264 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e57c5ef92994523755b9dbe04f9d3829.pdf 70ee1b09fd0e280ba40ac5b9aa43954a PDF Text Text International Conference on Economic and Social Studies, 10-11 May, 2013, Sarajevo Telemarketing as a Global Market Tool Adnan Karajbid International Burch University, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina karajba@hotmail.com Teoman Duman International Burch University, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina tduman@ibu.edu.ba Globalization as unstoppable trend, changes all aspects of life as we know it. In traditional way of business relations, product was brought in a new market by a sales representative personally and if the seller would recognize possible success, business unit would be established in form of subsidiary, franchise or any other type of business model. If the market was on a different geographical area, far from headquarters, new business unit would have to have a full capacity establishment often including middle management; this actually represents a situation where extra cost cannot be avoided. Today though, call agent from Sarajevo can sell a product to buyer in Adelaide in a situation where none of them saw actual product but all information needed were obtained through websites and phone lines. The only person that actually saw an item of sale is a distributor in Melbourne that will get information from Sarajevo that specific package needs to be delivered to an address in Adelaide. This form of sales is a new trend that international companies are more than welcoming, it lets them keep their businesses running and sales high with significantly lower labor costs. It is already a common practice that customer support and sales centers of American and Australian companies are based in South Asia, the only difference that customer will notice is agents accent but other than that they are giving them all needed information as if they were in their local communities and they are very familiar with issues that customer might be having with a company`s product. So far I have mentioned sales and support being realized over the phone, but it is just an aspect of what tele-business actually is. The one that is mostly used is for user telephone advertising and sales in combination. Product awareness is a stage that every product has to go through and companies have been trying to make it as shorter as possible and as cheaper as possible, but now it seems they finally got so long needed solution. With extremely cheap phone costs and staff that can locate a customer in any part of the World from one single office, 8 �International Conference on Economic and Social Studies, 10-11 May, 2013, Sarajevo telephone advertisements are absolute hit of today`s business. Not all companies are global; there is an example of German insurance company, selling its policies to German customers but from offices placed all across Western Balkans. Lower labor costs are significant but not the only reason for dislocated business operations, management control of all business aspects is genuinely simpler and more effective. Not all aspects of telephone marketing and sales are positive, as I have already stated, agents are often not familiar with type of product or service they are selling, but this is something that can be resolved with a good training. Hence, there is another issue that cannot be so resolved in such a simple way, different legal standards that agents have to be aware of. This will represent important aspect of this thesis; here I will just give an example where in Canada and most States in the USA there are laws that enable person to start a legal process against the certain company for unwanted calls. Telemarketing is still in a growth phase but it is a trend that helps and encourages global market development. Keywords: Telemarketing, Global Market Tool, Western Balkans, Sarajevo.. 9 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1464 Title A name given to the resource Telemarketing as a Global Market Tool Author Author KARAJBIĆ, Adnan DUMAN, Teoman Abstract A summary of the resource. Globalization as unstoppable trend, changes all aspects of life as we know it. In traditional way of business relations, product was brought in a new market by a sales representative personally and if the seller would recognize possible success, business unit would be established in form of subsidiary, franchise or any other type of business model. If the market was on a different geographical area, far from headquarters, new business unit would have to have a full capacity establishment often including middle management; this actually represents a situation where extra cost cannot be avoided. Today though, call agent from Sarajevo can sell a product to buyer in Adelaide in a situation where none of them saw actual product but all information needed were obtained through websites and phone lines. The only person that actually saw an item of sale is a distributor in Melbourne that will get information from Sarajevo that specific package needs to be delivered to an address in Adelaide. This form of sales is a new trend that international companies are more than welcoming, it lets them keep their businesses running and sales high with significantly lower labor costs. It is already a common practice that customer support and sales centers of American and Australian companies are based in South Asia, the only difference that customer will notice is agents accent but other than that they are giving them all needed information as if they were in their local communities and they are very familiar with issues that customer might be having with a company`s product. So far I have mentioned sales and support being realized over the phone, but it is just an aspect of what tele-business actually is. The one that is mostly used is for user telephone advertising and sales in combination. Product awareness is a stage that every product has to go through and companies have been trying to make it as shorter as possible and as cheaper as possible, but now it seems they finally got so long needed solution. With extremely cheap phone costs and staff that can locate a customer in any part of the World from one single office,telephone advertisements are absolute hit of today`s business. Not all companies are global; there is an example of German insurance company, selling its policies to German customers but from offices placed all across Western Balkans. Lower labor costs are significant but not the only reason for dislocated business operations, management control of all business aspects is genuinely simpler and more effective. Not all aspects of telephone marketing and sales are positive, as I have already stated, agents are often not familiar with type of product or service they are selling, but this is something that can be resolved with a good training. Hence, there is another issue that cannot be so resolved in such a simple way, different legal standards that agents have to be aware of. This will represent important aspect of this thesis; here I will just give an example where in Canada and most States in the USA there are laws that enable person to start a legal process against the certain company for unwanted calls. Telemarketing is still in a growth phase but it is a trend that helps and encourages global market development. Keywords: Telemarketing, Global Market Tool, Western Balkans, Sarajevo.. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-10 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-4564 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/19ec871d1f4388c2ac2530b0720b3463.docx 0b5328eafaae2c691db112adfcfe2aac https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a19b886267e5e8ba94c4f90dfe8f1d7a.pdf dc0c3f29d802756552bd83c4a8873683 PDF Text Text TEME U POEZİJİ POKRETA PRVİ NOVİ Melinda BOTALİĆ Tuzla Üniversitesi, Felsefe Fakültesi, Türk Dili ve Edebiyatı Bölümü Tuzla, / Bosna Hersek Ključne riječi: prvi novi, poezija, promjena, tematika, čovjek SAŽETAK Teme koje su obraĎivane u poeziji do pojave pokreta prvi novi bile su, manje ili više, poznate i nije se od njih mnogo odstupalo. MeĎutim, promjena koju je pokret prvi novi unio u tursku poeziju je to da su Orhan Veli Kanık, Oktay Rifat Horozcu i Melih Cevdet Anday smatrali da apsolutno sve može biti tema za pjesmu što nije bio slučaj u književnosti koja im je prethodila. Čovjek iz naroda kao i sve što ga okružuje imali su svoje mjesto u njihovoj poeziji. U književnom stvaralaštvu predstavnika pokreta prvi novi nailazimo na široku lepezu tema, od kojih su neke po prvi puta svoje mjesto našle u poeziji. MeĎu najzastupljenijim temama pokreta prvi novi nalazi se život običnog čovjeka, ljubav, Drugi svjetski rat, djetinjstvo, radost življenja, smrt, putovanje. Jedna od ključnih stvari za koje se pokret prvi novi zalagao bila je pridavanje važnosti društvu, odnosno malom, običnom čovjeku iz gradske društvene sredine čije je samo postojanje kao i sve ono što ga okružuje poput nesretne ljubavi, ratnih nedaća, smrti, putovanja i sl., bilo dovoljno važno da bude opjevano u njihovim pjesmama. Običan čovjek iz nižeg društvenog staleža, u njihovoj poeziji zaživio je sa svim ljudskim manama i vrlinama, ponekad je švorc, drugi put pak, pijan, neiskvaren je ali i nemoćan spram nepravde, on trpi, on se bori, živi jednoličnim životom, raduje se malim stvarima, pati zbog žulja, i sve svojstveno čovjeku ni njemu nije strano. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2019 Title A name given to the resource TEME U POEZİJİ POKRETA PRVİ NOVİ Author Author BOTALIC, Melinda Abstract A summary of the resource. Ključne riječi: prvi novi, poezija, promjena, tematika, čovjek SAŽETAK Teme koje su obraĎivane u poeziji do pojave pokreta prvi novi bile su, manje ili više, poznate i nije se od njih mnogo odstupalo. MeĎutim, promjena koju je pokret prvi novi unio u tursku poeziju je to da su Orhan Veli Kanık, Oktay Rifat Horozcu i Melih Cevdet Anday smatrali da apsolutno sve može biti tema za pjesmu što nije bio slučaj u književnosti koja im je prethodila. Čovjek iz naroda kao i sve što ga okružuje imali su svoje mjesto u njihovoj poeziji. U književnom stvaralaštvu predstavnika pokreta prvi novi nailazimo na široku lepezu tema, od kojih su neke po prvi puta svoje mjesto našle u poeziji. MeĎu najzastupljenijim temama pokreta prvi novi nalazi se život običnog čovjeka, ljubav, Drugi svjetski rat, djetinjstvo, radost življenja, smrt, putovanje. Jedna od ključnih stvari za koje se pokret prvi novi zalagao bila je pridavanje važnosti društvu, odnosno malom, običnom čovjeku iz gradske društvene sredine čije je samo postojanje kao i sve ono što ga okružuje poput nesretne ljubavi, ratnih nedaća, smrti, putovanja i sl., bilo dovoljno važno da bude opjevano u njihovim pjesmama. Običan čovjek iz nižeg društvenog staleža, u njihovoj poeziji zaživio je sa svim ljudskim manama i vrlinama, ponekad je švorc, drugi put pak, pijan, neiskvaren je ali i nemoćan spram nepravde, on trpi, on se bori, živi jednoličnim životom, raduje se malim stvarima, pati zbog žulja, i sve svojstveno čovjeku ni njemu nije strano. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3584 Title A name given to the resource Templates: Same Structure, Different Disciplines Author Author Broekhoff, Marna Abstract A summary of the resource. Few would challenge the statement that the hallmark of success for any university student or professional person is mastery of academic writing. Yet most student writers, particularly those with linguistic, cultural, and academic diversity, have great difficulties entering any intellectual debate because they cannot generate or even understand the rhetorical patterns of academic prose.These difficulties often remain if they enter the professions and must write for publication. Templates (stock words and phrases) provide accessible ways for academic writers to generate research papers because despite discipline-specific variations, most academic writing is rigidly structured, especially in the sciences.Templates help writers create sentences from a “bottom-up,” or inductive perspective; and at the same time to grasp the “moves,” or basic sections of a research paper, from a “top-down,” or deductive perspective. Although they pivot on the “They say/I say” paradigm, templates also help generate summarizing, paraphrasing, quoting, and other functions of academic discourse. Grounded in classical topoi, templates harmonize with current classroom and writing center perspectives of writing as collaboration, rather than inspiration or regurgitation.They receive strong support from Writing Across the Curriculum and English for Special Purposes. As a corollary to facilitating writing, templates can enhance skills in reading academic prose and in all-important critical thinking. They can also be applied to the currently popular corpus linguistics.Participants in this handson session will identify and analyze the function of templates in an excerpt from a treatise about language policy, and then find types of templates in their own or another piece of academic writing which they are encouraged to bring to the session. Lastly, they will see a demonstration of concordance software used to analyze templates on both the phrasal level and the “moves” level, using two excerpts from juried journals in applied linguistics and biology. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8878e3e40b9c420490a8d1d52ad35c05.doc f779011d7352d7b664b7be82bdc096fd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/749c3599043c0ee93e670dc0c54eb4ed.pdf b2b3d5b8f16e2ba80118b98437f4b52e PDF Text Text BOOK OF ABSTRACTS translate to learn. The first and most daunting task for international students is adapting to the culture of country where they begin to live for studying. International students may be highly motivated and hard-working, but they faced many challenges as some of the highest achievers among their peers, international students offend feel limited by their communication skills and cultural awareness, and equally frustrated by their lack of professional network in their host country. Despite all those years English class prior to enrolling in a university oversea, international students still have great challenge with communication. Speaking and conversation abilities are typically less developed than reading and writing, and international students may be shy or insecure about speaking up in their host country as a result. Another big problem among international students is funds problems. Fee which universities charge from international students is pretty high as compared to local students. Home sickness is very much prevalent among those who came out from their homes for the first time. Students also have some internal conflicts within themselves. Work load, most of the students here face problems because of the amount of work load on them. They need to study more as full time students, part time jobs, looking after themselves. Ten English words and its equivalent in BSC language Elvin Hodžić International Burch University / Sarajevo, Bosnia and Herzegovina ABSTRACT Internet- similar in BCS language internet means the same. Usage is high as in add, so in all day activities. WI-FI- pronunciation is the same (wai fai) in BCS language. Word is just borrowed and established in BCS language structure and grammar. Džip eng. Jeep is a borrowed word which change language structure and accommodate in BCS language. DžIp (Jeep) is used as a name of the vehicles similar to Jeeps models. Never mind which manufactures. | 41 �1st International Annual Student Symposium Add and commercial are often use this word. E-mail (e-mailovati; imajlovati). It is very interesting that influence of technology affects BCS language and that people are just adding suffixes –ovati to describe the action, that’s the case with the word download (bcs. download-ovati) or to chat (bsc. Chat-ovati). Web site is translated as web sajt and this meaning is accepted by the crowd. 42 | � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1441 Title A name given to the resource Ten English words and its equivalent in BSC language Author Author HODZIC, Elvin Abstract A summary of the resource. Internet- similar in BCS language internet means the same. Usage is high as in add, so in all day activities. WI-FI- pronunciation is the same (wai fai) in BCS language. Word is just borrowed and established in BCS language structure and grammar. Džip eng. Jeep is a borrowed word which change language structure and accommodate in BCS language. DžIp (Jeep) is used as a name of the vehicles similar to Jeeps models. Never mind which manufactures. Add and commercial are often use this word. E-mail (e-mailovati; imajlovati). It is very interesting that influence of technology affects BCS language and that people are just adding suffixes –ovati to describe the action, that’s the case with the word download (bcs. download-ovati) or to chat (bsc. Chat-ovati). Web site is translated as web sajt and this meaning is accepted by the crowd. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English,PR English literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bd1fdf650e82cf35bf8f47c7e63cd4c5.pdf 68db20a42aee3d9ddf9991c6079c3f9a PDF Text Text TENDENCIES OF DEVELOPMENT OF THE WORLD'S EDUCATIONAL SYSTEMS AND PEDAGOGICAL EDUCATION IN UZBEKISTAN Utkir Tolipov Tashkent State Pedagogical University named after Nizami Tashkent, Uzbekistan Abstract: Education as an area is most closely associated with the formation of human personality, and therefore is the most important factor of economic and social development. The teacher was and still is the key figure in the education system. Consequently, pedagogical education is seen as the foundation of the education system in general. However, the importance of student-teacher relationship has become a main issue in the post-modern society, emphasizing the role of the student in the learning process. This research paper investigates the most common didactic models for teaching and acquiring knowledge, while proposing the normative and methodological basis for the continuity of organizational stages of teacher’s education. In terms of this, this paper deals with these models by presenting the current situation in the teaching system of Uzbekistan, presenting its methodologies. Keywords: Education, student-teacher relation, pedagogical education, Uzbekistan model Introduction: The current stage of development of the world community is characterized by the rapid unfolding of innovative processes, with innovations increasingly acquiring the status of general indicator of cultural development. One of the conditions of a modern progress is represented by the readiness of the public as well as the counciousness of an individual in terms of changes, in all of the spheres of society. In the conditions of modern civilization reforms in the educational system have become a pressing issue in many countries. According to UNESCO, the main reason for this was the need for education of the person with the planetary thinking, with the ability to participate actively in social and cultural process, to change himself and the surrounding reality. It is education as a sphere, most closely associated with the development of the human personality, which is considered to be the most important factor in economic and social development. The key figure here was and will always remain a teacher - a competent person with a broad outlook in the various fields of knowledge, socially mature and with creative personality. Pedagogical education becomes the foundation of the education system as a whole. �In accordance with the position of the new socio-cultural paradigm a personality is seen as an active subject, capable of affecting the social development, creating a spiritual world of science, religion, culture, morality, and setting new directions for social development. In connection with this, education with his primary goal: the development of such qualities and abilities of a person that would allow him or not only to exist comfortably adapting to a rapidly changing social conditions, but also to overcome difficulties related to perception of innovations for creating a qualitatively new social space - begins to play foreground role in social progress. It follows that the development as an alternative to the concept of “teaching” becomes the key concept of the world's educational systems today. Almost all developed countries have already recognized the need to reform their education systems so that the student would truly become an active figure in the educational process and a cognitive activity of students i.e. the process of learning (not the sum of knowledge, as it was until now, and still taking its place now during traditional teaching) would be in the focus of the teachers The educational institution prepares a person to vigorous activities in various fields of economy, culture, and the political life of society. That is why the role of the school as a base level of education is extremely important. Its ability to respond flexibly to the needs of society, while preserving the accumulated positive experience has a great importance too. However, not all school (university) personnel quickly respond to socio-economic changes, scientific and technical progress. Some teachers are still following the conservative paradigm of teaching adopted in the XIX century: the teacher - textbook (read: system of teaching aids) - student. This system focuses on teaching, on the central role of teacher in the pedagogical process. The student