maloljetniku pokreće naredbom za pokretanje pripremnog postupka koju donosi Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 185 �Doc. dr. Vedad Gurda vansudskim društvenim strukturama i agencijama u okviru kojih se izvršavaju ove alternativne mjere. Shodno takvoj spoznaji evidentno je da zakonom proklamirana svrha odgojnih preporuka, a koja u skladu sa čl. 25. ZZPDMKP podrazumijeva nastojanje a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku, a b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela, nije na najadekvatniji način definirana, te da bi u skladu sa tim istu de lege ferenda trebalo preciznije normirati. Daljnja novina koju donosi autonomno maloljetničko krivično zakonodavstvo vezano za odgojne preporuke jeste da je u ovim zakonodavstvom u odnosu na ranija zakonska rješenja (koja su bila potpuno istovjetna aktuelnim rješenjima u legislativi BiH) neznatno smanjen broj i adekvatnije definirana sadržina pojedinih odgojnih preporuka, tako da novo zakonodavstvo Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine poznaje šest takvih mjera. No, stvarno je „ukinuta“ samo preporuka smještaja u drugu porodicu, dom ili ustanovu,34 dok je ranija preporuka prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja sadržajno primjerenije određena i pridodata mjeri redovno pohađanje škole, tako da sada u ZZPDMKP kao jedna od predmetnih alternativnih mjera egzistira preporuka pod nazivom redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao. Nadalje, novo zakonodavstvo otvara mogućnosti da svaku od odgojnih preporuka može izricati/primjenjivati i tužitelj i sudija za maloljetnike (v. čl. 26. st. 1 i 2. ZZPDMKP). Ovakva legislativna novina ima valjano naučno opravdanje, jer se na taj način otvaraju dodatne mogućnosti za još kvalitetniju individualizaciju tretmana i postupanja sa maloljetnikom, a ista je i na tragu preporuka međunarodnih dokumenata koji plediraju za postojanje širokog spektra alternativnih mjera u nacionalnim zakonodavstvima. tužitelj, shodno kojoj se nedvojbeno može zaključiti kako predmetni postupak počinje već sa pokretanjem pripremnog postupka. 34 Može se naslućivati da su razlozi izostavljanja date alternativne mjere u novom zakonodavstvu dvojake naravi. S jedne strane, kada je riječ o smještaju maloljetnika u dom ili ustanovu zakonodavci su se vjerovatno vodili (nama potpuno prihvatljivom) logikom da bar u ovom „predpripremnom“ stadiju treba izostaviti mogućnosti primjene instrumenata koji podrazumijevaju smještanje maloljetnika u institucije. S druge strane, smještanje maloljetnika u drugu porodicu premda u konkretnom slučaju predstavlja dio alternativne mjere, u sadržajnom smislu se podudara sa mjerom pojačanog nadzora u drugoj porodicu, koja predstavlja krivičnu sankciju, a koja se tek simbolično izriče i izvršava u praksi, zbog nepostojanja drugih („hraniteljskih“) porodica koje bi bile spremne prihvatiti maloljetnika i pojačano ga nadzirati. Ukoliko su ovakva iskustva sa spomenutom mjerom pojačanog nadzora, sasvim opravdano se može očekivati da ni sadržajno identičan modalitet alternativne mjere neće zaživjeti u praksi, te da ne bi predstavljao tek „golo pravo“ zakonodavci su se odlučili na „ukidanje“ istog. 186 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini Dodatno, učinjene su i određene izmjene i dopune u vezi sa zakonskim uvjetima za izricanje odgojnih preporuka. Zadržani su subjektivni uvjeti shodno kojima se mogućnost primjene datih mjera uvjetuje: a) priznanjem krivičnog djela od strane maloljetnika, te b) njegovom izraženom spremnošću na pomirenje sa oštećenim. No, pored navedenih propisani su i dodatni uvjeti: c) da je priznanje (krivičnog djela) dato slobodno i dobrovoljno, d) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo, e) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim, f) da on u pisanoj formi dadne pristanak za primjenu odgojnih preporuka, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja i staratelja, te na kraju, g) da pristanak u pisanoj formi dadne i oštećeni u slučaju kada se to zakonom zahtjeva (čl. 24. st. 2. ZZPDMKP). U stvari, njihovim uvođenjem samo su dosljedno implementirani zahtjevi Komiteta UN za prava djeteta, koji u svom Opštem komentaru o pravima djece u maloljetničkom pravosuđu (tzv. Opšti komentar broj 10) iz 2007. godine preporučuje propisivanje ovih uvjeta za primjenu alternativnih mjera, kako bi se maloljetniku sa kojim se postupa na takav način osigurala određena „procesna prava i garancije“ kakva pripadaju maloljetnicima prema kojima se vodi krivični postupak. Pri tome, kada je riječ o posljednjem uvjetu, treba istači da zakonodavac na njemu insistira samo povodom izricanja odgojnih preporuka ličnog izvinjenja oštećenom i naknade štete oštećenom (čl. 26. stav 3. ZZPDMKP).35 No, ono što je posebno bitno naglasiti jeste da se ovakvom legislativnom novinom stvaraju normativne pretpostavke za implementiranje procesa i programa restorativne pravde, na način kako to definiraju pojedini međunarodni dokumenti. U tom smislu, exempli gratia, odredbama rezolucije Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a (Res. 2012/12) o Osnovnim principima primjene programa restorativne pravde u krivičnim stvarima (čl. 2) je propisano da „ „Resorativni proces“ znači bilo koji proces u kojem žrtva i učinitelj krivičnog djela, te kada je to primjereno, i bilo koji drugi pojedinac ili član zajednice koji je pogođen učinjenjem krivičnog djela, zajednički aktivno učestvuju u rješavanju pitanja koja su nastala povodom učinjenja krivičnog djela, načelno uz posredovanje posrednika.“ To naglašavamo stoga što u procesima izricanja drugih odgojnih preporuka, odnosno alternativnih mjera i sankcija oštećeni nije aktivni sudionik rješavanja konflikta nastalog učinjenjem krivičnog djela, te se 35 Ipak, treba istači da ovakvo zakonsko rješenje ne predstavlja potpunu novinu unutar referentnog normativnog okvira kojim je uređena oblast odgojnih preporuka. Naime, premda ranije zakonodavstvo nije eksplicitno normiralo ovaj uvjet, isti je bio predviđen npr. Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, kao podzakonskimm aktom kojim su bile definirane procedure izricanja i primjene odgojnih preporuka u ovom entitetu. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 187 �Doc. dr. Vedad Gurda konsekventno tome procesi njihovog izvršenja ne mogu smatrati procesima primjene koncepta restorativne pravde. Naravno, pohvalna je i novina vezana za mogućnosti da tužitelj ili sudija postupak posredovanja (medijacije) kod ovih dviju odgojnih preporuka (preporuka ličnog izvinjenja oštećenom ili naknade štete oštećenom) povjere organizaciji ovlaštenoj za provođenje medijacije ukoliko u okviru organa starateljstva ne postoji osposobljena osoba za provođenje postupka posredovanja, ako ništa bar kao prijelazno rješenje dok se u potpunosti ne realiziraju programi osposobljava stručnih osoba organa starateljstva za ove zadatke (čl. 26. st. 4 - 6. ZZPDMKP). Ipak, najkrupnija novina koja izaziva značajne podjele unutar stručne i naučne javnosti jeste novina vezana za apstraktnu težinu krivičnih djela povodom kojih je moguća primjena odgojnih preporuka. U novom zakonodavstvu značajno je proširen obim krivičnih djela povodom kojih je moguće koristiti date instrumente reagiranja prema maloljetnim učiniteljima. Naime, za razliku od ranijeg zakonodavstva (a takvo rješenje i dalje egzistira u KZ BiH) u kojima je primjena odgojnih preporuka bila rezervirana samo za lakša krivična djela, odnosno krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, u skladu sa odredbama čl. 24. st. 1. a u vezi sa čl. 89. st. 1. ZZPDMKP odgojne preporuke se mogu primijeniti prema maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godine, ali i za teža krivična djela ako s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva pokretanje ili (daljne) vođenje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, te ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela.36 Dakle, u novom maloljetničkom krivičnom zakonodavstvu njihova primjena je moguća i kada se radi o krivičnim djelima srednje apstraktne težine, ali i teškim krivičnim djelima. Kada je u pitanju proširenje primjene odgojnih preporuka i na krivična djela sa propisanom kaznom zatvora do pet godina, kao krivična djela srednje apstraktne 36 Prema relevantnom zakonodavstvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine prema maloljetnom učinitelju krivičnog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od tri godine ako s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva pokretanje ili (daljne) vođenje krivičnog postupka ne bi bilo svrsishodno, te ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela (v. čl. 24. st. 1. a u vezi sa čl. 89. st. 1. ZZPDMKP BDBiH). 188 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini težine, takvo rješenje smatramo prihvatljivim, tim prije jer se identična rješenja susreću i u zemljama našeg okruženja (npr. Srbija, Hrvatska).37 Međutim, niti jedno od zakonodavstava sa područja bivše Jugoslavije ne otvara mogućnosti primjene alternativnih mjera i povodom krivičnih djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, na način kako je to učinjeno u ZZPDMKP. S obzirom da zakonodavci u našoj zemlji primjenu odgojnih preporuka (načelno) nisu limitirali apstraktnom težinom krivičnog djela, mogao bi se steći dojam da je njihova primjena u ovim zakonodavstvima moguća povodom svih, pa i najtežih krivičnih djela, što ipak ne mora biti tačno. Zakonom je propisano da se odgojne preporuke mogu izreći i primijeniti i na krivična djela sa propisanom kaznom zatvora težom od pet godina samo ako pokretanje i vođenje krivičnog postupka nije svrsishodno (načelo svrsishodnosti), te ukoliko je takav oblik reagiranja u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela (načelo srazmjernosti). Međutim, imajući u vidu da su kriteriji srazmjernosti i svrsishodnosti prilično varijabilni, te podložni različitim interpretacijama u pravosudnoj praksi, mišljenja smo da ovakvo legislativno rješenje i nije najprimjerenije. Primjera radi, postoji latentna opasnost da nadležni organ cijeneći okolnosti učinjenja krivičnog djela, kao izraz njegove konkretne težine, maloljetniku izrekne neku od odgojnih preporuka za krivično djelo, koje po njegovoj apstraktnoj težini opća javnost smatra izuzetno teškim, te ovakav vid reakcije doživljava krajnje neadekvatnim. Takva odluka bi mogla izazvati revolt žrtava, opće javnosti, ali i pogrešno shvatanje drugih maloljetnika u pogledu odgovornosti za činjenje krivičnih djela. Posebno je pitanje različitog tretiranja, a konsekventno tome i diskriminiranja pojedinih maloljetnika zbog neujednačenosti sudske i tužilačke prakse koja se sasvim izvjesno može javiti zbog ovako formuliranih kriterija za primjenu odgojnih preporuka, ali i mogućnosti eventualnih zloupotreba istih. Ukoliko se tome doda mnoštvo problema koji su se proteklih godina javljali u procesu praktične primjene ovih mjera, te činjenica da one nisu na adekvatan način zaživjele u praksi, mišljenja smo kako u datom trenutku nisu postojale realne pretpostavke za jedan ovakav legislativni iskorak. 37 Uporedi: čl. 5. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica (Srbija) i čl. 64. Zakona o sudovima za mladež (Hrvatska). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 189 �Doc. dr. Vedad Gurda Tabela 1. Primjena odgojnih preporuka u tužilaštvima na području BiH u periodu 2006 - 2013. (po predmetima)38 Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Ukupan broj prijava 39 (FBIH) aps. 1920 1948 1905 1499 1488 1461 1393 1330 Odgojne preporuke (FBIH) aps. (proc. %) 210 151 53 10 6 28 3 8 (10,9%) (7,8%) (2,8%) (0,6%) (0,4%) (1,9%) (0,2%) (0,6%) Ukupan broj prijava (RS) aps. 879 805 820 819 845 667 664 711 Odgojne preporuke (RS) aps. (proc. %) 22 84 13 8 15 0 0 3 (2,5%) (10,4%) (1,5%) (0,9%) (1,7%) (0 % ) (0 % ) (0,4%) Ukupan broj Odgojne prijava preporuke (BD) (BD) aps. aps. (proc. %) 40 60 55 44 47 43 39 41 30 37 25 35 15 24 0 1 (75%) (61,6%) (45,4%) (79,5%) (31,9%) (55,81%) (0%) (2, 4%) Istini za volju, ovakva konstatacija se prevashodno odnosi na obim izricanja odgojnih preporuka u tužilačkoj praksi na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, gdje se bilježi konstantna regresija u njihovoj primjeni, te su iste unazad nekoliko godina izricane u više nego simboličnom obimu. S druge strane, nedvojbeno je da su odgojne preporuke u praksi Tužilaštva Brčko Distrikta izricane na izuzetno zavidnom nivou, te su tokom pojedinih godina predstavljale dominantni model reagiranja na prestupništvo maloljetnika. Međutim, simptomatično je da se nagli pad u obimu njihovog izricanja bilježi od 2012. godine, kada se počelo primjenjivati novo maloljetničko krivično zakonodavstvo.40 Slične tendencije se 38 Navedeni tabelarni prikaz je urađen na temelju godišnjih izvještaja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH za 2006. str. 176, za 2007. str. 224, za 2008. str. 228, za 2009. str. 260 i za 2010. str. 269 koji su dostupni na: www.hjpc.ba (01.10.2014.), te statističkih podataka za razdoblje 2011-2013. koje nam je dostavila ova institucija temeljem rješenja o odbravanju pristupa informacijama (rješenje br. 0150-440-92/2014. od 19.09.2014.) 39 Ukupan broj prijava (ukupno u radu) predstavlja zbir neriješenih prijava iz ranijeg perioda i primljenih prijava tokom promatrane godine. 40 O uzrocima ovakvih tendencija i problemima vezanim za proces izricanja i izvršenja odgojnih preporuka vidi više u: H. Sijerčić-Čolić et al., Mladi u sukobu sa zakonom u svjetlu aktuelnih problema maloljetničkog krivičnog pravosuđa u BiH, Comesgrafika, Banja Luka, 2002, 22-26; A. Maljević, „Legal and Actual Treatment of Juveniles Within the Criminal Justice System of Bosnia and Herzegovina“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 433; E. Muratbegović, op. cit., 38-42; V. Gurda, „Odgojne preporuke kao alternativa krivičnom postupku prema maloljetnicima i njihova primjena u praksi“, Anali Pravnog fakulteta u Zenici, br. 8, 2011, 191196. 190 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini bilježe i kada je riječ o izricanju odgojnih preporuka od strane nadležnih sudova u Bosni i Hercegovini 41.42 2.3. Uvjetni otpust Osim u oblasti diverzionih mjera, autonomno maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini donosi i određene novine vezane za alternativne mjere u širem smislu. Tu prije svega mislimo na mjeru (institut) uvjetnog otpusta, dok su ostale alternativne mjere ovog tipa (amnestija i pomilovanje) ostale izvan dometa posljednje novele predmetnog zakonodavstva. Osnovna novina ogleda se u tome da je po prvi put u bosanskohercegovačkom pravu primjena uvjetnog otpusta predviđena i kod zavodskih odgojnih mjera. Riječ je o novini koja je na tragu savremenih kretanja u oblasti maloljetničkog krivičnog prava, a koja se vežu za široku primjenu alternativnih programa rada sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom, te korištenju institucionalnog tertmana samo kada je to krajnje neophodno i u što kraćem trajanju.43 Uvjetno otpuštanje maloljetnika iz zavodske ustanove je mjera fakultativnog karaktera, koja se ne može primjenjivati kod svih odgojnih mjera ovog tipa, nego samo u procesu izvršenja mjera upućivanja u odgojnu ustanovu i upućivanja u odgojno41 Primjera radi, u Federaciji Bosne i Hercegovine 2009. sudije za maloljetnike nisu izrekli niti jednu odgojnu preporuku, 2010. dvije, 2011. niti jednu, 2012. dvije, a 2013. sedam odgojnih preporuka. I u Republici Srpskoj iste su izricane u zanemarivom obimu. S druge strane, u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine sudije za maloljetnike su 2011. godine čak 21 predmet okončali izricanjem neke od odgojnih preporuka, što predstavlja 48,8 % svih maloljetničkih predmeta koji su te godine procesuirani pred tijelima maloljetničkog krivičnog pravosuđa. Međutim, tokom naredne dvije godine dolazi do nagle regresije u primjeni odgojnih preporuka, te 2012. nije izrečena niti jedna, a 2013. samo jedna data alternativna mjera. 42 Na kraju, premda je zbog njegove specifične stvarne nadležnosti broj maloljetničkih krivičnih predmeta koji su procesuirani pred Sudom Bosne i Hercegovine u periodu 2011 – 2013 bio zanemarljiv (2011. – 13, 2012. – 11, 2013. – 13) vrijedi istaći kako nadležni tužitelji, baš kao i sudije niti u jednom slučaju nisu izrekli neku od odgojnih preporuka (izvor: spomenuto rješenje VSTV-a od 19.09.2014. godine). 43 Pri tome, treba istači da primjena ove mjere ne predstavlja potpunu nepoznanicu u pravnoj historiji ovih prostora, obzirom da su nakon reforme krivičnog zakonodavstva bivše SFRJ iz 1977. godine zakonodavstva SR Hrvatske, SR Srbije, SR Crne Gore, SAP Vojvodine i SAP Kosova predviđala mogućnosti primjene instituta uvjetnog otpusta i kod zavodskih odgojnih mjera. Tako: N. Milošević, „Uslovni otpust prema maloletnicima“, Pravni život, br. 1., Beograd, 1983., 33. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 191 �Doc. dr. Vedad Gurda popravni dom.44 Odluku o tome donosi sud, pod uvjetom da je maloljetnik u ustanovi proveo najmanje šest mjeseci, te ako se na osnovu postignutog uspjeha u odgoju može opravdano očekivati da ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati. Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza. Trajanje uvjetnog otpusta je limitirano trajanjem izrečene zavodske odgojne mjere. Međutim, ukoliko maloljetnik za vrijeme njegovog trajanja učini novo krivično djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz mjeru pojačanog nadzora, može doći do opoziva uvjetnog otpusta. U tom slučaju, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu se ne uračunava u vrijeme trajanja izrečene odgojne mjere (v. čl. 43. ZZPDMKP). No, pored uvjetnog otpuštanja maloljetnika iz zavodske ustanove, recentno zakonodavstvo normira mogućnosti primjene uvjetnog otpusta i kod kazne maloljetničkog zatvora. Ovaj institut ima dugu legislativnu tradiciju na ovim prostorima, s tim da ga je ZZPDMKP obojio donekle novim normativnim koloritom. Naime, za razliku od ranijeg zakonskog rješenja, shodno kojem je o uvjetnom otpustu kod kazne maloljetničkog zatvora odlučivalo administrativno tijelo (Komisija za uvjetni otpust), u skladu sa odredbama čl. 177. ZZPDMKP stvarno nadležan za odlučivanje o primjeni ove alternativne mjere u novom zakonodavstvu je sudija prvostepenog suda. Smatramo kako novo zakonsko rješenje ima puno naučno i praktično opravdanje, stoga što sudija koji sudi u predmetima maloljetnih učinitelja krivičnih djela ima daleko veće mogućnosti da dođe do potpunijih saznanja o činjenicama koje su relevantne za odlučivanje o (ne)opravdanosti primjene uvjetnog otpusta. Druga novina vezana je za minimalni vremenski period koji maloljetnik mora provesti u kazneno-popravnoj ustanovi prije njegovog uvjetnog otpuštanja. I dok je ranije krivično zakonodavstvo predviđalo da se maloljetnik ne može uvjetno otpustiti prije nego što je proveo jednu godinu u kazneno-popravnoj ustanovi, čl. 53. ZZPDMKP je propisan dvostruko manji vremenski rok. Imajući u vidu da se na ovaj način dodatno proširuju mogućnosti reduciranja institucionalnog tretmana 44 S obzirom na pravnu prirodu zavodske mjere upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje kao mjere medicinskog tretmana čija je primjena indicirana stanjem fizičkog i mentalnog zdravlja maloljetnika, logično je da institut uvjetnog otpusta ne bi imalo smisla koristiti kod ove odgojne mjere. Tako: M. Simović et al., Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, 131-132. 192 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini maloljetnika, može se konstatirati kako i predmetna novina ima svoje valjano opravdanje. U ostalim segmentima ZZPDMKP mjeru uvjetnog otpusta kod kazne maloljetničkog zatvora regulira na identičan način kako je ona bila uređena u ranijem krivičnom zakonodavstvu. 3. Novine u oblasti alternativnih sankcija Kao što je prethodno istaknuto, pod pojmom alternativnih sankcija u savremenoj teoriji krivičnog prava razumjevaju se tzv. sankcije vaninstitucionalnog tipa, odnosno sankcije koje čine alternativu smještanju maloljetnika u ustanove. Domicilno maloljetničko krivično pravo tradicionalno (je) baštini(lo) širok spektar takvih sankcija, a posljednjom reformom istog lepeza ovih instrumenata krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela je dodatno proširena. To se uglavnom odnosi na sve tri vrste sankcija koje čine nacionalni bosanskohercegovački sistem maloljetničkih krivičnih sankcija: odgojne mjere, kaznu (maloljetničkog zatvora), te mjere sigurnosti. 3.1. Odgojne mjere ZZPDMKP nudi mnoštvo novina na polju odgojnih mjera, kao samosvojnih maloljetničkih krivičnih sankcija, bilo da je riječ o sankcijama institucionalnog ili vaninstitucionalnog tipa (alternativnim sankcijama). Pri tome, predmetni legislativni tekst i dalje zadržava tripartitnu podjelu svih odgojnih mjera, grupirajući iste na: a) mjere upozorenja i usmjeravanja, b) mjere pojačanog nadzora, te c) zavodske mjere. Zavodske mjere neće biti predmetom analize ovog rada, stoga što zbog svoje institucionalne prirode ne spadaju u kategoriju alternativnih sankcija. Prvu vrstu odgojnih mjera u novom maloljetničkom krivičnom pravu čine mjere upozorenja i usmjeravanja. One predstavljaju svojevrsni supstitut ranijim disciplinskim mjerama, u okviru kojih je ranije zakonodavstvo poznavalo samo jednu takvu sankciju - upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike. Ista se u ZZPDMKP susreće pod nazivom upućivanje u odgojni centar. Međutim, novo zakonodavstvo pored ove odgojne mjere uvodi još dvije odgojne mjere: sudski ukor i posebne obaveze. Imajući u vidu da upućivanje u odgojni centar predstavlja sankciju (polu)institucionalne naravi, ona neće biti predmetom istraživanja u ovom radu, za razliku od dvije nove odgojne mjere, koje su sankcije vaninstitucionalnog tipa, te se Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 193 �Doc. dr. Vedad Gurda konsekventno tome mogu svrstati u kategorija alternativnih sankcija (v. čl. 32. stav 2. ZZPDMKP). Pri tome, iste ne predstavljaju baš potpunu novinu u domaćem maloljetničkom krivičnom pravu. Naime, odgojna mjera pod nazivom sudski ukor predstavlja novinu samo u relevantnom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Disatrikta Bosne i Hercegovine, dok je ista u ranijem zakonodavstvu u Republici Srpskoj egzistirala pod nazivom ukor. U svakom slučaju, riječ je o sankciji verbalnog karaktera, čija se sadržina isrpljuje u socijalno-moralnoj osudi maloljetnikovog prestupničkog ponašanja, te za koju se, s obzirom na njenu sadržinu, može konstatirati kako predstavlja najblažu krivičnu sankciju koja se može izreći maloljetnim učiniteljima krivičnih djela. S druge strane, niti posebne obaveze, kao sankcije čija se sadržina ogleda u izdavanju određenih naloga i zabrana maloljetniku, ne predstavljaju potpunu nepoznanicu u domicilnom pravu. Riječ je o krivičnopravnim instrumentima koje je u ranijem zakonodavstvu bilo moguće izricati samo uz neku od mjera pojačanog nadzora,45 tako da su one predstavljale dopunske (saplementarne) mjere sui generis, te bi se iz perspektive ovog rada mogle svrstati u kategoriju alternativnih mjera. U novom zakonodavstvu one su poprimile karakter autonomnih maloljetničkih krivičnih sankcija, koje se mogu samostalno izricati, te se s obzirom na tu činjenicu sada mogu sasvim legitimno tretirati kao alternativne sankcije.46 Druga vrsta odgojnih mjera vaninstitucionalnog (alternativnog) tipa jesu mjere pojačanog nadzora. Riječ je o sankcijama koje u našem pravu egzistiraju još od velike reforme ex-jugoslovenskog maloljetničkog krivičnog prava iz 1959. godine. U pogledu ovih odgojnih mjera u novom zakonodavstvu nisu načinjene značajnije izmjene, tako da ono i dalje poznaje: a) pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja, b) pojačan nadzor u drugoj porodici i c) pojačan nadzor nadležnog organa socijalnog staranja. Sve tri sankcije se izriču pod istim uvjetima kao i u ranijem zakonodavstvu, a za njihovo izvršenje je zadužen organ socijalnog staranja. Također, premda u novom zakonodavstvu predstavljaju zasebnu vrstu odgojnih mjera, uz mjere pojačanog nadzora i dalje se mogu izricati posebne obaveze i kao saplementarne mjere (mjere sui generis) (v. čl. 40. ZZPDMKP). U tom slučaju 45 Vidi: M. Babić et al, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini (knjiga I), Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija, Sarajevo, 2005., 378-380. 46 O ovim sankcijama vidi više u: M. Simović et al, Maloljetničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2013., 209-219. 194 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini one traju onoliko koliko traje mjera pojačanog nadzora, odnosno mogu trajati duže nego kada se izriču kao autonomne odgojne mjere. Međutim, treba istači da je zakonodavac doista značajno obogatio lepezu mogućnosti vaninstitucionalnog tretmana maloljetnika kroz potencijalnu kombinaciju istih, obzirom da se mjere pojačanog nadzora sa posebnim obavezama sada mogu izricati i uz kombinaciju sa novim alternativnim mjerama uvjetnog otpusta iz zavodske ustanove i odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora, odnosno uz uvjetni otpust iz maloljetničkog zatvora (v. čl. 43, 53. i 54. ZZPDMKP). Naravno, ove legislatvine novine zaslužuju punu podršku, jer takav prošireni spektar mogućnosti reagiranja na delinkventna ponašanja mladih čini izvjesnijim ostvarivanje onoga što jeste ratio legis odgojnih mjera. No, nisu poznati razlozi zašto je ukinuta ranija mogućnost kombiniranja mjere upućivanja u disciplinski (sada odgojni) centar za maloljetnike sa mjerom pojačanog nadzora od strane organa starateljstva, a koja bi se izvršavala po izvršenju odgojne mjere upućivanja u odgojni (disciplinski) centar za maloljetnike. Naime, nesporno je da upravo kombinacija ovih sankcija može predstavljati adekvatnu krivičnopravnu reakciju onda kada je potrebno vršiti pojačan nadzor organa socijalne zaštite kroz jedan duži period i to nakon što se odgovarajućim stručnim i intenzivnim mjerama u centru za maloljetnike izvrši utjecaj na njihovu ličnost i ponašanje.47 Ipak, zasigurno najznačajnija novina jeste da je zakonski minimum i maksimum trajanja ovih mjera reduciran, tako da one mogu trajati od najmanje šest mjeseci do dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njihovom trajanju (v. čl. 37. st. 4., 38. st. 2. i 39. st. 4. ZZPDMKP). Ovakva legislativna inovacija temelji se na praktičnim iskustvima i zahtjevima prakse. 3.2. Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora Imajući u vidu da međunarodni dokumenti iz oblasti maloljetničkog krivičnog pravosuđa snažno plediraju za iznalaženja alternativa institucionalnom tretmanu maloljetnika, posebno kaznama lišenja slobode, ne čudi da su se domicilni zakonodavci tokom posljednje reforme relevantnog zakonodavstva opredjelili za uvođenje odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora, kao svojevrsnog supstituta najstrožijoj sankciji u domaćem sistemu maloljetničkih krivičnih sankcija – kazni maloljetničkog zatvora. Pri tome, očigledno je kako je ova legislativna novina inspirirana i gotovo identičnom sankcijom koja egzistira u zakonodavstvima 47 O ovoj mogućnosti u ranijem zakonodavstvu vidi više u: M. Babić et al, op. cit., str. 381 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 195 �Doc. dr. Vedad Gurda Njemačke,48 Austrije49 i Hrvatske,50 a nedvojbeno je da ista svojevrsno idejno ishodiše ima i u uvjetnoj osudi kao sankciju našeg općeg krivičnog prava. Shodno ekspresiji zakonodavca, kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može utjecati na maloljetnika da ubuduće ne čini krivična djela, sud mu može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti, pod uvjetom da maloljetnik za vrijeme provjeravanja (a koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od tri godine) ne počini novo krivično djelo, te da postupa u skladu sa izrečenom odgojnom mjerom pojačanog nadzora i izvršava posebne obaveze, koje mogu biti izrečene uz kaznu maloljetničkog zatvora (čl. 54. ZZPDMKP).51 Nakon što protekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja, sud može nakon što pribavi izvještaj organa socijalnog staranja, izreći konačni odustanak od izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela (v. čl. 54. ZZPDMKP RS i ZZPDMKP BDBiH). Međutim, ako maloljetniku kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora zbog novog krivičnog djela učinjenog za vrijeme provjeravanja bude izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili odgojna mjera, sud mu izriče kaznu i za ranije učinjeno krivično djelo, ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili odgojnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od činjenja krivičnih djela. Naravno, svojevrsni opoziv odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora i izricanje kazne za prije učinjeno krivično djelo moguće je i ako maloljetnik odbija da izvrši posebnu obavezu ili da postupi po mjeri pojačanog nadzora izrečenoj uz kaznu maloljetničkog zatvora, pod uvjetom da je na te konsekvence prethodno upozoren od strane suda. U takvim situacijama maloljetniku će za ranije i novoučinjeno krivično djelo biti izrečena jedinstvena kazna po pravilima o sticaju (v. čl. 55. ZZPDMKP). 48 F. Dunkel, „Juvenile Justice in Germany: Between Welfare and Justice“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 230. 49 K. Bruckmuller, „Austria: A Protection Model“ u: J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, 287. 50 Vidi: F. Hirjan, M. Singer, Komentar Zakona o sudovima za mladež i kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002., 102-104. 51 Ne možemo se oteti dojmu kako je institut odgođenog izricanja kazne maloljetničkog zatvora pomalo konfuzno uređen, te da bi bilo primjerenije da je označen kao odgođeno izvršenje kazne maloljetničkog zatvora. 196 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 3.3. Mjere sigurnosti Na kraju treba istači da se maloljetnim učiniteljima krivičnih djela u Bosni i Hercegovini pored odgojnih mjera i (odgođenog izricanja) kazne maloljetničkog zatvora, kao specifičnih maloljetničkih krivičnih sankcija, može izreći i neka od mjera sigurnosti. Mjere sigurnosti predstavljaju sankcije općeg krivičnog prava koje se izriču punoljetnim učiniteljima krivičnih djela, no pod određenim zakonskim uvjetima one se mogu izricati i maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Međutim, i u općem i u maloljetničkom krivičnom pravu one se ne mogu izricati samostalno, već samo kao saplementi drugim krivičnim sankcijama. Maloljetnim učiniteljima krivičnih djela iste se mogu izricati uz neku od odgojnih mjera ili kaznu maloljetničkog zatvora. Lepeza mjera sigurnosti koje se mogu primjenjivati prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom obuhvata većinu mjera sigurnosti općeg krivičnog prava: a) obavezno psihijatrijsko liječenje, b) obavezno liječenje od ovisnosti, c) zabranu upravljanja motornim vozilom, te d) oduzimanje predmeta. Maloljetnicima se ne može izreći jedino zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, jer bi njena primjena mogla značajno usporiti pozitivnu socijalnu inkluziju maloljetnog učinitelja krivičnog djela. Pri tome, dvije prvospomenute mjere sigurnosti kurativnog tipa tradicionalno su se izvršavale u odgovarajućim zdravstvenim ustanovama. Imajući u vidu savremene tendencije u oblasti maloljetničkog krivičnog prava o primjeni institucionalnog tremana samo kada je to krajnje neophodno (ultima ratio), posljednjom novelom maloljetničkog krivičnog prava uvedena je mjera sigurnosti obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi, koja kada je to god moguće, ima prednost nad smještanjem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi izvršenja mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od ovisnosti (v. čl. 61-63. ZZPDMKP). Uvođenjem ove mjere sigurnosti dodatno je proširen spektar alternativnih sankcija u domaćem maloljetničkom krivičnom pravu. 4. Zaključak Slijedeći savremene doktrinarne postavke u oblasti maloljetničkog krivičnog prava o širokoj primjena alternativa tradicionalnom tretiranju maloljetnika u sukobu sa zakonom, bilo da je riječ o alternativama pokretnju i(li) vođenju krivičnog postupka prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela ili pak o alternativama Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 197 �Doc. dr. Vedad Gurda institucionalnom termanu kroz primjenu sankcija nezavodskog tipa, a koje se u recentnoj teoriji maloljetničkog krivičnog prava označavaju i kao model minimalne intervencije, domaće zakonodavstvo tradicionalno baštini širok spektar takvih instrumenata krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnicima. Predmetni instrumenti se u novijoj literaturi imenuju i kao alternativne mjere i sankcije i isti su predstavljali predmet istraživanja ovog rada. Pri tome, istraživanjem su obuhvaćene novine u ovoj oblasti koje se javljaju kao produkt posljednje reforme maloljetničkog krivičnog prava u Bosni i Hercegovini. Temeljem sprovedenog istraživanja došlo se do saznanja kako je i onako široka lepeza maloljetničkih alternativnih mjera i sankcija dodatno obogaćena novim normativnim koloritom, te se sasvim osnovano može konstatirati kako alternativne forme reagiranja na prestupnička ponašanja maloljetnika predstavljaju dominantni model krivičnopravnog tretiranja ove kategorije učinitelja krivičnih djela, a u stručnoj javnosti se čak mogu čuti i ocjene kako iste predstavljaju „srednje ime“ novog maloljetničkog krivičnog prava u našoj zemlji. Osim toga, rad je imao za cilj istražiti koliko je u novom maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini prisutan još jedan savremeni doktrinarni koncept u oblasti krivičnog prava, poznat kao koncept restorativne pravde. Istraživanje je pokazalo kako su dometi domaćeg zakonodavstva u ovoj oblasti znatno skromniji, te da se isti prepoznaje samo kod pojedinih odgojnih preporuka kao alternativnih mjera. Pri tome, došlo se do saznanja kako se predmetni instrumenti krivičnopravnog reagiranja prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom u domaćoj tužilačkoj i sudskoj praksi primjenjuju u gotovo simboličnom obimu, te se ne možemo oteti dojmu kako oni trenutno predstavljaju tek puki spomenik jednom velikom narativu, koji egzistira u normativnoj zbilji, ali koji ni izbliza nije oživotvoren u praksi. 198 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novine u oblasti alternativnih mjera i sankcija u maloljetničkom krivičnom pravu u Bosni i Hercegovini 5. Literatura                M. Babić et al, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini (knjiga I), Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija, Sarajevo, 2005. M. Cavadino, J. Dignan, Penal Systems: A Comparative Aproach, Sage Publication, London, 2006. Crawford, T. Newburn, Youth Offending and Restorative Justice, Willan Publishing, 2003. F. Dunkel, K. Drenkhahn, Youth Violence, New Patterns and Local Response – Experiences in East and West, International Association for Research into Juvenile Criminology, Godesberg, 2003. F. Dunkel, J. Grzywa, Ph. Horsfield, I. Pruin (eds.), Juvenile Justice Systems in Europe: Current Situation and Reform Developments, Forum Verlag Godesberg, Monchengladbach, 2010. V. Gurda, „Odgojne preporuke kao alternativa krivičnom postupku prema maloljetnicima i njihova primjena u praksi“, Anali Pravnog fakulteta u Zenici, br. 8, 2011. F. Hirjan, M. Singer, Komentar Zakona o sudovima za mladež i kaznenih djela na štetu djece i maloljetnika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002. D. Jovašević, „Evropski standardi i neformalne mere u maloletničkom krivičnom pravu“, Evropsko zakonodavstvo, Beograd, god. IX, br. 33-34, 2010. J. Junger-Tas, H. S. Decker (eds.), International Handbook of Juvenile Justice, Springer, Dordrecht, 2006. N. Milošević, „Uslovni otpust prema maloletnicima“, Pravni život, br. 1., Beograd, 1983. Lj. Mitrović, „Krivične sankcije prema maloljetnicima u Zakonu o zaštiti i postupanju s decom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske“, Revija za kriminologiju i krivično pravo, Beograd, vol. 47, br. 2, 2009. E. Muratbegović, Ojačavanje maloljetničke pravde u Bosni i Hercegovini: aplikacija alternativnih mjera za maloljetnike, Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, Sarajevo, 2011. O. Perić, Komentar Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Službeni glasnik, Beograd, 2005. O. Perić, N. Milošević, I. Stevanović, Politika izricanja krivičnih sankcija prema maloletnicima u Srbiji, Centar za mir i razvoj demokratije, Beograd, 2008. Lj. Radulović, Maloletničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 199 �Doc. dr. Vedad Gurda         200 H. Sijerčić-Čolić et al., Mladi u sukobu sa zakonom u svjetlu aktuelnih problema maloljetničkog krivičnog pravosuđa u BiH, Comesgrafika, Banja Luka, 2002. H. Sijerčić-Čolić, „Sudstvo za maloljetnike kao ključni elemenat nacionalne politike ljudskih prava i restorativna pravda za maloljetnike – savremena kretanja u maloljetničkoj delinkvenciji i sudstvu za maloljetnike u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIII – 2010. M. Simović et al, Komentar Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, Međunarodno udruženje naučnih radnika – AIS, Banja Luka, 2010. M. Simović et al, Maloljetničko krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2013. Van Kalmthout, „Obrana maloljetnog okrivljenika u novom nizozemskom kaznenom pravu“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 4, br. 1/1997. V. Vranj, „Alternativne mjere - primarni odgovor na maloljetnički kriminalitet u Bosni i Hercegovini“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, vol. LI, Sarajevo, 2008. V. Vranj, Alternativne mjere i sankcije u krivičnom zakonodavstvu i praksi u Bosni I Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009. J. Winterdyk (ed.), Juvenile Justice Systems: International Perspectives, 2nd edition, Canadian Scholar¨s Press, Toronto, 2002. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2860 Title A name given to the resource Novelties in the Field of Alternative Measures and Sanctions in Juvenile Criminal Law in Bosnia and Herzegovina Author Author GURDA, Vedad Abstract A summary of the resource. In the last few years there is a process of reforming juvenile criminal law in Bosnia and Herzegovina. The main feature of this reform is reflected in the introduction of new legislative model of criminal status of juveniles, according to which the entire criminal status of juvenile perpetrators of crimes (substantive, procedural, enforcement) is being regulated by a single legislative text - Law on Protection and Treatment of Children and Juveniles in criminal Procedure. This law in almost identical form was originally adopted in the Republic of Srpska (2010), then in the Brcko District of Bosnia and Herzegovina (2011), and finally in the Federation of Bosnia and Herzegovina (2014). In this paper author critically analyzes the changes brought about by the present legislative text in the field of alternative measures and sanctions, with emphasis on restorative justice (as the modern concept of social response to crime), which encountered in some of these alternative instruments dealing with juveniles in conflict with law. Publisher An entity responsible for making the resource available Social Sciences Research Center of International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3d8fe215ae1f4621c6bacc4978528c48.pdf ffbdaf3447659a0f9aed76a326cdb079 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Postmodernizacija (i kriza) prava: pravni sistem i pravna država u „vrlom novom svijetu“ Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in „Brave New World“ Doc. dr. Benjamin Flander Univerzitet u Mariboru, Fakultet za kazneno pravosuđe i sigurnostne studije E-mail: Benjamin.Flander@fvv.uni-mb.si Abstract: In the past few decades, due to far-reaching social changes caused by globalization and postmodernization, modern law and legal systems have changed significantly. Generally speaking, law has become less general, systematic, and hierarchical since the basic structural features of modern law changed. Keywords: society, law, legal system, the rule of law, postmodernization, crisis. New principles of the functioning of the legal system have taken advantage over the previous ones, i.e., instead of a public law model, a private law contracting model has established itself as the dominant way of regulating social relations. Moreover, the boundary between public and private law has become less clear, and new legal concepts, institutes, and disciplines have occurred while those which prevailed throughout the modern legal tradition have changed significantly. Postmodernization of law, among other things, brings a lot of negative “crisis” transformation, among which those worth mentioning are the spread of the neo-liberal law-and-order legal ideology and politics, the degradation of fundamental principles of the rule of law, changes in substantive and procedural criminal law for the sake of fast, efficient, and economic prosecution of criminal suspects, the breakdown of the (law of) welfare state (the latter being transformed into penal state), privatization of justice (e.g. judicial services), excessive juridization of social relations, and the transformation of legal subjectivity. In many important aspects, the postmodern transformations have taken contemporary law and legal systems back to the times of the early classical liberal legal system of the 18th and early 19th centuries. DOI: 10.14706/DO15218 JEL Classification: K33, K39 Article History Submitted: 06.11.2014. Resubmited: 16.12.2014. Accepted: 07.01.2015. The author argues that, in the process of their integration to European Union and the legal reform according to the European standards, the states should take into account the broader historical context of this process: the social and legal postmodernization which gave the law and legal system a new postmodern identity, on one hand, and the crisis of the concept of the rule of law, on the other. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 173 �Doc. dr. Benjamin Flander Sažetak: U poslednjih nekoliko decenija se zbog dalekosežnih društvenih promjena, kojim uzrokuju procesi globalizacije i postmodernizacije, značajno promjenjuje i moderno pravo odnosno pravni sistem. Pravo postaje sve manje općenito, sistematično i hierarhično (promjenjuju se temeljne strukturne značajke modernog prava), uvažavaju se novi principi djelovanja pravnog sistema (umjesto javno-pravnog modela ugovorni privatno-pravni model uspostavio se kao dominantan način regulisanja društvenih odnosa), granice između javnog i privatnog prava sve su manje jasne, ostvaruju se novi pravni koncepti, instituti i discipline, dok se oni, koji su nastali u modernoj pravnoj tradiciji, značajno promjenjuju. Postmodernizacija prava, između ostalog, donosi mnoge negativne (″krizne″) transformacije, među kojima treba istaknuti širenje neoliberalne (law-and-order) pravne ideologije i politike, degradaciju temeljnih principa pravne države, promjene materialnog i procesnog kaznenog prava u ime brzog, efikasnog i ekonomičnog kaznenog progona osumljenika krivičnih djela (mjesto pravne države preuzima postmoderna penalna država), razgradnju socijalne države, privatizaciju pravosuđa, inflaciju pravnog normiranja (juridizaciju društvenih odnosa) i transformaciju pravnog subjektiviteta. Promjene, koje donosi postmodernizacija, moderno pravo i pravni sistem u mnogim bitnim aspektima vode natrag u vrijeme ranog klasičnog liberalnog modrernog pravnog sistema 18. i početka 19. stoljeća. Autor u članku razvija stav, da države, koje ulaze u proces evropskih integracija i reforme pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije, trebaju uzeti u obzir širi istorijski kontekst tog procesa: društvenu i pravnu postmodernizaciju (u kojoj pravo i pravni sistem dobijaju novi, postmoderni identitet) na jednoj, te krizu koncepta pravne države na drugoj strani. 174 Ključne riječi: društvo, pravo, pravni sistem, pravna država, postmodernizacija, kriza. JEL klasifikacija: K33, K39 DOI: Historija članka Dostavljen: 06.11.2014. Recenziran: 16.12.2014. Prihvaćen: 07.01.2015. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" Uvod Članak se temelji na pretpostavki, da su u zemljama, koje su u čakaonici Europske unije, »označitelji gospodari« pravnog diskursa več izvjesno vrijeme teme kao na primjer evropski pravni standardi, aquis communitaire, harmonizacija pravnog poretka, reforma i izgradnja stabilnog i modernog pravnog sistema, vladavina prava, pravna država itd. U ispravnost ove pretpostavke me ubeđuje primjer Slovenije, koja je sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji podpisala 1996. godine (slovenski parlament je ugovor ratificirao 1997. godine), dok je punopravna članica postala u maju 2004. godine u prvom krugu proširenja Evropske unije. Od sticanja nezavisnosti poćetkom devedesetih godina, u Sloveniji u pravnom diskursu prevladavale su teme vezane uz acquis, harmonizaciju pravnog poretka u skladu s evropskim standardima i tako dalje. Oko čega se u zemljama, koje žele pristupiti Evropskoj uniji, više ili manje vrti pravni diskurs, pored ostalog pokazuje i konferencija u Sarajevu, naime njezin naslov, teme pojedinih panela te većina glavnih tema i doprinosa pojedinaca ovoj konferenciji. Takav diskurs je u zatećenom trenutku, u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, očikavan, razumljiv, čak i nužan, međutim čini se, da je u nekim važnim aspektima deficitaran. U aktualnom diskursu kategorije kao što su pravna država, evropski pravni standardi, acquis i drugi postaju – sub specie aeterni – »pravna metafizika«, to je bezvremenski koncepti, kod kojih čovijek dobija utisak, da egzistiraju izvan vremena, prostora i povjesti. Stojim na stajalištu, da bi države, koje se nalaze u procesu evropskih (i drugih međunarodnih) integracija i reforma pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije (i drugih međunarodnih organizacija), te prije svega naučnici i intelektualci, koji reflektiraju ove procese, trebali uzeti u obzir širi društveno-istorijski kontekst tih procesa na jednoj, i opštu krizu koncepta pravne države (krizu prava), koja je simptom tog procesa, na drugoj strani. Kritična socijologija i društvena teorija1 več izvjesno vrijeme podsjećuju, da je zapadno društvo u poslednjih nekoliko desetljeća svjedok dalekosežnoj tranziciji u neku novu, postmodernu eru, koju različiti pisci u polju društvenih nauka nazivaju različito. Giddens, na primjer, novu eru, u kojoj se nalazi zapadno društvo, označava s izrazima »radikalizirana moderna« i »pobjegli svijet« (runaway world). Lash i Urry vjeruju, da je krajem sedamdesetih godina počela nova faza u razvoju zapadnog kapitalizma, koju avtori nazivaju »dezorganizovani kapitalizam«. Bauman je novu eru u istoriji zapadnog društva konceptualizirao kao »tekuču modernu« (liquid modernity), dok je Beck zapadno društvo druge polovice dvatesetog stoljeća definirao kao »drugu modrnu« i »društvo rizika« (risk society). U socijološkoj literaturi »vrli novi svijet« (Huxley) pored ostalog naziva se i kao »neoliberalna« moderna, »postindustrijska« moderna, »visoka« moderna, Gledaj na primjer S. Lash i J. Urry, The End Of Organized Capitalism, Polity Press, Oxford 1988, A. Giddens, Runaway World: How Globalisation Is Reshaping Our Lives, Profile, London 2002, Z. Bauman, Tekoča moderna, Založba /*cf., Ljubljana 2002, U. Beck, Družba Tveganja. Na poti v neko drugo moderno, Krtina, Ljubljana 2001, I. M. Wallerstein, Uvod v analizo svetovnih sistemov, Založba /*cf, Ljubljana 2006 i isti, Utopistik: historische Alternativen des 21. Jahrhunderts, Promedia Verlag, Wien 2008. 1 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 175 �Doc. dr. Benjamin Flander »riskantna« moderna, »laka« moderna, »digitalizirana« moderna, »televizirana« moderna, »virtualna« moderna, »bježeča« moderna, »društvo simulakra« i tako dalje. U svakom slučaju, ova tranzicija je mnogo dalekosežnija od evropskih (pa i drugih međunarodnih) integracija. Neomarksistički uvid u transformacije, koje zapadno društvo proživljava u poslednje vreme, polazi iz pretpostavke, da se kod tih procesa radi o globalnoj ekspanziji neoliberalnog (»divljeg«, »kasnog«, itd.) kapitalizma, i da su implikacije ove ekspanzije, u pogledu implementacije civilizacijskih i vrednosnih ideala moderne ere, pretežito negativne. Ovdje ne želimo i nećemo dati prijednost nijednoj od navedenih hipoteza. S obzirom na ciljeve, koje ima ovaj članak, važno je naglasiti, da se poslednjih nekoliko desetljeća zbog dalekosežnih društvenih promjena značajno promjenjuje i moderno pravo odnosno moderni pravni sistem. Za ilustraciju: promjenjuju se temeljne strukturne karakteristike (pravo postaje sve manje općenito, sistematično i hierarhično) i temeljni principi djelovanja pravnog sistema. Formiraju se novi pravni koncepti, institucije i discipline, dok se oni, koji su bili formirani u modernoj pravnoj tradiciji, značajno promjenjuju. Čini se, da se promjenjuju i kriteriji, koji su u modernom pravu determinirali legitimitet prava i pravnog sistema. Prema Edgewothu, promjene su toliko dalekosežne, da se globalno društvo susreče s procesom, koji bismo mogli nazvati postmodernizacija prava. Po njegovom mišljenju s pravom se događa slično kao sa društvom – postupačno dobija neki novi, postmoderni identitet.2 Ključno pitanje, koje se ovdje namjećuje, je sljedeće: kakav je kvalitet ovih promjena? Možemo reći, da uprkos tome, da pravna postmodernizacija donosi određene »pozitivne« transformacije, čini se, da u savremenom pravu i pravnom sistemu prevladavaju »negativne« odnosno krizne transformacije (prema uvidu kritičnih pravnih teoretičara, moderno pravo je u pogledu ideala, koje deklarira, u krizi več od svoga nastanka, to je od buržoaznih revolucija nadalje), koje uglavnom reflektiraju krizne transformacije u društvu. Faktori postmodernizacije (i krize) prava i pravnog sistema Efekti pravne postmodernizacije evidentni su u gotovo svim segmentima građanskog prava (u toj pravnoj sferi očigledne su strukturne promjene s važnim suštinskim implikacijama), kao i u svim tradicionalnim područjima javnog prava (njima ćemo u ovom članku namjeniti posebnu pažnju). Kada su u pitanju promjene, koje su se u posljednjih nekoliko desetljeća dogodile, na primjer, u oblasti ustavnog prava, neki govore o globalnom odnosno postmodernom konstitucionalizmu. Promijene su evidentne i u oblasti međunarodnog prava, koje je u kontekstu globalizacije i opadanje suvereniteta nacionalnih država vidno odstupilo od temeljnih karakteristika "klasičnog" modernog međunarodnog prava (tipičan primjer takvog međunarodnog prava je lex mercatoria). Posebno dalekosežne su promjene koje se dešavaju u krivičnom (materijalnom i procesnom) pravu. U tom segment javnog prava u procesu B. Edgeworth, Law, Modernity, Postmodernity. Legal Change in the Contracting State, Ashgate, London 2003, 1-4 i 133-203. 2 176 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" postmodernizacije u pitanju je transformacija jednog od temeljnih elemenata modernog prava, naime koncepta pravne države odnosno vladavine prava. Neke od faktora i karakteristika postmodernizacije prava i pravnog sistema pogledat ćemo u nastavku ovog članka. Ekspanzija neoliberalne pravne (i pravno-političke) ideologije U procesu pravne postmodernizacije principi utilitarnosti kao što su efikasnost, funkcionalnost i ekonomičnost postaju glavni imperativi i temelj legitimiteta pravnog diskursa, pravne politike i djelovanja pravnog sistema. Ključnu ulogu, koju je nekad imala retorika ljudskih prava, polako (korak po koraku) preuzima utilitarna retorika, koja pravno uređivanje društvenih odnosa utemeljuje na principima ekonomske racionalnosti. Čini se, da ekonomska racionalnost postaje oblik racionalnosti, kojem traba prilagoditi pravo, jer u suprotnom pravno uređivanje neće odražavati potrebe društva in interese pojedinaca te, shodno tome, neče biti (dovoljno) efikasno. S malo preterivanja možemo reći, da u »krasnom novom svijetu« ono, što treba biti cilj, ono što je ugroženo, nisu više untegritet, autonomija i ustavna prava pojedinaca, nego efikasnost i ekonomičnost pravnog uređivanja društvenih odnosa u ime ultimativnih aksioma postmodernog društva – ekonomske rasti i stabilnosti. Prema Edgeworthu, socijalni i socijološki kontekst, koji je u drugoj fazi razvoja modernog prava (u vrijeme prava socijalne države) pokazivao pravac pravnoj politiki i pravnom uređivanju društvenih odnosa, u procesu pravne postmodernizacije zamjenio je utilitarni diskurs.3 Drugim riječima, dok je u modernoj pravnoj tradiciji primat u pravnoj refleksiji imala socijološka jurisprudencija, u postmodernom pravu njeno je mijesto preuzela ekonomska jurisprudencija. Naime, u poslednje vrijeme u pravnoj refleksiji počela je prevladavati »ekonomska škola prava« (law & economics), to je laissez-faire paradigma, koja temelji na pretpostavki, da su ekonomski koncepti (»Paretova efikasnost«, »Kaldor-Hicksova efikasnost«, »Coasov teorem« itd.) najnaravniji i najbolji kriterijum djelovanja i razvoja pravnih normi, pravnih instituta i pravnog sistema.4 U poslednje vrijeme taj oblik analize prava ne primjenjuje se samo u korporacijskom i nekim drugim segmentima građanskog prava, nego se u izvesnoj mijeri proširila i u određene segmente javnog prava (tj. ustavnog, upravnog i krivičnog prava). Dok ekonomska analiza prava uvažava kriterij ekonomske efikasnosti pravnih pravila i pravnih postupka, neki drugi indikatori kvalitete i legitimiteta pravnog poretka (pravda, jednakost, lična sloboda, integritet, dostojanstvo, privatnost, itd.) za tu paradigmu 3 Ibid., 168. Prošireno o tome B. Flander, Kriza prava. Odblèski kritične jurisprudence, Fakulteta za varnostne vede, Ljubljana 2012, 113-116. 4 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 177 �Doc. dr. Benjamin Flander pravne refleksije su manje značajni. Iako ekonomska analiza prava po sebi nije problematična (ekonomski pogled na pravo i pravno uređivanje društvenih odnosa može donjeti zanimiljive i koristne uvide), problem nastaje, ako ta analiza postane ekskluzivna u odnosu na druge vrste pravnog diskursa. Erozija prava socijalne države Zbog uspona neoliberalne pravne ideologije i politike suvremeno pravo i pravni sistem distanciraju se prije svega od određenih atributa i elemenata, koji so definirali pravo socijalne države. Važan faktor tog procesa su na pravu temeljeći procesi privatizacije i deregulacije, koje prema Kanduču možemo i moramo interpretirati u kontekstu društveno-razredne borbe u postmodernom kapitalizmu.5 Prema Edgeworthu, procesi privatizacije i deregulacije manifestiraju se na različite načine: direktnom prodajom državnog vlastništva privatnim vlasnicima; transferom javnih ovlasti i pooblaščenja na privatne pravne subjekte; uvođenjem privatne konkurencije na područjima, koja so bila za vrijeme socijalne države u izključivoj ovlasti javne sfere; uvođenjem menedžerskog upravljanja javnih institucija (za vrijeme socijalne države to je bio atribut privatnog sektora); usluge, koje su nekad bile dio »javnog servisa« (na primjer zdravstvenog, socijalnog itd.) i svima lako dostupne, u »vrlom novom svijetu« postaju plačljive; dok se pravni mehanizmi kontrole u određenim sferama društvenih odnosa (prije svega u ekonomskoj sferi) ukinjaju, instrumenti formalne (policijske) kontrole pojedinaca se intenziviraju; mijesto koje je nekad imao koncept intervencijske socijalne države preuzima neoliberalna »ugovorna država« (contracting state), i tako dalje.6 »Smanjivanje« države« odnosno skidanje njenih ovlasti na področjima, koja su za vrijeme socijalne države bila predmet pravnog uređivanja sa strane države, postalo je glavni imperativ pravne i opčenite politike. Edgeworth naglasuje, da se svi ti procesi (odn. sve te transformacije) oslanjaju se na pravo i pravne postupke.7 Među posljedicama privatizacije i deregulacije prije svega valja istaknuti a) smanjivanje društvene odgovornosti korporacija, zavoda i drugih subjekata, koji su iz javnih prešli u privatne ruke, i b) smanjenje socijalnih i ekonomskih prava državljana odnosno pojedinaca. Dok su ekonomska efikasnost i stvaranje profita postali prvi i više ili manje jedini »modus operandi« privatiziranih subjekata (u pogledu uvažavanje javnog interesa, socijalne bezbednosti pojedinaca itd. njihov doprinos društvu značajno se smanjio), oni, koji su ostali u (so)upravljanju države, takođe uvode »privatnu« praksu korporativnog upravljanja.8 Z. Kanduč, Anthony Giddens: Runaway World – How Globalisation is Reshaping our Lives, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 54/2003, 324-326. 5 6 B. Edgeworth, 134-139. 7 Ibid.. 8 Prošireno o tome ibid. Gledaj i B. Flander, 117-136. 178 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" U neoliberalnoj »ugovornoj« državi javna ovlaščenja s javnih zavoda i poduzeča na privatne prenose se s koncesijskim ugovorom, čime država i koncesionar postanu »partneri na trgu«. Dok ovlaščenja tih subjekata mogu imati direktan učinak na temeljna prava i slobode pojedinaca, oni nisu stranke u koncesijskom odnosu (na taj način njihov položaj je oslabio). Uprkos tome, da u nekim slučajevima države novoprivatizovanim entitetama nameću određene pravne obaveze i odgovornosti prema zajednici, te u praksi u većini slučajeva pokazale su se kao iluzorne.9 U vezi s tim Edgeworth naglasuje, da privatizaciju i deregulaciju u tom aspektu premalo uokviravaju principi odgovornosti, transparentnosti, pravednosti, participacije i drugi principi, koji su temeljni principi javnopravnog uređivanja društvenih odnosa.10 Jedna od važnih strukturnih promjena u postmodernom pravnom sistemu bila je u tome, da je privatno-pravni ugovorni model uređivanja društvenih odnosa postao dominantan (preuzeo je mijesto koje je u pravu socijalne države imao javno-pravni model abstraktnog pravnog uređivanja društvenih odnosa). Istovremeno pravne doktrine, koje su pravu socijalne države uvodile suštinsku (materialnu) pravednost, u pravu neoliberalne države postale su marginalne ili su čak bile odbačene (ovu transformaciju Edgeworth označio je izrazom »dematerijalizacija prava«)11. Posljedica toga, da ugovorno pravo postaje glavni stub odnosno način pravnog uređivanja bila je u tome, da se u privatnoj te u nešto manjoj mijeri i u javnoj pravnoj regulaciji varstvo prava pojedinaca u znatnoj mijeri uklonilo »slobodnom« ugovornom uređivanju pravnih odnosa, što je snizilo nivo varstva prava (objektivno slabijih) pojedinaca. Tipičan primjer tog trenda može se identificirati u oblasti radnog prava. Javno-pravne garancije i principi radnog prava u pravu neoliberalne »ugovorne« države uklonile su se klasičnim principima obligacijonog prava. Implikacije tih transformacija su očigledne: radna snaga postaje »fleksibilnija«, prava i obveze zaposlenih radnika postaju manje kolektivne odnosno više individualne, ograničavanje sindikalne slobode i prava na stavku, jačanje pravnog položaja delodavaca i pogoršanje pravnog položaja radnika (tu treba istaknuti i obratan trend, to je, da su u nekim segmentima pravnog sistema – naprimjer u pravu zaštite potrošača – pravne garancije pojedinca pojačale). Uprkos činjenici da su određena individualna prava radnika postala jača (zabrana mobinga, proširenje prava potrošača itd.), pravni i činjenični položaj radnika općenito slabi.12 »Privatizacija« pravosuđa Dinamika, koju smo prikazali, povezana je s pojavom, koji neki nazivaju »privatizacija« pravosuđa. S tim izrazom podrazumjeva se dramatičan porast alternativnih metoda rješavanja pravnih sporova. 9 10 11 12 Prošireno B. Flander ibid.. B. Edgeworth, 138. Ibid., 145. Ibid., 146. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 179 �Doc. dr. Benjamin Flander U posljednjih nekoliko desetljeća mnoge zapadne zemlje suočavaju se s decentralizacijom i de-monopolizacijom sudstva, koja je dovela do dramatičnog povećanja neformalnih načina rješavanja privatno-pravnih sporova: pojavljuju se novi oblici alternativnog rješavanja pravnih sporova, formiraju se specijalizirani sudovi (multi-door courtrooms) i neformalni tribunali, uspostavljuju se vanparnični forumi i centri za rješavanje pravnih sporova u lokalnim zajednicama (tzv. community-based justice centres), različite oblike mediacije, rekonciliacije itd. Alternativni načini rješavanja pravnih sporova trebali bi donjeti povećanje konkurencije tradicionalnim sudovima i uvođenje pravnog pluralizma, kojeg su pretežito formalističko klasično moderno pravo i pravo socijalne države više ili manje ignorisali. Međutim, treba naglasiti, da ove promjene u ime »rasterećenja i veće efikasnosti sudova« imaju i manje vedre strane. Klasičan način donošenja sudskih odluka zamjenjuje »sudsko menedžeriranje«, što znaći, da Dworkinov »sudija Herkules« postaje »sudija birokra«t i – na kraju krajeva – »sudija manager", koji – umesto da sudi – upravlja odnosno menedžerira sudskim spisima, prati imperative brzog i efikasnog suđenja i koji je takođe plaćen po učincima. U tom kontekstu Edgeworth naglasuje, da kod neformalnih načina rješavanja pravnih sporova glavni postaju interesi (posebno ekonomski), potrebe i želje, dok formalna procesna i materijalna prava i obaveze stranaka gube na važnosti. Prema australskom pravnom teoretičaru, u takvim procesnim uvjetima još izraženije nego inače prevladuju interesi jačih stranaka.13 U procesu postepene »privatizacije« pravosuđa pravni diskurs se od parničnih stranaka (i njihovih procesnih i materialnih prava) skreće prema »kupcima« i »potrošačima« pravnih usluga. To odražava trend »masovne proizvodnje pravodsodnih odluka« (mass production of justice), koji treba uzeti u obzir kao jednu od karakteristika pravne postmodernizacije.14 Transformacija pravnog subjektiviteta i »inflacija« prava Umnožavanje neformalnih mehanizama za rješavanje pravnih sporova, u kontekstu drugih značajnih promjena u modernom pravnom sistemu, prema Edgeworthovem mišljenju, doprinijelo je transformaciji pravnog subjektiviteta.15 Pravni subjekt (homo iuris), koji je nekad bio prije svega nosilac formalnih prava i dolžnosti, u procesu postmodernizacije prava i pravnog sistema postao je prije svega imjetnik (ekonomskih) potreba i interesa. Pravni subjekt postao je homo oeconomicus, prema nekim kritičnim pravnim troretičarima čak i homo criminalis.16 Uz navedeno valja naglasiti, da općenito povećavanje pravnog normiranja i umnožavanje pravnih institucija, koje je bilo tipično za pravo socijalne države, u procesu 13 14 15 Ibid., 161-165. Ibid.. Ibid., 166-167. Prošireno o postmodernoj transformaciji pravnog subjekta u homo criminalis A. Završnik, Homo criminalis: upodobitve zločinskega subjekta v visokotehnološki družbi tveganja, Inštitut za kriminologijo pri 16 Pravni fakulteti, Ljubljana 2009. 180 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" postmodernizacije prava nije usporilo. Naprotiv, »juridizacija« odnosno »inflacija pravnog normiranja« s pravnom postmodrnizacijom postala je još intenzivnija.17 Dva lica pravne internacionalizacije U drugoj polovici 20. Stoljeća, uz stvaranje međunarodnih međuvladnih organizacija na globalnom (UN) i regionalnom (Vijeće Europe, OSCE, itd.) nivou, nastao je korpus međunarodnog javnog prava. Posebno intenzivan u ovom periodu bio je razvoj međunarodnog prava ljudskih prava, koji je dizajnirao univerzalne i reginalne stadarde minimalne pravne zaštite pojedinca u odnosu do države na međunarodnom nivou. Tu dinamiku svakako možemo označiti kao pozitivnu i vrlo važnu u razvoj modernog globalnog društva. Međutim, u poslednjim desetljećima u kontekstu pravne postmodernizacije važno mijesto u globalnoj pravnoj regulaciji preuzelo je autonomno međunarodno trgovinsko pravo, tzv. lex mercatoria. Ovo »globalno pravo bez države«18 je pravni korpus sui generis, koji ne nastaje konvencijama Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope itd., nego aktima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i drugih sličnih međunarodnih autonomnih ekonomskih organizacija i tjela. Prema Edgeworthu lex mercatoria je deteritorializovano pravo, koje se značajno odmiče od karakteristika klasičnog međunarodnog i nacionanog prava. To pravo nije relativno transparentan, koherentan in hierarhijski sistem pravnih normi i principa. Taj pravni korpus kreiraju autonomne međunarodne ekonomske organizacije, kojih djelovanje ne temelji na demokratičnim principima i principima pravne države (legitimitet tog prava ne izlazi iz ustave i temeljnih ljudskih prava). Edgeworth zaključuje, da ideal socijalno osjetlivog pravnog uređivanja trgovinskih poslova, za kojim je nekad stajala socijalna država, u postmodernom pravu je zamjenio lex mercatoria, to je korpus prava, koji temelji na ekonomističnim principima i neoliberalnoj ideologiji.19 Kriza (degradacija?) pravne države U kontekstu stanja, u kojem se nalazi »vrli novi svijet«, degradacija pravne države i općenita kriza prava, prema Kandučevom mišljenju, trebala bi da bude sve samo ne neočekivana. Suvremeno društvo u mnogo čemu podsječa na društvo stalnog vanrednog stanja, u kojem je funkcioniranje politične i ekonomske ovlasti (i s njom izprepletenih utjecajnih skupina i pojedinaca) povišeno iznad zakona. U tom društvu fenomeni kao što su neravnomjerna raspodjela imovine i prihoda (u vrijeme ekonomske krize i opterećenja), kriminalno/nezakonito djelovanje članova ekonomskih i političkih elit, pljačkanje javnog novca, uništavanje prirode, korupcija, itd. danas često nađu uporište u »vladavini zakona i reda«.20 Prošireno o tome Flander, 143-144. Teubner, cit. po Edgeworth, 192. Ibid.. Z. Kanduč, Družbena kriza, nacionalna država in varnostno vprašanje v kriminološki perspektivi , Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 2/2011, 141-154. 17 18 19 20 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 181 �Doc. dr. Benjamin Flander Pravni sistem u većini demokratičnih zemalja izložen je, kao što smo videli, stalnim reformama u svim njegovim oblastima. Pri tome možemo identificirati sljedeći paradoks: iako se reforme često sprovode u ime »jačanja i unapređenja vladavine prava«, njihov učinak je u mnogim slučajevima suprotan. Reforme često nanose degradaciju pravne države i produbljivanje krize prava. U pogledu ostvarenja ideala »vladavine prava«, posebno problematične su promjene u sferi krivičnog prava i krivičnog pravosuđa. U krivičnom pravu i krivičnom pravosuđu več dugo vremena je u naletu pravnopolitična doktrina »zakona i reda« (law & order). Prema kritičnim pravnim teoretičarima radi se o neoliberalno-neokonzervativnom derivatu koncepta/ideala vladavine prava. Reforme u ime »zakona i reda« u mnogim demokratičnim zemljama intenziviraju represiju: proširuju se policijske ovlasti (prije svega: ante delictum i tajno policijsko djelovanje), pooštruje se kaznena politika i zakonodavstvo, skoro svuda inkarceracija je u porastu i tako dalje.21 Punitivnost i drugi simptomi primenjivanja doktrine »zakona i reda« u posljednjih nekoliko godina intenzivirali su se svugde – u anglo-saksonskim i europskim kontinentalnim zemljama, uključujuči postsocijalističke zemlje.22 Prema Žižku u krivičnom pravu i krivičnom pravosuđu demokratičnih zemalja možemo uočiti zanimljiv paradoks: krivičnopravna »nova senzibilnost« (krivičnopravna osjetlivost za »ranljivog Drugoga« i za žrtve krivičnih dijela, koje se mnifestira proširenjem kriminalizacije i punitivnosti) rezultira u eskalaciji sistemskog/strukturneg nasilja. Prema njegovom mišljenju, današnja krivičnopravna politika je »postpolitična biopolitika straha«.23 Klemenčič, na primjer, naglašava, da se u demokratskim zemljama poput Italije, Portugala, Belgije, Austrije, Škotske, Francuske, Velike Britanije, Južne Amerike, istočne i jugoistočne Evrope, Kine, itd, u krivičnom procesnom i policijskom pravu več više nego desetleće bez direktne veze s »borbom protiv terorizma« događaju strateške promjene. Dok na jednoj strani bagatelni krminalitet i prekrškovno pravo idu svojim administrativnim i instrumentalnim putem, na drugoj strani gospodarski i organizirani kriminalitet, terorizam, droge itd. postaju predmet specializiranih krivičnih postupka. Ovdje po mišljenju Klemečiča problem je u tome, da se slabija rješenja iz tih postupka prenose na klasične pravne postupke (»hard cases make bad law«).24 Kod reforma krivičnog procesnog i policijskog prava, prema Klemenčiču, več iz daljine može se videti odstupanje od trenda uvođenja i proširivanja procesnih garancija i ljudskih prava, koji je u zapadnim zemljama bio prisutan u sedamdesetim godinama (isti trend u postsocijalističkim zemljama bio je prisutan u početku devedesetih godina). Umesto toga u demokratičnim zemljama uvode se takvi i drugačiji oblici »sigurnosnog menagementa«, »upravljanja rizika«, »samozaštitnih strategija« itd. U pravni poredak Prošireno o tome B. Flander, 153-164. Prošireno o tome H. Kury i E. Shea (ur.), Punitivity – International developments. Universitätsverlag Brockmeyer, Bochum 2011. 21 22 23 S. Žižek, Nasilje, Društvo za teoretsko psihoanalizo, Ljubljana 2007, 41-42. G. Klemenčič, Temeljni postulati kazenskega (procesnega) prava – kolateralna žrtev tehnokracije in boja zoper kriminaliteto, Podjetje in delo, 2008, 1410-1419. 24 182 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in "Brave New World" uvode se mjere koje uključuju proaktivno delovanje sigurnosnih/represivnih državnih aparata, različite oblike tajnog djelovanja policije i obaveštavačkog djelovanja, obrnuti teret dokazivanja u financijskim istragama, korištenje anonimnih svjedoka, prikupljanje i prijenos ogromne količine osobnih informacija, glorificiranje »community policing-a«, itd.25 U demokratičnim zemljama u procesu pravne postmodernizacije na krilima vladavine »zakona i reda« dobri stari »Rechstaat«, u nekom smislu, postaje postmoderni derivat »Polizeistaat«.26 Klemenčič zaključuje, da umjesto zahtjeva za poboljšanje stanja u kontekstu postojećih međunarodnih i ustavnih normi, skoro u svim demokratičnim zemljama u prvom planu su nove kriminalizacije i nove policijske i istražne ovlasti. Ustavne i druge pravne postulate, koji su se u modernoj pravnoj tradiciji ostvarili za ograničavanje izvršne vlasti, teoretično in praktično je sve teže i teže aplicirati na nove strategije sigurnosne politike. Agentima državne represije više ne treba zloupotrebiti ili izbeći pravne norme, da bi se kršila ljudska prava (dovoljno je, da te norme i svoja ovlaštenja izvršavaju »po zakonu«).27 Problematičnost reformnih procesa u pravnim sistemima demokratičnih zemalja, koja je bila istaknuta u ovom članku, uglavnom ostaje marginalna tema pravnog diskursa. Iako za probleme, s kojim je okupiran današnji pravni diskurs, ne možemo reći, da so irelevantni, bez sumnje mnogo su manje važni i fatalni nego pitanja, koja otvara pravna posmodernizacija. Zaključak Čini se, da se demokratične zemlje u zadnja tri desetljeća u procesu dalekosežne transformacije društva i pravne regulacije društvenih odnosa suočavaju s novom fazom u razvoju prava i pravnog sistema. Pravnu infrastrukturu socijalne i pravne države zamjenjuje neka nova »konstelacija legalnosti«, koju prije svega oznaćuje »kriza legalnosti«. Ako žele izbeći razočarenje, koje su doživile mnoge tzv. »nove demokracije«, države, koje u procesu pridruživanja evropskim integracijama izvode reforme pravnog sistema prema kriterijima Evropske unije, trebaju uzeti u obzir širi istorijski kontekst tog procesa: društvenu i pravnu postmodernizaciju (u kojoj pravo i pravni sistem dobijaju novi, postmoderni identitet) na jednoj, te krizu prava i koncepta pravne države na drugoj strani. Literatura Bauman, Z. (2002). Tekoča moderna. Ljubljana: Založba /*cf.). Beck, U. (2001). Družba Tveganja. Na poti v neko drugo moderno. Ljubljana: Krtina. 25 26 27 Ibid.. B. Flander, 155. G. Klemenčič, ibid.. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 183 �Doc. dr. Benjamin Flander Edgeworth, B. (2003). Law, Modernity, Postmodernity. Legal Change in the Contracting State. London: Ashgate. Flander, B. (2012). Kriza prava. Odblèski kritične jurisprudence. Ljubljana: Fakulteta za varnostne vede. Giddens, A. (2002). Runaway World: How Globalisation Is Reshaping Our Lives. London: Profile. Kanduč, Z. (2011). Družbena kriza, nacionalna država in varnostno vprašanje v kriminološki perspektivi. Revija za kriminalistiko in kriminologijo, št. 2, str. 141-154. Kanduč, Z.: Anthony Giddens: Runaway World – How Globalisation is Reshaping our Lives, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, 54/2003, str. 324-326. Klemenčič, G.: Temeljni postulati kazenskega (procesnega) prava – kolateralna žrtev tehnokracije in boja zoper kriminaliteto. Podjetje in delo, 2008, str. 1410-1419. Kury, H. Shea, E. (2011). Punitivity – International developments. Bochum: Universitätsverlag Brockmeyer. Lash, S., Urry, J. (1988). The End Of Organized Capitalism. Oxford: Polity Press. Wallerstein, I. M. (2006). Uvod v analizo svetovnih sistemov. Ljubljana : Založba /*cf. Wallerstein, I. M. (2008). Utopistik : historische Alternativen des 21. Jahrhunderts. Wien : Promedia Verlag. Završnik, A. (2009). Homo criminalis: upodobitve zločinskega subjekta v visokotehnološki družbi tveganja. Ljubljana : Inštitut za kriminologijo pri Pravni fakulteti. Žižek, S. (2007). Nasilje. Ljubljana: Društvo za teoretsko psihoanalizo. 184 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2855 Title A name given to the resource Postmodernization and the Crisis of Law: Legal System and Rule of Law in „Brave New World“ Author Author Flander, Benjamin Abstract A summary of the resource. Abstract: In the past few decades, due to far-reaching social changes caused by globalization and postmodernization, modern law and legal systems have changed significantly. Generally speaking, law has become less general, systematic, and hierarchical since the basic structural features of modern law changed. New principles of the functioning of the legal system have taken advantage over the previous ones, i.e., instead of a public law model, a private law contracting model has established itself as the dominant way of regulating social relations. Moreover, the boundary between public and private law has become less clear, and new legal concepts, institutes, and disciplines have occurred while those which prevailed throughout the modern legal tradition have changed significantly. Postmodernization of law, among other things, brings a lot of negative “crisis” transformation, among which those worth mentioning are the spread of the neo-liberal law-and-order legal ideology and politics, the degradation of fundamental principles of the rule of law, changes in substantive and procedural criminal law for the sake of fast, efficient, and economic prosecution of criminal suspects, the breakdown of the (law of) welfare state (the latter being transformed into penal state), privatization of justice (e.g. judicial services), excessive juridization of social relations, and the transformation of legal subjectivity. In many important aspects, the postmodern transformations have taken contemporary law and legal systems back to the times of the early classical liberal legal system of the 18th and early 19th centuries. The author argues that, in the process of their integration to European Union and the legal reform according to the European standards, the states should take into account the broader historical context of this process: the social and legal postmodernization which gave the law and legal system a new postmodern identity, on one hand, and the crisis of the concept of the rule of law, on the other. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f51543f7b1b5e10f8346c24f884642bb.pdf 67671984f70d58f66438c2b3b8f13f52 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Efekti kolizije između slobode pristupa informacijama i zaštite ličnih podataka Mr.sci. Jasminka Dzumhur The Institution of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina e-mail: jdzumhur@ombudsmen.gov.ba Abstract: Significant efforts were taken in BiH in the adoption of legislation guarantying the rule of law and human rights. In the framework of this activity the Law on Freedom of Access to Information and the Law on Personal Data Protection were adopted. Unfortunately, practice in some cases shows present of conflict in implementation of those two laws. The most recent example is the case in which the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina conducted the administrative proceedings against the Prosecutor’s Office and the Court of Bosnia and Herzegovina for handling of personal data of accused and convicted persons at their official web-sites. As a result of these proceedings, The Personal Data Protection Agency adopted a decision warning the Prosecutor’s Office and the Court of BiH to refrain from such illegal complainant’s data handling and asking them to block personal data of all the persons comprised in the indictments and court decisions posted on its official web-site. This paper analyzes the consequences of the action of the Agency for Protection of Personal Data from perspective of international human rights standards and international jurisprudence and its impact on the justice, rule of law and human rights in the judicial sector. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 Keywords: free access to information, protection of personal data, public interest, test of public interest, prosecutor office, court. JEL Classification: K19, K33, K40 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15217 Article History Submitted: 06.01.2015. Resubmited: 26.01.2015. Accepted: 30.01.2015. 157 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur Sažetak: U BiH su učinjeni značajni napori u usvajanju zakona kojim se osigurava vladavina prava i ljudska prava. U okviru ove aktivnosti usvojen je Zakon o slobodi pristupa informacijama i Zakon o zaštiti ličnih podataka. Nažalost, praksa u nekim slučajevima pokazuje postojanje sukoba u primjeni ova dva zakona. Najnoviji primjer je slučaj u kojem je Agencija za zaštitu osobnih podataka u Bosni i Hercegovini sprovela upravni postupak protiv Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine vezano za upravljanje osobnim podacima optuženih i osuđenih osoba na svojim službenim web-stranice. Kao rezultat ovog postupka, Agencija je donijela odluku kojom je upozorila Tužilaštvo i Sud BiH da se suzdrže od nezakonite obrade ličnih podataka optuženih, te im naložila da blokiraju osobne podatke svih osoba koje se nalaze u optužnicama i sudskim odlukama objavljen na njihovim službenim webstranicama. U ovom radu su analizirane posljedice postupanja Agencije za zaštitu osobnih podataka iz perspektive međunarodnih standarda ljudskih prava i međunarodne sudske prakse, te njen uticaj na pravdu, vladavinu prava i ljudskih prava u pravosudnom sektoru. 158 Ključne riječi: sloboda pristupa informacijama, zaštita osobnih podataka, javni interes, test javnog interesa, tužilaštvo, sud. JEL klasifikacija: K19, K33, K40 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO15217 Historija članka Dostavljen: 06.01.2015. Recenziran: 26.01.2015. Prihvaćen: 30.01.2015. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection 1. Introduction Considerable efforts have been made in Bosnia and Herzegovina to adopt legislation that guarantees the rule of law and respect for human rights. As part of these activities, the Law on Freedom of Access to Information was adopted in 2000, and the Law on Personal Data Protection in 2006. Unfortunately, practical experiences have shown that in certain cases there is an opposition of rights set by these two laws. The most recent example is a case where, in 2010, the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina initiated proceedings against the Office of the State Prosecutor of Bosnia and Herzegovina, in relation to personal data of persons indicted or convicted, presented at the official web-site of the State Prosecutor, and issued a Decision stating that “The Office of the State Prosecutor of BiH is hereby advised to refrain from unlawful processing of personal data of the applicant at the official web site, and to block personal data of all persons whose personal data are contained in indictments and judgements published at the official web site”. As regards the State Court of Bosnia and Herzegovina and this issue, the Agency did not conduct administrative proceedings, but instead issued an Opinion No. 03-137-1-51-6/10 of 25 March 2010. 2. Legislative framework In order to understand the context within which the Personal Data Protection Agency acted, it is necessary to indicate the legislative framework, which includes, in particular, relevant provisions of the Law on Freedom of Access to Information, the Law on Personal Data Protection, and the Criminal Procedure Code. 2.1. Law on Free Access to Information The Law on Freedom of Access to Information prescribes that “information under the control of a public body is public good of value and public access to such information promotes greater openness and accountability, and all such information are necessary in a democratic process”. The Law further states that: “every person shall have the freedom of access to information to the greatest possible extent, pursuant to public interest, and public bodies have a corresponding obligation to publish information”. The Law sees personal information as “information related to a natural person Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 159 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur who can be identified directly or indirectly through facts such as, but not limited to, identification number, or physical, mental, economic, ethnic, religious, cultural, or social identity of that person”. Provisions of this Law also prescribe that “legal acts adopted following this Law and whose aim is not to change this Law shall not limit any of the rights and duties set by this Law.” 1 Pursuant to this Law, every natural and legal person has the right of access to information under the control of a public body, and every public body has a corresponding obligation to publish such information. This right of access is subject only to formal actions and restrictions, regulated by law as such. Therefore, a competent authority may decide on exceptions from publication, on the basis of examination of each individual case and in relation to functions of public bodies, in relation to confidential commercial information and in cases of protection of privacy, including cases where personal information requested contains information related to the privacy of a third party. Prior to taking a final decision at the level of a public body, once information has been confirmed to be within the category of exceptions from freedom of access to information, and in order to prevent any abuse of such exceptions when they are not justified, the Law on Freedom of Access to Information requires that a “public interest test” must be conducted in each individual case. In cases when a public body decides that a piece of information may be an exception and that certain damage may be caused by its publication – it should publish such information if it believes that the publication of such information would generate greater benefit for the society. When deciding whether publication is justified by public interest, the public bodies must take into account the facts as well as the circumstances, in order to ascertain if the information contains any evidence of failure to observe legal obligations, unauthorised use of public funds, threat to health or safety of individuals, the society or the environment, and then treat the presence of these factors in such a was so as to give preference to publication. The right of access to information should be observed in light of the fact that this right ensures transparency, openness and accountability in the work of 1 Article 26, Para 4, Law on Freedom of Access to Information. Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, No: 28/00, 45/06, 102/09 and 62/11. 160 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection institutions on all the levels of governance. At the same time, it allows natural and legal persons to reach more easily any information they need in order to exercise their rights and needs, it gives the country its advanced, democratic, and liberal legitimacy, and it increases the possibility for the public to control the work of institutions and all the holders of public office. This reduces the room for unlawful or irresponsible management of institutions, and ultimately strengthens civic and public trust in the institutions, holders of public office and administration. It arises from this that the main goals of the Law on Freedom of Information are:  To ensure greater transparency and openness of the work of public bodies and their greater accountability in their work and decision-making; this ensures accountability of public bodies in relation to the citizen and the public, and work in compliance with the will of the citizens who elect them and whose revenues finances the work of public bodies;  To improve democracy by promoting public participation in decision-making, since citizens cannot participate in social interaction unless they have information on what public bodies do and how; by securing access to information, they are given a possibility to control and evaluate the work of public bodies;  To contribute to the overall efficiency in decision-making and more rational public spending;  Freedom of access to information contributes in combating corruption and nepotism; it prevents negative phenomena in the society, and bad management in public bodies. 