265 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3a5a251bcb880655f52e8e883025cf2c.pdf 6c1da70f1b8eb6cf720cc85970fee55b PDF Text Text ��    �        �  �      �      �    ��  �    �����  ���      �������  � https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/19cf3d0a484e64d069ac1b9bc1e0a936.docx 11951e8ca682a4885c218acbcaec5171 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3089 Title A name given to the resource Modernizacija i usklađivanje prava društava u Republici Hrvatskoj sa pravnom stečevinom Europske unije i načelo transparentnosti podataka Author Author HORAK, Hara DUMANČIĆ, Kosjenka POLJANEC, Kristjan Abstract A summary of the resource. Transparentnost podataka o trgovačkom društvu doprinosi zaštiti samih članova društva, vjerovnika, trećih zainteresiranih osoba te svih dionika na tržištu. Dostupnost, pravovremenost, istinitost i potpunost podataka o trgovačkom društvu doprinosi izgradnji učinkovitog tržišta kapitala. Važnost ostvarenja načela transparentnosti posebice dolazi do izražaja u uvjetima prekogranične aktivnosti društava na unutarnjem tržištu. U radu prikazana iskustva RH u usklađivanju prava društava u ovom području mogu poslužiti kao koristan model za države koje se trenutačno nalaze u eurointegracijskom procesu. U radu autori daju sumarni prikaz recentne sudske prakse Europskog suda u pogledu transparentnosti financijskih podataka trgovačkih društava u skladu s načelom „istinitog i poštenog uvida.“ U nastavku se također prikazuju izmjena i dopuna hrvatskog Zakona o sudskom registru kojima se provela daljnja modernizacija i harmonizacija hrvatskog registarskog prava. Navedeno je učinjeno implementacijom nekih direktiva u području objave podataka, usklađivanja zaštitnih mjera i prilagodbe određenih direktiva u području trgovačkog prava radi pristupanja RH u punopravno članstvo EU. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/705b053c30a082f4aed6ec420b57c38e.docx 23095cee8fa55a6e370e3a54ae1d0086 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5a3886c4f2791156d286a26c1fc3f4be.pdf 208ee1eab4706964267ebaf627f28454 PDF Text Text Prof. dr. Kadrija Hodžić Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli Doc. dr. Edin Osmanbegović Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Sažetak Autori polaze od teze da je korupcija u urušenim tranzicijskim društvima, što dokazuju na primjerima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, pravilo sa kvalifikacijama "sistem(at)ske bolesti." Sistem(at)ski uzroci korupcije inicirani su i produbljeni obrisima tranzicione krize, koju karakteriziraju uslovi za pohranjivanje korupcije: institucionalna neizgrađenost društva, produbljeni nivo siromaštva i nepripremljena privatizacija. Povijesno-kulturološki okvir u kome su se ove zemlje razvijale dodatno komplicira percepciju korupcije. Dok u Bosni i Hercegovini ovi izvori leže u novom (temeljem Daytonskog ugovora) etnički razdjeljenom ustrojstvu državne zajednice i primjenjenom obrascu neoliberalnog razvoja, u kome političko nacionalne elite svoju korumpiranost pokrivaju divergentnim vizijama o Bosni i Hercegovini, u Srbiji se korupcija veže za jednonacionalnu „partijsku državu“ i državnu regulaciju, a u Crnoj Gori korupcija proizilazi iz tradicionalističkog, homogenog društva, karakterističnog po političkom uvezivanju obiteljskih klanova i posebne crnogorsko arhaične institucije kumstva. Ostatak regiona Zapadnog Balkana (Albanija, Kosovo), bez obzira na izvjesne napretke, ima još veću podložnost korupciji. U na ovaj način urušenim tranzicijskim društvima korupcija je postala uobičajeni «način života». Budući da je pitanje korupcije povezano i u sprezi je sa organizovanim kriminalom (uvezanog ili iniciranog sa nivoa političke i ekonomske moći) problem korupcije, po pravilu, ima i regionalnu dimenziju. Nijedno od tri pomenuta društva, kao ni većina ostalih u ambijentu Zapadnog Balkana ne mogu sama rješavati ovaj problem, pa autori upučuji na primjenu međunarodnih standarda i pomoć međunarodnih institucija, koji će pomoći izgradnju normativne infrastrukture u cilju suzbijanja korupcije, ali i doprinijeti poticaju ekonomskog rasta i održivoj demokratiji civilnog 43 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA društva. Autori skreću pažnju i na otvorene teorijsko-ideološke dileme o prirodi nastanka korupcije. Dilema je upravljena na izbor između dva pristupa: (1) da li se korupcija veže za nesposobnost vlada da kroz pravni sistem uspostave efikasne kontrole javnih tokova i onemogućavanja korišćenja javne službe za privatne ciljeve, ili se (2) korupcija veže za nepostojanje tržišta i otvaranje prostora za uspostavljanje monopola u odlučivanju. Od odgovora na ovu dilemu umnogome ovise konceptualiziranja strategija i mjera sprječavanja korupcije. U prvom slučaju, odgovor u pojednostavljenom iskazu podrazumjeva uspostavljanje jake države i vlade spremne da se uhvati u koštac sa korupcijom (dakle, povećane javne kontrole i razine regulacija), a u drugom, odsustvo monopola (dakle, širenje slobode tržišta). Ovu dilemu autori prevazilaze s tezom da je moguće prevazići korupciju ako ustanovimo da je "jaka država", zapravo, neophodna radi nesmetanog funkcioniranja tržišnog mehanizma i njegovih osnovnih institucija, prije svega zaštite svojine i ugovora, a ne radi uspostavljanja levijatanske birokracije. Ključne riječi: korupcija, tranzicija, urušena tranzicijska društva, „balkansko društvo“, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija. 44 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ INTRODUCTION TO THE POLITICAL ECONOMY OF CORRUPTION IN A WEAKENED TRANSITIONAL SOCIETES Abstract The authors thesis revolves around the issue of corruption in transitional countries and underlines the examples of Bosnia and Herzegovina, Serbia and Montenegro. Moreover, they define corruption as a «systematic disease» in the above mentioned countries. Systematic causes of corruption are initiated and intensified by transitional crises, characterized by: lack of proper institutional development, deep rooted level of poverty and unprepared privatization. While in Bosnia and Herzegovina, these sources lie in the new (Agreement in Dayton) ethnically divided in the organization of the state union and implemented neoliberal model of development, in which the national political elite corruption cover their divergent term visions of Bosnia and Herzegovina, Serbia, corruption is bound to uninational "party state" and state regulation, and Montenegro corruption stems from the traditionalist, homogeneous society, characterized by its political linking family clans and special Montenegrin archaic institution godfather. The rest of the Western Balkans (Albania, Kosovo), regardless of some progress, there is an increased susceptibility to corruption. In this way corruption in weakened transitional societies has become «ordinary»way of life. Since the problem of corruption is closely related to organized crime (organized and/or initiated from the top level of political or economic power) corruption has also become a regional problem. The above mentioned societies of Bosnia and Herzegovina and Montenegro cannot solve the problem of corruption on their own, rather as authors suggest, international organizations shoud provide aid in the form of construction of normative infrastructure aimed at eradication of corruption. In addition, this type of aid should bring about the progress of economic development and sustainable democracy of civil society. The authors draw attention to the open theoretical and ideological dilemmas about the nature of the occurrence of corruption. The dilemma is directed to a choice between two approaches: (1) to the legal whether corruption is linked to the inability of the government system to establish effective control of public flows through the legal system and prevent the use 45 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA of public office for private goals, or (2) the corruption is linked to the lack of market and to the possibility of establishing a monopoly in decisionmaking. Forming strategies and measures for preventing corruption depends largely on the answers to this dilemma. In the first case, the answer in a simplified statement, implies the establishment of a strong state and government prepared to grapple with corruption (i.e., an increased level of public scrutiny and regulation), and second, the absence of monopoly (i.e., the expansion of the free market). Authors solved this dilemma with the thesis that it is possible to prevent corruption prevail if we establish that a "strong state", in fact, is necessary for the functioning of the market mechanism and its basic institutions, primarily to protect property rights and contracts, and not to establish a leviathan -bureaucracy. Key words: corruption, transitional, weakened transitional societies, "Balkan society," Bosnia and Herzegovina, Montenegro, and Serbia. 46 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD: KORUPCIJA – ODAKLE DOLAZI I KAMO IDE? Korupcija je teška društvena bolest od koje nije imuna, gotovo, ni jedna zemlja na svijetu, zbog čega je problem korupcije, s pravom, označen «problemom stoljeća»,1 iako je korupcija, kako u svom sažimanju opće povijesti korupcije pokazuje C.A. Brioschi2, povijesna konstanta od vremena prvih civilizacija do današnjih demokratskih oblika vladavine. Od prvog (1995) do posljednjeg izvještaja International Transparensy-a (2012) zadržana je konstatacija o korupciji kao „glavnoj prijetnji s kojim se suočava čovječanstvo“, koja „razara živote i zajednice, i potkopava zemlje i institucije“ i „prijeti da će dodatno destabilizirati društva i pogoršati nasilne sukobe.3 Ako se pođe od standardne ekonomske metodologije i zanemare pristupi moralisanja kao osnove analize i kritike korupcije, onda se prema Begovićevom pristupu analitičkog tretmana korupcije artikuliraju četiri uobičajena metodološka temelja ekonomske teorije:4 prvi se odnosi na mogućnost izbora od strane pojedinaca, tj. pitanje hoće li se upustiti u korupciju ili ne; drugi ukazuje na uvjerenje da je pojedinac prilikom izbora osjetljiv na podsticaje iz okruženja, tj. da u zavisnosti od njih uobličava svoju odluku; treći pokazuje da pojedinac prilikom donošenja odluke hoće li se uključiti u korupciju polazi od podsticaja tako što vrši kalkulaciju o potencijalnim koristima i troškovima te akcije, trudeći se da maksimira svoju funkciju korisnosti; i četvrti metodološki temelj se odnosi na analitičara na čijoj ravni korupcija nije uvijek „loša sama po sebi, već tek onda kada se pokaže da su njeni ukupni (neto) efekti negativni“. Tek takav vrijednosno neutralan, „hladan pristup“, kako ga Begović označava, omogućuje racionalnu analizu korupcije i njenih efekata, daleko bolju nego onaj sentimentalno-moralistički. Na pojavu korupcije utiču mnogi faktori društvene, ekonomske, političke, kulturne i obrazovne strukture, odnosno podstrukture. Međutim, 1 Korupcija i mito su označeni „problemom stoljeća“ na Međunarodnoj konferenciji o sprječavanju mita i korupcije, koja je održana u Istanbulu 16-17 aprila 2005. godine. 2 Brioschi, C.A. (2007), Kratka povijest korupcije, MATE, Zagreb. 3 Corruption Perceptions Index 2012. Full table and rankings. Transparency International. Retrieved: 4 February 2013., dostupno na www.transparency.org/research/cpi/overview. 4 Begović, B. (2007), Ekonomska analiza korupcije, CL DS, Beograd. 47 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA ostaje otvoreno teorijsko pitanje, koje zadire u ideološke vrijednosne sisteme, a koje otvara dilemu da li se, načelno, korupcija može vezati za (ne)sposobnost vlada da kroz pravni sistem uspostave efikasne kontrole javnih tokova i onemogućavanja korišćenja javne službe za privatne ciljeve, ili se korupcija veže za nepostojanje tržišta i otvaranje prostora za uspostavljanje monopola u odlučivanju. Od odgovora na ovu dilemu umnogome ovise konceptualiziranja strategija i mjera sprječavanja korupcije. U prvom slučaju, odgovor u pojednostavljenom smislu podrazumjeva uspostavljanje jake države i vlade spremne da se uhvati u koštac sa korupcijom (dakle, povećane javne kontrole i mreže regulacija), a u drugom, odsustvo monopola (dakle, širenje slobode tržišta). Ovu dilemu je, ipak, moguće prevazići ako ustanovimo da je "jaka država", zapravo, neophodna radi nesmetanog funkcionisanja tržišnog mehanizma i njegovih osnovnih institucija, prije svega zaštite svojine i ugovora, a ne radi uspostavljanja levijatanske birokracije. Ono što, u osnovi, korupcija ostavlja kao svoje ekonomske posljedice jesu ugrožavanje sigurnosti investicija (procjene u Italiji pokazuju da svaki stepen povećavanja razine korupcije smajuje priliv stranih ulaganja za 16 %), povećava transakcione troškove preduzeća, smanjeni ekonomski rast, povećava nezaposlenost, te u krajnjoj instanci, ugrožava kredibilitet funkcioniranja tržišta uopšte. Nivo korupcije je različit u svakom društvu. U razvijenim zemljama zapadne demokratije, naročito u zemljama sjeverne Evrope, sa razvijenim institucijama društva, uz prisutno socijalno povjerenje uključujući institucije za borbu protiv korupcije, takva negativna društvena pojava je ekcesno stanje, iako ni ovdje nisu rijetki slučajevi upletenosti „javnih“ dužnosnika u korupcijske afere.5 Najčešći razlozi manje izloženosti korumpiranosti ovih društava nalaze se u tzv. "skandinavskoj čestitosti", "protestantskoj etici“ ili pak povjerenju u državne institucije zbog kojih su građani ovih društava, npr., uvijek spremni plaćati poreze, čak iako se protive 5 U razvijenim zemaljama korupcija se najčešće veže za razne investicijske fondove, prikrivanje poreskih obaveza, bankarske korumptivne mahinacije i spregu politike i businessa. U razne korumptivne afere bili su upleteni i najviši političari, predsjednici stranaka ili premijeri u Španiji, Njemačkoj, Japanu, Francuskoj i Italiji, poput F. Gonzaleza, Kohla, Hosokawe, Shiraca i Jupuea, Berlusconija, pa do generalnog sekretara NATO-a Willy Claes-a i dr. Čak je i Majka Tereza bila optuživana za neprimjerene donacije. Vid. Brioschi, C.A. (2007), Kratka povijest korupcije, MATE, Zagreb. 48 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ njihovim povećanjima.6 U isto vrijeme, u zemljama u razvoju (gdje korupcija godišnje odnese izmedu 1-1,5 % nacionalnog dohotka) i tranzicijskim urušenim društvima korupcija je postala sastavni dio općeg društvenog stanja, redovna «sistemska bolest», proistekla iz manjkavosti institucionalnog uređenja, pri čemu ne treba smetnuti s uma ni kulturno-povijesni okvir društva u kome je moguća ova „sistemska greška“. Na razini opće pojavnosti najčešće se, ipak, govori o korupciji kao izrazu vladavine korumpirane politike. Uobičajeno, rasprave o korupciji polaze od aksiomatske štetnosti fenomena korupcije (ugrožavanje socijalnog i ekonomskog razvoja, lična korist na štetu javnog interesa, devalviranje vrijednosnih kriterija u društvu i sl.). Međutim, nasuprot čak i kvantificirane argumentacije da se korumpirana društva sporije razvijaju od nekorumpiranih7, postoje slučajevi korumpiranih zemalja sa visokim stopama ekonomskog rasta. Zemlje u tranziciji su posebno osjetljive na korupciju zbog toga što prolaze kroz fazu institucionalnog restrukturiranja, kada dolazi do bitnih izmjena u pravilima koja određuju ponašanje ekonomskih i političkih aktera. U pitanju je neminovni «inicijalni transformacioni šok» koji, po pravilu, nastaje u uslovima naglog napuštanja predhodnog društvenog sistema prije nego su izgrađene i prihvaćene instucije (socijalno-pravne, ekonomske) novog društvenog sistema. Poseban slučaj ove grupacije zemalja su zemlje Zapadnog Balkana, koje u kontekstu razmatranja korupcije svrstavamo u urušena tranzicijska društva. Kod slučaja ovih zemalja, mnogi autori ukazuju na „podložnost fenomenu korupcije“, što se očituju kroz nerazvijene institucionalne kapacitete za provođenje zakona i neizgrađenu demokratsku kulturu u društvu – odnosno prisutnu protodemokratiju, a što smo i podveli pod sintagmu sistem(at)ske korupcije.8 Ovakva situacija enormno podstiče i stvara široke mogućnosti za korupciju. Kada javne institucije ne funkcionišu prema jasnim i transparentnim pravilima i mehanizmima koji garantuju pozivanje na 6 Izvještaj o korupciji za 2010, Transparency International, prema: www.dw.de/koja-zemlja-jenajkorumpiranija-na-svijetu/a-6220568. 7 Mauro, P. (1995), Corruption and Growth, Quarterly Journal of Economics, Vol. 110, August. 8 Vid.: Hodžić, K., Vukadinović, S. (2004), Korupcija kao sistem(at)ski projekat u urušenim tranzicijskim društvima (case study – Bosna i Hercegovina i Crna Gora), „Tranzicija“, Vol. VI, No 15. 49 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA odgovornost javnosti, lako mogu postati korumpirane i korištene za privatne potrebe. A jačanje institucija u tranzicijskim zemljama je osnovni preduslov suzbijanja korupcije. Budući da je korupcija u zemljama koje nastoje ostvariti društveni preobražaj veoma kompletan, opasan i raširen fenomen neophodno je formirati u državi, društvu i regionu široki antikorupcijski front. Koordinaranu aktivnost u antikorupcijskom frontu moraju ostvariti institucije države, kao i nevladinog i civilnog sektora. Za borbu protiv korupcije neophodno je, uz to, znati kako dolazi do nje i gdje se i u kojim sektorima društva ona dešava. Od pomenutih saznanja zavisi i uspješno postavljena dijagnoza u liječenju društva od korupcije. „Balkanskom društvu“ je, uz tranziciono sistem(at)sku imanentnost pojave korupcije, socijalnopovijesno „ugrađena“ još i sklonost grabežljivog mentaliteta, koja je u opusu jednog autora označena kao „sindrom kraljevića Marka“.9 U balkanskim, urušenim tranzicijskim društvima, kakva su bosansko-hercegovačko, srbijansko i crnogorsko društvo, pitanje korupcije je povezano i u sprezi je sa organizovanim kriminalom, koji prelazi granice država, pa problem ima i regionalnu dimenziju (N. Mappes-Niedik, npr. govori o «balkanskoj mafiji»)10. Nijedno od tri pomenuta društva, kao ni većina ostalih u ambijentu Zapadne Evrope (hrvatsko, makedonsko i albansko) ne mogu sama rješavati ovaj problem. Neophodna je pomoć međunarodnih institucija, prije svega, Savjeta Evrope koji će pomoći izgradnju normativne infrastrukture u cilju suzbijanja korupcije, odnosno, poslije toga, što je mnogo bitnije pratiti implementaciju zakona kroz pružanje podrške u jačanju kapaciteta organa policije i pravosuđa, kao i lokalnih organa i institucija u pravcu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Pojave korupcije je veoma teško ispitati, pa pravnici imaju teškoće u dokazivanju krivičnih djela korupcije. Na kraju ovog uvodnog dijela, kako je i najavljeno njegovim naslovom, uputno je postaviti i pitanje budućnosti korupcije („kuda ide korupcija?“). Utvrđivanje postojanja i određivanje razine korumpiranosti društva je ozbiljan problem, a objektivni alati ili mehanizmi nekog ranog upozaravanja ili etičkog spriječavanja gotovo da nisu mogući kao referentni kriterijumi. Ako je parlamentana demokracija nepobitno najviše civilizacijsko dostignuće političke vladavine, budućnost prilika za korupcija je sasvim izvjesno potpuno otvorena: prema Prezzolini-u 9 Rendić-Miočević, I. (1996), Zlo velike jetre, povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba, Književni krug, Split. 10 Mappes-Niedik, N. (2003), Balkanska mafija, Durieux, Zagreb. 50 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ (1993) „demokracija je oblik vladanja koji se najlakše može korumptirati i pogotovo parlamentarna vrsta stvara priliku i napast za zastupnike da se okoriste javnim novcem, ili izravno za sebe i za svoje obitelji, ili posredno da bi kupili poneke odrede birača ili u svojem gradu ili u određenoj klasi.“11 Nemogućnost određivanja egzaktnih relevantnih kriterija otkrivanje korupcije premošćava se ispitivanjem percepcije i stavova građana o postojanju korupcije. Takvo ispitivanje daje rezultate koji se ne smiju uzeti kao potpuno pouzdano, ali mogu dosta realno ukazati na egzistiranje i postojanje korupcije. 1. Proces ekonomske tranzicije i korupcija Uspostavljanje demokratskog društva, vladavine prava i tržišne privrede u tranzicijskim zemljama otežava i usložnjava pojava koja je povezana sa kriminalom i koja je u suprotnosti sa temeljnim društvenim i civilizacijskim principima. Virus korupcije u ovim je zemljama naveliko zahvatio javni sektor tako da ova pojava ima sistem(at)ski karakter. U uslovima naglog napuštanja predhodnog društvenog sistema prije nego su izgrađene i prihvaćene instucije novog društvenog sistema, nastaje vakuum u kome s jedne strane, vlada zbrka moralnih vrijednosti, a s druge, biva uspostavljena «mješavina politike i zločina», u kome korupcija postaje «mirnodopski zločin»,12 a političari nova klasa finansijskih akumulatora. Moral i politika su u krajnjoj dihotomiji, a tkivo države i društvenih institucija značajno okrnjeni, na čemu i zasnivamo tezu o urušenim društvima. Ovako izraženi neuspjeh u sprovođenju tranzicije kod jednog broja postkomunističkih zemalja, na čijoj neizgrađenoj osnovi se i otvara prostor za sistemsku korupciju, kritičari pripisuju «nametnutoj» i «jednostarnoj i brzoj primjeni ekonomskog liberalizma». Forsiranjem stabilizacije i kratkoročnih razvojnih efekata, te gotovo isključivo forsiranom kvantitativnom stranom brze vlasničke transformacije, nastanak i razvoj kapitalizma u ovim zemljama i nije mogao a da ne bude «brz, nezreo... i problematičan.»13 On je rezultat 11 Nav. prema: Brioschi, C.A., op. cit., str. 182. Mappes-Niediek, op. isto. 13 IDS Bulletin (1998), str. 10. 12 51 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA primjene neoliberalnog modela održivog rasta, kakav je Vašingtonskim konsenzusom, instaliran u ekonomske politike postkomunističkih zemalja.14 Tržišna ekonomija, međutim, zahtijeva adekvatne institucionalne strukture, «adaptivnu efikasnost» ekonomskih subjekata i privatnu svojinu u konkurentnom miljeu, pa tranzicija može biti provedena jedino postupnos, budući da su to složeni i dugi procesi zasnovani na potpuno novoj organizaciji, novim zakonima, promjeni ponašanja raznih ekonomskih subjekata." To daje za pravo Stiglitzovim analizama po kojima neoliberalni model zapostavlja upute neoklasične teorije prema kojoj su za funkciniranje tržišne privrede (u smislu Pareto efikasnosti) jednako neophodni konkurencija i privatno vlasništvo. Shock-terapijski model privatizacije je lako izvodIjiv, ali takva privatizacija ne doprinosi stvaranju tržišne privrede. «Zbilja, ako se privatizacija provodi na manje-više nelegitimne načine i u okruženju koje ne raspolaže neophodnom institucionalnom infrastrukturom, to može da dovede u pitanje dugoročne izglede za izgradnju tržišne privrede. Što je još gore, tako stvoreni interesi privatnog vlasništva doprinose slabljenju države i podrivanju društvenog poretka kroz korupciju i zapetljavanje u regultivu.»15 Rasturanje postsocijalističke države bazirano je na pretpostavkama o komunističkim institucijama kao "zločastim" i "nepravljivo korumpiranim" u procesu tranzicije, zbog čega ih treba brzo zamjeniti sa tržišnim institucijama koje će same po sebi doći sa privatiziranom svojinom. Naime, iskustva drugih postkomunističkih zemalja pokazuju da početna uloga države u procesu prelaza na tržišnu privredu mora biti naglašena. Ovo je potvrđeno pravilo bez obzira o kom se konceptu ekonomske uloge države radi. U uvjetima slabe ili nefunkcionalne pravne države, „korupcija postaje – ono što je paradoks – jedan od regulatora društvenog i ekonomskog sistema.“16 Naime, i neoliberalni i aktivistički (državno-intervencionistički) koncept strategije tranzicije zahtjeva "jaku (demokratsku) državu". "Jaka država" je, prvo, neophodna radi nesmetanog funkcionisanja tržišnog mehanizma i njegovih osnovnih institucija, prije svega zaštite svojine i ugovora. 14 Hodžić, K. (2004), (Re)privatizacija i globalizacija, „Forum Bosnae“, Sarajevo, str. 469. Stiglitz, J. (1999), Reform? Ten Years of the Postsociakist Transition, The World Bank, Washington D.C. 16 Vuković, S. (2003), Korupcija i vladavina prava, Beograd: IDN – Draganić, str. 172. 15 52 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Velikom zabludom su se pokazala očekivanja da će tržišne ustanove nastati same od sebe sa definisanim vlasničkim pravima. Liberalni reformatori su bili uvjereni da će institucije slijediti privatno vlasništvo, te da će prema Coaseovoj teoriji (1937) brzo doći do preraspodjele svojine, u kojoj će ona pripasti efikasnim preduzetnicima. Za kritičare neoklasičnih recepata (Stiglitz, 1999; Kolodko, 2000.) vrijedi obrnut proces: privatno vlasništvo slijedi institucijama, odnosno za stvaranje tržišta u tranzicijskim zemljama institucionalno uređenje je najvažniji faktor prema stalnom ekonomskom rastu. Neoklasični ekonomisti, tumače ovi kritičari, naprosto ne razumiju institucionalne zahtjeve validne za stvaranje tržišta, budući da ih "jednostavno uzimaju za gotovu činjenicu". Već nakon deset godina tranzicije pokazalo se da su kritičari u pravu: Coaseovi argumenti nisu validni zbog toga što, s jedne strane, nije postajalo stvamo primarno i sekundarno tržište - "tako da se imovina više pljačkala nego što se ponovo prodavala," a s druge, što za održivost nije bitno samo da prava vlasništva budu jasno definirana, već i na koji način su ona definirana. Početak i sprovođenje procesa tranzicije u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori odlikuje se najdubljom tranzicionom krizom u jugoistočnoj Evropi. Ovi procese su praćeni snažnom socijalnom diferencijacijom i naglim siromašenjem većeg dijela stanovništva. Uz to, Bosna i Hercegovina je, s jedne strane, doživjela i fizičku, biološku i supstancijalnu dekonstrukciju društva izazvanu strašnim ratnim razaranjima. Pratilac društvenih gibanja socijalnog diferenciranja, pauperizacije i dekonstrukcije je i enormno bogaćenje manjeg broja pojedinaca. Sticanje bogatstva «preko noći» najčešće je povezano sa korupcijom kao pratećom negativnom pojavom tranzicije. Ali, na korupciju, kao što je naglašeno, nije imuno ni jedno društvo, pa čak ni ona koja su davno i veoma uspješno izvela tranziciju. Samo s tom razlikom što se u urušenim tranzicijskim društvima korupcija razvija tolikom brzinom i intenzitetom da ozbiljno nagriza i napada društveno tkivo kao kakav kancerogeni supstrat, dok je ta pojava u razvijenim društvima stavljena pod kontrolu institucija. Pojava i razmjere korupcije prijete da postanu jedan od najozbiljnijih problema sa kojim se ova društva i države Zapadnog Balkana suočavaju. Proces tranzicije, dakle, čini onaj locus standi korupcije, čiji se izvori, 53 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA prema sistematiziranom pristupu strukturiraju na:17        Institucionalnu neizgrađenost u čijem vakumu vladajuće stranke „zarobljavaju državu“, što podstiče i razvija pometnju u pogledu moralnih vrijednosti i ponašanja, u kojima korupcija postaje uobičajeni «način života»; Državnu kontrolu ekonomskih tokova; Siromaštvo društvo, koje «pogoduje diskreditovanju profesionalne etike i podstiče nelegalno sticanje materijalne koristi radi poboljšanja materijalnog položaja učesnika u korupcionom odnosu»; Nepripremljenu privatizaciju (putem pranja novca, kršenja zakonske procedure u procesu privatizacije, korumpiranosti javnih službenika uključenih u sam čin privatizacije); Rasprostranju toleranciju na korupciju među građanima u smislu slogana «svaka je vlada korumpirana» i uobičajenim «zahvalnostima» pojedincima u specifičnim djelatnostima (npr, ljekarima, nastavnicima, šalterskim službenicima i sl.). Pojavu nove klase tajkuna regrutovani iz redova pripadnika bivšeg režima i ratnih profitera; Ratno razaranje društva, koje omogućava pljačku i ratno profiterstvo, te konsolidaciju organizovanog kriminala (redovna pojava dovođenja kriminalaca u državne službe). Dakle, brzi raspadi totalitarnih režima prema učešću države u privredi, stvorili su pravni i institucionalni vakuum, duže nego što se to očekivalo, pa je korupcija je prirodna posljedica kombinacije načina na koji se provodi tranzicija uopšte (više puta argumentovana teza J. Stiglitza, 1998, 1999, 2002). U institucionalno nesređenim društvima, korupcija se najviše vezuje za tzv. političku korupciju i, s njom povezane malverzacije i propuste u procesu privatizacije. Zloupotrebe tokom privatizacije (u literaturi označene kao privatizacija nomenklature ili tunelisanje) podsjećaju na najgore oblike prvobitne akumulacije kapitala. Štaviše, isprepletanost novih političkih elita i skorojevićke finansijske mafije je više nego vidna. Gotovo da nema 17 Zbornik radova Korupcija u odsustvu prava. Ogledi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore (2004), Fondacija Henrich Bell, Sarajevo (prilozi Z. Golubović, S Kukića, N. Mapes-Niedika). 54 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ tranzicijske zemlje u čijoj privatizaciji nije bilo pojava korupcije i raznih oblika malverzacija uopće. Proces privatizacije redovno je praćen većim ili manjim aferama na osnovu čega se često izvlačio zaključak kako je posrijedi pljačka državne/društvene imovine u korist jednog uskog broja ljudi koji su, bilo sumnjivim finansijskim transakcijama, bilo novom političkom podobnošću došli u posjed znatnog dijela dojučerašnje državne/društvene imovine. 2. Ekonomski izvori sistem(at)ske korupcije u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori Fokusiranje na stanje u Bosni i Hercegovina, Srbiji i Crnoj Gori pokazuje da je korupcija ne ekcesno stanje, nego pravilo sa kvalifikacijama "sistem(at)ske bolesti", čiji se uzroci mogu tražiti i u institucionalnim i povijesno-kulturološkim činjenicama. Dok u Bosni i Hercegovini ovi izvori leže u novom (dejtonskom) etnički razdjeljenom ustrojstvu državne zajednice i njenom ekonomski neoliberalnom funkcioniranju, u kome političko nacionalne elite svoju korumpiranost pokrivaju divergentnim vizijama o Bosni i Hercegovini, u Srbiji se korupcija veže za jednonacionalnu „partijsku državu“ i državnu regulaciju, a u Crnoj Gori korupcija proizilazi iz tradicionalističkog, homogenog društva, karakterističnog po političkom uvezivanju obiteljskih klanova i posebne crnogorsko arhaične institucije kumstva. Ostatak regiona Zapadnog Balkana (Albanija, Kosovo), bez obzira na izvjesne napretke, ima još veću podložnost korupciji: Kosovo je permanentno izloženo snažnoj korupcije, nepotizmu i kršenju ljudskih prava zbog slabosti vlasti (nedjelotvornog pravosuđa i uske povezanosti s vlasti s privatnim preduzećima)18, a u Albaniji kritičari govore o "kulturi bezakonja" u zemlji. Pokazatelji korupcije (u čitavoj zadnjoj deceniji), po mjerenju percepcije građana od strane Transparency International, za Kosovo i Albanija imaju i najniže vrijednosti (najviše razine korupcije) u regionu, mada je u jednom ranijem istraživanju (2000.) korupcije bila najviše raširena u Rumuniji.19 Iako derivaju iz različitih institucionalnih i povijesno¬-kulturoloških karakteristika svojih društava, obim i raširenost korupcije su slični, a faktori 18 Izvješće Američke privredne komore na Kosovu, dnevnik.hr/.../korupcija-na-kosovu-poprimazabrinjavajuce-razmjere.ht. 19 Vid. Corruption Index (2001), Colalition 2000, Sofia. 55 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA koji zaprečavaju razvoj i održivosti svih ovih zemalja ujedno su i faktori koji pogoduju pojavi i širenju korupcije. Postratna ekonomija Bosna i Hercegovina, programirana u obliku tranzicionog paketa, formirana je dvodimenzionalno: s jedne strane, po osnovu neoliberalne ideologije svjetskog tržišta, a s druge, odredbama Daytonskog sporazuma. Za Bosnu i Hercegovinu, zemlju "specifičnih specifičnosti", međutim, ovakav paket kombinovan sa generalnom makroekonomskom i političkom nestabilnošeu ne samo da teško može ostvariti ambijent za ekonomski razvoj, već se i samo njeno održavanje čini delikatnim i gotovo neriješivim problemom, naravno ako se prepusti "svojim" etnonacionalnim strategijama.20 Prenošenje fiskalnog suverenititeta na dva entiteta i DC Brčko pogoduje nedodirljivosti akterima korupcije, budući da se „korumpiranosti pojedinih visokih činovnika i političara još uvijek u velikoj mjeri tumači kao napad na „nacionalni integritet i identitet cijele etničke grupe“21 (bosanskohercegovački fenomen etničke korupcije). U takvim uslovima Bosna i Hercegovina je uvućena u svojevrsno ambivalentno stanje, u kome je bosansko-hercegovačko društvo izgubilo svoju unutrašnju sposobnosti za samo-održivost, a koje je svoju budućnost vezalo za isključivo za "vanjske poticaje." Ovim je stvorena slaba država, koja neizgrađenom političkom kulturom za transparentni servis građana i poduzetničko društvo naprosto podstiče formiranje i održavanje pararelnih struktura koje imaju stvarnu moć, i vrše organizovani kriminal i korupciju. Dayton je od Bosne i Hercegovine napravio labavu uniju, koja nema mogućnosti za makrockonomsko vođenje svoje privrede a realizuje etničke privatizacije. Kao kvazi državne institucije, entiteti su dovoljno jaki da dovode u pitanje funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao cijeline, ali i toliko slabi da ne mogu obezbjediti niti fukcionisanje tržišnog mehanizma niti spriječiti korumpiranost svojih kvazidržavnih aparata. Sve to, zapravo, govori da je nastao pravi vakuum u pogledu političkih i ekonomskih funkcija države, a da, usto, nisu stvorene demokratske institucije i mehanizmi tržišnog sistema. Npr. novi krivični zakon Bosne i Hercegovije predviđa mogućnost konfiskovanja nelegalno stečene imovine a nedavno usvojeni zakon o krivičnom postupku daje veća ovlaštenja javnim tužiocima, a istražnim 20 Stojanov, D. (1999), The elements of alternative development stragies for transition economies, „Tranzicija“, Vol 1, No 2-3. 