3 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3377 Title A name given to the resource “LEARNERS' NEEDS AS A STARTING POINT FOR DESIGNING A SYLLABUS FOR ESP: A CASE STUDY OF LAW STUDENTS AT SEEU” Author Author Saliu, Basri Abstract A summary of the resource. The study focuses on the issue of designing a syllabus for English for specific purposes courses and shares the view that according to the nature of such courses, their content should be based on a thorough investigation of the learners’ needs. The aim of the research is to launch a firm base for the subsequent production of a syllabus for an ESP course for Law at South East European University by exploring and investigating the needs of course participants or respondents to this research. The research examined needs analysis views of ESP students and teachers involved in ESP program. The study consists of two parts, theoretical and empirical part. The theoretical part draws out the general structure of syllabi, determines the place of needs analysis in the process of ESP syllabus design, and clarifies the difference between objective and subjective needs analysis. It describes the conventional techniques engaged for conducting a needs analysis. The theoretical part forms a strong basis for an empirical study, the main findings of which are reported in the following part of the research. The study applies both quantitative and qualitative research instruments The survey about ESP learners’ preferences and needs and the Individual Background Questionnaire provided a good quantitative basis for needs analysis in order to help ESP course designers to design a syllabus with more relevant content. Qualitative data was provided from semi-structured, open-ended interviews to reveal learners’ views and expectations for ESP subject. Data were analyzed using descriptive analysis, cross tabulation and content analysis. The findings of this study firmly suggest that there are many perceived subjective and objective needs of ESP learners’ at law faculty which should be considered in the design process of the new syllabi for ESP. Most students and teachers seemed to believe that their needs for ESP do not entirely match the general learning outcome of ESP course at law faculty and the study suggest the general learning outcome be tailored in line with the beliefs of what students think they need in ESP for Law. Most importantly, this study suggests that the needs analyses of learners’ and teachers’ views for ESP syllabi, facilitates the process of designing a better syllabus for ESP students in Law. The idea is to conform learners’ “wants” with those perceived by teachers or courses designers in the learning outcome. Keywords: English For specific Purposes, Learners’ needs, Needs analysis, Syllabus Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3413 Title A name given to the resource “OUR NEIGHBOURING COUNTRIES”: RAISING MULTICULTURAL AWARENESS THROUGH A CLIL PROJECT FOR YOUNG LEARNERS Author Author Griva, Eleni Chostelidou, Dora Semoglou, Klio Abstract A summary of the resource. This paper presents a CLIL project, which was designed and piloted for 18 weeks with 6th grade students of an experimental primary school, in northern Greece, aiming to interweave language and content learning. The objectives of the project were to: a) develop the students’ skills in EFL, b) develop their multicultural awareness c) enhance their knowledge in aspects of cultures of neighbouring countries and corresponding aspects of Geography. Stories were at the ‘core’ of the project, since they are considered motivating and fun, as well as an optimal way to introduce children to a diversity of cultures. The CLIL courses were designed in the form of a ‘story-based’ mini syllabus, including common traditional stories from our neighbouring countries in the Balkan and North-East Mediterranean area. Multimodal materials, such as stories, ppt, video clips, songs were used to arouse the students’ interest within a ‘task-based’ framework, which called for working together on a common group task, helping each other and interacting while being involved in “problem-solving”. The effectiveness and feasibility of the project were estimated by collecting both qualitative and quantitative data. The results indicated the positive effect of the CLIL approach on the students’ skills in the target language along with the students’ considerable familiarization with the target cultures. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/cf3d912afb130a67d1146becc94c3fc6.docx fff808d63b6a55ad6f09d2bcbb7e6b65 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1b0897369491a002a2600c16a1fa70cb.pdf af37765029508e79ee306f6decdcb675 PDF Text Text “Redefining The Role of Culture in Language Education Programs in South East Europe” - subtitle "Shall We Consider Culture as the Fifth Skill in Language Education?" Agim Poshka Key words: culture, language education, Curriculum reform, culture-sensitive techniques, Education in South East Europe ABSTRACT In the field of language education there are 4 basic skills that are essential in the process of teaching and learning. These are: reading, writing, listening and speaking. In many teaching methodology publications, all these skills are integrated in one particular learning context. However, in the curriculum of the many newly formed countries in the Balkan Peninsula Macedonia although the reality is multicultural there is an element that shadows almost every learning/teaching material and that is the cultural aspect. What this study aimed to investigate and reflect upon is the importance and the need to treat culture as a fifth skill in order to widen the horizon of teaching foreign languages in the majority of the multicultural states in the South East Europe. Introducing these cultural contexts in educational curriculums might be interesting and thorny at the same time. The study reflects also on a number of studies conducted by United Nations local offices and a joint project of the South East European University and the University of Columbia conducted in 2012. Besides the literature review and the research work conducted in Macedonia this paper provided a list of some well known teaching techniques and practices that occurred to be successful in the western world educational practices. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1710 Title A name given to the resource “Redefining The Role of Culture in Language Education Programs in South East Europe” - subtitle "Shall We Consider Culture as the Fifth Skill in Language Education?" Author Author POSHKA, Agim Abstract A summary of the resource. In the field of language education there are 4 basic skills that are essential in the process of teaching and learning. These are: reading, writing, listening and speaking. In many teaching methodology publications, all these skills are integrated in one particular learning context. However, in the curriculum of the many newly formed countries in the Balkan Peninsula Macedonia although the reality is multicultural there is an element that shadows almost every learning/teaching material and that is the cultural aspect. What this study aimed to investigate and reflect upon is the importance and the need to treat culture as a fifth skill in order to widen the horizon of teaching foreign languages in the majority of the multicultural states in the South East Europe. Introducing these cultural contexts in educational curriculums might be interesting and thorny at the same time. The study reflects also on a number of studies conducted by United Nations local offices and a joint project of the South East European University and the University of Columbia conducted in 2012. Besides the literature review and the research work conducted in Macedonia this paper provided a list of some well known teaching techniques and practices that occurred to be successful in the western world educational practices. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3576 Title A name given to the resource “Redefining The Role of Culture in Language Education Programs in South East Europe” - subtitle "Shall We Consider Culture as the Fifth Skill in Language Education?" Author Author POSHKA, Agim Abstract A summary of the resource. In the field of language education there are 4 basic skills that are essential in the process of teaching and learning. These are: reading, writing, listening and speaking. In many teaching methodology publications, all these skills are integrated in one particular learning context. However, in the curriculum of the many newly formed countries in the Balkan Peninsula Macedonia although the reality is multicultural there is an element that shadows almost every learning/teaching material and that is the cultural aspect. What this study aimed to investigate and reflect upon is the importance and the need to treat culture as a fifth skill in order to widen the horizon of teaching foreign languages in the majority of the multicultural states in the South East Europe. Introducing these cultural contexts in educational curriculums might be interesting and thorny at the same time. The study reflects also on a number of studies conducted by United Nations local offices and a joint project of the South East European University and the University of Columbia conducted in 2012. Besides the literature review and the research work conducted in Macedonia this paper provided a list of some well known teaching techniques and practices that occurred to be successful in the western world educational practices. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7050a16fc2415f9404b0b6169b0acb33.pdf f00e8947417a29dea4423576b95e238f PDF Text Text “THE MAP IS MORE INTERESTING THAN THE TERRITORY” THE CASE OF THE NOVEL THE MAP AND THE TERRITORY BY MICHEL HOUELLEBECQ Iva Šarić & Patrick Levačić University of Zadar, Croatia Article History: Submitted: 12.06.2015 Accepted: 28.06.2015 Abstract: In the novel The Map and the Territory (2011) by Michel Houellebecq the issue of merging the status of faction and fiction is present in all the poetic categories of the novel, i.e. in the plot and in the narration, the status of the narrator and characters, up to the narrative timespace continuum. The aim of this paper is to literary analyze and interpret this Houellebecq's work. Our approach is triple. First, we deal with the structure of the plot, the categories of characters and narrator, and then the narrative perspectives and spatial-temporal frame of the novel and its style. As a next step, our analysis is expanded to the interaction of mentioned narrative forms, i.e. their mutual relations are observed. Particular attention is put on the transformation of the metonymy to the metaphor. Finally, we complete this work observing the relations between the novel and ''the real'' in its sociological and historical meaning. In this way, the pragmatic level and the functioning of the novel outside of a strictly literary framework is problematized. Key words: Houellebecq, The Map and the Territory, faction, fiction, metonymy, metaphor, irony Apstrakt: U romanu Karta i teritorij (2011.) Michela Houellebecqa u okviru svih poetičkih kategorija dolazi do mješanja statusa stvarnosti i fikcije. Možemo ga dakle pratiti od kategorije pripovjedanja i fabule, preko pripovjedača i likova do vremena i prostora u djelu. U ovom ćemo radu analizirati i interpretirati spomenuti roman, pri čemu će pristup tekstu biti trostruk. �Prva razina analize odnosit će se na strukturu fabule, kategorije likova i pripovjedača te perspektivu pripovjedanja, prostorno-vremenski okvir djela i njegove stilske značajke, dok će na sljedećoj razini analiza biti proširena na interakciju navedenih naratoloških oblika, odnosno na njihove suodnose, pri čemu će poseban naglasak biti stavljen na prijelaz metonimije u metaforu. Naposljetku, ovaj će rad biti zaokružen problematiziranjem pragmatičke razine teksta, odnosno razmatranjem odnosa romana sa stvarnošću kao društveno-povijesnom zbiljom, drugim riječima, razmatranjem funkcioniranja proznog djela izvan isključivo književnih okvira. Ključne riječi: Houellebecq, Karta i teritorij, stvarnost, fikcija, metonimija, metafora, ironija �1. Uvod U ovom radu analizirat ćemo i interpretirati odnos stvarnosti i fikcije u romanu Karta i teritorij1 (2011.) Michela Houellebecqa. Njihov odnos pratimo na nekoliko razina, ponaprije u vidljivoj strani teksta, preko romanu svojstvenih poetičkih kategorija (fabula, pripovjedač, likovi, vrijeme i prostor), a zatim preko njihovih suodnosa te napokon na razini implicitnog. Na toj ćemo se razini pak fokusirati na odnos metonimije i metafore u tekstu. Njihov odnos vidimo onako kako ga određuje Ricoeur, pri čemu se Samo [...] metonimija može potpuno tretirati kao fenomen denominacije: jedna riječ na mjestu druge riječi; u tom smislu samo ona udovoljava teoriji supstitucije, jer samo ona ostaje u granicama denominacije. […] Metafora se u stvari razlikuje od metonimije po tome što igra na dva registra: na registru predikacije i na registru denominacije […] metafora u diskursu igra takvu ulogu koju metonimija nikad i nikako ne može dostići; njihova razlika u plodnosti pokreće složenije faktore nego što je obična razlika između dviju vrsta asocijacija. Metafora ima prevagu nad metonimijom ne zato što bi bliskost bila siromašniji odnos od sličnosti, ili zbog toga što su metonimijski odnosi izvanjski, zadani u stvarnosti, a metaforičke ekvivalencije stvara imaginacija, već zato što produkcija neke metaforičke ekvivalencije uvodi u igru predikativne operacije o kojima metonimija ništa ne zna. (Ricoeur, 152) Nadalje, na razini tekstu implicitnog zanima nas i uloga ironije pri čemu je promatramo ne samo kao figuru, nego i kao svojevrsnu strategiju koja zastupa određeni pogled na svijet: [...] ironija [je], ne samo kao figura, nego kao model i horizont relevantna tehnika postmodernizma, a pripovjedačeva intencija o otkrivanju pripovjedne tajne npr. time što se za pripovijedanje veli da je priča, vrhunac je pripovjedačeve ''samosvijesti''. Postmodernistička književnost je u tom smislu situacionistička, [...] , demontaža je iluzije sveznajuće pozicije visokog modernizma, te ne proizvodi u biti psihološko ja, biografsko ja, historijsko ja, nego artificijelno ja, a njen post-historicizam je u tome što ne samo intencionalno nego i imanentnom logikom postaje komentar (estetski) usvojenoga (historijata) žanra. [...] Postmoderna ironija, [...] postaje strategijska supstancija više nego dinamičko načelo i tako se krajnje reducira postajući ''prvim'' (narativnim) pokretačem. (Milanja, 62) Houellebecqovo djelo nadalje se uklapa u dugu tradiciju političkog korištenja ironije koja postoji u Francuskoj „[...], i kod neangažiranih autora, kao i kod onih koji najotvorenije �prakticiraju ideološke ili političke oblike književnosti. To je stoga što ironija, kao i ideologija, ima vrijedonosnu dimenziju ''kuđenja preko pohvale'', [...] !