245 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3388 Title A name given to the resource SOCIAL ETIQUETTE ACROSS CULTURES: TEACHING ENGLISH FOR BUILDING RELATIONSHIPS AND RAPPOR Author Author Valíková, Daniela Abstract A summary of the resource. To live a happy, fulfilling and purposeful life is something both teachers and students wish for. As relationships seem to be a factor which is most likely to make one’s personal life and career happy, successful and fulfilled, it is essential to re-examine language teaching in this respect. Therefore, this paper aims at reflecting on the extent to which teachers may equip students with language and skills and thus allow for developing successful relationships and rapport. The focus of the paper is to understand, analyse and describe why at least some of the great amount of universal as well as culture-specific etiquette rules should be explored in English language teaching and how teachers can do that. This paper, therefore, investigates which topics can be used to allow for fruitful interactions between teachers of languages and their students in this area. To ensure that suggested topics and activities are applicable in a diverse educational context, the activities are described in a rather general way. The primary objective is to inspire foreign language teachers to create authentic and meaningful classroom interaction on the base of digging into social etiquette with regard to the cross-cultural aspect. As a result, learners’ knowledge and skills will be enhanced in terms of building relationships and rapport in a foreign language. What is more, they will be able to interact in social situations with grace. To sum up, this paper looks into preparing often linguistically homogenous classrooms for a culturally diverse world in an effective way and a manner enjoyable for all parties involved. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d2bf876c8120716a7449e8869300e7f7.pdf 25c147d7b9d64b730db55390ec6e5f2c PDF Text Text ���������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ad009e77324e5bf734c80d338f7f3519.docx 1962f4c29b86ad09e2bb7a026deb6c33 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3113 Title A name given to the resource Zasjedanje prvog višestranačkog hrvatskog sabora (30. Svibanj 1990.) – početni impulsi „dugog putovanja“ Republike Hrvatske prema europskoj uniji Author Author VUKAŠ, Budislav Abstract A summary of the resource. Mnogo je radova, rasprava ili analiza u posljednjim desetljećima napisano o odnosima Republike Hrvatske i Europske unije, o procesima njezine demokratizacije, gospodarskog i institucionalnog približavanja i harmoniziranja njezinog pravnog sustava s onim EU. Tako je znameniti hrvatski analitičar međunarodnih ekonomskih odnosa dr. Mladen Staničić proces približavanja RH EU nazvao «dugim putovanjem». Kada razmotrimo sve izazove koje su stajale pred politikom svih hrvatskih vlada, počev od temeljnih vanjskopolitičkih ciljeva proglašenja državne neovisnosti, očuvanja i obrane državne suverenosti (u specifičnim okolnostima jugoslavenske krize), preko imperativa opće demokratizacije, procesa oblikovanja civilnog društva i tranzicije hrvatskoga gospodarstva, te institucionalnih reformi, to je «putovanje» bilo uistinu dugo i «teško», kako ga je autor ovog rada i sam nazvao u jednom radu s njemačkim pravnim znanstvenikom i odvjetnikom dr. Geraldom Sanderom. Ono je možda bilo i najteže u usporedbi s drugim novim državama članicama Unije. Na početku tog «dugog» putovanja stoji, sada već povijesno zasjedanje Hrvatskoga sabora, 30. svibnja 1990., prvog višestranačkog i demokratskog Sabora nakon njegove uloge u institucionalnoj organizaciji SR Hrvatske u okvirima socijalističkog državnopravnog uređenja, definiranog jugoslavenskim ustavnim i političkim sustavom. Glavni je cilj ovoga rada (priopćenja) prikazati to povijesno zasjedanje, u prijelomnim trenucima velikih promjena čitavoga sustava međunarodnih odnosa, te okolnostima raspada jugoslavenske državne zajednice. Autor će u radu naznačiti kako je ovaj Sabor, iako nije usvojio neke važnije državnopravne odluke, kao dominantni vanjskopolitički cilj Republike Hrvatske, isticao njezine nakane približavanju tadašnjoj EEZ, ukazavši na povijesnu pripadnost Hrvatske Europi. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f0b7e1545fae9d36f61d46ee501d4144.docx d77b8864e959faf217436da86a17f3c0 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ba1bc23150249f47d574d5fb24985405.pdf 6fa8df4d5c50408853abbba9a91db13b PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD UDK 327.51(4) Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu Prof. dr. Lidija Čehulić Vukadinović Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Sažetak: Usprkos globalnom svjetskom poretku i procesima ubrzane globalizacije regionalni pristup ostaje temelj za funkcioniranje međunarodnih aktera u suvremenim međunarodnim odnosima.Intenzivnijom regionalizacijom, učvrščivanjem sigurnosnih, gospodarskih, političkih, kulturnih, vjerskih i drugih oblika veza i savezništva države određene regije produbljuju postojeće ili definiraju nove oblike regionalne povezanosti temeljem kojih, kao regionalno prepoznate cjeline, lakše ostvaruju interese na globalnoj međunarodnoj sceni. Euroatlantizam, kao skup odnosa zemalja Sjeverne Amerike i Europe danas prolazi svoju novu do sada najkompleksniju fazu, a procesi euroatlantske i europske integracije dva su paralelna, međusobno povezana procesa koja obilježavaju suvremena zbivanja tzv. Zapadnog, demokratskog, razvijenog svijeta. Institucionalizirani u organizacijama NATO i Europska unija, euroatlantizam i euroatlantske integracije dio su svakodnevice i zemalja Zapadnog Balkana. Republika Hrvatska kao najmlađa članica NATO-a i Europske unije mora preuzeti ulogu zagovornika daljnjeg širenja tih organizacija na ostatak zemalja Zapadnog Balkana, kako zbog svog vlastititog tako isto i zbog interesa tih zemalja ali i jačanja ukupne ideje euroatlantizma u suvremenom svijetu. Ključne riječi: Euroatlantizam, Zapadni Balkan, Sjevernoatlantski savez, Europska unija, funkcionalna regionalna suradnja, demokratizacija, integracija 691 �Lidija Čehulić Vukadinović UVOD Ulaskom Republike Hrvatske u Sjevernoatlantski savez (2009) i Europsku uniju (2013) RH je postala institucionalni dio najznačajnije europske i euroatlantske institucije. Republika Hrvatska je prva postsocijalistička i ujedno prva postkonfliktna zemlja kojoj je to uspjelo. Hrvatsko iskustvo dugotrajnog i mukotrpnog pregovaranja, otežano postratnim dodatnim kriterijima koje ostale postsocijalističke europske zemlje nisu morale ispunjavati, dokaz su ostatku zemalja Zapadnog Balkana da se integracijski ciljevi mogu postići akopostoji politička volja, upornost i dosljednost u provođenju postsocijalsitičkih reformi u pravcu demokratizacije cjelokupnog društva. Hrvatska je spremna i dužna pomoći susjednim, ali i svimostalim zemljama jugoistočnog rubnog dijela Europe na njihovom putu u punopravno članstvo Sjevernoatlantskog savezai Europske unije. Republika Hrvatska, osim moralnih i institucionalnih, za to ima i konkretne nacionalne