acts as the object of this activity. The statements that the learner (student) should be the subject of the process are not implemented in practice adequately. Therefore, it is important to realize the philosophical paradigm of democratic society “person - society – state” in all areas of society and, above all, in the system of education. Modern society of information technology in comparison with the industrial one of mid-late XIX-XX centuries is in much greater degree interested in the fact that its citizens are able to act independently and actively to make decisions and adapt to the changing conditions of life. Respectively, all types of educational institutions must implement the task of preparing graduates, which are able to: • adapt flexibility to changing life situations, apply skillfully and independently acquired knowledge in practice to solve a variety of arising problems in order to have an opportunity to find their place in life; • think critically, being able to see problems arising in the real world; seek and find a rational way to solve them, using modern technology; have a clear awareness of where and how the acquired knowledge can be applied in the surrounding reality; generate new, creative ideas; �• work competently with the information (to be able to collect facts necessary to solve certain problems, analyze them, hypothesize solutions, make the necessary generalizations, comparing with the same or alternative solutions, set static patterns, make reasoned conclusions, apply them to identify and resolve new problems); • be sociable, contact in different social groups, be able to work together in various areas, situations, including conflict ones, preventing the latter or skillfully finding the exit from it; • working independently to develop their own morality, intelligence and cultural level. This is the imperative of our time. Teachers from different schools of Uzbekistan make similar conclusions, and this has already become a constructive solution in the refined requirements of the educational standards of the State, new curricula built on the principle of continuity, textbooks, manuals, and most importantly - in the style of lessons and activities. Note that the new fundamental social order to the education system from the state is really embodied in the Law "On Education" and the National program for personnel training. The most important thing at the moment is to work together in order to implement this public policy. National Program Implementation and Didactic Models: The implementation of the National Program involves the expansion of individual freedom, increasing the responsibility of each person for the determination of his or her own destiny, which in turn causes an increasing burden on the personality. Primarily this concerns teachers. Educational activity requires a constant creative readiness, continuous self-realization, self-development Today, a kind of "core" of the teacher’s personality refers to as his or her professional and notional potential, which defines humanistic orientation of world attitude and outlook, actions and behavior of the teacher, his or her high adaptability, capacity of creative self-realization and spiritual self-development. In this context, we reviewed the following possible didactic model: 1. Communicative model is aimed at the formation and development of important professional and semantic orientations (personal values, philosophy, the meaning of life) as well as the foundations of creativity and sense of competence of the future teachers in the course of live communication of the teacher and students, imbued with mutual understanding. 2. Active-search model of professional development of the individual sense of the teacher focuses on the development of the foundations of its competence by organizing search and semantic activity of students on practical and extracurricular classes in the course of independent educational and research work. �3. Reflective model aimed at creating a professional and meaningful self-student educator, the development of its abilities to professional self-determination and self-development. This model provides an opportunity for the teachers to reflect on themsleves in the face of the natural and social reality, to seek answers to the many vital and relevant professional issues. 4. Simulation model of professional development of the individual sense of the future teacher contributes to the establishment of its foundations focused on the meaning and sense of Retention competence and basic value-oriented and professionally mediated by personality traits. It can be used for these purposes, can be used depending on the situation and role structurally-role-playing games, activates the process of empathy, compassion, personal identification, the main human need growth, development, and self-improvement. All this prompts the student is already present as the subject of training and educational processes to independent, courageous, enterprising, creative and thorough solutions, albeit in the conditional-game, but liberating his developing personality, situation. 5. Activities and practical model has the same target orientation as the previous one, but is carried out by the organization of independent professional sense of activity of students in the teaching practice. 6. Model of professional sense of self-development is designed to provide first and foremost the establishment of the meaning of the creative competence of the future teacher. As-final, she adds, it consolidates the results of the use of all previous models and represents the transition from the development of professionally-semantic potential of students in pedagogical high school to professional-semantic self-development of the teacher in the course of independent professional activity. State educational standards include not only the training of qualified specialists in a particular area, but also the formation of well-educated creative people, which is impossible without extensive knowledge of the fundamentals of science. Fundament of teacher education contributes to the establishment and development of critical thinking and creativity, as well as providing effective integration of the humanities, natural sciences and professional knowledge. Humanization of teacher education should be focused on distribution coating abilities and meet the diverse educational needs of the priority of human values and harmony in the relationship between man and the environment. Means to achieve the formation of personality of teacher education ensures the formation of students' holistic view of the world, high spirituality, culture, and is saturated with the components of an ethical (moral), aesthetic, ecological, economic and legal education, regardless of the profile and specialization areas of teacher education. Continuity means that the output of the previous stage of pedagogical education must be on the �organizational and substantive level "dock" with the release of the next stage, thus ensuring the interconnection and interdependence of all levels of teacher education. The normative and methodological basis for the continuity of organizational stages of teacher education should be: • Integrated state educational standards, curriculum and programs, providing close inter-subject, interdisciplinary communication; • a systematic approach to determining the content of educational programs; • psycho-pedagogical and methodological coordination of the educational process in educational institutions of different levels of teachers’ education. The universality of education is perhaps the most complete set of disciplines that determine the unity of professional and general cultural aspects of basic training for future teachers. In the process of development and modernization of the content and structure of vocational teacher education are starting the following provisions: • continuity of professional-pedagogical preparation of personality-oriented nature; • priority theory object of professional activity; • unity of theory and practice; • continuity and integration in building theoretical knowledge and practical skills; • technology training solutions for standard and special (creative) professional problems; • training diagnosis studying the state of the pedagogical process and the use of these results in educational work. Conclusion: Through the application of the acquired theoretical knowledge in the future teachers is formed by a technique of translation of the theory in action, that is, the technology consists of professional work and lay the foundation of professional consciousness. The most important aspect of the content of teacher education is to enrich the creative potential of the teacher's personality on the basis of the revival of national spiritual culture, basic knowledge of folk pedagogy in relation to the history and culture of other peoples of our country and all mankind. The set of specific objectives will give a unified character of the process of teacher training through the use of the capabilities of each of the subject, as well as the complex psychological and pedagogical disciplines. Originating in the Republic of Uzbekistan reforming processes are formed, including the teacher, as a result of the consistent implementation of the National Program for the preparation of the sub-frames, which are made in conditions of Uzbekistan's transition to democracy, the rule of law, and the market economy. The essence of these processes boils down to a fundamental optimization of personnel potential of teacher education, raising the prestige of the profession educators, teachers and �researchers, creating a system of continuous pedagogical education in accordance with tendency world education in the context of sustainable development. References: 1. Problem of cognitive-constructive skills development of students in modern conditions: Monograph/reduction. R.H.Djurayev. – Tashkent: Sharq. 2012. – 560 p. 2. Conceptual model of studying on the base of development of cognitive-constructive skills of students as the condition of preparation the younger generation to the invocation of the XXI century // Formation of harmoniously educated generation in modern conditions: collection of scientifically methodically articles (second edition). – Tashkent, 2011. – Pp 13-109. 3. Formation abilities of self-expression and self realization of students as the bases qualities of personality – order of time: scientifically-methodically book for teachers and lecturers / R.H.Djurayev. – Tashkent, 2012. – 298 p. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2966 Title A name given to the resource TENDENCIES OF DEVELOPMENT OF THE WORLD'S EDUCATIONAL SYSTEMS AND PEDAGOGICAL EDUCATION IN UZBEKISTAN Author Author Tolipov, Utkir Abstract A summary of the resource. Education as an area is most closely associated with the formation of human personality, and therefore is the most important factor of economic and social development. The teacher was and still is the key figure in the education system. Consequently, pedagogical education is seen as the foundation of the education system in general. However, the importance of student-teacher relationship has become a main issue in the post-modern society, emphasizing the role of the student in the learning process. This research paper investigates the most common didactic models for teaching and acquiring knowledge, while proposing the normative and methodological basis for the continuity of organizational stages of teacher’s education. In terms of this, this paper deals with these models by presenting the current situation in the teaching system of Uzbekistan, presenting its methodologies. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12 Keywords Keywords. Article PeerReviewed L Education (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/580e199ff2b57d69c7a073b9244957d7.pdf 202d722735ba964d09a84f7029e9c431 PDF Text Text Tense and Gender production in Arabic-Speaking Aphasics Hisham Adam American University of the Middle East, Kuwait Abstract: The current study aims at examining the tense and agreement patterns as produced by agrammatic Palestinian-Arabic speakers using sentence completion tasks. The participants were presented with two sentences and asked to work on them. The first sentence included an inflected verb for both tense and agreement. In the second sentence, the participants were requested to complete a missing verb, where the temporal adverb or the subject’s person, gender, or number was changed. The findings revealed that the agrammatic speakers showed a significant dissociation between tense and agreement, whereby tense was significantly more impaired compared to agreement inflections. Similar results are reported from other languages. The results provide further evidence of Tree Pruning Hypothesis (TPH) that functional categories associated with upper nodes in the syntactic tree are more impaired than functional categories associated with the lower nodes of the tree. The selective deficits of the morpho-syntactic structures suggest that specific morphemes should be targeted in therapy programs. Keywords: Palestinian Arabic (PA); Agrammatism; Aphasia; Tense and Gender; Tree Pruning. 1. Introduction Agrammatism is a language disorder caused by the damage to the left hemisphere of the brain, particularly in the Broca’s area (Zurif, 1995). It is manifested by the substitution and omission of free and bound morphemes and deficits in the production of certain functional categories (Friedmann, 2001; Goodglass, 1972). Several studies have indicated that people with agrammatism tend to convey their messages by relying on non-linguistic clues (Grodzinsky, 1984; Goodglass, 1972). However, many other studies have reported that agrammatic patients can retain the syntactic ability to maintain verbs-subject agreement and correctly using the object pronoun in some languages (Menn&Obler, 1990). The selective nature of these syntactic deficits in which some syntactic structures were preserved while others were impaired in different languages suggests certain limitations of syntactic theories. For example, It has been reported that a hierarchical pattern of a deficit in which “complementizers were more impaired than verb tense inflections, and verb tense inflections were more impaired than verb agreement inflections” (Albustanji, Miliman, Foxi, &Bourgeois, 2013, p. 94). Tree Pruning Hypothesis (TPH) was originally proposed to assess the selective morpho-syntactic deficits across agrammatic speakers (Friedmann, 1998, 2002). �According to TPH, the syntactic tree may be “pruned at various structural levels; a pruned structural level necessitates impairments at all higher levels (Albustanji, 2009, p.5). Many psycholinguistic studies have focused on gender-congruency, one of the most puzzling grammatical categories of a language (Friederici& Jacobsen, 1999; Schriefers&Jescheniak, 1999). Other studies have focused on gender deviations in aphasia and the neural correlates of gender processing (Miceli, Turriziani, Caltagiron, Capasso, Tomaiuolo, &Caramazza, 2002). Gender is defined as an inherent lexical property of nouns that plays a syntactic role and is partially related to the meaning and the phonological form of a noun (Caramazza, Miozzo, Costa, Schiller, &Alario, 2002) Studies on both Dutch and German agrammatic subjects have highlighted the problems associated with the production of articles, including omissions and substitutions. Recent models of language production assume that gender is represented at an autonomous lexical level (Caramazza, 1997). However, aphasic studies have contradicted such assumptions by confirming the idea of different representations of gender and phonological information with different independent levels (Avila, Lambon, Parcet, Geffner, & Gonzales-Darder, 2001). Accordingly, the errors made by agrammatic patients confirm the distinction between gender as a stored lexical property and as a feature involved in inflectional processes. Levelt (1999) suggested that gender information is selected in a sentential context, and the activation of the phonological representation of a word can be achieved without the need to access its syntactic features. However, such an assumption is questionable. Kulke and Blanken (2001) showed that the semantic paraphasias made by aphasic patients in picturenaming tasks present a form of preservation of the grammatical gender of target nouns. This suggests that information about nominal gender is always selected, even in bare noun production. Friedmann et al. (2003) indicated that gender agreement in Hebrew-speaking aphasics when a paraphasia is produced generally corresponds to the partial knowledge of the speaker about the target word. Different studies on different languages have reported different results. For example, the grammatical gender of words in Italian, German, Hebrew, and Spanish languages is usually preserved in anomia and tip-of-the-tongue states. In Hebrew, no genderagreement deviations were found, regardless of the type of the aphasic deficit (Friedmann& Shapiro, 2003). However, in a study on the production of articles in a picture-naming task in German- and Dutch-speaking patients with agrammatic Broca’s aphasia, the Dutch patients made almost exclusively omissions and the German patients made mainly substitution errors (Bastiaanse, & Van Zonneveld, 1998). Ritter (1993) interpreted gender as an intrinsic property of nouns that can be retrieved at the moment of lexical access and numbered as an intrinsic feature of the inflection. His preliminary finding indicated a clear dissociation between gender identification and phonological knowledge of the targeted word in paraphasias. As a result, in semantic deficits, aphasic patients demonstrated the gender preservation effect by detecting gender without relying on the phonological information. All �these observations support the view that grammatical gender tends to be preserved in the speaking performance of aphasic patients. However, this finding is questionable since a number of predictions in the sentence and phrase context should be empirically explored. Since Arabic has a rich and distinct inflectional morphology, we have a good notion of inflection in agrammatism. After a deficit of the left cerebral hemisphere, the aphasic patients lose the ability to inflect verbs correctly for tense and use subject pronouns. However, they maintain the ability to inflect verbs for subject agreement, as shown in some studies (Friedmann, 2001). Many theories have been developed in an attempt to give a syntactic characterization of such patients. The traditional view of agrammatism states that the syntactic abilities of agrammatic patients are completely lost, i.e., such patients depend on the non-linguistic strategies to concatenate words into sentences (Berndt & Caramazza, 1981). However, studies have reported that patients with Broca’s aphasia have intact syntactic abilities, and the distribution of these findings differ according to the language features (Hagiwara, 1995; Lonzi & Luzzatti, 1993). Arabic introduces a special pattern of verb inflection since the production of sentences requires the speaker to choose between three tenses—past, present, and future—in addition to twelve agreement forms: agreeing in gender, person, and number with subject. The performance of the agrammatic patients in producing verbs revealed that their speech displayed more errors with inflection for tense than with inflection for agreement. This finding is also true in Hebrew (Friedmann, 2000). A number of studies have examined morpho-syntactic impairments in many languages, such as Hebrew (Friedmann, 2001; 2002; 1997), English (Milman, Dickey, & Thompson, 2008), German (Burchert et al., 2005), and Turkish (Yarbay, Duman, &Bastiaanse, 2009). Despite the agrammatic data being reported for different languages, less research has been done in Arabic languages: Palestinian Arabic (Friedmann, 2002), Algerian Arabic (Mimouni&Jarema, 1997), Moroccan Arabic (Diouny, 2010), and Jordanian Arabic (Albustanji, Y., Miliman, L., Foxi, R. & Bourgeois, 2013). Palestinian Arabic serves as an excellent testing ground for verb inflections because of its morphological richness and relatively free word-order system, compared to English, which is characterized by a relatively fixed word order (Abdel-Jawad, 1986). Moreover, by investigating the agrammatic features in Palestinian Arabic, the similarities with other Semitic languages like Hebrew can be addressed. The aims of the current study were to (a) examine the tense and agreement patterns as produced by agrammatic patients using the completion task and (b) evaluate whether the deviant patterns are comparable to other languages. 