“ 2 (Denis) 2. Glavni lik i njegov odnos s drugim (likovima) Houellebecqovi romani smatraju se uprimjerenjem „[...] bešćutnog liberalizma, robnoinformacijskog terora, rasapa obiteljskih veza i društvene kohezije, tobože hedonističkog nadmetanja egoizama, gubitničke osuđenosti na samoću i depresiju [...]“, a njegovi „Protagonisti su u trajnoj ambivalenciji potrebe za ljubavlju i nemogućnošću da se voli ili bude voljen, psihičkog rasula i pridržavanja društvenih pravila, sudjelovanja u nametnutoj borbi i izvjesnosti poraza.“ (Koščec, 24, 195) Analizu romana Karta i teritorij stoga ćemo početi na njegovoj sadržajnoj razini koja prati životnu priču vizualnog umjetnika Jeda Martina od njegova djetinjstva, koje je obilježeno samoubojstvom majke i očevim radom u vlastitom arhitektonskom studiju, pri čemu Jean-Pierre Martin baš i ne provodi mnogo vremena sa sinom, te školovanjem u internatu kod Isusovaca, da bi potom Jed studirao fotografiju, pronašao prvi posao i nešto kasnije postao priznati umjetnik na pariškoj, ali i svjetskoj likovnoj sceni. Glavni fabularni tok romana koncentriran je na Jedovo postizanje uspjeha, njegov umjetnički proboj, odnosno na razdoblje od nešto više od deset godina, od 2010. do 2020. Roman međutim zahvaljujući analepsama i prolepsama obuhvaća veliki vremenski raspon tako da sveznajući pripovjedač donosi događaje ne samo prije 2010., već i one nakon 2020., dakle događaje iz budućnosti, sve od otprilike 2060. godine i Jedove smrti. Jedovi djedovi bili su obrtnici, no obojica su se izdigla nad puku reprodukciju. Jedan je djed bio fotograf, a drugi zlatar, u njihovu radu prisutna je dakle umjetnička komponenta. Jedov otac je pak arhitekt koji je želio biti umjetnik, on se, kako sam kaže: Poslije mature upisao sam se na parišku Umjetničku akademiju. Moju majku je to pomalo zabrinjavalo, htjela je da radije upišem fakultet za inženjera; ali od tvog djeda sam dobio veliku podršku. Mislim da je on imao umjetničku ambiciju, kao fotograf, ali nikada nije imao mogućnost da snima što drugo osim vjenčanja i pričesti. [...] ''Da, i ja sam htio biti umjetnik...'' [...] ''Ali nisam uspio [...]. (KT, 197) Cijelog života odnos Jeda s ocem je distanciran, ne uspjevaju se zbližiti. Jed oca posjećuje tek jednom godišnje, na Badnjak, no ni tada ne zna o čemu bi zapravo s njim razgovarao. Do prekretnice dolazi u trenutku kada mu otac počinje pričati o svom radu i svojim propalim životnim ambicijama. Međutim, Jed predosjeća da taj preokret znači vjerojatno i posljednji susret s ocem: „Jed je nakratko [...] osjetio da su ušli u novu etapu svojih odnosa, ili da se više �nikad neće vidjeti.“ (KT, 207) Star i bolestan otac će se naposljetku bez Jedova znanja odlučiti za eutanaziju u Švicarskoj. Jed je odrastao bez majke, a ni sa drugim ženama ne uspjeva upostaviti bliski odnos. Tijekom studija djevojka mu je kolegica Genèvieve koja je escort-dama koja ga napokon ostavlja zbog bivšeg klijenta. Kasnije Jed upoznaje Olgu, upješnu rusku poslovnu ženu koja mu pomaže u karijeri, no nakon njezina povratka u Rusiju ta je veza okončana, a ne uspjeva je obnoviti ni deset godina kasnije kad će se Olga vratiti u Pariz, premda ga ona voli. Jed nema prijatelja. Koliko-toliko prijateljsko-poslovni odnos uspjeva održavati sa svojim galeristom Franzom Tellerom. Odnos najbliži prijateljskom pak uspostavlja s piscem Michelom Houellebecqom. Autor romana Michel Houellebecq uvodi dakle u roman lik Michela Houellebecqa kojeg bismo mogli bismo smatrati i metonimijom Houellebecqa autora. Houellebecq lik pak piše predgovor za katalog Jedove izložbe, dok će Jed portretirati pisca i taj mu portret, koji će dosegnuti cijenu u stotinama tisuća eura, kasnije pokloniti. Dvojica umjetnika raspravljaju o svome radu, a umjetničke su im koncepcije slične. Postavljaju se pitanja o funkciji umjetnosti danas i njezinoj komercijalizaciji. No, ne samo da Jed Martin i Michel Houellebecq imaju sličan pogled na umjetnost, već među njima postoje i drugi paralelizmi – lifestyle im je blizak (Houellebcqova kuća u Irskoj bez namještaja i prepuna neraspakiranih kutija i neurednog travnjaka svojevrsni je preslik Jedova pariškog stana, improviziranog namještaja, zapuštenog i neodržavanog, obojica se nezdravo hrane – Houellebecq je ljubitelj suhomesnatih proizvoda, a Martin pakiranja hrane što se podgrijavaju u mikrovalnoj pećnici, primjerice), obojica nisu u stanju ostvariti kontakt s drugima (Houellebecq ima dva propala braka i djecu s kojom se ne viđa, prijatelja nema dok su Jedovi obiteljski i ljubavni odnosi promašeni), danima žive u samoći (Houellebecq živi samotno, dani su mu isprazni i ne zna kamo bi sa samim sobom, dok Jed mjesecima ni s kim ne razgovara, osim što blagajnici u samoposluživanju odgovara s „ne“ na njezino pitanje o posjedovanju kartice vjernosti trgovačkom lancu). Do preokreta u Houellebecqovom životu dolazi kad se vraća u rodni kraj, kad kupuje rodnu kuću i nabavlja psa koji mu postaje vjerni prijatelj, no na kraju će ipak skončati tako da nitko danima neće znati da je mrtav. (Još će jednom liku iz romana, inspektoru Jasselinu, pas biti vjeran drug.) Jed će se pak i sam kasnije preseliti na selo, u kuću djeda i bake u kojoj je kao dijete provodio praznike, no i njegov će život biti obilježen samoćom. Kako možemo pročitati u tekstu, od svih odnosa koje Jed ima, kao prijateljski bi se mogao opisati onaj s vlastitim bojlerom koji ga godinama nije iznevjerio, i čijim kvarom započinje roman: „Zapravo se vrtio u krugu, barem se to moglo reći. Toliko je bio besposlen da je, prije par tjedana, počeo razgovarati s bojlerom. A najozbiljnije je bilo što �je sada – preksinoć je postao svjestan toga – očekivao da mu bojler odgovori. [...] Sve u svemu, to mu je bio najstariji drug.“ (KT, 362) Jed dakle nije u stanju uspostaviti odnose s drugim ljudima, podbacio je i kao sin, i kao ljubavnik i kao prijatelj. Likovi dvojice umjetnika u zrcalno su simetričnom odnosu, jednog možemo smatrati alter egom onoga drugoga. 3. Struktura fabule Jedova je karijera međutim besprijekorna. Njegovo umjetničko stvaralaštvo počinje u srednjoškolskim danima fotografiranjem željeznih predmeta starim fotografskim aparatom koji je naslijedio od djeda, fotografa, da bi na studiju tu svoju aktivnost proširio i na fotografiranje ostalih metalnih predmeta: „Tako se Jed otisnuo u umjetničku karijeru bez ikakvog drugog projekta osim projekta – čiju iluzornu narav je vrlo rijetko naslućivao – da objektivno opisuje svijet.“ (KT, 44), a „Povjesničari umjetnosti, vještiji baratanju jezikom, poslije su zabilježili da se to prvo pravo Jedovo ostvarenje već bilo pokazalo, i to u istom smislu kao i sva sljedeća te usprkos raznolikosti materijala, kao hommage ljudskom radu.“ (KT, 44) Jednog dana Jed iznenada shvaća da je s fotografiranjem predmeta gotovo. Slučajno pak, dok s ocem odlazi na selo na pogreb baki, Jed na benzinskoj crpki kupuje Michelinovu kartu departmana Creuse Haute-Vienne te doživljava „estetsko ukazanje“ (KT, 46): Karta je bila vrhunska; potresen, počeo je drhtati pred policama. Nikad nije gledao tako veličanstven predmet, tako bogat emocijom i smislom kao što je bila ova Michelinova karta 1/150 000 [...]. Esencija modernog doba, znanstvenog i tehničkog shvaćanja svijeta, pomiješana s esencijom animalnog života. Crtež bijaše složen i lijep, apsolutne jasnoće, s ograničenim kolorističkim kodom. (KT, 46/47) Po povratku u Pariz, Jed kupuje sve Michelinove karte koje uspjeva naći te ih počinje fotografirati. Tako nastaju printevi poput onog departmana Creuse: Upotrijebio je jako nagnutu vizuru, trideset stupnjeva od horizontale, s maksimalnom dubinom polja. Tada je ubacio zamućenost daljine i plavkasti efekt na obzoru, služeći se Photoshopom. U prvom planu bilo je jezero Breuil i selo Chatelus-le-Marcheix. [...] U dnu i na desnoj strani slike, kao da je izvirala iz maglovitog rastera, još se razaznavala bijelo-crvena vrpca autoceste A20. (KT, 56/56) Ovaj ispis označava početak Jedovog uspjeha koji će biti okrunjen samostalnom izložbom: Ulaz u dvoranu bio je zapriječen velikim panoom, ostavljajući sa strane prolaze od dva metra, na koji je Jed jedno kraj drugog postavio satelitsku fotografiju okolice Guebwillerovog Balona i povećanje Michelinove karte ''Departmani'' za istu zonu. �Kontrast je bio frapantan: dok se na satelitskoj fotografiji vidjela više-manje jednolična zelena juha posuta nejasnim plavim mrljama, karta biješe razvila fascinantnu mrežu departmanskih cesta, slikovitih puteva, vidikovaca, šuma, jezera i prijevoja. Iznad obaju uvećanja, crnim slovima, stajao je naslov izložbe: ''KARTA JE ZANIMLJIVIJA OD TERITORIJA'' (KT, 72) „Jedov studij bio je čisto književni i umjetnički, pa on nikada nije imao prilike meditirati o kapitalističkim misteriju par excellence: misteriju formiranja cijena.“ (KT, 83) Jed preko specijalizirane mrežne stranice prodaje svoje printove po cijeni koja se ustalila na 2000 eura za format 40x60. No ova faza umjetnikovog rada ubrzo završava. Kad se njegova djevojka Olga, koja ga je na neki način lansirala zahvaljujući svojim vezama, vrati u Rusiju, Jed će uništiti svoje radove, mjesece i godine rada. Za Jeda biti umjetnik znači biti poslušan, odnosno slušati svoju intuiciju. „Te poruke mogle su podrazumijevati da uništiš neko djelo, odnosno cijelu skupinu djela, da bi se uputio u radikalno novom smjeru, a katkada i bez ikavog smjera uopće, ne raspolažući nikakvim projektom, ni najmanjom nadom u nastavak.“ (KT, 96) Jed pati bez Olge, no „U takvim okolnostima zbio se u njegovom životu ''povratak slikarstvu'' koji će biti predmetom tolikih komentara.“ (KT, 106) Jed počinje slikati ulja na platnu i time se bavi sljedećih desetak godina. Nastaje takozvana „serija jednostavnih zanimanja“: Jed Martin ne prikazuje manje od četrdeset dvije tipske profesije, nudeći tako posebno širok i bogat analitički spektar za proučavanje uvjeta proizvodnje u društvu svog vremena. Sljedeće dvadeset dvije slike, usredotočene na suočavanja i susrete, klasično nazvane ''serija kompozicija poduzeća'', kane dati relacijsku i dijalektičku sliku funkcioniranja ekonomije u cjelini. (KT, 108/109) Po riječima samog Jeda: „U zadnjh deset godina pokušavao sam prikazati ljude iz svih društvenih slojeva, od mesara za konjetinu do generalnog direktora multinacionale.“ (KT, 157) Njegov rad smještaju u tendenciju „povratka slikarstvu“, o čemu Jed kaže: Povratak slikarstvu, ili skulpturi, odnosno povratak predmetu. Ali to je po mom mišljenju, najviše zbog komercijalnih razloga. Lakše je uskladištiti i preprodati predmet ili instalaciju, ili performans, ali čini mi se da imam nešto zajedničko s tim. Iz slike u sliku pokušavam izgraditi jedan umjetni, simbolički prostor u kojem bih mogao prikazivati situacije koje imaju neki smisao za grupu. (KT, 135) Od te će izložbe Jed Martin zaraditi 30 milijuna eura. �4. Od stvarnosti do metametafore Roman je koncipiran u tri velike cjeline koje završavaju epilogom. Prva cjelina romana analepsa je, odnosi se na život Jeda Martina u razdoblju koje je prethodilo onom u kojem se proslavio, a o čemu čitamo u drugoj cjelini romana. Ta cjelina pak završava Jedovim posjetom Houellebecqu u njegovoj kući u Francuskoj kad mu poklanja svoje platno. Međutim, treća cjelina romana svojevrsni je preokret u naraciji jer radnja više primarno ne prati Jedov život, već je koncipirana kao krimić. Netko je naime ubio Michela Houellebecqa, a policija, na čelu s inspektorom Jasselinom i njegovim pomoćnikom Ferberom, ljubiteljem Nervalove Aurélie, traži ubojicu. Jed se pojavljuje kao svjedok koji je posljednji Houellebecqa vidio živog i koji će konstatirati kako su ostaci pisca i njegova psa raspoređeni poput Pollockova djela. Piščeva trauma tako je na prvoj razini, razini priče, a zatim i na drugoj razini, metaforički, pretvorena u umjetničko djelo. Jed pak saznaje da mu je otac otišao na eutanaziju u Švicarsku, po prvi je put sasvim sam na Badnjak. Epilog romana koji slijedi pak donosi odgovore na neriješena pitanja. Slučaj Michela Houellebecqa slučajno je riješen nakon tri godine, kad se uspostavilo da je pisac ubijen kako bi bio ukraden njegov vrijedan portret koji je naslikao Jed Martin. Jed pak seli u Creuse, u kuću djeda i bake te kupuje velike parcele zemlje koje okružuju njegovo imanje te sve opasuje visokom, trometarskom žičanom ogradom. Ne izlazi, nema kontakata s ljudima. Nastaju djela iz njegove posljednje faze opusa kada kamerom iz dana u dan snima rast biljaka. Već i sam naslov romana najavljuje postmodernistima dragu temu poigravanja statusom zbilje i fikcije. Ne zaboravimo da se referira i na slavnu rečenicu „Karta nije teritorij“, poljskog inženjera Alfreda Korzbyskog (1879.-1950.), utemeljitelja opće semantike. Riječ je dakako o razlici između stvarnosti i njezinog prikaza.3 Tekst romana obilježava suodnos realnog, fiktivnog i imaginarnog (Iser). Naime, zbilja je prisutna u fikcionalnom tekstu, međutim ona je ondje fingirana, drugim riječima roman se pretvara ili hini, simulira stvarnost, roman kao da je stvarnost. Stvarnost se prenosi u tekst, odnosno znak za nešto drugo, takozvanim činovima fingiranja (Iser). Taj postupak naziva se irealiziranjem, a činovi fingiranja podrazumijevaju tri irealizacije: selekciju elemenata iz realnog svijeta, kombinacije elemenata teksta i njihovo podvrgavaje novoj kontekstualizaciji, odnosno njihovo relacioniranje, te napokon razotkrivanje fikcionalnosti pri čemu se semantički prostori teksta čine analognima realnom svijetu, odnosno postaju egzemplifikacija svijeta. Razotkrivanje fikcionalnosti vrši se pomoću signala jer između autora i čitatelja postoji ugovor, a jezik pritom nije ključni signal za prepoznavanje fikcije, nego su to književni rodovi koji imaju funkciju koda i usmjeravaju �obzor očekivanja čitatelja. Dakle, „Ako se fingiranje ne može izvesti iz reproducirane zbilje, tada u njemu dolazi do izražaja imaginarno koje se povezuje s realnošću koja se reproducira u tekstu.