razloge. Granica EU velikim dijelom granica je i Republike Hrvatske sa njezinim susjednim zemljama, hrvatskom gospodarstvu nedostaje tržište CEFTE i zemalja iz susjedstva, kulturološko-civilizacijska povezanost sa ostatkom zemalja Zapadnog Balkana traži suradnju Zagreba sa tim dijelom Europe bez obzira na članstvo u NATO-u i EU. Mnogo je razloga zbog kojih bi Republika Hrvatska trebalai morala pronaći saveznike unutar NATO-a i Europske unije i zagovarati daljnje širenje tih organizacija na prostor ostatka Zapadnog Balkana. S druge pak strane geostrategijski prostor Zapadnog Balkana poslužio je kao lakmus papir kako Sjevernoatlantskom savezu tako i Europskoj uniji za testiranje njihovih internih politika u suvremenim međunarodnim odnosima. Upravo na tom prostoru NATO je izveo svoje prve posthladnoratovkseakcije out-of -area (Goražde, SR Jugoslavija ), uspostavio peace keeping misije i na taj način dobio konkretan razlog svog opstanka nakon bipolarizma, a primivši u svoje članstvo i postsocijalističke zemlje te regije dokazao da je sposoban surađivati i sa njima te da je upravo posthladnoratovska politika proširenja jedna od najuspješnijih NATO-vih posthladnoratovskih politika. Europska unija nije u tolikoj mjeri iskoristila mogućnosti Zapadnog Balkana. Diskrepancija između njezine politike širenja i produbljivanja zaustavila je na duže vrijeme širenje EU na taj dio Europe. Pa ipak, u pokušaju da se nametne kao globalni akter upravo prostor Zapadnog Balkana i njegovi brojni još do kraja nerješeni problemi pružaju mogućnost da EU pokaže veću efikasnost svoje Zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Sve to ukazuje na nužnost daljnjeg širenja euroatlantizma u toj regiji, a Republika Hrvatska koja najbolje irazumije postojeće probleme i izazove mora pomoći zemljama Zapadnog Balkana na njihovom euroatlantskom i europskom putu. 692 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu Specifičnosti ulaska RH u NATO i Europsku uniju Hrvatski put do članstva u euroatlantske i europske integracije bio je dug i mukotrpan. Odmah nakon svog međunarodnog priznanja (15. siječnja 1992.) Republika Hrvatska proklamirala je svoju želju za ulaskom uNATO i Europsku uniju, „ali ratne i poratne okolnosti učinile su da se taj proces realizira mnogo sporije nego što su to tada očekivali hrvatski političari i građani. 1 Oružana agresija u kojoj je jedna trećina teritorije Hrvatske bila okupirana, borba za fizičko oslobođenje zemlje, uključenost Hrvatske u oružane sukobe u BiH stopirale su hrvatski put u NATO i EU. Gotovo do kraja prošlog stoljeća Hrvatska je, uz ondašnju Srbiju i BiH bila najizoliranija zemlja na jugoistoku Europe od međunarodne zajednice. Iako se snage NATO-a,kao i članica EU i SAD pomagale na različite načine hrvatski oslobodilački rat Hrvatska je tada, zbog rata koji joj je nametnut i okolnosti koje su iz njega proizlazile, ostala izvan glavnih institucionalnih veza i programa koje su NATO i EU ponudile postsocijalističkim zemljama. Za svog posjeta Hrvatskoj, pokraj svibnja 1997. američka državna tajnica Madeleine Albright, u razgovoru s tadašnjim predsjednikom Tuđmanom, tražila je sljedeće: hrvatsku podršku i dosljednu primjenu Daytonskog sporazuma, povratak izbjeglih i prognanih za vrijeme oružanih sukoba u Hrvatskoj, suradnju hrvatskih vlasti s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Nepunu godinu dana kasnije, 1998. SAD veleposlanik u RH, William T. Montgomery, u svom članku Croatia's Roadmap to Partnership for Peace istaknuo je glavne smjernice za ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir. Američki veleposlanik sugerira Hrvatskoj da poradi na: procesu rekoncilijacije, stvaranju uvjeta za nesmetani povratak, život i rad svih prognanih i izbjeglih tokom Domovinskog rata, dosljednoj primjeni Daytonskog sporazuma, demokratizaciji društva, s posebnim akcentom na slobodi medija, promjeni izbornog zakona i provedbi slobodnih, demokratskih izbora. 2 Zbog rata Hrvatska nije sudjelovala ni u regionalnim programima EU temeljenim na tzv. regionalnom pristupu EU spram jugoistočne Europe usvojenom 1997. godine. Vrlo kratko vrijeme bila je uključena u PHARE program no sve do siječnja 2001. Hrvatska je uživala tek godišnje autonomne trgovinske povlastice. 3 R.Vukadinović, Hrvatska i Europa, Međunarodna filatelistička izložba :Hrvatska u Europskoj unijisusret prijatelja. Katalog, Zagreb, 2013. str. 15. 2 Lidija Čehulić: „Clintonova administracija i ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir“, Politička misao, god. 37., br.3., 2000., str. 177. 3 Od 1992. do 2001. godine Vijeće ministara EU početkom svake godine određivalo je Hrvatskoj sadržaj trgovinskih povlastica. 1 693 �Lidija Čehulić Vukadinović Godine 1997. Vijeće ministara EU odredilo je političke i ekonomske uvjete za razvoj bilateralnih odnosa s Hrvatskom, 26. svibnja 1999. Europska komisija predlaže stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja za pet država jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku. 1. lipnja 1999. usvojen je Pakt o stabilnosti, politički dokument čiji je strateški cilj stabilizacija prilika na jugoistoku Europe putem jačanja međusobne suradnje i približavanja država te regije euroatlantskim integracijama. Sva ta događanja upućuju na činjenicu da iako Zagreb tada još nije imao formalni ugovorni odnos s NATO-om i EU, Hrvatska je ipak bila u široj interesnoj sferi euroatlantskih i europskih saveznika te je imala mogućnosti iskazivanja svog europskog puta. Institucionalno približavanje Hrvatske NATO-u i EU započinje nakon demokratskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u RH 2000. godine kada novoformirana Vlada u svom programu, kao i Sabor RH, ulazak Hrvatske u NATO i EU naglašavaju kao jedan od temeljnih vanjskopolitičkih ciljeva. 4 Što se tiče NATO-a, Hrvatska je 2000. gotovo preko noći primljena u Partnerstvo za mir. Ubrzo zatim Hrvatska se pušta u NATO-ov Akcijiski plan za članstvo. Washington je, uz Albaniju i FRYOM, svrstao u svoj program prilagodbe standardima Saveza - Jadransku povelju (The Adriatic Charter). Cijelo to vrijeme Hrvatska je radila ne samo na potrebitim reformama svog obrambenosigurnosnog sustava i njegovom prilagođavanju što optimalnijim standardima Saveza, već je i učestvovala u brojnim političkim, humanitarnim te civilnim i vojnim misijama pod ingerencijom ili UN-a ili NATO-a. 5Time je NATO-u dokazivala i prakseološku vrijednost provođenih reformi i tranzicije svog sigurnosnog sustava.Na summitu u Bukureštu 2008. Hrvatska je bila prepoznata od Saveznika kao zemlja koja zaslužuje poziv da na summitu NATO-a u Kolnu i Strasbourgu 2009. godine, i službeno postane njegova punopravna članica. Put prema punopravnom članstvu RH u EU ipak nije bio tako relativno lak, brz i jednostavan. Nakon izbora 2000. ubrzana je dinamika međusobnog političkog dijaloga i Temeljni vanjskopolitički ciljevi RH su: članstvo u EU, članstvo u NATO savezu, promicanje politike dobrosusjedstva i regionalne suradnje te suradnja sa svim demokratskim državama svijeta. Program rada Vlade RH za razdoblje 2000-2004. godine, Zagreb, 8. veljače 2000, str. 4. U Strategiji o nacionalnoj sigurnosti RH integracija u EU označena je kao „najznačajniji i najsloženiji pothvat pred kojim stoje hrvatska država i društvo, s obzirom na to da se radi o procesu koji će imati dalekosežne posljedice za hrvatsko društvo u cjelini, na njezino gospodarstvo i na nacionalnu sigurnost“. Hrvatski Sabor, Strategija nacionalne sigurnosti RH, Glava V. Sigurnosna politika RH – područja i instrument, točka 55, Zagreb, ožujak 2002. 