256 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/32b954a96e7570f43a4b4f45106d209d.pdf 2526516c1bc5697b943fd0c8c32ed16d PDF Text Text ����           � ����������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/62922ea859fccff6c42d0332e9cfbf5c.docx 0944a74c06881a050083233f67a52e7d Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3095 Title A name given to the resource Međunarodno pravo i borba protiv terorizma Author Author MUŠIĆ, Safet Abstract A summary of the resource. Borba protiv terorizma nije mnogo smanjila opasnost i prijetnju od terorizma. Terorizam kao taktika teško da može biti poražen. Dosadašnje iskustvo u borbi protiv terorizma ukazuje na to da državna politika u borbi protiv terorizma, ne može samo da se oslanja na silu u pokušaju da pobjedi. Države trebaju sagledati mogućnosti da koristite efikasnije opcije za borbu protiv terorizma, osim politike prisile i sile u cilju odvraćanja od terorizma. Razne grupe u svijetu, danas odabiraju i koriste terorizam kao taktiku i sredstvo da bi skrenuli pažnju na svoje zahtjeve i ciljeve. Borba protiv terorizma u cilju veće djelotvornosti trebalo bi da ima snažan preventivni element sa ciljem da se zaustavi teroristički napad puno prije nego što je pokrenut, a time bi se smanjio strah od terorizma, kao i učinak istoga. Preventivne mjere bi dovele do ranog pritvaranja potencijalnih terorista, ali bi i u pravnom smislu akcenat bio na sveobuhvatnom pokrivanju planiranja, navođenja na terorizam i pripreme vršenja terorističkih djela. Takva razmišljanja u međunarodnim okvirima, dovela su i do rasprava o obimu smrtonosne sile koja se može koristiti, preventivno protiv osumnjičenih terorista / terorističkih grupa, kao i preventivnom pritvoru i drugim sredstvima kontrole, kao što su kontrola naloga i druge ciljane mjere, što može uključivati pozivanje na preventivna ispitivanja, i druge obavještajne i policijske metode i tehnike. U tom cilju, ukratko su analizirani dopušteni odgovori unutar međunarodnog prava, te struktura pravnog sistema Evropske unije i njezina uloga u provedbi međunarodnih instrumenata za borbu protiv terorizma i pravni okvir Evropske Unije u tom području. Također, je dat osvrt na domete Bosne i Hercegovine kada je u pitanju borba protiv terorizma. Protivterorističke mjere, koje su poduzimane u svijetu dovele su i do primjera kršenja odredbi međunarodnog prava kao i kršenja osnovnih ljudskih prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2139c98dd2c07080129e0cf4b7459857.docx dced58cf07e7c2c48df7e23a9af0b28b https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7ce5008d6b16238882a91d5bb1123b7a.pdf 581ee839a0ee1c43879bdf41387a5b5c PDF Text Text Mr Đemaludin Mutapčić, notar IMOVINSKI ASPEKT NAJBOLJEG INTERESA DJETETA U ZAKONODAVSTVU I PRAKSI Pravna priroda i značaj pravnog standarda „najbolji interes djeteta“ može se razmatrati i analizirati i kroz imovinski aspekt najboljeg interesa djeteta. Takvo istraživanje je korisno i dobrodošlo i zaslužuje pažnju u zakonodavstvu, teoriji i praksi. U tom smislu autor u radu razmatra ocjenu interesa djeteta u ovoj oblasti odnosa, stavljajući naglasak na učešće organa starateljstva i notara u toj ocjeni. Ključne riječi: najbolji interes djeteta, imovina, organ starateljstva, notar 1. Uvod S pravne tačke gledišta, najbolji interes djeteta u imovinskim odnosima djeteta je faktičko pitanje u svakom pojedinačnom slučaju. Tako je, u materijalnopravnom smislu, u odredbi člana 287. Porodičnog zakona Republike Srpske1, a koja se odnosi na otuđenje i opterećenje imovine djeteta, izričito propisano da roditelji mogu samo s odobrenjem nadležnog organa starateljstva otuđiti ili opteretiti vrijednije stvari i prava iz imovine svog maloljetnog djeteta radi njegovog izdržavanja, liječenja, vaspitanja i obrazovanja ili ako to zahtijeva drugi važan interes djeteta. U procesnopravnom smislu za ostvarivanje pravnog standarda najboljeg interesa djeteta važna je odredba člana 73. stav 1. tačka 2. Zakona o notarima Federacije Bosne i Hercegovine,2 a prema kojoj se pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose i na raspolaganja imovinom maloljetnih osoba, s tim što je u stavu 2. istog člana tog zakona izričito propisano da su ništavi pravni poslovi raspolaganja imovinom maloljetnih osoba ako nisu sačinjeni u formi notarski obrađene isprave. Istraživanje imovinskog aspekta najboljeg interesa djeteta pored zakonodavstva, u praksi se može vršiti naročito kroz obavljanje notarske službe u radu prvih notara u savremenoj Bosni i Hercegovini na zakonskoj obligatornoj notarskoj obradi isprava3. 1 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/2002 i 41/2008 „Službene novine Federacije BiH“, broj 45/02 3 Tako je djed roditeljima u korist svog unuka za prvi rođendan djeteta predao zemljišnoknjižni izvadak da je njegov unuk vlasnik dva dunuma zemlje. 2 211 �2. Dijete Dijete je ljudsko biće od rođenja do sticanja zrelosti; u našem pravu, to je lice koje nije navršilo 18 godina života. U odnosu na roditelje, dijete je lice koje se nalazi u trajnom srodničkom odnosu bez obzira na starost. S obzirom na odnos iz koga proističe, dijete može biti: - bračno, ako je rođeno ili začeto u braku svojih roditelja, - vanbračno, ako je rođeno u privremenoj ili trajnoj vanbračnojzajednici svojih roditeljai - usvojeno, ako je, ne prekidajući prirodan roditeljski odnos, pravnim putem zasnovalo nov roditeljski odnos. U građanskom pravu, kao i u drugim granama prava, djeca uživaju posebnu pravnu zaštitu i imaju naročiti pravni položaj. Tako kod poslovne sposobnosti pravi se razlika prema uzrastu: djeca do 14 godina života smatraju se kao poslovno nesposobna i pravni poslovi koje bi zaključila bili bi ništavi. Djeca od 14 do 18 godina života imaju ograničenu poslovnu sposobnost, tj. mogu zaključivati sve vrste pravnih poslova, ali punovažnost poslova zavisi od davanja odobrenja od strane roditelja odnosno staraoca ili, u izvjesnim slučajevima, organa starateljstva. U teoriji ovakvi pravni poslovi poznati su pod imenom negotium claudicans („pravni posao koji hramlje“, „viseći“ ili „šepavi“ pravni posao). U našem pravu, djeca iznad 14 godina života mogu, zavisno od vrste pravnog posla,punovažno sklapati pravne poslove i bez odobrenja i sa odobrenjem, u zavisnosti od najboljeg interesa djeteta. Punoljetnom i poslovno sposobnom postaje osoba koja je navršila osamnaest godina života, a poslovnu sposobnost može steći i maloljetnik stariji od 16 godina bilo sudskom odlukom, u slučaju da je postao roditelj, bilo sklapanjem braka uz odobrenje suda. 2.1.Maloljetnik koji je navršio 14 godina života U odredbi člana 188. stav 2. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine izričito je propisano da maloljetni štićenik koji je navršio 14 godina života može sam sklapati pravne poslove kojim stiče prava, ako zakon ne odredi drukčije. Pravne poslove kojim raspolaže imovinom ili preuzima obaveze može sklapati samo uz odobrenje roditelja, odnosno staratelja,ako zakon ne odredi drukčije. Maloljetnik sa navršenih 14 godina života stiče ograničenu poslovnu sposobnost. 2.2. Maloljetnik koji je navršio 15 godina života U odredbi člana 84. stav 3. Porodičnog zakona Republike Srpske izričito je propisano da maloljetniksa navršenih 15 godina života koji radom ostvaruje prihode, može raspolagati ostvarenim ličnim dohotkom i zaradom. Odredba člana 203 stav 2.ovog zakona je istog sadržaja.U njoj je normirana mogućnost 212 �maloljetnika istog uzrasta da zasnuje radni odnosa i raspolaže ličnim dohotkom, bez odobrenja staraoca. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine normira da maloljetnik koji radom ostvaruje prihode može raspolagati ostvarenim osobnim dohotkom i zaradom (član 137 stav 3).4 2.3. Maloljetnik koji je navršio 16 godina života U odredbi člana 62. stav 1. Zakona o nasljeđivanju, koji se primjenjuje u Federaciji Bosne i Hercegovine5, izričito je propisana sposobnost za sačinjavanje testamenta: testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16 godina života. 3. Imovina djeteta Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu, u koju može ulaziti: - nepokretna imovina, - pokretna imovina i - prenosiva prava. Pravo vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla dijete stječe upisom u javne knjige o nekretninama.Zakonom dozvoljeni pravni poslovi mogu biti: - ugovor o prodaji, - ugovor o poklonu, - ugovor o zamjeni, - ugovor o diobi, - ugovor o prijenosu. Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu, a prema načelu konstitutivnosti vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pri tome se u B „Vlasnički list“ zemljišnoknjižnog uloška unosi i ime maloljetnog vlasnika zemljišnoknjižnog tijela sa uobičajenom skraćenicom „mldb“ i zabilježba maloljetnosti koja se tiče vlasništva. Zabilježba maloljetnosti je od značaja za raspolaganje imovinom maloljetnih osoba - za pravne poslove za koje je zakonom obavezna notarska obrada isprava. Zabilježba je upis u javni registar određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama. Zato se u praksi uvijek mora voditiračuna da li se u svakom pojedinom slučaju radi o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba. Kod stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem, maloljetni nasljednik stječe pravo vlasništva na stvari i prava u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini ostavitelja, ako zakonom nije drukčije određeno. 4 Propisima radnog zakonodavstva za zasnivanje radnog odnosa zahtijeva se uzrast od 15 gdina. 5 „Službeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80 213 �Prema tome, maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju steknu radom ili dobiju nasljeđivanjem, poklonom ili po drugom zakonom dozvoljenom osnovu. Takvom imovinom, osim one koju je maloljetnik stekao radom, do njegove punoljetnosti upravljaju roditelji. 3.1. Otuđenje i opterećenje imovine djeteta U odredbi člana 287. Porodičnog zakona Republike Srpske, koja se odnosi na otuđenje i opterećenje imovine djeteta i koja uglavnom odgovara odredbi stava 1. člana 266. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i stava 1. člana 243. Porodičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.6Razlika između rješenja ovih zakona je u tome što član 287. Porodičnog zakona Republike Srpske ima samo jedan stav, a u odredbi stava 2. navedenih članova ostala dva zakona propisano je da samo s odobrenjem organa starateljstva roditelji mogu preduzimati pred sudom ili drugim organima procesne radnje koje se odnose na imovinu djeteta. 3.1.1. Najbolji interes djeteta Najbolji interes djeteta je, prije svega, činjenično pitanje. U svakom konkretnom slučaju nužno je utvrditi i zadokumentovati činjenice i okolnosti o postojanju najboljeg interesa djeteta. Radi ilustracije navodimo obrazloženje rješenja drugostepenog organa starateljstva kojim se odbija žalba protiv rješenja prvostepenog organa starateljstva o odbijanju zahtjeva zakonskih zastupnika maloljetnih ugovarača za davanje saglasnosti za zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju. U njemu je samo postavljeno pitanje: „da li je takav ugovor u najboljem interesu maloljetne djece, imajući u vidu da obaveza izdržavanja u praksi ne podrazumijeva samo obavezu obavljanja uobičajenih kućnih poslova?“ Pri tome nije dato obrazloženje činjenica i okolnosti konkretnog slučaja koje idu u korist ili na štetu maloljetnika kao davalaca izdrzavanja7. 3.1.2. Pravna priroda odobrenja nadležnog organa starateljstva za pravne poslove raspolaganja imovinom maloljetnih lica u formi notarski obrađene isprave U važećim porodičnim zakonima u Bosni i Hercegovini koristi se termin „odobrenje“ za akt nadležnog organa starateljstva vezan za pravne poslove raspolaganja imovinom maloljetnih lica koji se, kao što je naprijed istaknuto, obligatorno zaključuju u formi notarski obrađene isprave. Po svojoj pravnoj prirodi takvo odobrenje je prethodno odobrenje za svaki pojedinačni pravni posao. U praksi se može postaviti pitanje: da li pravni 6 “Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, broj 3/07 Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo broj: 05-35/10941/08 od 14.07.2008. 7 214 �posao sklopljen bez odobrenja organa starateljstva može konvalidirati naknadnim odobrenjem organa starateljstva? Odgovor na to pitanje je potvrdan ako to zahtijeva najbolji interes djeteta i u suštini takvo odobrenje je saglasnost organa starateljstva, koja može biti data prije sklapanja ugovora kao dozvola, ili poslije sklapanja ugovora kao odobrenje. Za svaki pojedinačni pravni posao, notarski obrađena isprava o tome mora sadržavati precizne pouke i upozorenja kako ne bi bila ništava.U praksi je uputno da notar ne izdaje otpravak izvornika pravnog posla dok ne pribavi naknadno odobrenje organa starateljstva u takvim slučajevima. Ovo odobrenje je garancija zaštite najboljeg interesa djeteta. U ocjeni najboljeg interesa djeteta u svakom konkretnom slučajuorganu starateljstva pomažu i notari, vezano za pitanja koja su u njihovoj nadležnosti.. Treće lice, kao saugovorač maloljetnika koga je zastupao zakonski zastupnik, može pozvati organ starateljstva da se u određenom roku, ali ne kraćem od trideset dana izjasni da li daje ili uskraćuje odobrenje u smislu člana 58. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima.Ćutanje organa starateljstva smatra se kao odbijanje odobrenja na zaključeni pravni posao.O odobravanju pravnog posla ili odbijanju odobrenja za zaključeni pravni posao organ starateljstva donosi rješenje protiv koga je dozvoljena žalba. Ukoliko je pravni posao zaključen i obostrano izvršen bez odobrenja organa starateljstva, a ni jedna strana ne podnese zahtjev za davanje odobrenja, on je relativno ništav. Maloljetnik koji je stekao potpunu poslovnu sposobnost može nakon punoljetstva pravni posao odobriti (ako to nije učinio organ starateljstva dok je maloljetnik bio poslovno nesposoban) ili podnijeti tužbu sudu za poništenje pravnog posla. Pravo na podnošenje tužbe prestaje protekom tri mjeseca od sticanja potpune poslovne sposobnosti, odnosno saznanja za zaključeni pravni posao u smislu člana 59. Zakona o obligacionim odnosima. Odluku o stavljanju pod starateljstvo maloljetnika koji ima nepokretne imovine organ starateljstva je dužan da dostavi nadležnom općinskom sudu koji vodi zemljišne knjige radi upisa zabilježbe. 3.1.2. Forma i sadržaj isprave koja sadrži najbolji interes djeteta u imovinskim odnosima Iz procesnih i materijalnopravnih zakona na koje se ukazuje u ovom radu proizlazi da je forma isprave u koju je ugrađen najbolji interes djeteta u imovinskim odnosima notarski obrađena isprave kao javna isprava. Zakonodavac ne daje definiciju najboljeg interesa djeteta. Zbog toga se najbolji interes djeteta utvrđuje i obrazlaže u svakom konkretnom slučaju, pri zaključenju pravnog posla u formi notarski obrađene isprave. 215 �3.2. Maloljetnik kao davatelj izdržavanja u ugovoru o doživotnom izdržavanju u formi notarski obrađene isprave U vezi s pitanjem da li maloljetna osoba može biti davatelj izdržavanja, u praksi je u jednom slučaju nadležni centar za socijalni rad odbio dati saglasnost na notarski obrađen ugovor o doživotnom izdržavanju u kome su se pojavile maloljetne osobe kao davatelji izdržavanja. Radi se o dopisu JU „Kantonalni centar za socijalni rad“ Sarajevo, Služba socijalne zaštite općine Centar, broj: 35/II-02-530-464/08 od 18.04.2008.godine, kojim su ugovorne strane i notar obaviještene da se ne može dati saglasnost na ugovor o doživotnom izdržavanju maloljetnih osoba kao davatelja izdržavanja, u kome je navedeno sljedeće: „ U vezi Vašeg zahtjeva za izdavanje rješenja saglasnosti sa mldb. B. Nejru i Muamera – u svrhu zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju sa njihovim roditeljima B. Rubinom i Mustafom, obavještavamo Vas: Organ starateljstva ne može dati saglasnost za zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju kojim bi se obavezali mldb. B. Nejra rođena 03.12.1993. godine i mldb. B. Muamer rođen 26.12.1996. godine na izdržavanje svojih roditelja, obzirom da je Porodičnim zakonom FBiH u članu 215. propisano da su roditelji dužni izdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Članom 213. stav 3. navedenog zakona je propisano da odricanje od prava i dužnosti izdržavanja nema pravnog učinka.“ U odgovoru notara na navedeni dopis , sadržano je sljedeće: „Zahvaljujem se na dopisu, broj i datum gornji, koji ste dostavili Notaru i ugovornim stranama iz ugovora o doživotnom izdržavanju notarski obrađenog pod brojem OPU-374/2008 od 21.03.2008.godine. Međutim, pravno shvatanje da organ starateljstva ne može dati saglasnost za zaključenje navedenog ugovora , obrađenog po mojoj ocjeni u najboljem interesu maloljetnih ugovarača, koje ste zauzeli u Vašem citiranom dopisu, nezakonito je i neodrživo iz sljedećih razloga: Sa materijalno-pravnog aspekta ugovor o doživotnom izdržavanju je meritorno institut nasljednog, a ne porodičnog prava. Ugovor o doživotnom izdržavanju je nasljedno-pravni ugovor, lociran u članu 120.Zakona o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“, br.7/80 i 15/80), koji se primjenjuje kao federalni zakon temeljem člana IX.5.Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 120.stav 6.tog zakona izričito je propisano da ugovor o doživotnom izdržavanju mogu međusobno zaključiti i lica koja su po zakonu obavezna da se međusobno izdržavaju. U konkretnom slučaju se ne radi o izdržavanju kao institutu porodičnog prava, pa nije bilo osnova i mjesta da se Vi u svom dopisu pozivate na čl.213. i 215.Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.35/05 i 41/05), tako da je u Vašem dopisu očigledno pogrešno primjenjeno i materijalno pravo, kao i pravila postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. 216 �Sa procesno-pravnog aspekta Vi ste o podnesenom zahtjevu odlučili dopisom, a ne rješenjem, tako da niste donijeli meritornu odluku o tom zahtjevu. Uputno je da preispitate Vaš citirani dopis i nakon toga izdate saglasnost na ugovor o doživotnom izdržavanju notarski obrađen pod brojem OPU374/2008 od 21.03.2008.godine. U protivnom , molim da umjesto obavijesti odnosno dopisa, dostavite rješenje kojim se meritorno odlučuje o zahtjevu sa uputstvom o pravnom lijeku sukladno Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br.2/98 i 44/99). Notar prema Evropskom kodeksu prava notarske profesije prevenira sporove, a sudjelovanje notara predupređuje moguće sporove i neizostavni je elemenat efikasnog i funkcionalnog pravosuđa, s tim što su isti principi notarske službe u Federaciji BiH definirani u članu 5. Pravilnika o radu notara („Službene novine Federacije BiH“, br.61/02 i 36/07).“ Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo od 14.07.2008.godine8 odlučeno je da se odbija žalba B. Rubine i B. Mustafe protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen njihov zahtjev za davanje saglasnosti za zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju. U obrazloženju citiranog drugostepenog rješenja organa uprave navedeno je da je „u konkretnom slučaju pitanje da li je takav ugovor u najboljem interesu mldb.djeteta, imajući u vidu da obaveza izdržavanja u praksi ne podrazumijeva samo obavezu obavljanja uobičajenih kućnih poslova ...“ Iz takvog obrazloženja je očigledno da ono ne sadrži činjenice i okolnosti konkretnog slučaja za zaključak da ne postoji najbolji interes djece za notarsku obradu ugovora o doživotnom izdržavanju. U vezi s tim, treba naglasiti da ugovor o doživotnom izdržavanju, prema izričitoj odredbi iz člana 120.stav 6. Zakona o nasljeđivanju, mogu međusobno zaključiti i lica koja su već po zakonu (Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine) obavezna da se međusobno izdržavaju (npr. djeca i roditelji). Međutim, pravomoćnim rješenjem nadležnog općinskog suda9 odlučeno je da se odbija zahtjev za ovjeru ugovora o doživotnom izdržavanju, a u obrazloženju istog je navedeno: „Notar je dana 10.06.2008.godine podnio ovom sudu zahtjev za ovjeru ugovora o doživotnom izdržavanju notarski obrađen dana 21.03.2008.godine pod brojem OPU – 374/2008, između B. mldb. Nejre, B. mldb. Muamera, B. Rubine i B. Mustafe. Postupajući po zahtjevu, sud je u smislu čl. 66. i 67. ZPP-a a u vezi čl. 2 Zakona o vanparničnom postupku, pozivao podnosioca zahtjeva da se prijedlog uredi a samim tim i obrađeni ugovor u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima koji regulišu kako uslove i način zaključenja teretnih ugovora tako i ugovora o doživotnom izdržavanju, da se uskladi sa zakonskim propisima kada se kao stranka u postupku odnosno ugovorna strana pojavljuje maloljetna osoba kod ovakve vrste ugovora i da se odrede stranke u postupku shodno čl. 4. Zakona o vanparničnom postupku. Iz spisa je vidljivo da nije 8 Vidjeti Rješenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Sarajevo broj: 0535/10-941/08 od 14.07.2008. 9 Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 V 046219 08 V od 12.09.2008. 217 �postupljeno po nalogu suda. Iz priloženog obrađenog ugovora, strana druga pasus drugi je navedeno između ostalog „se obavezuju da naknadno pribave od nadležnog organa odgovarajuću saglasnost za mldb. davatelje izdržavanja uz upozorenje da bez takve saglasnosti ovaj ugovor ima elemenat ništavosti, pa u tom smislu ugovorne strane oslobađaju notara od odgovornosti u tom pogledu“. Iz spisa je dalje vidljivo da su pozivani primaoci izdržavanja ali se nisu odazvali na poziv suda. Kako sud o konkretnoj pravnoj stvari nije mogao u smislu odredbi člana 120. Zakona o nasljeđivanju upozoriti ugovarače, maloljetne davaoce izdržavanja na posljedice ugovora jer se cijeni da za isto samostalno ne mogu izraziti svoju volju niti primati obaveze (a o zastupanju istih maloljetnika od strane suprotne ugovorne strane i sukobu interesa da se i ne govori) uz činjenicu da nemaju, kako se u ugovoru navodi potrebnu saglasnost nadležnog organa starateljstva, niti po mišljenju ovog suda (imajući u vidu važnost i vrstu ugovora), notar može oslobađati sebe odgovornosti time što je ugovor ništav i uslovljen, to je odbijen zahtjev za ovjeru navedenog ugovora. Svi navodi u podnescima od 05.08.2008.godine i 28.08.2008.godine su cijenjeni irelevantnim u ovoj pravnoj stvari.