315 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/38b2bcec896ec2e96b6772379ae18849.pdf 64236b52013013320d8a0036def1cabe PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Huseyin Kalyoncu Meliksah University Turkey hkalyoncu@meliksah.edu.tr Nadide Tuluce Meliksah University Turkey ntuluce@meliksah.edu.tr Zeynep Ozturk Yaprak Meliksah University Turkey zyaprak@meliksah.edu.tr Abstract: This paper aims to investigate empirically the determinants of FDI for Turkey over the annual period of 1975-2012. Our main interest is to study how different reflecting inflows of FDI in Turkey are. This study examines time series data evidence concerning empirical relevance between FDI attraction and its determinative effects. As a definition, FDI is a direct investment into production or business in a country by an individual or company of another country, either by buying a company in the target country or by expanding operations of an existing business in that country. Unit root and Johansen cointegration tests are used in order to analyze the determinants of FDI for Turkey. Our econometric model expresses foreign direct investment (FDI), as a function of market size (GDP), openness (OPEN) calculated as Export + Import/ GDP, inflation rate (CPI), energy production (EP), labor productivity (LABOR). The major results show that there is a positive effect of GDP, OPEN, EP and LABOR on FDI. But CPI’s effect on FDI is negative in the long run. Volume 5 Number 2 Fall 2015 Keywords: FDI; Time Series; Cointegration JEL Classification: F21, C22 Article History Submitted: 19 November 2014 Resubmitted: 1 July 2015 Resubmitted: 29 July 2015 Resubmitted: 8 September 2015 Accepted: 9 September 2015 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS15524 41 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Introduction Economic development of a country depends on utilization of resources for increasing productive capacity. In many developing countries, utilization of resources is rendered impossible by the scarcity of domestic capital. One of these economic problems of developing countries is that they do not have enough national savings to finance their investments. They are in constant need of foreign capital in forms of both direct and indirect investments. Foreign direct investment (FDI) is a process whereby the residents of the source country attain ownership of assets with the intention to control the production, distribution and other activities of a firm in the host country (Khachoo and Khan,2012). Foreign direct investment (FDI) is a way of international loan, by which those countries that have better investment opportunities at the present borrow from those that have capital surplus. FDI can be a crucial instrument to foster economic growth. FDI provides developing countries with the much needed capital for investments and enhances job creation, managerial skills and transfer of technology for less developed countries. Furthermore, FDI encourages technological development and also support the accumulation of physical capital. FDI plays a significant role in the development of international trade, and it helps to establish direct, stable, and long-lasting links between economies. The Organization for Economic Co-operation and Development (OECD) states that; FDI can serve as an important vehicle for local enterprise development, strengthening the competitiveness of both the recipient and investor (Groh and Wich, 2012). For example, Turkey in particular is pursuing further political and monetary integration with Europe. In that case maintaining a government effectiveness that is conducive to foreign investment and increases comparative advantage is integral to its integrationist aspirations. The significance of foreign direct investment (FDI) flows is well documented in literature for both the developing and developed countries. Foreign Direct Investment (FDI) inflows to developing countries have been substantially increasing and, compared to other capital flows, have remained the largest component of net resource flows to developing countries. FDI is a key element in international economic integration. FDI creates direct, stable and long-lasting links between economies. As a definition FDI is a direct investment into production or business in a country by an individual or company of another country, either by buying a company in the target country or by expanding operations of an existing business in that country. It encourages the transfer of technology and know-how between countries, and allows the host economy to promote its products more widely in international markets (Todaro, 1994). The role of foreign direct investment in the development of Turkish economy cannot be over emphasized. Foreign direct investment provides capital for investment; it enhances job creation and managerial skills, and possibly technology transfer. 42 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey We shall present our analysis with a brief history of the Turkish economy. Today, Turkey is one of the most attractive investment destinations for foreign investors. It benefits from a unique strategic location; a young, dynamic and skilled workforce, and a stable political and economic environment. Turkey received foreign investment inflows of only US$18m 33 years ago when it started to host foreign investors. Now, the cumulative value of foreign investments has surged to US$138.3b. While the aggregate volume of foreign investment inflows totalled only US$14.6b during the 80-year period from the establishment of the Turkish Republic to 2003, this figure rose to US$123.7b during the last decade. In other words, Turkey attracted 8.5 times more foreign inward investment over the last decade than it did in the previous 80 years. Turkey now plays a significant role in the global economy and world trade, standing out as a promising emerging market alongside Brazil, Russia, India and China. This status is underpinned by its robust local market and young population. Despite the global economic crisis and the political and social issues that have afflicted neighbouring regions, Turkey exported more goods in 2012 than ever before. Total exports valued at US$152.6b were supplied to 241 countries and regions worldwide. The well-trained and loyal workforce played a notable role in achieving this success. Turkey offers another layer of opportunity by serving as a frontier to other regions. Figure 1 shows the total amount of FDI inflows to Turkey in US Dollar at current prices and current exchange rates in millions. FDI flows to Turkey have been increased largely after 2004. FDI flows into Turkey fell in 2009 due to the global crisis similar to most developed and developing countries. After then FDI started to increase again. Figure 1. FDI Inflows to Turkey (US dollars in millions) Source: Central Bank of the Republic of Turkey, own construction Volume 5 Number 2 Fall 2015 43 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Table 1. FDI Inflow to Turkey by Year (USD million) 2010 2011 2012 2013 2014 FDI Total (Net) 9,099 16,176 13,282 12,457 12,530 Equity Investments (Net) 6,221 14,146 10,126 9,298 8,445 Inflows 6,256 16,137 10,759 9,866 8,699 Liquidation Outflows 35 1,991 633 568 254 Intra -company Loans* 384 17 520 110 -236 Real Estate (Net) 2,494 2,013 2,636 3,049 4,321 *Loans of companies with foreign capital are given by foreign partners (www.tcmb. gov.tr) Source: Central Bank of the Republic of Turkey (TCMB), Electronic Data Delivery System, Outstanding External Debt and Balance Of Payments Statistics According to the UNCTAD 2014 World Investment Report, Turkey has become the largest recipient of FDI in West Asia, and is among the fifteen most promising investors for 2014-2016. The country has adopted a series of legislative reforms to facilitate the reception of foreign investment, such as the creation of Investment Support and Promotion Agency of Turkey (ISPAT), a showcase effort undertaken to attract foreign operators. FDI inflows improved in light of the development of publicprivate partnerships for major infrastructure projects, the measures to streamline administrative procedures and strengthened intellectual property protection, the end of FDI screening and the structural reforms carried out with a view to the future accession into the EU. In 2014, Turkey announced a major national infrastructure development plan that should attract major foreign investment. In 2014, the joint venture of Koc Holding (Turkey) and Fiat (Italy) invested USD 300 million in developing automobile production. Also, a number of Chinese companies have invested up to USD 385 million in the electricity distribution company OEDAS. Finally, a Japanese group has invested USD 500 million in a steelworks plant in collaboration with a Turkish company. The countries of the European Union, the Gulf States and the United States are among the main investors in Turkey. The business climate deteriorated in 2014 according to the Doing Business report of the World Bank, the country losing 4 places (55th out of 189 countries). However, FDI amounted to USD 12.5 billion in 2014, an increase on 2013 (Central Bank of the Republic of Turkey, 2014). There exists vast literature on determinants and effects of FDI. The issue has increased in importance due to strong globalization processes. Many developed and developing countries try to attract FDI to support their economic growth and development. Dunning’s eclectic paradigm (1993) was initiating the investigation of the locational advantages of the host countries e.g., income levels, market size, skills, infrastructure, political and macroeconomic stability that determines cross-country pattern of FDI. The determinants of FDI have been analyzed in the literature in many studies. Numerous theoretical and empirical studies (Agarwal, 1980; Brainard, 1993;1997; Gastanaga et. al., 1998; Ekholm, 1998; Zhang and Markusen, 1999; Barros and 44 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Cabral, 2001; Chakrabarti, 2001; Moosa, 2002) on the determinants of FDI lead us to select a set of explanatory variables that are widely used and found to be significant determinants of FDI. For example Markusen and Maskus (1999), Love and LageHidalgo (2000), Lipsey (2000), Lim (2001), and Moosa (2002), Asiedu (2006), Cleeve (2008), Mhlanga et al. (2010), Vijayakumar et al. (2010), Wang and Swain (1995), Liu (1997), Dees (1998) and Cheng and Kwan (1999) highlight how the domestic market size can relate to the location of FDI. Mainardi (1992) emphasizes the level of importance and growth prospectus of the real per capita GDP in taking investment decisions in a region. Lunn (1980), Schneider and Frey (1985), Culem (1988), Cheng and Gastanaga (2001) and Cleeve (2008), Mohammed and Sidiropoulos (2010) discuss the positive effects of GDP growth rate proxy of market growth. To foreign investors who operate in industries characterized by relatively large economies of scale, the importance of the market size and its growth is magnified. This is because they can exploit scale economies only after the market attains a certain threshold size. The most widely used measures of market size are GDP, GDP/capita and growth in GDP. The coefficients are usually positive. One of the determinants of FDI is labour cost. Labour cost is one of the major components of the cost function, it is mentioned that high nominal wage, other things being equal, deters FDI. This is true for labour-intensive production sectors. Therefore, conventionally, the expected sign for this variable is negative. The studies that find no significant or a negative relationship of wage and FDI are: Goldsbrough (1979), Saunders (1982), Kravis and Lipsey (1982), Flamm (1984), Wheeler and Mody, (1990), Sader (1993), Lucas (1993), Tsai (1994), Wang and Swain (1995), Barrell and Pain (1996), Cheng and Kwan (1999) and Botric and Skuflic (2006) sign that lower wages attract FDI positively. Nonetheless, there are other researchers who have found out that higher wages do not always deter FDI in all industries and have shown a positive relationship between labour costs and FDI (Moore, 1993; and Love and LaveHidalgo, 2000). Because higher wages indicate higher productivity, hi-tech research oriented industries in which the quality of labour matters, prefer high-quality labour to cheap labour with low productivity. Coughlin and Segev (2000) and Cheng and Gastanaga (2001), by the OLS method, indicate that labour productivities and rate of capable labours have positive impact on FDI. Recently, a few researchers have also studied the impact of specific policy variables on FDI in host countries. One of these policy variables is openness of trade. Gastanaga, Nugent, and Pashamova (1998) and Asiedu (2002) focus on policy reforms in developing countries as determinants of foreign direct investment inflows. They find corporate tax rates and degree of openness to foreign direct investment to be significant determinants of FDI. Kravis and Lipsey (1982), Culem (1988), Edwards (1990), Sun (2002), Kuo and Huang (2003), Asiedu (2006), Cleeve (2008), Mhlanga et al. (2010) find significant positive effects on FDI also. Schmitz and Bieri (1972) and Wheeler and Mody find insignificant effects of openness on FDI. Volume 5 Number 2 Fall 2015 45 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak For foreign investors, economic stability of home country is very important. The economic stability conditions affect the profitability of investment projects. Therefore, foreign investors seek countries which have economic stability. One of the economic stability proxies is inflation rate. Low inflation policies are often offered to multinationals as an incentive to attract FDI inflows. Empirical studies (Schneider and Frey, 1985; Asiedu, 2006; Mohammed and Sidiropoulos, 2010) indicated a negative relationship between inflation and FDI. Likewise the effect of infrastructure on FDI flows is a fairly well-studied topic although the direction and magnitude of influence is generally positive. Biswas (2002) claimed that quality of infrastructure should increase FDI into the host country. He used phone lines per 1000 inhabitants for proxy of infrastructure. Similarly, Vijayakumar et al. (2010) also acknowledge that infrastructure index effects FDI positively. Looking at the fundamental determinants, Markusen (2002) argues that there are two factors that turn out to be crucial for the existence of horizontal FDI: the size of the local markets and the marginal production cost in the case of producing directly in the host market. The first factor is evident: firms invest abroad to serve the local host market. Therefore, the size of the local demand (known also as market size or market potential) will be a determinant for the firm’s investment decision. The second factor, the level of local production costs, will determine whether the firm produces locally to sell locally or it supplies the host market by exporting its home-based production. A large number of studies have been conducted to identify the determinants of FDI but no consensus view has emerged in the sense that there is now idely accepted set of explanatory variables that can be regarded as the “true” determinants of FDI. Chakrabarti (2001) attributes the lack of consensus to“the wide differences in perspectives, methodologies, sample-selection and analytical tools”. Research on FDI has been one of the most crucial areas of international economics. Although there is sizeable research on the determinants of FDI, empirical studies on FDI in developing countries such as Turkey are relatively scarce. This study is important because Turkey had experienced declining and fluctuating foreign investment inflows. Besides, Turkey alone cannot provide all the funds needed to invest in various sectors of the economy. The objective of this study, therefore, is to identify the long run relationship between FDI and some macroeconomic variables. To accomplish this purpose, in this work we have reviewed empirical evidence on the relationship between FDI and other economic variables. This study has modelled FDI with macroeconomic variables in Turkey. The objective of this paper has been to focus solely on the relationship between FDI inflows and macroeconomic variables for Turkey. Cointegration technique, proposed by Engle and Granger (1987) and extended by Johansen (1988), has been applied to evaluate the long-run hypothesis that our variables are cointegrated. The basic idea is that individual time series wander considerably but economic forces tend to make these series stationary. Given the basic economic model, FDI has been hypothesized to be cointegrated with the economic growth, openness, inflation and electricity consumption. 46 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Finally, we employed cointegration approach to determine the long-run factors contributing to FDI in Turkey. It is important to use this approach in our cointegration test as, during the sample period, the Turkish economy has been subject to serious economic developments. This paper is organized as follows: Section 2 begins by illustrating the inherently multivariate nature of cointegration analysis: several variables must be involved, and this determines the form of the statistical tools required. Section 3 explains econometric methodology. Section 4 presents empirical result. Section 5 concludes. Model Specification and Data The determinants of FDI have been analyzed in the literature in many studies using different models. In order to investigate empirically, the determinants of FDI for Turkey following empirical models were used: FDI t = β 0 + β1GDPt + β 2 OPEN t + β 3 CPI t + β 4 E P t + u t (1) FDI t = β 0 + β1GDPt + β 2 OPEN t + β 3 CPI t + β 4 LABORt + u t (2) where t denotes time, and the variables are defined as: • • • • • • FDI denotes the net foreign direct investments in flows as % of GDP, GDP is gross domestic product (US$) (proxy of market size) , OPEN is openness index (total trade -export+ import / GDP), CPI is consumer price index (annual % - proxy of inflation-as an indicator of macro economic instability) EP is electricity production (kWh-proxy of availability of infrastructures) LABOR is labour productivity (real output divided by total labour input) The data obtained from the World Development Indicators is in yearly format and spans a period of 1975-2012 except labour productivity data. This data has been taken from the OECD online database. The time span allows us to use 38 observations for our time series analysis. E Views 8 is used for all estimations. All data are expressed in real terms. As a first step, we estimate a VAR system for Turkey. We use the Schwarz’ Information Criteria statistics to choose the lag-length. As a general check of our specification we always checked whether the residuals follow a normal distribution, and whether there is any heteroscedasticity or serial correlation. We moved to the cointegration test only after the residuals were homoscedastic and normally distributed. As for the form of the cointegration vector, we preferred to assume that our data is difference stationary and there is no linear deterministic trend in our data. Volume 5 Number 2 Fall 2015 47 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Methodology By bridging the gap between domestic savings and investment and bringing the latest technology and management know-how from developed countries, foreign direct investment (FDI) can play an important role in achieving rapid economic growth in developing countries (Mottaleb and Kalirajan, 2010). To shed light on the potential drivers of FDI to Turkey, we perform cointegration methods. Before modelling the data, we consider its basic stationary properties. The preliminary step of our analysis is to check the time series variables are stationary or non-stationary. Most of the time series data generally have trend, cycle, and/or seasonality. By removing these deterministic patterns, the remaining series must be stationary. Therefore, a test of the null hypothesis of non-stationarity is conducted via the well-known Dickey-Fuller procedure. Stationarity in a time series implies to a condition where the series has a constant mean and constant variance. This implies that the mean and variance of stationary time series do not vary over time. We first study the stationarity property of the time-series variables used in the study. The first step in statistical testing the non-stationarity of time series data is to test for random walk. Testing this means to find out whether the variables contain unit root. This is also called the Unit Roots Test. As discussed earlier using the non-stationery series in estimating relations may give spurious results. In case the first difference is stationary (has no unit root) then the series is described having integration of order 1 and is denoted I(1). If two time series are integrated of order or I(1), it is well known that the correlation coefficient between them will tend towards plus or minus unity, whether an economic relationship between them exists or not. One important property of variables having I(1) property is that their linear combination can be I(0). This means the linear combination non-stationary series of I(1) can be stationary. These variables are described as cointegrated variables. A necessary condition for testing for a long-run relationship between variables is that these variables are I(1), i.e., stationary in first differences. We, therefore, use the classical unit root tests, namely, the Augmented Dickey-Fuller (ADF) test (Dickey and Fuller, 1981; Said and Dickey, 1984). ADF test is based on the null hypothesis that a unit root exists in the time series. The null hypothesis is that the variables in question contain unit root and the alternative hypothesis is that the variables are trend stationary. The ADF statistics suggests that all variables are I (1). To determine whether a long-run relationship exists foreign direct investment, economic growth, openness, inflation rate and electricity production are considered. We must not only test whether both variables are integrated of the same order, but we need to find evidence for a cointegration. Here we apply the JJ (1990) procedure to test for the presence of a cointegration. 48 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Once it is established that series are I(1), we can proceed to test for a long-run relationship between the series. If such a relationship exists, series are cointegrated. To achieve this, we start out with the vector auto regression approach of Johansen (1988) and Johansen and Juselius (1990). In the JJ method, two tests are used to determine the number of cointegrating vectors (r): the trace test and the maximum eigenvalue test. In the trace test, the null hypothesis is that the number of cointegrating vectors is less than or equal to r, where r is 0, 1, or 2. In each case, the null hypothesis is tested against a general alternative. In the maximum eigenvalue test, the null hypothesis r = 0 is tested against the alternative that r = 1, r = 1 against the alternative r = 2, etc. Empirical Results We first perform unit root tests in levels and first differences in order to determine univariate properties of the series used in this study. We, therefore, use the classical unit root tests, namely, the Augmented Dickey-Fuller (ADF) test. The ADF test is based on the null hypothesis that a unit root exists in the time series. The null hypothesis is H0: φ = 0 and the alternative hypothesis is H1: φ ≠ 0. First order integrated series can present stationary linear combinations (I(0)). In these cases, we say variables are cointegrated. It means there is a long-run equilibrium linking the series, generating a kind of coordinated movement over time. In the light of econometric setting presented in the previous section, the empirical results are discussed in this section. The analysis is started by the test of the stationarity properties of the data series. This is the prime requirement for cointegration causality test. The results are presented in Table 1. It is evident from the table that the calculated ADF statistics are less than their critical values in all cases, suggesting that the variables are not level stationary. The results indicate that for Turkey, all the variables are non-stationary in their levels but stationary in their first differences. This means that we can proceed with the Johansen cointegration tests for these countries. However, they are stationary in their first differences. The values in brackets indicate the lag structure in ADF. The Schwarz’s Information Criterion (SIC) was used to determine the number of lags for the cointegration tests. These results indicate that the cointegrating technique has to be applied in order to analyse the long-run relationship between these variables. Johansen and Juselius (JJ) (1990) cointegrating method is utilized for this purpose. Volume 5 Number 2 Fall 2015 49 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Table 2. Unit Root Test Results Series ττ Level First Difference τµ τµ τµ ττ τµ FDI -0.548250 (0) 2.915183 (0) -5.352229 (5)* -3.912278 (0)* GDP -1.170291 (0) 1.763019 (0) -5.987356 (0)* -5.330377 (0)* OPEN -2.763083 (0) -1.052409 (0) -5.417465 (0)* -5.497118 (0)* CPI -2.390373 (0) -1.973490 (0) -7.225054 (0)* -7.080614 (0)* LABOR -2.441679 (6) -2.449072 (6) -7.004778 (1)* -7.127342 (1)* EP -2.301159 (0) 0.545275 (0) -6.302344 (0)* -6.109945 (0)* Source: Author’s own calculations. Note: The t statistics refer to the ADF tests. The subscripts μ and τ indicates the models that allow for a drift term and both a drift and a deterministic trend, respectively. Asterisk (*), shows significance at 5% level. Figures in parentheses indicate the lag length. The critical values are obtained from MacKinnon (1991) for the ADF test. ADF test examines the null hypothesis of a unit root against the stationary alternative. The Johansen cointegration test identified cointegrating relationship between FDI inflows and explanatory variables. To find which variables adjust to the long run cointegrating relations, we focus on cointegration in the Vector Autoregressive model (VAR). The VAR model will provide a feasible empirical system for the analysis of our integrated economic time series. Before undertaking cointegration tests, let us first specify the relevant order of lags (p) of the vector autoregression (VAR) model. The Schwarz’s information criterion (SIC) is used to determine the optimal lag length. The SIC criterion yield a VAR (3) for two models. Having confirmed the existence of unit roots for all the data series, the next step is to check possibility of long run equilibrium relationship between them. The cointegration test is applied for the same at the individual level as well as panel level. The Johansen’s maximum likelihood test has been applied. The estimated results of Johansen’s test are reported in Table 2. The results from the trace and max-eigenvalue test are reported in the tables below together with the normalized cointegration vector: 50 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Table 3. Johansen-Juselius Maximum Likelihood Cointegration Tests Model I: FDI t = β 0 + β 1GDPt + β 2 OPEN t + β 3 CPI t + β 4 E P Trace Test t + ut Maximum Eigenvalue Test Null Alternative Statistic 95 % Critical Value Null Alternative Statistic 95 % Critical Value r=0 r≥1 136.02 69.81 r=0 r=1 53.05 33.87 r≤1 r≥2 82.96 47.85 r≤1 r=2 40.41 27.58 r≤2 r≥3 42.55 29.79 r≤2 r=3 24.90 21.13 r≤3 r≥4 17.65 15.49 r≤3 r=4 17.63 14.26 r≤4 r≥5 0.012 3.84 r≤4 r=5 0.01 3.84 Source: Author’s own calculations. Model II: FDI t = β 0 + β 1GDPt + β 2 OPEN t + β 3 CPI t + β 4 LABORt + u t Trace Test Maximum Eigenvalue Test Null Alternative Statistic 95 % Critical Value Null Alternative Statistic 95 % Critical Value r=0 r≥1 176.0855 69.81889 r=0 r=1 82.56708 33.87687 r≤1 r≥2 93.51844 47.85613 r≤1 r=2 47.27528 27.58434 r≤2 r≥3 46.24316 29.79707 r≤2 r=3 26.15473 21.13162 r≤3 r≥4 20.08843 15.49471 r≤3 r=4 18.41811 14.26460 r≤4 r≥5 1.670316 3.841466 r≤4 r=5 1.670316 3.841466 Source: Author’s own calculations. Notes: We have employed the Schwarz’s information criterion (SIC), in the determination of lag length in the VAR model. The cointegration tests confirm our initial hypothesis regarding the long-run relationship between FDI and other variables. For the first model, the implementation of the JJ procedure indicates that there is a long-run equilibrium relationship among Volume 5 Number 2 Fall 2015 51 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak FDI, GDP, OPEN, CPI and EP. Also there is a long-run equilibrium for the model two. Table 4. Estimates of Long-Run Cointegrating Vectors FDI GDP OPEN CPI EP 1.000 732,5 8.66E-10 -73,96 0,265 (243,1) (1,6E-09) (33,8) (0,57) FDI GDP OPEN CPI LABOR 1.000 624.19 1.30E-09 -45.68 5.74 (6.9E-10) (26.12) (20.92) (128.36) Source: Author’s own calculations. Note: Numbers in parentheses are standard errors. Estimates of long-run cointegrating vectors are given in Table 8. Our econometric estimates of FDI functions for Turkey suggest that GDP as a proxy of market size related to location of FDI and most effective determinants in model one and two. This means that foreign investors prefer big market size because of scale economies. There is a positive relationship between openness and FDI but this is a small relationship in case of Turkey. There is a negative relationship between FDI and CPI. For foreign investors, home country’s economic stability is important. As CPI is the used proxy of economic stability, results of models are as expected. Energy production is used as a proxy of infrastructure and we found that EP affects FDI positively. Labour productivity is related to FDI positively. High labour productivity means low labour cost. Low labour cost attracts FDI for labour-intensive production sectors. Labour productivities and rate of capable labours have positive impact on FDI. Conclusion During the past ten years we have seen a tremendous growth of foreign direct investment. Further economic development of Turkey depends to a large extent on continuous FDI and policy-making that will facilitate inward investment. The modelling strategy adopted in this study involves two steps: • determining the order of integration of the variables by employing unit-root tests; • if the variables are integrated in the same order, we apply the Johansen – Juselius(1990, 1992, 1994) maximum likelihood method of cointegration 3 to obtain the number of cointegrating vector(s). The long-run relationship between FDI, GDP, OPEN, CPI, EP and LABOR is tested 52 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey by conducting cointegration test over the period 1975 to 2012.In the first place, the intention of the study is to examine the long-run linear relationship between FDI and explanatory variables. The empirical results at the first phase proved that none of the series is stationary and has to be differenced in order to convert the series into stationary. All these series are statistically significant at first difference order and are integrated in the same order. The next test of cointegration established that the FDI inflows are said to have long run linear relationship with GDP, openness, consumer price index, electricity production and labour productivity. Based on the cointegration analysis, stability of these macroeconomic variables will expectedly attract more FDI into Turkey for sustainable economic growth. The above-findings have important policy implications. Firstly, since the market size of the host country has significant effect on FDI, there is need for continuous increase and growth of the nation’s Gross Domestic Product. Secondly, the major results show that there is a positive effect of market size, openness, energy production and labour productivity on FDI. But CPI as a proxy of market stability affects FDI negatively in the long run. At the same time, we provide evidence that is complementary to Açıkalın, Gülve Yaşar (2006), as well as Düzgün (2007) in one important respect. These empirical findings have important key policy implications for Turkish economy. FDI inflows of Turkey can be used to predict the decisions of foreign residents who want to invest in this host economy in the long run with these empirical findings. The scope of this study could be much broader in terms of analyzing the effect of differences in FDI inflows, combined market size, openness, consumer price index, electricity production and labour productivity. This would perhaps give a much broader and clear picture of the determinants of FDI inflows to Turkey. There are many other questions that we should take into consideration in further development of this study. However, it is worth mentioning that the determinants of the FDI and effects on growth in the cointegration framework seem to offer new suggestions for future research. References Açıkalın, S., Gül, E., & Yaşar, E. (2006).Ücretlerve Büyümeile Doğrudan Yabancı Yatırımlar Arasındaki İlişkinin Ekonometrik Analizi. Dumlupınar Üniversitesi Sosyal Bilimler Dergisi, 16, 271-282. Agarwal, J. P. (1980). Determinants of foreign direct investment: A survey. Weltwirtschaftliches Archiv, 116(4), 739-773. Asiedu, E. (2002). On the determinants of foreign direct investment to developing countries: is Africa different? World Development, 30, 107-19. Asiedu, E. (2006). Foreign direct investment in Africa: the role of natural resources, market size, government policy, institutions and political instability. World Economy, 29(1), 63-77. Volume 5 Number 2 Fall 2015 53 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Barrell, R., & Pain, N. (1996). An econometric analysis of US foreign direct investment. The review of economics and statistics, 78, 200-207. Barros, P.P., & Cabral, L.M.B. (2001). Government subsidies to foreign direct investment, CEPR Working Paper, February. Biswas, R. (2002). Determinants of foreign direct investment. Review of Development Economics, 6(3), 492-504. Botrić, V., & Škuflić, L. (2006). Main determinants of foreign direct investment in the southeast European countries, Transition Studies Review, 13(2), 359-377. Brainard, S.L. (1993). An empirical assessment of the factor proportions explanation of multinationals sales, NBER Working Paper No. 4580. Cambridge, MA: National Bureau of Economic Research. Brainard, S.L. (1997). An empirical assessment of the proximity–concentration tradeoff between multinational sales and trade. American Economic Review, 87(4), 520–544. Chakrabarti, A. (2001). The determinants of foreign direct investment: sensitivity analyses of cross-country regressions. Kyklos, 54(1), 89-114. Cheng H., & Gastañaga V. (2001). Factors affecting foreign direct investment — with an analysis of the disparity between the coastal and western regions of China. Review of Pacific Basin Financial Markets and Policies, 4(4), 479-493. Cheng, L. K., & Kwan, Y. K. (1999). FDI stock and its determinants. In: Wu, Y. (Ed.), Foreign Direct Investment and Economic Growth in China, Chapter 3. Edward Elgar, Cheltenham, 42-56. Cleeve, E. (2008). How effective are fiscal incentives to attract FDI to Sub-Saharan Africa? The Journal of Developing Areas,42(1), 135-153. Coughlin, C. C., & Segev, E. (2000). Foreign direct investment in China: a spatial econometric study. World Economy, 21(1), 1-23. Culem, C. G. (1988). The locational determinants of direct investments among industrialized countries. European Economic Review, 32, 885-904. Dees, S. (1998). Foreign direct investment in China: determinants and effects. Economics of Planning, 31, 175-194. Dickey, D. A., & Fuller, W. A. (1981). Likelihood ratio statistics for autoregressive time series with a unit root. Econometrica: Journal of the Econometric Society, 49,10571072. 54 Journal of Economic and Social Studies �Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Dunning, J.H. (1993). Multinational Enterprises and the Global Economy, Harrow: Addison-Wesley. Düzgün, R. (2008). Doğrudan Yabancı Sermaye Yatırımlarıve Yurtiçi Yatırımlar Arasındaki Eşbütünleşm İlişkisi: Türkiye Örneği, Eskişehir Osmangazi Üniversitesi Sosyal Bilimler Dergisi, 9(1), 187-204 Edwards, S. (1990). Capital flows, foreign direct investment and dept. equity swaps in developing countries, National Bureau of Economic Research (Cambridge, M.A.), Working Paper No: 3497. Ekholm, K. (1998). Proximity advantages scale economies, and the location of production. In: The geography of multinational firms, Springer US, 59-76. Flamm, K. (1984). The volatility of offshore investment. Journal of Development Economics, 16(3), 231-248. Gastanaga, V. M., Nugent, J.B., & Pashamova B. (1998). Host country reforms and FDI inflows: how much difference do they make? World Development, 26(7), 12991314. Goldsbrough, D.G. (1979). The role of foreign direct investment in the external adjustment process. International Monetary Fund Staff Papers, 26,725-754. Groh, A. P., & Wich, M. (2012). Emerging economies’ attraction of foreign direct investment. Emerging Markets Review, 13(2), 210-229. Huang, J. T., Kuo, C. C., & Kao, A. P. (2003).The inequality of regional economic development in China between 1991 and 2001. Journal of Chinese Economic and Business Studies, 1(3), 273-285. Johansen, S., & Juselius, K. (1990). Maximum likelihood estimation and inference on cointegration with applications to the demand for money. Oxford Bulletin of Economics and statistics, 52(2), 169-210. Khachoo, A. Q., & Khan, M. I. (2012). Determinants of FDI inflows to developing countries: a panel data analysis. MPRA Paper No. 37278 Kravis, I. B., & Lipsey, R. E. (1982).The location of overseas production and production for export by US multinational firms. Journal of International Economics, 12(3), 201223. Lim, M. E. G. (2001). Determinants of, and the Relation Between, Foreign Direct Investment and Growth: A Summary of the Recent Literature (No. 1-175). International Monetary Fund. Volume 5 Number 2 Fall 2015 55 �Huseyin Kalyoncu, Nadide Tuluce, Zeynep Ozturk Yaprak Lipsey, R. E. (2000). Interpreting developed countries’ foreign direct investment, National Bureau of Economic Research, Working Paper 7810, 1–24. Liu, X., Song, H., Wei, Y., & Romilly, P. (1997). Country characteristics and foreign direct investment in China: A panel data analysis. Weltwirtschaftliches Archiv, 133(2), 313-329. Love, J. H., & Lage-Hidalgo, F. (2000). Analysing the determinants of US direct investment in Mexico. Applied Economics, 32(10), 1259-1267. Lucas, R. E. (1993). On the determinants of direct foreign investment: evidence from East and Southeast Asia. World Development, 21(3), 391-406. Lunn, J. (1980). Determinants of US direct investment in the EEC: Further evidence. European Economic Review, 13(1), 93-101. Mainardi, S. (1992). Foreign direct investment in Latin America and South East Asia: relevance of macroeconomic and policy-related factors. Giornale degli Economisti e Annali di Economia, 51(5-8) 259-279. Markusen, J. R., & Maskus, K. E. (1999). Discriminating among alternative theories of the multinational enterprise (No. w7164). National Bureau of Economic Research. Meyer, K. E. (2003). FDI spillovers in emerging markets: A literature review and new perspectives. Copenhagen Business School (Mimographed.). Mhlanga, N., Blalock, G., & Christy, R. (2010). Understanding foreign direct investment in the southern African development community: an analysis based on project‐level data. Agricultural Economics, 41(3‐4), 337-347. TCMB (Central Bank of the Republic of Turkey), (2014).Outstanding External Debt and Balance Of Payments Statistics. Electronic Data Delivery System, RetrievedMay 7, 2014, from: http://www.tcmb.gov.tr/wps/wcm/connect/TCMB+EN/TCMB+EN/Main+Menu/ STATISTICS/Statistical+Data+%28EDDS%29 Todaro, M.P. (1994). Economic Development (5th Edition). New York and London: Longman. 56 Journal of Economic and Social Studies � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2927 Title A name given to the resource Determinants of Foreign Direct Investment: An Empirical Analysis for Turkey Author Author KALYONCU, Hüseyin TULUCE, Nadide YAPRAK, Zeynep Ozturk Abstract A summary of the resource. Abstract: This paper aims to investigate empirically the determinants of FDI for Turkey over the annual period of 1975-2012. Our main interest is to study how different reflecting inflows of FDI in Turkey are. This study examines time series data evidence concerning empirical relevance between FDI attraction and its determinative effects. As a definition, FDI is a direct investment into production or business in a country by an individual or company of another country, either by buying a company in the target country or by expanding operations of an existing business in that country. Unit root and Johansen cointegration tests are used in order to analyze the determinants of FDI for Turkey. Our econometric model expresses foreign direct investment (FDI), as a function of market size (GDP), openness (OPEN) calculated as Export + Import/ GDP, inflation rate (CPI), energy production (EP), labor productivity (LABOR). The major results show that there is a positive effect of GDP, OPEN, EP and LABOR on FDI. But CPI’s effect on FDI is negative in the long run. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/44be774f9952d17e528000b62a945398.pdf a774fdcccb97823272dd68ad72840695 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3632 Title A name given to the resource Volume 5, Issue 2 Author Author Journal of Economic, and Social Studies Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Book PeerReviewed H Social Sciences (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3631 Title A name given to the resource Volume 5, Issue 1 Author Author Journal of Economic, and Social Studies Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Book PeerReviewed H Social Sciences (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b348c1097f3d13fb70cb60570faf7298.pdf d17440350b9bc2be19b8bd938372aa90 PDF Text Text 8 International Conference on Econmic and Social Studies - ICESoS’15 Information Systems at the Airport Amila Jašari Department of Information Technology Faculty of Engineering and Information Technologies Sarajevo, Bosnia and Herzegovina j.amilla@hotmail.com ABSTRACT Air traffic is a dynamic activity which trends partly depend on the general economy of the society. A phenomenon that is being researched as part of master’s thesis are information systems. The research problem (which is always wider than the object of research) are information systems in business in general, while the subject of research are information systems at airports in Sarajevo and Mostar. The established subject of research involves the processing of information systems, with a particular aspect of information systems at the airport. The research results will show the development of information systems at the airport in Sarajevo and Mostar. The research results will also show how the information systems at the airport in Sarajevo and Mostar are aligned with modern technology development. Keywords: RAD, information system, EDS, information technology 1. Introduction The organizational structure of the traditional airline has for decades been functional. The functional model will continue to be a good solution for those airlines that for most functions use outsourcing (catering, maintenance, etc.). Generally they do not use modern information systems, they provide a limited number of customer service and so on. Usually these are minor or so called low cost airline. The impact of information technology, the focus on passengers, increased competition, require more flexible business processes, faster response to requests from passengers, service differentiation over the competition, faster business decisions at all levels of management and so on. In order to meet these changes, airlines are adopting new organizational models in which there are separate business units that have more authority in decision-making and responsibility for their own profitability, but with a strong link between them. 2. Information Technology and Information Systems The information system in the simplest way could be defined as a system that handles information in order to meet the information needs of the organization. By similar reasoning we get one of the classic definition of an information system: „The information system is a set of interrelated components that work together on collecting, processing, storing and distributing information to support decision making and control in an organization“. Although today’s computer-based information systems is almost the rule, we must understand that the information system is not necessarily computerized. Organizations have a need and ways to handle information and before they invented machines to automate the processing of data and information. And today, the term information system almost automatically is associated with computers and other (mostly electronic) machines for the processing and transmission of data. However, we will not and may not equate information systems of organization and information technology on which it is based largely. Information system is a socio-technical system consisting of mutually coupled technological and sociological components that serve a common purpose. This setting is very important. It essentially determines the approach which should be in the areas and the development and use of information systems. People who use an information system called are called users: users of IS are individuals or groups who have the task of providing input or receiving output from the information system (Laudon and Laudon, 1984). �Reginal Economic Development - Business Perspectives 9 Generally speaking, the three activities of the IS organization is to produce the information needed for decision making, control activities, analyze problems and create new products and services. These activities are: input, processing and output.Input collects raw data from inside the organization or environment. Processing converts the raw inputs into form with meaning. Output data is presented and thus transmit certain information to users of the information system.Information systems also require feedback, output that returns the appropriate members of the organization to help them evaluate or correct certain phase inputs. Computer-based information systems rely on computer hardware, software and technology for the processing and dissemination of information.Computer programs or software are sets of operational instructions that direct and control the computer processing. Knowledge of computers and computer programs is important in designing solutions to organizational problems, but computers are only one part of the IS. 2.1. The development of information systems Standardization of models on which to build an information system is an important issue. Use of standardized development methods, techniques and tools is introduced in the development process, structuring it and thus makes it more susceptible to control and more efficient. But standardization on the other hand can produce too “harsh” understanding of the methodology by which the parts of the system being developed. Structured, traditional methods and models for the development of information systems often suffer from these ills. This is one of the important issues for managers who lead the development process. To find the answer to it, successful managers are finding a good balance between these two extremes. In connection with the use of traditional, structured methods of information system development, there are several essential problems, of which the most important are poor treatment of uncertainty and complexity. Although it is only in the last ten years it felt an urgent need for change in this field, the awareness of the existence of these problems existed since the seventies of the 20th century. Just because a long time ago there are approaches that are different from traditional structured approach. These are serious attempts to resolve the evident problems of a structured approach. In addition to various audits waterfall development model, appeared in various more or less serious and comprehensive approaches, among which are the following: prototyping, iterative development, RAD (Rapid Application Development). In addition, it is possible to identify many more or less different approaches. All alternative approaches are, more or less, focused on improving the development process in terms of getting a better final product and optimize the effort and cost invested in development. 2.2. Electronic air traffic Air traffic is a dynamic activity which trends partly depend on the general economy of the society. The impact of information technology, the focus on passengers, increased competition, require more flexible business processes, faster response to requests from passengers, service differentiation over the competition, faster business decisions at all levels of management and so on. In order to meet these changes, airlines are adopting new organizational models in which there are separate business units that have more authority in decision-making and responsibility for their own profitability, but with a strong link between them. 2.3. The organizational structure and business processes in air traffic The organizational structure of the traditional airline has for decades been functional. The functional model will continue to be a good solution for those airlines that for most functions use outsourcing (catering, maintenance, etc.). Generally they do not use modern information systems, they provide a limited number of customer service and so on. Usually these are minor or so called low cost airline. The main sectors in air traffic are airports, air Freight, airlines, air traffic control, Aerospace, travel and distribution, ground operations and department of government regulations in air traffic. Airports are faced with the problems of managing large numbers of passengers, cargo and plane. Some of the business processes within this sectors are: • Management operations at the airport (Airport Operations) - includes information flight, integrated data management, management planning, resources and others. • Operation luggage (Baggage Operations) - includes check-in baggage handling, sorting, tracking, control, baggage and others. • Operation of passengers (Passenger Operations) - includes check-in loading, scanning and checking passengers and others. �International Conference on Econmic and Social Studies - ICESoS’15 10 • Transportation • Communication and Infrastructure (Communication & Infrastructure) – includes infrastructure management, mobile communications, messaging, hybrid networks and others. Security (Transportation Security) - scanning of passengers, baggage. 2.4. The role of information technology in the evolution of business strategies in air traffic One of the first investors in information technology was American Airlines, which in 1962 introduced the SABRE computer reservation system. Computer reservation system (CRS) is a computerized system used for the collection, storage and processing of information, as well as management of transactions related to travel. CRS systems are controlled by by individual airlines, where agents accessing a single CRS system and make reservations for tickets. Online CRS systems are systems where clients themselves, via the web, access CRS system for searching services and the booking. The aim of the development of CRS system is to connect with travel agencies that represent MPs traditional airlines. In the mid 80s, CRS develops in comprehensive global distribution system (Global Distribution Systems, GDS), which offers a wide range of tourism products and services (transparency of air lines, reservation of accommodation, renting the car, etc.) and provides mechanisms for communication between airlines and travel agencies. Global Distribution Systems (GDS) in specific types of information system for distribution of tourism products. The global distribution system (Global Distribution System GDS) integrates all tourist services, linking service providers and end users, providing information from all segments of travel, provides booking and sale of required services and thus provides value-added services. GDS provides services to clients at departure and the respective destinations. 2.5. Technological solutions for air traffic Information systems for air traffic can generally be classified into four groups: • • • • Airline Management Solutions – includes solutions that help in the planning and control of resources such as airplanes, crew and others. Passenger Airline Solutions – includes processes sales of electronic tickets, check-in, etc. Airline Operations Solutions – includes operations pertaining to all aspects of flight planning, operations and others. Supplementary Airline Solutions - includes solutions for maintenance and repair of aircraft, cargo and others. Key issues facing the air transportation are optimization, cost savings, improvement of existing capacity, faster response to changes and others. Some of the solutions that help airlines in achieving these goals are management systems crew and operations control systems for planning and scheduling, management systems revenue, marketing solutions and others. The planning process needs to optimize performance taking into account both technical and operational characteristics of the equipment, availability of human resources, government regulations and operational constraints such as rules air traffic control and others. 3. Information Systems at Airports in Sarajevo and Mostar 3.1. Sectors 3.1.1. Sector for Air Traffic Operations and Aviation Services A very important link in the organization diagram of any Airport, including the Sarajevo and Mostar International Airport, is the Sector of Traffic Operations and Aviation Services. The complete structural organization of the service sector represents the symbiosis of sectors within it, whereas the formulation of “Team Work” gets into its full meaning. The Air Traffic Sector at Sarajevo and Mostar International Airport consists of the following services: (1) Department for Operational Activities, (2) Department for Passenger Ground Handling, (3) Ramp Handling Service,(4) Center for Training of Professional Staff, (5) The Winter Service Department. 3.1.2. Department for Passenger Ground Handling This service has several Units. A part of the service that performs registration of passengers is responsible for checking identity documents and documents for each flight passenger who intends to travel, as well as to register the �Reginal Economic Development - Business Perspectives 11 tickets and baggage to the final destination of travel. The staff in this service is trained to operate the system EDS (Automatic Passengers Registration, Instructions for loading the Aircraft).At the information desk, the traveller can get accurate information about the landing, takeoff, delays, information about the cancellation of flights, and all the information related to travel and the necessary instructions about other available services. The Personnel responsible for performing the processing of passengers are tasked to carry out the transfer of passengers from the building to the Aircraft and vice versa. This part of the work is currently being done by two Air Bridges in the most modern way and bus transfer if Aircrafts are parked on open positions. It is important to mention the assistance provided to poor mobile or immobile passengers, mothers with children, children travelling alone, as well as all other special categories of passengers. High officials from the public and political life are offered to enjoy the discretion of the VIP lounge. A stylish lounge serves to welcome and farewell high officials, but it is also suitable for organization of business meetings and press conferences. Within the Department of lost and found baggage the search for lost luggage and its storage is carried out including its delivery to the passenger who reported lost or missing luggage. The Department of lost and found baggage, employees professionally trained and friendly staff who operate at a highly sophisticated computer systems fortracing lost luggage (WORLD TRACER). 3.1.3. The Sector for the Airport Development ln the Organizational Scheme of the Airport this Sector has been existing since 2005. in the previous period, from August 1994 until 1996 under the Public Enterprise Airports of B&H the tasks of rebuilding and reconstruction were led by the Deputy Director of Reconstruction, who also prepared the projects and renovation plans.In the initial phase of works on the reconstruction of the Airport, staff was formed into a Team to implement the project. The PIU team (Project Implementation Unit), as it was called, had the task to monitor the stages of individual projects, to monitor daily dynamics and quality of work, to develop undefined situations by the project, procure Airport equipment and organize training for the use of high-quality equipment. The reconstruction of the technical facilities and Passenger Terminal has been successfully implemented and today the Airport has the most beautiful Airport Passenger Terminal in the region, equipped with modern systems and devices. In the period from 1997 to 2001 the reconstruction of the Headquarter buildings finished as well. The necessary equipment was purchased and installed according to the dynamic which was conditional in order to gain funding.As a logical resposne to all ongoing activities carried out during the reconstruction of the Airport, the Development Sector was formed.The constant development of Air Transport requires adequate responses of the Airport. The Development Sector monitors all developments in terms of new technologies, standards, regulations, requirements of Airlines, passengers. Experienced and professional staff employed in the Sector is able to independently produce and design solutions, technical specifications, project tasks, long-term spatial planning documents, investment programs, annual investment plans and to supervise the execution of works. 3.1.4. Sector for Information and Communication Technologies Aware of the fact that the information and communication technologies (ICT) are an important activity of each company in contemporary world, the Sarajevo and Mostar International Airport, in 1999, established a new Sector with the task of planning, development and maintenance of Airports ICT Systems. Today it is unthinkable that an authorized person in an extremely short period of time manually processes, prepares, and presents large volumes of data in demanding jobs, such as registering passenger/baggage, cargo, mail, balancing the weight of the Aircraft, generating reports, and creating a packet of information for travellers, Airlines, agencies and other participants in Airline Traffic.The Sarajevo and Mostar International Airports Sector for Information and Communication Technologies (ICT) provides tools and services for automated, continuous and accurate monitoring at the complete aerodrome complex, processes, human resources and installed ICT systems. As a confirmation of this statement, we will take into account the work of the Transport Sector, whose business processes are largely automated and supported by ICT systems, and security services, where the ICT systems are used at most benefits: CCTV, Access control, KD control, Alarm Systems, fire alarm, video analytics and others. Sarajevo and Mostar International Airport currently owns and exploits all ICT systems possessed by all other modern world Airports. In the Sector for Information and Communication Technologies engineers and technicians are employed who are trained and certified by the world-renowned companies (Siemens, Solari, Atraxis, Avex, Panduit, Cisco, Motorola, HP, Dell, SITA, DLink, Cerberus and others) in the field of self-maintenance of Airport ICT systems. It is important to note that all the training is completed according to International Standards and Programs. The scope �12 International Conference on Econmic and Social Studies - ICESoS’15 of responsibility and accountability of the Sector, and the need of possessing different knowledge and skills in the profession, impose an obligation to the employeesof the Sector to carry out the daily work activities together, and to develop and implement new projects, which form a compact and harmonious team. Thus, the individual’s awareness of the necessity of teamwork has been developed, which affects positive working atmosphere, professional staff response to work duties, strengthens creativity free of competition, with the aim of improving its business in our Sector and society as a whole. Most of the Airports ICT Systems that are currently used were developed by System users and employees in this Sector. 3.2. Information systems 3.2.1. FIDS – Flight Information Display System A flight information display system (FIDS) is a computer system used in airports to display flight information to passengers, in which a computer system controls mechanical or electronic display boards or TV screens in order to display arrivals and departures flight information in real-time. The displays are located inside or around an airport terminal. A virtual version of a FIDS can also be found on most airport websites and teletext systems. In large airports, there are different sets of FIDS for each terminal or even each major airline. FIDS are used to assist passengers during air travel and people who want to pick up passengers after the flight. Due to code sharing, one single flight may be represented by a series of different flight numbers, thus lines (for example, LH474 and AC9099), although one single aircraft operates that route at that given time. Lines may be sorted by time, airline name, or city. 3.2.2. HP – DSC – Departure Control System HP Departure Control Services Baggage Reconciliation is offered for flights handled fully in this departure control system (DCS) or a different one. In the HP system, baggage details are created automatically by bag tag printing, read-in, or manual claim tag input. These tags are read in the baggage room, and the system matches it with the existing baggage tag in the passenger record of the respective flight. The baggage reconciliation response then shows either an “ok to load” with the container number in green or “not ok to load” in red, depending on the passenger status—checked-in, boarded, or not checked-in. 3.2.3. World Tracer - System for Handling Lost Baggage World Tracer is a SITA / IATA service provided for the tracking of lost or delayed baggage. It has been in operation for many years and used by many airlines, such as Qantas, Lufthansa and Emirates. The system also allows for the rapid determination of mishandled baggage.The WorldTracer service operates globally and can exchange information with each of the current 2200+ member airports. It tracks and follows luggage for up to 100 days and it collaborates with other similar services. The WorldTracer internet interface allows passengers to track the bags by entering a transaction number. Whenever a baggage is found without an owner, it can be registered as an on-hand baggage. It is then automatically matched with various missing-baggage files (called AHLs) all over the world. Whenever an on-hand gets a likely match, the station that has registered the missing baggage receives an alert. The bag is matched based on the baggage’s routing number, tag number, passenger’s surname, type of baggage, and content. When a handling agent finds an on-hand which matches one of their AHLs, he/she can request the on-hand by sending a message to the station that registered the onhand baggage. The format of the tracking number is AAABBNNNNN, where AAA is the airport’s IATA-Code, BB is the airline’s IATA-Code, and NNNNN is a 5 digit tracking number. For example, PHLDL19676 is from Philadelphia International Airport, flew on Delta Airlines, and has the tracking number of 19676. 3.2.4. PAS – Public Announcement System A public address system (PA system) is an electronic sound amplification and distribution system with a microphone, amplifier and loudspeakers, used to allow a person to address a large public, for example for announcements of movements at large and noisy air and rail terminals or at a sports stadium. The term is also used for systems which �Reginal Economic Development - Business Perspectives 13 may additionally have a mixing console, and amplifiers and loudspeakers suitable for music as well as speech, used to reinforce a sound source, such as recorded music or a person giving a speech or distributing the sound throughout a venue or building. Simple PA systems are often used in small venues such as school auditoriums, churches, and small bars. PA systems with many speakers are widely used to make announcements in public, institutional and commercial buildings and locations. Intercom systems, installed in many buildings, have microphones in many rooms allowing the occupants to respond to announcements. 4. Conclusion Information systems are based on information and communication technologies. These technologies fall into the key generic technologies as they are penetrating all spheres of economy, science, social and private life and bring radical changes. As short term often is used as an ICT, in everyday speech involves the use of a wide range of technologies, from computer, which manipulate and manage data and information across the industrial robot developed in industries, communications technologies, such as the computer network, Internet, to radio and television. For this reason, often in everyday speech it can be heard in different contexts. The information system in the simplest way could be defined as a system that handles information in order to meet the information needs of the organization. By similar reasoning we get one of the classic definition of an information system: „The information system is a set of interrelated components that work together on collecting, processing, storing and distributing information to support decision making and control in an organization“. Generally speaking, the three activities of the IS organization is to produce the information needed for decision making, control activities, analyze problems and create new products and services. These activities are: input, processing and output. Air traffic is a dynamic activity which trends partly depend on the general economy of the society. The impact of information technology, the focus on passengers, increased competition, require more flexible business processes, faster response to requests from passengers, service differentiation over the competition, faster business decisions at all levels of management and so on. In order to meet these changes, airlines are adopting new organizational models in which there are separate business units that have more authority in decision-making and responsibility for their own profitability, but with a strong link between them. 5. References Bajgorić, N. (2012). Menadžment informacijskih tehnologija. Sarajevo: Ekonomski fakultet. Bocij, Chaffey, Greasley and Hicke (2003). Business Information Systems, 2nd edition. New Jersey: Prentice Hall. Čačić, K. (2013). Poslovanje hotelskih preduzeća. Beograd: Univerzitet Singidunum. Kaiser, C. and Helber, L.E. (1978). Tourism - Planning and Development. London: Heinemann, Ltd. Lagumdžija, Z., Zaimović, T., Šabić, Z., Kačapor, K., Grabovica, E. (2008). Menadžment informacioni sistemi: Kompetitivnost i informacione tehnologije. Sarajevo: Ekonomski fakultet. Laudon, K. C. and Laudon, J. R, (1984). Management Information Systems: Organization and Technology (3rd Edition). New York: McMillan Publishing, Inc. Njeguš, A. (2009). Poslovni informacioni sistemi. Beograd: Univerzitet Singidunum. Načinović, I. (2012). Informacijski sustavi i potpora u odlučivanju u logistici Rockwool Adriatica d.o.o. Rijeka: Ekonomski fakultet. Sarajevo International Airport, link: http://www.sarajevo-airport.ba/ Mostar International Airport, link: http://www.mostar-airport.ba/ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3569 Title A name given to the resource Information Systems at the Airport Author Author Jasari, Amila Abstract A summary of the resource. Air traffic is a dynamic activity which trends partly depend on the general economy of the society. A phenomenon that is being researched as part of master’s thesis are information systems. The research problem (which is always wider than the object of research) are information systems in business in general, while the subject of research are information systems at airports in Sarajevo and Mostar. The established subject of research involves the processing of information systems, with a particular aspect of information systems at the airport. The research results will show the development of information systems at the airport in Sarajevo and Mostar. The research results will also show how the information systems at the airport in Sarajevo and Mostar are aligned with modern technology development. Keywords: RAD, information system, EDS, information technology Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed H Social Sciences (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/101abb67f36b2fd0533c0cf249274c7c.pdf c618bc5267253708e6c0f9918e76571f PDF Text Text Journal of Economic and Social Studies The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Ali Ihtiyar International Business School University Technology Malaysia Kuala Lumpur, Malaysia aliihtiyar@gmail.com Fauziah Sh. Ahmad International Business School University Technology Malaysia Kuala Lumpur, Malaysia fsa@ibs.utm.my Abstract: The article presents an inclusive framework on three major constructs namely intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction in the grocery retail settings in Malaysia. The constructs’ validity and reliability were examined based on structural equation modeling. Based on the proposed framework, a number of propositions were developed to facilitate empirical investigation on intercultural communication competences of the selected grocery retail outlets. This contributes to the development of a theory based path model that links the intercultural communication competence to service reliability and customer satisfaction. While numerous scholars have considered the extensive topics of service quality and customer satisfaction, however, none of those studies explored on the critical role of intercultural communication competence and incorporated the construct with perceived service quality and customer satisfaction. One of the most critical finding of the study is the dimension of perceived service quality and intercultural communication competence have positive relationship and it also progressive finding for further research on other dimensions of perceived service quality. Volume 5 Number 1 Spring 2015 Keywords: Intercultural Communication Competence; Service Quality; Customer Satisfaction; Service Reliability and Retailing. JEL Classification: F600, M310, Z100, Z130, Article History Submitted: 15 July 2013 Resubmitted: 21 October 2013 Resubmitted: 4 December 2014 Accepted: 15 December 2014 http://dx.doi.org/10.14706/JECOSS 11518 145 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Introduction Increasing the recognition of the significance of services, there is a growing awareness that the competitive strategies in retailing may integrate a framework of intercultural service quality assessment and enhancement (Ahmad et al., 2014; Briones et al., 2009). This has given rise to the notion of measuring the service quality (SQ) with cultural aspects in retailing, which has become a crucial element in the retailer business (Cameran et al., 2010). Integration in emerging economies, globalisation, elimination of trade barriers and innovations in technology have facilitated and compelled the retailers to internationalise many value chain activities (Hutchinson et al., 2009). Nevertheless, despite suggestions of enlarged cultural homogeneousness (Keillor et al., 2001), the retailers continue to struggle in overseas markets due to their inability to understand and overcome cultural differences (Hopkins et al., 2009). Obviously, the evaluation of service experiences and measurement of customer satisfaction cannot be performed without cultural dimension (Sharma et al., 2012; Ihtiyar et al., 2013). Developments on multiculturalism in marketing in the past decades have focused on how cultural aspects influence customer choices (Huang et al., 2013), interpersonal interaction (Sharma et al., 2012), employee performance (Kong and Jogaratnam, 2007; Sizoo et al., 2005), service evaluation (Sharma et al., 2012; Paswan and Ganesh, 2005), customer satisfaction (Hopkins et al., 2009) and purchase intention (Teng and Laroche, 2007). Increasingly greater complexity of the retail atmosphere - density of growing competition, demanding customers and shopping attitudes of customers, the capability of retailers to offer a satisfactory service may be crucial and attractive manoeuvre to differentiate and actively satisfy the customers (Martinelli and Balboni, 2012). In fact, the tools usually used by the retailers for competition and promotion, such as low price and combined merchandise offers, may influence the effectiveness in competition negatively since the offers perceived as homogeneous by customers. In other words, in order to improve level of service performance as well as the customers’ perception of it, the retailers make different moves to better satisfy their potential customers. When managing cultural issues in the multicultural atmosphere, intercultural communication competence (IC) that deals with having the right mind set, skill and sensitivity, is rising as a crucial aspect for intercultural service encounters (ISEs) and has become a new research theme in ensuring customer satisfaction (CS) (Sharma et al., 2012; Ladhari, 2009). CS with highly satisfied service experiences has positive effect on enhancing customer retention, long-term business success, positive word of mouth, loyalty, cost-effectiveness and sustainable competitiveness (Martinelli and Balboni, 2012; Kim et al., 2010; Ladhari, 2009). 146 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Although, general acceptance on significance of IC, particularly for service providers operating in various cultural settings, most of existing discussions are conceptual and qualitative based. However, many authors such as, Sharma et al. (2012); Ueltschy et al. (2007); Friedman and Antal, (2005) suggest that measurement of service quality for service settings in multicultural societies may include cultural dimension for better understanding customers from various cultural backgrounds. However, some the existing models do not include ‘culture’ as a dimension such as SERVQUAL and RSQS. Therefore, the gap exists in providing empirical evidence on the relationships between the intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction, particularly in a specific industry type that operates in multicultural atmosphere and emerging economy. The aim of the study is to examine the role of intercultural communication competence (IC) on service reliability (R) and customer satisfaction (CS) in grocery retailing of Malaysia. This study particularly investigates IC in terms of inter-role congruence (IC4) and interaction comfort (IC1, IC2 and IC3), as highlighted in Table2. The study examines service reliability aspect of perceived service quality, which was developed by Dabholkar et al. (1996). Furthermore, the dimension of customer satisfaction is based on product quality (CS1 and CS2), product assortment (CS3) and price (CS4). In order to meet the research goals, the study improves and empirically investigates the theoretical model of interrelationships among these three constructs. According to the proposed framework, R mediates the impact of IC on CS. Service reliability and validity of the constructs was assessed using confirmatory factor analysis. Then, structural equation modelling (SEM) was employed to estimate the interrelationships among constructs and to compare proposed model. Following this introduction section, the present study indicates a literature review and develops the hypothesised relationships among the constructs of the proposed model. The methodology of empirical study of the proposed model is then represented. This is followed by a presentation of the research findings as well as their implications. Volume 5 Number 1 Spring 2015 147 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Literature Review Intercultural Communication Competence (IC) Intercultural communication competence is the ability to think, discriminate the differences, manage the experiences appropriately, and build an efficient communication with people from different cultures in the multicultural society (Friedman and Antal, 2005). Instead of this widely definition, there is a consensus about its influences on intercultural interactions (Lloyd and Luk, 2011; Ward, 2008). People with higher IC show a greater capability to learn different aspects of other cultures, such as foreign languages and cultural norms. Furthermore, they can integrate with other cultures undoubtedly (Lustig and Koester, 2009). As emphasised in the interdependence theory (Surprenant et al., 1983), each part of interaction has been influenced from another part, because the behaviour of the first part is having an impact on the second part. Furthermore, interactions among intercultural service encounters (ISEs) may establish or eliminate the barrier due to perceived dissimilarities in behavioural norms (Lustig and Koester, 2009). Thus, individuals with higher IC show more respect and responsiveness for people from other cultures, respond to unfamiliar behaviours in a non-judgmental way without showing visible or perceivable discomfort (Sharma et al., 2012). Furthermore, they willingly use their knowledge and experience about other cultures to manage various expectations and reduce the uncertainties of ISEs during the service delivery, compared to those with lower IC (Wang and Mattila, 2011; Lustig and Koester, 2009). Although interaction comfort has significant impact on achieving, a satisfactory outcome that is particularly related customers’ collaboration (Sharma et al., 2012). However, expectations or perceptions and interactions of customers’ in the service marketing literature have been tested without IC in past decades (Wang and Mattila, 2010; Yu et al., 2001). Table 1 represents several previous studies related to the intercultural context in the marketing. Due to the achievable service outcome is highly related the role clarity (Sharma et al., 2012), role clarity becomes one of the crucial items for the model. Role clarity is identified as the both sides of interaction recognise and accept each other’s role in interaction (Solomon et al., 1985). Rarely, ISEs in familiar cultures, they may have different expectations or perceptions about each other, or they do not always tolerate with their role in society (Baker et al., 2009). Therefore, as mentioned in role theory 148 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction (Solomon et al., 1985), confusion or misunderstanding about role clarity breaks the communication among ISEs and lead to dissatisfaction. Table 1. Some of the Recent Conceptualizations of Intercultural Communication Competence in the Marketing Literature Author Concept Definition Sharma et Intercultural “This article presents a conceptual framework for al. (2012) intercultural service encounters applicable to both consumers and employees.” (p. 227) Baker et al. Intercultural (2009) “This paper aims to report a study that focuses on the moderating role of involvement in the relationships between consumer contact employees’ consumer orientation and service quality perceptions and satisfaction.” (p.115) Reimann et Intercultural al. (2008) “This article addresses the issue of cultural differences in the context of business-to-business relationships.” (p.63) Ward (2008) Intercultural “The paper pays tribute to the work of John Berry and the organizational frameworks that he has proposed for research on identity, acculturation and intercultural relations. It also suggests that overreliance on these frameworks may constrain developments in the field.” (p.105) Kong and Intercultural Jogaratman (2007) “This research extends previous work by examining cross-cultural differences and intends to provide a better understanding of restaurant consumers in the USA and Korea, as well as to enable restaurant operators and managers to better service their clientele in the global marketplace.” (p.275) “This article offers an alternative approach to intercultural communication competence, ‘negotiating reality’, that engages cultural conflict as a resource for learning.” (p.69) Friedman Intercultural and Antal (2005) Volume 5 Number 1 Spring 2015 149 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Sizoo et al. Intercultural (2005) Ryoo (2005) Intercultural Paswan and Intercultural Ganesh (2005) Hopkins et Intercultural al. (2005) Yu et (2001) al. Intercultural “This study proposes adding to that trend by attempting to measure the effect of intercultural sensitivity on the cross-cultural performance of service employees.” (p.245) “This study presents an in-depth analysis of talk between Korean immigrant shopkeepers and their African-American consumers in service encounters.” (p.79) “This study empirically investigates the notion of being comfortable with social interaction in a foreign country (interaction comfort) and its impact on how service quality is evaluated.” (p.93) “The value of this paper is that it uses cultural identity theory to extend an existing model that examines the nature and determinants of consumer expectations of service.” (p.329) “This paper presents a conceptual framework and research approach for examining the intercultural communication competence (IC) of Chinese tour guides, the factors that contribute to IC, and the impacts of IC on Chinese tourists’ satisfaction with their experience” (p.75) Author’s own work Service Quality from the Retail Perspective Service quality (SQ) is a fundamental strategy for sufficient superior performance in grocery retailing; however, customers’ demand not simply products or affordable prices but also convenience-shopping experience (Martinelli and Balboni, 2012). Previous studies addressed to measuring SQ in the retailing settings have often started from SERVQUAL (Parasuraman et al., 1988; 1985). The scale operationalizes SQ by calculating differences between customer’s expectations (desired level) and recent performances (perceived level), by evaluating both in relation to 22 items that are classified under five broad categories. The services are evaluated as excellent if recent performance is higher than expectations; it is considered as satisfied, if it only equals expected level; services are classified as dissatisfied, if it does not meet expectations of customers (Vesel and Zabkar, 2010). The SERVQUAL scale has been examined in great number of studies conducted in 150 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction various service settings such as; health care (Padma et al., 2010), professional services (Cameran et al., 2010), information systems (Kettinger et al., 2009), tourism industry (Jani and Han, 2011), higher education (Trivellas and Dargenidou, 2009), professional services and fast food (Cronin and Taylor, 1992), banking (Amin and Isa, 2008) and retail settings (departmental and/or discounted stores) (Vesel and Zabkar, 2010; Zhao et al., 2002; Mehta et al., 2000; Dabholkar et al.,1996). Yet, SERVQUAL scale has also been criticized by many authors such as, Das et al. (2010); Caro and Garcia, (2007); Mehta et al. (2000) and Babakus and Boller, (1992); they suggested that model requires modification and customization to specify features of the industry. The first reason of criticism is as highlighted in study of Wall and Payne (1973), customer’s expectations (desired level) of services marked higher than performance (perceived level) of services by customers. Another challenge in the model, realization of E (expectation) and P (perception) version of SERVQUAL caused confusion on participants, and data quality is influenced by confusion and apathy (Brandon-Jones and Silvestro, 2010; Bouman and Van Der, 1992). For instance, Babakus and Boller (1992) used the SERVQUAL scale to measure SQ in their study, and they found that, as employed in the SERVQUAL scale, score relies in perception more significant than expectation. Finn and Lamb (1991) used SERVQUAL scale among four different types of the retailers in numerous sizes, and they concluded that scale is not applicable for the retailers without any industrial justification Ladhari (2009). Another study that was conducted by Zhao et al. (2002), used SERVQUAL scale for measuring SQ in the departmental stores in China, and outcome of SERVQUAL scale did not harmonize in retail sector of Mainland China properly. SERVQUAL is not suitable for retail settings due to composite nature and specific requirements of retail business settings and their customers (Martinelli and Balboni, 2012; Das et al., 2010; Vesel and Zabkar, 2010). Considering these aspects, lack of measurement scales particularly addressed to measure SQ in retailing, Dabholkar et al. (1996) introduced to retailers a validated specific scale that is called Retail Service Quality Scale (RSQS). Dabholkar et al. (1996) filled critical and significant gap in context of service marketing. Authors developed and empirically validated the RSQS. Model consists of 28-item and 17 of them have been adapted from SERVQUAL, and other items have been developed by their literature review, phenomenological interviews, exploratory depth interviews and qualitative research. Dabholkar et al. (1996) proposed RSQS has hierarchical factor structure comprising five basic dimensions as physical aspects, personal interaction, policy, problem solving, and service reliability. Volume 5 Number 1 Spring 2015 151 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Reliability According to Dabholkar et al. (1996), service reliability construct consists of mainly two dimensions that are titled as inspiring “promises” and “doing it right”. The most important reason of concentration to this construct is intangible services, which usually requires greater service reliability between customers