2. Method �2.1.Participants Four male agrammatic Palestinians residing in the West Bank participated in the study(Adam, 2014). The participants were diagnosed with Broca’s aphasics using the Jordanian Arabic version of the Bilingual Aphasia Test (Paradis, 1987). All participants were right-handed and presented with a left hemisphere lesion at least six months prior to testing. They revealed typical symptoms of Broca’s aphasia, including non-fluent, effortful, and telegraphic speech. As shown in Table 1, the ages of the participants ranged from 47 to 55 years. The time post-onset ranged from one to eight years, and their number of educational years ranged from 10 to 15 years. Visual and auditory systems functioned to a degree sufficient to complete the experimental tasks of the study. Four native speakers with no language or speech deficits served as the control group. Table 1 Patient Data Aphasic Age (in years) Etiology MPO Gender Subjects A1 47 CVA-L 12 M A2 50 CVA-L 25 M A3 51 CVA-L 74 M A4 55 CVA-L 96 M Patient data: (A: aphasic subject; CVA: Cerebrovascular accident; L: left hemisphere; MPO: months post-onset; M: male). For this task, we adopted the procedures used by Friedman, 2000 and 2001. Accordingly, the participants were presented with two sentences. The first sentence includes an inflected verb for both tense and agreement. In the second sentence, the participants were requested to complete a missing verb, where the temporal adverb or the subject’s person, gender, or number was changed. The agrammatic subjects were asked to give the correct form of verb inflection. In the tense inflection (example 1, Table 2) condition, tense was the only difference between the missing verb and given verb while in the agreement condition, agreement feature was the criteria that distinguished the missing verb from the provided verb (example 2, Table 2). Table 2 Examples (1) Tense: Biruħʔilawala:dħalħienʕal madrasah. kamanimbariħʔilwald………(Raħ) the boy goes now to school. Yesterday too the boy _________. (went) (2) Agreement: �Biruħʔilwaladħalħienʕal madrasah. u kamaniAlwaladhalħeen ………(Biruħu) the boy goes now to school. The boys also _________. (go-plural) (3) Tense and Agreement: ʔilbintbidhatukil. ʔilbintraħatʕalmatˤabax u ______ (aklat) The girl wanted to eat, so she went to the kitchen and_____ (ate-past, 3rd, fem, sg) 3. Results and Discussion The purpose of the current study was to examine the production of inflectional morphemes including tense and agreement in Palestinian Arabic patients with agrammatism. The results revealed that the Palestinian Arabic agrammatic speakers showed a significant dissociation between tense and agreement. Table 3 clearly shows a significant deficit in tense and agreement inflections, whereby the tense was significantly more impaired compared to the agreement inflections. The agrammatic patients made tense errors in 70% of the productions and agreement errors in only 12% of the productions. Therefore, the current findings revealed that agrammatic patients performed better on agreement tasks than on tense tasks. Table 3 Verb Completion Task Arabic (n=4) Tense errors Agreement errors 12% Completion 70% (35/50) (35/50) The selective deficits associated with tense and agreement inflections are conducive with those found in the current finding that morph is consistent with results reported from other languages (Friedmann, 2001; 2002; Friedmann & Grodzinsky, 1997; Higiwara, 1995; Ouhalla, 1993). In fact, the intact agreement could suggest that not all grammatical morphemes are impaired in agrammatism. The finding that agrammatic patients showed a dissociation between tense and agreement provided evidence supporting the TPH predictions “that states that functional categories associated with upper nodes in the syntactic tree (e.g., TP) are more impaired than functional categories associated with lower nodes of the tree” (e.g., NegP and AgrP [AlBustanji, 2009, pp. 85]). Similar results were also reported by Benedet et al. (1998), who examined verb-subject agreement in Spanish and concluded that subject agreement was found to be relatively preserved than tense inflection. Kolk (2000) also reported that Dutch and German patients displayed dissociation between the verb and subject-verb agreement by exhibiting better performance on subject agreement than on verb tense. �Our data clearly showed that the patients made substitution errors but relatively no agreement errors. Many scholars have reported that structural words and inflections get deleted in agrammatic speech. On the other hand, it seems that Arabic patients behave in the same way as Hebrew agrammatic patients. In this respect, it is not phonologically possible to omit verb inflections; as such, grammatical errors are substitutions rather than omissions whereas omission of verb inflections is widely observed in English-speaking agrammatic patients (Menn&Obler, 1990). Our observations from our subjects exhibited many forms of verb violations like: 1Omission of verb prefixes leading to tense substitution. 2Omission of verb prefixes causing tense and gender substitution. 3Stem substitution leading to tense or gender substitution. 4. Conclusion Our data showed that the patients made substitution errors but relatively negligible agreement errors. The complexity and the selective deficit of the morpho-syntactic structures suggest that specific morphemes should be targeted in the rehabilitation plans. For example, in Palestinian Arabic, as well as other languages, structures associated with tense morphological components were found to be significantly impaired compared to other morpho-syntactic elements. Thus, the findings of the current study may have important clinical implications, where these morphemes can be served as potential targets for therapy approaches. References: Abdel-Jawad, H. (1986). The emergence of an urban dialect in the Jordanian urban centers. International Journal of the Sociology of Language,61, 53–63. Albustanji, Y. (2009), Agrammatism in Jordanian –Arabic Speakers, (Doctoral dissertation), Ohio State University. Albustanji, Y., Miliman, L., Foxi, R., & Bourgeois (2013). Agrammatism in JordanianArabic speakers» in Clinical Linguistics & Phonetics27(2), 94–110. Adam, H. (2014). Acoustical analysis of vowel duration in Palestinian Arabic speaking aphasics. American Journal of Psychiatry and Neuroscience, 2, 13-17. Avila, C. Lambon, R., Parcet, M., Geffner, D., & Gonzales-Darder, J. (2001).Implicit word cues facilitate impaired naming performance: Evidence from a case of anomia. Brain and Language, 79,185-200. Bastiaanse, R. & Van Zonneveld, R. (1998).On the relation between verb inflection and verb position in Dutch agrammatic aphasics. Brain and Language, 64, 165-181. Benedet, M., Christiansen, J. & Goodglass, H. (1998).A cross-linguistic study of grammatical morphology in Spanish- and English-speaking agrammatic patients.Cortex, 34, 309-33. Berndt, R. & Caramazza, A. Syntactic aspects of aphasia, In Taylor-Sarno, M. (Ed.) Acquired Aphasia 1981, 157–181, New York: Academic Press. �Burchert, F., Swoboda-Moll, M., & De Bleser, R. (2005).Tense and agreement dissociations in German agrammatic speakers: Underspecification vs. hierarchy.Brain and Language,94, 188–199. Caramazza, A. (1997). How many levels of processing are there in lexical access?Cognitive Neuropsychology, 14, 177-208. Caramazza, A., Miozzo, M., Costa, A., Schiller, N., &Alario, F. (2002), A cross-liguistic investigation of determiner production, In E. Dupoux (Ed), Language, Brain and Cognitive Development: Essays in Honor of Jacques Mehler, 209-226. Cambridge: MIT Press Diouny, S. (2010).Some aspects of Moroccan Arabic agrammatism, Cambridge: Cambridge Scholars Publishing. Friederici, A. & Jacobsen, T. (1999).Processing grammatical gender during comprehension,Journal of Psycholinguistic Research, 28, 467-484. Friedmann, N. (2000). Moving verbs in agrammatic production, In R. Bastiaanse and Grodzinsky, Y. (Eds.) Grammatical disorders in aphasia: A neurolinguistic perspective (pp. 152-170). London: Whurr. Friedmann, N. (2001). Agrammatism and the psychological reality of the syntactic tree.Journal of Psycholinguistic Research, 30, 71-90. Friedmann, N. (2002). Question production in agrammatism: The Tree Pruning Hypothesis. Brain and Language, 80, 160-187. Friedmann, N. &Biran, M. (2003). When is gender accessed?A study of paraphasias in Hebrew anomia, Cortex, 39, 441-463. Friedmann, N. & Shapiro, L. (2003).Agrammatic comprehension of simple active sentences with moved constituents: Hebrew OSV and OVS structures. Journal of Speech Language and Hearing Research, 46,288-297. Goodglass, H., Gleason, J., Bernholtz, N., & Hyde, M. (1972).Some linguistic structures in the speech of Broca’s aphasic, Cortex, 8,191-212. Grodzinsky, Y. (1984). The syntactic characterization of agrammatism.Cognition, 16, 99120. Hagiwara, H. (1995). The breakdown of functional categories and the economy of derivation.Brain and Language,50, 92-116. Kolk, H. (2000). Canonicity and inflection in agrammatic sentence production. Brain and Language,74, 558-560 Kulke, F. &Blanken, G. (2001). Phonological and syntactic influences on semantic misnaming in aphasia.Aphasiology,15, 3-15 Levelt, W.Roelofs, A. and Meyer, A. (1999).A theory of lexical access in speech production»,inBehavioral and Brain Sciences,22,1-75. Lonzi, L. &Luzzatti, C. (1993).Relevance of adverb distribution for the analysis of sentence representation in agrammaticpatient.Brain and Language,45, 306-317 Menn, L. &Obler, L. (1990).,Agrammatic aphasia: A cross-Language Narrative Sourcebook, Amsterdam and Philadelphia: John Benjamins. Miceli, G., Turriziani, P., Caltagirone, G., Capasso, R., Tomaiuolo, F. &Caramazza, A. (2002).The neural correlates of gender: An FMRI investigation. Journal of Cognitive Neuroscience, 14,618-628. �Milman, L., Dickey, M., & Thompson, C. (2008).A psychometric analysis of functional category production in English agrammaticnarratives.Brain and Language, 105, 18–31. Mimouni, Z., &Jarema, G. (1997).Agrammatic aphasia in Arabic.Aphasiology,11, 125–144. Metoui, M. (1995).Phono lab: ComputerprogrammzurArtikulatorischAkustischenDatenanalyse», in Arbeitsberichte des InstitutsfürAllgemeine und VergleichendeSprachwissenschaft der Universität Mainz, 1, 1–100. Paradis, M. (1987).The Assessment of Bilingual Aphasia, Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Ritter, E. (1993). Where’s gender? », inLinguistic Inquiry,24,795-803. Schriefers H. &Jescheniak J. (1999).Representation and processing of grammatical gender in language production: A review.Journal of Psycholinguistic Research, 28, 575-600. Yarbay-Duman,Y., &Bastiaanse, R. (2009). Time reference through verb inflection in Turkish agrammaticaphasia.Brain and Language, 108, 30–39. Zurif, E. (1995). Brain regions of relevance to syntactic processing, in L. Gleitman and M. Liberman (Eds.), An Invitation to Cognitive Science, Vol. I (2nd edition). Cambridge, MA: MIT Press. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3262 Title A name given to the resource Tense and Gender production in Arabic-Speaking Aphasics Author Author Adam, Hisham Abstract A summary of the resource. The current study aims at examining the tense and agreement patterns as produced by agrammatic Palestinian-Arabic speakers using sentence completion tasks. The participants were presented with two sentences and asked to work on them. The first sentence included an inflected verb for both tense and agreement. In the second sentence, the participants were requested to complete a missing verb, where the temporal adverb or the subject’s person, gender, or number was changed. The findings revealed that the agrammatic speakers showed a significant dissociation between tense and agreement, whereby tense was significantly more impaired compared to agreement inflections. Similar results are reported from other languages. The results provide further evidence of Tree Pruning Hypothesis (TPH) that functional categories associated with upper nodes in the syntactic tree are more impaired than functional categories associated with the lower nodes of the tree. The selective deficits of the morpho-syntactic structures suggest that specific morphemes should be targeted in therapy programs. Keywords: Palestinian Arabic (PA); Agrammatism; Aphasia; Tense and Gender; Tree Pruning. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2016-04-05 Keywords Keywords. Article PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5461968c9efe4c20ebca18b3dc6c1900.docx 9bf1c1cb15f12a3bd92161dd3b6c04fc https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b9c31a872c81d4f6ce1a2335e3c90463.pdf 6b5dad971dc7d388cea2c695d4b37732 PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. sc. Damir Primorac, odvjetnik; (2) Mato Krmek, odvjetnik; (3) Marko Pilić, student Institucije: Sveučilišni odjel za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu E-mail: damir.primorac@primorac-partners.com; mato.krmek@primorac-partners.com; markopilic389@gmail.com TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI Sažetak Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike. Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog, država izvršenja, dvostruka kažnjivost �1. Uvod U čl. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (u daljnjem tekstu: ZPSKSDEU)i propisana je pravosudna suradnja Republike Hrvatske s državama članicama Europske unije u devet područja: - europski uhidbeni nalog, - nalog za osiguranje imovine ili dokaza, - europski nalog za pribavljanje dokaza, - priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta, - priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, - priznanje i izvršenje presuda kojim je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, - priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, - priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i - europski nalog za zaštitu. Prije donošenja ZPSKSDEU, pravosudna suradnja Republike Hrvatske u kaznenim stvarima s drugim državama (pa tako i s državama članicama Europske unije) bila je uređena Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: ZOMPPKS)ii. ZOMPPKS je posebice uređivao međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim postupcima koji su u tijeku u Republici Hrvatskoj ili u stranoj državi (pribavljanje i prosljeđivanje predmeta koji će biti predočeni kao dokazi, dostava sudskih akata i odluka, pristupanje sudu osoba radi davanja iskaza i druge radnje potrebne za vođenje kaznenih postupaka), postupke izručenja Republici Hrvatskoj osoba okrivljenih ili osuđenih na temelju odluka domaćih sudova, postupke izručenja stranaca okrivljenih ili osuđenih na temelju sudskih odluka države koja izručenje traži, postupke preuzimanja i ustupanja kaznenog progona te postupke izvršenja stranih sudskih odluka u kaznenim stvarima. Donošenjem ZPSKSDEU zakonodavstvo Republike Hrvatske usklađeno je s pravnom stečevinom Europske unije na području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije bilo je nužno radi kvalitetnije suradnje u borbi protiv međunarodnog kriminala. Međutim, važno je naglasiti kako se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između Republike Hrvatske i drugih država koje nisu članice Europske unije i dalje ostvaruje na temelju ZOMPPKS. U skladu s Okvirnom odlukom Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: Okvirna odluka)iii Republika Hrvatska je, među ostalim, u ZPSKSDEU propisala i odredbe koje se odnose na europski uhidbeni nalog i postupak predaje, ali jednako tako i isključenje provjere dvostruke kažnjivosti za određena kaznena djela. U konkretnom slučaju to znači da će nadležno pravosudno tijelo Republike Hrvatske izvršiti zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela koja se odnosi na europski uhidbeni nalog (u daljnjem tekstu: EUN), bez provjere dvostruke kažnjivosti. Upravo je ta odredba glede isključenja provjere dvostruke kažnjivosti izazvala određene prijepore u stručnoj javnosti, posebno zbog instituta zastare, budući da je jedan dio stručne javnosti smatrao kako je nastupanje zastare obvezatni razlog za odbijanje izvršenja EUN bez obzira o kojem se kaznenom djelu radi, dok je drugi dio stručne javnosti smatrao kako se kod kaznenih djela navedenih u čl. 10. ZPSKSDEU (isključenje provjere dvostruke kažnjivosti) ne ulazi u pitanje provjere zastare te se zbog kaznenih djela navedenih u tom članku, bez obzira je li nastupila zastara ili ne u državi izvršenja, europski uhidbeni nalog uvijek mora izvršiti.iv U tom smislu, cilj ovog rada je teorijski i praktično raspraviti problematiku izvršenja EUN bez provjere dvostruke kažnjivosti, te pri tome dati osvrt na najvažnije značajke EUN i dvostruke kažnjivosti. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine br. 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15). ii Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine br. 178/04). iii 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020. iv Derenčinović, D. (2014.) Doseg isključenja provjere dvostruke kažnjivosti iz Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. Preuzeto s https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/2_Derencinovic.pdf i �2. Općenito o europskom uhidbenom nalogu Odredbe iz ZPSKSDEU koje se odnose na EUN donesene su sukladno Okvirnoj odluci. Okvirna odluka donesena je na temelju čl. 31. toč. a) i b) te čl. 34. st. 2. toč b) Ugovora o Europskoj uniji s ciljem ujednačavanja zakonodavstava država članice Europske unije u području ekstradicijskog prava.v Donošenjem Okvirne odluke ukinut je dotadašnji sustav izručenja između država članica Europske unije, a zamijenjen je sustavom predaje između pravosudnih tijela.vi Osim toga, uvođenjem novog pojednostavljenog sustava predaje osuđenika radi izvršenja kazne ili provođenja kaznene presude, umanjen je problem složenosti i mogućih odgoda uobičajenih dotadašnjim postupcima izručenja.vii Prema ZPSKSDEU, EUN je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.viii Dakle, EUN se može izdati isključivo u tri svrhe, i to: kaznenog progona (pod uvjetom da je protiv osobe na koju se EUN odnosi prethodno rješenjem određen istražni zatvor)ix, izvršenja zatvorske kazne i izvršenja mjera koja uključuje oduzimanje slobode. O tome koje će pravosudno tijelo u Republici Hrvatskoj izdati EUN ovisi u koju svrhu se on izdaje. Ako se EUN izdaje u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona, tada EUN izdaje tijelo koje vodi postupak (sud ili državno odvjetništvo), a ako se EUN izdaje u svrhu izvršenja kazne zatvora ili prisilnog smještaja, tada EUN izdaje sudac izvršenja županijskog suda. Kada je u pitanju kazneni progon, EUN se prema ZPSKSDEU, a što je u skladu i s Okvirnom odlukom, može izdati samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više, dok se u slučaju izvršenja kazne EUN može izdati samo onda ako je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u trajanju od najmanje četiri mjeseca. Smatramo kako je donja granica propisane odnosno izrečene kazne zatvora temeljem kojih je moguće izdati EUN prihvatljiva budući da bi se zbilja postavilo pitanje opravdanosti izdavanja EUN u slučaju kraćih zatvorskih kazni. Sadržaj i oblik EUN propisan je odredbom čl. 18. ZPSKSDEU. Prema odredbi navedenog članka EUN mora sadržavati sljedeće podatke:x - identitet i državljanstvo tražene osobe, - ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog, - dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne odluke koja ima isti učinak, - pravnu oznaku i zakonski opis djela, - činjenični opis djela uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela, - vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom, odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno kazneno djelo propisane domaćim pravom, - ako je moguće posljedica djela. Uspoređujući sadržaj i oblik EUN iz Okvirne odlukexi s onim iz 18. ZPSKSDEU, razvidno je kako su njihovi sadržaji identični. Isti slučaj je i s drugim državama članicama Europske unije. Kada pravosudna tijela Republike Hrvatske postupaju po EUN koji je izdala druga država članica Europske unije, tada o tome odlučuje nadležni sud koji može donijeti rješenje o predaji tražene osobe ili rješenje kojim se odbija izvršenje EUN. Rješenje kojim se odobrava predaja mora sadržavati sljedeće podatke:xii Čule, J.; Hržina, D. (2013.) Primjena Europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj – očekivanja i stvarnost. Preuzeto s http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/Primjena%20europskog%20uhidbenog%20naloga.pdf vi Vidi Burić, Z: Europski uhidbeni nalog, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 14, br. 1/2007, Zagreb, 2007. godina, str. 218-219. Pravni temelj tradicionalnog sustava izručenja između europskih država jest Europska konvencija o izručenju iz 1957. godine, donesena u okviru Vijeća Europe. Ta je konvencija izmijenjena i dopunjena dvama dopunskim protokolima iz 1975. i 1978. godine. vii Toč. 5. preambule Okvirne odluke. viii Čl. 2. st. 8. ZPSKSDEU ix Čl. 17. st. 2. ZPSKSDEU x Obrazac EUN sadržan je u prilogu ZPSKSDEU, koji je sastavni dio tog Zakona. xi Čl. 8. Okvirne odluke xii Čl. 29. st. 5. ZPSKSDEU v �- ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe, državu članicu kojoj se predaje tražena osoba, opis djela za koje se izvršava predaja, navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje, tražena osoba ne smije: kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora te izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Razmatrajući dosadašnju praksu sudova u Republici Hrvatskoj glede postupanja po EUN koji je izdala druga država članica Europske unije, za primijetiti je kako su hrvatski sudovi, kada je u pitanju sadržaj i oblik EUN, najčešće radili greške jer u izreci rješenja o predaji ili odbijanju predaje tražene osobe nisu navodili činjenični opis djela. Naime, ukoliko u tom rješenju nedostaje jedan od gore navedenih podataka iz prve tri točke, tada se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka temeljem čega viši sud po izjavljenoj žalbi takvo rješenje ukida.xiii Stajalište o tome zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) u nekoliko svojih odluka npr. – VSRH Kž-eun-13/15 od 21. travnja 2015. godine: „…Žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana, uslijed čega je žalba tražene osobe, za sada, bespredmetna. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da rješenje, kojim se odobrava predaja, ne sadrži opis djela za koje se izvršava predaja. Kako, dakle, rješenje ne sadrži sve bitne elemente iz čl. 29. st. 5. ZPSKSDEU, to nije u dovoljnoj mjeri razumljivo. Imajući u vidu da se pobijano rješenje, uslijed navedenog nedostatka, ne može ispitati, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08…“. Isto stajalište zauzeo je VSRH i u svojoj odluci Kž-eun-13/14-4 od 27. veljače 2014. godine: „…U izreci pobijanog rješenja, navodi se da se predaja tražene osobe odobrava u svrhu kaznenog progona zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 242., čl. 243., čl. 22., čl. 23., čl. 25. i čl. 53. njemačkog Kaznenog zakona, što nije dostatno, s obzirom na odredbu čl. 29. st. 5. toč. 3. ZPSKSDEU, budući je izostao činjenični opis djela koji mora sadržavati europski uhidbeni nalog, kako je to propisano u čl. 18. toč. 5. ZPSKSDEU. To znači da trebaju biti navedene okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja i stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela, dakle, one potrebne okolnosti kojima se može konkretizirati kazneno djelo za koje se traži predaja. Kako je činjenični opis izostao, izreka pobijanog rješenja je nerazumljiva, čime je ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08…“. Iako se u praksi protiv jedne osobe uglavnom izdaje jedan EUN, nema nikakve zakonske prepreke da se protiv jedne te iste osobe izda više različitih EUN. Tako npr. jedan EUN može se izdati radi kaznenog progona zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od najmanje jedne godine, a drugi EUN se može izdati radi pravomoćno izrečene kazne zatvora od najmanje četiri mjeseca. Pravosudno tijelo Republike Hrvatske koje je izdalo EUN može taj nalog izravno proslijediti nadležnom pravosudnom tijelu države izvršenja članice Europske unije ako mu je poznato u kojoj državi se nalazi osoba protiv koje je izdan EUN.xiv Osim takvog načina dostavljanja, EUN može se zaprimiti i proslijediti putem Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima (EPMKS).xv Ako nadležnom pravosudnom tijelu koje je izdalo EUN nije poznato gdje se nalazi osoba protiv koje je izdan EUN, tada će odaslat posredstvom S.I.Re.N.E. ureda upozorenje putem Schengenskog Garačić, A.: Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije u sudskoj praksi, Libertin naklada, Rijeka, 2015. godina, str. 102. U čl. 29. st. 5. toč. 1. do 3. ZPSKSDEU predviđeno je što treba sadržavati rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe. Ako sud propusti navesti tražene podatke ostvarit će bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku koji se supsidijarno primjenjuje na temelju čl. 132. ZPSKSDEU. Iako je u čl. 29. st. 7. ZPSKSDEU propisano kako rješenje kojim se odbija predaja mora biti obrazloženo, dok to nigdje nije navedeno u ZPSKSDEU glede rješenja kojim se prihvaća predaja, naglašava se kako je potrebno obrazložiti i rješenje kojim se prihvaća predaja. xiv Filipović, H: Implementacija europskog uhidbenog naloga u pravni poredak Republike Hrvatske, Policijska sigurnost, br. 1., Zagreb, 2012. godina, str. 194. xv Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima je mreža osoba za kontakt država članica, osnovana zajedničkom odlukom Vijeća o osnivanju Europske pravosudne mreže od 29. lipnja 1998. godine, sa svrhom poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima – čl. 2. st. 6. ZPSKSDEU. xiii �informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu radi izvršavanja EUN.xvi Takvo upozorenje popraćeno podacima koji propisuju sadržaj i oblik EUN ima isti učinak kao i EUN. xvii Međutim, postavlja se pitanja što može napraviti pravosudno tijelo koje je izdalo EUN u slučaju ako joj nije poznato gdje se osoba protiv koje je izdan EUN nalazi, a ne postoji mogućnost pristupa Schengenskom informacijskom sustavu. U tom slučaju, nadležno pravosudno tijelo koje je izdalo EUN može taj nalog proslijediti putem INTERPOL-a.xviii 3. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti – problemi u teoriji i praksi U pravnoj literaturi pojam dvostruka kažnjivost poznat je još kao identitet norme, dvojna kažnjivost, dvostruka inkriminiranost odnosno obostrana kažnjivost.xix Osnovna smisao dvostruke kažnjivosti jest da je kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno i prema zakonu države u kojoj se počinitelju sudi.xx Međutim, prilikom provjere dvostruke kažnjivosti, kaznena djela se ne moraju u cijelost podudarati, već je važno da se samo podudaraju glede „bitnih obilježja kaznenih djela―.xxi Prema tome, kod dvostruke kažnjivosti prije svega se provjerava može li se činjenični opis kaznenog djela koji je naveden u pravnom aktu jedne države (koja traži međunarodnu kaznenopravnu pomoć) podvesti pod neko od kaznenih djela druge države (od koje se traži pružanje navedene pomoći).xxii Iz toga je razvidno kako se ne traži tzv. gramatički identitet norme odnosno dvostruke kažnjivosti budući da bi inzistiranje na točnoj gramatičkoj formulaciji moglo dovesti do velikih komplikacija oko pružanja međunarodne kaznenopravne pomoći.xxiii Unatoč temeljnim postavkama načela dvostruke kažnjivosti koje je prije svega značilo jednakost među državama te da niti jedna država neće izručiti/predati traženu osobu drugoj državi za kazneno djelo koje nije kažnjivo u njezinoj državi, veliku novost glede toga donijela je Okvirna odluka koja je isključila provjeru dvostruke kažnjivosti za kaznena djela koja su navedena u čl. 2. st. 2. Okvirne odluke.xxiv Iako je Republici Hrvatskoj do promjena Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav RH)xxv iz 2010. godinexxvi bilo zabranjeno izručivati vlastite državljane drugoj državi,xxvii navedenom promjenom Ustava Nacionalni S.I.Re.N.E. ured je ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja je središnje tijelo nadležno za razmjenu dopunskih informacija vezanih uz upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava – čl. čl. 2. st. 27. ZPSKSDEU. xvii Schengenski informacijski sustav (SIS) je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između država članica šengenskog provedbenog sporazuma – čl. 2. st. 7. ZPSKSDEU. xviii Prigovori tražene osobe formalne naravi koji se odnose na način dostave, formu i prijevod europskog uhidbenog naloga nisu osnovani. Na temelju čl. 19. st. 2. ZPSKSDEU nadležno tijelo može zaprimiti uhidbeni nalog putem INTERPOL-a, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Europski uhidbeni nalog dostavljen je na propisanom obrascu i sadrži sve potrebne elemente. Spisu prileži optužnica od 18. listopada 1994. godine protiv tražene osobe podnesena Zemaljskom sudu u U., u kojoj je opisano inkriminirano djelo i koja potkrjepljuje izdani nalog pa nije osnovan prigovor koji se odnosi na činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijanog rješenja – vidjeti odluku VSRH Kž-eun-8/14 od 07. veljače 2014. godine. xix Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, Informator, br. 6256, Zagreb, 2014. godina, str. 2-3. xx Alinčić, M. et al. ―Pravni leksikon―, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007. godina, str. 429. xxi Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da spomenuto kazneno djelo po svojim bitnim obilježjima odgovara kaznenom djelu iz članka 337. stavak 4. KZ/97, pri čemu valja uputiti žalitelja da je za pitanje obostrane kažnjivosti odlučno vrijeme od trenutka zaprimanja zamolbe strane države u nadležnom sudu zamoljene države, a ne vrijeme počinjenja djela u stranoj državi, što znači da je sud zamoljene države dužan ocijeniti može li se činjenični opis kaznenog djela iz zamolbe strane države podvesti pod bitno zakonsko obilježje kaznenog djela u pravu zamoljene države važećeg u trenutku odlučivanja o zamolbi. Također treba naglasiti da se pravno relevantne činjenice iz zamolbe strane države ne moraju u potpunosti poklapati za zakonskim opisom kaznenog djela u pravu zamoljene države, već je dovoljno da u bitnom odgovaraju smislu i sadržaju nekog kaznenog djela u pravu zamoljene države, za koje se može odobriti izručenje u smislu odredbe članka 34. stavak 2 ZOMPO – odluka VSRH I Kž 208/13-5 od 09. travnja 2013. godine. xxii Vidjeti čl. 2. st. 4. Okvirne odluke koji glasi: Predaja za kaznena djela koja nisu navedena u st. 2. Okvirne odluke, ovisi o tome predstavljaju li djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog, kazneno djelo prema zakonu države članice koja ga izvršava, bez obzira na sastavne elemente ili opis. xxiii Krapac, D: Međunarodna kaznenopravna pomoć, Narodne novine, Zagreb, 2006. godina, str. 43. xxiv Radi se o ukupno 32 kaznena djela. xxv Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). xxvi Promjena Ustava RH (Narodne novine br. 76/10). xxvii Republika Hrvatska je do tada imala obvezu jedino predavati svoje državljanine Međunarodnom kaznenom sudu za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine (vidjeti Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s međunarodnim kaznenim sudom – Narodne novine br. 32/96). xvi �RH izmijenjen je čl. 9. koji sada glasi: „Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, osim kada se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije.― Imajući u vidu navedenu izmjenu ustava RH, te u skladu s Okvirnom odlukom, Republika Hrvatska je u čl. 10. ZPSKSDEU propisala kaznena djela glede kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti. Odredbom čl. 10. ZPSKSDEU propisano je sljedeće: Ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ZPSKSDEU izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ZPSKSDEU bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela: – pripadanje zločinačkoj organizaciji, – terorizam, – trgovanje ljudima, – spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija, – nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima, – nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima, – korupcija, – prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, – pranje novca, – krivotvorenje valute, uključujući i euro, – računalni kriminalitet, – djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka, – omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka, – ubojstvo, teška tjelesna ozljeda, – nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom, – otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca, – rasizam i ksenofobija, – organizirana ili oružana pljačka, – nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela, – varanje, – reketarenje i iznuda, – krivotvorenje i piratstvo proizvoda, – krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama, – krivotvorenje sredstava plaćanja, – nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta, – nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima, – trgovina ukradenim vozilima, – silovanje, – podmetanje požara, – kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda, – protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata, – sabotaža. Za vrijeme donošenja Okvirne odluke vodila se velika rasprava u zemljama članicama Europske unije glede zabrane provjere dvostruke kažnjivosti budući da je bilo neprihvatljivo da se državljanin jedne države izručuje drugoj državi za kazneno djelo koje u njezinoj državi uopće nije kazneno djelo.xxviii U Republici Hrvatskoj teorijska i praktična rasprava najviše se vodila oko instituta zastare tj. je li zastara jedan Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 64. No. 5-6, prosinac 2014. godina, str. 967. xxviii �od razloga zbog kojih se može odbiti izvršenje EUN, pa tako i za ona kaznena djela iz odredbe čl. 10. ZPSKSDEU koja se odnosi na isključenje provjere dvostruke kažnjivosti. Prvu veću polemiku glede toga jesu li u konkretnom slučaju nastupili razlozi za odbijanje izvršenja EUN u odnosu na kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU kod kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti izazvala je odluka VSRH Kž-eun-11/13 od 20. rujna 2013. godine u kojoj je navedeno sljedeće:―… U pravu je žalitelj ističući da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1 i 3 ZKP/08 odbivši priznati europski uhidbeni nalog kojim je tražena predaja K. Č., za kazneno djelo koje je u tipiziranom obrascu naloga označeno kao „varanje“ a nalazi se na popisu kaznenih djela za koja sud države izvršenja ne provjerava obostranu kažnjivost, u smislu odredbe članka 10. ZPSKSDČEU. Pogrešno je prvostupanjski sud zauzeo stajalište da treba odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga zbog nastupa zastare kaznenog progona na temelju članka 19. stavak 1. alineja 4. u vezi članka 20. stavak 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97) za kazneno djelo iz europskog uhidbenog naloga koje je na temelju KZ/97 označio kao kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 1. Kazneno djelo za koje je tražena predaja K. Č. označeno je u europskom uhidbenom nalogu kao kazneno djelo „varanja“ (engl. swindling) u smislu članka 10. ZPSKSDČEU, koji uređuje da ako je u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ovog Zakona izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ovog Zakona bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela: (slijedi popis 32 kaznena djela). S obzirom na ovu odredbu, pogrešno je prvostupanjski sud uzeo u obzir zastaru kaznenog progona prema domaćem pravu jer prema odredbi članka 10. ZPSKSDČEU – „Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti“, domaći sud kao sud izvršenja prilikom odlučivanja o europskom uhidbenom nalogu ne provjerava dvostruku kažnjivost, dakle ne primjenjuje domaće pravo niti na temelju njega cijeni o zastari kaznenog progona. Za kaznena djela s popisa nije potrebna provjera kažnjivosti u državi izvršenja europskog uhidbenog naloga. Sud države izvršenja, u ovom slučaju prvostupanjski sud, prihvaća pravnu oznaku koju je određenom kaznenom djelu dalo nadležno tijelo države izdavanja. U tome je značaj uklanjanja obveze provjeravanja obostrane kažnjivosti, u smislu odredbi Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji se temelji na pravnoj stečevini Europske unije i kojeg treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tom stečevinom i odlukama Suda Europske unije. Slijedom navedenog, ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud će zaprimljeni europski uhidbeni nalog za predaju tražene osobe K. Č., razmotriti s posebnom pozornošću u kontekstu odredbe članka 10. ZPSKSDČEU kao i članka 3. istog Zakona te će donijeti novu odluku u skladu s time. Svoje mišljenje o toj odluci najprije je iznio prof. dr. sc. Petar Novoselec kada je naveo da pravno shvaćanje VSRH usvojeno u drugostupanjskom rješenju nije prihvatljivo i da je trebalo odobriti prvostupanjsko rješenje kojim je odbijeno izvršenje naloga jer je po hrvatskom pravu nastupila zastara kaznenog progona. xxix S obzirom da je takvo stajalište VSRH zauzimao i u drugim svojim odlukama,xxx Novoselec, P.: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20., br. 2., 2013. godina, str. 862-866. Uz ostalo, prof. dr. sc. Petar Novoselec u svom mišljenju navodi:―… Začuđuje da VSRH nijednom riječju ne spominje odredbu čl. 20. st. 2. t. 7. ZPSKSDEU prema kojoj će sud odbiti izvršenje naloga ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava. Citirana odredba preuzeta je u cijelosti iz Okvirne odluke Vijeća EU 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. godine koja u čl. 4. t. 4. dopušta da pravosudno tijelo države koja izvršava europski uhidbeni nalog može odbiti izvršenje naloga ako je nastupila zastara kaznenog progona prema zakonima te države. Stoga je VSRH, unatoč tome što se poziva na pravnu stečevinu Europske unije, ne samo u sukobu s hrvatskim Zakonom nego i s okvirnom odlukom. Odluka čl. 20. st. 2. t. 7. citiranog Zakona ne ostavlja nikakve dvojbe; ona je lex loquens i ne može se zaobići nikakvom interpretacijom. Umjesto da je primijeni, VSRH traži rješenje u čl. 10. tog Zakona prema kojem hrvatski sud nema pravo provjeravati dvostruku kažnjivost koja pak, po njegoovm stajalištu, obuhvaća i nezastarjelost. Ta odredba je također u skladu s odredbom čl. 2. st. 2. Okvirne odluke kojom se htjela osigurati zaštita temeljnih pravnih dobara na kojima počiva Europska unija, čemu služi katalog nabrojenih kaznenih djela koja države članice moraju prihvatiti bez obzira na njihovo nacionalno zakonodavstvo. Na taj način se htjelo spriječiti da države kojima je upućen nalog izbjegavaju njegovo izvršenje pod izgovorom da djelo obuhvaćeno nalogom nije kazneno djelo po njihovom pravu, što bi moglo opravdati i pukom nesuglašenošću opisa kaznenih djela, nebitnom za ocjenu identiteta. Da Okvirna odluka pod pojmom dvostruke kažnjivosti ne obuhvaća i nezastarjelost po nacionalnom pravu, proizlazi ne samo iz odredbe čl. 4. st. 4. nego i iz odredbe čl. 2. st. 4. u kojoj se izričito tvrdi da dvostruka kažnjivost obuhvaća samo obilježja kaznenog djela, što znači da ne obuhvaća i nezastarjelost (odredba se odnosi na kaznena djela koja nisu obuhvaćena Okvirnom odlukom, kod kojih se države koje izvršavaju nalog mogu pozivati na nepostojanje dvostruke kažnjivosti. Teza VSRH da dvostruka kažnjivost obuhvaća i ocjenu o zastari u suprotnosti je i s tumačenjem dvostruke kažnjivosti (identiteta norme) kao pretpostavke za primjenu domaćeg kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena u inozemstvu. Da bi postojala dvostruka kažnjivost, djelo počinjeno u inozemstvu mora sadržavati sva obilježja kaznenog djela po domaćem pravu, xxix �razmišljanju prof. dr. sc. Petra Novoselca pridružili su se i drugi ugledni teoretičari kaznenog prava - prof. dr. sc. Davor Derenčinović i dr. sc. Igor Martinović.xxxi Suprotno takvim razmišljanjima, te prihvaćajući shvaćanja VSRH, izjasnio se i prof. dr. sc. Davor Krapac.xxxii On naime smatra kako su prigovori kritičara odluka VSRH naizgled vrlo jaki, ali da je: „…Vrhovni sud mogao ispravno odlučiti jedino kako je odlučio tumačeći odredbu čl. 20. st. 1. i 2. ZPSKSDEU: kod djela s „liste“, kod kojih nema ispitivanja obostrane kažnjivosti, nema ispitivanja postojanja in concreto zastare kaznenog progona kao negativne pretpostavke za izvršenje EUN…“. S obzirom na mnogobrojne polemike u stručnoj i široj javnosti, te već zauzetom pravnom shvaćanju VSRH, mnogi su s nestrpljenjem očekivali odluku Ustavnog suda RH u jednom predmetu u kojem je predmet raspravljanja trebalo biti i pitanje primjene čl. 10. ZPSKSDEU koji se odnosi na isključenje provjere dvostruke kažnjivosti, a s tim u svezi i pitanje zastare. Međutim, Ustavni sud RH se u svojoj odluci nije izjašnjavao glede tih pitanja već je samo naveo sljedeće: „..U okviru prigovora o nezakonitosti osporenih rješenja, podnositelj ističe da je pitanje eventualne zastare njegova kaznenog progona u Republici Hrvatskoj glavno pitanje kad je riječ o njegovoj predaji Saveznoj Republici Njemačkoj. Suprotno traženju podnositelja, Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku ne može ulaziti u zakonsko tumačenje odredaba mjerodavnog domaćeg prava o zastari kaznenog progona, a posebice ne u činjenična pitanja o tome kada je zastara kaznenog progona podnositelja u Republici Hrvatskoj počela teći, odnosno u pravna pitanja o tome od kojeg se trenutka zastara mora računati, je li u konkretnom slučaju nastupila, ima li relativni ili apsolutni karakter i sl. To je zadaća sudova na čelu s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske kao najvišim sudom u zemlji, kojemu je ustavna zadaća da »osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni« (članak 116. stavak 1. Ustava). Drugim riječima, Ustavni sud nije nadležan ni za tumačenje zakonskih normi u primjeni na konkretne slučajeve ni za kontrolu zakonitosti sudskih i drugih odluka u konkretnim slučajevima, budući da on nije redovni sud u smislu članka 115. Ustava. U okviru prethodno naznačenog opsega svoga ustavnosudskog nadzora, Ustavni sud primjećuje da su pitanje zastare kaznenog progona podnositelja u Republici Hrvatskoj prvostupanjski i drugostupanjski sud riješili primjenom članka 10. i članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU-a (v. točku 7. obrazloženja ove odluke), vodeći se načelom uzajamnog priznanja presuda i sudskih odluka u kaznenim stvarima i tumačenjem domaćeg prava na način koji pridonosi ostvarenju načela uzajamnog priznanja sudskih odluka država članica EU-a. Na tim su osnovama ocijenili da se podnositeljev prigovor zastare mora odbiti. Polazeći od ustavnog zahtjeva da je »izručenje« hrvatskog državljanina dopušteno »kad se mora izvršiti odluka o ... predaji donesena u skladu s ... pravnom stečevinom Europske unije« (članak 9. stavak 2. Ustava), Ustavni sud zaključuje da osporena sudska rješenja o odobrenju predaje podnositelja Saveznoj Republici Njemačkoj nisu »flagrantno i očito arbitrarna« i da su ostala u granicama članka 9. stavka 2. Ustava…“.xxxiii Dakle, Ustavni sud RH nije se upustio u razmatranje pitanja isključenja provjere dvostruke kažnjivosti i zastare, već je samo u konačnici zaključio kako je predaja tražene osobe ostala u granicama Ustava RH. Za razliku od takvog stajališta Ustavnog suda RH, Ustavni sud Savezne Republike Njemačke je u jednoj svojoj odluci izričito naveo kako je obveza njemačkih sudova utvrditi je li u postupku izvršenja dok su mišljenja o tome uključuje li dvostruka kažnjivost i razloge isključenja protupravnosti i krivnje u teoriji podijeljena: u njemačkoj literaturi postoji opća suglasnost da procesne smetnje (zastara, amnestija, nepostojanje prijedloga za progon) ne utječu na dvostruku kažnjivost (za stanje u njemačkoj literaturi v. Eser, u: Schonke/Schroder, Strafgesetzbuch, Kommentar, 28. Aufl., Munchen, 2010, & 7). Ni u francuskom pravu zastara ne utječe na dvostruku kažnjivost, nego se uvijek određuje prema francuskom zakonu (Desportes/Le Gunehec, Drit penal general, 12. Edition, Paris, 2005, str. 363). U našoj literaturi Krapac – Međunarodna kaznenopravna pomoć, Zagreb, 2006., str. 43) svodi ispitivanje