5 Vidjeti u Marta Nakić-Vojnović: «Contribution of Croatia to International Peacekeeping Missions», u L.Čehulić (ed.) Yearbook Šipan 2006., Zagreb, 2007., str. 82-91. 4 694 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu započela je s radom Zajednička konzultativna radna skupina RH i EU. 6 Pozitivnom ocjenom Studije o izvedivosti Europske komisije otvorena su vrata Hrvatskoj za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Pozitivnom mišljenju EU glede Hrvatske pridonio je i uspješno organiziran Zagrebački summit EU (24. studenoga 2000.) na kojem su se, prvi put izvan teritorija članica EU, sastali najviši predstavnici tadašnje europske petnaestorice i država tzv. Zapadnog Balkana. Na sastanku je usvojena Završna deklaracija kojom se državama Zapadnog Balkana jamči europska perspektiva uz uvažavanje individualnih postignuća svake od tih zemalja na njezinom putu ulaska u EU. 7 Na marginama summita u Zagrebu službeno su počeli i pregovori EU i Republike Hrvatske o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Sporazum su potpisali 29. listopada 2001. u Luksemburgu tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan, ministri vanjskih poslova članica EU te član Europske komisije Chris Patten. Potpisivanjem SSP-a i paralelno s njim Privremenog sporazuma koji se primjenjuje do stupanja SSP-a na snagu, Hrvatska je prvi put stupila u ugovorne odnose s EU. Hrvatski Sabor potvrdio je SSP 5. prosinca 2001, a 8Europski parlament (u ime EU) 12. prosinca 2001. Do verificiranja SSP-a u parlamentima članica EU bio je na snazi Privremeni sporazum koji uređuje trgovinska pitanja i s njima povezana pitanja (usklađivanje zakonodavstva u pojedinim područjima, cestovni prijevoz...) 9 te Zajednička izjava RH/EU o političkom dijalogu. 10 Privremenim sporazumom reguliralo se postupno ukidanje carina i drugih ograničenja u odnosima razmjene određenih roba između Europske unije i Republike Zajednička konzultativna radna skupina (Joint Consultative Task Force EU/Croatia) tehničko je radno tijelo EU i RH, sastavljeno od stručnjaka iz raznih područja. Prioritetna područja rada bila su: reforme gospodarstva, medija, pravosuđa, javne uprave i vanjskotrgovinska politika. 7 Upravo na summitu EU u Zagrebu 2000. usvojen je politički termin Zapadni Balkan kojeg čine: Hrvatska, BiH, tadašnja Savezna Republika Jugoslavija- danas Srbija, Crna Gora i Kosovo, Makedonija, Albanija. Osim toga temeljem dogovora Zagrebačkog summita Vijeće Europske unije 5. prosinca 2000. donosi uredbu o CARDS programu tehničke i financijske pomoći za obnovu, razvoj i stabilizaciju za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (zemlje Zapadnog Balkana) za razdoblje od 2001. do 2006. godine. Detaljnije o Zagrebačkom summitu EU vidjeti uL. Čehulić: "Zagrebački summit i politika integracije Hrvatske u Europsku uniju", Europska unija – pravni, gospodarski i politički aspekti, br. 28, Informator, Zagreb, 18. studenoga 2000, str. 2-6. 8 SSP je posebna vrsta sporazuma o pridruživanju koje je EU ponudila državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja. SSP državi potpisnici daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za punopravno članstvo u EU. Cilj je SSP-a uspostava političkog dijaloga, gospodarske suradnje, razvoja zone slobodne trgovine, usklađivanje zakonodavstva, te poticanje najrazličitijih oblika regionalne suradnje zemalja obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja. 9 Ovaj se Sporazum primjenjuje od 1. siječnja 2002, iako je formalno stupio na snagu 1. ožujka 2002. 10 Te dokumente potpisali su tadašnji ministar vanjskih poslova RH Tonino Picula, ministar vanjskih poslova Belgije Louis Michel i član Europske komisije Chris Patten. 6 695 �Lidija Čehulić Vukadinović Hrvatske, dok su se u Zajedničkoj izjavi definirali politički kriteriji koje je Republika Hrvatska morala ispuniti na svom putu približavanja EU. Između ostalog, tražilo se: • • • • • jačanje demokratskih načela i institucija, poštivanje ljudskih prava i prava nacionalnih manjina promicanje regionalne suradnje, razvoj dobrosusjedskih odnosa i ispunjavanje obveza sukladno međunarodnom pravu olakšavanje integracije Republike Hrvatske u EU temeljem hrvatskih individualnih postignuća suradnja političkih stranaka na unutarnjoj i vanjskopolitičkoj hrvatskoj sceni, uključujući i suradnju u borbi protiv terorizma jačanje sigurnosti i stabilnosti u cijeloj Europi, a naročito na području jugoistočne Europe, kroz suradnju na područjima obuhvaćenim zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU. 11 U prosincu 2002. Republika Hrvatska je izradila i usvojila svoj prvi Nacionalni program za pridruživanje EU (izrada je jedna od obveza proizašlih iz SSP), čija je provedba bila predmetom budućih izvješća Europske komisije o Procesu stabilizacija i pridruživanja za RH. Iako SSP još nije bio stupio na snagu (čekala se njegova verifikacija u Nizozemskoj), Hrvatska je 21. veljače 2003. podnijela zahtjev za članstvo u EU. 12 S takvom praksom nije započela Hrvatska, već su je ranije primijenile i neke druge zemlje. 13 Pritom je izraženo političko jedinstvo svih hrvatskih parlamentarnih stranaka. U Rezoluciji hrvatskog Sabora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, usvojenoj 18. prosinca 2002. konsenzusom svih parlamentarnih stranaka, navodi se da je Republika Hrvatska po svom naslijeđu, kulturi i geopolitičkom položaju dio srednjoeuropskoga, mediteranskog kruga te želi aktivno i svesrdno pridonijeti naporima međunarodne zajednice i EU na uspostavljanju političke stabilizacije i trajnog mira u jugoistočnoj Europi. Relativno brzo podnošenje zahtjeva za članstvo u EU može se tumačiti i željom i spremnošću Hrvatske da nadoknadi izgubljeno vrijeme približavanja EU u usporedbi s državama srednje i istočne Europe koje su tada već bile poodmakle u odnosu na Hrvatsku u Davor Božinović, "Hrvatska i Europska unija", Međunarodna politika, god. LIV, br. 1111, Septembar 2003, str. 111. 12 Zahtjev su potpisali predsjednik RH Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan, u nazočnosti predsjednika Sabora RH Zlatka Tomčića i čelnika parlamentarnih stranaka, a premijer ga je nekoliko dana kasnije, predao grčkom predsjedništvu u Ateni jer je tada Grčka predsjedavala Europskom unijom. 13 Estonija, Latvija, Litva i Slovenija zahtjeve za članstvo u EU također su podnijele prije stupanja na snagu njihovih nacionalnih sporazuma, a Estonija i Slovenija stekle su i status kandidata prije stupanja na snagu tih sporazuma. 