and service providers. Therefore, service reliability has a greater impact on services than on goods (Dabholkar et al.,1996). Our knowledge on SQ differs in comparison with the home and host culture is poor or even lacking, particularly service reliability is affected by cultural value priorities during the interaction (Ueltschy et al., 2007). There is however lack of research regarding how IC change and accordingly affect the behaviour in the context of service reliability and CS in multicultural retail environment. Customer Satisfaction Customer satisfaction is one of the most examined topics in service marketing literature. Particularly, a review from these studies, interrelationship among service evaluation, loyalty and other related topics with culture have become competitive power for the intercultural retailers (Vesel and Zabkar, 2010). For instance, CS has been found to reduce costs for attracting new customers and dealing with poor quality, defects and complaints (Michel et al., 2009). Reflecting these benefits, CS has been found to improve the long-term financial performance of firms (Williams and Naumann, 2011), have a positive impact on loyalty (Ahmad et al., 2014), be applicable predictor for purchase intention (Kuo et al., 2009), increase firm profitability (Williams and Naumann, 2011), enhances firms’ market value (Ahmad et al., 2012; Kanning and Bergmann, 2009) and relationship with culture (Padma et al., 2010; Chan and Wan, 2008). Both conceptual and managerial thinking can benefit from this concentration. From former viewpoint, this study more precisely articulates these linkages and assumes that IC with R can affect the CS, specifically buying-experience of customers in multicultural atmosphere. Interrelationship among Intercultural Communication Competence, “Reliability” and Customer Satisfaction The role of services in world economy has increased remarkably within past decades, particularly among emerging economies. During the period of development, services 152 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction have replaced goods and probability of choosing among various suppliers gives customers greater power (Kim et al., 2010). Retail service providers must create innovative, competitive and stable marketing orientation in multicultural emerging economies, due to the complicated customers’ attitudes and enlarged market share in new markets instead of saturated markets (Hutchinson et al., 2009; Ueltschy et al., 2007). Therefore, driven by recent growth pace of internationalisation of retailers, number of studies have examined and researched varying perceptions of SQ (Paswan and Ganesh, 2005), CS (Kuo et al., 2009; Reimann et al., 2008), purchase intention (Souiden and Pons, 2009; Teng and Laroche, 2007), loyalty (Omar and Musa, 2011), ISEs (Kong and Jogaratman, 2007; Sizoo et al., 2005) and related topics in unanimously context of culture. The rationale of these studies in various areas within context of intercultural marketing is analysing and improving applicable strategies for the retailers in the multicultural society (Chan and Wan, 2008). Cognitive deductions of several implementations in practical and/or theoretical fields of these studies have proposed that intercultural topics are becoming a significant construct in service marketing literature, specifically in emerging economies (Ihtiyar et al., 2014; Ahmad et al., 2014; Wang and Mattila, 2011; Souiden and Pons, 2009). Although service marketing literature that investigated impact of culture on CS, interrelationship among a construct of SQ, CS and IC has conventionally received relatively little examine consideration (Mueller and Lockshin, 2008). Moreover, when cultures or countries differ in behaviour, culture may be integrated into theoretical and empirical research of diffusion models so that it can be evidenced that different cultural settings create highly conspicuous differences in customer behaviour (Shekarchizadeh et al., 2011). In terms of these perspectives, present study conducts a research to relate intercultural communication competence, service reliability and its impact on customer satisfaction. Thus, following hypothesis are developed: Hypothesis 1. Service reliability is significantly and positively related to customer satisfaction. Hypothesis 2. Intercultural communication competence is significantly and positively related to service reliability. Hypothesis 3. Intercultural communication competence is significantly and positively related to customer satisfaction. Grocery Retail Industry of Malaysia Volume 5 Number 1 Spring 2015 153 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad According to the last census in 2010 (Statistics Department of Malaysia, 2010), Malaysia’s population was 28.3 million, and Malaysia was the 17th crowded country throughout Asia and the 42nd most crowded country in the World. Over 60 per cent of population is regarded as middle-income customers, and poverty has virtually been eliminated. Over 70 per cent of population now lives in urban areas (Cottrell, 2010). These figures might be a deductive and explicable reason for investing in food retail industry of Malaysia by global players (Moklish et al., 2009). However, the market has not been identified as “easy in or easy out”. Malaysia’s grocery retail industry has highly dynamic and competitive market structure. Furthermore, well-know global players such as Carrefour (26 Branches-cooperated with Aeon), AEON-JUSCO (19) and Tesco (45), have been challenging domestic brands such as Mydin (94) and Giant (147) etc. and they have been creating new strategies for increasing their market share against the domestics retailers in the market. According to (PWC, 2011), turnover of the sector has increased up to $54 billion dollars in 2010, from $48 billion in 2009. Furthermore, expected growth rate between 2010 and 2012 is between 5 per cent and 6 per cent, respectively. As in world, growth rate of retail industry in Malaysia will be represented an increase in coming years, and annual expected growth rate of the industry is 3.7 per cent and 3.8 per cent per annual in 2013-2014, respectively (PWC, 2011). Methodology The study examines the impact of intercultural communication competence on reliability and customer satisfaction in grocery retail outlets in Klang Valley, Malaysia. Empirical study was using self-administered questionnaires for collecting data from Malaysian respondents. From population, among the sample for the study was selected on convenience sampling (Huddleston et al., 2009). Several reminders were sent at monthly intervals to potential respondents, in order to improve the response rate. Only 227 usable feedbacks were received by before the deadline and about eight of returned surveys were not appropriate for further analysis. This represented about 73.24 per cent of total 299 invitations, which were sent by e-mail. Likert-type scale was applied in previous studies to the questionnaire design, running from 1 (very low) to 7 (very high) (Qin and Prybutok, 2009). Before distribution of the questionnaire, a pilot test was performed for normality check, readability, 154 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction accuracy, comprehensiveness and further item purifications appropriately. Based on pre-test feedbacks, few items were reworded for a comfortable length of time reading and answering the survey. The Cronbach’s α coefficient was used to determine the questionnaire service reliability, due to the items that were used to form a scale (Likert scale), construction at the group level and service reliability of each item at the individual level has to be evaluated. An exceeding 0.9 indicates high service reliability, α between 0.9 and 0.7 indicates acceptable level of service reliability, and α below 0.35 indicates low service reliability. Results Characteristics of the participants are as summarised in table 3; 72.7 per cent of participants were male. In terms of income, 46.3 per cent of them had a monthly income of more than $ 1,000, 75.1 per cent had a monthly income less than $1,333, and 75.3 per cent had a monthly income of less than $1,334. In terms of education, 90.4 per cent of them had a degree, 8.2 per cent of them had a diploma, and 1.30 per cent had a high school education. More than 58 per cent of them are Malay, 5.90 per cent of participants are Chinese, 7.3 per cent are Indian, and percentage of others was five. The participant who were represented 78.5 per cent of them purchase maximum five times in a month, and more than 41 per cent of them are paying between $34-$66 for purchasing at one time. Table 2. Demographic Indicators Gender Age Education Ethnicity Male 20-24 (72.7%) (16.9 %) Female (27.3%) 25-29 (46.1 %) 30-34 (19.2 %) High School (1.4 %) Diploma (8.2 %) Degree (90.4 %) Volume 5 Number 1 Spring 2015 Malay (58.9 %) Chinese (5.9 %) Indian (7.3 %) Middle East (5.5 %) Income <RM 1999 (11.0 %) RM 2000RM 2999 (42.5 %) Purchasing Frequency Amount at of One Time Purchasing <RM 99 0-5 (29.7 %) (78.5 %) RM100-RM 199 (41.1 %) RM200-RM 299 (20.1 %) RM 300< (9.1 %) 6-9 (16.5 %) 10-14 (3.2 %) 15< (1.8 %) 155 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad 35-39 (11.4 %) 40-44 (3.2 %) 45 and above (3.2 %) Author’s own work Europe (17.4.5 %) Others (5 %) RM 3000RM 3999 (21.9 %) RM 4000< (24.7%) The theory assessment of SEM analysis for the model is based on revised number of items, as in table 3, after removing those with weak factor loading scores from confirmatory factor analysis (CFA). Table 3. Items and its Sources. Questions Service Reliability (R1) Performs the service right the first time. (R2) Providing services on time that it is promising to do so. (R3) Availability of merchandise. (R4) Error-free sales transaction and record. Consumer Satisfaction (CS1) This store has good quality merchandise. (CS2) This store offers products with excellent features. (CS3) This store has the right merchandise selection. (CS4) This store provides a good value for money. Sources Dabholkar et al. (1996) Huddleston et al. (2009); Moliner et al. (2007); Pappua and Questerb (2006) Intercultural Communication Competence (IC1) I am comfortable to staff who is of different Sharma, et al. (2012) ethnicity than mine. Briones et al. (2009) (IC2) I think the store is well associated and adapted to Dodd (1998) local culture. 156 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction (IC3) I usually handle culture transitions very well. (IC4) The store staffs behave accordingly within their expected role. The Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) measure of sampling adequacy, Bartlett’s test of Sphericity and Cronbach α test for reliability are conducted and represented in table 4. Table 4. Factor Analysis and Cronbach α Constructs Bartlett’s Test Service Reliability χ2= 386,906 Customer Satisfaction χ2=424,800 Intercultural χ2=263,229 communication Overall df=6 df=6 KMO Cronbach α Sig.<0.001 0.776 0.839 Sig.<0.001 0.825 0.871 df=6 Sig.<0.001 0.787 0.748 0.887 Table 5 indicates the standardised loadings scores of each variable of the latent constructs and good fit indices for CFA analysis, to warrant the appropriateness to proceed with structural measurement. Comparative Fit Index (CFI) of 0.971 and Tucker Lewis Index (TLI) of 0.962 reveal good fit of incremental index for this analysis, while Root Mean Square Error of Approximation (RMSEA) of 0.056 represents satisfactory absolute fit index. Volume 5 Number 1 Spring 2015 157 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Table 5. Regression Weights and Other Statistics Items R <--CS <--CS <--R1 <--R2 <--R3 <--R4 <--IC1 <--IC2 <--IC3 <--CS1 <--CS2 <--CS3 <--CS4 <--IC4 <--Chi Square= 86.256 df=51 p=0.001 CFI=0.971 TLI=0.962 RMSEA=0.056 IC R IC R R R R IC IC IC CS CS CS CS IC Estimate S.E. C.R. P 0.729 0.220 0.725 1.000 0.987 0.881 0.873 1.000 1.109 0.908 1.000 1.032 0.940 0.873 0.968 0.116 0.071 0.117 6.296 4.122 6.188 *** *** *** 0.069 0.074 0.092 14.247 11.861 9.453 *** *** *** 0.128 0.122 8.689 7.444 *** *** 0.073 0.076 0.076 0.136 14.047 12.385 11.456 7.119 *** *** *** *** Structural Equation Modelling According to Hair et al. (2010), the fit analysis must include one incremental index and one absolute index in addition to chi-square χ2 value and the associated freedom degree. Figure 1 indicates the fitted research model that represents acceptable goodness-of-fit indices, estimates of standardised parameters and significant values. As indicated in the model, chi-square χ2 is significant with ratio of χ2 / df. The TLI incremental fit index, the CFI goodness of fit index and RMSEA absolute fit index also performed perfectly for structural model. 158 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Figure 1. Structural Equation Model on Intercultural Communication Competence, Customer Satisfaction and Reliability The path coefficients in table 5 represent that intercultural communication competence has statistically a significant relationship with service reliability and customer satisfaction. Service reliability also remarkably affects customer satisfaction, while intercultural communication competence has significant relationship with customer satisfaction; therefore, H1, H2, and H3, were accepted. In this study, H1 where R was a positive determinant of CS with standardized coefficients as 0.246, meaning that when R goes up by one standard deviation, CS up by 0.246 standard deviations. For H2 IC was a positive determinant of R with coefficient is 0. 569. The least significant path is at H3 where IC was a positive determinant of CS with a coefficient of 0.632. Table 6. Standardized Regression Weight Estimates Description Estimate 0.569 IC→ R 0.632 IC→CS 0.246 R→CS Volume 5 Number 1 Spring 2015 159 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Conclusion The fundamental objective of this study is to present and examine relationships of theoretical model among intercultural communication competence, service reliability, and customer satisfaction. The integrated framework presented in the study postulated that intercultural communication competence effects on customer satisfaction directly. The model also assumed that intercultural communication competence has positive relationship with customer satisfaction and service reliability. According to results, represented relationships were provided in. Several studies have considered significance of cultural issues in service marketing context (Sharma et al., 2012; Baker et al., 2009; Reimann et al., 2008; Kong and Jogaratman, 2007). However, empirical examinations on role of intercultural communication competence in customers’ evaluations of service experiences remain limited in service marketing literature. This study has concentrated in sufficiency by proposing and testing a theoretical model of interrelationships among service reliability, customer satisfaction, and intercultural communication competence. Future studies could advance the knowledge regarding other dimensions of service quality by testing and refining the proposed model in other service settings. Furthermore, examining other dimensions may assist and encourage the model generalizability. The findings of the present study have several implications for forthcoming investigation in theoretical and managerial fields. First, as noted above, future studies could test both the direct and indirect influences of intercultural communication competence on service reliability and customer satisfaction in different service settings or industries. Second, it is apparent that the role of intercultural communication competence in service experience may create great interest to researchers and practitioners. Third, results of present study suggest that other dimensions of perceived service quality may be included in future studies, in terms of managerial and theoretical implications. The major managerial implication from present study is that, evaluations of service experience may include reference to intercultural communication competence of service experience in addition to the traditional cognitive evaluation (that is, “perceived service quality”). Majority of grocery retailers ask customers for cognitive feedback on a variety of service dimensions without recording positive and/or negative feelings that customers have experienced during their shopping in the store. Second, as practitioners are well aware, employees play a significant role in determining delivery of services during 160 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction interaction with their customers. Practitioners may improve level of education and sequence of training activities for their staff particularly frontline staff, such as cashiers, sales persons, to ensure that their staffs are completely and precisely aware of importance of monitoring and managing interaction properly in all service encounters. The study is also providing comprehensive outcomes for re-assessment of service quality with culture as a dimension in Malaysian retail industry. References Ahmad, F. S., Ihtiyar, A., & Omar, R. (2014). A comparative study on service quality in the grocery retailing: Evidence from Malaysia and Turkey. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 109, 763-767. Ahmad, F. S., Ihtiyar, A., Jing, W., & Osman, M. H. M. (2012). Integrating brand perception, culture dimension and social influence in predicting purchase intention in luxury brand market. 3rd International Conference on Business and Economic Research. Bandung, Indonesia Amin, M., & Isa, Z. (2008). An examination of the relationship between service quality perception and customer satisfaction: A SEM approach towards Malaysian Islamic banking. International Journal of Islamic and Middle Eastern Finance and Management. 1, 191-209. Babakus, E., & Boller, G.W. (1992). An empirical assessment of the SERVQUAL scale. Journal of Business Research, 24, 253-268. Baker, T.L., Cronin, J.J.Jr., & Hopkins, C.D. (2009). The impact of involvement on key service relationships. Journal of Services Marketing, 23, 114-123. Brandon-Jones, A., & Silvestro, R. (2010). Measuring internal service quality: comparing the gap-based and perceptions-only approaches. International Journal of Operations and Production Management, 30, 1291-1318. Briones, E., Tabernero, C., Tramontano, C., Caprara, G.V., & Arenas, A. (2009). Development of a cultural self-efficacy scale for adolescents. International Journal of Intercultural Relations, 33, 301–312. Volume 5 Number 1 Spring 2015 161 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Bouman, M., & Van der, W.T. (1992). Measuring service quality in the car service industry: Building and testing and instrument. Journal of Service Industry Management, 3, 4-16. Cameran, M., Moizer, P., & Pettinicchio, A. (2010). Customer satisfaction, corporate image, and service quality in professional services. The Service Industries Journal, 30, 421-435. Caro, L.M., & Garcia, J.A.M. (2007). Measuring perceived service quality in urgent transport service. Journal of Retailing and Consumer Services, 4, 60-72. Chan, H., & Wan, L.C. (2008). Consumer responses to service failures: a resource preference model of cultural influences. Journal of International Marketing, 6, 72–97. Cottrell, D.W. (2010). Global Agricultural Information Network. USDA Foreign Agricultural Service. Cronin, J.J.Jr., & Taylor, S.A. (1992). Measuring service quality: A re-examination and extension. Journal of Marketing, 56, 56-68. Dabholkar, P.A., Dayle, I.T., & Joseph, O.R. (1996). A measure of service quality for retail stores: Scale development and validation. Journal of the Academy of Marketing Science, 24, 3-16. Das, A., Kumar, V., & Saha, G.C. (2010). Retail service quality in context of CIS countries. International Journal of Quality and Reliability Management, 27, 658 – 683. Dodd, C.H. (1998). Dynamics of Intercultural Communication (5th Ed.). Boston, MA: McGraw-hill. Finn, D.W., & Lamb, W.C. (1991). An evaluation of the SERVQUAL scales in a retailing setting. In Advances in Consumer Research, 8, 483-490. Friedman, V.J., & Antal, A.B. (2005). Negotiating reality: A theory of action approach to intercultural communication competence. Management Learning, 6, 6986. 162 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Hair, J.F., Black, W.C., Babin, B.J., & Anderson, R.E. (2010). Multivariate Data Analysis (7th Ed.). New Jersey: Prentice Hall. Hopkins, S.A., Hopkins, W.E., & Hoffman, K.D. (2005). Domestic inter-cultural service encounters: An integrated model. Managing Service Quality, 15, 329-343. Hopkins, S.A., Nie, W., & Hopkins, Willie E. (2009). Cultural effects on customer satisfaction with service encounters. Journal of Service Science, 2, 45. Huang, Y., Oppewal, H., & Mavondo, F. (2013). The influence of ethnic attributes on ethnic consumer choice of service outlet. European Journal of Marketing, 47(5/6), 877-898. Huddleston, P., Whipple, J., Mattick, R.N., & Lee, S.J. (2009). Customer satisfaction in food retailing: comparing specialty and conventional grocery stores. International Journal of Retail and Distribution Management, 37, 63-80. Hutchinson, K., Quinn, B., Alexander, N., & Doherty, A.M. (2009). Retailer internationalization: overcoming barriers to expansion. The International Review of Retail, Distribution and Consumer Research, 19, 251-272. Ihtiyar, A., Ahmad, F. S., & Osman, M. H. M. (2014). An integrated framework: Intercultural competence, service quality and customer satisfaction in grocery retailing. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 109, 492-496. Ihtiyar, A., Ahmad, F. S., & Omar, R. (2013). The conceptual framework of intercultural competence on consumer satisfaction with service quality in Malaysian retailing industry. International Proceedings of Economics Development & Research, 55. Jani, D., & Han, H. (2008). Investigating the key factors affecting behavioral intentions: evidence from a full-service restaurant setting. International Journal of Contemporary Hospitality Management, 23, 1000-1018. Kanning, U.P., & Bergmann, N. (2009). Predictors of customer satisfaction: testing the classical paradigms. Managing Service Quality, 19, 377 – 390. Keillor, B., D’Amico, M., & Horton, V. (2001). Global consumer tendencies. Psychology and Marketing, 18, 1–19. Volume 5 Number 1 Spring 2015 163 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Kettinger, W.J, Park, S.H., & Smith, J. (2009). Understanding the consequences of information systems service quality on IS service reuse. Information and Management, 46, 335-341. Kim, H.-Y., Kim, Y.-K. , Jolly, L., & Fairhurst, A. (2010). The role of love in satisfied customers' relationships with retailers. The International Review of Retail, Distribution and Consumer Research, 20, 285-296. Kong, M., & Jogaratnam, G. (2007). The influence of culture on perceptions of service employee behavior, Managing Service Quality, 17, 275-297. Kuo, Y.F., Wu, C.M., & Deng, W.J. (2009). The relationships among service quality, perceived value, customer satisfaction, and post-purchase intention in mobile value-added services. Computers in Human Behavior, 25, 887-896. Ladhari, R. (2009). Service quality, emotional satisfaction, and behavioural intentions: A study in the hotel industry. Managing Service Quality, 19, 308-331. Lloyd, A.E., & Luk, S.T.K. (2011). Interaction behaviors leading to comfort in the service encounter. Journal of Services Marketing, 25, 176 – 189. Lustig, M.W., & Koester, J. (2009). Intercultural Communication Competence: Interpersonal Communication across Cultures (6th Ed.). Boston, MA: Pearson. Martinelli, E., & Balboni, B. (2012). Retail service quality as a key activator of grocery store loyalty. The Service Industries Journal, 32, 2233-2247 Mehta, S.C. Lalwani, A.K., & Han, S.L. (2000). Service quality in retailing: Relative efficiency of alternative measurement scales for different product-service environment. International Journal of Retail and Distribution Management, 28, 6272. Michel, S., Bowen, D., & Johnston, R. (2009). Why service recovery fails: Tensions among customer, employee, and process perspectives. Journal of Service Management, 20, 253 – 273. 164 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Mokhlis, S. (2009). Malaysian Chinese consumers: Their ethnic attitudes and shopping orientations. International Journal of Business and Management, 4(11), 5362. Moliner, M.A., Sa´nchez, J., Rodrı´guez, R.M., & Callarisa, L. (2007). Perceived relationship quality and post-purchase perceived value: An integrative framework. European Journal of Marketing, 41, 1392-1422. Mueller, S., & Lockshin, L. (2008). How important is wine packaging for consumers? On the reliability of measuring attribute importance with direct verbal versus indirect visual methods. 4th International Conference of the Academy of Wine Business Research. Siena 17-19th July. Omar, N.A., & Musa, R. (2011). Measuring service quality in retail loyalty programmes (LPSQual): Implications for retailers' retention strategies. International Journal of Retail and Distribution Management, 39, 759-784. Padma, P., Rajendran, C., & Lokachari, P.S. (2010). Service quality and its impact on customer satisfaction in Indian hospitals: perspectives of patients and their attendants. Benchmarking: An International Journal, 17, 807-841. Pappua, R., & Questerb, P. (2006). A consumer-based method for retailer equity measurement: Results of an empirical study. Journal of Retailing and Consumer Services, 13, 317–329. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A., & Berry, L.L. (1985). A conceptual model of service quality and its implications for future research. Journal of Marketing, 49, 4150. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A., & Berry, L.L. (1988). SERVQUAL: a multipleitem scale for measuring consumer perceptions of service quality. Journal of Retailing, 64, 12-40. Paswan, A.K., & Ganesh, G. (2005). Cross-cultural interaction: comfort and service evaluation. Journal of International Consumer Marketing, 18, 93-115. PWC (2011). Strong and Steady Outlook for the Retail and Consumer Products Sector in Asia . New York, USA: PriceWaterhouseCoo. Volume 5 Number 1 Spring 2015 165 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Reimann, M., Lunemann, U.F., & Chase, R.B. (2008). Uncertainty Avoidance as a moderator of the relationship between perceived service quality and customer satisfaction. Journal of Service Research, 11, 63-73. Ryoo, H.K. (2005). Achieving friendly interactions: A study of service encounters between Korean shopkeepers and African-American customers. Discourse and Society, 16, 79-105. Sharma, P., Tam, Jackie L.M., & Kim, N. (2012). Intercultural service encounters (ICSE): an extended framework and empirical validation. Journal of Services Marketing, 26, 521 – 534. Shekarchizadeh, A., Rasli, A., & Hon-Tat, H. (2011). SERVQUAL in Malaysian universities: perspectives of international students. Business Process Management Journal, 17, 67 – 81. Sizoo, S., Plank, R., Iskat, W., &Serrie, H. (2005). The effect of intercultural sensitivity on employee performance in cross-cultural service encounters. Journal of Services Marketing, 19, 245-255. Solomon, M.R., Surprenant, C., Czepiel, J.A., & Gutman, E.G. (1985). A role theory perspective on dyadic interaction: the service encounter. Journal of Marketing, 49, 99-111. Souiden, N., & Pons, F. (2009). Product recall crisis management: the impact on manufacturer’s image, consumer loyalty and purchase intention. Journal of Product and Brand Management, 18, 106–114. Statistics Department of Malaysia (2010). Population Projection Report for 2010. Retrieved from http://www.statistics.gov.my/portal/images/stories/files/LatestReleases/ population/Ringkasan_Penemuan-Summary_Findings_2010-2040.pdf) Surprenant, C.F., Michael, R.S., & Gutman, E.G. (1983). Service encounters are human interactions. Journal of Business Research, 20, 13-21. 166 Journal of Economic and Social Studies �The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Teng, L., & Laroche, M. (2007). Building and testing models of consumer purchase intention in competitive and multicultural environments. Journal of Business Research, 60, 260-268. Trivellas, P., & Dargenidou, D. (2009). Leadership and service quality in higher education: the case of the Technological Educational Institute of Larissa. International Journal Quality Service Science, 1, 294-310. Ueltschy, L.C., Laroche, M., Eggert, A., & Bindl, U. (2007). Service quality and satisfaction: an international comparison of professional services perceptions. Journal of Services Marketing, 21, 410–423. Qin, H., & Prybutok, V.R. (2009). Service quality, customer satisfaction, and behavioral intentions in fast-food restaurants. International Journal of Quality and Service Sciences, 1, 78-95. Vesel, P., & Zabkar, V. (2010). Relationship quality evaluation in retailers' relationships with consumers. European Journal of Marketing, 44, 1334 – 1365. Wall, T.D., & Payne, R. (1973). Are deficiency scores deficient? Journal of Applied Psychology, 58, 322-326. Wang, C-Y., & Mattila, S.A. (2010). A grounded theory model of service providers' stress, emotion, and coping during intercultural service encounters. Managing Service Quality, 20, 328 – 342. Wang, C-Y., & Mattila, S.A. (2011). A cross-cultural comparison of perceived informational fairness with service failure explanations. Journal of Services Marketing, 25, 429 – 439. Ward, C. (2008). Thinking outside the Berry Boxes: New perspectives on identity, acculturation and intercultural relations. International Journal of Intercultural Relations, 32, 105-114. Williams, P., & Naumann, E. (2011). Customer satisfaction and business performance: a firm-level analysis. Journal of Services Marketing, 25, 20 – 32. Volume 5 Number 1 Spring 2015 167 �Ali Ihtiyar & Fauziah Sh. Ahmad Yu, X., Weiler, B., & Ham, S. (2001). Intercultural communication and mediation: A framework for analysing the intercultural communication competence of Chinese tour guides. Journal of Vacation Marketing, 8, 75-87. Zhao, X., Bai, C., & Hui, Y.V. (2002). An empirical assessment and application of SERVQUAL in a Mainland Chinese department store. Total Quality Management, 13, 241-254. 168 Journal of Economic and Social Studies � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2830 Title A name given to the resource The Role of Intercultural Communication Competence on Service Reliability and Customer Satisfaction Author Author Ihtiyar, Ali Fauziah, Sh. Ahmad Abstract A summary of the resource. Abstract: The article presents an inclusive framework on three major constructs namely intercultural communication competence, service reliability and customer satisfaction in the grocery retail settings in Malaysia. The constructs’ validity and reliability were examined based on structural equation modeling. Based on the proposed framework, a number of propositions were developed to facilitate empirical investigation on intercultural communication competences of the selected grocery retail outlets. This contributes to the development of a theory based path model that links the intercultural communication competence to service reliability and customer satisfaction. While numerous scholars have considered the extensive topics of service quality and customer satisfaction, however, none of those studies explored on the critical role of intercultural communication competence and incorporated the construct with perceived service quality and customer satisfaction. One of the most critical finding of the study is the dimension of perceived service quality and intercultural communication competence have positive relationship and it also progressive finding for further research on other dimensions of perceived service quality. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HB Economic Theory https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ea61035c4bb3636b336274b33267e228.pdf 1aa24cebfca85fdbfaadb4b09c238b95 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Financial Compensation for Mental Pain Caused by a Death of a Close Person Mr. sci. Gordana Hrvić Kantonalni inspektor rada u Sarajevu e-mail: gordana_hrvic_82@hotmail.com Sažetak: U normalnim životnim situacijama, usljed štetnog događaja koji ima za posljedicu smrt neke osobe, pojava duševnog bola kod najbližih srodnika umrle osobe neupitna je činjenica. Najbliži srodnici umrle osobe su posredno oštećeni i imaju pravo na naknadu za duševni bol koji trpe zbog smrti bliske osobe, dakle na ime pretrpljene posredne štete. Obzirom da je duševna bol vid nematerijalne štete te da ne postoji mogućnost povrata u pređašnje stanje, jedini način naknade ovako nastale štete jeste naknada u novcu. Novčani iznos koji se dosuđuje u ovakvim situacijama predstavlja satisfakciju za pretrpljenu štetu i služi kao sredstvo za pribavljanje nekog zadovoljstva i ublažavanje boli zbog gubitka bliske osobe. Ključne riječi: duševna bol zbog smrti bliske osobe, posredno oštećeni, novčana naknada, nematerijalna šteta. JEL klasifikacija: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152111 Historija članka Dostavljen: 24.10.2014. Recenziran: 16.01.2015. Prihvaćen: 26.01.2015. Nesporno je da je bol roditelja najveći, naročito majke za djetetom, kao i da djeca zbog smrti roditelja doživljavaju traumu veoma jakog intenziteta te da će zbog svoje mladosti duže patiti u odnosu na starije osobe. Bol roditelja uglavnom je trajniji nego bol bračnog druga naročito ako se radi o mladom bračnom drugu iz vremenski kratkog braka zbog mogućnosti uspostavljanja nove bračne ili vanbračne zajednice. Sve ove okolnosti su od bitnog značaja prilikom utvrđivanja iznosa novčane naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 277 �Mr. sci. Gordana Hrvić Abstract: In normal life circumstances, due to a harmful event which results in a death of a person, it is an undisputed fact that the closest relatives of a deceised person experience mental distress.The closest relatives are indirectly damaged, and the right for compensation for mental distress that they have suffered from due to the death of a close person is the right on behalf of the indirect loss they have experienced. As the mental distress belongs to the scope of an immaterial damage, an intangible loss and there is no possibility to go back to the previous state of things, the only way to compensate for this type of loss is monetary compensation. The amount of money that is adjudicated in these cases represent satisfaction for the loss that has been experienced and are a mean which serves the purpose of relieving the pain for the loss of a close person. Keywords: mental distress caused by the death of a close person, the indirectly damaged, an immaterial damage, an intangible loss. JEL Classification: K19 http://dx.doi.org/ 10.14706/DO152111 Article History Submitted: 24.10.2014. Resubmited: 16.01.2015. Accepted: 26.01.2015. It is widely known that the pain a parent experiences, especially the one a mother experiences when she loses a child, and the trauma children experence when they lose a parent are of high intensity. Children will suffer form the experience longer than older persons due to their youth. The pain parents experience is more permanent than the pain a spouse experiences, especially if it is a young spouse from a short marriage since there is a possibility to establish a new marriage or cohabitation. All these circumstances are of the vital importance when determining the amount of money 278 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe 1. Uvod Smrt nekog lica kako prirodna tako i smrt prouzrokovana štetnom radnjom, po prirodi stvari uzrokuje bol svima koji su voljeli umrlog i redovno je izvor patnji određenog broja ljudi. Krug ljudi pogođenih nečijom smrću ponekad je izrazito široki i obuhvata članove porodice umrlog, rodbinu, prijatelje, poznanike, poslovne partnere i slično.1 Međutim, kod najbližih srodnika smrt oštećenog može izazvati teške posljedice u vidu psihičkih oboljenja, a koje su u Zakonu o obligacionim odnosima2 (u daljem tekstu ZOO) nazvane duševnim bolovima. U takvim situacijama sud može u slučaju smrti neke osobe prouzročene štetnom radnjom, dosuditi članovima njene uže porodice novčanu naknadu za njihove pretrpljene duševne bolove, u kojem slučaju su oni posredno (indirektno) oštećeni jer na taj način trpe nematerijalnu štetu. Dakle, ova lica uz ispunjenje zakonom propisanih uslova, imaju pravo na naknadu nematerijalne štete, iako štetna radnja nije bila direktno usmjerena na njih.3 U pravnoj teoriji pod duševnim bolom smatra se stanje duševne patnje, stanje stalne tuge nezavisne od spoljnih događaja, što je glavni uzrok melanholije i depresije.4 Zakonska definicija duševnog bola ne postoji, ni u medicini, ni u pravu, pa ni u psihologiji. Za određivanje ovog pojma mora se poći od same povrede prava ličnosti, koja kod čovjeka izaziva određeni subjektivni odnos ili stav prema povredi koja mu je nanesena, a koji predstavlja ustvari izvjesnu emociju. Iz toga proizilazi da 1 O smrti kao uzroku nastanka duševnih bolova kod bliskih osoba umrlog više: I. Crnić; I.Grbin; O.Jeličić; H.Momčinović; S.Anđelović; A.Lui; M.Ćurković: Naknada nematerijalne štete po ZOO, Pravni i medicinski aspekti. Organizator, Zagreb, 2003., str 35. te Stevan Jakšić, Obligaciono pravo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953., str. 266 i Ž.Đorđević; V.Stanković: Obligaciono pravo - opšti deo. Savremena administracija, Beograd, 1980. str. 300 2 Zakon o obligacionim odnosima SFRJ (‘’Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), takav je preuzet kao republički zakon i noveliran u ‘’Službenom listu RBIH“ broj: 2/92, 13/93 i 13/94, te je donesen Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima FBiH ‘’Službene novine FBiH“ broj: 29/03. U Republici Srpskoj je preuzet na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava RS (‘’Sl.glasnik RS’’ broj: 21/92). 3 Vidi: Stevan Jakšić, Obligaciono pravo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953., str. 266, a slično i Ž. Đorđević, V. Stanković, op.cit., str. 300, te J. Radišić, op.cit., str. 201-203. 4 Definicija prema P.Trifunović: Naknada neimovinske štete zbog smrti bliskog lica, Pravni život 1998,t.II,br 10,str. 893 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 279 �Mr. sci. Gordana Hrvić je duševna bol emocija koja se javlja kod pojedinca čije je lično pravo ugroženo ili povrijeđeno.5 Uopšteno govoreći, obzirom da mogu nastati kao posljedica usljed djelovanja najrazličitijih uzroka, duševne boli nastaju vrlo često. Prema ZOO, duševne boli nisu samostalan oblik nematerijalne štete, nego se javljaju kao posljedica neke štetne radnje. Da bi se izbjegao veliki broj tužbenih zahtjeva usmjerenih na naknadu nematerijalne štete ZOO je izdvojio i uzeo kao pravno relevantne samo one uzroke koji skoro uvijek imaju za posljedicu duševne boli, a što je redovna pojava kod smrtnog slučaja bliske osobe.6 Međutim, ZOO ograničava i krug posredno oštećenih koji su ovlašteni zahtijevati naknadu štete u ovim slučajevima.7 2. Pojam, svrha i način naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Nematerijalna šteta, nazvana još i moralna, idealna, neimovinska, te šteta u ličnosti, predstavlja povredu građanskim pravom zaštićenih čovjekovih ličnih dobara.8 Povreda ovih ličnih dobara najčešće se i ne manifestuje vanjskim znacima, nije vidljiva, nego se manifestuje kao unutrašnje subjektivno trpljenje oštećenika. Da bi se šteta9 kao pravni pojam razlikovala od opšteg pojma štete, neophodno je da se radi o gubitku za koji prema pozitivnim zakonskim propisima 5 B.Blagojević; V.Krulj: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Drugo izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1983. str. 520, te M. Počuča, Naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha. Privredna akademija, Novi Sad, 2008. str. 92. 6 Član 200. ZOO ‘’…za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženja, povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah, sud će ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, pa čak i u njenom odsustvu’’ 7 Tako je u članu 201. ZOO utvrđeno da u slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračnom drugu, djeci i roditeljima) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, ali se može dosuditi i vanbračnom drugu, braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. 8 Vidi: A. Bikić, Obligaciono pravo – opći dio. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 239, O. Stanković, Naknada štete. Nomos, Beograd, 1980. str. 23-29, te I. Crnić, Neimovinska šteta. II izdanje. Pravne teme, Organizator, Zagreb, 2006., str. 62-70. 9 U članu 155. ZOO, šteta je definisana na slijedeći način: Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njihovog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili duševnog bola ili straha (nematerijalna šteta). 280 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe neko odgovara odnosno da se radi o pravno nadoknadivoj šteti.10 Da bi postojao obligacioni odnos iz kojeg proizilazi obaveza naknade štete potrebno je da su ispunjeni opći uslovi: postojanje dva različita lica, oštećeni i štetnik, da postoji radnja činjenja ili propuštanja (štetna radnja), da je ta radnja protivpravna, da je nastala šteta, da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, te da postoji odgovornost lica za učinjenu štetu.11 Jedna štetna radnja može prouzrokovati štetne posljedice kod više osoba, a zavisno od toga da li je štetna radnja na neku osobu uticala posredno ili neposredno, razlikujemo neposrednu ili izvornu i posrednu nematerijalnu štetu. Kao što je već rečeno, duševne boli koje nastanu kod osoba zbog smrti bliskog srodnika predstavljaju posrednu štetu.12 Pod naknadom štete podrazumjeva se uklanjanje ili ublažavanje štetnih posljedica po oštećenog na račun nekog trećeg, a koje štetne posljedice su nastale zbog neke štetne radnje.13 Kada govorimo o naknadi za nematerijalnu štetu u vidu duševnih boli zbog smrti bliske osobe, govorimo o naknadi za povredu na ličnim 10 Pod štetom se u pravnom smislu podrazumijeva svaka šteta pravno zaštićenog dobra, odnosno interesa, koji nastaje mimo volje pogođenog lica i koju je neko dužan nadoknaditi. - J.Radišić: Obligaciono pravo - opšti dio. Nomos, Beograd, 2000. str. 194. 11 Oštećeni je lice koje je pretpjelo štetu, lice kome je šteta učinjena, bilo u imovini, bilo u pravima (ličnosti). S druge strane, štetnik je lice koje je načinilo štetu, a to može biti svako fizičko i pravno lice, ali samo ono lice koje posjeduje deliktnu sposobnost može biti odgovorno za naknadu štete. Da bi neka radnja bila protivpravna, potrebno je da je ona u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima, te da predstavlja povredu kako objektivnog prava, tako i povredu nečijeg subjektivnog prava, dakle povredu tijela ili imovine. Štetna radnja se može sastojati od radnje činjenja ili propuštanja. Najbitniji uslov za postojanje osnova za naknadu štete je prouzrokovanje štete, jer da šteta nije nastala ne bi se uopšte ni pokretalo pitanje postojanja osnova za njenu naknadu. Uzročna veza između protivpravne radnje i štete je posljednji uslov koji mora postojati da bi postojala i odgovornost za štetu, a samim tim i postojanje osnova za naknadu štete. U ovom slučaju se misli da je lice odgovorno za onu štetu koja je nastala kao posljedica njegove konkretne radnje, onda kada se njegova radnja odnosi prema šteti kao uzrok prema posljedici. Kada se govori o odgovornosti, ona predstavlja sankciju zbog kršenja prava, ona je posljedica utvrđena pravnom normom za slučaj nepoštivanja pravne norme. Pravnu odgovornost karakteriše i društvena osuda ponašanja delikventa, te se ispoljava u određenim negativnim posljedicama za odgovorno lice. - O pretpostavkama i općim uslovima odgovornosti za štetu vidi: Zdravko Petrović, Pretpostavke i kriteriji odgovornosti za štetu, Izbor sudske prakse XVI broj 9, Beograd, 2008. str 5-9. te O. Stanković, op.cit. str. 90. i Abedin Bikić, op.cit str. 194-229. 