“ U svakom konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje da li maloljetna osoba može biti davatelj izdržavanja. Odgovarajući na postavljeno pitanje prije svega mora se razjasniti pojam i priroda ugovora o doživotnom izdržavanju. Treba istaći da je ugovor o doživotnom izdržavanju zapravo ugovor kojim se jedna strana (davatelj izdržavanja) obavezuje da doživotno izdržava drugu stranu (primatelj izdržavanja), a primatelj izdržavanja, kao protučinidbu na davatelja izdržavanja prenosi cijelu svoju imovinu ili njen dio, pri čemu je prenos te imovine odgođen do smrti primatelja izdržavanja. Ako se ima u vidu da je u važećem zakonodavstvu izričito propisano da dijete ima pravo znati da je usvojeno najkasnije do njegove sedme godine života; da je za usvojenje djeteta starijeg od deset godina i sposobnog da shvati značenje usvojenja potreban njegov pristanak; da maloljetnik koji je navržio četrnaest godina može sam sklapati pravne poslove kojima stiče prava a preuzeti obaveze samo uz saglasnost roditelja; da maloljetnik koji je navršio petnaest godina života može zasnovati radni odnos i raspolagati svojom plaćom; da testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo šesnaest godina života, onda se u praksi postavlja osnovano i opravdano pitanje: zašto maloljetnik a posebno maloljetnik koji je navršio četrnaest godina života ne bi mogao biti davatelj izdržavanja u ugovoru o doživotnom izdržavanju u pojedinom konkretnom slučaju? Pri tome ne treba izgubiti iz vida da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora, ali i da član 56. Zakona o obligacionim odnosima poznaje i ugovor poslovno nesposobne osobe i njegove pravne posljedice, uključujući i naknadno odobrenje nakon punoljetnosti ugovarača. U svakom konkretnom slučaju treba ocijeniti šta za primatelja izdržavanja znači što mu maloljetni davatelj izdržavanja upućuje toplu riječ, pruža čašu vode, donosi lijekove i na drugi pogodan način daje izdržavanje. Uz 218 �to, može se postaviti i pitanje zašto primatelj izdržavanja ne bi ostavio svoju imovinu nakon svoje smrti davatelju izdržavanja na osnovu i u okviru notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanjukoji je trajao za vrijeme maloljetnosti i punoljetnosti davatelja izdržavanja? Ovo utoliko prije što se navedenim ugovorom primatelj izdržavanja obavezuje da za slučaj smrtisvoju imovinu daje u nasljedstvo davatelju izdržavanja, koji se zauzvrat obavezao da primatelja izdržavanja izdržava za života. U naprijed navedenom izlaganju u ovom radu ukazano je da maloljetnik koji je navršio četrnaest godina može sklapati pravne poslove kojima preuzima obaveze samo uz saglasnost roditelja. U vezi s tim u ovom radu ukazujemo na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 09.10.2013.godine10kojom je utvrđena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda time što je zemljišnoknjižni ured nadležnog sudaodbio zahtjev za upis prava vlasništva na određenom stanu po osnovu notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju bez njegove ovjere kod sudije vanparničnog odjeljenja nadležnog općinskog suda. Nakon toga je za formu ugovora o doživotnom izdržavanju u praksi isključivo nužna njegova notarska obrada, a bez ovjere kod sudije. Naime, iz te odluke se vidi da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu zato što nije prihvaćen njegov zahtjev da se uknjiži u zemljišnu knjigu temeljem notarskog ugovora koji nijeovjeren od sudije. 4. Mjere radi zaštite imovinskih prava i interesa djeteta Kada roditelji prihode iz imovine djeteta ne koriste za njegovo izdržavanje, liječenje, odgoj i obrazovanje odnosno izdržavanje članova porodice (na primjer prihode troše na provod ili samo za svoje lične potrebe) ili otuđuju stvari koje čine predmet imovine djeteta ili se nemarno odnose prema njima (ne obrađuju zemljište, ne održavaju građevinske objekte pa oni propadaju itd.), organ starateljstva može preduzeti mjere radi zaštite imovinskih prava i interesa djeteta, i to: 1. zahtijevati u svako doba da roditelji polože račun o upravljanju imovinom djeteta i o prihodima koji se ostvaruju za potrebe djeteta, 2. odlučiti da roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta imaju položaj staratelja 3. podnijeti prijedlog sudu da odredi mjere osiguranja na imovini roditelja ili 10 Vidjeti Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 2423/10 od 09.10.2013.godine. 219 �4.1. Polaganje računa o upravljanju imovinom djeteta Organ starateljstva može zahtijevati od roditelja polaganje računa o jednom određenom pravnom poslu. To može biti i pravni posao koji je organ starateljstva odobrio (otuđenje ili opterećenje imovine djeteta), kad posumnja da se tako ostvarena sredstva ne koriste u najboljem interesu djeteta. 4.2. Stavljanje roditelja u položaj staraoca Radi zaštite imovinskih interesa djeteta, organ starateljstva može odlučiti da roditelje u pogledu upravljanja imovinom djeteta stavi u položaj staratelja. Za ovu mjeru će se opredijeliti onda kada utvrdi da će se na ovaj način imovinski interesi djeteta bolje zaštititi. 4.3. Mjere osiguranja na imovini roditelja S ciljem zaštite imovinskih prava i interesa maloljetnog djeteta organ starateljstva može općinskom sudu podnijeti prijedlog da sud donese rješenje kojim će na imovini roditelja konstituisati sredstvo osiguranja, koje može biti: - ručna zaloga, - hipoteka ili - zaloga na pokretnim stvarima i članskim udjelima. 5. Kratak osvrt na pravni standard najbolji interes djeteta u notarskoj službi U dosadašnjoj šestogodišnjoj notarskoj praksi11 obrađeno je mnoštvo javnih isprava u formi notarski obrađenih isprava u kojima su se pojavljivala djeca u svojstvu ugovornih strana zastupana od roditelja ili staralaca ili uz odobrenje organa starateljstva. O tome nije bilo posebnih istraživanja, razmatranja i analiza u svjetlu pravnog standarda najbolji interes djeteta. To obavezuje da se u narednom periodu obrati posebna pažnja na pravne institute vezane za imovinu i imovinske interese djeteta i na pravnu zaštitu djeteta pri sačinjavanju notarski obrađenih isprava u kojima se pojavljuje dijete, a s ciljem oživotvorenja u praksi pravnog standarda najbolji interes djeteta. Ujedno to nalaže istraživanja, razmatranja i analize o imovinskom aspektu pravnog standarda najbolji interes djeteta i u notarskoj praksi. 11 Od 04.05.2007.godine su počeli sa radom prvi notari u savremenoj Bosni i Hercegovini. 220 �6. Zaključak Imovinski aspekt je važan dio najboljeg interesa djeteta. U svakom konkretnom slučaju, najbolji interes djeteta je, prije svega, činjenično pitanje. Nužno je pribaviti dokaze i utvrditi činjenice i okolnosti koje su od značaja za postojanje ili nepostojanje najboljeg interesa djeteta kako bi se na osnovu i u okviru činjeničnih utvrđenja mogli sklapati pravni poslovi. U tome je nezaobilazna i veoma značajna zakonska uloga organa starateljstva u procesu davanja odobrenja rukovodeći se najboljim interesom djeteta. Odobrenje organa starateljstva ima konstitutivan pravni značaj. Organ starateljstva je dužan utvrditi i ocijeniti sve činjenice koje idu u prilog i na štetu djeteta u svakom pojedinačnom slučaju u kome se traži odobrenje tog organa kao conditio sine qua non. In concreto je bitno pitanje da li je određeni pravni posao u najboljem interesu djeteta, od čega zavisi forma i sadržaj ugovora i drugog pravnog posla u imovinskim odnosima u kojima je ugovarač i dijete. U slučaju utvrđenja da je pravni posao u najboljem interesu djeteta, u imovinskim odnosima pravni posao se radi u formi notarski obrađene isprave kao javne isprave. Pravni standard „najbolji interes djeteta“ u imovinskom aspektu se konkretizira u svakom pojedinom slučaju imovine djeteta, kako u pravnim poslovima kojima stiče prava, tako i u pravnim poslovima kojima maloljetnik preuzima obaveze. 221 �Mr. sc. Đemaludin Mutapčić, notary PROPERTY ASPECT OF THE BEST INTEREST OF THE CHILD IN LEGISLATION AND PRACTICE Summary: Legal nature and importance of the legal standard of "best interests of the child" may be considered and analyzed through the proprietary aspect of the child's best interests.Such research is useful and welcome and deserves attention in the legislation, theory and practice. In this sense, the author of this paper discusses the evaluation of the child's interests in this field, with emphasis on the participation of the guardianship authority and notary in that assessment. Key words: best interest of the child, property, guardianship authority, notary 222 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3046 Title A name given to the resource IMOVINSKI ASPEKT NAJBOLJEG INTERESA DJETETA U ZAKONODAVSTVU I PRAKSI Author Author MUTAPČIĆ, Đemaludin Abstract A summary of the resource. Pravna priroda i značaj pravnog standarda „najbolji interes djeteta“ može se razmatrati i analizirati i kroz imovinski aspekt najboljeg interesa djeteta. Takvo istraživanje je korisno i dobrodošlo i zaslužuje pažnju u zakonodavstvu, teoriji i praksi. U tom smislu autor u radu razmatra ocjenu interesa djeteta u ovoj oblasti odnosa, stavljajući naglasak na učešće organa starateljstva i notara u toj ocjeni. Ključne riječi: najbolji interes djeteta, imovina, organ starateljstva, notar Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5191a1f8462b1495e7c19f5a1b5c6af6.docx 0eea93cfc02d18ecc5bdeb15ae57f131 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ef58a40c27c246f95fb6b22c845763eb.pdf 93861627b575b15d468fad76468059c0 PDF Text Text Dr. sc. Hamid Mutapčić Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli Mr. sc. Alaudin Brkić Viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO Sažetak Zadnjih nekoliko decenija stanje zemljišnih knjiga u Bosni i Hercegovini je netačno i nepotpuno, s obzirom da postoji veliki nesklad između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. Upravo ova okolnost zahtijeva sveobuhvatnu reformu zemljišnoknjižnog prava, a naročito u pogledu izmjena i dopuna zakonskih rješenja koja nisu u dovoljnoj mjeri afirmisala načelo upisa i njegovo konstitutivno dejstvo. U radu je izvršena analiza ovakvih zakonskih rješenja, detektirani su nedostaci koji generiraju nesklad između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, te su prezentirani prijedlozi de lege ferenda u cilju stvaranja zakonskih pretpostavki za stabilnu i efikasnu zemljišnu knjigu. S ciljem potpunijeg razumijevanja ovog problema, te uloge, značaja i uticaja načela upisa na sređivanje i ažuriranje zemljišnoknjižnog stanja nekretnina, izvršena je analiza ovog načela u njemačkom, austrijskom, francuskom i italijanskom pravu. Ključne riječi: Načelo upisa, Načelo savjesnosti, Uknjižba, Načelo povjerenja u tačnost zemljišne knjige, Načelo povjerenja u potpunost zemljišne knjige 147 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO THE RATIO OF THE NORMATIVE AND THE ACTUAL STATE OF REGISTRATION OF PROPERTY RIGHTS IN LAND REGISTRY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, WITH EMPHASIS ON COMPARATIVE LEGISLATION Abstract For more than a few decades, the state of land registry in Bosnia and Herzegovina is inaccurate and incomplete, given that there is a large discrepancy between the registry and non - registered state of property. It is this circumstance that requires comprehensive reform of land rights, particularly with regard to the amendment of legal solutions that are not sufficiently affirmed the principle of registration and its constitutive effect. The paper gave an analysis of such legislation and detected defects that generate discord between the registered and non-registered state of property as well as presented proposals de lege ferenda in order to create the legal conditions for a stable and efficient land registry. In order to better understand this problem, and the role, importance and influence of the principle of admission to the classification and updating of land registers related to real estate, the paper also addresses an analysis of this principle in the German, Austrian and French law. Key words: Registration principle, Conscientiousness principle, Registration, Trustiness principle in trueness of land registries, Trustiness principle in completeness of land registry 148 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Nakon austrougarske aneksije BiH i uspostave modernog sistema evidencije nekretnina i prava na njima, napušten je dotada duboko ukorijenjen tapijski sistem.1 Ovaj zaokret sa donošenjem Gruntovničkog zakona iz 1884.g. označava i početak ozbiljnijeg uticaja austrijskog zemljišnoknjižnog prava u BiH,2 a što je vidljivo i u Zakonu o zemljišnim knjigama Kraljevine Jugoslavije iz 1930.g.3 To stanje se nije bitnije promijenilo ni nakon donošenja Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije. U čl. 4. ovog propisa je, inače bila izražena jasna tendencija o izgradnji novog prava i sistema društvenog uređenja obojenog ideologijom socijalizma sa dominantnim konceptom društvene svojine. Takvo stanje, sa manjim ili 1 O tapijskom sistemu i odstupanjima od osmanskog izvornika v. Spaić, V.: Zemljišno-knjižni sistem u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, Istorijsko-pravni zbornik, Sarajevo 1950, sv. 3-4, s. 15-33; Semjan, M.: Glose o zemljišnim knjigama, turskim defterima i tajama, “Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu“, 1953, s. 235-246. I na drugim područjima (npr. Srbija) gdje je važio tapijski sistem, prijenos prava vlasništva mogao se izvršiti samo prenosom tapije. U ovom slučaju odstupilo se od načela fakultativnosti i zahtijevalo postojanje tapije (v. Stanković, O., Orlić, M.: Stvarno pravo, deveto neizmenjeno izdanje, Nomos, Beograd, 1996.), s. 361.). “Nesigurnost tapija se ogledala i u tome što su se za isto imanje mogle pojaviti dve tapije. U tom slučaju tapija sa ranijim datumom je imala prednost na tapijom sa kasnijim datumom“ (v. D. Knežević, D., Plakalović, B.: Građansko pravo, Izdanje beogradske Trgovačke komore, Beograd, 1940, s. 59). U konačnici, Rašović s punim opravdanjem ističe da tapijski sistem predstavlja “nesavršenu i nepotpunu zamjenu za zemljišnu knjigu, jer izdata tapija nema konstitutivno dejstvo, niti posjedovanje iste stvara fikciju apsolutne tačnosti (v. Rašović, Z.: Stvarno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Podgorici, Podgorica, 2008, s. 572.). 2 Naime, proces uvođenja i uspostavljanja njemačko-austrijskog sistema registracije nekretnina u BiH, za razliku od ostalih područja ex Jugoslavije, započet je 1884. godine donošenjem Gruntovničkog zakona od strane Austro-Ugarske (skraćeno: GZ), kojim je (paragrafima 1.-11.) propisano zadržavanje Zakona od 7. ramazana (1274.), Zakona od 17. muharema (1284.) i Zakona od 7. muharema (1293.). Korektnost ovakvog rješenja se ogledala u zaštiti već stečenih prava radi njihovog upisa u gruntovnicu koja se počela tek formirati. Po dolasku u BiH, austrougarska uprava je vrlo brzo završila započeti proces (1880-1883) temeljitog uređenja katastra. Proces izrade katastarskih planova (u njima je bio ucrtan svačiji posjed, svaka parcela) je zapravo bio podloga i za kasniju uspostavu gruntovnice. Nakon izvršenog premjera zemljišta, Austro-Ugarska je stvorila realne osnove za primjenu GZ (donesen 1844.) na prostoru BiH, a što se desilo 13. juna 1884. godine. Za te svrhe su donesena dva naputka i jedna naredba, i to: Naputak za provođenje gruntovničkog zakona za BiH; Naputak kako da se vode gruntovnice; i Naredba u pogledu ustrojstva i djelokruga gruntovničkih povjerenstava i njihovog uredovanja. 3 Zakon o zemljišnim knjigama („Sl. n. Kraljevine Jugoslavije“, br. 146 – LIII od 1. jula 1930. godine i br. 281 XC od 1. decembra 1931. godine; skraćeno: ZZK KJ). “Neki autori ističu da je ZZK KJ pisan s pretpostavkom da će se donijeti jedinstven Građanski zakonik čija je predosnova bila objavljena 1934.g., i koji je trebao biti izrađen po ugledu na OGZ. Međutim, ova predviđanja se nisu ostvarila (v. Benakio, Đ.: Nehomogenost doktrine u Jugoslaviji, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 34/2002, s. 349). 149 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO većim oscilacijama, je trajalo sve do disolucije Jugoslavije i nastanka samostalnih država. Do tada uspostavljeni dualitet, između društvenog vlasništva i privatnog vlasništva, je prouzrokovao i pravnu nesigurnost za subjekte u pravnom prometu nekretnina, s obzirom na sve izraženiji jaz između katastarske i zemljišnoknjižne evidencije. Nasuprot katastarskoj evidenciji, u kojoj se tradicionalno opisuju samo činjenične pojedinosti o nekretninama, zemljišnoknjižne evidencije, sa siromašnom funkcijom publiciteta prava na nekretninama, su usljed postojanja mnoštva izuzetaka od načela upisa postale u toj mjeri neažurne da je sva krivica svaljena na njih. Iz tih razloga, zakonodavci u tadašnjoj SFRJ su sredinom 80-tih godina odlučili da zamijene sistem zemljišnih knjiga sa jedinstvenom evidencijom nekretnina i prava na njima.4 Iako je sistem jedinstvene evidencije bio zasnovan na načelu obaveznog upisa prava na nekretninama, to ipak nije dalo željene rezultate u praksi. Osim ovog načela suprotnog sistemu građanskog prava,5 možda i najveće kritike su upućivane na račun toga što je funkcija upisa bila povjerena organima uprave umjesto sudovima.6 Nakon disolucije Jugoslavije i nastanka samostalnih država, započinje u njima opsežan proces reafirmacije zemljišnih knjiga sa donošenjem posebnih zemljišnoknjižnih propisa.7 4 U vremenu od 1984. godine četiri republike tadašnje SFRJ su donijele posebne propise u uspostavljanju jedinstvene evidencije. Tako je RBiH donijela Zakon o premjeru i katastru nekretnina (“Sl. l. SR BiH“, br. 22/84); zatim Republika Makedonija Zakon za premer, katastar i zapišuvanje na pravata na nedvižnoslite (“Služben vesnik na SRM“. br. 27/86) i Republika Srbija Zakon o premeru i katastru i upisima prava na nepokretnostima (“Sl. gl. SRS“, br. 17/88). Ovdje ne treba zaboraviti spomenuti da je u Crnoj Gori takođe bio usvojen sistem jedinstvene evidencije – on se i danas primjenjuje na osnovu Zakona o državnom premeru, katastru i upisima prava na nepokretnostima („Sl. l. CG“, br. 55/2000). Od ovog procesa su ipak odustale Slovenija i Hrvatska. Opsežan pregled ove zakononodavne djelatnosti je dat je u radu: Georgijevski, S.: Jedinstvena evidencija nekretnina i prava na nekretninama, Jedinstvena evidencija nekretnina i prava na nekretninama, Pravni život, 1112/91. vol. 41, s. 1509. 5 Cilj je bio da se ažurira evidenciju. Međutim, radilo se ipak o jednom krajnje neprimjerenom sredstvu. Oficijelnost i obaveznost upisa se protive načelu autonomije volje. Željeno dejstvo upisa je ono koje motiviše subjekte da knjiženjem stiču pravo, nikakvoj državnoj prinudi, u sticanju prava nema mjesta (v. Matić, D., Đoković, T.: Zemljišno-knjižni postupak, (Iz predgovora: D. Hiber), Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998, s. XII. 6 Takva nadležnost nije primjerna mnogim od funkcija koje pravna evidencija nekretnina ima, počev od primjene formalnog načela (naročito u slučajevima kada je zemljišnoknjižni sud ovlašten da odbije upis) do primjene načela povjerenja i fikcije apsolutne tačnosti (v. Orlić, M.:Uvođenje i obnavljanje zemljišnih knjiga, Pravni život, br. 12/2000, s. 12-17; Matić, D., Đoković, T.: o. c., s. XI. 7 Najprije je Zakon o zemljišnim knjigama donijela Republika Slovenija (“Uradni list“, br. 33/95). Nakon toga, Zakon o zemljišnim knjigama je donijela i Republika Hrvatska (NN, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13), a što je ujedno označilo i kraj dugogodišnje primjene ZZK KJ. 150 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Međutim, ovaj proces, zbog složene ustavne strukture, je naišao na niz poteškoća u BiH, jer se nije odigrao na jedan sistemski način, tako da se danas često mogu čuti povici kako postoji izraziti stepen nekonzistentnosti između pojedinih segemenata građanskopravnog uređenja. S jedne strane, reforma zemljišnoknjižnog prava se odigrala usvajanjem Zakona o Zemljišnim knjigama u FBiH i RS (skraćeno: ZZK FBiH/RS) pod značajnim uticajem i njemačkog prava,8 dok je reforma stvarnog prava uslijedila znatno kasnije po uzoru na rješenja austrijskog stvarnog prava.9 Iako je Zakon o stvarnim pravima u RS usvojen 27.12.2008.g.(skraćeno: ZZK RS),10 a njegova primjena otpočela tek 1.1.2010.g.,11 u FBiH je, sa neznatnim odstupanjima, tek 28.8.2013.g. usvojen istomeni propis (skraćeno: ZZK FBiH).12 S obzirom da je primjena ZSP FBiH odgođena za šest mjeseci,13 zadržan je još neko vrijeme u pravnom životu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1998.g. (skraćeno: ZOVO).14 Osim ZSP RS/FBiH, koji je oslonjen na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima RH (skraćeno: ZVSP RH), a ovaj izrađen, također, po uzoru na rješenja austrijskog stvarnog prava, ne treba zaboraviti ni Distrikt Brčko u kojem se još uvijek primjenjuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001.g.15 Bez obzira na to što su entitetske reforme zemljišnoknjižnog i stvarnog prava izvršene na jedan saobrazan način, naknadna iskustva su ipak potvrdila početne sumnje u to da se ova dva, međusobno povezana područja, nalaze u dihotomiji koju treba što prije otkloniti u nadolazećem vremenu. 8 Zakon o zemljišnim knjigama u FBiH (“Sl. nov. F BiH, br. 19/03“) i RS (Sl. gl. RS, br. 67/03) je nametnuo Visoki predstavnik 21.10.2002. Entiteti su potvrdili ovaj propis bez izmjena. U FBiH je ZZK stupio na snagu u novembru 2003. godine i to sa sljedećim provedbenim propisima: Pravilnik o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima („Sl. n. FBiH", br. 5/03 i 10/07); Pravilnik o uvođenju elektronskog vođenja zemljišnih knjiga („Sl. n. FBiH“, br. 05/03); i Pravilnik o obrazovanju i stručnom ispitu zemljišnoknjižnih referenata („Sl. n. FBiH“, 05/03 i 53/06). 9 Povlakić, M.: Transformacija stvarnog prava u BiH, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009, s. 123.Josipović, T.: Property Law Reform in Croatia, in: Jessel-Holst, C, Kulms, R, Trunk, A (ed.), Private Law in Eastern Europe, Autonomous Developments or Legal Transplants? Materialien zum ausländischen und internationalen Privatrecht 50), Mohr Siebeck, Tübingen, 2010, s. 180-184. 10 Sl. gl. RS“ br. 124/08 11 U čl. 357. ZSP RS je bilo predviđeno da će on stupiti na snagu 1.1.2009. Kako nisu bile stvorene nužne pretpostavke za njegovu primjenu, zakonodavac je ipak intervenisao Zakonom o izmjenama Zakona o stvarnim pravima i produžio ovaj rok do 1.1.2010.g („Sl. gl. RS“ br. 58/09). 12 „Sl. nov. FBiH“, br. 66/13. 13 V. čl. 374 ZSP FBiH. 14 Koncepcijski gledano, ZOVO (objavljen u: „Sl. nov. FBiH“, br. 6/98, 29/03) predstavlja donekle osvježenu verziju Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima SFRJ („SI. l. SFRJ“, br. 6/1980.). 15 „Sl. gl. DB“, br. 11/2001. 