21 Vid. Korupcija u BiH – Analiza stanja, Opservatorij ljudskih prava u BiH, www.ljudskaprava.ba/korupcija-u-bih-analiza-stanja. 56 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ organima mogućnost snimanja i pretresa. No nije stvar u zakonima nego u tome što se oni ne primjenjuju, jer nema političke volje. U srbijanskom slučaju najčešće se ukazuje na „partijsku državu kao uzrok korupcije“ i „ulogu partija u zarobljavanju države“ u kojoj se korupcija razvijala i opstajala „kao sistemska pojava i oblik svakodnevnog života“, a koja je „metastazirala urezavši se u odlike mentaliteta.“ U ovakvim okolnostima čak je i „državna revizija postala predmet partijskih nagodbi.“22 Za razliku od bosanskohercegovačke otvorenosti za korupciju u uvjetima sveprisutnog ekonomskog neoliberalizma, srbijanska otvorenost za korupciju veže se za pretjerani ekonomski intervencionizam kojeg karakteriziraju relacije partijskog upravljanja javnim preduzećima, zatim za privatizacijske postupke, te za značajnu spregu državnih struktura sa medijima ili novinskim agencijama, bilo putem učešća u njihovom vlasništvu, bilo ogromnim državnim donacijama medijima (državne donacije medijima na republičkom i lokalnom nivou se procjenjuju na cca 40 miliona €).23 Prošlogodišnja percepcija korupcije upravo je fokusirala velike javne ali i privatne kompanije kao „važne karike u lancu korupcije“: preko 70% građana smatra da je u interesu velikih kompanija da imaju korumpiranu vladu, kako bi realizovali sopstvene interese, dok se mala i srednja preduzeća ne vide kao sektor na koji korupcija ima veoma negativan uticaj,24 iako neka druga istraživanja ukazuju i na „sitnu korupciju“, koja za mala preduzeća označava plaćanje mita za razne dozvole ili „ulazak u posao“ s javnim sektorom. Od faktora koji potpomažu korupciju u Srbiji najčešće se skreće pažnja na proces privatizacije u čim je „svim fazama korupcija evidentna“, i to od modeliranja privatizacionih postupaka, slabosti zakonskih postupaka i nekompetetnosti Trgovinskih sudova, nekompetentnih Ministarstva za finansije i privatizaciju, Agencije za privatizaciju, izbora nekompetetnih privatizacionih savjetnika, preko javnih tendera i samog čina prodaje, pa do prevladavanja nekoliko poznatih tajkuna u kupovinama javnih preduzeća.25 Vrijedan naučnog interesa je pregled tipova korupcije u Srbiji, u najvećoj mjeri svojstven i za ostala urušena tranzicijska društva na Zapadnom 22 Vid. Krstić, O. (2009), Neki uzroci korupcije u Republici Srbiji, Zbornik radova „Korupcija i pranje novca“, Internacionalna asocijacija kriminalista Banja Luka, Sarajevo, str. 205 i 207. 23 Vid. Gamser, G. (2012), Korupcija u Srbiji za 2012. godinu, Centar za evroatlanske studije, dostupno na: ceas-serbia.org/.../75-korupcija-u-srbiji-2012-godina. 24 Izveštaj pripremljen za UNDP Srbija, Percepcija korupcije na nivou domaćinstva. Peti talas, Jun 2012. , www.undp.org.rs/index.cfm?event=public 25 Skakavac, Z, Skakavac, T. (2013), Korupcija u vezi sa privatizacijom preduzeća – situacija u Republici Srbiji, Zbornik radova, Pravni fakultet Sveučilišta „Vitez“, Vitez, str. 244-245. 57 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Balkanu, koji Vuković specificira na slijedeći način:26 prvi tip korupcije odnosi se na dodatno plaćanje javnom službeniku za ostvarivanje prava ili njegovo ubrzavanje (npr. dobijanje ugovora s vladom ili javnim sektorom – javne nabavke, lokacije za gradnju, dozvole za izvoz ili uvoz, zapošljavanje u javnom sektoru i sl,); drugi je podmićivanje uz kršenje prava, tj. sticanje prava koja koruptoru ne sljeduju po zakonu (vršilac vlasti ili javni skužbenik namješta tender, izdaje razne dozvole, namješta invladiske penzije ili koruptoru „gleda kroz prste“, i treći tip uključuje podmićivanje radi mjenjanja zakona, odn. njegovo prilagođavanje intresima koruptora. Crnogorski «slučaj» korupcije je znatno skriveniji, budući da se radi o jedinstvenom i svemoćnom sistemu jakih obitelji, plemenskih prijateljstava i kumova, koji stoje iznad pisanog zakona i autoriteta državnih institucija, što se najbolje manifestira u fenomenu „pretjeranog nipotizma“. U takvom «sistemu» su bliskost i pripadnost klanu mnogo važnije sredstvo podmićivanja nego novac27. Korupciji u Crnoj Gori, uz to, pogoduju mnogobrojna off-shore kompanije, karakteristične po pranju novca u svjetskim razmjerama, kao i državno potpomagani šverc cigaretama, te postojeći sistem javnih nabavki.28 Crnogorska kritička misao ukazuje na odsustvo „političke volje za istinsku borbu protiv korupcije“, što je principijelno rečeno opća karakteristika za sve tri ove zemlje, mada je u periodu 2009-2011. (vid. tabelu 1), percepcija građana na korupciju imala trend naglašenog poboljšanja. U slijedećem izlaganju prezentiramo ocjenu korupcije koju daje Transparency International (Indikator percepcije korupcije - CPI) u zemljama Zapadnog Balkana, dodajući i Sloveniju. Zahvaćen je period od 2002. do 2011, dok je ocjena za 2012. godinu, s obzirom na novu metodologiju izračuvanja CPI-a i neuporedivost novog indikatora sa ocjenama predhodnih godina, posebno prezentirana. 26 Vuković, S. (2003), op. isto, str. 169-176. Mappes-Nordiek, N., op. isto, str. 61. 28 Vukadinović, S., Medojević, N., Đeković, D. (2003), Korupcija i transparetnost na lokalnom nivou u Crnoj Gori, Agencija za lokalnu demokratiju, Nikšić. 27 58 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Tabela 1. Indeks percepcije korupcije (CPI) u zemljama Regije 2007-2011 Zemlja Slovenija Hrvatska BJR Makedonija Crna Gora Srbija BiH Albanija Kosovo Indeks percepcije korupcije (CPI) 2002 2007 2008 2009 2010 6,7 4,4 3,6 6,6 4,1 3,3 6,7 4,4 3,6 6,6 4,1 3,8 6,4 4,1 4,1 1 5,9 4,0 3,9 3,4 3,4 3,2 3,4 - 3,3 3,4 2,9 2,9 - 3,4 3,4 3,3 3,4 - 3,9 3,5 3,0 3,2 - 3,7 3,5 3,2 3,3 2,8 4,0 3,3 3,2 3,1 2,9 Poredak 2011 (među zemlje) 201 u 182 35 66 69 65 86 91 95 112 Izvor: Transparency International (2011, 2010, 2009, 2008, 2007, 2002). "Corruption Perceptions Index". Napomena: Skala percepcije korupcije od 0 do 10 (0 = apsolutna korupcija, 10 = bez korupcije) Tabela 2. Globalni Indeks percepcije korupcije (CPI) za 2012. godinu Zemlja Poredak 2012. (među zemlje) u 176 CPI (Globalni indeks percepcije korupcije) CI Lower (Donji indeks percepcije korupcije) Zemlje koje se percipiraju kao najmanje korumpirane Danska 1 90 87 Finska 1 90 85 Novi Zeland 1 90 87 Zemlje JIE Slovenija 37 61 55 Hrvatska 62 46 41 BJR Makedonija 69 43 35 BiH 38 72 42 Crna Gora 34 75 41 Srbija 35 80 39 Kosovo 105 34 32 Albanija 113 33 30 Zemlje koje se percipiraju kao najviše korumpirane Avganistan 176 8 2 Sjeverna Koreja 176 8 2 Somalija 176 8 4 CP Upper (Gornji percepcije korupcije) indeks 93 95 94 67 51 51 46 49 44 37 36 13 13 12 Izvor: Transparency International (2012). "Corruption Perceptions Index 2012: In detail" Napomena: Skala percepcije korupcije od 0 do 100 (0 = apsolutna korupcija, 100 = bez korupcije) 59 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Prema Izvještaju globalnog indeksa percepcije korupcije (CPI) za 2012. godinu najviša mjesta među zemljama Zapadnog Balkana zauzele su Hrvatska (62 mjesto od ukupno 176 zemalja) i Makedonija (69 mjesto). Slijede Bosna i Hercegovina (72 mjesto), Crna Gora (75 mjesto) i Srbija (80 mjesto), a na začelju su Kosovo (105 mjesto) i Albanija (113 mjesto). U odnosu na predhodnu godinu, korupcija u 2012. godini je blago umanjena u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u Makedoniji ostala ista, dok su Srbija, Crna Gora, Kosovo i Albanija nazadovale. Pri tumačenju CPI, ipak, treba imati izvjesnu rezervu s obzirom da se radi o subjektivnoj percepciji građana (koja se u izvjesnim situacijama kritički zaoštrava, poput onih u vrijeme intenzivnijih privatizacija ili naglih otkrića korupcijskih afera političara) pa i različitim (od 2012.) metodologijama. Tako je, npr. Bosna u Hercegovina u godinama prije 2012. nazadovala, a Albanija i Makedonija pokazivale pozitivan trend smanjenja razine korupcije, da bi se u 2012. situacija promjenila tako što je Bosna i Hercegovina uznapredovala čak za 19 mjesta, Makedonija stagnirala, a Albanija nazadovala. Dakle, nedvojbena je široka rasprostranjenost korupcije u svim zemljama Zapadnog Balkana. To potvrđuju i drugi izvori istraživanja29, fokusirani na percepciju menadžera o korupciji. Na razini regionalnog prosjeka, istraživanje pokazuje da 42,2% menadžera smatraju da je korupcija „ogromna ili važna prepreka poslovanju u regiji“ (unutar ovog prosjeka, mišljenja menadžera po zemljama značajno variraju, i to od 86,8% na Kosovu do 23,6% u BiH i 24% u Crnoj Gori). Rezultati ovog istraživanja, također, pokazuju da je korupcija manje prisutna u slučaju velikih (preko 250 zaposlenih)30 i mikro poduzeća (do 10 zaposlenih), te menadžera preko 40 godina starosti. Korupcijom su više opterečeni mlađi menadžeri i mala i srednja poduzeća (između 11 i 250 zaposlenika). Isto tako, korupcijom su najviše pogođene djelatnost građevinarstvo (52,6%) i prijevoz, skladištenje i veze (44,3%). Posmatrano kroz regionalni prosjek u posljednjoj deceniji, zajedničko obilježje zemalja Zapadnog Balkana je izvjesna stagnacija u borbi protiv korupcije, što s jedne strane, upućuje na zaostajanje razvoja 29 Podumljak, M. (2010), Percepcija i stavovi o korupciji na Zapadnom Balkanu – regionalni pregled, str. 18. www.integrityobservers.eu/default.aspx?id=10 30 Od ovakve percepcije odsupa stav građana u Srbiji da su velika preduzeća u visokoj korumptivnoj vezi sa državnim tijelima. 60 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ (korupcija je u negativnoj korelaciji sa ekonomskim rastom), ugrožavanje makroekonomske, političke i socijalne stabilnosti, te destimuliranje pristizanja investicija, a s druge, na izvjestan neuspjeh provođenje antikorupcijskih programa u ovim zemljama. 3. Oblasti u kojima je rasprostanjena korupcija u Bosni i Hercegovini U istraživanjima o korupciji posebno se naglašavaju oblasti društvenog angažmana koje pogoduju pojavana korupcije. Pogodan ambijent po oblastima za korupciju stvara mogućnost za njene uplive i proširivanje i u najmanje strukturne pore društvene strukture. Treba takođe imati u vidu da s obzirom na specifičnosti istraživanja korupcije ambijent lokalne zajednice jednog društva, kao i njegova cjclina imaju, ponekad, različite percepcije gradjana o oblastima pogodnim za korupciju po opštinama u odnosu na državne relatite Bosne i Hercegovine. Medutim, pomaci i mimoilaženja na hijerahiji oblasti koje su podložne korupciji nisu ispoljene u nekom značajnijem omjeru općeg trenda. Prije deceniju, Transparency International BiH (2002) je došao do zaključka da je „jedan od najizraženijih vidova korupcije u BiH izbjegavanje obaveza prema državi», što se ispoljava preko: izbjegavanja plaćanja carina, evaziju poreza i akciza i podmićivanje inspektora, čime su se javni prihodi BiH smanjivali za jednu trećinu.31 Deset godina kasnije (2011), prema podacima Otvorene Mreže BiH najviše korupcije je zabilježeno u državnom vrhu, policiji i carini, a slijede zdravstvo i obrazovanje. U Studiji percepcija korupcije u BiH, 2002., metodologija kvalificiranja odgovora građana uspostavila je ocjene od 1 do 5, koje podrazumjevaju: 1) veoma malo, 2) malo, 3) osrednje, 4) mnogo i 5) veoma mnogo korupcije. Tadašnja percepcija korupcije označila je slijedeće oblasti koje najviše pogoduju korupciji:32 a) u Federaciji BiH: političke stranke (3,97), Skupština FBiH (3,90), pravosuđe (3,85), carina (3,85), Vlada FBiH (3,85) i kantonalne 31 Transparency International BiH (2002), Studiji percepcija korupcije BiH, Banja Luka/Sarajevo, str. 71. 32 Transparency International BiH, op. isto, str. 35-37. 61 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA uprave (3,85). b) u Republici Srpskoj: carina (4,39), političke stranke (4,29), poreska uprava (4,11), državna preduzeća (4,08), općinska uprava (4,05), Vlada RS (4,03), Narodna skupština (4,01), policija (4,01) i pravosude (4,00). Iako je postojala izvjesna razlika u entitetima u percepciji nivoa korupcije po pojedinim oblastima (u RS je percepcija građana o korupciji bila veća i glasila je na prosječnu ocjenu 3,81, dok je u FBiH iznosila 3,55), ova ispitivanja u oba entiteta potvrduje pretpostavku da je korupcija u potpunosti sistemski projekat, iako nema oblasti koje nisu zahvaćene korupcijom (sve oblasti društvenog života imale su ocjenu iznad 2; npr. najamnje zahveći korupcijom u FBiH su: međunarodne organizacije (2,66), nevladine organizacije (2,69) i školstvo (2,82), a u RS: vojska (2,86), školstvo (2,93) i nevladine organizacije (3,13). Pregled trendova korupcije u predhodnoj deceniji (2002-2012) pokazuje da se oblasti u kojima građani najčešće percipiraju korupcija uglavnom zadržavaju na razini visokog intenziteta (u segmente društva koje građani smatraju najkorumpiranijim spadaju političke stranke, zakonodavna vlast, pravosuđe, poreske obaveze, a njima se u posljednjim godinama pridružuju obrazovanje i javne nabavke.33 U Izvještaju o istraživanju percepcije korupcije u BiH, 201134, potvrđeno je visokointenzivno prisustvo korupcije u državnom vrhu i političkim strankama, s tim što su oblastima visokog korumptivnog intenziteta pridruženi zdravstvo i obrazovanje (vidjeti grafikon 1). Radi se o do sada najobimnijem istraživanje percepcije korupcije u BiH, sa uzorkom od 3009 ispitanika. Uzorak osigurava kako geografsko-regionalnu reprezentativnost (zastupljene sve tri administrativne cjeline: FBiH, RS i DC Brčko), tako i reprezentativnost unutar ovih administrativnih cjelina. Ispitanici su imali mogućnost izabrati tri od ponuđenih 14 odgovora. 33 Uporediti rezultate istraživanja Transparency International u godinama 2002-2012. Izvještaj o istraživanju percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini, Udruženje RADIO KAMELEON – Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije, projekat za Centre civilnih inicijativa u okviru projekta ‘’ MitoLovac’’, 2011. 34 62 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Grafikon 1: Prisutnost korupcije u BiH po oblastima Izvor: Izvještaj o istraživanju percepcije korupcije u BiH (2011), Udruženje Radio Kameleon Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije, str. 20. Kao i prije deset godina, u percepciji građana najkorumpiraniji je državni vrh (41,5%). Redoslijed ostalih oblasti koje slijede, također manje više odgovara percepciji o korupciji koja je bila prisutna i prije deset godina: sudstvo (23,3%), općinske službe (22,6 %), političke stranke (18,4 %) i inspekcije (17,7 %). Najmanje korupcije je prisutno u dobrotvornim organizacijama, u oružanim snagam BiH, u nevladinim organizacijama i u medijima. Percepcija o manjem prisustvu korupcije u ove potonje tri oblasti odgovara stanju percepcije prije deset godina. Izuzetak je obrazovanje, koje je u odnosu na predhodno stanje podignuto na razinu znatno povećane korupcije. Od konkretiziranih životnih situacija koje građani percipiraju kao korumptivne (ispitanici su imali mogućnost odabira pet odgovora, uz dodavanje dvije situacije po svom nahođenju) pojavljuju se najviše zaposlenje (84,1 %) i upisi u škole ili fakultete (34,8 %). Slijede: izbjegavanje kazne za saobraćajne prekršaje, oslobađanje krivice na sudu, polaganje ispita na fakultetu, ulazak preko reda, kupovina glasova na političkim izborima, izbor ljekara na operaciji i izbjegavanje optužnice. 63 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Grafikon 2: Životne situacije u kojima je prisutna korupcija Izvor: Izvještaj o istraživanju percepcije korupcije u BiH, op. isto, str. 21. 4. Parametri borbe protiv korupcije U stereotipnim pristupima uspješnost borbe i budućnost korupcije zavise u velikoj mjeri, što se i vidi iz stavova ispitanika u predhodno prikazanim istraživanjima, ovisi od uspostavljanja valjanog zakonodavstva, zatim razvoja institucija sistema, civilnog društva i edukacije. U slučaju Bosne i Hercegovine, obično se upućuje na neophodne izmjene Izbornog zakona i Zakona o finansiranju političkih partija, te poboljšavanje Zakona o javnim nabavkama. Obično se ovom setu mjera dodaje i uloga medija budući da mediji mogu imati moćnu ulogu u prokazivanju korumptivnih radnji, pa je neophodno usklađivanje entitetskih zakona o slobodi pristupa informacijama s državnim zakonom, sa uvođenjem kazni za nepoštivanje zakona. U situaciji kada je činjenično i na pravosudnim organima teško dokazati postojanje korupcije jedna medijska kampanja na razotkrivanju i imenovanju nosilaca korupcije može dati značajne rezultate. Slobodni mediji imaju podsticajnu ulogu u ekonomskom razvoju, a posebno u borbi protiv siromaštva. Samim 64 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ tim takva aktivnost znači i manje korupcije budući da, ponekad, ocjena medija ima veću težinu neko osuda nekog političkog, državnog ili pravosudnog organa. Naravno, objašnjenje da se korupcija može suzbijati odgovarajućom institucionalnom strukturom i zakonima, razvojem civilnog društva, unapređenjem edukacije i većom usredsređenosti medija na javno žigosanje pojava i aktera korupcije jeste globalni teorijski fokus na suzbijanje pojava korupcije, ali ne i potpuni okvir za iskorjenjivanje kako normativnog javnog prostora tako i korupcijskog mentaliteta u kojima nastaju i proširuju se korupcijske pojave. Pogotovo što korupcija u nekim situacijama ne proizvodi uvijek negativne efekte, što je slučaj onda kada loša ili kleptokratska državna uprava nameće štetnu regulaciju i time postavlja prepreke normalnim poslovnim transakcijama, pa je najbolji put za uklanjanje ne samo korupcije, već i njenih štetnih efekata ukidanje loše i štetne regulacije.35 Elaboriranje paramatara borbe protiv korupcije se smješta u dva suprostavljena teorijsko-ideološka okvira: Prvi je intervencionistički, odnosi se na izraženu političku volju političke i zakonodavne vlasti i odlučnost vlasti da se sistemski uhvati u koštac sa izazovima korupcije, što u principu pretpostavlja „snažnu državu“. Odsustvo „snažne države“ u ovom pristupu, koji je rasprostranjen među analitičarima korupcije na Zapadnom Balkanu, uvijek podrazumijeva kršenje zakona i nepostojanje procedura, a krajnjem ima za posljedicu korupcionaško ponašanje državnih službenika. Drugi je libertarijanistički, na Zapadnom Balkanu samo kroz opus rijetkih pojedinaca prisutan pristup. Po svemu sudeći, vodeći libertarijanstički ekonomist na ovom prostoru je Boris Begović,36 po kome se korupcija analitički pozicionira na umanjivanje koristi od korupcije i uvećavanje troškova za učesnike korupcionog posla. Korist od korupcije postoji u uslovima kontraproduktivne državne intervencije odnosno nedostatka konkurencije, u uslovima u kojima se stvara velika renta. U ovom pristiupu, deregulacijom i liberalizacijom uklanja se korist od korupcije za koruptore. 35 Mijatović, B. (2007), Prikaz knjige: Boris Begović: Ekonomska analiza korupcije, CL DS (dostupno na: www.clds.rs/newsite/aktivnosti_mediji_prikaz-korupcija.html ). 36 Begović, B., op. cit., str. 359 i dalje. 65 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Povećanje troškova za učesnike korupcionih poslova znači povećanje transakcionih troškova takvih poslova, kao i očekivane kazne za krivično delo korupcije. Riješenost, to jest politička volja i dobri elementi strategije otjelotvoreni u zdravim, liberalnim ekonomskim politikama, preduslovi su djelotvorne borbe protiv korupcije. Ukoliko je to postignuto, konkretna institucionalna odnosno organizaciona rješenja nisu od presudnog interesa – različita riješenja mogu dobro da funkcionišu ukoliko su ispunjeni navedeni preduslovi. Dosadašnja pozitivna iskustva zemalja u borbe protiv korupcije pokazuju da je strategija suzbijanja korupcije počivala na tri komplementarna antikorupcijska nivoa:37 1) Dobro razvijene „situaciona preventiva“, odnosno ograničenja mogućnosti za korupciju, 2) Povećanje represije protiv prestupnika, 3) Posvećenost naporu za promjenu kulturnih obrazaca u društvu. ZAKLJUČAK Korupcija duboko nagriza većinu životnih i radnih segmenata urušenih tranzicijskih društva. Autoritativni režimi pod firmom parlamentarne demokratije od početka tranzicionih procesa utiču na stvaranje formalnih i neformalnih mreža pojavnosti fenomena korupcije na svim nivoima organizovanja. Ovakve mreže su okrenute korupciji, odnosno sticanju protivpravne koristi u najuže strukture državnog rukovođenja i upravljanja na svim nivoima. Nedvojben je zaključak da su vladajući politički establišmenti ovih zemalja obilježeni proto demokratijom, koja podrazumjeva demokratiju kao nadmoć zakona, ali u uslovima normativne krize bez demokratske ili političke strukture koja je može podržati (međuovisni triangl: demokratija-ekonomski rast-korupcija). U urušenim tranzicijskim društvima korupcija je pravilo sa kvalifikacijama "sistem(at)ske bolesti", čiji se uzroci mogu tražiti i u institucionalnim i povijesno-kulturološkim činjenicama. Dok u Bosni i 37 Prema: Roljić, L., Digitalna forenzika u dokaznom postupku i u funkciji ublažavanja posljedica korupcije, Zbornik radova, Pravni fakultet Sveučilišta „Vitez“, Vitez, str. 93 66 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Hercegovini ovi uzroci leže u divergentnim političkim vizijama proizašlim iz etnički podjeljenog ustrojstva državne zajednice i nametnutog neoliberalnog modelom ekonomskog razvoja, izvorište korupcije u Srbiji počiva na jednonacionalnoj „partijskoj državi“ i pretjeranim regulacijama, a u Crnoj Gori korupcija proizilazi iz tradicionalističkog, homogenog društva, karakterističnog po političkom uvezivanju obiteljskih klanova i posebne crnogorsko arhaične institucije kumstva. Sadašnja ocjena o stanju korupcije u zemljama Zapadnog Balkana govori da je prisutna izvjesna stagnacija u borbi protiv korupcije, što s jedne strane, upućuje na zaostajanje razvoja (korupcija je u negativnoj korelaciji sa ekonomskim rastom), ugrožavanje makroekonomske, političke i socijalne stabilnosti, te destimuliranje pristizanja investicija, a s druge, na izvjestan neuspjeh provođenje antikorupcijskih programa. Državne institucije simuliraju napore u borbi protiv korupcije, a zapravo nemaju nikakav interes da projekat borbe protiv korupcije i jačanja kapaciteta policije i lokalnih organa uspije. Osnovni problem implementacije antikorupcijskih programa je nedostatak političke volje, bez obzira na postojanje zakona iz ove oblasti koji su normativno, u većini zemalja zapadnog balkana, izuzetno dobri. Monitoring procesa borbe protiv korupcije zahtijeva, pored učešća državnih organa i medunarodne zajednice, i aktivno učešće medija i civilnog sektora. Zbog različitih mreža korupcije i njihove povezanosti, bilo kakva izolovana akcija na njenom suzbijanju ne može dati rezultate na duži rok. S obzirom na to da je korupcija u sistem(at)ski projekat vlasti-, privremeni efekti koji u određenom trenutku pritiska od strane međunarodne zajednice postaju transparentni neće biti ljekoviti za ovu «društvenu bolest». Mjera koja bi bila sprovodiva i koja bi dala rezultate na duži rok odnosi se na uspostavljanje i razvoj pravne države i podizanje životnog standarda gradjana i ekonomskog nivoa društva uopšte. To bi postepeno dovelo do isključenja izvora korupcije. Uspješnost borbe i budućnost korupcije zavise u velikoj mjeri, što se i vidi iz stavova ispitanika u istraživanjima, od uspostavljanja valjanog zakonodavstva, zatim razvoja institucija sistema, civilnog društva i edukacije. Neophodne su izmjene zakonskih odredbi, poput Izbornog zakona i Zakona o finansiranju političkih partija, te poboljšavanje Zakona o javnim nabavkama. Pri tome ne treba zanemariti ulogu koju mediji mogu imati u prokazivanju korumptivnih radnji, pa je neophodno usklađivanje entitetskih zakona o slobodi pristupa informacijama s državnim 67 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA zakonom, sa uvođenjem kazni za nepoštivanje zakona, U situaciji kada je činjenično i na pravosudnim organima teško dokazati postojanje korupcije jedna medijska kampanja na razotkrivanju i imenovanju nosilaca korupcije može dati značajne rezultate. Slobodni mediji imaju podsticajnu ulogu u ekonomskom razvoju, a posebno u borbi protiv siromaštva. Samim tim takva aktivnost znači i manje korupcije budući da, ponekad, ocjena medija ima veću težinu neko osuda nekog političkog, državnog ili pravosudnog organa. Teorijski okvir za elaboriranje borbe protiv korupcije u rascjepu je dva suprostavljena teorijsko-ideološka prisupa. Prvi je intervencionistički i podrazumijeva izraženu političku volju političke i zakonodavne vlasti i odlučnost vlasti da se sistemski uhvati u koštac sa izazovima korupcije, a drugi je libertarijanistički u kome se deregulacijom i liberalizacijom uklanja korist od korupcije za koruptore, a mehanizam spriječavanja uzroka korupcije su ementi strategije otjelotvoreni otvara se zdravim, liberalnim ekonomskim politikama. Korupcija u urušenim tranzijskim društvima je pravilo sa kvalifikacijama sistem(at)ske bolesti. Odgovornom političaru i nosiocu državne i političke funkcije je i percepcija dovoljan znak za uzbunu i pokretanje inicijative i radnji za njeno suzbijanje. LITERATURA Begović, Boris (2007), Ekonomska analiza korupcije, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd. Brioschi, C.A. (2007), Kratka povijest korupcije, MATE, Zagreb. Corruption Perceptions Index 2012. Full table and rankings. Transparency International. Retrieved: 4 February 2013., dostupno na www.transparency.org/research/cpi/overview. Corruption Index (2001), Colalition 2000, Sofia. Gamser, D. (2012), Korupcija u Srbiji za 2012. godinu, Centar za evroatlanske studije, dostupno na: ceas-serbia.org/.../75-korupcija-u-srbiji2012-godinu 68 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Hodžić, K. (2004), (Re)privatizacija i globalizacija, „Forum Bosnae“, Sarajevo. Hodžić, K., Vukadinović, S. (2004), Korupcija kao sistem(at)ski projekat u urušenim tranzicijskim društvima (case study – Bosna i Hercegovina i Crna Gora), „Tranzicija“, Vol. VI, No 15. IDS Bulletin (1998). Izvještaj o istraživanju percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini, Udruženje RADIO KAMELEON – Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije, projekat za Centre civilnih inicijativa u okviru projekta ‘’ MitoLovac’’, 2011. Izvještaj o istraživanju percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini, Udruženje RADIO KAMELEON – Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije, projekat za Centre civilnih inicijativa u okviru projekta ‘’ MitoLovac’’, 2011. Izveštaj pripremljen za UNDP Srbija, Percepcija korupcije na nivou domaćinstva. Peti talas, Jun 2012. www.undp.org.rs/index.cfm?event=public Izvješće Američke privredne komore na Kosovu, dnevnik.hr/.../korupcija-nakosovu-poprima-zabrinjavajuce-razmjere.ht. Korupcija u BiH – Analiza stanja, Opservatorij ljudskih prava u BiH, www.ljudskaprava.ba/korupcija-u-bih-analiza-stanja. Kolodko, G.Z. (2000). From Recession to Growth in Transition Economies, IMF Working Paper. Kolodko, G.W. (2000), Economic Neolibealism Became Almost Irrelevant, „Transition“, World Bank, Washington, Vol. 9, No. 3. Krstić, O. (2009), Neki uzroci korupcije u Republici Srbiji, Zbornik radova „Korupcija i pranje novca“, Internacionalna asocijacija kriminalista Banja Luka, Sarajevo. 69 �Kadrija Hodžić, Edin Osmanbegović: UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Mijatović, B. (2007), Prikaz knjige: Boris Begović: Ekonomska analiza korupcije, CL DS (dostupno na: www.clds.rs/newsite/aktivnosti_mediji_prikaz-korupcija.html ). Mauro, P. (1995), Corruption and Growth, Quarterly Journal of Economics, Vol. 110, August. Mappes-Niedik, N. (2003), Balkanska mafija, Durieux, Zagreb. Podumljak, M. (2010), Percepcija i stavovi o korupciji na Zapadnom Balkanu – regionalni pregled, www.integrityobservers.eu/default.aspx?id=10. Rendić-Miočević, I. (1996), Zlo velike jetre, povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba, Književni krug, Split. Roljić, L. (2013), Digitalna forenzika u dokaznom postupku i u funkciji ublažavanja posljedica korupcije Zbornik radova, Pravni fakultet Sveučilišta „Vitez“, Vitez. Stiglitz, J. (1999), Reform? Ten Years of the Postsocialist Transition, The World Bank, Washington D.C. Skakavac, Z, Skakavac, T. (2013), Korupcija u vezi sa privatizacijom preduzeća – situacija u Republici Srbiji, Zbornik radova, Pravni fakultet Sveučilišta „Vitez“, Vitez. Stojanov, D. (1999), The elements of alternative development stragies for transition economies, „Tranzicija“, Vol 1, No 2-3. Stiglitz, J. (2004), Globalization nad its Discontens, W.W. Norton and Company, New York. Transparency International BiH, Studiji percepcija korupcije BiH, Banja Luka/Sarajevo, 2002. Transparency International (2012). "Corruption Perceptions Index 2012: In detail". 70 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Transparency International (2011, 2010, 2009, 2008, 2007). "Corruption Perceptions Index". Transparency International, Izvještaj o korupciji za 2010, www.dw.de/koja-zemlja-je-najkorumpiranija-na-svijetu/a-6220568. prema: Vukadinović, S., Medojević, N., Đeković, D. (2003), Korupcija i transparetnost na lokalnom nivou u Crnoj Gori, Agencija za lokalnu demokratiju, Nikšić. Vuković, S. (2003), Korupcija i vladavina prava, Beograd: IDN – Draganić. Zbornik radova Korupcija u odsustvu prava. Ogledi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore (2004), Fondacija Henrich Bell, Sarajevo (prilozi Z. Golubović, S Kukića, N. Mapes-Niedika). 