dvostruke kažnjivosti na smisao i sadržaj kaznenog djela po domaćem i stranom pravu, što znači da ne uključuje procesne smetnje…― xxx Npr. Odluka VSRH Kž-eun - 8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, odluka VSRH Kž-eun - 9/14 od 11. veljače 2014. godine i dr. xxxi Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, op. cit., str. 249270 te Martinović, I.: Zastara kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga: kritički osvrt na sudsku praksu, preuzeto s: http://www.academia.edu/6289794/Zastara_kao_razlog_za_odbijanje_izvr%C5%A1enja_europskog_uhidbenog_naloga_kriti%C 4%8Dki_osvrt_na_sudsku_praksu xxxii Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), op. cit., str. 970-974. xxxiii Odluka Ustavnog suda RH br. U-III—351/2014 od 24. siječnja 2014. godine. �EUN nastupila zastara kaznenog progona prema zakonodavstvu Njemačke ili ne.xxxiv U drugoj odluci je bio još izričitiji te je zauzeo stajalište kako je zastara kaznenog progona prema njemačkom pravu razlog za odbijanje izvršenja EUN izdanog za njemačkim državljanima, kao i za njemačkim državljanima koji imaju državljanstvo države izdavanja, jer u takvim predmetima postoji sudbenost Savezne Republike Njemačke. Zastaru prekidaju samo radnje koje su poduzimala njemačka pravosudna tijela, tako da se radnje koje je poduzimala država izdavanja neće razmatrati.xxxv Upravo su takve odluka imala vrlo važnu ulogu i u stvaranju sudske prakse u Saveznoj Republici Njemačkoj glede izvršenja EUN budući da je nakon toga donesen veliki broj odluka kojim je odbijeno izvršenje EUN, i to upravo zbog nastupa zastare kaznenog progona u Saveznoj Republici Njemačkoj.xxxvi Prema tome, analizirajući praksu hrvatskih sudova, jasno se izvodi zaključak kako u situaciji kada hrvatski sudovi odlučuju o izvršenju EUN za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU, a za koja kaznena djela je isključena provjere dvostruke kažnjivosti, tada oni ne primjenjuju domaće pravo, pa se time ne primjenjuje ni odredbe o zastari iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZ).xxxvii Međutim, s druge strane, u ZPSKSDEU postoje odredbe koje se odnose na obvezatne i fakultativne razloge za neizvršavanje EUN. Obvezatne odredbe navedene su u čl. 20. st. 2., a fakultativne u čl. 21. ZPSKSDEU. Među obvezatnim razlozima za odbijanje izvršenja EUN, u čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU, naveden je i razlog kako će se odbiti izvršiti EUN ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenje kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava.xxxviii Upravo ta odredba je izazvala glavne prijepore u stručnoj i široj javnosti u Republici Hrvatskoj budući da su se glavni kritičari gore navedenih odluka VSRH pozivali na tu odredbu smatrajući kako odredba čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU predstavlja obvezatni razlog odbijanja izvršenja Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke BverfG 2 BvR, 2115/09, preuzeto s: https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=de&u=https://www.bundesverfassungsgericht.de/SharedDocs/Entscheidungen/ DE/2009/10/rk20091009_2bvr211509.html&prev=search xxxv Čule, J.; Hržina, D.: op. cit. str. 747-748 (autori su na tim stranicama citirali stajalište Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. EuGRZ 2009 od 03. rujna 2009. godine). Na str. 748. rada isti autori spominju i odluku Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. 4 Ars 16/09-N St Z-RR 2010 od 18. veljače 200. godine prema kojoj je Ustavni sud Savezne Republike Njemačke zauzeo stajalište kako se neće odobriti predaja Poljskoj, na temelju EUN, osobe koja ima njemački i poljsko državljanstvo zbog kaznenih djela počinjenih u Poljskoj ako je u Saveznoj Republici Njemačkoj nastupila zastara. Radnje kojima je prekidana zastara u državi izdavanja i kojima bi bila prekinuta zastara u Saveznoj Republici Njemačkoj ne uzimaju se u obzir. xxxvi Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, op. cit., str. 261262 i Martinović, I.: op. cit. str. 7-9. xxxvii Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15). xxxviii Čl. 20. ZPSKSDEU pod nazivom „Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga― glasi: (1) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležni sud će izvršiti europski uhidbeni nalog za djelo za koje je u državi izdavanja propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od barem jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri mjeseca, pod uvjetom da to djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu. (2) Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga: 1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda, 2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda, 3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života, 4. ako djelo iz članka 17. stavka 1. ovog ZPSKSDEU na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja, 5. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja, 6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka, 7. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava, 8. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda. xxxiv �EUN za sva kaznena djela (pa tako i za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU) u slučaju ako je nastupila zastara kaznenog progona tražene osobe prema KZ Republike Hrvatske. U konačnici, unatoč vrlo argumentiranim kritikama uglednih teoretičara u Republici Hrvatskoj, prema mišljenju autora ovog rada, VSRH je, kao najviši sud u zemlji, kojemu je ustavna zadaća da »osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni«, ispravno odlučio kako zastara kaznenog progona, sukladno ovako propisanim odredbama ZPSKSDEU, nije razlog odbijanja EUN za kaznena djela kod kojih je isključena provjera dvostruke kažnjivosti iz čl. 10. ZPSKSDEU. Naime, u smislu odredbi ZPSKSDEU, koliko god odredbe tog Zakona u pojedinim dijelovima bile nespretno formulirane (misli se prije svega na čl. 20. ZPSKSDEU), smatramo kako razlog odbijanja izvršenja EUN radi nastupa zastare može biti samo za ona kaznena djela koja nisu navedena u čl. 10. ZPSKSDEU. Opravdanje takvom razmišljanju autori ovog rada prije svega vide u pravilnom i gramatičkom tumačenju čl. 20. st. 1. i 2. ZPSKSDEU prema kojemu iz čl. 20. st. 1. navedenog Zakona jasno proizlazi kako će za kaznena djela, osim za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU, izvršiti EUN, ali uz prethodnu provjeru dvostruke kažnjivosti. Imajući u vidu da je već u sljedećem stavku (čl. 20. st. 2. ZPSKSDEU) zakonodavac nabrojio u kojim će se sve slučajevima odbiti priznanje EUN, pa tako i u slučaju ako je prema domaćem pravu nastupila zastara (čl. 20. st. 2. toč. 7. ZPSKSDEU), osnovano se zaključuje kako razlog za odbijanje izvršenja EUN, a u situaciji nastupa zastare kaznenog progona prema domaćem pravu, može biti samo za ona kaznena djela kod kojih postoji provjera dvostruke kažnjivosti, što ni u kojem slučaju nisu kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU.xxxix 4. Zaključak Okvirna odluka Vijeća Europske unije donijela je značajne novine kod država članica Europske unije, a to se najprije odnosi na institut EUN, isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, predaje vlastitih državljana drugim državama povodom izdavanja EUN i dr. Propisivanjem EUN i postupka predaje traženih osoba stvorena je kvalitetna i brza suradnja između država članica Europske unije te je ujedno zamijenjen raniji način izručenja među državama koji je često bio kritiziran kao dosta složen i neučinkovit. Sadržaj Okvirne odluke Republika Hrvatska je implementirala u ZPSKSDEU, koji je stupio na snagu dana 01. srpnja 2013. godine kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Iako je Republika Hrvatska i prije ulaska u Europsku uniju prihvatila gotovo sve temeljne pravne standarde u borbi protiv svih oblika teških kaznenih djela, propisivanjem EUN povisila je pravne standarde glede uzajamne suradnje između članica Europske unije te samim time i borbu protiv kriminala i počinitelja kaznenih djela. S druge strane, institut dvostruke kažnjivosti i zastare, u svjetlu Okvirne odluke i ZPSKSDEU, unio je mnoge prijepore u stručnoj i široj javnosti. Kada se uzmu u obzir rezultati istraživanja ovog rada, a cijeneći pri tome ovako propisane odredbe ZPSKSDEU, odluke hrvatskih sudova koje se odnose na ovu problematiku te iznesena stručna mišljenja istaknutih pravnih stručnjaka, autori smatraju kako se kod dva različita mišljenja glede toga treba li se kod provjere dvostruke kažnjivosti upuštati u provjeru nastupanja zastare ili ne, treba prikloniti odlukama sudova i onih stručnjaka koji smatraju kako hrvatski sudovi kada odlučuju o izvršavanju EUN za kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU (isključenje provjere dvostruke kažnjivosti), ne smiju utvrđivati je li u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona tražene osobe ili ne. Prema tome, kod takve situacije, nastup zastare kaznenog progona tražene osobe prema ZPSKSDEU relevantan je samo za ona kaznena djela kod kojih se provjerava dvostruka kažnjivost, a što ni u kojem slučaju nisu kaznena djela iz čl. 10. ZPSKSDEU. S druge strane, treba priznati kako ostaju otvorena neka pitanja na koja je u ovom trenutku vrlo teško dati odgovor kao npr. je li zakonodavac prilikom donošenja ZPSKSDEU pogrešno protumačio odredbe čl. 3. i 4. Okvirne odluke te sukladno tome i stvorio određenu konfuziju u stručnoj i široj javnosti, je li zakonodavac pravilnim tumačenjem tih članaka Okvirne odluke imao mogućnost propisati da je nastup zastare kaznenog progona obvezatan Odluka VSRH Kž-eun-8/13-4 od 07. veljače 2014. godine: „… Prema tome, unošenjem zastare kao mogućnosti obvezatnog odbijanja europskog uhidbenog naloga u ZPSKS-EU, nije izmijenjen karakter zastare i njegova vezanost za postojanje kaznenog djela i kazne, već je samo kod kaznenih djela kod kojih se primjenjuje načelo dvostruke kažnjivosti, postao osnova za obvezno, a ne fakultativno odbijanje izvršenja uhidbenog naloga. Okvirna odluka Vijeća sadrži primjenu načela uzajamnog priznavanja, koje se temelji na visokoj razini povjerenja između država članica, a to je rezultiralo, između ostalog, odredbom čl. 2. Okvirne odluke o neprimjenjivanju dvostruke kažnjivosti, a koja je izrijekom prenesena u ZPSKS-EU…―. xxxix �razlog za odbijanje izvršenja EUN tražene osobe kod svih kaznenih djela, je li Ustavni sud RH trebao raspetljati taj „gordijski čvor― poput Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke i iznijeti jasno stajalište glede toga je li zastara kaznenog progona prema hrvatskom pravu razlog za odbijanje izvršenja EUN izdanog za hrvatskog državljanima i dr. Najvjerojatnije će se odgovori na ta pitanja tražiti još dugo i biti će predmet mnogih rasprava, ali bi svakako ova situacija koja se dogodila u Republici Hrvatskoj mogla poslužiti kao pouka našim susjednim državama koje su na putu da jednog dana postanu članice Europske unije i da na odmah početku otklone sve moguće nedoumice. 5. Literatura Alinčić, M. et al. ―Pravni leksikon―, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007. godina, Burić, Z: Europski uhidbeni nalog, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 14, br. 1/2007, Zagreb, 2007. godina, Čule, J., Hržina, D. (2013.) Primjena Europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj – očekivanja i stvarnost. Preuzeto s http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/Primjena%20europskog%20uhidbenog%20naloga.pdf, Derenčinović, D. (2014). Doseg isključenja provjere dvostruke kažnjivosti iz Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije. Preuzeto s https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/2_Derencinovic.pdf, Derenčinović, D.: Ulazi li zastara u pojam dvostruke kažnjivosti pri primjeni europskog uhidbenog naloga?, Informator, br. 6256, Zagreb, 2014. godina, Filipović, H: Implementacija europskog uhidbenog naloga u pravni poredak Republike Hrvatske, Policijska sigurnost, br. 1., Zagreb, 2012. godina, Garačić, A.:Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije u sudskoj praksi, Libertin naklada, Rijeka, 2015. godina, Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. godine, Krapac, D: Međunarodna kaznenopravna pomoć, Narodne novine, Zagreb, 2006. godina, Krapac, D.: Okvirna Odluka vijeća (Europske unije) od 13. VI. 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 64. No. 5-6, prosinac 2014. godina, Martinović, I.: Zastara kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga: kritički osvrt na sudsku praksu, preuzeto s: http://www.academia.edu/6289794/Zastara_kao_razlog_za_odbijanje_izvr%C5%A1enja_europskog_uhi dbenog_naloga_kriti%C4%8Dki_osvrt_na_sudsku_praksu, Novoselec, P.: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20., br. 2., 2013. godina, Odluka VSRH Kž-eun -8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, Odluka VSRH Kž-eun - 9/14 od 11. veljače 2014. godine, Odluka VSRH I Kž 208/13-5 od 09. travnja 2013. godine, Odluka VSRH Kž-eun-13/14-4 od 27. veljače. 2014. godine, Odluka VSRH Kž-eun-13/15 od 21. travnja 2015. godine, �Odluka Vrhovnog suda RH Kž-eun-11/13 od 20. rujna 2013. godine, Odluka VSRH Kž-eun-8/13-4 od 07. veljače 2014. godine, Odluka Ustavnog suda RH br. U-III—351/2014 od 24. siječnja 2014. godine, Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke BverfG 2 BvR, 2115/09, preuzeto s: https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=de&u=https://www.bundesverfassungsgericht.de/Shared Docs/Entscheidungen/DE/2009/10/rk20091009_2bvr211509.html&prev=search, Odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke br. 4 Ars 16/09-N St Z-RR 2010 od 18. veljače 200. godine, 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020, 2002/584/JHA: Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and surrender procedures between Member States, Official Journal L 190, 180/07/2002 P. 0001-0020, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s međunarodnim kaznenim sudom – Narodne novine br. 32/96, Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14), Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine br. 178/04), Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine br. 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15). �Authors: (1) Damir Primorac, PhD, Associate Professor; (2) Mato Krmek, Lawyer; (3) Marko Pilić, Student Institutions: Forensic Science Department at University of Split E-mail: damir.primorac@primorac-partners.com; mato.krmek@primorac-partners.com; markopilic389@gmail.com THEORETICAL AND PRACTICAL PROBLEMS OF PERFORMANCE EUROPEAN ARREST WARRANT WITHOUT VERIFICATION OF DOUBLE PUNISHABILITY Abstract The adoption of the Council Framework Decision (2002/584 / JHA) of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the extradition procedures between EU Member States changed every aspect of earlier extradition between EU Member States. The European arrest warrant has been implemented in the Croatian legislation enacting the Act on Judicial Co-operation in Criminal Matters with the EU Member States on 23 July 2010, entered into force on 01 July 2013 when Croatia joined the European Community. According to the solutions of the above legal regulations, the European arrest warrant can not be issued for all criminal offences, nor for all criminal offences for which a European arrest warrant was issued checks dual punishability. Exclusion of verification of double punishability applies to criminal offences which are listed in Art. 10 of the Act on Judicial Co-operation in Criminal Matters with the EU Member States since on these criminal offences does not apply domestic law, than the right of state that issued the European arrest warrant. Since in theory and practice in the Republic of Croatia appeared certain doubts as to the scope of the exclusion of verification double punishability, in this paper will be given an overview of the most important features of the European arrest warrant and the double punishability and an overview of the european courts practices regarding this issue. Keywords: international judicial cooperation, the state of issuing, the European arrest warrant, the State of executing, dual punishability � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3168 Title A name given to the resource TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI Author Author PRIMORAC, Damir KRMEK, Mato PILIĆ, Marko Abstract A summary of the resource. Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike. Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog, država izvršenja, dvostruka kažnjivost Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/46f7605d2cfcd36ea6dd559f3656251b.docx 9ed851c2843b0f779fde5f21b27e3388 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/efb6de0eff5ba8247fafa79315f4566b.pdf c274e3799129a05981432372820fdcbc PDF Text Text TERCÜME-İ AYNÜ’L-HAYAT’TA “DOĞUM” İLE İLGİLİ UYGULAMALAR Sibel ARTAN Sakarya Üniversitesi, Türk Dili Bölümü, Sakarya / Türkiye Anahtar Kelimeler: Tercüme-i Aynü’l-Hayat, Doğum, Halk inanışları, Hayvan. ÖZET İnsan yaşamının en önemli geçiş dönemlerinden biri olan doğumla ilgili çeşitli inançlar, gelenek ve görenekler ve bunlara bağlı oluşan ritüeller şüphesiz kültürün içinde önemli bir yer teşkil ederler. Geçiş dönemlerinin başlangıcı olan doğum çevresinde oluşan halk inanışlarını 16. yüzyıl Osmanlı âlimlerinden Bâlî Efendi tarafından yazılan Tercüme-i Aynü’l- Hayat adlı eser çerçevesinde ele alınmıştır. Eser, Hayatü’l-Hayavan’ın Ömer bin Yûnus el-Hanafî el-Nahifî tarafından yapılan muhtasarının Türkçeye tercümesidir. Eserde kuşların ve hayvanların özellikleri, faydaları yanında birçok hayvanın insanla ilgili gerek fiziksel gerekse psikolojik rahatsızlıkları iyileştirici özelliklerinden bahsedilmiş, doğumla ilgili birçok uygulamaya da yer verilmiştir. Çalışmamızda eserde doğum öncesinden doğum sonrasına kadar olan doğurganlığı arttırıcı, doğum kontrolünü sağlayıcı ve doğumu kolaylaştırıcı birçok uygulama tasnif edilerek incelenmiştir. � https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bf1835eabfba4b43f4fef74215eaafc2.docx 7d6e3aaa7e625c084d86d1ef03a7ea16 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/111e361b6e107e6e9e6a03274624a2db.pdf a2947719222efdecf3cb7cd024f70995 PDF Text Text BÂLÎ EFENDĠ’NĠN TERCÜME-Ġ AYNÜ’L-HAYAT’INDA “DOĞUM” Sibel ARTAN Özet İnsan yaşamının en önemli geçiş dönemlerinden biri olan doğumla ilgili çeşitli inançlar, gelenek ve görenekler ve bunlara bağlı oluşan ritüeller şüphesiz kültürün içinde önemli bir yer teşkil ederler. Geçiş dönemlerinin başlangıcı olan doğum çevresinde oluşan halk inanışlarını 16. yüzyıl Osmanlı âlimlerinden Bâlî Efendi tarafından yazılan Tercüme-i Aynü‟l- Hayat adlı eser çerçevesinde ele alacağız. Eser, Hayatü‟l-Hayavan‟ın Ömer bin Yûnus el-Hanafî elNahifî tarafından yapılan muhtasarının Türkçeye tercümesidir. Eserde kuşların ve hayvanların özellikleri, faydaları yanında birçok hayvanın insanla ilgili gerek fiziksel gerekse psikolojik rahatsızlıkları iyileştirici özelliklerinden bahsedilmiş, doğumla ilgili birçok uygulamaya da yer verilmiştir. Çalışmamızda eserde doğum öncesinden doğum sonrasına kadar olan doğurganlığı arttırıcı, doğum kontrolünü sağlayıcı ve doğumu kolaylaştırıcı birçok uygulama tasnif edilerek incelenecektir. Anahtar Sözcükler: Tercüme-i Aynü‟l-Hayat, Doğum, Halk inanışları, Hayvan APPLICATIONS RELATED WITH “BIRTH” IN TERCÜME-Ġ AYNÜ’L HAYAT Abstract Various beliefs related to childbirth which is one of the most important period of transition of human life, traditions and customs and the rituals attached to them undoubtedly constitute an important place in the culture. The folk beliefs that constitute around birth that is the beginning of transition period will be examined within the framework of the work of Tercüme-i Aynü‟l Hayat that was written by Bali Efendi, who was one of the 16.century Ottoman scholars. The work is the abridged Turkish translation made by Hayatü‟l-Hayavan Ömer bin Yûnus el-Hanafî el Okutman, Sakarya Üniversitesi, Türk Dili, smurad@sakarya.edu.tr �Nahifî. The features of birds and animals, benefits and beside these the healing properties of both physically and psychologically diseases of many animals related with human beings are mentioned in this work. The improvement of fertility of the prenatal until after birth, birth control provider and many applications to facilitate the birth will be sorted and analyzed. Key Words : Tercüme-i Aynü‟l-Hayat, Birth, Folk Beliefs, Animal Bâlî Efendi’nin Tercüme-i Aynü’l-Hayat’ında “doğum” Türk bilim tarihi açısından verimli bir dönem olarak nitelendirebileceğimiz 16. ve 17. yüzyıllarda birçok alanda telif ve tercüme eserler kaleme alınmıştır. Türk bilim tarihi, birçok alanda yetiştirdiği sayısız bilim adamıyla, özellikle tıp alanında dikkat çekmektedir. Anadolu Selçuklu Devleti‟nin kurulmasından sonra bu coğrafyada birçok darüşşifa inşa edilerek, bu darüşşifalarda bir taraftan tedavi hizmetleri verilirken diğer taraftan hekimler yetiştirilmiştir. (Doğan, 2009: 3) Bu dönemlerde Türkçe eserler verilmiş olsa da bu eserlerin birçoğu tercümedir. Bu eserlerden biri olan Tercüme-i Ayn‟ül-Hayat 16. yüzyıl Osmanlı âlimlerinden olan Bâlî Efendi‟ye (öl. 980/1572-73) aittir. Bâlî Efendi Hayatü‟l-Hayavan‟ın Ömer bin Yûnus el-Hanafî el-Nahifî tarafından yapılan muhtasarını Tercüme-i Aynü‟l- Hayat adıyla tercüme etmiştir. Eserde, kuşların ve diğer hayvanların özellikleri ve faydaları anlatılır. Akıcı bir üsluba sahip olan eser H. 975 (1567-68) II. Selim‟e takdim edilmiştir. Kitapta birçok ayet ve hadislerin yanında Kazvînî, Kamâluddîn el-Demîrî, İmam el-Navavî, Aristo, İbn-i Sînâ, İbn el-Vardî, İbn-i Kasîr, İbn-i „Asakîr‟in eserlerinden iktibaslar yapılmıştır. Alfabetik olarak tertip edilen kitap, insan maddesiyle başlar; aslan, at, deve, akrep, pars, sığır gibi hayvanları tanıtarak devam eder. Hayvanların daha çok tıbbî faydalarını ele alan eserde, maddeler hayvanların Arapça adlarıyla alfabetik olarak sıralanmıştır. Eserin İstanbul-Süleymaniye Kütüphanesi Halet Efendi Kitaplığı n. 367 ve Bursa- İnebey Yazma Eserler Kütüphanesi n. 1552/1‟de kayıtlı olmak üzere iki nüshası bulunmaktadır. Her iki nüsha da tarafımızca doktora tezi olarak halen çalışılmaktadır. Tarihi en az insanlık tarihi kadar eski olan hastalıklarla insanoğlu binlerce yıldır mücadele etmiştir. Bu mücadelenin bir ürünü olarak doğan modern tıp, varlığını insanlığın binlerce �yıllık bilgi birikimine borçludur. (Doğan, 2011:120) Türk bilim tarihi tıp alanında önemli hekimler, eczacılar yetiştirmiştir. Bunların yanı sıra kendilerine özgü tedavi yöntemleri bulunan ve bitkilerden ilaç yapan kişilerin yani halk hekimlerinin varlığı da göz arda edilmemelidir. Bunlar çoğunlukla tedavi yöntemlerini büyüklerinden öğrenmiş deneyimli kişiler olup tedavide bitkisel, madensel ve hayvansal maddelerle hazırladıkları “halk ilacını” kullanırlar. (Şen, 2012: 2.) Halk hekimleri en eski dönemlerden beri halkın sağlığı ve problemleriyle alakalı aktif bir rol oynamışlar ve ilaçlarının ham maddelerini çoğunlukla doğadan edinmişlerdir. Örneğin, Altay, Tuva, Hakas ve Şor destanlarında hayvan kaynaklı ilaçlar içinde göğün boğasının boynuzu, ciğeri ve yüreği balina veya ayı kaburgası hayvanların özellikle kahramanın atının sidiği, dışkısı kanı ve sütü bulunmaktadır. (Atnur, 2010:57) Çeşitli hayvanlara ait dışkı, kan veya sütle tedavi yoluna gidilmesi de yine eski Türk geleneksel tıbbının kullandığı yöntemler arasındadır. Halkın olanakları bulunmadığı için veya başka sebeplerle doktora gitmediğinde ya da gitmek istemediğinde, hastalıkları tanımlama ve iyileştirme amacıyla başvurduğu yöntem ve işlemlerin tümüne “halk hekimliği” denmektedir. Bu açıdan hastalık deyimi de alıştığımızdan daha geniş bir anlam kapsar. Bununla sadece kişinin sağlık durumundaki aksaklıklar değil, kısırlıktan tutun da nazar değmesi gibi insanlardan gelebilecek kötü etkilere ve tabiat dışı varlıkların (cinler, periler vb.) sebep olabilecekleri sakatlıklara kadar türlü bozuklukları anlamak gerekir. (Boratav,1984:122) Halk hekimliği ile ilgili bir diğer yaklaşımsa ilkel tedavi yöntemleri ve batıl inanışların halk hekimliğinin temelini oluşturduğu düşüncesidir.(Doğan, 2011: 121) Bu sebeple içinde birçok hekimden alıntıların ve tecrübelerin aktarıldığı Tercümei Aynü‟l-Hayat‟a geleneksel ve büyüsel yöntemlerin uygulandığı bir halk hekimliği kitabı demek yanlış olmayacaktır. Uykusuzluktan, sara hastalığına; çeşitli iç hastalıklarından fiziksel birçok hastalığa kadar çeşitli bitkisel, hayvansal ve büyüsel birçok tedavi yöntemi içermektedir. Hastalıkların dışında nazara karşı koruyucu, aşk ve muhabbeti arttırıcı, savaşta ve ikili ilişkilerde üstün gelmekle alakalı birçok büyüsel uygulamalardan da bahsedilmektedir. Söz konusu eserde çalışmamıza konu olarak seçtiğimiz doğum öncesi, doğum ve doğum sonrasıyla alakalı olarak da birçok geleneksel tedaviye ve büyüsel uygulamalara yer verilmiştir. Bilindiği üzere doğum, insan hayatının en önemli ve mutlu olayı olarak kabul edilmektedir. İnsanoğlunun yaratılışında bulunan çoğalma, soyun devamı gibi özellikler sebebiyle doğum, �öncesiyle ve sonrasıyla tüm kültürlerde önemli bir geçiş dönemi olmuştur. Doğum, annenin gebe kalma isteğinden başlayarak yüzlerce adetin, inancın, dinsel ve büyüsel özlü yüzlerce işlemin hücumuna uğrayarak adeta onlar tarafından yönetilmektedir. (Örnek, 2000: 132) Doğum öncesi denilen dönem, kadının çocuk sahibi olma isteğiyle başlar. Çocuğu olmayan ailelerde ilk bakışta kusur kadında aranmıştır. Dolayısıyla kadının kısır olup olmadığını öğrenmek, doğacak çocuğun cinsiyetini belirlemek ve gebelik süresince doğacak çocuğun düşmemesini, sağlıklı olmasını, fiziksel ve psikolojik her türlü zarardan korunmasını, annenin sütünün artmasını sağlamak gibi konularla ilgili çeşitli inanışlar ve bunlara bağlı gelişen uygulamalar bulunmaktadır. Bu uygulamaların bir kısmı halk hekimliği ve geleneksel sağaltma yöntemleri olup bir kısmı da büyüsel uygulamalardır. Çocuğu olmayan kadının çeşitli buğulara oturtulması, rahime çeşitli ilaçlar uygulanması, belin çekilmesi gibi uygulamalar halk hekimliği ve geleneksel sağaltmayla ilgilidir. Çeşitli tılsımlar veya Kuran‟da geçen bazı ayetlerin yazılıp çocuğu olmayan kadının üzerinde bu tılsımları veya duaları taşıması ve buna bağlı yapılan işlemler ise büyüsel uygulamalara girmektedir. Örneğin, kısırlığı gidermek için Trabzon, Giresun, Rize‟de bir kırlangıç avlandıktan sonra sol kanadı bütün olarak kesilip alınmakta, üç gün ay ışığında bırakılarak kısır kadının da adı söylenip kuşun kanadı bir ocağın çevresinde yedi kez döndürülmektedir. Bu sırada “ya Kadir” cümlesi okunarak ocağa üfürülmektedir. Kuş kanadına kadının adının yazılıp muşambaya sarılı bir şekilde bir ipek iplikle bağlanıp bir kıyıya bırakılmalıdır. Çocuğun düşmesini önlemek için Sivas- Tokat- Zile‟de bir kertenkele yakalanarak bir teneke kutu içine diri diri hapsedilmelidir. Doğum yapacak kadın bu kutuyu muska haline getirip, boynunda taşımalıdır. (Sipahi,2006: 58.) Gebelik süresince kadının ve bebeğin korunmaları esastır. Özellikle nazar veya farklı boyutlardaki kötü yaratıklardan korunması için çeşitli dualar ve uygulamalar yapılır. Bebeğin düşmesinin bir yerde bu kötü enerjilerle alakalı olduğu düşünülür. Doğumun kolay bir şekilde gerçekleşmesi için çeşitli buhurlar ve ilaçların yanı sıra halk arasında uygulanan işlemler de vardır: kilit açma, düğüm çözme gibi. Gebelik sonrası süreçte ise doğan çocuğun sağlıklı olması esastır. Sadece sağlıklı olması yetmez, çocuğun iyi huylu, güzel ahlaklı olması, vaktinde yürüyüp konuşması ve diş çıkarması gibi hususlar da önem arz eder. Ve çocuğun anne sütünden yararlanması gerekir ki bu yüzden anne sütünü arttırıcı kürler kadına uygulanır. �Çocuğun gece uykusunda ağlaması ya da farklı nesnelerden, karanlıktan korkması, sara, sarılık gibi hastalıklardan korunması ve en önemlisi de kötü gözlerden yani nazardan korunması için çeşitli uygulamalara birçok yerde rastlanmaktadır. Tercüme-i Aynü‟l-Hayat adlı eserde geçen doğumla alakalı bazı uygulamalar şunlardır: Gebeliğe yardımcı ve doğumu kolaylaştırıcı, süt arttırıcı uygulamalar: 1. bu ayet perşembe günü ağaçkavunu çiçeğinden yedi yaprağa yazılıp daha sonra kadına bu yapraklar artarda yutturulursa, her yapraktan sonra sarı inek sütü içirilirse ve bu işlem üç gün boyunca tekrarlanırsa kadın hamile kalır. 2. Tavşan beyninden bir dirhem içen kadın kolaylıkla karnındaki çocuğu çıkartır ve doğumu kolay olur. 3. Bir kadının kısır olup olmadığını öğrenmek için bir parça pamuk içine sarımsak konup yedi saat bekletilir. Eğer sarımsak kokusu kadının ağzından gelirse kadına ilaç yapılır ve hamile kalmasına bir engel olmadığı anlaşılır. 4. Bir kadın birzun kuşunun kanından içerse asla hamile kalmaz ve kadına birzun kuşunun gübresiyle buhur yapılırsa kadın karnındaki cenini çıkartır. 5. Eğer hamile bir kadın katırın sidiğini içerse çocuğu ölü olarak doğar. 6. Hamile kadına sığır hayâsıyla buhur yapılırsa cenin ölü ya da diri kolaylıkla doğar. 7. Kadına eşek tırnağı ile buhur yapılırsa çocuk diriyse doğumu hızlı ve kolay olur. Eğer karnındaki çocuk ölüyse de dışarı çıkması kolay olur. 8. Yarasa ödünü doğumu zahmetli olan kadının rahmine sürseler kadının doğumu hemen gerçekleşir. 9. Tavuk yumurtasının kabuğu yumuşakça dövülüp suyla birlikte doğurmakta zorluk çeken kadına içirilirse, kadın hemen hamile kalır ve doğurması kolay olur. 10. Misk kedisinin teri, rahim boğulmasına ve doğum zahmetine fayda verir. 11. Şahmetü‟l-arz denilen yer kurdu yakalanıp kurutulup doğurma güçlüğü çeken kadına bir dirhem içirilirse anında fayda verir ve kadın doğurur. �12. Sırtlan derisi hamile bir kadının karnı üzerine bağlanıp kadın bunu taşırsa çocuğunu düşürmez. 13. Tavus kuşunun tırnağı kadının uyluğu üzerine bağlanırsa kadın hemen hamile kalır. 14. Tavus kuşunun tırnağı doğum yapacak kadının bağı (kemeri) altında buhur yapılırsa kadın çabuk doğurur. 15. Tavşancıl kuşunu doğurması güç kadının üzerine assalar kadın kolaylıkla doğurur. 16. Tavşancıl kuşunun ödünü sütü azalmış kadının memesine sürseler sıkıntısını giderip sütünü arttırır. 17. At gübresini kurutup ezip onunla hamile kadına buhur yapsalar çocuk kolaylıkla doğar. 18. Kara köpek gübresini bir kadın üzerinde taşırsa çocuğunu düşürmesini engeller. 19. Akbabanın kanadından bir tüyü doğurmak isteyen kadının altına koysalar hamile kalır. 20. Koç ve sığırın iç yağları pırasa suyuyla karıştırılıp bunu üzerinde taşıyan hatunun doğurması kolay olur. Çocuğun cinsiyetiyle ilgili uygulamalar: 21. Eğer bir kadın hamile kalmadan önce erkek tavşan mayasını (öz suyunu) içse erkek, dişi tavşan mayasını içse kız doğurur. 22. Eğer hamile bir kadının çocuğunun kız mı erkek mi olduğu öğrenilmek istenirse bir biti tutup bir adamın avucu içine koyup hamile kadının sütünü üzerine sağarsa eğer bit sütün içinden çıkarsa çocuk kız, çıkmazsa erkektir. Çocuğun fiziksel özellikleriyle ilgili uygulamalar: 23. Güzel bir suret resm edilip kadın o surete bakarsa doğacak çocuk o güzel surete benzer. 24. Arslan dişi küçük çocuk üzerine asılırsa çocuğun dişler kolaylıkla çıkar. 25. Tavşan beyni küçük çocukların dişlerine sürülürse dişleri çabuk çıkar. 26. Tilkinin hayâsı çocuk üzerine bağlanırsa çocuğun dişleri zahmetsizce çıkar. 27. Ayının azı dişini emziren kadının sütüne koyup, çocuğa içirseler çocuğun dişleri kolaylıkla çıkar. 28. Eğer köpek dişini çocuk üzerine asarlarsa çocuğun dişleri zahmetsiz ve ağrısız çıkar. �29. Köpek topuğunu çocuk üzerine asarlarsa çocuğun dişleri kolay ve ağrısız bir şekilde çıkar. 30. Saksağan kuşunun kanını kurutup gülsuyuyla karıştırıp konuşmayan çocuğa içirseler çocuğun dili açılıp konuşmaya başlar. 31. Saksağan iliğini siniriyle beraber çocuğa yedirseler çocuk zeki ve ezberi kuvvetli olur. 32. Arap atının teri kırk gün bir çocuğun kasığına ve koltuk altlarına sürülse çocukta kıl çıkmaz. Nazar ,korku, ağlama gibi psiklojik durumlarla ilgili uygulamalar: 33. Deve kılını yatağını ıslatan çocuğun uyluğuna bağlanırsa yatağını ıslatması geçer. 34. Eğer hamile bir kadın erkek veya dişi katırın beyninden bir miktar içerse doğacak çocuğu deli olur. 35. Tekeninin gübresini çok ağlayan çocuğun başı altına koysalar ağlaması hafifler. 36. Tilkinin azı dişini ümmüsübyanı olan çocuk üzerine bağlasalar çocuğun hastalığı geçip uykusunda bağırıp ağlaması iyileşir ve güzel ahlaklı olur. 37. Tilkinin azı dişleri gece vakti ağlayan küçük çocukların üzerine asılsa ağlamasını giderir. 38. Eşeğin alnındaki deri çocuğun üzerine asılırsa çocuğun feryat ve bağırışları ortadan kalkar. 39. Dişi eşek sütünü ağlayan çocuğa içirseler çocuğun ağlaması kesilir. 40. Ayının sağ gözünü küçük çocuk üzerine assalar çocuğun uykuda bağırıp ağlaması sona erer. 41. Ayı derisini huysuz, çok ağlayan çocuğun üzerine assalar çocuğun ağlaması ortadan kalkar. 42. Tavuk kursağında bulunan taşı küçük çocuğun başının altına koysalar uykusunda bağırıp ağlamaz. 43. Domuz balığının dişlerini çocukların üzerine asarlarsa çocuklar feryat edip ağlamaz. 44. İbn-i Sinaya göre kurdun sağ gözü çocuklar üzerine asılsa nazardan korur ve çocuğun gece korkusuna iyi gelir. 45. �bir kişi bu ayet-i kerimeyi cuma gecesi safran ve gülsuyuyla ceylan derisi üzerine yazıp çocukların üzerine assa çocukların korkularına fayda verir. 46. bir kişi bu ayet-i kerimeyi ceylan derisi üzerine yazıp bakırdan bir kolye içine koyup çok ağlayan küçük çocuğun boynuna assalar ağlaması kesilir ve iyi huylu olur. 47. Fil kemiğini çocukların boynuna taksalar ağlamaları ve bağırmaları ortadan kalkar. 48. Kurdun iki gözleri hangi çocuk üzerine asılırsa o çocuk sara hastalığına yakalanmaz. 49. Kurdun topuğunu çocukların boyunlarına bağlasalar saradan ve ümmüsübyan derdinden korunur. Doğum kontrolüyle ilgili uygulamalar: 50. Kadının loğusalık kanını memesine sürmesi kadını ikinci hamilelikten korur. 51. Tavşan dışkısını (gübresini) bir kadın boynuna asarsa asla hamile kalmaz. 52. Tavşan kanını içen bir kadın asla hamile kalmaz. 53. Tavşan mayasını taşımak kadını hamile bırakır, tavşan kanını içmekse hamile kalmasını engeller. 54. Katırın kalbi kurutulup bir parçasından kadın içse hamile kalamaz. 55. Katırın kulak kirini bir kadın üzerinde taşırsa asla hamile kalmaz. 56. Eğer bir kadın kurt sidiği üzerine küçük abdestini yaparsa o kadın asla hamile kalmaz. 57. Gelincik avuçlarını bir kadın boynuna takıp taşırsa üzerinde taşıdığı müddet asla hamile kalmaz. 58. Bir kadın dişi koyun tüyünü üzerinde taşırsa doğurganlığı azalır. Bulguların Orjinal Hali: 1. iş bu āyāt kirām-ı ḥamel ve ḥabel içün ve ana ḳarnında oġlancuġuŋ ḥıfẓiçün ve daḫı ḳabūliçün ve nāsuŋ gözlerine heybetlü olmaḳ içündür pes bir kimesne böyle olmaḳ istese bu āyeti pençşenbe güni aġaç ḳavunı �çiçeginden yedi varaḳda yazsa andan ṣoŋra ʿavratına ol yapraḳları biri biri ardınca yut dėyü emrėdüb her varaḳ üzre ṣaru inek südin içürüb üç gün bu vechle eylese ol ʿavrat bi-iẕni’l-lāh yüklü ola (5-a) 2. eger (erneb) anuŋ beynisinden bir dirhem içeler şikemde olan oġlanı ısḳāṭ ėdüb vilādeti āsān ola (26-a) 3. baʿż ṭabḭbler eydür ḳaçan bir ʿavratuŋ ʿaḳḭm eydügini ve ʿaḳḭm degül eydügini bilmek isteseŋ penbe içre ṣarmısaḳı getürmek buyurasın ki yedi sāʿat ṭura eger ṣarmısaḳ ḳoḫusı aġzından gelürse aŋa edviyye ile ʿilāc ėde bi-iẕni’l-lāh ol ʿavrat yüklü ola ve illā yüklü olmaz rāzḭ ėder (3-b) 4. bir ʿavrat birẕūn ḳanından içse ebeden ḥāmil olmaya birẕūn ziblini buḫūr etseler ʿavrat karındaġı cenḭn yaʿnḭ oġlan ḫurūc ede (33-a) 5. eger bir ḥāmil ʿavrat baġaluŋ bevlini içse cenḭni mürde düşüre (34-b) 6. (ḫayā-yı baḳar) anuŋıla ḥāmil ʿavrata buḫūr etseler vilādeti āsān ola ve cenḭni eger zinde ve mürde iḫrāc ede (35-b) 7. ʿavrat ḥımār ṭırnaġı ile tebḫḭr olınsa diri olduġı ḥālde veledi ḫurūc-ı sühūlet ile tḭz-rek ola eger cenḭn yaʿnḭ şikemdeki veled meyyit olsa anı daḫı iḥrāc ėdüb çıḳara (53-b) 8. ḫuffāş merāresini ṭoġurması güç olan ʿavrat fercine mesḥ etseler hemān sāʿat ṭoġura (64-b) 9. (tavuk) yumurdanuŋ ḳabını muḥkem yumşaḳ saḥḳ ėdüb ṣuyla ṭoġurmaḳda ʿusret çeken ʿavrata içüresin ol ʿavrat siryaʿān vażʿ ḥaml ede zaḥmet çekmeye (70-b) 10. ol bir ḥayvāndur kediye beŋzer iki uyluḳları arasından zebād alurlar ve o zebāduŋ ruṭūbeti muʿtedildür ve mertebe-yi ṧāniyede ḥārdur ʿusr-ı vilādete yaʿnḭ raḥm boġulmasına ve oġlanı güç ṭoġurmasına fāʾide ve nefʿ vėrür(90b) 11. şaḥmetü’l-arż dedükleri cānveri ṭutub ve ḳurudub ṭoġurması güç ʿavrata andan bir dirhem miḳdārı içürseler hemān sāʿat ṭoġura (92-a) �12. eger żabʿ derisini bir ḥāmil ʿavrat ḳarnı üzerine baġlayub götürse ol ʿavrat oġlanın düşürmeye (96-b) 13. ṭāvus çengālı muṭlaḳa ʿavratuŋ uyluġı üzre baġlansa fḭ’l-ḥāl vażʿ ḥaml ede (98-b) 14. ṭāvus maḫlebini ṭoġuracaḳ ʿavratuŋ baġı altında buḫūr etseler ol ʿavrat tḭz ṭoġura (98-b) 15. e’l-ʿuḳāb (ṭavşancılḳuşı) ṭoġurması ṣarb ʿavrat üzre anı taʿlḭḳ etseler ol ʿavrat tḭz ṭoġura (101-a) 16. ʿuḳḳāb merāresini memesinde südi münʿaḳid olmış ʿavratuŋ memesinde ṭılā etseler elemini sākin edüb südini çoḳ ede (101-a) 17. feres ziblini ḳurudub ve saḥḳ edüb anuŋıla yarsalar ḳarından veledi iḫrāc ede (112-b) 18. ḳara kelbüŋ ziblini bir ʿavrat götürse oġlan düşürmekden emḭn ola (122-b) 19. (e’n-nesr kerkes dedükleri maʿrūf ḳuşdur) ḳaçan anuŋ ḳanadından bir yüŋi ṭoġuracaḳ ʿavrat altına ḳosalar fevrḭ vażʿ ḥaml ede (124-a) 20. ḳoç ve ṣıġırlar şaḥmlarını kürrāṧ ṣuyıyıla yaʿnḭ helyūn ṣuyıyla cemḭʿan ḫılṭ edüb ʿavrat götürse ṭoġurması āsān ola(119-b) 21. eger bir ʿavrat evvel ḥamlinde erkek ṭavşanuŋ māyesini içse erkek ṭoġura ve eger dişisinüŋ içe ḳız ṭoġura 22. eger bir gebe ʿavrat erkek mi veyā ḳız mı ḥāmildür bilmek dileseŋ bir biti ṭutub bir ādemüŋ keffi içine ḳoyub üzerine ḥāmil ʿavrat südini ṣaġa eger bit süd içinden ḫurūc ederse ol ʿavrat ḳıza ḥāmildür eger ḫurūc etmez ise erkege ḥāmiledür (118-a) 23. ḳaçan ki bir ḫūb- rūy ṣabḭ sūreti taṣvḭr ve naḳş olınub ʿavrat ol ṣūrete naẓar ḳılsa vücūda gelen veled ekṧer āʿżāde aŋa beŋzeye (2-a) 24. arslan dişini küçük oġlancuḳ üzere taʿlḭḳ etseler ol oġlancuġuŋ dişleri sühūlet ile bite (17-b) 25. (erneb) anuŋ dimāġını küçük oġlancuġuŋ dişleri mevżiʿne sürseler dişleri tḭz bitüre (26-a) �26. dilkünüŋ ḫāyesi ṣabḭ üzre şedd olınsa dişleri zaḥmetsüz bite (44-b) 27. ayunuŋ azu dişini emzürici ḫatunuŋ südine bıraġub oġlancuġa içürseler ol maʿṣūmuŋ dişleri āsānlıġıla bite (68-a) 28. eger kelb dişini ṣabḭ üzre taʿlḭḳ etseler zaḥmet ve elemsüz dişleri ḫurūc ede (121-b) 29. (kelb nābını) eger ṣabḭ üzre taʿlḭḳ olınsa elem ve vecaʿsuz dişi bite (122-a) 30. ʿaḳʿaḳ ḳanını ḳurudub gülābla ḳarışdurub söylemez oġlancuġa içürseler dili açılub tekellüm ede (102-b) 31. ʿaḳʿaḳiligini siŋür ile ṣabḭye yedürseler faṣḭḥ ve ẕekḭ ve fehḭm ve ḥāfıẓ oluban büyüye (102-b) 32. feres-i ʿarabḭnüŋ deri ile ḳırḳ gün bir ṣabḭnüŋ ḳasıġına ve ḳoltuġına ṭılā olınsa anda ḳıl bitmeye (112-b) 33. deve ḳılını döşegine tebevvül eden ṣabḭnüŋ uyluġına baġlasalar zāḭl ola (22b) 34. eger bir ḥāmilʿ avrat baġal ve baġale dimāġından bir şemme içse anuŋ veledi mecnūn ola (34-a) 35. tekenüŋ sergḭnini çoḳ aġlayan ṣabḭnüŋ başı altına ḳosalar bükāsı yeyni ve ḫafḭf ola (43-b) 36. ṧaʿlebüŋ azu dişini rḭḥ-i ṣıbyānı olan ṣabḭ üzerine baġlasalar ol ṣabḭden rḭḥ-i ṣıbyān gidüb uyḫusında fezaʿ ve feryād etmeye ve aḫlāḳı ḫūb ve zḭbā ola (44-a) 37. (dilkünüŋ azu dişleri) gice ile fezaʿ ėdüb çoḳ aġlayan ṣaġḭr oġlancuḳ üzerine taʿlḭḳ olınsa fezaʿ ve keṧret bekā ol ṣaġḭrden gide (44-a) 38. ḥımāruŋ alnı derisini sıbyān üzre taʿlḭḳ etseler anuŋ fezaʿ ve feryādlarını menʿ ede (52-b) 39. ḥımāre südini aġlaması çoḳ ṣabḭye içürseler bükā andan zāḭl ola (53-b) 40. (ayunuŋ saġ gözini) ṭıfl oġlan üzre taʿlḭḳ olınsa uyḫusında ḳorḳub fezaʿ etmeye (68-b) �41. ayu derisini ḫılḳı çirkḭn çoḳ aġlar ṣabḭ üzre taʿlḭḳ etseler aġlamasını zāḭl ede (68-b) 42. (ṭavuḳ ḳursaġında bir ṭaş olur ol ṭaşı alub) küççük oġlancuġuŋ başı altına ḳosalar uyḫusında çaġırub fezaʿ etmeye (70-a) 43. (ṭoŋuz balıġı) anuŋ dişlerini oġlancuḳlar üzre taʿlḭḳ etseler oġlancuḳlar fezaʿ ve feryād etmeyeler (72-b 8-9.s) 44. ibn-i sḭnā eydür ḳurduŋ ṣaġ gözi eṭfāl üzre aṣılsa göz degmekden ḥıfẓ ede ve gice ile ḳorḳmaḳdan menʿ ede (79-a) 45. şeyḫ şehābed’-dḭne’t-temmḭmḭ raḥmetu’l-lāh eydür bir kimesne bu āyāt-ı kerḭmeyi cumʿa gicesi ʿışā-yı āḫireden ṣoŋra zaʿferānla ve gülābla ġazāl derisi kāġıd üzre yazub) oġlancuḳlar üzre taʿlḭḳ etseler cemḭʿi ḳorḳduḳları nesnelerden emḭn ola ve sālim ola (107-a) 46. şeyḫ raḥmetu’l-lāheydür bir kimesne bu āyāt-i kerḭmeyi ġazāl raḳḳı üzre yazub baḳırdan bāzū-bend içine ḳoyub çoḳ aġlayan ṭıfl oġlancuḳ boynına taʿlḭḳ eylese bükāsı münḳaṭıʿ olub aġlamaz ola ve ḫalḳı eyü ola inşāʾa’-llāhü teʿālā (108-a) 47. fḭl kemügini oġlancuḳlar boynına ṭaḳsalar anlardan fezaʿ zāḭl ola (115-b) 48. ḳurduŋ iki gözleri ḳaçan ṣabḭ üzerine taʿlḭḳ olınsa ol ṣabḭ ṣarʿ olmaya (78-a) 49. ḳurduŋ ṭopuġını eṭfālüŋ boyunlarına baġlasalar ṣarʿdan ve ümmü’ṣ-ṣıbyān dedükleri derden emḭn olalar (79-a) 50. ḳaçan ʿavrat nifās ḳanı ile memesini ṭılā eylese ol ʿavratuŋ evvel veledi anı yüklü olmaḳdan menʿėder (2-b) �51. ṭavşan ziblini yaʿnḭ sergḭnini bir ʿavrat boynına ṭaḳsa mādām ki üzerindedür ḥāmil olmaya (26-a) 52. ṭavşan ḳanını ḳaçan bir ʿavrat içse ebedḭ yüklü olmaya (26-b) 53. (ṭavşan māyesinden) götürmesi ʿavratı yüklü ėder ve içmesi ʿavratı ḥāmil olmaḳdan menʿėder (26-b) 54. baġaluŋ ḳalbini ḳaçan ḳurıdub ḳazındusından bir ʿavrat içse ḥāmil olmaya 55. baġaluŋ ḳulaġında olan ve saḫından yaʿnḭ ḳulaġı kirinden bir ʿavrat getürse keẕalik ḥāmil olmaya 56. eger bir ʿavrat ḳurduŋ bevli yaʿnḭ sidügi üzre tebevvül etse ol ʿavrat ebeden ḥāmil olmaya (79-b) 57. aʿḭş anuŋ avuçlarını bir ʿavrat boynına ṭaḳub götürse mādām ki üzerindedür ḥāmil ve ḥabeli olmaya (104-a) 58. bir ʿavrat naʿcenüŋ yüŋiyle anı götürse ḥamli kesile (125-a) Sonuç Tarihten bu yana insanlar doğum olayını olumsuz dış etkiler ve çözümlenemeyen tabiatüstü kötü güçlerin tesirlerinden korumak için bir takım çarelere başvurmaktadırlar. İncelemiş olduğumuz Terceme-i Aynü‟l-Hayat adlı eserde doğum, öncesiyle ve sonrasıyla alakalı rastladığımız uygulamaları; -Gebeliğe yardımcı ve doğumu kolaylaştırıcı, süt arttırıcı uygulamalar -Çocuğun cinsiyetiyle ilgili uygulamalar -Çocuğun fiziksel özellikleriyle ilgili olanlar -Nazar, korku, ağlama gibi psikolojik durumlarla ilgili uygulamalar -Doğum kontrolüyle ilgili uygulamalar olarak beş başlık altında topladık. Bu sınıflandırmadan yola çıkarak çalışmamızda yer alan elli sekiz uygulamanın günümüzde geçerliliğini yitirmiş olduğunu söyleyebiliriz. Bunun yanı sıra bu uygulamalarla teoride aynı olmasalar da Anadolu‟nun birçok bölgesinde doğum öncesi, doğum ve sonrasıyla alakalı bir �takım adet, batıl inanç ve büyü ile ilgili uygulamaların halen yaşadığını söylemek Şamanizm etkisi de düşünülecek olursa yanlış olmayacaktır. Bu ve benzeri davranışlar bilimsellikten uzak tamamen törensel özellikler taşırlar. Tarihî tıp metinleri içerisinde az da olsa rastlanılan halk hekimliğine ait uygulamalar halk bilimi açısından da önem taşımaktadır. Dolayısıyla bu metinlere halk bilimi sahasında çalışan araştırmacıların da ilgi göstereceği kanaatindeyiz. Günümüzde halk hekimliği çalışmalarında tarihî metinlerde görülen ve günümüzde devam eden uygulamalar; günümüzde kullanılan ancak tarihî metinlerde rastlanılmayan uygulamalar olmak üzere bir sınıflandırmaya gidilebilir. Tüm bunlar göz önüne alındığında modern tıbbın her geçen gün ilerlemesine karşın kökleri İslam öncesine kadar uzanan geleneksel tedavi yöntemlerinin modern tıbbın yanında hala geçerliliğini koruması tarihî tıp metinlerini değerli kılmaktadır. Kaynaklar Atnur, Gülhan (2010), “Sibiryadaki Bazı Türk Boylarının Destanlarında Halk Hekimliği Uygulamaları”, Türk Dünyası Sosyal Bilimler Dergisi- Bilig, Güz -Sayı: 55, s. 51-70 Boratav, Pertev Naili (1984), 100 Soruda Türk Folkloru, Gerçek Yayınları, İstanbul, s.122123 Clauson, Sir Gerard (1972), An Etymological Dictionary of Pre-Thirteenth-Century Turkish, Oxford. Develioğlu, Ferit (2005), Osmanlıca-Türkçe Lügat, Aydın Yayınları, Ankara. Doğan, Şaban (2009), “16.