2.2. Law on Protection of Personal Data At the same time, the Law on Personal Data Protection is aimed at securing for all persons in the territory of Bosnia and Herzegovina adequate protection of their human rights and fundamental freedoms, and in particular the right to protection of the processing of data related to them. The Law defines personal data as any information related to a natural person that allow for identification of that person, whereas the holder of the data is a natural person whose identity can be established or identified, directly or indirectly, on the basis of a personal identification number and one or more factors specific to their physical, physiological, mental, economic, cultural, or social identity. Article 6 of the Law on Personal Data Protection provides that the controller (data processor) may process data without explicit approval of the holder Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 161 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur of such data, provided that certain conditions have been met. Some of those conditions are, inter alia, that the controller processes personal data in compliance with the law, or if the processing is necessary in order to exercise legally prescribed powers, or if personal data processing is required to fulfil tasks performed in public interest, or is necessary for the protection of legal rights and interests exercised by the controller or the user, and if such personal data processing is not contrary to the right of the data holder to protect his/her own private and personal life. Pursuant to the Law, the data controller may not give personal data to any user without previous notification to the data holder, and such data may be disclosed to a third party with no approval by the holder, if such disclosure is in public interest.2 Also, the holder of the data may not exercise the right to block or destroy personal data if the controller is obliged to process the data under special legislation or if such action would beach the rights of third parties. Personal data processing for the purpose of journalism, artistic or literary expression, shall be exercised in compliance with special legislation and codes of conduct.3 The controller is not obliged to provide notifications on personal data processing, if the data is processed purely for the purpose of statistics, scientific research, or archiving, or if the controller’s duty to process the data arises from the law, or if such data is necessary for exercising legally prescribed rights and duties. Once the holder of the data has established or suspects that the controller or the data processor have violated his/her rights or that there is a direct threat of such a violation, he/she may file a complaint with the Agency in order to ensure the protection of his/her rights. The Agency is an autonomous administrative organisation established for the purpose of personal data protection. The complaint is resolved through a decision of the Agency, forwarded to the application and the controller. Pursuant to the Law on Personal Data Protection, the Personal Data Protection Agency is obliged to secure supervision of implementation of the Law and other legislation on personal data processing, to act on complaints by data holders. At the same time, the Law prescribes that its provisions are to be taken into account in the application of the Law on Freedom of Access to Information.4 2 Article 17 of the Law on Personal Data Protection, Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, No:49/06, 76/11 and 89/11 3 Idem, Article 19. 4 Idem, Article 54. 162 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection 2.3. Law on Criminal Procedure In addition to these two laws, the Office of the State Prosecutor of BiH5 and the State Court6 of BiH base their work on the Criminal Procedure Code7, which sets the principle of publicity as one of the basic principles – this is, of course, in reference to general public. The public nature of hearings includes the possibility of attending hearings and publication of judgements in the media. Unlawful exclusion of the public from a main hearing is a significant violation of criminal proceedings. 2.4. Action of Prosecutor Office and Court In light of the above, within the context of BiH legislation, pursuant to the Law on Freedom of Access to Information, the Office of the State Prosecutor and the State Court can be said to be public bodies that hold information of public interest and are obliged to secure access to information. At the same time, pursuant to the Law on Personal Data Protection, the Office of the State Prosecutor and the State Court of BiH are data controllers. This relates in particular to the data contained in the acts issued by the Office of the Prosecutor and the State Court, such as indictments, judgements or other acts. Article 6 of the Law on Personal Data Protection allows the controller to publish data without explicit consent of the data holder in cases of personal data processing in compliance with the Law or when such processing is necessary in order to fulfil legally prescribed duties and competences, or when necessary in the performance of duties that are in the public interest, and such personal data processing is not in breach of the rights of data holders to protect their private and personal life. As for the data of the above mentioned applicant who complained to the Personal Data Protection Agency, the Office of the Prosecutor and the Court of BiH processed her personal data in compliance with the Criminal Procedure Code, and such processing is necessary for the Court and the Prosecutor to be able to execute their authority in prosecuting criminal offences, as prescribed by the Law on the State Prosecutor and the Law on the State Court. It is clear that such processing is 5 The Law on the Prosecutor's Office, "Official Gazette of BiH", No. 49/09 - Revised text and 97/09 The Law on the Court of BiH, "Official Gazette of BiH", No. 49/09 - Revised text, 74/09 and 97/09 7 "Official Gazette of BiH", No.3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10 and 47/14 6 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 163 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur necessary in order to administer justice, which is a task of public interest. Since the case related to a person of legal age who was under reasonable suspicion of having committed a criminal offence and was thus indicted, and other data did not indicate that personal data processing by means of publishing an indictment would in any way threaten her private or personal life, the State Prosecutor and the State Court of BiH acted in compliance with the Criminal Procedure Code and the Law on Freedom of Access to Information, and Article 6 of the Law on Personal Data Protection. 3. Action of the Personal Data Protection Agency In the given case from 2010, the Personal Data Protection Agency reacted to this action by the State Prosecutor and the State Court acted on the basis of the complaint by a citizen, and initiated an administrative procedure against the State Prosecutor, and eventually issued a decision which said that “the Office of the State Prosecutor of BiH is hereby advised to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data on the official web site, and to block personal data of all persons whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web site”. No appeal is possible against this decision of the Agency, and the only recourse is an administrative dispute in front of the BiH Court. At the same time, in relation to the State Court of BiH and the same case, the Agency did not conduct an administrative procedure, but rather issued an opinion No.: 03-1-37-1-51-6/10, dated 25 March 2010, elaborating that “this opinion wishes to achieve the aim of implementing the protection of the right to privacy in relation to the processing of personal data of persons whose data are published on the official web site of the State Court”. However, it is interesting to note that the competence for the administrative dispute related to a decision of the Agency rests with the State Court, which is exactly the reason why the Agency issued an opinion and not a decision. In its opinion the Agency requested the State Court to “issue or initiate the adoption of regulations that would set the rules of anonymity of personal data in indictments and judgements published on the official web site”. Thus, in one and the same situation with the same party and in relation to two different institutions, the State Prosecutor and the State Court, the Agency adopted two formally different legal acts with identical content. The Personal Data Protection Agency based its actions primarily on Article 4 of the Law on Personal Data Protection, which states that the controller is obliged 164 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection to process personal data fairly and lawfully, and that personal data collected for specific, explicit and lawful purposes must not be processed in any way that may not be in compliance with such purposes, and to process such data only to the extent necessary to reach a particular aim. It seems that from the point of view of actions of the State Prosecutor and the State Court in the given case, there is an issue of relevance of this provision, because the Prosecutor and the State Court processed personal data fairly and lawfully, in compliance it the Criminal Procedure Code, and they did not process the data in any way that may be in breach of the purpose of criminal proceedings. The data was processed only to the extent necessary to reach the aim of criminal proceedings. So, in the given case, there can be no reference to a new data processing that is not in relation to criminal proceedings, but rather the execution of another legal obligation of the State Prosecutor and the State Court, arising from the Law on Freedom of Access to Information and the Criminal Procedure Code, i.e. to inform the public about cases of greater public interest. The citizens have the right to know about who are the persons threatening public order by committing criminal offences, since publication of judgements is a form of prevention, which sends a clear message to the public as to what type of conduct is forbidden in the society. At the same time, publication of decisions of the State Prosecutor and the State Court gives their work greater transparency, increases their effectiveness, and improves their communication with the public. It should not be neglected that there is an effect of such publication on the victims of criminal offences. Publication of court rulings influences public awareness in relation to consequences of criminal offences and the fairness of punishment of the perpetrators. Of course, in all this, one should not neglect the need to protect an individual perpetrator, whose rights are clearly set by the Criminal Procedure Code and which follow the principles set by Article 6 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (hereinafter: the European Convention). In the given case, the applicant complained to the Personal Data Protection Agency for unlawful processing of her personal data by the State Prosecutor and the State Court of BiH, which is why the Agency issued a decision and an opinion, requesting these institutions to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data on the official web page, and to block personal data of all persons Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 165 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web page. It seems that in the given case, the Agency stepped outside the scope of decisions only on the basis of complaints filed, since the decision did not refer solely to the protection of personal data of the applicant, but also included personal data of any person that may be contained in indictments and judgements. Therefore, while acting on the basis of an individual complaint, the Agency issued a general act that sets the treatment of an unspecified group of individuals, although the complaint itself did not request it. However, the actual rights of the applicant and the manner in which they were violated by their publication in official decisions of the State Prosecutor and the State Court – remain unspecified. 4. Significance and the Role of the Public Interest Test Publication of court decisions is a matter of public interest and if there is a requirement to protect personal data of persons indicted or convicted in the interest of their privacy, which includes their personal data, then the competent authority is obliged to specify exceptions. Prior to any final decision at the level of the public authority, once it is decided that a particular piece of information falls within the category of exceptions form free access to information, to prevent the use of such exceptions when it is not necessary, the Law on Freedom of Access to Information requires that a “test of public interest” is conducted in each individual case. However, one should not disregard the possibility that when a public authority decides that a piece of information may be subject to exceptions and that its publication may cause certain damages, the information may have to be published if it is evident that its publication would achieve greater benefit for the society. When deciding if publication is justified by public interest, the public authority must take into account the issue whether such information contains any evidence on the failure to observe legal obligations, unauthorised spending of public funds, threat to health and safety of individuals or the environment, and treat the presence of such factors in such a way so as to give preference to publication of such information. In the given case, it is exactly the type of information related to the safety of individuals and the society at large, since the information contains data related to a criminal offence and its perpetrator. This fact is indeed a factor that gives preference to publication, even if such information could be treated as an exception. 166 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection In the given case, there is clearly a conflict between the right of an individual seeking protection of personal data which are an integral part of a court document confirming unlawful action by this individual that the public should know about. So, there is clearly public interest. The media are usually the transmitter of such information between the public authority and the citizens, which the requires the public authority to provide the media with such information, in compliance with its competences and duties as a public authority, since the courts are the safeguards of justice and play a fundamental role in any state with the rule of law, which is why they must ensure public confidence. 5. Practice of the European Court for Human Rights This issue can also be observed in light of Article 10 of the European Convention, which guarantees the right to freedom of expression, including the right to freedom of thought and the right to receive and transmit information and ideas with no interference from public authorities and regardless of frontier. Freedom of expression is one of the foundations of democratic society and one of the basic preconditions for its progress and development, With conditions set by paragraph 2, Article 10 is applicable not only to “information” and “ideas” received positively or considered inoffensive or caused by ignorance, but also to those information that insult, shock or disturb the state or one segment of the population. Those are the requirements of pluralism, tolerance and broadmindedness, without which there can be no “democratic society”.8 Furthermore, the European Court of Human Rights (hereinafter: the European Court) indicates that “it is not sufficient to have the freedom to receive and give information; access to technical means is equally important”.9 This means that Article 10 is not only applicable to the content of information, but also the means of transmitting or receiving such information, and any restriction imposed on such means is an interference with the right to receive or transmit information. In relation to the given case, the Personal Data Protection Agency set a restriction on transmission of information by means of a web site. 8 In Handyside v. UK, the Court underscored the fundamental nature of the freedom embodied in Article 10 (7 December 1976, Series A no. 24, p. 23, para. 49). 9 Autronic AG. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 167 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur Article 10 of the European Convention brings with it certain duties and obligations, which is why it may be subject to certain formalities, conditions, restrictions and sanctions, as set by law and necessary in a democratic society, but only in the interest of national security, territorial integrity or public safety, and for the purpose of preventing public disorder or crime, and to protect health and morals, to protect reputation and the rights of others, or to prevent disclosure of information received in confidence, or to maintain authority or impartiality of the judiciary. It is important to underline that there is an obligation to ensure that such restrictions must be “prescribed by law”, as well as “necessary” and for the purpose of achieving one of the aforementioned “legitimate aims”. If we examine the given case, we can see that the restriction on publication of acts by the State Prosecutor and the State Court that contain personal data of persons indicted or convicted by the Court is not as such prescribed by law; instead, such a restriction is based specifically on the measure issued by an administrative organisation for personal data protection. The Parliamentary Assembly of BiH as the state legislature has never considered this issue or taken a position on it, which would certainly be an important element, since it was this body that adopted the Law on Freedom of Access of Information and the Law on Personal Data Protection, which are clearly in collision when applied. This situation causes confusion among the public and creates legal uncertainty. This is particularly important from the point of view of victims, who thus see that the state is more concerned with the protection of persons who commit crimes, rather than with the issue of protection of victims of those crimes. As for the need to have a legal basis, one can refer to a judgement by the European Court in the case of Vgt VereinGegen Tierfabriken v. Switzerland of 28 June 2001,10 where the Court refers to its own case-law and states that the phrase “in compliance with the law” requires not only that the disputed measures must have a basis in domestic legislation, but also refers to the quality of such legislation, asking that it should be accessible to the person it affects, and to be predictable in terms of the consequences it may cause. There is an obligation under Article 10, paragraph 2, that interference with the freedom of expression must be “prescribed by law”, similar to the obligation contained in Article 5, paragraph 1 of the European Convention, whereby ay deprivation of liberty must be “lawful”.11 10 11 Application no. 24699/94, para. 52. Öztürk v. Turkey, judgement, 28 September 1999, Reports 1999-VI, paras 51-57. 168 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection As stated by Article 10 of the European Convention, freedom of expression is subject to exceptions which, on the other hand, must be set strictly, and the need for any such restrictions must be set convincingly.12 For the purpose of Article 10, paragraph 2 of the European Convention, necessity implies the existence of a “pressing social need”. Contracting parties have a certain margin of appreciation when deciding whether such a need exists, but this goes together with European supervision, which includes the law and the decision that implements it, even when such a decision is made by an independent tribunal.13 Therefore, the act issued by the Personal Data Protection Agency did not seem to contain the necessity required by Article 10, paragraph 3 of the European Convention, nor was it based on a law; instead, it was issued on the basis of free assessment in the application of the Law on Personal Data Protection. This raises the issue whether the interference was “proportional to the legitimate aim sought to be achieved” and whether the reasons offered as justification were “relevant and sufficient”.14 The Personal Data Protection Agency justifies its interference with freedom of expression with the need to protect personal data of the applicant, published on the official web site of the State Prosecutor and the State Court of BiH. However, in its administrative act, the Agency did not request the Prosecutor to remove the personal data of the applicant contained in the indictment, but rather warns the Office of the Prosecutor to refrain from unlawful processing of the applicant’s personal data, and to block personal data of any person whose personal data are contained in indictments and judgements published on the official web page”. It arises from this that the Agency itself assessed that the Prosecutor and the Court processed the data unlawfully, although the processing itself was done pursuant to the Criminal Procedure Code and Article 6 of the Law on Personal Data Protection. The actual basis for the Agency, as an administrative organisation, to make an evaluation that the State Prosecutor and the State Court acted unlawfully remains unclear and unresolved, particularly in light of the fact that it is the State Court that 12 Handyside v. UK, judgement, 7 December 1976, Series A no. 24, p. 23, para 49 Lingens v. Austria, judgement, 8 July 1986, Series A no. 103, p. 26, para. 41; and Jersild v. Denmark, 23 September 1994, Series A no. 298, p. 23, para 31. 13 Lingens, judgement, p. 25, para. 39. 14 Lingens, judgement, pp. 25-26, para 40, and Barfod v. Denmark, judgement, 22 February 1989, Series A no. 149, p. 12, para 28. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 169 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur is competent to examine complaints in administrative disputes against decisions of the Agency itself. Therefore, on one hand there is the requirement advocated by the Personal Data Protection Agency, to protect personal data of the applicant, irrespective of the public interest and without conducting a public interest test, asset by the Law on Freedom of Access to Information, since this Law is obligatory for the Agency itself. On the other hand, there is the requirement of public interest in keeping the public informed about the work of the Prosecutor and the Court as an important instrument of transparency, significant for a democratic society. In its action, the Agency failed to demonstrate the existence of proportionality between the applicants’s right to personal data protection and the right of the public to receive information about the work of the Prosecutor and the Court, commission of crimes and actions taken against their perpetrators, which is important from the point of view of prevention. This action by the Agency as an administrative organisation questions the independence of the judiciary and is in itself a direct interference with their work. According to the European Court, it is generally accepted that courts cannot operate in a vacuum. 6. Conclusion Although they are forums for resolving disputes, this does not mean that such disputes cannot be discussed prior to resolution, be it in specialised publications, in the general press or in the public. Furthermore, although mass media must not cross the boundaries imposed by the interest of proper administration of justice, it is their job to transmit information and ideas that come before the court, same as in any other area of public interest. Not only are the media tasked with transmitting such information and ideas, but also the public has the right to receive them. This position was elaborated in the European Court’s judgement in the case of Sunday Times v. UK (no. 1) of 26 April 1979, Series A no. 30. The Court indicated that the victims’ families had the right to information, or rather that they had […] a vital interest to find out all the basic facts and possible resolutions. They could have been deprived of such information, which were crucial to them, only if it was almost absolutely certain that the provision of such information was a threat to the “authority of the judiciary”, which in the given situation was not the case. 170 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection When speaking about proportionality in issues of protection of individuals in relation to public interest, it is important to underscore the case Goodwin v United Kingdom15 where the Court did not reach a conclusion that the unquestionable interest of Dr. R. to protect his professional reputation was sufficient to outweigh the important public interest for the press to have the freedom to transmit information of legitimate public interest. In short, the reasons offered by the respondent state, however relevant, were not sufficient to demonstrate that the interference complained of was “necessary in a democratic society.” The Court held that there was no reasonable proportionality between the restrictions imposed by the High Court’s measures on the applicant’s right to freedom of expression and the legitimate aim sought. Therefore, the principal obligation of the state pursuant to Article 10 is to refrain from unlawful interference with the enjoyment of the right to freedom of expression, which includes prohibition to distribute information. Greater weight needs to be given to the legitimate interest of the public to be informed about criminal proceedings. Such a position is also in the spirit of Article 6, paragraph 1 of the European Convention, where the public nature of court proceedings protects the parties from any judicial decisions being made in secret, with no public control. This is also one of the means for the state to maintain trust in the court system, thus making the judicial function visible; its openness to the public serves the purpose of Article 6, paragraph 1, i.e. the right to a fair trial, which is in itself one of the fundamental principles of any democratic society within the meaning set by the Convention.16 One should certainly recall the Recommendation of the Committee of Ministers of the Council of Europe to member states on the provision of information related to criminal proceedings through the media, Rec (2003) 13, adopted on 10 July 2003. According to the Recommendation, the public must be able to receive through the media any information related to activities of the judiciary and the police. Journalists must be able to report and comment freely on 15 Goodwin v. UK, judgement, 27 March 1996, Reports 1996-II, p. 500, para. 39, and Fressoz and Roire v. France [GC], no. 29183/95, para. 54, ECHR 1999-I). 16 Golder judgement, 21 February 1975, Series A no. 18, p. 18, para. 36, and Lawless judgement, 14 November 1960, Series A no. 1, p. 13). Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 171 �Mr.sci. Jasminka Dzumhur the functioning of the judicial system, with restrictions and with the respect for the presumption of innocence, as well as accuracy, which means that the authorities should provide the media only with information that have been confirmed or have been based on reasonable assumptions. When the press have information on current cases, obtained lawfully from the judiciary o the police, the authorities have an obligation to make such information available to any media that request it, with no discrimination. The recommendation also indicates that within the context of criminal proceedings that receive particular public attention, the judiciary should inform the media about its substantive action for as long as this does not prejudice the confidentiality of investigation or delays the outcome of the proceedings. In cases of lengthy criminal proceedings, such information should be provided on regular basis. At the same time, provision of information on criminal proceedings must take into account the protection of privacy of the parties for the purpose of Article 8 of the European Convention, with particular focus on the protection of minors, victims, family members of the suspects, etc. The press should attend public hearings and public delivery of judgements, with no discrimination and with no prior accreditation requirement. Unfortunately, despite the international context set in this way, acting under the decision by the Agency, the Office of the Prosecutor of BiH withdrew all the indictments from its web page, with the possibility for interested parties to file a request to receive indictments, but in an edited form, with all the data related to indicted persons and witnesses blocked, as well as results of investigations, with only the name of the indicted person available as the only element of personal data. In further procedure, in early February 2012, the State Prosecutor issued an internal decision to make all the indictments anonymous, and the same act prohibited any publication of indictments. Therefore, a complaint regarding publication of personal data in an indictment issued by the State Prosecutor of BiH resulted in an act by an administrative organisation for personal data protection, whose administrative decision secured personal data protection of persons indicted, with total disregard, for public interest. 172 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Similar situations happen in other states and there are different practices. This creates the need for national human rights institutions to take a common position that should be the basis for their action, particularly in order to prevent violations of the right to freedom of access to information. This presentation has been a small contribution to the process of creating an environment that would reaffirm the role of national human rights institutions as the beacon of accountability of transparency, always aimed at securing the right to freedom of access to information. 7. Literature                   European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms Code of Criminal Procedure, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10 and 47/14 Law on Free Access to Information, „Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 28/00, 45/06, 102/09 and 62/11 Law on the Court of Bosnia and Herzegovina, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/09 – Consolidated text, 74/09 and 97/09 Law on the Prosecutor's Office, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/09 - Consolidated text and 97/09 Law on Protection of Personal Data, "Official Gazette of Bosnia and Herzegovina", No. 49/06, 76/11 and 89/11 Judgments of the European Court of Human Rights: Öztürk v. Turkey (GC), No. 22479/93, judgment of 28 September 1999, Reports 1999-VI Handyside v. United Kingdom case of 7 December 1976, Series A, No 24 Lingens v. Austria, judgment of 8 July 1986, Series A, No. 103 Jersild v. Denmark, 23 September 1994, Series A, No. 298 VGT VereinGegen Tierfabriken against Switzerland from 28th June 2001 Barfod v. Denmark of 22 February 1989, Series A, No. 149 Sunday Times v. United Kingdom ( no. 1 ) of 26 April 1979, Series A, No. 30 Goodwin v. United Kingdom of 27 March 1996, Reports 1996- II Fressoz and Roire v France [GC ], no . 29183/95 , § 54 , ECHR 1999 -I) Golder of 21 February 1975, Series A, No. 18 Lawless of 14 November 1960, Series A, No. 1. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 173 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2854 Title A name given to the resource Colliding Effects of Freedom of Access to Information and Personal Data Protection Author Author Dzumhur, Jasminka Abstract A summary of the resource. Abstract: Significant efforts were taken in BiH in the adoption of legislation guarantying the rule of law and human rights. In the framework of this activity the Law on Freedom of Access to Information and the Law on Personal Data Protection were adopted. Unfortunately, practice in some cases shows present of conflict in implementation of those two laws. The most recent example is the case in which the Personal Data Protection Agency of Bosnia and Herzegovina conducted the administrative proceedings against the Prosecutor’s Office and the Court of Bosnia and Herzegovina for handling of personal data of accused and convicted persons at their official web-sites. As a result of these proceedings, The Personal Data Protection Agency adopted a decision warning the Prosecutor’s Office and the Court of BiH to refrain from such illegal complainant’s data handling and asking them to block personal data of all the persons comprised in the indictments and court decisions posted on its official web-site. This paper analyzes the consequences of the action of the Agency for Protection of Personal Data from perspective of international human rights standards and international jurisprudence and its impact on the justice, rule of law and human rights in the judicial sector. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/31224f4926fab6c8fae1f678f209942c.docx 99da2474533e67548d3f28a882b6ea4a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e2964f0eac45c4312480e86604e211fb.pdf a4c252ebc279ceea6ba4a82a66a0b166 PDF Text Text Pregledni nauĉni rad dr. Anita Duraković, docent Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru OSTVARIVANJE IZDRŽAVANJA DJETETA U PREKOGRANIČNIM PREDMETIMA Sažetak: Autorica u radu, nakon što ukazuju na znaĉaj kvalitetne meĊunarodne pravosudne suradnje, analizira akte na snazi u Bosni i Hercegovini koji su nastali kao rezultat te suradnje, a kojima je ureĊena oblast ostvarivanja izdržavanja u prekograniĉnim predmetima. Radi se o Njujorškoj konvenciji o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haškoj konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine. Pravilna primjena navedenih konvencija doprinosi efikasnijem ispunjenju obaveze izdržavanja, a upravo ova obaveza ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Posebno se skreće pažnja na potrebu pristupanja i drugim konvencijama, posebice Haškom protokolu o pravu mjerodavnom za izdržavanje iz 2007. godine, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zakljuĉivanje sporazuma izmeĊu država ĉlanica i trećih država u pitanjima meĊunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. Ključne riječi: prekograniĉno izdržavanje djece, Njujorška konvencija iz 1956, Haška konvencija iz 2007. 1. Uvodna razmatranja Obaveza izdržavanja ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Ostvarivanje izdržavanja djeteta unutar granica jedne države ĉesto je povezano s brojnim poteškoćama. Dodamo li tome i prekograniĉni karakter koji se ogleda u povezanosti predmeta s dva ili više pravnih sistema, problemi postaju mnogo veći. Ostvarivanje izdržavanja djeteta u prekograniĉnim predmetima složeno je i u praksi znaĉajno pitanje. Ono je istovremeno i problem koji se teško može riješiti bez kvalitetne meĊunarodne pravosudne suradnje. Na to ukazuje i Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. godine koja u ĉl. 27. st. 4. potiĉe pravosudnu suradnju izmeĊu država potpisnica propisujući obavezu države potpisnice da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da dijete dobije sredstva za izdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako u granicama države potpisnice tako i iz inostranstva, a u sluĉajevima kada 163 �roditelj ili druga osoba koja je materijalno odgovorna živi u drugoj državi od one u kojoj dijete živi, države potpisnice nastojat će pristupiti ili sklapati meĊunarodne sporazume te pronalaziti druga odgovarajuća rješenja. Više je meĊunarodnih organizacija u okviru kojih države djeluju i podupiru pravosudnu suradnju u prekograniĉnim predmetima ostvarivanja izdržavanja djeteta, od kojih su za Bosnu i Hercegovinu najznaĉajnije Ujedinjene nacije, Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo, Vijeće Europe. Posebno bismo izdvojili Europsku uniju kao zajednicu 28 zemalja koja veliku pažnju posvećuje razvijanju pravosudne suradnje u graĊanskim predmetima s prekograniĉnim uĉincima.1 Kao rezultat njihovih napora javlja se ĉitav niz multilateralnih konvencija koje ureĊuju materiju izdržavanja djeteta, kao što su: Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine, Haška konvencija o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja prema djeci iz 1956. godine2, Haška konvencija o priznanju i izvršenju odluka u materiji alimentacijskih obaveza prema djeci iz 1958. godine, Haška konvencija o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja iz 1973. godine, Haška konvencija o priznanju i izvršenju odluka o izdržavanju iz 1973. godine, Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja za djecu i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine, Haški protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja iz 2007. godine, Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine.3 Od spomenutih konvencija Bosnu i Hercegovinu obavezuju Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine4 i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine5. Multilateralne konvencije kao meĊunarodni izvori poželjan su naĉin reguliranja materije izdržavanja, ali imaju ograniĉen domašaj. Zbog toga još uvijek znaĉajno mjesto zauzimaju domaća pravila kao unutarnji izvori, a posebice odredbe Zakona o meĊunarodnom privatnom pravu kao glavnog unutarnjeg izvora koji regulira materiju privatnopravnih odnosa s meĊunarodnim obilježjem. 1 Ĉl. 81. Ugovora o funkcioniranju EU propisuje da Unija razvija pravosudnu suradnju u graĊanskim predmetima s prekograniĉnim uĉincima, na temelju naĉela uzajamnog priznanja presuda i odluka u izvansudskim predmetima, te da ta suradnja može ukljuĉivati donošenje mjera za usklaĊivanje zakona i drugih propisa država ĉlanica. 2 Tekst, ali ostali podaci, u daljem tekstu navedenih haških konvencija nalaze se na oficijelnoj stranici Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo, http://www.hcch.net. (7. 4. 2015.) 3 Sl. list EU L 7, 10. 1. 2009, str. 1-79. 4 Tekst Konvencije nalazi se na: http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/Medjunarodna_pravna_pomoc.pdf#page=160 ; Konvencija je objavljena u Sl. list FNRJ – Dodatak – br- 2/60. Stupila je na snagu 25. 5. 1957. godine, a u odnosu na bivšu FNRJ 28. 6. 1959. godine. BiH postala je ĉlanicom Konvencije temeljem notifikacije o sukcesiji. (7. 3. 2015.) 5 Tekst Konvencije nalazi se na oficijelnoj stranici Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo http://www.hcch.net. BiH potpisala je Konvenciju 5. 7. 2011. godine, ratificirala je 25. 10. 2012. godine. Konvencija je stupila na snagu u odnos na BiH 1. 2. 2013. godine. (7. 4. 2015.) 164 �U radu ćemo se osvrnuti na konvencije koje su na snazi u Bosni i Hercegovini, a koje su rezultat pravosudne suradnje u prekograniĉnim predmetima ostvarivanja izdržavanja, jer njihove odredbe imaju prioritet u primjeni u odnosu na odredbe sadržane u unutarnjim izvorima. Ukazat ćemo i na potrebu pristupanja još nekim konvencijama, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zakljuĉivanje sporazuma izmeĊu država ĉlanica i trećih država u pitanjima meĊunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja6, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. 2. MeĎunarodne konvencije koje reguliraju ostvarivanje izdržavanja djeteta U Bosni i Hercegovini na snazi su dvije konvencije koje se odnose na materiju ostvarivanja izdržavanja djeteta: Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine (u daljem tekstu Njujorška konvencija iz 1956) i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine (u daljem tekstu Haška konvencija iz 2007). Njujorška konvencija iz 1956 preuzeta je temeljem notifikacije o sukcesiji meĊunarodnih ugovora SFRJ i primjenjuje se dugi niz godine. Haška konvencija iz 2007 novijeg je datuma i tek treba da zaživi u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. 2.1. Njujorška konvencija iz 1956 Cilj Njujorške konvencije iz 1956 jeste olakšati i ubrzati ostvarivanje izdržavanja izmeĊu povjerioca i dužnika koji se nalaze na teritoriji razliĉitih država potpisnica. Ona ne sadrži kolizione norme već uspostavlja mehanizam meĊunarodne pravne pomoći koji putem uspostavljanja odgovarajućih organa na nacionalnom nivou treba doprinijeti ostvarivanju ovoga cilja.7 Organi koje svaka država potpisnica treba imenovati su otpremniĉki i posredniĉki organ. Za razliku od bivše SFRJ koja je imenovala dva posebna organa, jedan koji vrši funkciju otpremniĉkog organa, a drugi koji ima ulogu posredniĉkog organa, Bosna i Hercegovina je obje funkcije povjerila jednom organu – Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Dakle, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine centralni je organ za provoĊenje Njujorške konvencije iz 1956. Njegova funkcija, kao otpremniĉkog i posredniĉkog organa, jeste da stupa direktno u kontakt s otpremniĉkim i posredniĉkim organima drugih država potpisnica. Preduvjet za primjenu Njujorške konvencije iz 1956 jeste da se povjerilac izdržavanja nalazi u jednoj državi potpisnici, a dužnik izdržavanja u drugoj državi potpisnici. Tada povjerilac može podnijeti zahtjev otpremniĉkom 6 Sl. list EU, L 200/46, 31. 1. 2009, 25-31. Varadi, T., Bordaš, B., Knežević, G., Pavić, V., Međunarodno privatno pravo, Beograd, 2010., str. 329. 