71 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3055 Title A name given to the resource UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA Author Author HODŽIĆ, Kadrija OSMANBEGOVIĆ, Edin Abstract A summary of the resource. Autori polaze od teze da je korupcija u urušenim tranzicijskim društvima, što dokazuju na primjerima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, pravilo sa kvalifikacijama "sistem(at)ske bolesti." Sistem(at)ski uzroci korupcije inicirani su i produbljeni obrisima tranzicione krize, koju karakteriziraju uslovi za pohranjivanje korupcije: institucionalna neizgrađenost društva, produbljeni nivo siromaštva i nepripremljena privatizacija. Povijesno-kulturološki okvir u kome su se ove zemlje razvijale dodatno komplicira percepciju korupcije. Dok u Bosni i Hercegovini ovi izvori leže u novom (temeljem Daytonskog ugovora) etnički razdjeljenom ustrojstvu državne zajednice i primjenjenom obrascu neoliberalnog razvoja, u kome političko nacionalne elite svoju korumpiranost pokrivaju divergentnim vizijama o Bosni i Hercegovini, u Srbiji se korupcija veže za jednonacionalnu „partijsku državu“ i državnu regulaciju, a u Crnoj Gori korupcija proizilazi iz tradicionalističkog, homogenog društva, karakterističnog po političkom uvezivanju obiteljskih klanova i posebne crnogorsko arhaične institucije kumstva. Ostatak regiona Zapadnog Balkana (Albanija, Kosovo), bez obzira na izvjesne napretke, ima još veću podložnost korupciji. U na ovaj način urušenim tranzicijskim društvima korupcija je postala uobičajeni «način života». Budući da je pitanje korupcije povezano i u sprezi je sa organizovanim kriminalom (uvezanog ili iniciranog sa nivoa političke i ekonomske moći) problem korupcije, po pravilu, ima i regionalnu dimenziju. Nijedno od tri pomenuta društva, kao ni većina ostalih u ambijentu Zapadnog Balkana ne mogu sama rješavati ovaj problem, pa autori upučuji na primjenu međunarodnih standarda i pomoć međunarodnih institucija, koji će pomoći izgradnju normativne infrastrukture u cilju suzbijanja korupcije, ali i doprinijeti poticaju ekonomskog rasta i održivoj demokratiji civilnog društva. Autori skreću pažnju i na otvorene teorijsko-ideološke dileme o prirodi nastanka korupcije. Dilema je upravljena na izbor između dva pristupa: (1) da li se korupcija veže za nesposobnost vlada da kroz pravni sistem uspostave efikasne kontrole javnih tokova i onemogućavanja korišćenja javne službe za privatne ciljeve, ili se (2) korupcija veže za nepostojanje tržišta i otvaranje prostora za uspostavljanje monopola u odlučivanju. Od odgovora na ovu dilemu umnogome ovise konceptualiziranja strategija i mjera sprječavanja korupcije. U prvom slučaju, odgovor u pojednostavljenom iskazu podrazumjeva uspostavljanje jake države i vlade spremne da se uhvati u koštac sa korupcijom (dakle, povećane javne kontrole i razine regulacija), a u drugom, odsustvo monopola (dakle, širenje slobode tržišta). Ovu dilemu autori prevazilaze s tezom da je moguće prevazići korupciju ako ustanovimo da je "jaka država", zapravo, neophodna radi nesmetanog funkcioniranja tržišnog mehanizma i njegovih osnovnih institucija, prije svega zaštite svojine i ugovora, a ne radi uspostavljanja levijatanske birokracije. Ključne riječi: korupcija, tranzicija, urušena tranzicijska društva, „balkansko društvo“, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9b8347070a931330808baecd421a57fe.docx b07d415d9be8b693db76de6ec3983fbd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/26fd288031dec962c33c014f1801e388.pdf 829225b2bf27f20837f099a1d6060ea8 PDF Text Text Dr. sc. Nenad Hlača, redovni profesor Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci VJERSKI ODGOJ, PRAVA DJETETA I OBREZIVANJE DJECE Vjerski odgoj djece i obrezivanje djece prati ovu civilizaciju doslovno od početka pisanih i kolektivnih sjećanja. Ono što je krajnji domet prava su načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja na kojima bi trebalo dosljedno djelovati. Čini se nemogućim ostvariti odgodu bilo kojeg vjerskog utjecaja na djecu dok ne dostignu punu zrelost odlučivanja kako bi mogla ostvariti svoje pravo na izbor kao razborita ljudska bića. Sloboda izbora vjeroispovijedi kao izvornog prava djeteta je utopija. Primjer obrezivanja potvrđuje da su suvremene pravne države nemoćne čak i u slučajevima kad vršenje religijskih čina predstavlja zadiranje u tjelesni integritet djeteta. Pokušali smo pojasniti razliku u sadržajima čina kojima se zadire u tjelesni integritet muške djece uporabom termina obrezivanje. U slučaju zadiranja u tjelesni integritet djevojčica doista treba koristiti „težu“ terminologiju budući se radi o sakaćenju i povredi ljudskih prava. Ključne riječi: prava djeteta, vjerski odgoj, obrezivanje 1. Univerzalnom deklaracijom o pravima čovjeka 1948. godine proglašeno je da roditelji prije svih imaju pravo izabrati obrazovanje koje će dobiti njihova djeca. Deklaracija o uklanjanju svih oblika netrpeljivosti i diskriminacije utemeljena na religiji ili uvjerenjima iz 1981. u članku 5 propisuje da roditelji, odnosno staratelji djeteta, imaju pravo ustrojiti obiteljski život sukladno svojoj religiji ili uvjerenjima imajući na umu moralni odgoj djeteta u koji oni vjeruju. Povijesni korijeni univerzalizma ljudskih prava koje je uslijedilo nakon Drugog svjetskog rata zapravo su odgovor na velike totalitarne sustave dvadesetog stoljeća koji su imali istovjetan negatorski odnos prema religijama.1 Samo ime Univerzalne (opće) deklaracije o ljudskim pravima upućuje na razumijevanje, uvažavanje i toleranciju, a isključuje fundamentalizam kršćana, muslimana, židova, sika, hindusa…. Pedeset godina globalizacije kao društvenog eksperimenta nakon 11. rujna 2001. dokazalo je da univerzalizam nije porazio ni ukinuo fundamentalizam. Kao da su ideali bili nerazumno, nedostižno visoko postavljeni, na žalost fundamentalizam se danas poistovjećuje sa strahom od terorizma. Kraj Drugog svjetskog rata značio je na prostoru tadašnje FNRJ, a zatim SFRJ, brutalan politički obračun s povjesnim utjecajem religija. Odvojenost crkve od države kao politički cilj, ostvarivala se kogentnim normama u svim granama prava uključujući i porodično pravo. Međutim totalitarizam nije mogao ostvariti politički cilj iskorjenjivanja svakog traga religijama koje su oblikovale 1 Marty E. M, Religious Dimensions of human Rights, Emory International Law Review,10, 1996., str. 98. 50 �povijesni identitet nacija na prostorima bivše države. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća uslijedilo je doslovno eksplozivno pražnjenje nakupljenih frustracija. Potvrdilo se da religije nisu nimalo izgubile na značaju i važnosti, nego upravo suprotno. Potiskivanje religija značilo je bujanje netolerancije, nepoznavanja, nerazumijevanja. Razvijeniji svijet ipak neznatno odmaknuo prema univerzalizmu, suživotu i toleranciji, a na ovim su se prostorima događali etnički sukobi i genocid. Nakon faze ideološkog totalitarizma trebala je uslijediti faza vladavine prava koju je mnogo lakše deklaratorno obznaniti nego ostvariti u sustavu normi i sudskoj praksi suvremenih demokratskih država. Poražavajuća je činjenica da je pedeset godina socijalističko-komunističkog univerzalizma glede moralnopolitičkog odgoja djece dovelo devedesetih godina dvadesetog stoljeća do, kako Földesi zaključuje, vjerskog rata u Bosni između pravoslavaca i muslimana. Budući da su religijski i etnički identitet neizmjerno povezani, svaki je etnički sukob u pravilu ujedno i religijski sukob.2 2. Europski sustav zaštite ljudskih prava utemeljen je na Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine koja je s pripadajućim Protokolima od 1997. godine dio pravnog sustava Republike Hrvatske.3 Očekivano je preuzeta stilizacija iz Opće deklaracije o pravima čovjeka, o pravu čovjeka na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjedi. Protokol br.1 Europske konvencije sadrži stilizaciju prema kojoj će se u svezi odgoja i poučavanja djece poštivati pravo roditelja na poučavanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.4 Europski sustav zaštite ljudskih prava karakterizira dinamična interpretacija Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine u praksi Europskog suda za ljudska prava. Glede vjerskog odgoja djece treba spomenuti Protokol br.1. koji predviđa da će država javnim školskim sustavom omogućiti ostvarivanje prava roditelja na odgoj i obrazovanje u skladu s vlastitim filozofskim i vjerskim uvjerenjima. Europski sud za ljudska prava u nekoliko je navrata odlučivao o zahtjevima roditelja glede ostvarivanja njihovih prava i dužnosti u odgoju djece. Treba napomenuti da se uvijek radilo o roditeljima koji su tražili zaštitu svojih prava na odgoj i obrazovanje djeteta, a ne same djece. Roditelji su temeljili zahtjeve na povredi prava iz čl.2 Protokola br.1 koji obvezuje države na poštivanje prava roditelja na obrazovanje i poduku djece u skladu s osobnim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Sud je uvijek polazio od temeljnog načela da su roditelji prije svih odgovorni za odgoj i obrazovanje djece, te da su roditelji 2 Földesi T, Religious Human Rights in Eastern Europe, Emory International Law Review,10, 1996., str.136. 3 Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br.1, br.4, br.6, br.7 i br.11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 18/1997 i 6/1999. 4 Hlača N; Popović P, Pravo djeteta na slobodu savjesti i vjeroispovjedi, Bogoslovska smotra, 79,2009., 2, str. 287. Jakovac-Lozić D, Dijete kao titular prava na slobodu savjesti, vjerskog ili drugog uvjerenja, Zbornik radova PFS, 39,2002., str.33-48. 51 �ovlašteni tražiti od države uvažavanje njhovih vjerskih i filozofskih uvjerenja. Slijedom toga sud je zauzeo stajalište da su roditelji ovlašteni uskratiti djetetu vjersku nastavu u školi ukoliko se radi o pripadnosti različitoj vjeroispovjedi.5 Unazad nekoliko godina učestali su sporovi u svezi s pravom na slobodu iskazivanja religijske pripadnosti djece u mješovitim brakovima. Organi Konvencije polazili su od prava roditelja iz čl.2 Protokola da u odgoju djece polaze od vlastitih religijskih uvjerenja pokušavajući to pravo uskladiti s pravom oba roditelja na jednakost u odgoju djeteta. Kraljevina Norveška primjer je vjerski ekskluzivne države. Norveški Ustav propisuje da je Evangeličko luteranska crkva službena državna religija i da su građani obvezatni odgajati djecu u toj vjeri. Do 1997. godine roditelji su mogli odlučivati o pohađanju nastave vjeronauka. Izmjenom nastavnog programa uvedeni su jedinstveni sadržaji predmeta koji je obuhvaćao kršćanstvo, religiju i folozofiju. Roditeljima je tada bilo znatno teže odlučiti koje nastavne sadržaje ne smatraju primjerenim s obzirom na obiteljski religijski odgoj. U postupku pokrenutim pred Europskim sudom za ljudska prava u svezi s tom problematikom protiv Kraljevine Norveške sud je u smislu članka 2. Protokola br.1 potvrdio pravo na autonomiju roditelja i obvezu države da dosljedno i kritički ostvaruje u praksi programske sadržaje predmeta koji se dotiču religijskih sadržaja na objektivan i pluralistički način. 6 Uporište za vjerski odgoj djece u Ujedinjenom Kraljevstvu prebacuje se na zaštitu prava manjina. Roditelji imaju pravo tražiti isključenje djeteta iz vjerskih sadržaja školskih programa.7 Veerman i Sand zaključuju da vjera uvelike utječe na život djece, ali da to pitanje nije podrobnije razmatrao UN Odbor za prava djece, kao ni stručnjaci koji se bave zaštitom i promicanjem prava djece.8 Autori zaključuju da su prava djece i vjera zbog sadržaja čl. 14 Konvencije UN o pravima djeteta kontroverzni i da bi trebalo biti jasno da dijete ostvaruje pravo na slobodu vjere. Međutim, ističu da je to rješenje protivno Međunarodnoj konvenciji o građanskim i političkim pravima i Deklaraciji o svim oblicima diskriminacije u kojima se naglašava pravo i sloboda roditelja da osiguraju vjerski i moralni odgoj djeci sukladno svojim vlastitim nazorima.9 Konvencija UN o pravima djeteta iz 1989. godine balansira između najboljeg interesa djeteta i rastućih, razvijajućih sposobnosti djece da izraze svoje interese i želje što bi moglo dovesti do toga da dijete izabere drugu vjeru različitu od one svojih roditelja. “U radnoj grupi koja je pripremala nacrt Konvencije postojala je svijest da u mnogim zemljama dijete slijedi religiju 5 Case of Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v. Denmark, application no. 5095/71; 5920/72; 5926/72. http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-57509, (10.1.2014.) 6 Case of Folgerø and others v. Norway, application no.15472/02, http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-81356, (10.1.2014.) 7 Cumper, P, Religious Human Rights in the United Kingdom, Emory International Law Review,10,1996, str.120. 8 Veerman P; Sand C, Religion and children's rights, The International Journal of Children's Rights, 7, 1999, str. 385. 9 Op.cit., str.386. 52 �svojih roditelja, napose u islamskim zemljama i stoga je radna grupa bila svjesna da će te članice UN predstavljati znatne poteškoće u primjeni konvencije”. 10 U Maroku i Alžiru, primjerice, Islam je državna religija, a u Kraljevini Norveškoj Evangeličko luteranska. Pred Vrhovnim sudom Izraela vođen je 1993. godine postupak glede vjerskog odgoja djeteta čija je majka nakon razvoda braka postala Jehovin svjedok. Budući da je Izrael židovska država, Vrhovni je sud rangirao interese stavljajući na prvo mjesto interese židovske države, zatim djeteta i na kraju tek roditelja, Načelo najboljeg interesa djeteta tumačeno je u tom slučaju u kontekstu društvenih normi zajednice u kojoj je dijete rođeno i odrasta, a budući da se radilo o malom djetetu njegove želje nisu mogle bit uzete u razmatranje. 11 Europski sud za ljudska prava u sličnom je slučaju 2003. godine (Martinez v. France) zaključio da dodjeljivanje djece ocu nakon razvoda braka, samo zato što je majka bila Jehovin svjedok, predstavlja diskriminaciju.12 Ujedinjeni narodi svojom su politikom nastojali nametnuti određeni univerzalizam protivno povijesnom utjecaju religija. Međutim, i u tom kontekstu dječjih prava neizbježna je prijelomnica 11. rujan 2001. Postavljamo pitanje, nije li taj dan dokaz neprimjerene globalizacije koju upravo države s velikim značajem religija nisu spremne podržavati. Primjerice, ostaje otvorenim i pitanje kako s religijskim slobodama povezati one koji još uvijek žive u žive u čvrstom kastinskom sustavu Hinduizma.13 Zapostavljenim se čini religijski univerzalizam svih velikih religija koji polazi od dostojanstva, integriteta ljudskih bića i od posebnih dužnosti prema osobama koje pate.14 Doista je nemoguće bilo predvidjeti da će početak dvadeset i prvog stoljeća obilježiti takvo bujanje religijskog fanatizma pri kojem se zapravo gubi svaki smisao normi o religijskim slobodama djece. Pitanje je kakva će biti i hoće li uslijediti jedna racionalna evolutivna interpretacija teksta Konvencije UN o pravima djeteta u tom delikatnom segmentu prava djeteta na slobodu vjerskih uvjerenja. Stoga se razumnim čini “korak natrag” za izgradnju toleratnijeg društva koje polazi od Deklaracije UN iz 1981. godine o eliminiranju svih oblika diskriminacije temeljene na vjerskim uvjerenjima.15 Čini se da na značaju dobiva kategorija tolerancije kao apsolutna vrijednost koju je među pripadnicima različitih religija moguće graditi tek ako osoba postane svjesna važnosti religija u suvremenim društvima ili koja je duboko svjesna spoznaje o vlastitoj (ne)religioznosti. Zastrašujuće predskazujuće djeluje misao da će čovjek 21. stoljeća bit religiozan ili ga neće biti. Da bi shvatio i spoznao, a u ovom globaliziranom 10 Op.cit., str.387. Op.cit., str.388. 12 Lo Giacco M. L., Stato, Chiese e pluralismo confessionale, Rivista telematica – febbraio 2007, str.16. Autorica navodi i slučaj iz prakse Europskog suda za ljudska prava Hoffman v. Austra iz 1993. zbog odluke suda da se dijete nakon razoda braka dodjeli roditelju koji nije jehovin svjedok. 13 Veerman, op.cit., str.391. 14 Veerman, op.cit., str.390. 15 Veerman, op.cit., str. 392-393. 11 53 �svijetu i živio s ljudima koji su još uvijek duboko religiozni i deklarirani, “ateist, agnostik i/ili humanist ” mora proniknuti u tajne religijskog pogleda na svijet. Suvremena pravna država pokušava uspostaviti balans između religijskih sloboda roditelja i najboljeg interesa djeteta. Vjerska uvjerenja roditelja mogu ugroziti najbolji interes djeteta napose prilikom izbora načina i metoda liječenja djece koji su protivni religijskom svjetonazoru roditelja i čini se da je tek spašavanje života djeteta ona granica autonomije roditeljskog prava koju je spremna prijeći suvremena pravna država. Španjolski je Ustavni sud 2002. godine, razmatrajući osuđujuću presudu izrečenu roditeljima zbog ubojstva djeteta koji su kao Jehovini svjedoci odbili davanje transfuzije krvi trinaestogodišnjem djetetu, zaključio da nema osnove za kazneni progon roditelja. Budući da je i dijete bilo Jehovin svjedok sud je ukinuo osuđujuću presudu roditeljima priznajući maloljetniku punu slobodu odlučivanja polazeći od njegovih vjerskih uvjerenja.16 3. Evanđelje po Luki 2.21. « Isus postaje član Božjeg naroda – Kad prođe osam dana, i kad je Dijete trebalo obrezati, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je nazvao anđeo još prije nego se zače».17 Obrezivanje muške djece povijesni je, ali i suvremeni primjer vršenja obrednih religijskih čina neposredno nakon rođenja djeteta. Muslimani i Židovi polaze od neprikosnovenog prava utemeljenog na moralnoreligijskim dužnostima da nad svojom muškom djecom obave obred obrezivanja. Obrezivanje muške djece gotovo da se i ne smatra “medicinskim zahvatom” već činom ostvarivanja vjerskih sloboda roditelja. Teško je u tom kontekstu uopće spominjati prava djeteta na zdravlje i na zabranu neovlaštenog zadiranja u njegov tjelesni integritet ili pravo djeteta na slobodu izbora vjeroispovijedi. Imaju li djeca s tim u svezi uopće neka prava? Vršenje obrezivanja kao čina religijske obveze teško je spojivo s obaviještenim pristankom (engl. Informed Consent) koji je prihvaćen kao temeljni kriterij dopustivosti zadiranja u tjelesni integritet. Kad je Švedska 2001. godine propisala da obrezivanje mogu vršiti samo licencirani liječnici, protestirala je Židovska zajednica tvrdeći da se time krše religijske slobode duboko ukorjenjene u tradiciji njihove vjere. Muftija Ševko ef. Omerbašić u prilogu o Islamu i duhovnosti djeteta objavljenom u Hrvatskoj 2006. godine piše : «Dva tjedna nakon rođenja djeteta obično se vrši obred obrezivanja ili cirkumcizije, u islamskoj terminologiji nazvan el-hitan. Taj je obred roditeljima propisao Božji poslanik. Prilikom obrezivanja roditelji obavezno žrtvuju ovna ili ovcu ili kozu, a meso žrtve se dijeli siromašnima i potrebitima. Treba napomenuti da je obred obrezivanja preuzet od Božjeg poslanika Ibrahima (Abrahama), alejhis-selam.»18 Sukob roditelja, pripadnika različitih vjeroispovjedi, glede vjerskih sadržaja odgoja zajedničke djece u pravilu se očituje nakon razvoda braka. Sud u Francuskoj, u Parizu 2000. godine osudio je na novčanu kaznu oca koji je obavio cirkumciziju, dok je dijete bilo kod njega na susretima i druženju, bez 16 Lo Giacco, op.cit., str.20. Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991. 18 Muftija Ševko ef. Omerbašić, Islam i duhovnost djeteta, 8, Dijete i društvo,2,2006., str.546. 17 54 �pristanka majke kojoj je dijete bilo povjereno nakon razvoda braka.19 Sud u Velikoj Britaniji 1999. godine također je presudio da nakon razvoda braka otac musliman ne smije bez suglasnosti majke koja je bila kršćanske vjeroispovjedi obaviti obrezivanje dječaka. U obrazloženju je navedeno da je odluka donesena procjenom važnosti okruženja i religije u kojoj će dijete odrastati, te u ovom slučaju nisu uvažena religijska shvaćanja oca.20 Pravo na izvršavanje religijskih sloboda u vršenju obrednih čina ipak može biti biti ograničeno. U Italiji je 9. siječnja 2006. godine usvojen Zakon br.7 kojim su predviđene sankcije za vršenje infibulacije, sakaćenja ženskih spolnih organa koje prakticiraju muslimanski doseljenici iz sjevernoafričkih zemalja.21 Za obavljanje infibulacije predviđena je kazna od četiri do dvanaest godina zatvora, a kazna se povećava za jednu trećinu ako je zahvat izvršen nad maloljetnicom. Sankcija pogađa i liječnike koji gube licencu na deset godina. Budući da se ti zahvati obično vrše u zemljama iz kojih potječu doseljenici, predviđa se kazna i za počinitelje, odnosno roditelje maloljetnica koji su bili suglasni da se taj gotovo ritulani zahvat obavi u državi iz koje potječu. Donošenju tog zakona prethodilo je očitovanje Nacionalnog bioetičkog odbora (Comitato Nazionale di Bioetica) od 25.rujna 1998. godine kojim je zaključeno da cirkumcizija žena predstavlja težak oblik zadiranja u njihov tjelesni integritet te predložilo donošenje zakona koji bi strogim kaznama sankcionirao vršenje tih brutalnih čina.22 U javnosti su objavljene procjene prema kojima u svijetu ima oko 130 milijuna žrtava infibulacije koja se obavlja u 40-tak afričkih zemalja, a koja se prakticirala i među muslimanskim doseljenicima u zapadnim zemljama. Primjena načela zaštite najboljeg interesa djeteta iz Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. godine na žensku cirkumciziju ili infibulaciju dovela je do zabrane vršenja tog zahvata i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Uobičajena praksa vršenja tih zahvata u nekim djelovima Afrike zbog religijskih i kulturnih razloga zabranjena je u Ujedinjenom Kraljevstvu isto kao i ritualno tetoviranje te obilježavanje djeteta brazgotinama na koži.23 Talijanski nacionalni bioetički odbor bio je drugačijeg stajališta kad je u pitanju muška cirkumcizija i nije predložio donošenje sankcija za vršenje tog zahvata.24 U teoriji se zaključuje da zakoni koji zadiru u tradiciju židovske ili muslimanske vjere politički vrlo lako mogu biti kvalificirani kao “antisemitski” ili “protu islamski” što je za političare dodatno otežavajuća i u suvremenom svijetu nikako poželjna okolnost. Na delikatnost pravnog univerzalizma ukazuje i slijedeći primjer. U priručniku UNESCO-a iz 2006. godine koji se odnosi na etičke prosudbe medicinskih zahvata u svezi s reproduktivnim zdravljem analiziran je i hipotetski slučaj zahtjeva majke šestogodišnje djevojčice za izvršenjem 19 Lo Giacco, op.cit., str.15 Ibid. 21 Legge 9 gennaio 2006, n. 7 "Disposizioni concernenti la prevenzione e il divieto delle pratiche di mutilazione genitale femminile", Gazzetta Ufficiale br.14, 18.1.2006. 22 Cassano G; Patruno F, Mutilazioni genitali femminili, Famiglia e diritto, 2, 2007, str. 190. 23 Cumper, op.cit., str.122. 24 Cassano, op.cit., str.194. 20 55 �sakaćenja genitalija – female genital cutting.25 Činjenice kojima se pojašnjava slučaj odnose se na shvaćanje majke da će djevojčici u sredini u kojoj živi biti onemogućeno sklapanje braka te da će biti smatrana manje vrijednom ako joj se ne izvrši zahvat. Primjer doista vrlo zorno potvrđuje koji su to stvarni sadržaji “sukoba civilizacija”. Majka dalje navodi da je zahvat već učinjen na njenim dvjema kćerkama. Majka se skrbeći o dobrobiti djeteta obraća liječniku, jer ne želi da zahvat bude izvšen od strane priučenog laika što bi moglo ugroziti život i zdravlje djevojčice. Priručnik daje uputu liječniku da zahvat ne bi smio izvršiti budući da je zabranjen liječničkim kodeksom i stajalištima Svjetske zdravstvene organizacije. Obveza je liječnika podučiti sredinu o opasnostima zahvata i aktivno djelovati na izgrađivanju “obavještenog pristanka”, kao i za napuštanje takve prakse.26 S druge strane ako je polazno načelo pristupa tom problemu najbolji interes djeteta, onda u toj sredini majka djeluje instinktivno upravo pokušavajući ostvariti baš to načelo. Ista norma ima različite sadržaje u drugačijem životnom okruženju. Pravo je između ostalog i kulturna pojava čije dosege relativiziraju običaji i sustav vrijednosti pojedinih područja, odnosno utjecaj religija i stupanj razvoja društva. Vrlo je teško glede tih religijskih rituala naći uporište za ostvarivanje načela jednakosti građana ili zabrane diskriminacije.27 Pristup talijanskog zakonodavca ukazuje na univerzalnost prava maloljetnika na fizički i psihički integritet i na univerzalnost zaštite dostojanstva ljudskog bića koji u demokratskom društvu ne smiju biti ugroženi pravom roditelja na slobodu vršenja religijskih čina koji zadiru u tjelesni integritet njihove maloljetne djece. 28 Islam tako primjerice nameće i obvezu postupnog navikavanja djece na post tijekom ramazana, pa se opravdano može postaviti i pitanje posrednog zadiranja u tjelesni integritet djeteta.29 De lege ferenda izlaz se nastoji pronaći u aktivnim procesima kulturne i civilizacijske senzibilizacije doseljenika, na usvajanju novih sustava vrijednosti i na pokušaje da se ti religijski obredi nad maloljetnom djecom svedu na simbolične obrede neškodljive njihovom tjelesnom integritetu. Primjerice uvodna odredba Zakona o zaštiti prava pacijenata polazi od načela humanosti koje se između ostalog ostvaruje poštivanjem privatnosti pacijenta, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja (čl.4).30 Vjerska uvjerenja djeteta bez obzira na normativni okvir postavljen Konvencijom UN o pravima djeteta vrlo su dvojbene naravi i teško im je pružiti odgovarajuću zaštitu. Sve velike monoteističke religije neposredno po rođenju djeteta religijskim činima primaju dijete kao novog člana u svoju zajednicu. Na vršenje tih čina u svakom slučaju utječu isključivo vjerska uvjerenja njegovih roditelja. Obiteljski zakon Republike Hrvatske polazeći od Konvencije UN o pravima djeteta sadrži vrlo 25 Dickens M. B; Cook J. R;, Kismondi E, Reproductive Health Case Studies with Ethical Commentary, The UNESCO Chair in Bioethics, The International Center for Health, Law and Ethicd, Faculty of Law University of Haifa, 2006., str.40. 26 Dickens; Cook; Kismondi, op.cit., str.41. 27 Cassano, op.cit., str. 194. 28 Cassano, op.cit., str. 199. 29 Omerbašić, op.cit., str. 547. 30 Zakon o zaštiti prava pacijenata, Narodne novine, br.169/2004 56 �apstraktnu stilizaciju kojom « propisuje » da odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.31 Mišljenja smo da se radi o neprimjenjivoj stilizaciji koja može dovesti do arbitrarnih odluka sudova u eventualnim postupcima u skladu s čl.89. istog zakona koji predviđa da dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima. Razboritijim držimo rješenje iz pravnog sustava Republike Slovenije budući da Ustav čl.41. propisuje da roditelji imaju pravo donositi odluke u svezi s vjerskim i moralnim odgojem djeteta. To je pravo međutim ograničeno pravom djeteta na izražavanje vlastite volje i ostvarivanje osobnog izbora kad dijete dostigne potrebnu zrelost. Pravo roditelja na „usmjeravanje“ vjerskog odgoja djeteta prestaje dvanaestom godinom života djeteta.32 Zakon o braku i porodičnim odnosima Republike Slovenije sadrži istovjetnu odredbu (čl.131 st.1), ali i razradu tog prava djeteta odredbom iz st.2 koja predviđa da je za promjenu vjeroispovjedi djeteta koje je navršilo deset godina života potrebna suglasnost djeteta. Dijete starije od dvanaest godina samostalno donosi odluke u svezi s vlastitim vjerskim opredjeljenjima. 33 Međutim i u tom sčlučaju vrijedi prigovor da sva djeca nisu jednako zrela u istoj životnoj dobi, a napose je delikatno pitanje tko ima pravo u fazama odrastanja djeteta činiti dostupnim, ili još gore nametati neke druge relligijske sadržaje odgoja različite od onih koje je dijete dobilo u vlastitoj obitelji. U Hrvatskoj javnosti tijekom 2012. i 2013. godine vođena je polemika oko sadržaja i načina poduke o splonom odgoju mladih u školama budući se do tada uspješno prikrivao neminovan sukob liberalnih (tzv. lijevih) i konzervativnih (tzv.desnih) političkih opcija.34 Pred Ustavnim sudom RH pokrenut je postupak zbog programa koji je sadržavao ideologizirana stajališta i zastupao svjetonazor koji je aktom državne vlasti, nadležnog ministra, bio nametnut svima. Polazeći od temeljnih načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja Republike Hrvatske kao demokratske države Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju bio povrijeđen proceduralni aspekt te je 31 Obiteljski zakon, Narodne novine, br,116/2003., br.17/2004., br.136/2004., br.107/2007., br.61/2011. 32 Zupančič K, Novak B, Žnidaršič Skubic V, Končina-Peternel M, Reforma družinskega prava, 2. izmjenjeno i popunjeno izdanje, Uradni list Republike Slovenije, 2009., str. 44-45. 33 Ibid., str.232. 34 « Uvođenje zdravstvenog odgoja, prije svega sadržaj četvrtog modula koji pokriva pitanj ljudske spolnosti naišao je na žestok otpor udruga civilnog društva kršćanskog predznaka, kao i Katoličke crkve u Hrvatskoj. Njihov otpor nije mobilizirao samo vladu, odnosno resorno ministarstvo nego i udruge civilnog društva sekularističkog predznaka. Posljedično je došlo i do svrstavanja oporbenog HDZ-a i partnera na stranu kritičara programa zdravstvenog odgoja, kao i suradnje vladine većine i udruga koje ga podupiru. Time se stranačko natjecanje između vladine većine i glavne oporbene stranke sa socioekonomskih pitanja preselilo na razinu bioetičke politike, koja može imati dalekosežne posljedice za hrvatsko društvo. Zbog neuredne procedure uvođenja i manjkave javne rasprave, Ustavni sud je u svibnju ukinuo kurikulum zdravstvenog odgoja, a novi prijedlog ministarstva sadrži promjene na tragu kritičara četvrtog modula. Pa ipak udruge koje se protive uvođenju programa zdravstvenog odgoja, najavile su nove protestne akcije uključivši i bojkot nastave. Bioetički sukobi su se novim intenzitetom nastavili u ljeto i na jesen.“ Višeslav R, Ekonomska kriza i ratovi kultura, Vijenac godište XXI, br.516-517, 12. 12. 2013, str.7. 57 �ukinuo odluku ministra znanosti, obrazovanja i sporta koja je sadržavala i tzv. kurikulum zdravstvenog odgoja.35 Hrvatski Zakon o zaštiti prava pacijenata predviđa da suglasnost za vršenje zahvata nad maloljetnom osobom daje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta. Isti Zakon propisuje da je u slučaju sukoba interesa maloljetnog pacijenta i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno skrbnika, zdravstveni radnik dužan o tome odmah obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.36 Za zadiranje u tjelesni integritet djeteta kao pacijenta, na primjeru obrezivanja neposredno po rođenju djeteta, potrebno je imati suglasnost za vršenje tog zahvata koju je dao njegov roditelj kao zakonski zastupnik, odnosno skrbnik. Bez obzira na teorijske dosege, dijete je u tim situacijama objekt, a suglasnost ovisi o svjetonazoru, moralnim i vjerskim uvjerenjima roditelja. Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore iz 2006. godine propisuje: «Liječnik će poštovati prava pacijenta smatrajući dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom brigom». Postavlja se pitanje treba li liječnik odbiti vršenje zahvata kad nema medicinskih indikacija i o sukobu interesa obavijestiti centar za socijalnu skrb. Riješti dvojbu «u korist» djeteta pozivajući se na zaštitu tjelesnog integriteta djeteta i njegovu dobrobit značilo bi dijete u tradicionalno religioznim društvima osuditi na izdvajanje iz obitelji. Židovi i Muslimani generacijama poduzimaju takve zahvate kojima se zadire u tjelesni integritet muške djece. Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini Vijeća Europe koja obvezuje i RH predviđa da se zahvat na osobi može izvršiti bez njezina pristanka samo za njezinu izravnu korist. «Ako, prema zakonu, maloljetna osoba nije sposobna dati pristanak na zahvat, zahvat se može izvršiti samo uz odobrenje njezina zastupnika ili organa vlasti, ili osobe ili tijela koje predviđa zakon. Mišljenje maloljetne osobe uzima se u obzir kao sve značajniji čimbenik u razmjeru njenim ili njegovim godinama i stupnju zrelosti (čl.6)». 37 U slobodnoj tržišnoj ponudi usluga u hrvatskom dnevnom tisku nailazimo na oglase u kojima se reklamiraju privatne specijalističke urološke ordinacije koje nude uslugu obrezivanja uključujući i kontrolu za cijenu od 1600 kuna ili nešto više od 200 eura. 4. Čini se da se zaboravlja da i u postupcima donošenja zakona, ali i kod primjene normi u sudskoj praksi, različite religije mogu imati vrlo bitan utjecaj. Religijski svjetonazor od presudne je važnosti kad primjena norme ovisi o njezinoj utemeljenosti u etičkom i moralnom svjetonazoru onoga koji normu tumači ili primjenjuje.38 Europa sve više postaje multireligijsko područje. Djeca pripadnici različitih “manjinskih” vjerskih zajednica mogu biti dovedena u neravnopravan položaj glede prenatalne dijagnostike, transfuzije, transplantacije 35 Ustavni sud RH, odluka U-II/1118/2013, Narodne novine br.63/2013. Zakon o zaštiti prava pacijenata, Narodne novine, br.169/2004. 37 Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, Narodne novine, Međunarodni ugovori, br.13/2003. 38 Guzmán P. M. J., The Anomalous European Rights to Life and Death: Understanding the Struggle for Recognition of Religiuos Minority Rights by Examining the Cultural Identiy of Spain and Other European Countries, Texas Tech Law Review, vol.30, 2004, str. 297. 36 58 �ili održavanja na životu.39 S obzirom na značajan broj mješanih brakova, ali i s obzirom na stalne migracije stanovništva, primjerice vraćanjem u zemlju podrijetla s djetetom nakon razvoda braka, otvaraju se problemi rješavanja dvojbi kako tumačiti šerijatsko obiteljsko pravo u kontekstu međunarodnog javnog poretka i rješavanja sukoba nadležnosti. Ta je problematka posebno zamjetna u francuskoj pravnoj teoriji zbog velikog broja Muslimana i statusa osoba koje imaju dvojno državljanstvo. Slijedeći tradiciju Code Civila iz 1804. godine, domovinsko pravo (la loi nationale) mjerodavno je za sporove u svezi s brakom, skrbništvom, ali i za prestanak braka otpuštanjem bračnog druga.40 Načela međunarodnog prava na kojima se gradi sustav ljudskih prava dovela su do nastanka teorije međunarodnog javnog poretka, pa čak i europskog javnog poretka u svezi s primjerice poligamnim brakovima. 41 Bitno različiti svjetonazori nazirali su se i u postupku usaglašavanja stajališta prigodom nastajanja Konvencije UN o pravima djeteta (1979-1989). Predstavnici islamskih zemalja upozoravali su da Konvencija ide suprotno religijskim tradicijama islamskih zemalja, budući da pravni poretci tih zemalja u pravilu propisuju da dijete slijedi religiju očeva. Bilo je stoga za očekivati da će mnoge islamske države postaviti rezerve upravo na odredbe Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. koje se odnose na neprihvaćanje religijskih sloboda maloljetnika. U analizama vjerskih sloboda djece polazi se od pretpostavke da dijete izgrađuje svoj vlastiti religijski identitet u obitelji, ali ga sud u slučaju sukoba interesa u obitelji ne može nametnuti. Sud može samo tumačiti pravo na autonomiju ili pravo na izbor, dok ostaje otvorenim pitanje smije li sud stati iza jednog religijskog autoriteta kad ih ima toliko različitih.42 Pravo ne čine samo norme objavljene u službenom glasniku neke države. U postupcima donošenja zakona, ali i kod primjene u postupcima interpretacije normi u sudskoj praksi različite religije uvijek će imati bitan utjecaj, jer je religijski svjetonazor od presudne važnosti u primjeni norme koja ovisi o njezinoj utemeljenosti u etičkim i moralnim prosudbama onoga koji primjenjuje apstraktnu pravnu normu.43 Europske demokracije utemeljene na judeokršćanskoj tradiciji susreću se s problemom uvažavanja religioznosti velikih islamskih zajednica koje u drugoj ili trećoj generaciji prestaju biti migrantske zajednice. U sustavu javnog školstva iskazan je otpor prema simbolici križa u učionicima, hrani na jelovnicima školskih kuhinja ili načinu odjevanja učenica. U analizi vjerskih sloboda djece polazi se od pretpostavke da dijete izgrađuje svoj vlastiti religijski identitet u obitelji, ali ga sud u slučaju sukoba interesa u obitelji ne može nametnuti. Sud može samo tumačiti pravo na autonomiju ili pravo na izbor, dok ostaje 39 Guzmán, op.cit., str. 305. Fulchiron H, Droits de l'homme et familles muslumanes en Europe: quel équlibre pour quels droits?, u: Lødrup P; Modvar E, Family Life and Human Rights, Gyldendal Akademisk, Norway, 2004, str.235-247. 