“ (Iser, 312/313) Priroda književnog djela kao istovremenog spoja realnog, fiktivnog i imaginarnog stoga jednako ovisi kako o svome tvorcu, tako i o svome čitatelju. I dok je čitatelj kao takvu treba prepoznati, autor je kao takvu treba stvoriti – poštujući pritom određene sheme, kodove, odnosno koristeći strategije koji se iznova ponavljaju: „Sva ta obilježja teme, likova, kompozicije, vremena, prostora, te, razumije se, i samog pisma, sačinjavaju neku vrstu realističkog koda. Taj kod usmjerava imaginarno pripovjedača koji nastoji [...] fikciji dati privid stvarnosti.“ (Mitterand, 5) Dakle, pisanjem ne samo da realnost postaje fikcija, nego kretanje ide i u suprotnom smjeru, fikciji se daje privid realnog. Houellebecq pribjegava postupcima ozbiljenja fikcije datiranjem događaja, realnim toponimima, uvođenjem u fabulu poznatih francuskih javnih osoba te napokon, kao krunom svoga postupka, i samoga sebe. Naravno, time se istovremeno fikcija defikcionalizira i potkazuje kao svojevrsno poigravanje ili šala s čitateljem – Michel Houellebecq je ubijen, što kao da je vijest iz crne kronike. S problematiziranjem odnosa zbilje i fikcije u skladu je i naslov djela – karta i teritorij – karta kao otklon od stvarnosti, i teroritorij kao sama stvarnost. No, Jed Martin, dakle umjetnik, pokazuje kako teritorij postaje karta, a karta umjetničko djelo. Karta bi trebala biti neka vrst dokumenta, ona je neka vrst metonimije stvarnosti, no istovremeno i fikcija – sjetimo se primjerice nesrazmjera rubova i središta karte, ili nenavođenja određenih mjesta na karti, iako ona u stvarnosti naravno postoje. Karta tako dobro ilustrira umjetnički postupak selekcije elemenata iz stvarnosti i njihovu transpoziciju, odnosno relacionizaciju, simbolizaciju i napokon metaforizaciju. Karta se pak kod Houellebecqa dodatno fikcionalizira fotografiranjem, novom obradom, novom selekcijom, novom simbolizacijom, čime postaje meta-metafora. Od metonimije karta se dakle prevodi u metaforu da bi opet bila metonimizirana i metaforizirana. Time roman dolazi na poziciju ukazivanja na to kako se metafora zapravo može, u okviru određenog koncepta, svesti na metonimiju, odnosno da „Kada se te doktrine racionaliziraju koncepcijama o nekoj duhovnoj supstanciji i sličnom, onda se metafora prevodi na metonimijski jezik i "objašnjava". Ali takva objašnjenja žestoko mirišu na intelektualnu smrtnost i iščezavaju prije ili kasnije, dok se prvobitna metafora ponovo javlja, beskompromisna kao i uvijek.“4 (Fry, 84) Stoga se metametafora karte napokon može promatrati kao realizirana metafora romana kao žanra koji polazište ima u stvarnosti koja se međutim višestruko irealizira. �5. Od ironije do metaironije Odnos zbilje i fikcije produbljuje uzmemo li u obzir tekstu implicitan odnos ironije i ideologije sa stvarnošću. Naime, Između stvarnosti i ideologije postoji [...] čisti hijerarhijski odnos: zbiljsko, onako kako ga poima marksistička kritika ili znanost, kauzalna je istina ideologije, koja je mjesto iluzije, laži ili lažne savjesti. U slučaju ironije, također postoje dva sloja značenja: doslovni, prihvatljiv po sebi, no koji određeni indikatori vrlo različite prirode traže prevrednovati, kako bi se preradio izgrađeni smisao. U tom smislu, najklasičnija ironija čini očiglednim kontradikciju između idealnog, vrednovanog svijeta, i svijeta takvog kakav jest, potkazujući otklon između očaravajuće iluzije ideala, ili utopije, i stvarnosti. S tog stajališta vrijedonosni doseg ironije različit je od onog ideologije jer ona zahtijeva odvajanje vrijednosti i istine: nikada ironijsko prevrednovanje ne negira višu vrijednost predviđenog idealnog svijeta, pa čak ni kad razotkriva svoj iluzorni ili nemogući karakter u stvarnosti: dva sloja značenja zadržana su dakle, i to u nužnoj dvosmislenoj napetosti.5 (Denis) Ton ovog Hoellebecqovog romana prvenstveno je ironičan, a „[...] ironija [kao] određena vrst igre vrijednostima, vjerovanjima, stavovima i mišljenjima predočenim u djelu, te njezine detronizirajuće i desakralizirajuće funkcije utječu na preokretanje smisla čuvajući nas od jednodimenzionalnog i doslovnog shvaćanja.“ (Slabinac, 120). U romanu tako možemo iščitati kritiku francuske i svjetske umjetničke scene, kritiku komercijalizacije umjetnosti, no prvenstveno je riječ o auto-ironiji. Ironija je dakle dvostruka, s jedne je strane usmjerena na poslanje umjetnika (možemo li ga smatrati svojevrsnim plaćenikom koji radi za novac?), a s druge na samo umjetničko djelo. Stoga autor i uvodi samoga sebe u tekst kao jednog od likova, temeljeći svoj lik na metonimiji, poigravajući se dakle stereotipima o vlastitu liku (Houellebecq pijanica, Houellebecq koji orgija s prostitutkama na Tajlandu, Houellebecq pred bankrotom pa piše za 10 000 eura) i djelu (stvarni književni kritičari koji se pojavljuju u tekstu kao likovni kritičari Jedova rada) da bi napokon došlo do (iznenadne) „smrti autora“, točnije, „ubojstva autora“. Pa ako je Houellebecq lik metonimija pravog Houellebecqa, Houellebecqa pisca, ne bismo li mrtvog Houellebecqa mogli smatrati metaforom autora, odnosno metaforom za smrt autora ili, drugim riječima, za smrt same metafore, za mrtvu metaforu? Naime, poetski diskurs po Ricoeuru obilježava živa metafora, a spekulativni mrtva. Nadalje, oživotvoriti metaforu po Ricoeuru znači „dovesti spekulativnu misao u suglasje s pjesničkom riječi.“ (352) Nije stoga slučajno da je Houellebecq živio i da je ubijen u �filozofskim selu, odnosno selu u kojem svaka ulica ili trg, naravno metaforički, nose ime nekog filozofa. Naime, odnos shvaćanja i tumačenja za Ricoeura je komplementaran i dijalektički, a interpretirati metaforu zapravo znači metaforizirati metaforu. Zadaća spekulativnog diskursa potraga je za mjestom na kojem pojaviti se znači „rađanje onoga što raste“, što je zapravo metafora rascvata koja po principu repetitivnosti, kroz cikluse metonimija-metafora-metonimija i tako dalje, dovodi kako do nestanka autora, umjetnosti, tvorca, Boga, tako i do otpočinjanja novog ciklusa rođenjem autora, metaforike ... i njegova nastavljanja. Odnos prema romanu kao žanru u romanu Karta i teritorij ironičan je, stoga ga određujemo kao roman o romanu, odnosno meta-roman. Uz (auto)ironičan stav autora prema umjetničkom stvaralaštu – samom djelu i njegovu autoru, ironija je napokon usmjerena i na funkciju umjetnosti. „Po Barthesu, pravu odgovornost za pisca ne predstavljaju ideološke implikacije njegova djela, nego prihvaćanje književnosti kao promašenog angažmana [engagement manqué]“ (Denis), što je zapravo pozicija estetskog purizma, odnosno rada isključivo na jeziku. Jed Martin u analognoj je situaciji. U romanu čitamo kako se obogatio umjetnošću i više ne stvara za tržište. Jedov motto postaje: „Ne treba tražiti smisao ondje gdje ga nema.“ (KT, 360) On se povlači na svoje imanje i počinje svoj zadnji projekt snimanja rasta biljaka, takozvanih videograma. U posljednjem intervjuu koji je dao pred smrt „[...] govori – gotovo isključivo – o tehničkim postupcima koje je primjenjivao pri izradi onih neobičnih videograma [...]. [...] O značenju djela koje ga je zaokupljalo tijekom cijelog zadnjeg razdoblja života, on si ne dopušta nikakva komentar.“ (KT, 382) Drugim riječima, Jed se zatvara u svoju kulu bjelokosnu, a njegovo stvaralaštvo odvaja od konkretnog povijesnog trenutka odbacujući referenciju na stvarnost te društveni ili politički angažman, težeći univerzalnom i interpretaciji kozmosa, njegujući ideal nepristranosti (impassibilité) i kult forme u stvaralaštvu koje postaje autonomno u odnosu na zakone tržišta, znanost i moral, te napokon, elitističko, kao što se dogodilo i krajem 19. stoljeća kad „[...], se pisci udaljuju od svoje publike, koja više voli proizvodnju od kreacije“ (Tadié, 173). Jedova su djela zatvorena, odnosno hermetična, treba ih deširirati i u njima pronaći simboličko, on u nekom vidu neolarpurlartizma usvaja Gautierovu devizu po kojoj „Postoji samo lijepo koje ne služi ničemu, a sve što je korisno ružno je“ (Thérenty, 71). Umjetniku napokon preostaje tek gledati kako raste bilje, pa je tako Jed Martin U to isto vrijeme, počeo [...] kamerom snimati fotografije svih ljudi koje je uspio upoznati, od Genèvieve do Olge preko Franza, Michela Houellebecqa, oca i drugih osoba, zapravo svih onih čije je fotografije imao. [...] Izložene naizmjenično kiši i �sunčevom svijetlu, fotografije su se napuhavale, na mjestima trunule, onda se raspadale u komadiće, i za nekoliko tjedana bile su potpuno uništene. [...] Tako se djelo koje je zaokupljalo posljednje godine Jeda Martina može gledati – to je najdirektnije tumačenje – kao meditacija o svršetku industrijskog doba u Europi, i još općenitije o prolaznoj i prijelaznoj naravi svakog ljudskog poslovanja.“ (KT, 387, 389) Jed Martin stvara dakle djelo koje svjedoči o propasti jednog načina života i jedne civilizacije. U romanu Jedovo umjetničko djelo zapravo korespondira s krajem jednog svijeta, o čemu, na drugoj razini teksta, svjedoči sveznajući pripovjedač. Naime, jednom će prilikom Jed izaći sa svog imanja i uvidjeti koliko se Francuska u međuvremenu promijenila – proizvodne djelatnosti nestale su, Francuska je postala u prvom redu poljprivredna i turistička zemlja koja prodaje svoje šarmantne hotele, parfeme i mesne doručke, ali i seks, pri čemu se mijenja jedino nacionalnost njezinih posjetitelja, dok imigracija nestaje sa zatvaranjem radnih mjesta u industriji. 6. Zaključak Houellebecqovi romani specifični su „[...] po tome što podrivaju ne samo vladajuće sustave i predodžbe nego i vlastite građevine, na sve tri razine, logosa, ethosa i pathosa.“ (Koščec, 196) Ironijski skepticizam u tekstu rezultirat će poetskom samorefleksijom, odnosno pripovijedanje će u vidu meta-metafore postati predmetom narativnog diskursa, na što se će se nadodati postmoderna ironija ne samo kao „[...] sarkastično ironičan odnos [autora] prema suvremenoj kulturi i civilizaciji, [nego] i autoironična poetička poruka o nedoumici oko vlastita Izraza i poslanja.“ (Slabinac, 122) Pa što bi dakle bila funkcija umjetnosti? Neka vrsta angažmana u kojoj umjetnik ukazuje na stanje u svijetu? Ili bismo trebali umjetničko poslanje shvatiti kao udaljavanje od svijeta, u kojem, ako ćemo suditi po Jedovom primjeru, i tako nije moguće uspostaviti odnose s drugim(a)? Je li zaista, kako Houellebecq piše u posljednjoj rečenici svoga romana, „Triumf vegetacije [...] totalan.“? (KT, 389) Ili se pak radi o parodiranju nove verzije parnasovskih učenja, ironiziranju ironije, ironiji na drugu potenciju? Zbilja je naravno polazište za fikcionalni prozni tekst, a u samom tekstu nalazimo je prerađenu, simbolički posredovanu jezikom te metaforizanu i dohvatljivu na razini implicitnog. Implicitno u tekstu, koje se može manifestirati (i) kao ideologija ili ironija, ima pak povratan učinak na stvarnost. Naime, ironiju je moguće interpretirati samo unutar takozvane interpretacijske zajednice (Hutcheon), što znači da pripadnici te zajednice, kako bi uopće prepoznali da određena tvrdnja traži ironijsko prevrednovanje, moraju dijeliti relativno �velik broj vrijednosti i kodova. U procesu interpretacije ironije čitatelj pak dolazi do određenih zaključaka, on se može poistovjetiti s likom kojeg ironija cilja, može se od njega ograditi, propitati svoje vlastite vrijednosti i uvidjeti njihov ideološki karakter čime se zapravo na neki način i sam kompromitira, te napokon, nakon što mu književnosti otvori oči, promijeniti samoga sebe. U jednom će se trenutku u romanu Jed, otuđeni Jed, zapitati: „Je li on to bio na najboljem putu da ga svlada osjećaj prijateljstva prema Houellebecqu?“ (KT, 177) Nije li autor i ovdje autoironičan, pa nam pokazuje, upravo preko lika pisca Houellebecqa, da baš kontakt s umjetnikom i umjetnošću – ili živom metaforom (Ricoeur) – predstavlja jedini (i kakav takav) vid kontakta s drugim? Odnosno, kao što će to sam autor napisati u svojoj posljednjoj knjizi Soumission: Samo vam književnost može pružiti osjećaj dodira s nekim drugim ljudskim duhom, ljudskim duhom u njegovoj cjelovitosti, njegovim slabostima i snagom, njegovim ograničenjima, uskogrudnošću, fiksnim idejama, vjerovanjima; sa svime što ga dira, zanima, uzbuđuje ga ili mu je mrsko. 6 (S, 13) Iako književnost dakle ne daje jednoznačne odgovore, upravo zbog inherentne joj višeznačnosti iziskuje stalno propitivanje. Nije li baš zato karta zanimljivija od teritorija? U ovom će radu za roman Karta i teritorij (Michel Houellebecq, Zagreb: Litteris, 2011.) biti korištena kratica KT, dok će za roman Soumission (Michel Houellebecq, Paris: Flammarion, 2015.) biti korištena kratica S. 2 « [...] il y a en France une tradition bien établie d'un usage politique de l'ironie, tant chez les auteurs réputes les plus dégagés que chez ceux qui pratiquent les formes plus ouvertement idéologiques ou politiques de littérature. C'est que l'ironie, comme idéologie, possède une dimension évaluative (‘’ le blâme par la louange ‘’), [...] ! », preveli I.Š. i P.L. 3 Vidi KT, str.72., fusnota 45. 4 „Kada se te doktrine racionalizuju koncepcijama o nekoj duhovnoj supstanci i sličnom, onda se metafora prevodi na metonimijski jezik i "objašnjava". Ali takva objašnjenja žestoko mirišu na intelektualnu smrtnost i iščezavaju pre ili kasnije, dok se prvobitna metafora ponovo javlja, beskompromisna kao i uvek.“, preveli I.Š. i P.L. 5 « Entre la réalité et l’idéologie, il y a donc un rapport hiérarchique net : le réel, tel que le critique marxiste ou la science permettent de le saisir, est la vérité causale de l’idéologie, laquelle est le lieu de l’illusion, du mensonge et de la fausse conscience. Dans le cas de l’ironie, il y a également deux strates de significations : un sens littéral, acceptable en soi, mais que certains indices, de nature très variable, commandent de réévaluer, pour élaborer un sens construit. En ce sens, l’ironie la plus classique met en évidence une contradiction entre n monde idéal ou de l’utopie et la réalité. De ce point de vue, la portée évaluative de l’ironie est différente de celle de l’idéologie puisqu’elle postule un décrochage entre les valeurs et la vérité : jamais la réévaluation ironique ne nie la valeur supérieure du monde idéal envisagé, même si elle prend acte de son caractère illusoire ou impossible dans la réalité ; les deux couches de significations sont donc maintenues, et dans une tension nécessairement équivoque. », preveli I.Š. i P.L. 6 « Mais seule la littérature peut vous donner cette sensation de contact avec un autre esprit humain, avec l'intégralité de cet esprit, ses faiblesses et ses grandeurs, ses limitations, ses petitesses, ses idée fixes, ses croyances; avec tout ce qui l'émeut, l'intéresse, l'excite ou lui répugne. », preveli I.