7 165 �organu države povjerioca za ostvarivanje izdržavanja od dužnika. Otpremniĉki organ će, nakon što provjeri da li su zahtjev kao i prateći dokumenti u propisanoj formi prema zakonu države povjerioca, proslijediti zahtjev posredniĉkom organu države dužnika, izuzev ukoliko se utvrdi da je zahtjev neosnovan. Otpremniĉki organ države povjerioca može dostaviti posredniĉkom organu države dužnika svoje mišljenje o opravdanosti zahtjeva i može preporuĉiti da se povjeriocu ukaže besplatna pravna pomoć i osloboĊenje od troškova. Sadržaj zahtjeva propisan je Njujorškom konvencijom iz 1956, a tiĉe se osnovnih podataka povjerioca i dužnika izdržavanja (ime i prezime, adresa, datum roĊenja, državljanstvo, zanimanje), te detaljno izloženih osnova na kojima se zahtjev zasniva, predmeta zahtjeva, kao i sve druge relevantne informacije koje se naroĉito odnosi na prihode porodiĉnog stanja povjerioca i dužnika, fotografije povjerioca, po mogućnosti i dužnika izdržavanja. Otpremniĉki organ će, na zahtjev povjerioca, dostaviti svaku odluku, privremenu ili konaĉnu ili svaki drugi sudski akt o alimentaciji koji je donijet u korist povjerioca u jednom od nadležnih sudova država potpisnica. Znaĉaj ostvarivanja zahtjeva za izdržavanje djece opredijelila je tvorce Njujoršku konvenciju iz 1956 da predvide da se može podnijeti odluka ili bilo koji drugi akt koji se odnosi na izdržavanje, bez obzira na pravosnažnost, odnosno konaĉnost. Time se doprinosi efikasnosti prekograniĉnog izvršenja ovih zahtjeva.8 Obaveze posredniĉkog organa, nakon što zaprimi zahtjev s potrebnom dokumentacijom, dvostruko su odreĊene i to prema povjeriocu izdržavanja i prema otpremniĉkom organu. Tako posredniĉki organ mora djelovati u granicama ovlaštenja danih od strane povjerioca te poduzimati sve mjere potrebne za ostvarivanje izdržavanja, ukljuĉujući poravnanje o potraživanju i, gdje je potrebno, pokretanje postupka za izdržavanje i izvršenje svake odluke ili drugog sudskog akta za ostvarivanje izdržavanja. Pored toga, mora se brinuti o tome da otpremniĉki organ bude stalno i istinito informiran. Zakon koji regulira spomenute postupke kao i sva pitanja u vezi s tim bit će zakon države dužnika, naroĉito njeno meĊunarodno privatno pravo. Kada povjerilac izdržavanja živi u Bosni i Hercegovini, on svoj zahtjev za ostvarivanje izdržavanja upućuje nadležnim entitetskim tijelima koji se bave poslovima socijalne zaštite, i to: Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS i Pravosudnoj komisiji Brĉko distrikta BiH. Nadležni organ zahtjev sa potrebnom dokumentacijom dostavlja Ministarstvu pravde BiH kao centralnom organu. Obaveza Ministarstva pravde BiH je provjeriti da li je zahtjev saĉinjen u skladu s odredbama Njujorške konvencije iz 1958, te da li je uredan i potpun. Ukoliko to nije sluĉaj, Ministarstvo pravde BiH zahtjev će vratiti nadležnim entitetskim organima radi ispravke ili dopune. Uredno podneseni zahtjevi, Ministarstvo pravde BiH dostavit će posredniĉkom organu, koga je odredila država dužnika, te kontinuirano pratiti njegovu realizaciju. TakoĊer, naš centralni organ ima 8 Ĉolović, V., Saradnja država u oblasti ostvrivanja alimentacionih zahtjeva, u Ćirić, J., Bejatović, S., Evropske integracije i međunarodna krivičnopravana saradnja, Beograd, 2011-2012, str. 233. 166 �obavezu da o svim informacijama vezanim za konkretni zahtjev, putem nadležnog entitetskog tijela, obavještava povjerioca izdržavanja. Kada se dužnik izdržavanja nalazi na podruĉju Bosne i Hercegovine, povjerilac izdržavanja koji se nalazi na podruĉju neke druge države potpisnice treba dostaviti dokumente koji se normalno zahtjeva prema propisima Bosne i Hercegovine.9 Radi se o sljedećim dokumentima: zahtjev nadležnog stranog organa podnesen u skladu s Njujorškom konvencijom iz 1956, sudskoj odluci o izdržavanju ili odluci o izdržavanju donesenu od strane drugog organa sa potvrdom da je pravosnažna po zakonu države donošenja odluke, osnovni podaci povjerioca i dužnika izdržavanja (ime i prezime, adresa, datum roĊenja, državljanstvo, zanimanje), detaljno izložene osnove na kojima se zasniva zahtjev i svaku drugu relevantni informaciju (naroĉito onu koja se tiĉe prihoda porodiĉnog stanja povjerioca i dužnika), fotografija povjerioca (po mogućnosti i dužnika), punomoći kojom povjerilac izdržavanja ovlašćuje nadležni organ države povjerioca i države dužnika za ostvarivanje izdržavanja od dužnika i broj raĉuna povjerioca otvorenog kod inostrane banke preko koje se može izvršiti transfer novĉanih sredstava po osnovu izdržavanja. Njujorška konvencija iz 1956 primjenjuje se sa više ili manje uspjeha u Bosni i Hercegovini od njenog osamostaljenja.10 Centralni organ godišnje obradi oko 50-tak zahtjeva, a najviše je onih u pravnom saobraćaju izmeĊu Bosne i Hercegovine i Austrije, odnosno Hrvatske - oni ĉine 50% ukupnih zahtjeva. 2.2. Haška konvencija iz 2007 Haška konvencija iz 2007 obavezuje Bosnu i Hercegovinu od 1. 2. 2013. godine. Stupila je na snagu 1. 1. 2013. godine nakon što su je ratificirale Norveška11, Albanija12 i Bosna i Hercegovina.13 Europska unija14 potpisala ju je još 6. 4. 2011. godine, a Vijeće EU donijelo je 9. 6. 2011. godine odluku kojom odobrava pristupanje EU Haškoj konvenciji iz 200715 i kojom se odreĊuje rok, kraj 2012. godine, do kojeg bi se taj proces trebao finalizirati. MeĊutim, pokazalo se i ranije da se rokovu uvijek ne poštuju,16 tako da je EU ratificirala 9 Svaka država potpisnica treba izvjestiti Generalnog sekretara o dokazima kojise normalno zahtjevaju po zakonu države posredniĉkog organa za utvrĊivanje potraživanja, o uslovima pod kojim ti dokazi trebaju biti podnijeti da bi bili prihvaćeni i ostalim uvjetima utvrĊenim tim zakonom – ĉl. 3. st. 2. 10 O primjeni Njujorške konvecije iz 1956 više u radu gos. Nikole Sladoje. 11 Norveška potpisala je Hašku konvenciju o izdržavanju iz 2007 8. 6. 2010. godine, ratificirala 6. 4. 2011. godine. 12 Albanija potpisala je Hašku konvenciju o izdržavanju iz 2007 21. 10. 2011. godine, ratificirala 13. 9. 2012. godine. 13 Pogledati ĉl. 58. i 60. st. 1. 14 EU postala je ĉlanicom Haške konferencije za meĊunarodno privatno pravo 3. 4. 2007. godine, te djeluje i pristupa konvencijama umjesto država ĉlanica. Time je dodatno potvrĊen znaĉaj i uloga Haške konferencije kao jednog od važnih elemenata na podruĉju suradnje u rješavanju pitanja vezanih za porodiĉno pravo. 15 Službene list EU 2011, L 192/39 16 Mensl, H,P., Thorn, K., Wagner, R., Europäisches Kollisionrecht 2012: Voranschreiten des Kodifikationsprozesses – Flickenteppich des Einheitsrechts, IPRax 1/2013., str. 12. 167 �Hašku konvenciju iz 2007 tek 9. 4. 2014. godine17, a stupila je na snagu 1. 8. 2014. godine. Znaĉajan je podatak da su SAD potpisale Hašku konvenciju iz 2007 još 23. 9. 2007. godine, ali je još nisu ratificirale, tako da nije stupila na snagu. Haškoj konvenciji iz 2007 znaĉajna je jer se njome unificiraju pravila u podruĉju ostvarivanja izdržavanja s meĊunarodnim elementom, podruĉju koje nesumnjivo izaziva velike poteškoće, a koje će, nadamo se, na ovaj naĉin jednim dijelom biti otklonjene. Važno je da je Bosna i Hercegovina potpisnica Haške konvencije iz 2007 s obzirom na njenu obavezu da svoje zakonodavstvo uskladiti s europskim, kao i na ĉinjenicu da veliki broj njenih graĊana živi u nekoj od europskih država. Pristupanje Haškoj konvenciji iz 2007 znaĉi da Bosna i Hercegovina ima pravo ujednaĉeno onome u EU u podruĉju njene primjene. Proces donošenja Haške konvencije iz 2007 zapoĉeo je još 1999. godine kada je Specijalna komisija za obavezu izdržavanje zakljuĉila da bi Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo trebala zapoĉeti rad na donošenju novog meĊunarodnog instrumenta s ciljem da on bude sveobuhvatan po svojoj prirodi.18 Naime, postojeći meĊunarodni ugovori donijeti s ciljem olakšavanja ostvarivanja izdržavanja s meĊunarodnim obilježjem nisu u praksi davali zadovoljavajuće rezultate.19 Rad na dokumentu zapoĉet 2003. godine obilježile su razlike izmeĊu država koje pripadaju europskom kontinentalnom sistemu prava i koje smatraju da nova konvencija treba sadržavati kolizione norme i države common law tradicije koje su protiv, najviše iz razloga što u ovim državama nadležnost domaćeg suda u materiji izdržavanja povlaĉi automatski za sobom primjenu domaćeg prava.20 Na kraju su usvojena dva dokumenta: Haški protokol o pravu mjerodavnom za izdržavanju i Haška konvencija o izdržavanju iz 2007. 17 Odluka Vijeća od 9. aprila 2014. o izmjeni priloga I., II., III., Odluci 2011/432/EU o odobrenju, u ime Europske unije, Haške konvencije od 23. Studenog 2007. o meĊunarodnoj naplati tražbina za uzdržavanje djece i drugih oblika obiteljskog uzdržavanja (2014/218/EU), Službeni list EU 2014, L 113/1. 18 Pogledati Bonomi, A., Erläutender Bericht, Protokoll vom 23. November 2007 über das auf Unterhaltspflichten anzuwendende Recht. (http://www.hcch.net) (7. 4. 2015.) 19 Misli se ne samo na konvencije koje su nastale u okviru Haške konferencije, već i one koje su donijete izvan Konferencije, ukljuĉujući tu Njujoršku konvenciju iz 1956. Hirsch, J., Das neuer Haager Unterhaltsübereinkommen und das Haager Protokoll über das auf Unterhaltspflichten anzuwendenden Recht u: Coester-Watjen, D., Lipp, V., Schumann, E., Veit, B., Europäisches Unterhaltsrecht, Göttingen 2010, str. 18. 20 Bonami, A., The Hague protocol of 23 November 2007 on the Law Applicable to Maintenance Obligations, Yearbook of Private International Law, Volume X/2008, str. 335, u: Bordaš, B., Ćundić, P., Haški protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja – najnoviji izvor međunarodnog privatnog prava Srbije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, godina XLVII, Novi Sad, br. 1., 2013, str. str, 135 168 �2.2.1. Svrha donošenja Haške konvencije iz 2007 Haška konvencija iz 2007 regulira administrativnu suradnju država potpisnica prilikom ostvarivanja izdržavanja i pitanje priznanja i izvršenja odluka donesenih u ovoj materiji. Razlog donošenja novog pravnog instrumenta bio je ispravljanje nedostataka pojedinih rješenja sadržanih u već postojećim konvencijama iz 1958. i 1973., ali i rješavanja problema koji se javljaju primjenom spomenutih konvencija u praksi.21 Posebna pažnja posvećena je zaštiti djece, a u kontekstu toga, njihovo izdržavanje osnovni je element.22 U Preambuli, kako je to uobiĉajeno, nalazimo na svrhu koja se želi postići donošenjem Haške konvencije iz 2007. Posebice se istiĉe želja za unaprjeĊenjem meĊudržavne suradnje u pogledu meĊunarodnog ostvarivanja izdržavanja djece i drugih oblika izdržavanja porodice te potreba za procedurama koje će dati rezultate i koje su pristupaĉne, brze, efikasne, rentabilne, poštene i odgovarajuće s obzirom na razliĉite situacije.23 Haška konvencija iz 2007 naslanja se na spomenute Haške konvencije ali i Njujorška konvencija iz 1956. Možemo reći da ona sadrži većinu najefikasnijih rješenja spomenutih konvencija te bi mogla osigurati jednostavnije i kvalitetnije rješavanja problema prekograniĉnog ostvarivanja izdržavanja.24 Zanimljivo je da se njome odreĊuje da će zamijeniti ne samo postojeće Haške konvencije25 (ĉl. 48.), već i, u odnosu izmeĊu država potpisnica i u dijelu u kojem se njeno polje primjene preklapa s poljem primjene ove Konvencije, Njujoršku konvenciju iz 1956 (ĉl. 49.). Ovo rješenje, iako pomalo neobiĉno jer se instrumentima jedne meĊunarodne organizacije ukidaju instrumenti druge, smatramo opravdanim jer se njime izbjegava višestruko ureĊivanje istog pitanja, a i organima primjene prava olakšava izbor odgovarajućeg pravnog instrumenta.26 2.2.2. Predmet i polje primjene Haške konvencije iz 2007 Haškom konvencijom iz 2007 želi se osigurati efikasno meĊunarodno ostvarivanje izdržavanja djece, ali i drugih oblika izdržavanja u porodici. U ĉl. 1. 21 Borrás, A., Degeling, J., Convention of 23 November 2007 on the International Recovery of Child Support und Other Forms of Family Maintenance - Explanatory Report, 2013. godina (Borrás-Degeling Explanatory Report), str. 47. 22 Obaveza izdržavanja može proizlaziti i iz drugih porodiĉno pravnih odnosa, roditeljstvo, brak ili srodstvo, ali većina zahtjeva koja se odnose na ostvarivanje izdržavanja ukljuĉuju djecu. Ibidem, str. 52. 23 Reĉ. 2. i 3. Preambule. 24 Korać-Graovac, A., Klasiĉek, D., Neka pitanja ostvarivanja prava na obiteljskopravno uzdržavanje s međunarodnim elementom, Pravni vjesnik 23 (3-4), 2007., str. 176. 25 Radi s o Haškoj konvenciji o priznanju i izvršenju odluka u materiji alimentacijskih obaveza prema djeci iz 1958. godine i Haškoj konvenciji o priznanju i izvršenju odluka o izdržavanju iz 1973. godine. 26 Drugaĉije stajalište susrećemo kod prof. Irene Majstorović koja istiĉe da želja za izbjegavanjem višestrukog ureĊenja istog pitanja nije dostatan razlog, i „ni u kom sluĉaju nije dovoljan za takvu promjenu nadležnosti, stoga ovu normu smatramo nepotrebnom i neprimjerenom.“ Majstorović, I., Harmonizacija i unifikacija europskog obiteljskog prava, Zagreb, 2009., str. 145. 169 �navode se (posebice) mjere kojima se nastoji postići ovaj cilj: a) uspostavljenje sveobuhvatnog sistema suradnje izmeĊu država potpisnica, b) omogućavanje prohodnosti zahtjeva za formiranje odluke o izdržavanju, c) osiguravanje da se odluka o izdržavanju prizna i provede i d) traženje efikasnijih mjera za brzo provoĊenje odluke o izdržavanju. Spisak mjera, da se zakljuĉiti zahvaljujući upotrebi rijeĉi posebice, nije konaĉan, što daje prostora primjeni drugih mjera koje mogu doprinijeti djelotvornom ostvarivanju izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima. PredviĊeno je da će se Haška konvencija iz 2007 primjenjivati na obaveze izdržavanja koju imaju roditelji prema djetetu mlaĊem od 21 godine, bez obzira na braĉni status roditelj, izdržavanja braĉnog partnera koje je povezano s izdržavanjem djeteta te izdržavanja braĉnih partnera (ĉl. 2. st. 1.). Države potpisnice imaju mogućnost, u skladu s ĉlanom 62., ograniĉiti njenu primjenu na osobe koje nisu napunile 18 godina i u tom sluĉaju neće imati pravo zahtijevati primjenu Haške konvencije iz 2007 na osobe koje imaju godine starosti koje je iskljuĉila svojom rezervom (ĉl. 2. st. 2.).27 Države potpisnice mogu odrediti, u skladu s ĉlanom 6. da se cijela Haška konvencija iz 2007 ili jedan njen dio odnosi na bilo koje obaveze izdržavanja koje proizlaze iz porodiĉnih odnosa, roditeljstva, braka ili srodstva (ĉl. 2. st. 3.).28 Kao što vidimo spomenuta odredba navodi porodiĉne odnose kao osnovu za podnošenje zahtjeva za izdržavanje, ali ga ne definira. Time se otvara mogućnost da svaka država proširi primjenu i na npr. odnose iz vanbraĉne ili istospolne zajednice života, odnosno na one porodiĉne odnose koji stvaraju obavezu izdržavanja. MeĊutim, ovo proširenje vrijedit će samo u odnosu na druge države potpisnice koje su napravile ekvivalentne izjave.29 2.2.3. Suradnja na području administracije Haška konvencija iz 2007 predviĊa suradnju izmeĊu država ugovornica na naĉin da svaka od njih imenuje jedan centralni organ koji će obavljati funkcije njome delegirane (ĉl. 4. st. 1.). Federalne države, države sa više od jednog pravnog sistema, kao i države sa autonomnim teritorijalnim jedinicama 27 Mogućnost da izraze rezervu u skladu s ĉlanom 62. iskoristile su pojedine države. Ukrajna je ograniĉila primjenu Haške konvencije iz 2007 na osobe do 18 godina. Albanije je proširila njenu primjenu na osobe do 25 godina ukoliko studiraju što je u skladu s njenim Porodiĉnim zakonom. Norveška je zadržala pravo da ne primjenjuje njene odredbe na osobe iznad 18 godina. 28 Mogućnost da daju izjavu u skladu s ĉlanom 63. iskoristile su pojedine države. Albanija, Norveška i Europska unija su izjavile da će proširiti primjenu poglavlja II i III na obavezu izdržavanja izmeĊu braĉnih partnera i bivših braĉnih partnera. Ukrajina je izjavila da će proširiti primjenu poglavlja V i VIII na obavezu izdržavanja: roditelj u korist odrasle kćerke ili sina koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, roditelja u korist odrasle kćer, sina koji studiraju dok ne navrše 23 godine, odrasle kćer, sina u korist roditelja koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, bake, djeda u korist unuĉadi koji su do godina predviĊenih Konvencijom, odraslih unuka, praunuka u korist baka, djeda prabaka, pradjeda koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, odraslih braća i sestara u korist braća i sestara koji su do godina predviĊenih Konvencijom, i koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe, maćehe, oĉuha u korist pastorke, pastorka koji su do godina predviĊenih Konvencijom, odrasle pastorke, pastorka u korist maćehe, oĉuha koji nisu u stanju samostalno se brinuti za sebe. 29 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 57., str. 71. 170 �mogu imenovati više od jednog centralnog organa s tim da se odredi centralni organ kojem se upućuje sva korespondencija koju će on dalje proslijediti odgovarajućim centralnim organima u toj državi (ĉl. 4. st. 2.). Funkcije centralnog organa dijele se na opće i posebne. Ovom podjelom nastojala se postići ravnoteža izmeĊu, s jedne strane, potrebe preciziranja funkcija centralnog organa i, s druge strane, želje davanja odreĊene fleksibilnosti državama ugovornicama kada su u pitanju i neke druge funkcije.30 Ĉl. 5. propisuje što mora biti uĉinjeno od strane centralnog organa i ne može se prenijeti na druga tijela, dok ĉl. 6. navodi mjere koje poduzimaju centralni organ, javni organ ili drugi organ u konkretnim sluĉajevima ostvarivanja izdržavanja u mjeri u kojoj to dozvoljava zakon njihove države.31 Opće funkcije obuhvaćaju obavezu centralnog organa da suraĊuje s drugim centralnim organima i potiĉe suradnju izmeĊu nadležnih organa u svojim državama te da traže rješenja problema do kojih doĊe primjenom Haške konvencije iz 2007 (ĉl. 5.). Posebne funkcije odnose se na pružanje pomoći u pogledu zahtjeva za ostvarivanje izdržavanja i to prenošenje i zaprimanje zahtjeva te iniciranje i olakšavanje pokretanja postupka u pogledu tih zahtjeva (ĉl. 6. st. 1.). Pored toga, centralni organ treba poduzimati sve odgovarajuće mjere kako bi osigurao i olakšao pružanje pravne pomoći (gdje to nalažu okolnosti), pomogao u lociranju dužnika i povjerioca izdržavanja te dobio relevantne informacije o njihovim prihodim, kao i ostalim financijskim okolnostima, podupro mirno rješavanje spora i dobrovoljno plaćanje izdržavanja, olakšao provoĊenje rješenja o izdržavanju, ukljuĉujući i sve zaostale isplate, kao i niz drugih mjera vezanih za olakšano ostvarivanje prekograniĉnog izdržavanja djeteta (ĉl. 6. st. 2.).32 2.2.4. Vrste, sadržaj i dostavljanje zahtjeva Podnosilac zahtjeva šalje svoj zahtjev za ostvarivanje izdržavanja preko centralnog organa države u kojoj ima boravište centralnom organu zamoljene države, s tim da boravište iskljuĉuje puko prisustvo (ĉl. 9.). Haška konvencija iz 2007 sadrži definiciju „boravka“ za potrebe njene primjene: „boravak“ mora biti više od pukog prisustva, ali se ne traži „redovno boravište“, sve s namjerom da se podnosiocu zahtjeva – djetetu omogući lakši pristup centralnom organu i time osigura prekograniĉno ostvarivanje izdržavanja. Dijete ne bi trebalo biti podvrgnuto strogim provjerama boravka već bi mu se trebalo olakšati podnošenje zahtjeva bez obzira gdje živi.33 Povjeriocu koji podnosi zahtjev za ostvarivanje izdržavanja prema ovoj Konvenciji stoji na raspolaganju sljedeće kategorije zahtjeva: a) priznanje ili priznanje i izvršenje odluke; b) izvršenje odluke donesene ili priznate u zamoljenoj državi; c) donošenje odluke u 30 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 95., str. 83. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 96., str. 83. 32 St. 4. ĉl 6.navodi da ništa iz ovoga ĉlana i ĉl. 7. neće se interpretirati kao nametanje neke obaveze centralnom organu da ima ovlašćenja koja mogu provoditi samo sudski organi prema zakonu dane države. 33 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 228., str. 111. 31 171 �zamoljenoj državi kada takva odluka ne postoji, ukljuĉujući i utvrĊivanje roditeljstva kada je to potrebno; d) donošenje odluke u zamoljenoj državi kada priznanje i izvršenje odluke nije moguće ili je odbijeno zbog nedostatka osnove za priznanje i izvršenje shodno ĉl. 20. ili ĉl. 22. taĉ. b. i e.; e) izmjena odluke donesene u zamoljenoj državi; f) izmjena odluke donesene u država koja nije zamoljena država (ĉl. 10. st. 1.). Dužniku protiv kojeg postoji odluka o izdržavanju stoje na raspolaganju sljedeće kategorije zahtjeva: a) priznanje odluke ili ekvivalentan postupak koji vodi suspenziji ili ograniĉenju izvršenja ranije odluke u zamoljenoj državi; b) izmjena odluke donesene u zamoljenoj državi; c) izmjena odluke donesene u državi koja nije zamoljena država (ĉl. 10. st. 2.). Dužnik, da bi mogao tražiti pomoć centralnog organa u smislu ovoga ĉlana, mora ispunjavati odreĊene kriterije: mora boraviti u zamoljenoj državi, protiv njega mora postojati odluka o izdržavanju i zahtjev se može odnositi samo na priznanje odluke kojom se suspendira ili ograniĉava izvršenje ranije odluke ili se traži izmjena donesene odluke.34 Za naprijed navedene zahtjeve koji stoje na raspolaganju povjeriocu, odnosno dužniku izdržavanja, mjerodavno je pravo zamoljene države,35 dok zahtjevi iz stava 1. c) do f) i stava 2. b) i c) podliježu pravilima o nadležnosti zamoljene države (ĉl. 10. st. 3.). To znaĉi da u odreĊenim situacijama neki od navedenih zahtjeva neće biti na raspolaganju povjeriocu ili dužniku izdržavanja zbog pravila o nadležnosti.36 Zahtjev treba minimalno sadržavati sljedeće: a) izjavu o prirodi zahtjeva ili više zahtjeva; b) ime i prezime i podatke o kontaktu, ukljuĉujući adresu i datum roĊenja podnosioca zahtjeva; c) ime i prezime, i ako je poznato, adresu i datum roĊenja protivnika zahtjeva; d) ime i prezime i datum roĊenja svake osobe za koju se traži izdržavanje; e) osnove na kojima poĉiva zahtjev; f) ako zahtjev podnosi povjerilac, podatke o mjestu gdje treba slati ili elektronski prenijeti uplate za izdržavanje; g) osim za zahtjeve iz ĉl. 10 st. 1. a) i st. 2. b), sve podatke i podneske navedene u izjavi u skladu s ĉl. 63. zamoljene države; h) ime i prezime i podatke o kontakt osobi ili jedinici centralnog organa države koja šalje zahtjev, a koja je odgovorna za obradu zahtjev (ĉl. 11. st. 1.). Zahtjev, takoĊer, treba sadržavati i sljedeće podatke, ako je to moguće i ako je poznato: a) financijsko stanje povjerioca izdržavanja; b) financijsko stanje dužnika izdržavanja, ukljuĉujući ime i prezime i adresu poslodavca dužnika i prirodu i lokaciju imovine dužnika; c) sve podatke koji mogu pomoći lociranju protivnika zahtjeva (ĉl. 11. st. 2.). Uz zahtjev potrebno je priložiti i sve potrebne podatke i podneske, ukljuĉujući i dokumente kao dokaz prava podnosioca zahtjeva na 34 Zahtjev za izmjenom ranije odluke mora biti u skladu s ĉl. 18 koji predviĊa odreĊena ograniĉenja za pokretanje postupka u smislu izbora nadležnog suda. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 265., str. 119. 35 „Pravo zamoljene države“ podrazumijeva pravila o sukobu zakona zamoljene države, s tim da za države vezane Protokolom o izdržavanju primijenjuju pravila Protokola. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 275., str. 121. 36 Primjer 1: Ako se zahtjev odnosi na donošenje odluke u skladu s ĉl. 10. st. 1. c) za dijete – studenta starog 21 godinu, zamoljena država neće biti obavezna prihvatiti zahtjev ako nije nadležna za donošenje odluke o izdržavanje za dijete starije od 18 godina. Primjer 2: U SAD-u nije moguće uspostaviti nadležnost za donošenje odluke o izdržavanju na osnovu povjerioĉevog prebivališta, kao ni priznatu i izvršiti stranu odluku. Ibidem. 172 �besplatnu pravnu pomoć. Uz zahtjeve iz ĉl. 10 st. 1. a) i st. 2. b) treba priložiti samo dokumente navedene u ĉl. 25 (ĉl. 11. st. 3.). Centralni organ države iz koje se šalje zahtjev dužan je pomoći podnosiocu zahtjeva kako bi se osiguralo da zahtjev sadrži sve podatke i podneske koji su, prema njegovim saznanjima, potrebni za razmatranje zahtjeva (ĉl. 12. st. 1.). Obaveza centralnog organa jeste da pomogne podnosiocu zahtjeva da pripremi potpun i kvalitetan zahtjev u smislu podataka i podnesaka koji su potrebni prema pravu zamoljene države. To ne znaĉi da centralni organ mora pripremati zahtjeve za podnosioce, već treba pružati savjete i davati svu neophodnu pomoć prilikom sastavljanja zahtjeva.37 Podrazumijeva se da je centralni organ razvio struĉnost za postupanje u meĊunarodnim sluĉajevima kao i komunikaciji s inostranim organima te da bi osobi, koja nema iskustva u takvim stvarima, bila korisna sva pomoć koju on može pružiti.38 Nakon što centralni organ države iz koje se šalje zahtjev bude siguran da zahtjev ispunjava sve uvjete Haške konvencije iz 2007 poslat će ga, u ima i uz odobrenje podnosioca zahtjeva, centralnom organu zamoljene države (ĉl. 12. st. 2.). U periodu od šest sedmica od datuma prijema zahtjeva centralni organ zamoljene države potvrdit će prijem zahtjeva i obavijestiti centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o poduzetim i budućim koracima u obradi zahtjeva, te zatražiti potrebne dokumente ili podatke. TakoĊer, centralni organ zamoljene države dužan je u spomenutom šestosedmiĉnom periodu dostaviti centralnom organu države iz koje je poslan zahtjev podatke kontakt osobe ili jedinice zadužene odgovoriti na pitanja vezana za stanje zahtjeva (ĉl. 12. st. 3.). U roku od tri mjeseca nakon potvrĊivanja prijema zahtjeva, centralni organ zamoljene države obavijestiti će centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o statusu zahtjeva (ĉl. 12. st. 4.). Inaĉe, centralni organi države iz koje je poslan zahtjev i zamoljene države dužni su pružati jedni drugima obavještenja o identitetu osobe ili jedinice odgovorne za konkretni sluĉaj i o statusu sluĉaja, te blagovremeno pribaviti odgovore na pitanja (ĉl. 12. st. 5.). TakoĊer, centralni organi meĊusobno trebaju komunicirati na najbrži i najefikasniji naĉin koji im stoji na raspolaganju (ĉl. 12. st. 7.). Centralni organ obradit će sluĉaj onoliko brzo koliko to dozvoljavaju okolnosti vezane za ispitivanje sluĉaja (ĉl. 12. st. 6.). Centralni organ zamoljene države može odbiti zahtjev samo ako je oĉigledno da nisu ispunjeni uvjeti propisani Haškom konvencijom iz 2007. U tom sluĉaju, centralni organ zamoljene države odmah će obavijestit centralni organ države iz koje je poslan zahtjev o razlozima odbijanja (ĉl. 12. st. 8.). Centralni organ zamoljene države ne može odbiti zahtjev samo na osnovu ĉinjenica da je potreban dodatni dokument ili podatak. U tom sluĉaju, centralni organ zamoljene države može zatražiti od centralnog organa države iz koje je poslan zahtjev da dostavi dodatne dokumente i podatke. Ukoliko u roku od tri mjeseca ili nekom dužem roku koji naznaĉi centralni organ zamoljene države, centralni organ države iz koje je poslan zahtjev ne dostavi traženo, centralni organ zamoljene države može odluĉiti da prekine obradu zahtjeva. U tom sluĉaju, o 37 38 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 320., str. 131. Ibidem, str. 133. 173 �svojoj odluci obavijestit će centralni organ države iz koje je poslan zahtjev (ĉl. 12. st. 9.). Kao što vidimo, Haška konvencija iz 2007 zahtjeva efikasno postupanje po zahtjevu i to naglašava u svakom stavu ĉl. 12.: „blagovremeno“ u st. 5., „brzo“ u st. 6. i st. 7., „odmah“ u st. 8. TakoĊer, uvodi vremenska ograniĉenja – rok od šest mjeseci za potvrdu prijema zahtjeva i obavještenje o poduzetim koracima te rok od tri mjeseca za izvještaj o statusu zahtjeva. Ovakva rješenja u skladu s ciljevima same Haške konvencije iz 2007 – pristupaĉne, brze, efikasne, rentabilne, odgovarajuće i poštene procedure. 2.2.5. Priznanje i izvršenje Haška konvencija iz 2007 u dijelu koji se odnosi na priznanje i izvršenje odluka naslanja se i nadovezuje na Haške konvencije iz 1958. i 1973. koje reguliraju priznanje i izvršenje odluka u oblasti izdržavanja, uz važna poboljšanja koja su rezultat pojaĉane suradnje, regionalne i meĊunarodne, u oblasti ostvarivanja izdržavanja djeteta, ali i razvoja sredstava komunikacije.39 Haška konvencija iz 2007 sadrži efikasan sistem priznanja i izvršenja odluka, koji bi trebao pružiti „najšire“ priznanje postojećih odluka te eliminirati troškovi postupka i kašnjenja koja mogu nastati ukoliko povjerilac mora postaviti novi zahtjev jer se postojeća odluka ne može priznati.40 Ovaj sistem, bi trebao, zajedno s drugim rješenjima Haške konvencije iz 2007, doprinijeti smanjenju problema koji se javljaju u situacijama kada postoji više suprotstavljenih naloga.41 Odluka podobna za priznanje i izvršenje prema odredbama Haške konvencije iz 2007 jeste odluka o izdržavanju koju je donijelo sudsko ili upravno tijelo, ali i poravnanje i sporazum postignut od strane ili pred tim tijelima (ĉl. 19. st. 1.). Za razliku od spomenute Haške konvencije iz 1973. godine, Haška konvencija iz 2007 definirala je pojam „upravnog tijela“, i to na zahtjev država koje su manje upoznate s konceptom upravnog tijela onako kako ga predviĊa Haška konvencija iz 2007.42 Upravna odluka priznavat će se i izvršavati jednako kao i sudska odluka ako ona, prema pravu države u kojoj je donijeta, ispunjava sljedeće pretpostavke: a) može biti predmet žalbe sudskog tijela ili revizije od strane sudskog tijela; b) može imati sliĉni snagu i dejstvo kao i sudska odluka po istom pitanju (ĉl. 19. st. 3.). Osnovu za priznanje i izvršenje ĉine skup pravila o indirektnoj meĊunarodnoj nadležnosti. Drugim rijeĉima, priznanje odluke donesene u drugoj državi uvjetovano je ispunjenjem odreĊenih kriterija na kojima poĉiva nadležnost.43 Odluka donesena u jednoj državi ugovornici - državi porijekla, bit će priznata i izvršena u drugoj državi ako je: a) protivnik zahtjeva u vrijeme 39 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 428., str. 157. Ibidem. 41 Ibidem. 42 Time se željelo privući što više države da postanu potpisnice Haške konvencije iz 2007, a koje nisu bile spremne pridružiti se Haškoj konvenciji iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 431., str. 157. 43 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 443., str. 159. 40 174 �pokretanja postupka imao redovno boravište u državi porijekla odluke; b) protivnik zahtjeva izriĉito ili prešutno pristao na nadležnost suda bez isticanja prigovora nenadležnosti prvom mogućom prilikom; c) povjerilac izdržavanja u vrijeme pokretanja postupka imao redovno boravište u državi porijekla odluke; d) dijete kome je dodijeljeno izdržavanje u vrijeme pokretanja postupka imalo redovno boravište u državi porijekla odluke, pod uvjetom da je protivnik zahtjeva živio s djetetom u toj državi ili je imao prebivalište u toj državi i tu davao izdržavanje za dijete; e) postojao pisani sporazum o nadležnosti, osim u sporovima koje se odnose na obavezu izdržavanja djeteta; f) neko tijelo, koje je donijelo odluku, svoju nadležnost zasnovalo u predmetima personalnog statusa i roditeljske odgovornosti, izuzev ako ta nadležnost nije bila zasnovana samo na državljanstvu jedne od stranaka (ĉl. 20. st. 1.). Možemo primijetiti da je u odnosu na dio Haške konvencije iz 2007 koji se odnosi na administrativnu suradnju, korišten termin „redovno boravište“ što je postalo uobiĉajeno u europskom i konvencijskom pravu. Postojanje redovno boravište cijenilo bi se u svakom konkretnom sluĉaju, a zavisilo bi od skupa relevantnih ĉinjenica kojima bi se dokazivalo postojanje veze izmeĊu zainteresiranih strana i države porijekla odluke.44 Neki od osnova nadležnosti nisu bili prihvatljivi svim država, te je Haškom konvencijom iz 2007 dana mogućnost da se u pogledu pojedinih osnova izjavi rezerva, a sve s ciljem da joj pristupi što veći broj država. Države potpisnice mogu izjaviti rezervu, u skladu s ĉl. 62. u pogledu st. 1. c), e) i f) (ĉl. 20. st. 2.). Važno je napomenuti da izjavljena rezerva nema uzajamno dejstvo, to iz razloga što je u praksi haških konvencija moguće, a to je ovdje i sluĉaj, pregovaranje i usvajanje sistema nereciproĉne izjave rezerve. Time se otklanjaju neželjene posljedice povezivanja ĉl. 20. st. 2. i ĉl. 62.45 Država potpisnica koja je izjavila rezervu u skladu sa st. 2., priznat će i izvršiti odluku, kada je prema njenom pravu u sliĉnim ĉinjeniĉnim situacijama nadležan domaći organ za donošenje takve odluke (ĉl. 20. st. 3.). Ovim stavom se još jednom potvrĊuje duh same Konvencije, a to je priznati i izvršiti što je moguće više odluka o izdržavanju.46 Radi se o tzv. “fact-based approach” koji je potekao iz SAD-a. Prema ovom pristupu strana odluka će se priznati ako postoji ĉinjeniĉne okolnosti koje mogu biti osnova za nadležnost u državi priznanja. Pri tome se zanemaruje osnova direktne nadležnosti primijenjena u državi porijekla, već se 44 Tokom pregovaranja, izvjestan broj delegacija izrazio je zabrinutost da koncept „redovnog boravišta“ razvijen u okviru primjene Haške konvencije o graĊanskopravnim aspektima meĊunarodne otmice djece iz 1980. godine ne bi bio odgovarajući te da ga ne treba koristiti za potrebe Haške konvencije iz 2007. Usuglašeno je da, s obzirom da je sadržaj konvencija razliĉit, i pristup konceptu „redovnog boravišta“ trebao bi biti razliĉit. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 444., str. 161. 45 Npr. ako SAD izjave rezervu u odnosu na ĉl. 20. st. 1. c) – nadležnost prema redovnom boravištu povjerioca, jer ta osnova nadležnosti nije u skladu s zahtjevom da postoji veza izmeĊu tuženog i foruma, to ne oslobaĊa druge države potpisnice obaveze priznanja odluke donesene u SAD-u kada je povjerilac imao faktiĉki boravak u SAD-u. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 462., str. 165. 46 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 463., str. 165. 175 �pozornost posvećuje ĉinjeniĉnim vezama.47 Ukoliko priznanje odluke nije moguće zbog rezervu u skladu sa st. 2., država potpisnica poduzet će sve odgovarajuće mjere kako bi se donijela odluka u korist povjerioca ako dužnik ima redovno boravište u toj državi (ĉl. 20. st. 4.). Sliĉno kao i u prethodnom stavu, nailazimo na još jedno rješenje u situaciji kada priznanje i izvršenje nije moguće zbog izjavljene rezerve. U ovom sluĉaju, propisana je obaveza države u kojoj dužnik ima redovno boravište da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi se donijela odluka u korist povjerioca. To podrazumijeva obavezu njegovog centralnog organa da nastavi s potrebnim zahtjevom kako bi se donijela nova odluka, bez potrebe slanja novog zahtjeva od strane povjerioca.48 Ovim se povećava šansa za ostvarivanje izdržavanja kada “fact-based approach” ne bi mogla biti primijenjena.49 Odluka o izdržavanju u korist djeteta, koje nije napunilo 18 godina, a koja se ne može priznati radi izjavljene rezerve u pogledu st. 1. c), e) i f), bit će u državi izvršenja prihvaćena kao osnova kojom se utvrĊuje podobnost djeteta da primi izdržavanje (ĉl. 20. st. 5.). Ovim rješenjem željelo se zaštititi dijete do navršenih 18 godina kao povjerilac izdržavanja u situaciji kada nacionalna prava sadrže razliĉita rješenja u pogledu izbora mjerodavnog prava (lex fori ili pravo redovnog boravišta) što za posljedicu može imate nepravedne rezultate.50 Odluka će biti priznata samo ako proizvodi dejstvo u državi porijekla, odnosno bit će izvršena, ako je izvršna u državi porijekla (ĉl. 20. st. 6.). Kao što vidimo napravljena je razlika izmeĊu svojstava koje odluka mora imati da bi bila priznata, odnosno izvršena. Da bi bila priznata odluka treba proizvoditi uĉinke u državi porijekla – res judicata, dok u sluĉaju priznanja i izvršenja potrebno je da odluka bude izvršna u državi porijekla.51 Haškom konvencijom iz 2007 predviĊeno je i parcijalno priznanje i izvršenje odluka: Ako u državi priznanja nije moguće priznati i izvršiti cijelo odluku, priznat će se i izvršiti bilo koji dio odluke koji se samostalno može priznati i izvršiti (ĉl. 21. st. 1). Ovako rješenje u duhu je same Konvencije i omogućava priznanje dijelova odluke u situaciji kada priznanje cijele odluke iz odreĊenih razloga nije moguće. Npr. radi se o odluci o izdržavanju majke kao registrirane partnerke i djeteta. MeĊutim, ako obaveza izdržavanja izmeĊu registriranih partnera nije u državi priznanja obuhvaćena Haškom konvencijom iz 2007, dio odluke koji se odnosi na izdržavanje majke neće moći biti priznat, ali to nije smetnja za priznanje i izvršenje dijela odluke koji se odnosi na dijete.52 Haška konvencija iz 2007 predviĊa da se priznanje i izvršenje odluke može odbiti u sluĉaju: a) da je odluka u suprotnosti s javnim poretkom države 47 Ibidem. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 466., str. 165. 49 Ibidem. 50 U ovoj situaciji povjerilac izdržavanja treba pokrenuti postupak u drugoj državi, što nije problem, ukoliko je standard zaštite povjerioca pema lex fori jednak ili ĉak veći od onoga u državi njegovog prebivališta. Ali ako primjena lex fori dovodi do rješenja manje povoljnih za povjerioca, osobiti ako povjerilac ne ispunjava uvjete za primanje izdržavanja npr. zbog godina starosti, onda povjerilac ne može pokrenuti postupak u državi dužnika. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 469., str. 167. 51 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 473., str. 167. 52 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 475., str. 169. 48 176 �priznanja;53 b) da je dobivena prevarom vezanom uz predmet spora;54 c) da u državi priznanja teĉe postupak, koji je ranije pokrenut, izmeĊu istih stranaka s istim ciljem;55 d) da odluka nije u skladu s odlukom donesenom izmeĊu istih stranaka s istim ciljem bilo u državi priznanja ili u nekoj drugoj državi pod uvjetom da ispunjava pretpostavke potrebne za priznanje i izvršenje u državi priznanja;56 e) da protivnik zahtjeva nije uĉestvovao, niti ga je iko zastupao u postupku u državi donošenja odluke; f) kada zakon države donošenja odluke predviĊa obavještenje o postupku, a protivnik zahtjeva nije primio uredno obavještenje, niti mu je dana prilika da bude saslušan; ff) kada država donošenja odluke ne predviĊa obavještenje o postupku, a protivnik zahtjeva nije uredno obaviješten o odluci, niti je imao mogućnost pobijanja te odluke; g) da je odluka u suprotnosti s ĉl. 18. Konvencije (ĉl. 22.). Haška konvencija iz 2007 navodi ograniĉen broj pretpostavki koje mogu dovesti do odbijanja priznanja i izvršenja. Ĉak i ako je ispunjena neka od navedenih pretpostavki, tijelo nadležno za priznanje nema obavezu odbiti priznanje i izvršenje odluke.57 Naime, upotrebom rijeĉi „može“ umjesto „mora“ dana je mogućnost, a ne obaveza, tijelu nadležnom za priznanje i izvršenje da prizna i onu odluku koja ispunjava jednu od navedenih pretpostavki.58 Rijetko će se odbiti priznanje i izvršenje odluke zbog neke od navedenih pretpostavki. Cilj Haške konvencije iz 2007 jeste uspostavljanje postupka po zahtjevu za priznanje i izvršenje koja će biti jednostavniji, brži i jeftiniji.59 Propisano je da se postupak, shodno odredbama Konvencije, regulira prema pravu države 53 Povredu domaćeg javnog poretka kao razlog odbijanja priznanja treba koristiti vrlo ograniĉeno. Smatra se da nije primjereno odbiti priznanje odluke iz razloga što prema pravu države priznanja otac nema obavezu izdržavanja djeteta roĊenog van braka. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 479., str. 169. 54 Prevara ili fraudulozno ponašanje kao razlog odbijanja priznanja bilo je predmetom dugih diskusija jer se smatralo da nema znaĉajnijih razlika meĊu državama u pogledu njegovog znaĉenja. Prevara je namjerna neiskrenost ili nepravda: navoĊenje krive adrese, prikrivanje dokaza itd. Važno je razlikovati prevaru od javnog poretka. Radi se o razliĉitim konceptima. Prevara ne mora biti obuhvaćena javnim poretkom. Ona pretpostavlja postojanje subjektivnog elementa: namjerno lažno predstavljanje ili lažne makinacije. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 480. i 481., str. 169. 55 Ova pretpostavka vezana je postojanje lis pendens u vrijeme priznanja i izvršenja, ali ne samo to. Potrebo je naglasiti posebnost „izdržavanja“. Naime, kod izdržavanja “cause of action” je uvijek ista (izdržavanje), jedina razlika je da li se radi o zahtjevu za izdržavanje ili izmjenu ili, ako radnju poduzima dužnik, za izjavu da ne postoji obaveza plaćanja izdržavanja. Ova pretpostavka bila je predviĊena u ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 483., str. 171. 56 Sluĉaj nesuglasnih odluka još je jedan razlog odbijanja priznanja i izvršenja koji je bio predviĊen ĉl. 5. Haške konvencije iz 1973. godine. Bitno je da se radi odluci izmeĊu istih stranaka s istim ciljem. Kada su u pitanju odluka iz drugih država, Konvencija ne navodi ništa vezano za datum njenog donošenja. O tome se raspravljalo na zasjedanju, ali je zakljuĉeno da nije smisleno uvoditi vremenska ograniĉenja, već prepustiti sucu da u svakom pojedinaĉnom sluĉaju odluĉi kojoj od neusklaĊenih odluka daje prednost. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 485., str. 171. 57 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 477., str. 169. 58 Ibidem. 59 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 490., str. 171. 177 �priznanja (ĉl. 23. st. 1.). Zahtjev za priznanje i izvršenje može biti upućen putem centralnog organa, a može direktno nadležnom tijelu zamoljene države. U prvom sluĉaju, centralni organ zamoljene države odmah će, ili uputiti zahtjev nadležnom tijelu koji će bez odlaganja odluku proglasiti izvršnom ili ubilježiti je za izvršenje, ili će samostalno poduzeti potrebne mjere, ako je za to nadležan (ĉl. 23. st. 2.), a u drugom sluĉaju, tijelo nadležno za priznanje odmah će proglasiti odluku izvršnom ili ubilježiti je za izvršenje (ĉl. 23. st. 3.). Postupak po zahtjevu za priznanje i izvršenje reguliran je fleksibilno uzimajući u obzir razliĉite postupke exequature, ali postavljen je zahtjev da se djeluje „odmah“ i „bez odlaganja“.60 Proglašenje ili ubilježba odluke izvršnom može biti odbijeno samo iz razloga navedenog u ĉl. 22. taĉ. a., s tim da u ovoj fazi postupka ni podnosilac ni protivnik zahtjeva nemaju pravo ulagati primjedbe ili podneske (ĉl. 23. st. 4.). Naime, javni poredak jedini je razlog zbog kojeg može biti odbijena priznanje i izvršenje odluke, a koji nadležno tijelo može provjeravati po službenoj dužnosti.61 Podnosilac i protivnik zahtjeva bit će odmah obaviješteni o proglašenju ili ubilježbi odluke izvršnom shodno st. 2. i 3., odnosno odbijanju istih shodno st. 4., te mogu uložiti prigovor ili žalbu po pitanju ĉinjenica i po pitanju primjene materijalnog prava (ĉl. 23. st. 5.).62 Prigovor ili žalba mogu se zasnovati na odreĊenim ĉinjeniĉnim ili pravnim osnovama, odnosno i jednim i drugim, s tim da je ĉl. 27. i 28. propisana zabrana naknadne provjere nadležnosti suda države donošenja odluke i zabrana revizije iz osnova.63 Rok za prigovor ili žalbu je 30 dana od dana obavještenja, odnosno 60 dana ukoliko osoba koja je podnijela prigovor ili žalbu nema boravište u državi priznanja (ĉl. 23. st. 6.). Prigovor ili žalba mogu biti zasnovani samo na: osnovama za odbijanje priznanja i izvršenja navedenim u ĉl. 22., osnovama za priznanje i izvršenje u skladu s ĉl. 20., razlozima autentiĉnosti ili integriteta bilo kojeg dokumenta upućenog shodno ĉl. 25. (ĉl. 23. st. 7.)64, te, kada žalbu ili prigovor ulaže protivnik zahtjeva, ĉinjenici da je dug ispunjen (ĉl. 23. st. 8.). Podnosilac i protivnik zahtjeva odmah će biti obaviješteni o odluci po prigovoru ili žalbi (ĉl. 23. st. 9.), bilo direktno, bilo preko centralnog tijela65, kako bi mogli, ako to žele, poduzeti dalje korake u skladu s ĉl. 10. Konvencije. MeĊutim, naredna žalba, ako je dopuštena prema pravu države priznanja, neće dovesti do odgaĊanja izvršenja odluke, osim ako ne postoje izuzetne okolnosti (ĉl. 23. st. 10.). OdgaĊanje izvršenja odluke zbog ulaganja naredne žalbe, prema stavu tvoraca 60 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 496., str. 173. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 500., str. 173. 62 Mogućnost ulaganja prigovora ili žalbe u skladu je sa zahtjevom za kontradiktornošću postupka, odnosno mogućnošću svake strane u postupku da bude saslušana u postupku. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 506., str. 175. 63 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 505., str. 175. 