41 Ibid., str.237. 42 Mueller Leff L, Religious Rights of Childern: a Gallery of Judicial Visions, Review of Law & Social Change, 14, 1986, str.325. 43 Guzmán, op.cit., str. 297. 40 59 �otvorenim pitanje smije li sud stati iza jednog religijskog autoriteta kad ih ima toliko različitih.44 Zašto je važno iskustvo zakonodavstva i sudske prakse SAD u svezi s vjerskim pravima djeteta? Zato što je to povijesni primjer heterogenog društva koje se ranije nego Europa susrelo s djelovanjem različitih religija i koje je razvijalo demokratski okvir pravnog poretka polazeći od prava na religijsku različitost. “Svaka koncepcija dječjih vjerskih prava duboko je određena shvaćanjem djetinjstva, legitimnih prava države za socijalizacijom djece preko javnog odgoja i definicijom vjerskog identiteta”.45 Nakon iscrpne analize presuda Vrhovnog suda SAD u svezi s vjerskim pravima djece, Mueller zaključuje da je u presudama došla do izražaja viševrsnost osobnih shvaćanja religije, odgoja, obrazovanja i obiteljskih odnosa pojedinih sudaca.46 “Da bi netko mogao konceptualizirati posebna vjerska prava djece svakako mora poći od nekih pojašnjenja o tome kako osoba izgrađuje vjerski identitet“.47 Vjerski identitet proizlazi iz obitelji i nasljeđa. Dijete ga gradi sudjelujući isprva, u pravilu pasivno, u obiteljskom životu kojeg duboko u svijesti i pamćenju obilježavaju upravo vjerski sadržaji u obitelji: rođenje djeteta, krštenje, sklapanje braka ili smrt člana obitelji. 48 Psihološki ni pedagoški ni u kojem slučaju nije u najboljem interesu djeteta sukob sustava vrijednosti glede religije usvojene u obitelji i one koja se “nameće” javnim školskim sustavom. Doista je pitanje da li i u kojoj dobi djeca mogu slobodno, aktivno sudjelovati u postupcima izbora u procesima učenja i razvoja?49 Neprijeporna je uloga obitelji. U toj primarnoj ljudskoj zajednici odnosi su doista vrlo osobni, osjetljivi, a interesi djeteta ovisni su o roditeljima i obitelji kao cjelini. 50 Život u obitelji neminovno dovodi do prilagodbe jednih na druge.51 Ni u kojem slučaju nije u najboljem interesu djeteta postojanje različitih javno školskih i obiteljskih religijskih svjetonazora. Ono što bi trebala biti uloga javnog školskog sustava u suvremenim multireligijskim društvima svakako je promicanje različitosti, pluralizma i univerzalnih humanističkih vrijednosti u odgoju djece.52 Na primjeru Norveške, u kojoj je Evangeličko luteranska religija državna religija, pripadnici islamske vjerske zajednice svoje pravo na odgoj djece ostvarili su privatnim školama, ali i širenjem sadržaja školskih programa. U svakom slučaju, bez obzira na odgoj u obitelji, neminovno je poučavanje djece o različitim religijskim svjetonazorima kojima pripadaju druga djeca u toj istoj državi. Važno je povijesno multireligijsko iskustvo Sjedinjenih američkih država prema kojem država ne smije nametati ni preferirati jednu vjeru i s time posljedično povezano da jedno mišljenje ne može biti isključivo i jedino, 44 Loc.cit. Loc.it. 46 Mueller, op.cit., str.326. 47 Mueller, op.cit., str. 327. 48 Loc.cit. 49 Mueller, op.cit. str. 331. 50 Mueller, op.cit. str. 332. 51 Mueller, op.cit. str. 333. 52 Mueller, op.cit. str. 335. 45 60 �odnosno apsolutno.53 Bez obzira radi li se o modelu prema kojem bi djeca i odrasli imali ista vjerska prava ili bi djeca imala pravo da njihov vjerski odgoj usmjerava njihova obitelj, vjerski odgoj djeteta uvijek je pod roditeljskom kontrolom, jer je polazna pretpostavka da obitelj dostatno štiti prava djece. Taj teorijski pristup podudara se sa shvaćanjem da religijski identitet proizlazi iz nasljeđa i nečije obitelji, te da obitelj najbolje usmjerava vjerski identitet djeteta.54 Kao treći teorijski model navodi se pravo djeteta na izbor religijskog identiteta. Međutim, to pravo na izbor moguće je ostvariti tek nakon što su djetetu bile dostupne neke druge informacije o različitim religijama. Da bi dijete moglo ostvariti to svoje pravo, neophodno je da “netko” djetetu učini dostupnim ključne informacije o nekoj drugoj religiji ili ateističkim pogledom na svijet nastoji relativizirati vjeru u Boga. Pitanje je tko je taj “netko” i ima li on ovlasti zadirati u autonomiju roditelja koji u obiteljskom zajedništvu ostvaruju sadržaje roditeljske skrbi. Čini se nemogućim ostvariti odgodu bilo kojeg vjerskog utjecaja na djecu dok ona ne dostignu punu zrelost odlučivanja kako bi mogla ostvariti svoje pravo na izbor, kad postanu dovoljno razborita i zrela za odlučivanje, osim eventualno, u nekoj apstraktnoj sekularnoj državi kao garantu dječjih prava, i to samo ako djeca nisu odgajana u obitelji već u strogo sekularnim, potpuno depersonaliziranim, državnim institucijama. Europa tek postaje svjesna činjenice da upravo migracije radne snage dovode do psihološke nesigurnosti osoba što posljedično vodi do većeg utjecaja religija kao čvrstog uporišta migranata koji teško postaju ravnopravnim dijelom za njih novog i stranog većinskog kulturnog identiteta. Pripadnost etničkoj i religijskoj zajednici migrantima daje osjećaj kontinuiteta u tradiciji kao i važan osjećaj da nisu prepušteni sebi samima. To nepobitno potvrđuju povijesni primjeri povezanosti i sidrišta u religiji nekoliko valova hrvatske dijaspore diljem svijeta. Javna škola ima zadaću javnog socijalizatorskog agenta. U SAD kao multireligijskom društvu dijete koje pohađa javnu školu mora svakog jutra sudjelovati u minuti javne tišine. Tu tišinu u sebi moguće je ispuniti sabranošću u meditaciji ili u dobrovoljnoj molitvi.55 U kontekstu prava djeteta prema Konvenciji UN o pravima djeteta dalo bi se zaključiti da je tu minutu moguće ispuniti i ostvarivanjem prava na slobodu preispitivanja vlastite savjesti, misli i uvjerenja. Zapadne su demokracije ipak pretežito nastale na judeo-kršćanskoj tradiciji. U tom kontekstu važno je podsjetiti na: dnevno zazivanje Boga u Vrhovnom sudu SAD-a, molitve u Kongresu ili zaklinjanje na Bibliju.56 Hrvatska je posebnost samovoljno dopunjen tekst zakletve prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je službenom tekstu predsjedničke zakletve dodao “Tako mi Bog pomogao”! 53 Mueller, op.cit. str. 336. Mueller, op.cit. str. 339. 55 Mueller, op.cit. str. 345 i 349. 56 Mueller, op.cit. str. 346. 54 61 �Migracije, pokretljivost stanovništva i do sada nepostojeće, tako brzo globalno širenje informacija, dovele su do širenja kultova i/ili sekti. Proboj novog uvijek je obilježen otporima zbog nepoznavanja stvarnih sadržaja. Sektu je moguće definirati kao manju skupinu ljudi koje ujedinjuju vjerska uvjerenja različita od općeprihvaćenih u široj zajednici. Kult se pojašnjava također i kao vjerska skupina koja se služi „sumnjivim postupcima“ za novačenje novih članova nad kojima vrši strogu kontrolu. Širenje kršćanstva opće je poznat primjer otpora i žrtvi koje su pratile povijesna razdoblja koja su prethodila prihvaćanju kršćanstva kao državne religije. U Rusiji je zamjetan „strah“ države od širenja novih kultova.57 Procjena javnih interesa države u svezi s djelovanjem pripadnika novih religija temelji se na procjeni ugroženosti države i povredi prava pojedinaca. U Rusiji je od 1997. na snazi Zakon o slobodi savjesti i vjerskog udruživanja prema kojem su status vjerske zajednice dobile one koje su djelovale najmanje petnaest godina, a one novije imaju status vjerskih udruga.58 Vjerske udruge u Rusiji ne mogu provoditi vjerski odgoj djece.59 Dugotrajno razdoblje marksisma, lenjinizma, staljinizma i inih totalitarizama na prostorima bivšeg Sovjetskog saveza ostavilo je pustoš. Obnavlja se povijesni značaj i utjecaj Pravoslavne crkve gotovo kao državne religije, ali se stanje ocjenjuje konfuznim ideološkim vakumom koji mnogi kultovi, sekte ili religije žele popuniti.60 Tako se otvara novo poglavlje u preispitivanju odnosa države prema javnom djelovanju vjerskih zajednica i religijskim slobodama pojedinaca. Opasnost od utjecaja novog podvodi se pod kategoriju deprogramiranja (engleski: deprogramming). Taj strah od novog povezan je s postupcima odvajanja osobe od sustava vrijednosti i religijske pripadnosti obitelji, odvajanju od prijatelja i dotadašnjeg načina života.61 U teoriji se ugroženost sustava društvenih vrijednosti prepoznaje u mogućim dezintegracijama obitelji i raspadu obiteljskih veza.62 U tom novom svjetlu posebno tumačenje zahtjeva pravo djeteta na slobodu vjeroispovjedi. Čini se da se u hijerarhiji vrijednosti koje se štite kao temeljne vrijednosti jednog društva pravo djeteta na slobodu izbora vjeroispovjedi teško može obraniti kao apsolutno pravo. Država, osim deklarativno, zasigurno neće olako dozvoliti raspad obitelji do kojeg bi neminovno došlo ostvarivanjem učinkovitih pravnih mehanizama za realizaciju prava djeteta na slobodu vjeroispovjedi u sudskoj praksi. Uvođenje osobnih, individualnih prava pojedinaca (djece) u sustav obitelji neminovno djeluje dezintegrirajuće na obitelj. Pitanje je u kojoj je mjeri država spremna ustrajati na ostvarivanju prava djeteta koje dovodi do raspada sustava obiteljske solidarnosti. Hansen postavlja pitanje je li uopće moguće uspostaviti normalan obiteljski 57 Hansen W; Hnasen D. S., Towards Independent Religious Rights of Minors, Journal of Juvenile Law,4, 1980., str. 129. 58 Brossart J, Legitimate Regulation of Religion? Euroepan Court of Human Religious Freedom Doctrine and the Russian Federation Law „On freedom of Conscience and Religious Organizations“, Boston College International Comparative Law Review, XXII, 1999,2, str. 297. 59 Brossart, op.cit., str. 298. 60 Brossart, op.cit., str. 308 i 311. 61 Hansen, op.cit., str. 130-132. 62 Hansen, op.cit., str. 136. 62 �život nakon takvog iskustva?63 Sudovi u SAD tradicionalno su odnos dijeteroditelj smatrali odnosom od posebnog „državnog interesa“. Zamjetan je ipak pomak kojim se postepeno nastoji omogućiti ostvarivanje prava djece odmjerenom primjenom ustavnih načela o pravu na privatnost i na osobne slobode. Priznati prava djece znači omogućiti emancipaciju djece što se tumači kao prešutni sporazum kojim djeca izmiču roditeljskoj skrbi.64 Interes države na očuvanju obitelji postoji samo dok je dijete pod roditeljskom skrbi: „Kad je dijete emacipirano nema više pravnog opravdanja da roditelji ili država zadiru u njegovo pravo na slobodu izbora vjeroispovjedi.“65 Delikatno je pitanje kako će država uskladiti interes roditelja za vjerski odgoj djeteta i državni interes ostvarivanja prava pojedinca na slobodu vjere. Kao kriteriji za rješavanje konkretnih sukoba počinje se uvažavati pravo djeteta koje je steklo određen stupanj razboritosti u odlučivanju. Drugi je kriterij procjena društvenih interesa koji se ogledaju u zaštiti obiteljskog jedinstva, napose ako dijete nakon postupka „deprogramiranja“ želi pristupiti nekoj sekti. 66 Rješavajući konkretne slučajeve u praksi, sudovi bi trebali odmjereno procjenjivati tri odvojena faktora: dubinu vjere, povezanost članova obitelji i prevladavajući interes. Posebno je delikatan odnos prema novim sektama koje stječu privrženost nakon „pranja mozga“ ili deprogramiranja kao oblika psihološke prinude i zadiranja u osobni integritet maloljetne osobe.67 Nedvojbeno je da je prevladavajući povijesni model bio model vjerskog odgoja djece kao strogo osobna stvar roditelja izražena općeprihvaćenim stajalištem da je pravo roditelja da odlučuju o vjerskom odgoju djece.68 Hansen iznosi stajalište da bi država trebala biti „izvan“ sukoba sve dok se sukob miroljubivo ne riješi, ali kad nastupi sukob država ne treba automatski stati na stranu roditelja i tako riješiti sukob djeteta s roditeljima. U slučaju postupaka pokrenutih pred sudovima nedvojbeno je da obitelj više ne funkcionira i da je tek tada država pozvana primijeniti odredbe zakona i zaštititi prava subjekata. Dijete bez obzira na dob mora imati mogućnost dokazati da su postupcima u obitelji protuustavno ugrožena njegova prava.69 Krajnje nepoželjan ishod sukoba može dovesti do raspada obitelji zbog zaštite dječjih prava. Taj sukob pred državu postavlja nove izazove, jer država mora aktivirati alternativne mehanizme zbrinjavanja djece bez roditeljske skrbi preko institucija skrbništva, udomiteljskih obitelji ili posvojenja. A sve se te odluke zapravo temelje na vrlo apstraktnom i «nepravnom» kriteriju procjene najboljeg interesa djeteta čija procjena u sudskoj praksi opet ovisi o sustavu (religijskih) nazora onih pravosudnih djelatnika koji odluku donose. Naravno da donošenje tako delikatnih odluka nije uputno prepustiti državnom tijelu kao što je to bio tzv. 63 Loc.cit. Hansen, op.cit., str. 137. 65 Loc.cit. 66 Hansen, op.cit., str. 139. 67 Hansen, op.cit., str. 145. 68 Hansen, op.cit., str. 148. 69 Hansen, op.cit., str. 153-154. 64 63 �„Centar za socijalnu skrb“ do 2003. godine u Republici Hrvatskoj kad je nadležnost prebačena na sud i izvanparnični postupak. Pravo na slobodu izbora znači da unaprijed postoji spoznaja o svim bitnim činjenicama koje su presudne za donošenje nove odluke. Cumper iznosi stajalište da je sloboda vjere relativno, a ne apsolutno pravo.70 Gdje i od koga dijete može dobiti te informacije? U kojoj mjeri davanje informacija djetetu ugrožava stabilnost obitelj? Pravo na izbor čini se najdosljednije je zaštićeno preko kategorije obaviještenog pristanka (engleski: Informed Consent) preuzete iz medicinskog prava, a označava obaviješteni pristanak nakon upoznavanja s bitnim činjenicama i posljedicama (naravno i negativnim) danog pristanka. 5. Nove vijesti iz Europskog parlamenta potvrđuju „preotvaranje“ teme prava djece i obrezivanja. U listopadu 2013. generalni tajnik Europskog parlamenta, povodom usvajanja Rezolucije odgovara izraelskom predsjedniku Shimonu Peresu, u kojem je izrazio stajalište da muška cirkumcizija ne ugrožava ljudska prava, za razliku od sakaćenja ženskih spolnih organa koje predstavlja ugrožavanje ljudskih prava.71 U Švicarskoj je 2012. godine pokrenuta javna rasprava u svezi s obrezivanjem muške djece nakon što su bolnice u Zurichu i St Gallenu odbile praksu vršenja obrezivanja bez medicinskih indikacija, podvodeći tako obrezivanje dječaka pod tjelesno sakaćenje za koje je zapriječena kazna kaznenim zakonom. 72 Tijekom 2012. podignute su tenzije u Njemačkoj nakon što je sud u Kelnu zauzeo stajalište da obrezivanje dječaka znači bezrazložno zadiranje u tjelesni integritet.73 Također je i u u Nizozemskoj 2011. godine pokrenuta javna rasprava u svezi s obrezivanjem muške djece kao primjerom zloporabe dječjih prava. Prava djece pokušalo se zaštititi prijedlozima da se ti zahvati smiju vršti tek kad dijete bude sposobno dati pristanak.74 U rujnu 2013. godine pravobranitelji za djecu pet nordijskih zemalja: Švedske, Norveške, Finske, Danske i Islanda, usvojili su zajedno s pedijatrima i dječjim kirurzima Rezoluciju kojom se traži zabrana obrezivanja dječaka bez medicinskih indikacija.75 I doista je Ivo Andrić imao pravo kad je napisao da čovječanstvo uvijek iznova počinje pričati istu priču.... Pravni pristup vjerskom odgoju djece i obrezivanju djece prati civilizaciju doslovno od početka pisanih i kolektivnih 70 Cumper, op.cit., str. 121. Parliamentary Assembly, Jagland: Male circumcison does not violate human rights, www.humanrightseurope.org/2013/10/jagland-male-circimcision. (11.11.2013.) 72 Male Circumcision: Swis legal experts divided over circumcision, www.swissinfo.ch/engl/swis_news/Swiss_legal_experts_divided_over_circumcision.html. (11.11.2013.) 73 Germany: Govt promises new law to protect'right' to circumcise male infants, http://uk.reuters.com/article/2102/07/17/uk-germany-circumcision-idUKBRE86G11D20120717. (11.11.2013.) 74 Netherlands: tensions continue over circumcision debate, http://www.bbc.co.uk/news/worldeurope-15486834. (11.11.2013.) 75 Male circumcision: Nordic ombudspersons will seek a ban on non-therapeutic male circumcision. http://tdh-childprotection.org/news/male-circumision-nordic-ombudspersons-will-seek-a-ban-onnon-therapeutic-male-circumcision. (11.11.2013.) 71 64 �sjećanja. Ono što je krajnji domet prava su načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja na kojima bi trebalo dosljedno djelovati. Sloboda izbora vjeroispovijedi kao izvornog prava djeteta je deklaratorna konvencijska utopija. Apstraktne kategorije u konvencijama ili zakonima poput prava na slobodu misli, savjesti ili uvjerenja sasvim su dostatna opća prava načela. Čini se nemogućim ostvariti odgodu bilo kojeg vjerskog utjecaja na djecu dok ne dostignu punu zrelost odlučivanja kako bi mogla ostvariti svoje pravo na izbor postajući dovoljno razborita i zrela za odlučivanje. Jedini izuzetak je eventualno neka apstraktna sekularna država kao garant dječjih prava i to samo ako djeca nisu uopće odgajana u obiteljima već u strogo sekularnim, potpuno depersonaliziranim, državnim institucijama. Nešto slično možda postoji u Demokratskoj Narodnoj Republici (sjevernoj) Koreji. Maria Luisa Lo Giacco u raspravi o državi, crkvama i religijskom pluralizmu navodi primjer Ustava Demokratske Narodne Republike Koreje iz 1998. godine koji izravno povjerava odgoj djece državi: „Država će u praksi oživotvoriti načela socijalističkog odgoja i omogućiti odrastanje novih naraštaja inteligentnih komunista koji će biti moralno i fizički zdravi (čl.43)“.76 Europa tek postaje svjesna činjenice da migracije radne snage dovode do psihološke nesigurnosti osoba što posljedično dovodi do utjecaja religija kao čvrstog uporišta migranata koji teško i mukotrpno postaju ravnopravnim dijelom društva. Sloboda izbora vjeroispovjedi kao izvornog prava djeteta je konvencijska utopija. Dijete u pravilu postaje prihvaćeno kao član obitelji između ostaloga i vršenjem religijskih čina. Primjer obrezivanja potvrđuje da su suvremene pravne države nemoćne čak i u tim slučajevima kad vršenje religijskih čina predstavlja zadiranje u tjelesni integritet djeteta. U radu se pojašnjava razlika u sadržajima čina kojima se zadire u tjelesni integritet muške djece uporabom termina obrezivanje. Biološka različitost spolova neminovno dovodi do diskriminacije: u slučaju zadiranja u tjelesni integritet djevojčica doista treba koristiti „težu“ terminologiju i govoriti o sakaćenju koje se kažnjava zbog bitno različitih i puno težih posljedica zadiranja u tjelesni integritet osobe. U ovom radu nije korištena povijesna metoda stoga što su povijesna iskustva u svezi s vjerskim odgojem djece naša svakidašnjica. Možda odmjerenim, razboritim djelovanjem danas nešto možemo učiniti de lege ferenda i to ne pravom, normom, zakonom, konvencijom, nego tek civilizacijskim načelima pluralizma, tolerancije i slobodoumlja kojih ćemo se dosljedno pridržavati. Dosljednost oduhovljenih bića koja su živjela svoju vjeru tako je održala odabrani narod Židova. Bit će svakako zanimljivo pročitati radove koji će s istim ključnim riječima biti objavljeni 4028. godine. 76 Lo Giacco, op.cit., str.3. 65 �dr. sc. Nenad Hlača, full professor Law Faculty, University of Rijeka, Croatia RELIGIOUS UPBRINGING OF CHILDREN, CHILDREN’S RIGHTS AND CIRCUMCISION OF CHILDREN Summary: Religious upbringing of children and circumcision of children have been characteristics of this civilization since time immemorial. Principles of plurality, tolerance and freedom of thought constitute the latest achievements of the law in this respect and require taking collective action. It seems impossible to postpone religious influences on children to full maturity of decision-making when they are able to realize their right to choice as sensible human beings. The freedom of choosing one’s religion as an inherent right of the child is utopian. The example of circumcision confirms that modern legal states cannot interfere with the child's bodily integrity even when performing certain religious acts. With this in mind, the author attempted to clarify the difference between acts that interfere with bodily integrity of male children by using the term circumcision. In case of girls, the usage of a ‘stronger’ terminology seems to be called for, as it involves mutilation and violation of human rights. Key words: children’s rights, religious upbringing, circumcision 66 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3035 Title A name given to the resource VJERSKI ODGOJ, PRAVA DJETETA I OBREZIVANJE DJECE Author Author HLAČA, Nenad Abstract A summary of the resource. Vjerski odgoj djece i obrezivanje djece prati ovu civilizaciju doslovno od početka pisanih i kolektivnih sjećanja. Ono što je krajnji domet prava su načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja na kojima bi trebalo dosljedno djelovati. Čini se nemogućim ostvariti odgodu bilo kojeg vjerskog utjecaja na djecu dok ne dostignu punu zrelost odlučivanja kako bi mogla ostvariti svoje pravo na izbor kao razborita ljudska bića. Sloboda izbora vjeroispovijedi kao izvornog prava djeteta je utopija. Primjer obrezivanja potvrđuje da su suvremene pravne države nemoćne čak i u slučajevima kad vršenje religijskih čina predstavlja zadiranje u tjelesni integritet djeteta. Pokušali smo pojasniti razliku u sadržajima čina kojima se zadire u tjelesni integritet muške djece uporabom termina obrezivanje. U slučaju zadiranja u tjelesni integritet djevojčica doista treba koristiti „težu“ terminologiju budući se radi o sakaćenju i povredi ljudskih prava. Ključne riječi: prava djeteta, vjerski odgoj, obrezivanje Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0d60641639555ddff1adc42b05a99f5b.pdf cc0d35776b8114d499d73bd7a6a828fa PDF Text Text ������          ���������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9a1fcf958bac43f2a4e0f0369b87282f.docx 9872b384380fcf95cab467e1da309aea Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3098 Title A name given to the resource Podržavljenje imovinskih dobara, te pravna priroda restitucije u Bosni i Hercegovini u svjetlu približavanja Bosne i Hercegovine evroatlanskim integracijama Author Author HAŠIĆ, Enes MUSLIĆ, Albin Abstract A summary of the resource. Restitucija kao proces uspostave pravnog stanja na imovinskim dobrima kakvo je bilo prije podržavljenja istih zauzima jako značajno mjesto u Bosni i Hercegovini. Naime, činjenica da je tokom dvadesetog stoljeća dolazilo do legalnih, ali upitno legitimnih aktivnosti u cilju uspostavljanja socijalne ravnopravnosti među stanovništvom, dovela je do praktičnog razvlašćivanja ranijih vlasnika na brojnim imovinskim dobrima. Zapravo, raniji vlasnici su prinudno bivali detitulirani, na način da su od vlasnika, postajali korisnici „svojih“ imovinskih dobara. Istovremeno su pojedini vlasnici bivali i deposedirani, ako je na određenim imovinskim dobrima došlo do izgradnje objekata, odnosno infrastrukture uopće. Danas, nekoliko decenija kasnije, na području Bosne i Hercegovine i dalje postoje problemi u vezi sa imovinskim dobrima, koja su potpala pod neku vrstu državne intervencije u imovinska dobra ranijih vlasnika (konfiskacija, arondacija, eksproprijacija, nacionalizacija itd.). U radu će se dati hronološki prikaz podržavljenja imovinskih dobara, ukazati na proces pretvorbe društvenog u državno vlasništvo, te na kraju analizirati stanje u vezi sa restitucijom u svjetlu usvajanja novog stvarnopravnog zakonodavstva, sa jedne, te nepostojanja državnog propisa o restituciji i problemima, koji su imanentni ovom procesu, sa druge strane. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5295128c6ba8b905a046822df54b7bf5.docx 2d0ad41f230f3db62523d22b02e6d57c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/517ce7878d6489e7e0ebf46a0fd9c07a.pdf 8d631d532045932b13dcbcaee9887c7b PDF Text Text Mr. sc. Viktorija Haubrich, viši asistent Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru Mr. sc. Karolina Tadić-Lesko, pedagog Ustanova „Centar za socijalni rad Mostar“ Mostar OBITELJSKA MEDIJACIJA PRI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD Institut obiteljske medijacije kroz razne modalitete primjenjuje se u Bosni i Hercegovini. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u Federaciji Bosne i Hercegovine primjenjuje se u dva oblika. Prvo, obvezna medijacija u vidu posredovanja prilikom razvoda braka, a drugo, neobvezna, koja se može koristiti u svim slučajevima narušenih ili povrijeđenih obiteljskopravnih odnosa. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u ova dva oblika vrlo je značajna i koristi zaštiti obiteljskopravnih odnosa. Stručnjacima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Ključne riječi: obiteljska medijacija, posredovanje, drugi meditativni postupci, centar za socijalni rad. 1. Uvod Medijacija (lat. mediare – posredovanje) je metoda za konstruktivno i dobrovoljno rješavanje ili izbjegavanje sukoba u sporu.1 Stranke u postupku mirenja, uz pomoć treće neutralne osobe (medijatora) nastoje razriješiti spor i postići prihvatljiv sporazum koji im je u interesu. Medijaciju možemo i moramo promatrati iz više aspekata, jer u njezinom meritumu obuhvaćeno je više disciplina te odiše interdisciplinarnošću. Korijene vuče iz prakse izvansudskog rješavanja sporova te obuhvaća spoznaje iz područja kako pravnih znanosti tako i znanosti o sukobima, komunikacijskim znanostima, pedagogije, psihologije i drugih u svakom konkretnim slučaju determiniranih oblasti. Temeljni cilj medijacije jeste modulacija sukoba, uz uzajamnu razmjenu gledišta o sukobu, uz obvezujući dogovor koji je u interesu stranaka.2 Medijacija kao jedan od alternativnih načina rješavanja sporova ne nalazi adekvatno mjesto u bosanskohercegovačkom pravnom sustavu. Institut medijacije možemo promatrati s dva aspekta generalno kao postupak alternativnog načina rješavanja sporova (pa i obiteljskopravnih) koji se provodi prema Zakonu o postupku 1 Vidi hr.wikpedia.org/wiki/Mirenje. od 23. 9. 2013. Posredovanje otvara mogućnost za bolje ophođenje među članovima obitelji, smanjuje sukobe među stranama u sporu, pridonosi dogovoru strana i osigurava održavanje osobnih susreta između roditelja i djece. U Republici Hrvatskoj termin posredovanja uveden je 1998. godine kao postupak koji se provodi u vezi s razvodom braka. U sadržajnom smislu obuhvaća od ranije poznat institut mirenja bračnih drugova uoči razvoda braka, ali i druge postupke pružanja stručne pomoći u slučaju poremećenih obiteljskih odnosa. Vidi kod Alinčić, M; Hrabar,D; Jakovac Lozić, D; Korać, A, Obiteljsko pravo, ''Narodne novine'', Zagreb, 2006., str. 87. – 88. 2 180 �medijacije Bosne i Hercegovine3 i posebno kao postupak posredovanja pri centru za socijalni rad prema Obiteljskom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine.4 Posredovanje je jedan od modaliteta medijacije, jer suštinski je riječ o izvansudskom postupku, dobrovoljnom za stranke, budući kako neutralna strana pomaže strankama da kroz pregovore dođu do obostrano prihvatljivog rješenja. Medijacija je način rješavanja sporova civiliziranog i socijalno naprednog društva. S medijacijom se nastoje rasteretiti sudovi kad god je to moguće. Pokušavaju se rješavati sporovi dijalogom, a ne sudskim, dugotrajnim i skupim postupcima. Bosanskohercegovačko društvo mora razviti svijest o mirnom rješavanju konflikata-sukoba i sporova. Reformom pravosuđa pokušavaju se promovirati medijacija i medijacijski postupak, kao postupak koji vodi rasterećenju sudova, postupak koji je brži i fleksibilniji, gdje stranke imaju utjecaja na konačnu odluku koja teži biti obostrano prihvatljiva, zasnovana na pravu ali i na zadovoljavanju interesa stranaka, jer se rješava konflikt i pokušavaju popraviti odnosi među strankama te ima snagu ovršne isprave. Intencija zakonodavca jeste usmjerena na rasterećenje općinskih sudova detaljnim reguliranjem procesnih pravila o mirnom rješavanju spora.5 2. Potrebe za obiteljskom medijacijom Danas je obitelj suočena s brojnim poteškoćama, opterećena mnogim vanjskim i unutarnjim čimbenicima. A suživot partnera, institucija zasnovana na konsenzusu, koja ima svoj jedinstven proces, izložena je unutarnjim krizama i vanjskim djelovanjima te nije pošteđena međusobnog nerazumijevanja i sukoba u kojima najviše trpe djeca čiji je položaj između dvije strane, u samome središtu sukoba roditelja. Kada suživot partnera postane neizdrživ i nemoguć, tada se oni fizički razdvajaju i na taj način nastavljaju živjeti odvojeno sa ili bez dogovora, traže pomoć savjetovališta za prevazilaženje obiteljskih problema, ili pak ulaze u obiteljsku medijaciju. Općenito se obiteljska medijacija razlikuje u svijetu i Europi u odnosu na obiteljsku medijaciju u Bosni i Hercegovini, prema zakonskoj legislativi ili stupnju kvalifikacije i dodatnim edukacijama medijatora, no, cilj obiteljske medijacije uvijek je usmjeren ka najboljem interesu djeteta. Temeljem Preporuke s Konferencije, održane 1995. godine, da se ispita mogućnost pripreme međunarodnog instrumenta koji bi sadržavao načela za posredovanje i ostale postupke rješavanja obiteljskih sporova, izrađena je i potom usvojena 1998. godine Preporuka No. R(98) 1 o obiteljskom posredovanju i Memorandum s objašnjenjima.6 Tom prigodom preporučilo se uvođenje ili pružanje potpore obiteljskom posredovanju, kao i poduzimanje ili usavršavanje obiteljskog posredovanja kao prikladnog načina rješavanja obiteljskih sporova u cilju osiguranja zaštite najboljih interesa djece, osobito u 3 ''Službeni glasnik BiH'', br. 37/04. (dalje – Zakon o postupku medijacije BiH). ''Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine'', br. 35/05. (dalje – Obiteljski zakon FBiH). 5 Vidi Račić, R., Postupak posredovanja u parničnoj proceduri Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, ''Pravni savjetnik'', br. 4/04., str. 43. 6 Council of Europe, Strasbourg, DIR/JUR [98]4 4 181 �slučajevima kad se radi o zbrinjavanju djece. Obiteljsko posredovanje omogućava poboljšanje u ponašanju između članova obitelji pa tako smanjuje sukobe strana u sporu, dovodi do dogovora i osigurava neposredne odnose i međusobne kontakte između roditelja i djece te štedi vrijeme potrebito za rješavanje sukoba. Gledišta i prijedlozi izloženi u Preporuci i Memorandumu razmatrani su na Konferenciji posebno posvećenoj temi "Obiteljsko posredovanje u Europi" (Strasbourg, 1.-2. listopada 1998).7 Medijacija kao način rješavanja sporova u svijetu postoji već dugo vremena. Rješavanje sporova postupkom medijacije u prošlom stoljeću ulazi u uporabu u Velikoj Britaniji i nordijskim zemljama.8 Medijacija se osnažuje usvajanjem Direktive EU o medijaciji, 2008/52/EC, od 13. 06. 2008. radi pojednostavljenja i poboljšanja pristupa pravdi. Medijacija jeste jedan od alternativnih načina rješavanja sporova i ona bi trebala biti neformalan, efikasan i povjerljiv postupak u kojem stranke pokušavaju postići dogovor uz pomoć medijatora na prihvatljiv način za obje strane. U ovom postupku stranke i medijator imaju mogućnost urediti način provedbe medijacije. Stranke aktivno sudjeluju u odabiru medijatora kao i o određivanju datuma i mjesta održavanja medijacije. Mogu slobodno u svakom trenutku odustati od postupka medijacije. Stoga se suština jednog obiteljskog meditativnog postupka uvijek razlikuje od drugog pa je provedba medijacije različita po svojoj naravi, baš kao svaka obitelj pa je i njezina problematika individualna i kompleksna. 3. Mogućnosti i granice obiteljske medijacije pri centru za socijalni rad Prema odredbi čl. 5. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH za pružanje stručne pomoći i zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova obitelji, za rješavanje sporova između članova obitelji, kao i u svim slučajevima poremećenih obiteljskih odnosa nadležni su centar za socijalni rad, kao organ skrbništva, sud i 7 Prema Alinčić, M., Europsko viđenje obiteljskog posredovanja, ''Revija za socijalnu politiku'' god. 6., br. 3-4., Zagreb, 1999., (dalje – Alinčić), str. 227. 8 U Velikoj Britaniji je uvedena obvezna obiteljska medijacija za rastavljene supružnike. Stranke u građanskim sporovima ne mogu dobiti državnu pravnu pomoć, ukoliko prethodno ne odluče prvo pokušati s procesom mirenja. U francuskom pravosudnom sustavu postoji duga tradicija koncilijacije. Još krajem 18. stoljeća bili su obvezni postupci mirenja u svim predmetima u nadležnosti sudova u građanskim predmetima, a polovicom 19. stoljeća postojali su i mirovni suci koji su sudili ex equo et bono i pokušavali provoditi mirenje kao prethodni postupak sudskom postupku. U njemačkom pravnom sustavu u bračnim sporovima također postoji obvezni zahtjev za mirenje koji provodi sudac, odnosno sud kod kojega će u slučaju neuspjeha biti pokrenut brakorazvodni postupak. U Kanadi je medijacija svoju primjenu najviše našla u oblasti obiteljskog prava, postupku usvajanja, razvodu, zaštiti prava i interesa djeteta. Medijaciju u obiteljskom pravu primjenjuju sudovi te je posebice korisna kod razvoda braka u kojem odluka o dodjeli djece mora biti prvenstveno usmjerena na zaštitu djece. Obiteljsko posredovanje omogućuje roditeljima da u fazi razvoda, uz pomoć kvalificiranog i nepristranog posrednika postignu što bolji i kvalitetniji dogovor. Vidi Komparativna analiza medijacijske prakse u zemljama Europske unije i Kanadi i kratki osvrt na praksu u Bosni i Hercegovini, Udruženje medijatora u BiH i Udruženje sudaca u BiH,, Sarajevo, 2012., str. 18 - 27. 