-17. Yüzyıl Türkçe Tıp Yazmalarına Genel Bir Bakış”, Müjgan Cumbur Armağanı, TDK Yayınları, Ankara. Doğan, Şaban (2011), “XIV.-XV. Yüzyıl Türkçe Tıp Metinlerinde Halk Hekimliği İzleri” Milli Folklor, Yıl 23, Sayı 80, s.120-132. Mütercim Asım Efendi (2000), Burhân-ı Katı (Haz. M. Öztürk, D. Örs), TDK yayınları, Ankara. Örnek, Sedat Veyis (2000), Türk Hak Bilimi, Kültür Bakanlığı Yay. 1629- II. Baskı, Ankara, s.132 Sarı, Mevlüt (1984), El-Mevârid, Arapça Türkçe Lügat, İpek Yayınları, İstanbul. �Sipahi, Abdülkadir (2006), “Türk Halk İnançlarında Büyü ve Büyüyle İlgili Uygulamalar”, Ankara Üniversitesi Felsefe ve Din Bilimleri Anabilim Dalı Yükseklisans Tezi, Ankara, s. 58 STEINGASS, F. (1998), Persian- English Dictionary. İncluding The Arabic Words And Phrases To Be Met With İn Persian Literature, Librairie du Liban. Şemseddin Sami (2005), Kamusu Türkî, Çağrı Yayınları, İstanbul. Şen, Aşiret Boran (2012), “Antakya Çevresinde Geleneksel Tedavi Yöntemleri”, VII. Milletlerarası Türk Halk Kültürü Kongresi Bildirileri, s.2 TDK (1977). Tarama Sözlügü;I-VIII. Ankara: Türk Dil Kurumu Yayınları. TDK (1993). Türkiye‟de Halk Ağzından Derleme Sözlüğü, Ankara: Türk Dil Kurumu Yayınları. TDK (2005), Türkçe Sözlük, TDK Yayınları, Ankara. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2176 Title A name given to the resource TERCÜME-İ AYNÜ’L-HAYAT’TA “DOĞUM” İLE İLGİLİ UYGULAMALAR Author Author ARTAN, Sibel Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: Tercüme-i Aynü’l-Hayat, Doğum, Halk inanışları, Hayvan. ÖZET İnsan yaşamının en önemli geçiş dönemlerinden biri olan doğumla ilgili çeşitli inançlar, gelenek ve görenekler ve bunlara bağlı oluşan ritüeller şüphesiz kültürün içinde önemli bir yer teşkil ederler. Geçiş dönemlerinin başlangıcı olan doğum çevresinde oluşan halk inanışlarını 16. yüzyıl Osmanlı âlimlerinden Bâlî Efendi tarafından yazılan Tercüme-i Aynü’l- Hayat adlı eser çerçevesinde ele alınmıştır. Eser, Hayatü’l-Hayavan’ın Ömer bin Yûnus el-Hanafî el-Nahifî tarafından yapılan muhtasarının Türkçeye tercümesidir. Eserde kuşların ve hayvanların özellikleri, faydaları yanında birçok hayvanın insanla ilgili gerek fiziksel gerekse psikolojik rahatsızlıkları iyileştirici özelliklerinden bahsedilmiş, doğumla ilgili birçok uygulamaya da yer verilmiştir. Çalışmamızda eserde doğum öncesinden doğum sonrasına kadar olan doğurganlığı arttırıcı, doğum kontrolünü sağlayıcı ve doğumu kolaylaştırıcı birçok uygulama tasnif edilerek incelenmiştir. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8c1c0e847f42fce758b9c94dba9c5dab.docx f359395a3753d12232dcfeef3f5dd375 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a98432c286e7bd4a2bf9fceb4934317c.pdf 9804ca9b8ddbf2fe16aed53efba488a7 PDF Text Text TERCÜME-İ TEVĀRİH-İ YEZDİ VE DİL ÖZELLİKLERİ Melek KÜLCÜ Çanakkale Onsekiz Mart Üniversitesi, Türk Dili Bölümü, Çanakkale / Türkiye Anahtar Kelimeler: Tercüme-i Tevārih-i Yezdi, Dil Billimi, XVI. Yüzyıl Anadolu Türkçesi, İslam Tarihi. ÖZET “Tercüme-i Tevārih-i Yezdi’’ XVI. yüzyıla ait tercüme bir tarih metnidir. Tarih gibi geniş bir alanı kapsadığı için söz varlığı bakımından zengindir. Döneminin söz varlığı ve dil özellikleri açısından Türk Dili araştırmacıları için malzeme oluşturmaktadır. Konusu itibariyle de, tarih araştırmaları için önemli bir kaynaktır. Birçok yünüyle ilgi çeken eser üzerine doktora çalışması yapılmaktadır. Metnin çevirisi, dil özelliklerinin incelenmesi ve sözlük çalışması olmak üzere gerçekleştirilecek çalışmanın amacı; alanla ilgilenen tüm araştırmacılara söz varlığı ve dil özelliklerini ortaya koyarak yardımcı olmaya çalışmaktır. Pek çok katalog taramasının ardından Kütahya-Tavşanlı Zeytinoğlu Kütüphanesi’nde tespit edilen eser tek nüshadır. Eserin isminin kataloğa farklı kaydedildiği anlaşılmıştır. Eser, ‘‘Tevārih-i Pezdavi Tercümesi’’ adıyla kayıtlanmıştır. Fakat eserin iç kapağında, yazarın düştüğü notta, bu ismin Pezdavi değil Yezdi olduğu açıkça görülmektedir. Ayrıca yazar eserini bitirirken de son sayfanın ilk satırında ‘‘Tevārih-i Yezdi tercemesin bu arada bitti’’ şeklinde yazmıştır. Eser 43 Ze 527 katalog numarası ile kayıtlı olup 273 yapraktır. Genel olarak 20 satır olan eserin bazı sayfaları 19-21 satır arasında değişkenlik gösterir. Yazı türü Arap, konusu İslam tarihidir. Eserin son sayfasında belirtildiği üzere Yezdi adlı bir şahıs tarafından hicri 989 (miladi 1582) yılında tercüme edilmiştir. Eserin yazılış tarihi de yine yazar tarafından son satırda belirtilmiştir. Yine eserin içinde geçen bilgilerden hareketle Farsça başka bir eserden tercüme edildiği anlaşılmaktadır. Yazmanın kimi yerlerinde Ebu Cafer Muhammed Bin Cerirü’t-Taberi’nin ismi kimi yerlerde ise eseri Tarih-i Taberi’nin ismi kullanılmıştır. Bu sebeple Yezdi’nin eserini Ebu Cafer Muhammed Bin Cerirü’t-Taberi’den tercüme ettiği düşünülmektedir. Oldukça hacimli olan eser harekesiz olmakla birlikte kimi yerleri özellikle harekelenmiştir. Dil özellikleri olarak arkaik özellikler gösteren sözcükler bulunmaktadır. Bu bildiride yazma çeşitli yönleriyle tanıtılmış, metinden örneklerle metnin imlası, fonetik ve morfolojik özellikleri üzerinde durulmuştur. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2251 Title A name given to the resource TERCÜME-İ TEVĀRİH-İ YEZDİ VE DİL ÖZELLİKLERİ Author Author KÜLCÜ, Melek Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: Tercüme-i Tevārih-i Yezdi, Dil Billimi, XVI. Yüzyıl Anadolu Türkçesi, İslam Tarihi. ÖZET “Tercüme-i Tevārih-i Yezdi’’ XVI. yüzyıla ait tercüme bir tarih metnidir. Tarih gibi geniş bir alanı kapsadığı için söz varlığı bakımından zengindir. Döneminin söz varlığı ve dil özellikleri açısından Türk Dili araştırmacıları için malzeme oluşturmaktadır. Konusu itibariyle de, tarih araştırmaları için önemli bir kaynaktır. Birçok yünüyle ilgi çeken eser üzerine doktora çalışması yapılmaktadır. Metnin çevirisi, dil özelliklerinin incelenmesi ve sözlük çalışması olmak üzere gerçekleştirilecek çalışmanın amacı; alanla ilgilenen tüm araştırmacılara söz varlığı ve dil özelliklerini ortaya koyarak yardımcı olmaya çalışmaktır. Pek çok katalog taramasının ardından Kütahya-Tavşanlı Zeytinoğlu Kütüphanesi’nde tespit edilen eser tek nüshadır. Eserin isminin kataloğa farklı kaydedildiği anlaşılmıştır. Eser, ‘‘Tevārih-i Pezdavi Tercümesi’’ adıyla kayıtlanmıştır. Fakat eserin iç kapağında, yazarın düştüğü notta, bu ismin Pezdavi değil Yezdi olduğu açıkça görülmektedir. Ayrıca yazar eserini bitirirken de son sayfanın ilk satırında ‘‘Tevārih-i Yezdi tercemesin bu arada bitti’’ şeklinde yazmıştır. Eser 43 Ze 527 katalog numarası ile kayıtlı olup 273 yapraktır. Genel olarak 20 satır olan eserin bazı sayfaları 19-21 satır arasında değişkenlik gösterir. Yazı türü Arap, konusu İslam tarihidir. Eserin son sayfasında belirtildiği üzere Yezdi adlı bir şahıs tarafından hicri 989 (miladi 1582) yılında tercüme edilmiştir. Eserin yazılış tarihi de yine yazar tarafından son satırda belirtilmiştir. Yine eserin içinde geçen bilgilerden hareketle Farsça başka bir eserden tercüme edildiği anlaşılmaktadır. Yazmanın kimi yerlerinde Ebu Cafer Muhammed Bin Cerirü’t-Taberi’nin ismi kimi yerlerde ise eseri Tarih-i Taberi’nin ismi kullanılmıştır. Bu sebeple Yezdi’nin eserini Ebu Cafer Muhammed Bin Cerirü’t-Taberi’den tercüme ettiği düşünülmektedir. Oldukça hacimli olan eser harekesiz olmakla birlikte kimi yerleri özellikle harekelenmiştir. Dil özellikleri olarak arkaik özellikler gösteren sözcükler bulunmaktadır. Bu bildiride yazma çeşitli yönleriyle tanıtılmış, metinden örneklerle metnin imlası, fonetik ve morfolojik özellikleri üzerinde durulmuştur. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a159617fa01d9eefa88273e991810234.pdf acd4adeb8f51775eed16315c570c6fba PDF Text Text TERMINI OZNAČAVANJA "BASME /BAJALICE" U SAVREMENOM GRČKOM JEZIKU Ljiljana M. Vulović University of Belgrade, Serbia Article History: Submitted: Accepted: Abstract Βajanje, basma, bajalica are the serbian words that belong to the circle of magical terminology. Interesting is the comparative approach that compare the Serbs and the Greeks at the linguistic aspect. Βajanje is seen as a magical behavior which aims to make a change in the desired direction. As a rule, the basis of this behavior makes a voice part - specific language formula, shorter or longer, which is usually called by Serbs basma. In the literature the Serbs use the word bajalica as a synonym for the basma , term that in Serbian is used as a common name for a person who is engaged in chanting, and it is usually a woman. Greek for bajanje use the term καταδέσμος, while for the basma they have more terms: κατάδεσμος, μαγεία, μαγγανεία, γητειά / γήτεμα, ξόρκι, and επωδή. Based on these findings, we see that the Greeks „bajanje“ use the above terms and that as a marker for the same action and as a result of these actions they have “ basme, bajalice”. In the case of the Greek’s terms we can make a classification on the basis of objective magic spells that act on the content and those can be as follows: 1. positive or negative for achieving any goal, whether good or bad - κατάδεσμος, μαγεία, μαγγανεία. We must draw attention to just κατάδεσμος and μαγγανεία are basme with negative content and operation. 2. those that are used for the treatment and reject evil ξόρκι, επωδή while γητειά / γήτεμα may be to invoke the rejection of evil, so for healing and for love. 1 �Narodno bajanje predstavlja širok prostor za ispitivanje gradje kako kod Srba tako i kod Grka. Ispitivanje se vrši sa više aspekata, držeći se magijskih principa i pravila koja vladaju u građenju verbalne strukture bajanja. Interesantan je komparativan prilaz kojim se upoređuju basme kod Srba i Grka s lingvističkog aspekta. Grci za "bajanje" koriste termin καταδέσμος, dok za basmu imaju više termina: μαγεία, ξόρκι, γήτεμα, μαγγανεία, επωδή. Svaki termin označava posebnu vrstu basme što se ogleda u različitim terminima označivačima. Na uporednom primeru svakog grčkog termina videćemo podudarnosti u sistematizaciji naših basmi što otvara veliki prostor za istraživanje. Ključne reči: bajanje/ basma/bajalica, μαγεία, μαγγανεία , γήτεμα, ξόρκι, επωδή. 2 �1. Uvod Narodno bajanje “kao oblik magijskog ponašanja čiji je cilj ostvarivanje neke promene u željenom pravcu” ( Tolstoj, Radenković, 2001: 16) predstavlja širok prostor za višeslojno ispitivanje građe, držeći se magijskih principa i pravila koja vladaju u građenju verbalne strukture bajanja. Narodno bajanje kod Srba (i svih Južnih Slovena) je veoma detaljno obrađeno (v. predloženu literaturu u fusnotamа) ali nedostaju radovi i paralelni primeri vezani za narodno bajanje kod savremenih Grka a da su prezentirani na srpskom jeziku. Problem leži u jezičkoj barijeri, pošto se prostorno šire izučavanje novogrčkog jezika kao stranog razvija tek nakon 1967 godine. Premda postoji mnoštvo radova na grčkom jezičkom području, u okviru grčke „λαογραφία“ etnologije, kod nas nema radova koji bi dali komparativni prikaz situacije pri ispitivanju narodnog bajanja u istovetnoj funkcionalnoj i lingvističkoj problematici. Blizina dva naroda, s aspekta teritorijalnosti, Srba i Grka, ekonomske i duhovne veze su svakako dovele do postojanja ako ne semantičke istovetnosti, ono bar sličnosti u pogledu termina iz sfere verovanja i običaja. U ovom radu ćemo detaljnije raspravljati o terminima: narodno bajanje, basma / bajalica kao delovima verbalne magije i kao zasebnim delom magijske prakse. Upotrebom izgovorene ili pisane reči, najčešće je tajni, skriveni deo usmene ili pisane magijske tradicije u svakoj ljudskoj kulturi. Usmeni korpus verbalne magije deo je kolektivnog pamćenja, tajno prenošen s kolena na koleno i pamćen kao deo zajedničke prikrivene kulture pojedinaca koji su se kroz istoriju bavili ovim umećem. Moramo skrenuti pažnju da „u izvesnom stepenu, na slovenska bajanja uticala je pisana magijska književnost (apokrifne molitve, zaklinjanja, magijski zapisi i formule). Prepoznatljiva su tri pravca uticaja: vizantijski (preko grčkog jezika), romansko – germanski (preko latinskog i nemačkog) i u neznatnoj meri islamsko – orijentalni (preko turskog i arapskog jezika). Najarhajičniji sloj kod Slovena je u bajanjima i posebno se čuva kod Slovena koji naseljavaju-balkansko – karpatsku oblast i na Ruskom Severu“. ( Tolstoj , Radenković, 2001: 18). Narodno bajanje kod Grka u potpunosti se može uklopiti u sistem narodnog bajanja koji je detaljno definisao i sistematizovao Ljubinko Radenković u nizu svojih radova a posebno u delu 3 �“Narodna bajanja kod Južnih Slovena”. (Radenković, Lj, (1996a). Narodna bajanja kod Južnih Slovena , Beograd: Prosveta, Balkanološki institut SANU, dalje u tekstu: Radenković, 1996a ) .1 “Narodna bajanja su posmatrana kao specifičan oblik komunikacije. Veza između magije i jezika odražava se kroz vjerovanje da određene riječi, izgovorene na određeni način, mogu uticati preko uverenja da reči nose određeno značenje i određenu energiju. Magijski je govor stoga ritualni čin i jednake je, ako ne i veće važnosti, za uspjeh magijskog čina od nekih neverbalnih magijskih praksi i dejstvovanja. Postavljen je model komunikativnog lanca koga u ovakvim slučajevima čine sledeći elementi: pošiljalac i primalac informacije (poruke), način, uslovi i sredstva opštenja, kao i sistem kodiranja. Pošiljalac informacije jeste bajalica (po pravilu žena), primalac je obično nevidljiv a zamišlja se kao biće iz divljeg sveta koje ugrožava čoveka kome se pruža zaštita bajanjem. Informaciju (poruku) bajalica najčešće šalje verbalno i neverbalno, odnosno izgovaranjem utvrđenog bajaličkog teksta i izvođenjem određenih radnji uz upotrebu pojedinih predmeta. Da bi poruka bila na odgovarajući način primljena i da bi se izvršio postavljeni cilj (najčešće iskazan kao razdvajanje demonskog bića od čoveka) , strogo se uvažavaju prostorno vremenski parametri (gde i kada se izvodi komunikativni čin)”. (Radenković, 1996a: 8 - 9). Na osnovu iznetog citata sledi zaključak „ basma je ustanovljeni govorni obrazac kojim se najčešće ostvaruje komunikativni čin bajanja“. (Radenković, 1996a: 65). Dakle, basma se shvata „kao „instrument“ posebne vrste i oblika koja nosi posebnu snagu i koja ima za zadatak da vrati u normalno stanje narušeni poredak.“ ( Tolstoj , Radenković, 2001: 17). Radenković (1996a:7) bajanje „ posmatra kao magijsko ponašanje čiji je cilj da se izvrši neka promena u željenom pravcu. Po pravilu, osnovu tog ponašanja čini govorni deo – posebna jezička formula , kraća ili duža, koja se kod Srba najčešće naziva basma i koju prate pravila izgovaranja ( način, vreme i mesto).“ 1 A takodje, i sledećim njegovim radovima : Раденковић , Р.(1991). Казивања о нечистим силамa. Ниш. Раденковић, Љ.(1982). Народне басме и бајања. Ниш; Приштина; Крагујевац. Раденковић, Љ.(1996b). Симболика света у народној магији Јужних Словена. Ниш. Radenković, Lj. (1973). Urok ide uz polje. Narodna bajanja . Niš: Gradina. Radenković, Lj. (1982). Narodne basme i bajanja. Niš: Gradina,, Priština: Jedinstvo Kragujevac: Svetlost Radenković, Lj. (1983). Narodna bajanja. Beograd. Radenković, Lj. (1996a).Narodna bajanja kod Južnih Slovena, Beograd: Prosveta, Balkanološki institut SANU, Posebna izdanja, knj. 60. 4 �„Prema nameni južnoslovenske narodne basme se mogu podeliti u tri grupe: 1) medecinske ( za lečenje raznih bolesti ); 2) privredne (protiv grada, kiše, magle, protiv štetočina , za uspešan lov) ; za društveni život (ljubavne pesme).“ (Radenković, 1996a:72 ). Po strukturi pak, basme imaju oblik ustaljenih fraza, molitva, zaklinjanja ili razvijenu sižejnu šemu. (Tolstoj, Radenković, 2001:17). Cilj ovog rada jeste da se preciznije razmotre nekoliko verbalnih magijskih oblika i to sa tri aspekta: književnojezičkog, istorijskog i etnološkog. To su termini bajanje /basma /bajalica. Najpre ćemo jasno da ih definišemo i prezentujemo kako na srpskom tako I na grčkom jeziku. 2. Narodno bajanje/ basma /bajalica Basma i bajanje je komunikativni oblik skupa magijskih radnji koje su evidentne kroz celu istoriju Slovena i svih susednih naroda a i šire. Bajati, bajem, bajam „izgovarati vradžbine, vršiti propratne magijske radnje, proricati“, bajati vodu „madjijati„ (Bjeletić, Marta; Vlajić - Popović, Jasna; Vučković, Marija; Djokić, Maja; Loma, Aleksandar; Petrović, Snežana,(2006) Etimološki rečnik srpskog jezika 2, Beograd: Prosveta, Balkanološki institut SANU. Dalje u tekstu Loma i dr., (2006):83-84), odnosno, bjati-bajem pripadaju terminologiji , po mišljenju Skoka (1971: 92-93) staroslovenskoj mitologiji i sferi običaja , verovanja i magijske prakse. Sama riječ dolazi iz predhriščanske stare slavenske mitološke terminologije i narodnoga vjerovanja. Na zapadu, od 1452 godine za narodno bajanje se koristi termin „vražanje“ (bajati, -ēm impf, na istoku , vračati na zapadu ). Prvobitno značenje je isto kao i u gr. φημί “govoriti”. Pejorativno značenje razvilo se iz reči “vračanje”. Ono se vidi najbolje u prefiksalnoj složenici nabajati nekome nešto ”nekoga krivo izvijestit”. Ovo posljednje značenje nalazi se i u stčeš. boju, bati, kao i u lotiškom batJma »kriva vijest« i u jednako obrazovanom latinskom fama, gr. φήμη »glas«. Pomoću sufiksa -n dobila se izvedenici: basna f “(danas) fibula” a izvedenica koja se dobila pomoću sufiksom -ъka je bajka. Moramo spomenuti i radne imenice na -ač: bajač, na -lac, -lica (v.): bajalac m prema bâjalica f, pejorativna na -alo (v.): bojalo; na -vāc, -vica , bâjavac m prema băjavica î (kajkavski); i denominale: òbajati, -jēm-pļ. (Vuk, na istoku) očarati (na zapadu). Kako vidimo, izvedenice iz glagola bajati su imenice bajač, bajalac i bajalica za osobe koje bajaju te reči bajka i basna, te basma za različite književne oblike. Radne imenice su bajač, 5 �bajalac, bajalica , pejorativna bajalo, denominali obajati/obajem „ očarati“ na zapadu. (Skok 1971: 92 – 93). Po Skoku (1971: 92 – 93) osnova od koje nastaju gore navedeni termini je “praslavenska i sveslavenska *ba-“, i ona je postojala i u baltoslavenskom te vodi poreklo iz ie Skok (1971: 92 – 93) navodi da Miklošič i Matzenauer smatraju da je reč u vezi s madž. báj »magia, incantatio, ali i muka, zlo, teret« , terminom koji potiče iz tur. *bagy “veza”. Može se uporediti s džag. báj »veza, čarolija«, bajlamak »očarati«, bajgin »začaran«. Nalazi se i u složenici đozbaidžija “mađioničar” (göz »oko«) (Skok, Slávia 15, 343). Ovamo ide i bağlama kao prezime. Međutim, nabajati i bajati u hrvatsko-kajkavskom znači “mučiti, štrapacirati, inkomodirati nekoga”. Bajanje se kroz istoriju hrvatskog jezika , kako smo videli, naziva i „čaranjem, vračanjem i vražanjem“. (Deniver Vukelić, Uvod u klasifikaciju verbalne magije i verbalna magija u zapisanoj usmenoj hrvatskoj tradiciji, u Studiam Mythologica Slavica XVII, 2014: 243- 270, dalje u tekstu Vukelić, 2014:243-270). Ovaj termin bajati znači i “liječiti bolest ili drugu životnu teškoću paramedicinskim, natprirodnim načinima”. Najčešći oblik bajanja stoga je primarno iscjeliteljski, odnosno ona predstavljaju jedan od najstarijih oblika borbe čoveka protiv bolesti (Kropej 2009: 146) koja napada čoveka i sve što ga živo okružuje. Dakle, kasnije se iz reči bajati razvilo i pejorativno značenje u kontekstu nabajati nekome nešto „nekoga krivo izvestiti“, odnosno “pričati laži, pretjerivanja ili izvrnute činjenice” što se vidi i u lat. fama „glas“. Uz ovaj glagol postoji i glagol bahoriti, iz koje se izvode i reči bahorija, bahornik i bahorica, a s prvobitnim značenjem “govoriti nejasne, magične formule” (Skok 1971: 92 – 93): bähoriti, -im impf. (Vuk, 16. v., zapadni pisci) bajati . Odatle apstraktum na -ija i na -je', bahòrija , băhorje „bajanje“, radne imenice bahornīk , bahoternik (valjda složenica) prema băhorica „bajalac, ica“. Glagol je izveden s pomoću h < s(k) od ie. osnove *ba-, koja se nalazi u gr. φημί »govorim« i u našem bajati (v.), bajalac. Odatle rusko bahan “hvastati se” i radna imenica bahar' “brbljavac, čarobnjak”. Osnova *bah- nalazi se i u drugim slavenskim jezicima, osim u bugarskom i poljskom. Zbog toga se može označiti kao praslovenska. Prvobitno značenje bilo je “govoriti nejasne, magične formule”; odatle onomatopeiziranje osnove s pomoću -or-, upor. žuboriti, krákořiti. Kao i bajati ide u (Skok 1971: 92 – 93). Dakle, da zaključimo, psl. glagol izvodi se iz pie. korena *bha- < *bheH2- „govoriti“ (reč, molba, zapovest) ; od ie. paralela najbliže stoji lat. fari sa prezentom proširenim sufiksom -ie- for < 6 �*faior prema prvobitnijem atematskom obrazovanju u gr.φημί, dor. φαμί . (Loma i dr.,2006:8384). S druge pak strane postoji i reč čar koja takođe ima značenja kao i lat. divinatio, incantatio, rus. volšebstvo i koja je podjednako baltoslovenski i sveslovenski magijski termin iz praslavenskog doba. Iz nje proizlaze i reči čarati, čarovan (čaroban), čarovit, čarnik i čarnica, čaralac i čaralica, čarovija (čarobija, čarolija, čarovnica (čarobnica) i čarovnjak (čarobnjak). (Vukelić, 2014:243-270). Kao najstariji slovenski termin iz oblasti magije, reči čar i čarati bile su tabu. Zbog toga su za njih postojale posuđenice coprati, coprtja, cňparnjica i eufemizmi viška f (Lika) vještica f, višćun , čini , opčiniti . Kad je riječ čar izašla iz folklorne magije, promenila je značenje u ono jednako kao u latinskoj riječi carmen, incantare > fr. charme, enchanter. Prema Skoku vokal á u čar dolazi od ie. e posle palatala, kako pokazuje lit. keras “čar”, odatle denominal kereti “pogledom ili rečima začarati, ureći”, od ie. osnove qyęr- “činiti, obrazovati”. Osnovno je značenje toga glagola bilo “činiti”,a kako pokazuje sanskrtska paralela karoti 3. 