151 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO Nesporno je da vanjsku sliku stvarnih prava na nekretninama daju upisi u zemljišne knjige iz kojih svako može saznati koja prava, sa kojim sadržajem i obimom, i u čiju korist postoje na određenoj nekretnini.16 Kako zemljišne knjige, u koje se upisuju stvarna prava na nekretninama, uživaju i određeni stepen javne vjere, u pravnom prometu nekretnina bi treća lica trebala poći od pretpostavke da su osobe, u čiju su korist određena prava publicirana, zaista i njihovi titulari. Iz ovog proizilazi da bi ona trebala biti zaštićena i kad publicirano pravno stanje na nekretninama ne odgovara stvarnom stanju. To pružanje zaštite trećim savjesnim licima, koja su se pouzdala u publicirano stanje nekretnine, čini i suštinu samog sistema publiciranja prava na nekretninama.17 U konačnici, zemljišne knjige bi trebale biti čuvari zakonitosti u smislu da preventivno djeluju na moguće sporove u pravnom prometu nekretnina. Svakako da one taj zadatak mogu ispuniti pod uslovom da su tačne, odnosno usklađene sa faktičkim stanjem. U društvenoj stvarnosti postizanje tog cilja još uvijek nije ni na vidiku, jer postoji značajan raskorak između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. Podsjećanje na prošlost nam daje na znanje da je, osim izbjegavanja poreskih obaveza, nemarnosti i niske svijesti građana o potrebi upisa, devalviranju zemljišnih knjiga doprinijelo i odsustvo same saradnje između službi katastra, imovinsko-pravnih službi i gruntovnice.18 Ništa bolje stanje nije ni sa katastarskom evidencijom koja je zasnovana na austrijskom grafičkom premjeru, nedovoljno tačnom, i od male koristi, za vođenje zemljišnih knjiga i drugih 16 “Za imobilijarno stvarno pravo od odlučne je važnosti institucija gruntovnice. Ona mora da bude zrcalo svih stvarno-pravnih odnošaja koji se tiču nekretnina. Stvarna prava, koja su po sebi nevidljiva, bivaju po gruntovnici za svakoga vidljiva. To je važno jer je za sigurnost prometa nužna pretpostavka jasnoća pravnih odnošaja.“ (v. Košutić, M.: Tumač k zakonu o zemljišnim knjigama, Zagreb, 1931, str. 3.). Za gruntovnicu još uvijek vrijedi ona stara parola: „Gruntovnica treba da bude zrcalo svih stvarnopravnih odnosa koji se tiču nekretnina“ v. Vedriš: M.: Osnove imovinskog prava, drugo izdanje, Zagreb, 1976, s. 160. 17 V. Gavella, N., Josipović, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipković, Z.: Stvarno pravo, Informator Zagreb, 1998, s. 197(dalje u tekstu skraćeno cit.: Gavella et al.); usp.: Vizner, B.: Komentar Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, Zagreb, 1980, s. 214; Krstić: Đ.: Evidencija prava na nepokretnostima, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1972, s. 3-4; 57; Simonović, D.: Reafirmacija zemljišnih knjiga, Pravni život, br. 10/98, s. 770; Medić, V., Fanton, I., Roić, M.: Katastar i zemljišna knjiga-skripta, Geodetski Fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1999, s. 65-66. 18 Tako je Košutić u svom komentaru još mnogo ranije upozorovao na to da “prekomjerno cijepanje zemljišno-knjižnih tijela, ne odgovara načelu preglednosti zemljišnih knjiga i da se načelno sva zemljišta jednog vlasnika (posjednika) u istoj katastarskoj općini trebaju složiti u jedno zemljišnoknjižno tijelo i jedan zemljišnoknjižni uložak (v. Košutić, B.: o. c., s. 137.) Neki autori smatraju da su ključni razlozi takvog raskoraka i danas „sporost u postupku obnove zemljišnih knjiga i izlaganja katastarskog operata. D. Kontrec: Osnivanje, (obnova) zemljišnih knjiga-rad katastarskog i zemljišnoknjižnog povjerenstva, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 29, br. 1, 2008, s. 523-525. 152 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ registara.19 Ovakvo stanje katastra je danas problematično tim više što postoji i nedefiniran odnos između starog i novog premjera.20 Situacija AU katastar sa zemljišnom knjigom Popisni katastar sa zemljišnom knjigom Katastar zemljišta zasnovan na novom premjeru sa zemljišnom knjigom Katastar nekretnina Broj k. o. % 527 15,2 65 1,8 Postupak Izrada novog premjera-primjena člana 88. ZZK FBiH/RS Izrada novog premjera-primjena člana 88. ZZK FBiH/RS 1762 50,9 Član 88. ZZK FBiH/RS 409 11,8 Shodno članu 93. ZZK FBiH/RS preuzet u zemljišnu knjigu I aktuleno stanje između ovih evidencija iziskuje da se na cijeloj teritoriji BiH radi na provođenju novog premjera, snimanja, i uspostavljanju novog katastra, koji bi poslužio kao podloga za uspostavljanje zemljišnih knjiga utemeljenih na dosljednoj provedbi propisa iz stvarnog i zemljišno-knjižnog prava.21 Kako raskorak između katastra i zemljišnih knjiga generira između 19 Nakon donošenja Zakona o premjeru i katastru nekretnina (1964.) tadašnja RBiH je izvršila aerofotogeometrijsko snimanje cijele teritorije, kao osnovu uspostave novog premjera. Od tada su organizaciono spojeni gruntovnica i katastar. Gruntovne knjige i osoblje su prešli u katastar. U Zakonu o premjeru i katastru nekretnina postoji posebna glava IV o upisima prava na nekretninama. Katastar nekretnina objedinjava sve podatke koji su ranije bili sadržani u više odvojenih evidencija, u katastru i gruntovnici, i omogućava da se na jednom mjestu evidentiraju podaci o zemljištu, objektima, načinu iskorištavanja, posjedu, svim pravima na nekretninama i nosiocima tih prava. Dakle, sve što je ranije bilo sadržano u propisima o zemljišnim knjigama i postupcima, sada je to sadržano u tom zakonu. Naravno, stupanjem na snagu novog ZZK otvoreno je i pitanje starog i novog premjera, te je na sudskoj praksi da u smislu rješenja navedenog Zakona razriješi mnoga pitanja dok se ne donese novi Zakon o premjeru i katastru nekretnina (v. Velić: I.: Novi premjer i uspostava katastra nekretnina, ZIPS, februar/2008, str. 37 i dalje. 20 Podaci u tabeli uzeti su iz studije EC Dragičević, O., Mihajlović, D., Ponjavić, M., I. Đugum, I.: Razvoj tehničkih standarda za kreiranje podataka za zemljišno-informacioni sistem BiH“, izvještaj br. 3, april 2006, (sve dostupno na www.zkk.ba.). 21 Na XXI kongresu FIG-a (Međunarodna organizacija geodeta je utvrdila i usvojila viziju budućeg registra nekretnina i prava na nekretninama pod nazivom “Katastar 2014“. Ovaj dokument je kasnije podržan od MOLA (Meeting of officials on Land Administration), organizacije koja radi u okviru Evropske ekonomske komisije i predstavlja regionalnu komisiju OUN, a čine je evropske zemlje zajedno sa SAD i Kanadom. Značajno je istaknuti da se ova vizija “Katastra 2014“ podudara sa onim nesretnim konceptom jedinstvene evidencije o nekretninama i pravima na nekretninama koji je na području BiH bio prihvaćen u Zakonu o premjeru i katastru nekretnina. Od ovog pravca razvoja se odustalo i unatoč zalaganju pojedinih autora (v. Roić, M.: Vizija budućih katastarskih sustava, u: Kaufmann, J., Steudler, D., Cadastre 2014, Kuhn Druck AG, CH-8212 Neuhausen am Rheinfall, Švicarska, 1998, s. 2-36). 153 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO građana sporove svih vrsta (vlasnički, međašni, prekršajni, krivični i drugi), opća je ocjena pravne struke da bi kohabitacijom otpalo i do 80% sporova koji se vode kod ionako zatrpanih sudova. To bi povratno djelovalo i na sigurno investiranje domaćeg i stranog kapitala. Da bi pravni promet nekretnina mogao da se obavlja brzo, jednostavno i sigurno, nužno je da zemljišne knjige u što većoj mjeri prikazuju istinito i potpuno zemljišnoknjižno stanje. Iz ovog ugla promatranja je posljednjom reformom zemljišnoknjižnog prava i podcrtana važnost potpunog oživotvorenja načela upisa u pogledu sticanja stvarnih prava na nekretninama. U sadejstvu načela upisa i načela povjerenja, realno bi bilo očekivati da će to generirati i drugačiju zemljišnoknjižnu praksu. Ovaj zaključak se zasniva na pretpostavci da će neobaveznost istraživanja vanknjižnog stanja o nekretninima stabilizirati zemljišnu knjigu i pravni promet nekretnina učiniti jednostavnijim i bržim. Međutim, zakoni kojima se uređuju razni stvarnopravni odnosi i procesi u vezi s evidentiranjima prava na nekretninama nisu još uvijek u dovoljnoj mjeri međusobno usklađeni. Kako to zahtijeva stalno educiranje pravnih stručnjaka (naročito zemljišnoknjižnih referenata) do nivoa specijaliste,22 i dalje postoji izrazita opasnost da se pojedina rješenja, u sklopu posljednje reforme zemljišnoknjižnog prava, relativiziraju i umanji značaj publicitetne funkcije upisa prava na nekretninama u zemljišne knjige. U nastavku će stoga biti skicirana samo neka problematična područja koja bi se, naknadnim usklađivanjem, trebala učiniti jasnijim za praktičare da bi se time olakšala u konačnici i njihova primjena u praksi. 1. Značaj suradnje između načela upisa i načelo povjerenja u zakonodavstvu BiH Zemljišna knjiga predstavlja evidenciju prava na nekretninama. Ono što je upisano u zemljišnu knjigu smatra se tačnim (pozitivna strana povjerenja), a ono što nije upisano pravno i ne postoji (negativna strana povjerenja).23 Pravni učinci načela povjerenja u istinitost nastupaju onda kada se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od izvanknjižnog, jer je u zemljišnoj knjizi nevaljanim, neistinitim upisom kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja 22 “Vještina primjenjivanja prava ili pravna tehnika spada u pravnu dogmatiku ili dogmatičku jurisprudenciju, čiji zadatak se sastoji u obrađivanju pozitivnog prava u cilju njegove primjene.“ (v. Vasiljević-Taranovski, F.: Enciklopedija prava, Beograd, 2003, s. 270-273. 23 V. Spaić, V.: Građansko pravo-opšti dio i stvarno pravo, Pravni fakultet u Sarajevu, 1971, s. 430; Stanković, O., Orlić, M.: o. c., s. 332; Gavella et al., o. c., s. 213. Vedriš, M.: o. c., s. 163. 154 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ nije stvarni, izvanknjižni nositelj prava sa onim sadržajem, opsegom ili rangom prvenstvenim kako je to upisano u zemljišnim knjigama.24 Nasuprot tome, pravni učinci načela povjerenja u potpunost nastupaju u slučaju kad je zemljišnoknjižno stanje nepotpuno, jer u zemljišnoj knjizi nisu upisana sva stvarna prava i pravne činjenice glede određene nekretnine koje, inače, mogu biti predmet upisa.25 U našem pravu, pravni učinci povjerenja u potpunost nastupaju odmah čim je titular zemljišnoknjižnog prava raspolagao tim pravom u korist određenog lica.26 S druge strane, pravni učinci povjerenja u istinitost su odgođeni sve dok ne istekne trogodišnji rok u kojem se u, odnosu na savjesnog stjecatelja, može podnijeti tužba za brisanje nevaljanog upisa prednika i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. To je, svakako, značajna razlika u odnosu na njemačko pravo gdje pravni učinci povjerenja u istinitost nastupaju odmah. U domaćoj praksi je stvarno stanje prava na nekretninama često bilo u raskoraku sa zemljišnoknjižnim stanjem, s obzirom da je postojao veliki broj vanknjižnih nosilaca prava na nekretninama koji nisu izvršili upis stečenog prava u glavnu zemljišnu knjigu, zbog čega je u zemljišnoj knjizi i dalje bila upisana ona osoba koja nije stvarni nositelj takvog prava. Osnovni uzrok nesigurnosti u pravnom prometu je i nastao iz ovakve dugogodišnje prakse u kojoj sticatelji nekretnina od svojih prethodnika nisu posezali za tim da uknjiže prenesena prava u zemljišnim knjigama. Nesporno je da zaključen punovažan ugovor o prodaji ili drugi odgovarajući ugovor, koji ima za cilj prenos prava vlasništva, predstavlja samo pravni osnov podoban da dovede do sticanja prava vlasništva uknjižbom u glavnu zemljišnu knjigu. Da bi došlo do prenosa prava vlasništva sa otuđioca na sticatelja, potreban je određeni zakonit način sticanja prava vlasništva, a kod nepokretnih stvari to je uknjižba. Upisom vanknjižnog vlasništva protiv zemljišnoknjižnog otuđioca, nositelj vanknjižnog prava postaje knjižni vlasnik nekretnine, njegov upis je istinit i postoji usklađenost knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnine u jednoj osobi, nosiocu prava vlasništva. Međutim, propust upisa vanknjižno stečenog prava vlasništva, ili nekog drugog ograničenog stvarnog prava od strane njegovog titulara, generira pojavu neusklađenosti knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnine. Zemljišna knjiga ispunjava svoju funkciju u pravnom prometu samo ukoliko stvara pretpostavku prava, pa njen značaj dolazi upravo u situaciji kada zemljišnoknjižno stanje ne odgovara faktičkom 24 Gavella et al., o. c., s. 213; v. §. 29. ZZK KJ. Gavella et al., o. c., s. 213. 26 Stojanović, D., Pop-Georgiev, D.: Komentar Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Službeni list SFRJ, Beograd, s. 1983, s. 103. 25 155 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO stanju.27 Kada bi se napustilo načelo povjerenja u zemljišnu knjigu, tada bi sticatelj morao provjeravati istinitost upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu, kao i postoje li eventualno neka vanknjižno stečena prava, tereti i ograničenja na predmetnoj nekretnini. Ako on to ne bi učinio, njegovo neznanje da se vanknjižno stanje nekretnine razlikuje od zemljišno knjižnog bi se pripisivalo njegovoj gruboj nemarnosti, zbog čega bi izostala sudska zaštita. Na takav bi način bila potkopana svrha zemljišnih knjiga, te bitno otežan pravni promet pravima na nekretninama. Zakonska regulativa, kojom je bio određen domašaj načela upisa u ZOVO i ZSPO, također nije doprinosila sređivanju stanja u zemljišnim knjigama. Do stupanja na snagu ZOSPO načelo upisa je bilo propisano u pravnim pravilima zemljišnoknjižnog prava na sasvim suprotan način. „Knjižna prava mogu se steći, prenijeti, ograničiti ili ukinuti jedino upisom u zemljišnu knjigu.“28 Međutim, zakonodavac i sudska praksa su krenuli u suprotnom pravcu i tretirali upis kao zakonit način sticanja samo kod sticanja na osnovu pravnog posla.29 Konsekventno tome, u svim ostalim slučajevima upis stečenog prava u zemljišnu knjigu nije imao konstitutivno, nego deklarativno dejstvo.30 Prema odredbama ZOSPO i ZOVO kad se stvarna prava stiču, mijenjaju ili prestaju na temelju odluke suda ili nekog drugog nadležnog državnog organa, na temelju zakona ili nasljeđivanjem, upis u zemljišnu knjigu nije materijalnopravna pretpostavka za sticanje, promjenu ili prestanak takvog prava. U takvim slučajevima upis u zemljišnu knjigu ima samo deklarativno dejstvo, što znači da se treća lica obavještavaju o postojanju stvarnog prava.31 Takvim se upisom daje samo vanjska vidljivost knjižnog prava, odnosno publicira se prema svim trećim licima da je stvarno pravo na nekretnini vanknjižno stečeno, promijenjeno ili prestalo. Identično rješenje, sadržano u ZOSPO i ZOVO u pogledu konstitutivnosti upisa kod sticanja 27 Povlakić, M.: Novo zemljišnoknjižno pravo u BiH, Pravni savjetnik, Sarajevo, 2003, s. 48. § 4. st. 1. ZZK KJ. 29 V. čl. 33. ZOSPO i čl. 38. ZOVO. 30 Povlakić, M.: (2009), s. 95-96. 31 Josipović, T.: Načelo publiciteta, načelo povjerenja i vindikacijsko načelo, Zb. PFZ, 45 (4-5), 1995, s. 465-466. 28 156 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ prava vlasništva i drugih stvarnih prava samo u slučaju sticanja na osnovu pravnog posla, preuzeo je i ZVSP BD BiH.32 Postojanje ovakvih zakonskih rješenja ne samo da je generiralo pojavu različitih stavova u sudskoj praksi, nego je uticalo i na pojavu još većeg razilaženja između zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja na nekretninama, s obzirom da je zakon dopuštao sticanje prava i bez upisa u zemljišnu knjigu, odnosno ispunjenjem određenih zakonom propisanih pretpostavki, ili odlukom suda ili nekog drugog nadležnog državnog organa, koja ima konstitutivno dejstvo. U ovim slučajevima nije postojala obaveza upisa stečenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Ako bi upis bio izvršen, onda bi on imao samo deklaratoran značaj, što znači da su se treća lica samo obavještavala o postojanju prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na određenoj nekretnini. Međutim, ograničenje konstitutivnog dejstva predviđeno u ZOVO samo na slučajeve sticanja na osnovu pravnog posla je sada derogirano i ZZK FBiH/RS na način da je upis materijalnopravna pretpostavka za sve vrste sticanja prava vlasništva na nekretninama, osim u slučaju nasljeđivanja.33 Kako je ZZK FBiH lex specialis propis u odnosu na ZOVO, ostaje za pridržati da će on imati i prednost u pogledu primjene u praksi.34 32 Čl. 36. st. 1. ZVSP BD BiH. Nasljeđivanje ima karakter derivativnog sticanja prava svojine iz razloga postojanja objektivne okolnosti (u sklopu drugih činjenica) da je ostavilac (dekujus) bio vlasnik stvari (v. Rašović: Z.: Komentar Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, Podgorica, 2007, s. 465. Interesantno je stanovište prema kojem dr. Gavella nasljeđivanje smatra univerzalnom sukcesijom, ali sa ogradom da ne prelaze sva prava i obaveze na nasljednike, već samo određene vrste, dok ostala u času smrti ostavioca prestaju“. (v. Gavella, N.: Je li nasljednik nosilac subjektivnog građanskog? Zbornik PFZ, 32 (3-4) 1982, s. 368-369). S druge strane dr. Vizner polazi od toga da „sukcesor stupa u sva prava i obaveze ostavioca i da se ne radi ni o kakvom obliku zakonske cesije u pogledu određenih potraživanja, odnosno dugova ostavioca“. (v. Vizner, B.: Da li univerzalnom cesijom nastaje i zakonska cesija, Pravni život, br. 11/1977, s. 60). Ovaj stav je došao do izražaja 1955. g., kada je zakonodavac odredio da „ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti“ (v. čl. 135. ZN SFRJ, objavljen u: Sl. l. SFRJ br. 20/55. od 11. 05. 1955). To stanovište su kasnije preuzeli i republički, odnosno pokrajinski zakoni o nasljeđivanju. Na njega ukazuje i čl. 133. ZN SRBiH (Sl. l. SR BiH, br. 7/80. i 15/80), koji je trenutno na snazi u FBiH (preuzet Uredbom sa zakonskom snagom objavljenom u: „Sl. list RBiH“, br. 2/92. Od toga nije odstupio ni čl. 153. novog Zakona o nasljeđivanju RS („Sl. gl. RS", br. 1/09). 34 V. Mulabdić, S.: Stjecanje prava vlasništva dosjelošću s posebnim osvrtom na rješenja Zakona o zemljišnim knjigama, Pravna misao, br. 7 – 8, s. 71.-72. 33 157 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO 1.1. Načelo upisa prema novom zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu Dok je prema odredbama ZOSPO i ZOVO upis prava vlasništva u zemljišne knjige bitan samo kod sticanja vlasništva i drugih stvarnih prava na osnovu pravnog posla, formulacija odredbi o sticanju prava vlasništva u ZZK FBiH/RS ukazuje na nešto sasvim drugo. Shodno odredbi čl. 5. ZZK FbiH/RS stvarna prava na nekretninama stiču se isključivo upisom u zemljišne knjige, izuzev u slučaju nasljeđivanja, što predstavlja razliku u odnosu na rješenja ZOSPO i ZOVO. Cilj pomenute odredbe jeste da se mogućnost vanknjižnog sticanja prava vlasništva i drugih ograničenih stvarnih prava, koja je permanentno generirala nesklad između knjižnog i vanknjižnog stanja, ograniči, te na takav način doprinese sređivanju i ažuriranju zemljišnoknjižnog stanja. „Prekid je učinjen s ciljem da se zaštiti savjesno sticanje treće osobe na osnovu pravnog posla i da se sankcioniše propust uknjižbe vanknjižno stečenih prava od strane njihovih nosilaca.“35 Iako pomenuta odredba o konstitutivnom dejstvu upisa bitno udaljava od ZOSPO i ZOVO, rješenja ZSP FBiH i RS ipak pokazuju da nisu prekinula sa tom prošlošću, jer propisuju da se na osnovu pravnog posla pravo vlasništva stiče uknjižbom, ako zakonom nije drugačije određeno.36 Iz toga slijedi da su moguća sticanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava i bez upisa u zemljišnu knjigu, što je bila pozicija i ranijeg stvarnog prava. Očito je da postoji neusklađenost zemljišnoknjižnog i stvarnog prava po ovom pitanju. Međutim, zakoni koji reguliraju stvarno i zemljišnoknjižno pravo moraju biti u saglasnosti, naročito kada je u pitanju uknjižba kao zakonit način sticanja stvarnih prava na nekretninama. „Njihova međusobna neusklađenost u pogledu tako esencijalnog pitanja kao što je način, odnosno momenat, stjecanja stvarnih prava na nekretninama je sistemska greška.“37 Ukoliko bi se u praksi dosljedno primjenile odredbe ZZK FBiH/RS, znatno bi se reducirala mogućnost vanknjižnog sticanja prava na nekretninama, a što bi doprinijelo i usklađivanju zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja. Kako je to osnovna intencija tvorca zemljišnoknjižnog prava, nužno je u narednom 35 Mulabdić, S.: o. c., s. 67. Čl. 53. st. 1. ZSP FBiH/RS. 37 Povlakić, M.: Načelo upisa i stjecanje prava vlasništva na nekretninama prema novom zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu u BiH, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Pravni fakultet, Sarajevo, 2010, s. 248. 36 158 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ periodu izvršiti i usklađivanje odredbi stvarnog i zemljišnoknjižnog prava u tom pogledu. 1.2. Načelo povjerenja u zemljišne zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu knjige prema novom Značajnu ulogu u afirmaciji načela upisa ima načelo povjerenja u tačnost i potpunost zemljišne knjige, čijom se punom primjenom, također, doprinosi usklađivanju knjižnog i posjedovnog stanja na nekretninama. Stupanjem na snagu ZZK FBiH/RS, uvodi se novi način zakonskog sticanja prava vlasništva na nekretninama u slučaju kad upis prava vlasništva knjižnog prenosioca nije istinit, odnosno sticanje prava vlasništva na temelju povjerenja u tačnost i potpunost zemljišne knjige. To doprinosi da načelo povjerenja u zemljišne knjige predviđeno čl. 9 ZZK FbiH dobija i sasvim drugačiji smisao od onog koje je obilježila dugogodišnja primjena ZZK KJ.38 Sa uvođenjem nove zakonske definicije sticanja prava vlasništva na nekretninima na temelju povjerenja u tačnost i potpunost zemljišne knjige, vanknjižnim nosiocima stvarnih prava se sada postavlja dužnost odgovornijeg odnosa prema njihovim neupisanim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža sudska zaštita koju ranije nisu imali. ZSP FbiH/RS u završnim odredbama propisuju da se tri godine od stupanja na snagu ovih zakona neće primjenjivati pravila o zaštiti povjerenja, što znači da je za navedeni period odgođeno nastupanje pravnih učinaka ovog načela. Odgoda zaštite povjerenja u potpunosti se sastoji u tome da u periodu odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja ni prema kome ne djeluje pretpostavka o potpunosti zemljišnoknjižnog stanja. S tim u vezi, svaki sticatelj mora prilikom sticanja stvarnog prava na nekretnini uzeti u obzir mogućnost da se, i nakon što on upisom u zemljišnu knjigu stekne stvarno pravo, može provesti upis nekog do tada neupisanog prava.39 Isto tako, u periodu odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja ni prema kome ne djeluje ni pretpostavka zaštite povjerenja u istinitost zemljišne knjige. To znači da vanknjižni vlasnik neke nekretnine, čije je pravo vlasništva oštećeno netačnim upisom u zemljišnoj knjizi, može u ovom periodu zahtijevati brisanje takvog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Stoga 38 Babić, I., Medić, D., Hašić, E., Povlakić, M., Velić, L.: Komentar zakona o stvarnim pravima RS, Privredna štampa, Sarajevo, 2001, s. 257. 39 Mulabdić, S.: Sticanje prava vlasništva na nekretninom polazeći od načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, Pravna misao, br. 7 – 8, Sarajevo, 2007, s. 42. 