12 J.Radišić, op.cit. str 201-203. 13 M. Počuča, op.cit., str. 43. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 281 �Mr. sci. Gordana Hrvić dobrima, o ljudskom tijelu i psihi, dakle o dobrima od velikog značaja.14 S obzirom da se kod popravljanja ovakvog vida štete zbog same njene naravi ne može postići reparacija u smislu uspostavljanja prijašnjeg stanja, u slučaju nastanka duševnih boli zbog smrti bliske osobe dosuđuje se određeni novčani iznos posredno oštećenima na ime satisfakcije.15 Šteta je neprijatan, a naknada u novcu prijatan doživljaj, način kojim se može potisnuti patnja izazvana doživljajem zbog smrti. Duševni bol je nemjerljiv i novčana naknada nije u funkciji uspostavljanja ekvivalencije kao što je to slučaj kod materijalne štete. Novčana naknada bi trebala omogućiti oštećenom uspostavljanje narušene psihičke ravnoteže, odnosno da oštećeni pomoću određene sume novca sebi omogući neko materijalno zadovoljstvo kao moralnu kompenzaciju i da mu se povrati mir u poremećenoj psihičkoj ravnoteži.16 Dakle, naknada ovakve štete predstavlja vid zadovoljenja u obliku davanja novčanog iznosa kojim oštećeni sebi pribavlja izvjesno zadovoljstvo, pomoću kojeg će se osjećati ljepše, otkloniti ili ublažiti prouzrokovane mu štetne posljedice. Novčana naknada nematerijalne štete nije cilj već sredstvo kojim oštećeni zadovoljavanjem potreba koje inače ne bi mogao podmiriti, olakšava sebi život i čineći ga podnošljivijim, ublažava duševnu bol koju podnosi. Pravilnom ocjenom elemenata iz člana 200. stav 2. ZOO sprečava se dosuđivanje novčane naknade nematerijalne štete suprotno njenoj svrsi. 3. Krug osoba koje imaju pravo na novčanu naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Kada usljed smrti neke osobe kod njegovih najbližih srodnika nastanu duševne boli možemo reći da imamo dvije žrtve, prvu koja je izgubila život i drugu koja uslijed te smrti trpi duševne boli.17 Zakonodavac priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljene duševne boli bliskim srodnicima umrlog kada je 14 Z. Petrović, op.cit., str. 142. U sudskoj praksi zasnovanoj još na pravnim pravilima OGZ-a, novčana naknada kao oblik popravljanja nematerijalne štete nazivana je satisfakcijom ili zadovoljenjem. Više: Petar Klarić, Odštetno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996., str. 255-258. 16 Živomir Đorđević, Vladan Stanković; Obligaciono pravo, Savremena administracija, Beograd, 1980., str. 409. 17 Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete, Pravo na naknadu nematerijalne štete po Zakonu o obligacionim odnosima Republike Srbije, Z.Petrović i Nataša M.Petrović, JP Službeni glasnik, 2011. str 523 15 282 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe smrt nastupila kao posljedica preduzete deliktne radnje štetnika.18 Tako je prihvaćen stav da pravo na naknadu štete zbog smrti bliskog srodnika ne pripada članovima porodice posredno oštećenim u slučaju kada je smrt bliske osobe prouzrokovao sam neposredno oštećeni, dakle u slučajevima kada je oštećeni izvršio samoubistvo. Kroz teoriju i praksu se postavljalo pitanje da li je opravdano priznati pravo na novčanu naknadu onima koji zbog te smrti trpe duševne bolove i da li to pravo dati svakom licu ili samo nekima.19 Da bi se smanjio broj neosnovanih zahtjeva za naknadu, ZOO je opravdano znatno ograničio krug posredno oštećenih kojima pripada ovo pravo i to: a)članovima uže porodice umrlog tj. njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima; b)braći i sestrama umrlog te c)vanbračnom drugu umrlog. Da bi članovi uže porodice umrlog tj. njegov bračni drug, djeca i roditelji ostvarili pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe, jedina pretpostavka koja mora biti ostvarena jeste da smrt kod člana uže porodice izaziva duševne bolove. Za postojanje osnova za naknadu ne traži se dakle ni zajednica života, niti je ona bitna okolnost prilikom odmjeravanja visine kazne. Međutim, u sudskoj praksi pravi se razlika u pogledu visine naknade između djece koja su bila na odgoju i skrbi kod roditelja od one koja nisu.20 Odraslo dijete koje u vrijeme smrti roditelja ne živi s njim u porodičnoj zajednici nesporno ima pravo na naknadu samo će visina naknade zavisiti od međusobne emotivne povezanosti roditelja i djeteta.21 18 Pravo na naknadu nematerijalne štete generalno nije bilo dopušteno u bivšim socijalistički zemljama, tako da ni danas u mnogim zemljama nije zakonski priznato pravo na naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli usljed smrti srodnika, što je slučaj u Albaniji, Mađarskoj, Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji, Estoniji, Rumuniji – Z.Petrović i Nataša M.Petrović, Naknada štete zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, Jugoslovenski pregled, Beograd 2008, str.82. 19 O krugu poredno oštećenih lica koja imaju pravo na ovu naknadu vidi: M. Bukovac Puvača, Trend proširenja kruga osoba s pravom na novčanu naknadu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br. 1, 2007., str. 511. 20 www.almaprnjavorac.com 21 Osamostaljenje djeteta i njegov život van porodične zajednice mogu uticati na visinu naknade, odnosno i na pravo na naknadu samo u toliko ukoliko je ova okolnost uticala na umanjenje, odnosno, uopšte na prestanak njihove međusobne emotivne povezanosti - Vrhovni sud SR Slovenije, broj: II Ips. 255/81, od 26.11.1981. godine. Vidi: H.Tajić; V. Simović: Zakon o obligacionim odnosima – četvrt vijeka sudske prakse, Izbor sudskih odluka 1980-2005.g. Privredna štampa dd, Sarajevo, 2006., str 548. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 283 �Mr. sci. Gordana Hrvić Pravo na ovu naknadu ima i dijete koje je tek rođeno i koje u trenutku smrti ne može shvatiti gubitak roditelja i osjetiti bol, ali mu naknada pripada na ime duševnih bolova koji će nastati saznanjem za smrt roditelja, kao i za kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditeljske ljubavi, pažnje i njege koju bi mu roditelj pružao.22 Takođe, ovo pravo je priznato u sudskoj praksi začetom, a nerođenom djetetu umrlog lica, pod uslovom da se živo rodi i da je u životu kada se o takvoj naknadi odlučuje.23 Ovakvo stanovište je opravdano obzirom da se novčana naknada dosuđuje za bol koja nastaje saznanjem za smrt kao i za boli koji nastanu zbog gubitka roditeljske pažnje i ljubavi. Dugo vremena je sudska praksa bila pri stavu da djeca ne mogu biti svjesna gubitka roditelja i da zbog toga ne postoji osnov za ovu naknadu, ali kao što je navedeno, ovaj stav je prevaziđen.24 Pravo na naknadu pripada i majci koja trpi duševne boli zbog smrti začetog djeteta.25 Intenzitet emocionalnih veza između braće i sestara redovno nije tako jak kao kad je riječ o odnosima među ostalim članovima uže porodice. Da bi braća i sestre mogli ostvariti novčanu naknadu za njihove duševne bolove, zakon određuje da je potrebno da je između njih postojala trajnija zajednica života.26 Trajnija zajednica života se u ovom slučaju povezuje sa življenjem u zajedničkom 22 Iako nije Zakonom priznato, niti je u Orijentacionim kriterijima obuhvaćeno, u sudskoj praksi je ovo priznato pravo začetom još nerođenom djetetu, koje će nakon rođenja i spoznaje o gubitku roditelja trpiti duševne boli, kao i roditeljima za duševne bolove nastale usljed gubitka ploda. Sudska praksa je dokazala i da se odnos između maćehe i pastorka može u nekim slučajevima izjednačiti sa odnosom roditelja i djece, te se u tom slučaju proširuje krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe, a na temelju kriterija koje zakon ne poznaje. - Vidi: Z. Petrović, N. Mrvić-Petrović, Naknada štete op.cit., str. 83-84 i Z. Petrović, op.cit., str. 107-112. 23 Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. Br 176/87, odluka Okružnog suda u Valjevu, Gž br.54/85, vidi: Z.Petrović, N. Mrvić-Petrović, Naknada štete op.cit., str. 85. 24 Do donošenja ZOO nije bio tačno određen krug lica koja imaju pravo na naknadu zbog smrti bliskog srodnika, ali se sudska praksa ograničavala na djecu i na bračnog druga. Roditelji su imali pravo samo ako poginuli iza sebe nije ostavio porodicu-djecu i bračnog druga. Braća i sestre nisu imali pravo na ovaj vid naknade, kao ni vanbračni drug. Prema istom stajalištu, ni dijete staro dvije godine nema psihofizičke osobine koje uslovljavaju sposobnost intenzivnog i trajnog doživljavanja emocija, pa iz rog razloga nema pravo na naknadu štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti oca. – Vrhovni sud jugoslavije, Rev 2395/64. Više: A.Bikić, Naknada štete, op.cit. str 137. 25 Kada je do povrede fetusa došlo prilikom saobraćajne nesreće dok se nalazilo u tijelu majke u devetom mjesecu njene trudnoće koja ima normalan tok, majka ima pravo na naknadu štete za duševne bolove koje je pretrpljela smrću zametka ljudskog bića u njenom tijelu, bez obzira što u vrijeme štetnog događaja dijete nije bilo živo rođeno – Vrhovni sud Srbije, broj: Rev. 2606/99 od 6.10.1999.god. Vidi: H.Tajić; V.Simović, op.cit., str. 551. 26 O novčanoj naknadi za duševne boli zbog smrti bliske osobe kroz sudsku praksu vidi: O. Stanković, op.cit., str. 166-178, te I. Crnić et al., op.cit., str. 36-39. 284 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe domaćinstvu. Međutim, vremenom se u dijelu sudske prakse formirao stav da zajednica života ne mora biti poistovjećena sa zajedničkim domaćinstvom, ako druge okolnosti, kao što su emotivna povezanost, česte posjete, zajednički organizovana ishrana i druge potrebe, ukazuju na to da su braća ili sestre bili veoma vezani jedno za drugo.27 Kada je u pitanju naknada zbog smrti vanbračnom drugu, ovo pravo priznato je pod pretpostavkom da je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života pri čemu se misli na zajednicu ekonomske prirode sa zajedničkim življenjem.28 U ovom slučaju, prilikom utvrđivanja činjenice postojanja trajnije zajednice života, sudska praksa se vezuje za odredbe Porodičnog zakona koji jasno definiše pojam vanbračne zajednice.29 Ukoliko se krene od činjenice da što je srodnost bliža, to su i prouzrokovani duševni bolovi jači, proizilazi to da su duševni bolovi jači kod sina umrlog nego kod sina od brata umrlog, što je i bio osnov za isključenje drugih srodnika.30 U sudskoj praksi se postavilo i pitanje isključuje li ostvarena šteta u slučaju naročito teškog invaliditeta bliske osobe štetu u slučaju smrti te osobe. Ukoliko bliski srodnici oštećenog trpe duševne bolove zbog njegovog naročito teškog invaliditeta, te na ime toga ostvare pravo na novčanu naknadu, to im ne isključuje pravo da nekoliko godina kasnije ostvare pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti 27 U jednom slučaju sud je našao da se radi o trajnijoj zajednici između dvije sestre koje su živjele svaka u svom stanu, ali su pretežno vrijeme provodile zajedno, posebno iz razloga što su bile u poznijoj životnoj dobi o dugi niz godina su bile upućene jedna na drugu, obzirom da je smrtno stradala sestra u 77. godini života, a razvedena je bila 35 godina i bez djece, dok je tužiteljici 75. godina života i udovica je već 40 godina – Odluka VS RH Rev. 2818/98 od 29.9.1998.god. Vidi: A.Bikić, Naknada štete, Pravni fakultet Univerziteta u sarajevu, Sarajevo 2010., str 139. U drugom slučaju sud je našao da nema pravo na naknadu štete zbog duševnih bolova izazvanih smrću brata ili sestre koja nije bila rođena u vrijeme štetnog događaja – Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Pž 153/98 od 24.10.2000.godine – Bilten VS FBiH broj 2/2000, odluka broj 40, strana 27. Vidi: H.Tajić, V.Simović, op.cit. str.553. 28 U jednom slučaju sud je odbio zahtjev zaručnice na naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smrti zaručnika, s obrazloženjem da zaručnica ne dolazi u krug lica koja imaju pravo na tu naknadu, iako je ona nesumnjivo teško patila zbog smrti njenog izabranika – Vidi A.Bikić, Naknada štete, op.cit. str. 139. 29 Prema članu 3. Porodičnog zakona (‘’Službene novine FBiH’’ broj: 35/05 i 41/05) vanbračna zajednica je zajednica žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, a koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. 30 Vidi: I. Crnić, Naknada nematerijalne štete - neka pitanja, Godišnjak 9, Opatija, 2002. str. 16-20. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 285 �Mr. sci. Gordana Hrvić neposredno oštećenog ukoliko se utvrdi da je smrt nastupila kao posljedica štetne radnje, te da bliski srodnici usljed toga trpe duševnu bol.31 U zemljama bivše Jugoslavije osnov za ovu naknadu utvrđen je na identičan način kao i kod nas, osim u Hrvatskoj. Zakonu o obveznim odnosima Republike Hrvatske32 izmjene su izvršene u pogledu kruga osoba kojima se priznaje pravo na novčanu naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskih srodnika. Naime, proširen je krug lica, te je ovo pravo priznato i djedovima, bakama i unucima, uz ispunjenje uslova postojanja trajnije zajednice života između njih i umrlog, bez obzira na postojanje duševnih bolova kao posljedice smrti.33 U istoj odredbi ovog Zakona regulisano je i pravo na pravičnu novčanu naknadu roditeljima zbog smrti začetog, a nerođenog djeteta, pravo koje je ranije bilo priznato samo sudskom praksom.34 Važno je napomenuti da za razliku od talijanskog i francuskog zakonodavstva, te anglosaksonskog u kojima je priznato pravo na novčanu naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe, u njemačkom i austrijskom zakonodavstvu, te u skandinavskim zemljama postoji zakonski osnov za dosuđivanje novčane naknade samo neposredno oštećenima. Međutim, sudska praksa ukoliko to okolnosti slučaja opravdavaju, ide u pravcu priznavanja prava i posredno oštećenim.35 3.1. Utvrđivanje visine novčane naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe Za određivanje visine novčanog iznosa na ime naknade bilo kojeg vida nematerijalne štete ne postoje neke jednostavne formule koje bi sudu olakšale posao, kao što je to slučaj kod oštećenja stvari gdje se kao osnov za utvrđivanje iznosa naknade uzima npr. tržišna vrijednost stvari, novonabavljena vrijednost, vrijednost 31 Vidi: J. Radišić, op.cit., str. 298-301, te Komentar ZOO, II izdanje, Blagojević-Krulj, op.cit., str. 742-744. 32 U članu 1001. ZOO RH (‘’Narodne novine RH’’ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) utvrđen je krug posredno oštećenih koji imaju pravo na naknadu štete i u odnosu na naš ZOO proširen je krug lica. Vidi: I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit. str. 192. 33 Vidi: B. Matijević, Pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju naročito/osobito teškog invaliditeta neke osobe, Hrvatska pravna revija, VII (9), 2007. str. 48-55. 34 Vidi: M. Počuča, op.cit., str. 37. te I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit. str. 192. 35 Više: Steininger C., B.: New Austrian Tort Law. Draft, Vienna, 2006. te Z.Petrović, N.MrvićPetrović, Naknada štete..., op.cit. str 82. 286 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe izvršenog popravka i slično. Upravo je to razlog što gotovo svi pravni sistemi ne određuju zakonom visinu novčane naknade štete već ostavljaju u nadležnosti suda njeno određivanje. Polje slobodne sudske ocjene jako je široko, a posljedica toga je i različitost sudske prakse. Odrediti novčanu naknadu za nešto što nema svoju cijenu zaista je teško. Svaki čovjek je drugačiji od ostalih, a i njegove patnje s obzirom na njihov intenzitet, trajanje i slično, mogu biti vrlo različite. Sud mora voditi računa o tome, ali i o činjenici da visina pravične novčane naknade mora bar donekle biti predvidiva, kako za oštećenog, tako i za odgovornu osobu, kako bi svi oni mogli znati na šta mogu računati kad dođe do parnice radi naknade štete ili kada pitanje te naknade žele riješiti vansudskim putem. Zavisno od slučaja do slučaja, za utvrđivanje visine novčane naknade sudovi koriste različite metode i kriterije, ali se svakako u ovom polju dobrim dijelom oslanjaju i na sudsku praksu. Takođe od velikog značaja je saradnja između sudija i vještaka odgovarajuće struke, jer bez sudsko-medicinskog vještačenja kojim se utvrđuje jačina i trajanje duševnih boli, sud ne bi mogao dosuditi odgovarajuću novčanu naknadu.36 a) Metode za utvrđivanje visine novčane naknade Možemo razlikovati dvije metode određivanja naknade nematerijalne štete: apstraktnu i konkretnu. Apstraktna ili objektivna metoda uzima u obzir prosjek, uobičajenost sličnih slučajeva. Ona dovodi do uopštavanja sličnih ili istih rezultata za sve slučajeve iste ili slične strukturiranosti u istim ili sličnim okolnostima. Ukoliko se koristi ovom metodom, sud neće u svakom konkretnom slučaju utvrđivati sve pojedinosti nego će se voditi nekim sličnim prethodnim slučajem, te u novonastalom slučaju postupiti kao u tom prethodnom. Pristalice ove metode zagovaraju zakonsku kvalifikaciju tjelesnih povreda i novčanih naknada za njih, što je upravo i učinjeno za automobilske štete u Španiji i Italiji, gdje su utvrđeni iznosi koji se dosuđuju zavisno od životne dobi povrijeđenog u saobraćajnoj nesreći. Ova metoda je karakteristična za Belgiju, Španiju, Luksemburg, Francusku i Italiju.37 Konkretna ili subjektivna metoda koja je dosta preciznija, ali i komplikovanija i dugotrajnija u odnosu na prethodno navedenu metodu, upravo je ta koju 36 O značaju sudskomedicinskog vještačenja više: G.Šćepanović, Z.Stanković, Z.Petrović, Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete, JP Službeni glasnik, Beograd 2011. str 120-124 37 Više: Lapalus, C. Coutant: Le principe de la reparation integrale en droit prive. Institut de droit des affaires, Presses universitaires d’Aix-en-Provence, Aix-en-Provence, 2002. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 287 �Mr. sci. Gordana Hrvić primjenjuju naši sudovi prilikom određivanja iznosa novčane naknade. Ova metoda uzima u obzir sve okolnosti konkretog slučaja i utvrđuje njegove specifičnosti po kojima ovaj slučaj odstupa od prethodnih. Po ovoj metodi sudija utvrđuje i ocjenjuje štetu in concreto na temelju stvarno izvedenih dokaza, te u obzir uzima sve okolnosti koje su se pojavile u datom slučaju i koje mogu biti od značaja za utvrđivanje iznosa novčane naknade. Ova metoda je karakteristična i za Njemačku, Austriju i Nizozemsku.38 b) Kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete Kriteriji za određivanje pravične novčane naknade opisani su u članu 200. ZOO-a vrlo uopšteno i jedinstveno za sve oblike nematerijalne štete. Postojanje nekog pravno relevantnog oblika nematerijalne štete ne daje uvijek oštećenom pravo na naknadu. Da bi se oštećenom dosudila novčana naknada potrebno je da to opravdavaju okolnosti slučaja. Kao što je već rečeno, novčana naknada nematerijalne štete predstavlja vid zadovoljenja u obliku davanja određenog novčanog iznosa kojim oštećeni sebi pribavlja izvjesno zadovoljstvo i tako na neki način otklanja ili ublažava štetu koja mu je prouzrokovana. Po pravilu, ta naknada treba da bude veća ukoliko prouzrokovano štetno stanje duže traje, prvenstveno iz razloga što je pri dužem trajanju štete potreban i veći iznos naknade za odgovarajuće vremenski duže pribavljanje zadovoljstva kojim se šteta otklanja ili ublažava.39 Prema odredbi člana 200. ZOO, proizilazi da su kriteriji za određivanje naknade: jačina bolova i straha, trajanje bolova i straha, te druge okolnosti slučaja. Zadatak suda nije lak. Sudije trebaju mudro postupati prilikom poduzimanja slijedećih radnji: priznavanja prava na naknadu štete, određivanja kolika će biti ta naknada, po kojim kriterijima i po kojim ocjenama, a pri tome voditi računa i o društveno-ekonomskim okolnostima. 38 O načinu - metodama određivanja visine novčane naknade vidi: Komentar ZOO, Blagojević-Krulj, op.cit., str. 741. 39 Vidi: Z. Petrović, op.cit., str. 135. 288 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe c) Jačina duševnih bolova Van svake sumnje je da će u nastojanjima da odredi naknadu, osnovni oslonac sudu predstavljati sama šteta, dakle postojanje duševnih bolova, a zatim njihov intenzitet i trajanje.40 Sud treba da utvrdi koliko su jaki duševni bolovi koje konkretni oštećeni trpi zbog nedaća što su ga zadesile. Naravno, to je teži zadatak koji zahtijeva svestrano ispitivanje raznih svojstava i osjećaja oštećenika. Iz tog razloga sudska praksa polazi od pretpostavke koju nije teško braniti, a to je da veća blizina krvnog srodstva između oštećenika i umrle osobe i slično, izaziva i veće duševne bolove. Stoga se u sudskoj praksi jačina duševnih bolova ocjenjuje posredno, tj. prema jačini primarne štete čija su oni posljedica. Polazi se od životnog iskustva koje pokazuje da veliki intenzitet primarne štete u pravilu izaziva neuporedivo jače duševne bolove nego kad su štetne posljedice manje. Navedena okolnost ima znatnog uticaja na odmjeravanje visine novčane naknade.41 Kako na jačinu duševnih boli utiče i emotivna vezanost oštećenika i njegovih bliskih osoba, kao što je već rečeno, od velike je važnosti činjenica da li su neposredno i posredno oštećena osoba živjele otuđene, u mržnji ili neprijateljskim odnosima. Ako bi zahtjev za naknadu takve štete bio usmjeren na sticanje određene imovinske koristi, ne bi bio ostvaren osnovni cilj naknade nematerijalne štete.42 d) Trajanje bolova i straha Drugi kriterij koji se obavezno mora uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine novčane naknade jeste trajanje duševnih bolova koje može biti vrlo različito. U nekim slučajevima oštećenog duševna bol prati cijeli život, a nekad samo neko određeno vrijeme. Iz tog razloga, u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi da li je riječ o trajnim, doživotnim posljedicama ili posljedicama ograničenog trajanja. Tako će npr. u slučaju smrti bliske osobe, osoba mlađe dobi u pravilu duže vremena trpiti 40 G.Šćepanović,Z.Stanković,Z.Petrović,op.cit. str 44-46, te Komentar ZOO, I izdanje, BlagojevićKrulj, op.cit., str. 538. 41 Vidi: Z. Petrović, N. Mrvić-Petrović, op.cit, str. 95. I. Kaladić: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana naknada nematerijalne štete i kada se ne kreće u granicama potpunog invaliditeta. Hrvatska pravna revija, VII (7-8), 2007. str. 24. 42 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 289 �Mr. sci. Gordana Hrvić duševne boli nego osoba starije dobi.43 Iz navedenog proizilazi to da se visina iznosa naknade ovog oblika nematerijalne štete, kao i svih drugih oblika, određuje individualno i da zavisi od cjelokupne situacije i niza okolnosti konkretnog slučaja.44 e) Ostale okolnosti slučaja od uticaja na visinu novčane naknade Iako sud za odmjeravanje novčane naknade najviše značaja pridaje prethodnim kriterijima, ipak su od izuzetne važnosti i druge okolnosti. Okolnosti slučaja koje sud treba uzeti u obzir mogu biti vrlo različite od slučaja do slučaja.45 Kao kriterij za odmjeravanje visine novčane naknade može se uzeti npr. imovno stanje štetnika, te broj oštećenih osoba u slučaju naknade štete bliskim osobama direktno oštećenog. Ukoliko je imovinsko stanje štetnika lošije, a krug oštećenih osoba širi, to će im biti dosuđeni manji novčani iznosi na ime novčane naknade.46 Nadalje, kao jedan od kriterija koji može biti od značaja i koji sud uzima u obzir prilikom utvrđivanja novčane naknade, jeste krivica štetnika. To je zapravo činjenica da li postoji doprinos štetnika u nastanku nematerijalne štete, npr. da li je smrt prouzrokovana namjerno ili nepažnjom, jer i to direktno utiče na duševne boli njegovih najbližih. Shodno tome se iznos naknade može smanjiti ukoliko se utvrdi da postoji doprinos oštećenog u prouzrokovanju štete.47 Pravni sistemi nekih zemalja dopuštaju novčanu naknadu nematerijalne štete samo kod odgovornosti po osnovu krivice. Tako npr. italijansko pravo zahtijeva da je štetnik izvršio krivično djelo. I švajcarski Zakon o obligacijama daje oštećenom pravo na novčano zadovoljenje zbog nematerijalne štete samo u slučaju kad naročita težina povrede i krivica to opravdavaju. Međutim, novija praksa švajcarskog Saveznog suda odlučila se za stanovište da potraživanje naknade zbog tjelesne povrede i smrti nije uslovljeno krivicom učinioca, nego je dovoljna i njegova objektivna odgovornost.48 43 Vidi: D. Simonović, Simonović, Dragoljub: Naknada štete prema Zakonu o obligacionim odnosima. Pravna biblioteka, Beograd, 2009. str. 330-331. 44 A. Bikić, Naknada štete, op.cit. str. 137-139 45 O ostalim okolnostima vidi: M. Počuča, op.cit., str. 50 i uporedi sa I. Crnić, Naknada nematerijalne štete - neka pitanja, op.cit., str. 47. 46 Vidi: Z. Petrović, op.cit, str. 141. 47 Ibid, str. 136. 48 D. Simonović, op.cit., str. 332. 290 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe 4. Orijentacioni kriteriji Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda FBiH49 i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su:  za slučaj smrti bračnog i vanbračnog druga i djeteta - 20.000,00 KM  za slučaj gubitka ploda roditeljima - 7.000,00 KM  za slučaj smrti roditelja: djetetu koje se nalazi na odgoju i izdržavanju kod roditelja - 20.000,00 KM, a djetetu - 12.000,00 KM  za slučaj smrti brata ili sestre - 7.000,00 KM. Novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja, ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao. Novčana naknada za sve navedene bolove se dosuđuje jedinstveno jer oni čine jedinstveni oblik nematerijalne štete – duševni bol zbog smrti člana uže porodice. Orijentacioni kriteriji za utvrđivanje visine naknade nematerijalne štete Apelacionog suda BD50 i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su:  bračnom drugu, djeci, roditeljima i vanbračnom drugu, ako je postojala trajnija zajednica života - orijentaciono 15.000,00 KM  za slučaj gubitka ploda roditeljima - orijentaciono 5.000,00 KM  braći i sestrama pod uslovom da je postojala trajnija zajednica života između njih i umrlog - orijentaciono 7.000,00 KM  u izuzetno teškim slučajevima (djeci zbog smrti oba roditelja, roditeljima zbog smrti jedinog djeteta ili smrti više od jednog djeteta) - orijentaciono 20.000,00 KM. U ovim kriterijima je takođe istaknuto da pravična novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja – ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao, te da ovo pravo pripada 49 Orijentacioni kriteriji od 20.11.2006. godine, vidi: www.almaprnjavorac.com Broj: 097-0-Su-10-00 od 01.07.2010. godine - vidi: Baroš, Predrag: Naknada određenih vidova nematerijalne štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila i troškovi parničnog postupka, kroz sudsku praksu. Glosarijum, Beograd, 2009. 50 Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 291 �Mr. sci. Gordana Hrvić i djetetu koje zbog uzrasta nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja. Sve ovo utvrđeno je iz tog razloga što je u pitanju naknada za jedinstven oblik nematerijalne štete. Zaključcima građanskog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci nije utvrđen iznos koji bi služio orijentaciono prilikom dosuđivanja novčane naknade po ovom osnovu.51 Analizom i upoređivanjem iznosa u navedenim kriterijima dolazimo do zaključka da postoji neujednačenost u pogledu dosuđivanja novčane naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Republika Hrvatska uopšteno dosuđuje u ovakvim slučajevima veće novčane iznose,52 a ni iznosi u Crnoj Gori nisu mnogo manji,53 dok je npr. u Orijentacionim kriterijima koji se primjenjuju u Brčko Distriktu čak i za duševne bolove zbog smrti bračnog druga utvrđen manji iznos nego u Orijentacionim kriterijima koji se primjenjuju u FBiH. Nisu rijetki slučajevi da sudovi dosuđuju upravo naprijed navedene maksimalno utvrđene iznose. Cilj donošenja ovih kriterija je da omoguće ujednačenu primjenu nevedene zakonske odredbe ali ne predstavljaju formulu koja automatizmom služi za izračunavanje novčane naknade, a važe i primjenjuju se u svakom parničnom postupku u svim stepenima suđenja koji za predmet ima utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete. Svrha njihove primjene jeste da oštećeni brzo i sigurno, 51 Broj: Su-150/99 od 22.4.1999. godine, Ibid. Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda R Hrvatske i iznosi za utvrđivanje visine novčane naknade za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika su: za slučaj smrti bračnog i vanbračnog druga i djeteta 220.000,00 kn, za slučaj gubitka ploda roditeljima - 75.000,00 kn, za slučaj smrti roditelja: djetetu 150.000,00 kn, a djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja - 220.000,00 kn te za slučaj smrti brata ili sestre - 75.000,00 kn. Utvrđeni su od strane Vrhovnog suda R.Hrvatske 29.11.2002. godine. Više: I.Crnić, op.cit.str 207. 53 U Pravilniku Crne Gore je utvrđeno da se u zavisnosti od slučaja i emocionalne veze, naknada određuje na sljedeći način: maloljetnom djetetu zbog smrti oba roditelja, 22.000 EUR, maloljetnom djetetu zbog smrti jednog roditelja, 11.000 EUR, punoljetnom djetetu zbog smrti jednog roditelja, 8.500 EUR, punoljetnom djetetu zbog smrti oba roditelja, 16.000 EUR, roditelju zbog smrti djeteta jedinca - jedinice, 14.000 EUR, roditelju zbog smrti jednog djeteta ili više djece do 30 godina života, po jednom djetetu, 12.000 EUR, roditelju zbog smrti jednog djeteta ili više djece preko 30 godina života, po jednom djetetu, 10.000 EUR, bratu ili sestri za smrt brata ili sestre, 7.000 EUR, bračnom i vanbračnom drugu za smrt bračnog ili vanbračnog druga, 8.000 EUR, roditeljima zbog gubitka ploda, zavisno od starosti ploda majci 3.000 5.000 EUR-a, a ocu 2.000 - 4.000 EUR-a. Usvojeni od strane Savjeta za nadzor osiguranja i objavljeni u Sl.listu Crne Gore br 35/2009 od 3.6.2009.godine. Više: G.Šćepanović; Z.Petrović; M.Blagojević: Medicinski aspekti veštačenja nematerijalne štete nastale mehaničkim dejstvima. Aktuelni problemi naknade štete i osiguranja, Budva, 2004. 52 292 Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe uz što manje troškova i komplikacija dođe do novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, u praksi nije rijetka pojava mehaničke primjene kriterija jer sudovi prilikom odlučivanja o iznosu naknade uzimaju u obzir samo osnovne elemente slučaja, a propuštaju ocijeniti sve druge okolnosti, što dovodi do apsurdnih situacija.54 5. Zaključak Čovjeku kao biološkom biću svojstvena su prava na fizički integritet koji čini osnov njegove egzistencije. Povreda prava ličnosti na tjelesno i duševno zdravlje može se očitovati kao fizička i kao duševna bol. Pri tome je i duševna bol činjenica na osnovu koje će sud prosuđivati da li je ona takve jačine i trajanja da u konkretnom slučaju postoji osnov za naknadu nematerijalne štete. Smrt neke osobe po prirodi stvari uzrokuje bol svima onima koji su voljeli umrlog. Duševna bol koju smrt neke osobe prouzrokuje drugima može se javiti i kod osoba koja sa umrlom osobom nisu u srodstvu niti su bračni ili vanbračni drugovi iz razloga što je moguće da su usred raznovrsnih životnih situacija osobe bile izuzetno povezane zbog čega je postojao i osjećaj ljubavi. Međutim, iz praktičnih razloga da bi se suzio broj tužbenih zahtjeva odredbama ZOO ograničen je krug osoba koja imaju pravo na naknadu za duševnu bol koju trpe zbog smrti bliske osobe. Na taj način su od naknade isključene unaprijed čitave kategorije osoba. Pravo na novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliske osobe ne pripada dakle osobama na koje je štetna radnja bila direktno usmjerena, nego onima koji zbog smrti bliske osobe trpe duševne boli. Ne postoji mogućnost da se visina novčana naknada koja se dosuđuje na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe odredi da stvarno predstavlja odgovarajuću vrijednost. Ona treba biti veća od neke simbolične naknade, ali ne tolika da predstavlja materijalno eksploatisanje duševnog bola za izgubljenim bliskom osobom. Oštećeni bi sebi trebao pribaviti neko materijalno zadovoljstvo koje bi predstavljalo kompenzaciju za prouzrokovanu mu štetu. Koje će to zadovoljstvo biti, zavisi od slučaja do slučaja, od oštećenog do oštećenog, ali kao posljedica odnosno krajnji cilj 54 I. Crnić, Neimovinska šteta, op.cit., str. 188. Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 293 �Mr. sci. Gordana Hrvić novčane naknade nematerijalne štete jeste zadovoljan oštećeni i stanje kao da šteta nije ni nastala. Nema sumnje da je naknada nematerijalne štete vrlo osjetljivo područje zaštite prava ličnosti, konkretno njene emocionalne sfere te je značaj za dalje proučavanje i istraživanje u ovoj oblasti utoliko veći. Svaki čovjek je individua za sebe, njegove emocije su specifične, jer ne podnose svi na isti način svakodnevne događaje, pa tako ni smrt. Nije jednostavno odrediti ekvivalent u novcu za pretrpljenu duševnu bol. Što je život kompleksniji, stresniji i skuplji to su pojedinci emotivno nestabilniji i njihovo raspoloženje oscilira, tako da postoji potreba da se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje jačina i trajanje duševnih boli, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja te shodno tome da se utvrdi novčani iznos na ime naknade štete, a koji u velikom broju slučaja treba biti i veći od maksimalno utvrđenog iznosa u Orijentacionim kriterijima. 6. Literatura a) Knjige:         294 Alaburić, Vesna; Baretić, Marko; Crnić, Ivica; Dika, Mihajlo; Gavela, Nikola; Klarić, Petar; Miladin, Petar; Nikšić, Saša: Odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. Opća redakcija Klarić Petar, Narodne novine d.d., Zagreb, 2006. Barbić, Jakša; Crnić, Ivica; Ćurković, Marijan; Grbin, Ivo; Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Sessa, Đuro: Naknada štete. Inženjerski biro, d.d., Zagreb, 2006. Bikić, Abedin: Obligaciono pravo - opći dio. Svjetlost, Sarajevo, 2005. Bikić, Abedin: Obligaciono pravo – opći dio. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007. Bikić, Abedin: Naknada štete. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010. Blagojević, Borislav; Krulj, Vrleta: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Savremena administracija, Beograd, 1980. Blagojević, Borislav; Krulj, Vrleta: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Drugo izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1983. Carval, S. Galland: Unification of Tort Law: Damages, Principles of European Tort Law. Kluwer Law International, The Hague/London/Boston, 2001. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe                     Crnić, Ivica: Naknada štete. Zagreb, 1995. Crnić, Ivica: Neimovinska šteta. II izdanje. Pravne teme, Organizator, Zagreb, 2006. Crnić, Ivica; Grbin, Ivo; Jeličić, Olga; Momčinović, Hrvoje; Anđelović, Simun; Lui, Ante; Ćurković, Marijan: Naknada nematerijalne štete po ZOO, Pravni i medicinski aspekti. Organizator, Zagreb, 2003. Crnić, Ivica; Ilić, Ante: Osiguranje i naknada štete u saobraćaju. Informator, Zagreb, 2000. Duško, Medić; Tajić, Haso: Nematerijalna šteta u praksi. Privredna štampa Sarajevo, Banja Luka, 2008. Dutertre, Gilles; Van der Velde, Jakob: Ključni izvodi iz izbora presuda Evropskog suda za ljudska prava i odluka i izvještaja Evropske komisije za ljudska prava. Savjet Evrope, 1998. Đorđević, Živomir; Stanković Vladan: Obligaciono pravo. Naučna knjiga, Beograd, 1987. Đorđević, Živomir; Stanković Vladan: Obligaciono pravo - opšti deo. Savremena administracija, Beograd, 1980. Đorđević Živomir; Perović S.: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. Savremena administracija, Beograd, 1995. Gomien, Donna: Kratki vodič kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Publikacija Vijeća Evrope Blicdruk, Sarajevo, 2005. Gorenc, Vilim: Zakon o obveznim odnosima s komentarom. RRiF, Zagreb, 1998. Horvat, Martin: Rimsko pravo. ŠK Zagreb, Zagreb, 1974. Jakšić, Stevan: Obligaciono pravo - opšti dio: Veselin Masleša, Sarajevo, 1953. Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1980. Klarić, Petar: Odštetno pravo. Narodne novine, Zagreb, 1996. Klarić, Petar: Odštetno pravo – IV izmijenjeno i prošireno izdanje. Narodne novine d.d., Zagreb, 2003. Klarić, Petar: Pravna osnova odgovornosti za štetu, Odštetno pravo. Narodne novine, Zagreb, 2003. Koziol H., C.: B. Steininger Yearbook on European Tort and Insurance Law. Springer, Vienna, New York, 2005. Lapalus, C. Coutant: Le principe de la reparation integrale en droit prive. Institut de droit des affaires, Presses universitaires d’Aix-en-Provence, Aix-enProvence, 2002. Mašović, Dušan: Zakon o obligacionim odnosima sa registrom pojmova – zbirka Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 295 �Mr. sci. Gordana Hrvić                    296 saveznih propisa. Novinsko-izdavačka ustanova Sl. list SFRJ, Beograd, 1978. Medić, Duško; Tajić, Haso: Nematerijalna šateta u praksi. Privredna štampa, Sarajevo-Banja Luka, 2008. Milošević, Ljubiša: Obligaciono pravo - šesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1982. Mrvić-Petrović, Nataša; Petrović, Zdravko; Filipović, Aleksandar: Obavezno osiguranje od autoodgovornosti i naknada štete. Institut za kriminološka istraživanja, Beograd, 2000. Petrović, Zdravko; Mrvić-Petrović, Nataša: Naknada štete zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja. Jugoslovenski pregled, Beograd, 2008. Petrović, Zdravko: Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti. Vojska, Beograd, 1996. Perović, Slobodan; Stojanović, Dragoljub: Komentar Zakona o obligacionim odnosima. I knjiga. Savremena administracija, Beograd, 1995. Počuča, Milan: Naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha. Privredna akademija, Novi Sad, 2008. Radišić, Jakov: Obligaciono pravo - opšti dio. Nomos, Beograd, 2000. Šćepanović, Gavrilo; Stanković, Zoran; Petrović, Zdravko: Sudskomedicinsko vještačenje nematerijalne štete. JP Službeni glasnik, Beograd, 2011. Simonović, Dragoljub: Naknada štete prema Zakonu o obligacionim odnosima. Pravna biblioteka, Beograd, 2009. Stanković, Obren: Novčana naknada neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1968. Stanković, Obren: Naknada štete – novčana naknada neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1972. Stanković, Obren: Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada I-III, Tom treći. Novinsko-izdavačka ustanova, Službeni list SFRJ, Beograd, 1978. Stanković, Obren: Naknada štete. Nomos, Beograd, 1980. Stanojčić, Gordana: Aktuelna sudska praksa iz obligacionog prava. Poslovni biro doo, Beograd, 2006. Starck, B.: Obligations – Resposabilite delictuelle. Cinquieme edition par Henri Roland et Laurent Boyer, Litec, Paris, 1996. Steininger C., B.: New Austrian Tort Law. Draft, Vienna, 2006. Tajić, Haso; M. Simović, Vladimir: Zakon o obligacionim odnosima – četvrt vijeka sudske prakse. Izbor sudskih odluka 1980-2005.g. Privredna štampa dd, Sarajevo, 2006. Tajić, Haso: Zakon o obligacionim odnosima FBiH i RS. Privredna štampa dd, Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe     Sarajevo, 2005. Triva, S.; Belajec V.; Dika, M.: Građansko parnično procesno pravo. Narodne novine, Zagreb, 1986. Toroman, M.: Odmeravanje naknade štete u građanskom pravu. Institut za uporedno pravo, Beograd, 1969. Živković, Sreten: Naknada imovinske i neimovinske štete. Savremena administracija, Beograd, 1972. B. Vizner: Komentar ZOO. Zagreb, 1978. b) Časopisi, zakoni, presude:             Baroš, Predrag: Naknada određenih vidova nematerijalne štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila i troškovi parničnog postupka, kroz sudsku praksu. Glosarijum, Beograd, 2009. Bubić, Goran: Aktuelna pitanja naknade materijalne i nematerijalne štete nastale tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pravna riječ III (8), Sarajevo, 2006. Crnić, Ivica: Naknada nematerijalne štete - neka pitanja. Godišnjak 9, Opatija, 2002. Crnić, I.: Oblici nematerijalne štete i kriteriji za odmjeravanje pravične novčane naknade. Naša zakonitost, br. 10/86, Zagreb, 1986. Crnić, I. i Zečević, D.: Otklanjanje proturječnosti i drugih nedostataka u iskazu medicinskih vještaka pred sudom. Naša zakonitost, br. 6/84, Zagreb, 1984. Dobrić, Slaven: Početak tijeka zatezne kamate na naknadu neimovinske štete: Komentar dosadašnje sudske prakse u svjetlu odredaba novog Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Hrvatska pravna revija, 2007. Izvodi iz sudske prakse evropskog suda za ljudska prava. COLPI, Sarajevo, 2001. Kaladić, Ivan: Naročito teški invaliditet bliske osobe i novčana naknada nematerijalne štete i kada se ne kreće u granicama potpunog invaliditeta. Hrvatska pravna revija, VII (7-8), 2007. Kaladić, Ivan: Opisivanje i stupanj smanjenja životne aktivnosti u vezi s pravičnom naknadom za duševne boli. Hrvatska pravna revija, br. 6/06, 2006. Ljudska prava i odabrani međunarodni dokumenti. Sarajevo, 1999. Matijević, Berislav: Pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju naročito/osobito teškog invaliditeta neke osobe. Hrvatska pravna revija, VII (9), 2007. Medić, Duško: Rasprave iz građanskog i poslovnog prava - Značaj vještačenja u Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 297 �Mr. sci. Gordana Hrvić                    298 parnicama za naknadu nematerijalne štete. Udruženje pravnika Republike Srpske, Banja Luka, 2007. Medić, Duško: Neki aspekti naknade štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti. Naknada štete i osiguranje, Budva, 2005. Medić, Duško: Naknada štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti. Pravni savjetnik, 2002. Međunarodni dokumenti o ljudskim pravima. Fond otvoreno društvo BiH u Sarajevu, 1996. Obligacijski zakonik Republike Slovenije (Uradni list RS, št. 83/01) Petrović, Zdravko: Utvrđivanje novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti: Pravni život, br. 11/ 86, 1986. Zdravko Petrović: Pretpostavke i kriteriji odgovornosti za štetu. Izbor sudske prakse XVI, broj 9, Beograd, 2008. Petrović, Zdravko: Odmeravanje naknade nematerijalne štete. Glasnik pravde, br. 6/00. Petrović, Dušan: Oblici nematerijalne štete i njena naknada. Pravna praksa – pravni život, br.1, Beograd, 1989. Porodični zakon FBiH ("Službene novine FBiH", 35/05, 41/05) Presuda Vrhovnog suda Srbije, broj: Rev-6048/99 od 12.7.2000. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, broj: Rev-2091/89 od 26.4.1989. Radišić, Jakov: Razgraničenje imovinske i neimovinske štete. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1998. Radolović, Aldo: Pravo osobnosti u novom Zakonu o obveznim odnosima. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1991. Stanišić, Slobodan: O konkurenciji prava na naknadu štete i prava na osiguranu sumu. ZIPS, Biblioteka stručnih izdanja, priručnik 9, 2008. Stanišić, Slobodan: Odgovorna lica za štete prouzrokovane motornim vozilom. ZIPS, Biblioteka stručnih izdanja, priručnik 9, 2008. Stanišić, Slobodan: O konkurenciji prava na naknadu štete i prava na osiguranu sumu. Advokatska komora Republike Srpske, 2005. Stojaković, B.; Stojaković, M.: Psihijatrijska vještačenja nematerijalne (neimovinske) štete. Vještak, br. 4/01, 2001. Šćepanović, Gavrilo; Petrović Zdravko; Blagojević, M.: Medicinski aspekti veštačenja nematerijalne štete nastale mehaničkim dejstvima. Aktuelni problemi naknade štete i osiguranja, Budva, 2004. Trifunović,P; Naknada neimovinske štete zbog smrti bliskog lica, Pravni život, 1998, t.II, br10, str 893. Društveni ogledi - Časopis za pravnu teoriju i praksu �Novčana naknada štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe            Velić, Ismet: Neimovinska šteta i naknada neimovinske štete u teoriji i sudskoj praksi (I dio). Pravni savjetnik, 2005. Velić, Ismet: Neimovinska šteta i naknada neimovinske štete u teoriji i sudskoj praksi (II dio). Pravni savjetnik, br. 2/05 Volarić, Branko: Vještačenje u civilnim parnicama. Sudska medicina, Dušan Zečević i suradnici, Zagreb, 1980. Vučić-Milovanović, Aleksandra: Novčana naknada za pretrpljene duševne bolove srodnika u slučaju smrti ili teškog invaliditeta bliske osobe u austrijskom pravu. Evropski Savjetnik 1/2006, Praksa evropskih sudova, Međunarodni tromjesečni časopis za pravnu teoriju i praksu, Novi Sad, 2006. Vučković, V.: Naknada buduće nematerijalne štete. Pravni život, br. 9-10/92, 1992. Zakon o obligacionim odnosima - ZOO (''Sl. list SFRJ'' br. 29/78; 39/85; 45/89; 57/89; ''Sl. list RBiH'' br. 2/92; 13/93; 13/94; 29/03) Zakon o obligacionim odnosima Srbije ("Službene novine SFRJ’’ br. 29/1978; 39/1985, 45/1989 i 57/1989) Zakon o obligacionim odnosima Crne Gore ("Službeni list Crne Gore" br. 47/08) Zakon o obligacionim odnosima FBiH (‘’Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, 2/92, 13/93, 13/94 I 29/03) Zakon o obveznim odnosima R Hrvatske (‘’Narodne novine RH’’ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99) www.almaprnjavorac.com Centar za društvena istraživanja | Godina 2 | Broj1 299 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2858 Title A name given to the resource Financial Compensation for Mental Pain Caused by a Death of a Close Person Author Author Hrvić, Gordana Abstract A summary of the resource. Abstract: In normal life circumstances, due to a harmful event which results in a death of a person, it is an undisputed fact that the closest relatives of a deceised person experience mental distress.The closest relatives are indirectly damaged, and the right for compensation for mental distress that they have suffered from due to the death of a close person is the right on behalf of the indirect loss they have experienced. As the mental distress belongs to the scope of an immaterial damage, an intangible loss and there is no possibility to go back to the previous state of things, the only way to compensate for this type of loss is monetary compensation. The amount of money that is adjudicated in these cases represent satisfaction for the loss that has been experienced and are a mean which serves the purpose of relieving the pain for the loss of a close person. It is widely known that the pain a parent experiences, especially the one a mother experiences when she loses a child, and the trauma children experence when they lose a parent are of high intensity. Children will suffer form the experience longer than older persons due to their youth. The pain parents experience is more permanent than the pain a spouse experiences, especially if it is a young spouse from a short marriage since there is a possibility to establish a new marriage or cohabitation. All these circumstances are of the vital importance when determining the amount of money Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-5706 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/925f4c0af85a2c7bcd3373fd6ba5b2df.docx 116bb534fc3c8ebc37bb79f806a3da6f https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/171b1e9c79569e406ab40cd30d3cd5e5.pdf 61963ffd28a227c14263a09ffe5fdaad PDF Text Text Pregledni nauĉni rad Doc. dr. Alena Huseinbegović Pravni fakultet Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE Sažetak: Besplatna pravna pomoć je zakonskim odredbama ureĊen naĉin ostvarivanja prava fiziĉkog lica na jednak pristup pravdi pred sudom i drugim organima, ĉije troškove u cijelosti ili djelimiĉno snosi organ za pruţanje besplatne pravne pomoći. U demokratskim društvima mogućnost efikasne zaštite ugroţenih i povrijeĊenih prava osoba jedan je od osnovnih uslova za ostvarivanje principa vladavine prava i prava na praviĉno suĊenje, koje je garantovano mnogim meĊunarodnim instrumentima o ljudskim pravima. Autorica u radu, primjenom komparativne metode, obraĊuje institut besplatne pravne pomoći, te istiĉe odgovarajuće prijedloge de lege ferenda. Ključne riječi: besplatna pravna pomoć, praviĉno suĊenje, meĊunarodni izvori 1. Uvodna razmatranja Pravna pomoć podrazumijeva efikasnu pravnu zaštitu, odnosno jednak pristup sudovima i drugim drţavnim organima bez diskriminacije. Ostvarivanje prava na pristup pravosuĊu (engl. access to justice), kao temeljnog ljudskog prava, zavisi od dostupnosti pravne pomoći svim graĊanima, bez obzira na njihov materijalni i socijalni status.1 S toga je postojanje efikasnog sistema besplatne pravne pomoći jedan od naĉina realizacije prava na pristup sudu, te jedan od osnovnih jemaca ostvarivanja ljudskih prava.2 Niko ne smije finansijskim preprekama biti sprijeĉen u svom nastojanju da ostvari ili odbrani svoje pravo pred bilo kojim sudom koji postupa u graĊanskim, trgovaĉkim, 1 U komentarima i izvodima iz prakse Evropskog suda za ljudska prava (dalje: Sud), te u pravnoj literaturi, kao elementi prava na praviĉno suĊenje navode se sljedeći: pravo na pristup sudu (access to court), pravo na suĊenje u razumnom roku (reasonable time), pravo na pravnu pomoć (legal aid and advice), pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, „jednakost oruţja“), pravo na javno i kontradiktorno suĊenje (public hearing), pravo na saslušanja (fair hearing), pravo na dokaz (right to proof), pravo na javno objavljivanje presude (public pronouncement of judgments), pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law), pravo na nezavisnost i nepristrasnost u suĊenju (impartiality and independence), pravo na efikasno izvršenje presuda (effective enforcement), te zabrana arbitrarnog postupanja (arbitrariness). Detaljnije: Bubić, S., Neki aspekti prava na pošteno suđenje u građanskim predmetima, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko-neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011, str. 86. 2 Boţić Krstanović, Lj. et al., Koliko jednakosti, Praćenje provedbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i Zakona o suzbijanju diskriminacije, Izvještaj za 2012. godinu, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Osijek, 2013, str. 15. 201 �upravnim, socijalnim ili poreznim stvarima. Propuštanje reguliranja besplatne pravne pomoći za posljedicu bi imalo evidentno kršenje ljudskih prava, jer bi odreĊenom krugu osoba, lošeg finansijskog statusa, bilo uskraćeno pravo na praviĉno suĊenje, odnosno pravo na pristup sudu.3 Besplatna pravna pomoć, osim snošenja ili participiranja u predujmljivanju i snošenju troškova pravnog zastupanja, obuhvaća i pravo na pravnu pomoć u vezi s drugim troškovima (sudske takse, troškove fiziĉkog dolaska stranaka i svjedoka na sud, troškovi izvoĊenja dokaza, troškovi prijevoda i sl).4 U Bosni i Hercegovini (dalje: BiH) veliki broj ljudi ne mogu ostvariti pravo na slobodan pristup sudovima (ali i drugim organima) zbog lošeg imovnog stanja, posebno ako se ima u vidu da se stranke ĉesto suoĉavaju s kompliciranim, neizvjesnim, dugotrajnim i materijalno iscrpljujućim sudskim postupcima.5 U tom smislu, uvaţavajući zahtjev jednakosti svih graĊana u ostvarivanju pravne zaštite, uviĊa se nuţnost uvoĊenja instituta za pruţanje besplatne pravne pomoći dijelu stanovništva kojima je subjektivno pravo povrijeĊeno ili ugroţeno, a koji nisu u mogućnosti snositi troškove voĊenja postupka.6 2. Međunarodni pravni izvori u oblasti besplatne pravne pomoći Pravo na besplatnu pravnu pomoć zajamĉeno je razliĉitim meĊunarodnim dokumentima, od kojih je najvaţniji Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njeni protokoli (dalje: Konvencija).7 Odredba ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije propisuje minimalna prava u postupku, tj. osoba optuţena za kriviĉno djelo ima pravo da se brani sama ili uz pomoć branitelja kojeg sama izabere, kao i da dobije besplatnu pravnu pomoć ukoliko ne 3 Vidjeti presudu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Europskog suda od 21. 2. 1975., Serija A, br. 18., str. 36. HARLAND, Ch; ROCHE, R; STRAUSS, E., Komentar Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u Bosni i Hercegovini i Strasbourgu, Sarajevo, 2003., str. 128. (dalje: HARLAND). 4 Vidi: Ţ. Kauzlarić, „Naĉelo pruţanja pravne pomoći neukoj stranci“, Pravo i porezi, Zagreb, br. 9/2007, str. 54. 5 U Bosni i Hercegovini oko 41,5% stanovništva ţivi u siromaštvu, ĉime se polovina njenih graĊana suoĉava sa nekim oblikom socijalne iskljuĉenosti, s tim da se gotovo jedna ĉetvrtina stanovništva dodatno nalazi na ivici siromaštva. Vidi: UNDP Misija u BiH, Izvještaj o humanom razvoju za 2007. godinu: Socijalna ukljuĉenost u BiH i Strategija socijalne iskljuĉenosti za BiH, Vijeće ministara BiH, 2010. Navedeno prema: Demir, E., Po kojoj cijeni? Sudski troškovi, pristup pravdi i besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini, Ljudska prava i pravosuĊe u Bosni i Hercegovini, Izvještaj o provedni preporuka u sektoru pravosuĊa u BiH iz Univerzalnog periodiĉnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija, 2012-2013, Mreţa pravde u Bosni i Hercegovini, 2012-2013, str. 47. U Bosni i Hercegovini oko 170.000 djece ţivi u siromaštvu (romske zajednice, raseljena djeca, porodice s troje ili više djece). Vidi: Oko 170 hiljada djece u BiH ţivi u siromaštvu, http://slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/109432/Default.aspx (preuzeto: 1.4.2015. godine). 6 Imajući u vidu dopušteni opseg ĉlanka, u radu ćemo se osvrnuti samo na neke pravne propise kojima je ureĊen, odnosno kojima se planira urediti sistem beplatne pravne pomoći u graĊanskim stvarima. 7 Konvencija je objavljena u „Sluţbenom listu RBiH“, posebno izdanje – meĊunarodni ugovori 2, br. 5/96. 202 �raspolaţe sredstvima da plati branitelja, kako to nalaţu interesi pravde. S obzirom da Konvencija izriĉito ne odreĊuje pravo na besplatnu pravnu pomoć u graĊanskim stvarima, kao poseban izvor evropskog prava za graĊanske sporove primjenjuju se odluke Suda. U tom smislu, posebno istiĉemo sluĉaj Airey protiv Irske u kojem je Sud ustanovio da je odbijanjem pruţanja besplatne pravne pomoći siromašnoj ţeni koja je traţila razvod od nasilnog muţa prekršio njezino pravo pristupa sudu zajamĉeno ĉl. 6. st. 1. Konvencije.8 Sud je zakljuĉio da je u konkretnom sluĉaju povrijeĊeno pravo na pristup sudu jer stranka, bez struĉnog zastupnika kojeg nije mogla priuštiti, nije imala gotovo nikakvog izgleda u parnici. Na ovaj naĉin je pravo na besplatnu pravnu pomoć (za one koji pravnu pomoć ne mogu osigurati sami) u praksi Suda prošireno i na sporove graĊanske naravi, ako je zbog nedostatka pravne pomoći osoba bitno ograniĉena u sposobnosti da djelotvorno brani svoje pravo i interese.9 U skladu s tumaĉenjem prakse Suda drţave imaju konkretnu obavezu osigurati praktiĉan i efikasan pristup pravosuĊu ili pruţanjem besplatne pravne pomoći ili pojednostavljenjem postupka, kako bi osobe mogle same voditi svoje predmete, odnosno drţave moraju otkloniti sve ekonomske prepreke za osobe s ograniĉenim ekonomskim sredstvima u ostvarivanju ili odbrani njihovih prava.10 Prema odredbe ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije drţava moţe osigurati pomoć pravnika kada je takva pomoć neophodna za djelotvoran pristup sudu, bilo zbog toga što je pravno zastupanje obvezno, kao što je sluĉaj u domaćem zakonodavstvu odreĊenih drţava ugovorenica za razliĉite vrste parnica, bilo zbog sloţenosti procedure ili sluĉaja. Osim toga, drţava moţe ako to smatra odgovarajućim i opravdanim, izabrati ukidanje obaveznog pravnog predstavljanja i osigurati pojednostavljenu proceduru, tako da efikasan pristup sudu više ne zahtijeva pravnu pomoć.11 8 Presuda Suda Airey protiv Irske, od 9. 10. 1979. Izvod iz sudske prakse Europskog Suda za ljudska prava Vijeća Europe, Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2001, str. 468 – 470. 9 Osim navedene odluke Suda, kao poseban meĊunarodni pravni izvor primijenjuju se i sljedeće sudske odluke: opća obaveza drţava potpisnica da osiguraju pravo jednakosti podnositelja pred zakonom – Artico v. Italy (od 13.5.1980., Serije A, br. 37); obaveza podnositelja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć da se samo pozove na nedostatak materijalnih sredstava bez obaveze dokazivanja izvan svake sumnje – Pakelli v. Federal Reublic of Germany (od 24.4.1983., Serije A, br. 64); postojanje povrede prava na besplatnu pravnu pomoć u sluĉaju kada advokatu koji je imenovan po sluţbenoj duţnosti nije osigurano dovoljno vremena za pripremu – Goddi v. Italy (od 9.4.1983., Serije A, br. 76); obaveza drţava potpisnica da osiguraju besplatnu pravnu pomoć u svim stepenima postupka – Granger v. U.K. (od 28.3.1990., Serije A, br. 174) i Boner v. U.K. ( 28.10.1994., Serije A, br. 300-B); zahtjev drţave za povrat već odobrenih sredstava, utrošenih za branitelja po sluţbenoj duţnosti ne predstavlja povredu prava na besplatnu pravnu pomoć – Croissant v. Germany (od 25.9.1992., Serije A, br. 237-B). Tako i detaljnije: Kauzlarić, Ţ., Besplatna pravna pomoć, Pravo u gospodarstvu, ĉasopis za gospodarsko-pravnu teoriju i praksu, Hrvatski savez udruge pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2006, str. 403; http://echr.coe.int/echr (preuzeto 6.4.2015. godine) 10 Šire o tome: Kotlo, R., Pravni okvir pristupa pravdi – Besplatne pravne pomoći u BiH, sa posebnim osvrtom na Hercegovačko-neretvanski kanton i evropske standarde , Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko – neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011., str. 33 – 43. 11 U jednoj neobjavljenoj odluci iz 1982. godine, Komisija je zakljuĉila da, mada je prihvaćeno da bi namjerna radnja zahtijevala pomoć advokata, odbijanje pravne pomoći nije predstavljalo onemogućavanje pristupa sudu, pošto argument švedskih vlasti za to odbijanje, da podnositeljica 203 �Haška konferencija za meĊunarodno privatno pravo12 besplatnu pravnu pomoć odreĊuje u kontekstu ujednaĉavanja prava na pristup pravosuĊu za domaće drţavljane i strance. Kao posebno znaĉajne konvencije, koje obavezuju BiH, istiĉu se: Konvencija o graĊanskom postupku (od 1.3.1954. godine),13 Konvencija o olakšanju meĊunarodnog pristupa sudovima (od 25.10.1980. godine).14 Prema ĉl. 20. Konvencije o graĊanskom postupku, drţavljanima svake od drţava ugovornica bit će pruţena besplatna sudska pomoć kao i domaćim drţavljanima, saobrazno zakonima drţave u kojoj se traţi besplatna sudska pomoć. Prema Konvenciji o olakšanju meĊunarodnog pristupa sudovima, pravo na besplatnu pravnu pomoć u graĊanskim i trgovaĉkim predmetima, osim drţavljana jedne od drţava ugovornica, imaju i osobe sa redovnim boravištem u nekoj od drţava ugovornica, pod istim uslovima kao da su i sami drţavljani te drţave. Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine15 promoviše pravo na posebnu zaštitu i pomoć drţave djetetu trajno lišenom porodiĉne sredine, kao i mjere koje treba da preduzme vlast radi zaštite djeteta u sudskim i drugim postupcima.16 Pravo na praviĉno suĊenje garantuje i MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima, sa pripadajućim meĊunarodnim Opcionim protokolima, kojim je predviĊeno da su svi jednaki pred sudovima i da svako ima pravo da zakonom odreĊen nadleţan, nezavisan i nepristrasan sud odluĉi o osnovanosti svake kriviĉne optuţbe koja je protiv njega podignuta ili o sporu o njegovim pravima i obavezama graĊanske prirode.17 predstavke nije imala opravdan interes da se njen predmet obradi, nije bio proizvoljan. Tako: HARLAND, op. cit., str. 394-396. 12 Vidi: Akti i dokumenti 14 sesije (1980), tom IV, Sudska kooperacija (ISBN 90 12 04 344, 438 str.) 13 „Sluţbeni list FNRJ“- Dodatak, broj 6/62. 14 „Sluţbeni list SFRJ“- MeĊunarodni ugovori, broj 4/88. Pored prednje navedenih, postoje i sljedeće konvencije: Konvencija o nadleţnosti izabranog foruma kod meĊunarodne kupoprodaje robe (1958), Konvencija o priznanju i izvršenju odluka koje se odnose na obavezu izdrţavanja prema djeci (1958), Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (1961), Konvencija o dostavljanju sudskih i vansudskih akata u graĊanskim i trgovaĉkim stvarima (1965), Konvencija o priznavanju odluka o razvodu i rastavi (1970), Konvencija o priznavanju i izvršenju stranih presuda u graĊanskoj i trgovaĉkoj materiji (1971), Konvencija o priznavanju i izvršenju odluka koje se odnose na izdrţavanje (1973), Konvencija o pristupu pravosuĊu na meĊunarodnom planu (1980), Konvencija o zaštiti djece i saradnji u materiji meĊunarodnog usvojenja (1993), Konvencija o nadleţnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka koje se odnose na odgovornost roditelja i mjere zaštite djece (1996). Tako: Muminović, E., Procesno međunarodno privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str. 7. 15 Navedeni dokument ratificiran je u Bosni i Hercegovini i sastavni je dio Aneksa I Ustava BiH – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BIH. 16 Konvencije znaĉajne za zaštitu djece, koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu, su i: Konvencija o graĊanskopravnim aspektima meĊunarodne otmice djece (Hag, 25.10.1980. godine - „Sluţbeni list SFRJ“- ,meĊunarodni ugovori, broj 7/91), te Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu (Njujork, 20.6.1956. godine – „Sluţbeni list FNRJ“ – Dodatak, br. 2/60. 17 Ĉl. 14. (1) MeĊunarodnog pakta o graĊanskim i politiĉkim pravima (Usvojen na skupštini Ujedinjenih naroda 16. 12. 1966. godine – rezolucija br. 2200 A/XXI, a stupio na snagu 23. 3. 1976. godine, dalje: Pakt ). SFRJ je ratifikovala Pakt zakonom od 30. 1. 1971. godine („Sluţbeni list SFRJ“, br. 7/1971). Uz Pakt su usvojena i dva protokola i to: Opcioni protokol uz MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima koji je stupio na snagu 23. 3. 1976. godine i 204 �Ĉlan 47. Povelje o osnovnim pravima EU (Nica, 17. decembar 2000) propisuje da će pravna pomoć biti dostupna osobama kojima nedostaju materijalna sredstva, sve dok je ta pomoć neophodna kako bi se osigurao efektivan pristup pravdi. Ostali dokumenti Vijeća Evrope kojima se ureĊuje pitanje pruţanja pravne pomoći u EU su: Rezolucija (76) 5 o pruţanju pravne pomoći u graĊanskim, komercijalnim i administrativnim stvarima, Rezolucija (78) 8 o pruţanju pravne pomoći i savjeta, Preporuka (81) 7 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o mjerama koje omogućavaju pristup sudu, Preporuka (84) 5 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o naĉelima graĊanskog postupka za unaprijeĊenje ostvarivanja pravde, Preporuka (93) 1 Komiteta ministara drţavama ĉlanicama o efektivnom pristupu pravdi za siromašne, Preporuka (2000) 21 o slobodi obavljanja advokature.18 U Evropskoj uniji je prisutno i pravo na pravnu pomoć van zemlje boravišta, koje je utvrĊeno Evropskim sporazumom o dostavljanju molbi za pravnu pomoć.19 Ovaj sporazum propisuje da svaki pojedinac koji ima boravište na teritoriji jedne od zemalja potpisnica, a koji ţeli predati zahtjev za pravnu pomoć u graĊanskim, privrednim ili upravnim postupcima na teritoriji druge drţave potpisnice, moţe predati zahtjev u zemlji u kojoj boravi, a obaveza je te zemlje da zahtjev proslijedi onoj drţavi u kojoj se pravo ostvaruje. Pored navedenog sporazuma, Konvencija o meĊunarodnom pristupu pravdi,20 koja je potpisana u Hagu 1980. godine, predviĊa dostavu zahtjeva za pravnu pomoć izmeĊu potpisnica u formi koja je meĊu njima dogovorena, te da drţavljani i graĊani s boravištem u zemlji koja je potpisnica Konvencije imaju pravo na pravnu pomoć u drugoj drţavi potpisnici pod istim uvjetima kao da imaju boravište u toj zemlji. Ovu konvenciju nisu ratificirale sve ĉlanice Unije. Bosna i Hercegovina je preuzela ovu konvenciju 1993. godine.21 Kako se pristup sudu smatra osnovnim ljudskim pravom, Evropska komisija predviĊa dvije Direktive za pravnu pomoć, i to: 1. Direktiva 2000/43 (o provoĊenju naĉela jednakog postupanja prema svim osobama neovisno o rasnom i etniĉkom porijeklu) u kojoj se odreĊuje potreba dijaloga izmeĊu drţava ĉlanica i nevladinih organizacija, odnosno civilnog sektora, kada drţava zbog nedovoljnih finansijskih i ljudskih kapaciteta nije u mogućnosti zadovoljiti potrebe graĊana za besplatnom pravnom pomoći22 i Drugi opcioni protokol uz MeĊunarondi pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima koji je stupio na snagu 11. 7. 1991. godine. SFRJ je oba protokola ratifkovala 2001. godine (“Sluţbeni list SRJ“MeĊunarodni ugovori, br. 4/2001). 18 http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/cepej/textes/ListeRecRes_en.asp 19 European Agreement on the Transmission of Applications for Legal Aid, Strazbourg 27.01.1977. godine, tekst objavljen u „Sluţbeni glasnik BiH“ – MeĊunarodni ugovori, broj: 1/09; u BiH stupio na snagu 31.05.2009. godine. http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/Html/092.htm (preuzeto 1.4.2015. godine). 20 http://www.hcch.net/upload/conventions/txt29en.pdf (preuzeto 1.4.2015. godine). 21 Detaljnije: Kotlo, R., op. cit., str. 35. 22 Council Directive 2000/43 of 29 June 2000 implementing the principle of equal treatment between persons irrespective of racial or ethnic origin) objavljena u Official Journal of the European Communities, L 180/22 od 19.7.2000. 205 �2. Direktiva 2002/8 (za olakšanje pristupa pravosuĊu u meĊudrţavnim sporovima uspostavljanjem minimalnih zajedniĉkih pravila za pravnu pomoć u takvim sporovima) koja se odnosi na sluĉajeve u kojima se pravo na besplatnu pravnu pomoć daje stranci koja ima prebivalište u jednoj drţavi ĉlanici, a parniĉni ili izvršni postupak vodi pred sudom u drugoj drţavi ĉlanici.23 Osim toga, više drugih meĊunarodnih pravnih dokumenata o ljudskim pravima, koji su sastavni dio ustavnog sistema BiH, odreĊuju obaveze pruţanja besplatne pravne pomoći od strane drţavnih organa osobama koja se naĊu na njenoj teritoriji (traţioci azila, izbjeglice, lica pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom, apatridi, ţrtve trgovine ljudima i dr). 3. Pravni okvir sistema besplatne pravne pomoći u BiH Institut besplatne pravne pomoći u brojnim propisima. Tako je pravo na Ustavom BiH,24 zakonima o parniĉnom zakonima o besplatnoj pravnoj pomoći,27 aktima. 23 graĊanskim stvarima BiH ureĊen je besplatnu pravnu pomoć zajamĉeno postupku,25 zakonima o advokaturi,26 te drugim zakonskim i podzakonskim Council Directive 2002/8 of 27 January 2003 to improve access to justice in cross-border disputes by establishing minimum common rules relating to legal aid for such disputes) objavljen u Official Journal of the European Communities, L 26/41 od 31.1.2003. Vidi: Maršić, M., Pravo na besplatnu pravnu pomoć u građanskim postupcima (de lege lata i de lege ferenda) http://hrcak.srce.hr/13279 (preuzeto: 4.4.2015. godine). 24 U BiH, radi njene drţavnopravne sloţenosti, postoji trinaest ustava, i to: Ustav BiH, ustavi entiteta (Federacije BiH i Republike Srpske) i ustavi deset kantona u okviru Federacije BiH. Ustav BiH donesen je kao aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji je parafiran u Daytonu (SAD) 25. novembra 1995. godine, a potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Navedeno prema: Pobrić, N., Ustavno pravo, Mostar, 2000, str. 47. 25 U BiH primjenjuju se sljedeći zakoni o parniĉnom postupku.: Zakon o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sluţbene novine Federacije BiH“, broj. 53/03, 75/05, 19/06 – dalje: ZPPFBiH), Zakon o parniĉnom postupku Republike Srpske („Sluţbene novine Republike Srpske“, broj 58/08, 85/03, 74/05, 63/07, 119/09 – dalje: ZPPRS), Zakon o parniĉnom postupku u Brĉko Distriktu BiH („Sluţbene novine Brĉko Distrikta BiH“, broj 8/09, 52/10 – dalje ZPPBDBiH) i Zakon o parniĉnom postupku red Sudom BiH („Sluţbene novine BIH“, broj 36/04, b4/07, 58/13). 26 Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine („Sluţbene novine Federacije BiH“, br. 40/02, 29/03 i 18/05 – dalje: ZAFBiH); Zakon o advokaturi Republike Srpske („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, br. 30/07 – dalje: ZARS). 27 U BiH u primjeni su sljedeći zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći: Republika Srpska - Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske („Sluţbene novine Republike Srpske“, br. 120/08 ZoBPPRS); Brĉko Distrikt - Zakon o kancelariji za pravnu pomoć Brĉko Distrikta BiH („Sluţbeni glasnik Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine“, br. 19/07 - ZoBPPBDBiH); Kanton Sarajevo Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine Kantona Sarajevo“, broj 1/12); Tuzlanski kanton - Zakon o pruţanju pravne pomoći („Sluţbene novine Tuzlanskog kantona“, broj 10/08); Zapadnohercegovaĉki kanton - Zakon o ţupanijskom Zavodu za pravnu pomoć („Sluţbene novine ŢZH, broj 14/08); Zeniĉko-dobojski kanton - Zakonom o kantonalnim ministarstvima i drugim tijelima kantonalne uprave („Sluţbene novine Zeniĉko-dobojskog kantona“, broj 13/08) uspostavljen je Zavod za pravnu pomoć kao samostalna kantonalna upravna organizacija koja obavlja poslove davanja usluga iskljuĉivo osobama lošeg imovnog stanja. Pravilnik o naĉinu i 206 �3.1. Ustav BiH Prema ĉl. II. Ustava BiH, BiH i njeni entiteti duţni su svim osobama na teritoriji BiH osigurati najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U BiH direktno se primjenjuju prava i slobode predviĊeni u Konvenciji, pa tako i ĉl. 6. st. 3. taĉ. c. Konvencije, koji govori o besplatnoj pravnoj pomoći, a ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. 28 Pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim stvarima, kao jedno od temeljnih prava i sloboda predviĊenih Konvencijom, zavisi od dopustivosti pravne pomoći svim graĊanima bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, ukljuĉujući i slabiji imovinski status, zbog kojeg graĊani ne bi mogli ostvariti pravo na slobodan pristup sudu. Dakle, osiguranje jednakosti svih graĊana pred sudom vrši se i uvoĊenjem sistema besplatne pravne pomoći. 3.2. Zakoni o parničnom postupku Odredbama ĉl. 400. ZPPFBiH propisano je da će sud osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne moţe podmiriti te troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje i svoje porodice.29 Pod „općim imovnim stanjem“ podrazumijeva se strankin izvor prihoda ostvaren iz radnog odnosa ili drugih djelatnosti kojima se bavi, kao i drugi izvori prihoda koje ostvaruje u duţem vremenskom periodu (npr. dopunskim radom), te isti ili sliĉni prihodi ĉlanova njezine porodice s kojima ţivi zajedno.30 uslovima pruţanja pravne pomoći („Sluţbene novine Zeniĉko-dobojskog Kantona“, broj 9/09); Posavski kanton - Zakon o pruţanju pravne pomoći Posavske Ţupanije (Narodne novine Ţupanije Posavske, broj 3/10); Unsko-sanski kanton - Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbeni glasnik Unsko-sanskog kantona“, broj 22/2012), Bosansko-podrinjski kanton - Zakon o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine BPK Goraţde, broj 2/2013), Hercegovaĉkoneretvanski kanton - Zakona o pruţanju besplatne pravne pomoći („Sluţbene novine HNK“, broj 7/13 – dalje ZoBPPHNK). 28 Prema ĉl. II. st. 3. Ustava BiH sve osobe unutar teritorija BiH uţivat će prava i slobode predviĊene u Konvenciji: pravo na ţivot; pravo da ne budu podvrgnute muĉenju niti neĉovjeĉnom ili poniţavajućem tretmanu ili kazni; pravo da ne budu drţane u ropstvu ili potĉinjenosti, te obavljanju prisilnog ili obaveznog rada; pravo na slobodu i sigurnost; pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi s kriviĉnim postupkom; pravo na privatan i porodiĉni ţivot, dom i prepisku; pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; slobodu izraţavanja; slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruţivanja s drugima; pravo na brak i zasnivanje porodice; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na slobodu kretanja i prebivališta. U ĉl. II. st. 6. Ustava BiH propisano je da će BiH i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno upravljaju entiteti ili koji djeluju unutar entiteta primjenjivati i pridrţavati se ljudskih prava i sloboda navedenih u ĉl. II. st. 2. Ustava BiH. 29 S obzirom da su odredbe o oslobaĊanju plaćanja troškova postupka identiĉne u zakonskim rješenjima u ZPPFBiH, ZPPRS i ZPPBDBiH, u ĉlanku ćemo analizirati samo rješenja u ZPPFBiH. 30 Tako: Janković, M; Janković, Ţ; Karamarković, H; Petrović, D., Komentar Zakona o parničnom postupku, Beograd, 1990, str. 213. 207 �OslobaĊanje od plaćanja troškova postupka je osobno pravo i vaţi samo za stranku kojoj je priznato i samo u parnici u kojoj je priznato,31 a odnosi se na oslobaĊanje od plaćanja taksa i oslobaĊanje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviĊaja, prevoĊenja i sudskih oglasa. Sud je ovlašten da oslobodi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka (ZPPFBiH, ĉl. 400. st. 2).32 Prilikom donošenja odluke o oslobaĊanju od plaćanja troškova postupka sud će paţljivo ocijeniti sve okolnosti, a posebno će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka izdrţava, i prihode koje imaju stranka i ĉlanovi njene porodice (ZPPFBiH, ĉl. 401). Stranka je duţna da uz prijedlog podnese dokaz o imovnom stanju, a kad je to potrebno sud moţe po sluţbenoj duţnosti pribaviti potrebne podatke i obavještenja o imovnom stanju stranke koja traţi osloboĊenje, a moţe o tome saslušati i protivnu stranku (ZPPFBiH, ĉl. 402. st. 2. i 3). Prema ĉl. 403. ZPPFBiH predujam za troškove od ĉijeg je plaćanja stranka osloboĊenja isplatit će se iz sredstava suda. Prvostepeni sud, u toku postupka, moţe ukinuti rješenje o oslobaĊanju od plaćanja troškova postupka ako ustanovi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka. U tom sluĉaju, sud treba odluĉiti da li će stranka potpuno ili djelimiĉno snositi i one troškove i takse od kojih je ranije bila osloboĊenja, a prvenstveno se trebaju nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda (ZPPFBiH, ĉl. 404). Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda, odnosno troškovi kojih je stranka osloboĊenja, ĉine dio parniĉnih troškova (ZPPFBiH, ĉl. 405. st. 1). Ako stranka koja je osloboĊenja plaćanja troškova izgubi u parnici, uĉinjeni izdaci u toku postupka konaĉnu padaju na teret suda.33 Ako se parnica okonĉa uspjehom osloboĊene stranke, svi njeni troškovi koji su u toku parnice bili evidentirani na ime taksi, predujma ili stvarnih izdataka i nagrade zastupniku, naplaćuju se od njenog parniĉnog protivnika u korist sredstava suda. U sluĉaju kada protivnik stranke koja je osloboĊena troškova postupka, nije u stanju da parniĉne troškove plati, sud moţe naknadno odrediti da te troškove, u cjelini ili djelimiĉno, plati stranka koja je osloboĊena od plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuĊeno. Na ovaj naĉin se ne dira u pravo ove stranke da za ono što je platila traţi naknadu od protivnika (ZPPFBiH, ĉl. 405. st. 4). Prednje navedene odredbe 31 Ovo pravo nije nasljedno i sukcesori se njime ne mogu koristiti. Vidi: VSH, Gţ-1288/56, objavljena kod: Crnić, I., Parnični postupak u praksi – primjeri, sudska praksa, objašnjenja, Zagreb, 1987, str. 269. 32 Sud moţe osloboditi od plaćanja taksa samo fiziĉku osobu, a ne pravnu osobu, koja npr. obavlja privrednu djelatnost. Vidi: VTSH, Pţ-2959/96 od 3. 12. 1996. godine. Ĉizmić, J., Komentar Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Privredna štampa, Sarajevo, 2009, str. 840. 33 MeĊutim, stranka osloboĊena plaćanja troškova nije osloboĊena od konaĉnog snošenja troškova parniĉnom protivniku. Naime, ishod parnice je pokazao da njoj ne treba pruţiti pravnu zaštitu i zato ona duguje odreĊeni iznos na ime naknade troškova, odmjeren po pravilima procesnog prava i utvrĊen rješenjem o parniĉnim troškovima. Tako: Stanković, G., Građansko procesno pravo, prva sveska, Parnično procesno pravo, Pravni fakultet u Nišu, Niš, 2010, str. 319. 208 �odnose se na pravnu pomoć koja se obavlja na teret javnih sredstava, odnosno budţeta suda, tako da predstavlja oblik besplatne pravne pomoći.34 3.3. Zakoni o advokaturi Odredbom ĉl. 3. ZAFBiH/RS propisano je da advokatska djelatnost, izmeĊu ostalog, obuhvata: davanje pravnih savjeta, sastavljanje razliĉitih podnesaka (tuţbe, predstavke, zahtjevi, molbe, ţalbe i sl), sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i sl), zastupanje stranaka u svim parniĉnim, upravnim i ostalim postupcima pred svim redovnim i drugim sudovima, drugim drţavnim organima, arbitraţama te pravnim osobama, odbrana i zastupanje okrivljenog u kriviĉnom, prekršajnom i drugim postupcima u kojima se odluĉuje o odgovornosti fiziĉkih i pravnih osoba i pruţanje i drugih oblika pravne pomoći fiziĉkim i pravnim osobama kako bi se zaštitili njihova prava i interesi. Navedene oblike pravne pomoći mogu pruţati samo advokati ili advokatski pripravnici, ako drugim zakonom nije drugaĉije odreĊeno (ZAFBiH, ĉl. 8).35 Prema ĉl. 36. ZARS advokata moţe zamijeniti drugi advokat ili advokatski pripravnik iz njegove kancelarije u izvršavanju pojedinaĉnih radnji u poslu pruţanja pravne pomoći, osim ako se zastupana stranka tome izriĉito ne protivi. Iako su u zakonima o besplatnoj pravnoj pomoći advokatske komore prepoznate kao pruţaoci pravne pomoći, ova vrsta djelatnosti nije zaţivjela u većem obimu. Kodeksi advokatske etike advokata u oba entiteta,36 navode da je advokat duţan pruţiti besplatnu pravnu pomoć socijano ugroţenim osobama i da ovu duţnost treba obaviti jednako savjesno i briţljivo, kao i kod pruţanja pravne pomoći drugim strankama. Advokat je, takoĊer, duţan preuzeti zastupanje socijalno ugroţenih osoba kada to odredi nadleţni organ Komore (u Republici Srpskoj na trošak Advokatske komore).37 Prema poglavlju XII. ĉl. 3. Kodeksa advokatske etike advokata u Federaciji BiH, u sluĉaju uspjeha u postupku advokat moţe od takve stranke traţiti nagradu za pruţanje usluga, u mjeri u kojoj to zastupanje neće izgubiti svoje humano i socijalno obiljeţje, ali u svakom sluĉaju advokat smije traţiti onu nagradu koju je zastupana stranka ostvarila po osnovu njegova zastupanja na teret protivne stranke. U literaturi se istiĉe da advokati u praksi uglavnom odbijaju zahtjeve za besplatnom pravnom pomoći, navodeći da su preopterećeni poslom, jer se radi o sporovima male materijalne vrijednosti, iako su u ovim predmetima ĉesto prisutna znaĉajna kršenja ljudskih prava. Advokat moţe uskratiti pruţanje 34 Ĉehajić, LJ., Besplatna pravna pomoć, Izvor prava na besplatnu pravnu pomoć, Pravni savjetnik, Društvo za istraţivanje i unapreĊenje lokalnog i regionalnog razvoja, Sarajevo, br. 1/2012, str. 112. 35 Prema ĉl. 301. ZPPFBiH punomoćnik moţe biti advokat, advokatsko društvo ili zaposlenik sluţbe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravne osobe, zaposlenik te pravne osobe, a za fiziĉke osobe braĉni, odnosno vanbraĉni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini. 36 Kodeks advokatske etike advokata Federacije BiH je usvojen na Skupštini Advokatske komore Federacije BiH 17.9.2005. godine. Kodeks etike advokata Advokatske komore Republike Srpske („Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 68/05). 37 Poglavlje XII. ĉl. 1-2. Kodeksa advokatske etike advokata Federacije BiH i poglavlje II. ĉl. 2. st. 8. Kodeksa etike advokata Advokatske komore Republike Srpske. 209 �pravne pomoći kada vjeruje da takvu pomoć ne moţe sa uspjehom pruţiti u odgovarajućem postupku, ako zahtjevi stranaka nisu realni, ako stranka neopravdano odbija ispuniti svoje materijalne obaveze prema prethodnom advokatu, ako je advokat bolestan ili iz drugih opravdanih razloga.38 3.4. Zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći U BiH ne postoji harmonizirani sistem besplatne pravne pomoći. Usprkos vešegodišnjim preporukama proizašlim iz analiza, izvještaja i strategija39 pisanih s ciljem jaĉanja pravne drţave i borbe protiv siromaštva, u BiH još uvijek nije usvojen okvirni Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, kao osnovni garant za jednak pristup sudu i pravdi svim njenim graĊanima, ĉiji je Nacrt predloţen u maju 2010 godine (dalje: Nacrt ZoBPP).40 MeĊutim, poštujući Ustav i meĊunarodne pravne standarde, te vodeći raĉuna o ugroţenim i socijalno iskljuĉenim graĊanima, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine usvojeni su posebni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći: u Brĉko Distriktu – ZoBPPBDBiH, kojim je osnovana kancelarija za pravnu pomoć, u Republici Srpskoj – ZoBPPRS od 1. jula 2009. godine, kojim je formiran centar za besplatnu pravnu pomoć, dok na nivou Federaciji BiH nema jedinstvenog zakona koji regulira besplatnu pravnu pomoć, ali su u pojedinim kantonima doneseni posebni zakoni koji reguliraju pravnu pomoć (Tuzlanski, Zapadnohercegovaĉki, Zeniĉko-dobojski, Posavski, Unsko-sanski, Bosanskopodrinjski, Hercegovaĉko-neretvanski i Kanton Sarajevo), a formirane su i institucije za pruţanje besplatne pravne pomoći (zavodi ili kancelarije). MeĊutim, iako su zakoni doneseni radi istog cilja, a to je da se graĊanima slabijeg imovnog stanja omogući struĉna pravna pomoć za ostvarivanje odreĊenog prava, odnosno osigura ravnopravan pristup sudu i drugim tijelima drţavne vlasti, navedena zakonska rješenja nisu identiĉna. Neujednaĉenost prakse i zakonskih rješenja, koji uvijek vode neravnopravnosti graĊana, uglavnom se odnose na definiranje pojma „slabo imovno stanje“, na naĉin na koji se podnosi zahtjev za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, te na kriterije po kojima se ona odobrava.41 Osim toga, nepotpunost i razliĉitost pravnih propisa predstavlja potencijalni izvor diskriminacije graĊana koji ţive u razliĉitim jurisdikcijama u BiH. Vidimo da se BiH odluĉila za svojevrsno decentralizirano i partikularno pravno ureĊenje instituta pruţanja besplatne 38 Demir, E., op. cit., str. 51. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je usvojilo Strategiju za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini ĉiji je osnovni cilj izgradnja djelotvornijeg i koordiniranog sistema pravde u BiH, odgovornog prema svim graĊanima BiH i potpuno usklaĊivanje s europskim standardima. Više o tome: Ćulanić, N; Kotlo, R; Stipanović, I., Pristup pravdi –Besplatna pravna pomoć u HNK: uloga i (moguća) suradnja pravosuđa, organa uprave, institucija ombudsmena i nevladinog sektora, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, besplatna pravna pomoć, poseban osvrt na Hercegovaĉko – neretvanski kanton, Centar za ljudska prava, Mostar, 2011., str. 55. – 65. 40 http://www.pravobih.com/index.php?option=com_content&view=article&id=354&catid=1&Ite mid=53 (preuzeto 6.4.2015. godine) 41 Detaljnije: Bejtović, A., Besplatna pravna pomoć u Bosni i Hercegovini, Pravna misao, Sarajevo, br. 9-10/2010, str. 67. 39 210 �pravne pomoći, što nije najoptimalniji naĉin i oblik pruţanja pravne zaštite.42 Slijedom navedenog, usvajanje okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na drţavnom nivou, dovelo bi do usklaĊivanja navedenih kriterija, odnosno ostvarenja ustavnog naĉela jednakosti pred sudom, te naĉela zakonitosti koje zahtijeva da se na sve graĊane, na cijelom teritoriju BiH, zakoni primijenjuju na identiĉan naĉin. Prema ĉl. 25. Nacrta ZoBPP, pravnu pomoć u BiH mogu pruţati: advokatske komore u BiH,43 institucionalni organi koji mogu biti u obliku kancelarija, zavoda, odbora ili centara za pravnu pomoć koje formiraju nadleţni organi za pruţanje pravne pomoći i nevladine organizacije.44 Pravo zastupanja korisnika besplatne pravne pomoći u upravnom, prekršajnom, parniĉnom, vanparniĉnom i izvršnom postupku imaju: advokati – ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini,45 zaposlenici institucionalnih organa i nevladinih organizacija pod uvjetom da su diplomirani pravnici koji imaju poloţen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na pravnim poslovima nakon poloţenog pravosudnog ispita, što je cjelishodno zakonsko rješenje, imajući u vidu da zastupanje po kvalificiranom punomoćniku doprinosi kakvoći pravne usluge, ubrzava rad sudova, te smanjuje troškove postupka (Nacrt ZoBPP, ĉl. 26).46 42 Ćizmić, J., Pružanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini s osvrtom na iskustva Republike Hrvatske, Pristup pravdi u Bosni i Hercegovini, Besplatna pravna pomoć, Poseban osvrt na Hercegovaĉko-neretvanski kanton, Centar za ljudska prava u Mostaru, Mostar, 2011, str. 27. 43 U austrijskom pravu pruţanje usluga besplatne pravne pomoći pripada advokatima koje imenuje Advokatska komora, dok su Engleska i Wales razvile ĉitav niz općih i specijaliziranih jedinica za pruţanje pravne pomoći, a u cilju potpunog iskorištavanja kapaciteta oformile su Pravni servis koji objedinjuje, koordinira i usklaĊuje rad svih savjetodavnih ureda za graĊane, pravnih centara i lokalnih vijeća uspostavljenih za tu svrhu. Dealjnije: Bejtović, A., op. cit., str. 60. 44 U Bosni i Hercegovini postoji mreţa centara za besplatnu pravnu pomoć tj. Udruga Vaša prava koju financira UNHCR. Centri djeluju u slijedećim gradovima: Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Doboj, Goraţde, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Srebrenica, Travnik, Trebinje, Tuzla, Zvornik. Ministarstvo sigurnosti BiH i udruţenje Vaša prava su 2004. godine potpisali Protokol o pruţanju besplatne pravne pomoći. Ovim dokumentom, kojim je definirana dalja saradnja Udruţenja i Ministarstva, regulirano je da Vaša prava pruţaju besplatnu pravnu pomoć. Udruţenje Vaša prava će, na osnovu potpisanog Protokola o pruţanju besplatne pravne pomoći, svim korisnicima usluga pruţati besplatnu pravnu pomoć, nezavisno od utjecaja ma kojeg drţavnog organa vlasti, dok ima financijskih sredstava za implementaciju Protokola 45 Prema ĉl. 26. st. 2. Nacrta ZoBPP, pravo zastupanja u kriviĉnom postupku, u dijelu kojim se pravo na odbranu obezbjeĊuje postavljanjem branioca, zbog slabog imovnog stanja osumnjiĉenog ili optuţenog, imaju advokati – ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini. 46 Prema ĉl. 24. ZoBPPHNK besplatnu pravnu pomoć mogu pruţati advokati koji su ĉlanovi advokatskih komora u Bosni i Hercegovini, udruţenja i fondacije registrovane za pruţanje besplatne pravne pomoći i drugi subjekti u skladu sa drugim zakonima. Prema ĉl. 25. ZoBPPHNK, pravo zastupanja korisnika besplatne pravne pomoći imaju: sluţbenici nadleţnog organa, pod uslovima propisanim Zakonom, sluţbenici udruţenja i fondacija registrovanih za pruţanje besplatne pravne pomoći i drugih subjekata u skladu s uvjetima propisanim procesnim zakonima koji se odnosi na punomoćnike stranke, te odvjetnici – ĉlanovi odvjetniĉkih komora u Bosni i Hercegovini. Pravni zastupnik nadleţnog organa ovlašten je samostalno pruţati besplatnu pravnu pomoć. Pored općih i posebnih uslova propisanih za drţavne sluţbenike, pravni zastupnik mora 211 �Kriteriji koje fiziĉko lice treba ispuniti da bi steklo status korisnika besplatne pravne pomoći su: finansijski kriterij, kriterij oĉigledne osnovanosti i kriterij obaveznosti po zakonima i meĊunarodnim konvencijama (Nacrt ZoBPP, ĉl. 10).47 Pravo na besplatnu pravnu pomoć po finansijskom kriteriju ostvaruju sljedeća lica: primaoci socijalne pomoći; nezaposleni, bez drugih redovnih primanja ili prihoda; osobe lošeg imovnog stanja; djeca bez roditeljskog staranja;48 osobe kojima je u drugom predmetu utvrĊeno pravo na dodjelu pravne pomoći; osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost i duševno oboljele osobe smještene u zdravstvenu ustanovu; te korisnici prava na starosnu i invalidsku penziju.49 Prema kriteriju oĉigledne neosnovanosti pravna pomoć neće se odobriti podnositelju zahtjeva: ako se iz dokaza i ĉinjenica na kojima se temelji zahtjev moţe zakljuĉiti da je takav zahtjev neosnovan, ako se radi o neopravdanom voĊenju postupka i ako se radi o zloupotrebi prava na pravnu pomoć. Pravna pomoć pruţa se i licima koji na nju imaju pravo po zakonima les specialis ili po meĊunarodnim konvencijama koje obavezuju BiH, a kojima se ispunjavati i posebne uvjete propisane Zakonom – poloţen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva nakon poloţenog pravosudnog ispita. 