Š. i P.L. 1 �Bibliografija Denis, Benoît: « Ironie et idéologie – Réflexions sur la responsabilité idéologique du texte », COnTEXTES [Online], http://contextes.revues.og/180, 2/2007, 16/02/2007, pristup 05/02/2015 Fry, Northrop (Fraj, Nortrop): Veliki Kod(eks), Beograd: Prosveta, 1985. Iser, Wolfgang: „Činovi fingiranja ili što je fiktivno u fikcionalnom tekstu“, u Umjetnost riječi, listopad-prosinac 1987., Houellebecq, Michel: Karta i teritorij, Zagreb: Litteris, 2011. Houellebecq, Michel: Soumission, Paris: Flammarion , 2015. Koščec, Marinko: Michel H. – mirakul, mučenik, manipulator?, Zagreb: Tvrđa, 2007. Milanja, Cvjetko: „Postmoderni odmak“, Republika 49, 1993., 5/6, Mitterand, Henri: L'Illusion réaliste, Pariz: Presses Universitaires de France, 1994. Paul Ricoeur, Živa metafora, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1981. Slabinac, Gordana : „Metatekstualne funkcije ironije i groteske u avangardi“, Republika 9-10, 1990. Tadié, Jean-Yves: La création littéraire au XIXe siècle, Paris: Armand Colin, 2011. Thérenty, Marie-Ève: Les mouvements littéraires du XIXe et du XXe siècle, Paris: Hatier, 2001. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2912 Title A name given to the resource “THE MAP IS MORE INTERESTING THAN THE TERRITORY” THE CASE OF THE NOVEL THE MAP AND THE TERRITORY BY MICHEL HOUELLEBECQ Author Author Šarić, Iva Levačić, Patrick Abstract A summary of the resource. In the novel The Map and the Territory (2011) by Michel Houellebecq the issue of merging the status of faction and fiction is present in all the poetic categories of the novel, i.e. in the plot and in the narration, the status of the narrator and characters, up to the narrative time-space continuum. The aim of this paper is to literary analyze and interpret this Houellebecq's work. Our approach is triple. First, we deal with the structure of the plot, the categories of characters and narrator, and then the narrative perspectives and spatial-temporal frame of the novel and its style. As a next step, our analysis is expanded to the interaction of mentioned narrative forms, i.e. their mutual relations are observed. Particular attention is put on the transformation of the metonymy to the metaphor. Finally, we complete this work observing the relations between the novel and ''the real'' in its sociological and historical meaning. In this way, the pragmatic level and the functioning of the novel outside of a strictly literary framework is problematized. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-09 Keywords Keywords. Article PeerReviewed PG Slavic, Baltic, Albanian languages and literature,PN Literature (General),PN0080 Criticism https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e06ab65854416362f711d99e28c1a9d4.docx b646d0b8be1632ac0d96b54dee6cec78 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/28446e7049b85f4c1af4d4bca3b95813.pdf 15ad0a54d8af7a75026b627f997a7ccb PDF Text Text “VE ŞAİRLER BOYUNA KİMLERE YAZARLAR?”: NECATİGİL VE SÜREYA’NIN GÖZÜYLE ŞİİR OKURU Kabil DEMİRKIRAN - Atanur MEMİŞ Boğaziçi Üniversitesi, Türkçe Dersleri Koordinatörlüğü - İstanbul Bilgi Üniversitesi, Türk Dili Birimi, İstanbul / Türkiye Anahtar Kelimeler: Cemal Süreya, Behçet Necatigil, Michael Riffaterre, modern şiir, üstün okur. ÖZET Bu çalışma, dış dünyayla ilişkisini metafor ve metonomiler aracılığıyla kuran “şiir”in karşısında okurun konumunu, edebiyatımızın iki usta şairinin değerlendirmelerinden hareketle tartışmayı amaçlamaktadır. Semiotics of Poetry kitabında, göstergebilimin verileriyle okur odaklı bir çözümleme yöntemi geliştiren Michael Riffaterre‟e göre şiir, “söylediğinden farklı bir şeyi kasteden” bir türdür. Dolayısıyla okurun, şiirdeki göstergeleri, yansıtmacı ( mimetic ) düzlemden yorumsamacı ( hermeneutic ) düzleme aktararak kavrayabilmesi mümkündür. Bu çalışma, 1950‟lerin ikinci yarısından sonra tasvire ve öykülemeye dayalı biçemi terk ederek geleneksel söz ve anlam sanatlarının modern bir işlevde kullanıldığı birden fazla anlam katmanına sahip “çokgen şiirler” yazmaya yönelen Behçet Necatigil ile, edebiyat dünyasına 1958‟de Üvercinka kitabıyla giren; biçimciliği, soyutlamayı, serbest çağrışımı ve anlam kapalılığını ilke edinmiş II. Yeni‟nin öncü isimlerinden Cemal Süreya‟nın yazılarında şiir okuruna bakış açılarını, örtüşen ve ayrışan yönleriyle ele almayı hedeflemektedir. Her iki ismin de ortak yönü, bilinçli şekilde, ortalama şiir okuruyla sözleşme yapmamış şairler olmalarıdır. Şiirlerini yazarken gösterdikleri titizliği, muhatap aldıkları okurun niteliklerini sıralarken de görebilmek mümkündür. 1970‟de yayımlanan bir söyleşisinde, “Bugünün şiiri mümkün olduğu kadar geçmişe atıflarla ilerlemelidir.” diyen Behçet Necatigil‟in şiiri, binlerce yıldır süregelen toplumsal, dilsel ve yazınsal devinimden haberdar bir okur tipiyle karşılaşmayı beklemektedir. Bir başka deyişle Necatigil şiiri, tasavvufi motiflerden Yunan ve Latin mitolojisindeki simgelere; tenasüb, tevriye ve leff ü neşr sanatlarından Alman yazınındaki „düşünce çizgisi‟ne bir solukta atlayabilecek kıvrak bir okur zekâsına yöneliktir. Necatigil, şairin metinlerarası koridorlarda dolaşırken şiirine dipnot düşmeyeceğini, okurun şiiri kavrama noktasında kendisini mutlaka yetiştirmesi gerektiğini vurgulamıştır. “…. şiirimi yazarken belli birileri okusun isterdim; onlar okumasa bile birileri var diye yazardım biraz da.” diyen Cemal Süreya ise, yazdığı şiiri okuyacak veya bir gün okuma ihtimali bulunan okurla daha yazma aşamasında sözleşmiş gibidir. Bu, 1967 tarihli bir söyleşisinde bahsettiği gibi, modern şiire ilgi duyan bir okurdur. Sanat eserinin okurla ilişkisini belirleyen değişkenlerden bir kısmının o eserin niteliğinde aranması gerektiğini savunan Süreya‟nın bu nitelikten kastı; basmakalıplıktan arınmış, öz şiir arayışının ürünü olan, dilin ve biçemin bütün imkânlarını kullanmaktan çekinmeyen; bu anlamda kendisine kadar süregelen şiir birikiminden ayrışmaya başlamış olan modernist şiirdir. Behçet Necatigil gibi, Cemal Süreya da, sözleştiği bu yeni şiir okurunu, “…şiir okuru olmak artık hiç değilse ufak bir hazırlık, ufak bir çaba istiyor. Eski şiirin alışkanlığından yeni şiirin havasına girebilmek için onların da kendi yönünden ufak bir adım atması gerekiyor.” sözleriyle göreve çağırmaktadır. Özetle, her iki şairin de kafasında kurguladığı ve şiirlerinin ürettiği okur, Riffaterre‟in deyimiyle, içinde yaşadığı toplumun sözlü-yazılı kültürel zenginliğine, başka metinlere ve dilin ses, sözdizimi, anlam vb. temel özelliklerine hâkim olmuş, dilbilimsel ve yazınsal yetkinliğe sahip bir “üstün okur”dur. �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2183 Title A name given to the resource “VE ŞAİRLER BOYUNA KİMLERE YAZARLAR?”: NECATİGİL VE SÜREYA’NIN GÖZÜYLE ŞİİR OKURU Author Author DEMİRKIRAN , Kabil MEMİŞ, Atanur Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: Cemal Süreya, Behçet Necatigil, Michael Riffaterre, modern şiir, üstün okur. ÖZET Bu çalışma, dış dünyayla ilişkisini metafor ve metonomiler aracılığıyla kuran “şiir”in karşısında okurun konumunu, edebiyatımızın iki usta şairinin değerlendirmelerinden hareketle tartışmayı amaçlamaktadır. Semiotics of Poetry kitabında, göstergebilimin verileriyle okur odaklı bir çözümleme yöntemi geliştiren Michael Riffaterre‟e göre şiir, “söylediğinden farklı bir şeyi kasteden” bir türdür. Dolayısıyla okurun, şiirdeki göstergeleri, yansıtmacı ( mimetic ) düzlemden yorumsamacı ( hermeneutic ) düzleme aktararak kavrayabilmesi mümkündür. Bu çalışma, 1950‟lerin ikinci yarısından sonra tasvire ve öykülemeye dayalı biçemi terk ederek geleneksel söz ve anlam sanatlarının modern bir işlevde kullanıldığı birden fazla anlam katmanına sahip “çokgen şiirler” yazmaya yönelen Behçet Necatigil ile, edebiyat dünyasına 1958‟de Üvercinka kitabıyla giren; biçimciliği, soyutlamayı, serbest çağrışımı ve anlam kapalılığını ilke edinmiş II. Yeni‟nin öncü isimlerinden Cemal Süreya‟nın yazılarında şiir okuruna bakış açılarını, örtüşen ve ayrışan yönleriyle ele almayı hedeflemektedir. Her iki ismin de ortak yönü, bilinçli şekilde, ortalama şiir okuruyla sözleşme yapmamış şairler olmalarıdır. Şiirlerini yazarken gösterdikleri titizliği, muhatap aldıkları okurun niteliklerini sıralarken de görebilmek mümkündür. 1970‟de yayımlanan bir söyleşisinde, “Bugünün şiiri mümkün olduğu kadar geçmişe atıflarla ilerlemelidir.” diyen Behçet Necatigil‟in şiiri, binlerce yıldır süregelen toplumsal, dilsel ve yazınsal devinimden haberdar bir okur tipiyle karşılaşmayı beklemektedir. Bir başka deyişle Necatigil şiiri, tasavvufi motiflerden Yunan ve Latin mitolojisindeki simgelere; tenasüb, tevriye ve leff ü neşr sanatlarından Alman yazınındaki „düşünce çizgisi‟ne bir solukta atlayabilecek kıvrak bir okur zekâsına yöneliktir. Necatigil, şairin metinlerarası koridorlarda dolaşırken şiirine dipnot düşmeyeceğini, okurun şiiri kavrama noktasında kendisini mutlaka yetiştirmesi gerektiğini vurgulamıştır. “…. şiirimi yazarken belli birileri okusun isterdim; onlar okumasa bile birileri var diye yazardım biraz da.” diyen Cemal Süreya ise, yazdığı şiiri okuyacak veya bir gün okuma ihtimali bulunan okurla daha yazma aşamasında sözleşmiş gibidir. Bu, 1967 tarihli bir söyleşisinde bahsettiği gibi, modern şiire ilgi duyan bir okurdur. Sanat eserinin okurla ilişkisini belirleyen değişkenlerden bir kısmının o eserin niteliğinde aranması gerektiğini savunan Süreya‟nın bu nitelikten kastı; basmakalıplıktan arınmış, öz şiir arayışının ürünü olan, dilin ve biçemin bütün imkânlarını kullanmaktan çekinmeyen; bu anlamda kendisine kadar süregelen şiir birikiminden ayrışmaya başlamış olan modernist şiirdir. Behçet Necatigil gibi, Cemal Süreya da, sözleştiği bu yeni şiir okurunu, “…şiir okuru olmak artık hiç değilse ufak bir hazırlık, ufak bir çaba istiyor. Eski şiirin alışkanlığından yeni şiirin havasına girebilmek için onların da kendi yönünden ufak bir adım atması gerekiyor.” sözleriyle göreve çağırmaktadır. Özetle, her iki şairin de kafasında kurguladığı ve şiirlerinin ürettiği okur, Riffaterre‟in deyimiyle, içinde yaşadığı toplumun sözlü-yazılı kültürel zenginliğine, başka metinlere ve dilin ses, sözdizimi, anlam vb. temel özelliklerine hâkim olmuş, dilbilimsel ve yazınsal yetkinliğe sahip bir “üstün okur”dur. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dede878851c91f1f13262445a58efbd1.docx 0cfcf6f4af2cac2323a8a556a208af85 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/382838ba7f56a0822eaa8f48b8497f12.pdf 25764c1b1a9d4ebbe26926fd9df7a18c PDF Text Text Maida Omerćehajić Studentica II ciklusa studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu „FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ Sažetak Funkcionisanje demokratskog sistema vlasti u složenim državnim zajednicama vrlo često nailazi na poteškoće koje izviru iz samog oblika njihovog unutrašnjeg uređenja, posebno kada se u korijenu ovakvog uređenja nalaze etničke, religijske ili jezičke razlike. Sa ovakvim preprekama susreće se i Bosna i Hercegovina, kao složena država sui generis čiji demokratski sistem izvire iz volje tri konstitutivna naroda i koji je formiran Ustavom donesenim u cilju zaustavljanja rata. U ustavnim porecima država složenog unutrašnjeg uređenja, zahtijeva se nužno postojanje određenih mehanizama i instituta koji osiguravaju nesmetano funkcionisanje demokratske države zasnovane na vladavini prava. Ovakvi instituti su utoliko značajniji i kompleksniji kada se uzme u obzir činjenica da ih nerijetko prati i funkcija zaštite prava i interesa određene jezičke ili nacionalne skupine. Ovaj rad prvenstveno nastoji analizirati probleme unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine kao složene države sa naglaskom na razloge njegovog nastanka, uz komparativnu analizu ustavnih rješenja u pozitivnom pravu drugih evropskih složenih državnih zajednica i ispitivanje mogućnosti njihove primjene u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. Ključne riječi: demokratija, ustav, Bosna i Hercegovina, Švajcarska, Belgija 373 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA „THE FUNCTIONING OF THE DEMOCRATIC SYSTEM IN FEDERAL FORMS OF GOVERNMENT“ Abstract The functioning of the democratic system in complex state models often encounters difficulties arising from the form of their governance, especially when there are ethnical, religious or lingual differences in the root of such models. Bosnia and Herzegovina also encounters such obstacles and difficulties, as a sui generis complex state with a democratic system arising from the will of the three constituent peoples. This system is based on a Constitution the purpose of which was stopping the war. In the constitutional systems of such countries, certain mechanisms are necessary in order to ensure the functioning of a democratic state based on the rule of law. Such institutes are even more important when we take into account the fact that they often include the function of protection of rights and interests of a certain lingual or national group. This paper attempts to analyze the problems of the system of Bosnia and Herzegovina as a complex state, with a comparative analisys of the constitutional solutions of other federal state models in Europe and the possibility of their implementation into the legal system of Bosnia and Herzegovina. Key words: democracy, constitution, Bosnia and Herzegovina, Switzerland, Belgium 374 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Najjednostavnije rečeno, pod državnim uređenjem podrazumijeva se to „da li u jednoj državi postoji samo jedna ili više državnih organizacija, tj. jedan ili više potpunih aparata ustavno-zakonodavne, izvršno-političke, pravosudne i upravne djelatnosti“.1 Pored osnovne podjele država na jedinstvene (unitarne) i složene, od različitih oblika složenih država danas su prisutne samo federacije. Federativno državno uređenje se najčešće javlja kao sredstvo putem kojeg se osigurava zaštita prava građana, sprovođenje zakona i očuvanje vladavine prava na teritoriju države gdje se u ovakvim slučajevima javljaju određene poteškoće, bilo zbog veličine teritorija, bilo zbog heterogene strukture stanovništva sačinjene od različitih etničkih, jezičkih ili vjerskih skupina, ili pak zbog potrebe očuvanja tradicije bivših samostalnih država koje su se ujedinile u novu federalnu državu „Unutar federalnog sistema, niži nivoi (države, pokrajine, kantoni, itd.) imaju utvrđene sfere nadležnosti koje centralna vlast ne može ugroziti. Svaki nivo ima svoju poresku bazu, a niži nivoi igraju ulogu u procesu donošenja odluka na višem nivou. Federalizam, dakle, predstavlja metodu upravljanja koja moć udaljava od centra“.2 Među svim prošlim i postojećim federacijama postoje znatne razlike. To se osobito izražava u činjenici što su neke federacije razvile jače elemente decentralizacije, dok je kod drugih jače istaknuta centralizacija i elementi unitarizma.3 U složene države spada i Bosna i Hercegovina, uz niz specifičnosti u svom pravnom sistemu u odnosu na ono što se danas može smatrati klasičnom federacijom. Demokratski sistem naše države susreće se sa brojnim poteškoćama, uprkos raznim mehanizmima čija je svrha da olakšaju njegovo nesmetano funkcionisanje. Stoga, glavni dio ovog rada podijeljen je na tri cjeline: prvenstveno, na pregled izazova postdaytonskog ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, te na dvije cjeline posvećene kratkoj analizi državnog uređenja Švajcarske Konfederacije i Kraljevine Belgije, dvije države sa kojima se Bosna i Hercegovina nerijetko poredi u literaturi, bilo da se radi o njihovom federalnom unutrašnjem uređenju, ili o okolnostima na osnovu kojih su organizovane kao federacije. 