182 �osoba ovlaštena za posredovanje. U županijama i općinama u kojima nije osnovan centar za socijalni rad, poslove iz st. 1. ovog članka i druge poslove skrbništva određene ovim zakonom vrši općinska služba kojoj je povjereno vršenje tih poslova. Medijacija pri centru za socijalni rad provodi se u dva oblika kao neobvezna medijacija u sporovima poremećenih obiteljskopravnih odnosa i obvezna medijacija u formi posredovanja prije razvoda braka. Centar za socijalni rad kao organ starateljstva može osnivati stručna tijela sastavljena od liječnika, pedagoga, psihologa, pravnika, socijalnog radnika. U postupak posredovanja uključena je treća osoba, medijator koji pomaže objema stranama u sporu da komuniciraju i pregovaraju u povjerljivom okruženju. U tijeku postupka posredovanja bračni partneri ili roditelji također mogu dobiti usluge koje uključuju: informiranje, savjetovanje za rješavanje sporova, postizanje dogovora i mirenje u svrhu rješavanja obiteljskih sporova. Obiteljski medijatori u Federaciji Bosni i Hercegovini dolaze iz raznih stručnih profila, pravnih i društvenih znanosti pa imaju kvalifikacije pravnika, socijalnog radnika, pedagoga, psihologa i sociologa. Obiteljski medijator ne pruža pravne savjete nego upućuje stranku na besplatnu pravnu pomoć ili konzultaciju s njegovim odvjetnikom, ne nudi savjetovanje ili terapiju, ali može predložiti takve usluge te se nikako ne zalaže za jednu stranu u sporu i ne donosi odluke za stranke nego im nastoji pomoći da procijene opravdanost njihovih odluka. U centrima za socijalni rad nije nužno da posrednici budu posebno educirani za provedbu obiteljske medijacije, ali je nužno da posjeduju znanja i vještine u pregovorima i rješavanju sporova gdje su dužni pridržavati se etičkog kodeksa. Obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad pomaže razdvojenim/ razvedenim parovima da putem sporazuma rješavaju vlastite probleme sukladne najboljem interesu njihove djece. Postupak posredovanja prije razvoda braka treba dovesti supružnike, suprotne strane do razrješavanja problema, ali događa se da oni ne shvaćaju i ne prihvaćaju prednost ovog postupka pa tijekom njegove provedbe teško postižu sporazum. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad strankama pruža mogućnosti za donošenje vlastitih odluka i postizanja dogovora te priliku za uspostavljanje kvalitetne komunikacije s partnerom kako bi se razvijalo ili održalo konzistentno roditeljstvo, što je u najboljem interesu njihove djece. Budući da je obiteljska problematika svakim danom sve kompleksnija jer gospodarska kriza uzrokuje lošu financijsku i materijalnu situaciju obitelji, sve je veća pojava nasilja i ovisnosti u zajednici, posredstvom informatizacijsko komunikacijskih tehnologija dolazi do otuđenja i ne komunikacije i kod djece i kod supružnika, sustav vrijednosti je poremećen, poglavito odgojnih vrijednosti što se općenito reflektira i na sam postupak posredovanja koji postaje sve zahtjevniji. Otežavajuće okolnosti u postupku posredovanja mogu predstavljati i negativne emocije supružnika,9 partnera, suprotnih strana (povrijeđenost, srdžba, 9 Emocionalne poteškoće partnera najviše pogađaju njihovu djecu na način da sve više roditelja s kojima djeca ne žive ne doprinose za njihovo uzdržavanje, što za posljedicu ima neostvarivanje kontakata s djecom. Ove uzročno-posljedične veze dovode do začaranog kruga, uslijed kojeg oba 183 �strah, razočaranje) koji se u postupku posredovanja fokusiraju na sebe i drugu stranu, izražavaju vlastita nezadovoljstva koja ih odmiču od dječjeg interesa. No, postoji bojazan kako bi se ovaj model preoblikovao u dugotrajni terapeutski postupak. Također, drugi problem je što većina ljudi (partnera, roditelja) obiteljsku medijaciju pri centru za socijalni rad promatra kao postupak ulaznica za sudski postupak pa tijekom njegove provedbe stranke ne koriste obiteljsku medijaciju u svrhu postizanja sporazuma nego se fokusiraju na nerazriješene partnerske, roditeljske, imovinske i druge odnose. Nakon provedbe obiteljske medijacije i okončanja sudskog postupka, stranke, koje nisu postigle sporazum, iznova imaju iste ili slične probleme budući da sud niti oni sami nisu u mogućnosti predvidjeti sve nove, nadolazeće životne situacije vezane za njihove probleme pa slijedi ponovna obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad pod izmijenjenim okolnostima u formi neobvezne medijacije. 4. Suradnički odnosi između institucija u najboljem interesu djeteta Centar za socijalni rad ustanova je socijalne zaštite koja po službenoj dužnosti surađuje s nadležnim i paralelnim institucijama u lokalnoj zajednici, ali i šire. Ipak, poslovi koji se obavljaju u centrima za socijalni rad ne odnose se samo na populaciju koja je u stanju socijalne potrebe. Dijapazon svih poslova koje obavlja centar za socijalni rad kao organ skrbništva, obavlja u najboljem interesu djeteta. Centar za socijalni rad surađuje sa mnogim ustanovama i institucijama u lokalnoj zajednici i šire, između ostaloga u lokalnoj zajednici surađuje s policijskom upravom, medicinskim centrom, školama i dječjim domovima, frekventno sa općinskim sudom ne samo u lokalnoj zajednici nego na području Bosne i Hercegovine te drugih zemalja iz regije. Temeljem saznanja, zahtjeva stranaka, službenih zabilješki policije, zahtjeva škole te zahtjeva suda, centar za socijalni rad provodi obiteljsko meditativne postupke. U centru za socijalni rad postupci medijacije provode se prije, tijekom i nakon parničnog postupka što je sukladno Preporuci R (98)1 uslijed čega nadležni sud također omogućava prekid parničnog postupka kako bi se provelo posredovanje pa u takvim slučajevima sud ili drugo nadležno tijelo zadržava ovlast izricanja hitnih odluka kako bi se zaštitile strane, većinom njihova djeca. Potom se od strane centra za socijalni rad obavještava sud ili drugo nadležno tijelo o tome nastavljaju li strane sa posredovanjem i jesu li strane postigle sporazum.10 Ovi postupci ujedno potvrđuju suradničke odnose između centra za socijalni rad i suda u ime istog cilja - najboljeg interesa djeteta, i sukladni su Obiteljskom zakonu FBiH u kojem stoji da su pravne i fizičke osobe dužne međusobno surađivati. roditelja krše prava njihove djece. Odredba čl. 154. Obiteljskog zakona FBiH regulira oduzimanje roditeljske skrbi kada roditelj ili roditelji zanemaruju ili grubo zanemaruju svoje dužnosti. 10 Prema: Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini, Canada-Bosnia and Herzegovina Judicial Reform Project (JRP), 2002. str. 124. 184 �5. Posredovanje (medijacija) prema odredbama Obiteljskog zakona FBiH Obiteljska medijacija regulirana je Obiteljskim zakonom FBiH kroz institut obveznog posredovanja prije razvoda braka. Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca, trajna životna zajednica koja se zasniva uz ispunjenje zakonom predviđenih uvjeta i strogo propisanoj formi.11. Brak spada u intimnu sferu čovjekovog života, ali je i društvo zainteresirano za zaštitu institucije braka te regulira zakonom uzroke zbog kojih se brak može razvesti te propisuje sam postupak razvoda braka.12 Razvod braka i burni konflikti koji nastaju u najintimnijoj životnoj zajednici ostavljaju veliki trag u društvu. Prema odredbi čl. 41. Obiteljskog zakona FBiH bračni partner može tražiti razvod braka, ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.13 Obiteljski zakon FBiH institut mirenje zamjenjuje institutom posredovanja nastojeći pratiti europske trendove u ovoj oblasti.14 Prema odredbama Obiteljskog zakona Republike Srpske15 i Obiteljskog zakona Brčko Distrikt BiH16 zadržan je institut mirenja pred organom starateljstva. Svrhom posredovanja smatra se otvaranje mogućnosti za bolje ophođenje među članovima obitelji, smanjenje sukoba među strankama u sporu, pristanak na dogovore te osiguranje neprekidanih osobnih susreta između roditelja i djece.17 Izmjena vezana za medijaciju (posredovanje) ide u smjeru određivanja nadležnosti. Novina je da je posredovanje u nadležnosti fizičke ili pravne osobe ovlaštene za posredovanje (čl. 45. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH), za razliku od prethodnog zakonskog rješenja po kojem je mirenje bilo u nadležnosti organa starateljstva. Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati osoba ovlaštena za posredovanje se propisuju uvjeti koje moraju ispunjavati osobe nadležne za obavljanje posredovanja.18 Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati osoba ovlaštena za posredovanje propisani su generalno određeni uvjeti (poslovna sposobnost, zdravstveno stanje, visoka stručna sprema – filozofski fakultet odsjek za psihologiju, pravni fakultet, 11 Vidi kod Traljić, N; Bubić, S., Bračno pravo, ''Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu'', Sarajevo, 2007. (dalje Traljić, N; Bubić, S), str. 41. – 42. 12 Na taj se postupak primjenjuje Obiteljski zakon FBiH, Zakon o parničnom postupku FBiH. 13 U praksi se kao slučajevi teške poremećenosti navode postupci koji su suprotni međusobnim pravima bračnih partnera, stalne svađe, fizičko maltretiranje, ostavljanje bračnog partnera u posebno teškim situacijama, prestanak međusobnog povjerenja, uvažavanja, ljubavi. Vidi Traljić; Bubić, op cit. str. 110., (fusnota 9.). 14 Vrlo široku primjenu postupaka posredovanja u različitim oblicima proklamira Vijeće Europe navodeći da su takvi postupci u suvremenoj Europi izraz opće društvene demokratizacije koja građanima priznaje sposobnost za odgovorno i miroljubivo odlučivanje o sebi i svojoj djeci. Preporuka Vijeća Europe o obiteljskom posredovanju (NR98). Više o tome kod Alinčić, op. cit, str. 27. – 240. (fus nota 6). 15 ''Službeni glasnik Republike Srpske'', br. 54/02. 16 ''Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH'', br. 23/07. 17 Smatra se da je prednost tog postupka u tome što članovima obitelji i državi snižava socijalnu i gospodarsku cijenu raspada obitelji, jer se skraćuje vrijeme za rješavanje sukoba. Vidi kod Alinčić, M; Hrabar,D; Jakovac Lozić, D; Korać Graovac,, A, Obiteljsko pravo, ''Narodne novine'', Zagreb, 2007., str.87. 18 ''Službene novine FBiH'', br. 5/06. 185 �fakultet političkih znanosti – odsjek za socijalni rad i najmanje tri godine rada u struci), a propušteno je odrediti uvjete kojima bi se osigurali kvalificirani posrednici.19 Prema odredbi čl. 45. st. 1. Obiteljskog zakona FBiH prije pokretanja postupka za razvod braka, bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkoj ili pravnoj osobi ovlaštenoj za posredovanje.20 Ovakav zahtjev mogu ponijeti i bračni partneri koji nemaju djecu nad kojoj ostvaruju roditeljsku skrb (čl. 45. st. 3. Obiteljskog zakona FBiH). Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost (čl. 45. st. 4. Obiteljskog zakona FBiH). Posredovanje provodi ovlaštena osoba na čijem području podnositelj ima prebivalište odnosno boravište ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. (čl. 46. Obiteljskog zakona FBiH). Osoba ovlaštena za posredovanje dužna je u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva pokrenuti postupak posredovanja i pozvati oba bračna partnera da osobno bez punomoćnika sudjeluju u ovom postupku (čl. 47. Obiteljskog zakona FBiH). U ovom postupku ovlaštena osoba za posredovanje će nastojati ukloniti uzroke koji su doveli do poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere te ih upozoriti na posljedice razvoda braka posebice one koji se tiču djece (čl. 48. Obiteljskog zakona FBiH). U slučaju neodazivanja oba bračna partnera na posredovanje postupak se obustavlja te ukoliko bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka sud će taj podnesak odbaciti (čl. 49. st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona FBiH). Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlaštena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome s kim će živjeti njihovo malodobno dijete i dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti, o njegovim osobnim odnosima s roditeljem s kojim neće živjeti, o njegovom uzdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljske skrbi (čl. 50. Obiteljskog zakona FBiH). Postupak posredovanja mora biti okončan u roku 2 mjeseca (čl. 51. st. 2. Obiteljskog zakona FBiH). 21 19 Vidi kod Bubić, S., Utjecaj evropskog prava na porodično pravo u Bosni i Hercegovini, ''Zbornik radova Naučni skup Razvoj porodičnog prava - od nacionalnog do evropskog'', Mostar, 2013., str. 26. – 55. 20 U Republici Hrvatskoj posredovanje je početni dio brakorazvodne parnice. Na taj način je zajamčeno pravo na pristup pravosuđu. Prema odredbi čl. 46. st. 1.Obiteljskog zakona Republike Hrvatske ''Narodne novine Republike Hrvatske'' br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11, 25/13. kada sud primi tužbu ili sporazumni zahtjev na prvom ročištu zatražit će od bračnih drugova da odmah izjave kojem se centru za socijalnu skrb, savjetovalište za brak i obitelj ili osobi ovlaštenoj za pružanje stručne pomoći (posredovatelju) žele obratiti radi pokušaja uklanjanja bračnih nesuglasica odnosno dogovora o uređenju pravnih posljedica razvoda braka. Bračni drugovi dužni su u roku od 15 dana od dana donošenja sudske odluke o određivanju posredovatelja pokrenuti postupak posredovanja (čl. 46. st. 5. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske). 21 Prema odredbi čl. 49. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske posredovatelj je dužan u roku od 3 mjeseca od primitka odluke suda iz čl. 46. st. 3. provesti i okončati postupak posredovanja. Posredovatelj koji je proveo posredovanje dostavit će stručno mišljenje i Centru za socijalnu skrb, ako bračni drugovi imaju maloljetnu zajedničku djecu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti. Centar za socijalnu skrb dužan je odmah razmotriti 186 �6. Postupak medijacije prema Zakonu o postupku medijacije BiH Obiteljskopravni sporovi mogu se pokušati riješiti izvan parničnog postupka u postupku medijacije. Novo parnično zakonodavstvo svojim odredbama regulira mogućnost upućivanja stranaka na postupak medijacije koji ima neobvezan karakter.22 Prema odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine23 najkasnije na pripremnom ročištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrhovito s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je predviđeno posebnim propisima. Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave (čl. 86. st. 2. ZPP FBIH). Medijacija koja se provodi po Zakonu o postupku medijacije BiH prikladna je za rješavanje svih sporova koji se mogu javiti iz obiteljskopravnih odnosa. Njezina načela odgovaraju kompleksnosti obiteljskopravnih odnosa. Medijacija u BiH zasniva se na načelima:  dobrovoljnost stranaka – u pokretanju postupka, izboru medijatora i donošenju odluke,  povjerljivost - u odnosu na sve izneseno i prema svima tijekom postupka medijacije,  jednakost – u odnosu medijatora prema strankama i  neutralnost – u odnosu medijatora prema rješenju spora.24 Prema odredbi čl. 2. Zakona o postupku medijacije, medijacija je postupak, u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora. Stranke zajednički biraju medijatora s liste medijatora koju utvrđuje Udruženje medijatora (čl. 5. Zakona o postupku medijacije). Postupak medijacije je povjerljive prirode te se izjave stranaka iznesene u postupku medijacije ne mogu bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem drugom postupku. Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji. Ugovor potpisuju stranke u sporu i medijator (čl. 10. Zakona o postupku medijacije). Nakon potpisivanja ugovora o medijaciji, medijator u dogovoru sa strankama određuje vrijeme i mjesto održavanja sastanka za medijaciju (čl. 12. Zakona o postupku medijacije). Interes stranaka u postupku mogu zastupati njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici. Medijacija se pokušava završiti u što kraćem roku, to jest stručno mišljenje i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta (čl. 50. Obiteljskog zakona RH). Vidi kod Alinčić, M; Bakarić, Abramović, M;. Belajec, V; Dika, M; Hrabar, D; Hrvatin, B; Jakovac - Lozić, D; Korać Graovac, A, Obiteljski zakon, tekst zakona s napomenama, uputama i sudskom praksom, pojmovno kazalo, drugi izvori obiteljskog prava, Narodne novine'', Zagreb, 2009., str. 49. – 50. 22 Pogledaj kod Čizmić, J., Komentar zakona o parničnom postupku, Sarajevo, 2009., str. 234. 23 'Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine'', br. 53/03., 73/05., 19/06. (dalje – ZPP FBIH) 24 Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini, Projekt pravosudne reforme. 187 �pokušava se iznaći rješenje spora te se ukoliko je riječ o pozitivnom ishodu sačinjava pismeni sporazum o nagodbi koji ima snagu ovršne isprave.25 7. Zaključak Razvoj alternativnih načina rješavanja sporova trebao bi biti od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu, zbog utjecaja tog sustava na pravosuđe u smislu rasterećenja sudova te doprinosu ostvarenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Centri za socijalni rad nadležni su za provođenje obiteljske medijacije, kao jednog od načina mirnog rješavanja obiteljskih sporova. Za promociju obiteljske medijacije bitna je edukacija u okviru pravosuđa i informiranje pučanstva. Potencijali koje mirno rješavanje sporova nose po sebi u Bosni i Hercegovini koriste se daleko ispod zadovoljavajuće razine. Od alternativnih načina rješavanja obiteljskopravnih sporova Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine poznaje samo jedan postupak mirnog rješavanja sporova kao obvezni izvansudski postupak koji se provodi u vezi s razvodom braka, a naziva se posredovanjem. S druge strane medijacija u obiteljskopravnim stvarima izvan odredbi Obiteljskog zakona Federacije Bosne i Hercegovine provodi se prema odredbama Zakona o postupku medijacije BiH. Obiteljska medijacija pri Centru za socijalni rad je proces rješavanja problema pregovaranjem i olakšavanjem komunikacije između članova obitelji u kojima im treća osoba pomaže u identificiranju potrebe, brige i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum. Često se obiteljska medijacija poistovjećuje s medijacijom prilikom razvoda braka (koja se iskristalizirala u posebnu vrstu), no pojam obiteljske medijacije je širi pojam te se odnosi na sva druga područja obiteljskih sukoba. Obiteljska medijacija poboljšava komunikaciju među članovima obitelji, smanjuje sukobe, dovodi do miroljubivog dogovora, osigurava kontinuitet osobnih kontakata između djece i roditelja, snižava troškove postupka, rasterećuje sud. Posebice se naglašava važnost posredovanja u rješavanju sukoba koji se odnose na roditeljsku skrb, te pravo na osobne odnose i neposredne kontakte između roditelja i djece. Možda bi se u Obiteljski zakon FBiH trebalo ugraditi de lege ferenda pravodobno obavljanje informativnog, pripremnog ili savjetodavnog razgovora sa suprotnim stranama kako bi se prevenirao postupak posredovanja te kako bi se suprotne strane dogovorile što je u njihovom interesu i u najboljem interesu njihove djece, čime bi se važnost obiteljske medijacije podigla na veću razinu. Kao dio kombiniranog modela, a ponekad i kao zaseban, može se koristiti model terapeutske medijacije kod parova koji su u visokom stupnju sukoba.26 Obiteljska medijacija pri centru za socijalni rad zauzima važno mjesto, kako 25 Pogledaj Mutapčić, Đ., Medijacija u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, ''Biblioteka Logos, Sarajevo'', 2011., str. 45. 26 Prema Sladović Franz, B, Obilježja obiteljske medijacije, ''Ljetopis socijalnog rada, vol. 12.'', Zagreb, 2006., str. 301. – 320. 188 �obvezna u formi posredovanja, tako i neobvezna medijacija. Osnovno načelo za provedbu medijacije pa tako i obiteljske jeste dobrovoljnost stranaka za sudjelovanje u postupku kojim nastoje riješiti postojeće sukobe. Propisivanjem obveznog izvansudskog postupka posredovanja zakonodavac je imao intenciju zaštititi najbolji interes djeteta aktiviranjem oba bračna partnera. Izostanak stranke u postupku posredovanja onemogućava je u pokretanju postupka za razvod braka pa se na taj način krši osnovno pravo stranke na pristup pravosuđu i pravo na pravično suđenje. Autorice de lege ferenda predlažu izmjene postojećeg rješenja o obveznom izvansudskom postupku posredovanja prije pokretanja brakorazvodnog postupka i predlažu da se posredovanje uključi u brakorazvodni postupak kao faza koja prethodi pripremnom ročištu. Na taj način strankama bi bio omogućen pristup pravosuđu i suđenje u razumnom roku. Ujedno bi stranke u toj fazi pokušale (uz pomoć stručnog i kvalificiranog posredovatelja, posebice stručnog tima formiranog pri centru za socijalni rad) razriješiti što više spornih pitanja. Upitno je normiranje obveznosti postupka posredovanja. Medijaciju prožima osnovno načelo dobrovoljnosti i ukoliko nije sazrjela svijest stranaka za rješavanjem obiteljskopravnog spora samo propisivanje obveznosti posredovanja neće dovesti do željenog cilja – da bračni partneri postignu sporazum u najboljem interesu djece. Svima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Suradnja omogućava razmjenu mišljenja i konsultacije, uslijed čega svim suradnicima omogućava konstantnu komunikaciju. Permanentno obrazovanje kroz provedbu seminara i treninga put je ka novim teorijskim spoznajama koje koriste praksu kao podlogu. Stoga ako se najbolji interes djeteta želi postaviti kao conditio sine qua non onda obiteljsku medijaciju pri centru za socijalni rad treba osnažiti, jer centar za socijalni rad ima samo jednu ulogu i ne može biti u sukobu interesa pri obavljanju obiteljsko meditativnih postupaka budući da pomaže bračnim partnerima da postignu sporazum i ne zastupa niti jednu stranu u sporu, nego zastupa i štiti najbolji interes djece! 189 �Mr. sc. Viktorija Haubrich, senior assistent Law faculty of University Mostar Mr. sc. Karolina Tadić-Lesko, pedagogue Institution Center for Social Work Mostar FAMILY MEDIATION IN THE CENTRE OF SOCIAL WORK Summary: In Bosnia and Herzegovina, institute of family mediation applied through various modalities. Family mediation in the Federation of Bosnia and Herzegovina, in the Centres of social work occurs in two forms. First, mandatory mediation in the form of mediation in divorce, and the second, not mandatory, which can be used in all cases of disturbed or harmed of family relationships. Family mediation in the Centre of social work in these two forms is very important, and uses for the protection of family relationships. Experts which involved in mediation, especially in the family mediation, needs support in the direction of cooperation and continuing education. Key words: family mediation, mediation, others meditative procedures, centre of social work 190 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3044 Title A name given to the resource OBITELJSKA MEDIJACIJA PRI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD Author Author HAUBRICH, Viktorija Abstract A summary of the resource. Institut obiteljske medijacije kroz razne modalitete primjenjuje se u Bosni i Hercegovini. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u Federaciji Bosne i Hercegovine primjenjuje se u dva oblika. Prvo, obvezna medijacija u vidu posredovanja prilikom razvoda braka, a drugo, neobvezna, koja se može koristiti u svim slučajevima narušenih ili povrijeđenih obiteljskopravnih odnosa. Obiteljska medijacija pri centrima za socijalni rad u ova dva oblika vrlo je značajna i koristi zaštiti obiteljskopravnih odnosa. Stručnjacima koji se bave medijacijom, poglavito obiteljskom, potrebita je podrška u smjeru suradnje i permanentnog obrazovanja. Ključne riječi: obiteljska medijacija, posredovanje, drugi meditativni postupci, centar za socijalni rad. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8d59ed17aa3429ad384bbfdd628d6420.docx 17b48677aa78e61f3e3750a96c3895f5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/72a73b9b457f1b9fab1ac2a6f02ccc12.pdf 2cc1786443fd463039ce78735f2fb16e PDF Text Text �������         ���   ������ Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3157 Title A name given to the resource The Importance of Social Policy Advancement within the European Union Integration Process: A Theoretical Review of Different Approaches in Examining the Development of the EU Education Policy Author Author HASIĆ, Jasmin Abstract A summary of the resource. The article attempts to scrutinize a part of a larger analysis in relation to the practical and theoretical aspects of the EU education policy and its contribution to the EU integration process, in the context of promoting free movement of labor and workers. This short review article investigates economic, political and legal aspects of the above mentioned policy, placed within a deeper context of the integration priorities of Member States in the past 40 years. Moreover, the aim of the article is to theoretically examine the developmental consistency of the European education policy by suggesting actual reasons for such cause of action. Special consideration will be given to the extent in which the EU policy of education conflicts with the concept of harmonization of law. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ffec934209bfb9ce7ea6543b7a21933b.docx a1b1f6803d0f99f118ba1a03d52212d9 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f0cb8d24a846798987a5f48f6962231a.pdf 18d7e475f4d3557f2930bfc080a7bf22 PDF Text Text Prof. dr. Izudin Hasanović Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli izudin.hasanovic@untz.ba POZDRAVNI GOVOR NA OTVARANJU NAUČNOG SKUPA „JAVNI I PRIVATNI ASPEKTI NUŽNIH PRAVNIH REFORMI: KOLIKO DALEKO MOŽEMO IĆI“? Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, poštovani profesori, cijenjeni rektore i dekani, ministri, predsjednici pravosudnih institucija, Čini mi posebno zadovoljstvo što mogu u ime studenata i uposlenika Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli da pozdravim ovaj skup naučnih i društvenih radnika za koji svi vjerujemo da će rezultati njegovog rada biti značajan prilog i podsticaj za dalje istraživanje i naučnu obradu a posebno pravnu nauku BiH – „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi Koliko daleko možemo ići“? Ova međunarodna koferencija sa oko četrdeset referata ljudi od struke i nauke, od koji dobar broj sa domaćim i međunarodnim referencama prvaka u svojoj profesionalnoj oblasti, snažan su garancijski i konkurentni izazov. Prilaka je ovo da pred ovako brojnim auditorijumom mislećih i odgovornih glava provjerimo i svoje stavove i svoja razmišljanja i da o ozbiljnoj temi progovorimo ozbiljno. Ima li odgovornije teme za sudbinu jedne zemlje od ove o kojoj ćemo ova dva dana raspravljati-javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u Bosne i Hercegovine. Ova koferencija bit će obilježena i po prisutnosti eksperata iz Turske, Hrvatske, Srbije i Makedonije koji će nam prezentacijom iskustava svojih zemalja pomoći u kreaciji pravne reforme, vodeći računa o realnim ograničenjima našeg trenutnog političkog i ekonomskog statusa. Stoga imam zaista takođe i prijatnu dužnost da izrazim veliku zahvalnost svim autorima referata koji ste se i pored određenih teškoća i svojih obaveza iznad svih očekivanja odazvali u ovolikom broju s gotovo svih pravnih fakulteta u BiH, kao i pravnih fakulteta iz Istanbula, Osijeka i Rijeke, od najmlađih do nastarijih. Bez ikakakvih posebnih sugestija, sasvim spontano i po sopstvenom izboru teme, svaki autor je obradio ona pitanja koja smatra relevantnim za ovu priliku. Na osnovu prispjelih tekstova 5 �ispostavilo se da su uglavnom obuhvaćena sva glavna područja predviđena za ovaj naučni skup. Upravo zbog karaktera ovog naučnog skupa, njegove usmjerenosti, brojnosti učesnika, širine problematike cijenim da će se učiniti važan korak u istraživanju tog nedovoljnog istraženog problema. Tim više što smo daleko od važećih pravnih standarda normiranosti privrede i njenog poslovanja u razvijenijim tržišnim zemljama, kao što smo daleko od istovijetnog institucionalnog privrednog i državnog ambijenta. Daleko smo što je posebno zabrinjavajuće, i od standarda poslovne etike. Još uvijek su nam mnoge karte neuzorno pomiješane: država je često u privredi na mjestima na kojima ne bi trebala da bude, a još češće nije tamo gdje bi trebala da bude, a privreda je opet često u vapaju za državom na terenima na kojima ne bi trebala da bude, a nije na onim na kojima bi trebala da bude. Izlagači referata su svjesni koliki je teret upravo na njima u vezi sa razmrsivanjem ovog klupka. Organizovanjem ovog skupa, oni upravo i pokazuju da su spremni da ga odgovorno ponesu i da daju svoj, vjerujem ne mali, doprinos unapređenju stanja pravne uređenosti, organizovanosti i poslovnosti, ali prije svega potrebnog standarda pravne norminarnosti i standarda primjene prava, kao preduslova i pretpostavke pravne sigurnosti. Za razliku od dosadašnjih izolovanih sporadičnih, nedovoljno zapaženih pojedinačnih poduhvata čak i kada su sami po sebi dali značajne rezultate, koji nisu mogli imati veliko dejstvo, ovaj skup je nesumnjivo značajan već po broju učesnika kao kolektivni čin koji će nadajmo se imati izvanredno veliki odjek i trajno dejstvo. Prije svega u naučno nastavnim institucijama, u nauci uopšte pa i studentskoj populaciji. Čak ostavljajući po strani pitanje šta, koliko, s kakvim rezultatima će se pokazati pojedini referati pa i sve zajedno – nesumnjivo je da će baš ovakav skup umnogome doprinijeti buđenju interesovanja, nastavljanju započetih istraživanja zahvatanju i onoga što će iz raznih razloga ovoga puta izostati. Ovo je u današnjim prilikama njprimjereniji i najproduktivniji podsticaj istraživanja naše naučne baštine. Više od toga ne može se očekivati, čak da su nam sve okolnosti bile mnogo naklonjenije nije sigurno da bi se u prvom zahvatu moglo nešto drugo očekivati, pa i stvarno postići. Naše je zadovoljstvo utoliko veće, što je ovo prvi međunarodni naučni skup, kojim se radno, naučno i najprimjerenije analiziraju javni i privatni aspekti pravnih reformi u BiH. S obzirom na činjenicu da je jedan duži 6 �vremenski period iz različitih razloga bila u velikoj mjeri zanemarivana i prećutkivana ova naša naučna baština svakako je najvažnije, bar u početnoj fazi probuditi još veće interesovanje, animirati na najpogodniji način sredinu naročito one koji su za to najviše pozvani. Nije to lahko, jer upoznavanje tih dostignuća iziskuje znatno angažovanje, a ne tek usputno i fragmentarno zahvatanje tih dostignuća. Ipak po prirodi stvari svako može i treba u svojoj oblasti nauci ili u naučnoj disciplini stalno i sistematski da proučava rezultate i iz naše naučne prošlosti kada se već podrazumijeva poznavanje u granicama mogućnosti i potreba, dosadašnjih i postojećih rezultata, na dotičnom polju. Pri tome pak, postoje na sreću i neke izvanredno povoljne okolnosti. To je, u prvom redu, sama činjenica što postoji dragocjena naučna baština. A zatim i naročito valja računati na naučnu radoznalost svakog ko se iole bavi naukom. Naučni rezultati iz prošlosti, pogotovu ako su iz bilo kog razloga ostali nepoznati, predstavljaju svojevrsno kulturno blago koje vremenom dobija svojevrsnu „historijsku patinu“. Zato čak i ono što je naizgled zastarjelo i prevaziđeno otkriva svoj značaj i vrijednost – odslikavanja svog vremena. Zato svaki susret s tim tekovinama iz prošlih vremena ima očaravujuće dejstvo, djeluje kao svojevrsno otkriće, u svakom slučaju drugačije nego kada upoznamo tekuće naučne rezultate. Uostalom na takvoj osnovi je i ponikla i razvila se svojevrsna i zapažena, u mnogim zemljama razvijene demokracije, arheologija znanja koja nastoji da osvijetli pravne, historijske sociološke i sve druge strane i momente u razvoju, tradiciji, kontinuitetu određenog znanja. Svakako je svako od nas, na osnovu sopstvenog iskustva većeg ili manjeg i ovom prilikom došao bar do nekih indicija o utemeljenosti, potrebi i značaju jedne naše „arheologije znanja“. Vremenski period od 22. godine od sticanja nezavisnosti BiH i narasle snage naučnih radnika predstavljaju realnu mogućnost da se naučno istraže i ocijene aspekti pravnih reformi u BiH u stvaranju i daljem razvoju državnosti BiH, jer kako to kaže drevna turska poslovica da su „svi cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti“. Čini nam se da je neophodnije dublje nego ikada prije osvijetliti objektivne uslove javnih i privatne aspekte pravnih reformi u BiH. To je častan i odgovoran posao, a istovremeno i dug naučnih radnika. Zbog toga kolega Oruč i gospodine Rektore Haliloviću, vaša pomoć Centra za društvena istraživanja Internacionalnog Burč Univerziteta i Univerziteta u 7 �Tuzli za organizovanje ovog skupa zaslužuje puno priznanje i podršku. Pravni fakultet zajedno sa pomenutim Centrom založiće se da obezbijedi štampanje zbornika radova sa ovog skupa kako bi se time pomogla još intezvnija istraživanja i naučno obrađivanje ove vrlo značajne materije za BiH. Najzad, neka mi bude dozvoljeno da obratim pažnju i na ono što ima, tako reći, metafizičke dimenzije, što spada u sferu čiste duhovnosti. Iako može imati čak izvjesni prizvuk patetičnih iskaza, ovo je prava prilika da se ponajviše istaknu neke konstatacije. Analiziranje javnih i privatnih aspekata pravnih reformi u BiH, u ovakvim okolnostima na ovakav način – ima i svoju najdublju simboliku. Ovo je svojevrsni duhovni susret sadašnjih naraštaja naučnika i nastavnika u oblasti prava, pravnih i drugh nauka, s prethodnim naraštajima, s njihovim djelima s baštinom koju su ostavili istovremeno. Stoga je ovo možda mjesto zahvalnosti oduživanja duga koji imamo pred svim znanim ali i pred onim zaboravljenim prethodnicima. Nama je pripala čast da budemo samo posrednici onog susretanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u svemu a posebno što ova tema samu duhovnost sačinjava. Na ovom putu, konačno se BiH mora osloboditi mnogih svojih zabluda, navika, predrasuda, krajnosti svih vrsta, priučenosti i samoproglašene učenosti i okrenuti se strukovnoj utemeljenosti koja jedino može da iznjedri kvalitet čija se trajnost ne mjeri trajnošću mjesečevih mjena. Hvala vam lijepo i želim vam uspjeh u radu! 8 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3052 Title A name given to the resource POZDRAVNI GOVOR NA OTVARANJU NAUČNOG SKUPA „JAVNI I PRIVATNI ASPEKTI NUŽNIH PRAVNIH REFORMI: KOLIKO DALEKO MOŽEMO IĆI“? Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, poštovani profesori, cijenjeni rektore i dekani, ministri, predsjednici pravosudnih institucija, Čini mi posebno zadovoljstvo što mogu u ime studenata i uposlenika Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli da pozdravim ovaj skup naučnih i društvenih radnika za koji svi vjerujemo da će rezultati njegovog rada biti značajan prilog i podsticaj za dalje istraživanje i naučnu obradu a posebno pravnu nauku BiH – „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi Koliko daleko možemo ići“? Ova međunarodna koferencija sa oko četrdeset referata ljudi od struke i nauke, od koji dobar broj sa domaćim i međunarodnim referencama prvaka u svojoj profesionalnoj oblasti, snažan su garancijski i konkurentni izazov. Prilaka je ovo da pred ovako brojnim auditorijumom mislećih i odgovornih glava provjerimo i svoje stavove i svoja razmišljanja i da o ozbiljnoj temi progovorimo ozbiljno. Ima li odgovornije teme za sudbinu jedne zemlje od ove o kojoj ćemo ova dva dana raspravljati-javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u Bosne i Hercegovine. Ova koferencija bit će obilježena i po prisutnosti eksperata iz Turske, Hrvatske, Srbije i Makedonije koji će nam prezentacijom iskustava svojih zemalja pomoći u kreaciji pravne reforme, vodeći računa o realnim ograničenjima našeg trenutnog političkog i ekonomskog statusa. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fc17a9e2aee6925597db3579238124dd.docx 68d4825f6da030bc0a1b85ff7ebffa0c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0de319681a030c3961520f3c328cf5de.pdf 102e047dad8f2e79f65fece9f24984b1 PDF Text Text �������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3148 Title A name given to the resource Država u procesu globalizacije Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. Predmet ovog rada jeste redukcija autonomije i uloge države u procesima globalizacije usljed porasta moći međunarodnih organizacija i transnacionalnih korporacija. Broj nacionalnih država neprestalno se povećava ali istovremeno smanjuje se njihova moć i uticaj. Suverenost je danas podijeljena između nacionalnih i internacionalnih vlasti. Na gubitak i smanjenje suveriniteta utiču globalna ekonomija nove forme globalnog upravljanja, međunarodni vojni savezi i međunarodno pravo. U skladu s tim nacionalne države nisu više jedini ili glavni oblici vladavine ili moći u svijetu. Socijalna, politička i ekonomska dimenzija globalizacije ogledaju se u novim formama vladavine i autoriteta, novim sferama i poljima političkog djelovanja. Osim toga pitanje organičavanja suverenih prava država u praktičnom smislu bitno se različito postavlja, zavisno od moći svake države pojedinačno. Koliko moći-toliko suvereniteta. Reaktivisanje teorije ograničenog suvereniteta nije rukovođeno samo, a često ni prvenstveno potrebom zajedničkog odlučivanja o nizu pitanja koja se tiču širih područja, ili svijeta kao cijeline, nego prije svega težnjom najmoćnijih država i korporacija da postupaju tako da vlastite interese preoblače u ruho planetrnih interesa, ili da ne dozvoljavaju ugrožavanje tih interesa uprkos opravdanog protivljenja većine zemalja svijeta. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8bdf8b9df7de07145f9956bd0df10dfc.docx aeb61a0872d26adb7f78ba9b27183a31 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9d9d0368f0c653dcc68e3829cf0b7024.pdf 4cc18abd5938a26439e692be229b8bab PDF Text Text Prof. dr. Izudin Hasanović Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli izudin.hasanovic@untz.ba BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Abstract The topic of this paper is a particracy as a feature of social - political order in the BiH. In the first part reviewed the attempt to define particracy. The second part od topic deals with particracy in the BiH. Accordingly, the topic explained that the parties control process of nomination (proposing) of candidates for public functions almost always and everywhere. Elections for parliament and government, or president of the state, are unimaginable without them. Without parties, it would be much more difficult for voters to recognize which options are offered and which (whose) candidates pretend to public functions. Parties, therefore, control human resource policy, political agenda and decision – making process. Key words: particracy, polity, parliament, government, presidency 131 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE UVOD Partokratija (engl. Partitocracy, franc. Partitocratie, njem. Partitokratie, ital. Partitocrazia) u bukvalnom prijevodu znači vladavinu partija (stranaka), odnosno stanje političkog sistema u kojem su političke partije u prevlasti nad „konstitucionalnim državnim tijelima.1 Kako navodi Mirjana Kasapović, pojam partokratije vezuje se za konstitucionalizaciju partijske države (Partienstaat) u postfašističkim demokratijama Njemačke, Austrije i Italije, a kasnije i drugih država. Na početku Vajmarske republike termin „partijska država“ korišten je u negativnom kontekstu, kao pojam koji je bio usmjeren protiv demokratije i republike. Herbert Kitschelt u određenju partokratije smatra da se radi o „fuziji partije, države i ekonomskih elita u političko-ekonomske mreže karakteristične po patronaži, klijentelizmu i korupciji.2 U reprezentativnoj demokratiji partije su značajan medijator između građana (naroda) i vlade, odnosno one su legitimne u posredovanju političke volje naroda i vlasti. Partije moraju prepoznavati a zatim i predstavljati volju naroda. Ta njihova neprikosnovenost sve više savremenu demokratiju razumjeva kao „partijsku demokratiju“. Sa druge strane, okupiranje države od strane vladajuće partije ili partija vodi ka partijskoj državi, što znači da partija mmanopoliše artikulisanje političke volje. Postavlja se pitanje – šta je sa ostalim segmentima civilnog društva i akterima u političkom procesu kao što su mediji, građanske incijative i udruženja, sindikati i društveni pokreti, kao i pojedine institucije nezavisne od partije, kao što je sudstvo. Pojam „partijska država“ govori o nastojanju partija da zagospodare svim ustanovama i svojim pipcima dopru do svih oblasti društvenog života. Partokratija znači stanje u kojem političke partije dominiraju državom i koloniziraju sve segmente društva, od javne administracije (državne uprave, javnih preduzeća, javnih servisa, upravnih odbora), do svih ustanova obrazovanja, medija, kulture itd. To znači da se političke partije ponašaju kao patroni a individue kao klijenti. Na taj način, bez partijske knjižice gotovo je nemoguće učešće u obavljanju javnih poslova. U takvim uslovima građani 1 Mirjana Kasapović, Izborni leksikon, Politička kultura, Zagreb 2005, str. 267. * Univerzitet u Tuzli 2 Herbert Kitscheft, The radical right in Western Europe, University of Michigen, Press 1995, str. 161. 132 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ shvataju da je narušen sistem vrijednosti i sistem zasluga (meritokratija), umjesto čega dominiraju partijsko članstvo, lojalnost i poslušnost. Značajan broj članova političkih partija nema nikakvih neposrednih koristi, povlastica i privilegija za svoje članstvo u partiji. Mnogi žrtvuju svoje slobodno vrijeme, ponekad i svoju radnu snagu i novac da bi sproveli ideje i dostigli ciljeve koje smatraju politički ispravnim. Međutim, u najvećem broju slučajeva učlanjivanje u partije dešava se proračunato, jer partije najprije svom članstvu dodjeljuju položaje i funkcije. Kako ističe Peter Losche: „Pri tome uvijek postoji opasnost da se javne službe ne dodjeljuju po kompetencijama, dakle, onim sposobnim, nego po „pravoj“ boji partijske knjižice (patronaža nad službama), U značajanoj mjeri pojam partokratije vezuje se za italijanski politički sistem i isprepletenost partije i države, naročito od polovine pedesetih do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Kako navodi Mirjana Kasapović: „Partocrazia je označavala trajne i čvrste političke i društvene strukture stvorene gotovo potpunim preklapanjem i uzajamnim tolerisanjem države, vladajuće Kršćanske demokratije (DC) i društvenih elita koje su vladale preko stranke“.3 Kontrolom ekonomije, javnih finansija i medija, vladajuća partija stvara razgranatu klijentelističku mrežu, davanjem privilegija i povlastica (poslova, kredita, stanova) čime birače i podržavaoce vezuje za sebe. Birači su u Italiji uzvraćali podrškom zbog koje nije dolazilo do stvarne smjene vlasti sve do parlamentarnih izbora 1994. godine, kojima je prethodio raspad partijskog sistema u ovoj zemlji. Kako zaključuje Mirjana Kasapović: generalno, najopasnija strukturna posljedica partitokratskog sustava vlasti jesu prilagodba i podređivanje države i društva potrebama vladajuće stranke ili stranaka“.4 Pod pojmom accupazione della stato misli se na „preobrazbu državnog aparata u klijentelistički rezervoar stranke, što joj omogućava da regrutira državne i javne dužnosnike i službenike koji su ponajprije lojalni stranci te stoga djeluju tako da zadovolje posebne stranačke interese“.5 Partokratija uništava meritokratiju i ugrožava demokratiju. Sistem uvažavanje znanja i sposobnosti za radno mjesto (meritbased system, merit, engl. Zasluga), zamenjuje se raspodjelom položaja po političkoj liniji i prema lojalnosti (patronage sytem), i sistemom podjele plena (spils sytem). Maks 3 Mirjana Kasapović, Isto, str.267. Ibnd str. 268. 5 Ibend str. 278. 4 133 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Veber govori o politički uslovljenom profilu, pri čemu spoils znači pljačka, spils system znači sticanje položaja na osnovu partijske pripadnosti, a spilsman je lovac na položaje.6 1. Teorijska obrazloženja partokratskih tendencija Partija se javlja kao preduzimač mnogobrojnih poslova, problema i interesa koje nastoji da rješava. Pod partijskom firmom privlače se različiti klijenti. U nju se investiraju rad, ideje i novac, sopstveno ime i ugled , ali se od nje očekuje i dobit, odnosno profit, u vidu dividende na osnovu uloženih akcija. Političke partije pretvaraju socijalnu moć u političku, a oligarhija političku moć u ekonomsku, jer je politika u permanentnoj težnji da ekonomiju stavi pod sopstvenu kontrolom. U nastavku ćemo izložiti nekoliko pristupa koji naglašavaju primarnu ulogu partija u osvajanju vlasti, u borbi za javne položaje i u njenoj eksploataciji. Ono po čemu se političke partije razlikuju od drugih organizacija, jeste učešće na izborima i borba za osvajanje glasova birača, odnosno borba za osvajanje ili zadržavanje vlasti. Iz ovoga logično proizilazi zaključak da su političke partije borbene organizacije. Potrebama političke borbe prilagođavaju se i podređuju program, ideje, uvjerenja i načela. Slobodan Jovanović ističe: „U nedostatku uvjerenja i načela, stranka teži uspjehu radi uspjeha; ona gleda da pošto-poto dođe do vlasti i da je što duže zadrži u svojim rukama“, i nastavlja: stranka postaje društvo za ekploataciju vlasti, i , kao sve druge koje su rukovođene egoističkim pobudama, širi oko sebe korupciju“.7 Po njemu, glavna snaga savremenih stranaka leži u njihovoj organizaciji, i kada se u strankama ugasi unutrašnji život one se pretvore u mašine za osvajanje vlasti. Ideje se prilagođavaju zahtjevima biračkog tijela. Kao glavni cilj nameće se da od države izvuku što više koristi za sebe i svoje pristalice. Ovo je bilo karakteristično za prve dane stranačkog života u SADu sa poznatom izrekom pobednik ima pravo na plijen i, kako ističe Slobodan Jovanović, stranka koja pobedi na izborima ima prava da sva državna zvanja podjeli između svojih pristalica, kao što pobjednička vojska dijeli ratni plijen. Po Maksu Veberu, političke partije mogu biti patronažne i ideološke. Cilj patronažnih partija jeste da „putem izbora dovedu svoga vođu na rukovodeći 6 7 Maks veber, Politika kao poziv, Filip Višnjić, Beograd 1998., str. 58. Slobodan Jovanović, Održavi, Osnovi jedine pravne teorije, Beograd 1982, str. 370. 134 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ položaj, da bi on zatim povjeravao državne službe svojim pristalicama“.8 Ideološke partije „žele da služe ostvarivanju političkih ideala određenog sadržaja“.9 Veber smatra da pertijske borbe nisu borbe za objektivne ciljeve već su, prije svega „borbe za patronat nad službama“. Tipičan primjer predstavljaju američke partije „lovci na položaje“, pri čemu se njihov program prilagođava izgledima za pridobijanje glasova birača. Veberovi stavovi u ovom pogledu, najbolje su opisani u tekstu Politika kao poziv. Po njemu: „politika će, dakle, za nas da znači težnju ka učestvovanju u moći ili ka uticaju na raspodjelu moći, bilo između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive!, i dodaje: „Ko se bavi politikom, teži moći: moći kao sredstvu u službi drugih ciljeva (idealnih ili egoističkih), ili moći „radi nje same“: da bi se uživalo u osjećanju prestiža koje ona pruža“.10 Unutar partija vodi se žestoka borba oko nominacije „profesionalnih političara“ – činovnika. Po njemu su za političara posebno važne tri stvari: strast, osjećanje, odgovornosti i mjera. Po Veberu su moguća dva načina pretvaranje politike u poziv. Neko ili živi „za“ politiku, ili „od“ politike. Veber također pominje plen (spoils), smatrajući da su za upravljanje i za održavanje svake vladavine potrebna materijalna dobra „na isti način kao kod nekog privrednog pogona“. Sve partijske borbe, kako navodi Veber, „predstavljaju ne samo borbe za objektivne ciljeve, nego prije svega borbu za patronažu nad položajima“. Partije tako postaju „čisti lovci na položaje“, prilagođavajući svoj program šansama za prikupljanjem glasova, kako bi „svoje pristalice opskrbili položajima“.11 To znači da partije za svoje pristalice postaju sredstvo zbrinjavanja. Riječ je o interesima partije, rukovodstva i članstva, odnosno pristalica. Za Vebera „politička djelatnost posredstvom partija znači upravo: interesima vođena djelatnost“.12 Interesi i motivi članova i simpatizera (sljedbenika) mogu biti materijalni i nematerijalni. Oni očekuju od svog vođe, po Veberu, ličnu nagradu, položaje ili druge prednosti. Jedna od nematerijalnih pokretačkih poluga jeste „satisfakcija koju neko ima kada zna da ličnom vjerom i odanošću radi za jenog čovjeka“.13 Drugi se iscrpljuju u „položajčićima“ koje imaju članovi različitih savjeta i tijela. Ipak, po Veberu, 8 Maks Veber, Privreda i društvo, drugi dio, Prosveta, Beograd, str. 956. Ibnd, str. 457. 10 Maks Veber, Politika kao poziv, str. 56. 11 Ibnd, str. 63. 12 Ibnd, str. 69. 13 Ibnd, str. 76. 9 135 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE znatno je veći broj onih koji u politici učestvuju „čisto kao lovci na položaje“, koji osim ekonomskih šansi imaju i šanse za zadovoljavanje častoljublja, da postanu, na primjer, M. P. (Member of Parliament). Plijen, je dakle, uglavnom položaj: „To znači da jedna naspram druge stoje partije bez uvjerenja, čiste organizacije lovaca na položaje, koje sve u zavisnosti od šansi za dobijanje glasova, za pojedinačnu izbornu borbu prave svoje promjenjive programe“14, Veber dodaje: „...Partije su, upravo, potpuno prilagođene izbornoj borbi, koja je najvažnija za patronažu nad položajima“. Ističući da je svojevremeno u rukama predsjednika SAD-a bilo imenovanje 300.000 do 400.000 činovnika, koji kao svoju kvalifikaciju nisu mogli da navedu ništa drugo nego „činjenicu da su učinili uslugu svojoj partiji“, takvo stanje, po Veberu, nije moglo da traje bez nevolja. Upravu su vodili čisti „diletanti“, pojavili su se korupcija i rasipništvo bez premca, što je mogla da izdrži samo jedna zemlja neograničenih ekonomskih mogućnosti. Veber konstatuje: „Ovdje dakle imamo snažan kapitalistički, odozgo do dole kruto organizovan partijski pogon, oslonjen na sasvim čvrste , po ugledu na crkvene redove organizovane klubove... koji teže postizanju profita“.15 Veber upozorava na klizav put i moguća razočarenja političkim angažmanom, ali i „mogućnost pružanja intimnih zadovoljstava onom ko joj se posveti obezbjeđujući osjećanje moći.“16 Za Šumpetera, u demokratiji je primorana funkcija glasanja birača – stvaranje vlade, što praktično znači odlučivanje ko će biti vodeća ličnost – predsjednik vlade. Odnosno, glasanje birača dovodi na vlast grupu koja priznaje pojedinog vođu. Šumpeter navodi primjer engleske prakse: stranka koja je pobijedila kontroliše većinu u parlamentu: njen vođa se bira za predsjednika vlade i postaje nacionalni vođa, on predlaže listu ministara; najprije predlaže partijske veterane koji dobiju počasne položaje; zatim položaje daje vođama drugorazrednog značaja na koje se računa za tekuće borbe u parlamentu, ali i zbog zasluga ili mogućnosti ometanja rada stranke, zatim daje ih nekolicini ljudi za koje smatra da su dobro kvalifikovani za određene položaje, koji se uzdižu i koje on poziva u očaravajući krug kabineta kako bi „izmamio mozgove iz Donjeg doma“. Kabinet je „čudna stvar sa dva lica, zajednički proizvod parlamenta i predjednika vlade“. S druge strane, parlament, osim formiranja (i obaranja) vlade, donosi i zakone, 14 Ibnd, str. 80. Ibnd, str. 81. 16 Ibnd, str. 85. 15 136 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ čak i upravlja, i uz rezolucije i političke izjave, donosi i zakone, čak i upravlja, i uz rezolucije i političke izjave, donosi i administrativne mjere i usvaja budžet. S obzirom na to da je demokratija mogućnost prihvatanja i odbacivanja od strane naroda ljudi koji bi trebalo da upravljaju njime, „prvi i najvažniji cilj svake političke stranke jeste da bude nadmoćna drugim strankama kako bi mogla doći na vlast ili se održati na vlasti.“17 Kako u društvu postoje različiti ciljevi koji se žele postići, konkurentska borba za vlast i položaj je „uzgredno ispunjena u istom smislu kao što je i proizvodnja uzgredna u stvaranju profita.“18 Kritikujući klasičan stav Edmunda Berka o partiji kao grupi ljudi koja teži unapređenju javne dobrobiti na temelju „načela s kojim se svi slažu“, ističe da je ovakva racionalizacija „opasna“ i „zamamna“, jer se sve stranke u svako doba mogu osigurati „zalihom načela i političkih programa“. Šumpeter kaže: „... A ova načela i politički programi mogu biti tako karakteristični za stranku koja ih prihvati i tako važni za njezin uspjeh kao što je marka na artiklima koje prodaje neka robna kuća za nju karakteristična i važna za njen uspjeh“, i dodaje „ali robna kuća ne može se definisati na osnovu te marke, a neka se stranka ne može definisati na osnovu njezinih načela“.19 Za Šumpatera „stranka je grupa čiji članovi žele zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast“. Stranka i stranački političari rezultat su nesposobnosti birača za bilo koju akciju „doli privođenju glasanju za jednog kandidata te označavaju pokušaj regulisanja političkog nadmetanja posve slično odgovarajućoj praksi trgovačkih društava“. Za pojedinog političara postoji poseban profesionalni interes u onom smislu u kojem politika neizbježno mora biti karijera. Prema Šumpeteru, „neposredna konkurentska borba za postizanje položaja ili održanja na njima daje svim razmatranjima politike i političkih mjera sklonost što je sjajno izražava fraza o trgovanju biračkim glasovima“.20 Ne ulazeći u ovom radu u razmatranja Šumpeterovog shvatanja demokratije, možemo rezimirati da on slijedi analogiju ekonomske i političke tržišne kompentencije u kojoj nema čisto tržišnih mehanizama, već samo kombinovanja organizovanosti i spontanosti. Na političkom tržištu, po njemu, može se proizvoditi i volja naroda, kao što proizvod može biti, parlament, položaj, zakon, moć, ugled ili titula. I u proizvodnji i u trgovini političke partije su i same roba na tržištu sa raznim etiketama (program, načelo ili kandidat). Konkurentska borba političkih partija za vlast predstavlja isto ono što proizvodnja u stvaranju profita. Bilo 17 Jozef Šumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokratija, Plato, Beograd 1998, str. 303. Ibnd, str. 309. 19 Ibnd, str. 314. 20 Ibnd, str. 317. 18 137 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE da je riječ o praksi „trgovačkih društava“ ili „trgovanju biračkim glasovima“, suština je u motivima stvaranja profita odnosno vlasti. Sasvim u duhu Šumpetera, ali nešto kasnije, Anthony Downs u knjizi An Economic Theory of Democracy (1957), svoj ekonomski model demokratije zasniva na kategoriji racionalnog ponašanja građana u politici. Po njemu je, kao i po Šumpeteru, ustoličenje vlade glavna svrha izbora u demokratiji. Racionalno ponašanje birača, partije i vlade, zasniva se na „aksiomu vlastitog interesa“ (self interes axiom). Downsova pretpostavka je „da građani učestvuju na izborima samo ukoliko ocjenjuje da njihove očekivane dobiti od izbora nadmašuju utrošak“. Teorija Entoni Daunsa nastoji da rasvjetli do koje mjere realna politika inkorporira racionalne akcije, odnosno „akcije koje su efikasno dizajnirane da postignu svjesno izabrane političke i ekonomske ciljeve aktera“.21 Glasač se, s jedne strane, pita – „šta ja imam od toga?“ ili „koliko moj glas može utjecati na ishod?“22 Downs računa i na glasačevu psihološku evoluaciju vrijednosti njegovog glasa. Njegova teorija demokratije koristi ekonomske koncepte troškova, prihoda i sredstava, da objasni političko ponašanje. To ne implicira da je želja za novcem jedina ili najvažnija naknada u politici. Ali ljudi koji računaju da ništa ne dobiju od glasanja i koji su indiferentni po pitanju toga ko pobjeđuje – oni apstiniraju. Oni, ili nemaju prave informacije, ili nemaju izgrađene sopstvene stavove, ili nemaju osjećaj koliko njihov glas zaista vrijedi ili može da znači ukupan ishod glasanja i izbora. Po Sartoriju takođe, „demokracij se zasniva na konkurenciji partija, kao što se i tržišna ekonomija zasniva na konkurenciji proizvođača“. Ipak, po njemu „analogija između političkog tržišta i ekonomskog tržišta ne drži mnogo vode“.23 Sartori vidi razliku u tome što u konkurenciji između privrednih proizvođača, potrošači imaju opipljivu robu koju mogu da procijene, dok u konkurenciji između političkih partija, dobra nisu opipljiva, niti se mogu odmah tražiti. Uz to, prema Sartoriju, privredna konkurencija podvrgnuta je zakonskoj kontroli, kako bi se suzbila i kaznila prevara u trgovini, dok „politička prevara“ ostaje legalno nekažnjena, i navodi slijedeće: „Trgovac koji prodaje lažne bisere, kao prave, ide u zatvor, a političar koji prodaje dim često uspijeva zaista da ga proda i, u svakom 21 Anthony Dawns, An Economic Theory od Demokracy, New York, Harper and Row, 1957, str. 7. Ibnd, str. 14. 23 Đovani Sartori, Demokratija šta je to?, str. 121. 22 138 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ slučaju, ne ide u zatvor“.24 Razlika između političkog i ekonomskog tržišta je u tome što „nelojalna“, „lažljiva“ i „demagoška“ konkurencija ostaje nekažnjena i često donosi koristi „demagogu“. Za Sartorija kao jedino sredstvo korekcije pojavljuje se posjedovanje javnosti koja se nemože varati, ba ne masovno i ne sve vrijeme“. Za Sartorija je, kao i za Šumpetera i Daunsa suština izbora u izboru vođstva, jer birači biraju ko će o njima odlučivati. Izbori neposredno zavise od „mišljenja“ i „preferencija“ birača. I Sartori pominje „racionalnost“ birača, pri čemu se radi o maksimalizaciji koristi, i to se odražava na građanina koji glasa. Po njemu, „birač je uvijek veliki pojednostavljivač“. A oni koji vladaju „moraju da vode računa i kome moraju da polažu račune“.25 2. Uloga, funkcija i ciljevi političkih partija u Bosni i Hercegovini Upoređivanje i komparativna pravna i politička teorija i ono što se podvodi pod comparative politicis, može Bosni i Hercegovini biti višestruko korisno. U gledanje na uspješne ne može i ne smije biti ni jednostrano niti nekritički, jer se političke institucije i vrijednosti ne mogu tako jednostavno preuzimati. Iz etabliranih demokratskih institucija i akumuliranog iskustva kao posebne laboratorije, mogu se izvući određene pouke. Bez obzira na to koliko je moguće učiti iz tuđih iskustava, svaka država trasira svoj razvojni put u skladu sa konkretnim okolnostima. Povrataki uključivanje Bosne i Hercegovine i njenog društva u evropske i svjetske tokove, zahtjeva, kako poznavanje normi standardai institucija, tako i tradicije, nasleđa i kulture. Za komparaciju su dragocjena i iskustva drugih zemalja koje prolaze sličnim putem, bez obzira da li njiea idu brže ili sporije. Partije i partijski sistem Bosne i Hercegovine pokazuje izvjesne elemente institucionalizacije. Smanjivanja broja partija, odnosno kretanje od ekstremnog ka umjerenom višepartizmu i opadanje partijskog članstva, slično drugim zemljama ovog dijela svijeta. Kod nas provejavaju negativne ocjene partija sa snažnim korjenima i u dubljim slojevima tradicionalne političke kulture, koja visoko vrednuje jedinstvo i slogu a višepartizam smatra jednim jednim od glavnih uzroka podjela i sukoba. Uprkos izvjesnim sumnjama građana, partije su nužan, iako idealan instrument demokratije. 24 25 Ibnd, str. 123. Ibnd, str. 135. 139 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Na političke partije i demokratiju ne utiču samo socijalno kulturne, niti samo institucionalne dimenzije već, i jedno i drugo. Ovo je naročito važno u trenutku kada se Bosna i Hercegovina suočava sa konstitucionalnoinstitucionalnim izazovima i iskušenjima, i kada je u toku proces demokratske konsolidacije. U odnosu na globalne društvene promjene, partije uče da se adaptiraju novim ideološkim i političkim pozicijama, inkorporirajući nova pitanja i nove zahtjeve. Interesi i zahtjevi postali su fragmentiraniji i partikularniji. Političko tržište okrenuto je zahtjevima. Građani kao subjekti postali su građani kao potrošači. U potrošačkom društvu kaali kompetencije i reprezentacije postali su otvoreniji za alternativne organizacije i poktete koji koji nude efikasnije veze između građana i centara odlučivanja. Partije danas nisu nisu ono što su bile u prošlosti. Potvrde u tome nalaze se u sledećim nalazima: opada partijska iidentifikacija, smanjuje se članstvo, izlasnost na izbore ima tendenciju opadanja, raste podrška novim partijama, malim partijama, ekstrmoj ljevici i desnici kao i autonomnim, regionalnim i populističkim pokretima. Ovo govori o smanjenju kapaciteta partija partija da vežu birače kao „reprezentativne agencije“. Partije u najmanju ruku moraju da se navikavaju da žive i djeluju paralelno sa ovim novim organizacijama i agencijama. Komunikacija sa interesnim grupama, društvenim pokretima, medijima i istraživačima javnog mijenja postaje mnogo važnija. Ijako se sve više govori o opadanju uloga partija skoro ništa se ne nazire kao demokratska atenartiva koja može zamijeniti ulogu partija u regrutovanju lidera ili organozovanju vlade. U ovom smislu kao da se uloga partija čak i povećala. Sa aspekta procesa političkog odlučivanja, organizacije izbora, palamentarnog života i izvršne vlasti i ukupnog funkcionisanja političkih institucija, političke partije danas imaju značajniju ulogu nego što su imale ranije. Sve se i dalje vrti oko njih. Među ostalim okolnostima koje im idu na ruku, partije takođe mogu donositi zakone koji im odgovaraju. Tako se može tumačiti tedencija sve većeg državnog finansiranja partija. Javne previlegije partije najprije mogu pribaviti za sebe. Političke partije Bosne i Hercegovine se suočavaju sa tri vrste izazova. Prvo, partijama je neophodno da intergišu različite institucionalne arene (kao što su parlament i vlada), i da budu sposobne da uspostave koherentnu hijerarhiju i adekvatnu disciplinu ili koordinaciju, kako se nebi duplirala moć ili izlazila izvan dozvoljenih i očekivanih okvira. Drugo, partijama je neophodno da učvrste svoju autonomiju kao ključ 140 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ institucionalnog integriteta. To znači da se u donošenju odluka obezbijede i zaštite o spoljnih uticaja ne političkih centara moći. Izazovi autonomiji partija dolaze i iz oblasti multiplikovanja nivoa vladanja. Multiplikovanje nivoa vladanja od lokalnog, ka kantonalnog, entitetskog i državnog, danas kontrolu i koordinaciju od strane partija čini mnogo težu. Igrajući ovu složenu igru, partijama je teže da svoju organizaciju i autonomiju održe koherentnom. Treći izazov sa kojima se partije suočavaju jeste potencijalni gubitak prestave koje su imale ili imaju u očima građana. unutrašnji problemi poput korupcije, kao i opadanje podrške i članstva, zvuče alarmantno – što birače može odvesti antipartiskim alternativama. Političke partije se i spolja društva sve više pomijeraju ka državi, što samo može biti njihova neophodna strategija preživljavanja. Demokratija je političke partije stavljala i stavlja na iskušenje proširenje prava glasa, pojavu novih interesa i socijalni zahtjeva koji su zahtijevali druge forme političke participacije (protesti, demostracije, pisanje peticija, štrajkovi), i uključivanjem novih grupa u politički život. Političke partije su iskušavale demokratiju svojim monopolizovanje ili uzdurpivanjem države u jednopartizmu (državna partija-partijska država,dominantna partija), svojom unutrašnjom oligarhijskom strukturom, sumljivom ulogom novca u njihovom funkcionisanju, ugrožavanje principa podjele vlasti sl. iskustva totalitarnih i autoritarnih režima govore o mogućnosti instrumentalizacije i manipulacije partija u službi takvih režima i njihovi vlastodržaca, odnosno političke partije mogu da se izrode ne samo neprijatelje demokratije, već i samih partija – bilo da je riječ apsorpciji države od strane partija ili asopciji partije od strane države. Ijako svremena na vrijeme provejava teza o opadanju uloge i značaja partija, one danas čvrsto drže svoju pozicuju u mnogim aspektima politike. Gotovo uvijek i svuda, partije kontrolišu proces dominacije (predlaganja i kandidovanja) kandidata za javne funkcije. Bez njih se ne mogu zamisliti izbori na kojima se biraju skupština ( parlament) i vlada, ili član presjedništva države. Biračima bi bez partija bilo znatno teže da prepoznaju kakva im se opcije nude i koji (čiji) kandidati pretenduju na javne funkcije. Partije, dakle kontrolišu kadrovsku politiku, proces donošenje odluka i donošenja zakona. 