11 696 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu pregovorima o članstvu. Nakon hrvatskog zahtjeva za članstvo u EU, Vijeće ministara zadužilo je 14. travnja 2003. Europsku komisiju da pripremi mišljenje (Avis) o hrvatskom zahtjevu s preporukom treba li s Hrvatskom započeti pregovore o punopravnom članstvu. Predsjednik Europske komisije Romano Prodi za svog posjeta Zagrebu 10. srpnja 2003. uručio je hrvatskom premijeru upitnik s oko 4.560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja države, institucija, gospodarstva itd. Taj opsežan posao tzv. snimanja stanja u državi na kojem je nekoliko mjeseci (srpanj-listopad 2003.) radila cjelokupna državna uprava, završen je u predviđenom roku te su odgovori na upitnik uručeni Europskoj komisiji 9. listopada 2003. Hrvatska je uspješno odgovorila i na dodatnih 184 pitanja koja je Europska komisija naknadno uputila. Temeljem hrvatskih odgovora, ali i drugih EU relevantnih izvora (mišljenje i preporuke raznih međunarodnih organizacija, pojedinih država članica i nečlanica EU i sl.) Europska komisija je 20. travnja 2004. donijela pozitivno mišljenje o hrvatskom zahtjevu za članstvo u EU. 14 Paralelno s pozitivnim mišljenjem i preporukama Europska komisija je usvojila i Prijedlog europskog partnerstva za Hrvatsku. Taj dokument značajan je stoga što su u njemu popisani prioriteti i tempo izvršenja dodatnih priprema Hrvatske za članstvo u EU. Temeljem njihovog ispunjavanja procjenjivao se hrvatski napredak prema članstvu. Na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. Hrvatska je dobila status službenog kandidata za punopravno članstvo u EU, čime je Hrvatskoj otvorena i potvrđena jasna perspektiva punopravnog članstva u EU. U svojim Nacionalnim programima za pridruživanje EU, Hrvatska je svake godine iznova revidirala i utvrđivala prioritete i potrebite reforme društva u cilju postizanja veće kompatibilnosti sa standardima i zahtjevima EU. Ali ispunjavanje dodatnih političkih kriterija za članstvo u EU; potpuna suradnja s međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, povratak svih izbjeglih tijekom rata i povrat privatne imovine, Republika Hrvatska odlučna je da ispuni dodatne političke kriterije za članstvo u EU: potpunu suradnju s međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, povratak svih izbjeglih tijekom rata i povrat privatne imovine nailazili su na kontinuirani otpor kako dijela političkih struktura tako i dijela građana zahvaćenih ratnim stradanjima na prostoru RH. U Izvješću se, između ostalog, ističe kako Hrvatska ima stabilne demokratske institucije, da se može smatrati zemljom djelotvornog tržišnog gospodarstva, ali da treba nastaviti s provođenjem reformi potrebitih za postizanje svih europskih standarda, kao i nastaviti s daljnjim usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva s propisima EU.A. Brnčić, P. Leppee, I. Mošnja, Hrvatska na putu u Europsku uniju: od kandidature do članstva, drugo izdanje, Zagreb, 2004, str. 44. 14 697 �Lidija Čehulić Vukadinović U toj fazi institucionalizacije odnosa na relaciji RH-EU često je spominjana 2007. godina kao godina kad bi RH zajedno sa Rumunjskom i Bugarskom mogla postati članicom EU.To se međutim nije ostvarilo i hrvatski ulazak pomaknuo se za nekoliko sljedećih godina što je bilo vezano prvenstveno uz nedostatnu suradnju Hrvatske sa Hagom kao i slovensku obstrukciju zbog nerješenog statusa granice na moru. Uz sva nastojanja hrvatskih vlasti proces dogovaranja i pregovaranja s Europom iscrpljivao se oko zadržavanja status quoa. Tek nakon američkog čvršćeg angažiranja i odlučnog zagovaranja SAD da Hrvatska uđe u NATO 2009. godine skinuta je slovenska blokada i pregovori s EU uspješno su krenuli s mrtve točke, Otvarala su se i zatvarala pregovaračka poglavlja i konačno 1. srpnja 2013. godine Hrvatska je primljena u članstvo Europske unije. Potreba za jačanjem euroatlantizma na Zapadnom Balkanu Vrijeme četvrtog kruga posthladnoratovskog širenja Europske unije (1. srpanj 2013.) obilježeno je globalnom financijsko-gospodarskom krizom koja se u velikoj mjeri pokazala kao dodatni faktor narušavanja ukupnih odnosa između tadašnjih članica Europske unije i njihove intenzivnije želje za propitkivanjem ne samo svrsishodnosti politike proširenja te organizacije već i pitanjem njezine funkcionalnosti, institucionalne organiziranosti pa i opstojnosti u dotadašnjem obliku. 15S druge pak strane NATO nakon svog posljednjeg širenja (2009) zbog globalnih izazova sigurnosti prednost daje uspostavljanju najrazličitijih oblika partnerskih odnosa koji mu omogućavaju dobivanje funkcionalnih saveznika širom svijeta. 16Politika otvorenih vrata ipak je usmjerena na NATOu susjedne zemlje čime se teritorijalno proširuje euroatlantski prostor, ali ne dobivaju uporišne točke za djelovanje u globalnim razmjerima. Ono što ohrabruje zemlje Zapadnog Balkana je činjenica da obje organizacije nisu niti u jednom svom dokumentu deklarirale kako prestaju ili ukidaju politiku proširenja kao jednu od svojih internih politika. Ukupne međunarodne okolnosti, kao i aktualni interni problemi tih organizacija trenutno su spustili politiku proširenja na listi prioriteta kako NATO-a tako isto i EU. Stoga RH mora pronaći saveznike unutar tih organizacija i kontinuirano se zalagati da se,kada se ispune odgovarajući interni i ekterni uvjeti, nastavi sa primanjem u punopravno članstvo NATO-a i EU novih država upravo s područja šireg hrvatskog susjedstva , odnosno ostatka Zapadnog Balkana. Naravno pod uvjetom da zemlje te regije žele članstvo u europskom i euroatlantskom krugu zemalja. Prethodno prikazan težak i specifičan hrvatski put (pogotovo za članstvo u EU) treba dodatno osvjestiti susjednim zemljama da ulazak nije lak, ali nije ni neostvariv, ako postoji kontinuirana politička volja i ako se ispunjavaju traženi kriteriji. Upravo o ispunjenju kriterija ovisit će političke odluke u Bruxellesu (pogotovo to vrijedi za EU) gdje najnovija događanja oko i s Ruskom federacijom favoriziraju ostatak zemalja postsocijaističke Europe. I NATO i EU s njima već imaju (uostalom kao i sa zemljama Zapadnog Balkana) uspostavljene institucionalne oblike suradnje. 15 16 John McCormick, Why Europe Matters,. The Case for tthe Euriopean Union, 2013. Rebecca R. Moore, NATO's New Mission.Projecting Stability in a Post-Cold War World, 2007. 698 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu Dinamika međunarodnih odnosa pokazat će koja skupina zemalja će dobiti prednost, ali upravo sada je vrijeme da se zemlje aspirantice za članstvo u NATO i EU dodatno afirmiraju i iskažu ne samo svoj interes već i konkretno učinjeno na planu reformi svojih društava. Treba naglasiti da je euroskepticizam izraženiji u EU nego u NATO-u Protivnici širenja EU naglašavaju kako trenutno samo siromašne zemlje žele članstvo. 