159 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO svaki sticatelj, koji u periodu odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja u istinitost, stekne stvarno pravo na nekretnini mora uzeti u obzir mogućnost i da njegovo pravo zbog netačnog upisa njegova knjižnog prethodnika može biti izbrisano. Odgođena primjena pravila o zaštiti povjerenja u tačnost i potpunost zemljišne knjige uvjetovana je velikim raskorakom između zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja na nekretninama. Naime, primjenom pravila o zaštiti povjerenja, u situaciji kad je zemljišnoknjižno stanje u velikom broju slučajeva nesređeno, došlo bi do brojnih sudskih sporova. U takvim okolnostima brojni titulari bi mogli izgubiti svoja vanknjižno stečena prava, jer bi, zbog djelovanja pravnih učinaka načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u korist savjesnih sticatelja, mogli izgubiti svoja prava na nekretninama. U vezi s tim, može se zaključiti da je zaštita vanknjižno stečenih prava od njihova gubitka jedan od razloga odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja, s obzirom da u tom periodu nositelji takvih prava mogu zahtijevati brisanje netačnih upisa kojima su njihova prava povrijeđena, kao i upis vanknjižno stečenih prava protiv svakog upisanog sticatelja knjižnog prava, neovisno o tome da li je on u pogledu zemljišnoknjižnog stanja bio savjestan ili ne. Tako je vanknjižnim nositeljima prava na nekretninama u periodu odgode zaštite povjerenja data prednost u odnosu na savjesne sticatelje koji su se pouzdali i u tačnost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja, te izvršili upis stečenog prava u zemljišnu knjigu. Zakonodavac očekuje da će u periodu odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja vanknjižni nosioci stvarnih prava pokrenuti postupke za upis neupisanih prava, što bi moglo doprinijeti usklađivanju zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja na nekretninama, pa se može zaključiti da bi to, također, mogao biti jedan od razloga što se zakonodavac i odlučio na određeno vrijeme odgoditi primjenu pravila o zaštiti povjerenja. Polazeći od situacije u kojoj se nalaze zemljišne knjige, teško je povjerovati da u postavljenom roku može doći do znatnog napretka, s obzirom da se radi o vrlo složenom i dugoročnom poslu, pa bi usaglašavanje vanknjižnog sa knjižnim stanjem nekretnina moglo potrajati znatno duže vrijeme. Upravo na takve poteškoće naišlo je hrvatsko zakonodavstvo, jer takav sklad u Republici Hrvatskoj nije uspostavljen za prvih pet godina, pa je rok odgode primjene pravila o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige odgođen 160 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ za još dodatnih pet godina.40 Tako je primjena pravila o zaštiti povjerenja u Republici Hrvatskoj odgođena na ukupno deset godina. Međutim, i nakon toga rezultati su bili više nego razočaravajući. S tim u vezi, neophodno je pristupiti izmjenama i dopunama ZSP FBiH/RS po pitanju odredbi kojima se propisuje trogodišnji rok odgode primjene pravila o zaštiti povjerenja. S obzirom da ni u znatno dužem roku, koji propisuju ZVSP i ZZK RH, vanknjižni nosioci stvarnih prava na nekretninama uglavnom nisu izvršavali upis svojih prava, zbog čega nije došlo do usaglašavanja zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, iluzorno je očekivati bilo kakve pozitivne efekte odgođene primjene pravila o zaštiti povjerenja i u bosanskohercegovačkom pravu. Smatramo da iz tih razloga naš zakonodavac ne bi trebao slijediti praksu hrvatskog zakonodavca po pitanju produžavanja ovog roka. Ukoliko bi se to pak desilo, naše zakonodavstvo bi se moglo suočiti s istim problemima. Ukoliko se odgođenom primjenom pravila o zaštiti povjerenja ne mogu postići rezultati koji bi doprinijeli sređivanju i ažuriranju zemljišnoknjižnog stanja, a na osnovu iskustva hrvatskog zakonodavca, teško bi bilo tako nešto i očekivati, neophodno je pristupiti primjeni općih pravila o zaštiti povjerenja bez ikakvih odlaganja. Primjenom ovih pravila sigurno će se doprinijeti sređivanju zemljišnoknjižnog stanja. Prestanak vanknjižno stečenih prava u takvim okolnostima treba shvatiti kao sankciju prema njihovim nosiocima zbog njihovog nemarnog odnosa i nepokretanja postupaka za upis takvih prava, a nikako kao obavezu zakonodavca u cilju njihova očuvanja. U suprotnom, odredbe ZZK i ZSP koje određuju konstitutivnost upisa kod svakog načina sticanja prava vlasništva, osim u slučaju nasljeđivanja, zatim odredbe koje na potpuno novi način definiraju načelo povjerenja u tačnost i potpunost zemljišne knjige, kao i potpuno drugačije određen predmet istraživanja savjesnog sticatelja koji se pouzdao u tačnost i potpunost zemljišnoknjižnog upisa, mogu biti dovedene u pitanje, s obzirom da je osnovni cilj ovih odredbi usklađivanje zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, pa čak i u okolnostima u kojima vanknjižni nosioci stvarnih prava na nekretninama gube takva prava. Može se zaključiti da je izostanak inicijativa za upis vanknjižno stečenih prava od strane njihovih nosilaca, kao i zaštita takvih prava od eventualnog gubitka, osnovni razlog postojanja norme kojom se propisuje 40 Čl. 224. st. 2. ZZK RH. 161 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO odgođena primjena pravila o zaštiti povjerenja. S tim u vezi, postavlja se pitanje do koje granice će zakonodavac tolerisati nemaran odnos vanknjižnih nosilaca prema njihovim neupisanim pravima, naročito ukoliko se takvim rješenjima daje prednost u odnosu na uknjižbu, koja normativno jeste, ali u praktičnoj primjeni, nažalost, i nije način sticanja prava takođe nekretninama. Ovakvo zakonsko rješenje, ne samo da ne može doprinijeti sređivanju zemljišno knjižnog stanja, nego će doprinijeti dodatnoj destabilizaciji zemljišne knjige i stvaranju još većeg jaza između zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja na nekretninama. 1.3. Uloga sudske prakse u procesu stabilizacije zemljišne knjige i primjene načela zemljišnoknjižnog prava U našoj sudskoj praksi često su rješavani sporovi o sukobu prava između knjižnog i vanknjižnog vlasnika, pa je uglavnom davana prednost vanknjižnom titularu prava, budući da sticatelj, koji se upisao u zemljišne knjige, nije provjerio i posjedovno stanje nekretnine, zbog čega je smatran nesavjesnim sticateljem, što je generiralo i ništavost zemljišnoknjižnog upisa.Tako su vanknjižni titulari stvarnih prava bili zaštićeni i pored toga što nisu izvršavali upis stečenog prava u zemljišnu knjigu. Sudska praksa zastupala je stanovište da, zbog mogućeg neslaganja knjižnog i vanknjižnog pravnog stanja nekretnine, svaki potencijalni sticatelj treba istovremeno da provjeri knjižno i posjedovno stanje nekretnine da bi se mogao smatrati savjesnim. „Ukoliko on to ne bi učinio, njegovo neznanje da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog, pripisivalo bi se njegovoj gruboj nemarnosti, čime bi mu se uskraćivalo pravo na zaštitu njegovog povjerenja u zemljišne knjige.“41 To je uglavnom bilo zastupljeno u vlasničkim sporovima usljed višestrukog otuđenja iste nekretnine i to u sukobu pravnih osnova kada prvi kupac ima nekretninu u posjedu, a drugi kupac je izvršio upis stečenog prava u zemljišnu knjigu, pri čemu nije provjerio i posjedovno stanje nekretnine. Iz istih razloga zakon nije dopuštao sticanje stvarnih prava na temelju načela povjerenja, s obzirom da je predmet istraživanja savjesnog sticatelja bio postavljen dosta široko, i pored načelne odredbe ZZK KJ, prema kojoj se smatralo da je istinito ono što je upisano, a da ono što nije upisano, a inače se upisuje, ne postoji. „Paralelno dejstvo nekonsekventne primjene 41 Gavella et al. o. c., s. 345. 162 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ načela upisa, mogućnosti vanknjižnog stjecanja i određenja savjesnosti kakvo je bilo izgrađeno u sudskoj praksi bivše SFRJ (savjestan je bio samo onaj ko je istraživao vanknjižno stanje) neminovno je za posljedicu moralo imati neažurnu zemljišnu knjigu.“42 Iako je osnovna funkcija sudske prakse primjena prava, u ovom slučaju ona je bila u funkciji stvaranja prava.43 Na temelju postojećeg nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, sudska praksa je svjesno tolerisala izbjegavanje knjižnog prometa, odnosno prihvatala je pravni promet nekretnina koji je vršen vanknjižnim putem, šireći tako krug izuzetaka od načela upisa i načela povjerenja. U vezi s tim, ne treba zaboraviti ni sudsku praksu koja je, zbog postojanja neujednačenih sudskih odluka, ali i različitog tumačenja zakonskih odredbi, dodatno doprinosila nesređenosti zemljišnoknjižnog stanja, pa se opravdano može govoriti i o sudskoj praksi kao dodatnom razlogu neafirmacije ne samo načela upisa, nego i ostalih načela koja imaju značajnu ulogu prilikom sticanja knjižnog prava, a to su, prije svega, načelo povjerenja i načelo savjesnosti i poštenja.44 Stavovi sudske prakse, u vezi sa ovim pitanjem, nisu nailazili na odobravanje sa stanovišta pravne nauke iz razloga što je ovakvo shvatanje načela savjesnosti generiralo pravnu nesigurnost u prometu nekretninama, ali i dalje doprinosilo neskladu između knjižnog i vanknjižnog pravnog stanja nekretnina. „Ako pribavilac, pored činjenica koje su upisane u zemljišne knjige, mora da vodi računa i o onim činjenicama koje nisu upisane u zemljišne knjige, on nikad neće moći da bude siguran da je pravo na 42 Povlakić, M.: (2010) o. c., s. 322. „Ko kupuje nepokretnost za koju zna da je od strane vlasnika već prodata drugom i da je ovaj ušao u posjed, nesavestan je i svojim upisom za zemljišno-knjižnog vlasnika te nepokretnosti u odnosu na prvog kupca ne stiče pravo svojine.“ (v. Odluka Saveznog suda, Gz. 121/56, navedeno prema: Vuković, S.: o. c., s. 262). „Kupac koji je znao ili je mogao znati da je uložio pažnju koja se očekuje od prosječnog čovjeka u pravnom prometu da su kupljene nekretnine ranije prodate trećem licu, ne može steći pravo vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu kao ni polaganjem isprave kod nadležnog suda tamo gdje su uništene zemljišne knjige.“ (v. Odluka Vrhovnog suda BiH, Rev. 56/91 od 06.07.1991. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 3/91, s. 19). „Tužilac koji dokaže da ima pravni osnov sticanja prava vlasništva na nekretnini ima jače pravo od kasnijeg nesavjesnog sticaoca koji je ishodio uknjižbu prava vlasništva.“ (v. Odluka Vrhovnog suda BiH, Rev. 618/86 od 18.06.1987. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 4/87, st. 15). „Jači je u pravu prvi kupac nekretnine nego drugi nesavjesni kupac koji je na temelju ugovora prenio na sebe pravo vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu.“ (v. Odluka Vrhovnog suda BiH, Rev. 224/88 od 16.02.1989. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 2/89, s. 22. „Kada je više kupaca zaključilo ugovor o prodaji iste nekretnine, raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, pri čemu nije odlučno što je nesavjestan kupac ishodio upis u zemljišne knjige.“ Odluka Vrhovnog suda Hrvatske, Rev. 970/87, navedeno prema Stamenković, D.: Priručnik za upise u zemljišnu knjigu i katastar nepokretnosti, Savremena administracija, Beograd, 1991, st. 111). 44 Matić, D., Đoković, T., o. c., s. 7-8. 43 163 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO nepokretnosti zaista stekao, jer se uvek može pojaviti neko lice koje će tvrditi da je ono imalo državinu na nepokretnosti i da pribavilac nije dovoljno ispitivao faktičke odnose.“45 Stupanjem na snagu novih entitetskih zakona iz oblasti zemljišnoknjižnog i stvarnog prava, napušta se dugogodišnja sudska praksa, što ne treba negativno ocijeniti. Od vanknjižnih nosilaca stvarnih prava na nekretninama zahtijeva se odgovorniji odnos prema stečenim pravima pod prijetnjom njihovog gubitka usljed djelovanja pravnih učinaka načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige. Zakon štiti savjesno sticanje trećih osoba, te sankcioniše propust uknjižbe vanknjižno stečenih prava od strane njihovih nosilaca. Za razliku od ranije sudske prakse koja je zahtijevala da sticatelj istovremeno istražuje knjižno i vanknjižno stanje nekretnine da bi se mogao smatrati savjesnom osobom, sada pitanje savjesnosti treće osobe je svedeno samo na dužnost provjere zemljišnoknjižnog stanja, zbog čega je znatno povećan i rizik gubitka vanknjižno stečenog prava u korist dosjeditelja46. Na ovakav način doprinosi se afirmaciji zemljišnoknjižnih načela, što će generirati usklađivanje zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. ZOVO nije imao rješenje u pogledu činjenica na koje se odnosi savjesnost kasnijeg sticatelja nekretnine u slučaju kada je ista nekretnina višestruko otuđena, kao i u slučaju kada sticatelj stiče pravo na nekretnini na temelju načela povjerenja, zbog čega je bilo prepušteno sudskoj praksi da pojam savjesnosti suviše široko tumači zahtijevajući istovremeno istraživanje knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnine. Prema ZSP u takvim slučajevima zahtijeva se da sticatelj bude savjestan u trenutku sklapanja ugovora i podnošenja zahtjeva za upis. Ovaj uslov je ispunjen ako je sticatelj izvršio uvid u stanje zemljišne knjige, na što ga obavezuje načelo javnosti, te ako nije znao da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara vanknjižnom stanju nekretnine. Od savjesnog sticatelja se zahtijeva da istraži samo knjižno stanje, dok se u pogledu vanknjižnog stanja nekretnine zahtijeva njegovo nepoznavanje. To znači da je za postojanje savjesnosti dovoljno da sticatelj nije znao da je upisani zemljišnoknižni vlasnik otuđio nekretninu i predao je u samostalan posjed kupcu (pretpostavljenom vlasniku) i da postoji 45 46 Orlić, M.: Savjesnost pri sticanju nepokretnosti, Pravni život, br. 2/1980, s. 75. Čl. 55. st. 3. ZSP FBiH/RS. 164 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ vanknjižno stečeno pravo. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu s načelom javnosti i načelom povjerenja. Po pitanju predmeta istraživanja od strane savjesnog sticatelja, isto zakonsko rješenje sadrže i entitetski zakoni o zemljišnim knjigama. Iako to direktno ne proizilazi iz odredbi ovih zakona, njihovim tumačenjem bi se mogao izvesti zaključak da za savjesnost trećeg lica nije nužno aktivno istraživanje vanknjižnog stanja. Također, i novo zemljišnoknjižno pravo Brčko Distrikta BiH izričito ukida obavezu istraživanja vanknjižnog stanja nekretnine kao element savjesnosti.47 Novo zakonsko rješenje načela savjesnosti predstavlja bitan preokret u pogledu dosadašnje sudske prakse, jer su otklonjene brojne nedoumice u vezi sa dosadašnjim tumačenjem pojma savjesnosti, kao i načela povjerenja u zemljišne knjige. Ovako određen predmet savjesnosti će vanknjižne nosioce stvarnih prava na nekretnini dovesti u nepovoljniji položaj, s obzirom da će savjesni sticatelji stvarnih prava biti zaštićeni i u okolnostima kad nisu istraživali vanknjižno stanje nekretnine, što stvara veću mogućnost za gubitak vanknjižno stečenih prava usljed neizvršavanja upisa u zemljišnu knjigu. Vanknjižni nositelji knjižnih prava, koji do tada nisu zahtijevali upis stečenih prava, sami snose posljedice svog propuštanja i nemarnog odnosa prema svojim neupisanim pravima, zbog čega dolazi do prestanka njihovih vanknjižno stečenih prava. Neobaveznost istraživanja posjedovnog stanja nekretnine stabilizirat će zemljišnu knjigu i pravni promet nekretnina učiniti bržim i jednostavnijim. Ocjena savjesnosti sticatelja prema obavezi na istraživanje samo knjižnog, a ne i vanknjižnog stanja nekretnine, doprinijet će afirmaciji zemljišnoknjižnih načela, ali i usklađivanju posjedovnog s knjižnim stanjem nekretnina. 2. Uporedno zakonodavstvo Za potpunije shvatanje uloge i značaja načela upisa, neophodno je upoznati se sa zakonskim rješenjima u pogledu stjecanja stvarnih prava na nekretninama. Na ovom mjestu analizirat ćemo zakonsku regulativu načelo upisa i povjerenja u austrijskom, njemačkom, francuskom i talijanskom zakonodavstvu. 47 V. čl. 8. st. 3. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištu Brčko Distrikta BiH („Sl. gl. BD BiH“, br. 1/00, 11/01, 1/03, 14/03, 19/07, 2/08). 165 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO 2.1. Austrijsko pravo U austrijskom pravu važi načelo kauzalne tradicije,48 što znači da se stvarna prava na nekretnini stiču uknjižbom u zemljišnu knjigu i to na osnovu punovažnog pravnog posla.49 Usvojeni princip kauzalne tradicije u austrijskom pravu imao je uticaj i na jugoslovensko pravo, s obzirom da su se pravna pravila o sticanju prava vlasništva na osnovu pravnog posla iz austrijskog OGZ primjenjivala u FNRJ, odnosno SFRJ na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije.50 Uticaj austrijskog prava na naše zakonodavstvo imao je za posljedicu donošenje veoma sličnih zakonskih odredbi u ovoj oblasti, sadržanih prvo u ZOSPO, a kasnije u ZOVO. Također, i novo stvarno i zemljišnoknjižno pravo u oba bosanskohercegovačka entiteta, koje se odnosi na ovu materiju, kreirano je po uzoru na OGZ i austrijski Zakon o zemljišnim knjigama. Pravna regulativa načela upisa u našem pravu veoma je slična zakonskim odredbama OGZ i austrijskog Zakona o zemljišnim knjigama. OGZ propisuje opće načelo prema kome se vlasništvo ne može steći bez punovažnog pravnog posla o otuđenju nekretnine, što predstavlja pravni osnov sticanja (iustus titulus), i bez upisa stečenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, što predstavlja zakoniti način sticanja (modus aquirendi).51 OGZ propisuje i izuzetke od ovog pravila, što znači da se u određenim slučajevima,52 i bez upisa u zemljišnu knjigu, može steći pravo na nekretnini (npr. kontratabularna i ekstratabularna dosjelost).53 Isto tako, ako nekretnina 48 Orlić, M.: o. c., s. 18. U našem zakonodavstvu također se primjenjuje načelo kauzalne tradicije, što znači da se stvarna prava na nekretninom stiču uknjižbom u zemljišnu knjigu i to na temelju pravnog posla. Isto načelo važi i u nekim drugim zakonodavstvima poput hrvatskog, srbijanskog, crnogorskog, i sl. 50 V. Srzentić, N.: Povodom Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. aprila 1941. i za vreme neprijateljske okupacije, Arhiv za pravne i društvene nauke, 7-12/1946, s. 214. 51 § 380. OGZ 52 § 1468., 1470., 1471. OGZ 53 Kod kontratabularne i ekstratabularne dosjelosti jedino je važno da je dosjeditelj određeno vrijeme, kao kvalificirani ili savjesni posjednik, efektivno posjedovao nekretninu, što znači da upis u zemljišnu knjigu nije materijalna pretpostavka za sticanje prava u ovakvim i sličnim slučajevima. U njemačkom pravu je isključena mogućnost sticanja prava vlasništva po osnovu kontratabularne dosjelosti, a sticanje po osnovu ekstratabularne dosjelosti je moguće samo kao izuzetak. Međutim, i u tom slučaju je za konačno sticanje prava vlasništva na nekretninom neophodno izvršiti upis u zemljišnu knjigu (§ 917. i 927 BGB). 49 166 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ nije upisana u zemljišne knjige, prema noveliranom OGZ, prijenos prava vlasništva se može izvršiti polaganjem odgovarajuće tabularne isprave kod suda.54 U pravnim porecima, u kojima je usvojeno načelo kauzalne tradicije, kao što su: austrijsko, hrvatsko, srbijansko, crngorsko, pa i naše zakonodavstvo, funkcija načela upisa je slabija, jer postoji mogućnost da se zbog ništavosti pravnog posla pobija uknjižba, zbog čega će savjesni sticatelji nekretnine biti sigurni tek kad se utvrdi punovažnost pravnog posla na osnovu kojega je izvršena uknjižba, odnosno kad proteknu rokovi za uspješno podizanje brisovne tužbe. Nedostatak ovog načela ogleda se u tome što slabi pravnu sigurnost u pravnom prometu nekretninama, jer daje mogućnost brisanja prava vlasništva koje je upisano u zemljišnu knjigu. U pravnim porecima u kojima je usvojeno načelo apstraktne tradicije, kao što je npr. slučaj u njemačkom zakonodavstvu, zaštita upisa i povjerenja u zemljišnu knjigu je snažnija, jer ne postoji mogućnost da se zbog ništavosti pravnog posla pobija uknjižba. U takvim slučajevima dosljednije se provodi ideja da zakon treba štititi savjesne sticatelje nekretnine koji su se pouzdali u tačnost i potpunost zemljišnoknjižnog upisa, što snažnije utiče i na proces sređivanja i ažuriranja zemljišnoknjižnog stanja. 2.2. Njemačko pravo U njemačkom pravu važi načelo apstraktne tradicije prava vlasništva (§ 873. BGB)55, što znači da se stvarna prava na nekretninom stiču upisom u zemljišnu knjigu, neovisno od pravnog posla. Upis u zemljišnu knjigu će biti valjan, bez obzira na činjenicu da li je pravni posao na osnovu kojega je izvršen takav upis bio punovažan po materijalnom pravu. U njemačkom zemljišnoknjižnom pravu određeno je da se upis u zemljišnu knjigu može 54 55 § 434. III novela OGZ. O apstraktnoj tradiciji u njemačkom pravu: Gavella et al, o. c., fus. 49, s. 441; v. Kovačević Kuštrimović, R., Lazić, M.: o. c., s. 129; Gams, A., Petrović, M.: o. c., s. 200; Spaić, V.: (1971) o. c., s. 622; Bork, R., Allgemeiner Teil des Burgerlichen Gesetzbuchs, Medicus, D., Burgerliches Recht, 15. Neubearbeitete Auflage, Koln-Berlin-Bon, Munchen, Carl Heymanus, 1991., Rn. 37, 273, 495, 697; Josipović, T.: Sustavi publiciranja prava na nekretninama kao temelj zaštite povjerenja u pravnom prometu, Zagreb, 1995., str. 39.–46., Simonetti: P.: Prijenos prava vlasništva i učinci pravnog posla o otuđenju tuđe nekretnine u građanskom pravu R. Hrvatske, FBiH i RS, Pravna misao, 5-6/06, s. 8; Stojanović, D.: „Pravo svojine“, Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada, tom II, NIU Službeni list SFRJ, Beograd, 1978, s. 1167; Muslić, M.: Priručnik o zemljišno-knjižnom poslovanju sa obrascima, Savremena administracija, Beograd, 1972, s. 4. 167 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO dopustiti jedino protiv osobe koja je već upisana kao nosilac prava u pogledu koga se zahtijeva upis.56 Ovo zakonsko rješenje je važno i za nastupanje pravnih učinaka upisa u pogledu sticanja prava na nekretninama na temelju načela zaštite povjerenja. Kad je u zemljišnoj knjizi upisan stvarni nosilac knjižnog prava, ostvaruje se ujedno i pretpostavka za derivativno sticanje prava na nekretninom. Međutim, kad je u zemljišnoj knjizi kao nosilac knjižnog prava upisana osoba koja nije stvarni vlasnik nekretnine, odnosno kad se zemljišnoknjižno stanje ne podudara s vanknjižnim stanjem nekretnine, onda se ostvaruje pretpostavka za zaštitu savjesnog sticatelja,57 koji je postupao s povjerenjem u to da je knjižni nosilac prava na nekretnini ujedno i stvarni nosilac, te da je upravo on bio ovlašten i raspolagati pravom koje je u njegovu korist upisano.58 Za sticanje knjižnog prava, na temelju načela zaštite povjerenja, dovoljno je utvrditi da se upis zahtijeva protiv osobe koja je raspolagala knjižnim pravom u korist savjesnog sticatelja i koja je ujedno upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj tog prava.59S druge strane, vanknjižni titulari tada gube svoja neupisana prava, jer zaštita prometa i načelo povjerenja u tačnost zemljišne knjige, ima prednost.60 U tom slučaju, vanknjižni titulari mogu podnijeti samo tužbu zbog neosnovanog obogaćenja protiv onoga koji je neovlašteno raspolagao njihovim pravom i zahtijevati predaju primljenog (npr. kupovnu cijenu). U njemačkom pravu pretpostavka tačnosti djeluje samo u slučaju raspolaganja putem pravnih poslova, dok je isključena kod sticanja stvarnih prava po osnovu zakona ili upravnog akta. Također, primjena §. 