1 N. Visković, „Država i pravo“, Birotehnika, Zagreb 1997, 57. R. B. Baker, „Švajcarski model federalizma“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, 2/2012, 161. 3 B. Perić, „Država i pravni sustav“, Informator, Zagreb 1994, 105. 2 375 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA 1. Izazovi postdaytonske Bosne i Hercegovine Ustav današnje Bosne i Hercegovine je sadržan u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, tzv. Daytonskog sporazuma. Ovaj Ustav sa sobom nosi niz specifičnosti, počevši od svog karaktera kao svojevrsnog „pravnog transplantata“ iz anglo-američkog u evropsko-kontinentalni pravni sistem kakav je i sistem Bosne i Hercegovine, pa do činjenice da je, kao sastavni dio jednog međunarodnog ugovora, u potpunosti podložan tumačenju prema odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine. Konačno, jedan od osnovnih ciljeva daytonskog Ustava bilo je zaustavljanje ratnih sukoba, pa je državni ustavni akt ujedno i rezultat brojnih kompromisa usmjerenih ka očuvanju mira na cijelom državnom teritoriju. Član 1 (2) daytonskog Ustava definiše Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu koja funkcioniše sukladno zakonu i temeljem slobodnih i demokratskih izbora. U cilju očuvanja demokratskih principa, on predviđa i mehanizme usmjerene ka njegovom očuvanju koji u praksi ipak nailaze na određene poteškoće. Sve federalne države, u koje možemo svrstati i Bosnu i Hercegovinu, sastoje se od federalnih jedinica, a nerijetko podrazumijevaju i heterogenu strukturu društva. Bosna i Hercegovina se, tako, sastoji od dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Narodi koje državni Ustav navodi u svojoj preambuli su „Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima)“. U vezi sa prethodnim, neophodno je spomenuti Odluku o konstitutivnosti naroda4 kojom je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2001. godine prepoznao normativni karakter preambule Ustava, upravo u svjetlu Bečke konvencije koja zahtijeva tumačenje teksta međunarodnog ugovora uz preambulu i priloge. Ova odluka ne samo da je potcrtala ulogu opštih principa međunarodnog prava, već je i nametnula obavezu usklađivanja entitetskih ustava sa državnim u smislu ravnopravnosti konstitutivnih naroda na teritoriju cijele države. Iz prethodnog je jasno da je već preko deset godina ostavljen prostor za ukidanje diskriminacije u bosanskohercegovačkom 4 Odluka Ustavnog suda BiH br. U 26/01 od 28.09.2001. godine 376 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ustavno-pravnom sistemu, kakva je ona koja se ogleda u činjenici da Bošnjaci i Hrvati iz Republike Srpske nemaju predstavnike u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, baš kao ni Srbi iz Federacije Bosne i Hercegovine, ili u načinu izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine zasnovanog na istom principu. Ova odluka je svakako bila jedno od sredstava razbijanja etnoteritorijalizacije Bosne i Hercegovine, te u njenom kontekstu „konstitutivnost naroda ne znači i njihovu etničku teritorijalnu homogenizaciju u zasebne entitete“5. Još jedna od poteškoća sa kojima se susreće pravni poredak Bosne i Hercegovine, vezana je za tzv. entitetsko glasanje iz člana IV (3) (d) Ustava Bosne i Hercegovine, mehanizam za koji se često navodi da usporava proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ova odredba ostavlja mogućnost da, u slučaju kada većina glasova delegata ili članova koji su prisutni i glasaju ne uključuje najmanje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, i u slučaju izostanka naknadne saglasnosti, dvotrećinska većina delegata ili članova iz jednog entiteta blokira donošenje odluke ukoliko glasa protiv. Konačno, neophodno je osvrnuti se i na presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine iz 2009. godine6, kojom je utvrđena međunarodna obaveza izmjene diskriminatornih odredbi u Ustavu Bosne i Hercegovine kojima se uskraćuje pasivno biračko pravo u slučaju izbora za poslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine, te za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ocijenjene kao protivne Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, ove odredbe čekaju na svoju izmjenu, osiguranje jednakosti svih građana i otvaranje puta Bosne i Hercegovine u pravcu euro-atlantskih integracija. Sve navedene, kao i brojne druge kočnice u razvoju ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine, ukazuju na neophodnost promjena u cilju poboljšanja rada državnog aparata. Iako je prvobitna svrha svih mehanizama zaštite prava i interesa konstitutivnih naroda možda i bilo očuvanje 5 O. Ibrahimagić, „Državno uređenje Bosne i Hercegovine: ustavne teme i političke dileme“, Sarajevo 2005, 264. 6 Presuda Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava od 22.12.2009. godine 377 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA federalnog državnog uređenja i principa koji ga prate, jasno je da se u njihovoj praktičnoj primjeni nailazi na ozbiljne poteškoće. U narednom dijelu rada, osvrnut ćemo se na državno uređenje Švajcarske i Belgije, kao dva uspješna primjera složenih evropskih država, a sa kojima se Bosna i Hercegovina često poredi u smislu unutrašnjeg uređenja. 2. Ustrojstvo vlasti u Švajcarskoj Konfederaciji 2.1. Temelji švajcarskog federalizma Švajcarski tzv. kooperativni federalizam smatra se jednim od najdemokratičnijih sistema unutrašnjeg državnog uređenja ne samo u Evropi, nego i u svijetu. On funkcioniše na principu izuzetno razvijene neposredne demokratije, kao i na principu supsidijarnosti koji, u svojoj suštini, podrazumijeva da „probleme koji utiču na društvo treba rješavati država samo ukoliko privatni sektor nije u mogućnosti da ih riješi“.7 Švajcarski Ustav iz 2000. godine u svom članu 1. propisuje da Švajcarsku Federaciju obrazuju švajcarski građani i 26 kantona. Osnov švajcarskog građanstva je princip prebivališta. Iz neetničkog koncepta švajcarske nacije proizlazi i razlikovanje građana Švajcarske po kulturnoj i jezičkoj, a ne po etničkoj pripadnosti.8 Četiri službena jezika (i kulture) u Švajcarskoj su francuski, italijanski, njemački i retoromanski. Vlast u Švajcarskoj organizovana je na tri nivoa: federalnom (saveznom), kantonalnom i opštinskom. Ovakvo ustrojstvo dovodi i do poteškoća prilikom poređenja švajcarskog i bosanskohercegovačkog političkog sistema, usljed okolnosti da nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu jednaki u njena dva entiteta (s obzirom na federalne kantone), kao i zbog položaja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. 7 R. B. Baker, 163. Ž. Novičić, „Ustavno ustrojstvo Švajcarske: iskustva i pouke“, Međunarodni problemi, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, Vol. 54 br. 3, 2002, 310. 8 378 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Suverenitet kantona ogleda se najprije u njihovom pravu da, poštujući savezni Ustav i savezne zakone, donose vlastite ustave.9 Ipak, njihov suverenitet je ograničen činjenicom da kantonalni ustavi zahtijevaju potvrdu savezne vlasti. Kantoni ustavima utvrđuju svoju unutrašnju organizaciju i imaju slobodu u njenom oblikovanju, a obično je sačinjavaju Kantonalni parlament, Vladino vijeće i sudski organi. Švajcarski kantoni imaju i mogućnost regionalnog povezivanja na bazi ugovora, odnosno konkordata, u cilju obavljanja određenog zadatka koji je od regionalnog interesa i spada u kantonalnu nadležnost. U ovom cilju oni osnivaju i zajedničke institucije u cilju koordinacije provođenja zajedničkih poslova. U literaturi se često navodi kako su bosanskohercegovački kantoni, odnosno, kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine formirani i organizovani po uzoru na švajcarske. Ovdje je ipak potrebno istaći osnovnu razliku između ova dva modela, a koja se ogleda u činjenici da su švajcarski kantoni rezultat višestoljetne tradicije i teritorijalne podjele. Kantoni, koji su bili i ostali glavni politički čimbenici stvaranja federalne strukture zajednice, formirali su se nekoliko stoljeća prije nego su obrazovali švajcarsku federaciju, egzistirajući kao zasebni političko-teritorijalni entiteti.10 Kantoni na koje je podijeljena Federacija Bosne i Hercegovine su, kao i entiteti kao osnovne državne federalne jedinice, rezultat postdaytonskog državnog uređenja i, osamnaest godina po njihovom nastanku, još uvijek relativna novina u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. 2.2. Organizacija vlasti u Švajcarskoj Najviše tijelo vlasti u Švajcarskoj je dvodomna Savezna skupština, koja se sastoji od Nacionalnog vijeća, kao predstavništva građana i Vijeća kantona, kao predstavništva federalnih jedinica. Načela jednakosti građana i jednakosti kantona su u radu Savezne skupštine u svojoj suštini izmiješana, s obzirom da se poslanici u Nacionalnom vijeću biraju iz kantona kao izbornih jedinica i kao pripadnici političkih stranaka izrazito kantonalno usmjerenih političkih programa, a poslanici u Vijeću kantona glasaju bez instrukcija i na 9 Ž. Novičić, 318. K. Trnka et al., Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje, komparativna rješenja, prijedlozi, Fondacija „Konrad Adenauer“, Sarajevo 2009, 30. 10 379 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA taj način su u praksi više odgovorni građanima, nego kantonu iz kojeg dolaze. Savezna skupština ima jako široke ovlasti, uključujući prvenstveno zakonodavnu funkciju, te funkciju izbora saveznih vijećnika i sudija, utvrđivanje budžeta, nadzor nad Saveznim vijećem i saveznom upravom, definisanje vanjske politike i slično. Kantonalni parlamenti su organizovani i funkcionišu slično saveznom, ali su jednodomni, te u njima, za razliku od parlamentaraca poluprofesionalne Savezne skupštine, poslanici svoju funkciju obavljaju volonterski. Funkcija najvišeg upravljačkog i izvršnog tijela u Švajcarskoj povjerena je sedmočlanom Saveznom vijeću čiji sastav bira Savezna skupština na zajedničkoj sjednici oba doma. Ustavni je običaj, iako se članovi Saveznog vijeća biraju na četiri godine, da Skupština gotovo uvijek, u pravilu do smrti ili ostavke zbog bolesti ili starosti, obnavlja njihov mandat, tako da članovi Saveznog vijeća ostaju u prosjeku na tom položaju 16 godina, a pojedini su vijećnici zadržali svoj položaj i više od 30 godina.11 Članove Saveznog vijeća ne mogu smijeniti šef države, vlade ili parlamenta, te ne ovise o parlamentarnoj većini. Ovim organom predsjeda predsjednik Konfederacije, a zamjenjuje ga potpredsjednik. Obojicu bira Savezna skupština između članova Saveznog vijeća na jednogodišnji mandat, bez mogućnosti uzastopnog obavljanja funkcije. Predsjednik Konfederacije se ipak ne ističe kao snažna politička ličnost, pogotovo s obzirom na način njegovog izbora od strane Savezne skupštine između svih članova na kratak mandat. Savezno vijeće podijeljeno je na sedam resora, odnosno ministarstava povjerenih njegovim članovima (princip ministarstava). Sve odluke u Saveznom vijeću donose se u skladu sa ustavom propisanim principom kolegijalnosti, koji se proteže i do opštinskog nivoa vlasti, a sve u cilju očuvanja povjerenja građana, koje može lako biti narušeno činjenicom da u samoj vladi postoje nesuglasice oko donošenja odluka. Sličan primus inter pares položaj predsjedavajućeg kolektivnog šefa države ima i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posebno kada se uzme u obzir njegova obaveza da zastupa usaglašene stavove Predsjedništva o značajnim pitanjima, te druga ovlaštenja uglavnom tehničke 11 B. Smerdel i S. Sokol, „Ustavno pravo“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2006, 335. 380 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ i organizacione prirode.12 Međutim, najveća razlika između dva navedena sistema jeste u činjenici da Savezno vijeće obavlja i funkciju vlade, odnosno, i onu funkciju koja je u bosanskohercegovačkom pravnom poretku na državnom nivou povjerena Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Konačno, razlika je i u ograničenosti funkcije članova Predsjedništva na dva uzastopna četverogodišnja mandata, uz mogućnost ponovnog izbora po isteku četverogodišnjeg roka.13 Vlade u švajcarskim kantonima i opštinama su također kolegijalne, ali se biraju direktno od strane svih građana sa biračkim pravom koji sačinjavaju elektorat, a njihov predsjedavajući ima više ovlaštenja u odnosu na druge članove, te se bira na višegodišnji mandat. Što se tiče sudske vlasti u Švajcarskoj, najviša pravna instanca je Savezni sud sa sjedištima u Lozani i Lucernu, čije sudije na šestogodišnji mandat bira Savezna skupština, vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti službenih jezika. Iako je vrhovna instanca u oblasti građanskog, krivičnog i upravnog prava, njegove ustavno-pravne nadležnosti su poprilično male. Postoji nekolicina autora koja tvrdi da specifični švajcarski sistem spada u sisteme skupštinske vlade. Drugi autori, pak, karakterišu švajcarski sistem kao najbliži direktorijalnom sistemu, zbog funkcije kolegijalnog državnog poglavara koji nije politički odgovoran Skupštini povjerene vladi. Konačno, prevladava stajalište da se radi o posebnom sistemu koji se „ne temelji na diobi vlasti niti je ne primjenjuje, ali se, iako ima neke njegove elemente, ne može svrstati među sisteme skupštinske vlade. Švajcarski ustroj savezne vlasti najbolje je nazvati direktorijalnim sistemom, koji je sa funkcionalnog aspekta još najbliži predsjedničkom sistemu u SAD“.14 2.3. Švajcarska neposredna demokratija Švajcarskim građanima na svim nivoima vlasti na raspolaganju stoje inicijativa i referendum kao sredstva neposredne demokratije pomoću kojih biračko tijelo može odlučivati o pojedinačnim političkim pitanjima. 12 Poslovnik o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 10/13 i 32/13. Ustav Bosne i Hercegovine, član V (1) tačka (b). 