47 Prema izvještaju o aktivnostima Helsinškog komiteta za ljudska prava, najveći broj novozaprimljenih zahtjeva za pravnu pomoć odnosi se na predmete pokrenute zbog kršenje prava iz radnih odnosa (otkazi ugovora o radu, neisplaćivanje zaraĊenih plaća, uplata doprinosa, neisplata otpremnina i sl). Tu su još siromašni, dugotrajno nezaposleni graĊani koji nakon što dobiju odbijenicu aplikacije za posao, ţele da preispitaju pravilnost provedenog postupka u kojem posao uvijek dobije neko drugi, te samohrane majke, penzioneri, lica sa posebnim potrebama, invalidi, ţrtve nasilja u porodici itd. Tako: Bejtović, A., op. cit., str. 70. 48 U Bosni i Hercegovini postoji preko 3000 djece bez roditeljskog staranja. 49 Odredbom ĉl. 11. st. 2. Nacrta ZoBPP odreĊeno je da Federacija BiH, kantoni u Federaciji BiH, Republika Srpska i Brĉko Distrikt BiH, svojim zakonima ureĊuju šta se smatra minimumom socijalnog statusa kandidata za pravnu pomoć, s tim da taj minimum ne moţe biti veći od najniţe prosjeĉne neto plaće ostvarene na nivou BiH u prethodnoj fiskalnoj godini. Osnov za utvrĊivanje prava kandidata za pravnu pomoć zbog lošeg imovnog stanja kandidata su svi prihodi i primanja koja se ne smatraju prihodom, primanja na koja podnosilac zahtjeva i ĉlanovi njegovog porodiĉnog domaćinstva ne plaćaju porez i imovina koja je u vlasništvu podnosioca zahtjeva i ĉlanova njegovog porodiĉnog domaćinstva, ako ovim zakonskim odredbama nije drugaĉije odreĊeno (Nacrt ZoBPP, ĉl. 12). Prema ĉl. 13. Nacrta ZoBPP primanja koja se smatraju prihodom su: primanja po osnovu plate, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava i prometa imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka propisanih zakonima o porezu na dohodak i dohodak koje podnositelj zahtjeva i ĉlanovi njegovog porodiĉnog domaćinstva primaju u periodu od šest mjesecfi prije mjeseca u kojem je zahtjev podnesen, kao i vanredni prihodi i imovina (nasljedstvo, pokloni, otpremnina, nagrade i drugi prihodi koje je primio podnositelj zahtjeva ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva makar jednom u periodu od šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva). Prilikom utvrĊivanja osnova za ostvarivanje prava na pravnu pomoć od ukupnog obraĉunskog prihoda oduzimaju se izdaci i obaveze (mjeseĉna zakupnina za stan u kojem ţivi podnosilac zahtjeva sa ĉlanovima svog porodiĉnog domaćinstva i ostali nuţni troškovi za stanovanje, kreditne rate odobrene za rješavanje stambenog pitanja, izdaci za poljoprivredno dobro od kojeg se izdrţava podnosilac zahtjeva sa ĉlanovima svog porodiĉnog domaćinstva, te nuţni troškovi ţivota podnosioca zahtjeva i njegovog porodiĉnog domaćinstva – hrana, ogrijev, školovanje, komunalne usluge, zdravstvene usluge i dr). Ako se utvrdi da obaveze podnosioca zahtjeva premašuju ukupne prihode ili prihodi neznatno premašuju obaveze, smatra se da je osoba lošeg imovnog stanja i da njenom zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć treba udovoljiti (v. ĉl. 14. i 15. st. 2. Nacrta ZoBPP). 212 �obezbjeĊuje efikasna pravna zaštita najranjivijim socijalno ugroţenim grupama stanovništva. Pod pruţanjem besplatne pravne pomoći u graĊanskim stvarima podrazumijeva se: davanje opštih informacija u vezi s pravima i obavezama korisnika usluga, davanje pravnih savjeta, pomoć u popunjavanju obrazaca (zahtjevi, molbe, ţalbe, predstavke, tuţbe, itd.), pravno zastupanje korisnika usluga u svim upravnim, parniĉnim i drugim postupcima pred svim drţavnim organima, redovnim i drugim sudovima, saĉinjavanje apelacija, pravo u postupcima mirnog rješavanja spora (Nacrt ZoBPP, ĉl. 5).50 Za razliku od našeg prava, praksa u pojedinim zemljama Evrope51 i regiona,52 i postojeći trendovi ukazuju na podjelu besplatne pravne pomoći na primarnu i sekundarnu, na naĉin da su detaljno odreĊeni oblici primarne i sekundarne pravne zaštite, pretpostavke za njihovo ostvarenje, kao i pruţaoci pravne zaštite. Primarna pravna pomoć, u pravilu, obuhvata davanja opštih pravnih informacija, pravnih savjeta, sastavljanja isprave i podneska, kao i pravnu pomoć u vansudskom mirnom rješavanju sporova. Dakle, postupak primarne pravne pomoći ima za cilj da se 50 Kantonalni zavodi za besplatnu pravnu pomoć kao samostalne upravne organizacije pruţaju sljedeće usluge iskljuĉivo osobama slabog imovnog stanja:davanje pravnih savjeta, pruţanje pomoći kod ispunjavanja obrazaca, sastavljanje podnesaka (tuţbe, molbe, zahtjevi, predstavke, prigovori, ţalbe i sl), zastupanje stranaka pred općinskim i kantonalnim sudovima, tuţilaštvima, kao i drugim institucijama sa podruĉja njihovih kantona, a samo izuzetno i pred institucijama u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Vidi: A. Bejtović: op. cit., str. 67. 51 U pravnom sistemu Holandije predviĊen je mješoviti sistem besplatne pravne pomoći (primarna i sekundarna pravna pomoć). Primarnu pravnu pomoć pruţaju tzv. šalteri za pravnu pomoć, dok sekundarnu pravnu pomoć u komplikovanijim predmetima pruţaju advokati. Da bi mogao pruţiti pravnu pomoć klijentu, registrovani advokat, u ime svog klijenta, mora podnijeti aplikaciju Odboru za pravnu pomoć, radi dobijanja certifikata kojom se klijentu odobrava pravna pomoć. Tako: Slijepĉević, T., op. cit., str. 26. U Belgiji, takoĊer, pravna pomoć je podijeljena na primarnu i sekundarnu, a moţe biti potpuno ili djelimiĉno besplatna i uţivaju je svi graĊani koji mogu dokazati slab imovinski status. Primarna pomoć podrazumijeva informisanje, upućivanje i davanje pravnih savjeta fiziĉkim i pravnim licima, a sekundarna pravna pomoć ukljuĉuje detaljno analiziranje predmeta i pravno zastupanje pred sudovima i drugim institucijama. www.ptla.org/international (preuzeto 6.4.2015. godine). Prema ĉl. 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Litve, koji je Sabor donio 28.3.2000 godine, besplatna pravna pomoć se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna pravna pomoć obuhvata pravne informacije, pravne savjete, pomoć pri sastavljanju dokumenata, te mjere za postizanje poravnanja (nagodbe), dok sekundarna pravna pomoć ukljuĉuje još i sastavljanje podnesaka, odbranu i zastupanje pred sudovima i upravnim tijelima, ukljuĉujući i postupke izvršenja, te pokriće sudskih taksi. Vidi: Maršić, M. op. cit., str. 139. 52 Prema ĉl. 6. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći Hrvatske („Narodne novine“, broj 143/13dalje ZoBPPH) primarnu pravnu pomoć, koja se sastoji u davanju općih pravnih informacija, pravnih savjeta i sastavljanja podnesaka, pruţaju uredi, ovlaštene udruge i pravne klinike. Sekundarnu pravnu pomoć (pravni savjet, sastavljanje podnesaka u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, zastupanje u sudskim postupcima i pravnu pomoć u mirnom rješenju spora) pruţaju advokati (v. ĉl. 6. i 12. st. 1. ZoBPPH). Prema ĉl. 6. Nacrta o besplatnoj pravnoj pomoći Srbije, besplatna pravna pomoć se pruţa kao primarna i sekundarna pravna pomoć. Primarna pravna pomoć obuhvata davanje opštih pravnih informacija, poĉetnog pravnog savjeta i pravng savjeta, kao i sastavljanje isprave i podnesaka, dok sekundarna pravna pomoć obuhvata zastupanje,odbranu i provoĊenje postupka medijacije. 213 �utvrdi koja vrsta pravne pomoći je najprikladnija, postoje li mogućnost uspjeha u konkretnom sluĉaju, vrijeme koje je potrebno za njegovo rješavanje, troškovi naknadnih procedura i eventualno troškovi koje bi sam klijent trebao da snosi (ograniĉeno oslobaĊanje od plaćanja troškova postupka). Na osnovu ovih informacija klijent bi trebao odluĉiti da li da nastavi sa postupkom zaštite svojih prava. Ukoliko se utvrdi da su problemi i zahtjevi klijenata komplikovaniji i zahtjevaju više vremena, te da sluţbe za primarnu pravnu pomoć na njih ne mogu adekvatno odgovoriti, klijeniti bi bili upućeni na sekundarnu pravnu pomoć, koja obuhvaća zastupanje pred sudovima, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima i sprovoĊenje postupka medijacije. Sekundarnu pravnu pomoć mogu pruţati advokati, medijatori i eventualno pravnici sa poloţenim pravosudnim ispitom i najmanje dvije godine radnog iskustva nakon poloţenog ispita.53 UvoĊenjem mješovitnog sistema besplatne pravne pomoći, odnosno podjele na primarnu i sekundarnu pravnu pomoć reducirali bi se troškovi koji iziskuje pruţanje sekundarne pravne pomoći, jer bi se rješavanje jednostavnijih zahtjeva i pruţanje osnovnih informacija klijentima moglo obaviti u primarnoj pravnoj pomoći, koja ima svojevrsnu selektivnu ulogu i na taj naĉin rasterećuje sudove i druge drţavne organe.54 Kriteriji imovinskog cenzusa koje treba ispuniti za odobravanje primarne pravne pomoći trebaju biti blaţi od uvjeta za odobravanje sekundarne pravne pomoći. Pravna pomoć trebala bi se odobriti u svim sluĉajevima kada korisnici traţe samo pravni savjet, bez provoĊenja sloţene procedure, utvrĊivanja imovinskog stanja korisnika i prirode pravnih problema.55 Pruţanjem pravnih savjeta graĊanima prije poĉetka postupka trebao bi se smanjiti broj sluĉajeva koji se pokreću zbog neukosti graĊana o njihovim pravima, obavezama i mogućnostima uspjeha u odreĊenoj stvari. Postupak za ostvarivanje besplatne pravne pomoći potrebno je znaĉajno pojednostaviti kako bi pravna pomoć bila dostupna većem broju korisnika slabog imovnog stanja.56 4. Zaključna razmatranja U Bosni i Hercegovini sistem pruţanja besplatne pravne pomoći nije harmoniziran, usklaĊen i funkcionalan. U cilju uvoĊenja kvalitetnog i sveobuhvatnog sistema besplatne pravne pomoći, koji će na najbolji naĉin odgovoriti na potrebe i zahtjeve ciljne populacije u BiH, potrebno je osigurati sljedeće: 53 Slijepĉević, T., Komparativna analiza sistema besplatne pravne pomoći: opcije za Bosnu i Hercegovinu, Reforma sektora pravde u Bosni i Hercegovini, Preporuke civilnog društva, Informatizacija pravosuĊa, Besplatna pravna pomoć, Alternativno rješavanje sporova, EU integracije, Asocijacija za demokratske inicijative Sarajevo, Sarajevo, 2011, str. 34. 54 Prema podacima Eurostata, stopa rizika od siromaštva za zemlje EU-27 u 2011 godini iznosi 16,9%. Najniţa stopa siromaštva zabiljeţena je u Ĉeškoj - 9,8% i Nizozemskoj - 11%, dok su najveće stope siromaštva, preko 20%, zabiljeţene u Grĉkoj, Bugarskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Tako: Eurostat, 2013-02-26 55 Prema ĉl. 5. st. 2. ZoBPPHNK prava na opće informacije o pravima i obavezama i pomoć u popunjavanju obrazaca za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć imaju sva lica bez obzira na ispunjavanje uslova propisanih ovim Zakonom. 56 Boţić Krstanović, LJ. et.al, op. cit, str. 26. 214 �1. donošenje Okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u skladu s kojim će Federacija BiH, kantoni Federacije BiH, Republika Srpska i Brĉko Distrikt BiH donijeti, odnosno uskladiti vaţeća zakonska rješenja; 2. sistem besplatne pravne pomoći podijeliti na primarnu i sekundarnu pravnu zaštitu; 3. povećati efikasnost pravosuĊa kroz pravno savjetovanje i struĉno i zakonito zastupanje siromašnih graĊana, te razmatranje vansudskih metoda rješevanja graĊanskih sporova; 4. jednak pristup pravdi za sve graĊane u skladu sa domaćim i meĊunarodnim pravnim standardima (potrebno je slijediti i koristiti praksu zemalja EU, koje imaju najrazvijeniju kulturu poticanja pravne pomoći).57 5. minimum prostornih kapaciteta; 6. finansijske resursa za organe koje pruţaju usluge besplatne pravne pomoći, uzimajući u obzir broj potrebnih pruţaoca besplatne pravne pomoći u odnosu na broj stanovnika; 7. kontrolu i unapreĊivanje kvaliteta pruţanja besplatne pravne pomoći;58 8. podsticanje koordinacije u radu pruţalaca usluga; 9. kontinuirano djelovanje u polju jaĉanja svjesti graĊana o njihovim pravima i mogućnostima koje propisuju zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći (putem medija koji su dostupni većini potencijalnih korisnika nacionalne i lokalne televizije, radio stanice s nacionalnim i lokalnim 57 U Evropskoj uniji svaka osoba moţe aplicirati za pravnu pomoć ukoliko se nalazi u sporu sa drugom osobom, bilo u svojoj zemlji ili inostranstvu, a nije u mogućnosti da sebi priušti pravni savjet ili zastupanje na sudu. Kriteriji za dodjeljivanje pravne pomoći razlikuju se od zemlje do zemlje, a najzanimljiviji je primjer Letonije, koja nastoji da obezbjedi pravnu pomoć što većem broju ljudi. Zakon o drţavno-garantovanoj pomoći koji je na snazi od 2005. godine propisuje da svaka osoba ima pravo na pravnu pomoć u postupku pred sudom, bez obzira na materijalna primanja, drţavljanstvo, mjesto boravka, vjeroispovjest, rasu, pol i drugo. To bi u praksi znaĉilo da pravnu pomoć u Letoniji mogu koristiti sve osobe koje legalno borave u toj zemlji, bez obzira odakle dolaze. Jedini uvjet za odobravanje pravne pomoći jeste da je ona stvarno potrebna. Ovako široko postavljen krug korisnika pravne pomoći, prije svega, zavisi od finansijskih sredstava kojima jedna drţava raspolaţe, tako da navedena praksa u Letoniji ne bi bila primjenjiva u mnogim drugim zemljama, pa ni u BiH. Ipak, pretpostavka je da će ovakvom sistemu pravne pomoći vremenom teţiti sve više zemalja. Vidjeti: Slijepĉević, T., op. cit., str. 25. O preporukama za unaprijeĊenje sistema besplatne pravne pomoći vidjeti: Boţić Krstanović, LJ. et al, op. cit., str. 46-49. 58 Vlada Bosne i Hercegovine se ĉesto susreće sa problemom kako da ravnomjerno rasporedi budţetska sredstva na sve programe, usluge i aktivnosti koje je u obavezi da ispuni. U tom smislu, potrebno je da pronaĊe alternativne naĉine finansiranja i povećanja budţetskih sredstava. Kao potencijalni kandidat za ĉlanstvo u EU, Bosna i Hercegovina ima na raspolaganju dvije komponente IPA finansiranja. Prva komponenta pod nazivom „Podrška u tranziciji i institucionalna izgradnja“ namijenjena je unaprijeĊenju drţavnih institucija u procesu ispunjenja zahtjeva koje postavlja EU. Naime, novĉana sredstva koja su dostupna na ovaj naĉin mogu se koristiti kao alternativni izvor finansiranja sistema besplatne pravne pomoći. Osim toga, udruţivanje drţavnih sredstava i sredstava koje nevladine organizacije primaju putem donacija u svrhu pruţanja pravne pomoći omogućilo bi da se ukupna novĉana sredstva za besplatnu pravnu pomoć povećaju i da se pravni savjeti i usluge na adekvatan naĉin pruţe što većem broju osoba. Slijepĉević, T., op. cit., str. 33. 215 �koncesijama, štampa, postavljanje informacija na web stranicama ministarstava, nevladinih organizacija, advokatskih komora i ostalih drţavnih institucija koje su od znaĉaja za pruţanje besplatne pravne pomoći i sl); 10. uspostaviti bazu podataka u cilju kontinuirane analize potreba, stanja i trendova u oblasti besplatne pravne pomoći i time stvoriti uvjete za efikasnije kreiranje politika djelovanja u ovoj oblasti.59 11. informatiĉki povezati urede za odobravanje pravne pomoći s drţavnim organima radi lakše i brţe provjere propisanih uvjeta za odobravanje pravne pomoći. Kvalitetan i transparentan sistem besplatne pravne pomoći, bez odugovlaĉenja i sa što manje roškova, trebao bi doprinijeti povjerenju graĊana u pravnu drţavu i vladavinu zakona, odnosno efikasnije pravosuĊe uopšte. 59 Potrebno je propisati uvoĊenje centralne evidencije ili registra o besplatnoj pravnoj pomoći koji će sadrţavati podatke o broju datih pravnih savjeta, primljenih zahtjeva, odobrenih zahtjeva, rješenih i neriješenih predmeta po vrstama postupka, o utrošku sredstava, broju pruţala pravne pomoći i sl. Tako: Slijepĉević, T., op. cit., str. 32. 216 �Assistant professor Alena Huseinbegovic Faculty of law of Dzemal Bijedic University of Mostar FREE LEGAL AID IN CIVIL MATTERS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA LEGAL SYSTEM Summary: Free legal aid represents by legal provisions stipulated way natural persons can exercise their right to equal access to justice before the courts and other authorities, where their costs in total or in part are borne by the authority in charge of provision of free legal aid. The possibility to protect the jeopardized and violated rights in democratic societies is one of the main conditions to exercise principle of the rule of law and right to fair trail, guaranteed by many international instruments on human rights. The author in her paper by using the comparative method analyses the institute of free legal aid and emphasizes certain de lege ferenda suggestions. Key words: free legal aid, fair trial, international sources 217 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2997 Title A name given to the resource BESPLATNA PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE Author Author HUSEINBEGOVIĆ, Alena Abstract A summary of the resource. Besplatna pravna pomoć je zakonskim odredbama uređen način ostvarivanja prava fizičkog lica na jednak pristup pravdi pred sudom i drugim organima, čije troškove u cijelosti ili djelimično snosi organ za pružanje besplatne pravne pomoći. U demokratskim društvima mogućnost efikasne zaštite ugroženih i povrijeđenih prava osoba jedan je od osnovnih uslova za ostvarivanje principa vladavine prava i prava na pravično suđenje, koje je garantovano mnogim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima. Autorica u radu, primjenom komparativne metode, obrađuje institut besplatne pravne pomoći, te ističe odgovarajuće prijedloge de lege ferenda. Ključne riječi: besplatna pravna pomoć, pravično suđenje, međunarodni izvori Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e4f8523fdb83d45ca1d1fea6948b24ab.docx 58b81e2afb35ae5c5784adabc79978a5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/725f71f44ffbdc7d4a2c56db9f67d068.pdf 65c2dbcebdf3987055cdea5c11c67ec4 PDF Text Text Prethodno saopćenje Prof. dr. Nenad Hlača Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci Republika Hrvatska SMIJE LI SIROMAŠTVO BITI PRETPOSTAVKA ZA ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA Miroslav Krleža: »Bijeda je krasta žućkasta kao šafranov prašnik.« U radu se propituju trendovi u suvremenim društvima koji utječu i na pravne sustave u kojima se imati nameće kao dominanta koja potire ono praiskonsko biti. Evidentno je da ideologija neoliberalizma širi utjecaj na društvene i humanističke znanosti. Ukida se povijesna geneza obitelji, a pojedinac se podvrgava trţišnim zakonima i u sferi privatnog ţivota. Društvo tako postaje uronjeno u gospodarstvo, umjesto da je gospodarstvo uronjeno u društvo. Trţišna demokracija nudi se kao zamjena za socijalnu demokraciju, a budući da trţište nije podreĎeno etičkim normama ono osiromašuje društvene odnose koji se temelje na uzajamnosti i solidarnosti. Temelj obiteljskih odnosa je ljubav. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloţenjima sudskih odluka kojima se roditelje kaţnjava oduzimanjem roditeljskog prava. Ključne riječi: siromaštvo djece, obiteljsko pravo, socijalna drţava. Mary Ann Glendon zaključuje da su suvremena društva krenula u socijalni eksperiment olako prihvaćajući novine u kontekstu spolnosti i reproduktivne funkcije obitelji. Tako sve veći broj djece ţivi u nepotpunim obiteljima bez očeva, često u siromaštvu.1 „Obitelji u kojima su ţene glave obitelji zbog razvoda braka, napuštanja zajednice ili roĎenjem izvanbračne djece danas su nedvojbeno ogroman rezervoar siromaštva u globalnim razmjerima.“ 2 Pravo svih prava su ekonomska i socijalna prava, ali dijete samo za sebe nije i ne moţe biti titular tih prava. Socijalni programi moraju biti usmjereni na obitelj kako bi djeca kad god je to moguće ostala u obitelji i izbjegao stres napuštanja obitelji.3 Nameće se potreba bijega od globalnih, generalizirajućih prosudbi jer biti samohrana majka primjerice u Danskoj ili Holandiji znači čak biti u privilegiranom društvenom poloţaju. U svakom slučaju ţivotni standard majki 1 Glendon Mary Ann, Foreword, u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.xiii-xv. 2 Glendon, loc.cit. 3 Van Bueren Geraldine, Combating Child Poverty – Human Rights Approaches, Human Rights Quarterly,21, 1999,3, str.686. 125 �koje same podiţu djecu i još k tome nisu na trţištu rada zasigurno je niţi od onih ţena koje privreĎuju. Srodnički sustav u kojem ţivi čovjek postmoderne odraz je novog modela ţivota kojeg označava erozija tradicionalnih vrijednosti i morala. Ključni termin postmoderne postaje tako destrukcija, odnosno dekonstrukcija. Utvrditi danas tko su sudionici obiteljskog ţivota znači istraţivati socijalno ekonomske veze. Dekonstruirana obitelj više se ne temelji na biološkim poveznicama srodstva. Čini se da je brak ipak još uvijek uobičajen, iako ne i isključivo nuţna osnova za ostvarivanje prava iz obiteljskog ţivota. Netipične obitelji u zakonodavstvu i sudskoj praksi počinju dobivati legitimitet. Novi sustav vrijednosti polazi od obiteljskog suţivota koji se ne mora nuţno graditi na pretpostavci krvnog srodstva. Postmodernu u ţivotu čovjeka obiljeţava kriza humanističkih znanosti koje udubljene u parcijanosti nemaju više ikakvu vrijednost podupirući zapravo opasni relativizam i posvemašnju krizu vrednota. Čovjek početkom 21. stoljeća ţiveći kao raspojasani individualist ostvaruje ţivot slobode bez odgovornosti. To izobilje raznovrsnih, često proturječnih informacija, kao da paralizira sposobnosti čovjeka da ih shvati i razumno prilagodi svojim potrebama. Moral i religija kao povijesno vaţni korektivi koji su odrţavali značaj i vaţnost obitelji i srodstva počinju gubiti utjecaj. Postavlja se pitanje što će biti s etikom za postmoderno doba. Činjenica je da su danas razorene tradicionalne vrijednosti. PotvrĎuje se da svaki napredak čovječanstva ima i svoju cijenu. Ţivot čovjeka postmoderne obiljeţava rastakanje obitelji. Pravni su poretci omogućili brzo i lako razaranje braka i omogućili jednostavno zasnivanje uzastopnih obitelji. Ali i danas kao i jučer sav ţivot ovisi o solidarnosti, jer nitko si ţivot ne daje sam, mi ga dobivamo i dajemo dalje na dar od drugoga i drugih. Čovjek je kao društveno biće da bi opstao uvijek solidarno prihvaćen i uveden u društvo ljudi. Na početku i na kraju ţivota upravo su srodnički sustavi bili okosnica i potpora toj solidarnosti. Svi ovisimo o onima koji nas prihvaćaju, koji nas podnose i stoje iza odluke da ipak ţive s nama i s našom nesavršenošću. Suvremeni pravni poretci iz domene obiteljskog prava kao da potiču tu autonomnost odluke zapostavljajući povijesno vaţan element odricanja i ţrtve za drugoga što je dokazano povijesno i komparativno bitna poveznica srodničkih odnosa. Pitanje koja je temeljna, neideološka, humana poveznica partnerskih i roditeljskih veza. Jedna sasvim nepravna kategorija koja apsolutno ne podlijeţe nikakvoj definiciji. Ljubav je: „ …….? “ Kao visoki ideal koji teško da će biti postignut i dalje stoji jednakost sve djece kao pretpostavka za društvo jednakih šansi. Vaţna su razmišljanja prema kojima fokus zanimanja pravne drţave treba pomaknuti na zaštitne mehanizme socijalne drţave.4 U kontekstu novih, gotovo već i prevladavajućih trendova pluralizma formi zajednica u kojima se raĎaju i odgajaju djeca status roditelja (brak, nakon 4 Voegeli Wolfgang, Basic Values and Family law in the Recent Judgments of the Federal Constitutional Court of Germany, u: Family Law and Family Values, ed. Maclean Mavis, Hart publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2005, str.42. 126 �razvoda braka, izvanbračni status, izvanbračna zajednica…) prestaje za drţavu biti vaţan i pravni poredak se usmjerava gotovo isključivo na dobrobit djece. Norma se svodi na načelo koje se kreativno tumači od slučaja do slučaja, a oni koji je primjenjuju kao mantru stalno i neprestano moraju ponavljati: '… in the best interest of the child!' Tako doista dolazimo do teorijskog modela ograničenog, unaprijed teško predvidljivog, domašaja norme.5 Povijest i sadašnjost pravnih poredaka koji zadiru i u obiteljske odnose odnos je proţimanja u mijenama društvenih i pravnih institucija. Povijesni značaj obitelji, srodstva, nasljeĎivanja, mirazni reţim sve su to iskustvom dokazani obrambeni društveni mehanizmi za preţivljavanje i protiv siromaštva. Obiteljsko i nasljedno pravo sve do druge polovine dvadesetog stoljeća obuzdavali su na neki način nepromišljeni individualizam nametanjem strogih moralnih, običajnih pa slijedom toga i pravnih ograničenja. Liberalizacijom razvoda braka, izjednačavanjem statusa izvanbračne djece i prodorom izvanbračnih zajednica s pravnim učincima uslijedio je nepovratan raspad tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, ali i obiteljskopravnih instituta. Rezultati istraţivanja i stajališta uglednih stručnjaka glede pojave siromaštva u novim oblicima nepotpunih obitelji otvaraju potrebu preispitivanja obiteljskopravnog instituta uzdrţavanja. Nedvojbeno je da iznosi koji se daju na ime uzdrţavanja nisu dostatni za odrţavanje prosječne kvalitete ţivota čime su najviše ugroţena djeca. Ravnopravno izvršavanje svih sadrţaja roditeljske skrbi uključujući uzdrţavanje nakon razvoda braka, u slučaju roĎenja izvanbračnog djeteta ili raskida izvanbračne zajednice, u praksi očito nije zaţivjelo. Korisno je podsjetiti, primjerice na broj uzastopnih brakova, i djece koju „po zakonu treba“ uzdrţavati. Studentima obično ukaţem na primjer jedne javne osobe iz Republike Hrvatske koji je prošao kroz četiri braka iz kojih ima šestero djece. Vrlo je vjerojatno da je i neka od bivših supruga ispunjavala barem neko vrijeme pretpostavke za uzdrţavanje bivšeg bračnog druga. Obiteljsko pravo kraja 20.st. obiljeţava ubrzana dinamika odnosa, jedino što preostaje u biti su načela kroz primjenu koja se podvodi pod „flexibility“.6 U prevladavajućem modelu demokracije prevladava naravno načelo obiteljske autonomije. Svjedoci smo rastakanje tradicionalnih modela obiteljskog zajedništva koji je polazio od „binarnog biološkog modela“: ' … the binary biological model may still express our ideal but it does not reflect our world.“7 U suvremenom svijetu teško je odrţiva univerzalna koncepcija ljudskih prava. Tako su primjerice u Brazilu teţak socijalni problem migracije siromašnog stanovništva prema velikim gradovima. Pod kampanjom „Borba protiv siromaštva“ koriste se i maltuzijanske ideje poput sterilizacije ţena, ali i poticanje programa poput „Kontrola raĎanja posvojenjem“ i to često preko 5 Eekelaar John, Empowerment and Responsability: The balance Sheet Approach in the Principles and the English Law, u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.443. 6 Eekelaar, op.cit, str.441. 7 Baker K. Katharine, Asymmetric Parenthood, , u: Reconceiving the Family, ed. Robin Fretwel Wilson, Cambridge University Press, 2006, str.141. 127 �posredničkih agencija s meĎunarodnim „export“ elementom!8 Globalni pristup zapravo je štetan budući da otklanja odgovornost lokalne zajednice za djelovanje u okvirima mogućeg i dostupnog. Pogodan je znanstvenicima, a napose političarima, jer uvijek mogu prstom uprijeti na one kojima je još gore. Objavljeni su podatci Svjetske banke za 2009. godinu prema kojima u zemljama u razvoju deset milijuna djece ne dočeka peti roĎendan.9 U Africi je sve veći broj djece koja sama doslovno ţive na ulici zbog porasta broja preminulih od side, njihovih roditelja i roĎaka.10 Europska komisija iznosi podatke da u EU 2008. godine svako peto dijete ţivi na granici siromaštva.11 Brojnost i prihodi obitelji realan su ekonomski pokazatelj socioekonomskog najprije statusa djeteta, a onda tek moţemo govoriti o nekim konkretnim pravima. Za Republiku Sloveniju u godini 2008. granica siromaštva tročlane obitelji bila je na letvici s iznosom od 1144 eura ukupnih prihoda.12 Razvijene drţave suočene s negativnim demografskim trendovima počinju cijeniti vrijednost ţivota svakog novog ljudskog bića kao karike u ekonomskom opstanku. Te socijalno odgovorne drţave počinju uzdrţavanje djece shvaćati kao normalni dio sustava socijalizirane društvene skrbi. Solidarnost s uskog srodničkog kruga tako prelazi na širu, odgovornu društvenu zajednicu koja se zove socijalna drţava. U europskim razmjerima zanimljiv je problem očuvanja specifičnog identiteta romske populacije. U Bugarskoj, primjerice članici EU uobičajena je prodaja i dogovor obitelji glede cijene mladenke i sklapanje ugovorenih maloljetničkih brakova. Za pripadnike nacionalnih i etničkih manjina, poput romske, vaţna je presuda EHCR iz 2012. (Aksu v.Turkey) u kojoj je sud zaključio da drţave imaju pozitivnu obvezu zaštite etničkih manjina od 'negativnih stereotipa'.13 Bugarska nam je, na ţalost, kao zemlja članica EU posebno zanimljiva. Objavljeni su podatci da u je u nekim selima nezaposlenost romske populacije 90%.14 Velik je broj prostitutki koji dolaze iz te populacije, a siromaštvo neminovno dovodi do marginalizacije i porasta kriminala.15 Čini se da je trebalo proteći vremena da se shvati da je i pretpostavka zajedničke skrbi o djeci nakon raspada zajednice nerealno očekivanje.16 U Europi je najveća nezaposlenost meĎu mladima, a istraţivanja dokazuju da je samo 50% 8 Cardarello Andrea, The right to have a family: 'Legal trafficking of children', adoptuon and birth control in Brazil, Antropology & Medicine, 19,2012,2, str.225-240. 9 Pikl Tamara, Vpliv družinskega okolja na revščino in socijalno izključenost otrok, Socijalno delo, 49,2010, 4, str.201. 10 Van Bueren, op.cit, str.680. 11 Pikl, op.cit, str.201. 12 Pikl, op.cit, str.205. 13 Omejec Jasna, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava, Novi informator, Zagreb, 2013, str.932. 14 Naoumova Stefka, Ethnicity and Expectations Concerning Family Law and Family Values in Bulgaria, u: Family Law and Family Values, ed. Maclean Mavis, Hart publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2005, str.285. 15 Naoumova, op.cit, str.285 16 Ekelaar, op.cit, str.441. 128 �samohranih majki zaposleno.17 U većini drţava OECD-ea 55.2% djece koje ţivi samo s jednim, i k tome još nezaposlenim roditeljem, preţivljava na granici siromaštva.18 Što je niţi stupanj, obrazovanja samohrane majke to je i teţi njezin socioekonomski status i veća socijalna isključenost.19 Bivše socijalističke zemlje osiromašene tranzicijom, a neke i ratovima, primjer su urušavanja sustava socijalne solidarnosti. Na to se nadovezuju loši stambeni uvjeti, veća pojavnost kriminala… Nije teško zaključiti: „Tako su povrijeĎena gotovo sva prava koja ima dijete po Konvenciji UN o pravima djeteta!“20 Nezaposlenost mladih, loši demografski trendovi potiču drţave na iznalaţenje rješenja. Prostor EU priča je za sebe. Slobodna cirkulacija radne snage dovela je do migracije ljubavi i disperzije potomstva diljem Europe…. Pitanje je koliko je poznat podatak da je samo program ERASMUS koji se provodi od 1987. godine i u kojem je sudjelovalo tri milijuna studenata zasluţan za baby boom i raĎanje milijun djece.21 Vjerojatno se dijelom radi i o ljubavnim pričama sa sretnim završetkom, meĎutim u studentskoj populaciji, s visokim postotkom mladih koji su nezaposleni, zasigurno ima i puno samohranih majki s lošijim socioekonomskim statusom. Ostvarivanje zajedničke skrbi, susreti i druţenja, sve su to apstraktne kategorije prava koje je bez materijalne baze teško ostvariti napose kad se raspadom veze udaljenost mjesta prebivališta bivših partnera, ali zauvijek roditelja djeteta, mjeri satima leta. U SAD se predlaţe kao neophodno ustrojavanje učinkovitog sustava drţavne potpore djeci radi osiguranja neophodnih materijalnih sredstava.22 Obiteljsko pravo koje je omogućilo lak i brz razvod braka istovremeno priznajući učinke i drugim oblicima zajednica kao da nije bilo svjesno dalekoseţnih posljedica te revolucije. Podatci za 1996. ukazuju da je u SAD u statusu siromaštva bilo 41.9% samohranih majki i njihove djece što je 30% više od praga siromaštva potpunih obitelji.23 Analize ukazuju da će djeca koja odrastaju u nepotpunim obiteljima četiri puta biti siromašnija od djece koja odrastaju uz oba roditelja.24 Uz porast broj djece roĎene u prolaznim izvanbračnim vezama evidentno je da dolazi do nastanka nove podklase Amerikanaca.25 Studije ukazuju da će djeca koja odrastaju uz samohrane majke češće imati psihijatrijske poremećaje, biti hiperaktivna, imati emocionalne 17 Pikl, op.cit, str.209. Pikl, op.cit, str.209. 19 Wroblewska W, Women's health status in Poland in the transition to a market economy, Social Science and Medicine,54,2002,5, str.707. 20 Pikl, op.cit, str.214. 21 European Unuion: Erasmus programme has produced one million babies, says EU, http://www.thejournal.ie/erasmus-baby-boom-love-stories-europe-1684557-Sept2014/, stranica posjećena 9.3.2015. 22 Baker, op.cit, str.139. 23 LeRoy Sylvia, Welfare & Poverty: Family Matters, Fraser Forum, March 2994, str.18. 24 LeRoy, op.cit, str.18. 25 LeRoy, op.cit, str.19 18 129 �poremećaje ličnosti, teţe se prilagoĎavati školskom sustavu od djece koja odrastaju uz oba roditelja.26 MeĎutim razumni istraţivači paradoksa koji se moţe nazvati „siromaštvo koje raĎa siromaštvo“ kao društvenu pojavu sasvim primjereno suprotstavljaju trendove koji dokazuju da i „dobro stojeća djeca“ ponekad postaju siromašni odrasli graĎani.27 Istraţivanje teme siromaštvo i djeca u znanstvenim bazama objavljenih radova dovelo je do zanimljivih podataka o multidisciplinarnosti istraţivanja. Polazna hipoteza banalno je jednostavna i razumljiva na svim jezicima: „Ne biti gladan nije nikakva kulturološka posebnost!“28 Čini se da su najbrojniji radovi koji se bave populacijskom politikom i planiranjem obitelji u nerazvijenim zemljama. Zatim slijedi velik broj radova iz područja medicine koji siromaštvo povezuju s bolestima djece. U svakom slučaju siromaštvo je načelno ograničavajući faktor koji sputava ostvarivanje talenata i koči dijete u ostvarivanju deklariranih prava. Siromaštvo obitelji u siromašnoj zemlji teţak je Damoklov mač koji visi nad sudbinom svakog djeteta. Gotovo da i nema smisla razmišljati o nekim drugim, 'višim' pravima djeteta koje se zateklo u siromaštvu. Razumno se upozorava da kad se borimo za maksimum prava borimo se tek za ideale, a na zemlji nas drţi ono što je dostupno.29 Istraţivanja potvrĎuju da je dijete u nepotpunoj obitelji samohranog roditelja u EU u 27% slučajeva izloţeno riziku siromaštva i društvenog isključenja: „ Djeca koja odrastaju u siromaštvu i društvenom isključenju vjerojatno će postizati lošije rezultate u školi, imati lošiju zdravstvenu skrb i teţe ostvarivati pune talente, kasnije u ţivotu kad odrastu izloţena su većem riziku nezaposlenosti, siromaštva i isključenja iz društva.“30 Isto je istraţivanje potvrdilo hipotezu da su djeca migranata vrlo osjetljiva populacija. Nepotpune obitelji u svim istraţivanjima, bez obzira na norme obiteljskog prava i zakonsku obvezu uzdrţavanja u najvećem su riziku od potencijalnog siromaštva i isključenosti.31 Nema politike koja bi glede djece bila vrijednosno neutralna: onaj tko poznaje problematiku postavit će političarima pitanje koliko drţavu košta zanemarivanje prava djece, a nikad ne pitanje koliko košta puno ostvarivanje prava djece.32 Urušavanje tradicionalnih obiteljskih modela ţivota razvodom braka i labavošću veza u partnerskim odnosima dovele su do toga da je dijete i EU u nepotpunoj obitelji sa samohranim roditeljem u 49,8% slučajeva izloţeno riziku 26 LeRoy, op.cit, str.19. Ludwig J., Mayer S., „Culture“ and the intergenerational transmission of poverty: The prevention paradox, Future of Children,16,2006,16, str.175-196. 28 Van Bueren, op.cit, str.683. 29 Van Bueren, op.cit, str.691. 30 Lopez Vilaplana Cristina, Children at risk of poverty or social exclusion – Statistics Explained, str.2, http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php?title=Children_at_risk_of_poverty_or_social_exclusion&printable=yes, stranica posjećena 9.3.2015. 31 Lopez Vilaplana, op.cit, str.3. 32 Van Bueren, op.cit, str.703. 27 130 �siromaštva u usporedbi s 19,3% djece koja ţive u potpunim obiteljima.33 Iscrpna istraţivanja tako primjerice potvrĎuju da djeca u Bugarskoj ili Rumunjskoj u ogromnom postotku oskudijevaju u kvalitetnoj hrani, odjeći i obući. Tako primjerice u Luxembourgu 0,7 posto djece oskudijeva u primjerenoj obući, dok je u Bugarskoj postotak najviši u EU i iznosi 44,3%.34 U tom je istraţivanju utvrĎeno da 30% djece u Bugarskoj ne dobiva dnevnu preporučenu dozu mesa, piletine, ribe ili vegetarijanskih proteina zato što im to roditelji zbog siromaštva ne mogu priuštiti. Uvijek treba ponavljati da nije poţeljno, niti je moguće zaštiti prava djece mimo njihovih obitelji i zajednice.35 Centralna ideja kršćanske religije kojoj pripadam upravo se slikovito ukazuje u prizoru roĎenja djeteta u štalici kojem se opetovano svake godine o Boţiću vraćamo. Granice odrţivog razvoja kad-tad će morati obuzdati ovo suludo potrošačko društvo. Uvjeren sam da treba podsjećati na taj čin siromaštva, roĎenja djeteta u štali, odnosno nekom prirodnom zakloništu, kojeg su grijali vol i magarac. Vol i magarac u jaslicama stoje kao Boţji svjedoci protiv nemarnih i nehajnih ljudi. Oni su ţivi prijekor i opomena nama kršćanima, da se i na nama ne obistine riječi Ivanova evanĎelja “K svojima doĎe, i njegovi ga ne primiše” (Iv 1, 11). A prvi su došli pokloniti se skromni pastiri. Taj skromni čin roĎenja i obnove ţivota postao je najveći potrošački dogaĎaj zapadnoga svijeta za izvanjsko obiljeţavanje kojeg se svake godine troše milijarde! Kad bi se taj godišnji iznos dao za siromašne uvjeren sam da siromaštva više ne bi bilo! Vrijednost ljudskog ţivota kroz biti daleko je vaţnija od imati. Napose je ugroţeno dijete ako ima previše. Tada je njegov pogled na svijet sasvim iskrivljen i ugroţena su njegova prava kao odgovornog bića i dijela šire zajednice. Siromaštvo je često i poticaj za upornost, marljivost, kreativnost, stvaralaštvo…a jedino ljubav vječna je i ona je pravo nad svim pravima, nešto slično kao pjesma nad pjesmama. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloţenjima sudskih odluka kojima se roditelje kaţnjava oduzimanjem roditeljskog prava.36 33 Lopez Vilaplana, op.cit, str.4. Lopez Vilaplana, op.cit, str.5. 35 Van Bueren, op.cit, str.682. 36 Prokop Ana, Porodično pravo, odnosi roditelja i djece, Zagreb, 1966, str.253.: „Po Krivičnom zakoniku iz god. 1947. gubitak roditeljskog prava bio je predviĎen kao sporedna kazna čl.37 u vezi sa članom 42, pa je gubitak roditeljskog prava izricao krivični sud. Krivični zakonik iz 1951. i novelirani iz god. 1959. ovu vrst kazne više ne poznaje.“ 34 131 �Prof.Nenad Hlača Law faculty University of Rijeka, Croatia SHOULD THE POVERTY BE TREATED AS THE REASON CAUSING THE LOSS OF THE PARENTAL RIGHTS The paper analyzes trends in modern societies in which the dominant feature is to have which erases primeval to be. It is evident wider impact of the ideology of neoliberalism on the social sciences and humanities. It eliminates the historical genesis of the family, and the individual is subjected to market rules even within the private sphere. Society becomes immersed in the economy, rather than vice versa. Market democracy is offered as a substitute for social democracy, and since the market is not subordinated to the ethical standards it impoverishes social relations based on reciprocity and solidarity. The basis of family relationships is love. Poverty in any case should not be mentioned in the law, and may not appear in the court decisions dealing with the loss of the parental rights. Autor keywords: child poverty, family law, social state. 132 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2992 Title A name given to the resource SMIJE LI SIROMAŠTVO BITI PRETPOSTAVKA ZA ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA Author Author HLAČA, Nenad Abstract A summary of the resource. U radu se propituju trendovi u suvremenim društvima koji utječu i na pravne sustave u kojima se imati nameće kao dominanta koja potire ono praiskonsko biti. Evidentno je da ideologija neoliberalizma širi utjecaj na društvene i humanističke znanosti. Ukida se povijesna geneza obitelji, a pojedinac se podvrgava tržišnim zakonima i u sferi privatnog života. Društvo tako postaje uronjeno u gospodarstvo, umjesto da je gospodarstvo uronjeno u društvo. Tržišna demokracija nudi se kao zamjena za socijalnu demokraciju, a budući da tržište nije podređeno etičkim normama ono osiromašuje društvene odnose koji se temelje na uzajamnosti i solidarnosti. Temelj obiteljskih odnosa je ljubav. Siromaštvo ni u kojem slučaju ne smije biti spomenuto u zakonu, niti se smije pojavljivati u obrazloženjima sudskih odluka kojima se roditelje kažnjava oduzimanjem roditeljskog prava. Ključne riječi: siromaštvo djece, obiteljsko pravo, socijalna država. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/214a4d3e721e235536ecb9eeb71626df.docx d53f162dc0e8de79cc6d0dfafc427ccb https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1ecf2df44ccc2a32c65f3e25211dc5e8.pdf ffe220c898aafdbab3499a71395a50df PDF Text Text Stručni članak Prof. dr. Enes Hašić, redovni profesor, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici Mr. sc. Ajdin Huseinspahić, viši asistent, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici NERAVNOPRAVNOST DJECE U OSTVARIVANJU SOCIJALNIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI Sažetak: Ukoliko bi graĎani bili osjećajni, kada je u pitanju socijalna zaštita socijalno osjetljivih kategorija stanovništva, a posebno djece, pravne norme jedva da bi bile i potrebne, a moralne norme bi bile dovoljan garant socijalne zaštite djece. No, pošto smo svjedoci porodične disfunkcionalizacije i njene intenzivne dezorganizacije te nadolazećeg plimnog talasa sveopće društvene desenzibilizacije, na državi je obaveza normiranja socijalne zaštite djece. Shodno tome i naša država je donijela brojne pravne akte i pristupila najznačajnim meĎunarodnim pravnim dokumentima kojima je garantovan visok stepen zaštite djece. U praksi to baš i ne izgleda tako. Pitanje provoĎenja onoga što su organi vlasti u zemlji preuzeli kao „breme na svojim plećima“ je na vrlo niskom nivou, što uveliko ugrožava pravnu sigurnost djece i dovodi u opasnost njihov socijalni status. Stepen jurizacije socijalne zaštite djece je na dosta višem nivou od faktizacije zagarantovanih prava. S druge strane, postoji još jedan očigledan problem. Mnogobrojnim zakonskim i podzakonskim pravnim aktima unutar države djeca su često dovedena na rub diskriminacije, jer je očigledno poželjnije biti roĎen u jednom kantonu spram drugog ili u jednom entitetu spram drugog. Treći problem je odsustvo empatije i senzibiliteta onih koji vladaju spram onih kojima vladaju. Ključne riječi: neravnopravnost, socijalna zaštita, dijete, društvo. Uvod: Kroz dugi vremenski period razvoja i stasavanja dječijih prava djetinjstvo je shvaćeno kao razdoblje u kojem djeca trebaju zaštitu odraslih, pa je shodno tome unutar svake društvene zajednice pravnom normiranju socijalne zaštite djeteta pristupano na najrazličitije načine. Pri tome valja istači da su djeca sui generis socijalna kategorija, jer su svojom prirodnom datošću upućena na odrasle i „zrele“ članove društva koji su pozvani da ih zaštite na najadekvatniji način. Današnja društva imaju imperativ da zaštite djecu, te da kontinuirano rade na razvoju njihovih socijalnih prava. U radu ćemo se posebno osvrnuti na historijski razvoj socijalnog statusa djece u BiH, te na analizu pozitivno-pravnih normi kojima je osigurana socijalna zaštita djece u našoj državi. Analizom normi de lege lata ukazaćemo na neravnopravan sistem socijalne zaštite djece kako na nivou općina, odnosno gradova, tako i na nivoima kantona, odnosno entiteta i distrikta. Da bismo došli do objektivnih rezultata posegnuli smo za adekvatnim naučnim tehnikama kojima smo osvijetlili današnji socijalno-pravni status djece u našoj zemlji. S tim ciljem sastavili smo i anketni upitnik koji smo poslali na adrese nekoliko centara za socijalni rad u našoj državi, a odgovore smo dobili od 99 �centara za socijalni rad iz Zenice, Kaknja, Jablanice, Tuzle, Livna, Bugojna, Mostara i Trebinja. Prijedloge centara za socijalni rad koje smo dobili u toku našeg istraživanja, a koji se odnose na mjere koje je potrebno što skorije poduzeti u cilju uklanjanja neravnopravnosti djece u sistemu socijalne zaštite, predstavili smo u samom radu. Do željenih podataka smo došli koristeći nekoliko referentnih metoda istraživanja, od kvalitativne i kvantitative metode, preko normativne, dogmatske i historijske metode do sociometrije. 