3. Partokratija U Bosni i Hercegovini Partokratija se u Bosni i Hercegovini može pratiti u institucionalnoj ravni (zakoni izborni sistem i sl.), u političkoj kulturi i tradiciji ali i razumijevanju politike više kao zadovoljavanja parcijalnih ličnih interesa a 141 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE manje kao oblukovanja javnog dobra. Iako u Bosni i Hercegovini nema sistematskijeg rada na temu partokratije, nekoliko autora u stranoj literaturi se na poseban način zabavio ovom tematikom. Za S. Mihailovića „partokratija je kanal socijalne pokretljivosti koji jednim uskraćuje put u pravljenju karijere, a drugima, koji nemaju predispozicije za uspješnu karijeru, omogućava samu karijeru“ 26. Slično misle i V. Vasić po njemu, partokratija: „zatvara kanale mobilnosti i promocije sposobni i talentovanih ljudi ne samo na značajna politička već i na vitalna stručno – upravljačka mjesta, što znatno umanjuje ili blokira razvojne sposobnosti jednog društva“27. Lutovac ističe da „političke stranke u partijskoj državi nastoje da stave po dominaciju sve društvene svere. Državni resursi se koriste za partijske interese i ciljeve, umjesto da je obrnuti proces osnovni obrazac ponašanja. Državna i loklana administracija se grade po principu podobnosti, čime postaju servisi partija umjesto da budu servis građana“.28 Isti autor piše da „dosadašnje iskustvo nam pokazuje da sunstranke na vlasti gradile politički sistem mnogo više po sopstvenoj mjeri, nego po mjeri građana, počevši od ustavnih riješenja preko izbornog sistema, do konkretni zakona kojima se gradio cijeli sistem. To je jedan od razloga zbog koji stranke još uvijek nisu u stanju da izgrade čvrst temelj pravne države“29. Značaj uloge partija u namiještanju sopstveni kadrova i članova je u toliko veći ako se ima u vidu efekat tranzicionih gubitaka u Bosni i Hercegovini. Višak radne snage i povećanje nezaposlenosti kao posledica restrukturiranja ekonomije (privatizacija) govore o nemogućnosti ekonomskog sistema da aporguje viškove radne snage. S obziron na to da je jedan od glavni problema nezaposlenost (između 550 i 600 hiljada nezaposlenih), a imajući u vidu da je država glavni poslodavac, partijama polazi za rukom da, kada dođu na vlast , zapošljavaju svoju klienteu. Na taj način se samo gomila broj zaposlenih u javnom sektoru. S obzirom na veliki pritisak na zapošljavanje, partije koriste svoje pozicije u vlasti za prebukiranje državni službi, kao i u javnim preduzećima školama, zdrastvu, uslugama administraciji. To se razumijeva dio plijena poslije izbora. Situirati partijske kadrove i promolisati interese svoji finijasera predstavlja dvije nove funkcije političkih partija. To su dovoljni razlozi da partije uzurpijaju dtžavne 26 S. Mihailović, Kako do boljeg izbornog sistema Centar za slobodne izbore I demokratiju Beograd 2006. str. 149. 27 V. Vasić Savremeni izazovi parlamentarizma Konrad Adenauer 2007. str.39 28 Z. Lutovac Od partijske ka pravnoj državi Ebert Stifung 2006. str49. 29 Ibnd. str. 54. 142 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ institucije. Nakon izbora partije koje formiraju vladu „polažu „ pravo da zagospodare državom i da zaposjednu i prisvoje javno dobro javne službe. Oligarisi i tajkuni, ponikli u starom režimu tajno podržavaju i koriste ove kanale i mehanizme sprege biznisa i politike (novca i vlasti), finansirajući gotovo sve partije. U Bosni i Hercegovini partije na vlasti imenuju direktore i članove upravnih odbora za veliki broj javnih preduzeća u koje razmjeste, također veliki broj svojih ljudi na mjesta direktora predsjednika i članova upravnog odbora. 4. Uloga partija u državnoj upravi Osnovni princip organizovanja javne uprave jeste da se zaposelni razlikuju po tome ko su od njih politički imenovana lica, a ko takozvani službenici. Imenovani su ministar, dr. i posebno savjetnici, to su pomoćnici ministara – zaposleni javni službenici koji se biraju konkursom na pet godina. Okosnicu javne administracije čine javni službenici, a ne imenovana lica. U stabilnim demokratskim sistemima javna administracija se ne mijenja ili se mijenja veoma malo. U cilju profesionalizacije i depolitizacije javne uprave, prilikom promjene vlade mijenjaju se ministri i nekoliko saradnika oko njih, dok ostali ostaju kao profesionalci i ljudi od struke i kontinuiteta. Modernizacija državne uprave u Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od važnih preduslova u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Veoma važnu ulogu u definisanju upravnih načela i standarda kojima se moraju podvrgavati državne uprave zemalja koje pretenduju na članstvo u Europsku uniju ima SIGMA u europskim standardima u pogledu javne uprave navode se vladavina prava kao pretpostavka pravne sigurnosti i predvidljvosti upravnog djelovanja i odluka; otvorenost, transparetnost, čime se nastoji da se osigura nadzor na upravnim postupcima i rezultatima, te njihova usklađenost u ranije utvrđenim pravilima; odgovornost javne uprave zakonodavnim i sudskim organima, te hijerarhijska odgovornost unutar uprave, kojim se nastoji da se osigura ponašanje u skladu sa načelom zakonitosti; i efikasnost u korištenju javnih prehida i djelotvornost u postizanju ciljeva koji su utvrđeni zakonima i podzakonskim propisima. Procjena u kojoj mjeri zemlje kandidati odgovaraju utvrđenim kriterijima obavlja se putem evaulacije i izvještaja Evropske komisije. 143 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Jedna od negativnih stvari u vezi sa sveprožimajućom ulogom stranaka u našem javnom životu jeste što je onemogućeno stvaranje stručne državne administracije, pošto su ljudi u javnim službama svakog puta kada se mijenja vlada, a napredovanju i šefovskim mjestima se mogu nadati samo oni koji su učlanjeni u političke stranke, ili se čak na ta mjesta direktno dovode partijski kadrovi. Zbog toga, među državnim činovnicima u Bosni i Hercegovini, čak i onima kojima niko ne spori stručnost nisu rijetki oni sa čitavom kolekcijom partijskim knjižnica sa ciljem preživljavanja odnosno zadržavanja javnog mjesta. U Bosni i Hercegovini je ustaljena praksa da svaka vlast dovodi svoje ljude. Sposobne i čestite javne službe koje nisu vezane za trenutnu političku garnituru čak su i za mnoge razvijene zemlje daleki cilj, a kamali za državu kakva je Bosna i Hercegovina. Sve dok ne bude nekoliko krugova izbora i dok se neiskristališe profesionalna i kompetentna administracija i partije relativno gladne vlasti i ne zasite partijsku klijentelu, imaćemo tu pojavu manje ili više, i ekstremnije nego što je to normalno za ostale zemlje. Smjene i promjene su legitimne u sferi političkog rukovođenja. Međutim, stručni, profesionalni i kompetentni kadrovi moraju da predstavljaju stubove institucija. Kod nas svaka promjena vlasti nosi izvjesnu dramatičnost. Oni koji dolaze potencijalno koriste „metlu“ i počinju da pišu historiju od sebe, a oni koji su zatečeni osjećaju nesigurnost i strah da će biti smjenjeni i otpušteni. Zbog toga neki pribjegavaju vještinama poput prelijetanja i zato imamo preletače i prevrtače, koji nastoje da se prikloni pobjedniku. Naravno, administracija po prirodi stvari treba da jamči sprovođenje zakona. Zbog toga imamo primjere da ljudi u administraciji sami podnose ostavku jer su svjesni da ne mogu sprovodii zakone druge vlasti. ZAKLJUČAK Dvije decenije nakon urušavanja autoritarnih jednopartijskih sistema, Bosna i Hercegovina kao da je zaglavljena u ravni polukonsolidovane, „manjkave“ ili „defektne“ demokratije. Međunarodni standardi „mjerenja“ demokracije ne uključuje u indikatore samo pluralizam i slobodne izbore, već konstitucionalizam, podređenost zakonima i socijalnu i političku integraciju i participaciju građana. razvoj opet podrazumijeva ne samo ekonomski rast, slobodno tržište i zaštićena svojinska prava, već i principe održivosti, jednakih mogućnosti i socijalne pravde. 144 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Defektne ili polukonsolidovane demokratije su zapravo nestabilne i političkim krizama sklone demokratije, koje odlikuje: 1) partokratija; i rezultirajuće; 2) slabe strukture (parlamentarne) reprezentacije; 3) nepotpuna decentralizacija vlasti; 4) ograničeni, od stranih izvora zavisni potencijali civilnog društva; 5) uticaj moćnika-posebnih ekonomskih i političkih interesnih grupa – na medije; 6) spori, nekonsistetni i na pritiske neotporni sudski procesi; i 7) slabi kapaciteti za suzbijanje raširene korupcije. Posredan dokaz dosegnutog tek manjkavog i defektnog karaktera demokratije, odnosno zaglavljenosti Bosne i Hercegovine između hibridnog režima i do kraja neutemreljene ni minimalne izborne demokratije i modela liberalno-prestavničke demokratije prestavljaju i kritičke sugestije sadržane u izvještajima Evropske komisije. I sami građani BiH, u CeSID-ovom istraživanju iz 2012 godine, misle da je za zemlju karakteristična korupcija (prosječna ocjena kvaliteta stanja je tek1,58); slab rad državne administracije (ocjena 2,13); nerazvijeni tržišni odnosi (2,17); nedovoljna vladavina prava (2;23); centralizacija vlasti (2,14; ali i ukupno slabi učinci demokracije (2,34). Država ne stoji bolje kad se radi o poštovanju ljudski prava (2,21); i ispunjavnju međunarodni obaveza (2,07). Prvi, strateški pravac promjena upravo je vezan za stabilizovanje i konsolidovanje demokratije i nesmetano funkcionisanje demokratskih institucija. Vlas treba da zaista stanuje na svojoj ustavno definisanoj adresi, a ne da boravi u neformalnim sklopovima moći iu „rezervnim domenima vlasti“ među unutrašnjim i spoljnim „veto-igračima“ koji izvan scene i definisane odgovornosti utiču na donošenje ključnih odlika, uslovljavajući, ucijenjujući oficijelne nosioce vlasti. LITERATURA Aristotel, (1949), Politika, Bigz, Beograd. Beyme, Klaus, Von, (2002), Transformacija političkih stranaka, FPZ, Zagreb. Bobio, Norberto, (1990), Budućnost demokratije, Filip Višnjić, Beograd. Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, Harper and Row, New York. 145 �Izudin Hasanović: BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Easton, David, (1953), The Political System, Knopf, New York. Huntigton, Samuel P., (2004) Treći talas, demokratizacija na izmaku dvadesetog veka, CID, Politička kultura, Podgorica, Zagreb. Held, Dejvid, (1990), Modeli demokratije, Školsk knjiga, Zgareb. Jovanović, Slobodan, (1990), O državi – osnovi jedne pravne teorije,. Sabrana dela, BIGZ – SKZ, Beograd. Klingemann. Hans – Dieter, Richard I. Hofferbert, and Ian Budge, (1994), Parties, Politicies and Democracy, Wesrview Press, Boulder, San Francisco, Oxford. Lajphard, Arendt, (2003), Modeli demokratije, Službeni list SiCG, CID, Beograd, Podgorica. Liebert, Urlike, (1990), „Parlament in the Consideration od Democracy“, in Parlament and Democratic Consolidation in South Europe, eds. U. Liebertand M. Cotta, Pinter Publishers. Mclean, lain ed., (2003), The Concise Oxford Dictionary od Politics (second edition), Alistar McMillan, Oxford University Press. S. Mihailović (2006) „kako do boljeg izbornog sistema, Centar za slobodne izbore i demokratiju Beograd Veber Maks, (1998), „Politika kao poziv“, u kritikama kolektivizma, Filip Višnjić, Beograd. V. Vasović (2007) „Savremeni izazovi parlamentarizma“ Konrad Adenauer Stifung, Beograd Z. Lutovac (2006) „Od partijske ka pravnoj državi“ F. Ebert Stifung, Beograd Zukić A. (2013) „Demokratski izbori u Bosni i Hercegovini“ Publishing, Sarajevo 146 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3059 Title A name given to the resource BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU PARTOKRATIJE I DEMOKRATIJE Author Author HASANOVIĆ, Izudin Abstract A summary of the resource. The topic of this paper is a particracy as a feature of social - political order in the BiH. In the first part reviewed the attempt to define particracy. The second part od topic deals with particracy in the BiH. Accordingly, the topic explained that the parties control process of nomination (proposing) of candidates for public functions almost always and everywhere. Elections for parliament and government, or president of the state, are unimaginable without them. Without parties, it would be much more difficult for voters to recognize which options are offered and which (whose) candidates pretend to public functions. Parties, therefore, control human resource policy, political agenda and decision – making process. Key words: particracy, polity, parliament, government, presidency Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/66225bdb0dc6be677cb3fe239d84c5de.docx 62c0e54d34b4270a50d7ab58436776cd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d83a9985ac5668eef606eb65facd4106.pdf 601ae5ab63f224a7f74d6781683b8952 PDF Text Text Mr. Emina Hasanagić, viši asistent Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ Mostar NAJBOLJI INTERES DJETETA I PRIMJENA MEĐUNARODNIH STANDARDA O ZABRANI DJEČIJEG RADA Autorica u radu razmatra pitanje zaštite djece koja rade teške i neadekvatne poslove, propisane odredbama međunarodne i domaće regulative, te njihove implementacije, s ciljem utvrđivanja stepena osiguranja zaštite prava djeteta. Prikazala je djelovanje međunarodnih i regionalnih organizacija koje svojim aktivnostima daju doprinos suzbijanju dječijeg rada. Apostrofirala je značaj aktivnosti koje preduzima Međunarodna organizacija rada u ovoj oblasti, pa je dio rada posvetila analizi djelovanja ove organizacije. Nakon toga razmatrala je uređenje zaštite na radu maloljetnih zaposlenika u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a u svjetlu prihvaćenih međunarodnih standarda. Na osnovu provedene analize autorica je zaključila da postoji nesklad između normativnog i stvarnog stanja, da je i dalje u praksi prisutan problem neimplementacije brojnih usvojenih međunarodnih dokumenata Ključne riječi: dječiji rad, međunarodni standardi, Međunarodna organizacija rada, radno zakonodavstvo BiH, najbolji interes djeteta. 1. Uvod Djelovanje međunarodnih organizacija u oblasti zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda obuhvatilo je i zaštitu prava posebno osjetljive kategorije populacije, odnosno djece. Usvojeni su mnogi značajni međunarodni dokumenti koji na neposredan ili posredan način reguliraju dječija prava. Pritom važno je spomenuti aktivnosti Ujedinjenih nacija, Vijeća Evrope, Međunarodne organizacije rada, Evropske unije kao i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija koje su usvojile veliki broj konvencija, preporuka i drugih akata kojima su uspostavljeni međunarodni standardi za ukidanje i zabranu najgorih oblika dječijeg rada. Unatoč postojećem zakonodavnom okviru koji zabranjuje takav rad djece, danas je na svjetskom nivou uočen značajan problem jer mnoga djeca rade poslove koji su štetni za njihovo zdravlje i psihofizički razvoj. U okviru Međunarodne organizacije rada1 (u daljem tekstu: MOR) uspostavljen je i program IPEC - Međunarodni program za ukidanje dječijeg rada,2 ali na ovom 1 Međunarodna organizacija rada osnovana je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. MOR je stalna i trajna međunarodna organizacija rada, a zbog svog članstva predstavlja univerzalnu međunarodnu organizaciju. Više o tome: Dedić, S; Gradaščević-Sijerčić, J; Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005. godine, str. 55. 2 Ovaj program je kreiran 1992. godine s ciljem progresivne eliminacije dječijeg rada, koji je trebao biti postignut kroz jačanje kapaciteta zemalja u rješavanju problema i promovisanjem svjetskog pokreta u borbi protiv dječijeg rada. IPEC trenutno djeluje u 88 zemalja. To je globalno najveći program takve vrste i najveći pojedinačni operativni program MOR-a. Više o tome na 233 �polju djeluju i mnoge druge međunarodne i nacionalne organizacije, kao i države, ali i pojedinci. Prema podacima MOR-a za 2012. godinu, na svjetskom nivou broj djece koja rade iznosi 168 miliona. Ovo pokazuje pad od 1/3 u odnosu na 2000. godinu, kada je taj broj bio još veći, odnosno 246 miliona.3 Radi se o poslovima koji su teški, opasni i u suprotnosti s odredbama međunarodnih dokumenata koji propisuju zaštitu djece od ekonomskog eksploatisanja i rada koji šteti njihovom obrazovanju i opasan je za njihovo zdravlje i cjelokupan razvoj. Dječiji rad je predmet pažnje u okviru međunarodne zajednice već skoro jedan vijek i značajno duže na državnom nivou. Najranije reguliranje dječijeg rada datira iz 1284. godine kada je statutom udruženja venecijanskih proizvođača stakla zabranjeno zapošljavanje djece u određenim opasnim aktivnostima u okviru trgovine staklom. Ipak, iako dječiji rad nije jedinstven za sadašnju eru, u novije vrijeme kako su se podaci poboljšali, opseg problema je postao vidljiviji.4 Dječiji rad nije nova pojava, postoji od samog nastanka ljudske zajednice, kao i zloupotreba i nasilje nad djecom u procesu rada. Evidentno je postojanje razlika u različitim vrstama rada koji obavljaju djeca. Djeca se angažuju u različitim vrstama radnih aktivnosti koje mogu obuhvatiti teške, zahtjevne i neadekvatne poslove, ali isto tako moguće je da djeca budu angažovana na poslovima koji nemaju nikakav štetan utjecaj na njihov fizički i psihički razvoj. Učešće djece i adolescenata u poslu koji ne utiče na njihovo zdravlje i lični razvoj ili ne utiče na njihovo školovanje, generalno se posmatra kao nešto pozitivno. Ovo uključuje aktivnosti kao što je pomaganje njihovim roditeljima oko kuće, pomaganje u porodičnom poslu ili zarađivanje džeparca izvan vremena za školu i tokom školskih raspusta. Ove vrste aktivnosti doprinose razvoju djece i dobrobiti njihovih porodica; osiguravaju im sticanje vještina i iskustva, i pomažu u njihovom pripremanju da postanu produktivni članovi društva tokom njihovog života kao odraslih osoba.5 Ipak, većina posmatrača i istraživača - i u nekoliko slučajeva čak i cijela međunarodna zajednica - smatraju službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada. Dostupno na: http://www.ilo.org/ipec/programme/lang--en/index.htm. Pristupljeno 10.02.2014. godine. 3 Azija i Pacifik i dalje imaju najveći broj djece koja rade (skoro 78 miliona ili 9,3 % dječije populacije). Sub-saharska Afrika predstavlja regiju sa najvećom učestalošću dječijeg rada (59 miliona, preko 21 %). U Latinskoj Americi i na Karibima je 13 miliona (8,8 %) djece angažovane u dječijem radu, dok je na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi 9,2 miliona (8,4 %). Poljoprivreda ostaje najvažniji sektor u kojem se mogu pronaći dječiji radnici (98 miliona ili 59%), ali problemi nisu zanemarljivi ni u uslužnom sektoru (54 miliona) i u industriji (12 miliona) – većinom u neformalnoj ekonomiji. Dječiji rad među djevojčicama je opao za 40% od 2000. godine, a među dječacima za 25 %. Dostupno na službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada: http://www.ilo.org/global/topics/child-labour/lang--en/index.htm#a2 Pristupljeno 6.12.2013. godine. 4 Fassa, G.A; Parker, L.D; Scanlon, J.Th; Dječiji rad: Perspektiva javnog zdravlja, Prvo poglavlje, Oxford University Press, New York, 2010, str. 1. 5 Više o tome na službenoj internet stranici Međunarodne organizacije rada: http://www.ilo.org/ipec/facts/lang--en/index.htm. Pristupljeno: 22.01.2014. godine. 234 �određene aktivnosti više štetnim, rizičnim i/ili moralno osuđujućim za djecu nego što su druge.6 U ovoj analizi će biti razmatrani oni oblici dječijeg rada koji štetno utiču na psihički i fizički razvoj djece, odnosno one vrste radnih aktivnosti djece koje trebaju biti ukinute i zabranjene. Pod pojmom „dječiji rad“ najčešće se smatra rad kojim se djeci uskraćuje njihovo djetinjstvo, njihov potencijal i dostojanstvo i koji je štetan za fizički i psihički razvoj. „Takav rad djece može stvoriti nepovratnu štetu za dijete i predstavlja kršenje međunarodnog prava i obično, nacionalnog zakonodavstva.“7 U tom smislu će u daljnjem radu biti analizirani međunarodni standardi usmjereni na sprječavanje i ukidanje ovih oblika dječijeg rada i efikasnost njihove primjene u praksi. Djeca su najmlađi dio ljudske populacije na kojem počiva budućnost čovječanstva kao općeljudske zajednice, ali i svakog posebnog i konkretnog ljudskog društva.8 To je društvena skupina koja najlakše prihvaća i najdosljednije provodi cjelokupni sistem ljudskih vrijednosti.9 Slijedom tih činjenica javlja se kao nužno aktivnije djelovanje raznih faktora u društvenoj zajednici; nevladinih organizacija, naučnika, humanista, ali i državnih institucija na preduzimanju napora u borbi za zaštitu djece od neadekvatnih poslova za koje nisu psihički, fizički ni intelektualno razvijeni. Mogući su različiti pristupi razmatranju problema dječijeg rada. „Fenomenu dječijeg rada moglo bi se pristupiti šematski iz perspektive ponude i potražnje, ili u pogledu institucionalnih, kulturnih i općih socijalno-ekonomskih faktora koji uslovljavaju ponudu i potražnju.“10 Historijski posmatrano uobičajeni i najznačajniji metod borbe protiv dječijeg rada je predstavljalo usvajanje propisa. Skoro sve države su uspostavile zakonodavni okvir kojim se utvrđuju zabrane i ograničenja u pogledu zapošljavanja djece, kao što je zabrana zapošljavanja za djecu ispod određene životne dobi i propisivanje uslova pod kojima je 6 Međunarodna organizacija rada/Međunarodni ured rada, Dječiji rad: udžbenik za univerzitetske studente, Ženeva, 2004. godine. str. 19. Dostupno na: http://www.ilo.org/ipecinfo/product/viewProduct.do;jsessionid=0a038009cf092347d4a598b4732b bfe8cc6d4f5d273.hkzFngTDp6WImQuUaNaLaxD3lN4K-xaIah8S-xyIn3uKmAiNAnwbQbxaNvzaAmIhuKa30xgx95fjWTa3eIpkzFngTDp6WImQuxahySc3yPaxmNcgb48OX3b4Dtgj15eMbynknvrkL OlQzNp65In0__?productId=174. Pristupljeno: 10.02.2014. godine. 7 Međunarodna organizacija rada/Međunarodni ured rada, Borba protiv dječijeg rada: priručnik za inspektore rada, Ženeva, 2003. godine, str. 3, Dostupno na: http://www.ilo.org/ipecinfo/product/viewProduct.do;jsessionid=0a038009cf092347d4a598b4732b bfe8cc6d4f5d273.hkzFngTDp6WImQuUaNaLaxD3lN4K-xaIah8S-xyIn3uKmAiNAnwbQbxaNvzaAmIhuKa30xgx95fjWTa3eIpkzFngTDp6WImQuxahySc3yPaxmNcgb48OX3b4Dtgj15eMbynknvrkL OlQzNp65In0__?productId=2619 Pristupljeno: 10.02.2014. godine. 8 Žepić, B, Ukinuće najgorih oblika dječijeg rada i primjena međunarodnih standarda u zaštiti djece i mladeži pri zapošljavanju i radu, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XV, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2002. godine, str. 18. 9 Ibid. 10 Rahikainen, M, Vijekovi dječijeg rada: evropska iskustva od sedamnaestog do dvadesetog vijeka, Ashgate Publishing, Ltd., Hampshire, England, 2004, str. 8. 235 �maloljetnicima dozvoljen rad. „Prag životne dobi i područje primjene zakonodavstva o dječijem radu, ipak, varira među zemljama i područjima.“ 11 2. Međunarodni standardi u zabrani dječijeg rada Prisutna je snažna, široko zasnovana međunarodna posvećenost eliminaciji dječijeg rada i zaštiti djece koja rade.12 Kao što je u uvodu već navedeno, zabrana dječijeg rada regulirana je brojnim međunarodnopravnim aktima usvojenim na međunarodnom i regionalnom nivou. Ova namjera iskazana je kroz usvojene međunarodne dokumente u oblasti zaštite različitih prava djeteta, predviđajući njihovu generalnu zaštitu, ali i onu koja obuhvata pojedinačna prava. „Ukratko, radno zakonodavstvo mora biti praćeno širokim spektrom mjera koje obuhvataju zapošljavanje i stvaranje prihoda, i reforme i proširenje u obrazovanju ako se želi u potpunosti pozabaviti problemom dječijeg rada.“13 Zajednički zaključak različitih studija o dječijem radu ukazuje da postoji neslaganje normativnog i stvarnog stanja. U sljedećem dijelu rada daje se pregled prihvaćenih međunarodnih standarda u ovoj oblasti. Konvencija UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine predstavlja veoma značajan međunarodni dokument o zaštiti prava djeteta, u kojem se utvrđuje obaveza stranaka na poduzimanje prikladnih zakonskih, administrativnih, socijalnih i edukacijskih mjera za zaštitu djeteta od svih oblika fizičkog i mentalnog nasilja, povrede ili zloupotrebe, zanemarivanja, zlostavljanja ili iskorištavanja.14 Konvencija prvi put dijete tretira kao subjekt prava, i prilikom njenog donošenja imala se u vidu potreba za posebnom zaštitom djece. Pritom različite potrebe djece određuju se kao njihova specifična prava. Prava djece prema odredbama Konvencije mogu se klasificirati u različite grupe i vrste. Tako se govori o podjeli na sljedeće grupe: lična, obrazovna, društvena, kulturna, zdravstvena, socijalna, ekonomska i pravosudno-zaštitna. U Konvenciji je pored članova kojima se regulira zaštita različitih prava djece, posebna pažnja posvećena i dječijem radu, kao posebnoj kategoriji rada i specifičnosti u realizaciji dječijih prava, tako da je članom 32. naslovljenim „Dječiji rad“ određeno da: „Dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje, obrazovanje ili razvoj. Država će propisati minimalnu starost za zapošljavanje i regulirati uvjete rada.“ 11 Bekele, A; Boyden, J, Borba protiv dječijeg rada, Međunarodna organizacija rada, Ženeva, 1988. str. 10. 12 Bekele, A; Myers, W.E., Kao prvo u dječijem radu: ukidanje rada štetnog za djecu, Međunarodna organizacija rada, Ženeva, 1995. godine, str. 88. 13 Ibid. str. 16. 14 Osnovna načela Konvencije o pravima djeteta su sljedeća: Prava djece treba poštovati i osigurati bez ikakve diskriminacije; Najbolji interesi djeteta će prije svega biti uzeti u obzir; Opstanak i razvoj djeteta se mora osigurati do najvišeg mogućeg stepena; Potrebno je pridavati dužnu važnost mišljenju djeteta o svim pitanjima koja mogu utjecati na njega. OSCE, Priručnik za obuku – ljudska prava za socijalne radnike u teoriji i praksi, Sarajevo, str. 143. Dostupno na: http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010092008502234cro.pdf. Pristupljeno: 12.12.2013. 236 �Pored ove Konvencije koja se direktno odnosi na prava djece, pod okriljem UN-a usvojene su međunarodne konvencije koje se bave ljudskim pravima iako nisu neposredno obuhvatile prava djece. To su npr. Povelja UN-a iz 1945. godine, koja „postavlja kao svoje ciljeve očuvanje mira, unaprjeđenje prava čovjeka, ekonomski i socijalni napredak, a to su pretpostavke i za potpunije ostvarenje prava djeteta na radu i u vezi s radom.“15 Pored Povelje UN-a sličan značaj ima i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima čovjeka i građanina iz 1948. godine, jer to su „dokumenti na čijim je temeljima došlo do pojave brojnih regionalnih i globalnih međunarodnih dokumenata, kojima se na specijaliziran i detaljan način izlažu pojedini domeni ljudskih prava, pa u tom kontekstu i Konvencije o pravima djeteta kao posebnog dokumenta o zaštiti prava djeteta jer naglašava da dijete ima pravo na naročitu brigu i pomoć, te da sva djeca uživaju istu socijalnu zaštitu.“16 U okviru UN-a je 1924. godine usvojena Ženevska deklaracija o pravima djeteta, zatim Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. godine. Deset godina poslije, 1989. godine, usvojena je Konvencija o pravima djeteta koja je zamijenila navedenu Deklaraciju i koja formalnopravno osigurava efikasniju zaštitu prava djece, posebno imajući u vidu da su njene odredbe obavezujućeg karaktera. Pored ovih dokumenata treba spomenuti i Međunarodne paktove o ljudskim pravima iz 1966. godine (Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima), koji u kontekstu zaštite ljudskih prava obuhvataju i prava djece. Ostali značajni dokumenti koji na posredan ili neposredan način reguliraju prava djece su, kako slijedi: Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena17, Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetničko pravosuđe – Pekinška pravila,18 Rijadske smjernice – Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije,19 Pravila UN o zaštiti maloljetnika lišenih slobode,20 Unesco Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju,21 Konvencija UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Palermo Konvencija).22 Ova Konvencija je dopunjena Protokolom 15 Marjanović-Kamšigovski, R, Međunarodni dokumenti u službi zaštite prava djeteta i zabrane dječijeg rada, s osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Pravna misao, broj 3-4/2013, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, (81-109) str. 83. 16 Sadiković, L. Inicijalno izvješće o nasilju nad djecom u BiH, Vijeće za djecu BiH, Sarajevo, 2006, str. 5., navedeno prema Marjanović-Kamšigovski, ibid., str. 83. 17 Usvojena u Generalnoj skupštini UN-a 1979. godine, a stupila na snagu 1981. godine. Dostupno na: http://www.unmikonline.org/regulations/unmikgazette/05bosniak/BConEliminationDiscrimination Women.pdf 18 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 29. novembra 1985. godine. Dostupno na: http://www.un.org/documents/ga/res/40/a40r033.htm. 19 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 14. decembra 1990. godine. Dostupno na: http://uszm.hr/wp-content/uploads/2010/03/Rijadske-smjernice1.doc. 20 Usvojena Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 14. decembra 1990. godine. Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/j1unrjdl.htm. 21 Usvojena 1960., a stupila na snagu 1962. godine. Dostupno na: http://www.ffzg.unizg.hr/hreedc/Kon-DiskrObraz.htm. 22 Usvojena 2000. godine. Dostupno na: http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI/konvencija_un_protiv_org_krim_lat.pdf. 237 �za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebno žena i djece. Vijeće Evrope je također u okviru svog djelovanja usvojilo mnoge međunarodne dokumente kojima se daje doprinos reguliranju različitih aspekata dječijeg rada; putem definiranja prava djece radnika koja ostvaruju neposredno kod poslodavca, zabrani rada djece do određene dobi, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti djece, obrazovanju i drugim pravima djece. U tom smislu treba krenuti od Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine. Iako se odredbama Konvencije ne reguliraju neposredno prava djece, ona se ipak odnosi na svakog pojedinca što podrazumijeva i djecu, u situaciji kada su ugrožena njihova osnovna ljudska prava i slobode. Za zaštitu dječijih prava posebno značajne su odredbe člana 4. koje se odnose na zabranu ropstva i prinudnog rada. S druge strane, Evropska socijalna povelja iz 1961. godine predstavlja jedan od najznačajnijih dokumenata Vijeća Evrope u području ekonomskih i socijalnih prava.23 Izmijenjeni tekst Povelje usvojen je u Strasbourgu 1996. godine, gdje se pored postojećih prava uvodi i novih 12 prava, a pored toga Povelja ima i tri dodatna protokola; prvi je prateći dokument koji je zajedno s prilogom usvojen u Strasbourgu 1988. godine, drugi je Protokol o izmjenama iz Torina 1991. godine, a treći je Dodatni protokol kojim se uspostavlja sistem kolektivnih žalbi, iz Strasbourga 1995. godine. Povelja proklamira zaštitu prava djece, ali ne samo kroz odredbe koje se isključivo odnose na prava djece i omladine na zaštitu, već se ta zaštita ogleda kroz cijelu lepezu ekonomskih i socijalnih prava utvrđenih njenim odredbama, koje se primjenjuju na sve radnike, pa i na djecu - radnike. Od ostalih konvencija relevantnih u ovoj sferi zaštite ljudskih prava navode se, prije svega, Konvencija Vijeća Evrope o suzbijanju trgovanja ljudima,24 u kojoj se postavljaju standardi nužne zaštite žrtava trgovanja ljudima, koje su prošle nezamislive patnje nedostojne čovjeka i kojima je ljudski humano garantovati i pružiti svu moguću pažnju, zaštitu, pomoć i skrb, te se u odredbama navodi da djeca koja su žrtve trgovanja neće biti vraćena niti u jednu državu, ako nakon procijenjene opasnosti postoje pokazatelji da takav povratak ne bi bio u najboljem interesu djeteta. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina,25 daje doprinos zaštiti prava 23 „Smatrajući da u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanoj u Rimu, 4. novembra 1950 godine, i Protokolima na tu Konvenciju, Države članice Vijeća Evrope su se saglasile da svom stanovništvu osiguraju građanska i politička prava i slobode u njoj navedene; Smatrajući da u Evropskoj socijalnoj povelji, koja je otvorena za potpisivanje u Torinu, 18. oktobra 1961. godine, i u Protokolima na nju, Države članice Vijeća Evrope su se saglasile da svom stanovništvu osiguraju socijalna prava njima predviđena, kako bi poboljšali njihov standard života i socijalno blagostanje.“ Navedeno u Preambuli Evropske socijalne povelje (revidirana), Strasbourg, 3. maj 1996. godine. Dostupno na: http://www.coe.ba/pdf/NewRevESC_A6%20Bosnian_21.01.03.pdf Pristupljeno: 20.01.2014. godine. 24 Stupila na snagu 2008. godine. Dostupno na: http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/197.htm 25 Usvojena je 1994. godine. Dostupno na: http://www.advokatprnjavorac.com/zakoni/Evropska_konvencija_za_zastitu_nacionalnih_manjina.pdf 238 �najugroženije djece na osnovu njihove pripadnosti manjinskoj nacionalnoj grupi. Konvencija Vijeća Evrope o kontaktima u vezi s djecom iz 2003. godine daje primarnu važnost zaštiti najboljih interesa djeteta. Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja,26 predstavlja najnoviju konvenciju i prvu čijim odredbama je seksualno zlostavljanje djece definirano kao krivično djelo, kao npr. dječija prostitucija i pronografija, korištenje novih tehnologija, interneta, radi seksualnog iskorištavanja djeteta, zlostavljanje u porodici, putem nasilja, prisile i prijetnji. Treba spomenuti i Evropsku konvenciju o ostvarivanju prava djeteta koja je usvojena u Strasbourgu 1996. godine i usmjerena je na promicanje prava djeteta, olakšavanje i odobravanje proceduralnih prava djeteta, informiranje djeteta i učestvovanje u postupku koji se tiče djeteta, posebno u sudskom postupku. Ovo dosada rečeno odnosilo se na aktivnosti Vijeća Evrope u pravcu zaštite prava djece i najboljeg interesa djeteta. U okrilju Evropske unije osigurana je zaštita mladih radnika Direktivom27 o zaštiti mladih ljudi na radu iz 1994. godine, a koja je izmijenjena i dopunjena 2007. godine. Cilj Direktive je zabrana dječijeg rada. Njenim odredbama utvrđena je obaveza država članica da poduzimaju mjere zabrane dječijeg rada, da uspostave minimalnu dobnu granicu zapošljavanja koja ne može biti niža od 15 godina ili u nekim državama i iznad 15 godina u zavisnosti od vremena potrebnog za završetak obaveznog školovanja. Direktivom se ističe poštivanje principa MOR-a u pogledu zaštite djece na radu i u vezi s radom. Mnoge međunarodne organizacije svojim djelovanjem su pokazale namjeru da se nastavi sa aktivnostima usmjerenim na zaštitu prava djece, putem propisivanja i primijene pravnih normi i praktičnog ukidanja dječijeg rada. U okviru međunarodnih standarda usmjerenih ka efikasnom onemogućavanju upotrebe dječijeg rada razlikuju se pojmovi zabranjenog i neadekvatnog rada djece. U tom smislu izdvajaju se definicije na osnovu kojih se pravi razlikovanje između sljedećih oblika rada djece: 1. Zabranjeni dječiji rad – je svaki onaj oblik radne aktivnosti djece koji je izričito zabranjen aktima i normama MOR-a, kao i drugih međunarodnih organizacija, odnosno ustavom, zakonima i drugim propisima pojedinih država, za čiju upotrebu su zaprijećene odgovarajuće sankcije prema počiniteljima s ciljem njegova ukidanja. 