14 B. Smerdel i S. Sokol, 336-337. 13 381 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA Pravo građana na referendum je ograničeno jedino činjenicom da je za određena pitanja obavezan (kao što je slučaj kod zakona bez ustavne osnove koje skupština donosi u izuzetnim situacijama čije je trajanje duže od godine dana, ili pitanje promjene ustava bez obzira ko je inicira, te pitanja priključenja međunarodnim organizacijama za kolektivnu sigurnost i nadnacionalnim zajednicama). Svoje pravo na referendum građani ekstenzivno koriste – od 1848. do 2006. održano je 527 predmethih referenduma.15 Za pokretanje referenduma potrebno je skupiti potpise 50.000 građana u periodu od 100 dana. Inicijativu može pokrenuti 100.000 građana Švajcarske čiji potpisi se skupe za 18 mjeseci, bilo za potpunu ili djelimičnu promjenu ustava, a potonja se može podnijeti kao opšti zahtjev ili gotov nacrt djelimične revizije. Neposredna demokratija u ustavno-pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, s druge strane, postoji tek u ograničenom obliku. Dok Ustavi Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine ne predviđaju referendum, direktnu demokratiju pronalazimo u Ustavu Republike Srpske, ali samo kao mogućnost odluke Narodne skupštine da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana na referendumu16, te kao mogućnost iznošenja sporazuma o promjeni granice između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine na potvrdu putem referenduma17. 3. Ustrojstvo vlasti u Kraljevini Belgiji 3.1. Temelji belgijskog federalizma Ustav Kraljevine Belgije prošao je brojne reforme, ali za problematiku ovog rada najznačajnija je ona iz 1993. godine. Naime, 1993. godine Belgija je, nakon brojnih reformi koje su trajale preko dvadeset godina, od unitarne ustavno postala federalna država, što je značilo transformaciju iz dotadašnje podjele na provincije u, kako danas stoji u članu 15 S. Moeckli, „Politički sistem Švajcarske: kako funkcioniše – ko učestvuje – čime rezultira“, Magistrat Sarajevo/Nakladno-istraživački zavod Zagreb 2010, 110. 16 Ustav Republike Srpske, član 77. 17 Ustav Republike Srpske, Amandman LV. 382 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 1. Ustava Kraljevine Belgije „federalnu državu sastavljenu od zajednica i regija“. Transformacija unitarne belgijske države u federativnu dovela je do dubokog restruktuiranja triju tradicionalnih razina političke vlasti (raniji koncept tzv. tri kruga, troi cercles): država, provincije i općine.18 Ovakva transformacija ujedno znači i to da je belgijski federalizam zapravo federalizam disocijacije. Belgijski federalizam je ujedno i dinamičan i transformativan, s obzirom na odsustvo konačnog dogovora kroz sukcesivne institucionalne reforme, te se stoga u literaturi navodi čak i potencijalna mogućnost nastanka jednog vida netipičnog konfederalizma.19 Naime, „belgijski problemi su često privremeno rješavani kroz time out – tradiciju zasnovanu na principu prema kojem se o ničemu ne može složiti ukoliko nema konsenzusa o svemu“.20 Kraljevina Belgija je nasljedna, ustavna i parlamentarna demokratija. Ipak, nije teško zaključiti da je u svojoj suštini demokratska država federalnog uređenja, te da sva vlast u njoj proizlazi iz naroda. Kompleksna politička situacija u Belgiji koja je iziskivala federalno uređenje, bazirana je na činjenici da je danas podijeljena na tri regije u kojoj postoje četiri jezičke skupine. Naime, Kraljevina Belgija se sastoji od Flamanske regije sa službenim holandskim jezikom, Valonske regije u kojoj je službeni jezik francuski, te konačno, dvojezične teritorije Regije Bruxellesa. Pored navedenih zvaničnih regija, u Kraljevini Belgiji postoji i njemačka zajednica, često nazivana Istočnim kantonom Belgije. Iako sa visokim stepenom autonomije u pogledu kulture, tradicije i jezika, njemačka zajednica formalno pripada Valonskoj regiji. Tako i Kraljevina Belgija, kao i Bosna i Hercegovina, spada u grupu federalnih država sa malim brojem federalnih jedinica, odnosno, obje se nalaze u situaciji kakvoj neki autori prognoziraju nemogućnost dugotrajnog opstanka. Mnogi autori opstanak belgijskog federalizma pripisuju njegovoj tradicionalno konsocijacijskoj strukturi, kao političkom sistemu zasnovanom 18 Kasim Trnka et al., 33. C. Van Wynsberghe, „The Belgian „Example“: Weaknesses of the Federal Formula as Implemented in Belgium“, https://www.uclouvain.be/cps/ucl/doc/spri/documents/Etude_sur_le_federalisme_belge_C._Van_ Wynsberghe_(anglais).pdf, 10.1.2014., 6. 20 Ibid., 6. 19 383 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA na podijeljenoj vlasti u podijeljenim društvima. Prema Arendtu Lijphartu, holandskom autoru, konsocijacijska struktura belgijskog društva jeste najuspješnija, iako ovaj sistem danas nije toliko jak kao ranije. Konsocijacijski principi usmjereni su kako na širenje, tako i na ograničavanje vlasti. Svaki segment društva posjeduje jedan njen dio, i svaki je autonoman u vlastitoj jurisdikciji. Sve dok je autonomija različitih grupa ograničena unutar ovih sfera, oni su prisiljeni na saradnju. Iz ovakve situacije proizlaze dvije posljedice: prvo, većina ne može računati na brojčanu nadmoć prilikom donošenja odluka koje se tiču društva u cjelini i drugo, manjina, iako ima pravo veta, mora uzeti u obzir težnje većine.21 Za razliku od federalne strukture, belgijska konsocijacija nije uspostavljena na principu različitih lingvističkih zajednica, već u skladu sa tri „stuba“ koja su činile kršćanska, liberalna i socijalistička partija, iako je njihov današnji značaj umanjen stupanjem na scenu drugih uticajnih političkih čimbenika i klasičnom mutacijom zapadnoevropskih društava.22 Prema Caroline Van Wynsberghe, belgijski federalizam je i dalje nestabilan s obzirom na njegov skorašnji nastanak i tek dvadeset godina postojanja trenutnog ustava, te na činjenicu da njegov opstanak počiva na nasljeđu političke kulture koja izvire upravo iz konsocijacijske podloge.23 Iako je Belgija imala višenacionalni karakter od svog nastanka 1831. godine, etno-lingvističke tenzije između govornika francuskog i holandskog jezika nisu dale povoda zahtjevu za dekoncentracijom vlasti do završetka Drugog svjetskog rata.24 U praksi su prve federalne jedinice dobile zakonodavne i izvršne ovlasti 1980. godine, a prvi konsenzus o uravnoteženoj federalnoj strukturi postignut je krajem osamdesetih godina. Van Wynsberghe ističe i da svi belgijski aranžmani vlasti tipično ne traju više od deset godina prije nego se javi potreba nove reforme. 21 C. Van Wynsberghe, 7-8. Ibid., 7. 23 Ibid., 19. 24 W. Swenden, „Belgian Federalism: Basic Institutional Features and Potential as a Model for the European Union“, dostupno na: http://www.chathamhouse.org/sites/default/files/public/ Research/Europe/swenden.pdf, 2. 22 384 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 3.2. Organizacija vlasti u Kraljevini Belgiji Zakonodavna vlast u Kraljevini Belgiji je u rukama Federalnog parlamenta. Kao što je uobičajeno u federalnim državama u cilju očuvanja principa federalizma i garantovanja zastupljenosti interesa kako građana tako i federalnih jedinica, i belgijski parlament je dvodoman, te se sastoji od Senata i Predstavničkog doma. Također, u federalnim državama senatu je obično povjerena konsultativna uloga između federalnih jedinica. Ipak, uloga belgijskog Senata u svojoj suštini jeste predstavljanje građana koji su izabrali njegove članove.25 Struktura oba doma je poprilično kompleksna, osobito u pogledu Senata i različitih postojećih kategorija senatora.26 Kada se sagledaju sve kombinacije direktnog i indirektnog načina izbora sedamdesetjednočlanog Senata, te ispuni propisana pripadnost senatora određenim zajednicama, u konačnici 40 senatora bira narod, 21 biraju zajednice, a 10 senatora su kooptirani senatori. Ostatak senatora zakonskim putem mogu biti izabrani iz reda članova kraljevske porodice. Predstavnički dom sastoji se od 150 članova biranih u 11 izbornih distrikta (pet flamanskih za 79 mjesta, pet valonskih za 49, te 22 mjesta iz Bruxellesa). Izabrani članovi oba doma podijeljeni su na nizozemsku i francusku jezičku skupinu. Jedna od najinteresantnijih osobenosti belgijskog parlamentarnog odlučivanja sadržana je u članu 54. Ustava Kraljevine Belgije i naziva se procedurom tzv. „zvona za uzbunu“. Naime, osim kada se radi o budžetu i zakonima koji zahtijevaju posebnu većinu, opravdani prijedlog, koji je potpisalo najmanje tri četvrtine članova jedne jezičke skupine i koji je predložen nakon polaganja izvještaja i prije konačnog glasanja na javnom zasjedanju, može proglasiti da bi priroda zakona ili prijedloga mogla ozbiljno oštetiti odnose između zajednica. U ovom slučaju, parlamentarna procedura se obustavlja, a prijedlog se upućuje Vijeću ministara koje u roku od 30 dana treba dati opravdano mišljenje o prijedlogu i poziva domove u pitanju da iskažu svoj stav o ovom mišljenju i potrebi izmjene. Ovakvu proceduru članovi jezičke skupine mogu uputiti samo jedanput u odnosu na jedan zakon. 25 C. Van Wynsberghe, 10. Postoje četiri kategorije senatora: direktno izabrani senatori, senatori koje postavljaju parlamenti zajednica, kooptirani senatori i senatori po zakonu. 26 385 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA Izvršna vlast u Belgiji pripada Kralju kao tradicionalnom šefu države, te Vladi koja se sastoji od Vijeća ministara na čelu sa Premijerom i državnih sekretara. Pravo imenovanja i razrješavanja ministara pripada kralju. Sastav vlade mora biti takav da je u njoj podjednak broj flamanskih i valonskih ministara. Vijeće ministara broji petnaest članova, te uključuje jednak broj pripadnika holandske i francuske jezičke skupine. Pored Vijeća ministara, u egzekutivi postoje i državni sekretari kao svojevrsni izaslanici ministara, podložni istim ustavnim odredbama kao i članovi Vijeća ministara. Konačno, sudski sistem Kraljevine Belgije blizak je francuskom sistemu. Sudstvo je nezavisno, a postoje sljedeći sudovi: Kasacioni sud, Apelacioni sud, Vojni, Vokacioni i Trgovački sud i Državno vijeće, te Ustavni sud (raniji Arbitražni sud) koji se nalazi izvan redovne hijerarhije. ZAKLJUČAK Cilj ovog rada zasigurno nije da pronađe i ukaže na postojeća rješenja u razvijenim višenacionalnim demokratijama te da ih prosto prepiše i odredi pravac u promjenama uređenja BiH, jer to i nije moguće. Prije svega, izbor Švajcarske i Belgije kao egzemplara nije bio slučajan s obzirom da se radi o heterogenim zajednicama sa burnom istorijom, u kojima i danas postoji potreba za usaglašavanjem interesa različitih zajednica od kojih su ove zemlje sastavljene. Svakako, sve tri zemlje posjeduju institute kojima garantuju zaštitu prava građana-pripadnika grupa kojima priznaju zaštitu, posebno kada se radi o slučaju Kraljevine Belgije i Bosne i Hercegovine, odnosno, o belgijskoj proceduri tzv. „zvona za uzbunu“ i složenim mehanizmima entitetskog glasanja ili zaštite vitalnog nacionalnog interesa u našoj državi. Možda bi „zvono za uzbunu“ upravo i bilo najbliže rješenje koje bi se moglo implementirati u domaći pravni poredak, u smislu stavljanja naglaska na ugrožavanje odnosa između naroda, a ne na ugrožavanje interesa jednog od njih. Svakako je primjetan i nedostatak instituta neposredne demokratije koji bi osigurali veće učešće biračkog tijela u procesu odlučivanja, kakav je slučaj u Švajcarskoj. Ono što Bosnu i Hercegovinu posebno razlikuje od država na čije institute je ukazao ovaj rad, osim zajedničkog historijskog razvoja i teških rana njenih naroda iz neposredne prošlosti, je činjenica da sva tri konstitutivna naroda u našoj zemlji komuniciraju na međusobno razumljivim 386 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ jezicima a što logički olakšava sporazumijevanje. Poređenje Bosne i Hercegovine sa Švajcarskom i Belgijom je ponekad nezahvalan zadatak, ma koliko se s njima pronalazile paralele u pogledu federativnog uređenja, s obzirom na izuzetno različite historijske i kulturne razloge njihovog nastanka. S druge strane, osnovna značajka višenacionalnih demokratija u Evropi je očigledno favorizovanje prije svega građanina i kao državljanina i kao pripadnika naroda, uz poštovanje svih nacionalnih obilježja pojedinih naroda, i ustoličavanje sistema zaštite partikularnih interesa. Stoga su i navedeni instituti samo isticanje mogućnosti pomoću kojih se može doći do cilja svake države pa i Bosne i Hercegovine, odnosno do njene funkcionalne uloge u ostvarenju dobrobiti za svakog člana njene zajednice, u čemu je i glavna poruka ovog rada. Ako se još jednom podsjetimo na Odluku o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i na činjenicu da sva tri konstitutivna naroda zadržavaju sva svoja prava na cijelom teritoriju države, bez obzira na federalnu jedinicu u kojoj se nalaze, onda je jasno da je Bosna i Hercegovina odavno na dobrom putu ka zaštiti i promicanju prava svojih građana primarno kao svojih državljana. Evropski put Bosne i Hercegovine sigurno ne može biti baziran na daljoj podjeli države u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, već na jačanju položaja građanina-državljanina kao centralnog čimbenika njenog ustavno-pravnog sistema. LITERATURA B. Perić, „Država i pravni sustav“, Informator, Zagreb 1994. B. Smerdel i S. Sokol, „Ustavno pravo“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2006. C. Van Wynsberghe, „The Belgian „Example“: Weaknesses of the Federal Formula as Implemented in Belgium“, https://www.uclouvain.be/cps/ucl/doc/spri/documents/ Etude_sur_le_federalisme_belge_C._Van_Wynsberghe_(anglais).pdf, 10.1.2014. 