17Glavni argumenti protiv širenja EU polaze od činjenica kako usprkos svih potrebnih reformi društava zemalja koje trenutno žele ući u EU, u konačnici, pri eventualnom njihovom primanju, za očekivati je da će te zemlje ukupno opet biti mnogo slabije od standarda članica Unije, što bi ponovno dodatno destabiliziralo i oslabilo Europsku uniju. Neposredno pred hrvatski ulazak članovi određenih interesnih skupina, ali i dio zastupnika u Europskom parlamentu tražili su čak i mogućnost da se u narednom desetljeću nakon Hrvatske ne primi niti jedna zemlja 18. Ipak, tako radikalni zahtjevi kasnije su revidirani i upravo na prostoru ostatka Zapadnog Balkana vidlljivi su pomaci u, istina sporom, ali ipak postojećem institucionalnom približavanju zemalja te regije sa Europskom unijom. (Kosovo, Srbija). Događanja u Ukrajini aktualizirala su i tu zemlju kao potencijalnu aspiranticu za članstvo u EU. EU nije iskazala odlučnost da u početku krize politički, jedinstveno i što je još važnije gospodarski, financijski i energetski snažno podupre vlasti u Kijevu (bivšu Janukovićevu prije njegovog nepotpisisvanja Sporazuma o pridruživanju Ukrajine sa EU, kao i trenutnu privremenu novu vladu) Ukrajina je u konačnici dobila Sporazum o pridruživanju sa EU, dio potrebne financijske pomoći, ali proći će dugo vremena dok se ta teritorijalno velika zemlja na izuzetno značajnom geostrateškom prostoru razmeđe Europe i Azije, gdje se snažno prelamaju interesi euroatlantskih saveznika i eruopskih saveznika i Ruske federacije, ali i ukupni američko-ruski odnosi, stabilizira i stekne uvjete za institucionalno približavanje bilo NATO-u bilo EU u cilju punopravnog članstva. Istina, još dugo će i NATO i EU trošiti vrijeme na političke pregovore, angažirati svoje konkretne ljudske i materijalne potencijale i gospodarske resurse na Ukrajinu i njezino susjedstvo, ali Ukrajina danas još ne predstavlja realnu konkurenciju zemljama Zapadnog Balkana na njihovom putu u članstvo u NATO i EU.S obzirom na iznalaženje političkog rješenja (najavljena federalizacija Ukrajine i traženje konstitutivnog rješenja) očito je da i ovaj put Zemlje s vrlo visokim stupnjem demokratičnosti internih društava, poput Norveške i Islanda, proteklih godina iskazalivale su pojačan interes za ulazak u Europsku uniju. Za razliku od Norveške gdje formalni ulazak u Europsku uniju još uvijek ipak nije primarni vanjskopolitički cilj Island je i službeno započeo pregovore s Bruxellesom. Međutim nemogućnost dogovora oko ribarske politike rezultirala je i formalnim povlačenjem te zemlje iz pregovora o članstvu.17 Stoga su danas jedino zemlje Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija) i Turska države koje žele ući u Europsku uniju i sukladno tome postepeno ostvaruju i napredak u svom institucionalnom približavanju Bruxellesu. 17 Vidjeti detaljnije u Tomasz Žornaczuk, The Prospects of EU Enlargement to the Western Balkans in 2013, Bulletin, No.24 (477), March 2013, PISM. Warshava 18 699 �Lidija Čehulić Vukadinović usprkos oštre retorike i smanjenja međusobnih angažmana, i NATO i EU i dalje vode računa o interesima Ruske federacije. To se posebno odnosi na NATO. Redefiniranje odnosa sa Ruskom federacijom i situacija u Ukrajini intenzivirala je i promišljanja o proširenju u NATO-u koji je nakon dugo vremena ponovno suočen sa krizom (hard i soft power) na euroatlantskom prostoru, a ne negdje daleko od svojih euroatlantskih granica. Vraćanje u vlastito dvorište, geopolitički i i geostrategijki opet na europski prostor koji je kolijevka euroatlantizma, osnažilo je težnju kod pojedinih članica te organizacije za učvrščivanjem svojih pozicija i mogućim pridobivanjem novih saveznica, pogotovo onih zakoje i Ruska federacija pokazuje svekolike interese. (Crna Gora). Otvoreno je pitanje hoće li ta mala zemlja kojoj NATO najviše zamjera nedovoljan stupanj izvršenih reformi sigurnosno-obavještajnog sustava, dobiti poziv za članstvo na predstojećem summitu NATO-a u Walesu u septembru ove godine. Čak ako se to i ne dogodi na summitu ostavljena je mogućnost da se poziv Podgorici uputi između dva službena summita što je novost u politici posthladnoratovskog širenja NATO-a. Treba napomenti kako sve zemlje Zapadnog Balkana (osim Kosova sa NATO-om) imaju određeni institucionalni odnos suradnje kako sa NATO-om tako i sa EU. 19 Čak i Srbija koja je proklamirala vojnu neutralnost nije izašla iz NATO-vog programa Partnerstvo za mir. Različiti su mehanizmi EU i NATO-a koje te organizacije koriste za suradnju sa zemljama Zapadnog Balkana, od EU Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, statusa kanidata, zemlje koja je započela pregovore o članstvu u EU, preko NATO-vog programa Partnerstva za mir, Akcijskog plana za članstvo, punopravnog članstva (Albanija). Svaka zemlja procjenjuje se individualno i dobila je konkretne smjernice od NATO-a i EU u kom pravcu treba intenzivirati i provoditi reforme svog društva. Svakako da je ulazak u svaku organizaciju dvosmjeran proces, te osim ispunjenosti kriterija zemlje aspirantice i dosegnutog stupnja demokratizacije društva i gospodarske stabilizacije ovisi i o spremnosti organizacije da otvori svoja vrata novim članicama. Nedovršeni procesi na prostoru Zapadnog Balkana (Kosovo/Srbija, BiH, Makedonija), kriza u Ukrajini, povlačenje međunarodnih snaga IFORa predvođenih NATO-omiz Afganistana krajem 2014. godine pružaju međunarodni okvir za jačanje EU koncepta Zajedničke vanjske i sigurnse politike kao i definiranje nove uloge Saveza. Analizrano stog aspektai NATO i EU nalaze se na svojevrsnoj prekretnici i sada imaju priliku izaći iz prevladavajuće politike krize identiteta ili skepticizma i upravo pokazujući spremnost i snagu da ojačaju svoje oblike veza sa aspiranticama za članstvo ojačaju euroatlantizam kao proces regionalnog funkcionalnog integriranja europskog i euroatlantskog svijeta. 20 Taj kontekst svakako bi trebala iskoristiti i Republika Hrvatska, tim više što je čim je postatla dvadesetiosma članica Europske unije,kao svoj cilj djelovanja unutar Unije 19 20 Fraser Cameron, An Introduction to European Foreign Policy, (second edition) , 2012., str.155-165. Christin D. Falkowski, Europe for Us.,Why We Need Euopre, 2011., str. 182-211. 700 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu odredilaupravo podupiranje procesa širenja Unije na zemlje ostatka Zapadnog Balkana. Na taj način Republika Hrvastka će ostvarivati kontinuitet svoje unutarnje politike na europskom planu, a NATO i Europska unija dobit će članicu koja u mnogim parametrima može pomoći ostatku zemalja Zapadnog Balkana na njihovom putu prema euroatlantizmu. Od svih postsocijalsitičkih novih članica NATO-a i Europske unije Hrvatska je prva postkonfliktna zemlja koja je primljena u te organizacije.To dokazuje Srbiji i Bosni i Hercegovini, koje su osobno bile involvirane u nedavne oružane sukobe, ali i svim ostalim zemljama Zapadnog Balkana koje su na nešto blaži način direktno ili indirektno trpjele posljedice ratnih izbivanja na ovim prostorima, da je i to moguće. Bez obzira na iskazivane opstrukcije pojedinih političkih elita te zamora građana dugotrajnošću procesa pregovaranja i nametanja dodatniih kriterija vezanih uz normalizaciju života u vremenima nakon rata (suradnja s Međunarodnim tribunalom u Hagu, uspostava uvjeta za normalizaciju života izbjeglih i prognanih, povrat privatne imovine i sl.) u konačnici Hrvatska je ipak uspjela. Ispunjavajući te dodatne, specifične kriterije Hrvatska je ujedno jačala i reforme vezane uz efiksnije ustrojstvo i funkcioniranje pravne države, poštivanje ljudskih prava i demokratskih standarda cjelokupnog svog društva. Ti tzv. političko-demokratski kriteriji nužni su i za