64 Ovaj razlog neophodan je od kada je dogovoreno da se u prvoj fazi može dostaviti orginal ili ovjerena kopija dokumenata nvedenih u ĉl. 25. Nastoji se uspostaviti brzu izmjenu zahtjeva i pratećih dokumenata izmeĊu središnjih tijela u prvoj fazi, dok je kasnije, obiĉno u svrhu dokazivanja, potrebno staviti na raspolaganje kompletnu dokumentaciju ovjerenu od strane nadležnih tijela. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 510., str. 175 - 176. 65 Haška konvencija iz 2007 ne odreĊuje koja se metoda obavještenja treba koristiti. BorrásDegeling Explanatory Report, taĉ. 513., str. 177. 61 178 �Haške konvencije iz 2007, moglo bi negativno utjecati na njenu uĉinkovitost i povjerenje meĊu državama potpisnicama, ali i izazvati dodatne troškove i odugovlaĉenje postupka.66 Kako bi se izbjegle ove nesretne posljedice, odgaĊanje ili zaustavljanje izvršenja odluke dok traje postupak po žalbi, moguće je samo ako postoje iznimne okolnosti koje opravdavaju takvo postupanje.67 Haška konvencija iz 2007 naglasila je još jednom u ĉl. 23. st. 11. obavezu žurnog postupanja pri donošenju odluke o priznanju i izvršenju, ukljuĉujući i postupak po žalbi. Ovo rješenje treba promatrati zajedno s rješenjem iz ĉl. 52. st.1. taĉ. b. koje omogućava državama ugovornicama da pojednostave i ubrzaju postupka po zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke bilo unilateralni bilo bilateralno – kao rezultat sporazuma izmeĊu države moliteljice i zamoljene države.68 Haška konvencija iz 2007 predviĊa i alternativni postupak po zahtjevu za priznanje i izvršenje. Naime, država ugovornica može izjaviti, u skladu s ĉl. 63., da će primijeniti alternativni postupak priznanja i izvršenja propisan ĉl. 24. (ĉl. 24. st. 1.).69 3. Značaj instrumenata Haške konferencije za meĎunarodno privatno pravo i Europske unije Istog dana kada je usvojena Haška konvencija iz 2007 usvojen je i Protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja od 23. novembra 2007. godine (u daljem tekstu Protokol). Protokol sadrži kolizione norme koje odreĊuju pravo mjerodavno za obavezu izdržavanja koja proizlazi iz porodiĉnih odnosa, krvnog srodstva, braka ili tazbinskog srodstva, ukljuĉujući i obavezu izdržavanja prema djetetu bez obzira je li ono roĊeno u braku ili van njega (ĉl. 1. st. 1.). Znaĉaj Protokola ogleda se u ĉinjenici da su njegove kolizione norme sastavni dio Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine koja u ĉl. 15. upućuje na primjenu njegovih odredaba po pitanju odreĊivanja mjerodavnog prava. Nadalje, Protokol je od januara 2013. godine na snazi i u Srbiji. Unošenjem Protokola u domaći pravni sistem imali bismo pravila koja bi na sveobuhvatan naĉin regulira pitanje prekograniĉnog izdržavanje djece meĊu državama u kojim je na snazi (posebno znaĉajno sa susjednim državama), kao i unificirano pravo s pravom Europske unije u ovoj oblasti. Ne smijemo zaboraviti i na obavezu Bosne i Hercegovine iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju da domaće pravo uskladi s pravom Europske 66 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 514., str. 177. Ibidem. 68 Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 515., str. 177. 69 Većina delegata država ugovornica prihvatila je postupak ureĊen ĉl. 23, ali jedan dio njih smatralo je da nije dovoljno uzeto u obzir drugaĉiji sistem priznanja i izvršenja prisutn u pojednim državama. Ovaj ĉlan ugraĊen je u Konveciju upravo iz tog razloga. PredviĊeno je da države ugovornice koriste ĉl. 23., ali gdje to nije moguće, mogu se opredijeliti za postupak iz ĉl. 24., uz prethodnu izjavu. Borrás-Degeling Explanatory Report, taĉ. 516., str. 177. 67 179 �unije.70 Zbog toga sugeriramo nadležnim organima da pokrenu proceduru za ratifikaciju Protokola. Pored toga, trebalo bi iskoristiti sve raspoložive mogućnosti za unaprjeĊenje suradnje i poboljšanje odnosa s Europskom unijom u materiji prekograniĉnog izdržavanja djece. Europska unija ima iskljuĉivu vanjsku nadležnost da stupa u ugovorne odnose sa trećim državama i meĊunarodnim organizacijama, tj. zakljuĉuje meĊunarodne ugovore u onom dijelu meĊunarodnog privatnog prava koji je reguliran komunitarnim pravnim aktima.71 Unutar Europske unije pitanje ostvarivanja izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima ureĊeno je Uredbom 4/2009 o meĊunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka te suradnji u predmetima izdržavanja iz 2008. godine, te bi najpovoljnije rješenje za Bosnu i Hercegovinu bilo upravo sklapanje sporazuma neposredno s Europskom unijom u ovoj oblasti. MeĊutim, ukoliko Unija nema interesa da iskoristi svoju vanjsku nadležnost u smislu zakljuĉivanja ovakvog ugovora s Bosnom i Hercegovinom, stoji nam na raspolaganju mogućnost sklapanja bilateralnih ugovora s državama ĉlanicama u ovoj materiji dana Uredbom 664/2009 koja regulira postupak pregovaranja i zakljuĉivanja ugovora izmeĊu država ĉlanica i trećih država u oblasti nadležnosti i priznanja i izvršenja presuda u braĉnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za izdržavanje. Zahvaljujući ovoj Uredbi, države ĉlanice imaju mogućnost sklapanja ugovora s trećim državama u oblastima koje su u iskljuĉivoj nadležnosti Europske unije. Radi se o trećim državama s kojima države ĉlanice imaju posebne veze, a samim tim i interes da stvore pravni okvir u kojem će se moći zadovoljiti odreĊene potrebe u pravnim odnosima tih država. Sa stanovišta Bosne i Hercegovine posebno važno bilo bi sklapanje bilateralnih ugovora s državama u kojima živi veliki broj graĊana Bosne i Hercegovine, npr. Švedska, Njemaĉka, Italija, Holandija, kao i države s kojima imamo tradicionalno dobru suradnju, npr. Austrija. Sklapanje ovih ugovora bilo bi višestruko korisno za Bosnu i Hercegovinu. Ovi ugovori mogli bi biti poticajem zakonodavnih promjena, koje bi posljediĉno dovele do više razine usklaĊenosti s europskim standardima, derogirali bi domaća pravila u odnosnim situacijama, što bi za organe primjene prava, odnosno sud, znaĉilo postepeno upoznavanje s rješenjima Uredbe 4/2009, koja postaje neposredni izvor prava stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Europske unije. Na ovaj naĉin podigla bi se razina svijesti o znaĉenju neposredne primjene meĊunarodnih ugovora koje su u Bosni i Hercegovini na snazi. Najviše koristi 70 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju izmeĊu Europske zajednice i njenih država, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, potpisan je 16. 6. 2008. Cijeloviti tekst Sprazuma na web-stranici Vijeća ministara BiH, http://www.dei.gov.ba. (20. 4. 2015.). MeĊutim, i prije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ĉak prije otpoĉinjanja procesa stabilizacije i pridruživanja (pregovori su zapoĉeli 2006. godine), u vrijeme kada na meĊunarodnoj razini nije postojala obaveza preuzimanja acquis communautaire, na nacionalnoj razini 2003. godine uvedena je obveza za organe Bosne i Hercegovine da prilikom izrade novih propisa vode raĉuna o suglasnosti s europskom pravnom steĉevinom (Odluka o procedurama u postupku harmonizacije zakonodavstva BiH sa acquis communitaire, Službeni glasnik BiH, 44/2003). 71 Analogno oderedbama o unutarnjoj nadležnosti, vanjska nadležnost EU za ureĊenje oblasti meĊunarodnog privatnog prava, takoĊer je ureĊena ĉl. 81. Ugovora o funkcioniranju EU. 180 �imala bi djeca kao primaoci izdržavanja, jer bi došlo do potpunije sudske zaštite njihovih prava. Bosna i Hercegovina kao država ĉije je jasno opredjeljenje postati ĉlanicom Europske unije ovim bi pokazala ozbiljnost i spremnost za poduzimanje svih potrebnih mjera za stupanje u ĉlanstvo Europske unije. 4. Zaključak Ostvarivanje izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima kao jedna od mjera za suzbijanje siromaštva djece, može biti uspješno samo ako se postojeće konvencije primjenjuju. Posebno znaĉajne za ovu oblast u Bosni i Hercegovini jesu Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haška konvencija o meĊunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodiĉnog izdržavanja iz 2007. godine. Cilj obje ove konvencije jeste olakšati i ubrzati meĊunarodno ostvarivanje izdržavanje djece. I jedna i druga konvencija predviĊaju uspostavljanje centralnog organa, što je Ministarstvo pravde BiH, ĉija funkcija jeste pružanje pomoći u pogledu zahtjeva za ostvarivanje izdržavanja i to prenošenje i zaprimanje zahtjeva te iniciranje i olakšavanje pokretanja postupka u pogledu tih zahtjeva. Njujorška konvencija iz 1956 primjenjuje se s manje ili više uspjeha u Bosni i Hercegovini dugi niz godina, dok je Haška konvencija iz 2007 novi instrument kojim se nastoje osigurati jednostavnije i kvalitetnije rješavanja problema prekograniĉnog ostvarivanja izdržavanja. Zanimljivo je da se njome odreĊuje da će zamijeniti ne samo postojeće Haške konvencije iz 1958. i 1973. (ĉl. 48.), već i, u odnosu izmeĊu država potpisnica i u dijelu u kojem se njeno polje primjene preklapa s poljem primjene ove Konvencije, Njujoršku konvenciju iz 1956 (ĉl. 49.). Ovo rješenje, iako pomalo neobiĉno jer se instrumentima jedne meĊunarodne organizacije ukidaju instrumenti druge, smatramo opravdanim jer se njime izbjegava višestruko ureĊivanje istog pitanja, a i organima primjene prava olakšava izbor odgovarajućeg pravnog instrumenta. Haškom konvencijom iz 2007 ureĊuje se ne samo administrativna suradnja izmeĊu država potpisnica prilikom ostvarivanja izdržavanja, kao što je sluĉaj s Njujorškom konvencijom iz 1956, već i pitanje priznanja i izvršenja odluka donesenih u ovoj materiji. To je posebno znaĉaja iz razloga što se s najvećim poteškoćama u ostvarivanju izdržavanja susreću osobe koje imaju presudu kojom se odreĊuje izdržavanje, ali tu presudu prethodno treba priznati i izvršiti u drugoj državi. Sam postupak priznanja i izvršenja koncipiran je s ciljem da se što je moguće više presuda prizna i izvrši u jednom bržem i efikasnijem postupku. Kako bi materija ostvarivanja izdržavanja djece u prekograniĉnim predmetima bila potpuniji ureĊena, a time i ostvarivanje izdržavanja u praksi još uspješnije i efikasnije, nadležna tijela trebala bi pokrenuti postupak pristupanja još nekim konvencijama. Tu se prije svih misli na Haški protokol o pravu mjerodavnom za obavezu izdržavanja od 23. novembra 2007. godine. Znaĉaj Protokola ogleda se u ĉinjenici da su njegove kolizione norme sastavni dio Uredba 4/2009, te da je od januara 2013. godine na snazi i u Srbiji. Unošenjem Protokola u domaći pravni sistem imali bismo dokument koji bi na sveobuhvatan 181 �naĉin regulirao pitanje prekograniĉnog izdržavanje djece meĊu državama u kojim je na snazi (posebno znaĉajno sa susjednim državama), kao i unificirano pravo s pravom Europske unije u ovoj oblasti što nam je i obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Pored toga, trebalo bi iskoristiti sve raspoložive mogućnosti za unaprjeĊenje suradnje i poboljšanje odnosa s Europskom unijom u materiji prekograniĉnog izdržavanja djece. Najpovoljnije rješenje za Bosnu i Hercegovinu bilo bi sklapanje sporazuma neposredno s Europskom unijom u materiji koju regulira Uredba 4/2009 (meĊunarodna nadležnost, mjerodavno pravo, priznanje i izvršenje odluka te suradnja u predmetima izdržavanja). MeĊutim, ukoliko Unija nema interesa da iskoristi svoju vanjsku nadležnost u smislu zakljuĉivanja ovakvog ugovora s Bosnom i Hercegovinom, stoji nam na raspolaganju mogućnost sklapanja bilateralnih ugovora s državama ĉlanicama u ovoj materiji dana Uredbom 664/2009. Zahvaljujući ovoj Uredbi, države ĉlanice imaju mogućnost sklapanja ugovora s trećim državama u oblastima koje su u iskljuĉivoj nadležnosti Europske unije. Radi se o trećim državama s kojima države ĉlanice imaju posebne veze, a samim tim i interes da stvore pravni okvir u kojem će se moći zadovoljiti odreĊene potrebe u pravnim odnosima tih država. Sa stanovišta Bosne i Hercegovine posebno važno bilo bi sklapanje bilateralnih ugovora s državama u kojima živi veliki broj graĊana Bosne i Hercegovine, npr. Hrvatska, Švedska, Njemaĉka, Italija, Holandija, kao i države s kojima imamo tradicionalno dobru suradnju, npr. Austrija. Ovi ugovori mogli bi biti poticajem zakonodavnih promjena, koje bi posljediĉno dovele do više razine usklaĊenosti s europskim standardima, derogirali bi domaća pravila u odnosnim situacijama, što bi za organe primjene prava, odnosno sud, znaĉilo postepeno upoznavanje s rješenjima Uredbe 4/2009, koja postaje neposredni izvor prava stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Europske unije. 182 �Anita Duraković, Assistant professor University of „Džemal Bijedić“ Faculty of Law RECOVERY OF CHILD MAINTAINANCE IN CROSS BORDER CASES Summary: In this paper, the author, after indicating the importance of the good international judicial cooperation, analyzes the legal acts in force in Bosnia and Herzegovina that were created as a result of this cooperation, which regulate the realization of maintainance in cross border cases. These acts are the New York Convention on the Recovery Abroad of 1956 and the Hague Convention on the international recovery of child support and other forms of family maintenance on International exercising child support of 2007. Proper application of these Conventions contributes to more efficient fulfillment of maintenance obligations which aim to provide a means of sustenance of children, and can be considered as one of the measures to combat child poverty. Special attention is given to the necessity to access other conventions, notably the Hague Protocol on the law applicable to maintenance obligations of 2007, but also the potential of Council Regulation (EC) no. 664/2009 which regulates the procedure for the negotiation and conclusion of agreements between member states and third countries concerning jurisdiction, recognition and enforcement of judgments and decisions in matrimonial matters, matters of parental responsibility and matters relating to maintenance obligations, and the law applicable to matters relating to maintenance obligations, which has so far remained unrecognized and unnoticed by the national legislator. Key words: Cross border child maintainance, New York Convention of 1956, Hague Convention of 2007, 183 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2995 Title A name given to the resource OSTVARIVANJE IZDRŽAVANJA DJETETA U PREKOGRANIČNIM PREDMETIMA Author Author DURAKOVIĆ, Anita Abstract A summary of the resource. Autorica u radu, nakon što ukazuju na značaj kvalitetne međunarodne pravosudne suradnje, analizira akte na snazi u Bosni i Hercegovini koji su nastali kao rezultat te suradnje, a kojima je uređena oblast ostvarivanja izdržavanja u prekograničnim predmetima. Radi se o Njujorškoj konvenciji o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haškoj konvencija o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodičnog izdržavanja iz 2007. godine. Pravilna primjena navedenih konvencija doprinosi efikasnijem ispunjenju obaveze izdržavanja, a upravo ova obaveza ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Posebno se skreće pažnja na potrebu pristupanja i drugim konvencijama, posebice Haškom protokolu o pravu mjerodavnom za izdržavanje iz 2007. godine, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zaključivanje sporazuma između država članica i trećih država u pitanjima međunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u bračnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca. Ključne riječi: prekogranično izdržavanje djece, Njujorška konvencija iz 1956, Haška konvencija iz 2007. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5d2855ba0acef661134867fa7134e200.pdf a7cb9032dbca163d2bc3fa3e17118787 PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Abderrazak Dhaoui University of Sousse Tunisia abderrazak.dhaoui@yahoo.fr Abstract: In this paper, we examine the impact of investor psychological state on their trading volume for the US stock market using a VECM model for the period from July 1987 to May 2014. We propose alternative specifications for investors’ sentiment considering their optimistic and pessimistic states. We find that during pessimistic periods, investors’ are extensively alerted. In optimistic and normal periods, they are less attentive. Keywords: Trading Volume; Stock Market Returns; Optimism Shocks; Pessimism Shocks; Impulse Response Functions JEL Classification: G02, G11, G12 Article History Submitted: 22 March 2015 Resubmitted: 30 July 2015 Resubmitted: 5 September 2015 Accepted: 9 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15527 Volume 5 Number 2 Fall 2015 105 �Abderrazak Dhaoui Introduction The relation between stock price changes and trading volume has received great attention in the field of finance over the past two decades. Among others, Hou and Li (2014), Dhaoui (2013) Dhaoui and Khraief (2014), Chen (2012), Campbell et al. (1993), Chuang et al. (2009), Griffin et al. (2007), Karpoff (1987), Lee and Rui (2002), McMillan (2007) Al-Jafari and Tliti (2013) have focused on the nature of connections between trading volume and stock returns. However, even the importance of empirical findings, there is no consensus on empirical results of these studies, which show different causality directions. The diversity of nexus can be attributed to the fact that these studies have been conducted for different countries, and focused on different periods, and variables as well as they used different econometric methodologies. As discussed in Karpoff (1987), evidence on the return-volume relationship not only enhances the knowledge on the financial market structure, but also provides information to discriminate between competing theoretical models (Chen, 2012). In the same line, Campbell et al. (1993) document that the return-volume relation helps solve the identification problem for testing different models. In this vein, it is generally believed that trading volume is positively associated with stock returns. However, empirical findings failed in several cases to confirm this though. For instance, an early empirical study by Granger and Morgenstern (1963) failed to find a correlation between the absolute value of daily price changes and the daily volume for the New York Stock Exchange (NYSE) over the period 1939-1961. Subsequent studies have found, however, more evidence of a positive correlation (Crouch, 1970; Epps and Epps, 1976). During the last two decades, the focus has moved to examine what factors drive the trading volume-stock return relationship? In the real economy, investors react to the change in stock returns by increasing or decreasing their trading volume. What factors drive their trading behavior is a substantial question to explore. In this framework, studies have started to examine the trading volume – stock prices relation by asking questions such as, “do investors increase their trading when expecting a rise in stock price”, or “does change in stock prices induce changes in investor’s psychological state leading to high/less trading”. Although the few numbers of researches set in this framework, several explanations are proposed in previous studies. The investor sentiment has, however, attached the attention of researchers as a substantial component that can explain the evolution of economies and the market components summarized in trading volume and stock prices and returns. In this vein, “there is now significant body of evidence from psychology and brain science that agents experience cognitive problems in understanding the world in which they live; they find it hard to process the information they face and to make sense of it. As a result, they use simple behavioral and informational rules. In a complex economic world agents do develop strong differences in beliefs about how the economy functions” (De Grauwe and Kaltwasser, 2007). The sentiment is, thus, proposed as one of the factors that could seriously affect their trading strategies. 106 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior This paper seeks to investigate the role of investor sentiments and opinions summarized in optimistic and pessimistic beliefs about the future evolution of the stock market in determining their levels of trading. We propose new proxies to these psychological states of mind and develop a VECM model to supervise the long-term equilibrium and the short-term adjustment of trading volume to the change in the investor psychological state. Using data for US stock market over the period 1991 to 2014, we find that investors trading volume is determined by their pessimistic state. Optimism and pessimism shocks exert asymmetrical impact on the investors’ behavior. Over the pessimistic period, pessimistic sentiment drives the stock market. The optimistic state is without impact. In normal economic cycles, sentiments are without significant impact. The remainder of this article is arranged as follows. In section 2, we present the literature overview on the sensitivity of stock market components to the investor’s psychological state. The section 3 presents the methodology of the study. Subsequent sections describe the data, the variables’ specifications and the econometric approach. The final section gives the policy implications and conclusions. Literature Review Beliefs and sentiments as part of the irrational world are important forces not only in everyday life, but also in the economic and financial field. There is convincing evidence in literature that investors are prone to exogenous sentiment waves, a fact that challenges the rationality hypothesis. Researchers in behavioral finance have provided a considerable impetus towards the psychological state of investors in making decisions (Barberis et al., 1998; Baker and Wurgler, 2007; Huisman et al., 2012). In this line, Baker and Wurgler (2007) argued that investors’ sentiment predictive content regarding the future evolution of stock markets may act as an invaluable tool for the investors in developing successful trading strategies. Generally, sentiments refer to the state of mind of the investors. They represent in terms of Baker and Stein (2004) the investors’ propensity to speculate or investors’ optimism/pessimism about a stock. Investor sentiment can be defined as investors’ misevaluation on an asset (Baker and Stein, 2004) or also the component of investors’ expectations about returns that are not justified by fundamentals (Lee et al., 1991). From a psychological viewpoint investors’ trading behavior is not undertaken in isolation, they would be influenced by their emotions, feelings and psychological state at that point in time. In a positive state, investors become more optimistic, which decreases their attentiveness. They are, consequently, more likely to stick to their normal trading levels. In negative state they become, however, more alerted react by decreasing abnormally their trading levels. In this vein, several studies recognized, however, the important role of investor sentiment in driving stock markets. For instance, Kim et al. (2014) examine the sensitivity of the relationship between disagreement among investors and future stock market returns Volume 5 Number 2 Fall 2015 107 �Abderrazak Dhaoui to the influences of the investor sentiment. They find that the degree of investor sentiment exerts significant influences on the relationship between disagreement and future stock market returns. Their results show also that the influence significantly varies with the sentiment periods. Higher disagreement, among investors’ opinions, predicts significantly lower future stock market returns during high-sentiment periods. During low-sentiment periods findings show no significant effect. Kim and Kim (2014) examined whether investor sentiment forecasts stock returns, volatility and trading volume. They used extensive data on 91 firms spanning the period from January 2005 till December 2010. Their findings show in intertemporal and cross-sectional regression analysis, no evidence that investor sentiment has predictive power for future stock returns either at the individual firm or at the aggregate level. They find, however, that prior stock price performance positively affects investor sentiment. On volatility and trading volume, results show also non significant impacts. For Brown and Cliff (2005) investor sentiment does not predict short-term market returns at weekly and monthly intervals, but it predicts long-term market returns at the next two to three years. Investors trading behavior is driven to a large extent by expectations about the current and future state of the returns. Changes in expectations, therefore, directly impact their trading behavior. An expected increase and decrease in returns, for instance, will influence the agents’ psychological state and induce them to adjust their levels of trading and investment decisions. Investor sentiment describes waves of optimism and pessimism (Baker and Wurgler, 2006). It represents the “expectations of market participants relative to a norm: a bullish (bearish) investor expects returns to be above (below) average, whatever average may be” (Brown and Cliff, 2004). It is reported that optimism leads to a higher level of trading whereas pessimism is associated to a lower or even an absence of trading. The stock market reflects optimistic and pessimistic opinions. When investors become more optimistic, i.e., when they expect for good events, trading volume levels rise. Oppositely, when they become more pessimistic, i.e., when they expect for bad events, they decrease their trading levels. Excessive optimism leads to an increase in trading volume since optimistic investors over-evaluate the future stock returns. Optimistic investors tend to systematically overestimate the probability that good things will happen to them and, at the same time, to underestimate the probability that bad things will happen (Weinstein, 1980). They overestimate the precision of their knowledge and their judgment skills and react by making aggressive decisions, which increase significantly their trading volume (buy or sell). In opposition, the more pessimistic investors estimate a negative evolution of returns and decrease or postpone their trading. When results go against the former (the latter) forecasts a state of shock occurs and affect their sentiments and feelings that we can define as an optimism shock (pessimism shock). “Optimism and pessimism shocks” refer to changes in expectations due to a perceived change in fundamentals which eventually does not materialize. 108 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior The role of undue optimism and pessimism for investors’ behavior fluctuations has long been recognized by economists in the past. Keynes (1936, p. 154), for example, wrote about “animal spirits” influencing reality and creating waves of optimism and pessimism. He documented that the “market is subject to waves of optimistic and pessimistic sentiment, which are unreasoning and yet in a sense legitimate where no solid basis exists for a sound calculation”. He added that about all of investors’ decisions break with the foundation of rationality, and attributed the dysfunction of the economy to psychological components and non rational behavior. In this line, he argued that, “most, probably, of our decisions to do something positive, the full consequences of which will be drawn out over many days to come, can only be taken as the results of animal spirits […] and not at the outcome of a weighted average of quantitative benefits multiplied by quantitative probabilities” (Keynes, 1936). This challenge was being confirmed more recently when Akerlof and Shiller (2009) recognized the important role of investors’ human psychologies in determining their investment behaviors. They have explained the way the economy works in terms of human psychology impacts. In the same framework, several authors such as Akerlof and Yellen (1985) argued that deviations from rationality do really matter, which confirms the significant dependence of investors’ behavior to their psychological state. King (2009) agreed with Akerlof and Shiller (2009) about the substantial role played the “animal spirits” behavior of investors in determining their investment strategies. He argued that an important part of economic fluctuations can be due to behavior biases. Moreover, many studies such as those of Azariadis (1981) and Woodford (1988) consider that thesefluctuationscan occureven in the situationwhere fundamentalconditions remain unchanged through the time. They attribute them, however, to the random wave of investors’ beliefs often related to the optimistic and pessimistic state of thinking,. Optimistic and pessimistic states of investors induce over and under-reactions in trading, respectively. For Ciccone (2003), investor sentiments and behaviors determine a substantial part of the stock market. Optimistic and pessimistic beliefs influence the extensively both the stock prices and trading volume and are reflected in them. Optimistic investors in the sense of Haruvy, et al. (1999) are “those who tend to choose the strategy which can potentially give them the highest payoff”. These authors define optimistic investors as “those who are motivated by worst-case scenarios and hence tend to choose a secure action”. According to Weinstein (1980, 1986, and 1989) and Otten (1989), optimistic investors overestimate the probability that positive events may happen to them than to others and similarly underestimate the probability that negative events may occur for them than for others. By extension, pessimistic investors attribute more probability of occurrence to negative events and less probability to positive events to which they are exposed. Accordingly, both optimistic and pessimistic investors adjust their trading strategies. The first react by trading aggressively, while the latter decrease (or postpone) their trading. In terms of trading strategies, Chen (2013) concludes that optimistic agents trade aggressively while pessimistic ones trade conservatively. These trading strategies are due to the fact that the optimistic investors (pessimistic investors) Volume 5 Number 2 Fall 2015 109 �Abderrazak Dhaoui tend to systematically overestimate (underestimate) the probability that good events will happen to them and, oppositely, underestimate (overestimate) the probability that bad things will happen. This can be understood in the sense that optimistic and pessimistic investors attribute dispersed probabilities to the risk perception. Specifically, optimistic investors’ underestimate their exposure to risk and exaggerate their reaction since they expect only positive results and neglect the failure. In this vein, Shu (2010) argued that optimistic investors are less patient than those who are more pessimistic and react aggressively by underestimating their exposure to risk. Oppositely, the more pessimistic investors display a high-level of risk aversion. They become more and more receding when they make a decision like an investment in risky assets which leads to a decrease in trading volume. Chuang et al. (2010) use weekly data during the period between January 1990 and December 2004 to supervise the change in investor sentiments in Taiwan Stock Market. They find that the change in trading volume can be used as a proxy for investor sentiments. They argued that a positive deviation of trading volume implies that investor sentiment jumps to become more optimistic and vice-versa. In the French stock market framework, Rousseau et al. (2008) argued that pessimistic investors decrease their trading volume and avoid risky assets to prevent a loss. Psychological literature assimilates the pessimism to a statement of impotence or to an absurdity of human existence. In other side, the author’s find that optimistic investors increase their trading volume and invest more in risky assets waiting for more performance in the future. As more risk adverse agents, pessimistic investors decrease or postpone their trading when they realize negative results. However, they maintain the same trading level once obtain abnormal profits. Optimistic investors trade aggressively after abnormal gain. They maintain normal trading when negative results are realized. Carver, Scheier and Segerstrom (2010) suggest that optimism and pessimism sentiments focus on expectancies for the future and the way that the investors confront problems. The authors find that optimistic investor faces adversity differently than pessimistic one. They presume that optimistic investor uses more adaptive ways and “commit” himself to cope with the worst scenarios. In contrast to optimism, pessimism refers to fear, doubt and stress. Then, pessimistic investor tends to be hesitant and doubtful in the face of different challenges. Generally, the optimistic person assigns a low probability to the bad events that arrive to disturb his life. He assigns, in return, a high probability to the good events. The pessimistic person over-weights the probability of bad event and underestimates the probability of good events. For Ali and Gurun (2009), individual behavior depends on both their psychological state and the characteristics of the period during which they are used to act. The authors echoed the view that optimism decreases the attentiveness of investors. To surmise, individuals are more alert during pessimistic periods and less attentive at optimistic times. In the same line, Chung et al. (2012, p. 219) suggest that “when the 110 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior economy is in expansion, investor optimism grow as reflected by the increase in sentiment. In contrast, investor sentiment tends to decrease when the economy is in contraction”. As argued by Brown and Cliff (2005), when investor sentiment increases with the market price, the build-up of optimism leads to an extended period of market overvaluation. In contrast, investor’s growing pessimistic beliefs in bad times may result in assets being underpriced. Data and Methodology In this section we initially describe the sample period and the variables. Then we analyze the time series properties of the relevant variables by means of conducting unit root and cointegration tests. Finally, we review previous specifications of investor sentiment indicators and we propose an alternative specification for optimism and pessimism shocks that we use in the empirical analysis. Data We use weekly data to analyze the impact of the stock market fluctuations on trading volume for the period 1987:07-2014:05. The starting date of the sample period is determined by the availability of weekly data on trading volume. The whole sample includes 1401 time series observations. We collect the data on the stock price index (Pt) and trading volume (Vt) from the Yahoo Finance pages. Following previous empirical studies on stock returns and trading volume, we include the following variables in the analysis: stock market returns, trading volume, investor sentiment indicators expressed in terms of optimism and pessimism. That is, we collect the following time series data. - Stock prices. In this paper, we use the stock market returns expressed in percentages defined as the first logarithmic difference of the stock prices multiplied by 100: . This measure is already used by Chen (2012). - Trading volume. The trading volume measures the volume of transaction. This variable is expressed in natural logarithm. - The Market Trend (MT) expresses Bullish and bearish evolution of the stock market. Following previous studies the market trend is defined as the difference between the closing prices and the x-days lowest prices divided by the difference between the x-days highest prices and the x-days lowest prices. Based on the Schwarz Information Criterion (SC) lag length criteria we choose x=3 days. That is, the market trend is expressed following this relation: Volume 5 Number 2 Fall 2015 111 �Abderrazak Dhaoui Investors’ sentiment specifications Previous studies used two types of sentiment indicators that differ for daily and weekly returns due to data availability. The first family of indicators consists of the OEX putcall trading volume ratio, the OEX put-call open interest ratio and the NYSE ARMS index. The second family of indicators is compiled from surveys by the American Association for Individual Investors (AAII) and Investor Intelligence (II). These indicators are used for investigating individual stocks. Since we use aggregate stock market data, we propose alternative specifications for investors’ sentiment, allowing supervising their optimistic and pessimistic expectation shocks. We define “optimism shocks” as an event that occurs when an investor expects the bullish market trend and react therefore expecting realizing a positive return however their expectations does not materialize. Similarly, a “pessimism shocks” occurs when investors expect a bearish market trend and react anticipating a decrease in returns and therefore reduce their trading volume (hold or postpone), however results indicate positive reaction of returns and investors miss consequently an opportunity. In this paper, and taking into account that investors’ levels of trading are driven by their psychological state and that the disparity between forecasts and results determines the sentiment shock we propose the following approach to specify the optimism and pessimism shocks. We start by presenting preliminary specifications describing the analysis strategy of investors to finish by presenting new proxies for optimism and pessimism shocks. - Percentage changes in Stock market prices. This variable is defined as the first difference of stock market prices reported to the market price at time t-1 and is computed as Δ Pt = (Pt – Pt-1) / Pt-1) x 100, where Pt is the Stock market price at time t. Stock market return variation allows to supervise both stock market returns increases and stock market returns decreases. The changes in stock market returns give a substantial illustration of the stock market specific shocks. The specific shock includes positive and negative shocks. - Positive specific shock. This variable only considers increases in stock market returns, that is . This relation specifies the positive stock market specific shock. - Negative specific shock. This variable only considers decreases in stock market returns, that is . This relation specifies the negative stock market specific shock. The expectation of stock market returns increases and decreases and the expected market trend drive the investors’ behavior expressed in terms of their trading intensity. Investors increase (decrease) their trading volume when expecting a bullish (bearish) market trend and positive (negative) changes in stock prices. If results go against their expectations the investors support an optimism (pessimism) shock since the loss they realize are due to unrealistic expectation and are not determined by the intrinsic unfavorable evolution of supply and demand orders (supply-demand law). 112 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Thus, based on their expectations of the market trend and the evolution of the stock market returns (increases and decreases) investors express optimistic and/or pessimistic feelings and modify their trading volume accordingly. The analysis of the changes in expected market trend and the aggregate stock market returns allows distinguishing between the two types of shocks affecting investors’ sentiment: optimism and pessimism shocks. The optimism shocks (OSt) specification is described as follows: and 0 , otherwise and pessimism shocks (PSt) is, and 0 , (1) (2) otherwise where ΔPt and MT are the growth rate of stock market prices and the market trend, respectively, at the time t. that is, a stock market price change is defined as an optimism shock if the sign of the stock market price variation is different from the sign of the market trend variation, while it is identified as a pessimism shock if these signs are equal. For example, a stock market price increase (decrease) together with a market trend increase (decrease) will be identified as a pessimism shock, while a stock price increase (decrease) associated with a market trend decrease (increase) will be identified as an optimism shock. Figure 1 shows the temporal evolution of trading volume, stock prices (specific shock) and optimism and pessimism shocks and justifies the new specification we propose in this paper. For example, we observe that the increase in trading volume in Mars 2000 corresponds to significant specific shock price (global shock in prices), optimism shock and pessimism shock, together. For the period spanning the end of 2000 to recent date we observe that while optimism shocks remain nonsignificant, the stock price and pessimism shocks indicator follow a similar path and determine the trading volume evolution. Since pessimism shocks describe the investors’ expectation of negative evolution of stock markets in terms of prices and returns, and the last selected period corresponds to a series of financial scandals and recessions, this evolution observed in Fig. 1 provides a real illustration of the investors’ behavior following their optimistic and pessimistic expectation of the stock market evolution. Volume 5 Number 2 Fall 2015 113 �Abderrazak Dhaoui Figure 1. Temporal Evolution of Trading Volume, Specific Shocks, Optimism Shocks and Pessimism Shocks 114 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior We observe also a break point in the first half of the year 2000 characterized by tremendous bull followed by a period of high fluctuation of prices and trading volume. The sentiment indicators move extensively over the period 2000 to now with a strong degradation in optimistic state and at fast speed. Table 1 contains summary statistics of our selected variables. Results display excess kurtosis (with the exception of the trading volume), negative skewness. As regards to the standard deviation we notice a quite small standard deviation for the stock return and the trading volume, which indicates that these variables are close together. Oppositely for the sentiment shock indicators (optimism and pessimism), we notice a large standard deviation which indicates that these variables are more spread out. Table 1. Descriptive Statistics Mean Median Maximum Minimum Std. Dev. Skewness Kurtosis Stock Return 0.163660 0.350174 17.37695 -29.17528 3.129302 -1.137603 12.43302 Trading volume 20.48683 21.08096 21.96302 18.29180 1.060491 -0.637576 1.836465 Optimism shock -0.138087 0.000000 201.9800 -297.8800 27.84315 -2.306248 32.06180 Pessimism shock 2.856517 0.000000 608.2700 -1,125.160 68.70475 -3.133827 64.23620 Jarque-Bera Probability 5,492.580 0.000000 173.9472 0.000000 50,544.76 0.000000 221,192.0 0.000000 Observations 1,400 1,401 1,401 1,401 Note: this table shows summary statistics. Column 1 reports the results for the stock returns, column 2 reports the results for the trading volume (in log), column 3 and 4 report the results for optimism and pessimism shock indicators. Results and discussion Traditionally, correlation coefficients are used as the main analytical tool for describing the relations among a group of variables. However, under certain conditions using cointegration instead of correlation may have important advantages, because cointegration allows us to find and identify possible common trends, if they exist (Baxa, 2007). Before running cointegration tests we are used to run unit root tests to identify if the series are cointegrated and if yes to determine the order of cointegration. Unit root tests are conducted to investigate whether the selected series are stationary. The results of the Augmented Dickey Fuller, (ADF) test, the Phillips-Perron (pp) test Volume 5 Number 2 Fall 2015 115 �Abderrazak Dhaoui and the Kwiatkowski, Phillips, Schmidt, and Shin (KPSSS) tests are reported in Table 2. Results of the unit root tests confirm the presence of a unit root in level for each selected series. The hypothesis of the presence of a unit root is rejected in the first difference. All selected series are, consequently, cointegrated in order one I(1). Table 2. Unit Root Tests (variables: Stock price, Trading volume, Bias of Optimism, Bias of pessimism) Variable ADF PP KPSS In level Stock Price -2.029854 -1.993181 0.248917*** Trading Volume -2.570678 -1.059624 0.575137*** Optimism shock -1.700311 -1.883497 0.651798*** Pessimism Shock -2.466497 -2.483773 0.231078*** st 1 Difference Stock Price -38.54587*** -38.54504*** 0.069230 Trading Volume -17.58161*** -114.3456*** 0.062912 Optimism shock -35.23835*** -35.39480*** 0.089760 Pessimism Shock -44.83261*** -45.84355*** 0.048352 Note: ADF, PP and KPSS are Augmented Dickey Fuller, Phillips-Perron and Kwiatkowski, Phillips, Schmidt, and Shin test statistics, respectively. In ADF and PP, the null hypothesis is that the series has a unit root. In KPSS the null hypothesis is that the series is stationary. *** denotes 1% significance level. Lags in ADF test are chosen by Schwarz Information Criterion (SC). For all Unit Root tests, the test equation includes trend and intercept. Once the order of integration of each variable is established, we then evaluate whether the variables under consideration are cointegrated. According to Engle and Granger (1987), a linear combination of two or more nonstationary series having a same integrating order may be stationary. If such a stationary linear combination exists, the series is considered to be cointegrated and long-run equilibrium relationships exist. Cointegration implies that causality exists between the two variables, but it does not indicate the direction of the causal relationship. The Johansen cointegration test based on the autoregressive representation discussed by Johansen (1988) and Johansen and Juselius (1990) constitutes the most commonly used method. The results for the Johansen and Juselius cointegration tests are reported in Table 3. Results in Table 3 show that there are cointegration vectors. The Table includes the ranks given in the first line, the number of cointegration vectors in line 2 and eigenvalues and trace statistics. The critical value is mentioned using asterisks. 