387 �Maida Omerćehajić: „FUNKCIONISANJE SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA K. Trnka et al., Proces odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: stanje, komparativna rješenja, prijedlozi, Fondacija „Konrad Adenauer“, Sarajevo 2009. N. Visković, „Država i pravo“, Birotehnika, Zagreb 1997. O. Ibrahimagić, „Državno uređenje Bosne i Hercegovine: ustavne teme i političke dileme“, Sarajevo 2005. R. B. Baker, „Švajcarski model federalizma“, Politička revija, Institut za političke studije, Beograd, 2/2012. S. Moeckli, „Politički sistem Švajcarske: kako funkcioniše – ko učestvuje – čime rezultira“, Magistrat Sarajevo/Nakladno-istraživački zavod Zagreb, 2010. W. Swenden, „Belgian Federalism: Basic Institutional Features and Potential as a Model for the European Union“, dostupno na: http://www.chathamhouse.org/sites/default/files/public/ Research/Europe/swenden.pdf Ž. Novičić, „Ustavno ustrojstvo Švajcarske: iskustva i pouke“, Međunarodni problemi, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, Vol. 54 br. 3, 2002. Propisi i sudske odluke Odluka Ustavnog suda BiH br. U 26/01 od 28.09.2001. godine Poslovnik o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 10/13 i 32/13 Presuda Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine) od 22.12.2009. godine Ustav Bosne i Hercegovine Ustav Federacije Bosne i Hercegovine 388 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ustav Kraljevine Belgije, http://www.dekamer.be/kvvcr/pdf_sections/publications/constitution/grondwe tEN.pdf, 16.11.2013. Ustav Republike Srpske 389 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3071 Title A name given to the resource „FUNKCIONISANJE DEMOKRATSKOG SISTEMA U USLOVIMA SLOŽENOG DRŽAVNOG UREĐENJA“ Author Author OMERĆEHAJIĆ, Maida Abstract A summary of the resource. Funkcionisanje demokratskog sistema vlasti u složenim državnim zajednicama vrlo često nailazi na poteškoće koje izviru iz samog oblika njihovog unutrašnjeg uređenja, posebno kada se u korijenu ovakvog uređenja nalaze etničke, religijske ili jezičke razlike. Sa ovakvim preprekama susreće se i Bosna i Hercegovina, kao složena država sui generis čiji demokratski sistem izvire iz volje tri konstitutivna naroda i koji je formiran Ustavom donesenim u cilju zaustavljanja rata. U ustavnim porecima država složenog unutrašnjeg uređenja, zahtijeva se nužno postojanje određenih mehanizama i instituta koji osiguravaju nesmetano funkcionisanje demokratske države zasnovane na vladavini prava. Ovakvi instituti su utoliko značajniji i kompleksniji kada se uzme u obzir činjenica da ih nerijetko prati i funkcija zaštite prava i interesa određene jezičke ili nacionalne skupine. Ovaj rad prvenstveno nastoji analizirati probleme unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine kao složene države sa naglaskom na razloge njegovog nastanka, uz komparativnu analizu ustavnih rješenja u pozitivnom pravu drugih evropskih složenih državnih zajednica i ispitivanje mogućnosti njihove primjene u bosanskohercegovačkom pravnom poretku. Ključne riječi: demokratija, ustav, Bosna i Hercegovina, Švajcarska, Belgija Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/88e6029d702f0c582cf18f50dc9fa16b.docx 92fd2b0988fc313d0f23341dbd957c19 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/24f95ffeedeca9889b792c832a549d38.pdf c819595f64f1de29b4ad2df4d241f303 PDF Text Text ��������2% 11% 22% Jako loša Loša Niti dobra niti loša Dobra 35% Jako dobra 30% �1% 4% Sada imam znatno veće povjerenje u policiju KS-a 29% Sada imam veće povjerenje u policiju KS-a Moje povjerenje je ostalo na istom nivou 41% 25% Demonstracije su poljuljale moje povjerenje u policiju KS-a Demonstracije su znatno poljuljale moje povjerenje u policiju KS-a ������� ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3134 Title A name given to the resource (Ne)povjerenje građana u pravosudne i sigurnosno-zaštitne institucije savremenog bosanskohercegovačkog društva (studija slučaja Kanton Sarajevo) Author Author ČUSTOVIĆ, Enita OSMIĆ, Amer Abstract A summary of the resource. U ovom radu bit će prikazani rezultati istraživanja stavova građana o povjerenju prema pravosudnim i sigurnosno-zaštitnim institucijama na području Kantona Sarajevo, te koji aspekti bitno utječu na ovakve stavove građana prema pomenutim institucijama. Također, analizirat će se i stavovi nosilaca funkcija u pravosudnim i sigurnosno-zaštitnim institucijama o percepciji povjerenja građana u institucije države, kao jednog od ključnih sociokulturnih potencijala svakog društva. Posebna pažnja bit će posvećena načinu i kvaliteti interne i eksterne komunikacije nosilaca pravosudnih i sigurnosno-zaštitnih funkcija prema građanima i unutar samih institucija. Istraživanje će pokazati u kojoj mjeri je pristup pravosudnih i sigurnosno-zaštitnih institucija, prema posmatranim slučajevima, utjecao na stavove građana i da li je novonastala situacija započeta u februaru ove godine, iskazivanjem nezadovoljstva građana socio-ekonomskom situacijom u državi, poljuljala povjerenje građana u pravosudne i sigurnosno-zaštitne institucije. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2133b83b0b1b128e5ee580500b0124ed.pdf eaf6b53d40feb2ee05d2bc51ac85a822 PDF Text Text (RE)CONSTRUCTION OF NATIONALISM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA INSTRUMENTALISATION OF LANGUAGE IN THE ONLINE-MEDIA FOR PROMOTING NATIONALISM Ružica Čubela University of Vienna, Austria Article History: Submitted: 12.06.2015 Accepted: 30.06.2015 Abstract The nation as an "imagined community"1 mirrors the creation of personal senses of identity, which can lead to feelings of belonging to one group but excluding the other one. Exclusive nationalism has created many brutal conflicts in the 20th century, and a particular example of it was seen in Bosnia and Herzegovina. This kind of nationalism still exists in everyday life supported by an uncontrolled rapid spread of (dis)information on web portals. This paper deals with the reconstruction of the nationalist discourse on web portals in Bosnia and Herzegovina through different concepts of nationalism with a comparative approach using methods of linguistics and cultural and social anthropology. It is a continuation of the contemporary discourse on the concept of nationalism, personal and collective national identity in Bosnia and Herzegovina, as well as a personal empirical research in Bosnia and Herzegovina. Key words: language and culture, hate speech, nationalism, discourse analysis, ethnolinguistics, interdisciplinarity, Bosnia and Herzegovina 1 Anderson 1996 1 �1. Uvod Kada govorimo o višejezičnosti, promociji jezičine raznolikosti i međukulturalnoj komunikaciji, ne smijemo zaobići i činjenicu jezične seperacije u situacijama kada se jezik poistovjećuje sa nacijom ili instrumentalizira za nacionalističke svrhe. Rekonstrukcija ove separacije iznimno je relevantna za znanstveno istraživanje, ne samo kao jezični, već i kao kulturni fenomen, budući da se radi o mehanizmu kojim se ostvaruju nacionalistički ciljevi. To, pored ostalih primjera u svijetu, potvrđuje aktualna situacija u Bosni i Hercegovini. Stoga je svako istraživanje ovog tipa relevantno za međukulturno razumijevanje i učenje, procjenu jezičnog purizma, kao i viđenje nacionalnog identiteta u kontrastu sa globalnim identitetom. Nacionalizam predstavlja jednu vrstu diskursa koji najčešće vodi do isključenja pojedinaca ili zajednice iz društva. Prošlogodišnje demonstracije u BiH bile su, između ostalog, usmejerene protiv takvih praksi i potvrđuju da je nacionalizam u toj zemlji još uvijek aktualna i bitna tematika za znanstveno istraživanje2, te tako i ovaj rad predstavlja dio šireg istraživanja o (re)konstrukciji nacionalizma u Bosni i Hercegovini sa lingvističko-antropološkog aspekta. Istraživanje se bazira na već postojećim podacima o nacionalističkom diskursu, a pokušava elaborirati i aspekte ovog diskursa na primjeru bosanskohercegovačkih internetskih portala. Predstavljeni prilog se fokusira na jezik u odnosu na značenje. Ispituju se značenja izjava koje utjelovljuju nacinalistički diskurs i koji ga na taj način sukreiraju, čime određeni ''kreatori'' tog diskursa ili pošaljatelji poruka pokušavaju utjecati na mišljenje recipijenata da bi prikazali ideološke pozicije moći. Glavno pitanje u ovom kontekstu, dakle, glasi sa kojom retorikom se nacionalizam u Bosni i Hercegovini reproducira kroz online portale? U prvom dijelu ovoga rada predstavljene su metode istraživanja, slijedi teorijski koncept u kojem se objašnjava nacionalizam sa antropološke teorijske tačke, te primjeri iz bosanskohercegovačkih online portala i njihova analiza. 2 Anderson 1996: 12, Eriksen 2010: 289 2 �2. Istraživačko polazište Kroz procese globalizacije, nove oblike migracija i sve kompleksnije geopolitičke interese, interdisciplinarni pristupi su sve neophodniji i sve relevantniji u ovakvim istraživanjima. Stoga je istraživačko polazište u ovom radu utemeljeno u lingvistici kao i u kulturnoj i socijalnoj antropologiji. Etnolingvistika kao lingvistička subdisciplina proučava jezik koji, kao fenomen, spaja društvo kroz zajedničke tradicije i socijalne prakse, i koji je ustvari kulturni resurs, proizveden na osi razmjene među ljudima. Ovdje istražujemo jezik koji se instrumentalizira za stvaranje separacije u jednom društvu, što kroz izjednačavanje jezika sa nacijom, što kroz retoriku propagiranja nacionalizma, te stvaranje nacionalističkog diskursa. Metode i strategije istraživanja su kvalitativne, vođene glavnim pitanjem i sastoje se od participacijskog istraživanja na terenu, diskursne analize i kodiranja po Grounded teoriji. 2.1. Participacijsko istraživanje U vremenskom periodu od šest mjeseci prošle godine, tačnije 2014, provedeno je participacijsko istraživanje na terenu Bosne i Herzegovine. To podrazumijeva vođenje (djelimično strukturiranih) razgovora sa ekspertima i ne-ekspertima, posmatranja svakodnevnice, kao i analizu medijskih sadržaja. Na osnovu ovakvog pristupa, uočeno je da je tema nacionalizma zauzela, i još uvijek zauzima, dobar dio prostora u svakodnevnom životu ljudi. Nema sumnje da se radi o političkim i javnim praksama koje sve to organiziraju i koje razvijaju i opskrbljuju mehanizme proizvodnje različitih diskursa. 2.2. Diskursna analiza Nacionalizam se može razumjeti kao diskurs koji se stvara kroz govor i štampu. Analiza tog diskursa pomaže razumijevanju stvaranja istog, a ona podrazumijeva metodologiju koja spaja teoriju i metode. Njen cilj je, pojednostavljeno rečeno, utvrditi kako se kroz govor stvara stvarnost, jer realnost nije jednostavno tu, ona se stvara diskurzivno kroz izreke aktera koji govore, potom se postavlja pitanje ispravnosti, iskrivljenosti i adekvantosti.3 U ovom slučaju istražujemo diskurs o nacionalizumu u masovnim medijima, a ključna pitanja koja se postavljaju u diskursivnoanalitičnom pristupu su sljedeća:  Tko je legitimni govornik?  Koje znanje se prenosi i tumači kao istinito?  Iz kojih dijelova ili značenja se sastoji znanje? 3 Kiefl 2014: 423ff, 434, 439, 263; Bluhm 2000: 4 3 � Koji fenomeni se konstruiraju?  Kako se plausiblizira znanje koje stoji na raspolaganju?4 2.3. Odabir korpusa Budući da je cilj studije prepoznavanje obilježja nacionalizma u pisanom medijskom diskursu, odabran je korpus online portala, analizirani su članci tri potrala kao primjeri koji su objavljeni kratko prije posljednjih izbora 2014. godine. Temeljni zadatak u vezi sa građom ticao se odgovora na pitanje: Koja vrsta nacionalističkog diskursa se primjenjuje u smislu latentne manipulacije i stvaranja osjećaja pripadnosti prema naciji? 2.4. Metoda analize: Grounded teorija Analiza korpusa izvršena je prema metodi Grounded teorije, odnosno primijenjeno je otvoreno kodiranje kodovima koji su preuzeti iz koncepata definicije nacionalizma prema Andersonu (2005), Chohenu (1985), Eriksenu (2010) i Gellneru (1991), te je primijenjeno aksialno kodiranje da bi se deduktivno pokazali primjeri za teorijski koncept.5 U ovom slučaju Grounded teorija nije korištena za generiranje nove teorije jer se pretpostavlja da nacionalizam postoji kao diskurs u bosanskohercegovačkim portalima. 4 Keller 1997: 262 5 Götzö 2014: 444f 4 �3. Teorijski okvir 3.1. Nacionalizam kao koncept Svaka generalna teorija nacionalizma u postmoderni nije savršena, jer bi trebala podrazumijevati i analizu različitih utjecaja, oblika kultura, te formiranja nacija i dr. Kada krenemo od osnovne definicije nacije, po Benedictu Andersonu koji govori o tom konceptu kao o ''zamišljenoj zajednici'', možemo razumjeti i ideologiju samog nacionalizma. Ta ideja o ''imaginarnom spoju'' povezuje čak i anonimne čitaoce, pretpostavlja nešto zajedničko i stvara potrebu razlikovanja i širila se najprije kroz printane6, a danas i putem online medija. Choen ističe da su nacije konstruirane kroz kod pripadanje ili ne-pripadanje, gdje počinje razlika izmedju ''nas'' i ''njih'', onima koji su u grupi i onima koji nisu.7 Gellner i Erikson8 definiraju nacionalizam kao jednu ideologiju koja poistovjećuje kulturne granice sa političkim. Dakle, riječ je o ideji određene grupe ljudi koji misle da imaju homogenu kulturu, jezik, povijest, religiju, te zato i insistiraju na pravu na jednu etičku državu. Međutim, nevolja takvih zamišljenih zajednica je u tome što se homogenizacija može postići jedino uz neprihvatljivo radikalne mehanizme realizacije. Drugim riječima, ona je samo moguċa kroz asimilizaciju, bijeg ili ubistvo9, jer kultura i jezik ne postoje u obliku nečeg konstantnog, oni su stvar dogovora i uvijek u procesu promjene kroz odnose sa drugima. 3.2. Strategije kreiranja nacionalističkog diskursa Prema relevantnoj literaturi, postoje utvrđeni mehanizmi i strategije u postupku kreiranja nacionalističkog diskursa, a sastoje se od sljedećeg:  izrazitog naglašavanja razlika sa drugim skupinama,  naglašavanja kulturnog kontinuiteta i čistoće - promjene i strani utjecaj se potiskuju,  potiskivanje unutranjih razlika – ''nema'' miješanja sa članovima drugih grupa,  širenje osjećaja ugroženosti u usporedbi sa drugim skupinama - povijest se izučava iz viktimističke pozicije, ''moja'' grupa je ugrožena,  oni koji nisu članovi ''moje'' grupe se demoniziraju da bi se veza unutar grupe ojačala, a  kulturni heroji prošlosti se rekonceptualiziraju kao moderni nacionalisti.10 6 Anderson 2005: 40ff, 50ff, 72f 7 Chohen 1985: 15 8 Eriksen 2010: 289f, 290, 292; Gellner 1991: 8 9 Gellner 1991: 10 10 Eriksen 2010: 305 5 �3.3. Nacionalizam i jezik Opstojnost imaginarne zajednice potpomaže pisani diskurs putem printanih medija na ''jedinstvenom'' nacionalnom jeziku, što omogućuje uvođenje novih termina u standardni jezik ili čišćenje jezika od stranih elemenata.11 U Evropi je od 19. stoljeća na sceni prisutno kreiranje nacija koje najčešće svoje utemeljenje i opstojnost koncentriraju oko jezika, smatrajući da je jezik jedan od najvažnijih parametara za postojanje jedne nacije. Todorova navodi da je nacionalizam na Balkanu nastao oko parametara jezika i religije. Južnoslavenske političke elite su preokrenule definiciju jezika, koji nije više samo sredstvo komunikacije već se poistovjećuje sa nacijom. Politika insistira na zasebnosti jezika iz straha da će svijest o istom jeziku voditi do ponovnog spoja zbog kojeg bi kvalitetno opala moć aktualne političke elite. Jezična politika igra, dakle, jednu zasebnu ulogu u Bosni i Hercegovini, jer se jezik instrumentalizira u svrhu opstojnosti nacionalizma na društveno-političkoj sceni.12 3.4. Širenje nacionalističkog diskursa na internetskim portalima Internetski portali, kao jedan od novijih medija, koji je povoljan zbog svoje dostupnosti svima, i to ne samo za čitanje, nego i za pisanje, zapravo predstavlja medijum koji se teško može kontrolirati. Poruke se brzo šire, a teško se mogu upratiti. Također predstavlja jednostavno sredstvo za širenje nacionalističke propagande. ''[…] izražena ja tendencija manipulacije jezikom javne komunikacije na njegovoj nužnoj ideologizaciji.''13 Stoga, mora se prvo napraviti razlika između onih portala na kojima objavljuju ozbiljni, ugledni stručnjaci, teoretičari, novinari i analitičari različitih profila. Takvih portala i nema puno. Mi ovdje govorimo o ovim masovnijim portalima, a oni nisu ustanovljeni u svrhu informiranja. Štaviše, njihova je uloga druge naravi. Dakle, u prvom redu, njima nije cilj informiranje članova društava već ostvarivanje prihoda kroz reklamu i, još važnije, stvaranje mišljenja. Moć napisane riječi u kreiranju mišljenja sa ciljem dospijevanja širokom krugu recipijenata koristi se često za govor mržnje14, te za nacionalističko huškanje koje je dio toga koncepta. Govor mržnje jeste reguliran Krivičnim zakonom BiH (član 145.a), Krivičnim zakonom F BiH (član 163.), Krivičnim zakonom RS (član 390.) i Krivičnim zakonom Distrikta Brčko BiH (član 160.). No problem time nije riješen, budući da se danas govor mržnje sve rjeđe upotrebljava otvoreno, a sve češće se iskazuje suptilo, pa su njegove posljedice daleko opasnije i učinkovitije. 