ulazak svake postsocijalističke zemlje u NATO. Osim Srbije, danas sve zemlje Zapadnog Balkana žele članstvo u Sjevernoatlantskom savezu. Ulaskom tih zemalja u NATO i EU i na tom dijelu Europe formirat će se sigurnosna zajednica demokratskih zemalja u kojoj nije vjerojatno da će ponovno doći do krvavih oružanih međusobnih sukoba s kakvima je prostor Zapadnog Balkana bio suočen nakon raspada bivše države. U takvoj sigurnosnoj zajednici, čiju okosnicu čine NATO i Europska unija, mnogo bezbolnije bi se rješavala i većina još nedovršenih, latentnih kriza na ovim prostorima (pitanje međusobnih granica, prava etničkih manjina, asimetrični izazovi sigurnosti). Zagovaranje politike daljnjeg širenja EU na zemlje Zapadnog Balkana moglo bi učvrstiti i Zajedničku vanjsku i sigurnosnu pplitiku EU,(uključujući i koncept tzv. europske diplomacije) s čijom realizacijom EU ima velikih problema na način da se kroz mehanizme Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije više pridonosi jačanju sigurnosti i stabilnosti regije jugoistočne Europe (to je još aktualnije s obzirom da Srbija ne želi u NATO) Članstvom u EU zemlje koje su nekada bili glavni primatelji međunarodne pomoći na sigurnosnom planu (u nekim zemljama Zapadnog Balkana još uvijek su prisutne međunarodne snage, uključujuči i snage EU) imaju mogućnost postati donatori europske i međunarodne sigurnosti. I prije nego je postala članica Europske unije Republika Hrvatska je sudjelovala u mirovnim misijama pod njeziim mandatom (Čad, Kosovo, Somalijske vode...). Sličnu praksu provode i neke od zemalja Zapadnog Balkana. S obzirom da se radi ipak o relativno malim zemljama, s kompleksnim geostrategijskim položajem (posebno u odnosu na suvremena zbivanja u široj regiji Mediterana) ulaskom u EU zemlje Zapadnog Balkana dobivaju mogućnost sukreiranja Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU, ali i okvir za reforme nacionalnih sigurnosnih sustava te svakako mnogo veće mogućnosti djelovanja na sigurnosm planu. Ne treba bježati od činjenice da sudjelovanjem u mirovnim 701 �Lidija Čehulić Vukadinović operacijama,pogotovo u nekim dijelovima svijeta, zemlje članice EU mogu biti izloženije nekim asimetričnim izazovima sigurnosti (teoristički napadi), no ulaskom u svaki sustav kolektivne sigurnosti (UN, NATO, Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU) postoji taj rizik i članice sustava ga moraju prihvatiti. Na unutarnjepolitičkom planu ulazak Republike Hrvatske u NATO/ Europsku uniju potvrda je ispravnosti hrvatske politike u cilju reformi cjelokupnog duštva. Hrvatska se ponajprije mora transformirati zbog sebe same, a ne zbog pritisaka izvana ili želje za ulaskom u neku od zapadnoeuropskih integracija. Tu poruku Hrvatska treba jasno prenijeti zemljama Zapadnog Balkana. Žele li članstvo u NATOi EU one moraju razvijati međusobne dobrosusjedske odnose te uspostavljati i održavati funkcionalnu regionalnu suradnju. Na taj način pokazat će i euroatlantskom svijetu da će jednog dana, kada uđu, biti sposobne međusobno surađivati i sa tim zemljama. Ulaskom u EU RH je izgubila povoljnosti tržišta zemalja CEFTE 21 i sada bilateralnim ugovorima pokušava nastaviti nekadašnje gospodarske veze sa zemljama Zapadnog Balkana. Svima je jasno da je RH mnogo lakše gospodarski surađivati i opstati na tržištima nekadašnje zajedničke države (jezik, poznavanje proizvoda, marketing, kompetitivnost) nego osvajati tržiše EU koje postaje sve ograničenije zbog krize. Širenjem tržišta EU na zemlje Zapadnog Balkana, uz prihvaćanjei poštivanje svih zajedničkih internih politika, normi i pravila ponašanja EU, specifično povijesno, kulturno, gospodarsko, trgovačko nasljeđe i veze, kao i fizička blizina tržišta, pogodovale bi gospodarstvima svih zemalja Zapadnog Balkana kada bi ponovno bila inkorporirana u zajedničko tržište. Gospodarske beneficije od članstva u NATO-u teško su mjerljive, vojna industrija svakako ima najveće mogućnosti svog prodora na nova tržišta članica Saveza, ali Savez svakako daje psihološki osjećaj sigurnosti potencijalnim investitorima. I na kraju, Republika Hrvatska je danas rubna članica Europske unije, zemlja koja čuva njezinu izuzetno dugačku granicu. Ušavši u Uniju RH je dobila problem vlastite eksteritorijalnosti (nerješeno pitanje izlaska BiH na Jadransko more i s tim povezano pitanje granice RH s BiH, fizička odvojenost Dubrovačko-neretvanske županije od ostatka Republike Hrvatske). Širenje Europske unije na zemlje Zapadnog Balkana svakako bi stavilo Hrvatsku u povoljniji položaj po oba pitanja. O gospodarskim koristima koje je RH ostvarilvala u CEFTI, a koje u ni u približnoj mjeri nije nadomjestila na tržištu EU, vidjeti u S. Tišma, V, Samardzija,K.Jurlin (ur.), Hrvatska i Europska unija.Prednosti i izazovi članstva, IMO, 2012., str. 53-60. 21 702 �Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu ZAKLJUČAK U suvremenim međunarodnim odnosima jačanje euroatlantizma izraženo kroz širenje euroatlantske (NATO) i europske (EU) integracije na ostatak postsocijalističke Europe dominantan je i jedini proces. Ruska federacija kao ni pokret nesvrstanih (nekada snažno prisutan kroz SFRJ) u postbipolarnoj fazi međunarodnih odnosa nisu se uspjeli nametnuti kao vodeći centri okupljanja većine postsocijalsitičkih europskih zemalja. Euroatlantizam danas traži svoje nove oblike djelovanja, povezivanja i interne kohezije članica. Treba napomenuti da su NATO i EU, usprkos sličnih ciljeva i vrijednosti, ipak u institucionalnom smislu dvije različite organizacije. NATO usprkos svih svojih transformacija ostaje i dalje savez država, dok Europska unija u nekim područjima svoga djelovanja pokušava postići oblike supranacionalizma.To svakako usložava međusoban odnos tih dviju organizacija kao i čitavog procesa euroatlantizma. Aspirantice za članstvo u te dvije organizacije moraju biti svjesne te bazične institucionalne razlike. No usprkos toga, euroatlantska i europska integracija ne smiju stati na granicama Zapadnog Balkana. Euroatlantizam, ne izoliranost, donosi demokratski progres, stabilnost i gospodarski rast u Europi. Promatrano u tom kontekstu širih aspekata globalnih međunarodnih odnosa članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i Europskoj uniji otvara vrata za dugoročnu političku i demokratsku sigurnost, gospodarski rast, bolje socijalne uvjete za njezine građane, viši životnistandard. Tek kada se to dogodi i postane prepoznatljivo za zemlje Zapadnog Balkana ulazak Republike Hrvatske u euroatlantski krug zemalja označit će svjetlo u tunelu i ohrabrit će njihove nade da taj turbulentni rubni dio Europe nije zaboravljen od razvijenog Zapada. Svojim iskustvom Hrvatska može biti više nego dobar poticaj da se nastave napori stabilizacije u svim tim zemljama i da jednoga dana i one postanu dio euroatlantizma. Zemlje europskog i euroatlantskog svijeta ne smiju bježati od suradnje sa drugim regionalnim oblicima povezivanja u svijetu ili subjektima koji su danas prisutni ili pokušavaju ojačati svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu. Iako dominantni, NATO i EU nisu i jedini akteri koji su prisutni ne samo u tom rubnom dijelu Europe koji još nije u potpunosti integriran, već i ostatku Europe. Za očekivati je da će se broj takvih zainteresianih aktera u budućnosti povećavati. Ruska federacija, Turska, NR Kina, arapske zemlje ulaze u Zapadni Balkan i Europu svakako prvenstveno vođene vlastitim interesima, ali svakako nude brojne mogućnosti potencijalne suradnje i povezivanja koje zemlje euroatlantskog svijeta ne bi smjele propustiti. Za njima će svakako jednog dana doći i druge zainteresirane zemlje i međunarodne regionalne organizacije. Doba zatvorene Europe tvrđave odavno je prošlo. 