1. Pravedna socijalna politika kao preduslov adekvatne socijalne zaštite djece Za valjano razumijevanje socijalne zaštite djece smatramo da je na samom početku nužno pojasniti nekoliko terminoloških odrednica koje pomažu kvalitetnijem shvatanju principa na kojima su utemeljene socijalne politike u jednom društvu.1 Istina, njihovo utemeljene na principima kao što je moral, odnosno solidarnost nikako ne izvire iz proizvoljnosti nego nužnosti uzajamne zaštite. Na tom tragu, koliko god da su graĎani dužni brinuti o zajednici kojoj pripadaju, toliko je ta zajednica obavezna zaštititi svoje graĎane. No, činjenice iz prošlosti su nam najvjerniji pokazatelji da u toj dvosmjernoj komunikaciji na relaciji graĎanin/podanik - država ne postoji očekivano pravedna prohodnost. Shodno našem skromnom mišljenju razlog je, kako nekada tako i sada, vrlo jednostavan, a dijagnosticirao ga je još Aristotel konstatujući: „Ne čine ljudi nepravdu samo zbog životnih potrebština, nego kako bi uživali i ne bi više priželjkivali. Jer kad imaju želju koja premašuje životne potrebštine, kako bi nju zadovoljili, čine nepravdu. I ne samo zbog toga, nego i osim samih želja, kako bi uživali u nasladama koje su bez bolova...“2 Faktori adekvatne socijalne sigurnosti se mogu svesti na sljedeće pojmove: socijalna država, socijalna politika i socijalna zaštita.3 Socijalna država je tip države koja je razvila pravno-institucionalni okvir za kontinuirano djelovanje na socijalnom području, odnosno to je ona država koja je na sebe preuzela odgovornost za osiguranje osnovnih egzistencijalnih potreba 1 Zanimljiva su zapažanja nekih autora koji polaze od toga da je socijalna politika utemeljena na moralnim vrijednostima, solidarnosti i uzajamnosti. Moralne vrijednosti, solidarnost i uzajamnost očigledno su relevantne za socijalnu politiku. Shodno trome, budući da je socijalna politika u prvom redu skup mjera koje poduzima država, interesantnim se čini tragati za odgovorom na pitanje koje su moralne vrijednosti uopće igrale nezamjenjivu ulogu u razvoju države, posebno u odnosu na socijalno-političke djelatnosti države. Detaljnije: Pusić, E, „Socijalna politika kao moralni problem“, Revija za socijalnu politiku god. I, br. 1, Zagreb, 1994, str. 8. 2 Aristotel, Politika, Globus, Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, Zagreb, 1988, str. 48. 3 Ovo iz razloga što je za graĎane najvažnije pitanje konkretnih i sprovodivih oblika socijalne zaštite, koji istina ne mogu biti adekvatno provedeni ukoliko nije usvojena odgovarajuća socijalna politika, odnosno strategija socijalnog razvoja. Znači, najjednostavnije kazano graĎane zanima kakav je kvalitet života u sredini kojoj pripadaju i koliko mogu računati na državu kao faktor stabilizacije i prosperiteta. Na tom tragu razumnom se čini sljedeća latinska sentenca: Ubi bene ibi patria-država je tamo gdje mi je dobro. O širem značenju ove sentence vidjeti: Wojcik, Z, „Joannes Georgius Adamus Forster, his voyages and Polish relations“, Polish Polar Research 101, 1989, str. 42. 100 �svojih graĎana.4 Ovakav način osiguranja egzistencijlanih potreba graĎana ne treba shvatati na način da je država obavezna svakom svom graĎaninu osigurati onaj kvantitet materijalnih dobara koja su mu potrebna. Naprotiv, u kontekstu našeg rada, pod socijalnom državom bi valjalo razumijevati državu koja brine o graĎanima u stanju socijalne potrebe. Na Zapadu, pretežno u anglosaksonskim zemljama kao sinonim za „socijalnu državu“ upotrebljava se izraz „država dobrobiti“ ili „država blagostanja“ (Welfare State).5 S druge strane, svaka država ima odgovornost prema svojim graĎanima te shodno tome treba kreirati adekvatnu socijalnu politiku koja predstavlja organizovanu djelatnost države i drugih faktora u društvu usmjerenih ka prevladavanju socijalnih rizika, pomoći siromašnim i marginaliziranim kategorijama graĎana, ujednačavanju životnih šansi i unapreĎenju opće dobrobiti u društvu. Upravo navedene kategorije lica su subjekti kojima treba adekvatnim mjerama socijalne zaštite pomoći u rješavanju njihovih stanja socijalne potrebe bez obzira na razlog zbog kojega su se našli u toj nezavidnoj situaciji.6 To svakako nije moguće bez adekvatne socijalne politike kao instrumenta „u rukama“ socijalne države. Socijalna zaštita podrazumijeva djelatnosti države u cilju prevladavanja socijalnih rizika, a to prije svega znači socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i socijalne usluge ranjivim pojedincima i grupama.7 O postojanju socijalne države ne možemo govoriti sve do XIX, odnosno XX stoljeća kada su se razvijene zemlje suočile sa ekspanzijom socijalne države čemu su prethodili raznovrsni ideološki elementi usmjereni ka društvenim promjenama, kao i praktični elementi usmjereni ka traženju racionalnih rješenja usljed nagomilanih socijalnih problema.8 Dok društvo nije doseglo dovoljan stepen ekonomskog razvoja, odnosno sve dok nije bio ostvaren značajan i stabilan višak dobara iznad nivoa neophodnog za neposredno fizičko preživljavanje i reprodukciju članova zajednice, problem izdržavanja onog dijela stanovništva koji iz bilo kojeg razloga nije uključen u radni i proizvodni proces morao je biti rješavan drugačijim metodama od onih koje danas zovemo socijalnom politikom.9 Drugim riječima, gotovo da je nemoguće govoriti o postojanju bilo kakvog oblika socijalne države koja je iskazivala poseban 4 Puljiz, V., „E. Pusić: Pogledi na socijalnu državu, socijalnu politiku i socijalnu zaštitu“, HKJU – CCPA, god. 11. (2011.), br. 4., Zagreb, 2011, str. 1005. 5 „Pojam socijalna država više je vezan za njemačko područje utjecaja obilježeno tzv. bismarkovom tradicijom socijalne politike. Uostalom pojam Welfare State novijeg je porijekla. Stvoren je četrdesetih godina ovog stoljeća u vezi sa britanskom socijalnom reformom utemeljenom u poznatom izvještaju lorda W. Beveridgea, 1942. godine.“ Više vidjeti: Puljiz, V, „Trendovi u socijalnoj poltici Hrvatske“, Revija za socijalnu poltiku, god. III, br. 3-4, Zagreb, 1996, str. 274. 6 Prema uglednom britanskom teoretičaru T. H. Marshallu: „Centralni korpus socijalne politike obuhvaća socijalno osiguranje, javnu (ili nacionalnu) pomoć, zdravstvo i socijalne usluge te stambenu politiku.“ Citirano prema: Ibid., str. 273. 7 „Socijalna zaštita po obimu svoga djelovanja je uža od socijalne politike. Ona je odgovor na negativne i destabilizirajuće posljedice društvenog razvoja. Tako primjera radi, socijalna politika, pored socijalne zaštite, obuhvaća pojedine aspekte obrazovanja, stambene i zdravstvene politike.“ Ibid. 8 Dedić, S, Socijalno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 24. 9 Pusić, E., str. 7. 101 �senzibilitet prema socijalno osjetljivim kategorijama stanovništva, od prvobitne zajednice do modernog doba.10 U srednjem vijeku, solidarnost se uglavnom iskazivala unutar porodice, susjedstava, gildi, esnafa, lokalnih zajednica i religioznih grupa. Bez namjere da umanjimo značaj takvih interakcija solidarnog karaktera, njihove granice i dometi bili su skromni, a sadržaji uski, na što nas upućuje i to što su, osim rijetkih vladara, upravo navedene društvene grupe predstavljale glavne aktere u obezbjeĎivanju socijalnih potreba i pružanju socijalne sigurnosti svojim pripadnicima.11 Zanimljivo je da i dugo nakon što je prekoračen kritični prag proizvodnosti i zadovoljavanja primarnih potreba članova zajednice, dominantni slojevi u ljudskim zajednicama (op.a. vlastodršci) su imali, pa i danas imaju, preče interese u odnosu na ciljeve socijalne politike, kao što su primjera radi učvršćenje vlasti i njeno teritorijalno širenje.12 Kako bi dali odgovor na pitanje kada i zašto se pojavila „socijalna država“, moramo ukazati na obilježja klasične „države-zaštitnice“ koja se temelji na zakonu i redu.13 Funkcije takve države najbolje su sažete u Hobsovoj tvrdnji da je cilj države pojedinačna sigurnost.14 Dok s jedne strane država-zaštitnica nastaje kada i graĎanska individua, s druge strane društveni ugovor, koji djeluje izmeĎu individue i države, dovodi do stvaranja „zajedničke vlasti, sposobne da brani ljude od napada stranaca i nepravdi koje jedni drugima mogu nanijeti“. 15 Nisu rijetki ni oni koji koriste metaforu o državi „noćnom čuvaru“ (Night Watchman State).16 U takvoj percepciji državne uloge individua se podreĎuje državnoj vlasti, a za uzvrat od nje zahtijeva garanciju da će biti fizički zaštićena od svih vanjskih napada i prijetnji. Socijalna država ju u suštini fokusirna na proširenju i produbljenju klasične države-zaštitnice, odnosno države kao „noćnog čuvara.“17 Iz navedenog proizilazi da je razvoj socijalnih prava usko povezan sa ekspanzijom socijalne države, te je shodno tome nemoguće razdvajanje ovih pojmova, utoliko što su socijalna prava bez socijalne države 10 „Podsjetimo se da je u srednjem vijeku glavnu brigu o siromašnima, prije svega prosjacima i skitnicama, vodila crkva. No kako su industrijalizacija i urbanizacija oslabile primarnu solidarnost svojstvenu za obitelj i seosku zajednicu, a crkva više nije bila kadra o svima brinuti, glavnu skrbničku funkciju preuzela je država...Desilo se da se milosrĎe karakteristično za srednji vijek transformiralo u javnu pomoć i socijalno osiguranje u industrijskoj epohi. La justice d'aujourd'hui, c'est la charitć d'hier. (Baldwin, 1990:29).“ Puljiz, V., „Trendovi u socijalnoj politici Hrvatske“, str. 275. 11 Perišić, N., „Socijalna država-evolucija jedne ideje“, Sociologija, vol. L (2008), br. 2, str. 208. 12 Pusić, E., str. 7. 13 „Ova evolucija od „države zaštitnice“ do „socijalne države“ se ogleda u razvoju ljudskih prava, kako ga je definirao T. H. Marshall (1964). Naime, u ranim fazama graĎanskog društva (18. stoljeće) u zapadnim zemljama konstituiraju se graĎanska prava, u 19. stoljeću slijede ih političkih prava, dok se u 20. stoljeću, u okrilju socijalne države, razvijaju socijalna prava.“ Puljiz, V., „E. Pusić: Pogledi na socijalnu državu, socijalnu politiku i socijalnu zaštitu“, str. 1007. 14 Vidjeti: Hobbes, T., Levijatan ili Građa, oblik i moć crkvene i građanske države, London, 1651, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str, 119. 15 Citirano prema: Puljiz, V., „Trendovi u socijalnoj politici Hrvatske“, str. 274 16 Nozick, R., Side Constraints, http://philosophyfaculty.ucsd.edu/faculty/rarneson/Courses/NOZICKSideConstraints.pdf (20.02.2015.). 17 Wolff, R.P., „Robert Nozick's Derivation of the Minimal State“, Arizona Law Review vol. 19, str. 9. http://people.umass.edu/rwolff/nozickplus.pdf (18.02.2015.). 102 �puko slovo na papiru (nudum ius).18 Kako je to moguće? Naime, moguće je da s jedne strane iz različitih razloga, a kojih se zbog skućenog prostora u radu nećemo doticati, država garantuje lepezu socijalnih prava, odnosno socijalnu zaštitu svojih graĎana, dok s druge strane gotovo da ništa ili jedva nešto od garantovanog može/želi provesti. U ovom slučaju govorimo o jurizaciji koja u tranzitnim zemljama može biti na dosta visokom nivou, dok njegova faktizacija odnosno oživotvorenje pravne norme gotovo da i ne postoji. Ovdje postoje socijalna prava, ali ne postoji ni sjena od pravedne socijalne države. Dok one društvene grupe kojima je u interesu socijalno-politička preraspodjela ne steknu dovoljno političkog utjecaja i uspjeha na planu pokretanja odgovarajućih reformi, „socijalno-političke mjere ostaju stvar uviĎavnosti dominantnih snaga kojima preraspodjela nije u materijalnom interesu, odnosno stvar njihova straha od deprivilegirane većine.“19 U svakom slučaju takva socijalna politika po pravilu značajno zaostaje za onim što bi bilo ekonomski realno i sprovodivo. Na tom tragu zanimljivu i za nas prihvatljivu hipotezu iznosi Pusić koji kaže: „U općem svom razvoju društvo mora doseći dovoljni stepen gustoće, i to demografske po gustoći stanovništva, ekološke po urbanizaciji, strukturne po razvedenosti diobe rada, komunikacijske po obuhvatu i isprepletenosti mreža prometa i prijenosa informacija-pa bi socijalni problemi postali dovoljno vidljivi i dovoljno prisutni u svijesti dovoljnog broja ljudi. Dok odgovarajuće vrijednosti i kulturni obrasci nisu usvojeni, u svijesti nema motiva da se pokrene socijalnopolitička akcija.“20 Ovdje je Pusić istaknuo ključne faktore osiguranja adekvatne socijalne zaštite, a to su: svijest, kulturni obrasci i odgovarajuće vrijednosti. Ovo su ključni faktori adekvatnog provoĎenja politike socijalne zaštite i u suštini se svode samo na jedno, a to je htijenje da se drugome pomogne pravednom preraspojelom javnih prihoda i dobara. Uporedo s razvojem urbano-industrijskog društva tradicionalna porodična zajednica je oslabila a njene funkcije su počele preuzimati vanjske institucije i grupacije, poput ekonomske funkcije koja je, odvajajući se od porodice, u mnogome oslabila unutar-porodične stege.21 U periodu od 1950. do 1970. godine funkcije države su se razvijale u smjeru zadovoljavanja najvišeg stepena socijalnih potreba graĎana. „Od polovine XX vijeka pa sve do naftne krize iz 1973. godine, države Zapadne Europe su usmjeravale, u prosjeku, skoro četvrtinu svog BDP-a u pravcu obezbjeĎivanja javnog socijalnog blagostanja, svrstavajući se time u svjetski vrh, kada je u pitanju uloga države u podizanju nivoa socijalne sigurnosti populacije. Tek posljednja decenija XX vijeka pokazala je da su države blagostanja izrazito ranjive na ekonomske promjene. Naime, promjene socijalnih funkcija i socijalnih sistema savremenih država u sprezi su s ekonomskom osnovom sistema i postavkama ekonomske doktrine o 18 Istinitost navedene tvrdnje je najlakše utvrditi na primjerima društveno-političkog, pravnog i ekonomskog razvoja društveno-političkih zajednica, od antičkog grčko-rimskog perioda, preko srednjeg vijeka do danas. 19 Pusić, E., str. 7. 20 Ibid. 21 Puljiz, V., „Socijalna politika i obitelj“, Revija za socijalnu politiku, god. I, br. 3, Zagreb, 1994, 238. 103 �poželjnim pravcima razvoja.“22 Jedan od faktora koji je utjecao na ovakav razvoj socijalne države možemo tražiti i u etabliranju modela grupnih vrijednosti koje su usmjerene ka sugerisanju da poštena procedura i tretman od strane autoriteta nudi relevantne informacije o odnosu grupe prema pojedincu. „Pošten tretman ukazuje na pozitivan odnos i poštovanje od strane grupe, dok nepošten odnos ukazuje na marginalizaciju i nepoštovanje. Osim toga, ako je procedura poštena unutar grupe, to ukazuje da se članovi mogu ponositi grupom i članstvom u njoj.“23 Dvadeseti vijek je suštinski izmijenio prirodu obaveze izmeĎu pojedinca i kolektiviteta kojima je on pripadao, odnosno „nametnuo je obavezu vladi da interveniše onda kada privatne institucije društva ne funkcionišu na odgovarajući način.”24 U nastavku ćemo ukazati na razvoj socijalne države i stepen zadovoljavanja socijalnih potreba djece u bivšoj Jugoslaviji, odnosno u SR BiH kao njenog sastavnog dijela. 2. Socijalna zaštita djece u BiH nakon napuštanja socijalističkog modela O potencijalnim napadima na koncept socijalne države u postsocijalističkom društvu Pusić je kazao sljedeće: „Ako socijalna država nastane u zemlji koja je gospodarski i politički u zakašnjenju, onda je neminovna opasnost, i s njom moramo računati, da će utjecajna skupina bogatih nastojati svoj utjecaj iskoristiti da bi se ekonomski problemi zemlje rješavali na račun socijalnih programa, njihovim kresanjem ili ukidanjem. To danas još nije u punoj mjeri aktualno, jer je skupina bogatih mala i, uglavnom, nelegitimna; mi živimo u nekoj vrsti političkog kapitalizma. MeĎutim, kada se ta skupina stabilizira, ona će predstavljati moguću opasnost za socijalnu državu.“25 Današnja legislativa kojom je regulisana socijalna zaštita djece u našoj državi je na visokom nivou u što se možemo uvjeriti ako uzmemo u obzir nekoliko parametara. Kao prvo, posmatrano sa meĎunarodno-pravnog aspekta u našoj državi je na snazi Konvencija o pravima djeteta. Kao drugo, oba entiteta i Brčko distrikt su donijeli adekvatne pravne akte kojima su pokazali izniman senzibilitet kada je u pitanju socijalna zaštita djece. Kao treće, uspostavljena su tijela kako na nivou entiteta tako i na državnom nivou, sa manjom ili većom efikasnošću u radu, a koja su fokusirana na „skeniranje“ stanja dječijih prava kao i izrade adekvatnih strategija na preventivnom planu i planu saniranja eventualnih posljedica čime bi bili preduprijeĎeni eventualni devijantni i delinkventni elementi razvoja ličnosti.26 S druge strane, nameće se pitanje šta je 22 Perišić, N., 208. Ljubotina, D., „Mladi i socijalna pravda“, Revija za socijalnu politiku, god. 11, br. 2., Zagreb, 2004, 160. 24 Perišić, N., 208. 25 Vidjeti: Pusić, E., „Pitanja socijalne države“, Revija za socijalnu politiku 4(1), Zagreb, 1997, 21-24. 26 Uspostavljanje Vijeća za djecu pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, predstavljalo je ohrabrujući korak u ostvarivanja dječijih prava u BiH. Vijeće za djecu je od 2002. do 2007. godine djelovalo u pravcu unapreĎivanja pravnog okvira za zaštitu djeteta, pružanja podrške relevantnim 23 104 �svrha navedenih pravnih akata, odnosno šta je krajnji cilj takve regulative ukoliko nam „podaci s terena“ ukazuju na nešto sasvim drugo.27 Prije analize de facto stanja zaštite dječijih prava u nastavku ćemo ukazati na pravni okvir kojim je garantovan korpus socijalnih prava djeteta u našoj zemlji.28 Prilikom ukazivanje na konkretne pokazatelje u pogledu dječije zaštite skrećemo pažnju na činjenicu da su podaci koje ćemo iznijeti rezultat anketnog upitnika do kojih smo došli u istraživačkom procesu.29 Dok u Republici Srpskoj (RS) kao i u Brčko distriktu BiH (BDBiH) postoje dva zakona koja na direktan način regulišu pravni položaj i zaštitu socijalnih kategorija, a posebno djece, i to: Zakon o dječijoj zaštiti (dalje: ZDZ)30 i Zakon o socijalnoj zaštiti (dalje: ZSZ), 31 u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) situacija je nešto drugačija, pošto je nadležnost u ovoj oblasti podijeljena izmeĎu Federacije i kantona,32 pa shodno tome i data materija je pravno regulisana na različite načine. Posljedice toga su neusklaĎenost pravnih propisa unutar FBiH, pošto su kantoni donijeli svoje zakonske propise u ovoj oblasti. Cilj donošenja ovih propisa bi trebao biti usmjeren ka što efikasnijem provoĎenje federalnog zakona, a ne stvaranje što većeg stepena pravne divergencije u oblasti dječije zaštite. Na žalost, podaci do kojih smo došli idu u prilog tvrdnji da je donošenjem kantonalnih zakona u oblasti dječije zaštite narušen princip zaštite najboljeg interesa djeteta, pošto u nekim kantonima poput Hercegovačko-neretvanskog (HNK)33 nije regulisano pravo na dječiji dodatak.34 ministarstvima i uključivanja u pripremu raznih programa i zakona. U sazivu Vijeća ministara BiH (period od 2006 godine) nije došlo do uspostavljanja Vijeća za djecu BiH zbog nemogućnosti postizanja konsenzusa izmeĎu entiteta o kriterijima na bazi kojih treba izvršiti izbor njegovih članova. U entitetu Republika Srpska je uspostavljen Savjet za djecu Republike Srpske. Ombudsmeni BiH su zabrinuti zbog činjenice da BIH nije ispoštovala preporuku Komiteta a koja se odnosi na jačanje Vijeća za djecu kroz jačanje ljudskih i finansijskih resursa. Vidjeti: Alternativni izvještaj institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH o primjeni Konvencije o pravima djeteta za period od 01.06.2009. godine do kraja 2011. godine, Banja Luka, 2011. 27 Vidjeti rezultate israživanja i prijedloge centara za socijalni rad u prilogu rada! 28 Oba entiteta u BiH primjenjuju različite sisteme socijalne zaštite bez doprinosa, meĎutim, odgovornosti su podijeljene izmeĎu entitetskog i lokalnog nivoa vlasti. Vidjeti: Pravo na socijalnu zaštitu u Bosni i Herecgovini, pitanja primjerenosti i jednakosti, Misija OSCE-a u BiH, 2012, 38. 29 Podaci se nalaze na kraju rada i pomažu u kompariranju de iure i de facto situacije u BiH kada je riječ o socijalnoj zaštiti djece i njihovoj nejednakosti po tom pitanju. 30 „Službeni glasnik RS, br. 4/02, 17/08 i 1/09” i „Službeni glasnik BDBiH“, br. 51/11.-prečišćen tekst. 31 „Službeni glasnik RS, br. 5/93, 15/96, 110/03, 33/08” i „Službeni glasnik BDBiH“, br. 1/03, 2/08, 19/07 i 4/04. 32 Vidjeti: Glava III Ustava FBiH, Podjela nadležnosti izmeĎu federalne i kantonalne vlasti, http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/dokumenti/ustav_precisceni_tekst.pdf (25.02.2015.). 33 Vidjeti Zakon o socijalnoj zaštiti HNK, „Službene novine“ br. 3/05. 34 Stoga, nameće se pitanje da li je odredbom članom 8 ZOSZZCŽRPD FBiH, koji odreĎuje da nadležna tijela kantona, shodno ustavu i ovom zakonu, bliže ureĎuju djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom, a u vezi sa članom 3 Konvencije o pravima djeteta, a koji normira da u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, se mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, kantonalnim zakonima, koji sužavaju korpus socijalnih prava djeteta grubo prekršen princip ravnopravnost djece na prostoru cijele FBiH? Uz to diskutabilno je pitanje mogućnosti sužavanja korpusa prava garantovanih federalnim Zakonom. 105 �Kantoni donose zakone u oblasti socijalne zaštite, koji nisu uvijek usklaĎeni sa Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodica s djecom FBiH (u daljem tekstu: ZOSZZCŽRPD FBiH ili federalni Zakon), što ćemo izložiti u nastavku rada. Uz to ne donose se podzakonski akti za primjenu zakona, pa zakoni ostaju mrtvo slovo na papiru (nudum ius), a veliki broj korisnika uskraćen za svoje pravo.35 Podaci do kojih smo došli u istraživanju pokazuju da djeca nisu jednako tretirana ni u svim gradovima unutar istog kantona.36 Shodno tome, ukoliko želimo efikasniji i ravnopravniji sistem socijalne zaštite djece kantonalni zakoni što hitnije moraju biti usklaĎeni sa višim propisom, tj. federalnim Zakonom. U FBiH trenutno na snazi jedan federalni i sedam kantonalnih Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom. U Hercegovačko-neretvanskom, Posavskom i Livanjskom kantonu37 su na snazi kantonalni zakoni o socijalnoj zaštiti/skrbi koji ne obuhvataju zaštitu dvije važne kategorije graĎana, i to: porodice s djecom i civilne žrtave rata. Iako navedeni federalni Zakon nalaže da se prava koja nisu odreĎena kantonalnim zakonom ureĎuju prema federalnom Zakonu,38 u praksi nije tako pa porodice sa djecom i civilne žrtve rata u tri kantona ostaju zakonski nedovoljno zaštićene, a što ima za posljedicu neostvarivanje prava koja porodice sa djecom i civilne žrtve rata ostvaruju u ostalih sedam kantona. 39 Prema relevantnim odredbama ZOSZZCŽRPD FBiH korisnici socijalne zaštite su: - djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, odgojno zapuštena djeca i djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama i osobe sa invaliditetom i osobe ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, - materijalno neosigurane i za rad nesposobne osobe i stare osobe bez porodičnog staranja i osobe sa društveno negativnim ponašanjem, - osobe i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.40 Pored navedenih kategorija lica kojima je garantovan odreĎen stepen socijalne zaštite, kantonalnim zakonima su nerijetko proširivane kategorije lica kojima je garantovana društvena zaštita. Tako, četiri kantonalna zakona u FBiH predviĎaju isti krug korisnika socijalne zaštite kao i federalni Zakon. 41 S druge 35 Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011. Vidjeti: http://www.rightsforall.ba/publikacije-bs/docs-bs/vodic_socijalna_zastita.pdf (26.02.2015.). 36 Vidjeti rezultate ankete! 37 Zakon o socijalnoj zaštiti Hercegovačko-neretvanskog kantona, „Službene novine“ br. 3/05, Zakon o socijalnoj zaštiti Posavskog kantona, „Narodne novine“ br. 5/04, 07/09, Zakon o socijalnoj zaštiti Kantona 10/Livno, „Narodne novine“ br. 5/98. 38 Član 8. ZOSZZCŽRPD FBiH. 39 „Službene novine FBiH“, br. 36/99, 54/04 i 52/06; Ibid. 40 Član 12. ZOSZZCŽRPD FBiH. 41 Tu ubrajamo Zakon o socijalnoj zaštiti Hercegovačko-neretvanskog kantona, te Zakone o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom u Zapadnohercegovačkom 106 �- a. b. c. strane, u Tuzlanskom kantonu je proširen krug korisnika socijalne zaštite, i u odnosu na ZOSZZCŽRPD FBiH predviĎa osobe izložene zlostavljanju i nasilju u porodici, kao posebnu kategoriju lica kojima treba pružiti navedenu zaštitu.42 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Unsko-sanskog kantona43 u korisnike socijalne zaštite ubraja disfunkcionalnu porodicu, te lica i porodice koje nemaju dovoljno prihoda za podmirenje osnovnih životnih potreba, a što se naravno u svakom konkretnom slučaju posebno i precizno treba utvrditi poštujući princip zakonitosti i pravednosti. Propisima Kantona Sarajevo44 u okviru kategorizacije lica kojima treba pružiti socijalnu zaštitu navedena su lica i porodice čija primanja nisu dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba kao i lica izložena zlostavljanju i nasilju u porodici. U Zeničko-dobojskom kantonu u skupinu tih lica svrstana su lica ovisna o psihoaktivnim supstancama,45 dok u Kantonu 10/Livno postoje šire definisane kategorije korisnika socijalne zaštite u odnosu na federalni Zakon i zakone ostalih kantona.46 Posebno je pitanje seta prava koja pripadaju gore navedenim licima. Ni ovo pitanje nije ureĎeno na jedinstven način u FBiH. Prava koja pripadaju prethodno navedenim licima, a koja su utvrĎena i garantovana federalnim ZOSZZCŽRPD FBiH su: novčana i druga materijalna pomoć, osposobljavanje za život i rad, kantonu, Srednjebosanskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu. Vidjeti: Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite. 42 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom TK „Službene novine TK“ broj: 12/00, 5/02, 13/03 i 8/06 i 11/09. 43 „Službeni glasnik USK“ broj: 5/00, 7/01. 44 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom KS „Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 16/02, 8/03, 2/06 i 21/06. Naredba o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom KS „Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 26/09. 45 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ZDK, „Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj: 13/07. 46 Zakon o socijalnoj zaštiti K 10, „Narodne novine“ br. 5/98. Tako u korpus lica kojima je garantovana socijalna zaštita ulaze: djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena i zapuštena djeca, djeca čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama (što je isto kao u federalnom zakonu), tjelesno ili mentalno oštećeno ili psihički bolesno dijete, te dijete prema kojem je ili bi trebala biti primjenjena mjera porodično ili kazneno-pravne zaštite, tjelesno ili mentalno oštećena ili bolesna odrasla osoba, starija, nemoćna ili druga osoba koja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može udovoljiti osnovnim životnim potrebama, druga osoba koja je u nevolji zbog poremećenih odnosa u porodici, ovisnosti o alkoholu, drogama, ili drugim opojnim sredstvima ili zbog drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i drugih uzroka. Ovom prilikom naglasimo da je osnovno pravo iz socijalne pomoći u oba entiteta tzv. stalna novčana pomoć čiji je osnovni cilj omogućavanje zadovoljavanja osnovnih životnih potreba najugroženijih kategorija stanovništva. U FBiH ovo pravo iz kataloga prava socijalne zaštite je u nadležnosti kantonalnih organa vlasti, a što dovodi do neujednačenih davanja. Uslovi za ostvarivanje ovog prava u oba entiteta su: nedostatak radne sposobnosti i visina prihoda. Vidjeti: Pravo na socijalnu zaštitu u Bosni i Herecgovini, pitanja primjerenosti i jednakosti, Misija OSCEa u BiH, 2012, 38-39. 107 �- - smještaj u drugu porodicu, smještaj u ustanove socijalne zaštite, usluge socijalnog i drugog stručnog rada, kućna njega i pomoć u kući.47 U odnosu na ova prava, garantovana na federalnom nivou, kantonalni zakoni sadrže poseban katalog prava. Tako ZOSZZCŽRPD Zeničko-dobojskog kantona predviĎa obavljanje poslova starateljstva i nadzora nad istim. U ZOSZZCŽRPD Kantona Sarajevo, dodatno je predviĎena i novčana naknada za pomoć i njegu od strane druge osobe, a istoimeni zakon u Unsko-sanskom kantona predviĎa i subvencioniranje stanarine, grijanja, struje, sahrane najugroženijim kategorijama stanovništva. Uvažavajući prava garantovana federalnim Zakonom, Zakon o socijalnoj zaštiti Kantona 10/Livno i Zakon o socijalnoj zaštiti Posavskog kantona, dodatno u odnosu na federalni Zakon predviĎaju prava na: savjetovanje i pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za izdržavanje i jednokratna pomoć, doplatak za pomoć i njegu i ličnu invalidninu, osposobljavanje za samostalan život i rad, staranje izvan vlastite porodice i druge pomoći.48 S druge strane Hercegovačko-neretvanski, Zapadno-hercegovački, Tuzlanski, Bosansko-podrinjski i Srednjobosanski kantoni svojim zakonima utvrĎuju ista prava kao i federalni Zakon.49 U sedam kantona su posebno regulisana prava porodica s djecom i prava civilnih žrtava rata, ali u tri kantona, i to: Herecegovačko-neretvanskom, Posavskom i Kantonu Livno, nisu kroz adekvatne zakonske tekstove50 regulisani zaštita porodice sa djecom i zaštita civilnih žrtava rata, te su kao posljedica toga porodice sa djecom u ta tri kantona uskraćene za odreĎen korpus prava koja, u većoj ili manjoj mjeri, uživaju porodice sa djecom i civilne žrtve rata u ostalih sedam kantona u FBiH.51 Prava iz socijalne zaštite se u FBiH ostvaruju na nivou kantona,52 pa shodno tome, ukoliko neka prava nisu odreĎena kantonalnim zakonima, primjenjuje se federalni ZOSZZCŽRPD. U postupku ostvarivanja prava garantovanih navedenim zakonima Centri za socijalni rad i/ili općinske službe za poslove socijalne zaštite su primarni organi u traženju i ostvarivanju prava iz socijalne 47 Član 19. ZOSZZCŽRPD FBiH. Ibid., 7. 49 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom TK (Službene novine TK broj: 12/00, 5/02, 13/03 i 8/06 i 11/09). Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Službene novine Srednjobosanskog kantona broj: 20/05). Zakon o socijalnoj žaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: 10/00, 5/03, 5/05, i 3/08). Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Narodne novine ŽZH, broj:16/01, 11/02, 4/04, i 9/05). 50 Vidjeti: fn. 37. 51 Ibid., 10. 52 Nadzor nad sprovoĎenjem kantonalnih zakona i drugih podzakonskih akata donesenih za njegovo provoĎenje, inspekcijski nadzor i poslove revizije vrši u principu nadležno kantonalno ministarstvo. O nadležnostima kantona vidjeti čl. 2, 8, 9, 10 ZOSZZCŽRPSD FBiH i Ustav FBiH! 48 108 �zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom.53 Federalnim Zakonom je regulisano da su temeljna prava porodice s djecom: - dodatak na djecu,54 - naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta, - novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - majke koja nije u radnom odnosu, - jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta, - potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke - dojilje, - posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnica, - smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja, - osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovne naobrazbe, - školarine i stipendije Ďacima i studentima.55 Pored kompleksne pravne situacije na području FBiH, na teritoriju RS-e i BDBiH socijalna zaštita djece je regulisana posebnim zakonskim tesktom. Dva zakona, i to ZDZ i ZSZ kako na području Distrikta56 tako i Republike Srpske,57 regulišu pitanje dječije zaštite. Dok su zakonima o dječijoj zaštiti neposredno regulisana pitanja socijalne zaštite djece, zakonima o socijalnoj zaštiti su posrednim putem regulisana pitanja njihove zaštite. Jasno je da zaštitom roditelja/staratelja bivaju adekvatno zaštićena, i konvencijom zagrantovana, prava djece na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti.58 53 Vidjeti čl. 3 ZOSZZCŽRPSD FBiH. Pravo na dodatak na djecu pripada porodici čiji ukupni mjesečni prihod ostvaren po svim temeljima, izuzev primanja ostvarenih iz socijalne zaštite i zaštite porodice s djecom, po članu kućanstva, ne prelaze iznos koji je utvrĎen propisom kantona kao najniži iznos prihoda dovoljnih za izdržavanje. Član 91 ZOSZZCŽRPSD. 55 Član 89 ZOSZZCŽRPSD FBiH. 56 O korisnicima socijalne zaštite u smislu ZSZ BDBiH vidjeti: Član 12., 14. i 15. ZSZ BDBiH. Članovima 27. i 28. ZSZ BDBiH normirana su prava iz socijalne zaštite. 57 O pravima i korisnicima socijalne zaštite u RS vidjeti: Član 10.-20. ZSZ RS. U okviru ZDZ RS nedvosmisleno je iskazano opredjeljenje zakonodavca da poboljša sistem dječije zaštite, koji se zasniva na pravu i dužnosti roditelja da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece, pravu djeteta na uslove života koji omogućavaju njegov pravilan psiho-fizički razvoj i obavezi države da mu to omogući. Dječiju zaštitu čine prava roditelja i djece i organizovane djelatnosti i aktivnosti kojima se obezbjeĎuje: - stvaranje osnovnih uslova za približno ujednačavanje nivoa zadovoljavanja razvojnih potreba djece, - pomoć porodici u ostvarivanju njene reproduktivne, zaštitne. vaspitne i ekonomske funkcije, - predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece, - dnevni boravak vaspitanje i obrazovanje, - preventivna zdravstvena zaštita, ishrana, odmor, rekreacija, kulturne, sportske i stvaralačke aktivnosti djece, - odgovarajuća sadržina rada s djecom bez roditeljskog staranja, djecom sa smetnjama u razvoju, djecom na dužem bolničkom liječenju i djecom iz socijalno ugroženih porodica, - posebna zaštita trećeg djeteta iz porodice sa više djece. (Član 2. ZDZ RS) 58 Vidjeti čl. 124 st. 3 Porodičnog zakona FBiH-PZ FBiH „Službene novine FBiH“, br. 35/05 i 41/05. Vidjeti: čl. 18 Konvencije o pravima djeteta. 54 109 �Shodno tome prava u oblasti dječije zaštite u smislu ZDZ BDBiH su: naknada plate za vrijeme porodiljskog ili produženog porodiljskog odsustva i odsustva sa rada zaposlenog roditelja i usvojioca radi njege djeteta; - majčinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; - doplatak za djecu;59 - posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele djecu i trudnicama.60 RS ima centraliziraniji i efikasniji sistem socijalne zaštite i ujednačenu zaštitu na nivou entiteta, u okviru tri ministarstva i drugih tijela61 čime su osigurane sve pretpostavke za efikasniji sistem dječije zaštite. Prava u oblasti dječije zaštite, koja su od opšteg interesa, u smislu ZDZ RS su: - naknada plate za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva; - materinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; - dodatak za djecu;62 - zadovoljavanje razvojnih potreba djece; - predškolsko vaspitanje i obrazovanje za djecu bez roditeljskog staranja, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu na dužem bolničkom liječenju; - vaspitno-obrazovni programi pripremanja djece za školu; - boravak, predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zaštita djece predškolskog uzrasta i boravak dece osnovnoškolskog uzrasta do deset godina starosti; - odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u dječijem odmaralištu; - regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, odmora i rekreacije.63 - 59 Doplatak na djecu nema graĎanin Distrikta koji ima registrovano privatno preduzeće, samostalnu radnju ili se bavi drugim vidom privatne djelatnosti koja podliježe plaćanju poreza ili paušala, kao i lica čija primanja prelaze cenzus od 15% prosječne plaće u Distriktu po članu domaćinstva. Pravo na dječiji doplatak obavezno pripada djetetu do navršene 15. godine života ukoliko ispunjava uslove predviĎene ovim zakonom. Djeca starija od 15 godina života ostvaruju pravo na dječiji doplatak: 1. ako se nalaze na redovnom obrazovanju u osnovnim, srednjim i višim školama, akademijama ili fakultetu, a najduže do navršene 26. godine života, 2. ako su nesposobni za samostalan život i rad, a nesposobnost je nastupila do 15. godine života ili u toku redovnog obrazovanja, za cijelo vrijeme trajanja nesposobnosti. (Član 14. i 15. ZDZ BDBiH) 60 Član 8 ZDZ BDBiH. 61 Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport RS, Javni fond za dječiju zaštitu RS, Fond zdravstvenog osiguranja RS, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, Zavod za zapošljavanje RS sa 6 regionalnih zavoda i opštinskim biroima za zapošljavanje i Centri za socijalni rad (45 opštinskih centara). Vodič za ostvarivanje socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011, 13. 62 Pravo na dodatak na djecu, kao novčano davanje, ima svaki graĎanin Republike, prvenstveno nezaposleni borac, vojni invalid I do III grupe invaliditeta, uživalac porodične invalidnine, odnosno graĎanin koji ima prebivalište na teritoriji Republike Srpske, pod uslovima predviĎenim ovim zakonom. (Član 18. ZDZ RS) 63 Član 10. ZDZ RS. 110 �Tako je u RS regulisano da treće dijete iz porodice sa više djece uživa posebnu zaštitu. U slučaju da se u prvom poroĎaju rodilo troje ili više djece, trećim djetetom smatraju se sva djeca.64 S druge strane, u Federaciji je samo u Bosansko-podrinjskom kantonu uveden stimulativni, odnosno pronatalitetni dodatak za više djece. Svaka porodica ima pravo i na mjesečnu novčanu naknadu za novoroĎeno treće i svako sljedeće dijete bez obzira na imovinski cenzus u iznosu od 40% od prosječne plaće u kantonu, što iznosi 239,50 KM.65 Iako su davanja socijalno ugroženim kategorijama generalno niža u RS, primjena zakona je direktna i ujednačena i ne dovodi do diskriminacije na teritorijalnoj osnovi, kako je to slučaj sa kantonima u FBiH.66 UsklaĎivanjem svih navedenih zakona na području cijele BiH sa meĎunarodnim standardima socijalne i dječije zaštite bio bi zauzet obećavajući stav u pogledu akceptiranja reformi u ovoj oblasti de lege ferenda. Na tom tragu i u FBiH su, po ugledu na RS i BDBiH, u toku aktivnosti na donošenju zasebnih zakonskih akata i to: Zakona o osnovama socijalne zaštite i Zakona o zaštiti porodice s djecom. Ukoliko navedeni zakonski tekstovi budu harmonizovani sa postojećim zakonskim rješenjima u zemlji te istovremeno usklaĎeni sa direktivama i ostalim aktima Europske unije, moći ćemo kazati da su navedene zakonodavne aktivnosti urodile plodom.67 64 Član 7. st. 1. i 2. ZDZ RS. Tokom 2012. godine odobrena sredstva za realizaciju ovog projekta iznosila su 950.000,00 KM. Svakoj majci koja je rodila treće dijete isplaćeno je 500,00 KM, a svakoj majci koja je rodila četvrto dijete isplaćena su sredstva u iznosu od 400,00 KM. Vidjeti: Izvještaj o provođenju akcionog plana za djecu Bosne i Hercegovine 2011. – 2014. za period od jula/srpnja 2011. godine do maja/svibnja 2013. godine-Prijedlog, Usvojen na 62. sjednici Vijeća ministara BiH održanoj 3.9.2013. godine, april/travanj 2013. 65 Vidjeti: Pregled izdvajanja za porodiljne naknade u BiH, http://www.vesta.ba/files/Pregled izdvajanja za porodiljne naknade u BiH.doc (03.03.2015.). 66 Vodič za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, Projekat finansira Europska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, mart 2011, 13. Vidjeti: http://www.rightsforall.ba/publikacije-bs/docs-bs/vodic_socijalna_zastita.pdf (26.02.2015.). Europska socijalna povelja (Povelja) je najznačajniji dokument koji reguliše ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava u okviru Europske unije. Bosna i Hercegovina (BiH) je ratifikovala Povelju 2008. godine, čime se obavezala na usklaĎivanje domaćeg zakonodavstva i prakse sa standardima predviĎenim u ovom dokumentu. Primjena, osiguranje ostvarivanja i zaštita prava predviĎenih u Povelji jedan je od uslova u okviru procesa pridruživanja BiH Europskoj uniji. Vidjeti: Primjena Europske socijalne povelje, 20. http://www.bh-hchr.org/Saopstenja/Primjena_evropske_socijalne_povelje.pdf (03.03.2015.). 67 Vidjeti: Šta donose novi zakoni u socijalnoj politici u FBiH?, Komentari nevladinih organizacija na prednacrte zakona: Zakon o osnovama socijalne zaštite i Zakon o zaštiti porodice s djecom, ICVA, CCI, mart 2013. 111 �REZULTATI ANKETNOG UPITNIKA68 Korisnici socijalne zaštite u FBiH Lokacija Centra za Djeca bez Odgojno Djeca čiji je socijalni rad roditeljskog zanemarena i razvoj ometen staranja zapuštena djeca porodičnim prilikama 81 60 42 Zenica 58 64 58 Tuzla 3 0 15 Jablanica 16 14 48 Kakanj 20 42 53 Livno 7 89 426 Bugojno 21 32 29 Mostar Prava korisnika socijalne zaštite u FBiH Lokacija Centra za socijalni rad Novčana i druga materijal na pomoć Zenica Smješta j u drugu porodic u Smješta j u ustanov e socijaln e zaštite Usluge socijalno g i drugog rada Kućn a njega i pomo ć u kući 34 47 5457 0 Tuzla 245 (199 12 u GNK)69 674 - 55 29 - - Jablanica 74 5 2 8 - - Kakanj 10 7 9 15 559 - Livno 278 - 1 11 94 - Bugojno 9 3 7 10 255 - Mostar 23 - 8 43 38 - 68 69 Osposobljavanj e za život i rad Upitnik je u prilogu rada Djeca korisnici Gradske narodne kuhinje. 112 �Temeljna prava porodice s djecom u FBiH Lokacija CSR Dodatak na djecu Na-kna da70 Naknada - Tretman Smješ -taj75 Obrok - Školar ine i stipen dije Zenic a Tuzla 2348 306 295 0 0 0 0 1525 - - 5 - - - Jabla nica Kaka nj Livno NR 74 NR - NR NR 358 64 101 101 104 - 1 37 - NR NR 104 101 NR - NR NR 244 51 - 12 - - - - Nedo stupn i poda ci - Bugo jno Most ar NR NR NR - - - - - - Potpora72 Potpora - 295 295 368 - NR77 NR 1279 71 73 74 76 Korisnici dječije zaštite u RS78 Lokacija CSR Djeca bez roditelja Djeca sa pos. potr.79 Djeca sa tjel. ošteć. Djeca sa psih. probl. Dijete žrtva80 Dijete u stanju soc. potrebe.81 Trebinje 4 10 9 4 3 470 70 Naknada umjesto plaće ženi – majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĎaja i njege djeteta. 71 Novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene – majke koja nije u radnom odnosu. 72 Jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta. 73 Potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje. 74 Posebni psihosocijalni tretman bračnih partnera, koji žele djecu i trudnica. 75 Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja. 76 Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja. 77 Ova vrsta socijalnog prava ne postoji u HNK/Ž. 78 U tabeli su prikazana samo ona prava iz dječije zaštite za koja smo dobili podatke. 79 Djeca oštećenog vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku. 80 Dijete kojem je nanešena fizička ili psihička patnja ili emocionalna bol. 81 Dijete koje se nalaze u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva,pretrpljene elenemtanrne nepogode, ratnog stanja, izbjeglištva, repatrijacije, migracije, smrti jednog ili više članova porodice i dr. nepredvidivih okolnosti. 