1. sing. “čini”, ali i izvedenica nižeg prevojnog stepena , krty a znači “čar”; u keltskom (kimričkom) peri- također znači “činiti”. Isti se razvitak ponavlja i kod Slovena (ini pl. m., opčiniti, u tal. fattura, stfr. failure i španj. hechicera “vještica” (Skok 1971: 295). Čin se stoga definiše na tri semantička značenja: 1° oblik, način, 2° radnja, djelo, ali u folkloru 3° u pl. čini m. pored f. “incantatio” i “magija” te radne imenice na -úń od participa perf. aktiva činilac m prema činilica f “incantatrix” od (op)Łiniti “začarati” (Skok 1971: 325 – 326). “U raznim srpskim krajevima basma može biti označena i na drugi način;u istočnoj Srbiji – basan, kod Srba krajišnika – basna , u Hercegovini i na Kosovu –bajka ,u Jadru – odbrajanje, na Krodunu – izgovaranje i čitanje. Kod Bugara se javljaju slični nazivi: basma, basna, bailka, basemka.” (Radenković, 1996a: 65). V. starorusko basniti “pričati, izmišljati”. “U literature se kod Srba sreće i naziv bajalica kao sinonim za basmu” (Radenković, 1996a: 66). Medjutim, termin bajalica se u srpskom koristi kao “najčešći naziv za osobu koja se bavi bajanjem” i to su pojedinci, obično stare žene, a ređe i muškarci (Radenković, 1996a:14). Rečnik SANU (1959: 247) konstatuje više sinonima za označavanje ovakvih lica: (za ženu) bajaluša, bajanica, bajara, bajarica, bajačica, basmara, basmarica, bahorica, bahornica; ( za muškaraca) bajalac,bajalica, bajalo, bajar, bajač, balać, basmač, basmadžija, bahornik. U rečniku JAZU (1880:154) , za bajača postoji još naziv bahoternik. (Radenković , 1996a: 14). 7 �Kod Hrvata u Hercegovini – mole i moliboge, u Kotarima u Dalmaciji – vidigoje, u Makedoniji su to basmarice, bajalici, bajaljki, u Bugarskoj – bajački, basmarki, u Sloveniji zagovarjalki, kod Rusa zagovorščici itd. (Tolstoj, Radenković,2001: 17). One koje bajanjem nanose štetu se nazivaju kod odredjenih naroda različito: vrčarice, vražalice, činjarice, madjionice,čarovnice, coprnice, kaldunje. (Tolstoj, Radenković ,2001: 17). 3. κατάδεσμος Ako skrenemo pažnju na termine “narodno bajanje” u smislu radnje, “basma” kao verbalni čin te radnje i “bajalica” kao instrument / osoba koja vrši čin bajanja i pokušamo da pronadjemo paralele kod Grka dobijamo sledeću situaciju: termin κατάδεσμος označava λαογρ. μαγική πράξη που πιστεύεται ότι προκαλεί εμπόδιο ή βλάβη σε κάποιον ή ότι τον αναγκάζει να κάνει κάτι (magijsku radnju za koju se veruje da može da uzrokuje smetnje ili da nanosi štetu nekome, ili da ga prinudjuje da nešto čini) ( Μπαμπινιώτης, 1998: 853). Termin se u potpunosti slaže sa značenjem reči „bajanje“ u kom smislu ga Grci i koriste. Mnogi rečnici takodje, navode da termin označava „magijsku radnju“: (Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής, από το Ίδρυμα Μ. Τριανταφυλλίδη, 1998, Αθήνα. on line - language.gr/greekLang/modern_greek/tools/lexica/triantafyllides/index.html http://www.greek u daljem tekstu Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής,1998) κατάδεσμος , ο : (λαογρ.) μαγική ενέργεια που έχει ως σκοπό να βλάψει κπ. ή να αποτρέψει κάποιο κακό:( (magijska radnja koja ima za cilj da škodi nekome ili pak da odbije kakvo zlo). Termin se sreće i u starogrčkom jeziku istog oblika i istog značenja κατάδεσμος. Od VI v. pre n. ere pojavljuju se kod Helena , odnosno u staroj Grčkoj i u kolonijama grčkim magijski tekstovi poznati pod nazivom κατάδεσμοι lat. Defixiones “čarobni uzao, zatravljivanje čarobnim uzlom “ ( Gorski, Majnarić , 1976: 217). Kod Senca (1910: 481 ) to je samo “ čarobni uzao”. Vidimo da Senc i Gorski - Majnarić kao prmarno značenje daju “čarobni uzao”. To su bili najpre kratki tekstovi pisani na olovnim tablicama a kasnije su stavljani u grobove. Česti su u grobovima posebnih vrsta pokojnika ( άωροι, βιαιοθάνατοι ), pokojnika koji su iskusili mors immature “ preveremenu smrt” , ili umrli kakvom nasilnom smrću. Po sadržaju, najpre, se tim tablicama pokušava umilostiviti njihov bes zbog takve smrti, gde je teško razlikovati molitvu od kletvi i tek kasnije postaju prava bajanja/ basme. Vremenom ove tablice dobijaju drugačiji i sadržaj i oblik i 8 �postaju poseban oblik μαγικοί δεσμοί, το δέσιμο με μαγεία ( “magijska vezivanja,vezivanje pomoću magije ), pisani na tankim olovnim listovima i urolani i učvršćavani i bušeni iglama . Po sadržaju su to magijski tekstovi koji imaju za cilj da naškode nekome, bilo osobi bilo životinji ili da pošiljaocu obezbede ljubav voljene osobe, ili da mu obezbede kakav uspeh u takmičenju ili nekom sudskom sporu. Od bogova zazivaju se Demetra, Persefona, Erinije, Hekata i Gaja a od muških božanstava Hermes. U kasnijem periodu pojavljuju se i imena egzotičnih demona i bogova, a veoma često i samog preminulog. Vremenom sadržaj se menja i nalazi se na granici izmedju kletve i molitve i u tom slučaju se mogu pojaviti i imena. (OCD, 2012:399-400). Κατάδεσμος se održao kao poseban oblik magijske radnje i delovanja sve do danas. U novogrčkom posebno označava tzv. „crnu magiju“ , magijske radnje kojima se teži naneti zlo kome, posebno osetljivim grupacijama i u osetljivim trenutcima ljudskog života, u vremenu prelaska ( rodjenje, venčanje, smrt). Što se tiče etimologije kατάδεσμος vodi poreklo od str gr κατα-δέω 1. čvrsto svezati 2. N.T. zavezati 3. osuditi, zavezati. Φίλτροις καταδήσομαι „čarobnim napitkom uza se privezati”. Reč je izvedenica od gr.glagola δέω „ vezati, privezati okovati (Senc, (1910): 481,188 ). U grčkoj laografiji postoji veliki broj dela koja se bave ovom problematikom, posebno njihovim sadržajem. 2 2 -Κουκουλές, Φ.Ι., (1926) «Μεσαιωνικοί και νεοελληνικοί κατάδεσμοι 2», Λαογραφία 9 63. -Επωδές και κατάδεσμοι από την ανατολική Σάμο / Μ. Γ. Βαρβούνηςby Βαρβούνης Εμμανουήλ Γερ. (1966) Published: Αθήνα: Αιγέας, 1992 -Ἐπωδές καί κατάδεσμοι Τριφυλίας μέ συσχετισμό πρός ἀρχαῖα, μεσαιωνικά καί ἄλλα νεώτερα στοιχεῖα / Δημ. Α. Κρεκούκια...by Κρεκούκιας Δημήτριος Α. (1919-) Published: Ἀθήνα: Τυπ. Ἑλλάς, 1971 -Ἐπῳδαί (ξόρκια) καί κατάδεσμος ἐκ Νάξου by Οικονομίδης Δημήτριος Βασ. (1909-) Published: Σύρος: [χ.ἐ.], 1956 9 �4. μαγεία Termin μαγεία „magija, vračanje, čaranje, čini” (Balać,Stojanović, 2002: 425) predstavlja σύνολο από μυστικιστικές γνώσεις και ενέργειες με τη βοήθεια των οποίων ο άνθρωπος πιστεύει ότι προκαλεί τη δημιουργία φαινομένων τα οποία δε συμβιβάζονται με τους φυσικούς νόμους ή την κοινή εμπειρία (skup svih mističnih znanja i radnji pomoću kojih čovek veruje da izaziva stvaranje fenomena koji ne odgovaraju prirodnim zakonitostima ili zajedničkom iskustvu ) (Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής, 1998 : s.v. ). Magija se deli na dve vrste: 1. μαύρη μαγεία „crna magija“ 2. Λευκή μαγεία “ bela magija„. Kod Babinjotisa (1998: 1036) μαγεία je το σύνολο των πράξεων (συνηθ. Τελετουργικών ) , με τι χρήση αντικειμένων (λ.χ. ειδικών φίλτρων , βοτανιών ) ή των λόγων , με τα οποία πιστεύεται ότι μπορεί κανείς να κάνει αόρατες δυνάμεις της φύσεως , πνεύματα, δαίμονες, κ.τ.ο. να επιδράσουν για την επίτευξη επιθυμητού σκοπού (απόκτηση αγαθού, ωφέλεια ή βλάβη προσώπου κ.α.) (skup svih radnji , obično obrednih gde uz pomoć objekata ( posebnih napitaka biljaka) ili rečima, za koje se veruje da neko može nevidljive prirodne sile, duhove, demone da natera da deluju u pravcu ostvarivanja željenog cilja (sticanje dobara, kakve koristi ili nanošenje zla kome ). Srećemo i oblik τα μάγια „magija, vradžbina, čarolija, čari“ (Balać,Stojanović, 2002:425) što predstavlja “η άσκηση μαγικής επιροής“ ( vršenje magijskog uticaja) nastao od μαγεία promenom roda i akcenta. Τakodje , το μάγεμα „magija , vračanje, čar, čarolija, draž, uživanje“ (Balać,Stojanović, 2002:425). Još u srednjevekovonom grčkom nalazimo na sledeća značenja termina μαγεία odnosno μαγειά: najpre μαγεία,- μαγική τέχνη ( u značenju magijska umetnost, veština), -ενέργεια με μαγική επίδραση, μάγια ( energija sa magiskim uticajem i delovanjem ) i - κάθε μέσο που χρησιμοποιείται για μαγικό σκοπό ( označava svako sredstvo koje se koristi u magijske svrhe ). ( Kriaras, s.v.). Ovaj termin srećemo i u klasičnom grčkom u istom značenju i upotrebi što samo još jednom potvrđuje starinu ove vrste termina. Kod Grka nailazimo i na glagol sa istom osnovom μαγεύω “čarati, začarati, očarati, zavesti- ασκώ μαγική επίδραση ιδίως βλαβερή· κάνω μάγια. „omađijati”, očarati, odnosno „vršiti magijski uticaj, posebno loš“. Glagol dobija značenje αποδίδω σε κτ. μαγικές ιδιότητες “pripisati nekome magijska svojstva”. Sinonim μαγγανεύω „omadjijati u negativnom smislu „ide zajedno sa imenicom η μαύρη μαγγανεία,“ magija, opsena, prevara“ (Balać,Stojanović, 2002:425) η μαγεία 10 �που ασκείται για κακό σκοπό ( madjija koja se primenjuje u negativnoj konotaciji, sa zlom namerom ) (Μπαμπινιώτης, 1998: 1035-1036 ). Imenica μαγγανεία η je najpre 1. είδος μαγείας που χρησιμοποιεί μυστηριώδεις μεθόδους και απευθύνεται σε κακοποιές δυνάμεις για την επίτευξη ορισμένου σκοπού, συνήθ. βλαπτικού. 2. (πληθ.) τα μέσα ή οι ενέργειες που χρησιμοποιούνται για τη μαγγανεία: Kάνει / χρησιμοποιεί κάποιος διάφορες μαγγανείες. (vrsta magije koja koristi mistične metode i obraća se zlim silama u cilju postizanja odredjenog cilja, obično štetnog, ili u množini označava sredstva ili radnje koje se koriste tokom μαγγανεία, madjijanja, vračanja i svakako bajanja.(Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής, 1998 : s.v. ) Smatra se da su navedeni termini u vezi sa μάγος - ιερέας σε ορισμένους ανατολικούς λαούς κατά την αρχαιότητα ( sveštenicima odredjenih istočnih naroda u staro vreme- `Πέρσης ιερέας obično persijski, v. αυτός που ασχολείται συστηματικά με τη μαγεία στα πλαίσια μιας πρωτόγονης κοινωνίας- onaj koji se bavi magijom u drevnim društvima ) : dok μαγεία, znači „θεολογία των Μάγων» ( teologija magova) a str gr μαγεύω “ασκώ μαγεία“ ( vršiti , upražnjavati magiju ). U književnosti str gr μαγγανεία ”μαγικό κόλπο“ znači “ magijska veština, umešnost, prevara“ (Balać-Stojanović, 2002:382). Hofmann (1950: 224) u svom Etimološkom rečniku takodje, ove reči povezuje sa rečju μάγος, γόης- čarobnjak/mag, απατεών-lažov, prevarant, μαγεύω, γοητεύω, θέλγω. Dok imenica μαγεία predstavlja μαγική τέχνη, θεολογία των μάγων magijsku veštinu, teologiju magova.Hofmann (1950: 224) Smatra da je reč pozajmjenica iz iranskog iz str. Pers. Maguš μάγος Mag. 5. γητειά Imenica γητειά pripada terminima koji označavaju narodno bajanje i znači η πρόκληση ή η αποτροπή ενός κακού, που προέρχεται συνήθ. από βασκανία, με μαγικά μέσα (prizivanje ili odbijanje kakvog zla, koje proizilazi obično iz urokljivog pogleda, I opčinjavanja magijskim sredstvima) dakle , to basma za skidanje uroka, čini, kako dobrih tako i zli. Posebno označava basme koje su društvenog karaktera I služe za prizivanje i otklanjanje ljubavnih problema. Reč označava i „ sve ono što poseduje magijska svojstva” - ό,τι θεωρείται πως διαθέτει μαγικές ιδιότητες. 11 �Srednjevekovna i savremena γητειά je nastala od γητεία a u vezi je sa glagolom γητ(εύω) . Kriaras (s.v.) smatra da γητεία je μαγική επωδή odnosno μάγια. Ovoj leksičkoj porodici pripada i glagol γητεύω “ vračati, bajati, ureknuti“ (Balać-Stojanović, 2002: 170) -κάνω μαγεία σε κάποιον , ασκώ μαγική επίδραση με ξόρκια- (omađijati nekoga , vršiti magijski uticaj vračanjem, bajanjem) odnosno, κάνω γητειές „ vršiti vračanja, bajanja“ (Balać,Stojanović, 2002: 170) , kao I προκαλώ ή αποτρέπω ένα κακό με μαγικά μέσα “izazivam i odbijam kakvo zlo magijskim sredstvima (Μπαμπινιώτης, 1998: 420) . Od iste osnove imamo i reč η γητειά κ. γητιά, λογ. γητειά - η μαγική ενέργεια ή λόγος , που αποσκοπεί στην πρόκληση ή την αποτροπή του κακού ή την ερωτική έλξη, ή το γήτεμα „ vradžbina „(Balać-Stojanović 2002: 170) ( magijska radnja ili govor koji ima za cilj zazivanje ili otklanjanje zla ili se koristi za ljubavno privlačenje, ili gitema ) (Μπαμπινιώτης, 1998:420). Ovde vidimo i termin γήτεμα το - η ενέργεια ή το αποτέλεσμα του γητεύω- koji označava „eneregiju ili rezultat delovanja glagola γητεύω“.Tako imamo tri oblika, različitog roda ali istog značenja: γητειά , γητιά, γήτεμα. Što se tiče etimologije Babinjotis (1998:420) smatra da je ona neizvesna. Dopušta da je verovatno od str gr γοητεύω nastao naš glagol. od aorista εγοήτευσα > εγήτευσα sa gubljenjem nenaglašenog –o O poreklu glagola γητεύω postoje više mišljenja. Srednjevekovno gr γητεύω potiče od str gr γοητεύω “μαγεύω“, od γογητεύω. Druga pretpostavka je dao Filinda (Φιλήντα. Γλωσσογν. 2, 43) I označava glagol kao γιατρεύω με μαγικά μέσα „ lečiti magijskim sretstvima“ i izvodi ga od εγώ γοητεύω > γογητεύω, apokopom prvog sloga. Interesantno je tumačenje kojer daje Hadzidakis koji glagol povezuje sa γύφτος > γυφτ-εύω > γυτεύω, ciganima budući da su se oni bavili bajanjem i vračanjem, te time umanjuje starinu ovoj jezičkoj porodici I njen nastanak smešta u srednji vek. Ovako široko determinisanje γητειά , γητιά, γήτεμα svrstava ove termine u grupu bajalica I basmi kojima su se lečile odredjene bolesti. Tako da cilj odredjuje vrstu, da li je basma za lečenje, ili basma za postizanje kakvog cilja (najčešće ljubavnog). 6.ξόρκι Termin ξόρκι-„vračanje, bajanje, čaranje, molitva kod bajanja, magično sredstvo“(Balać, Stojanović, 2002: 502) označava μαγικά λόγια που, σύμφωνα με λαϊκές δοξασίες έχουν τη δύναμη να απομακρύνουν τα κακά πνεύματα , να θεραπευτούν αρρώστους ( magijske reči, magijski govor, 12 �koji na osnovu narodnog mišljenja ima snagu i moć da otkloni zlo i da leči bolesne) (Μπαμπινιώτης, 1998: 1238). Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής( 1998 : s.v. ) ξόρκι determiniše kao συμβολικά μαγικά λόγια που σκοπό έχουν να διώξουν τα κακά πνεύματα- ( simbolične magijske reči koje imaju za cilj da oteraju zle duhove ). Glagol iste osnove ξορκίζω -ομαι “ bajati, zaklinjati, terati neko zlo vračanjem I bajanjem” (Balać,Stojanović, 2002: 502 ) znači i απομακρύνω, διώχνω τα κακά πνεύματα με ξόρκια ή με άλλα μαγικά μέσα ( odbiti,oterati zle duhove putem bajanja ili nekim drugim magijskim sredstvima ). Glagol ima značenje i εξορκίζω „zakleti negog (da nešto ne uradi)”. (Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής, 1998 : s.v. ) Sreće se u srednjevekovnom grčkom ξορκίζω od ἐξορκίζω u značenju „επιβάλλω όρκο nametnuti zakletvu nekome“. Istu osnovu vidimo i u reči ξορκιστής ο „ „zakljinjač, onaj koji baje, vračar” (Balać, Stojanović, 2002: 502) a za ženu ξορκίστρα. Kriaras ( s.v.) za ξόρκι navodi značenje μαγική ευχή, επωδή για την απομάκρυνση κακού „ magijska želja, magijska pesma u cilju otklanjanja zla“ . U suštini ξόρκι je poseban vidi bajalica, bolje rečeno magijskog govora, jer često sadržaj je veoma teško razumljiv ili čak potpuno nerazumljiv, koji ima primarno značenje otklanjanj zla. Verovatno reč nastaje u srednjem veku. 7. επωδή I konačno, srećemo se i sa terminom η επωδή „ vračanje, čaranje, bajanje, zavera„ (BalaćStojanović, 2002: 280) i u značenju -σειρά τυποποιημένων φράσεων , ( γενικότ.) το τραγούδι ή α λόγια , για τα οποία πιστεύεται ότι απαγγελία ή η καταπολέμηση των κακών πνευμάτων , τη θεραπεία ασθενειών, συν. Ξόρκι, μαγγανεία , ( η επωδή-μαγικό τραγούδι, ξόρκι) ( niza tipičnih fraza , uopšteno pesama ili reči , za koje se veruje da recitovanje istih ili jednostavno izgovaranje ima uspeha putem magije da se bori protiv zlih duhova, ili da leči bolesne , sinonimi su ξόρκι, μαγγανεία γητειά, dakle, επωδή je magijska pesma , istovetna sa ξόρκι) (Μπαμπινιώτης, 1998: 669). Kod Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής (1998: s.v.) επωδή je λόγος (συνήθ. έμμετρος και σε ιδιάζουσα γλώσσα) με μαγικό περιεχόμενο, ο οποίος απευθύνεται σε δαιμονικές δυνάμεις με σκοπό 13 �την αποτροπή ορισμένου κακού (govor, obično u stihu i na posebnom jeziku, magijske sadržine, koji se upućuje demonskim silama u cilju odbijanja odredjenog zla ). Reč potiče od starogrčkog ἐπῳδή 1. Hvalospjev i molitva kod žrtava u Perzijanaca, u kojoj su se svi bogovi i sveti dusi zazivali. 2. čarobne pjesme (Sirena). Napose a), basma, bajanje za liječenje bolesti. b ), čarolije da se pridobiju prijatelji i ljubavnici a to je : urok , napitak (φίλτρα). (Senc,1910:345). Na osnovu iznetog vidimo da Grci za „bajanje“ koriste gore navedene termine i to kao označivača za samu radnju, dakle “bajanje, vračanjem mađijanje, omađijanje” i kao posledicu te radnje “ basme, bajalice”. Termini se po sadržaju ne mogu striktno svrstati u podelu koju daje Radenković , budući da vidimo da se svi termini po upotrebi preklapaju. Možemo izvršiti podelu na osnovu cilja magijske radnje na basme koje po sadržaju mogu biti: 1. Pozitivno / negativne za postizanje kakvog cilja, dobrog ili lošeg - κατάδεσμος, μαγεία, μαγγανεία. Tu moramo skrenuti pažnju da samo κατάδεσμος i μαγγανεία su basme sa negativnim sadržajem i delovanjem. 2. One koje služe za lečenje i odbijanje zla ξόρκι, επωδή, dok ητειά/γήτεμα može biti za prizivanje i odbijanje zla, stoga lečenje i za ljubavne čini. Tabelarno to izgleda ovako: Κατάδεσμος μαγεία Μαγγανεία Γητειά/γήτεμα Ξόρκι Επωδή - + + + + Tabela I Tek nakon detaljne obrade i prezentacije sadržaja navedenih basmi/bajalica možemo izvršiti uporednu analizu kako sadržaja tako I termina koji se koriste. Medjutim, i na pojedinim izvodima evidentirano je da postoji veliki stepen leksičke i sadržajne identičnosti kod basmi kod Srba i kod Grka, koja je utvrdjena i kod drugih naroda u Jugoistočnoj Evropi. 14 �Literatura - Balać, A.- Stojanović, M. (2002).Grčko-srpski rečnik . Beograd:Zavod za udžbenike i nastavna sredstva-Beograd. - Μπαμπινιώτης, Γ.(1998). Λεξικό τής Νέας Ελληνικής Γλώσσας. Aθήνα:Κέντρο Λεξικολογίας. - Gorski, O.- Majnarić, N. (1976). Grčko-hrvatski ili srpski rječnik . Zagreb: Izdavačko preduzeće „Školska knjiga“. - ETIMOLOŠKI REČNIK SRPSKOG JEZIKA 2 Sveska 2: BA–BD2, (2006) redaktori Bjeletić, Marta; Vlajić - Popović, Jasna; Vučković, Marija; Djokić, Maja; Loma, Aleksandar; Petrović Snežana, Beograd . - Hammond, N.G.L. -Scullard, H.H. (1970). The Oxford Classical Dictionary. Oxford: Oxford University Press. (OCD). - Hofmann, J. B. (1950). ΕΤΥΜΟΛΟΓΙΚΟΝ ΛΕΞΙΚΟΝ ΤΗΣ ΑΡΧΑΙΑΣ ΕΛΛΗΝΙΚΗΣ, ETIMOLOGISCHES WORTERBUCH DESGRIESCHISCHEN. Munchen. - E. Kriaras’Dictionary of Medieval Vulgar Greek Literature . Dostupno preko http://www.greek language.gr/greekLang/medieval_greek/kriaras/index.html ( 15.02.2015). - Kropej, M. (2009) Slovenian Charms Between South Slavic and Central European Tradition. U: Charms, Charmers and Charming – International Research on Verbal Magic. New York: Palgrave Macmillan, 145–162. - Λεξικό της Κοινής Νεοελληνικής, από το Ίδρυμα Μ. Τριανταφυλλίδη, 1998, Αθήνα . Dostupno preko : http://www.greek language.gr/greekLang/modern_greek/tools/lexica/triantafyllides/index.html (15.02.2015). - Νεοελληνικές λαϊκές επώδες ( γητείες, ξόρκια):μορφολογικά χαρακτηριστικά και εθνογραφικές καταγραφές. Πασσάλης , Χαραλάμπος Ν., ΑΠΘ, Τήμα Ιστορίας και Αρχαιολογίας.2000. σε ΑΠΘ - Мијушковић М. Љубавне чини. Београд, 1985 - Radenković, Lj, (1996). Narodna bajanja kod Južnih Slovena . Beograd: Prosveta, Balkanološki institut SANU . - Раденковић , Р. (1991). Казивања о нечистим силам. Ниш. - Раденковић ,Љ. (1982). Народне басме и бајања. Ниш; Приштина; Крагујевац. 15 �- Раденковић, Љ.(1996b). Симболика света у народној магији Јужних Словена. Ниш. - Radenković, Lj. (1973). Urok ide uz polje. Narodna bajanja, Gradina, Niš. - Radenković, Lj. (1982). Narodne basme i bajanja. Niš: Gradina, Priština: Jedinstvo, Kragujevac: Svetlost . - Rečnik srpskohrvatskog književnog I narodnog jezika, SANU, Beograd, 1959. - Riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1880. - Senc, S. ( 1910). Grčko-hrvatski rječnik . Zagreb: reprint 1988. - Словенска Митологија, Енциклопедијски речник, (2001) редактори Светлана М. Толстој и Љубинко Раденковић, Beograd:Zepter Book World. - Skok, P. (1971-1974). Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika / T. 1-4, Suradjivao V. Putanec. Zagreb. 16 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2917 Title A name given to the resource TERMINI OZNAČAVANJA "BASME /BAJALICE" U SAVREMENOM GRČKOM JEZIKU Author Author Vulović, Ljiljana Abstract A summary of the resource. Βajanje, basma, bajalica are the serbian words that belong to the circle of magical terminology. Interesting is the comparative approach that compare the Serbs and the Greeks at the linguistic aspect. Βajanje is seen as a magical behavior which aims to make a change in the desired direction. As a rule, the basis of this behavior makes a voice part - specific language formula, shorter or longer, which is usually called by Serbs basma. In the literature the Serbs use the word bajalica as a synonym for the basma , term that in Serbian is used as a common name for a person who is engaged in chanting, and it is usually a woman. Greek for bajanje use the term καταδέσμος, while for the basma they have more terms: κατάδεσμος, μαγεία, μαγγανεία, γητειά / γήτεμα, ξόρκι, and επωδή. Based on these findings, we see that the Greeks „bajanje“ use the above terms and that as a marker for the same action and as a result of these actions they have “ basme, bajalice”. In the case of the Greek’s terms we can make a classification on the basis of objective magic spells that act on the content and those can be as follows: 1. positive or negative for achieving any goal, whether good or bad - κατάδεσμος, μαγεία, μαγγανεία. We must draw attention to just κατάδεσμος and μαγγανεία are basme with negative content and operation. 2. those that are used for the treatment and reject evil ξόρκι, επωδή while γητειά / γήτεμα may be to invoke the rejection of evil, so for healing and for love. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-08 Keywords Keywords. Article PeerReviewed P Philology. Linguistics