2. Najgori oblici dječijeg rada – predstavljaju najteže oblike rada djece čije je sprječavanje, odnosno ukidanje prioritetna obaveza, zbog ozbiljno teških posljedica koje ostavljaju na moralni, fizički, psihički i obrazovno-odgojni razvoj djece. 3. Neadekvatni dječiji rad - obuhvata sve vrste i oblike rada djece neadekvatnih njihovom uzrastu, koji nisu u funkciji njihova odgoja ili obrazovanja i nemaju društveno poželjan učinak na njihov psihofizički, intelektualni i moralni razvoj. 26 Usvojena 2007. godine. Dostupno na: http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/children/Source/LanzaroteConvention_hr1.pdf 27 Direktiva EU 94/33/EC i Direktiva EU 2007/30/EC. Dostupno na: http:// eur-lex.europa.eu/. Pristupljeno: 19.01.2014. godine. 239 �4. Lagani rad – podrazumijeva vrstu dječijeg rada gdje se djeca radno angažiraju na najmanje štetnim poslovima i s najnižim dopuštenim nivoom starosne dobi ispod utvrđenog općeg uvjeta od 15 godina, što obuhvata starost od 13-15, odnosno u državama u razvoju od 12-14 godina. Navedeni izuzetak od općeg uvjeta minimalne dobi može se zakonom predvidjeti u određenim slučajevima, kao što je izvođenje javnih predstava u interesu umjetnosti, nauke i obrazovanja, rad u školama kao dio javno odobrenog programa obrazovanja ili obuke kao i rad u preduzećima pod istim uslovima. 5. Rizični rad – je ona vrsta rada gdje postoji izvjesnost da će ugroziti zdravlje, sigurnost i moral mladih ljudi, a posebno se odnosi na djecu u starosnoj dobi do navršenih 18 godina života. Značaj ovih međunarodnih instrumenata proizilazi iz činjenice što su oni plodovi historijske borbe protiv dječijeg rada, i zato predstavljaju svojevrsni međunarodni konsenzus u pogledu vrijednosti koje trebaju biti promovisane i normi koje trebaju biti razmotrene kroz usklađenu akciju između država. 28 3. Djelovanje Međunarodne organizacije rada u suzbijanju dječijeg rada Između mnogih međunarodnih subjekata koji svojim aktivnostima djeluju u pravcu ukidanja dječijeg rada, ipak, Međunarodna organizacija rada se smatra najadekvatnijim akterom u smislu posjedovanja potrebnih predispozicija za koordiniranje napora međunarodne zajednice. „Od svog početka, Međunarodna organizacija rada se hrvala sa situacijom djece i mladih ljudi u vezi sa svijetom rada.“29 MOR je jedinstvena organizacija na međunarodnoj sceni i predstavlja veliki potencijal u borbi protiv dječijeg rada. Tako različiti autori pišu o brojnim faktorima koji govore tome u prilog. „U tom području, akcija MOR-a može biti ostvarena postojanjem: - razumljivog procesa postavljanja standarda, - pouzdanog sistema nadzora, - temeljne ekspertize u tehničkoj saradnji, i - jedinstvenog procesa donošenja odluka inspirisanog tripartizmom.“ 30 Međunarodna organizacija rada je pod svojim okriljem donijela niz konvencija koje su usmjerene u pravcu eliminacije dječijeg rada i poboljšanja uvjeta rada već zaposlene djece, kao i osiguranja adekvatnog obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja djece i mladih.31 Glavni izvori međunarodnog radnog prava kojima su regulirani oblici zabranjenog dječijeg rada su: 28 Bekele; Myers, op.cit., str. 89. Trebilcock, A; Raimondi, G, Zakonodavne aktivnosti MOR-a prema iskorjenjivanju dječijeg rada: Pregled, U: Dječiji rad u globaliziranom svijetu: Pravna analiza djelatnosti MOR-a, Poglavlje 2, uređivači: Nesi, G; Pertile, M; Nogler, L, Ashgate Publishing, Ltd., Hampshire, England, 2008. godine, str. 17. 30 Pertile, M, Uvod: Borba protiv dječijeg rada u globaliziranom svijetu, Poglavlje 1, U: Nesi, Pertile, Nogler, ibid., str. 13. 31 Marjanović-Kamšigovski, R, op.cit., str. 97. 29 240 �Konvencija o minimalnoj dobi br. 13832 i Preporuka br. 146 iz 1973. godine te Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada br. 18233 i Preporuka br. 190 iz 1999. godine. „Aktivnosti zemalja članica koje ratificiraju ove konvencije trebaju biti usmjerene na učinkovitu primjenu standarda predviđenih ovim konvencijama i preporukama te središte njihove politike normiranja i djelovanja na ovom planu.“34 Pored ovih važnih konvencija i preporuka, postoje i mnogi drugi međunarodni dokumenti iz ove oblasti koji se odnose na minimalnu dob za zapošljavanje u različitim granama, zdravstvene preglede djece i mladih, noćni rad u različitim djelatnostima. 35 Pored konvencija i preporuka MOR koristi i druge pravne instrumente u borbi protiv dječijeg rada. Pritom je bitno spomenuti Filadelfijsku deklaraciju iz 1944. godine, koja je sastavni dio Ustava MOR-a i Deklaraciju o osnovnim principima i pravima na radu i njenom praćenju iz 1998. godine, kojima je uspostavljen novi pravni okvir za ukidanje dječijeg rada. „Naime, u Deklaraciji o osnovnim principima i pravima na radu iz 1998. godine zauzet je stav da sve države članice, čak iako nisu ratificirale osam suštinskih konvencija 36 imaju obavezu koja proizlazi iz same činjenice njihovog članstva u MOR-u, da poštuju, unapređuju i ostvaruju, u dobroj namjeri načela koja se tiču temeljnih prava, a koja se vezuju za: slobodu udruživanja i djelotvorno priznavanje prava na kolektivno pregovaranje; - ukidanje svih oblika prinudnog rada; - ukidanje dječijeg rada; - ukidanje diskriminacije u odnosu na zapošljavanje i zanimanje.“37 „Ovi principi predstavljaju „jezgro radnih standarda“ (core labour standards), odnosno kako navodi C. Kaufmann „jezgro radnih prava“ (core labour rights), koji pretendiraju da budu općeprihvaćeni standardi, odnosno prava na radu ne samo u okviru članica MOR-a, nego u čitavom svijetu.“38 32 Usvojena na pedeset i osmom zasjedanju MOR-a 6. juna 1973. Uz Konvenciju usvojena je i Preporuka. BiH ju je ratificirala 2.6.1993. Dostupno na: http://uznr.me/138.pdf. 33 Usvojena na osamdeset i sedmom zasjedanju 1. juna 1999. BiH ju je usvojila 17.6.1999. Uz Konvenciju je usvojena i Preporuka broj 190. Dostupno na: http://uznr.me/182.pdf. 34 Žepić, B, op.cit. str. 22. 35 Konvencija broj 5 iz 1919. godine o minimumu godina za prijem djece u industrijska preduzeća, Konvencija broj 90 (revidirana) 1948. o noćnom radu djece u industriji, Konvencija broj 123 o minimalnim godinama života za zapošljavanje na podzemnim radovima u rudnicima. 36 To su sljedeće konvencije: Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, br. 87 iz 1948. godine; Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, br. 98 iz 1949. godine; Konvencija o prinudnom radu, br. 29 iz 1930. godine; Konvencija o ukidanju prinudnog rada, br. 105 iz 1957. godine; Konvencija o minimalnoj dobi za zasnivanje radnog odnosa, br. 138 iz 1973. godine; Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada, br. 182 iz 1999. godine; Konvencija o jednakom nagrađivanju, br. 100 iz 1951. godine i Konvencija o diskriminaciji u pogledu zapošljavanja i zanimanja, br. 111 iz 1958. godine. 37 Gradaščević-Sijerčić, J, Radnopravni aspekt trgovine ljudskim bićima, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, broj LV – 2012., (181-205) str. 184. 38 Hadžić, M, Redefinisanje sadržaja osnovnih međunarodnih radnopravnih standarda, Nova pravna revija - časopis za domaće, njemačko i evropsko pravo, godina 4, vol. 6., juni 2013., 1/2013. ( 29-36) str. 32. 241 �U daljem radu bit će analizirane samo temeljne konvencije koje se odnose na zabranu dječijeg rada u širem smislu, jer obim rada ne ostavlja prostor za obuhvatnu analizu svih dokumenata koji se odnose na ovu oblast. Pored ranije navedenih osnovnih konvencija i preporuka u analizi će biti obuhvaćene i Konvencija o prinudnom ili obaveznom radu broj 29 i Konvencija o zabrani prinudnog rada broj 105. Konvencija o prinudnom ili obaveznom radu broj 2939 pod pojmom prinudni ili obavezni rad označava svaki rad ili uslugu koji se zahtijeva od jednog lica pod prijetnjom ma koje kazne i za koji se to lice nije ponudilo dobrovoljno.40 Države članice konvencije obavezuju se napustiti sve oblike prinudnog ili obaveznog rada u, što je moguće, kraćem roku. Ovakva formulacija je upotrijebljena iz razloga što nije moguće očekivati da se odmah ukine takva praksa, već kada za to budu ispunjeni uslovi. Konvencija samo spominje status djece, odnosno osoba mlađih od 18 godina, bez direktnog detaljnog analiziranja, iako je važna za reguliranje radno-pravnog statusa djece, te sprječavanje i ukidanje prinudnog rada djeteta. Konvencija o zabrani prinudnog rada broj 10541 utvrđuje obavezu država članica da poduzimaju efikasne mjere u cilju osiguranja trenutačnog i potpunog ukidanja prinudnog ili obaveznog rada.42 Svaka država članica će zabraniti i neće se koristiti nikakvim oblikom prinudnog ili obaveznog rada. Ove dvije konvencije su doprinijele detaljnom ispitivanju ropskoga rada koji pogađa djecu radnike, kao i drugih sličnih praksi. U skladu sa odredbama Konvencije o minimalnoj dobi br. 138 proizilazi obaveza za sve države članice MOR-a da svojim zakonodavstvima osiguraju efikasno eliminiranje rada djece u svim sektorima ekonomije, a posebno su obavezne: -utvrditi minimalnu dob za prijem na rad, - obezbijediti efikasne mjere primjene i provođenja zakona, - usvojiti socijalne i ekonomske mjere čiji je cilj sprječavanje rada djece i zaštita i rehabilitacija djece koja su već uključena u proces rada. 1.Minimalna dob za prijem na rad Opći uvjet minimalne dobi za zasnivanje radnog odnosa za sve vrste rada treba biti utvrđen zakonom o minimalnoj dobi za zapošljavanje, pri čemu ne smije biti utvrđen ispod dobi obaveznog obrazovanja, odnosno ne ispod 15 godina.43 Konvencija predviđa izuzetke za zemlje u razvoju, tako da te države imaju pravo na smanjenje općeg uvjeta o minimalnoj dobi na 14 godina, a što se opravdava postojanjem nedovoljno razvijenih ekonomskih i obrazovnih mogućnosti.44 Zakonom treba biti postavljen uvjet da je osoba navršila 18 godina 39 Usvojena je 10. juna 1930. godine. Dostupno na: http://www.minoritycentre.org/sites/default/files/ILO-29-o-prinudnom-ili-obaveznom-radu.pdf 40 Član 2. Konvencije o prinudnom ili obaveznom radu. 41 Usvojena je 1957. godine. Dostupno na: http://www.crnonabelo.com/wpcontent/uploads/2012/04/MOR-105-Konvencija-o-ukidanju-prinudnog-rada-1957.pdf 42 Član 2. Konvencije zabrani prinudnog rada. 43 Konvencija broj 138, član 2 stav 3. 44 Član 2. stav 4. Konvencije broj 138. 242 �života za rad na onim poslovima kod kojih postoji realna mogućnost da će ugroziti zdravlje, sigurnost i moral mladih ljudi, tzv. rizični rad, ali i precizirati rizična zanimanja, utvrditi nadležni organ za davanje dozvole i nadzor nad takvim radom.45 Uz sve navedeno postoji mogućnost da države uvedu i nižu dobnu granicu za stupanje na lagani rad, tj. od 13 – 15, a u državama u razvoju od 12 do 14 godina. Radi primjene ovih izuzetaka zakonom mora biti utvrđen nadležni organ koji će davati odobrenja u pojedinačnim situacijama, te ograničiti radno vrijeme i propisati uvjete rada.46 2. Obezbjeđivanje efikasnih mjera primjene i provođenja zakona Da bi se obezbijedile efikasne mjere primjene i provođenja zakona, MOR postavlja zahtjeve pred države da u nacionalnim zakonodavstvima predvide sankcije za one koji prekrše odredbe zakona o minimalnoj dobi i odgovarajuću istragu, kao i inspekciju radnih mjesta. Članom 9. Konvencije propisuje se da sve potrebne mjere, uključujući odredbu o odgovarajućoj kazni, preduzeće nadležni organ radi efikasnog sprovođenja odredaba ove konvencije. Nacionalni zakoni, odnosno propisi ili nadležni organ treba da odrede lica koja su odgovorna za poštovanje odredaba o primjeni Konvencije. Nacionalnim zakonom, odnosno propisima ili od strane nadležnih organa propisaće se registri ili druga dokumenta koje poslodavac treba da vodi i stavlja na raspolaganje. Ovi registri, odnosno dokumenti, po mogućnosti propisno ovjereni, treba da sadrže ime i godine starosti ili datum rođenja lica koja se zapošljavaju ili koja rade a mlađa su od 18 godina. 3. Socijalne i ekonomske mjere za udidanje rada djece Usvajanje i provedba socijalnih i ekonomskih programa usmjerenih na smanjenje i ukidanje dječijeg rada predstavlja značajan oblik aktivnosti koji trebaju da provode sve države članice. To podrazumijeva prije svega pripremu programa za staranje i pomoć djeci koja su prinuđena raditi. „Učinkovito ukinuće rada djece zahtijeva provedbu socijalnih i ekonomskih programa kreiranih tako da spriječe upotrebu dječijeg rada u budućnosti i, također, da zaštite djecu koja već rade. Da bi ove mjere bile najučinkovitije, moguće zainteresirane skupine, kao što su organizacije roditelja, organa za zaštitu djece, poslodavaca i skupina djelatnika i nevladine organizacije trebaju biti uključene u izradu socijalnih i ekonomskih mjera potrebnih za borbu protiv rada djece.“47 Sve države članice MOR-a su obavezne da u svom domaćem zakonodavstvu propišu adekvatne zaštitne mjere za borbu protiv rada djece. Pri tom primarno treba biti osiguranje djeci uslova za obrazovanje u cilju njihovog osposobljavanja i stručnog usavršavanja, da bi mogli nakon završenog školovanja, stečenih znanja i odgovarajuće dobne zrelosti da se zaposle. U skladu s Konvencijom broj 182. u pogledu ukidanja najgorih oblika dječijeg rada, nacionalne politike trebaju biti vođene na način koji ima za cilj ukidanje svih oblika dječijeg rada, a prvenstveno zabranu i ukidanje najgorih 45 Član 3. stav 1 i 2. Konvencije broj 138. Član 7 i 8. Konvencije broj 138. 47 Smjernice o radnom zakonodavstvu, Geneva, 2001. godine, s. 345, prema Žepić, B, op.cit., s. 25. 46 243 �oblika dječijeg rada, zbog teških posljedica koje ima za cjelokupni psihofizički razvoj djece. Konvencijom su definirani najgori oblici dječijeg rada, a to su:48 1. sve vrste ropstva ili ropstvu slične prakse, kao što je prodaja djece i trgovina djecom, dužničko ropstvo i kmetstvo, te prinudni ili obavezni rad, uključujući prinudno ili obavezno regrutovanje djece za njihovo korištenje u oružanim sukobima; 2. korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za prostituciju, proizvodnju pornografskog materijala ili pornografske priredbe; 3. korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za nezakonite djelatnosti, a osobito za proizvodnju droge i trgovinu drogom na način definiran odgovarajućim međunarodnim ugovorima; 4. rad koji bi, zbog svoje naravi i okolnosti u kojima se obavlja, mogao štetiti zdravlju, sigurnosti i moralu djece. Naprijed navedeni oblici rada djece moraju biti zabranjeni zakonom, i pri tome je potrebno propisati najteže sankcije za učinioce. Da bi cilj Konvencije, a to je ukidanje najgorih oblika dječijeg rada, bio postignut, potrebna je institucionalizirana kontrola i praćenje teških oblika rada djece, saradnja različitih institucija i pravna pomoć ugroženoj djeci, te neizostavna međunarodna saradnja. Prema ovoj Konvenciji svaka članica mora, kao prioritetnu zadaću, osmisliti i provoditi programe djelovanja kako bi ukinula najgore oblike dječijeg rada. Takvi programi djelovanja moraju se osmisliti i provoditi uz savjetovanje s odgovarajućim vladinim institucijama, te organizacijama poslodavaca i radnika, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, mišljenja drugih zainteresiranih grupa. To ipak ne znači da države članice odmah ukidaju najgore oblike dječijeg rada, već da postoji obaveza da preduzmu efikasne mjere radi postizanja tog cilja. One su obavezne da primjenom odgovarajućih mjera nastoje ukinuti najgore oblike dječijeg rada, jer je nemoguće da se odjednom i zauvijek prekine njihovo postojanje, zato što to nije novija pojava i prisutna je odavno u društvenoj zajednici. Navedena Konvencija ubraja se u dvanaest najvažnijih konvencija MOR-a. I u pogledu ove Konvencije vrijedi redovni sistem nadzora MOR-a. Konvencija obavezuje sve članice da preduzmu trenutačne i efikasne mjere radi zabrane i iskorjenjivanja rada djece, što vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu BiH). Uz Konvenciju je jednoglasno usvojena i Preporuka broj 190 čije odredbe dopunjuju Konvenciju i primjenjuju se isključivo u vezi s njom. „Preporuka bi se mogla protumačiti i kao praktičan obavezujući priručnik i pomoć u provedbi odredaba Konvencije.“49 U okviru materije koja obuhvata oblast zabrane dječijeg rada svakako treba napraviti i poseban osvrt na zaštitu djece i omladine invalida, kojima je potrebna posebna zaštita. MOR je usvojila Preporuku br. 99 o stručnom osposobljavanju i preosposobljavanju invalida, koja obuhvata i odredbe o posebnim mjerama u korist djece i omladine invalida. Predviđeno je osnivanje 48 Član 3. Konvencije broj 182. Dostupno na: http://uznr.me/182.pdf 49 Marjanović-Kamšigovski, op.cit., str. 104. 244 �službi stručnog osposobljavanja i prekvalifikacije koje se trebaju uspostavljati postepeno u skladu sa posebnim uvjetima svake zemlje. Osnovni cilj je razvijati stručne sposobnosti invalida, u mjeri u kojoj je moguće, kao i stvarati mogućnosti za njihovo zaposlenje i ukinuti diskriminaciju po osnovu invaliditeta. 4. Zaštita na radu maloljetnih zaposlenika prema pozitivnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine Radno zakonodavstvo BiH čine propisi (heteronomni i autonomni) koji se donose i primjenjuju u FBiH, RS, te Brčko Distriktu BiH.50 Usvajanjem zakona o radu u entitetima BiH učinjen je pomak u pravcu usklađivanja sa međunarodnim standardima, tako što je propisana minimalna dob od 15 godina za zasnivanje radnog odnosa, ali je i drugim odredbama zakona izvršeno usklađivanje u reguliranju zakonom dopuštenog rada djece između 15 i 18 godina te ukidanju najgorih oblika dječijeg rada. „Normativni okvir zaštite na radu u našem pravnom sistemu vezuje se za dva nivoa. Prvi se odnosi na sve zaposlenike, a drugi na: (a) zaposlenike koji obavljaju poslove radnog mjesta pod posebnim uslovima, i (b) posebne kategorije zaposlenika (žene, maloljetni zaposlenici, zaposlenici sa invalidnošću).“51 Prema tome maloljetni zaposlenici ubrajaju se u posebne kategorije zaposlenika i oni su posebno zaštićeni na radu i u vezi sa radom, kroz propisivanje posebnih odredbi za ovu kategoriju zaposlenika, i to: 1. Opći uslov za zasnivanje radnog odnosa je 15 godina života.52 2. Lice između 15 i 18 godina života može se zaposliti pod uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova.53 Ovakvo je rješenje u Zakonu o radu FBiH, dok prema odredbama Zakona o radu RS lice između navršenih 15 i 18 godina života može zaključiti ugovor o radu pod uslovom da pribavi uvjerenje ovlašćenog doktora medicine da posjeduje opštu zdravstvenu sposobnost za rad i saglasnost zakonskog zastupnika, te lice 50 „U prethodnom periodu od pet godina, polazeći od potrebe usklađivanja radnog zakonodavstva sa: a) novim ustavno-pravnim rješenjima u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, te b) reformama ekonomsko-socijalnog sistema u kontekstu procesa tranzicije u kome se našla država BiH, poslije duge i najčešće mučne procedure, usvojeni su zakoni o radu u BiH.“ Radi se o slijedećim zakonima: - u FBiH – Zakon o radu („Sl.novine FBiH“, br.43/99, 32/00 i 29/03), - u RS – Zakon o radu („Sl.glasnik RS“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 66/03 i 20/07), - u Brčko Distriktu BiHZakon o radu („Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 19/06, 19/07, 25/08 i 20/13). GradaščevićSijerčić, J, Aktuelna pitanja radnog zakonodavstva BiH, Godišnjak Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, broj XLVII, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004. godine, (120137), str. 122 i 123. 51 Dedić, S; Gradaščević-Sijerčić, op.cit., str. 286. 52 Član 15. st. 1. Zakona o radu Federacije BiH (u daljem tekstu FBiH), član 14. st. 1 Zakona o radu Republike Srpske (u daljem tekstu RS), gdje se još traži i da maloljetnik ima opštu zdravstvenu sposobnost; član 10. st. 1. Zakona o radu Distrikta Brčko BiH (u daljem tekstu BDBiH). 53 Član 15. st. 2 Zakona o radu FBiH. 245 �koje nije navršilo 18 godina života ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova na kojima postoji povećana opasnost od povreda ili povećan štetni uticaj na zdravlje,54 a u Zakonu o radu Brčko Distrikta BiH maloljetnik se ne smije zaposliti ako nisu prethodno ispunjeni sljedeći uslovi: da je ovlašteni liječnik ili nadležna medicinska ustanova izdala potvrdu koja pokazuje da je maloljetnik pregledan i da je fizički i psihički sposoban ostvarivati zadatke koje zahtijeva to radno mjesto; i da su jedan ili oba roditelja ili zakonski staratelj maloljetnika dali svoj pristanak. Vidimo da se u zakonodavstvu Brčko Distrikta BiH koristi pojam maloljetnik, a ne precizira da se radi o licu između 15 i 18 godina života kao u zakonima o radu entiteta.55 3. Zabrana rada na određenim poslovima, tako da maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine.56 4. Radno vrijeme –maloljetnim zaposlenicima nije dozvoljen prekovremeni rad.57 5. Noćni rad – zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika.58 Za maloljetne zaposlenike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom. Za maloljetne zaposlenike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.59 U FBiH izuzetno, maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti nadležnog organa kantona.60 U RS izuzetno, radnici mlađi od 18 godina života mogu biti privremeno izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju otklanjanja posljedica više sile, havarija i zaštite interesa Republike, na osnovu saglasnosti nadležnog inspektora rada. 61 U Brčko Distriktu maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile, vanrednih okolnosti ili zbog zaštite zdravlja i sigurnosti Distrikta, ukoliko je dobijena pismena saglasnost inspektora za rad.62 6. Godišnji odmor – maloljetni zaposlenik ima pravo na duži godišnji odmor u odnosu na opći standard od 18 radnih dana koji se primjenjuje na ostale zaposlenike, pa maloljetni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 54 Član 14. st. 1. i 2. Zakona o radu RS. Član 10. st. 2. Zakona o radu BDBiH. 56 Član 51. st. 1. Zakona o radu FBiH, član 75. st. 1. Zakona o radu RS, član 41. st. 1. Zakona o radu BDBiH. 57 Član 32. stav 4. Zakona o radu FBiH, član 47. stav 1. alineja 1. Zakona o radu RS. 58 Član 36 st. 1. Zakona o radu FBiH, čl. 51. st 1 Zakona o radu RS, član 28. st. 1. Zakona o radu BDBiH. 59 Član 36 st. 1 i 2, Zakona o radu FBiH, član 50 st. 2, Zakona o radu RS, član 28. st. 2. Zakona o radu BDBiH. 60 Član 36. st. 3. Zakona o radu FBiH. 61 Član 51. st. 2. Zakona o radu RS. 62 Član 28. st. 3. Zakona o radu BDBiH. 55 246 �najmanje 24 radna dana.63 Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, maloljetni zaposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.64 U BiH je nakon minulog rata zabranjeni i prikriveni rad došao do punog izražaja, pa je samo u 2002. godini zatvoreno 152 bara i registrirano 246 žrtava trgovine ljudima, uglavnom mladim osobama iz zemlje i inostranstva. 65 Trgovina djecom je izražen problem u BiH, i podaci pokazuju da je većina djece koja su žrtve trgovine ljudima u BiH izložena nasilju, te dolaze iz romskih porodica, kao i iz disfunkcionalnih porodica i djeca bez roditelja. Trgovci maloljetnicima najviše djecu koriste da bi ih radno eksploatisali, a u posljednje vrijeme i sve više radi seksualne eksploatacije. Ovi poražavajući podaci dolaze od Ministarstva sigurnosti BiH, ali i institucije Ombudsmena u BiH, pri čemu se ističe da često podaci ne odgovaraju stvarnom stanju jer su ti brojevi još veći zbog mnogih slučajeva koji ostaju neprijavljeni.66 Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije postoji u BiH i nadležni organi vlasti obavezni su poduzeti potrebne korake, kako bi spriječili ovu vrstu kriminalne aktivnosti, krivično gonili počinioce i zaštitili žrtve.67 Prema Izvještaju državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima za 2010. godinu, najprisutniji oblik radne eksploatacije je prosjačenje djece. U prošlosti, problem djece, koja žive i rade na ulici, nije bio kvalificiran kao trgovina ljudima. Postoje povremeni izvještaji, opservacije i vijesti u medijima, kako djeca rade cijeli dan na ulici i tako zarađuju, međutim, neka ozbiljnija intervencija nadležnih institucija i službi, je izostala.68 Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije smatra se manje vidljivim oblikom trgovine ljudima, pa se preporučuje da relevantni akteri budu osposobljeni za identifikaciju potencijalnih slučajeva eksploatacije radne snage, kako bi se žrtvama pružila zaštita, a počinioci bili kažnjeni. To zahtijeva multidisciplinarni pristup i koordinaciju svih napora koji se ulažu. 5. Zaključna razmatranja Potreba za učinkovitim ukidanjem dječijeg rada u svim sektorima ekonomije, a u zemljama u kojima to nije moguće, za što boljom zaštitom djece i 63 Član. 41. st. 2. Zakona o radu FBiH, član 57. st. 1. Zakona o radu RS, član 32. st. 2 Zakona o radu BDBiH. 64 Član 38. st. 2. Zakona o radu FBiH, član 55. st. 2. Zakona o radu RS, član 30. Zakona o radu BDBiH. 65 Podaci navedeni prema: Žepić, op.cit., str. 31. 66 Više na: http://etrafika.net/dosije/trgovina-djecom/16794-sve-vise-djece-u-bih-u-kandzamatrgovaca-ljudima. Pristupljeno: 02.04.2014. godine 67 OSCE, Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije – referentni materijal s osvrtom na Bosnu i Hecegovinu, Sarajevo, 2011. godine, str. 51. Dostupno na: http://www.osce.org/bs/bih/106978?download=true. Pristupljeno: 04.04.2014. godine. 68 Ibid. 247 �maloljetnika pri radu ne prestaje ni danas na početku 21. vijeka.69 Vodeći računa o međunarodnim standardima u zabrani dječijeg rada BiH je usvojila brojne propise iz oblasti rada i socijalne sigurnosti, ali problem u pogledu ukidanja dječijeg rada nije u potpunosti uklonjen, jer zemlje u tranziciji i razvoju, među kojima je i BiH, suočavaju se sa problemom neizvršavanja ili samo djelimičnog izvršavanja zakona i drugih propisa. Neophodno je da zakonodavna aktivnost, ali i sve druge mjere država članica MOR-a, što uključuje i BiH, koja je članica ove organizacije, budu okrenute prema ukidanju najgorih oblika dječijeg rada, koje imaju dalekosežne posljedice za psihofizički razvoj djece. Države članice su obavezne da prilikom ratificiranja konvencija i usklađivanja domaćeg zakonodavstva predvide određene efikasne sankcije odvraćanja i druge mjere za slučaj kršenja odredaba koje se odnose na rad djece, uspostave odgovornost svih osoba koje su uključene u rad djece, prije svega poslodavce, roditelje, staratelje, omoguće djeci pristup pravnim lijekovima, te zaštitu djece od kažnjavanja u procesima rada, i kada je rad nezakonit. Učinkovito ukidanje rada djece zahtijeva izradu i usvajanje odgovarajućih ekonomskih i socijalnih programa. Ovi programi trebaju ne samo spriječiti upotrebu dječijeg rada u budućnosti, već i zaštiti djecu koja rade. Iako je MOR svojom normativnom djelatnošću sveobuhvatno regulirala materiju dječijeg rada, ipak je predviđen veći broj izuzetaka, kao što su npr. izuzeci od općeg uvjeta minimalne dobi za zapošljavanje, uzimajući u obzir da u različitim zemljama postoje različiti društveno-politički, ekonomski i socijalni uvjeti. Time se stvara prostor nerazvijenim zemljama da se formalno-pravno obavežu odredbama konvencija, njihovim potpisivanjem i ratificiranjem, čime se ne garantuje i stvarno ostvarivanje prava i interesa djece. Međutim, konvencije su značajne i usmjerene su na ukidanje dječijeg rada, pri čemu predviđaju i određene mehanizme nadzora njihove primjene. BiH je ratificiranjem većine relevantnih međunarodnih dokumenata iz ove oblasti uglavnom uskladila svoje zakonodavstvo sa međunarodnim standardima u oblasti dječije zaštite, ali je evidentno postojanje raskoraka između normativnog i stvarnog stanja. Poseban problem nastaje zbog složenosti državnopravnog uređenja BiH, i dodjeljivanje oblasti rada i socijalne politike u nadležnost entiteta, odnosno u FBiH u podijeljenu nadležnost FBiH i kantona, te da na državnom nivou nije predviđeno osnivanje ministarstva rada i socijalne zaštite. Zaštita djece od neadekvatnog rada ostvaruje se na nivou entiteta, tako da se na državnom nivou ne provode nikakve vrste socijalnih zaštitnih mjera, zbog čega nedostaje koordinirano i efektivno djelovanje institucija, što se negativno odražava na zaštitu prava djece. Praktična implementacija ovih standarda obilježena je i drugim problemima, zbog poteškoća da se u konkretnim slučajevima otkriju, suzbiju ili eliminiraju ugrožavanja dječijih prava. Kao što je ranije navedeno, prvi korak u udovoljavanju ovim standardima bio je usvajanje zakona o radu u BiH, ali ipak preostaje daljnja borba za 69 Rozić, I, Dječiji rad i njegov tretman u međunarodnom radnom i socijalnom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XVII, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2004. godine, (239-252) str. 239. 248 �osavremenjivanje radnog i socijalnog zakonodavstva. Zato je ukidanju dječijeg rada posvećena posebna pažnja kroz zajedničko djelovanje različitih struktura, kako međunarodnih tako i domaćih. Ovdje se prvenstveno misli na MOR koja preko svojih institucija i stručnjaka pruža značajnu pomoć državama članicama. U kontekstu Bosne i Hercegovine ovdje je važna i uloga inspekcije rada, koja je zadužena za nadzor i osiguravanje pravilne primjene zakona o radu, ali u praksi je primjetno da inspekcija rada nailazi na brojne poteškoće. Potrebno je osigurati uključivanje inspekcija rada u državne koordinirajuće mehanizme, te odgovarajuće organe nadzora. Posebna pažnja problemu dječijeg rada posvećena je kroz djelovanje institucije Ombudsmena, koja svoju djelatnost u značajnoj mjeri usmjerava na zaštitu ljudskih prava u oblasti rada i radnih odnosa, a posebno na slučajeve suzbijanja najgorih oblika prikrivenog i zabranjenog rada djece. Unatoč svim nastojanjima, nisu riješeni problemi koji nastaju zbog društvenih i ekonomskih uvjeta koji još uvijek onemogućavaju efikasno ostvarivanje zakona i drugih propisa. 249 �mr. Emina Hasanagić, Senior Assistant, Law Faculty of University Dzemal Bijedic in Mostar THE BEST INTERESTS OF THE CHILD AND IMPLEMENTATION OF INTERNATIONAL STANDARDS ON THE PROHIBITION OF CHILD LABOUR Summary: The author in this paper analyzes the issue of protection of children who are engaged in difficult and inadequate work, as regulated by the provisions of international and domestic legislation and its implementation, with the aim to determine the extent to which the protection of rights of children is insured. The author analyzes the activity of international and regional organizations whose activities contribute to combating child labour. The author emphasized the importance of the activities undertaken by the International Labour Organization in this area, so the special section is devoted to the analysis of activity of this organization. Then it is addresed the protection at work of minor employees in the legislation of Bosnia and Herzegovina, in the light of implemented international standards. The conclusion after the analysis shows that there is a discrepancy between the normative and the actual situation, because even though a numerous international documents were adopted, remains a problem of their implementation in practice. Key words: child labour, international standards, International Labour Organization, labour legislation of BH, the best interest of the child. 250 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3048 Title A name given to the resource NAJBOLJI INTERES DJETETA I PRIMJENA MEĐUNARODNIH STANDARDA O ZABRANI DJEČIJEG RADA Author Author HASANAGIĆ, Emina Abstract A summary of the resource. Autorica u radu razmatra pitanje zaštite djece koja rade teške i neadekvatne poslove, propisane odredbama međunarodne i domaće regulative, te njihove implementacije, s ciljem utvrđivanja stepena osiguranja zaštite prava djeteta. Prikazala je djelovanje međunarodnih i regionalnih organizacija koje svojim aktivnostima daju doprinos suzbijanju dječijeg rada. Apostrofirala je značaj aktivnosti koje preduzima Međunarodna organizacija rada u ovoj oblasti, pa je dio rada posvetila analizi djelovanja ove organizacije. Nakon toga razmatrala je uređenje zaštite na radu maloljetnih zaposlenika u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a u svjetlu prihvaćenih međunarodnih standarda. Na osnovu provedene analize autorica je zaključila da postoji nesklad između normativnog i stvarnog stanja, da je i dalje u praksi prisutan problem neimplementacije brojnih usvojenih međunarodnih dokumenata Ključne riječi: dječiji rad, međunarodni standardi, Međunarodna organizacija rada, radno zakonodavstvo BiH, najbolji interes djeteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)