113 �Prava korisnika dječije zaštite u RS Lokaci ja CSR Novča na pomo ć Dodata k82 Podršk a83 Smješ taj u ustan. Zbr . u hra n. por . Pom oć u kući Dnev no zbrin j. Nov č. pom oć Savje tova nje Trebi nje 4 554 1 24 11 58 19 482 50 Lokacija CSR Naknada84 Mater. dodatak Dodatak za dj. Pomoć85 Odmor rekr.86 Trebinje 135 95 498 257 19 i Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Zenici: - Neophodno donošenje kantonalnog Pravilnika o naknadi za rad staratelja i osoba imenovanih za vršenje dužnosti staratelja. - Poduzeti radnje na pokretanju inicijative kako bi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike iskazalo potrebu za uvrštavanje sredstava Alimentacionog fonda u Budžet Federacije BiH. - Promjena ZOSZZCŽRPSD ZDK i Odluke o provoĎenju socijalne zaštite i zaštite porodica sa djecom jer nameću komplikovan postupak javne nabavke (obavezno otvoreni postupak). Pokrenuti inicijativu da se u ZOSZZCŽRPSD ZDK utvrdi povoljni okvir za ostvarivanje ovoga prava, koji će općinama dati više mogućnosti za iznalaženje još povoljnijih rješenja. - Elektronska zaštita ličnih podataka nije u potpunosti obezbijeĎena opštim aktima Centra. - U skladu sa materijalnim mogućnostima poboljšavati kadrovsku strukturu Centra. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Tuzli: - Trebalo bi socijalnu zaštitu urediti na državnom ili federalnom nivou i obezbijediti da socijalna davanja budu jednaka u svim kantonima odnosno na području cijele države. 82 Dodatak za njegu i pomoć drugog lica. Podrška i izjednačavanje mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju. 84 Naknada plate za vrijeme porodiljskog odsustva. 85 Pomoć za opremu novoroĎenčeta. 86 Odmor i rekreacija djece do 15 god. u dječijem odmaralištu. 83 114 �Neophodno je majkama porodiljama obezbijediti redovnu isplatu, koje kasne više od godinu dana, kao i nezaposlenim porodiljama obezbijediti jednokratnu pomoć koja se ne isplaćuje već godinama u Tuzlanskom kantonu. - Socijalna davanja su jako mala npr. dječiji dodatak iznosi za jedno dijete 20,00KM, a za troje i više 40,00 KM, što je zaista malo. TakoĎe, uvećani dječiji dodatak iznosi 50,00 KM, a odnosi se na djecu koja imaju teža hronična oboljenja. - U Tuzlanskom kantonu trenutno se kasni sa isplatama 6 mjeseci (stalna novčana pomoć, jednokratne pomoći, isplata hraniteljima, smještaj u ustanove socijalne zaštite). Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Jablanici: - Donošenje zakonskih propisa koji su odavno u proceduri iz oblasti zaštite porodice sa djecom. - Kako je natalitet u opadanju, regulisati najmanje jednu vantjelesnu oplodnju na teret kantonalnog ili federalnog budžeta. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Livnu: - UvoĎenje dječjeg dodatka. - UvoĎenje toplog obroka u škole. - Hraniteljstvo – promovisanje, edukacija, stvaranje materijalnih uslova. - Zakonski regulisati položaj i zaštitu djece samohranih roditelja. - Jačanje kapaciteta Centara za rani rast i razvoj, rano otkrivanje smetnji u razvoju i adekvatan tretman. - Pojednostaviti procedure oduzimanja roditeljskog staranja nad napuštenom i zlostavljanom djecom. - Kadrovsko jačanje Centara za socijalni rad radi kvalitetnijeg i potpunijeg rada s djecom. Prijedlozi iz Centra za socijalni rad u Mostaru: - Donošenje Zakona o socijalnoj zaštiti HNK, te izjednačavanje socijalnih prava djece u svim kantonima. - 3. Zaključak Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine je posebnu pažnju posvetio socijalnoj zaštiti majke i djece. Do tada nisu postojali lex specialis zakoni kojima je bila regulisana socijalna zaštita djece. Prije bismo mogli govoriti o stasavanju socijalnih prava posebnih kategorija radnika, dok tek krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina bivaju utvrĎeni principi socijalne politike zaštite djece općenito, ali i djece odreĎenih kategorija radnika (poput pripadnika vojnih snaga) u Jugoslaviji. Današnja legislativa kojom je regulisana socijalna zaštita djece u našoj državi je na zavidnom nivou. S druge strane, nameće se pitanje šta je svrha domaćih i meĎunarodnih pravnih akata, odnosno šta je krajnji cilj takve regulative ukoliko nam „podaci s terena“ ukazuju na nešto sasvim drugo. Dok u RS kao i u BDBiH postoje dva zakona koja na direktan način regulišu pravni položaj i zaštitu djece, i to: Zakon o 115 �dječijoj zaštiti i Zakon o socijalnoj zaštiti, u FBiH situacija je drugačija, pošto je nadležnost u ovoj oblasti podjeljenja izmeĎu Federacije i kantona, pa shodno tome i data meterija je pravno regulisana u jednom federalnom i u sedam kantonalnih zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodice s djecom, kao i u tri kantonalna zakona o socijalnoj zaštiti. U pogledu kvantitativnih i kvalitativnih rezultata ankete možemo zaključiti da je sistem socijalne zaštite djece u našoj državi dosta neujednačen, a što predstavlja ogromnu prepreku ka poduzimanju najvažnijih koraka u pravcu eliminisanja svih oblika diskriminacije djece u ostvarivanju zagarantovanih socijalnih prava. Poražavajuća je činjenica da pitanje dječijeg doplatka ne udovoljava svrsi svoga postojanja, dok u nekim kantonima ta vrsta socijalnog prava i ne postoji, iako je zagarantovana federalnim Zakonom. Pravo djeteta na novčanu i drugu materijalnu pomoć se različito tumači, tako da su u nekim gradovima (čak i u okviru istog kantona) djeca korisnici narodnih kuhinja dok u drugim gradovima to nije slučaj. UsklaĎivanjem svih navedenih zakona, kako u okviru FBiH, tako i na području cijele BiH sa meĎunarodnim standardima dječije zaštite bili bi postignuti zadovoljavajući rezultati na ovom planu, te bi pro futuro bili izbjegnuti slučajevi diskriminacije i različitog socijalnog tretmana djeteta u Kaknju, Zenici, Trebinju, Mostaru, Tuzli, Bugojnu i mnogim drugim mjestima, samo zbog toga što su ta djeca roĎena u tim sredinama ili su upućena da u njima ostavaruju svoja prava. 116 �Enes Hašić, full professor, Faculty of Law University of Zenica Ajdin Huseinspahić, senior assistent, Faculty of Law University of Zenica INEQUALITY OF CHILDREN IN ACHIEVING THE SOCIAL RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary: If the citizens would be sensitive when it comes to social protection of vulnerable population and in particular children, legal norms hardly be necessary and a moral norms would be sufficient to guarantee the social protection of children. But, as are witnesses of family dysfunctional and its intense disorganization and upcoming tidal wave of universal social desensitisation on the country's obligations to the set standards of social protection of children. Accordingly, our country has adopted many legal acts and joined the most important international legal instruments which guarantee a high level of protection of children. In practice, this does not look so. The issue of implementation of what the authorities in the country taken as a „burden on their shoulders“ is a very low levelwhich severely endangers the legal safety of children and endanger their social status. The degree of jurisation of social protection of children is on a far higher level than their faktisation. On the other hand, there is an obvious problem. Numerous legal and sub-legal acts within the country children are often brought to the brink of discrimination, because it is obviously preferable to be born in one canton against another or from one entity against another. The third problem is the lack of empathy and sensibilities of the rulers towards those whom they rule. Keywords: inequality, social protection, child, society. 117 �ANKETNI UPITNIK ZA PODRUČJE FBiH 1. Koliko se djece bez roditeljskog staranja, kao korisnika socijalne zaštite, nalazi na vašoj evidenciji? 2. Koliko se odgojno zanemarene i zapuštene djece, kao korisnika socijalne zaštite, nalazi na vašoj evidenciji? 3. Koliko se na vašoj evidenciji nalazi djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama? 4. Koliko djece koriste sljedeća prava iz socijalne zaštite? - novčana i druga materijalna pomoć- - osposobljavanje za život i rad- - smještaj u drugu obitelj/porodicu- - smještaj u ustanove socijalne zaštite- - usluge socijalnog i drugog stručnog rada- - kućna njega i pomoć u kući5. Koliko se na vašoj evidenciji nalazi lica koja ostvaruju temeljna prava na ime zaštite porodice sa djecom po sljedećim osnovama? - dodatak na djecu- - naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi 118 �trudnoće, poroĎaja i njege djeteta- - novčana potpora za vrijeme trudnoće i poroĎaja žene - majke koja nije u radnom odnosu- - jednokratna potpora za opremu novoroĎenog djeteta- - potpora u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje- - posebni psihosocijalni tretman bračnih partnera, koji žele djecu i trudnica- - smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama predškolskog odgoja- - osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovne naobrazbe- - školarine i stipendije Ďacima i studentima6. Koje prijedloge imate u pogledu poboljšanja socijalne zaštite djece? ANKETNI UPITNIK ZA PODRUČJE RS 1. Koliki broj lica kao korisnika sljedećih prava u oblasti dječije zaštite, se nalazi na Vašoj evidenciji? - naknada plate za vreme korištenja porodiljskog odsustva; - materinski dodatak; - pomoć za opremu novoroĎenčeta; 119 �- dodatak za djecu; - zadovoljavanje razvojnih potreba djece; - predškolsko vaspitanje i obrazovanje za decu bez roditeljskog staranja, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu na dužem bolničkom liječenju; - vaspitno-obrazovni programi pripremanja djece za školu; - boravak, predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zaštita djece predškolskog uzrasta i boravak djece osnovnoškolskog uzrasta do deset godina starosti; - odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u dječjem odmaralištu; - regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, odmora i rekreacije; 2. Koliko broj djece kao korisnika prava iz socijalne/dječije zaštite imate u svojoj evidenciji, i to: 120 - koji nemaju roditelje - koje je napušteno od roditelja - čiji roditelji nisu u mogućnosti da im pruže potpuno staranje zato što su ograničeni u vršenju roditeljskog prava ili su istog lišeni - djece oštećenog vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku - sa tjelesnim i hroničnim oštećenjima �- djeca sa psihičkim problemima - djece čiji roditelji zbog bolesti ili smrti jednog roditelja, nesrećnih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da u obezbjede uslove za pravilno vaspitanje - djece kojima se nanosi fizička ili psihička patnja ili emocionalna bol - nebriga i nezadovoljavanje osnovnih životnih potreba, što djecu ozbiljno sputava u uživanju prava i sloboda - djece žrtava eksploatisanja - djeca koja pod prijtenjom čine krivična djela i prekršaje baveći se skitnjom, prosijčaenjem i sl. - djeca koja zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci negativnih socijalnih uticaja i emocionalnih poremećaja narušava svoje zdrvaljei život - djece koje se nalaze u stanju socijalne potrebe zbog siromaštva,pretrpljene elenemtanrne nepogode, ratnog stanja, izbjeglištva, repatrijacije, migracije, smrti jednog ili više članova porodice i dr. nepredvidivih okolnosti 3. Koliko imate djece evidentiranih kao korisnika: a. novčane pomoći b. dodataka za njegu i pomoć drugog lica c. podrške i izjednačavanja mogućnosti djece i omladine sa smetnjam au razvoju 121 �d. smještaja u ustanovu e. zbrinjavanje u hraniteljskoj porodici f. pomoć u kući g. dnevno zbrinjavanje h. jednokratna novčana pomoć i. savjetovanje 4. Koje prijedloge imate u pogledu poboljšanja socijalne zaštite djece? 122 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2991 Title A name given to the resource NERAVNOPRAVNOST DJECE U OSTVARIVANJU SOCIJALNIH PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI Author Author HAŠIĆ, Enes HUSEINSPAHIĆ, Ajdin Abstract A summary of the resource. Ukoliko bi građani bili osjećajni, kada je u pitanju socijalna zaštita socijalno osjetljivih kategorija stanovništva, a posebno djece, pravne norme jedva da bi bile i potrebne, a moralne norme bi bile dovoljan garant socijalne zaštite djece. No, pošto smo svjedoci porodične disfunkcionalizacije i njene intenzivne dezorganizacije te nadolazećeg plimnog talasa sveopće društvene desenzibilizacije, na državi je obaveza normiranja socijalne zaštite djece. Shodno tome i naša država je donijela brojne pravne akte i pristupila najznačajnim međunarodnim pravnim dokumentima kojima je garantovan visok stepen zaštite djece. U praksi to baš i ne izgleda tako. Pitanje provođenja onoga što su organi vlasti u zemlji preuzeli kao „breme na svojim plećima“ je na vrlo niskom nivou, što uveliko ugrožava pravnu sigurnost djece i dovodi u opasnost njihov socijalni status. Stepen jurizacije socijalne zaštite djece je na dosta višem nivou od faktizacije zagarantovanih prava. S druge strane, postoji još jedan očigledan problem. Mnogobrojnim zakonskim i podzakonskim pravnim aktima unutar države djeca su često dovedena na rub diskriminacije, jer je očigledno poželjnije biti rođen u jednom kantonu spram drugog ili u jednom entitetu spram drugog. Treći problem je odsustvo empatije i senzibiliteta onih koji vladaju spram onih kojima vladaju. Ključne riječi: neravnopravnost, socijalna zaštita, dijete, društvo. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6b3a8c94983b98124a161f82f1d814a7.docx b53e329086a7bd63a84f33f44761acb5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fe471fb11146d9ab895c291ace374350.pdf 6f7dab7350442c39918204d6b785f4d7 PDF Text Text Pregledni naučni rad Sunčica Hajdarović, asistent Pravni fakultet Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA DJETETA NA IZDRŢAVANJE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Saţetak: U slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, država se nije ograničila samo na primjenu sredstava u okviru porodičnog prava, već je, radi ostvarivanja prava na izdržavanje djeteta zagarantovanog meĎunarodnim dokumentima i nacionalnim zakonima, predvidjela i sredstva iz drugih pravnih područja. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži. U sklopu razmatranja ovog krivičnog djela sa kriminološkog aspekta, u ovom radu bit će obraĎena fenomenologija krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja izvršenog u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. Poseban osvrt će biti dat na razloge ili motive zbog kojih je djelo izvršeno. Izvor podataka su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: izdržavanje, najbolji interes djeteta, krivičnopravna zaštita 1. Uvodne napomene Pojam izdržavanje istoimenica je pojmu alimentacija koja svoje korijene vuče od latinske riječi alo, alui, altum, što na bosanskom jeziku znači "hraniti". Budući da je hrana neophodna za život iz ove terminologije se već očituje važnost izdržavanja i ostvarivanja prava na izdržavanje. Djeca kao jedan od najvažnijih, i svakako najosjetljivijih dijelova društva, morala bi u svakom trenutku imati osiguranu egzistenciju i ostvarivati svoje pravo na izdržavanje. Kada roditelji djeteta žive zajedno, neće dolaziti do izražaja izdržavanje koje mu svakodnevno pružaju jer oni tada najčešće ravnopravno, zajednički i sporazumno osiguravaju djetetu primjeren život i razvoj. Ali kada, iz bilo kojeg razloga, dijete živi samo s jednim roditeljem, problem ostvarivanja prava na izdržavanje postaje uočljiviji. Upravo tada se postavlja pitanje kako riješiti taj problem što efikasnije i bezbolnije za dijete, pogotovo kada roditelj koji je dužan davati izdržavanje nije spreman svojevoljno ispunjavati svoju obavezu?1 Prema odredbama člana 215. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine2, roditelji su dužni izdržavati svoje maloljetno dijete i u izvršavanju 1 Gliha D., Pintarić A., Pravo djeteta na roditeljsko uzdržavanje, Analiza, kritički osvrt i prijedlog poboljšanja, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 2014., str. 1. 2 Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine FBiH“ br. 35/05 i 41/05 259 �te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Dakle, izdržavanje djeteta je dužnost roditelja, odnosno obaveza da obezbijedi sredstva za zadovoljenje osnovnih životnih, obrazovnih i drugih potreba svom djetetu. Normativno regulisanje izdržavanja kao prava i obaveza zakonskog karaktera spada u domen porodičnog zakonodavstva. Naime, brak i porodica predstavljaju osnovu na kojoj je bazirana i iz koje prozilazi dužnost i pravo uzajamnog izdržavanja. Upravo porodična solidarnost je bila i ostala osnovna ideja nastanka i egzistiranja instituta izdržavanja, dok društvena solidarnost u vidu prinudnog ostvarenja izdržavanja, te propisivanja krivično-pravnih sankcija nastupa kada zataji porodična solidarnost.3 Roditelj, kao titular prava na izdržavanje ne može se odreći tog prava, pa je tako članom 218. Porodičnog zakona FBiH propisano da roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko staranje, ili kojem je ograničeno ili oduzeto roditeljsko staranje, ne oslobaĎa se dužnosti izdržavanja djeteta. Dakle, pravu na izdržavanje korespondira obaveza oba roditelja da izdržavaju svoje dijete. Ovome u prilog govori i činjenica da zakon ne postavlja nikakve uslove za izdržavanje na strani djece, već je samo maloljetstvo dovoljna pretpostavka za izdržavanje. Naravno, prema Porodičnom zakonu FBiH, i punoljetna djeca mogu biti izdržavana od strane svojih roditelja, meĎutim u tom slučaju su propisani uslovi na osnovu kojih je takvo izdržavanje moguće (ako se dijete nalazi na redovnom školovanju roditelji su dužni, prema svojim mogućnostima, osigurati mu izdržavanje i nakon punoljetnosti a najduže do navršene 26. godine života i ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni izdržavati ga dok ta nesposobnost traje, član 216. Porodičnog zakona FBiH). Izdržavanje maloljetnog djeteta se uvijek odreĎuje u novcu. Svaki drugi oblik doprinošenja odgoju djeteta ne može se smatrati izdržavanjem u smislu porodičnog zakonodavstva, s obzirom da član 244. Porodičnog zakona FBiH propisuje da osobu koja je dužna davati izdržavanje sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa izdržavanja u odreĎenom novčanom iznosu. 2. MeĎunarodni principi i standardi utvrĎeni u meĎunarodnim i regionalnim konvencijama Posljednjih decenija sve je intenzivniji razvoj, harmonizacija i unifikacija porodičnog prava kroz razne evropske institucije. Pojedine, relevantne odredbe meĎunarodnih dokumenata bave se upravo pitanjem izdržavanja djece od strane roditelja. Kao najznačajnije konvencije iz ove oblasti navode se: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda4 Vijeća Europe i Povelja o temeljnim 3 Saveljić T., Hajduković J., Izdržavanje-pravo svakog djeteta i obaveza svakog roditelja, Studija, Sigurna ženska kuća Podgorica, Centar za graĎansko obrazovanje, Podgorica, 2014., str. 6., (http://media.cgo-cce.org/2014/11/cgo-cce-izdrzavanje-pravo-svakog-djeteta-i-obaveza-svakogroditelja.pdf), (datum posjete stranici, mart, 2015. godine) 4 Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (The European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms), Protokol br. 1., Protokol br. 4, 260 �pravima EU5 kao opći dokumenti za zaštitu ljudskih prava, Konvencija o pravima djeteta6, Konvencija o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu7, Zelena knjiga o obavezama izdržavanja8, Uredba Vijeća br. 4/2009 o meĎunarodnoj sudskoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka te suradnji o predmetima izdržavanja9, dokumenti doneseni u okviru Haške konferencije za meĎunarodno privatno pravo (Konvencija o meĎunarodnoj naplati potpore za djecu i drugih oblika obaveze izdržavanja10, te pripadajući mu Protokol o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja),11 i na kraju Načela o roditeljskoj skrbi.12 Položaj i prava djece u konfliktnim razvodima najpotpunije je definiran i ureĎen Konvencijom UN o pravima djeteta, kao temeljnim i univerzalnim meĎunarodnim dokumentom u oblasti zaštite prava djeteta. Ova Konvencija u članu 3. predviĎa, kao jedno od temeljnih načela, koja bi se trebala razmatrati zajedno sa svim drugim pravima u Konvenciji, načelo najboljeg interesa djeteta prema kojem: u svim akcijama u vezi s djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interesi djeteta bit će od prvenstvenog značaja te da države potpisnice uzimaju na sebe da osiguraju djetetu zaštitu i brigu koja je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca zakonski odgovornih za njega, i da bi se ovo postiglo, poduzet će sve zakonske i upravne mjere. Cilj donošenja ove Konvencije bio je upravo taj da se djeci omogući dostojan život, te da dijete, kao pravni subjekat, uživa sva graĎanska, ekonomska, politička, socijalna i kulturna prava. Protokol br. 6., Protokol br. 7., NN MU br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr.; Protokol br. 13., NN MU br. 14/02, 13/03., Protokol br. 12., NN MU 14/02, 9/05, Protokol br. 14. uz ovu Konvenciju, NN MU 1/06 i 2/10. 5 Povelja temeljnih prava Europske unije (Charter of fundamental rights of the European Union), OJ C 83, 30.3.2010. 6 Konvencija o pravima djeteta (Convention on the rights of the child), 1577 UNTS 3, Sl. l. SFRJ br. 15/90, NN MU br. 12/93, 20/97. 7 Konvencija Ujedinjenih naroda o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu (Convention on therecovery abroad of maintenance), 286 UNTS 3, Službeni list SFRJ, Menunarodni ugovori, br. 2/1960, Narodne novine, Menunarodni ugovori, br. 4/1994. 8 Zelena knjiga o obavezama izdržavanja (Green paper on maintenance obligations), COM(2004) 254 final,15.4.2004. dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/ALL/?uri=CELEX:52004DC0254 9 Uredba Vijeća br. 4/2009 o menunarodnoj sudskoj nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odlukate suradnji o predmetima uzdržavanja (Council Regulation (EC) No 4/2009 of 18 December 2008 onjurisdiction, applicable law, recognition and enforcement of decisions and cooperation in matters relating tomaintenance obligations), OJ L 7, 10.1.2009. 10 Konvencija o menunarodnoj naplati potpore za djecu i drugih oblika obveze uzdržavanja (Convention on theinternational recovery of cild support and other forms of family maintenance) 11 Protokol o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (Protocol on the Law Applicable to MaintenanceObligations) http://www.hcch.net/upload/conventions/txt39en.pdf. 12 Načela Evropske komisije za evropsko pravo o roditeljskoj skrbi (Principles of European family lawregarding parental responsibilities), dostupno na http://ceflonline.net/wpcontent/uploads/Principles-PREnglish.pdf 261 �Izdržavanje djeteta ureĎeno je čl. 27. Konvencije u kojemu je propisano: 1. Države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju. 2. Roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj. 3. Države stranke će, ovisno o nacionalnim prilikama i svojim mogućnostima, poduzeti odgovarajuće mjere pomoći roditeljima i drugim osobama koje su odgovorne za dijete u ispunjavanju ovoga prava i, ako je potrebno, osigurati materijalnu pomoć i programe podrške, osobito u pogledu prehrane, odijevanja i smještaja. 4. Države stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da dijete dobije sredstva za izdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako unutar države stranke tako i iz inostranstva. Posebno će u slučajevima kad osoba koja je materijalno odgovorna za dijete živi u drugoj zemlji odvojeno od djeteta, države stranke težiti pristupanju ili zaključivanju meĎunarodnih sporazuma, kao i pronalaženju drugih prikladnih postupaka. Na ovaj način Konvencija je postavila izdržavanje djeteta na jedan zavidno visok standard, naglašavajući da je obaveza oba roditelja da djetetu omoguće taj adekvatni životni standard. Primjenjujući odredbu člana 27. Konvencije, naš zakonodavac je u Porodični zakon FBiH uvrstio odredbu koja glasi: Osobe iz stava 1. člana 213. ovog Zakona meĎusobnom izdržavanju doprinose srazmjerno svojim mogućnostima i potrebama izdržavane osobe.13 Sadržaj navedene odredbe iz Porodičnog zakona FBiH se poklapa sa sadržajem odredbe 27. Konvencije, te je na taj način ovaj meĎunarodni standard uvršten u bosansko-hercegovačko zakonodavstvo. 3. Krivičnopravna zaštita prava na izdrţavanje Izdržavanje djeteta je jedan institut porodičnog prava, kojem je država omogućila, da u slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, primjeni sredstava iz drugih pravnih područja radi ostvarivanja djetetovih prava zagarantovanih meĎunarodnim dokumentima i zakonima odnosne države. Zaštita putem krivičnog prava nastupa onda kada porodično pravo nema više raspoloživih mehanizama da zaštiti najbolji interes djeteta. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja14 predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine15, koja se odnosi na grupu krivičnih djeka protiv braka, porodice i mladeži. Krivična djela koja sadrži ova glava KZ FBIH usmjerena su na zaštitu više srodnih objekata: braka, porodice i mladeži. Pravo na porodični život jedno je i od temeljnih prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine koji u skladu sa članom 8. 13 Član 214. Porodičnog zakona FBiH. Član 223. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. 15 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14. 14 262 �Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda svakom članu porodice garantuje poštovanje i pravnu zaštitu porodičnog života. Ovom glavom KZ FBiH inkrimirana su ona ponašanja kojima se izravno napadaju brak, porodica i mladež. Krivičnopravna reakcija usmjerena je na nedopuštene radnje roditelja prema djeci, na povredu dužnosti izdržavanja i kršenje porodičnih obaveza. TakoĎer se ovom glavom KZ FBiH štiti i institucija braka kakvu poznaje naše porodično zakonodavstvo. Npr., kod krivičnog djela dvobračnosti ne radi se prvenstveno samo o zaštiti monogamnog braka, već i o zaštiti osobe koja je s drugom osobom stupila prva u brak. Odredbom stava 1. člana 223. KZ FBiH odreĎeno je da krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja čini onaj ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadlećnim organom dužan izdržavati. „Radnja ovog krivičnog djela sastoji se u izbjegavanju izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obaveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvatanje zaposlenja, učestalo mijenjanje radnog mjesta, otuĎivanje imovine, mijenjanje mjesta prebivališta, itd. Da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju. Djelo neće postojati ako nosilac obaveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Za postojanje djela, osim zakonske obaveze izdržavanja, potrebno je da je ta zakonska obaveza utvrĎena u izvršnoj sudskoj odluci, odnosno u izvršnoj nagodbi koja je sklopljena pred drugim nadležnim organom.“16 Za ovo krivično djelo možemo reći da ima svoje dvije karakteristike, a to su: trajnost i način izvršenja, jer se djelo može izvršiti aktivno i pasivno. Da bi postojalo ovo krivično djelo potreban je trajniji negativniji stav učinioca, dakle da izbjegava da plaća izdržavanje djeteta duži vremenski period, odnosno da je riječ o namjernom nedavanju izdržavnja, a ne o prostom nedavanju izdržavanja. Ako učinilac iz objektivnih razloga ne može izvršavati svoju dužnost, nema ni izbjegavanja izdržavanja, a time ni krivičnog djela jer se ni od koga ne može tražiti da čini nemoguće (ultra posse nemo tenetur). Što se tiče načina učinjenja djela (aktivno ili pasivno), bitno je istaknuti da aktivno učinjenje predmetnog krivičnog djela postoji kada učinilac odbija zaposlenje i na taj način se dovodi u situaciju da nema novca za izdržavanje. Pasivno učinjenje ovog krivičnog djela postoji u slučaju kada učinilac ima sredstva kojima može da izdržava svoje dijete, ali odbija izvršenje takve obaveze. Dakle, od značaja je njegovo imovinsko stanje, tačnije da li je zaposlen, te ukoliko nije, da li je svojom krivicom nezaposlen. Oblik krivnje je umišljaj. Umišljaj obuhvata svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to čini uprkos postojanja izvršne sudske odluke, odnosno njenog ekvivalenta. Stavom 2. člana 223. KZ FBiH propisano je da pri izricanju uvjetne osude sud može učiniocu odrediti obavezu urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja 16 Tomić, Z. Krivično pravo II Posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 143. 263 �dospjelih obaveza. Neispunjenje ovih uvjeta može dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Stavom 3. ovog člana predviĎa se mogućnost oslobaĎanja od kazne učinioca djela, ukoliko on ispuni svoju obavezu do okončanja glavnog pretresa. 4. Fenomenološke i etiološke izbjegavanja izdrţavanja karakteristike krivičnog djela Kriminalna fenomenologija se bavi pojavnim oblicima, strukturom, strukturnim promjenama i dinamikom kriminaliteta, kao i socijalno – individualnim svojstvima izvršioca. UtvrĎivanje i istraživanje krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja, kao kriminološke pojave sastoji se iz fenomenološkog i etiološkog vida, tj. utvrĎivanje onih elemeneta kroz koje se ispoljavaju faktori koji ga uslovljavaju. U okviru razmatranja krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja sa kriminološkog aspekta obraĎena je s jedne strane fenomenologija ovih krivičnih djela izvršenih u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. S druge strane, obraĎena je i etiološka komponenta ove problematike, posebno analizirajući iz kojih razloga ili motiva su djela vršena. Izvor podataka bile su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Fenomenologija i etiologija krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja obuhvata podatke koji se odnose na učinioca, kao što su godište ili starosna dob, bračno stanje, obrazovanje, zanimanje, radni status i ranija osuĎivanost. Osim toga, istraživanjem su obuhvaćeni i podaci koji se odnose na spol izdržavanih lica, vremenski period koji protekne do prijave djela izbjegavanja izdržavanja, razloge izbjegavanja izdržavanja, odnos davaoca izdržavanja i izdržavanog lica, trajanje krivičnog postupka, krivičnu sankciju i ulaganje pravnog lijeka. S obzirom da je pojavna strana krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja kao kriminološka pojava iskazana statističkim uzorkom dobila se slika o masovnosti i učestalosti ispitivanog fenomena. 264 �Grafikon 1. – Spolna struktura učinioca krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja Ženski 0% Spol učinioca Muški 100% Iz prethodnog grafikona je vidljivo da krivično djelo izbjegavanja izdržavanja u 100% slučajeva čini otac djeteta. Majka djeteta kao učinilac ovog krivičnog djela učestvuje u 0% slučajeva. Grafikon 2. – Godište učinioca djela Godište učinioca 1960. 10% 1993. 5% 1959. 5% 1958. 9% 1964. 5% 1979. 9% 1966. 9% 1968. 5% 1961. 9% 1978. 14% 1975. 5% 1970. 5% 1969. 5% 1974. 5% 265 �Kao učinioci djela javljaju se u najvećem broju slučajeva osobe u tridesetim godinama (godište 1978. u 14% slučajeva) MeĎutim, iz ovog grafikona se može izvesti zaključak da godine života ne predstavljaju odlučujući faktor za izvršenje ove vrste krivičnih djela. Grafikon 3. – Bračno stanje učinioca djela Bračno stanje učinioca 11 9 1 Razveden Oženjen Neoženjen U najvećem broju slučajeva riječ je o učiniocima djela koji su razvedeni, meĎutim ima i onih koji su nakon razvoda sa prvom suprugom se ponovo oženili, osnovali novu porodicu, i izbjegavaju izdržavanje za dijete iz prvog braka, pravdajući se činjenicom da oni sada imaju novu porodicu o kojoj moraju brinuti (kako se navodi u obrazloženju presuda). 266 �Grafikon 4. – Obrazovanje učinioca djela Obrazovanje učinioca 18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 Srednja stručna sprema Osnovna škola Viša stručna sprema Napoznato Pretežno preovladavaju učinioci djela sa završenom srednjom stručnom spremom (sa akcentom na osobe koje su završile zanat). 267 �Grafikon 5. – Zanimanje učinioca djela Zanimanje učinioca Saobraćajni tehničar 5% Ekonomski Vozač Stolar 5% tehničar 5% 5% Vodoinstalater 5% Policajac 5% Komercijalista 5% Vjerski službenik, imam 5% Elektromehaničar 5% Elektotehničar 5% Konobar 5% Frizer 5% Mašinski tehničar 14% KV krojač 5% Mesar 5% Bez zanimanja 14% Zidar 5% Iz prethodnog grafikona je vidljivo da je riječ o osobama raznovrsnih zanimanja. Ipak, preovladavaju oni koji su bez zanimanja. Grafikon 6. – Radni odnos učinioca djela Radni odnos učinioca Zaposlen 38% Nezaposlen 62% 268 �U 62% analiziranih slučajeva radi se o nezaposlenim izvršiocima krivičnog djela, koji na taj način i pravdaju motiv izvršenja ovog krivičnog djela. Ovu okolnost sud uzima u obzir kao olakšavajuću prilikom odmjeravanja kazne. Grafikon 7. – Ranija osuĎivanost učinioca Ranija osuđivanost učinioca 16 5 Ne Da Kod izvršenja krivičnog djela izbjegavanje izdržavanja preovladavaju učinioci koji nisu povratnici, dakle oni koji ovo djelo čine prvi put, što sud takoĎer cijeni kao olakšavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne. MeĎutim, u pet predmeta riječ je o povratnicima koji čine raznorodna djela. Grafikon 8. – Spol izdržavanog lica Spol izdržavanog lica 10 6 5 Muški Ženski Muški i Ženski 269 �Iz analiziranih predmeta vidljivo je da se pretežno radi o muškoj djeci kojoj se uskraćuje izdržavanje od strane jednog roditelja, i da je u većini slučajeva riječ o jednom djetetu kojem je uskraćeno pravo na izdržavanje. U samo malom broju slučajeva roditelj izbjegava izdržavanje dvoje djece. Grafikon 9. – Vremenski period koji protekne do prijave djela neplaćanja izdržavanja Vremenski period koji protekne do prijave djela nepladanja izdržavanja 5 i više godina 14% 3 do 5 godina 14% 1 do 3 godine 72% Interesantno je za primijetiti da oštećeni, dakle pretežno majke koje ostvaruju roditeljsko staranje nad djetetom, (u 72% predmeta), ovo krivično djelo koje čini otac djeteta, prijave tek nakon što proĎe godina od neplaćanja, odnosno u intervalu izmeĎu jedne do tri godine. Smatramo da je ovo dug vremenski period za neprijavljivanje, te da bi se blagovremenim prijavljivanjem krivičnog djela utjecalo i na brži sudski postupak. 270 �Grafikon 10. – Razlozi za nedavanje izdržavanja Razlog za nedavanje izdržavanja 9 6 5 1 Nezaposlenost Loša finansijska situacija Nije navodio, priznao krivicu Majka ne dozvoljava i onemogućava redovne kontakte sa kćerkom Učinioci ovih krivičnih djela kao razloge izbjegavanja izdržavanja navode nezaposlenost i lošu finansijsku situaciju. MeĎutim, iz većine analiziranih presuda da se izvesti zaključak da obaveznik izdržavanja smatra da davanjem iznosa za izdržavanje djeteta ustvari finansira njegovu majku, te kao drugi najčešći razlog navodi se njegova nova bračna zajednica i nova porodica o kojoj mora voditi brigu, zaboravljajući i u potpunosti zanemarujući brigu o prvoroĎenom djetetu iz prijašnjeg braka. Grafikon 11. - Odnos izdržavaoca i izdržavanog lica Nasilje u porodici, poremećeni odnosi 9% Potpuno odsustvo komunikacije 5% Odnos izdržavaoca i izdržavanog Loš 29% Nema podataka nepoznato 43% Vanbračna zajednica 9% Dobar odnos, redovna komunikacija s djecom 5% 271 �U 43% slučajeva davalac izdržavanja nije htio u sudskom postupku da kaže išta o svom odnosu sa svojim djetetom. U 29% slučajeva optuženi za krivično djelo izdržavanja se izjasnio da je odnos izmeĎu njega i djeteta loš. Grafikon 12. – Trajanje krivičnog postupka Trajanje krivičnog postupka do 1 godine 43% 1 do 3 godine 57% U 57% analiziranih slučajeva krivični postupak je trajao od jedne do tri godine. Grafikon 13. – Krivična sankcija Krivična sankcija 17 4 Uvjetna osuda Oslobađajuća presuda Najčešća krivična sankcija koju sudovi izriču za učinioce krivičnog djela izbjegavanje izdržavanje jeste uslovna osuda. Kao olakšavajuću oklonost sudovi cijene: nezaposlenost učinioca djela, slabo imovno stanje učinioca djela, te činjenicu kada učinilac djela prizna krivicu. Sudovi su prilikom izricanja uvjetne osude osuĎenom odredili obavezu urednog plaćanja izdržavanja i podmirenja dospjelih obaveza, a što je vidljivo iz analiziranih presuda. 272 �Grafikon 14. – Ulaganje pravnog lijeka Uložena žalba Da 33% Ne 67% U čak 67% analiziranih predmeta nijedna od strana u sporu, ni oštećeni ni osuĎeni, nisu ulagali žalbu. To s jedne strane govori i o pasivnosti strana u postupku, pogotovo strane koja zastupa interese oštećenog djeteta. 5. Zaključak Brak i porodica spadaju meĎu najvažnije društvene vrijednosti, koje su zaštićene kako meĎunarodnim dokumentima, tako i Ustavom i zakonima država. Od odnosa unutar porodice zavise i odnosi unutar jednog društva. Zbog toga se brak i porodica nalaze pod posebnom zaštitom države, te su i zaštićeni posebnim zakonima, i čine predmet porodičnog prava. Propisi o zasnivanju braka i regulisanju bračnih i porodičnih odnosa nalaze se u porodičnim zakonima. Naravno, zbog intimnosti odnosa u braku i porodici propisi porodičnih zakona ne regulišu i ne normiraju sve odnose braka i porodice, već samo sa onog gledišta ukoliko je to nužno radi zaštite zajedničkih interesa društva. Posmatrano sa stajališta krivičnog prava još je uži krug bračnih i porodičnih odnosa koji su predmet krivičnopravne zaštite. Brak je kao osnova porodice pod posebnom zaštitom države. Shodno tome su brak i porodica i pod posebnom krivičnopravnom zaštitom. Za krivična djela protiv braka i porodice možemo reći da su krivična djela u širem smislu, pogotovo krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja. Upravo se ovim krivičnim djelima nastoji pružiti cjelovitija zaštita društvenih vrijednosti, posebno imajući u vidu društveni razvoj djece i maloljetnika. NesreĎeni odnosi unutar porodice nanose veliku štetu i prouzrokuju tjelesne i duševne poteškoće, zbog toga je potrebno posebnu pažnju posvetiti upravo razvoju djece i maloljetnika. 273 �Analizirajući presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 2008. do 2013. godine, a koja se odnose na krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja došlo se do nekoliko zaključaka. U sklopu ovog razmatranja obraĎena je etiologija razmatranog krivičnog djela, posebno analizirajući iz kojih razloga ili motiva je djelo vršeno. Izvor podataka bile su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz analiziranih predmeta je vidljivo da je pretežno riječ o muškim izvršiocima ovog krivičnog djela, što znači da su očevi ti koji nakon razvoda braka ne vode više brigu o svom djetetu. Kao učinioci se javljaju osobe različite životne dobi, mada preovladavaju učinioci izmeĎu 30 i 40 godina starosti. Riječ je o razvedenim učiniocima djela; mali broj njih je nakon razvoda sa prvom suprugom ponovo sklopio brak. Što se tiče njihovog obrazovanja, uglavnom se radi o osobama koje imaju završenu srednju stručnu spremu (u velikom broju slučajeva zanat), raznovrsnih su zanimanja i pretežno su nezaposleni. Djelo Izbjegavanje izdržavanja čine prvi put, dakle nisu recidivisti kako u pogledu ovog krivičnog djela, tako ni u pogledu nekog drugog krivičnog djela. Smatramo bitnim za istaknuti da krivični postupci u ovim predmetima traju dugo, u prosjeku od jedne do tri godine. Ovakvi krivični postupci bi se trebali rješavati brže, po što hitnijem postupku, jer je riječ o materijalnoj egzistenciji izdržavanog lica, kao i osjećaju zapostavljenosti od strane vlastitog oca. Pogotovo treba voditi računa u situacijama kada je otac izdržavanog djeteta ponovo zasnovao novu porodicu o kojoj se brine, da se kod izdržavanog djeteta ne stvori još veći osjećaj odbačenosti. Najčešća krivična sankcija koja se izriče učiniocima ovog krivičnog djela jeste uvjetna osuda. Općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršiocima u najvećem broju slučajeva izriču uvjetnu osudu bez propisivanja obaveze da izmire svoje dospjele obaveze prema tražiocu izdržavanja, iako je članom 223. stavom 2. KZ FBiH propisano da sud može pri izricanju uvjetne osude učiniocu odrediti obavezu urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja dospjelih obaveza. Neispunjenje ovih uvjeta može dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Interesantno je za primijetiti da nadležna tužilaštva ne podižu zahtjev za plaćanjem izdržavanja na osnovu kojeg bi sud obavezao izvršioca krivičnog djela da izmiri svoje obaveze prema izdržavanom djetetu i da ubuduće uredno ispunjava obavezu izdržavanja. Smatramo da bi uz uvjetnu osudu sud trebao obavezno izricati i ovaj dopunski uvjet pored temeljnog uvjeta koji se odnosi na to da učinilac u vremenu provjeravanja ne smije počiniti novo krivično djelo. Smisao izricanja uvjetne osude jeste da se izbjegne izvršavanje zatvorske kazne izdržavatelja, jer njegov odlazak u zatvor bi značio dalju nemogućnost plaćanja izdržavanja pa nije ni u interesu izdržavane osobe. MeĎutim, kada bi se uz uvjetnu osudu izrekao i dopunski uvjet postigla bi se efektivnija zaštita izdržavanog djeteta. Ukoliko sud utvrdi da osuĎeni nije iz objektivnih razloga mogao da izvrši zadanu obavezu, onda sud može dopunski uvjet zamijeniti drugim ili osuĎenog osloboditi obaveze. 274 �Na osnovu svega iznesenog možemo zaključiti da u Federaciji Bosne i Hercegovine nije počinjen veliki broj ovih krivičnih djela. Naime, u periodu od 2008. do 2013. godine donesene su pravosnažne presude u svega 21 predmetu, od toga šest predmeta na Općinskom sudu u Mostaru, jedan predmet na Općinskom sudu u Konjicu, četiri predmeta na Općinskom sudu u Sarajevu, dva predmeta na Općinskom sudu u Tuzli, i najveći broj predmeta, osam, na Općinskom sudu u Zenici. Mali broj ovih krivičnih djela je svakako dobar podatak, pod uvjetom da se iza njega ne krije znatno veća „tamna brojka 275 �Sunčica Hajdarović, Senior Assistant, Faculy of Law, University „Džemal Bijedić“ Mostar LEGAL PROTECTION OF CHILDREN'S RIGHTS TO SUBSISTENCE IN THE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract: Child support is the institution of family law. A familiy law has a permition of the state to apply the funds from other areas of the law for the realization of children's rights guaranteed by international documents and laws of the State, in case of unfulfilled duty of parents to support their minor child. The crime of Avoiding serving is one of the crimes referred to in Chapter XX of the Criminal Code of the Federation of Bosnia and Herzegovina, Criminal offenses against marriage, family and youth. Within the scope of the crime of Avoiding serving from the criminal aspect, in this work will be discussed phenomenology of the this crime executed in the period from 2008 to 2013 in the Federation of Bosnia and Herzegovina. A special emphasis will be given to the reasons or motives why these crimes were committed. Sources of data are the final judgment of the Municipal Courts in the Federation of Bosnia and Herzegovina. Keywords: serving, the best interests of the child, criminal protection 276 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3001 Title A name given to the resource KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA PRAVA DJETETA NA IZDRŽAVANJE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Author Author HAJDAROVIĆ, Sunčica Abstract A summary of the resource. U slučaju neispunjena dužnosti roditelja da izdržavaju svoje maloljetno dijete, država se nije ograničila samo na primjenu sredstava u okviru porodičnog prava, već je, radi ostvarivanja prava na izdržavanje djeteta zagarantovanog međunarodnim dokumentima i nacionalnim zakonima, predvidjela i sredstva iz drugih pravnih područja. Krivično djelo Izbjegavanje izdržavanja predstavlja jedno od krivičnih djela iz glave XX Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži. U sklopu razmatranja ovog krivičnog djela sa kriminološkog aspekta, u ovom radu bit će obrađena fenomenologija krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja izvršenog u periodu od 2008. do 2013. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. Poseban osvrt će biti dat na razloge ili motive zbog kojih je djelo izvršeno. Izvor podataka su pravomoćne presude Općinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: izdržavanje, najbolji interes djeteta, krivičnopravna zaštita Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General)