703 �Lidija Čehulić Vukadinović LITERATURA 1. Davor Božinović, "Hrvatska i Europska unija", Međunarodna politika, god. LIV, br. 1111, Septembar 2003, str. 111. 2. Brnčić, P. Leppee, I. Mošnja, Hrvatska na putu u Europsku uniju: od kandidature do članstva, drugo izdanje, Zagreb, 2004 3. Fraser Cameron, An Introduction to European Foreign Policy, (second edition) , London, 2012. 4. Lidija Čehulić: „Clintonova administracija i ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir“, Politička misao, god. 37., br.3., 2000., str. 177. 5. Christin D. Falkowski, Europe forUs.,Why We Need Euopre,Baden-Baden,2011 6. John McCormick, Why Europe Matters,. The Case for tthe Euriopean Union,Palgrave, 2013. 7. Rebecca R. Moore, NATO's New Mission.Projecting Stability in a Post-Cold War World, Westport, 2007. 8. Marta Nakić-Vojnović: «Contribution of Croatia to International Peacekeeping Missions», u L.Čehulić (ed.) Yearbook Šipan 2006., Zagreb, 2007., str. 82-91. 9. S. Tišma, V, Samardzija,K.Jurlin (ur.), Hrvatska i Europska unija.Prednosti i izazovi članstva, IMO, Zagreb, 2012.. 10. Tomasz Žornaczuk, The Prospects of EU Enlargement to the Western Balkans in 2013, Bulletin, No.24 (477), March 2013, PISM. Warshava 11. R.Vukadinović, Hrvatska i Europa, Međunarodna filatelistička izložba :Hrvatska u Europskoj uniji-susret prijatelja. Katalog, Zagreb, 2013. str. 15. 704 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3129 Title A name given to the resource Hrvatski pogled na euroatlantizam na Zapadnom Balkanu Author Author VUKADINOVIĆ, Lidija Čehulić Abstract A summary of the resource. Usprkos globalnom svjetskom poretku i procesima ubrzane globalizacije regionalni pristup ostaje temelj za funkcioniranje međunarodnih aktera u suvremenim međunarodnim odnosima.Intenzivnijom regionalizacijom, učvrščivanjem sigurnosnih, gospodarskih, političkih, kulturnih, vjerskih i drugih oblika veza i savezništva države određene regije produbljuju postojeće ili definiraju nove oblike regionalne povezanosti temeljem kojih, kao regionalno prepoznate cjeline, lakše ostvaruju interese na globalnoj međunarodnoj sceni. Euroatlantizam, kao skup odnosa zemalja Sjeverne Amerike i Europe danas prolazi svoju novu do sada najkompleksniju fazu, a procesi euroatlantske i europske integracije dva su paralelna, međusobno povezana procesa koja obilježavaju suvremena zbivanja tzv. Zapadnog, demokratskog, razvijenog svijeta. Institucionalizirani u organizacijama NATO i Europska unija, euroatlantizam i euroatlantske integracije dio su svakodnevice i zemalja Zapadnog Balkana. Republika Hrvatska kao najmlađa članica NATO-a i Europske unije mora preuzeti ulogu zagovornika daljnjeg širenja tih organizacija na ostatak zemalja Zapadnog Balkana, kako zbog svog vlastititog tako isto i zbog interesa tih zemalja ali i jačanja ukupne ideje euroatlantizma u suvremenom svijetu. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a7787eb156ebe08ce4f1a9033ee3fcc3.docx a183ff15811ca6a444a287af4302dba1 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/78ba17f0ddefd22d3c3dc35dc79670c1.pdf bc9118b512f17cccd58b56d805f24af0 PDF Text Text ���������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3141 Title A name given to the resource Izazovi regionalizacije u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Author Author VRBOŠIĆ, Josip GARDAŠ, Miro Abstract A summary of the resource. Unutarnje ustrojstvo Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine svoju različitost pronalazi manje u povijesnom razvitku, a puno više u političkim konzekvencama ratnih zbivanja potkraj prošlog stoljeća. U Hrvatskoj se danas vode stručne i političke rasprave o tomu kako postići optimalniji unutarnji upravni i samoupravni razvoj, baveći se i pitanjem moguće regionalizacije zemlje. S druge strane u Bosni i Hercegovini pitanje regionalnoga ustroja zemlje nije u funkciji prioriteta, jer političke snage više su orijentirane ka pitanjima ustavnog ranga, odnosno pitanjima cjelovitosti zemlje i njenoj eventualno drugačijoj unutarnjoj prekomponiranosti. Autori u članku iznose povijesne odrednice o lokalnoj upravi i samoupravi, te regionalnim povijesnim oblicima, posebno u Bosni i Hercegovini. O istima su već više radova objavili, pa je ovo nastavak istraživanja. Sukladno naslovu članka referiraju se i na aktualno stanje regionalizacije u obje zemlje. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fc541b86761e1bab7b5977ebd537160a.pdf bb3c2c6f97afefce98bf95e658f1a9ef PDF Text Text   ���������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c325111f87cf0f0f12e5e45814569198.docx 1dd7a85a9b528acd170ff6d9b7098dad Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3104 Title A name given to the resource Uloga soft law metoda (korporativne društvene odgovornosti) u radnom pravu Author Author VINKOVIĆ, Mario Abstract A summary of the resource. Rasprave o dihotomiji “hard” i “soft“ pravu u akademskim krugovima ne jenjavaju više od jednoga desetljeća, a njihova dublja analiza nastoji dati odgovor na pitanje treba li „soft“ pravo promatrati kao dopunu „hard“ pravnog sustava ili njegova oponenta. Nasuprot tome, korporativna društvena odgovornost (CSR), uz veće ili manje intenzitete, u fokusu je međunarodnih organizacija, znanstvenih rasprava i posljedično multinacionalnih kompanija više od tri desetljeća. Autor nastoji dati odgovor na pitanja: kakva je uloga korporativne društvene odgovornosti kao načina etičkoga upravljanja multinacionalnim kompanijama u suvremenom radnom pravu i treba li je promatrati kao „soft“ pravnu metodu ili kreativni potencijal i snagu koja potiče stvaranje novih izvora radnoga prava? Štoviše, je li korporativana društvena odgovornost praktičan alat/instrument ili potencijalno učinkovito sredstvo u kojem se kriju obilježja svih navedenih kategorija? Nakon nedvojbene uloge otvorene metode koordinacije, kao novog modela upravljanja, u Europskoj strategiji zapošljavanja sve je izraženija potreba interpretiranja i pozicioniranja/repozicioniranja korporativne društvene odgovornosti u sustavu radnoga prava na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Suočavamo li se s navedenim dvojbama i otvorenim pitanjima na jednak način ili konačan odgovor o ulozi korporativne društvne odgovornosti u radnom pravu ovisi o pravnoj kulturi kojoj pripadamo i razini interpretacijskih kapaciteta kojima raspolažu nacionalni i nadnacionalni sustavi? Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0940d1fd483b416dbb31218d3eab49a4.pdf 7747866089f580183730b9b9e26e3869 PDF Text Text �� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2b76573b00c1b32ef205331393e25d2f.docx 7f253f0f0f42b5a7aad2d575a991c03e Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3125 Title A name given to the resource UVODNA RIJEČ DEKANA Author Author VELADŽIĆ, Nevzet Abstract A summary of the resource. Uvažavajući značaj osnovnog strateškog interesa Bosne i Hercegovine i njenih građana, a koji se zasniva na potrebi ostvarivanja svih bitnih preduvjeta za što brži pristup Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez, Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta organiziraju II Međunarodnu naučnu konferenciju ''Bosna i Hercegovina i euroatlantske integracije – trenutni izazovi i perspektive''. Konferencijom se nastoji unaprijediti daljnji proces interdisciplinarnog i multidisciplinarnog istraživanja koja se tiču tekućih, kompleksnih i međusobno povezanih pravnih, političkih, kulturoloških i socio¬ekonomskih procesa euroatlantskih integracija, da se analizirajući postojeće stanje ponude potencijalna rješenja i prijedlozi u vezi sa pristupanjem Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama. Ova činjenica je utoliko značajnija ukoliko se posmatra u historijskoj perspektivi postratne obnove, tranzicije i pronalaženja evropskog puta u razvoju bosanskohercegovačkih odnosa. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5111ee7c27f242f750b5834f514b6cff.pdf dc4607aa231620986861114983c6afe9 PDF Text Text ���0 20 40 60 80 100 �  �2009 2010 2011 2012 ��    ��������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9b3397a48173adf439e872c51f4255d0.docx bb8d31bb491a83be104c9401904e0736 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3088 Title A name given to the resource Reguliranje tržišta ogrjevnog drveta po evropskim standardima sa osvrtom na reguliranje tržišta u Unsko -sanskom kantonu Author Author VELADŽIĆ, Mirsad ĆEHAJIĆ, Alma VELADŽIĆ, Fatima Abstract A summary of the resource. Drvna masa, kao proizvod, jeste najznačajniji domaći proizvod za grijanje na području Unsko-sanskog kantona (USK). Preduzeće koje gospodari drvnom sirovinom u USK učestvuje u razvoju nacionalne ekonomije, čime pomaže razvoju zajednica. U radu je predstavljen koncept ovladavanja neregularnog tržišta drvnom masom na području USK-a, europski standardi i način regulacije europskog tržišta drvetom i proizvodima od drveta te usklađivanje bosansko-hercegovačkih standarda sa europskim. U konceptu se vidi obim i izgubljeni nivo sredstava koja bi mogla biti iskorištena za nova zapošljavanja i supstituciju raznih energenata (nafte, lož ulja...). U USK-u postoje razvijeni kapaciteti u proizvodnji peleta, što predstavlja dobru osnovu u primjeni istog u domaćinstvima i uvođenju u privredne subjekte, što otvara potrebu novih ulaganja u strukturu drvnog sektora. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3551 Title A name given to the resource ON LOAN WORDS IN ENGLISH SPORTS TERMINOLOGY Author Author V. Budincic, Valentina Abstract A summary of the resource. From the aspects of the sport as a global phenomenon and English as the international language in this paper we analyze the role which the English language has in the process of the sports terminology unification on the international scale in the 21st century. The particular attention is given to the crosscultural interactions which cause the language borrowing in this field. The main focus of the analysis is on the influence of foreign languages on English within the field of sports terminology. The aim is to define what languages, when and under which circumstances had the most remarkable influence on English sports vocabulary throughout the history. The analysis showed that the most loan words in the English sports vocabulary are originally from the Far East and that they are adapted to English according to English orthography and pronunciation. Keywords: sports terminology, lingua franca, borrowing, adaptation Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3400 Title A name given to the resource THE VIEWS OF PROSPECTIVE TURKISH TEACHERS ABOUT NATIVE SPEAKER NORMS FOR L2 PRONUNCIATION Author Author Uygun, Dilek Abstract A summary of the resource. Over the past decades the goal of pronunciation instruction in English language teaching has shifted from attaining native-like competence to achieving intelligible pronunciation. With research pointing out to the effects of age on pronunciation competence in L2 learning, native-like pronunciation seems to be an unrealistic goal, especially for those who start learning English after a certain period. Moreover, with the current status of English as an international language, communicating effectively with non-native speakers (NNS) from different L1 backgrounds has gained more importance than conforming to native speaker (NS) norms. While these facts argue against insistence on native-like pronunciation, the influence of NS norms is still dominant both in learners’ and teachers’ pronunciation preferences. The present study explores Turkish prospective teachers’ (PTs) views on the importance of NS pronunciation norms for their own competence, for EFL teachers’ competence, and for L2 learners’ competence. The data is collected through a questionnaire distributed to 182 first-year and senior students attending the ELT department of a state university in Istanbul, Turkey. The questionnaire aims at eliciting participants’ views about their own pronunciation and about the importance of native speaker norms for both teachers and learners of English. The findings indicate that prospective teachers’ beliefs about the importance of native-like pronunciation competence are stronger in relation to their own pronunciation compared to their beliefs about the importance of it for teachers’ and learners’ competence. Moreover, the results also demonstrate that firstyear PTs who are still under the influence of the established beliefs about NS norms hold stronger views regarding the importance of NS norms than senior PTs who seem to be more aware of the recent changes in the goals of pronunciation teaching and learning. Keywords: Turkish prospective teachers, pronunciation, native speaker norms Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3490 Title A name given to the resource AYDIN GÖÇÜ, SÜRGÜN YAHUT YURT DIŞININ ÇEKIMI: MISIR Author Author Ulucan, Mehmet Abstract A summary of the resource. Voluntary or compulsory exiles are important events that affect the future of communities. Especially politic exiles have hardly been in every era subject. In Turkish history are encountered such exiles. The exiles that had been lived in Turkish literature, caused in a lot of ways changes and improvements. Of course exile places are important beside exile and banisher. In other words exile places have a different meaning according to exile and banisher. More importantly exile places of voluntary exiles are more important. In this announcement will we shortly mention about exile literature and we will discuss Egypt more where is an exile place. Keywords: Turkish Literature, Enlightened Immigration, Voluntary and compulsory Exile, Egypt. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English