116 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Table 3. Johansen and Joelius Cointegration Tests (variables Trading volume, Stock Market Returns, Supply shocks, Demand shocks) r=0 r≤1 r≤2 r≤3 (1) (2) (1) (2) (1) (2) (1) (2) Trace statistic 353.2420*** 376.5302*** 22.99796 45.15492** 5.713970 19.09174 0.087136 5.626271 Max-Eigen stat 330.2440*** 331.3753*** 17.28399 26.06318** 6.626834 13.46547 0.087136 5.626271 Note: (1) model with an intercept. (2) model with an intercept and a linear trend. R: number of cointegration vectors. *, ** and *** denote rejection of the null hypothesis at the 10%, 5% and 1% levels of significance, respectively. In column 2 (r=0) we test the null hypothesis of no cointegration against the alternative of cointegration. In column 3 we test the null hypothesis of 0 or 1 cointegrating vector against the alternative of r=2. The lag length in all the tests has been selected according to the Schwarz Information Criterion (SC). The null hypothesis is that the number of cointegrating relationships is equal to r, which is given in the “maximum rank” observed in the first line of the Table 4. The alternative is that there are more than r cointegrating relationships. We reject the null if the trace statistic is greater than the critical value. We start by testing H0: r=0. If this null hypothesis is rejected, we repeat for H0: r=1. The process continues for r=2, r =3, etc. The process stops when a test is not rejected. In our case, results from cointegration tests with an intercept and a linear trend show that we can reject H0: r=0 since the trace statistics are greater than the critical values. Results show also the rejection of the H0: r=1 based on the cointegration tests with an intercept and a linear trend. Finally, for r more than the aforementioned rank results indicate to stop to reject the null hypothesis because the trace statistics become less than their critical values. Consequently, we can conclude that there are 2 cointegration vectors. The existence of one or more cointegration vectors explains that the variables have a long run relationship and we should continue to use VECM (Vector Error Correction Model). Based on these findings, the long-run equilibrium relationship is given by the following relation (results for long-run cointegrating equation): V t = -16.55593 - 10.98560 Rt-1 - 0.000692 OSt-1 - 0.001610 PSt-1 + ɛt (-19.2067) (-0.51491) (3) (-3.48351) t-statistics are given in ( ). Since the selected series are cointegrated, a VECM is set up for investigating short-run and long-run causality. In the VECM, the first difference of the endogenous variable (trading volume in log) is regressed on a 3 period lags of the cointegration equation. The VECM contains the cointegration relation built into the specification so that it restricts the long-run behavior of the endogenous variable to converge to its cointagrating relationship while allowing for short-run adjustment dynamics. The error correction model can be written by the following equations: Volume 5 Number 2 Fall 2015 117 �Abderrazak Dhaoui (4) (5) (6) (7) where Vt, Rt, OSt, OPt, and µt denote respectively the trading volume, the US stock market return, the optimism shock, the pessimism shock and the error term that follows a Gaussian white noise. Δ and ECT denote respectively the difference operator and the error correction term. The significance of coefficients (βi) of the explanatory variables is mentioned as the presence of causality in the short-run. The sources of causality can be identified from the significance test of the coefficients of the independent variables in the VECM. Regarding the causality of the short-run, we can test the nullity of the parameters associated with independent variables in each equation of the VECM using the χ2-Wald statistics. The causality in the long-run can be tested by the significance of the speed of adjustment. We use the t-statistics of the coefficients of the ECT, which indicate if there are long-run causal effects. The VECM is estimated by the maximum likelihood method. The lag length is selected based on the Schwarz Information Criterion (SC). Table 4 reports the estimation results of the error correction model. 118 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Table 4. Estimation Results of the Error Correction Model Δ Vt ΔOSt ΔPSt -0.001365*** 0.065754*** (-3.59991) (7.09957) -0.224868** (-2.98751) 0.039604 (0.19696) ΔVt-1 -0.408973*** -0.695147 (-15.4225) (-1.07359) 0.871704* (0.16565) -9.116828 (-0.64854) ΔVt-2 -0.263721*** -0.270062 (-9.47188) (-0.39725) 9.833475* (1.77981) -22.31821 (-1.51212) ΔVt-3 -0.169219*** 0.510835 (-6.39327) (0.79042) 1.389072 (0.26447) 5.530460 (0.39416) ΔRt-1 -0.009825** (-2.70055) -0.064034 (-0.72084) 0.447755 (0.62022) -0.243761 (-0.12639) ΔRt-2 -0.005755** (-2.01192) -0.039960 (-0.57218) 0.477611 (0.84149) -1.638778 (-1.08082) ΔRt-3 -0.000710 (-0.58483) -0.003274 (-0.11048) 0.057854 (0.24022) -0.029865 (-0.04642) -0.000217 (-1.18422) -0.018694*** (-4.17484) -0.143152*** (-3.93382) -0.057933 (-0.59594) ΔOSt-2 -0.000215 (-1.15896) 0.005500 (1.21632) 0.032880 (0.89473) 0.194400** (1.98023) ΔOSt-3 -0.000153 (-0.83521) -0.004993 (-1.11262) 0.041295 (1.13230) -0.151832 (-1.55845) ΔPSt-1 -0.000265** (-2.58276) -0.006534** (-2.60411) 0.058286** (2.85838) -0.153062** (-2.80984) ΔPSt-2 -0.000019 (-0.18324) 0.002094 (0.82501) 0.056732** (2.75085) 0.034117 (0.61925) ΔPSt-3 -0.000081 (-0.78388) -0.001451 (-0.57287) 0.025596 (1.24320) -0.097307* (-1.76920) Intercept 0.004230 (1.22578) 0.014572 (0.17295) -0.576218 (-0.84154) 3.512770* (1.92043) R-squared F-statistic 0.169733 21.73266 0.497593 105.2891 0.182855 23.78877 0.042325 4.698309 Long-Run ECTt-1 Short–Run ΔOSt-1 ΔRt Note: this table shows the results for the VECM model. The first line reports the results for the long run equilibrium. Lines 2 to 13 reports results for the short term run. The first column reports results for the trading volume, column 2 reports results for the stock returns, column 3 and 4 report results for optimistic and pessimistic shock indicators. *, ** and *** denote rejection of the null hypothesis at the 10%, 5% and 1% levels of significance, respectively. The lag length in all the tests has been selected according to the Schwarz Information Criterion (SC). Volume 5 Number 2 Fall 2015 119 �Abderrazak Dhaoui Results in Table 4 shows a negative sign of the cointegration equation coefficient for the Trading Volume and the optimism shocks equations at 1% and 5% level of significance, respectively. This result confirms the existence of long-run equilibrium relationships. We notice however that the endogenous variable converge to its cointagrating relationship with a lower adjustment speed for the trading volume equation and a speedy adjustment for the optimism shocks equation. As regards the short-run causality, results show significant sensitivity of the changes in trading volume to its historical variations, to the stock market specific shocks and to the pessimism shocks with a negative sign and a high sensitivity to their experiences in trading and a less sensitivity to their feelings and psychological perception of the market evolution. This result is confirmed by the impulse response functions of the trading volume to the different types of shocks (specific shock, optimism and pessimism shocks). Figure 2 shows the generalized impulse response functions of trading volume to a shock affecting the following variables: (i) stock market returns (specific shocks); (ii) optimism; (iii) pessimism. We find that the response of the trading volume of the US market shocks may differ depending on the nature of the impulse variables. The main results can be summarized as follows. First, we find nonsignificant effects of the stock market returns (specific shocks) and the optimism shock in the short-term (about the first two weeks). Starting in the third week the trading volume reacts significantly and positively to the stock market returns. The response to the optimism shock is negative and remains quite smoothed. We find also a significant and negative response of trading volume to pessimism shocks. The speed of response is very faster than that observed in the stock market returns and the optimism shocks (after 1 week for the pessimism vs. after about 2 to 3 weeks for the stock returns and the optimism). The high sensitivity of trading volume to the pessimism component is due to the effect of the series of negative events that characterized the economic system in the US during the selected period and that exerted significant impact on the psychological state of investors. Figure 2. Generalized Impulse Functions of Trading Volume to Stock Market Returns and Shocks of Optimism and Pessimism Response of Trading Volume to Stock Market Return Innovation .014 .012 .010 .008 .006 .004 .002 .000 -.002 120 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Response of Trading Volume to Optimistic Innovation .001 .000 -.001 -.002 -.003 -.004 -.005 -.006 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Response of Trading Volume to Pessimistic Innovation .000 -.002 -.004 -.006 -.008 -.010 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Conclusion The relation between trading volume and stock price changes has received considerable attention over the past two decades in the field of finance. Several authors attribute, however, the disparity in results to exogenous effects associated in part to the change in the psychological state of investors. This paper analyzes the response of trading volume to the change in investors’ psychological state. Waiting for good or bad results, investors express optimistic and pessimistic states of mind. Investors who wait for a positive evolution of stock market react aggressively and increase their trading volume. Once the stock market moves in the opposite sense and their expectations don’t materialize, they loss of confidence and assume an optimism shock. When they wait for bad results and decrease, therefore, their trading, however the state of returns be a success, they assume a pessimism shock. The sample includes 1401 time series observations over the period 1987:07-2014:05. The results we obtained based on the Johansen and Joelius cointegration tests and the VECM model show a higher sensitivity of investor’s trading behavior to their pessimistic forecasts than to their optimistic forecasts. The US stock market reacts more significantly following a pessimism shock than to an optimism shock. This result suggests that investors overweight the probability of bad event and underestimate the probability of good events and is in line with previous predictions in literature (see, for example, Carver et al. 2010; Weinstein, 1980; Chen, 2013). The extensive sensitivity of investors trading levels to pessimism shocks can be due to a series of pessimistic events that happened in the US over the selected period, which Volume 5 Number 2 Fall 2015 121 �Abderrazak Dhaoui push the US market to become more pessimistic and significantly sensitive to all events able to affect directly or indirectly the US economy. Psychological viewpoint confirms the American investors’ psychological state. In fact, optimistic sentiment can be built across the time, but is broken after a simple shock. In regard to the validity of the results we found the pessimistic state of the US stock market is due to the series of events the US has sustained over the last two decades. In major, these events have occurred inside the US country. In fact, the US has experienced a long period of turbulence starting with the first war in Irak of 1991 known as the “Operation Desert Storm” (17 January 1991 to 28 February 1991) to the bursting of the Internet bubble in Mars 2000, the attack of 11 September, the war in Afghanistan (07 October 2001), the series of failures and scandals that affect the telecommunication and technology giants (World-com failure in 2001-2002, the Enron failure in 2001 and the Tycho-electronics failure in 2002), …), the second war in Irak (20 Mars 2003 to 15 December 2011), the subprime crisis. These events have influenced sensitively the psychological state of the population and in particular of the investors. This period has been one of the most pessimistic period that knows the US. This has induced a substantial change in the investors’ psychological state. Rational expectation losses of popularity and the investors expressed irrational behaviors. They have expressed heterogeneous psychological states moving from optimistic to pessimistic feelings and sentiments. Their decisions have been driven by their state of sentiment varying from optimism to pessimism. The intensity of negative events has feed in the investors a sense of pessimism and determined their trading strategies which explain the aforementioned results we find in this study. This behavior expressed by the investors over the aforementioned pessimistic period is in line with the findings of Ali and Gurun (2009) who document that investors are more alert during pessimistic periods and less attentive at optimistic times. One of the important contributions of this paper is to introduce the first specifications of optimistic and pessimistic shocks. However, although this contribution one of the limitation is to incorporate observations describing the individual investor sentiments such as those issued from the AAII and II indicator weekly published by the American Association of Individual Investor. References Akerlof, G. A., & Shiller, R. J. (2009). Animal Spirits. Princeton University Press. Akerlof, G. A., & Yellen, J. L. (1985). Can Smaull Deviations from Rationality Make Significant Differences to Economic Equilibria”, American Economic Review, 75(4): 708-720. Ali, A., & Gurun, U. G. (2009). Investor sentiment, accruals anomaly, and accruals management. Journal of Accounting, Auditing and Finance, 24(3): 415-431. Al-Jafari, M. K., & Tliti, A. (2013). An empirical investigation of the relationship 122 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior between stock return and trading volume: Evidence from the Jordanian banking sector. Journal of Applied Finance and Banking, 3(3), 45-64. Azariadis, C. (1981). Self fulfilling prophecies. Journal of Economic Theory, 25, 380396. Baker, M., & Stein, J. C. (2004). Investor sentiment and the cross-section of stock returns, NBER Working Paper # 10449. Baker, M., & Wurgler, J. (2007). Investor sentiment and the cross-section of stock returns. The Journal of Finance, 61(4), 1645-1680. Baker, M., & Wurgler, J. (2007). Investor sentiment in the stock market, Journal of Economic Perspectives, 21(2), 129-151. Barberis, N., Shleifer, A., & Vishny, R. (1998). A model of investor sentiment. Journal of Financial Economics, 49(3), 307-343. Baxa, J. (2007). Stock market optimism and cointegration among stocks: The case of the Prague stock exchange. Acta Oeconomica Pragensia, 15(4), 5-16. Brown, G. W., & Cliff, M. T. (2004). Investor sentiment and the near-term stock market. Journal of Empirical Finance, 11(1), 1-27. Brown, G. W., & Cliff, M. T. (2005). Investor sentiment and asset valuation. Journal of Business,78(2), 405-440. Campbell, J. Y., Grossman, S. J., & Wang, J. (1993). Trading volume and serial correlation in stock returns. Quarterly Journal of Economics, 108, 905-939. Carver, C. S., Scheier, M. F., & Segerstrom, S. C. (2010). Optimism. Clinical Psychology Review, 30: 879-889. Chen, S. (2013). Optimistic versus pessimistic – Optimal judgemental bias with reference point. MPRA Paper n° 50693, University of Oxford, available online at: http://mpra.ub.uni-muenchen.de/50693/ Chen, S. (2012). Revising the empirical linkages between stock returns and trading volume. Journal of Banking and Finance, 36, 1781-1788. Chuang, C. C., Kuan, C. M., & Lin, H. Y. (2009). Causality in quartiles and dynamic stock return-volume relations. Journal of Banking and Finance, 33, 1351-1360. Chuang, W. J., Ouyang, L. V., & Lo W. C. (2010). The impact of investor sentiment on excess returns: A Taiwan stock market case. International Journal of Information and Volume 5 Number 2 Fall 2015 123 �Abderrazak Dhaoui Management Sciences, 21, 13-28. Chung, S. L., Hung, C. H., & Yeh, C. Y. (2012). When does investor sentiment predict stock returns?. Journal of Empirical Finance, 19, 217-240. Ciccone, S. (2003). Does analyst optimism about future earnings distort stock prices?. The Journal of Behavioral Finance, 4(2), 59-64. Crouch, R. L. (1970). The volume of transactions and price changes on the New York stock exchange. Financial Analysts Journal, 26(4), 104-109. Dhaoui, A. (2013). Animal spirits and trading volume in international financial markets between 2002 and 2011. Journal of Economic and Social Studies, 3(1), 163-183 Dhaoui, A., & Khraief, N. (2014), Sensitivity of trading intensity to optimistic and pessimistic beliefs: Evidence from the French stock market. Arab Economics and Business Journal, 9, 115-132. De Grauwe, P., & Kaltwasser, P. R. (2007). Modeling optimism and pessimism in the foreign exchange market, CESifo working paper n° 1962. Engle, R. F., & Granger, C. W. J. (1987). Cointegration and error correction: Representation, estimation, and testing. Econometrica, 55(2), 251-276. Epps, T. W., & Epps, M. L. (1976). The stochastic dependence of security price changes and transaction volume: Implications for the Mixture-of-distributions hypothesis, Econometrica, 44(2), 305-321. Granger, C. W., & Morgenstern, O. (1963). Spectral analysis of New York stock market prices. Kyklos, 16, 1-27. Griffin, J. M., Nardari, F., & Stulz, R. M. (2007). Do investors trade more when stocks have performed well? Evidence from 46 countries. Review of Financial Studies, 20, 905-951. Haruvy E., Stahl D. E., & Wilson, P. W. (1999). Evidence for optimistic and pessimistic behavior in normal-form games. Economics Letters, 63, 255-259. Hou, Y., & Li, S. (2014). The impact of the CSI 300 stock futures: positive feedback trading and autocorrelation of stock returns. International Review of Economics and Finance, In press. Huisman, R., Van der Sar, N. L., & Zwinkels, R. C. J. (2012). A new measurement method of investor overconfidence. Economics Letters, 114(1), 69-71. 124 Journal of Economic and Social Studies �Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Johansen, S. (1988).Statistical analysis of cointegrating vectors.Journal of Economic Dynamics Control, 12, 231–254. Johansen, S., & Juselius, K. (1990). Maximum likelihood estimation and inference on cointegration with applications to demand for money. Oxford Bulletin Economics and Statistics, 52, 169–210. Karpoff, J. M. (1987). The relation between price changes and trading volume: a survey. Journal of Financial and Quantitative Analysis,22,109-126. Keynes, J. M. (1936). The General Theory of Employment Interest and Money.McMillan London. Kim, J. S., Ryu, D., & Seo, S. W. (2014). Investor sentiment and return predictability of disagreement. Journal of Banking and Finance, 42, 166-178. Kim, S. H., & Kim, D. (2014). Investor sentiment from internet message postings and the predictability of stock returns. Journal of Economic Behavior and Organization, In press. King J. E. (2009). Heterodox macroeconomics: What, exactly, are we against?. In L.R. Wray and M. Forstater (eds), Keynes and Macroeconomics After 70 Years, Edward Elgar, Cheltenham. Lee, B. S., & Rui, O. M. (2002). The dynamic relationship between stock returns and trading volume, domestic and cross-country evidence. Journal of Banking and Finance, 26, 51-78. Lee, C. M. C., Shleifer, A., & Thaler, R. H. (1991). Investor sentiment and the ClosedEnd fund puzzle. Journal of Finance, 46, 75-109. McMillan, D. G. (2007). Non-linear forecasting of stock returns: does volume help?. International Journal of Forecasting, 23, 115-126. Otten, W. (1989). Optimism, University of Amesterdam. Piroscă, G. (2011). Economic Crises and the Complexity of Animal Spirits Modeling. Theoritical and Applied Economics, 18(2), 153-170. Rousseau, F., Germain, L., & Vanhems, A. (2008). Irrational financial markets. Economic, Finance and Accounting Department Working Paper Series, National University of Ireland – Maynooth. Shu, H. C. (2010). Investor mood and financial markets. Journal of Economic Behavior and Organization, 76, 267-282. Volume 5 Number 2 Fall 2015 125 �Abderrazak Dhaoui Weinstein, N. D. (1986). Unrealistic optimism about susceptibility to health problems: conclusions from a community-wide sample. Journal of Behavioral Medicine, 10, 481500. Weinstein, N. D. (1989). Optimistic biases about personal risk. Science, 246, 12321233. Weinstein, N. D. (1980). Unrealistic optimism about future life events. Journal of Personality and Social Psychology, 39, 806-820. Woodford, M. (1988). Expectations, finance constraints, and aggregate instability. In Howitt, P. and McAffe, R. P., “Animal Spirits”, The American Economic Review, 82(3), 493-507. 126 Journal of Economic and Social Studies � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2930 Title A name given to the resource Empirical Linkages between Trading Volume and Stock Markets Shocks: When Sentiments Drive Investors’ Behavior Author Author DHAOUI, Abderrazak Abstract A summary of the resource. Abstract: In this paper, we examine the impact of investor psychological state on their trading volume for the US stock market using a VECM model for the period from July 1987 to May 2014. We propose alternative specifications for investors’ sentiment considering their optimistic and pessimistic states. We find that during pessimistic periods, investors’ are extensively alerted. In optimistic and normal periods, they are less attentive. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/734235f068505a00da4307096db9ce86.docx a25d957ab6bf7941f0885e5726266e3a https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/70d63af05e234eb84191126cb8dba0af.pdf 492a1817ef0225975bd7f41adc338064 PDF Text Text Stručni članak mr. sc. Ramajana Demirović, viša asistentica Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru MJERE OSIGURANJA RADI IZDRŽAVANJA DJETETA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE Izdržavanje djeteta predstavlja svakodnevno, kontinurano zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba djeteta. Neizvršenje ili nepotpuno izvršenje obaveze izdržavanja dovodi do prekida ovog kontinuiteta zbog čega se zaštita ugroženog ili povrijeĎenog prava djeteta vrlo često ostvaruje u alimentacionom postupku, koji može potrajati mjesecima, pa čak i godinama. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvršenja obaveze izdržavanja djeteta, zakonodavac je normirao mogućnost odreĎivanja mjera osiguranja. Autorica smatra za shodno da, analizirajući neka od najrelevantnijih pitanja, aktuelizira ovaj institut i posebno naglasi da sudske mjere osiguranja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju sudu u alimentacionim postupcima, pogotovo u svjetlu njegovog ovlaštenja da ex officio odredi ove mjere. Ključne riječi: mjere osiguranja, izdržavanje djeteta, alimentacioni postupak. 1. Uvod Pitanje ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje se u pravilu ne postavlja kada roditelji ostvaruju zajednicu života, budući da tu svoju obavezu realizuju prirodno i spontano u okviru svakodnevne brige za dijete uz ispunjavanje ostalih sadržaja roditeljskog staranja. U praksi se nažalost, obaveza izdržavanja djeteta od strane roditelja sa kojim dijete ne živi najčešće, pokušava ostvariti u sudskom postupku. Kako je u tom periodu dijete nerijetko bez sredstava za izdržavanje, po njega mogu nastupiti ozbiljne posljedice koje direktno ili indirektno ugrožavaju čitav spektar drugih prava djeteta kao što je pravo na zdravlje, razvoj, obrazovanje, igru itd. Situacija se dodatno usložnjava ako ni drugi roditelj sa kojim dijete živi, nije u mogućnosti osigurati neophodni minimum za egzistenciju djeteta. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvšenja obaveze izdržavanja djeteta normirana je mogućnost odreĎvanja mjera osiguranja. Ipak, rezultat istraživanja ovog pitanja u domaćoj sudskoj praksi upućuje na zaključak da ovaj institut nije zastupljen u praksi u mjeri u kojoj bi to mogao biti. Naime, nakon izvršenog uvida u nešto više od sedamdeset sudskih predmeta u šest općinskih sudova u Federaciji BiH1, primjećeno je da niti u jednom 1 Istraživanjem su obuhvaćeni predmeti općinskih sudova u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Konjicu i Čapljini. Odnose se na period od 2008 – 2013. godine. 185 �slučaju nije odreĎena mjera osiguranja, ni po prijedlogu stranke, niti ju je sud odredio po službenoj dužnosti. Ovaj uzorak je nedovoljan da bi se moglo tvrditi kako se mjere osiguranja ne izriču u sudskoj praksi, ali nije zanemarljiv kada je u pitanju zaključak da sudovi nisu pretjerano skloni odreĎivanju mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta. Slično stanje u sudskoj praksi kada je riječ o primjeni ovog instituta, evidentirano je i u susjednim državama.2 Imajući u vidu upravo značaj koji sudske mjere osiguranja mogu imati po ublažavanje posljedica prekida u kontinuitetu izdržavanja djeteta, kao i njegovu nedovoljnu primjenu u sudskoj praksi, opravdanim se čini sa teorijskog aspekta aktuelizirati ovaj institut. U tom cilju su analizirana neka od najrelevantnijih pitanja instituta sudskih mjera osiguranja kao što su pravni okvir, nadležnost, uslovi za odreĎivanje, vrste, dejstvo i trajanje. 2. Mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta – pravni okvir U bosanskohercegovačkom pravu institut sudskih mjera osiguranja nije regulisan na jedinstven način na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Prije stupanja na snagu entitetskih zakona o parničnom postupku, mjere osiguranja su bile normirane zakonima o izvršnom postupku u obliku instituta prethodnih i privremenih mjera.3 Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine4 (u daljem tekstu: ZPP FBiH) i Zakon o parničnom postupku Republike Srpske5 (u daljem tekstu: ZPP RS) po prvi put 2003. godine, regulišu mjere osigurnja kroz jedinstven institut sudskih mjera osiguranja, bez razlikovanja na prethodne i privremene mjere. Ova novina smatra se 2 Primjera radi, u Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu RH za 2013. godinu se, izmeĎu ostalog, navodi da „suci čak ni u situacijama višegodišnjeg sudovanja u parničnim postupcima, ne izriču privremene mjere što je njihova zakonska obaveza. Tako i sudovi doprinose kršenju prava djeteta da na vrijeme primi uzdržavanje od roditelja s kojim ne živi.“ (Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu RH za 2013. godinu, str. 23.). Kompletan Izvještaj je dostupan na: http://www.dijete.hr/hr/izvjemainmenu-93/izvjeo-radu-pravobranitelja-za-djecu-mainmenu94.html, posjećeno 03.04.2015. 3 Bitne razlike izmeĎu prethodnih i privremenih mjera prema ranijoj zakonskoj regulativi bile su sljedeće: privremenim mjerama osiguravalo se i novčano i nenovčano potraživanje, dok su prethodne mjere bile predviĎene samo za osigranje novčanih potraživanja; privremenim mjerama se pružala samo faktička zaštita, dok se na osnovu prethodnih mjera sticalo uvjetno založno pravo; prethodna mjera služila je za osiguranje budućeg prisilnog namirenja, a privremnim mjerama moguće je bilo osiguranje samo budućeg izvršenja nego i ostvarenje privremenog stanja u pogledu nekog spornog odnosa ako je to bilo potrebno radi sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadokandive štete; za odreĎivanje prethodne mjere bilo je potrbno postojanje odluke koja nije izvršna, a privremena mjera se mogla odrediti i bez bilo kakve odluke i prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka, tokom postupka a i nakon okončanja tih postupaka. (prema: Kulenović, Zlatko i ostali, Komentari zakona o parničnom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo, 2005., str. 442.) 4 Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05 i 19/06) 5 Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, 49/09 i 61/13) 186 �posljedicom shvatanja da izvršni sud treba provoditi samo prinudni postupak izvršenja obaveza koje su naložene izvršnim ispravama.6 Pozitivnopravne odredbe o mjerama osiguranja našle su svoje mjesto i u porodičnom zakonodavstvu, tako što je normiran izvjestan broj posebnih pravila za odreĎivanje mjera osiguranja u vezi sa postupcima iz porodičnih odnosa. Istovremeno je predviĎena supsidijarna primjena relevantnih odredbi važećih zakona o parničnom postupku. Odredbe o mjerama osiguranja u postupcima radi izdržavanja u Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine7 (u daljem tekstu: PZ FBiH) smještene su u glavi IX koja nosi naziv „Postupci izvršenja i osiguranja“ (tačka 5. „Mjera osiguranja radi izdržavanja“ - članovi 373. do 379.), dok Porodični zakon Republike Srpske8 (u daljem tekstu: PZ RS) u VI dijelu pod nazivom „Izdržavanje“ (pod tačkom 5. „Postupci u sporovima za idržavanje“ u članu 266. ) normira mjere osiguranja. Komparacija porodičnopravnih i procesnopravnih odredbi o mjerama osiguranja radi izdržavanja upućuje na zaključak o postojanju njihove meĎusobne neusklaĎenosti u entitetskim zakonodavstvima. Naime, nejasno je zbog čega se zakonodavac u Porodičnom zakonu FBiH, opredijelio za rješenje po kojem je zadržana razlika na prethodne i privremene mjere, budući da takve mjere osiguranja više ne postoje u Zakonu o parničnom postupku FBiH.9 Stoga bi de lege ferenda bilo potrebno, sa aspekta pravne sigurnosti, otkloniti pomenuti nesklad uz uvažavanje sadržaja općih odredbi koje regulišu ovaj institut. Porodični zakon RS u samo jednom članu normira mogućnost izricanja privremene mjere po službenoj dužnosti. Razlog tome je moguće tražiti u činjenici da je Porodični zakon RS stupio na snagu 2002. godine, i u tom periodu je bio usklaĎen sa relevantnim odredbama tadašnjeg Zakona o izvršnom postupku. MeĎutim, neprihvatljivo je da se za period koliko je novo rješenje Zakona o parničnom postupku RS o mjerama osiguranja na snazi, nije našlo za shodno intervenirati u Porodični zakon RS s ciljem usklaĎivanja i unapreĎenja ovog veoma značajnog instituta kada je u pitanju izdržavanje djeteta. Stoga bi de lege ferenda bilo potrebno razmotriti mogućnost izmjena i dopuna porodičnopravnih propisa na način da se usklade sa relevantnim odredbama važećih zakona o parničnom postupku, naravno uz zadržavanje odreĎenih specifičnosti koje su diktirane potrebom zaštite najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, a o čemu će detaljnije biti riječi u odgovarajućim dijelovima ovog rada. Za razliku od rješenja u entitetima Bosne i Hercegovine, u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine postupak obezbjeĎenja je još uvijek regulisan Zakonom o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH10 (u daljem tekstu: ZIP BD). 6 Medić, D., Reforma parničnog postupka u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova „Pravo zemalja u regionu“, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010., str. 33. 7 Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 35/05 i 31/14) 8 Porodični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 52/02, 41/08 i 63/14) 9 Uporediti čl. 373 – 379. PZ FBiH i čl. 268 – 290. ZPP FBiH 10 Zakon o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 8/00, 1/01, 5/02, 8/03 i 39/13) 187 �U Zakonu o izvršnom postupku BD obezbjeĎenje potraživanja obuhvata dio treći ovog Zakona, pa je postupak obezbjeĎenja regulisan u 37 članova (članovi od 219. do 255.). Porodični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine11 (u daljem tekstu: PZ BD) u odredbi iz člana 226. normira mogućnost odreĎivanja privremene mjere po službenoj dužnosti, te uslove za izricanje privrmene mjere radi osiguranja izdržavanja djeteta, a zatim ponovo u odredbama iz članova 282. do 284. PZ BD normira pitanje odreĎivanja privremenih i prethodnih mjera osiguranja, ponavljajući dio sadržaja pomenutog člana 226. PZ BD. On što je posebno konfuzno je da zakonodavac u čl. 285. st. 1. i 287. PZ BD upućuje na primjenu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (u daljem tekstu: ZPP BD)12 o mjerama osiguranja iako takve odredbe ovaj zakon uopće ne sadrži, jer je kao što je već istaknuto institut mjera osiguranja potraživanja regulisan u Zakonu o izvršnom postupku BD. Stoga je, radi pravne sigurnosti i otklanjanje poteškoća prilikom primjene ovog instituta u praksi potrebno otkloniti navedene manjkavosti u Porodičnom zakonu BD. 3. Pojam i karakteristike mjera osiguranja u postupcima radi izdržavanja djeteta Sudske mjere osiguranja predstavljaju pravna sredstva vremenski ograničenog osiguranja budućeg ostvarenja povjeriočevog potraživanja koja se mogu odrediti prije pokretanja, u toku i nakon okončanja sudskog ili upravnog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno, pod uvjetom da povjerilac učini vjerovatnim svoje potraživanje i opasnost da će se bez odreĎivanja ovih mjera ostvarenje potraživanja spriječiti ili znatno otežati.13 Iz pojmovnog odreĎenja ovog instituta proizilaze i njegove osnovne karakteristike: prinudni karakter i ograničeno vremensko trajanje. Prinudni karakter mjera osiguranja ogleda se u mogućnosti njihovog odreĎivanja i provoĎenja i mimo volje protivnika osiguranja, a ograničeno trajanje mjera osiguranja znači da se u pravilu odreĎuju samo za odreĎeni vremenski period, tj. do pravosnažnosti meritorne sudske odluke odnosno do njenog izvršenja. Dakle, obaveza izvršavanja dužnosti izdržavanja ili isplate dospjelih, zaostalih iznosa izdržavanja u pravilu nastaje kada sudska odluka postane pravosnažna. Ipak u nekim situacijama će biti potrebno i prije toga preduzeti odgovarajuće mjere usmjerene ka osiguranju ispunjenja obaveze izdržavanja. Općenito, svrha mjera osiguranja je da se očuvaju prava i interesi stranaka u sporu pred sudom, tako što se spriječava nastanak nepovratne štete ili gubitka prije nego što sud donese konačnu odluku o osnovanosti tužbenog 11 Porodični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 3/07) 12 Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 8/09, 52/10 i 27/14) 13 Čizmić, J., Komentar zakona o parničnom postupku, Privredna štampa, Sarajevo, 2009., str. 574.; vidjeti i: Petrušić, N.; Konstantinović Vilić, S., Ostvarivanje prava na zakonsko izdržavanje pred pravosudnim organima u Vranju, Bujanovcu i Bosilegrad, JU Narodni univerzitet Vranje – OCD Odbor za ljudska prava Vranje, Vranje, 2012., str. 36. 188 �zahtijeva.14 Svrha mjera osiguranja je omogućavanje redovnog i neprekidnog idržavanja djeteta onda kada to roditelji ili druge osobe koje su po zakonu dužne ne čine redovno niti u dovoljnoj količini. Ona ima za cilj osigurati sredstva za izdržavanje onom djetetu čiji je roditelj ili drugi zakonski obaveznik zanemario ovu svoju obavezu i to prije nego je o izdržavanju sud donio konačnu odluku. U pravnoj literaturi se svrha i značaj mjera osiguranja slikovito predstavlja kao „hitna pomoć ugroženom djetetu“ budući da se njome brzo interveniše u neophodnim situacijama.15 Naravno, neće u svakom postupku u kojem se odlučuje o nekom pitanju izdržavanja djeteta postojati razlog za izricanje ovih mjera, već samo u postupcima u kojima su interesi djeteta ugroženi.16 Bitna karakteristika mjera osiguranja kada je riječ o izdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje je mogućnost da sud ove mjere odredi ex officio.17 Mjere osiguranja u drugim slučajevima se mogu odrediti samo na prijedlog lica koje traži izdržavanje. Dakle, kada sud na temlju istorijata tužbe, priloženih dokaza, dokaza koje je pribavio sam ili putem organa starateljstva zaključi da su ispunjeni uslovi za odreĎivanje mjere osiguranja, on će o njoj odlučiti po službenoj dužnosti.18 Normiranje ovog oficijelnog ovlaštenja suda, koje predstavlja odstupanje od načela dispozitivnosti kao jednog od temeljnih načela parničnog postupka, bilo je sasvim očekivano, budući da je praksa pokazala da roditelji kao zakonski zastupnici vrlo često propuste, iz različitih razloga 19, istaknuti zahtjev za odreĎivanje ove mjere. U pravnoj teoriji je u pogledu ovog rješenja prisutna dilema oko trenutka u kojem se postupak za odreĎivanje mjere osiguranja smatra pokrenutim. Da bi sud po službenoj dužnosti odredio mjeru osiguranja potrebno je u postupku ispitati da li su ispunjeni uslovi za njeno izricanje, pa je neophodno da stranke znaju u kojem trenutku je sud ex officio pokrenuo taj postupak budući da one svojim aktivnim učešćem i iznošenjem 14 Određivanje privremenih mera u građanskim parnicama na Kosovu, OSCE misija na Kosovu, izdanje 11 SNPS, 2010., str. 2., dostupno na http://www.osce.org/sr/kosovo/74882?download=true, posjećeno 26.02.2015. 15 Korać, R., Izdržavanje djece od strane roditelja u pravu SFRJ, doktorska disertacija, Titograd, 1981., str. 203. 16 Ibid., str. 204. 17 Vidjeti: čl. 376. st. 1. PZ FBiH; čl. 226. st. 1. PZ RS i čl. 226. st. 1. PZ BD 18 Babić, I., Komentar Porodičnog zakona, Službeni list SRBiH, Sarajevo, 1990., str. 659..; Mandić, Lj., Procesna načela i alimentacione parnice, Zbornik radova „Ostvarivanje i zaštita prava na zakonsko izdržavanje“, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2002., str. 119. 19 „Propust roditelja ponekada je posljedica neznanja ili pogrešnog verovanja da parnica u kojoj se konačno odlučuje o izdržavanju deteta neće dugo trajati. Osim toga, roditelj ponekad ne ističe zahtev za izdavanje privremene mere u nameri da očuva brak, bojeći se da će isticanjem zahteva još više pogoršati ionako poremećene bračne odnose. Isto tako, konflikti supružnika, meĎusobna optuživanja, koja ponekad dovode so otvorene mržnje, reflektuju se i na njihov odnos prema deci u tom smislu da su ponekad, u nastojanju da drugog roditelja u potpunosti odvoje od dece spremni da žrtvuju i zanemare potrebe i interese svoje zajedničke dece. “ (Nevena P., Privremene mere radi izdržavanja u parnicama iz porodičnopravnih odnosa, Zbornik radova „Ostvarivanje i zaštita prava na zakonsko izdržavanje“, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2002., str. 159.) 189 �procesnog materijala mogu najviše doprinijeti njegovoj efikasnosti i ostvarivanju objektivnog cilja samog postupka. 20 Prema Porodičnom zakonu Federacije BiH, mjere osiguranja radi izdržavanja može predložiti i organ starateljstva u onim slučajevima u kojima je ovlašten pokrenuti izvršni postupak.21 Preostala dva porodičnopravna propisa izričito ne predviĎaju ovu mogućnost, što predstavlja propust budući da upravo organ starateljstva ima dovoljno saznanja o svim činjenicama i okolnostima datog slučaja. Time bi se, po mišljenju pojedinih autora22, s jedne strane bolje zaštitio interes djeteta, a s druge strane, izbjegle situacije da sud po službenoj dužnosti odreĎuje ove mjere i samim tim dovodi u sumnju svoju objektivnost i nezavisnost23 u odnosu na obe parnične stranke. 4. Nadležnost za određivanje mjera osiguranja Stvarna nadležnost u postupcima radi izdržavanja djeteta je generalnom normom povjerena općinskim (Federacija BiH) i osnovnim (Republika Srpska i Brčko Distrikt BiH) sudovima. Mjesna nadležnost za ove postupke odreĎena je pravilima o izberivoj, odnosno o posebnoj mjesnoj nadležnosti. Mjesno nadležan u postupcima radi izdržavanja može biti sud u mjestu prebivališta tuženog ili u mjestu prebivališta tužioca – djeteta (čl. 34. ZPP FBiH; čl. 44. ZPP RS; čl. 26. ZPP BD BiH). Slijedom odredbe iz člana 347. PZ FBiH za odreĎivanje i provoĎenje mjere osiguranja radi izdržavanja mjesno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za izdržavanje u prvom stepenu. Normiranjem izberive nadležnosti u sporovima za izdržavanje, a time i za odreĎivanje mjera osiguranja, štiti se interes djeteta tako što mu se nastoji omogućiti da lakše i uz što manje troškova ostvari pravo na izdržavanje, upravo imajući u vidu činjenicu da su u pitanju osobe koje su u pravilu materijalno neobezbjeĎene.24 Obzirom da su u praksi prisutni i sporovi radi izdržavanja djeteta koji su inostrano obilježeni bitno je istaći kada postoji meĎunarodna nadležnost domaćih sudova. MeĎunarodna nadležnost domaćih sudova u sporovima za idržavanje propisana je u članovima 67. i 68. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreĎenim odnosima25 (u daljem tekstu: ZMPP). Tako će postojati meĎunarodna nadležnost domaćih sudova i kada tuženi nema prebivalište u BiH: ako dijete podnosi tužbu i ima prebivalište u 20 Petrušić, N., op. cit., str. 161. Čl. 376. st. 3. PZ FBiH 22 Ibid., str. 167. 23 U teoriji je evidentno i stajališe koje navo prema kojem oficijelno ovlaštenje suda d odredi mjere osiguranja uopće ne dovodi u pitanje objektivnost i nepristrasnost suda, već naprotiv, ono može pozitivno utjecati i na meĎusobne odnose roditelja, koji će vrlo često biti spremniji izvršiti rješenje koje je donio sud ex officio nego kada je doneseno po prijedlogu suprotne stranke. Detaljnije o tome: Korać, R., op. cit., str. 206. 24 Čizmić, J., op. cit., str. 113. 25 Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreĎenim odnosima ( „Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82), preuzet Uredbom sa zakonskom snagom („Službeni list RBiH“, broj 2/92) 21 190 �BiH, ako su tužilac i tuženi državljani BiH (odnosno državljani Federacije BiH i Republike Srpske), bez obzira na to gdje imaju prebivalište ili ako je tužilac maloljetno dijete i državljanin BiH, ako je tužilac državljanin BiH i ima prebivalište u BiH (iako tuženi nema prebivalište u BiH) te i onda kada tuženi ima imovinu u BiH iz koje se može namiriti. PZ-om FBiH normirano je da ukoliko je sud u Federaciji BiH nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Federaciji BiH, mjesno je nadležan sud na čijem području tužilac ima prebivalište, a ako je sud u Federaciji BiH nadležan zato što tuženi u Federaciji ima imovinu iz koje se može naplatiti izdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem području ono ima prebivalište odnosno boravište (čl. 311. st. 2. i 3. PZ FBiH). Budući da PZ RS kao ni PZ BD ne sadrže posebne odredbe o nadležnosti suda u postupcima za izdržavanje koji su inostrano obilježeni, u tom pogledu primjenjuju se relevantne odredbe važećih zakona o parničnom postupku i pomenute odredbe iz čl. 67. i 68. ZMPP-a. 5. Uslovi za određivanje mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta Pokretanje alimentacionog postupka, bilo kao samostalnog ili adhezionog, neće biti dovoljno da bi sud odredio mjere osiguranja. Činjenica da postoji spor oko visine izdržavanja ne znači da je došlo do prekida u izdržavanju djece. Potreba za odreĎivanjem ovih mjera ukazaće se samo ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi. Oni su normirani entitetskim zakonima o parničnom postupku kao općim propisima i porodičnopravnim propisima. Što se tiče važećih porodičnopravnih propisa, ove uslove detaljno normira samo Porodični zakon FBiH, dok Porodični zakon RS upućuje na primjenu Zakona o parničnom postupku RS. Porodični zakon BD upućuje na primjenu Zakona o parničnom postupku BD, iako je kao što je već istaknuto ovo pitanje normirano u Zakonu o izvršnom postupku BD26. Opća pravila o uslovima za odreĎivanje mjera osiguranja predviĎaju da za odreĎivanje mjera osiguranja moraju kumulativno biti ispunjena dva uslova: da predlagatelj osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuĎiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja (čl. 269. ZPP FBiH; čl. 269. ZPP RS). Da li su u konkretnom slučaju ispunjena oba uslova faktičko je pitanje koje sud utvrĎuje na temelju slobodne procjene svih okolnosti datog slučaja.27 Ovi uslovi uglavnom odgovaraju ranijim uslovima za izricanje privremenih i prethodnih mjera, s tim da je unesena jedna novina (u stavu 3. člana 269. ZPP FBiH i ZPP RS) kojom se normira kada se predlagatelj osiguranja oslobaĎa od obaveze davanja jemstva, te 26 Vidjeti supra, str. 3. Modul 5 – GraĎanska oblast: Sudske mjere obezbjeđenja, Sarajevo, 2006., str. 17., dostupno na http://www.fbih.cest.gov.ba/index.php?option=com_docman&Itemid=30&task=view_category&c atid=26, posjećeno 02.04.2015. (u daljem tekstu: Modul 5) 27 191 �da su od obaveze davanja jemstva izuzeti – osloboĎeni Bosna i Hercegovina, njeni Entiteti, Distrkt Brčko, kantoni, opštine (i grad).28 5.1. Postojanje potraživanja ili prava Opći uslov koji se zahtijeva za odreĎivanje mjere osiguranja je da su učinjenene vjerovatnim činjenice od kojih zavisi pravo na izdržavanje. Ovaj uslov mora biti ispunjen bez obzira je li dijete povjerilac potraživanja. Iako se postojanje potraživanja može dokazivati svim dokaznim sredstvima,29 ipak je bitno koristiti dokaze koji se mogu brzo i lako izvesti, budući da je u pravilu, odlučivanje o ovakvom zahtjevu hitno.30 Najčešće u praksi sudovi nemaju većih problema kod utvrĎivanja vjerovatnosti postojanja potraživanja ili prava. Kada je u pitanju izdržavanje maloljetne djece ili punoljetne djece nad kojom je produženo roditeljsko staranje/pravo utvrĎivanje vjerovatnosti ovih činjenica se praktično i ne postavlja. Roditelji su bezuslovno dužni da izdržavaju svoju maloljetnu djecu, tako da će biti dovoljno samo utvrditi da je došlo do prekida izdržavanja djeteta.31 Ukoliko je pokrenut postupak radi utvrĎivanja ili osporavanja očinstva/materinstva, pored dokaza iz kojih proizilazi vjerovatnost postojanja činjenica od kojih zavisi pravo na izdržavanje, potrebno je još da predlagač osiguranja učini vjerovatnim da je osoba protiv koje se odreĎuje mjera osiguranja roditelj djeteta32 (čl. 375. st. 4. PZ FBiH; čl. 266. st. 3. PZ RS; čl. 226. st. 3. PZ BD). MeĎutim, iz formulacije člana 266. st. 3. PZ RS prozilazi da se takva vjerovatnoća zahtijeva samo kada je riječ o paternitetskom, a ne i maternitetskom postupku.33 Nejasno je zašto je zakonodavac u Republici Srpskoj propustio normirati da je potrebno istu činjenicu (da je roditelj djeteta) učiniti vjerovatnom i u maternitetskim postupcima. Bez obzira što je broj maternitetskih postupaka u praksi znatno manji u odnosu na broj paternitetskih postupaka, to samo po sebi ne opravdava izostavljanje mogućnosti odreĎivanja mjera osiguranja i u maternitetskoj parnici. Stoga se smatra svrsishodnim razmotriti mogućnost korigovanja pomenute odredbe PZ RS. Posve je razumljivo opredjeljenje zakonodavca za normiranje vjerovatnosti osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer bi drugačije rješenje moglo rezultirati različitim vidovima zloupotrebe. To što se može desiti da tuženi nije roditelj djeteta ne smije biti razlogom prezanja od odreĎivanja mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta, jer se može desiti i u parnicama za osporavanje bračnog očinstva/materinstva, da 28 Ibid., str. 16.; Čizmić, J., op. cit., str. 576. Npr. viidjeti čl. 123 – 173. ZPP FBiH 30 Modul 5, str. 16. 31 Korać, R., op. cit., str. 206. 32 Babić, I., op. cit., str. 659. 33 Čl. 266. st. 3. PZ RS: Privremene mjere odrediće se ako se učini vjerovatnim da postoje činjenice od kojih zavisi pravo na izdržavanje, a u sporovima za utvrĎivanje očinstva i ako se učini vjerovatnim da je tuženi otac djeteta. 29 192 �pretpostavljeni nije otac odnosno majka djeteta, a ipak se odreĎuje mjera osiguranja.34 5.2. Postojanje opasnosti otežanog ostvarivanja potraživanja ili prava Da bi se odredila mjera osiguranja, predlagač osiguranja je obavezan učiniti vjerovatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje izdržavanja tako što će svoju imovinu otuĎiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno utjecati na prava predlagača osiguranja.35 Ova opasnost mora biti subjektivna, tj. mora potjecati od protivnika osiguranja, a može se sastojati u činjenju ili propuštanju usmjerenom na spriječavanje ili otežavanje naplate potraživanja.36 Dakle, nije dovoljno dokazati da je protivnik osiguranja prezadužen ili nelikvidan, već je potrebno dokazati da postoje takve radnje ili propusti protivnika osiguranja kojima se znatno otežava naplata potraživanja predlagatelja osiguranja. Ovaj uslov za odreĎivanje mjera osiguranja radi izdržavanja predviĎen je i Porodičnim zakonom FBiH uz proširenje na postojanje opasnosti za lične ili druge važne interese predlagača osiguranja.37 Polazeći od načela najboljeg interesa i dobrobiti djeteta zakonodavac je izričito normirao da će se smatrati da postoji opasnosti po lične ili druge važne interese predlagača osiguranja ako se mjere osiguranja izdržavanja odreĎuju u korist maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje (čl. 375. st. 3. PZ FBiH). Izričitim normiranjem pretpostavke o postojanju opasnosti po djetetove lične ili druge važne interese, nesumnjivo se olakšava djetetu, kao predlagaču osiguranja, da izdejstvuje odreĎivanje mjere osiguranja radi izdržavanja, budući da se oslobaĎa tereta dokazivanja postojanja opasnosti po njegove lične ili druge važne interese. U porodičnopravnim propisima u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH, izostalo je prilagoĎavanje općeg uslova o postojanju opasnosti otežanog ostvarivanja potraživanja izdržavanja naboljem interesu djeteta, tako da se na ovo pitanje primjenju isključivo relevantne odredbe općih propisa kojima je normiran institut mjera osiguranja. U cilju efikasnije zaštite prava djeteta na izdržavanje, bilo bi svrsishodno de lege ferenda razmotriti mogućnost izričitog normiranja pretpostavke o postojanju opasnosti po djetetove lične ili druge važne interese kada se predlaže mjera osiguranja radi izdržavanja maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad koji je produženo roditeljsko pravo. 34 Korać, R., op. cit., str. 208. Vidjeti: čl. 375. PZ FBiH u vezi sa čl. 269. st. 1. i 2. ZPP FBiH; čl. 269. ZPP RS; čl. 274. st. 1. ZIP BD BiH). 36 Kulenović i drugi, op. cit, str. 445. 37 Čl. 375. st. 1. PZ FBiH: Privremena mjera radi izdržavanja može se odrediti ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje obaveze izdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje izdržavanja. 35 193 �5.3. Jemstvo kao uslov za određivanje mjere osiguranja Opća odredba entitetskih zakona o parničnom postupku u BiH, imajući u vidu vjerovatnoću nastupanja štete po protivnika osiguranja, predviĎa da će sud odrediti mjeru osiguranja, samo pod uslovom da predlagač osiguranja, u roku koji ostavi sud, po pravilima izvršnog postupka, da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odreĎivanjem i izvršenjem mjere osiguranja (čl. 269. st. 2. ZPP FBiH; čl. 266. st. 2. ZPP RS).38 Prilikom primjene ovih odredbi u praksi, postavilo se pitanje da li je davanje jemstva uslov koji uvijek, ako zakonom nije drugačije odreĎeno, predstavlja treći kumulativni uslov za odreĎivanje mjera osiguranja.39 Istom odredbom je normirano da će sud predlagača osiguranja osloboditi obaveze polaganja jemstva ako utvrdi da on nije u finansijskog mogućnosti dati jemstvo. Imjući u vidu da je dijete kao tužilac i tražilac izdržavanja gotovo uvijek materijalno neobezbjeĎeno lice, lošeg imovinskog stanja, te da postupak radi izdržavanja odnosno odreĎivanje mjera osiguranja pokreće upravo iz tih razloga, odreĎivanje mjere osiguranja u svim slučajevima radi izdržavanja maloljetnog djeteta odnosno punoljetnog djeteta nad kojim je produženo roditeljsko staranje/pravo ne bi trebalo biti uslovljeno polaganjem jemstva. 6. Vrste mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta Prije prezentiranja i analiziranja vrsta mjera osiguranja koje mogu biti odreĎene radi izdržavanja djeteta, potrebno je precizno utvrditi da li se potraživanje izdržavanja kvalifikuje kao novčano ili nenovčano potraživanje, obzirom da entitetski zakoni o parničnom postupku i Zakon o izvršnom postupku BD normiraju dvije grupe mjera osiguranja - mjere radi osiguranja novčanih i mjere radi osiguranja nenovčanih potraživanja.40 Budući da porodičnopravni propisi u BiH predviĎaju da će sud lice koje je dužno davati izdržavanje obavezati na plaćanje novčanog iznosa na ime izdržavanja, koji može biti odreĎen u fiksnom iznosu41 u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, a u Republici Srpskoj u procentualnom, izuzetno u fiksnom iznosu,42 može se 38 Prema čl. 263. st. 2. ZIP BD sud može prethodnu mjeru usloviti davanjem obezbjeĎenja od strane predlagača obezbjeĎenja za štetu koju bi protivnik obezbjeĎenja mogao pretrpiti njenim odreĎivanjem. 39 O ovom pitanju se sudska praksa podijelila u tri grupe. Prema prvom shvatanju, stav 2. člana 296. ZPP-a samostalno egzistira a njegova primjena dolazi u obzir samo ako predlagač osiguranja nije u situaciji da dokaže da su u konkretnom slučaju ispunjena prva dva uslova. Prema drugom shvatanju, ovo je obavezan treći kumulativni uslov i sud će u svakom slučaju zahtijevati davanje jemstva, osim ako nije drugačije odreĎeno zakonom, zbog čega bez uplate jemstva nema ni odreĎivanja mjere osiguranja. Prema trećem shvatanju, kumulativnost sva tri uslova (vjerovatnost - opasnost - jemstvo) se prihvata samo u situacijama kada postoji vjerovatnost nanošenja štete protivniku osiguranja i kada se na nju ukaže. Opširnije o tome u: Čizmić, J., op. cit., str. 578. i Modul 5, str. 25 – 28. 40 Vidjeti: čl. 271. i 272. ZPP FBiH; čl. 271. i 272. ZPP RS; čl. 265., 275. i 276. ZIP BD 41 Čl. 244. PZ FBiH i čl. 221. PZ BD 42 Čl. 259 - 262. PZ RS 194 �zaključiti da potraživanje izdržavanja ima karakter novčanog potraživanja, pa se stoga imaju primjeniti odredbe o vrstama mjera osiguranja radi osiguranja novčanog potraživanja.43 Namjera zakonodavca u Federaciji BiH da potraživanje izdržavanja kvalifikuje kao novčano potraživanje potvrĎuje upravo odredba prema kojoj se radi davanja izdržavanja, protivniku osiguranja može naložiti davanje izdržavanja u visini koja je neophodna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba predlagača osiguranja, a može se odrediti i svaka druga mjera iz člana 271. ZPP FBiH.44 Upravo se u članu 271. ZPP FBiH (kao i u članu 271. ZPP RS) taksativno navode mjere radi osiguranja novčanog potraživanja. Shodno navedenom, radi izdržavanja djeteta moguće je izreći sljedeće mjere osiguranja: a) zabrana protivniku osiguranja da otuĎi, sakrije, optereti ili da raspolaže odreĎenom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potraživanja predlagača osiguranja. Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima. Radi se o situacijama kada tužilac postavlja tužbeni zahtjev za isplatu većeg novčanog iznosa, te traži da sud zabrani tuženom da otuĎi, optereti ili raspolaže odreĎenom nepokretnom imovinom u visini vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Ukoliko je tuženi upisan kao vlasnik nekretnina u odgovarajućim javnim registrima, biće potrebno izvršiti zabilježbu ove zabrane u javnim registrima. Ukoliko tuženi kao protivnik osiguranja, nije upisan kao vlasnik u javnim registrima, može se tražiti samo zabrana otuĎenja i opterećenja nekretnina, ako za to postoje zakonom predviĎeni uslovi;45 b) čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana raspolaganja iz stava 1. člana 271. i to polaganjem u depozit sudu ako je to moguće ili predajom u posjed trećem licu. Ovdje se očigledno misli u pravilu na pokretne stvari koje su veće vrijednosti u odnosu na koje je uopšte svrsishodno odrediti zabranu raspolaganja. Kod odreĎivanja ovih mjera treba voditi računa o tome koje stvari je moguće čuvati u sudu, te da bi to uobičajeno trebale biti stvari koje se prema objektivnim uslovima mogu doista i čuvati u sudu, kao što su razni papiri od vrijednosti, zlatni nakit i slične pokretne stvari, koje čuvanjem u sudskim prostorima ne gube na svojoj vrijednosti;46 c) zabrana dužniku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potraživanja ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati potraživanje i da njome raspolaže. Praktično to znači, da bi sud 43 Opširnije o kvalifikovanju izdržavanja kao novčanog odnosno nenovčanog potraživanja vidjeti u: Petrušić, N., op. cit., str. 164 – 166. 44 Čl. 377. PZ FBiH 45 Modul 5, str. 30. 46 “… u sudski depozit se primaju na čuvanje gotov novac, strana sredstva plaćanja, vrijednosni papiri i dragocjenosti kao druge stvari, kao npr. umjetničke slike, kolekcija maraka, sporni rukopisi, ako su pogodne za takav način čuvanja. Za stvari koje usljed posebnih svojstava ili veličine nisu pogodne za čuvanje u sudu (sporne mašine po svojoj veličini i ostalom očigledno to nisu) odreĎuje se čuvanje depozita, odnosno čuvanje predmeta depozita, kod odgovarajućeg fizičkog ilipravnog lica sa kojim službena lica zaključuju ugovor o čuvanju (ostava ili uskladištenje) na teret povjerioca koji snosi troškove čuvanja i na njega pada rizik propasti ili oštećenja stvari, izuzev ako bi do toga došlo usljed više sile…”(Komentar odluke Vrhovnog suda RS Gvl.1/00 od 24.03.2000.) 195 �mogao zabraniti trećem licu, koje je dužnik protivnika osiguranja (tuženog), da tuženom isplati novac koji mu duguje ili da mu preda odreĎenu stvar koju mu je dužan predati. TakoĎe može da zabrani protivniku osiguranja (tuženom) da od svog dužnika primi novac ili stvar i da time raspolaže;47 d) predbilježba založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja (tuženog) ili na pravu uknjiženom na nekretnini, ali do vrijednosti dosuĎene glavne tražbine s kamatama i troškovima. Ova mjera se može odrediti samo ukoliko o potraživanju povjerioca već postoji odluka suda koja nije postala izvršna.48 Postupajući sud, pored navedenih, ne bi mogao izreći drugu vrstu mjera osiguranja, s tim da u smislu člana 275. ZPP FBiH, nema zapreke da sud, radi osiguranja potraživanja izdržavanja, odredi više mjera osiguranja istovremeno, ukoliko s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, smatra da je to potrebno i svrsishodno. Na identičan način su normirane vrste mjera osiguranja i u Zakonu o paničnom postupku RS, s tim da bi se problem ranije pominjane neusklaĎenosti općeg i posebnog propisa, mogao odraziti i na pitanje odreĎivanja vrste mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta. Dok porodični zakoni u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH normiraju da se kao mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta može odrediti plaćanje odreĎenog novčanog iznosa kao i svaka druga mjera predviĎena u Zakonu o parničnom postupku FBiH i Zakonu o izvršnom postupku BD, to prema sadašnjem zakonskom okviru u Republici Srpskoj ne bi bilo moguće jer su vrste mjera osiguranja Zakonom o parničnom postupku RS odreĎene taksativno i izvan tog okvira se ne bi mogla odrediti neka druga mjera osiguranja, osim ako nije predviĎena posebnim propisom, kao što bi to u ovom slučaju bio Porodični zakon RS. Ranije, dok je ovo pitanje bilo normirano Zakonom o izvršnom postupku RS, vrste mjera osiguranja su bile odreĎene exempli causa, tj. mogle su se odrediti zakonom propisane mjere osiguranja ali i bilo koja druga mjera kojom se postiže svrha osiguranja, pa nije ni bilo potrebe za normiranjem posebne mjere u porodičnopravnom propisu. Ne umanjujući značaj svake od mjera osiguranja koja na odreĎeni način može doprinijeti osiguranju potraživanja izdržavanja, sa aspekta svakodnevnog, kontinuranog zadovoljenje potreba djeteta, najbolja svrha bi se ipak u velikom broju slučajeva ostvarila davanjem izdržavanja u visini koja je neophodna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba predlagača osiguranja. Posredno bi se na taj način doprinijelo spriječavanju nagomilavanja dugovanih iznosa izdržavanja koje je kasnije teže isplatiti.49 Iz naprijed navedenih razloga bi se de lege ferenda trebala razmotriti mogućnost normiranja davanja novčanog iznosa kao vrsta mjere osiguranja radi izdržavanja djeteta u Porodičnom zakonu RS. 47 Modul 5, str. 31. Čl. 271. st. 2. ZPP FBiH 49 Opširnije o tome vidjeti: Gliha, I.; Pintarić, A., Pravo djeteta na roditeljsko uzdržavanje – analiza, kritički osvrt i prijedlog poboljšanja, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014., str. 36. i 37. 48 196 �7. Dejstvo mjera osiguranja Rješenje o mjeri osiguranja ima dejstvo rješenja o izvršenju iz zakona o izvršnom postupku. (čl. 279. st. 3. ZPP FBiH). Takva mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku, kao i osobe koje su u vezi s njima, a nakon što prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja. Stoga, nema potrebe za ponovnim donošenjem rješenja o izvršenju jer je ono već sadržano u rješenju o odreĎivanju mjere osiguranja i potrebno ga je samo izvršiti. U cilju izvršenja rješenja o mjeri osiguranja, ustanovljena je obaveza suda da po službenoj dužnosti dostavi rješenje o mjeri osiguranja nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog provoĎenja, kao i odgovarajućim javnim registrima radi upisa, zavisno od vrste mjere osiguranja koja je odreĎena. Ako se mjera osiguranja odnosi na zabranu raspolaganja i otuĎenje nekretnina, koja se zabilježava i u javnim registrima, onda je izvršenje provedeno već dostavom javnom registru i protivniku osiguranja.50 Radi izbjegavanja slučajeva u kojima se mjere osiguranja ukidaju od strane drugostepenog suda, jer ne sadrže dovoljno dobro obrazloženje za odreĎivanje mjere osiguranja, izričito je normirana obaveza suda da rješenje o odreĎivanju mjere osiguranja mora biti obrazloženo, a obrazloženje treba da sadrži razloge zbog kojih se smatra da je potraživanje tužitelja vjerovatno i koji opravdavaju donošenje mjere osiguranja zbog opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja ili na drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja iz člana 269. važećih entitetskih zakona o parničnom postupku. Ova opća pravila shodno se primjenjuju i na slučajeve u kojima je sud po službenoj dužnosti ovlašten odrediti mjere osiguranja.51 8. Trajanje mjera osiguranja Vrijeme trajanja mjera osiguranja je ograničeno. U odluci kojom se odreĎuje mjera osiguranja sud će odrediti vrijeme trajanja te mjere, a ako je mjera osiguranja odreĎena prije pokretanja postupka o izdržavanju, sud će tu odluku dostaviti osobi koja je ovlaštena pokrenuti postupak i odrediti rok u kome treba podnijeti tužbu radi izdržavanja, a koji ne može biti duži od 30 dana52. Izrečena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja, što znači da sud može u toku samog postupka po glavnom tužbenom zahtjevu provjeravati, na zahtjev zainteresirane strane, potrebu daljnjeg postojanja mjere osiguranja u konkretnom slučaju, a to znači da je može i ukinuti ukoliko ne ispunjava uvjete zbog kojih je donesena, odnosno ako više nije u funciji osiguranja potraživanja.53 Ukoliko tužbeni zahtjev ne bi bio 50 Modul 5, str. 61. Čl. 279. st. 5. ZPP FBiH 52 Čl. 378. PZ FBiH u vezi sa čl. 280. st. 1. ZPP FBiH i čl. 280. st. 1. ZPP RS 53 Čizmić, J., op. cit., str. 593. 51 197 �prihvaćen prvostepenom presudom, nadležni sud može mjeru osiguranja ostaviti na snazi sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu.54 Praksa je pokazala da sudovi najčešće u rješenju o odreĎivanju mjere osiguranja odreĎuju da će ona trajati do pravosnažnosti presude. Nadalje, zakon odreĎuje da mjera osiguranja može najduže trajati do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje.55 Uslovi za prinudno izvršenje su: pravosnažnost presude i protek roka za njeno dobrovoljno izvršenje. Prema tome, mjera osiguranja može trajati najduže do trenutka kada nakon pravosnažnosti presude protekne tzv. parcijski rok (rok za dobrovoljno izvršenje), pa nakon toga kada protekne još i rok od 30 dana. Nakon proteka ovog roka, tužilac ima mogućnost da svoje pravo na izdržavanje ostvari u prinudnom postupku, zbog čega postojanje mjere osiguranja više nema smisla. No postavlja se pitanje, da li sudovi, kada protekne ovaj rok, imaju obavezu da po službenoj dužnosti donose odluku kojom se ukida mjera osiguranja ili takvu odluku donose na zahtjev zainteresirane stranke. Budući da se postupanje suda po službenoj dužnosti u parničnom postupku uvijek zakonom izričito normira, sud ne mora po službenoj dužnosti donositi rješenja kojima se ukidaju mjere osiguranja. Na takvo postupanje sud je dužan samo kada je riječ o mjeri osiguranja koja je upisana u javne knjige.56 9. Zaključak Sudske mjere osiguranja potraživanja izdržavanja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju strankama u postupcima radi izdržavanja djeteta, ali i sudijama, pogotovo u svjetlu njihovog ovlaštenja da po službenoj dužnosti odrede mjere osiguranja radi izdržavanja maloljetnog djeteta/punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsko staranje i time spriječe prekid izdržavanja djece. Nedovoljnom korištenju mjera osiguranja u praksi s jedne strane doprinosi nepoznavanje prednosti ovog instituta od strane roditelja (koji kao zakonski zastupnik zastupa dijete u alimentacionim postupcima), odnosno nemogućnost angažovanja pravne pomoći u ovim postupcima, a s druge strane nejasan pravni okvir kojeg karakteriše meĎusobna neusklaĎenost odredbi općeg i posebnog propisa u pogledu ovog instituta, te nesklonost suda da koristi svoja oficijelna ovlaštenja u pogledu izricanja mjera osiguranja u postupcima radi izdržavanja djeteta. Izostanak mjere osiguranja ne samo da ugrožava interes djeteta, nego dovodi i do nagomilavanja neplaćenih iznosa izdržavanja koje je kasnije teže izmiriti. Radi svega navedenog, postoji potreba za odgovarajućim zakonodavnim intervencijama u cilju brzog i efikasnog odreĎivanja i provoĎenja mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta. Zakonodavna intervencija, izmeĎu ostalog, podrazumijeva normiranje besplatne pravne pomoći u svim postupcima radi zaštite i ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje, bez obzira na njegov socijalni 54 Čl. 281. st. 2. ZPP FBiH i čl. 281. st. 2. ZPP RS Čl. 281. st. 3. ZPP FBiH i čl. 281. st. 3. ZPP RS 56 Modul 5, str. 64. 55 198 �status, izričito normiranje mogućnosti da organ starateljstva pokrene postupak radi odreĎivanja mjera osiguranja u svim porodičnopravnim propisima u BiH, detaljnije i preciznije normiranje mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta u Porodičnom zakonu RS, te usklaĎivanje porodičnopravnih propisa sa općim propisom koji normira institut sudskih mjera osiguranja. Pri realizovanju predloženih zakonodavnih intervencija rukovodeći kriterij treba biti zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta. Potrebno je svakako imati u vidu da poboljšanje pravnog okvira instituta mjera osiguranja radi izdržavanja djeteta samo po sebi, bez njegovog dosljednog provoĎenja u praksi, ne može mnogo doprinijeti ublažavanju posljedica neplaćanja ili neredovnog plaćanja izdržavanja. 199 �Ramajana Demirović, M.Sc, Senior Assistant Faculty of Law, University of „Džemal Bijedić“ in Mostar INJUCTIONS IN THE CHILD MAINTENANCE DISPUTES IN THE LAW OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: Child maintenance represents a daily, continuous fulfillment of basic vital, educational and other needs of a child. If the obligation of child maintainance is not complied with or is only partially fulfilled, there is a disruption in this continuity, which is why the protection of children's endangered or impaired rights is very often realized in a court procedure, which can take months or even years. In order to at least partially mitigate the consequences of non-compliance or partial compliance of the child maintainance obligation, the legislator has provided for the possibility for the courts to order injunctions. The author finds it relevant to actualize these measures and emphasize that the mandatory injunctions are extremely important remedies available to the court in child maintainance proceedings, especially in light of its powers to ex officio order these measures. Key words: injuctions, child maintenance, child maintainance procedure. 200 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2996 Title A name given to the resource MJERE OSIGURANJA RADI IZDRŽAVANJA DJETETA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE Author Author DEMIROVIĆ, Ramajana Abstract A summary of the resource. Izdržavanje djeteta predstavlja svakodnevno, kontinurano zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba djeteta. Neizvršenje ili nepotpuno izvršenje obaveze izdržavanja dovodi do prekida ovog kontinuiteta zbog čega se zaštita ugroženog ili povrijeđenog prava djeteta vrlo često ostvaruje u alimentacionom postupku, koji može potrajati mjesecima, pa čak i godinama. Kako bi se barem djelomično ublažile posljedice neizvršenja ili nepotpunog izvršenja obaveze izdržavanja djeteta, zakonodavac je normirao mogućnost određivanja mjera osiguranja. Autorica smatra za shodno da, analizirajući neka od najrelevantnijih pitanja, aktuelizira ovaj institut i posebno naglasi da sudske mjere osiguranja predstavljaju izuzetno važno pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju sudu u alimentacionim postupcima, pogotovo u svjetlu njegovog ovlaštenja da ex officio odredi ove mjere. Ključne riječi: mjere osiguranja, izdržavanje djeteta, alimentacioni postupak Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/727f2c953a6a82fc1b9d160ef68a868d.pdf 85b1b0461fa7e1f9ef1b64d15c6c9d16 PDF Text Text Journal ofEconomic and Social Studies What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Fitim Deari South East European University Tetovo, Republic of Macedonia f.deari@seeu.edu.mk Abstract: This paper analyses the net trade credit and its determinants for a sample of 25 non-financial firms for the period 2011-2013. The sample is derived from the Macedonian Stock Exchange. The net trade credit is the dependent variable. The dependent variable is defined as the difference between trade receivables and liabilities, and then this difference is divided by total assets. The maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are the independent variables. This study used the Shapiro-Wilk W test for normality, Kernel density estimation, Variance Inflation Factor for multicollinearity, and the model specification link test for singleequation models. The obtained results show that more profitable firms and with higher current assets and cash ratio have positive net trade credits. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Keywords: Net Trade Credit; Financial Ratios; Regression. JEL Classification: C10, G30, G32. Article History Submitted: 26 May 2014 Resubmitted: 17 September 2014 Resubmitted: 13 December 2014 Resubmitted: 21 January 2015 Accepted: 6 March 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS1 5521 7 �Fitim Deari Introduction Days’ sales in receivables, days’ purchases in payables and days’ sales in inventory determine a firm’s net trade credit. Hence, the longer the net trade cycle, the larger is a firm’s working capital requirement (Bernstein and Wild, 1998, p. 418). On the other hand, the operating cycle (conversation period) is found as days to sell inventory plus collection period (see Bernstein and Wild, 1998, p. 425). There is no doubt that neither net trade credit nor operating cycles can be analysed as short-term liquidity measures isolated from others financial measures. Namely, the purpose of this paper is to take into account some of factors that are thought to explain the conjunction between the credit offered to clients and credit obtained from suppliers. This is a pioneer study in Macedonia. The approach used could be a starting point for further studies in this subject. At the same time, it can support decision makers at the macro and micro economic levels, at a time when the Law for Financial Discipline in the Republic of Macedonia has already entered into force. The basic problem starts from selling and buying on credit. Firms do not realize all sales in cash, as they do not pay all invoices (bills) with cash on the transaction date. Thus, in this process between debtor and creditor, goods are delivered, and/or services are provided without cash involvement. For accountants, this problem is known as accrual vs. cash base. To be precise, the concept of trade credit explains those relationships between a firm, its customers and suppliers. Petersen and Rajan (1996, pp. 2-4) list three main theories which explain trade credit. These are financing advantage theories of trade credit (advantage in information acquisition, advantage in controlling the buyer, advantage in salvaging value from existing assets), price discrimination through trade credit, and transactions costs theories. For trade credit, many papers have been written and different evidence found from the micro and macro perspective. For example, Ferrando and Mulier (2012, p. 1) found that “firms that are more vulnerable to financial market imperfections, and therefore more likely to be financially constrained, rely more on the trade credit channel to manage growth.” Kohler, Britton and Yates (2000, p. 20) found that “firms with direct access to capital markets – firms that are quoted on the UK stock exchange – both extend more and receive less trade credit during a recession. They therefore unambiguously provide unquoted firms with more net trade credit.” Delannay and Weill (2004) have examined the determinants of trade credit of about 9,300 firms from nine transitional countries (Central and Eastern European Countries). They provided evidence which suggest that “both financial and commercial motives explain the credit behaviour of firms.” (p. 1) Moreover, they came to the conclusion that “suppliers act as financial intermediaries in favour of firms with a limited access to bank credit.” (p. 21) Altunok (2011, p. 2) found evidence that “suppliers' willingness to price discriminate, information asymmetry between suppliers and customers, market structure, stages of 8 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms business cycles, and customers' creditworthiness all play an important role in the determination of contract terms.” Garcia-Teruel and Martinez-Solano (2006) analyzing 3,589 small and medium sized firms in the UK found evidence that “larger firms, with better access to alternative internal and external financing and with a lower cost, use less credit from suppliers.” This paper also tries to study some of factors that are supposed to determine the net trade credit for selected firms. The paper is organized as follows: introduction, research design, analyses, and discussion of results, conclusions, references, and appendixes. Research Design The analysis performed in this study includes three basic financial statements. Firstly, the dependent variable, defined as (Trade receivables – Trade liabilities) / Total assets, means that both numerator and dominator are balance sheet articles. On the other hand, independent variables such as Current assets / Total assets, Inventory / Total assets, Cash and cash equivalents / Total assets, Long-term debt / Total assets, and Total liabilities / Total assets, contain balance sheet articles. Secondly, independent variable defined as Profit (Loss) / Sales contains income statement articles. Finally, the independent variable defined as Net cash flows from operating activities / Sales contains cash flow statement and income statement articles. From an accounting point of view, it is well known that a balance sheet as a statement can be viewed as a photo, whereas the other two statements (cash flow and income statement) can be viewed as a movie. This is because a balance sheet denotes a balance sheet equation expressed as Assets = Liabilities + Equity at a specific point in time (usually a specific date, as it is in Macedonia, i.e. 31 December). On the other hand, cash flow statements list cash flows from operating, investing, and financing activities over a given accounting period. In this case, cash flows from operating activities cover one year, for example from 01 January to 31 December, 2013. This is a reason why in cash flow statements and income statements it is written “as for the year ended at 31 December”, and not “as of 31 December 2013” as in the case of balance sheets (financial position). Finally, an income statement denotes a firm’s financial performance over a certain accounting period. In this case, this accounting period covers one year, i.e. from 01 January to 31 December, 2013. With other words, the regression model contains some variables that express something as it was at date 31 December 2013, and others express something that was generated during year 2013. After all, at the end of the accounting period, income statements, cash flow and statements of changes in equity are merged on the balance sheet. In this study quantitative methods and regression and spearman analyses are used.The study begins with a brief theoretical framework for trade credit and its determinants. The study ends up with conclusions related with net trade credit for analysed firms. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari The section below is focused on the process of data selection, sample-selected firms, processing the data, panel data, and finally the methodology of quantitative variables calculation. This study starts from the general and a briefly theoretical part in order to come later to some specific conclusions. With other words, a deductive and result-oriented approach is used. Principally, case study as a research method is used in this study. Case study is used because the study is limited in two aspects. Firstly, the sample comprised just non financial firms which are listed on the Macedonian Stock Exchange, and therefore limited in the aspect of the number of firms. Secondly, the analysed period covers 2011-2013. The sample is comprised of 25 non-financial firms (for more see the list of firms in the Appendix). Banks were not selected for analyze due to their specific characteristics that they have in comparison with other selected firms. In total, 74 observations are examined and regression analysis is performed. Selected firms are non-financial entities. They belong to different types of businesses such as industry, services, construction, catering, trade and agriculture. In the industry sector there are nine firms or 36 percent as a structure of the sample; in the services sector there are five firms or 20 percent; in the construction sector are two firms or 8 percent; in the catering sector are three firms or 12 percent; in the trade sector are five firms or 20 percent; and in the agriculture sector there is one firm or 4 percent of the total of 25 firms. Data are derived from firms’ annual reports published on the Macedonian Stock Exchange web page (for more see: http://www.mse.org.mk/). Data are organized in the form of panel data. Unbalanced panel data are used. Analyses are performed by the Stata 10 software package. Some statistically performed analyses in this paper are based on concepts, ideas, and methodologies from UCLA. In this study, seven independent variables are used. Net trade credit is a dependent variable. Maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to total assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are independent variables. Both types of variables, dependent and independent, are expressed as their book values. Table 1 describes the methodology of measuring quantitative variables used in this study. By using those seven independent variables in the regression model, there is an attempt to analyse the dependence of the net trade credit on these proxies. The initial generalized regression model used in this study can be written as: 7 Yit     X kit  kit   it k 1 where, 10 Yit is the net trade credit of a firm (i) to the period (t), i = 1, 2, 3,..., 25, (1) �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms k = 1, 2, 3,…, 7, and. t = 1, 2, 3. Since net trade credit is a function of variables of interest, and then regression, model (1) can be expanded as follow (2):  Currentasset s  T radereceivables - T radeliabilit ies       1 T ot alasset s T ot alasset s   it  it  P r ofit (Loss) 2    Sales   it  Invent ory  Cash and cash equivalents   Long t ermdebt   T ot alliabilit ies  3    4    5   6    T ot alasset s  T ot alasset s  it  T ot alasset s it   it  T ot alasset s  it  Net cash flows fromoperat ingact ivit ies 7     it Sales   it (2) In this study, two types of regression are used: Pooled OLS (OLS regression without option vce, i.e. default standard errors) and OLS with vce (cluster-robust standards errors). Vce option performs cluster-robust standard errors. Clustering is done on the firm. As Cameron and Trivedi (2010) explained the error (here  it in equation 1) is likely to be correlated over time for a given individual (here firm) which is within correlation and possible correlation over individuals (here firms) which is between correlation. Hence, vce option is used to control this issue. According to Wiggins (1999) … “regress ..., vce (cluster) estimates the model by OLS but uses the linearization/Huber/White/sandwich (robust) estimates of variance (and thus standard errors). These variance estimates are robust in the sense of providing correct coverage rates to much more than panel-level heteroskedasticity. In particular, they are robust for any type of correlation within the observations of each panel/group.” Table 1: The Methodology of Quantitative Variables Calculation Description Net trade credit Maturity structure of assets Profitability Inventory to assets ratio Cash to assets ratio Long-term financing Total liabilities ratio Converting sales into cash Abbreviation trtpas currasas profsales invas cashas ldebtas liabas coasales Calculation (Trade receivables – Trade liabilities) / Total assets Current assets / Total assets Net income / Sales Inventory / Total assets Cash and cash equivalents / Total assets Long-term debt / Total assets Total liabilities / Total assets Net cash flows from operating activities / Sales Source: Grave (2011), Garcia-Teruel and Martinez-Solano (2006), Xhafa (2005), author. Net trade credit, generally, net trade credit as a dependent variable, is differently defined by different authors. Net trade credit as a dependent variable used in this study is calculated as the difference between trade receivables (accounts receivables or debtors) and trade liabilities (accounts payables or creditors), and then this difference is Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari divided by total assets. This calculation is based on Grave (2011), which also analyses trade receivables divided by total assets and trade payables divided by total assets. Some authors examined separately trade receivables and payables with others determinants, while some others authors separately and jointly. For example, Alatalo (2010, p. 27) uses trade credit provided (trade receivables per sales), trade credit obtained (trade credit payables per cost of goods sold) and net trade credit (difference between trade receivables and payables scaled by sales). Ge and Qiu (2007, p. 521) as a dependent variable use accounts payable/total assets, accounts payable/sales, (accounts payable - accounts receivable)/total assets, (accounts payable - accounts receivable)/sales. Analyses This section includes descriptive statistics, data and regression analyses. This section presents the overall picture of data and variables analysed in this study. Shapiro-Wilk W test for normality is performed. Obtained results from regression analysis are controlled and tested via necessary tests. These processes are carried out in order to get as far as possible reliable conclusions at the end of this study. Descriptive statistics and analyses Descriptive statistics presented in this section include number of observations, mean, standard deviation, minimum and maximum. Table 1 presents descriptive statistics and table 2 presents the mean for each variable according to years. As table 2 shows, there are 74 observations per each variable. For one firm, there is missing data for one year. This implies that the panel data is unbalanced. Mean and standard deviation of each variable are less than one, except standard deviation for ‘profsales’. From observed data, there are cases where firms have minus net cash flows from operating activities, i.e. inflows are less than outflows from the operating activities section. This is why on the ‘min’ column for ‘coasales’ is appeared a negative value. In the ‘min’ column, negative values appear also for the dependent variable ‘trtpas’ and the profitability variable ‘profsales’. On the other hand, the ‘max’ column denotes that all values are less than one, except for ‘profsales’ and ‘coasales’. Table 2: Descriptive Statistics for 25 Firms Variable Obs Mean trtpas 74 0.028 currasas 74 0.395 profsales 74 0.182 invas 74 0.108 cashas 74 0.029 12 Std. Dev. 0.111 0.186 1.207 0.102 0.039 Min -0.301 0.045 -1.693 0.003 0.000 Max 0.288 0.789 9.850 0.366 0.160 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms ldebtas 74 liabas 74 coasales 74 Source: author’s calculations 0.106 0.397 0.128 0.115 0.233 0.676 0.000 0.018 -0.613 0.379 0.840 5.744 On average, based on obtained results from descriptive statistics, the following interpretation can be drawn for selected firms and the analysed period. Firstly, trade receivables are slightly higher than trade payables. Secondly, long-term assets are higher than short-term assets, i.e. 39% short-term and rest 61% are long-term assets. Thirdly, for each 100 denar sales, 18 denar profits is generated. Fourthly, inventory to total assets participates with 11%, and cash and its equivalents with 3%. Fifthly, for each 100 denar sales, 13 denar net cash flow from operating activities is received. Finally, assets are financed more with capital than liabilities. Table 3: Mean of the Variables by Years Years trtpas currasas profsa~s 2011 0.020 0.389 0.496 2012 0.038 0.407 -0.014 2013 0.025 0.387 0.059 Total 0.028 0.395 0.182 Source: author’s calculations invas 0.111 0.108 0.104 0.108 cashas 0.030 0.032 0.024 0.029 ldebtas 0.103 0.101 0.115 0.106 liabas 0.409 0.406 0.377 0.397 coasales 0.064 0.038 0.290 0.128 Figure 1 shows the trend analysis of mean for trade receivables to total assets, trade payables to total assets, and the net trade credit to total assets. For the analysed period 2011-2013, on average accounts receivable are higher than account payables. The difference is even higher in 2012 when the mean of net trade credit is obviously increased. Based on the concept of the time value of money, in this case it is preferable to have a negative percentage of the net trade credit. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari mean of trtpas mean of tpas mean of tras mean of trtpas mean of tpas mean of tras mean of trtpas mean of tpas 0 mean of tras .05 .1 .15 .2 Figure 1: Trade Receivables, Trade Payables, and Net Trade Credit to Total Assets, Mean by Years 2011 2012 2013 Source: author’s calculations Current assets to total assets ratio–besides others classifications, assets are classified on short-term and long-term, or current and non-current assets. Knowing the structure of assets based on time to maturity, or using period classification is important on the financial decision making process. The portion of current assets to total assets is different for different firms. In fact, this ratio can change for one firm’s view from different periods. However, many explanations can be found why some firms have lower current assets to total assets ratio, and others have higher. Selected firms for the period 2011-2013 on average have remained almost the same for the current assets to total assets ratio. Profitability–there are many indicators for showing the profitability of an entity. For example, profitability may be measured by gross margin, operating margin, contribution margin, profit margin, return on assets (ROA), return on equity (ROE), return on total capital (ROTC), etc. In this study, a measure that takes into consideration sales and costs is used. Hence, in this study profitability is measured using profit margin. This ratio denotes how much denar profit every sales in denar generates. It is calculated as profit (loss) / sales. There are observations in this study where net income (profit or loss) for the period (year) is not equal with the overall profit (loss) for the period (year). This is due to some accounting adjustments made after net profit (loss) for the period is calculated. Obtained results show that more profitable firms and with higher 14 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms current assets and cash to total assets ratio have more trade receivable than payables. On the other hand, profitable firms have financed business activities more with capital rather than debt. Inventory investment–inventory to total assets is a regular ratio which found in order to analyse the inventory level or investment. It is a very helpful analysis which gives a picture of assets composition. Selected firms for the period 2011-2013 on average have remained almost at the same inventory level. mean of cashas mean of invas mean of cashas mean of invas 0 mean of invas mean of cashas .05 .1 Figure 2: Inventory to Assets; Cash and Cash Equivalents to Assets, Mean by Years 2011 2012 2013 Source: author’s calculations Cash to total assets ratio–this ratio is calculated based on the same methodology as the previous ratio for inventory using vertical analysis. So, cash and its equivalents are divided by total assets. Figure 2 shows cash and its equivalents to assets for the period 2011-2013. As it can be noticed, selected firms on average have almost the same cash ratio for the analysed period. Obtained results show that firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties. Long term financing and total liabilities ratio–those two ratios explain how assets are financed. In other words, what percentage is long-term financing, or total debt on total assets? They both belong to the leverage ratios group. Firms finance their assets by both, short-term and long-term debt. On the other hand, assets can be financed by debt and (or) equity, and this issue is well known in financial management as the capital structure. On average, there is a decrease of total debt financing in 2013. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari Converting sales into Cash – a cash flow statement is prepared because of an accrual versus cash accounting base problem. All sale revenues perhaps are not done on the cash basis. This means that a sale is recognized as an accounting transaction (record) on one date, and receiving money is done on another date. Due to this, the ratio net cash flows from operating activities / sales helps us to analyse how much denars from sales are converted into cash. Obtained results show that firms with higher leverage ratio are not able to convert sales into cash compared with counterparties. On the other hand, on average in 2013, selected firms have been more able to convert sales into cash. Data and regression analyses The Shapiro-Wilk W test for normality is used to check whether residuals are normally distributed. The results of the Shapiro-Wilk W test are presented in table 4. The pvalue is 0.061. So, it is greater than 0.05, indicating that the null hypothesis cannot be rejected. In other words, it can be concluded that residuals are normally distributed. Table 4: Shapiro-Wilk W Test for Normal Data Variable Obs W r 74 0.968 Source: author’s calculations V 2.031 z 1.546 Prob>z 0.061 Kernel density estimate is performed for 25 firms, and is presented on figure 3. .2 0 .1 Density .3 .4 Figure 3: Kernel Density Estimate for 25 Firms -4 -2 0 Studentized residuals Kernel density estimate 2 Normal density kernel = epanechnikov, bandwidth = 0.3150 Source: author’s calculations 16 4 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Variance Inflation Factor (VIF) is used for as a measure of control for mulitcollinearity, results of which are in table 5. The results indicate that for all variables VIF is lower than 10, which means that multicollinearity is not a problem in this study. Table 5: VIF for the Independent Variables Variable VIF currasas 1.78 invas 1.51 liabas 1.42 ldebtas 1.34 cashas 1.19 coasales 1.18 profsales 1.17 Mean VIF 1.37 Source: author’s calculations 1/VIF 0.56 0.66 0.70 0.75 0.84 0.85 0.86 Moreover, in order to analyse whether the regression model is correctly specified, a model specification link test for single-equation models is used. The results of this test are in table 6. Since hatsq is not significant (t = -1.25), then it looks like that there is no specification error for this model in this study. Table 6: A Model Specification Link Test for Single-equation Models Source SS df MS Number of obs = 74 Model 0.448 2 0.224 F (2, 71) = 34.77 Residual 0.457 71 0.006 Prob > F = 0 Total 0.905 73 0.012 R-squared = 0.495 Adj R-squared = 0.481 Root MSE = 0.080 trtpas Coef. Std. Err. t P>|t| [95% Conf. hat 1.116 0.153 7.31 0.000 0.811 _hatsq -1.710 1.372 -1.25 0.217 -4.446 _cons 0.008 0.012 0.69 0.492 -0.016 Source: author’s calculations Interval] 1.420 1.026 0.032 Discussion of Results This section discusses obtained results based on performed analyses. Based on the Spearman analysis (see table 7), significant positive relationships are found between the net trade credit and current assets, profitability and cash to total assets ratio. This implies that more profitable firms and with higher current assets and cash to total assets ratio have more trade receivables than payables. Probably profitable firms have Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari generated internal funds and were more able to wait for their clients than counterparties. Table 7: Spearman’s Rank Correlation Coefficients trtpas currasas profsa~s invas cashas trtpas 1.00 currasas 0.52* 1.00 profsales 0.23* 0.20 1.00 invas 0.04 0.61* -0.07 1.00 cashas 0.31* 0.44* 0.37* 0.18 1.00 ldebtas -0.10 -0.15 -0.13 0.00 -0.17 liabas -0.07 0.09 -0.52* 0.26* -0.22 coasales -0.07 0.08 0.49* -0.16 0.30* (Obs = 74, * 0.05 Significance level) Source: author’s calculations ldebtas liabas coasales 1.00 0.37* 0.04 1.00 -0.35* 1.00 Significant positive relationships are found between current assets, the inventory ratio, and the cash to total assets ratio. As firms increased investments on inventories, current assets are increased too. Also cash are current assets. Significant positive relationships are found between profitability, cash ratio, and converting sales into cash. This implies that more profitable firms have a higher liquidity level and are more able to convert sales into cash than counterparties. On the other hand, profitability is significantly negatively associated with total debt financing. This implies that profitable firms have financed business activities more with capital than debt. A significant positive relationship is found between inventory ratio and total debt financing. A significant positive relationship is found between cash ratio and converting sales into cash. Firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties. A significant positive relationship is found between long-term financing and total debt financing. As firms have increased long-term debt, total debt financing is increased too. A significant negative relationship is found between total debt financing and converting sales into cash. This result implies that firms with higher leverage ratio are less able to convert sales into cash compared with counterparties. Regression analyses are performed and results are presented in table 8. Both OLS regressions show that current assets to total assets ratio and inventory to total assets ratio are statistically significant determinants (0.05 significance level). R2, the number of observations, signs, and coefficients (b) remain same in both OLS regressions. Table 8: Regression Results According OLS and OLS with vce Option Variable OLS OLSVCE 0.48 0.48 currasas 0.07 0.1 18 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms profsales invas cashas ldebtas liabas coasales _cons N r2 6.75 0.01 0.01 0.79 -0.33 0.12 -2.75 0.07 0.27 0.26 0.15 0.1 1.47 -0.17 0.05 -3.41 -0.03 0.02 -1.88 -0.07 0.03 -2.36 74 0.48 Legend: b/se/t 4.57 0.01 0 2.16 -0.33 0.13 -2.42 0.07 0.3 0.23 0.15 0.12 1.18 -0.17 0.09 -1.88 -0.03 0.01 -2.74 -0.07 0.04 -1.85 74 0.48 Source: author’s calculations Based on the results of the second regression model, the net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Conclusions The purpose of this paper was to analyse the net trade credit and its determinants for 25 non financial firms for the period 2011-2013. The paper has as its limitations the Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari number of firms and the analysed period. Hence, the paper provides evidence which cannot be generalized to other firms. In this context, the paper can serve as a starting point for future studies in terms of domestic firms, at least viewed from the methodological side. Significant relationships between the net trade credit and analysed determinants are found using Spearman and regression analyses. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Selected firms for the selected period on average have provided more than obtained trade credit. Therefore, this implies that working capital needs are increased. The study also revealed the following evidences: - More profitable firms and with higher current assets and cash to total assets ratio have more trade receivables than payables; - More profitable firms have a higher liquidity level and are more able to convert sales into cash than counterparties; - Profitable firms have financed business activities more with capital than debt; - Firms with higher cash ratio are more able to convert sales into cash than counterparties; - Firms with higher leverage ratio are less able to convert sales into cash than counterparties. Without a doubt this issue remains an open issue window for domestic firms. For future studies, it might be interesting to focus on the following aspects: Extend the analysed period and increase the number of firms in the sample, Add new independent and dependent variables, and Include financial crisis effects. References Alatalo, R. (2010). Trade credit use during a financial crisis: evidence from the U.K. of a non-existing trade credit channel. Master's thesis, Department of Accounting and Finance, Aalto University, School of Economics. Retrieved October 18, 2012, fromhttp://epub.lib.aalto.fi/fi/ethesis/pdf/12388/hse_ethesis_12388.pdf. Altunok, F. (2011). Determinants of trade credit contract terms. North Carolina State University. Retrieved September 11, 2014, from http://www4.ncsu.edu/~faltuno/JM/fatihaltunok_jobpaper.pdf. Bernstein, L. A. & Wild, J. J. (1998). Financial Statements Analysis: Theory, Application, and Interpretation. Boston: Irwin/McGraw-Hill. Cameron, A. C. & Trivedi, K. P. (2010). Microeconometrics Using Stata. Texas: StataCorp LP. 20 �What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Delannay, A. F., & Weill, L. (2004). The determinants of trade credit in transition countries. LARGE, Institut d’Etudes Politiques, Université Robert Schuman, France. Retrieved September 11, 2014, from http://www.researchgate.net/profile/Laurent_Weill/publication/5145473_The_Determinants _of_Trade_Credit_in_Transition_Countries/links/0912f511287c7b2899000000. Ferrando, A., &Mulier, K. (2012). Do firms use the trade credit channel to manage growth?. European Central Bank, Working paper series No 1502. Retrieved January 5, 2014, from http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpwps/ecbwp1502.pdf. Garcia-Teruel, P. J., & Martinez-Solano, P. (2006). A dynamic perspective on the determinants of accounts payable. University of Murcia. Retrieved September 12, 2014, from http://www.uibcongres.org/imgdb/archivo_dpo3737.doc. Ge, Y., &Qiu, J. (2007). Financial development, bank discrimination and trade credit. Journal of Banking & Finance, 31, 513-530, Elsevier. Retrieved October 18, 2012, fromhttp://eduedi.dongguk.edu/files/20110907142444444.pdf. Grave, Th. (2011). Trade credit as a shock absorber? The effects of the financial crisison the use of trade credit by Dutch manufacturing firms. Master thesis. University of Twente. Retrieved November 19, 2014, from: http://essay.utwente.nl/62801/1/Master_thesis_trade_credit_Thomas_Grave__s0074993__2011 0820_Final_Version.pdf. Kohler, M., Britton, E., & Yates, T. (2000). Trade credit and the monetary transmission mechanism. Bank of England, London. Retrieved January 5, 2014, from http://www.bankofengland.co.uk/publications/Documents/workingpapers/wp115.pdf. Macedonian Stock Exchange web page, http://www.mse.org.mk/. Petersen, M. A., &Rajan, R. G. (1996). Trade credit: theories and evidence. NBER Working Paper 5602.Retrieved January 5, 2014, from http://www.nber.org/papers/w5602.pdf?new_window=1. Stata Web Books, Regression with Stata, Chapter 2 - Regression diagnostics.UCLA: Statistical Consulting Group. Retrieved October 10, 2012, from http://www.ats.ucla.edu/stat/stata/webbooks/reg/chapter2/statareg2.htm. Wiggins, V., StataCorp (1999; 2011). Comparing xtgls with regress, vce(cluster). STATA. Retrieved October 16, 2012, from http://www.stata.com/support/faqs/statistics/xtglsversus-regress/. Xhafa, H. (2005). Analiza e Pasqyrave Financiare. Tiranë: Pegi. Volume 5 Number 2 Fall 2015 �Fitim Deari Appendix: List of Analysed Firms Firm Firm code Alkаloid AD Skopje Beton AD Skopje EMO AD Ohrid ALK BESK EMO Fersped AD Skopje Grаnit AD Skopje Hoteli Metropol Ohrid Internesnel Hotels AD Skopje Mаkedonijаturist AD Skopje Mаkosped AD Skopje Mаkoteks AD Skopje FERS GRNT MPOL INHO MTUR MKSD MAKS Mаkpetrol AD Skopje Mаkstil AD Skopje Replek AD Skopje MPT STIL REPL 22 Firm RZ Institut AD Skopje Toplifikacija AD Skopje VV Tikves AD Skopje RZ Inter-Trаnssped AD Skopje RZ Uslugi AD Skopje Skopski Pаzаr AD Skopje Teteks AD Tetovo Zito Luks AD Skopje ZitoVаrdаr AD Veles ZK Pelаgonijа AD Bitolа Tehnometаl-Vаrdаr AD Skopje Vitаminkа AD Prilep Firm code RZIN TPLF TKVS RZIT RZUS SPAZ TETE ZILUP ZTVR ZPKO TEH VITA � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2847 Title A name given to the resource What Determines the Firm’s Net Trade Credit? Evidence from Macedonian Listed Firms Author Author DEARI, Fitim Abstract A summary of the resource. Abstract: This paper analyses the net trade credit and its determinants for a sample of 25 non-financial firms for the period 2011-2013. The sample is derived from the Macedonian Stock Exchange. The net trade credit is the dependent variable. The dependent variable is defined as the difference between trade receivables and liabilities, and then this difference is divided by total assets. The maturity structure of assets, profitability, inventory investment, cash to assets ratio, long-term financing, total debt financing, and converting sales into cash are the independent variables. This study used the Shapiro-Wilk W test for normality, Kernel density estimation, Variance Inflation Factor for multicollinearity, and the model specification link test for single-equation models. The obtained results show that more profitable firms and with higher current assets and cash ratio have positive net trade credits. The net trade credit is significantly negatively associated with inventory to total assets ratio and net cash flows from operating activities to sales. On the other hand, the net trade credit is significantly positively associated with current assets to total assets ratio and profitability. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d83bd8b351ac62a901ced0a047f6b8b0.pdf d334ca50ba2e9d3a4ed9608bb5190886 PDF Text Text Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) ChanturidzeYulia Lomonosov Moscow State University, Moscow Submitted: 02.04.2014. Accepted: 13.11.2014. Abstract Once a person sets a goal of studying the culture of some country or even of teaching it to foreign students in classrooms, he/she cannot manage without taking into account its reflection in the languages. it is the language that fixes all peculiarities of people’s world perception and becomes the storage of knowledge about it. It is in the light of such perception that a human being sees the world. Thus, one can speak about a linguistic world view. The linguistic world view is based on the set of certain concepts. A concept is a great deal broader than the lexical meaning of a word as it also includes an evaluative component. Cultures may share the same concepts or possess their own uniqueness. The latter are often referred to as national-specific concepts. These are the concepts that render the peculiarities of nation's mentality, world view and evaluation of the material world. In order to understand each other people must share the set of concepts and the same background information. This is often referred to as “common knowledge” [1.P.174-175]. At present considerable attention is drawn to discourse, especially its political variety. The analysis of national-specific concepts and the set of linguistic means which express them in political discourse seem to be of special interest in the discussion of typical cultural characteristics as political sphere is one of the constituent parts of any national culture. Thus, political discourse contributes to the understanding of the ways values have been developed. The importance of linguistic analysis of political discourse as part of culture teaching can be illustrated using materials from the African American political discourse, in which such concepts as ‘freedom’, ‘power’, ‘equality’ and ‘African American dream’ come to the fore. Keywords: discourse, culture, teaching, worldview, concept, African American dream “Every language is a temple in which the soul of those who speak it is enshrined.” Oliver Wendell Holmes Language is a means of communication between people. It is inextricably bound to the life and development of people who use it. It is a human being who perceives and understands the world through various senses and creates a worldview on the basis of this experience. Having received the results of such a perception, people passtheir knowledge to other people with the help of language. That is why one can argue that language, thinking and culture are so closely interconnected that they exist in the state of unity. Language does not only reflect people’s worldview and culture;among its key functions one can also name preserving culture and passing it on to the next generations. In this respect it goes without saying that it is necessary to turn to language analysis when teaching foreign cultures to students. People see the world around them differently: Their worldview depends on what has become traditionally important to them. The peculiarities of the vocabulary of a language should be noticed by teachers of language and culture and explained to students. 277 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) As a result of world perception one can observe the appearance of concepts in culture. Their nature has been defined by such prominent Russian linguists as V.A.Maslova and Y.S.Stepanov. Then their theory has been applied to a great variety of languages (see Levenkova E.R., Ter-Minasova S.G., Vishnyakova O.D. and others). As a result of their research it has become clear that an important peculiarity of a concept, which helps to distinguish it from the lexical meaning, appears to be the fact that a concept is “felt through”, i.e. it carries some special emotions and reflects a person’s attitude to it (positive or negative). Moreover, concepts are connected with the norms of people’s behaviour since they also fix the peculiarities of native speakers’ culture. Having clarified the notion of a concept to students, it seems to be of major importance for teachers to classify all its variants. Concepts represented only in a specific culture are often called “nationalspecific”. It is they that fully reflect the peculiarities of people’s mentality, values and worldview. In addition, the representatives of various social classes also see it in their own way. That is why one can speak not only about national-specific concepts but also about historically- and socially-conditioned ones of a certain language. In addition, it is essential to keep in mind that the set of concepts in language always changes andthat their structure and meaning transform as well because the world is perceived differently at certain stages of history. So, one can differentiate between static and dynamic concepts, though the former ones are less numerous than the latter ones. At this stage it seems necessary to illustrate the role of language in representing people’s worldview by adducing some examples. For this reason let us turn to political discourse in its African-American variety. In this article an example of political discourse was chosen for analysis as it is it that is characterized by a high concentration of stylistic means, which contribute to the expression of concepts in language. The aim of turning to political discourse is also explained by the fact that the political sphere is one of the constituent parts of any culture. It plays the key role in reflecting the national worldview and pursuing political aims, and is meant to influence the addressee by means of language. This peculiarity explains the reason so much attention is drawn to political discourse at present. One of the best examples of political discourse can be found in the USA. Political public addresses have always been important for Americans. An increase in their significance is observed in the 20 th and 21st centuries when African Americans took the political floor in America. Let us illustrate the way of concept analysis with the help of Martin Luther King’s “I Have a Dream”speech where a new concept – the African-American Dream – can be singled out. When speaking about the American mentality in general, one easily singles out individualism, rationality, individual freedom and self-confidence. The most well-known and complex concept of the American worldview is the “American Dream”. It belongs to national-specific concepts even though similar ones appear in modern worldviews of other peoples (the “Ukrainian Dream” [2], the “Georgian Dream” [4]). The notion of the American Dream is closely connected with the idea of America’s social and cultural ‘selectedness’. That is why, in order to identify themselves and distinguish themselves from other nations, there appeared unique values and ideas, one of which is the American Dream. The term was first used by James Truslow Adams in his book “The Epic of America.” He states that the American Dream is "that dream of a land in which life should be better and richer and fuller for everyone, with opportunity for each according to ability or achievement” [1, pp.5-6].In order to let the students get a fuller understanding of the concept in question, it is necessary to turn their attention to its 278 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics definition in dictionaries published in different decades. Longman Dictionary of English Language and Culture [6, p.33]: American Dream (the): the idea that the US is a place where everyone has the chance of becoming rich and successful. Many immigrants to the US in the early 20 th century believed in the American Dream. Oxford Guide to British and American Culture [8, p.13]: The American Dream: the belief of Americans that their country offers opportunities for a good and successful life. For minorities and people coming from abroad to live in America, the dream also includes freedom and equal rights. As a result of definition analysis,students can see that immigrants’ understanding of the American Dream was added to the dictionary entry. If they consult more dictionaries they will findout that nowadays there exist a number of definitions of this concept, each of them bringing its various components to the fore. It shows that the components of the American Dream have not always been the same. From this one can conclude that the American Dream is a dynamic concept. So it seems possible to speak about their evolution. [1] If at the end of definition analysis a concept is named “dynamic”, students must be asked toprove it with the help of examples. So, the next step is looking for the actual realization of this concept in discourse. As mentioned above, a concept contains an emotionalevaluative component. That is why one of the students’ tasks is also to figure out the emotional colouring of the concept in question. Martin Luther King was an African American and addressed the audience with the “I Have a Dream” speech during the civil rights movement in the USA. It is crucial to keep this fact in mind while analyzing the set of concepts in the speech. Being the citizens of the USA, African Americans partly shared the views of Americans, as they are united by the territory and history. However, there is a set of concepts that were influenced by the peculiarities of historical development of the USA, i.e. a long period of segregation and discrimination of African Americans. That is why there appeared a unique concept of the “African American Dream”. This new concept is a key to understanding the African American worldview since it is based on their strivings, cravings and hopes for the future. Some time ago the African American Dream used to be part of the American Dream, a broader concept. That is why the definitions of the earlier period are applicable to a narrower concept. Here, the African American Dream is examined as a separate concept that has its own characteristics, which are often different from those of the American Dream. It is not difficult to imagine what African Americans have been dreaming of during the two previous centuries. What they wanted most of all was certainly freedom. Only after 1865 newly freed African Americans started new lives in spite of the fact that attitudes toward them were still negative. That is why there appeared one more component of their dream – the will to be treated equally to the white population of the country. African Americans dreamt of being able to make choices without the restriction of their race and skin colour. It was Martin Luther King who spoke about a new dream that was not the same as the American Dream. In his best-known speech, “I Have a Dream,” he defined it in the following way: “It is a dream deeply rooted in the American dream <…> a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed: ‘We hold these truths to be self-evident; that all men are created equal.’” [7] These words can be seen as the emergence of the African American Dream. So, its core element in the middle of the 20th century, in Martin Luther King, Jr.’s opinion, was the idea of racial equality. In the “I Have a Dream” speech, Martin Luther King stands up for the existence of the Dream in people’s hearts. He shows that even though African Americans are not satisfied with the way they are 279 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) treated, they do not deny the Dream. Ill-treatment of African Americans, injustice, persecution, discrimination, and oppression are shown in the “I Have a Dream” speech as threatening, sinister and sullen:  the long night of captivity  quicksands of racial injustice  storms of persecution  winds of police brutality  heat of injustice  heat of oppression On the contrary, positive treatment is seen asa pleasant and joyful natural phenomenon:  a joyous daybreak  sunlit path of racial justice  invigorating autumn of freedom and equality  oasis of freedom and justice In order to describe the modern attitude towards African Americans, the leader of the U.S. civil rights movement uses a sequence of adjectives and nouns with negative connotations: “dark”, “desolate”, “storm”, “heat”. They represent natural phenomena that prevent peaceful existence. The same idea can be applied to unfairness, discrimination and segregation. That is how emotionally coloured words contribute to the understanding of the concept. One more point of analysis in this speech is the revelation ofa Biblical layer that broadens the understanding of the African American Dream. The main source of M.L.King’s language was the King James translation of the Bible. In his childhood, King attended his father’s church and listened to the preachers. He had a unique memory and could cite the passages from the Bible. As a result, one can find numerous allusions to the Bible in the speech under analysis. Examples related to the representation of the African American Dream are provided below: “we will not be satisfied until justice rolls AMOS 5:24: “But let judgment run down as down like waters and righteousness like a mighty waters, and righteousness as a mighty stream.” stream.” “I have a dream that every valley shall be ISAIAH 40:4: "Every valley shall be exalted, exalted” and every mountain and hill shall be made low” “from the quicksands of racial injustice to the MATTHEW 7:24-27: Parable of the houses solid rock of brotherhood” built on the sand and on the rock. The use of Biblical allusions is truly remarkable because by introducing such metaphors in the address, Martin Luther King not only expresses his own ideas with respect to the actual state of affairs at the time, but also reminds people of the parables, which are relevant at all times. [5, p.79]. Thus, thanks to Martin Luther King the African American Dream has connections to religion, proving the fact that not only material wealth is important for immigrants. Later, in 1965, Martin Luther King would elucidate the concept by quoting the Declaration of Independence once again: “It wouldn’t take us long to discover the substance of that dream. It is found in those majestic words of the Declaration of Independence, words lifted to cosmic proportions: ‘We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by God, Creator, with certain inalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness.’ This is a dream. It’s a great dream.” [3] In this passage he drew special attention to the words “all men” as they suggest absence of any division of the Americans into groups and the idea of unity comes to the fore. 280 �Journal of Foreign Language Teaching and Applied Linguistics To sum up, with the help of the examples adduced above, it has been shown that the African American Dream is a true concept as it meets all the requirements of a concept mentioned in the theoretical part of the present article: It is a national-specific dynamic concept that arouses certain positive emotions of people who use it. Being a historically conditioned concept, it also has some historic references to African Americans’ past, especially to the civil rights movement in the USA. The concept of the African American Dream is not the only one that finds its realization in Martin Luther King’s speech. In his address he also turns to the notion of freedom, which becomes a separate concept: it is a complicated and important notion without which it is difficult to imagine the culture in question [3, p.27]. Some decades ago, the concept of freedom was understood merely as freedom from slavery, but in this very speech it reflects something greater – the attitude towards African Americans in society and their moral state. This time its main components are getting rid of segregation and discrimination andletting African Americans feel equal to white Americans. “But one hundred years later, the Negro still is not free. One hundred years later, the life of the Negro is still sadly crippled by the manacles of segregation and the chains of discrimination”[7]. The modern understanding of freedom, in Martin Luther King’s opinion, is close to that of freedom from slavery becausemen are still not free, but “crippled by manacles and chains”. However, in this case one comes across a metaphoric understanding of African Americans’ inability to escape from the fetters of segregation and discrimination. Moreover, there is a link between the notion of freedom and other components of life that African Americans have been striving for, for example “freedom and … justice”, “freedom and equality” and “an oasis of freedom and justice”. Thus, the notions of justice and equality also define the African American worldview, showing that freedom is not everything they want to achieve. If African Americans want to get the desired result, they need to put in a great deal of effort. That is why the concept of freedom is accompanied by the idea of struggle. “<…> we must rise to the majestic heights of meeting physical force with soul force.” “We can never be satisfied as long as the Negro is the victim of the unspeakable horrors of police brutality. We can never be satisfied as long as our bodies, heavy with the fatigue of travel, cannot gain lodging in the motels of the highways and the hotels of the cities. We cannot be satisfied as long as the Negro’s basic mobility is from a smaller ghetto to a larger one…”[7]. As can be seen from the examples adduced above, struggle presupposes not an armed rebellion but a constant movement forwards, spiritual power, a desire to change the current state of affairs andhope for the future. It follows that Martin Luther King, unlike Malcolm X, was not an adherent of a radical approach to the situation, but promoted integration with the rest of Americans. These are two basic concepts of the African American worldview that have been reflected in the political discourse of the civil rights movement, represented in the article by Martin Luther King, Jr.’s speech. They have also been developed in addresses by other African American leaders and politicians. Some of these concepts exist even at present, though slight changes in their understanding are possible. One can find them in Barack Obama’s and Louis Farrakhan’s speeches. The African American Dream of the 20thand 21st centuries is characterized by a definite opposition of the reality and the ideal, by a necessity to struggle, by believing in the Dream. The African American Dream remains a complex and multilayered concept. To get a fuller picture,students can also turn to 281 �The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) Malcolm X’s addresses and even to addresses by our contemporariessuch as Barack Obama and Louis Farrakhan. That is how the evolution of the concept in question can be illustrated. To conclude, language is a great source of information about culture and the worldview of people. It is a means of passing traditions and attitudes from generation to generation and setting them firmly in people’s minds. That is why doing concept analysis,following the stages mentioned at the very beginning of this article, in culture classes with foreign students seems to be of considerable importance. References Баранова Л.Л. Американскаямечта: Учебно-методическоепособие. М.: Пресс, 2006. МАКС Лунев С. Чтотакоеукраинскаямечта. «Однако», 14.08.2012; http://www.odnako.org/blogs/show_20248/ Маслова В.А. Когнитивнаялингвистика: Учебноепособие. Мн.: 2004. ТетраСистемс, ПартияГрузинскаямечта; http://gd.ge/?lang=Rus Chanturidze J., Martin Luther King, Jr. and the American Political Discourse: Rhetoric and Religion // LATEUM 2013 Conference Proceedings. ELT and Linguistics 2013: New Strategies for Better Solutions: Conference Proceedings / Editor-in-Chief: Prof.Olga Aleksandrova. – M.: MAKS Press, 2013. Longman Dictionary of English Language and Culture, 1992. Martin Luther King, Jr.’s speech “I Have a Dream”, 1963; http://www.americanrhetoric.com/speeches/mlkihaveadream.htm. Oxford Guide to British and American Culture, 2001. 282 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2801 Title A name given to the resource The role of concept analysis in studying English (on the basis of American political discourse) Author Author Chanturidze, Yulia Abstract A summary of the resource. Once a person sets a goal of studying the culture of some country or even of teaching it to foreign students in classrooms, he/she cannot manage without taking into account its reflection in the languages. it is the language that fixes all peculiarities of people’s world perception and becomes the storage of knowledge about it. It is in the light of such perception that a human being sees the world. Thus, one can speak about a linguistic world view. The linguistic world view is based on the set of certain concepts. A concept is a great deal broader than the lexical meaning of a word as it also includes an evaluative component. Cultures may share the same concepts or possess their own uniqueness. The latter are often referred to as national-specific concepts. These are the concepts that render the peculiarities of nation's mentality, world view and evaluation of the material world. In order to understand each other people must share the set of concepts and the same background information. This is often referred to as “common knowledge” [1.P.174-175]. At present considerable attention is drawn to discourse, especially its political variety. The analysis of national-specific concepts and the set of linguistic means which express them in political discourse seem to be of special interest in the discussion of typical cultural characteristics as political sphere is one of the constituent parts of any national culture. Thus, political discourse contributes to the understanding of the ways values have been developed. The importance of linguistic analysis of political discourse as part of culture teaching can be illustrated using materials from the African American political discourse, in which such concepts as ‘freedom’, ‘power’, ‘equality’ and ‘African American dream’ come to the fore. Keywords: discourse, culture, teaching, worldview, concept, African American dream Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General),LT Textbooks,PE English,PR English literature,PS American literature