891. BGB je isključena i za one situacije koje se tiču postojanja ili nepostajanja obligacionopravnih odnosa, kao što je, na primjer, ugovor o zakupu (u našem pravu stvarno pravno dejstvo ugovora o zakupu je osigurano zabilježbom te pravne činjenice).61 Naime, zaštitu javnog povjerenja uživa i ono lice koje je izdejstvovalo predbilježbu, jer prijedlog za upis predbilježbe predstavlja 56 V. § 39. Zakona o zemljišnim knjigama – Grundbuchordnung. U §. 891. BGB se propisuje: “Ako je u zemljišnoj knjizi upisano neko pravo za nekoga, tada se pretpostavlja da mu to pravo pripada. U slučaju kad je u zemljišnoj knjizi neko upisano pravo izbrisano, pretpostavlja se da to pravo ne postoji”. 58 Ova pretpostavka ima za posljedicu prebacivanje tereta dokazivanja na onoga koji takav upis ne priznaje kao tačan, da osporava i dokazuje suprotno. Pri tome, dovoljno je da dokaže nepostojanje osnova iz kojeg upisano lice svoje pravo izvodi (v. Wolf: M.: Sachenrecht 14. ergänzte und Auflage, C.H.Beck, Verlagbsbuchhandlung, München, 1997, s. 207). 59 Baur, F.: Lehrbuch des Sachenrechts, München, 1978., s. 133-140. 60 Wolf: M.: o. c., s. 208. 61 §. 571. BGB. 57 168 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ raspolaganje nekretninom.62 Trenutak mjerodavan za dobru vjeru jeste vrijeme upisa predbilježbe, odnosno vrijeme podnošenja prijedloga za upis. U njemačkoj pravnoj teoriji preovladava shvatanje da je sticatelj savjestan čak i onda ako je njegovo neznanje posljedica grube nepažnje, odnosno ukoliko sticatelj prilikom pribavljanja nekog prava na nekretninom nije poklonio toliko pažnje ispitivanju tačnosti zemljišne knjige koliko se očekuje od iole pažljivog čovjeka u pravnom prometu. Za sprečavanje savjesnog sticanja prava na nekretnine pored grube nepažnje nije dovoljna ni sumnja ili nehat. Tako će sticatelj biti savjestan čak i u slučaju kad je sumnjao u tačnost zemljišnoknjižnih podataka u pogledu nekretnine koju pribavlja ili iz nehata nije znao za postojanje takvih činjenica.63 Sticatelj je nesavjestan samo ukoliko je znao za netačnost zemljišne knjige, što znači da nesavjesnost u pogledu vanknjižnog stanja ne može uticati na sticanje knjižnog prava. Ako je sticalac znao da se nekretnina nalazi u posjedu nekog drugog lica, a ne u posjedu otuđioca (zemljišno-knjižnog vlasnika), dakle ako je bio nesavjestan u pogledu vanknjižnog stanja to neće uticati na sticanje knjižnog prava. Ovakvo zakonsko rješenje u njemačkom pravu je zanimljivo u usporedbi s rješenjem ovog pitanja u našem zakonodavstvu. Prema ZSP savjesnost se zahtijeva u pogledu upoznavanja knjižnog i nepoznavanja vanknjižnog stanja nekretnine. Uslov nepoznavanja vanknjižnog stanja je ispunjen ako sticatelj nije znao, niti je prema okolnostima mogao znati da je zemljišnoknjižno stanje netačno ili nepotpuno, što znači da je za postojanje savjesnosti dovoljno da sticatelj nije znao da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik otuđio nekretninu i predao je u samostalan posjed kupcu. Međutim, u njemačkom pravu savjesnost u pogledu vanknjižnog stanja nekretnine je apsolutno irelevantna, s obzirom da nesavjesnost u pogledu vanknjižnog stanja ne može uticati na sticanje knjižnog prava.64 2.3. Francusko pravo Za razliku od njemačkog, austrijskog i našeg zakonodavstva (koja spadaju u grupu zemalja u kojima se primjenjuje zemljišnoknjižni sistem publiciranja prava na nekretninama, prema kojem se vanjska vidljivostpublicitet stvarnih prava ostvaruje upisivanjem nekretnina i prava na njima u 62 §. 893. BGB. Baur, F.: o. c., s. 145. 64 Baur, F.: o. c., s. 145. 63 169 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO zemljišne knjige), francusko pravo je tipičan predstavnik tzv. sistema transkripcija i inskripcija,65 u kojem se prava na nekretninama publiciraju u posebnim za te svrhe uspostavljenim javnim registrima (libres fonciers).66 Za francuski sistem publiciranja stvarnih prava na nekretninama je prije svega karakteristično to da registar vodi poseban organ u okviru Ministarstva finansija koji se zove čuvar hipoteka (conservateur des hypothèques).67 Nakon reforme izvršene Dekretom 04. januara 1955. g. uloga ovih čuvara je proširena, tako da oni danas kontrolišu formalnu ispravnost svih dokumenata koji se podnose na publikovanje.68 Ono što ipak predstavlja najvažnije obilježje sistema transkripcija i inskripcija jeste što upis nije pretpostavka sticanja stvarnog prava na nekretninama,69 nego ima samo deklarativno značenje.70 Upisom se 65 Pod uticajem francuskog sistema, oblikovan je i sistem evidencije u Italiji, Belgiji, Holandiji, Španiji, Portugalu, Rumuniji, Bugarskoj i nekim drugim pravnim sistemima (v. Josipović, T.: (1995) o. c., s. 459; Rašović, Z.: o. c., s. 539) Iako su pravni sistemi registracije nekretnina u zemljama Latinske Amerike bili pod uticajem francuskog sistema, na njih je posebno uticao Građanski zakonik Čilea iz 1855. godine, originalan kodeks zasnovan na doktrini rimskog prava ( v. Krstić: o. c, s. 35). 66 Tako Gams u svom „O snovi stvarnog prava“, iz 1956. godine, navodi da je francuski sistem publiciranja prava na nekretninama samo zbirka ovjerenih ugovora i drugih isprava o prenosu prava na nekretninama“ (s. 125.). 67 Orlić, M.: o. c., s. 17. 68 Publicitet je proširen i obuhvata sve pravne poslove među živima kojima se prenose stvarna prava na nepokretnostima (čak i ona koja se ne mogu staviti pod hipoteku, kao i ugovori o zakupu sa rokom od 18 godina i duže). Također, transcripcija (prijepis) akata se vrši i kad je riječ o promjenama u pravu svojine za slučaj smrti kao i za ugovore o diobi. 69 Ugovorni princip stjecanja stvarnih prava je izazvao velike rasprave nakon donošenja i tokom noveliranja Cc (1904). Jedan broj autora je tvrdio da je ugovorni princip rješenje rimskog prava, dok su drugi bili skloniji stanovištu da je za njegovu pojavu zaslužno staro francusko običajno pravo (v. Kovačević Kuštrimović, R., Lazić, M.: Stvarno pravo, Niš, 2006, s. 130-132; Gams, A., Petrović, M.: Osnovi stvarnog prava, Naučna knjiga, 1980, s. 201-202).“Francusko pravo je ostalo dosljedno principu da se svojina (vlasništvo) prenosi samim ugovorom, pa se otuda postavilo pravilo da se svojina između stranaka prenosi po osnovu ugovora, ali da prema trećim licima ugovor ne proizvodi dejstvo prijenosa svojine sve dok se ne izvrši transkripcija u javnim knjigama, te od tog momenta transkripcije pribavilac postaje vlasnik nepokretnosti prema svim licima. Francuski sistem je usvojen i u italijanskom pravu na šta ukazuje čl. 1376. Italijanskog građanskog zakonika. Šire o ugovornom principu stjecanja stvarnih prava v. O. Stanković – M. Orlić: o. c., s. 73; Stojanović, D.: Stvarno pravo, sedmo izmenjeno i dopunjeno izdanje, NIU Službeni list SFRJ, Beograd, 1987, s. 191-192. Premda francusko pravo razlikuje te odnose, sistem nije pouzdan, jer omogućava nesklad između stvarnog stanja i stanja u javnim knjigama, zato jer se u te knjige ne prepisuju svi pravni poslovi koji nastaju na nekretninama, nego samo imena vlasnika s opisom same nekretnine. Zbog nepotpunosti sistema, država nije mogla preuzeti ni odgovornost za tačnost javnih knjiga (v. Bukošek: M.: Zemljiška knjiga od začetka do danes, Članki in razprave, Arhiv 28 (2005), št. 2. s. 188) 70 Francuski registri nekretnina (registres fonciers) uređeni su po sistemu personalnih folija, što znači da se listovi vode prema imenu vlasnika, a ne po nepokretnostima (kao što je slučaj u sistemu realnih folija). Sistem personalnih folija je manje pogodan za evidenciju, jer greške kod upisa imena mogu prouzrokovati i velike poteškoće u pronalaženju nepokretnosti u registru. Uredba od 1955. godine 170 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ samo publiciraju prava, čime se ostvaruje njihovo apsolutno djelovanje prema svim trećim osobama,71 što je od posebne važnosti za zaštitu neupisanih prava od djelovanja pravnih učinaka zaštite povjerenja u istinitost i potpunost. To znači da pravni posao o prenosu prava vlasništva na nekretnini s prodavca na kupca ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo prema trećim licima, odnosno da tek od izvršenog upisa u javnu knjigu kupac postaje vlasnik u odnosu na treća lica. Međutim, i nakon izvršenog upisa u javnu knjigu ne nastaje pretpostavka tačnosti upisanih podataka, pa se i ne pruža zaštita savjesnom sticatelju koji se pouzdao u to da pravo pripada osobi u čiju je korist ono upisano u javnoj knjizi, ako upisani nosilac nije stvarni vlasnik.72 Stoga se u francuskom pravu skoro bez izuzetka primjenjuje pravilo da niko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Izuzetak postoji samo u slučaju višestruke prodaje iste nekretnine.73 Može se zaključiti da upis proizvodi iste pravne posljedice u pogledu djelovanja stečenog prava prema svim trećim osobama kao što je to slučaj i u našem zakonodavstvu, bez obzira što u francuskom pravu upis nije materijalna pretpostavka sticanja prava na nekretninom. Provedeni upis nekog prava u javnoj knjizi ne predstavlja dokaz postojanja tog prava, ali je bitna činjenica prilikom rješavanja sudskih sporova koji mogu nastati između lica koja svoja prava izvode od istog prethodnika.74 Važno je podsjetiti da je upis u zemljišnu knjigu u jugoslovenskoj sudskoj praksi, u pogledu sticanja stvarnih prava na nekretninama, imao sličan tretman kao i u francuskom pravu, s obzirom da je upis proizvodio konstitutivno dejstvo samo u slučajevima kad su se stvarna prava sticala na osnovu pravnog posla. U svim ostalim slučajevima upis je, kao i u francuskom pravu, imao samo deklarativno dejstvo. Otuda i ne čudi postojeći nesklad između stvarnog stanja i stanja u javnim knjigama u francuskom zakonodavstvu što je, također, posljedica neizvršavanja upisa u javnim knjigama. zadržava sistem personalnih folija, ali uporedo sa njima uvodi i evidenciju po parcelama (fichier immobilier) O tome: O. Stanković, O.: Orlić, M.: o. c., s. 316., Stojanović, D.: Ugovorna hipoteka u francuskom i njemačkom pravu, Pravni život, br. 11-12/91, s. 1446. 71 Međutim, postoji i veći broj prava koja djeluju prema trećim licima i bez transkripcije (v. Josipović, T.: (1995) o. c., s. 467 i 470). 72 Josipović, T.: (1995) o. c., s. 468. 73 Josipović, T.: Zemljišnoknjižno pravo, Informator, Zagreb, 2001, s. 61-62. 74 Josipović, T.: (2001) o. c., s. 67. 171 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO ZAKLJUČAK Unazad više decenija u pravnom sistemu bivše SFRJ i BiH zemljišna knjiga ne odražava istinito i potpuno stanje nekretnina, obzirom da u velikom broju slučajeva upisana osoba nije stvarni vlasnik nekretnine. Nesklad između knjižnog i posjedovnog stanja nekretnina nije se mogao popraviti ni donošenjem Zakona o katastru i premjeru nekretnina 1984. godine, koji je još uvijek važeći zakonski tekst na prostoru FBiH. Reforma zemljišnoknjižnog prava započeta je donošenjem entitetskih zakona o zemljišnim knjigama, koji propisuju konstitutivno dejstvo upisa, osim u slučaju nasljeđivanja. Osnovni nedostatak Zakona o vlasničko pravnim odnosima je u tome što je upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu pretpostavka za sticanje prava vlasništva i ostalih stvarnih prava samo kad se ona stiču na osnovu pravnog posla. Entitetski zakoni o stvarnim pravima nisu u potpunosti napustili ovaj koncept sticanja prava na nekretninama, obzirom da dopuštaju sticanja prava na nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu, što je bila pozicija i ranijeg stvarnog prava. Ovakvo zakonsko rješenje dodatno destabilizira zemljišnu knjigu, obzirom da za neke načine sticanja prava na nekretnini ne postoji obaveza upisa u zemljišnu knjigu. Međutim, entitetski zakoni o zemljišnim knjigama propisuju da se stvarna prava na nekretnini stiču isključivo upisom u zemljišnu knjigu, osim u slučaju nasljeđivanja. Polazeći od toga da materijalne pretpostavke za sticanje knjižnih prava propisuje uglavnom Zakon o vlasničkopravnim odnosima, odnosno Zakon o stvarnim pravima, a da Zakon o zemljišnim knjigama propisuje novu definiciju načela upisa, potrebno je odrediti odnos između ova dva materijalna propisa. Smatramo da se radi o odnosu općeg i posebnog zakona, pri čemu je Zakon o zemljišnim knjigama lex specialis. Zbog toga je pravilo o konstitutivnosti upisa samo prilikom sticanja na osnovu pravnog posla derogirano donošenjem novih entitetskih zakona o zemljišnim knjigama, prema kojima je upis materijalnopravna pretpostavka kod svake vrste sticanja prava vlasništva na nekretnini, osim u slučaju nasljeđivanja, gdje upis ima deklarativno dejstvo. Ukoliko bi se u praksi dosljedno primjenjivale odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, znatno bi se smanjila mogućnost vanknjižnog sticanja stvarnih prava, što bi doprinijelo usklađivanju zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. Moglo bi se zaključiti da to i jeste osnovna intencija tvorca zemljišnoknjižnog prava, pa je nužno u narednom periodu izvršiti 172 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ usklađivanje odredbi stvarnog i zemljišnoknjižnog prava, odnosno izvršiti izmjene i dopune entitetskih zakona o stvarnim pravima, obzirom da je Zakon o vlasničko pravnim odnosima važeći zakonski tekst na prostoru FBiH tek do 28. februara 2014. godine. U procesu stabilizacije zemljišne knjige vrlo je značajna suradnja načela upisa i načela povjerenja. Do stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama sudska praksa je negirala mogućnost savjesnog sticanja prava vlasništva na nekretnini na temelju načela povjerenja. Ovakav stav zasnivan je na tome da se na osnovu pravnog posla ne može steći pravo vlasništva na nekretnini od nevlasnika. Razlozi za ovakvo postupanje su nekonzistentna i neusklađena zakonska regulativa, koja je negirala značaj načela upisa i načela povjerenja. Dodatni razlog jeste i nesređeno zemljišnoknjižno stanje, zbog čega su vanknjižni vlasnici nekretnine bili zaštićeni u vlasničkim sporovima ove vrste. U sukobu prava između knjižnog i vanknjižnog vlasnika prednost se davala vanknjižnom vlasniku nekretnine koji ima jači pravni osnov sticanja po materijalnom pravu, što je dodatno doprinosilo razilaženju knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnine, jer su vanknjižni vlasnici bili zaštićeni i pored toga što nisu izvršavali upis stečenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Stupanjem na snagu novih entitetskih zakona o zemljišnim knjigama napušta se dugogodišnja sudska praksa, što ne treba negativno cijeniti. Od vanknjižnih nosilaca stvarnih prava na nekretninama zahtijeva se odgovorniji odnos prema stečenim pravima pod prijetnjom njihovog gubitka uslijed djelovanja pravnih učinaka načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige. Zakon štiti savjesno sticanje trećih osoba, te sankcioniše propust uknjižbe vanknjižno stečenih prava od strane njihovih nosilaca. Na ovakav način doprinosi se afirmaciji zemljišnoknjižnih načela, što će generirati usklađivanje zemljišnoknjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. U pravnim porecima u kojima je usvojeno načelo apstraktne tradicije, kao što je slučaj u njemačkom zakonodavstvu, zaštita upisa i povjerenja u zemljišnu knjigu je snažnija, jer ne postoji mogućnost da se zbog ništavosti pravnog posla pobija uknjižba. U takvim slučajevima dosljednije se provodi ideja da zakon treba štititi savjesne sticatelje nekretnine koji su se pouzdali u tačnost i potpunost zemljišnoknjižnog upisa, što snažnije utiče i na proces sređivanja i ažuriranja zemljišnoknjižnog stanja. U njemačkoj pravnoj teoriji preovladava shvatanje da je sticatelj savjestan čak i onda ako je njegovo neznanje o posjedovnom stanju nekretnine posljedica grube nepažnje. Prema entitetskim zakonima o stvarnim pravima za sticanje stvarnih prava na 173 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO temelju načela povjerenja zahtijeva se da sticalac bude savjestan u trenutku sklapanja ugovora i podnošenja zahtjeva za upis. Ovaj uslov je ispunjen ako je sticalac izvršio uvid u stanje zemljišne knjige, na što ga obavezuje načelo javnosti, te ako nije znao da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara vanknjižnom stanju nekretnine. Od savjesnog sticaoca se zahtijeva da istraži samo knjižno stanje, dok se u pogledu vanknjižnog stanja nekretnine zahtijeva njegovo nepoznavanje. To znači da je za postojanje savjesnosti dovoljno da sticalac nije znao da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik otuđio nekretninu i predao je u samostalan posjed kupcu (pretpostavljenom vlasniku) i da postoji vanknjižno stečeno pravo. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu s načelom javnosti i načelom povjerenja. Po pitanju predmeta istraživanja od strane savjesnog sticaoca isto zakonsko rješenje sadrže i entitetski zakoni o zemljišnim knjigama. Iako to direktno ne proizilazi iz odredbi ovih zakona, njihovim tumačenjem bi se mogao izvesti zaključak da za savjesnost trećeg lica nije nužno aktivno istraživanje vanknjižnog stanja. Ovako određen predmet savjesnosti će vanknjižne nosioce stvarnih prava na nekretnini dovesti u nepovoljniji položaj, obzirom da će savjesni sticaoci stvarnih prava biti zaštićeni i u okolnostima kad nisu istraživali vanknjižno stanje nekretnine, što stvara veću mogućnost za gubitak vanknjižno stečenih prava uslijed neizvršavanja upisa u zemljišnu knjigu. Vanknjižni nositelji knjižnih prava, koji do tada nisu zahtijevali upis stečenih prava, sami snose posljedice svog propuštanja i nemarnog odnosa prema svojim neupisanim pravima, zbog čega dolazi do prestanka njihovih vanknjižno stečenih prava. Neobaveznost istraživanja posjedovnog stanja nekretnine stabilizirat će zemljišnu knjigu i pravni promet nekretnina učiniti bržim i jednostavnijim. Iako zakonska definicija načela savjesnosti ne afirmiše u potpunosti sadržaj načela upisa i načela povjerenja, kao što je to slučaj u njemačkom zakonodavstvu, za očekivati je da će zbog ovako određenog predmeta istraživanja savjesnih sticaoca vanknjižni nosioci prava na nekretninama imati odgovorniji odnos prema svojim neupisanim pravima, što bi trebalo doprinijeti usklađivanju zemljišno knjižnog i posjedovnog stanja nekretnina. 174 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ LITERATURA Babić, I., Medić, D., Hašić, E., Povlakić, M., Velić, L.: Komentar zakona o stvarnim pravima RS, Privredna štampa, Sarajevo, 2001. Baur, F.: Lehrbuch des Sachenrechts, München, 1978. Benakio, Đ.: Nehomogenost doktrine u Jugoslaviji, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 3-4/2002. Bukošek, M.: Zemljiška knjiga od začetka do danes, Članki in razprave, Arhiv 28 (2005), št. 2. Dragičević, O., Mihajlović, D., Ponjavić, M., I. Đugum, I.: Razvoj tehničkih standarda za kreiranje podataka za zemljišno-informacioni sistem BiH“, izvještaj br. 3, april 2006. Gams, A., Petrović, M.: Osnovi stvarnog prava, Naučna knjiga, 1980. Gavella, N., Josipović, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipković, Z.: Stvarno pravo, Informator Zagreb, 1998. Gavella, N.: Je li nasljednik nosilac subjektivnog građanskog? Zbornik PFZ, 32 (3-4) 1982. Georgijevski, S.: Jedinstvena evidencija nekretnina i prava na nekretninama, Jedinstvena evidencija nekretnina i prava na nekretninama, Pravni život, 1112/91. vol. 41. Josipović, T.: Načelo publiciteta, načelo povjerenja i vindikacijsko načelo, Zb. PFZ, 45 (4-5), 1995. Josipović, T.: Property Law Reform in Croatia, in: Jessel-Holst, C, Kulms, R, Trunk, A (ed.), Private Law in Eastern Europe, Autonomous Developments or Legal Transplants? Materialien zum ausländischen und internationalen Privatrecht 50), Mohr Siebeck, Tübingen, 2010. Josipović, T.: Sustavi publiciranja prava na nekretninama kao temelj zaštite povjerenja u pravnom prometu, Zagreb, 1995. Josipović, T.: Zemljišnoknjižno pravo, Informator, Zagreb, 2001. 175 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO Knežević, D., Plakalović, B.: Građansko pravo, Izdanje beogradske Trgovačke komore, Beograd, 1940. Kontrec, D.: Osnivanje, (obnova) zemljišnih knjiga-rad katastarskog i zemljišnoknjižnog povjerenstva, Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 29, br. 1, 2008. Košutić, M.: Tumač k zakonu o zemljišnim knjigama, Zagreb, 1931. Kovačević Kuštrimović, R., Lazić, M.: Stvarno pravo, Niš, 2006. Krstić: Đ.: Evidencija prava na nepokretnostima, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1972. Matić, D., Đoković, T.: Zemljišno-knjižni postupak, (Iz predgovora: D. Hiber), Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998. Medić, V., Fanton, I., Roić, M.: Katastar i zemljišna knjiga-skripta, Geodetski Fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1999. Mulabdić, S.: Sticanje prava vlasništva na nekretninom polazeći od načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, Pravna misao, br. 7 – 8, Sarajevo, 2007. Mulabdić, S.: Stjecanje prava vlasništva dosjelošću s posebnim osvrtom na rješenja Zakona o zemljišnim knjigama, Pravna misao, br. 7 – 8. Muslić, M.: Priručnik o zemljišno-knjižnom poslovanju sa obrascima, Savremena administracija, Beograd, 1972. Orlić, M.: Savjesnost pri sticanju nepokretnosti, Pravni život, br. 2/1980. Orlić, M.:Uvođenje i obnavljanje zemljišnih knjiga, Pravni život, br. 12/2000. Povlakić, M.: Načelo upisa i stjecanje prava vlasništva na nekretninama prema novom zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu u BiH, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Pravni fakultet, Sarajevo, 2010. Povlakić, M.: Novo zemljišnoknjižno pravo u BiH, Pravni savjetnik, Sarajevo, 2003. 176 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Povlakić, M.: Transformacija stvarnog prava u BiH, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Rašović, Z.: Stvarno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Podgorici, Podgorica, 2008. Rašović: Z.: Komentar Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, Podgorica, 2007. Roić, M.: Vizija budućih katastarskih sustava, u: Kaufmann, J., Steudler, D., Cadastre 2014, Kuhn Druck AG, CH-8212 Neuhausen am Rheinfall, Švicarska, 1998. Semjan, M.: Glose o zemljišnim knjigama, turskim defterima i tajama, “Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu“, 1953. Simonetti: P.: Prijenos prava vlasništva i učinci pravnog posla o otuđenju tuđe nekretnine u građanskom pravu R. Hrvatske, FBiH i RS, Pravna misao, 5-6/06. Simonović, D.: Reafirmacija zemljišnih knjiga, Pravni život, br. 10/98. Spaić, V.: Građansko pravo-opšti dio i stvarno pravo, Pravni fakultet u Sarajevu, 1971. Spaić, V.: Zemljišno-knjižni sistem u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, Istorijsko-pravni zbornik, Sarajevo 1950. Srzentić, N.: Povodom Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. aprila 1941. i za vreme neprijateljske okupacije, Arhiv za pravne i društvene nauke, 7-12/1946. Stamenković, D.: Priručnik za upise u zemljišnu knjigu i katastar nepokretnosti, Savremena administracija, Beograd, 1991. Stanković, O., Orlić, M.: Stvarno pravo, deveto neizmenjeno izdanje, Nomos, Beograd, 1996. Stojanović, D., Pop-Georgiev, D.: Komentar Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, Službeni list SFRJ, Beograd, s. 1983. 177 �Hamid Mutapčić, Alaudin Brkić : ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO Stojanović, D.: „Pravo svojine“, Enciklopedija imovinskog prava i prava udruženog rada, tom II, NIU Službeni list SFRJ, Beograd, 1978. Stojanović, D.: Stvarno pravo, sedmo izmenjeno i dopunjeno izdanje, NIU Službeni list SFRJ, Beograd, 1987. Stojanović, D.: Ugovorna hipoteka u francuskom i njemačkom pravu, Pravni život, br. 11-12/91. Vasiljević-Taranovski, F.: Enciklopedija prava, Beograd, 2003. Vedriš: M.: Osnove imovinskog prava, drugo izdanje, Zagreb, 1976. Velić: I.: Novi premjer i uspostava katastra nekretnina, ZIPS, februar/2008. Vizner, B.: Da li univerzalnom cesijom nastaje i zakonska cesija, Pravni život, br. 11/1977. Vizner, B.: Komentar Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, Zagreb, 1980. Wolf: M.: Sachenrecht 14. ergänzte Verlagbsbuchhandlung, München, 1997. und Auflage, C.H.Beck, Legislativa Zakon o zemljišnim knjigama („Sl. novine Kraljevine Jugoslavije“, br. 146 – LIII od 1. jula 1930. godine i br. 281 XC od 1. decembra 1931. Zakon za premer, katastar i zapišuvanje na pravata na nedvižnoslite (“Služben vesnik na SRM“. br. 27/86). Zakon o premeru i katastru i upisima prava na nepokretnostima (“Sl. Gl. SRS“, br. 17/88). Zakon o državnom premeru, katastru i upisima prava na nepokretnostima („Sl. l. CG“, br. 55/2000). Zakon o vlasničko pravnim odnosima („Sl. nov. FBiH“, br. 6/98, 29/03). 178 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima SFRJ („SI. l. SFRJ“, br. 6/1980.). Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištu Brčko Distrikta BiH („Sl. gl. BD BiH“, br. 1/00, 11/01, 1/03, 14/03, 19/07, 2/08). Zakon o zemljišnim knjigama u FBiH (“Sl. nov. F BiH, br. 19/03“) i RS (Sl. gl. RS, br. 67/03). Zakon o premjeru i katastru nekretnina (“Sl. l. SR BiH“, br. 22/84). 179 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3060 Title A name given to the resource ODNOS NORMATIVNOG I STVARNOG STANJA UPISA PRAVA NA NEKRETNINAMA U ZEMLJIŠNU KNJIGU U BOSNI I HERCEGOVINI, S OSVRTOM NA UPOREDNO ZAKONODAVSTVO Author Author MUTAPČIĆ, Hamid BRKIĆ, Alaudin Abstract A summary of the resource. Zadnjih nekoliko decenija stanje zemljišnih knjiga u Bosni i Hercegovini je netačno i nepotpuno, s obzirom da postoji veliki nesklad između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. Upravo ova okolnost zahtijeva sveobuhvatnu reformu zemljišnoknjižnog prava, a naročito u pogledu izmjena i dopuna zakonskih rješenja koja nisu u dovoljnoj mjeri afirmisala načelo upisa i njegovo konstitutivno dejstvo. U radu je izvršena analiza ovakvih zakonskih rješenja, detektirani su nedostaci koji generiraju nesklad između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, te su prezentirani prijedlozi de lege ferenda u cilju stvaranja zakonskih pretpostavki za stabilnu i efikasnu zemljišnu knjigu. S ciljem potpunijeg razumijevanja ovog problema, te uloge, značaja i uticaja načela upisa na sređivanje i ažuriranje zemljišnoknjižnog stanja nekretnina, izvršena je analiza ovog načela u njemačkom, austrijskom, francuskom i italijanskom pravu. Ključne riječi: Načelo upisa, Načelo savjesnosti, Uknjižba, Načelo povjerenja u tačnost zemljišne knjige, Načelo povjerenja u potpunost zemljišne knjige Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c1855c3eefcb2eef3ae01de7ebdaca0d.docx 261f7d133fd1cef94c56f99df71403e0 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/86c805dcd54dcb5ccde7d5f81e8bb03a.pdf 9d5c4af080db703648e3e276cbf6b6d8 PDF Text Text ������������������     � ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3115 Title A name given to the resource Prvi svjetski rat -stoljeće poslije i balkanska stvarnost Author Author MUTAPČIĆ, Edin ŠEPIĆ, Senad Abstract A summary of the resource. Sarajevskim atentatom 28. juna 1914. godine započeo je najkrvaviji sukob u dotadašnjoj historiji - Prvi svjetski rat. Sama činjenica da je jedan događaj koji se dogodio u bosanskohercegovačkoj prijestolnici uspio zapaliti „fitilj“ svjetskog sukoba, bez obzira na brojne krize koje su mu prethodile, je više nego interesantan kao predmet obrade sa današnje distance. Sam rat otpočinje nove procese unutar „balkanskog“ prostora te dovodi do prve južnoslavenske integracije. Sa druge strane, to je početak i savremene globalizacije pri čemu se ekonomsko i vojno težište svijeta po prvi puta u državno-pravoj historiji pomiče izvan evro-azijskih prostora. U samom ratu koji je rezultat imperijalističke politike blokovskih saveza javlja se i ideja o „samoodređenju naroda“ kao dio Wilsonovog obećanja prilikom američkog ulaska u rat. Ishod rata je svakako pored navedene ideje „o samoodređenju naroda“ u sebi sadržavao i značajne elemente imperijalističkih ambicija ratnih pobjednika. Kratkotrajnost takve politike ogledala se u revizinostičkom „drugom svjetskom ratu“ koji je otpočeo samo dvije decenije poslije. Međutim, u balkanskim prilikama „Versejski sistem“ uz manje izmjene trajao je do posljednje decenije XX stoljeća. Na taj način brojni „balkanski problemi“ nastavljaju svoju aktuelizaciju u posljednje tri decenije – sa brojnim naslijeđenim problemima od prije stotinu godina. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0e4bd3939da73f9e4c590f13a8ec48eb.docx 1fcc0626851e9116c88ddeab9374a9bf https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d323d688d15bbf5463cce40768658b89.pdf d4f9077614b3f28937d6e305fcf2a1c7 PDF Text Text Dr sc. Edin Mutapčić, vanredni profesor Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699-1774)* Sažetak U ovom radu se pokušava dati historiografski odgovor o počecima problematike „Istočno pitanje“. Autor obrađuje navedeno pitanje u periodu tzv. „perioda ravnoteže“ jer u navedenom periodu iako je prisutno konstantno slabljenje Osmanskog carstva, ona organizacijom svojih unutarnjih snaga uspjeva u velikoj mjeri odoliti najezdama svjetskih sila, Habsburškog i Ruskog carstva, sve do Kučuk Kajnardžijskog mirovnog sporazuma iz 1774. godine. Poslije ovog rata, u ambicijama dvorova ova dva suparnika Osmanskog carstva pitanje zaostavštine je glavno političko pitanje obje monarhije, te se stvaraju planovi za konačnu likvidaciju Osmanskog carstva. Dakle, opsada Beča i“Veliki rat” (1683-1699) koji je uslijedio predstavljaju ujedno i početak jednog dekadentnog perioda osmanske historije, ali gotovo jedno stoljeće je prisutna teorija „nekog čuda“ koje će Osmanlijama vratiti „staru slavu“. Ključne riječi: Istočno pitanje, Osmansko carstvo, Bosanski ejalet, Habsburško carstvo, Rusija, demografija, pravo. 335 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) "THE EASTERN QUESTION" AND BOSNIA AND HERZEGOVINA – THE EQUILIBRIUM PERIOD (16991774)* Abstract This paper tries to give an answer on a historical beginnings issues "The Eastern Question". The author deals with this question in the so-called "Equilibrium period" because in that period, although we have constant weakening of the Ottoman Empire, it is the organization of its internal forces managed to largely resist invasions of world powers like Habsburg and Russian empires until Kucuk Kaynarjy Peace Agreement in 1774. After the war, the ambitions of the two rival courts Ottoman legacy issue becomes a major political issue for both monarchies after which they started creating plans for the final liquidation of the Ottoman Empire. Thus, the siege of Vienna and the" Great War" (1683-1699) that followed also represent the beginning of a decadent period of the Ottoman history, but nearly a century has been theory been present of " a miracle"that will restore the Ottomans" old glory ". Key words: Eastern question, the Ottoman Empire, Bosnian Eyalet, Habsburg Empire, Russia, demography, law 336 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Navedeni termin („Istočno pitanje“; res Orientales) u evropskom diplomatskom i historiografskom rječniku se uglavnom svodi na status osmanske političke baštine. U prvom planu zbog snage evropskih sila, to je ona teritorija koje je Osmansko carstvo držalo prvenstveno u jugoistočnoj Evropi, (Vlaška, Moldavija, Krim, Srbija, Bugarska, Grčka, Albanija, Makedonija, Bosna) i na Sredozemlju (otoci ovog mora, kao i otoci njemu pridruženih mora). Slabljenjem carstva ova problematika je proširena na cjeloukupnu osmansku zaostavštinu. Tako u opseg navedene problematike ulaze i oni prostori gdje dominantno živi muslimansko stanovništvo, kao što su: Bliski i Srednji Istok (Sirija, Libanon, Arabija, Palestina, Irak) i Sjeverna Afrika (Egipat, Tunis, Alžir, Libija).1 Dakle, da preciziramo „u užem smislu to je pitanje koje se ticalo postanka i opstanka Osmanske carevine kao muslimanske države u Evropi“. Uslijed gore navedenih specfičnosti vremenom se to pitanje proširilo i na pitanje „opstanka Osmanske carevine na Balkanskom poluotoku i u istočnom Sredozemlju (Levantu)“.2 1. Nastanak Istočnog pitanja Sam termin Istočno pitanje (Res Orijentalis) prvi puta se u evropskoj javnosti upotrebljava poslije pomorske bitke kod Lepanta 1571. godine.3 Ova bitka predstavlja početak kraja mita o nepobjedivosti Osmanskog carstva kod evropljana.4 U diplomatskim krugovima termin Istočno pitanje se prvi puta susreće na Kongresu Sv. alijanse u Veroni 1822. godine.5 *Ovaj članak predstavlja nastavak rada koji je prezentiran na naučnom skupu pod naslovom „Bosanskohercegovačke pravne tradicije u procesu prilagodbe pravnim tekovinama Evropske unije” koji je održan u Zenici, 6. XII 2013. godine u organizaciji International Burch university i Pravnog fakulteta u Zenici. 1 Mustafa Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, Magistrat, Sarajevo, 2003., 191. 2 M. Imamović, Historija države i prava BiH, 191. 3 Fikret Karčić, „Istočno pitanje“ paradigma za historiju Muslimana Balkana u XX vijeku, u Šerijatsko pravo – reformizam i izazovi modernosti, hrestomatija tekstova i eseja, www.bosnammedia.com, Sarajevo, 2009. (dalje: F. Karčić, „Istočno pitanje“), 168. 4 U pomorskoj bici 7. oktobra 1571. godine, kod Lepanta (današnji Navpaktos u Grčkoj; na sjevernoj obali ulaza u Korintski zaliv) sukobile su se snage „Svete lige“ (Mletačka Republika, Španjolska, papa, Malta, Savoja, Genova) protiv flote Osmanskog Carstva. Više: Lovorka Čoralić - Ivana Prijatelj Pavičić, Ivan iz Vrane – mletački admiral u Lepantskom boju (1571.), Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, Vol.29, Zagreb, 2005., 128. 337 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) Historičari koje se bave Istočnim pitanjem nastanak ovog problema su različito datirali. Za jedne on je počeo prvim uzmicanjem Osmanskog carstva poslije bezuspješne opsade Beča 1683. godine, odnosno okončanjem rata mirovnim ugovorom u Sremskim Karlovcima 1699. godine. Sam termin prvi puta se u evropskoj javnosti upotrebljava poslije pomorske bitke kod Lepanta 1571. godine.6 Međutim, pomnom analizom događaja, teško se može prihvatiti apsolutno, periodizacija koja je prisutna u ex jugoslavenskoj historiografiji, u kojima se period do Bečkog rata naziva „prethistorijom“ Istočnog pitanja“, a njegov početak se vezuje za navedeni rat. Sa druge strane, u zapadnjačkoj literaturi imamo činjenicu da u dijelu literature početak ovog problema vezuju za Kučuk Kajnardžijski mir 1774. godine.7 I doista poslije ovog mirovnog ugovora u evropskom diplomatskom vokabularu počinje da se upotrebljava sentencija „bolesnik sa Bosfora“ kao opis tadašnjeg stanja Osmanskog carstva. U tom trenutku u svijesti samih osmanskih vladara se gubi se vjera u drugu „Hudajbiju“ i rješenje vide u evropeizaciji Osmanskog carstva. Naravno, to posmatrati sa „balkanske tačke gledišta“ uvijek stavlja pitanje potencijalne opasnosti i pristranosti u koju historičar može da upadne. Čest pristup istraživanja ovog pitanja je izrazito „antiosmanski“ sa unaprijed i vječno postavljenim pravima određenih vjerskih, civilizacijskih i dr. skupina na određeni prostor. Naravno, u svemu tome prednjače zastupnici civilizacijskog sukoba, koji prostor žele podijeliti između civilizacija, pri čemu za tu podjelu je temelj vjerska povezanost većeg dijela tog prostora te na taj način postoje evropske i azijske religije. Gledajući u cjelini historiju Osmanskog carstva, veoma se jasno uočava da prvi znaci krize i značajnijih teritorijalnih gubitaka, se događaju upravo 1699. godine. Prema tome, neminovno bi bilo vezivanje početka ovog problema za rezultate Velikog rata (1683-1699). Vrlo slikovito je to prikazao hrvatski historičar Franjo Rački koji period Osmanske prisutnosti na Balkanu dijeli na „dva dijela, tj. na plimu i oseku turskih osvajanja“. „U doba plime čitava je Evropa napela svoje 5 Vasilj Popović, Istočno pitanje-istorijski pregled borbe oko opstanka Osmanlijske carevine u Levantu i na Balkanu, drugo izdanje, Sarajevo, 1965., 3. (nadalje: V. Popović, n. dj.). 6 F. Karčić, „Istočno pitanje“ paradigma za historiju Muslimana Balkana u XX vijeku, 168. 7 A. L. Macfie, The Eastern Question 1774-1923 , Longman, London - New York, 1989., 2.-3. 338 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ materijalne i umne snage da zaustavi tursko nadiranje, a u doba oseke evropska diplomacija 'tare si glavu' kako da 'uzdrži, ojača i pomladi turstvo na iztoku'“.8 Naravno Rački je pisao u vrijeme kada je problematika ovog pitanja bila na vrhuncu sa jasno izraženim „antiosmanskim“ stavom.9 Analizirajući ove događaje i sa aspekta bosanskohercegovačke historiografije također se nameće isti problem, jer ova mala državica je gotovo dva stoljeća bila bastion Orijenta prema Zapadu. Naravno, ratovi koji su rješavani tokom istočnog pitanja debelo su se utkali u današnji bosanskohercegovački mehanizam. Tu prije svega mislimo, na formiranje bosanskohercegovačkih granica koje su se postepeno „štucovali“ u svakom ratu koji je vođen tokom trajanja ovog pitanja. Međutim, u prvi plan, kao rezultat uspješnosti u odbrani bosanskih granica, moramo staviti današnju demografsko-vjersku strukturu Bosne i Hercegovine, jer ona je isključivo rezultat tog otpora. Već mir u Sremskim Karlovcima je u jednoj grubljoj varijanti odredio današnje bosansko-hercegovačke granice. One su neznatno mijenjane u brojnim ratovima koji su vođeni na ovim prostorima do Berlinskog kongresa 1878. godine.10 Osmansko carstvo poslije neuspješnog Bečkog rata (1683) godine Karlovačkim mirom (1699) godine gubi sve svoje teritorije na području Ugarske izuzev Banata, zatim Slavoniju, te Srijem - do linije povučene od ušća Tise do ušća Bosuta. Ovim ratom Bosanski ejalet postaje pogranično područje sa sjevera (rijeka Sava), zapada – prema Habsburškom carstvu, dok sa juga uspostavlja se granična linija sa Mletačkom republikom. U ratu Mletci su dobili Moreju (Peloponez), a u Dalmaciji, na račun Bosanskog ejaleta, razgraničenje je išlo do sat hoda unutar linije koja spaja: Knin, Vrliku, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu (na Neretvi).11 Uspjesi Rusije u ovom ratu svodili su se na vezivanje krimskih Tatara za sebe. Međutim, na mirovnim pregovorima, Rusija je mirom u u Carigradu, 1700. godine dobila Azov, te oslobađanje od obaveze plaćanja danka krimskom hanu.12 Ratne okolnosti su Bosanski ejalet ostavile krnjavim 8 Dragutin Pavličević, Franjo Rački i Istočno pitanje (1860—1885), Zbornik, Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU/ Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, Vol.9 , Zagreb, 1979., 190. 9 Ibidem, 185-216. 10 Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, BKC, Sarajevo, 1998.,133-220. 11 Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, knjiga II, Zagreb – Beograd, 1959., 827-828. 12 Azov je grad i luka na Donu, 8 km udaljena od Azovskog mora. Ovaj grad je u osmanlijskom posjedu od 1471. godine. Njegovim dobijanjem ruski car Petar Veliki (1689-1725), započinje sa gradnjom 339 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) “bez cijelog Cerničkog, Požečkog i Ličkog, te dijelova Kliškog i Hercegovačkog sandžaka”. Istovremeno ovaj skučeni prostor predstavljao je utočište za brojne pripadnike islamske vjere koji su prognani sa ranije spomenutih područja koja su pripala Habsburgovcima i Mletcima.13 2. Rat (1736 – 1739) i Beogradski mirovni sporazum Tako su odredbe mirovnog sporazuma iz Jedrena, 1720. godine, omogućile Rusiji slobodnu trgovinu na kopnu, sa Osmanskim carstvom i pravo držanja svog poslanika na Porti. Tom prilikom, Rusija se obavezala da neće prodirati u Poljsku, sa izuzetkom u slučaju, strane intervencije u njoj.14 U novonastalim okolnostima ruska ekspanzija jedino je moguća prema Perzijskom carstvu, gdje se ruski interesi podudaraju, sa interesima Osmanskog carstva. Tako su se kao saveznici, u ratu protiv Perzije, našli vječiti suparnici: Osmansko carstvo i Rusija. Savezništvo je bilo kratkog vijeka, jer se Perzija, odnosno obale Azovskog mora, pokazale kao težak zalogaj za Rusiju. Međutim, poslije neuspješnih ofanzivnih akcija u Perziji, Rusija, ne obazirući se na odredbe ugovora iz Jedrena, upliće u probleme u Poljskoj.15 Rusija koristi zauzetost Osmanskog carstva ratom u Perziji i želi da preduhitri moguću Portinu reakciju, poslije završetka rata, te joj objavljuje rat. Taj izazov Porta je prihvatila i tako je došlo do novog rata između Osmanskog carstva i Rusije.16 Sam početak rata, bio je povoljan za Rusiju, koja je zauzela Azov i opustošila tatarske teritorije. flote, koja će kasnije nanositi teške poraze osmanskoj vojsci. Ujedno to predstavlja početak realizacije ruske politike za izlazima na topla mora. (Mustafa Spahić, Povijest islama, El-Hidaja, Sarajevo, 1996., 436.; V. Popović, n.dj., 75-76. 13 Isto. 14 Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva Historija Osmanskog carstva, knj. III, Zagreb, 1979., 123-141. 15 M.Imamović, Historija Bošnjaka,BZK Preporod, Sarajevo, 2007., 297.i V. Popović, n.dj., 81. Rusija potpomaže dolazak na prijesto Augusta III Saksonskog, umjesto Stanislava Lešćinskog. S druge strane, Poljska je Osmanskom carstvu potrebna kao kordon protiv Rusije i kao faktor stabilnosti na gornjem Podunavlju ( V. Popović, n.dj., 81). Tada je Osmansko carstvo vodilo rat sa Perzijom,koji je za njih bio mnogo značajniji, jer u Perzijskom carstvu, su dominirali Iranci kao predstavnici šiitskog islama, za razliku od Turaka koji su sa sultanom-halifom na čelu bili pobornici sunitskog islama (J. Hammer, Historija Osmanskog carstva, knj .III,158-159.). 16 Rusija, pod optužbom da Tatari povrjeđuju ruski teritorij, objavi rat Porti. (J. Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, 155-156.). Iako je rat otpočeo u dosta nezgodnom trenutku po Osmansko carstvo, ipak je to bio period kada ono doživljava modernizaciju, primjenom mnogih pozitivnih evropskih iskustava. Takvo stanje Carstvo duguje velikom veziru Damad Ibrahim-paši i njegovom periodu „lala“ (1717-1730); Vidi: M. Imamović, Historija Bošnjaka, 296-297. 340 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Bošnjaci kao sastavni dio osmanske vojske, učestvovali su u svim ratovima koje je vodilo Osmansko carstvo. Tu treba prije svih drugih, spomenuti ratove, koje je Osmansko carstvo vodilo u Perziji i protiv Rusije. U borbama protiv Rusije za Bošnjake je pogotovo bio tragičan rat, 1737. godine, vođen kod Ozije.17 Ulaskom Habsburške carevine u sukob, za Bošnjake, rat poprima jednu novu dimenziju. U tom ratu Bošnjaci su ostali bez svoje vojne elite, koja je otpremljena na front prema Rusiji, kao i bez značajnije podrške centralne vlasti. Ipak sve te okolnosti nisu ih spriječile (Bošnjake) da pruže snažan otpor i odnesu pobjedu u bici kod Banjaluke, 4.VIII 1737. godine, i time ispišu jednu od najljepših stranica bosanske historije i samosvijesti.18 Upravo ovom pobjedom, kao i kasnijim pobjedama na ratištima Bosne i Srbije, Bošnjaci, ne samo da su sačuvali postojeće teritorije, nego su uspjeli protjerati neprijatelja na prirodnu među Bosne, rijeku Savu. Ovi uspjesi su bili jedan od glavnih razloga što je Bosanski pašaluk na mirovnim pregovorima, u Beogradu (1739), uspio povratiti teritorije, koje je od Habsburškog carstva izgubio Požarevačkim mirom (1718). Nepovoljne ratne okolnosti u Bosni i Srbiji natjerali Habsburško carstvo da potpiše poprilično nepovoljan mir u u Beogradu.19 Ovaj mir je sklopljen uz francusko posredovanje između Habsburškog i Osmanskog carstva, 1. IX 1739. godine. Po njemu je Austrija povukla svoje granice na Savu i Dunav, pri čemu je predala i opkoljeni Beograd.20 Na taj način vodeću ulogu u politici Istočnog pitanja, u narednom periodu, preuzela je Rusija. 17 O bici pod Ozijom vidi historijsko svjedočanstvo Ahmeda Hadžinesimovića u djelu: Omer Novljanin-Ahmed Hadžinesimović, Odbrana Bosne 1736-1739. Dvije bosanske kronike, Bošnjačka knjiga, Islamska pedagoška akademija, Zenica,1994., 97-140 (nadalje: Dvije bosanske kronike). O istoj bici postoji narodna pjesma “Boj pod Ozijom”, dok je Safvet beg Bašagić pod istim naslovom napisao dramu u stihovima. 18 Hamdija Kreševljaković, Bitka pod Banjalukom 4.VIII 1737., Izabrana djela IV, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1991., 5-22.; Dvije bosanske kronike, 7-96. 19 Rusija i Austrija su prije početka rata imale sporazum o podjeli Osmanskih teritorija,po kome bi Rusiji pripao Krim,Azov i dijelovi Vlaške i Moldavije; a Austrija Bosna i Albanija do ušća Drima. (Vidi: M. Imamović, Historija Bošnjaka, 297.). Kada je počeo rat, Austrija je uz pomoć Engleske i Nizozemske sazvala mirovni kongres u Nimirovu (august-oktobar 1737). U pripremi samog kongresa, Austrija je planirala da uđe u rat protiv Osmanskog carstva, te da osvojiti što više teritorija Osmanskog carstva u Bosni i Srbiji,tako da kongres čiji je ona incijator,praktično potvrdi te planirane ratne dobitke (V. Popović, n.dj., 81-82.). Tom prilikom Rusija je tražila Azov,Krim i slobodnu trgovinu Crnim morem,te nezavisnost Vlaške i Moldavije pod ruskim protektoratom(V. Popović, n.dj., 83-84). 20 Time se Austrija povlači sa Balkanskog poluotoka, prihvatajući teritorijalno razgraničenje koje je postojalo prije mirovnog ugovora u Požarevcu, 1718. godine(V. Popović,n.dj., 83.). 341 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) Napuštena od svog saveznika, Rusija, se našla u veoma teškoj situaciji. Sa sjevera je prijetila mogućnost izbijanja rata sa Švedskom, dok na frontu prema Osmanskom carstvu, nema većih uspjeha.21 Tako su nastale okolnosti za sklapanje mira, kojim se Rusija odrekla svih teritorijalnih dobitaka u ratu, uz dodatnu obavezu rušenja Azova, čiji okolni prostor je morao ostati nenaseljen. Rusija je na Crnom moru, mogla trgovati samo turskim brodovima. Na skupu je ruska diplomatija pokušavala privolit Portu da prizna rusku carsku titulu, što je od strane Porte odloženo za naredni period.22 Ovo je bio posljednji uspješan rat Osmanskog carstva u okviru Istočnog pitanja. Ratovi koji su u okviru Istočnog pitanja vođeni između Osmanskog carstva i Rusije(1768-1774), ne miješanjem Austrije, u velikoj mjeri su poštedili Bosnu, ali da ipak po Bošnjake ne bude sve tako sjajno, pobrinuo se Šćepan Mali (1766-1774). On je stao na čelo crnogorske pobune, odbivši da plaća harač, te je otpočeo sa razbojničkim akcije na okolnim područjima carstva.23 Navedeni rat (1768 – 1774) bio je veoma nepovoljan za Osmanlije. Mirovni sporazum vođen je u Kučuk-kajnardžiju (u bugarskoj Dobrudži), između 10-21. jula 1774. godine. Na ovom skupu Rusija se odrekla slijedećih teritorija, koje je bila osvojila u ratu: Vlaške, Moldavije, Besarabije i ostrva u Arhipelagu. Istovremeno je zadržala crnomorsku obalu između Dnjepra i Buga, izuzev Ozije. Isto tako luke Azov, Janikale i Kerč sa okolnim područjem su pripale Rusiji.24 Za Rusiju od posebnog značaja je bilo pripajanje krimskih Tatara, kao i izlazak na Crno more, a preko njega trgovina sa Sredozemljem. U toj trgovini Sredozemljem Rusiji je dobila položaj povlaštene države, što su već od ranije imale Engleska i Francuska. Rusija je imala pravo da drži svog predstavnika u Carigradu, te da otvara konzulate u drugim dijelovima Carstva. Porta se obavezala da će u svim budućim aktima upotrebljavati rusku „carsku titulu“, te je obećala amnestiju za sve učesnike u ratu.25 Rusija je dobila protektorat nad osmanlijskim 21 Sklapanja mira, Porta će stupiti u odbrambeni savez sa Švedskom. (V. Popović, n.dj., 83-84). Austrija i Rusija, se u narednih periodu moraju pozabaviti svojim unutrašnjim problemima. Iz mirovnih ugovora, 1739., najveću korist je izvukla Francuska, koja preuzela vodeću ulogu u levantskoj trgovini (V. Popović, n.dj,. 84-85.). 23 Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorici, 2006., 1129-1130. 24 J. Hammer, Historija Osmanskog carstva, 252-253.;V. Popovoć, n.dj., .88-90.; M. Imamović, Historija Bošnjaka, 319-320. 25 Insistiranje na carskoj tituli u ovim i ranijim mirovnim pregovorima se može protumačiti,planovima velikoruske ekspanzije na Bosfor i zauzimanja Carigrada, na koji bi Rusija imala pravo kao "nasljednik Bizantijskog carstva". Jer kada je došlo do Crkvenog raskola 1054. godine,kršćanstvo je 22 342 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ vazalnim kneževinama Vlaškom i Moldavijom, kao i nad svim kršćanima carstva.26 „Mir u Kučuk-Kajnardžiju dao je Rusiji slobodan izlaza na Crno more, učinio ju je crnomorskom silom, i otvorio joj trgovačku vezu sa Sredozemnim morem kroz moreuze, dao joj neku vrstu protektorata nad Vlaškom i Moldavijom i nad pravoslavnom crkvom i stanovništvom u Osmanskom carstvu. Tim je udarena osnovica ruskoj politici, koja je preko protektorata nad kršćanima težila za protektoratom nad Osmanskim carstvom, sve dok nije na Pariškom kongresu 1856. godine taj ruski protektorat zamijenjen Evropskim.“27 Iako je Istočno pitanje otvoreno prvim uzmicanjem Osmanskog carstva na evropskom tlu, poslije ovog mirovnog sporazuma otvara se problema sa baštinom „bolesnika na Bosforu“28 jer Osmansko carstvo je bilo sve slabije i njegov opstanak u velikoj mjeri je ovisio o interesnim sferama velikih sila. Iako je bilo bezbroj pokušaja rehabilitacije Osmanskog carstva, ona se nikada nije ostvarila. Rusija je 1783. godine anektirala tatarski Krim, što je bilo u suprotnosti sa prethodnim mirovnim sporazumom. Samim time, Osmanlije su izgubile najelitniju vojnu komponentu u odbrani crnomorskih područja. Ovoj ruskoj akciji diplomatsku pomoć su pružile Austrija, Francuska i Engleska, tako da je Porta i pored ratnih priprema, odlučila da prizna aneksiju. Nešto kasnije, Austrija je izvršila vojno zaposjedanje osmanske Bukovine, da bi diplomatskom akcijom dobila saglasnost Porte za to osvajanje. Tragične posljedice po Portu, ostavila je prva i druga podjela Poljske, čime su Austrija, Pruska i Rusija uspostavile ravnoteža u tom regionu. Posljedica toga je preusmjeravanje ofanzivnih akcija Austrije i Rusije prema Osmanskom carstvu.29 podijeljeno na katoličko i pravoslavno. Rusija je u to vrijeme bila jedina samostalna pravoslavna država, pa je razvila neku svojstvenu sebi ideologiju, da joj po tome pripada Carigrad. 26 Isto tako,sultan je kao halifa,imao pravo zaštite muslimanskog stanovništva na teritoriji Rusije, kao i tatarskog kaganata.(M. Imamović, Historija Bošnjaka, 320). 27 V. Popović, n.dj., 89. 28 Ovaj dijagnosticirani termin prvi je uveo u upotrebu ruski car Nikola I (1825-1855). Vidi: M. Imamović, Historija Bošnjaka, 320. 29 Austrija i Rusija, plašile su se rehabilitacije Osmanskog carstva te zbog toga, 1781. godine, obnavljaju ugovor o savezništvu, iz kojeg će proizaći memorandum, carice Katarine, austrijskom caru Josipu II, 10. IX 1782. godine. Ovim memorandumom je predviđeno razbijanja i raspodjele evropskih provincija Osmanskog carstva, na sljedeći način: -ujedinjenjem Besarabije,Vlaške i Moldavije koje je trebalo oduzeti Osmanskom carstvu stvorila bi se država pod, antičkim, nazivom Dakija. Za vladara ove države Katarina je predlagala svog miljenika Potemkina. 343 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) S druge strane, zaštitarska strana pravoslavnog stanovništva se ogleda kroz konstantno potpirivanje pravoslavnog stanovništva na Balkanskim prostorima na otpor osmanskoj vlasti. Navedene okolnosti uvjetovali su da tokom XVIII stoljeća u Bosni javljaju česte pobune, kao rezultat raznih nezadovoljstava, tako i zbog socijalnih problema. Ipak u ovom periodu je primjetna kompaktnost stanovništva i njihova vezanost za Bosnu, bez obzira na vjersku pripadnost. Iako je bilo međukršćanske solidarnosti, u toku ratova ona, u Bosni, nije imala odjek kao u drugim provincijama Carstva. Izuzetak predstavlja djelovanje uskočko-hajdučkih bandi.30 Ratne okolnosti proizašle iz rusko-osmanskog rata (1768-1774) i općeevropskih prilika druge polovine XVIII stoljeća pojačano su otvorile apetite kod Rusije i Habsburgovaca. U tom pravcu, vrhunac ruskohabsburških dogovora predstavlja sastanak Katarine II i Josifa II, u Herzonu na Krimu. Porta je, u takvim okolnostima pošto je uvidjela stvarnu opasnost koja joj prijeti, donijela odluku o objavi rata Rusiji (avgust 1787. godine). Time je ona željela da preduhitri Rusiju. U takvim okolnostima Rusiji se za pomoć, na osnovu savezničkih ugovora, obratila Habsburškom carstvu. Tom pozivu Austrija se odazvala, i tako je otpočeo posljednji zajednički rat Rusije i Habsburškog carstva protiv Osmanskog carstva. Prostor Bosne i Hercegovine našao se u iznimno teškoj situaciji za vrijeme rata (1788-1791/2/), između Osmanskog carstva, s jedne strane, te -ujedinjenjem Trakije, Makedonije, Bugarske i sjeverne Grčke, obnovilo bi se, sa sjedištem u Carigradu, Bizantijsko carstvo. Za prijesto toga Carstva bio je predviđen trogodišnji Katarinin unuk Konstantin. Austrijska diplomatija, predvođena Kaunicom, nije bila zadovoljna ovim prijedlozima, pa je iznosila svoje zahtjeve: Mala Vlaška sa zemljišnim pojasem širine tri milje,uz desnu obalu Dunava od Nikopolja do Beograda, zajedno sa ova dva grada, kao i gradovima Vidin i Oršava su trebali pripasti Austriji. Granica od Beograda je trebala ići do Drimskog zaljeva(obuhvatajući i zaljev). Područje zapadno od ove linije je trebalo pripasti Austriji, kao i mletački posjedi u Dalmaciji i Istri, dok bi kao odštetu „republikancima“, dali teritorije na poluotoku Moreji, te otocima: Krit, Kipar i dr. Zbog pretjeranih zahtjeva jedne i druge strane,pregovori su privremeno propadali. U to vrijeme Francuska je primijetila veliku opasnost koja prijeti Evropi od Rusije i predlaže ograničenje ruske crnomorske flote. Francuska je ubrzala mirovne pregovore sa Engleskom, poslije sjevernoameričkog rata, s ciljem da ima odriješene ruke na Istoku. Izgubivši svoje kolonije u sjevernoj Americi, Engleska se okreće Indiji, pri čemu osmanski teritorij predstavlja najbolju sponu Engleske i Indije. U takvim okolnostima Engleska, kao i Francuska počinje sve više da štiti Osmansko carstvo, što je bio glavni oslonac opstanka ovog carstva u budućnosti. Porta je sklopila 1782. godine prijateljsko trgovački ugovor sa Španijom, koja se obavezala da će spriječiti prolaz kroz Gibraltar svakoj floti, koja bude upućena protiv Osmanskog carstva (V. Popović, n.dj., 91-94). 30 S. Bašagić, n.dj., 79-117. 344 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Rusije i Habsburškog carstva, sa druge strane. U tom ratu Habsburgovci sa ogromnim snagama su napali prostor Bosanskog pašaluka, gdje dolazi do pozicionog rata, koji je po gradu Dubici, prozvan Dubičkim. U toku rata Bošnjaci su patriotizmom i hrabrošću uspjeli sačuvati značajnijeg prodora Habsburške vojske na bosansko tlo.31 U toku rata, Austrija naišla na snažan otpor u Bosni, dok u Srbiji, pošlo joj je za rukom da zauzme Beograd (1789), Smederevo i Šabac. Glavni oslonac Austrijancima u ratnim operacijama su bili srpski dobrovoljački odredi, frajkori.32 Međutim, s obzirom na ambicije to su bili neznatni vojni uspjesi. U takvim okolnostima dolazi do sklapanja mirovnog ugovora, između Osmanskog carstva i Austrije, u Svištovu 1791. godine. Mirom u Svištovu, Bosna je izgubila grad Cetingrad, dok su u ratu izgubljeni gradovi: Dubica, Novi i Gradiška, po odredbama ugovora, vraćeni Bosni.33 Pošto se našla u dosta neugodnoj situaciji, mirovno rješenje je prihvatila i Rusija, preliminarnim mirom u Svištovu i definitivnim u Jašu, 9. I 1792. godine.34 Time se završio još jedan, u nizu ratova, između Osmanskog carstva i Rusije. Po odredbama mirovnog ugovora Rusija je vratila Osmanskom carstvu, osvojena područja u Vlaškoj i Moldaviji.35 Rusija je imala pravo intervencije na Porti, za ove dvije kršćanske kneževine, kao i za 31 Za taj patriotizam, začuđeni austrijski komandant fedmaršal Laudon kaže:“da je nevjerovatno kako su čvrsto građeni mali bosanski gradići i kako se tvrdokorno u njima Turci (Bošnjaci) bore, a s kojom se lakoćom oni umiju iznova ušančiti, kad im se razori jedna odbrambena linija“. (Historija naroda Jugoslavije II, 1331.; M. Imamović, Historija Bošnjaka, 325). 32 Među frajkorima najpoznatiji je, Mihaljevićev frajkor, po austrijskom oficiru koji im je komandovao. U Šumadiji se razvio pokret koji je, takođe, surađivao sa Austrijom pod vodstvom Koče Anđelkovića, po kome je pokret prozvan Kočina krajina (V. Popović, n.dj., 95). 33 Historija naroda Jugoslavije II, 1331. U navedenom djelu se navodi da pored Cetingrada su izgubljeni i gradovi Srb, Lapac i pojas zemlje ispod Plješevice i oko Plitvičkih jezera, mirom u Svištovu. Sa gubitkom Cetingrada Bošnjaci su se teško mirili, a pogotovo Hasanaga Pećki, koji je preko 30. godina vodio svoj „privatni rat“, čiji vrhunac predstavlja njegovo zauzimanje i pljačkanje Cetingrada 1822. godine. 34 Više o mirovnim pregovorima u Svištovu i Jašu, pogledaj: V. Popović, n.dj., 96-98.M. Imamović, Historija Bošnjaka, 326-327.; J. Hammer, Historija Osmanskog carstva, knj. III, 264-265. 35 Tako je propao plan o stvaranju Dakije, koji je naišao na simpatije i u Rimu, zbog etničke bliskosti stanovnika ovih kneževina, sa stanovnicima Apeninskog poluostrva. Po odredbama mirovnog ugovora,Porta se obavezala da neće u ovim dvjema kneževinama prikupljati zaostale poreze, kao ni one u naredne dvije godine, po okončanju rata. (V. Popović, n.dj., ,90-98. M. Imamović, Historija Bošnjaka, 322-326.) 345 �Edin Mutapčić: “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699 1774) pravoslavne kršćane. To je predstavljalo vrlo značajan moment u ruskoj dominaciji nad kršćanima, ali i u politici Istočnog pitanja. ZAKLJUČAK Neosvojivi bosanski teritorij bio je glavni razlog za promjenu habsburške političke taktike prema Osmanskom carstvu. U narednom periodu Habsburško carstvo nastoji da ekonomski podčini Bosnu, kao i druge dijelove Osmanskog carstva. Ona je putem konzulata i špijunskih službi pratila situaciju u Bosni, ali nikada se više nije usudila da krene u ratno osvajanje bosanskog prostora, sve dok nije dobila saglasnost međunarodne zajednice i Osmanskog carstva, na Berlinskom kongresu 1878. godine. Oslobođen od habsburških osvajačkih poduhvata, prostor Bosne i Hercegovine, je u narednom periodu bio prostor sukoba Bošnjaka i centralne vlasti u prvoj polovini XIX stoljeća, odnosno ekspanzija nacionalističkih politika iz susjedstva sredinom tog stoljeća. Tako je ova veoma značajna „provincija“ Osmanskog carstva u Evropi (Bosanski pašaluk) ušla u XIX stoljeće, stoljeće velikih prevrata u bosanskoj historiji. 346 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3069 Title A name given to the resource “ISTOČNO PITANJE” I BOSNA I HERCEGOVINA PERIOD RAVNOTEŽE (1699-1774)* Author Author MUTAPČIĆ, Edin Abstract A summary of the resource. U ovom radu se pokušava dati historiografski odgovor o počecima problematike „Istočno pitanje“. Autor obrađuje navedeno pitanje u periodu tzv. „perioda ravnoteže“ jer u navedenom periodu iako je prisutno konstantno slabljenje Osmanskog carstva, ona organizacijom svojih unutarnjih snaga uspjeva u velikoj mjeri odoliti najezdama svjetskih sila, Habsburškog i Ruskog carstva, sve do Kučuk Kajnardžijskog mirovnog sporazuma iz 1774. godine. Poslije ovog rata, u ambicijama dvorova ova dva suparnika Osmanskog carstva pitanje zaostavštine je glavno političko pitanje obje monarhije, te se stvaraju planovi za konačnu likvidaciju Osmanskog carstva. Dakle, opsada Beča i“Veliki rat” (1683-1699) koji je uslijedio predstavljaju ujedno i početak jednog dekadentnog perioda osmanske historije, ali gotovo jedno stoljeće je prisutna teorija „nekog čuda“ koje će Osmanlijama vratiti „staru slavu“. Ključne riječi: Istočno pitanje, Osmansko carstvo, Bosanski ejalet, Habsburško carstvo, Rusija, demografija, pravo. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3355 Title A name given to the resource INTELEKTUALNA TRAUMA U DJELIMA (NE)BRITANSKOG KNJIŽEVNIKA HANIFA KUREISHIJ Author Author MUSTAFIC, Alma Abstract A summary of the resource. Dvadeseto stoljeće je obilježeno razvojem islamskih zemalja koje su se nastojale individualizirati. U 21. stoljeću svijet je usmjerio svoju pažnju na „fenomen“ zvani arapsko proljeće. Demonstracije i neredi su označeni kao novo buđenje muslimana širom svijeta. Mnogi od kojih su se odlučili na napuštanje svojih, neredima pogođenih, zemalja i potraže utočište u jednoj od zapadnih zemalja, ostavljajući pritom iza sebe dio svog identiteta i suočavajući se poteškoćama asimilacije u novo društvo. Osamdesetih godina 20. stoljeća motivi imigracije muslimanskog stanovništva sa područja Paksitana, Irana, Iraka, Libanona i Afganistana primarno su bili socio ekonomske prirode.Vremenom, masovno prisustvo muslimana u zemljama poput Engleske i Francuske postalo je izazov lokalnom stanovništvu. Zapad je muslimane počeo doživljavati kao direktan izazov kolektivnom identitetu i tradicionalnim vrijednostima što je dovelo do donošenja odluke o zabrani nošenja hidžaba i nikaba u javnosti u pojedinim zemljama. Danas, silni Zapad koji se deklarisao demokratičnošću, tolerancijom i otvorenošćcu prema drugim kulturama i religijama, testira sve to, rastom prisustva islamske tradicije i vrijednosti. S druge strane, zbog osjećaja neprihvaćenosti pa možda i nedovoljne asimilacije u društvo u kojem žive, muslimanski imigranti nalaze se u strahu od gubljenja vlastitog identiteta, (zabrana nošenja hidžaba/nikaba). Upravo u ovom okruženju Kureishi je pronašao inspiraciju za svoje stvaralaštvo. Fokus ovog rada je problem neuspjele asimilacije likova, muslimanskih emigranata, u opisano britansko društvu, te posljedice koje ima na razvoj njihovih identiteta u romanu Crni Album, Hanifa Kureishija. Glavni cilj rada je definisati faktore koji dovode do neuspješne asimilacije i promjena u identitetima likova, muslimana, u romanu. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3513 Title A name given to the resource THE ROLE OF MOTIVATION TO DEVELOP ACOGNITIVE LEARNING STRATEGIE Author Author MULAOSMANOVIĆ, Nejra Abstract A summary of the resource. Cognitive learning styles and learning strategies differ from person to person. Identifying student learning styles helps educators understand how people perceive and process information in different ways. The stable and pervasive characteristics of an individual, expressed through the interaction of one's behavior and personality as one approaches a learning task, is described as a "learning style". Cognitive learning styles and learning strategies affect people differently, depending on whether the person has left hemisphere strengths or right hemisphere strengths. For example, a person who performs best on analytical language might lack understanding and the use of correct syntactical structures, as well as semantically ordered comprehension of words and phonetic articulation. Another person may perform best on tasks calling for intuitive feel for language, which would also include expression, richness of lexical connotation, discourse, rhythm and intonation. Another person may have an affinity for methods that are focused, systematic, sequential and cumulative. Yet another person may have an affinity for methods in which various features are managed simultaneously, realistically and in a significant context.hat same person would be less likely to direct his own learning and may function well in quasi-autonomy (guided discovery), but may well express preference for a formal, teacher-dominated learning arrangement as a compensation for own perceived deficiency in ability to structure. All cognitive strategies differ from one another, just like person differ from one another. We can find many different cognitive or learning strategies, but still it does not mean that everyone would accept and adopt all of them. Someone can performe better with one strategy, but someone else can perform better with another strategy.Learning strategies are “operations employed by the learner to aid the acquisition,storage, retrieval, and use of information...(they are) specific actions taken by thelearner to makeearning easier, faster, more enjoyable, more self-directed, more effective, and moretransferableto new situations” (Oxford, 1990, p. 8).Strategy use varies according to the task, stageof the learner, age of thelearner, the context of learning, individual learning styles, and cultural differences.Currentresearch is now showing that the difference between successful and unsuccessfullearners is morethe quality of strategies used, not quantity. Successful language students do notnecessarily usemore strategies, but instead use different combinations of strategies. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2873 Title A name given to the resource E-TUTOR: DEPLOYING AND SUPPORTING E-LEARNING ENVIRONMENT Author Author MIRVIĆ, Muamer Abstract A summary of the resource. This master’s thesis investigates the obligations and necessary skills of e-Tutor as the new age online educator and processes of deploying and supporting of e-Learning environment. An integrated Knowledge Management framework was used as the theoretical basis for the development of online learning environment to be used as part of blended learning education program. A total of 116 students from all four years of secondary education, enrolled in the computer science course, participated in the survey that was conducted in order to examine potential advantages and limitations of e-Learning environment. The survey was focused on knowledge area preferences, learning processes and their use of traditional and online learning environments. Individual surveyed responses were extracted and grouped according to the participants’ classes and groups. The results obtained from the survey provide interesting insights into the limitations and potential of information technology use in secondary education. They also suggest that it is possible to develop and deploy e-Learning environment to be successfully used as part of blended learning education program for the students of secondary education. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Thesis NonPeerReviewed L Education (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2ebeed7dc52e9f9ee28601a0b3435fa6.docx b89adb86fe38cfb23bcb9338a52ccd24 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3657b9ffaf61012dfd44b1f15f2758cf.pdf 041cfa1255c04525e6b9c7dfa8ad44d5 PDF Text Text PREGLEDNI NAUČNI RAD UDK 336.2(497.6) Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine Doc. dr. sc. Goran Miraščić Univerzitet Sarajevo School of Science and Technology Email: goran.mirascic@fbihvlada.gov.ba Mr. sc. Haris Abaspahić Ured premijera Federacije Bosne i Hercegovine Email: haris.abaspahic@fbihvlada.gov.ba Sažetak: Svaka država posredno ili neposredno utječe na distribuciju svojih resursa. Pri tome, kreatorima ekonomske politike na raspolaganju stoje dva glavna instrumenta – monetarna i fiskalna politika. Budući da Bosna i Hercegovina zbog aranžmana valutnog odbora nije u mogućnosti voditi značajniju monetarnu politiku (osim politike obaveznih rezervi) u cilju promicanja ekonomskog rasta, fiskalna politika je jedina poluga ekonomske politike, koje imamo na raspolaganju. Ključne riječi: monetarna i fiskalna politika, stepen konkurentnosti, direktni i indirektnih porezi, krajnja potrošnja Kao pretpostavka povećanja proizvodnje i zaposlenosti, od posebnog značaja je i uticaj poreske politike na stvaranje stimulativnog poslovnog ambijenta za direktne strane investicije. Poreska konkurentnost predstavlja jednu od najbitnijih odrednica ukupne konkurentnosti zemlje, te je iz tih razloga u radu poseban akcenat stavljen upravo na ovo pitanje. Nadalje, imajući u vidu da Bosna i Hercegovina sa ostalim državama iz okruženja konkuriše za međunarodni kapital, autori će u radu ponuditi prikaz konkurentske pozicije FBiH i BiH u odnosu na okruženje. Autori će u radu prezentirati komparaciju strukture poreza sa zemljama u regionu, te nastojati ispitati moguće efekte smanjenja direktnog oporezivanja rada i povećanje oporezivanja potrošnje i drugih poreza u cilju stimulisanja investicija, proizvodnje i izvoza, i destimulisanje potrošnje i uvoza, a na primjeru Federacije Bosne i Hercegovine. 641 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić UVOD Svaka država posredno ili neposredno utiče na distribuciju svojih resursa. Pri tome, kreatorima ekonomske politike na raspolaganju stoje dva glavna instrumenta – monetarna i fiskalna politika. Budući da Bosna i Hercegovina zbog aranžmana valutnog odbora nije u mogućnosti voditi značajniju monetarnu politiku (osim politike obaveznih rezervi) u cilju promicanja ekonomskog rasta, fiskalna politika je jedina poluga ekonomske politike koje imamo na raspolaganju. Ona predstavlja upotrebu državne potrošnje i oporezivanje kao instrumenta za promicanje održivog i snažnijeg ekonomskog rasta i kao mjeru smanjenja siromaštva. Kao pretpostavka povećanja proizvodnje i zaposlenosti, od posebnog značaja je i uticaj poreske politike na stvaranje stimulativnog poslovnog ambijenta za direktne strane investicije. Poreska konkurentnost predstavlja jednu od najbitnijih odrednica ukupne konkurentnosti zemlje. Njome se države međusobno takmiče u privlačenju stranih direktnih investicija, što presudno utječe na privredni i ukupan ekonomski rast. Budući da Bosna i Hercegovina sa ostalim državama iz okruženja konkuriše za međunarodni kapital, ova analiza će ponuditi prikaz konkurentske pozicije FBiH i BiH u odnosu na okruženje. U posljednje vrijeme sve je više onih koji zagovaraju reforme fiskalnog sistema u BiH. U FBiH su prhodi od oporezivanja potrošnje manji (19,09% BDPa) od prihoda oporezivanja rada (22,17% BDPa). Poredeći strukturu fiskalnih sistema u regionu, dolazimo da zaključka da BiH ima relativno visoke troškove radne snage, dok je stopa poreza na dodatnu vrijednost jedna od najmanjih u okruženju. Cilj ovog istraživanja je da uporedi strukturu poreza u FBiH sa zemljama u regionu, te ispita moguće efekte smanjenja direktnog oporezivanja rada i povećanje oporezivanja potrošnje i drugih poreza u cilju stimulisanja investicija, proizvodnje i izvoza, i destimulisanje potrošnje i uvoza. Stope nezaposlenosti i konkurentnost zemalja bišve Jugoslavije Ekonomska kriza iz 2008. godine je dodatno pogoršala postojeće strukturalne slabosti ekonomije i stanje nezaposlenosti širem Evrope. Visoka nezaposlenost predstavlja jedan od najvećih socijalnih i ekonomskih problema u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Svjetske banke za 2011. godinu, Bosna i Hercegovina pored Makedonije ima najveću nezaposlenost u regionu, s tim da Makedonija od 2008. godine bilježi kontinuiran pad nezaposlenosti. Naredni dijagram daje pregled stopa nezaposenosti u regionu. 642 �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine Stope nezaposlenosti 31,4 27,6 24,1 19,7 13,4 8,2 Prema Indeksu globalne konkurentnosti, koji svake godine objavljuje Svjetski ekonomski forum, Bosna i Hercegovina je uz Grčku, Srbiju i Albaniju najnekonkurentnija evropska država. Varijable koje ispituje ovaj indeks su: institucije, inovacije, infrastruktura, makroekonomsko okruženje, zdravlje i primarno obrazovanje, visoko obrazovanje i trening, efikasnost tržišta roba, efikasnost tržišta rada, razvijenost finansijskog tržišta, tehnološka spremnost, veličina tržišta i poslovna sofisticiranost. Veličina tržišta, inovacije, razvijenost finansijskog tržišta, poslovna sofisticiranost i infrastruktura su ocijenjene kao najlošije varijable. Ukoliko se detaljnije pogledaju pojedini elementi analize, kao najproblematičnije faktore poslovanja ovogodišnji izvještaj ističe pristup finansiranju, političku nestabilnost, porezne propise i stope, neefikasnu državnu birokratiju i korupciju. Naredni dijagram daje pregled ocjena konkurentnosti za zemlje u regionu. Stope konkurentnosti 4,25 4,2 4,14 4,13 4,02 3,77 643 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić Analizirajući stanje poslovnog okruženja, prema 'Doing business' izvještaju Svjetske banke BiH je rangirana na najnižem mjestu (131. od 189.) od svih zemalja Zapadnog Balkana. Ovaj izvještaj mjeri jedanaest dimenzija: pokretanje biznisa, dobijanje građevinske dozvole, dobijanje električne energije, registracija vlasništva, plaćanje poreza, prekogranična trgovina, dobijanje kredita, zaštita investitora, provedba ugovora, rješavanje nesolventnosti i zapošljavanje radnika. Bosna i Hercegovina posebno loše rezultate bilježi na polju pokretanja biznisa (174.) i dobijanja građevinskih dozvola (175.) što ukazuje na prethodno ukazanu neefikasnost državne birokratije. Naredni dijagram daje pregled pozicija zemalja u regionu kada je u pitanju povoljnost poslovnog okruženja. Doing Business Report 2014 Makedonija 25 Slovenija 33 Crna Gora 44 Hrvatska 89 Srbija 93 Bosna i Hercegovina 131 1 51 101 151 Troškovi rada, doprinosi i porezi na dohodak u zemljama bivše Jugoslavije U doba značajne mobilnosti radne snage i kapitala, oporezivanje kapitala (porez na dobit) i rada (porez i doprinosi na plate) imaju presudnu ulogu na preseljenje kapitala iz jedne zemlje u drugu. Cijena rada, je tom kontestu bitna determinanta atraktivnosti poslovno okruženje za strane investicije. Prosječna bruto plata (tj. Ukupna cijena rada) u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 1.435 KM ili 733 eura što je više u odnosu na mjesečne bruto plate Makedonije i Srbije i manje u odnosu na Crnu Goru i Hrvatsku. Što se tiče poreza na dohodak Crna Gora, Hrvatska i Slovenija imaju progresivnu stopu poreza na dohodak koja dostiže čak i 50% u Sloveniji, dok FBiH, Makedonija i Srbija imaju jedinstvene i najniže stope poreza na dohodak (10%) u regionu, s tim da bi i Srbija uskoro mogla uvesti progresivnu stopu. 644 �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine Prosječna bruto mjesečna plata (€) 728 Prosječna neto mjesečna plata (€) 480 Hrvatska 2 1042 724 Makedonija 3 503 343 Slovenija 4 1524 997 Srbija 5 533 386 Crna Gora 1 Stopa poreza na dohodak 9% do 720 € mj. 12% do 290 € mj. 15% preko 720 € mj. 25% od 290 do 1.161 € mj. 40% preko 1.161 € mj. Jedinstvena stopa od 10% 16% do 668 € mj. 27% od 668 do 1.580 € mj. 41% od 1.580 do 5.909 € mj. 50% preko 5.909 € mj. Jedinstvena stopa od 10% Prema izvještaju Svjetske banke 'BiH – Izazovi i preporuke za reforme – Pregled javnih rashoda i institucija' (2012), stope socijalnih doprinosa u FBiH su mnogo više u odnosu na druge zemlje. U nastavku je dat pregled stopa doprinosa u regionu. Deloitte International Tax. Montenegro Highlights 2013 Eurostat 3 Deloitte International Tax. Macedonia Highlights 2013 4 Eurostat 5 KPMG, Serbia - Individual income tax changes, social security contribution amendments 1 2 645 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić Stope doprinosa 41,5 38,2 37,8 35,2 33,8 27 Prema važećim poreskim propisima u FBiH, fiskalno opterećenje rada je na veoma visokom nivou (šesto mjesto u Evropi – blizu 74 % na neto plate), dok je fiskalno opterećenje kapitala među najnižim u Evropi (stopa poreza na dobit 10%). U narednoj tabeli je pregled stopa poreza i doprinosa koje se plaćaju u FBIH u okviru troškova rada. • • • • • 646 PIO Zdravstvo Nezaposlenost Zaštita od nesreća Porez na dohodak UKUPNO Osnovica bruto plata 23,0% 16,5% 2,0% 10,0% 51,5% Osnovica neto plata 36,06% 25,87% 3,13% 0,50% 8,17% 73,73% �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine U nastavku je dat tabelarni pregled stopa doprinosa koje se palćaju na platu u zemljama bivše Jugoslavije. Doprinosi Na teret zaposlenog Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija Na teret poslodavca 33.8% 24% (15% za penziono, 9,8% (5,5% za penziono, 8,5% za zdrastveno, 0,05% 3,8% za zdrastveno, 0,05% za nezaposlenost) za nezaposlenost) 35,2% (13% zdrastveno, 1,7% za 20% za penziono nezaposlenost, 0,5% doprinos u slučaju ozljede) 27% 27% (18% za penziono i invalidsko osiguranje, 7,3% za zdrastveno, 0,05% za dodatno zdrastveno osiguranje, 1,2% za nezaposlenosti) 38,2% 22,1% (15,5% za penziono i 16,1% (8,85% za penziono i invalidsko osiguranje, 6,36% invalidsko osiguranje, 7,09% za zdrastveno, 0,14% za za zdrastveno, 0,06% za nezaposlenost, 0,1% nezaposlenost, 0,1% porodijsko odsustvo) porodijsko odsustvo) 37,9% 19,9% (13% za penziono i 17,9% (11% za penziono i invalidsko osiguranje, 6,15% invalidsko osiguranje, 6,15% za zdrastveno, 0,75% za za zdrastveno, 0,75% za nezaposlenost) nezaposlenost) Stope PDVa u zemljama bišve Jugoslavije Od početka globalne ekonomske krize, gotovo u svim zemljama EU je primjetan trend rasta stopa indirektnih poreza (PDV, akcize i carine), što je stvorilo mogućnost za rasterećenje privrede smanjenjem direktnih poreza koji opterećuju rad i kapital. S druge strane, od njegovog uvođenja 2006. godine, porez na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini iznosi 17% što je poslije Kosova (16%) ujedno i najniža stopa od svih zemalja 647 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić Zapadnog Balkana. Naredni dijagram daje pregled stopa poreza na dodatnu vrijednost u zemljama regiona. Stope PDVa 25 22 20 19 18 17 Kao što je vidljivo u narednoj tabeli, BiH i Makedonija su jedine zemlje u regionu koje u proteklom periodu nisu podizale stopu PDV-a. Crna gora Standardna stopa Snižena stopa Hrvatska Standardna stopa Snižena stopa 2003 17 0|7 2006 22 0 | 10 2009 23 0 | 10 Makedonija 2013 19 0|7 2012 25 0 | 10 2013 25 5 | 10 2000 18 5 Standardna stopa Snižena stopa Slovenija Standardna stopa Snižena stopa 2002 20 8.5 2013 22 9.5 Srbija 2005 18 8 2012 20 8 Standardna stopa Snižena stopa 648 �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine Direktni porez naspram indirektnih poreza Prethodno predstavljeni podaci ukazuju na mogućnost da se promijene struktura i izvori poreza, tako što se fokus pomjera sa rada i kapitala ka oprezivanju potrošnje. Ono što je bitno istaći je, da ove reforme trebale imati neutralan fiskalni efekat, te ne previđaju rast prihoda za državu. Osim toga, MMF se zalaže za reformu poreskih sistema u pravcu većeg udjela oporezivanja potrošnje u odnosu na oporezivanje rada i kapitala, smatrajući potrošnju manje promjenjivom poreskom osnovicom u odnosu na plate zaposlenih i dobit, što utiče na stabilnije javne prihode. Serija nedavno objavljenih OECD studija je, na osnovu teorijskih i empirijskih pokazatelja, ustanovila rangiranje poreskih oblika prema ekonomskoj efikasnosti. Periodični porezi na (nepokretnu) imovinu su rangirani kao ekonomski najefikasniji oblik oporezivanja, dok se na drugom mjestu nalazi oporezivanje potrošnje. Oporezivanje rada je rangirano na trećem mjestu, dok oporezivanje kapitala zauzima posljednje mjesto, kao poreski oblik koji najnegativnije utiče na ekonomski rast (Johansson, 2008; Arnold, 2008; Myles, 2009) jer povećanje opterećenja privrede kroz oporezivanje rada i kapitala smanjuje mogućnosti privredi za nove investicije i novo zapošljavanje. Situacija u Bosni i Hercegovini je trenutno sljedeća: 1. 2. 3. 4. Preporuka OECD Porez na nepokretnu imovinu Porez na potrošnju Oporezivanje plata Porez na kapital 1. 2. 3. 4. Stanje u BiH i FBiH Oporezivanje plata Porez na potrošnju Porez na kapital Porez na nepokretnu imovinu ne postoji 6 Federalni zavod za programiranje razvoja (FZZPR) je objavio analizu 'Poreska reforma u funkciji investicija i zapošljavanja' u kojem je iznio svoj prijedlog rasterećenja privrede. Prema tom prijedlogu, porez na dohodak i doprinos za PIO bi ostali isti, dok bi doprinosi za zdravstveno osiguranje i nezaposlene bili ukinuti i finansirali bi se iz budžeta drugim vidovima poreza koji ne opterećuju privredu. Novi pristup poreskoj politici bi morale podržati ostale politike, jer bi u suprotnom efekti poreske reforme mogli biti neutralisani djelovanjem drugih politika u suprotnom smjeru.. Kao način nadoknade izgubljenih poreskih prihoda, FZZPR predlaže povećanje akciza i uvođenje poreza koji ne opterećuju privredu kao što su: uvođenje poreza na nepokretnu imovinu, uvođenje poreza na transakcije finansijskih institucija, uvođenje posebnog poreza na luksuzne automobile itd. Tek kada se precizno ustanovi koliko bi se 6 Johansson Asa, Christopher Heady, Jens Arnold, Bert Brys, Laura Vartia, „Taxation and Economic Growth“, OEDC Economics Department Working 649 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić sredstava za finansiranje javne potršnje moglo obezbijediti ovim mjerama, predlaže se promjena stope PDV-a. Ukoliko bi se izgubljeni prihodi nadoknađivali isključivo povećanjem PDVa, bila bi potrebna stopa od 22,5%. Za razliku od prijedloga FZZPR-a, smatramo da bi refrma fiskane strukture trebala biti jednostavnija i usmjerena na ograničeno smanjenje doprinosa za zdravstvu, dok bi se nedostajuća sredstva isključivo nadoknadila povećanjem stope PDV-a. U tom kontekstu predležemo dvije varijante 7. VARIJANTA I Zbirna stopa na neto plate 65,25% -- prosječna bruto izdvajanja za platu 1364 KM - Doprinos za zdravstveno osiguranje od 25,87% na neto plate bi bio umanjen za 8,48%, a ovo umanjenje bi se u cjelosti nadoknadilo povećanjem stope PDV-a na 20%. Smanjenje stope doprinosa za zdravstvo u iznosu od 8,48% bi izazvalo gubitak javnih prihoda u visini od oko 368,2 miliona KM, što je oko 32,8% ukupnih prihoda za zdravstveno osiguranje od 1.123,3 milijarde KM. Ovaj iznos bi se u potpunosti nadoknadio povećanjem stope PDV-a na 20% što bi prema trenutnim projekcijama prihoda od PDV-a iznosilo oko 368, 2 miliona KM. VARIJANTA II Zbirna stopa na neto plate 59,59% - prosječna bruto izdvajanja za platu 1318 KM Doprinos za zdravstveno osiguranje od 25,87% na neto plate bi bio umanjen za 14,14%, a ovo umanjenje bi se u cjelosti nadoknadilo povećanjem stope PDV-a na 22%. Smanjenje stope doprinosa za zdravstvo u iznosu od 14,14% bi izazvalo gubitak javnih prihoda u visini od oko 613,6 miliona KM, što je oko 54,6% ukupnih prihoda za zdravstveno osiguranje od 1.123,3 milijarde KM. Ovaj iznos bi se u potpunosti nadoknadio povećanjem stope PDV-a na 22% što bi prema trenutnim projekcijama prihoda od PDV-a iznosilo oko 613,6 miliona KM. Da bi fiskalno rasterećenje rada pozitivno utjecalo na privredni rast, neophodno je da se značajan dio fiskalnog rasterećenja zadrži u preduzećima, tj. da se većim dijelom ne upotrijebi za povećanje neto zarada, premda bi veća privatna potrošnja i po tom osnovu uticala na prihode od PDV-a. U situaciji kada poslodavci teško, ili po veoma visokim kamatnim stopama dobijaju kredite od banaka, rasterećenje bi značilo i veću platežnu sposobnost privrede. Eventualni problemi u donošenju poreske reforme mogu se pojaviti zbog različite ustavne nadležnosti direktnih poreza (entiteti) i indirektnih poreza – PDV i akcize (državni 7 Kalkulacije su rađene na pretpostavci nulte elastičnosti potrošnje. 650 �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine nivo). Ovakva reforma bi zahtjevala sinhroniziranu aktivnost različitih nivoa vlasti i istovremene intevencije u državnom i entitetskim zakonodavstvima. Ekonomski efekti predložene poreske reforme • Povećanje zaposlenost: Kao posljedica manjih triškova rada povećala bi se potražnja za radnom snagom, • Smanjenje sive ekonomije: Putem rada na crno, rada na sivo i sniženje plata uz istovremeno povećanje naknada koje se ne oporezuju (topli obrok i troškovi prevoza) siva ekonomija je najprisutnija u oblasti rada. Stranim investitorima i potencijalnim izvozicima je to teško učiniti, te oni snose neproporcionalno veći dio nameta na plate od domaćih privrednika, što šteti direktnim stranim investicijama. Osim što poreska evazija dovodi do nelojalne konkurencije, preveliko oslanjanje na direktne poreze dovodi i do većih administrativnih troškova prikupjanja tih poreza. S druge strane, teže je vršiti utaju indirektnih poreza. Smanjenim oporezivanjem oblasti u kojima su poreske utaje najviše zastupljene (direktni porezi koji opterećuju rad) i povećanim oporezivanjem oblasti u kojima je siva ekonomija najmanje prisutna (porezi građana, akcize i PDV), automatski bi se smanjio bim sive ekonomije, • Smanjenje troškova poslovanja u FBiH dovodi do privlačenja direktnih stranih investicija, • Povećanje konkurentnosti privrede: Smanjenjem cijena domaćih proizvoda povećava se njihova konkurentnost na međunarodnom tržišti čime se utječe i na smanjenje trgovinskog deficita, • Veća likvidnost firmi: Fiskalnim rasterećenjem preduzeća oslobađaju se sredstva za nove investicije, što je posebno značajno uzimajući u obzir visoke troškove zaduživanja, • U dužem roku sve prethodno navedeno dovodi do ekonomskog rasta. ZAKLJUČAK Visoka nezaposlenost predstavlja jedan od najvećih socijalnih i ekonomskih problema u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Svjetske banke za 2011. godinu, Bosna i Hercegovina pored Makedonije ima najveću nezaposlenost u regionu, s tim da Makedonija od 2008. godine bilježi kontinuiran pad nezaposlenosti. 651 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić Prema Indeksu globalne konkurentnosti koji svake godine objavljuje Svjetski ekonomski forum, u Bosni i Hercegovini najproblematičniji faktori poslovanja u posljednjem izvještaju su: pristup finansiranju, politička nestabilnost, porezni propisi i stope, i neefikasna državna birokratija. Cijena rada, je tom kontestu bitna determinanta atraktivnosti poslovnog okruženja za strane investicije. Prosječna bruto plata (tj. ukupna cijena rada) u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 1.435 KM ili 733 eura što je više u odnosu na mjesečne bruto plate Makedonije i Srbije i manje u odnosu na Crnu Goru i Hrvatsku. Od početka globalne ekonomske krize, gotovo u svim zemljama EU je primjetan trend rasta stopa indirektnih poreza (PDV, akcize i carine), što je stvorilo mogućnost za rasterećenje privrede smanjenjem direktnih poreza koji opterećuju rad i kapital. S druge strane, od njegovog uvođenja 2006. godine, porez na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini iznosi 17% što je poslije Kosova (16%) ujedno i najniža stopa od svih zemalja Zapadnog Balkana. Serija nedavno objavljenih OECD studija je, na osnovu teorijskih i empirijskih pokazatelja, ustanovila rangiranje poreskih oblika prema ekonomskoj efikasnosti. Periodični porezi na (nepokretnu) imovinu su rangirani kao ekonomski najefikasniji oblik oporezivanja, dok se na drugom mjestu nalazi oporezivanje potrošnje. Oporezivanje rada je rangirano na trećem mjestu, dok oporezivanje kapitala zauzima posljednje mjesto, kao poreski oblik koji najnegativnije utiče na ekonomski rast (Johansson, 2008; Arnold, 2008; Myles, 2009), jer povećanje opterećenja privrede kroz oporezivanje rada i kapitala smanjuje mogućnosti privredi za nove investicije i novo zapošljavanje. U tom kontekstu smatramo da bi buduća reforma fiskalne strukture u FBiH, ali i cijeloj BiH, trebala biti usmjerena na ograničenom smanjenje doprinosa za zdravstvo, dok bi se nedostajuća sredstva isključivo nadoknadila povećanjem stope PDV-a. Ovakva reforma bi rezultirala povećanjem stepena konkurentnosti, što bi kao rezultat imalo povećanje zaposlenosti, kao posljedica manjih troškova rada, smanjenje sive ekonomije, smanjenje troškova poslovanja i privlačenje direktnih stranih investicija, te u konačnici i ekonomski rast. LITERATURA 1. 2. 3. 4. 5. Agencija za statistiku BiH, www.bhas.ba Deloitte International Tax. Macedonia Highlights 2013 Deloitte International Tax. Montenegro Highlights, 2013 Eurostat Federalni zavod za statistiku, www.fzs.ba 652 �Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine 6. Johansson Asa, Christopher Heady, Jens Arnold, Bert Brys, Laura Vartia, „Taxation and Economic Growth“, OEDC Economics Department Working Paper, 2013 7. KPMG, Serbia - Individual income tax changes, social security contribution amendments 8. MMF, Pisma namjere sa vlastima BiH, 2012, 2013, 2014. Godina Struktura izlaganja rada 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Uvod Komparativni presjek stopa nezaposlenosti i konkurentnosti zemalja bivše Jugoslavije Komparativni presjek troškova rada, doprinosa i poreza na dohodak Stope PDV-a u zemljama bivše Jugoslavije Direktni vs. Indirektni porezi Prijedlozi: Varijante 1 i 2 Ekonomski efekti predložene poreske reforme 653 �Goran Miraščić, Haris Abaspahić 654 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3126 Title A name given to the resource Poreska politika u funkciji ekonomskog rasta i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine Author Author MIRAŠČIĆ, Goran ABASPAHIĆ, Haris Abstract A summary of the resource. Svaka država posredno ili neposredno utječe na distribuciju svojih resursa. Pri tome, kreatorima ekonomske politike na raspolaganju stoje dva glavna instrumenta – monetarna i fiskalna politika. Budući da Bosna i Hercegovina zbog aranžmana valutnog odbora nije u mogućnosti voditi značajniju monetarnu politiku (osim politike obaveznih rezervi) u cilju promicanja ekonomskog rasta, fiskalna politika je jedina poluga ekonomske politike, koje imamo na raspolaganju. Kao pretpostavka povećanja proizvodnje i zaposlenosti, od posebnog značaja je i uticaj poreske politike na stvaranje stimulativnog poslovnog ambijenta za direktne strane investicije. Poreska konkurentnost predstavlja jednu od najbitnijih odrednica ukupne konkurentnosti zemlje, te je iz tih razloga u radu poseban akcenat stavljen upravo na ovo pitanje. Nadalje, imajući u vidu da Bosna i Hercegovina sa ostalim državama iz okruženja konkuriše za međunarodni kapital, autori će u radu ponuditi prikaz konkurentske pozicije FBiH i BiH u odnosu na okruženje. Autori će u radu prezentirati komparaciju strukture poreza sa zemljama u regionu, te nastojati ispitati moguće efekte smanjenja direktnog oporezivanja rada i povećanje oporezivanja potrošnje i drugih poreza u cilju stimulisanja investicija, proizvodnje i izvoza, i destimulisanje potrošnje i uvoza, a na primjeru Federacije Bosne i Hercegovine. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/db0e562797f23ef6dc68b39893efb191.pdf 069dc7779c51c34904fff6f6a9c49c12 PDF Text Text ��������   �        ������ ����� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3768ec46567e91ed718564e624d9850d.docx a9240553239d9320b2f2aae58303e8ed Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3099 Title A name given to the resource Pravna priroda i značaj međunarodnih ugovora u pravu Evropske unije Author Author MIRAŠČIĆ, Dženeta Abstract A summary of the resource. Djelujući na međunarodnoj sceni, Evropska unija je, uostalom kao i svi drugi međunarodni subjekti, dužna da poštuje važeće norme i temeljna načela međunarodnog prava. Nadalje, pravni sistem Evropske unije se prvenstveno „oslanja“ na međunarodne ugovore, bilo da je riječ o ugovorima, koje organi EU zaključe sa trećim državama i/ili međunarodnim organizacijama ili da je, pak, riječ o ugovorima, koji su zaključeni između država članica i trećih država i/ili međunarodnih organizacija. U vezi s tim, a imajući u vidu općeprihvaćenu hijerarhiju izvora međunarodnog prava, autorica u radu analizira pravnu prirodu međunarodnih ugovora i značaj koji oni, kao primarni instrumenti saradnje među savremenim subjektima međunarodnog prava, imaju u pravnom sistemu Evropske unije. Pored ugovornog kapaciteta Evropske unije, koji u znatnoj mjeri i determiniše pravnu prirodu i značaj međunarodnih ugovora u pravu EU, u radu će se analizirati i „principi pozicioniranja“ određenih kategorija međunarodnih ugovora u hijerarhiji izvora komunitarnog prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)