11 Hobsbawm 1990: 129 12 Kordic 2010: 169f; Todorova 1999: 282; Škiljan: 2000: 137 13 Škiljan: 2000: 49. 14 Walker 1994: 8 6 �4. Odabrani primjeri i analiza Budući da je ovaj rad ograničen na količinu riječi a nije ni kvantitativnog karaktera, daje se samo par reperezentativnih primjera za govor mržnje odnosno propagiranje nacionalizma na online portalima. I to: Primjer a: ''[...] BiH će dobiti kandidatski status za EU kad Hrvati budu jednakopravni [...] Hrvatski jezik, naš identitet i kulturnu baštinu sačuvati. [...] Ne diramo nikoga, uvažavamo druge i drugačije, a čuvamo svoje [...]'' 15 ''HNS smo pokrenuli jer smo željeli poslati jasnu poruku da nas ne mogu poniziti i saviti nam kralježnicu, što god mislili o nama […] HNS je skup svih Hrvata koji razmišljaju hrvatski u BiH […] zašto ćete izaći glasovati […] da osiguramo budućnost svoje djece i ovdje u Hercegovini i u Središnjoj Bosni i u našoj Posavini […] kako bi zaštitili naš jezik, kulturu, običaje, tradiciju i sve ono što nas veže i zbog čega smo prepoznatljivi […] ''HDZ RH uvijek smatrao da su Hrvati u RH i Hrvati u BiH jedno tijelo, jedan narod, […] U ovakvoj nesređenoj BiH, složit ćete se, da nije pravedno da u državi žive tri naroda u dva entiteta,''16 Analiza: Ovako postavljen iskaz višestruko iskrivljuje stvarnost. Niko iz EU nije naredio nikome u BiH da će otvoriti pregovore kad se ''sačuva'' hrvatska kulturna baština. Time se dalje implicira da se tačno zna šta je hrvatsko u BiH. Iz drugog dijela iskaza, gdje je uz hrvatski jezik dodalo identitet i kulturna baština, da se zaključiti da je hrvatski jezik sama esencija tog identiteta, što je jednostavno dekonstruirati usporedbom bosanskohercegovačke jezične situacije prije i poslije devedesetih. Ovakvo ideološko pisanje o nejednakopravnosti ima za cilj poticanje i produbljivanje osjećaja neravnopravnosti i ugroženosti spram drugih. Dakle, govori se o ''jedinstvenom'' jeziku, identitetu i kulturi kao o nečemu fiksiranom, nespojivo je s onim što je odveć istraženo: ovi koncepti su u procesu stalne promjene. A stvaranje imaginarnih zajednica i ne može bez stvaranja iluzije da je nešto moje u opasnosti od nekog ili nečega drugog. Nema kontrole i manipulacije društva bez falsificiranja historijskih činjenica. Upotreba frazeologije iz svakodnevne komunikacije u ovom značenju dobiva na hiperboličnosti. Međutim, matrica je 15 URL 1: http://poskok.info/wp/?p=111495, poskok.info 29.9.2014 16 URL 2: http://poskok.info/wp/?p=111578, poskok.info 30.9.2014 7 �prilično potrošena, budući da se stalno potencira jezik, kultura, baština... Akcenat je na prvom dijelu binarne opozicije, čime se ne isključuju ''oni''. Širenje osjećaja poniženja i ugrožavanja od strane drugih. Pretpostavka da drugi imaju negativno mišljenje. Konstrukcija drugih ili zajednica drugih – ko su oni – razdvajanje ''naša'' i ''njihova'' djeca. Postavlja se teza o postojanju ''hrvatskog načina razmišljanja''' i ne-hrvatskog načina razmišljanja. Zaštita jezika, kulturnih običaja, tradicije i sve što je nečije u opasnosti koje drugi predstavljaju – kreacija tog imaginarnog drugog. Naglašava se kulturni kontinuitet, a propagira separacije naroda. Primjer b: “Vi ste na pravom putu, od bošnjačkog rasula do svebošnjačke sloge […] On je istakao da BiH trebaju predstavljati ponosni i časni političari koji znaju, mogu i hoće to da rade, i da je došao trenutak za ujedinjenje bošnjačkog naroda. […] će raditi za dobre Bošnjake i druge građane BiH.''''17 „ako se ne glasa za jednu partiju niste vjernici.“18 „Bošnjaci na predstojećim izborima "biraju između svog nestanka ili ponižavajućeg položaja u manjem bh. entitetu […]"19 Analiza: Stvaranje ''mi'' i ''vi'' grupa. Naglašavanje razlika i stvaranje imaginarne zajednice. Nema miješanja sa članovima drugih grupa. Postavlja se pitanje tko su dobri Bošnjaci a tko loši, i tko to određuje. Ovdje se radi i o jasnoj aluziji na dobre Bošnjane koji, svakako, nemaju nikakve veze sa današnjim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Ovo je strategija kojom grupa pokušava priskrbiti sebi kontinuitet, a znamo da je svako društvo u tranziciji obilježeno višestrukim diskontinuitetom. Treba reći da nije neočekivano da se nacionalistički diskurs poziva različitim strategijama na kontinuitet. U ovom primjeru 17 URL 3: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53818&DR._CERI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NE%C4%86E_BITI_B AKIROVI_ROBOVI, bosnjaci.net 9.10.2014 18 URL 4: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53818&DR._CERI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NE%C4%86E_BITI_B AKIROVI_ROBOVI, bosnjaci.net 9.10.2014 19 URL 5: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53798&TOKI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NEMAJU_PRAVO_NA_P OLITI%C4%8CKU_NAIVNOST, bosnjaci.net 8.10.2014 8 �stvaranje pripadnosti jednoj grupi odvija se na temelju binarnih, crno – bijelih opcija: drugi, nedobri se demoniziraju. Primjer c: ''Sud i Tužilaštvo BiH nisu mesto gde se deli pravda, već su te pravosudne institucije formirane da bi vršile "nepravdu i egzekuciju" nad Srbima.'20 Analiza: Propagira se osjećaj ugroženosti u usporedbi sa drugima i demoniziranje drugih kao i stvaranje ''mi'' i ''vi'' grupa. Ovo je jedan od klasičnih primjera usađivanja ideje o institucionalnom nacionalizmu. Riječ je o bazičnom poticaju u smislu stvaranja imaginarnog zajedništva. Ni leksem egzekucija nije bez razloga prisutan. Ovim izborom se potencira viktimistički osjećaj, kao i osjećaj straha, budući da Sud i Tužilaštvo, ni manje ni više, vrše egzekuciju, iako bosankskohecegovačko zakonodavstvo ne poznaje smrtnu kaznu, niti se prakticiraju maksimalne zakonske kazne. 20 URL 6: http://www.blic.rs/Vesti/Politika/492044/Dodik-Sud-i-Tuzilastvo-BiH-formirani-da-vrse-egzekuciju-Srba, bliz.rs 1.9.2014014 9 �5. Zaključak Prema ovom istraživanju, nacionalistički diskurs u Bosni i Hercegovini konstruira se prvenstveno na stvaranju ''mi'' i ''vi'' grupa te razvijanju straha i osjećaja ugroženosti, kao i širenju iluzije o nekom kontinuitetu (Anderson 2005; Chohen 1985; Eriksen 2010; Gellner 1991). Nacionalizam se većinski proizvodi putem stranaka, budući da je stvoren ogroman inžinjering koji propagira imaginarno nacionalno zajedništvo i separaciju naroda u jednoj multikonfesionalnoj i multietničkoj državi. Identificiranje preko nacionalnog identiteta i ekskluzija drugoga predstavlja krizu jednog društva u kojem je pristup medijima olakšan. Samo kvalitetno obrazovanje može stvoriti filter zaštite od pogubnih utjecaja. No, kako reče Noam Čomski, kad se društvo totalno kontrolira, kad su mediji pod ovakvom kontrolom moćnika, kad je obrazovni sistem zasnovan na aprthejdu, jer on odgovara istim, onda je i nauka konformistička21. 21 Čomski 2009: 29 10 �Bibliografija Anderson, B.: Die Erfindung der Nation. Zur Karriere eines folgenreichen Konzepts. Frankfurt/New York. 1996. Bluhm, R. et. al.: Linguistische Diskursanalyse. Überblick, Probleme, Perspektiven. In: Schöingh, F. (Hg.): Sprache und Literatur in Wissenschaft und Unterricht. Heft 86, Jahrgang 31. Fink, Paderborn, 2000, S. 3-19. Cohen, A.P.: They Symbolic Construction of Community. London. 1985. Čomski, N.: Kontrola medija, Rubikon – Beoknjiga. Novi Sad/Beograd. 2009. Eriksen, T.: Small places, Large Issues. An Introduction to Social and Cultural Anthropology. London. 2010. Gellner, E.: Nationalismus und Moderne. Berlin. 1991. Götzö, M.: Theorienbildung nach Grounded Theorie. In: Bischoff, C.; et. al.: Methoden der Kulturanthropologie. Bern. 2014. Keller, R.: Diskursanalyse. Eine Einführung für SozialwissenschaftlerInnen. Wiesbaden. 1997 Kiefl, O.: Diskursanalyse. In: Bischoff, C.; et. al.: Methoden der Kulturanthropologie. Bern. 2014. Kordic, S.: Jezik i nacionlizam. Zagreb. 2010. Hobsbawm, E. J.: Nationen und Nationalismus. Mythos und Realität seit 1790. Frankfurt/New York. Škiljan, D.: Javni Jezik. Zagreb. 2000. Todorova, M.: Imaginarni Balkan. Biblioteka XX vek. Beograd. 1999. Walker, S.: Hate Speech: The History of an American Controversy. Lincoln/London. 1994. Internet URL 1: http://poskok.info/wp/?p=111495, poskok.info 29.9.2014 URL 2: http://poskok.info/wp/?p=111578, poskok.info 30.9.2014 URL 3: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53818&DR._CERI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NE% C4%86E_BITI_BAKIROVI_ROBOVI, bosnjaci.net 9.10.2014 URL 4: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53818&DR._CERI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NE% C4%86E_BITI_BAKIROVI_ROBOVI, bosnjaci.net 9.10.2014 URL 5 http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=53798&TOKI%C4%86:_BO%C5%A0NJACI_NEMAJU_ 11 �PRAVO_NA_POLITI%C4%8CKU_NAIVNOST, bosnjaci.net 8.10.2014 URL 6: http://www.blic.rs/Vesti/Politika/492044/Dodik-Sud-i-Tuzilastvo-BiH-formirani-da-vrseegzekuciju-Srba, bliz.rs 1.9.2014 bliz.rs 1.9.2014 12 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2919 Title A name given to the resource (RE)CONSTRUCTION OF NATIONALISM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA - INSTRUMENTALISATION OF LANGUAGE IN THE ONLINE-MEDIA FOR PROMOTING NATIONALISM Author Author Čubela, Ružica Abstract A summary of the resource. The nation as an "imagined community" mirrors the creation of personal senses of identity, which can lead to feelings of belonging to one group but excluding the other one. Exclusive nationalism has created many brutal conflicts in the 20th century, and a particular example of it was seen in Bosnia and Herzegovina. This kind of nationalism still exists in everyday life supported by an uncontrolled rapid spread of (dis)information on web portals. This paper deals with the reconstruction of the nationalist discourse on web portals in Bosnia and Herzegovina through different concepts of nationalism with a comparative approach using methods of linguistics and cultural and social anthropology. It is a continuation of the contemporary discourse on the concept of nationalism, personal and collective national identity in Bosnia and Herzegovina, as well as a personal empirical research in Bosnia and Herzegovina. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-09 Keywords Keywords. Article PeerReviewed HT Communities. Classes. Races,P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1df6a35e86a0e0b4ab0891428c070b5c.docx 4c81bdbfe18498a26395c03d6ba1e59c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3dc06f28e7ce450a8f15a9b09dedc403.pdf 30dec62a57df3a105fbca7cf45054b5b PDF Text Text (Self)Evaluation in a New Round of Accreditation of the Lcc Study Program Vojkan Stojičić & Predrag Mutavdžić & Ljiljana Markovic University of Belgrade/ Belgrade, Serbia Key words:selfevaluation, study programme, Faculty of Philology, foreign languages ABSTRACT In many views of distinguished scholars it has been pointed out that student self-evaluation is considered as a crucial condition of learner autonomy. Our paper shares the view of the Council of Europe that there is an urgent need for further updating the traditional approach to language learning. Since compliance to the standards set by the National Council for Higher Education of the Republic of Serbia is being verified by the obligatory accreditation of institutions and study programmes, this paper tries to analyze the first results of five years of teaching in the study of Language, literature, culture of the Faculty of Philology, University of Belgrade. The Faculty of Philology has provided the quality of this study through the ongoing monitoring and verification of objectives set in this programme study, paying particular attention to its structure, workload of students and regular modernization of the content and collecting information about the quality of the system through the (self)evaluation system. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1996 Title A name given to the resource (Self)Evaluation in a New Round of Accreditation of the Lcc Study Program Author Author STOJICIC, Vojkan MUTAVDZIC, Predrag MARKOVIC, Ljiljana Abstract A summary of the resource. Key words:selfevaluation, study programme, Faculty of Philology, foreign languages ABSTRACT In many views of distinguished scholars it has been pointed out that student self-evaluation is considered as a crucial condition of learner autonomy. Our paper shares the view of the Council of Europe that there is an urgent need for further updating the traditional approach to language learning. Since compliance to the standards set by the National Council for Higher Education of the Republic of Serbia is being verified by the obligatory accreditation of institutions and study programmes, this paper tries to analyze the first results of five years of teaching in the study of Language, literature, culture of the Faculty of Philology, University of Belgrade. The Faculty of Philology has provided the quality of this study through the ongoing monitoring and verification of objectives set in this programme study, paying particular attention to its structure, workload of students and regular modernization of the content and collecting information about the quality of the system through the (self)evaluation system. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed