22 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/877a2d0535a109dd806420ca1bb4a852.docx 300a784c9d6a917ceb3eee71fbe33e5f https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b73b4ad68f67bccd71ddc9fc379ac186.pdf 483a09b9b14a48d2deb457633462ba44 PDF Text Text Autor: Prof. dr. Jasmin Ahić, vanredni profesor Institucija: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu E-mail: jahic@fkn.unsa.ba HARMONIZACIJA ZAKONSKE REGULATIVE PRIVATNE SIGURNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI U KONTEKSTU EVROPSKIH INTEGRACIJA Sažetak Pitanje sigurnosti je oduvijek bilo od velikog značaja za čovjeka, jer predstavlja njegovu vrlo važnu potrebu, pri čemu su se modaliteti njezinog ostvarenja mijenjali i razvijali kako su se mijenjali i razvijali oblici ugrožavanja sigurnosti. Kada se govori o privatnoj sigurnosti u širem smislu, koja nije i ne smije biti konkurencija javnoj sigurnosti, onda se kao zasebna područja pojavljuju zaštita osoba i imovine s jedne strane i privatna detektivska djelatnost s druge strane. One su vrlo često isprepletene i zajedno s javnim sigurnosnim službama (policija, vojska, sigurnosne službe, pravosudne institucije) tvore sigurnosni okvir savremenog čovjeka. U ovom radu će biti razmatran proces nastanka i razvoja privatne sigurnosti i privatne detektivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, a u kontekstu događaja s početka devedesetih godina prošlog vijeka, koji su označili kraj socijalističke ere i uspostavu novih društveno-političkih i tržišnih odnosa. Autor osvjetljava problematiku zakonske regulative koja normira privatnu sigurnost i detektivsku djelatnost, te ukazuje na praktične aspekte primjene propisa istih u Bosni i Hercegovini. U kontekstu evropskih integracija autor posebno ističe neophodnost harmonizacije propisa u BiH, te neminovnost donošenja zakona o privatnoj detektivskoj djelatnosti u Federaciji BiH. Ključne riječi: privatna sigurnost, detektivska djelatnost, harmonizacija propisa, evropske integracije �1. Uvod Sigurnost predstavlja sastavni segment ljudskog društva i djelovanja pojedinaca. Kao takva postoji od formiranja prvobitnih zajednica, pa čak i prije. Privatna sigurnost danas predstavlja značajan dio sigurnosti kao takve. Potreba za elaboriranjem privatne sigurnosti je nužna kako bi se moglo dalje raspraviti o užoj problematici privatne sigurnosti unutar zemalja Europske unije, ali harmonizaciji bosanskohercegovačke zakonske regulative kao jednog od preduvjeta za ulazak u EU. Prvi dio rada elaborira najosnovnije termine, historijske aspekte privatne sigurnosti, te dovodi u korelaciju norme i privatnu sigurnost. Poznato je da zaštita ali i ograničenje ljudskih prava zauzimaju centralno mjesto u raspravi o procesima posigurnjenja i globalizacije. Jasno je koji se napor mora uložiti da bi se jedno društvo učinilo sigurnim, da pritom ne budu uskraćena prava i slobode drugih, odnosno njihova lična sigurnost. Činjenica je da od sigurnosti unutar jedne države ovisi i sigurnost pojedinaca i organizacija. Međutim, postavlja se pitanje koja forma sigurnosti je potrebna da bi se razvio veći osjećaj sigurnosti u jednom društvu. U ovom radu osvijetliti će se privatna sigurnost unutar Europske unije, tačnije njeno normativno uređenje. Zakoni su ti koji propisuju prava, obaveze, okvire djelovanja privatne sigurnosti u ovom slučaju. Zakonska regulativa na tlu Europske unije, kao jedinstvenog i otvorenog tržišta mnogo utiče na osjećaj sigurnosti kod pojedinaca. Kada nivo javne sigurnosti postane nizak, nivo privatne sigurnosti raste (Ahić, 2009), a u današnjem svijetu i procesima koji se odvijaju nivo javne sigurnosti u državama nesrazmjerno opada, u takvoj situaciji pojedinci ili organizacije su prinuđeni da koriste usluge iz domena privatne sigurnosti, te su u ovome, može slobodno reći, domino efektu obuhvaćene i države koje moraju donijeti zakonske akte kojima bi uredili ovo djelovanje. Sve Europske zemlje unutar Europske unije teže da harmoniziraju zakonske propise i standardiziraju mehanizme primjene. Harmonizacija propisa obuhvata sto veću usklađenost normi to jeste jedinstvene norme unutar Europske unije, dok standardizacija podrazumjeva mehanizme primjene kao što je naprimjer sistem obuke fizičke zaštite koji također teži da bude što unificiraniji. Slobodno tržište i jedinstvene norme u sistemima privatne sigurnosti nije puki ideal, to je budućnost poslova iz domena privatne sigurnosti na tlu Europske unije. Takav sistem ne samo da može unaprijediti privatnu sigurnost kao takvu, već znatno može doprinijeti sigurnosti jedne države i svih njenih stanovnika što je u suštini i cilj. Prije nego što se elaboriraju normativni okviri privatne sigurnosti potrebno je opisati i objasniti sam pojam privatne sigurnosti kao značajani faktor u sistemu sigurnosti. Sistem sigurnosti predstavlja jedan od mnogobrojnih sistema unutar ljudskog društva. Ahić (2009) navodi da sistem privatne sigurnosti koji koegzistira i koji je sastavni dio jedne države predstavlja sveukupnost djelovanja i odnosa pojedinca i agencija kao i kompanija kojima je dopuštena komercijalizacija sigurnosti od strane države koji obuhvata pet nivoa koncepta privatne sigurnostiii, ali i monopola koji država ima u obliku normativnog uređenja koji su obligatorni za sve koji se nalaze unutar ovog kompleksnog sistema. Iz ovoga možemo zaključiti da usko područje zakonske regulative na nivou Europske unije se ne može izložiti ukoliko se prethodno ne objasne potankosti privatne sigurnosti kao takve. 2. Pojmovno određenje privatne sigurnosti Pojam privatna sigurnost je historijski termin koji seže daleko u prošlost ljudske civilizacije. iii Ovaj termin nije relativno savremen, sama historija privatne sigurnosti potiče iz prvobitnih ljudskih zajednica. U Sistem privatne sigurnosti u današnjim procesima globalizacije i posigurnjenja zasigurno zauzima primat kako u individualnoj tako i globalnoj sigurnosti. ii Vjerovatno najdetaljnija podjela sistema, odnosno privatne sigurnosti općenito je analizirana u radu „Sistemi privatne sigurnosti“ gdje je napravljena distinkcija između najnižeg nivoa kao što su „Čuvari“ ili aktivnosti niskog rizika, „Pojačane službe sigurnosti“ koje se bave aktivnom prevencijom kriminala, održavanjem reda i drugim aktivnostima, „Privatnim istražiteljima“ koji obavljaju aktivnosti prikupljanja informacija unutar općeg civilnog domena, „Korporacijske sigurnosti“ čija je funkcija obuhvata striktnu brigu o unutarnjoj sigurnosti kompanija, te najznačajniji nivo privatne sigurnosti „Forenzičke istrage“ gdje se iskazuje potreba za visoko obrazovanim pojedincima „SIGURNJACIMA“ koji se uključuju u specijalizirane istrage (Ahić, 2009). iii Obzirom da uvriježeno mišljenje o prodaji seksualnih usluga važi kao najstariji zanat, u ovoj disertaciji želimo da iznesemo drugačije stavove. Zaštita u borbi za opstanak ljudske vrste je bila ključni faktor bez koje danas civilizacija ne bi postojala. Ljudi su se štitili od prirodnih nepogoda, napada životinja, i drugih ljudi, plaćenici su postajli od prvih konflikata i ratova, iako postoje dokazi o prostituciji unutar drevnih civilizacija Mezopotamije kao i špijunskih zanata unutar svetih knjiga možemo izložiti da i �tom periodu zaštita imovine i života je bio jedan od najstarijih zadataka koji su postavljeni pred čovječanstvo. Porijeklo riječi privatna sigurnost potiče kao njeno terminološko određenje od prvobitne ljudske zajednice, međutim kao „profesija ali i kao struka nije relativno savremeni fenomen“ (Ahić, 2009, p. 42). Etimološki, sigurnost potječe od latinske riječi securitas-atis, što znači odsustvo opasnosti i izvjesnosti samopouzdanje, neustrašivost, zaštićenost. Ovaj termin je fundament za upotrebu i u brojnim drugim jezicimaiv, dok dodavanjem privatnog označava delegiranu ovlast u privatni sektor koja bi se, etimološki, trebala baviti očuvanjem od opasnosti i pružati zaštitu kao takvu. Također, bitno je naglasiti i dihotomiju pojmova javnog i privatnog koje kao ključne u razlikovanju i analizi sadržine, ali i forme privatne sigurnosti od javne. Smatra se da privatna sigurnost ima ključni faktor u preuzimanju poslova sigurnosti sa državnog na privatni sektor, a što se očituje u već spomenutoj dihotomiji u kojoj navodi da privatni ili tržišni sektor ubrzano napreduje i zauzima primat jer „korisnici kupuju usluge od firmi čija je motivacija profit“ (Ahić, 2009). 3. Historijski aspekti privatne sigurnosti Kao što smo prethodno naveli, kroz cjelokupni razvoj ljudske civilizacije segmenti privatne sigurnosti su postojali, obzirom da čovjek koegzistira sa tehničkom i društvenom okolinom koji ujedno predstavljaju njegove izvore ugroženosti. Čovjek postaje žrtva pri najmanjem intenzitetu ugroženosti te iz tog razloga teži ka što kvalitetnijoj zaštiti. Sam sistem privatnog osiguranja se javio paralelno sa industrijskom revolucijom, međutim ukoliko bi usko posmatrali privatnu sigurnost kao zanimanje mogli bi smo zaključiti da je relativno nov fenomen. Međutim, takvo posmatranje privatne sigurnosti bi nam dalo veoma usku sliku o onome što privatna sigurnost suštini predstavlja. Sama arheološka iskopavanja i historijski dokazi od Hamurabijevog zakonika do pećinskih crteža dokazuju kako sigurnost, a osobito privatna sigurnost pojedinaca prije, ali i tokom formiranja prvobitnih zajednica je bila nerazdvojiva od pojedinaca. Na primjer, unutar plemenskih društava egzistencijalne potrebe su bile ključne za opstanak, sigurnost je obuhvatala čuvanje stoke ali i ljudi od drugih ljudi i životinja tokom spavanja, unutar kojih nisu postojali normativni okviri i gdje je plemenskom vođi prepušteno da izabere sankciju za prekršitelja. Značajni razvoj privatne sigurnosti se desio formiranjem prvih država, polisa gdje su se štitili putevi i druga strateški važna mjesta, te je lična zaštita vladara igrala značajnu ulogu u razvoju privatne sigurnosti. Ovaj razvoj je doživio svoj vrhunac prije nove ere u Rimskoj imperiji koja se ogleda u jedinici „Rimski bdijetnika“ koja je bila sačinjena od civila, a čija je funkcija bila da kontroliše pobune i asistira kontroli kriminala (Ahić, 2009). Anglosaksonska i Američka arhiva sadrži najobimije podatke koji govore o privatnoj sigurnosti, vjerovatno iz razloga što je očuvana i što je dostupna svima, ali vjerovatno iz razloga što je jezički dostupna većini. Na Europskom tlu u Engleskoj su pokrenuti značajni segmenti privatne sigurnosti kao što je dreka i plačv koja je zahtjevala da svi građani učestvuju u hvatanju i privođenju počinioca, prvi koncepti građanskog uhićenja, također poznati šerifi u Sjedinjenim Američkim Državama su nastali u engleskoj u segmentu privatne sigurnosti zvanog „Shirireeve“ koji je nadgledao redovnike i provodio zakon u službi kralja. Tokom 17. stoljeća pojavile su se prve privatne policije, nazvane „Parohijske policije“. One su veoma brzo ukinute nakon neslaganja Engleskog parlamenta sa monarhom Charlsom I. Još jedan segment koji se javio u istom periodu je „Budni nazor“vi koji je podrazumjevao prvu plaćenu jedinicu za konstantnu zaštitu vlasteline imovine tokom dana i noći. Začetke modernog sistema privatne sigurnosti je započeo Alan Pinkerton osnivanjem svoje privatne detektivske organizacije u Čikagu (Ahić, 2009). Nakon toga dokazi privatne sigurnosti leže u samim ljudima, odnosno postojanju ljudske zajednice kao takve danas. Ukoliko uzmemo u obzir da bez osjećaja privatne sigurnosti koji je sastavni dio historije egzistencije današnja ljudska vrsta ne bi opstala kao takva i iz tog razloga privatnoj sigurnosti dajemo primarno mjesto unutar etimologije zanata (Ahić, 2009). iv Naprimjer u engleskom se koristi termin security i safety dok u italijanskom se koristi sigureza. Iz ovoga se može zaključiti da ova riječ ima istu osnovu (Ahić, 2009). v Eng. scream and cry. vi Eng. Shiver and shake. �privatna sigurnost kao zanimanje, polako se razvijala i proširila i u drugim zemljama da bi dobila formu koju danas ima.vii 3.1. Normativni okvir privatne sigurnosti Pravila su sastavni dio ljudske zajednice i kao takva su uređivala način života, kazne, restoracije i slično, pojedinaca i grupa. Prema dostupnim izvorima o kojima historijski podaci govore, saznajemo da je čak homo sapiens morao poštovati neke norme, ali i da je vodio računa o zaštiti svog doma i hrane u čemu se ogledaju elementi privatne sigurnosti. Unutar prvobitnih zajednica postojale su običajne norme koje su se prenosile iz generacije u generaciju ili koje je uređivao plemenski vođa koji je ujedno bio zadužen za sankcionisanje onih koje su te norme prekršili ili vraćanju štete onima koja je nanijeta.viii Prve pisane norme se pojavljuju u Mezopotamiji. Prema Modlyu (1998) norma je pravni izraz ona na izgled ne postavlja zahtjeve pred građane, a njen jezični oblik nije ni u naređenju ni u zabrani, a ni u ovlaštenju. One se nalaze unutar zakonskih akata na primjer krivičnom zakonu u članovima u kojima se govori o značenju zakonskih izraza. Dok zakon potiče od grčke riječi nomos i latinske lexi a koji označava poredak stvari, svaki pravilan red zbivanja i djelovanja (Krstić, 1996, p. 230). „Black law dictionary“ (1998) koji kaže da je zakon „primjeniv, dat ili uspostavljen i kojeg se pridržavaju svi građani, prema njegovim sankcijama ili pravnim posljedicama“. Pravna sigurnost koja je uređena ustavnim i zakonskim propisima implicira potrebu da pravnim subjektima u državi u svim oblastima života i rada obezbijedi poželjni nivo sigurnosti u cilju njihove pune zaštićenosti od svih oblika ugrožavanja strogo se pridržavajući ustavnosti i zakonitosti u praktičnom postupanju službi sigurnosti kao legitimnih organa države vodeći računa o poštivanju etičko-profesionalnih principa (Masleša, 2001). Najraniji zakoni, kako je već navedeno, su vjerovatno bili kombinacija plemenskih običaja i želja plemenskih vođa. Uspostavljanje zakona koje je došlo nakon perioda običajnog prava je značajno uticalo na poboljšanje društvene organizovanosti i funkcionalnosti jednog društva, tačnije procesi demokratizacije su nastupili. U Babilonu vjerovatno najpoznatiji Hamurabijev zakonik koji je prvi dokaz normiranja ljudskog bivstvovanja. Vjerovatno replika Hamurabijevog zakona, sadržajno, se nalazi u Starom zavjetu. Sve ove prvobitne norme su se indirektno ticale privatne sigurnosti. Uzmimo u obzir da lišavanje života je povlačilo princip taliona koji je zahtjevao krvnu osvetu od strane koja je oštećena, u većini slučajeva bliže porodice. Lica kojima je „prijetio“ talion su plaćale zaštitu ili su plaćali porodici odštetu. Drugi primjer je da su imućni pojedinci mogli priuštiti plaćanje za zaštitu imovine drugim pojedincima iz nižih klasa. Dalji razvoj zakona pojavio se u Grčkim polisima u kojem je privatna sigurnost nasla direktnu normiranost kroz zaštitu imovine i puteva, ali i zaštitu vladara. Normiranje u novoj eri na tlu Europe se odvijao indirektno po pitanju privatne sigurnosti. U Engleskoj Charles I je skinut sa vlasti i pogubljen uslijed pokušaja da normira, odnosno da traži novac za privatnu policiju koju je oformio. Svi segmenti stavljanja privatne sigurnosti u zakonske okvire i provođenje istih se odvijao indirektno, primjer za to možemo naći i u „Bow Street Runners“ jedinci koja je isprva izgledala kao privatna sigurnosna agencija sve dok nije normirana od strane Engleskog parlamenta na prijedlog Sir Robert Peel-a, sa kojim je zvanično postala dio javne sigurnosti (Masleša, 2001). Prve norme na tlu Europe koje su se direktno ticale privatne sigurnosti su se pojavile uslijed prvog i drugog svjetskog rata, ali i nakon hladnog rata gdje privatna sigurnost doživljava svoje suštinsku tako i normativnu ekspanziju. Na hiljade ljudi je bilo obučavano za vojnu službu, nakon završetka ratova pojedinci su počeli da se uključuju u poslove privatne sigurnosti za koje su prethodno bili obučeni (Ahić, 2009). Privatna vojska je postojala još tokom 15. i 16. stoljeća u Švicarskoj, dok dokazi po privatnoj policiji postoje još iz antičkog perioda. Možemo zaključiti da je privatna sigurnost postojala od kada postoji i čovjek, kao djelatnost se je razvila uslijed industrijske revolucije, prvog i drugog svjetskog rata i hladnog rata, te da danas doživljava svoju ekspanziju kao dio sistema privatne sigurnosti. Danas je primjetan porast privatnih zatvora, bolnica, škola i drugih ustanova koje su, možemo reći stereotipno bile unutar javog domena. Ove promjene se dešavaju uslijed kapitalističkog sistema koji funkcioniše u gotovo svim državama svijeta, a koji privatnu sigurnost postavlja kao jednu od najznačajnijih faktora u prevenciji i represiji svih negativnih društvenih pojava. viii Najpoznatiji princip iz ovog perioda je princip taliona ili „oko za oko, zub za zub“. Taj princip je jednak principu srazmjernosti gdje se za štetu načinjenu vraća istom mjerom. vii �Prema Draperu (1978) privatni sigurnosni sektor je doživio toliku ekspanziju da je u potpunosti stavio u drugi plan javnu sigurnost. On tvrdi da ukoliko se izuzmu vojska i obavještajne službe, te uzmu u obzir tehničko osiguranje poput CCTVix koji je nastao razvojem tehnike i tehnologije, danas privatna sigurnost pokriva preko 50% sigurnosti u jednoj državi. Privatna sigurnost postepeno i polako je preuzela primat u ukupnoj etiologiji i fenomenologiji sigurnosti, represija i prevencija kriminaliteta ali i drugih negativnih društvenih (Draper, 1978). 4. Privatna sigurnost u zemljama europske unije Europska unija kao političko-ekonomska unija 28 zemalja koje se nalaze na tlu europe unutar kojih ne postoje granice za trgovinu i usluge, a čije države i dalje imaju autonomiju i uređenu društvenu regulaciju na nivou država članica. Razvoj i nastanak privatne sigurnosti u zemljama Europske unije se kretao prema sličnom konceptu kao i u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, predaja jednog dijela državnog sigurnosnog sektora u privatni sigurnosni sektor predstavljao je sami početak rasta ekonomije privatne sigurnosti i ekspanzije privatne sigurnosti u Europskoj uniji, ali i Europi općenito. Europski model privatne sigurnosti predstavlja jedan od razvijenijih modela za praktičnu primjenu. 21. vijek je obilježio pad javne sigurnosti i povećanje privatne sigurnosti, što prema prognozama stručnjaka i nije imalo efekta na opšte stanje sigurnosti u Europskoj uniji. Čvrsti temelji i sam koncept Europske unije su ti koji su unaprijedili i postavili standarde sistema privatne sigurnosti na ovome području kao jednog od najjačih sistema privatne sigurnosti na svijetu (Steden i Sarre, 2007). Prvo je Uni-Europa kao Europska regionalna organizacija Unije Međunarodnih Mreža koja je donijela preko 1000 trgovinski saveza u 140 zemalja. Ova organizacija je bila odgovorna za društveni dijalog sa odgovarajućim poslodavcima organizacija u mnogobrojnim oblastima aktivnosti u servisnom sektoru, uključujući banke, osiguranje, telekomunikacije, pošte, trgovinu, frizerski zanat, čistu industriju i privatni bezbjedonosni sektor. Ova organizacija je zajedno sa CoESS-omx je poduzimala incijative da poboljšaju i unaprijede osnovne aspekte ove djelatnosti kao što su izdavanje licenci, obuka, kvalitet pružanja usluga, organizacija poslova te integracija djelatnosti u novim članicama i državama pristupnicama. Dogovori koje je ova organizacija postigla sa socijalnim partnerima su poslovna obuka, izdavanje licenci koje su se dogodile 1996-te, zatim memorandum o prenošenju određenih ovlasti sa javnog na privatni sektor, uzajamno priznavanje UNI-Europe i CoESS-a u okviru socijalnog dijaloga, proširenje Europske Unije u pogledu primanja zemalja srednje i istočne Europe 1999-te i modernizacija poslovnih organizacija 2000-te. CoESS i UNI-Europa smatraju da postpuanje po načelima oko kojih su postigli dogovore je osnovna pretpostavka za garanciju profesionalnosti i kvaliteta. A ova načela su sadržana u kodeksu ponašanja kojeg su u julu 2003. godine potpisale UNI-Europa i CoESS. Suština kodeksa je da poboljša standard sektora i garanciju poslovne etike. Ovaj kodeks sadrži veliki izbor prijedloga prema kojima bi trebali svi poslodavci i uposlenici u sektoru privatne sigurnosti postupati (Ahić, 2009). Kodeks je značajan i iz drugih razloga kao što je transparentnost u izdavanju licenci. Bosna i Hercegovina je 2006-te godine postala pridruženi član Konfederacije nacionalnih udruženja privatnih sigurnosnih agencija. CoESS se usredsredio na društveni dijalog u kojem je dobio veoma važnu ulogu europskog sektorskog društvenog učesnika kroz priznanje od strane Europske komisije u skladu sa Europskim sporazumima. CoESS je doživio brojne promjene u svojoj organizaciji u cilju da postane više aktivan u takozvanom horizontalnom i vertikalnom pravcu. Također, promjene koje su se dogodile imale su pozitivnog uticaja i reorganizaciju strukture i funckionisanja samog CoESS-a (Steden i Sarre, 2007). Kao i svaka organizacija i CoESS ima svoje ciljeve kao što je postavljanje standarda za organizacije i državne kompanije kroz poslovanje a čiji konačni produkt je dizanje privatne sigurnosti na nivoe Uređaji video nadzora koji se koriste za nadgledanje javnih institucija u 1993. godini u raznim institucijama ih je bilo ugrađeno oko 150000 samo u Londonu. Zahvaljujući ovim uređajima znatno je smanjen broj krivičnih djela (Ahić, 2009). x CoESS je konfederacija europskih sigurnosnih službi. To je krovna Europska organizacija za nacionalna privatna sigurnosna udruženja i organizacije. Zadatak joj je da postane jedina i jedinstvena Europska organizacija koja predstavlja sve Europske zemlje i sve grane industrije. ix �kvalitetnih usluga u svim njihovim oblicima. U statutu ove organizacije su naznačeni intencije koje se namjeravaju ostvariti kako bi se ciljevi ispunili. Te odluke su: da se ispuni svako profesionalno, ekonomsko, komercijalno pravno, socijalno ili drugo istraživanje u odnosu na aktivnosti njegovih članova, da skuplja i distriburia svojim članovima sve informacije u odnosu na njihove sektorske aktivnosti, predstaviti i osigurati odbranu svojih članova sa Evropskim i međunarodnim organizacijama, da odredi i potpomogne ujedinjenje mišljenja svojih članova kao i pogleda Zajednice i Europske politke u odnosu na njihove sektorske aktivnosti kao sa bilo kojom drugom nacionalnom i međunarodnom organizacijom, da poveća nivo kvaliteta čitave industrije, uključivanje kroz prilagođavanje pravilima (Statut CoESS-a, citirano u Ahić, 2009, p.167-168). Suštinska razlika između CoESS-a, odnosno privatne sigurnosti u zemljama Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država je u harmonizaciji propisa i standardizaciji sektora privatne sigurnosti. Ova razlika se primarno ogleda u težnji ka jedinstvenom normativnom okviru za sve zemlje članice Europske unijexi kako bi imali jednu matricu po kojoj sve države funkcionišu, a što bi učinilo privatnu sigurnost efikasnijom i funkcionalnijom. Standardizacija podrazumjeva unaprijeđenje i ujednačavanje sistema obučavanja, praktične primjene fizičke i tehničke zaštite i slično. Temeljna sinhronizacija ova dva ključna pojma privatne sigurnosti je ono što će vjerovatno Europska unija u budućnosti ostvariti. (Steden i Sarre, 2007). 4.1. Zakonska regulativa privatne sigurnosti u europskoj uniji Zakonska regulativa privatnog sigurnosnog sektora u Europskoj Uniji, kako smo već ranije naveli, teži da harmonizira svoje zakonske propise. To bi značilo da sve države imaju iste normativne okvire u kojima se regulišu sve obaveze i prava pojedinih država i ojačava prohodnost slobodnog tržišta i usluga. Mnoge privatne sigurnosne kompanije nastoje proširiti svoje područje djelovanja van granica države u tom nastojanju dolaze u probleme za zakonskom regulativom druge države unutar Europske unije. Draper (1978) tvrdi da će 21. vijek biti prelazni period sa javne sigurnosti na privatnu, a da će ključni problem biti u normativnom regulisanju u Europskoj uniji. U svojim studijama Ahić (2009), i Steden i Sarre (2007) navode brojne kompanije su proširile djelovanje u multinacionalnom okruženju i njihove operacije su definitvno postale transnacionalne zahvaljujući sve boljoj i usklađenijoj zakonskoj regulativi. Zakonski okvir djelovanja ovih kompanija u suštini zasniva na formalnim razlikama od države do države. Prema podacima iz studije (Ahić, 2009) koje je sam dobio 2006. godine služeći se službenom arhivom CoESS-a, utvrdio sam da je za legalno djelovanje kompanije za privatnu sigurnost potrebno: 1. zahtjevi firmi za fizičko obezbjeđenje, 2. ograničenja na obrazovanju operativnog osoblja, 3. ograničenja na obrazovanju vlasnika i menadžera kompanija za privatnu sigurnost, 4. minimalni zahtjevi za trening i edukaciju, 5. regulacije za nošenje uniforme, 6. legalnost korištenja vatrenog oružja, 7. provizije koje se tiču upotrebe pasa na dužnosti, 8. provizije koje se odnose na kontrolu vladanja i sankcija u industriji. Ekonomski procesi koji su zahvatili Europsku uniju, procesi europeizacije i globalizacije, odrazili su se na funkcioniranje institucija unutrašnje sigurnosti. Ove aktivnosti zahtjevaju sve veću potrebu za sigurnosti čiji djelovanje nije ograničeno na samo jednu državu. Brojne studije legalnog upravljanja operacijama u nadležnosti privatnog sektora pokazale su značajne razlike u legalizaciji i praksi upravljanja ovog sektora u različitim članicama Europske unije (Ahić,2009). Slobodne granice unutar Europske unije imaju svoje pozitivne strane, međutim manjkavost harmonizacije propisa znatno može da utiče na kvalitetom usluga i profesionalizmom osoblja i kompanija za privatnu sigurnost. Nepostojanost legalnih barijera i olakšano zaposlenje i osnivanje kompanija u drugim zemljama je otežano zbog šarenolikosti propisa koje države članice Europske unije imaju. Obim primjene xi CoESS teži da uključi države koje nisu zemlje članice Europske unije. �zakonskih propisa se proširio tokom proteklih godina, međutim obim djelovanja privatnog sigurnosnog sektora varira od jedne države do druge (Ahić, 2009). Na osnovu različitosti koje normativni okviri u zemljama Europske unije postoje (Steden & Sarre, 2007) analiziraju nivoe regulacije. U studiji grupišu tri nivoa regulacije:  Zemlje u kojima je regulacija najviše ograničena gdje postoji želja da se ne ograničavaju potencijalna područja odgovornosti privatne sigurnosti i gdje ova odgovornost se povećava kako bi se javnost zaštitila od korupcije. Tipični primjer za ovo su Belgija i Španija koje ne dozvoljavju pristup drugim državama da uđu unutar njihove ekonomije privatnog sigurnosnog sektora, vjerovatno iz razloga što postoji želja da se zaštiti nacionalni sektor i standardi od strane konkurencije;  Druga kategorija država su one sa najmanje ograničenom regulacijom. U tim državama legalizacija je manje više precizna i teži da regulaciju sektora podigne na određeni nivo tržišta i na nivo regulatornih organa;  Zemlje kao što su Francuska, Italija i Holandija posjeduju čist regulatorni okvir, ali je snaga implementacije do sada mala i ima dosta odstupanja u primjeni. Ovo je posljedja grupa zemalja koje suštinski se nalaze između dva ekstrema sa srednjim nivoom zakonske regulative (Ahić, 2009). U zavisnosti od svakog nivoa regulacije privatnog sigurnosnog sektora zemlje članice Europske unije bi se mogle podjeliti u pet kategorija: 1. Zemlje sa bezakonskom regulacijom (Velika Britanija i Irska), 2. Zemlje sa minimalno suženom regulacijom (Njemačka, Austrija i Italija), 3. Zemlje sa minimalno širokom regulacijom (Luksembur), 4. Zemlje sa opsežno suženom regulacijom (Danska, Finska, Francuska, Portugal i Španija), 5. Zemlje sa opsežnom i širokom regulacijom (Belgija). 5. Problemi zakodavstva u sferi pružanja privatne sigurnosti u bosni i hercegovini Iako su se zemlje na prostoru Balkana načelno opredijelile da zakonski regulišu poslovanje unutar vlastitih sektora privatne sigurnosti, razlike u odnosu vlasti prema novonastaloj industrijskoj grani i druge specifičnosti vezane za sam poslovni ambijent rezultovale su i u nehomogenom napretku industrije privatne sigurnosti. S tim u vezi, u izvještaju pod nazivom „SALW and Private Security Companies in South Eastern Europe: A Cause or Effect of Insecurity?“ (EU, 2005) u smislu prioriteta prema kojima je trebalo osigurati podršku u zakonskom regulisanju sektora privatne sigurnosti i podizanju stepena profesionalizma na prihvatljiv nivo posebno se spominju Srbija, Crna Gora, Albanija i Makedonija. Ukoliko sagledamo postojeće stanje u nekim od spomenutih zemalja i usporedimo ih sa uslovima koji su vladali tokom 2005. godine, tj. u vrijeme kada je spomenuti izvještaj i nastao, zaključićemo da su zemlje poput Srbije, Kosova ili BiH u smislu iznalaženja adekvatnih zakonskih rješenja za ovu oblast do sada ostvarile veoma mali napredak. Ukoliko govorimo o zakonskom okviru za regulisanje sektora privatne sigurnosti, aktuelno stanje u BiH u neku ruku vjerno oslikava administrativno – političko uređenje same zemlje. Povećanje potražnje za privatnim sigurnosnim uslugama u BiH rezultat je porasta stope kriminala u cijeloj zemlji, i to u ambijentu okarakterisanom osjećajem opšte javne nesigurnosti u poslijeratnom periodu i narušenog povjerenja javnosti naspram državnog sigurnosnog sektora. Značajna liberalizacija ekonomije u svim zemljama regije dovela je do tranzicije vlasništva nad velikom količinom imovine iz državnog u privatno, čime su stvoreni potrebni uslovi za generisanje potražnje za uslugama iz domena privatne sigurnosti. Krađe imovine i razbojništva prijetnje su zbog kojih se najveći broj klijenata odlučuje na angažman privatnih zaštitarskih kompanija. Privatne sigurnosne kompanije u BiH najčešće nude usluge iz domena tehničke i/ili fizičke zaštite lica i imovine, te usluge iz domena čuvarske službe, dok su usluge bliske zaštite ličnosti za sada još uvijek u drugom planu. Iako su privatne sigurnosne kompanije u BiH u velikom broju slučajeva angažovane od strane međunarodnih agencija i stranih veleposlanstava, najveću grupu njihovih klijenata, zapravo, čine korisnici iz �komercijalnog i finansijskog sektora. Osim u spomenutim sektorima, privatne zaštitarske kompanije su u pravilu angažovane i za pružanje sigurnosnih usluga pri realizaciji sportskih, kulturnih i javnih događaja. Raspon usluga koje privatne zaštitarske kompanije u BiH mogu pružati svojim klijentima opisan je u entitetskim zakonima o privatnim sigurnosnim kompanijama. U oba bosanskohercegovačka entiteta usluge iz domena privatne sigurnosti trenutno mogu pružati samo domaće privatne sigurnosne kompanije, odnosno državljani BiH, no imajući na umu opredijeljenost BiH ka pristupanju u Evropsku uniju, ovakva ograničenja će, prije takvoga koraka, morati da budu otklonjena. Nadalje, uprkos različitim zakonskim okvirima koji tretiraju oblast privatne sigurnosti u oba BiH entiteta i u Brčko distriktu BiH, neke njihove odredbe od značaja za formiranje privatnih sigurnosnih kompanija u BiH su slične ili iste. Ovo se, prije svega, odnosi na odredbe koje definišu najmanji dozvoljeni broj uposlenika sa važećim licencama za obavljanje poslova privatne zaštite, zatim na odredbe vezane za posjedovanje odgovarajućeg tehničkog znanja i opreme, te one za posjedovanje odgovarajućeg poslovnog prostora, pogodnog za vršenje poslova iz domena privatne sigurnosti. Jedan od prioritetnih zadataka u svim zemljama regije bio je, svakako, uspostavljanje sistema za licenciranje privatnih sigurnosnih kompanija, kojim bi se jasno definisali tipovi usluga koje privatne sigurnosne kompanije mogu, odnosno ne mogu pružati na tržištu. U tome smislu, zakonodavstvo je trebalo jasno utvrditi kriterije prema kojima će se zahtjevi za izdavanje licenci razmatrati od slučaja do slučaja, i to za svaku novu kompaniju ili svaki novi ugovor, te osigurati da kompanije ili njihove predložene aktivnosti ne ugrožavaju javnu sigurnost i sprovođenje zakona i reda. Bilo je neophodno uvođenje licenci sa ograničenim rokom važenja, čime se osiguralo kasnije redovno reakreditiranje i visok nivo profesionalizma u branši. Također, bilo je od prioritetnog značaja uspostaviti i sistem redovnog praćenja aktivnosti privatnih sigurnosnih kompanija te ustanoviti sistem kaznenih mjera, koje u zavisnosti od težine počinjenog prekršaja obuhvataju sankcije u rasponu od novčane kazne pa do oduzimanja licence za rad, što je djelimično (skromno) i riješeno. Shodno preporukama eminentnih sigurnosnih stručnjaka, takva zakonska rješenja su trebala imati i svoju vanteritorijalnu dimenziju, kako bi njihovim odredbama bile pokrivene i kompanije koje imaju namjeru poslovati i u inostranim zemljama sa neadekvatno riješenim zakonskim okvirima. Zakonska regulativa u zemljama regije je trebala ponuditi jasne smjernice kojima bi se definisalo u kojim situacijama je prikladno koristiti usluge privatnih sigurnosnih kompanija, a u kojim situacijama usluge policije, odnosno smjernice putem kojih bi privatne sigurnosne industrije i državni sektori izgradili partnerske, a ne konkurentske odnose. Većina zemalja Balkana suočila se i sa problemima vezanim za učinkovito provođenje zakona koji definišu rad privatnih zaštitarskih kompanija i koji šire uređuju sektore privatne sigurnosti. Jedan od rastućih problema bilo je i prisustvo velikog broja bivših pripadnika državnih sigurnosnih struktura u privatnim sigurnosnim kompanijama. Osim toga, izvještaji dostupni iz toga vremena govore u prilog stavu da u većini zemalja Balkanske regije vlasti nisu istraživale kršenja zakona od strane privatnih zaštitarskih kompanija u onim slučajevima kada je dolazilo do povrede postojećih zakonskih rješenja. Neadekvatno riješeni problemi političke i administrativne prirode i još uvijek prisutne međuetničke tenzije uzrokuju rascjepkanost policijskih struktura i državnih institucija, ali i industrije privatne sigurnosti. Uz tri različita zakonska okvira na snazi (Federacija BiH: Zakon o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine; Republika Srpska: Zakon o agencijama za obezbjeđenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti Republike Srpske; Brčko distrikt BiH: Zakon o agencijama za obezbjeđenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti Brčko distrikta BiH), jedinstven pravni okvir koji bi uredio sektor privatne sigurnosti na cijelom teritoriju BiH još uvijek nije ni na pomolu. Spomenuta entitetska zakonska rješenja, uz određena ograničenja, osiguravaju funkcionisanje sektora privatne sigurnosti u BiH, no situaciju dodatno komplikuje činjenica da je u Federaciji BiH provođenje postojećeg zakonodavstva preneseno na još niži, kantonalni nivo. Sa aspekta spomenutih ograničenja, privatne sigurnosne kompanije u BiH mogu pružati usluge i vršiti svoju djelatnost samo na prostorima entiteta u kojima su i registrovane, što ih praktično onemogućuje da se nadmeću za dobijanje ugovora ili vršenje djelatnosti u drugom entitetu. Naime, kada bi privatna zaštitarska kompanija iz jednog entiteta, u cilju obavljanja svojih poslovnih aktivnosti, bila prinuđena stupiti na prostor drugog entiteta, tada bi sasvim izvjesno prekršila određene odredbe zakona koje regulišu sektor privatne sigurnosti u tom entitetu, čime bi se izložila sankcijama i kaznenim mjerama. Različitost i međusobna neusklađenost zakonskih rješenja implementiranih u Brčko �distriktu BiH i dva ostala BiH entiteta već duži niz godina generišu brojne organizacione, tehničke i administrativne probleme privatnim BiH sigurnosnim kompanijama, stvarajući i srazmjerno negativnu percepciju BiH sigurnosnog tržišta kod inostranih privatnih sigurnosnih kompanija, pogotovo onih sa ambicijama za širenje na tržišta u razvoju. Sudjelovanje BiH privatnog sigurnosnog sektora u aktivnostima i inicijativama koje sprovodi CoESSxii (u ulozi krovnog udruženja evropske industrije privatne sigurnosti) je, zbog nepostojanja jedinstvenog nacionalnog strukovnog udruženja u BiH, praktično nemoguće. Sporadična korespodencija između privatnog sigurnosnog sektora u BiH i CoESS – a veoma je oskudna i ograničena, što posljedično najveću štetu nanosi upravo privatnoj sigurnosnoj industriji u BiH. Iako na polju privatne sigurnosti BiH gaji i njeguje veoma otvorenu saradnju sa svim zemljama u regionu, njezina, uslovno rečeno, „izolacija“ u smislu nemogućnosti raspolaganja informacijama i drugim korisnim resursima iz vrijedne CoESS – ove ponude, neminovno se odražava i odražavaće se negativno kako na trenutnu situaciju tako i na dinamiku budućeg razvoja privatne sigurnosne industrije u BiH. Osim toga, bez funkcionalnog nacionalnog udruženja, tržišni igrači u BiH i nadalje će ostati poprilično hendikepirani, kako zbog nemogućnosti da na artikulisan i na dijalogu zasnovan način dođu do prihvatljivih rješenja za neke od gorućih problema struke, tako i zbog nemogućnosti da na organizovan način i uz maksimalnu zaštitu vlastitih interesa i interesa struke budu predstavljeni i zastupani pred državnim organima u BiH, ali i pred relevantnim predstavnicima privatne sigurnosti na evropskom i globalnom nivou (Bogunović, 2013). Paradoksalno, dok se Bosna i Hercegovina bori sa usklađivanjem domaćih zakona, u Evropskoj uniji su se već javile inicijative za harmonizaciju zakona iz ove oblasti na nivou EU. Pokazalo se da trenutno postoji „veliki disparitet u reguliranju rada privatnih sigurnosnih agencija u Evropi“. Prema Global Facilitation Network for Security Sector Reform, „državne regulative privatnih sigurnosnih agencija (PSC) i njihovih aktivnosti često su slabe, nekad i ne postoje“, što rezultuje „slabim nivoom profesionalizma i usluga, a kao krajnji rezultat može imati i negativne posljedice po pristup pravdi i sigurnosti“. Zbog ovih razloga institucije EU žele standardizirati zakonsku regulativu. Potreba standardizacije privatnog sektora sigurnosti nije samo briga EU članica; to je posebno važno za zemlje kandidatkinje kako bi izbjegle kasnije političke, ekonomske i društvene poteškoće po pristupu (Omerašević i Higgins, 2012). Svjest o privatnoj i korporativnoj sigurnosti je kod vrhovnog menadžementa u BiH posljednjih godina slabo napredovala, posebno u poređenju sa stanjem kada se potreba razvoja sistema sigurnosti u kompanijama posmatra isključivo kroz usluge tehničke i fizičke zaštite, a kamoli drugih vidova zaštite. Iako je korporativna sigurnost i njena normativna dimenzija, kako smo rekli, nerazvijena, narasli sektor privatne sigurnost, koji se po modelu vanjskog angažovanja sigurnosti u preduzećima (outsourcinga) često angažuje za vršenje određenih sigurnosnih funkcija u kompanijama, dodatno prate brojni problemi, koji su zbog zajedničkog pravnog, političkog, ekonomskog i kulturnog naslijeđa karakteristični za BiH. Među njima, kao najvažniji se javlja izostanak odgovarajućih standarda i profesionalne etike u radu, neadekvatna obučenost kadra i nedovoljna materijalno – tehnička opremljenost firmi za privatno osiguranje. Problem, uz sve navedeno, predstavljaju i netransparentne veze subjekata privatne sigurnosti sa državnim sigurnosnim strukturama u BiH. Istraživanja u Republici Srbiji pokazuju da u većini privrednih društava ne postoje unutrašnje organizacione jedinice za poslove korporativne sigurnosti, koje bi bile ustrojene prema standardima ekonomski razvijenih i demokratskih zemalja. Isti je slučaj i u BiH. Pomenuti poslovi se u praksi obavljaju uglavnom u velikim korporacijama (najčešće filijalama stranih, odnosno multinacionalnih kompanija), i to najčešće u okviru širih organizacionih jedinica, koje pokrivaju i neke druge nadležnosti unutar kompanije ili u organizacionim jedinicama koje su zadužene samo za dio poslova korporativne sigurnosti. U manjem broju privrednih društava poslove i zadatke sigurnosnog menadžmenta obavljaju relativno visokopozicionirani pojedinci. Oni su za svoj rad odgovorni top menadžmentu, ali iza sebe nemaju organizacionu jedinicu koja bi im bila direktno potčinjena i koja bi obavljala isključivo te poslove (Trivan, 2013). CoESS (Confederation of European Security Services) je Evropska krovna organizacija za 27 (28) nacionalnih radnih asocijacija privatnih zaštitarskih agencija. Osnovana je 1989, i jedina je predstavnička organizacija na nivou Evrope koja štiti interese privatne zaštitarske industrije. xii �U uslovima aktuelne ekonomske krize i inače niskog životnog standarda, ostvaruju se samo neke od funkcija korporativne sigurnosti, koje njihov sigurnosni menadžment realizuje bilo angažovanjem unutrašnjih resursa, bilo sklapanjem ugovora sa specijalizovanim agencijama. U gotovo svim privrednim subjektima se obavljaju poslovi koji se tiču fizičke i tehničke sigurnosti, zaštite od požara i zaštite na radu, a u većini njih i poslovi procjene rizika i sigurnosti poslovanja, te prevencije djelovanja u vanrednim situacijama Znatno niže na listi poslovnih prioriteta su informaciona i administrativna sigurnost, programi edukacije i razvoja sigurnosne kulture zaposlenih, te sigurnost top menadžmenta (ibid). 5.1. Harmonizacija zakonske regulative u Bosni i Hercegovini Rijetki autori su se bavili istraživanjem privatne sigurnosti u Bosni i Hercegovini, a naročito korporativne. Uprkos kompleksnom normativnom uređenju, sistem privatne sigurnosti u BiH danas čini 169 privatnih agencija koje pružaju usluge zaštite (Kržalić, 2009) i upošljavaju 4.207 osoba (Ahić, 2009) odnosno licenciranih zaštitara i drugih nosilaca zaštitarske struke. U BiH privatne agencije za zaštitu nude usluge iz domena fizičke i/ili tehničke zaštite lica i imovine kao i detektivske usluge u manjem bh. entitetu i Brčko Distriktu. Obavezno se privatne sigurnosne agencije angažuju i za pružanje sigurnosnih usluga pri održavanju sportskih, kulturnih i javnih manifestacija. Iako je zaštita tokom transporta novca i drugih vrijednosti vid kombinacije fizičko – tehničke zaštite, posebno ćemo je izdvojiti kao masovnu uslugu koju moraju priuštiti finansijske institucije odnosno sve ustanove i subjekti koji posluju s gotovim novcem, dragocjenostima i vrijednosnim papirima. Transport novčanih sredstava i drugih vrijednosti je usluga zaštite koju nude agencije odnosno koje raspolažu sa adekvatnim materijalno – tehničkim sredstvima, ljudskim resursima i odgovarajućim odobrenjima. Sprovođenje ove usluge osim što nosi određeni rizik zbog učestalih napada na osoblje i njihov objekat zaštite koji se prevozi dodatno komplikuje i stavlja na teret zakonska odredba koja je u mnogo čemu različita za političko – administrativne jedinice koje čine Bosnu i Hercegovinu. Privatne sigurnosne agencije uspješno obavljaju svoje zadaće i pored odsustva nacionalnog zakona što je prvi i vodeći izazov s kojim se ovaj sektor treba ekspeditivno izboriti. Uopšteno rečeno, prema Ahić et al. (2013) dijapazon usluga koje agencije nude je minimalan, jer gledajući retroaktivno nije se pomakao sa početne tačke još od pojave prvih privatnih agencija za zaštitu ljudi i imovine. Tako bi privatne sigurnosne usluge u BiH mogli okarakterisati kao minimalne, ako se ima u vidu da su u zemljama Zapada i Sjevera mnogi poslovi sigurnosti poput osiguranja aerodroma, zatvora, luka, rezidencijalnih objekata, državnih granica, kriminalističkih istraga, sigurnosti u saobraćaju itd. povjerene upravo nedržavnom sektoru. Najzad, mnoge privatne sigurnosne agencije štite sigurnost diplomata i najviših predstavnika državne vlasti. Privatne agencije za sigurnost u tim zemljama su prepoznate kao one koje obavljaju svoje funkcije uspješnije nego institucije javnog sektora za provedbu sigurnosti (Ahić et al. 2013). Iako se mnogima čini da bi donošenje krovnog zakona uticalo na uspješnije i djelotvornije organizovanje procesa rada i druge segmente privatnih sigurnosnih agencija koje čine privatni sistem sigurnosti u BiH, još uvijek ima mnogo krupnijih stvari i bitnijih pitanja koje treba uvrstiti na prioritetnu listu i riješiti po hitnom postupku. Ono na šta bi se osvrnuli vezano za entitetske zakone jeste izostavljanje i netangiranje ključnog elementa u Zakonu o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine koji pokriva područje Federacije BiH, a to je detektivska djelatnost. Na tržištu Federacije BiH postoji realna potreba i potražnja za ovom vrstom sigurnosne usluge, ali budući da ona nije zakonski uređena trebalo se nešto preduzeti. Međutim, političke strukture nisu imale sluha da preduzmu konkretne mjere u vezi sa tim pitanjem, iako je bilo pokušaja. Zapravo, postoji Nacrt zakona o privatnim detektivima FBiH s amandmanima i koji je usvojio Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 2010. godine, ali iz nepoznatih razloga do današnjeg dana Dom naroda ga nije uvrstio na dnevni red niti je razmatran. Svakako bi donošenje ovog zakona upotpunilo i obogatilo privatnu djelatnost iz oblasti sigurnosti na prostoru Federacije BiH kao što su to učinila druga administrtivna područja naše države i to Brčko Distrikt i Republika Srpska (Ahić et al. 2013). Iako su privatne agencije za zaštitu vandržavni subjekti sigurnosti ipak su produkt države i država ih stavlja u istu ravan sa drugim sigurnosnim sistemima. Ali, državni subjekti shvataju na različite načine vandržavne subjekte sigurnosti, misleći isključivo na policijski sistem što usložnjava i onako lošu situaciju naročito pri rješavanju određene problematike iz oblasti sigurnosti zajedničkim snagama i saradnjom �policijskog i zaštitarskog sektora. U tom kontekstu još uvijek su naglašene suprotnosti i negodovanja policijskog sistema, kao i jasan stav da isti može samostalno ostvarivati svoju funkciju i unapređivati stanje sigurnosti unutar države bez pomoći privatnog sistema sigurnosti. Policijski sistem još uvijek nije saglasan da im je neko otrgnuo dio ovlaštenja i dao na operisanje fizičkim licima odnosno privatnim akterima, iako im isti nisu prijetnja. Otežavajuću okolnost predstavlja i sam odnos između policijskih struktura i zaštitarskog sektora. Indikativni su antagonizmi tokom razrješavanja sigurnosnih problema na kojima su zajednički angažovani i jedan i drugi, posebno tokom zajedničkog osiguravanja javnih manifestacija. Uvaženo je pravilo da se u slučaju propusta tokom zajedničkog angažmana u vezi sa pitanjem osiguranja manifestacija sportskog karaktera prebacuje nadležnost i odgovornost s jednih na druge, fer i korektnu saradnju skoro da nećemo vidjeti. Policijski sistem se tada ne može skrivati iza svojih navoda da je operativna samostalnost neupitna, jer ne raspolažu dovoljnim brojem ljudstva, dok im materijalno – tehničkih sredstava ne manjka. S druge strane, privatne agencije raspolažu sa dovoljnim brojem kadra, ali su oni zbog zakonske odredbe hendikepirani, i u slučaju narušavanja sigurnosti u većem obimu, a zbog nemogućnosti posjedovanja zaštitne opreme i širih ovlaštenja koja se odnose na sredstva prinude zaista su nemoćni i razumno je da traže podršku policijskih struktura. Ali, i pored profesionalno odrađenog posla od strane zaštitara uvijek će biti prigovora na iste kako od više instance tako i od policijskih struktura neposredno. Nasilje na sportskim događajima ionako nije esencijalno državno pitanje, ali to ne znači da ga treba tolerisati već da se promijeni pristup u načinu njegovog rješavanja, jer postojeće mjere prevencije nisu u većini situacija dostatne. Entuzijazam i profesionalnost su koštali mnoge zaštitare narušavanja psihofizičkog zdravlja, ozbiljnih tjelesnih povreda na radu, egzistencije itd. Stoga ako se zbog sigurnosnih zahtjeva i normativa ne mogu u cijelosti otkloniti ili smanjiti za zdravlje opasni radni uslovi i uslovi radne okoline, konstatovali smo i dajemo na analizu prijedlog da se uniformisanom sektoru u privatnim agencijama za zaštitu omogući pravo na pojedine beneficije u obavljanju gore navedenih radnih zadataka (Ahić et al. 2013). Pronalazak kompromisnog rješenja te otvorena i stručna saradnja između državnog i privatnog sistema sigurnosti nije jedini izazov sa kojim se suočava bh. društvo i opterećuje primarno privatni dio sistema. Izazovi su i druge prirode: etnička dimenzija, teritorijalna podjela, jak konkurentski pa i ignorativni odnos između pojedinih privatnih agencija, stremljenja nekih agencija da uz pomoć nezakonitih radnji postanu lideri u BiH i regiji minimizirajući sve druge sigurnosne agencije. Veće agencije su za veoma kratko vrijeme uvećale svoje poslovne kapacitete, profit i zauzele dobru poziciju na tržištu time što su u svoje redove angažovale bivše pripadnike javne sigurnosti, vojske ili policije. Međutim, većina evropskih država propisima zabranjuje, da bivši pripadnici oružanih i policijskih snaga neposredno po napuštanju državne službe zasnuju radni odnos u privatnom sektoru sigurnosti, odnosno mora da prođe određeni vremenski period, koji često iznosi i po nekoliko godina. Cilj ove restriktivne mjere upravo je sprečavanje mogućnosti da neko ko je radio u državnoj službi sigurnosti iskoristi svoje veze i kontakte i ostvari neku korist. Ovo smo s razlogom naveli kako bi se što više približili problematici koja je prisutna u sistemu privatne sigurnosti i kako bi ukazali na trenutno stanje u privatnoj sigurnosti naše države (Ahić et al. 2013). Neumanjujući uticaj i značaj nijednog prije pomenutog izazova u fokusu zanimanja je ipak jedan od najvećih koji bi prije definisali kao urgentno stanje, a odnosi se na upravljanje ljudskim resursima u privatnim agencijama za zaštitu. Oduvijek je ovaj subjektivni faktor bio potpuno zanemaren, mada je bilo istupa u javnosti o istom, ali bez ikakve reakcije pa ako se ne može pravovremeno i adekvatno riješiti o njemu treba govoriti sasvim otvoreno. Ljudski resursi su temelj i pokretačka snaga svake privatne agencije. Njihovim pravilnim upravljanjem i rukovođenjem može se ostvariti svaka postavljena poslovna vizija i cilj. To iz ugla zaštitarske djelatnosti treba da znači da je menadžment odgovoran za gotovo svaki propust i napredak koji niži nivo odnosno zaštitari naprave. Stoga je zadaća menadžmenta da pravilno izvrši regrutaciju i selekciju neposrednih izvršilaca poslova zaštite (zaštitara), da ih postavi na adekvatne pozicije u skladu sa njihovim kvalifikacijama, psiho – fizičkim i drugim sposobnostima i mogućnostima, da ih konstantno dodatno edukuje i da ih motiviše. Odnosno to prvenstveno znači da se radi na njihovom profesionalnom razvoju i njegovanju kolegijalnih odnosa, a pri tome primjenjujući zakonske i druge pravne odredbe. Ljudi su ključni problem, ali i rješenje tih problema, stoga menadžeri privatnih sigurnosnih agencija trebaju zadovoljiti neke osnovne kriterije kao što su pravičnost, stručnost, profesionalnost, multidisciplinarnost da bi na pravi način rukovodili ljudskim resursima. �5.2. Istraživanje u području privatne sigurnosti u bosni i hercegovini Ahić et al. (2013) su proveli istraživanje koje je tretiralo zakonodavstvo po pitanju privatne sigurnosti, i posljedično tome i korporativne sigurnosti u BiH, odnosno koje se odnosi na postupke u radu privatnih sigurnosnih agencija u BiH u vezi sa pitanjem sprovođenja Zakona o radu Federacije BiH, RS i Brčko Distrikta, pojedinačnih ugovora o radu, kolektivnog ugovora, u formi sveobuhvatnog i reprezentativnog intervjuisanja i anketiranja na uzorku koji je obuhvatio ukupno 120 uniformisanih službenika iz 11 privatnih sigurnosnih agencija. Problem kojim se bavilo istraživanje bio je odnos javnog i privatnog sektora u pružanju usluga sigurnosti i uticaj tog odnosa na kvalitet upravljanja ljudskim resursima u privatnim sigurnosnim agencijama. Predmet navedenog istraživanja je kvalitet kontrole rada inspekcijskih organa u privatnim agencijama za zaštitu ljudi i imovine, te poštivanje Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta, pojedinačnih ugovora o radu i kolektivnog ugovora od strane privatnih sigurnosnih agencija u BiH kao poslodavaca. Dobiveni statistički pokazatelji koje su Ahić et al. (2013) prikupili govore da postoji ugrožavanje elementarnih prava uposlenika iz Zakona o radu Federacije BiH, RS i Brčko Distrikta i kršenje drugih zakonskih odredbi u privatnim agencijama za zaštitu koje su bile predmet istraživanja. Tačnije, zakonske odredbe koje se odnose na trajanje radnog vremena, naknadu za rad i usklađenost satnice sa pojedinačnim ugovorima o radu, isplata sredstava za topli obrok, regres, godišnji odmor, kao i odmor tokom radnog dana. Pojašnjenja radi, prema članu 29. Zakona o radu Federacije BiH , članu 40. Zakona o radu RS i članu 22. Zakona o radu Brčko Distrikta, puno radno vrijeme uposlenika traje 40 sati sedmično, a za pripadnika osiguranja broj radnih sati mjesečno iznosi 210 i više sati, kao broj redovnih sati izuzevši vrijeme provedeno na poslovima osiguranja kulturnih, sportskih i sličnih manifestacija. Tokom cjelodnevnog radnog dana pripadnici osiguranja u preko 89 % slučajeva nemaju pravo na odmor u trajanju od 30 minuta koji mu propisuje član 37, 54. i 29. već pomenutih Zakona o radu (Ahić et al. 2013). Istraživanjem se došlo i do saznanja da zaštitari u enormno velikom broju slučajeva ne ulažu žalbe poslodavcu kada isti zloupotrebljava njihova radna prava, kao i da se u minornom procentu udovolji žalbi koju su samo „rijetki“ ispitanici, odnosno oni koji se žele pokušati izboriti za svoja prava predočili poslodavcu. Takođe je zapaženo da za sve uočene propuste u upravljanju ljudskim potencijalima, a koje se tiču kršenja Zakona o radu i ugovora o radu, nadležni inspekcijski organi nisu raspolagali tim činjenicama, jer ih ispitani nisu evidentirali. Postoji razlika šta uniformisani službenici privatne sigurnosti prijavljuju i šta inspekcijski organi primjećuju s obzirom na procenat zaštitara, koji prijavljuju kršenje svojih prava i nepravilnosti u radu svojih poslodavaca. Čini se da je neuspjeh inspekcijskih organa da detektuju te probleme teško objasniti slučajnošću. Činjenica je da postoji neki dublji razlog, zbog kojeg inspekcijski organi prave takav propust, međutim taj razlog nije moguće odrediti odnosno otkriti na osnovu ovih podataka, već o njemu možemo samo špekulisati. Oni dalje tvrde da osnova za takve predpostavke dolaze iz vlastitih iskustava i iskustava velikog broja kolega iz privatne sigurnosti. Ovo su samo predpostavke, a prvi korak daljem istraživanju ovog problema bi trebao biti precizno identifikovanje pravih razloga ovakvih propusta nadležnih inspekcijskih organa. Tek na osnovu rezultata takvog istraživanja bit će moguće predložiti mjere, koje će s većom sigurnošću dati rezultat (Ahić et al. 2013). Brojke koje predstavljaju realnu i pouzdanu sliku jasno reflektuju položaj zaposlenih u privatnoj sigurnosti koji bismo okarakterisali kao veoma ugrožavajući. Ove činjenice nas dovode do zaključka da u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju poslovanje privatnih agencija za zaštitu, koje sinergijski predstavljaju sistem privatne sigurnosti BiH u velikom procentu se i dugi niz godina njeguje praksa zloupotrebe prava svojih radnika, kršenja zakonske legislative koje tretiraju ovu oblast, a sankcije izostaju jer je manadžment privatnih agencija za zaštitu pri obavljanju specifične zadaće, kao što je upravljanje ljudskim resursima pronašao način da eskivira sve propuste odnosno nepravilnosti (Ahić et al. 2013). Sveobuhvatno gledajući privatne agencije za zaštitu na području BiH su od svog osnivanja izvjestan period bile potpuno neregulisane i suočene sa nizom problema od kojih su neki viđeni i danas te dokazani provedenim istraživanjem. Naime, može se donijeti zaključak da vladajuća struktura, odnosno menadžment gotovo u svim privatnim agencijama za zaštitu ljudi i imovine svoje poslovanje ne sprovodi, odnosno ne usklađuje s važećim zakonima i drugim propisima o radu, za što ne snose sankcije. Stoga smo mišljenja da je nužan veći i hitniji angažman Parlamenta i nadležnih organa u vezi sa pitanjem nadzora rada i zakonitosti privatnih sigurnosnih agencija. Međutim, u sadašnjem vremenu ova nadležnost se delegira na lokalne vlasti odnosno na policiju (Federalno �ministarstvo i kantonalni organi unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, Centri javne bezbjednosti u manjem BiH entitetu, te policija Brčko Distrikta). Ovo su samo neki od inhibitora koji onemogućavaju ekspanziju, prosperitet i profesionalni razvoj privatne sigurnosti i koje su autori osvijetlili u ovom istraživanju. Prisutni su i drugi problemi, slabosti, nedorečenosti i nedostaci privatne sigurnosti bosanskohercegovačkog društva pa moramo proširiti vidike i ovaj sistem posmatrati i izvan normativnog i svakog drugog okvira. Zapravo, donošenjem jedinstvenog zakona na državnom nivou, a zatim harmonizacija tog zakona sa regulacijom privatne sigurnosti EU, eliminisali bi se pojedini evidentni problemi. Osim navedenog, svakako bi jedan od koraka, koji vodi do preobrazbe privatnog sistema sigurnosti u BiH i podizanja položaja svih zaposlenih u tom sektoru na viši nivo bio uspostava centralnog nepristrasnog registra privatne sigurnosti i formiranje strukovnog nezavisnog, samostalnog, nestranačkog, dobrovoljnog tijela – sindikata, koje će se brinuti o pravima uposlenika agencija za privatnu sigurnost, koje će djelovati na načelima demokratskog zastupanja, javnosti rada, samostalnosti uređenja programa rada, funkcionisanja, poboljšanja socijalnih radnih prava i uz puno poštovanje osnovnih ljudskih i sindikalnih prava i sloboda. Sindikat je jedno od racionalnih i mogućih rješenja, jer je očito da se zaštitarska djelatnost u ostvarivanju svojih prava, koja joj zakonom pripadaju ne može sama izboriti. Međutim, to je samo početni korak u procesu profesionalizacije ove djelatnosti za šta se treba postarati država i njene nadležne institucije osvrćući se i na bolju kontrolu i sankcionisanje svjesnih ili nesvjesnih propusta koje pravi menadžment i vlasnici privatnih sigurnosnih agencija, dok je ostalo isključivo u rukama vladajuće strukture privatne agencije. Stoga bi se u narednom dijelu osvrnuli na pitanje saradnje između privatnog i državnog sistema sigurnosti, koje kao i sve do sad izdvojeno nije na zadovoljavajućem nivou (Ahić et al. 2013). Potreba za saradnjom između privatnog i javnog sistema sigurnosti u društvu javila se i ranije, ali danas je veća nego ikada. Tako, ako želimo govoriti o gradnji modernijeg sistema privatne sigurnosti BiH i efikasnijim načinima kojima bi se izbjegla postojeća problematika akcenat treba staviti na pospješivanju saradnje ova dva sektora naročito u zajedničkom angažmanu pri obavljanju poslova uspostave optimalnog stanja sigurnosti. Preporučljiv model saradnje između privatnog i državnog sistema sigurnosti iniciran potrebama suprotstavljanja svim vidovima protivpravnog ponašanja trebao bi da obuhvata sve oblike saradnje od prikupljanja i razmjene informacija, koordinacije aktivnosti, sistemske zajedničke analize sigurnosnih prijetnji na manifestacijama sportskog karaktera, mogućnost razmjene opreme odnosno materijalno – tehnička pomoć, davanje nadležnosti i ovlaštenja višeg ranga od onih koje privatne agencije imaju na entitetskom nivou, kao i da se izvrši harmonizacija sa zakonima država članica Evropske unije, jer oni s više detalja tretiraju materiju privatno – državne saradnje, oblast osnovne i specijalne obuke i druga važna pitanja. Iz dosadašnjeg iskustva pretpostavka autora je da će svaki pokušaj za uspostavu ovakvog vida saradnje s javnim službama sigurnosti, kao i regulacija sistema privatne sigurnosti u BiH na državnom nivou biti osujećen. Također autori smatraju da u perspektivi, u narednoj deceniji postojanja i rada privatnog sistema sigurnosti BiH, postoji skepticizam kako zbog postojećeg ustaljenog poslovanja cjelokupnog menadžmenta sektora sigurnosti u vezi sa pitanjem upravljanja i tretiranja ljudskim resursima, neusklađenosti entitetskih zakona što nikoga od nadležnih institucija ne zabrinjava, zatim zbog ne produbljivanja i proširivanja asortimana usluga zaštite, kao i zbog svih latentnih i uočenih nepravilnosti, propusta, problema i nedostataka privatne sigurnosti bosanskohercegovačkog društva, ali to opet ne znači da se neće iznaći i što je još važnije sprovesti optimalan model sistema privatne sigurnosti u našoj državi (Ahić et al. 2013). 6. Zaključak Složeni procesi harmonizacije zakonskih propisa u Europskoj uniji koji se odvijaju kako bi se poboljšali sigurnosni uvjeti na ovim prostorima, ali i slobodnije tržište što je sadržina i temelj Europske unije, predstavljaju najznačajnije aspekte za industriju privatne sigurnosti, ali i privatnu sigurnost općenito. Ovi propisi nastoje obezbjediti što bolje uslove za građane i državu skidajući teret organima javne sigurnosti, ali i osiguravajući jedno od fundamentalnih ljudskih prava, prava na sigurnost svakom građaninu koji se nalazi na području Europske unije. �Industrija privatne sigurnosti u Europskoj uniji sve više dobija na značaju dokazi koji govore u prilog tome su godišnji obrti ekonomski najjačih država na ovome području, ali i odnos javne i privatne sigurnosti, u kontekstu broja zaštitara, odnosno policajaca naspram ukupne populacije. Postepenom i „jednobojnijom“ harmonizacijom, sektor i industrija privatne sigurnosti polako dobijaju na sve većem značaju u smislu individualne, države, ali i međunarodne sigurnosti. Zakonska regulativa u Europskoj uniji je u relativno dobrom položaju skoro sve države su zadovoljile kriterije i djelimično uskladile propise što je pozitivno uticalo na njihove ekonomije. Međutim, problemi se javljaju sa državama koje nisu članice, a koje u skorijoj budućnosti bi trebale da pristupe u Europsku uniju. Te države su stavile u drugi plan usklađivanje propisa koji se tiču privatne sigurnosti ili barem djeluje da su isto zanemarile. Različiti vremenski periodi razvoja Europske unije, karakterišu različiti vremenski periodi razvoja sistema obezbjeđenja imovine i lične sigurnosti. Tako je ova oblast bila regulisana odgovarajućim zakonskim i podzakonskim aktima, koji su direktno ili indirektno uređivali njegovu organizaciju i poslove sa naglašenom pozicijom i ulogom policije u tom sistemu. Bilo je perioda kada, ova oblast nije bila zakonski uređena, a javne kompanije su same, po svom nahođenju, organizovale sistem sigurnosti. Analizom dobivenih rezultata teorijskih promišljanja, te analizom empirijskih istraživanja indirektno su prezentirane određene preporuke koje se mogu napraviti u domenu određenih zakonskih i praktičnih djelatnosti, sa ciljem unaprijeđenja rada, profesionalizma i transparentnosti sektora privatne sigurnosti. Kada govorimo o području Bosne i Hercegovine rješenja se ogledaju u normativnom podizanju nadležnosti ili harmonizaciji propisa u nižim nadležnostima. Rješenje problema, dakle, mogli bismo tražiti ili u jedinstvenom zakonu na nivou države ili u usklađivanju postojećih zakona na nivou entiteta, u skladu s EU trendovima, a uz obaveznu kontrolu zakonitosti u radu privatnih sigurnosnih agencija. 7. Literatura Ahić, J. (2009). Sistemi privatne sigurnosti. Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Ahić, J., Pustahija, A., Omerović, M. (2013). Sistem privatne sigurnosti u BiH . predrasude, izazovi i perspektive. Kriminalističke teme, XIII, 1-2. Bogunović, N. (2013). Analiza stanja privatne sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Preuzeto sa: http://www.asadria.com/articles/1/0/162.html (28.7.2013). De Clerck, H. (2011). Private security services in Europe facts and figures. Konfederacija privatnih sigurnosnih usluga u Europi. Draper, H. (1978). Private police. INC: Humanities press. kriminalističkih nauka. Krstić, O. (1996). Rečnik kriminalističkih poligrafista. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Kržalić. A. (2009). Stanje privatne sigurnosti u BiH. Sarajevo: Centar za sigurnosne studije BiH. Masleša, R. (2001). Teorije i sistemi sigurnosti. Sarajevo: Magistrat. Modly, D. (1998). Priručni kriminalistički leksikon. Sarajevo: Fakultet Omerašević, S., Higgins, B. (2012). Paradoksi bosanskohercegovačkog sektora privatne sigurnosti. Preuzeto sa: http://atlantskainicijativa.org/index.php?option=com_content&view=article&id=835%3Aparadoksibosanskohercegovakog-sektora-privatne-sigurnosti&catid=44%3Anewsletter&Itemid=131&lang=hr (23.7.2013). Pravilnik o evidencijama („Službeni glasnik RS“ br. 20/2003), Pravilnik o legitimaciji pripadnika obezbjeđenja i detektivskoj legitimaciji („Službeni glasnik RS“ br. 19/2003), �Pravilnik o načinu polaganja stručnog ispita za pripadnike fizičkog i tehničkog obezbjeđenja i privatnoj detektvskoj djelatnosti („Službeni glasnik RS“ br. 20/2003), Pravilnik o obuci radi sticanja certifikata za obavljanje poslova fizičke ili tehničke zaštite ljudi i imovine („Službene novine FBiH“ br: 54/2002.), Pravilnik o prostornim i tehničkim uslovima za zaštitu od krađe i drugih nezgoda i zloupotreba, koje mora ispunjavati poslovni prostor preduzeća koje obavlja djelatnost obezbjeđenja lica i imovine i detektivska agencija („Službeni glasnik RS“ br. 20/2003) Pravilnik o upotrebi fizičke sile i vatrenog oružja pri vršenju poslova fizičke zaštite ljudi i imovine („Službene novine FBiH“ br. 54/2002), Pravilnik o uslovima i načinu sprovođenja tehničkog i fizičkog obezbjeđenja („Službeni glasnik RS“ br. 20/2003), Pravilnik o uslovima obavljanja poslova pratnje i obezbjeđenja novca, vrijednosnih papira, plemenitih kovina, metala i drugih vrijednosti („Službeni glasnik RS“ br. 19/2003). Pravilnik o uslovima za obavljanje poslova pratnje i osiguranja novca, vrijednosnih papira i dragocjenih kovina i metala, te o načinu izdavanja i oduzimanja tih poslova. („Službene novine FBiH“ br. 54/2002), Program obuke za sticanje certifikata za obavljanje poslova fizičke ili tehničke zaštite ljudi i imovine. Član 2. stav 1. Pravilnika („Službene novine FBiH“ br: 54/2002.), SALW and Private Security Companies in South Eastern Europe: A Cause or Effect of Insecurity? Preuzeto sa: http://www.europarl.europa.eu/meetdocs/2004_2009/documents/fd/see_20051117_07_/see_20051117 _07_en.pdf (28.7.2013). Steden, R. & Sarre R. (2007). The growth of private security: Trends in European Union. Security Journal 20, 222-235. Trivan, D. (2013). Korporativna sigurnost dijeli sudbinu nacionalnih ekonomija. Sarajevo: A&S Adria. Učur, Đ. M. (2011). Izmjene i dopune zakona o privatnoj zaštiti. Sigurnost. 53 (2) 133-140. Zakon o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 78/08), Zakon o agencijama za obezbjeđenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti („Službeni glasnik RS“, br. 4/12), Zakon o agencijama za osiguranje osoba i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 27/04, 37/05, 15/05). Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine („Službene novine FBiH“ br. 50/2002), Zakona o oružju i municiji Kantona Sarajevo („Službene novine KS“. br. 29/01, 16/02, 10/05), Zakona o oružju i municiji Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 70/07, 24/09, 118/09, 40/11), Zakona o privatizaciji preduzeća (“Službene novine FBiH”, br. 27/97, 8/99, 32/00, 45/00, 54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04, 44/04, 42/06 i 4/09), Zakonu o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 51/06, 1/07, 53/07, 41/08, 58/09 i 79/11). �Author: Jasmin Ahić, PhD, Associate Professor Institution: Faculty of Criminal Justice, Criminology and Security Studies of Sarajevo University E-mail: jahic@fkn.unsa.ba „HARMONIZATION OF LEGAL REGULATIONS OF PRIVATE SECURITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE CONTEXT OF EUROPEAN INTEGRATION“ Abstract The issue of security has always been of great importance for the humans, because it is a very important need, with the modalities for its realization changed and evolved as forms of threats to security have changed and evolved. One elaborating private security in the broad sense, that is not and should not be competition to public security and safety, then appear as a separate field of protection of persons and property on the one hand and private detective activity on the other. They are very often intertwined, and together with the public security services (police, army, security services, judicial institutions) form the security framework of contemporary world.This paper will adressed to a process of emergence and development of private security and private detective activities in Bosnia and Herzegovina, in the context of the events of the early nineties, which marked the end of the socialist era and the establishment of new socio-political and market relations. The author elaborate the issue of legal regulations that standardize private security and detective activity, and points to the practical aspects and problems of „law's“ in Bosnia and Herzegovina. In the context of European integration the author emphasizes the necessity of harmonization of regulations in BiH and the necessity to enact a law on private detective activities in the FBiH. Key words: private security, detective activities, harmonization of regulations, European integration � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3173 Title A name given to the resource HARMONIZACIJA ZAKONSKE REGULATIVE PRIVATNE SIGURNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI U KONTEKSTU EVROPSKIH INTEGRACIJA Author Author AHIĆ, Jasmin Abstract A summary of the resource. Pitanje sigurnosti je oduvijek bilo od velikog značaja za čovjeka, jer predstavlja njegovu vrlo važnu potrebu, pri čemu su se modaliteti njezinog ostvarenja mijenjali i razvijali kako su se mijenjali i razvijali oblici ugrožavanja sigurnosti. Kada se govori o privatnoj sigurnosti u širem smislu, koja nije i ne smije biti konkurencija javnoj sigurnosti, onda se kao zasebna područja pojavljuju zaštita osoba i imovine s jedne strane i privatna detektivska djelatnost s druge strane. One su vrlo često isprepletene i zajedno s javnim sigurnosnim službama (policija, vojska, sigurnosne službe, pravosudne institucije) tvore sigurnosni okvir savremenog čovjeka. U ovom radu će biti razmatran proces nastanka i razvoja privatne sigurnosti i privatne detektivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, a u kontekstu događaja s početka devedesetih godina prošlog vijeka, koji su označili kraj socijalističke ere i uspostavu novih društveno-političkih i tržišnih odnosa. Autor osvjetljava problematiku zakonske regulative koja normira privatnu sigurnost i detektivsku djelatnost, te ukazuje na praktične aspekte primjene propisa istih u Bosni i Hercegovini. U kontekstu evropskih integracija autor posebno ističe neophodnost harmonizacije propisa u BiH, te neminovnost donošenja zakona o privatnoj detektivskoj djelatnosti u Federaciji BiH. Ključne riječi: privatna sigurnost, detektivska djelatnost, harmonizacija propisa, evropske integracije Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e23e145e4167ec2eefc2d75b898c2295.docx f77e4c3b6f37a4db341e0c32cdd5e429 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ce1fe59f511ca848e73dae39c8a2c64a.pdf 0aa7915b6b75d1f082df0a3f5873b28d PDF Text Text Autor: Doc.dr.sc. Maša Alijević Institucija: Pravni fakultet, Univerzitet u Zenici E-mail: m.alijevic@gmail.com ODNOS BOSNE I HERCEGOVINE I EVROPSKE UNIJE U KONTEKSTU KREIRANJA I PROVOĐENJA REFORME PRAVOSUĐA U BOSNI I HERCEGOVINI Sažetak Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bilo je očito da je pravosuđe njegova najslabija karika, tako da su napori međunarodne zajednice još od 1995. godine bili usmjereni na uspostavljanje vladavine prava i jačanje sistema pravosuđa. Od samog početka u proces reforme pravosuđa u BiH, bila je uključena i međunarodna zajednica koja je obezbijedila inicijalne pretpostavke za uspostavljanje jedinstvenog pravosudnog sistema. Zahvaljujući njoj su zabilježeni određeni pozitivni trendovi. Paralelno sa pokretanjem procesa reforme pravosuđa otpočeo je i proces integracije BiH u EU. Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je definirajući trenutak u odnosima između EU i BiH, što se reflektuje i na dijalog o pravosuđu. Zbog deficita u ostvarivanju demokratskih standarda proces reforme pravosuđa se nastavio intezivnim zalaganjem stranaca što je rezultiralo pokretanjem strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH. Iako do sada nedovoljno uspješan, strukturirani dijalog sistematičnijim i sveobuhvatnijim radom mogao bi riješiti dileme važne za perspektivu reforme. U radu će se rasvjetliti da su za uspostavu adekvatnog pravosudnog sistema najvažniji međusobno povezani demokratski ciljevi: nezavisno, efikasno i odgovorno pravosuđe, a koji se mogu ostvariti jedino detektovanjem i uklanjanjem nedostataka u pravosudnom sistemu BiH. Ključne riječi: pravosuđe, međunarodna zajednica, BiH, Evropska Unija, demokratski ciljevi �1. Uvod Cjelokupni proces reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini (BiH) još nije dao optimalne rezultate iako traje već 17 godina. Ipak, intervencijom međunarodne zajednice donekle je nadomještena institucionalna i pravna praznina uspostavljanjem pravosudnih institucija na državnom nivou i donošenjem neophodnih materijalnih i procesnih zakona. Sve do sada poduzete aktivnosti u procesu reforme pravosuđa u BiH možemo posmatrati kroz tri etape koje su razvrstane vremenski i sadržajno. Prva etapa je trajala od 1998. do 2004. godine kada je Ured Visokog predstavnika (OHR) odnosno visoki predstavnik kojeg je imenovalo Vijeće za implementaciju mirai (PIC) proveo projekat „modernizacije“ u BiH što uključuje i napore uložene u reformu pravosuđa. Aktivnosti međunarodne zajednice bile su usmjerene ka uvođenju međunarodnih demokratskih standarda u pravosudni sistem BiH. Članstvo u Vijeću Evrope, u međuvremenu BiH je primljena u njegovo članstvo, podrazumijeva obavezu usklađivanja domaćih zakona sa evropskim standardima o nezavisnosti pravosuđa. Program procjene sudskog sistema (JSAP) koji je pokrenut 1998. godine pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija imao je za cilj da procijeni kvalitetu sudstva u BiH u poređenju sa međunarodnim pravnim standardima.ii JSAP je objavio 11 tematskih studija o nedostacima pravosudnog sistema BiH i pomogao je proces reforme, ali nisu postignute osnovne promjene neophodne za pružanje podrške za postizanje nezavisnog i profesionalnog pravosuđa. Proces reforme se od 2001. godine nastavlja sa uspostavom Nezavisne pravosudne komisije (IJC) i entitetskih komisija čiji je zadatak bio izrada strategije za reformu pravosuđa sa akcentom na reviziju mandata tadašnjih sudija i tužilaca i unapređenje kvalitete i efikasnosti pravosudnog sistema.iii Ovaj period obilježen je pristupanjem BiH Vijeću Evrope 2002. godine što je proizvelo određene pomake u procesu reforme. Tako je došlo do formiranja nekoliko institucija na državnom nivou i do legislativne reforme donošenjem većeg broja materijalnih i procesnih zakona. Prva etapa se može označiti kao period u kojem je došlo do približavanja pravosudnog sistema BiH međunarodnim demokratskim standardima zahvaljujući međunarodnoj zajednici i posebno aktivnom angažmanu OHR-a, ali uz neophodnost nastavka procesa reforme pravosuđa. Druga etapa procesa pravosudne reforme započinje uspostavljanjem jedinstvenog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) 2004. godine što je definitivno prekratnica za pravosuđe u BiH jer je uveden jedinstven postupak za imenovanje nosilaca pravosudnih funkcija na cijeloj teritoriji BiH. Strateški ciljevi VSTV-a su nezavisno, odgovorno, efikasno i kvalitetno pravosuđe što VSTV već godinama nastoji postići intezivnim aktivnostima na izgradnji modernog pravosudnog sistema. Druga etapa traje do 2011. godine kada je proces pravosudne reforme počeo da stagnira. VSTV do 2011. godine proveo je čitav niz reformskih aktivnosti sa nastojanjima da unaprijedi pravosudni sistem i osnaži pravosudne institucije. Imenovan je veliki broj sudija i tužilaca, uspostavljeni su entitetski centri za edukaciju sudija i tužilaca, doneseni etički kodeksi za sudije i tužioce, ukinuti sudovi za prekršaje. Povodom Godišnjeg izvještaja za 2010. godinu VSTV-a, Evropska komisija je konstatovala da je došlo do napretka u oblasti pravosuđa. To je značilo i ispunjavanje nekih od uslova za pridruživanje Evropskoj Uniji (EU). Ipak, za dalje reformsko djelovanje bila je neophodna kvalitetnija koordinacija i saradnja između entiteta, kao i između VSTV-a, sudova, tužilaštava, zakonodavnih i izvršnih organa.iv Vijeće za implementaciju mira je osnovano na Londonskoj konferenciji o implementaciji mira u BiH u decembru 1995. godine sa ciljem animiranja međunarodne podrške za implementaciju mira u BiH. Sastoji se od 55 država i međunarodnih organizacija koje finansijski i personalno podržavaju mirovni proces. Vijeće imenuje Visokog predstavnika za BiH koji je zadužen za civilnu implementaciju Daytonskog sporazuma i podržava ekstenzivnu interpretaciju njegovog mandata. Preuzeto: Steiner C. & Ademović N. (2010). Ustav BiH: komentar. Sarajevo: Fondacija Konrad Adenauer , 727. ii Vidi: Program procjene sudskog sistema (2013), Izvještaj za period od novembra 1998 do januara 1999 godine, Misija Ujedinjenih nacija u BiH, Doc.ref: UNMBiH, /JSAP/1999/001. Preuzeto sa: http://www.hjpc.ba/docs/jasp/pdf/1.pdf iii Vidi više: Erdmann, C. (2001). Ocjena aktuelnog mandata Nezavisne pravosudne komisije i pregled misije nastavka reforme pravosuđa za BiH, 16. iv Vidi: Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, Godišnji izvještaj za 2010. godinu. Preuzeto sa: http://www.hjpc.ba/intro/gizvjestaj/pdf/VSTVBiHGI2010web.pdf i �Treća etapa još uvijek traje, tako da je nemoguće odrediti njen vremenski okvir. Obilježena je strukturiranim dijalogom za reformu pravosuđa u BiH koji je pokrenut na prijedlog Evropske komisije na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između EU i BiH.v Smatram primjerenim da treća etapa u procesu pravosudne reforme bude označena upravo strukturiranim dijalogom kao otvorenom prilikom za BiH da uspostavi nezavisan, nepristrasan, efikasan, odgovoran i stručan sistem pravosuđa. 2. Međunarodna zajednica u BiH Međunarodna zajednica na prostorima šire regije bila je prisutna još od početka krize u bivšoj SFRJ, prvobitno u pokušaju spašavanja zajedničke države, mada je nešto kasnije utvrdila da se SFRJ raspada. Dakle, međunarodna zajednica imala je značajnu ulogu u uspostavljanju suverenosti i samostalnosti svih republika (Slovenije, Hrvatske, Makedonije i BiH) koje su izrazile namjeru da budu priznate kao nezavisne države. Prisustvo međunarodne zajednice u BiH potrajalo je znatno duže. Evropska zajednica (kasnije Evropska unija) pokušala je posredovanjem smanjiti napetosti i izbjeći rat u BiH ali joj to nije uspjelo. Mirovno posredovanje Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija nastavlja se i za vrijeme agresije i ratnih sukoba.vi Važno je napomenuti da je uz posredovanje međunarodne zajednice, zaustavljen rat u BiH - potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma. No, tu nije kraj jer angažman međunarodne zajednice nastavlja se i u implementaciji Mirovnog sporazuma. Aneksom 10. propisano je da će „Visoki predstavnik biti postavljen u skladu sa relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.“vii On je vrhovni autoritet u pogledu tumačenja civilnog dijela Mirovnog sporazuma. Visokog predstavnika za BiH imenuje Upravni odbor PIC-a, međunarodnog tijela koje upravlja mirovnim procesom u BiHviii, što mora potvrditi i Vijeće sigurnosti UN-a.ix Do sada je imenovano sedam visokih predstavnika za BiH.x Pravni osnov za djelovanje Visokog predstavnika u BiH nalazi se u Aneksu 10. Daytonskog mirovnog sporazuma, Bonnskoj deklaraciji, Madridskoj deklaraciji i rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. Neobično je da se funkcija visokog predstavnika ne spominje u Aneksu 4. Daytonskog sporazuma – Ustavu BiH. Ali, uzimajući u obzir da je Ustav BiH dio međunarodnog sporazuma to znači da i ostali aneksi tog sporazuma čine formalno ustavno pravo što Aneks 10. Daytonskog sporazuma, koji daje ovlaštenja visokom predstavniku, svrstava u bitne elemente ustavnopravnog sistema BiH.xi Visoki predstavnik je od 2002. godine ujedno i specijalni predstavnik EU u BiH čiji je zadatak stvoriti uslove za pridruživanje BiH EU. BiH se bori da uspostavi liberalnu demokratiju, kao što su se borile i ostale države centralne i istočne Evrope koje su prošle period raspada komunizma. Međunarodna zajednica u izmijenjenim okolnostima čini napore da davanjem mišljenja, preporuka, procjena, izvještaja kao i direktnih uplitanja Visokog predstavnika u ustavnopravni sistem BiH potpomognu proces demokratizacije BiH i pripremi je za članstvo u EU. Proces ostvarivanja uslova za punopravno članstvo BiH u EU jedan je od prioriteta vanjske politike BiH. Taj proces zvanično je počeo 1999. godine kada je formalizovan Proces stabilizacije i pridruživanja za države Zapadnog Balkana, odnosno, kada su vlasti EU i BiH izrazile političku volju ka Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH je potpisala u junu 2008. godine, a stupio je na snagu u julu 2015. godine. O tome svjedoče neuspjeli mirovni planovi. Vidi: Turčalo S. (2012). Političko-ustavna rješenja za BiH: od Lisabona do Daytona, Geopolitičke naracije o mirovnim sporazumima za BiH 1992-1996. Sarajevo: Mediacentar i Begić K. (1997). Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996). Sarajevo: Bosanska knjiga i Pravni centar fonda otvoreno društvo BiH. vii Aneks 10. čl. 1. st. 2. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, Zrakoplovna baza Wright Patterson, Dayton, Ohio, 1-21. novembra 1995. viii PIC nije organ u međunarodnom pravu jer nema izvornu nadležnost i njegove odluke nisu obligatorne (donosi komunikee, zaključke i usvaja deklaracije). Preuzeto: Omerović E. (2011). Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH u Banović D. & Gavrić S. (ur.), Država, politika i društvo u BiH- analiza posdejtonskog političkog sistema. Sarajevo: University press-Magistrat izdanja, 139. ix Vidi više o PIC-u: Steiner C. & Ademović N. (2010), 727. xCarl Bildt, Carlos Westendorp, Wolfgang Petrisch, Paddy Ashdown, Christian Schwarz-Schilling, Miroslav Lajčak i aktuelni Valentin Inzko. xi Ustavni sud BiH zauzeo je isto mišljenje: „I Ustav BiH, čiji je tekst dat u Aneksu IV., sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno." Vidi : Odluka Ustavnog suda BiH broj U 32/01 od 22. juna 2001. godine, tačka 17. Vidi još: Odluke Ustavnog suda BiH broj U 7/97 od 22. decembra 1997. godine, broj U 21/01 od 22. juna 2001, tačka 18. v vi �integrisanju BiH u EU.xii Možemo zaključiti da je međunarodna zajednica prisutna u BiH iz dva razloga: prvo, da pomogne provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i drugo, da pomogne ispunjenje uslova za napredovanje u Procesu stabilizacije i pridruživanja EU. Konstatovano je da su aktivnosti međunarodne zajednice na oba polja komplementarne jer implementacija i zaštita Daytonskog mirovnog sporazuma ujedno su dio Procesa stabilizacije i pridruživanja BiH EU (Ademović,Marko i Marković, 2012). BiH mora uspostaviti vladavinu prava kao jedini način da postane pravna država. Osnovni pokazatelj uspostavljene vladavine prava je stepen nezavisnosti i nepristrasnosti sudstva i obezbjeđenje zaštite ljudskih prava i jednakosti građana pred zakonom. Nemogućnost uspostavljanja ujednačene pravne prakse na teritoriji cijele BiH stvara pravnu nesigurnost koja onemogućava uspostavljanje vladavine prava. Četiri odvojena sistema sudske vlasti u BiH nisu ravnopravna i ne mogu biti garant provođenja zakonitosti.xiii Međunarodna zajednica je još 1998. godine Madridskom deklaracijom ukazivala na značaj uspostavljanja vladavine prava “u koju svi građani imaju povjerenja što je preduslov za dugotrajan mir i samoodrživu ekonomiju.”xiv Madridskom deklaracijom pokreće se pravosudna reforma radi stvaranja nezavisnog i nepristrasnog sudstva, uspostavljanja sudskih institucija na državnom nivou, suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije, jačanja institucija za zaštitu ljudskih prava i Ustavnog suda BiH, izgradnje pravičnog mehanizma za provođenje sudskih odluka.xv Bez ravnopravne, nezavisne i jake pozicije sudske vlasti nemoguće je uspostaviti osnovne pretpostavke vladavine prava, a bez vladavine prava nema integracije BiH u Evropsku familiju niti jačanja veza između EU i BiH na ekonomskom i političkom planu. To je razlog zašto međunarodna zajednica pridaje toliki značaj uspostavljanju nezavisnog sudstva i nezaobilazan je subjekt u procesu provođenja reforme pravosuđa. Ipak, proces reforme pravosuđa u BiH još se nije završio. Aktuelna etapa u procesu reforme pravosuđa započela je 2011. godine kada je godišnji izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 2011. godinu bio negativan sa jasnim isticanjem nedostatka političke volje za reformske procese.xvi To je bio jedan od razloga za uspostavljanje strukturiranog dijaloga za reformu pravosuđa u BiH i to kao prijedlog Evropske komisije na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između EU i BiH. Početak Strukturiranog dijaloga ocijenjen je kao jedan od najznačajnijih događaja u 2011. godini.xvii 3. Bosna i Hercegovina i Evropska Unija Proces integracije BiH u EU počeo je 1999. godine kada je Vijeće ministara BiH usvojilo Odluku o pokretanju inicijative za pristupanje BiH EU i kada je Parlamentarna skupština BiH usvojila Rezoluciju o evropskim integracijama i Paktu stabilnosti za Jugoistočnu Evropu. Hronološki slijedile su aktivnosti:xviii - 2003. godine u junu, BiH je dobila status zemlje potencijalnog kandidata za prijem u EU na Samitu Evropskog vijeća u Solunu koji je otvorio politiku proširenja EU na Zapadni Balkan, - 2004. godine u junu, Evropska komisija zaključila je Evropsko partnerstvo sa BiH kao posebnu vrstu ugovora sa državom potencijalnim kandidatom, - 2005. godine u novembru, EU i BiH počele pregovore o zaključenju SSP, - 2006. i 2008. godine revidirano je Evropsko partnerstvo sa BiH, - 2007. godine u decembru parafiran je SSP, - 2008. godine u junu potpisan je SSP u Luksemburgu, Vidi: Ademović N. & Marko J. & Marković G. (2012). Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung, 48. Vidi: Crnkić T. (2011). Ravnopravan položaj sudske vlasti kao preduslov vladavine prava u BiH (75-91), Pravna misao, br.9-10, Sarajevo, 88. xiv Madridska deklaracija, PIC Madrid declaration, Declaration of the Peace Implementation Council, PIC main meeting, 16.12.1998, tačka 12.1. xv Ibid. xvi Vidi: Evropska komisija (20.12.2012), Izvještaj o napretku BiH u 2011, Brisel 12.10.2011, broj SEC (2011)1206. Tekst izvještaja dostupan na: www.dei.gov.ba/bih.../dokumenti_eu/?... xvii Vidi: Izjavu specijalnog predstavnika EU ambasadora Petera Sorensena u Kadrić A. (20.12.2012.), Strukturalni dijalog za reformu pravosuđa. Preuzeto sa: http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Amela_Kadric1.pdf xviii Vidi više: Ademović N. & Marko J. & Marković G. (2012), 48-50. xii xiii �- 2008. godine u julu počeo da se primjenjuje Privremeni sporazum o trgovini i pitanjima koja se tiču trgovine, - 2009. godine Evropski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu Sejdić i Finci kojom je BiH proglasio krivom zbog neusklađenosti Ustava BiH sa EKLJP, - 2010. godine uveden je bezvizni režim za građane BiH što je najočitiji efekat evropskih integracija, - 2011. godine započeo je strukturirani dijalog o pravosuđu između EU i BiH, - 2015. godine u julu SSP je stupio na snagu, - 2015. godine u septembru potpisan je Protokol o ishodu ministarskog sastanka u okviru strukturiranog dijaloga između EU i BiH. Razlog zbog kojeg je SSP stupio na snagu tek nakon sedam godina od potpisivanja, iako su ga ratifikovale sve države članice EU, je presuda Evropskog suda za ljudska prava (EKLJP) u predmetu Sejdić i Finci koja još nije implementirana. Prema presudi, Ustav BiH treba uskladiti sa EKLJP što SSP u članu 2. zahtijeva: „Poštivanje demokratskih principa i ljudskih prava, proglašenih u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i definiranih u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,... osnova su unutrašnje i vanjske politike strana, te čine bitne elemente ovog sporazuma.“xix Usaglašavanje propisa sa pravom EU je obaveza koja proizilazi iz SSP-a. Na osnovu člana 78. SSP-a proizilazi obaveza BiH da prihvati propise EUxx koji se odnose na pravosuđe i temeljna ljudska prava, tačnije da BiH uskladi svoj pravosudni sistem sa standardima EU iz poglavlja 23. pravne stečevine EU.xxi Uslovi iz poglavlja 23. i uopšte pravne stečevine EU ne mogu biti predmet pregovaranja.xxii Prema novom principu poglavlje 23. ostaje otvoreno tokom čitavog pregovaračkog procesa i zatvara se na samom kraju kako se ne bi dogodilo da države kandidati ulaze nespremne u EU.xxiii Sadržaj poglavlja 23. obuhvata sljedeće uslove: - nezavisno, nepristrasno, profesionalno i efikasno pravosuđe; sprečavanje i suzbijanje korupcije; poštivanje temeljnih ljudskih prava i poštivanje prava građana EU. S obzirom na naslov rada, razmotrit ćemo uslove za ostvarenje nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa koje BiH treba ispuniti da bi zadovoljila kriteririje za članstvo u EU. Težnja za jedinstvenim standardima uglavnom se zadržavala na olakšanom pristupu sudovima građanima EU koji se nalaze na teritoriji drugih članica, sa namjerom da svaki građanin EU može lako doći do sudova bilo gdje u Evropi.xxiv Za EU jako je važno da njeni građani uživaju jednak tretman na sudovima u državama članicama bez obzira iz koje članice dolaze, zbog čega EU posebnu pažnju posvećuje nezavisnosti i Član 2. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između evropskih zajednica i njihovih država članica i BiH, preuzeto sa: www.dei.gov.ba (10.10.2013.). xx Pravo EU predstavlja zaseban pravni sistem, različit od međunarodnog prava i pravnih sistema država članica EU. Vidi: Hix S. (2005). The political system of the European Union, Palgrave Macmillan, 115. xxi “Strane će u međusobnoj saradnji u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova pridavati posebnu važnost učvršćivanju vladavine zakona i jačanju institucija na svim nivoima u oblasti uprave općenito, a naročito u provođenju zakona i izvršavanju sudskih presuda. Saradnja će naročito imati za cilj jačanje nezavisnosti sudstva i unapređivanje njegove efikasnosti i institucionalnih kapaciteta, jednakost u postupanju, razvoj odgovarajućih struktura policijskih, carinskih i drugih organa za provođenje zakona, uz pružanje adekvatne obuke i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.”- član 78. SSP-a. xxii Pravna stečevina EU podeljena je u 35 poglavlja, a pregovori o članstvu zapravo su proces tokom koga će se BiH, kao i ostale države koje nastoje da postanu članice EU, prilagoditi njenom pravnom, ekonomskom i društvenom sistemu, reformišući sopstveno zakonodavstvo u svim navedenim segmentima, ali i cjelokupni društveni sistem. xxiii Crna Gora je prva država s kojom se pregovori vode prema novom principu. Uslovi za ulazak u EU su sve teži, jer je već od ranije povećan broj pregovaračkih poglavlja na 35 te su uvedena mjerila (benchmarks) koja je potrebno ispuniti da bi se poglavlje uopšte otvorilo. Za poglavlje 23. karakteristična je suspenzivna klauzula koja određuje da se pregovori prekidaju u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava i sloboda. Vidi više: Crna gora i pregovori u poglavlja 23- pravosuđe i temeljna prava, ur. Muk S., Institut Alternativa, jun 2012, 1-3. xxiv U tu svrhu donesene su uredbe Bruxelles I. i II. o izvršenju sudskih presuda. Vidi: Uzelac A. (2004). Vladavina prava i pravosudni sustav: sporost pravosuđa kao prepreka pridruživanju (99-123), Ott K. (ur.), Pridruživanje Hrvatske Evropskoj Uniji: Izazovi institucionalnih prilagodbi, Zagreb (IJF), 104. xix �nepristrasnosti pravosuđa države s kojom vodi pregovore o pristupu EU (Turkalj, 2013).xxv Nezavisnost pravosuđa podrazumijeva ostvarenje institucionalne i individualne nezavisnosti i to uspostavljanjem demokratskih standarda obrađenih u trećem poglavlju. Institucionalna nezavisnost sudstva fokusira se na nezavisnost sudske od ostalih grana vlasti i nezavisnost sudova unutar istog pravosudnog sistema, dok se individualna nezavisnost odnosi na nezavisnost koju imaju sudije kao individue u izvršavanju svojih profesionalnih dužnosti.xxvi Institucionalna nezavisnost sudstva ostvaruje se nezavisnošću u upravnim pitanjima, finansijskim pitanjima, u ovlaštenjima za donošenje odluka i određivanju nadležnosti.xxvii Venecijanska komisija je za ostvarenje individualne nezavisnosti sudija u prvi plan stavila imenovanje i unapređenje sudija, sigurnost mandata, finansijsku sigurnost, nezavisno donošenje odluka i prava sudija.xxviii Naglasak je stavljen na ulazak u pravosudnu profesiju i upravljanje karijerama pravosudnih dužnosnika u smislu uspostavljanja jednoobraznih, objektivnih i transparentnih kriterija za imenovanje i razrješenje sudija, kao i njihovo napredovanje u karijeri.xxix Pravosuđe zasnovano na evropskim vrijednostima usmjereno je i na jačanje njegove odgovornosti kroz automatsku dodjelu predmeta, postupke povrede etičkog kodeksa, sistem disciplinske odgovornosti sudija i pitanje krivičnog imuniteta sudija.xxx EU veliku pažnju posvećuje jačanju sistema stručnog usavršavanja i profesionalnosti u pravosuđu putem uspostavljanja nezavisne pravosudne institucije koja ima osigurana finansijska sredstva i potrebne kadrove za provođenje programa usavršavanja.xxxi Kada je u pitanju efikasnost u radu pravosuđa neophodno je obezbijediti dostatna finansijska sredstva, uvesti napredne informatičke tehnologije, racionalizirati mrežu sudova, obezbijediti optimalno trajanje sudskih postupaka i svesti na minimum broj neriješenih predmeta.xxxii Generalno gledajući situacija u pravosuđu BiH zabrinjavajuća je sa aspekta nezavisnosti, a po mišljenju Venecijanske komisije uzrokovana postojanjem više pravnih sistema, fragmentacijom pravosuđa, nedovoljnom saradnjom između pravosudnih institucija, činjenicom da Tužilaštvo BiH, Sud BiH i VSTV nisu izričito obuhvaćeni ustavnim odredbama, sastavom VSTV-a i finansijskom situacijom u kojoj se pravosuđe nalazi.xxxiii U zaključku Mišljenja Venecijanske komisije iz 2012. godine stoji da opšte stanje pravosuđa u BiH daje razloge za zabrinutost u pogledu kako pravne sigurnosti tako i njegove nezavisnosti jer postojanje nekoliko pravnih poredaka i rascjepkanost pravosuđa otežava da BiH ispuni zahtjeve za dosljednost, preciznost i stabilnost kao i da zadovolji različite aspekte institucionalne i individualne nezavisnosti pravosuđa. Venecijanska komisija ostaje uvjerena da se dalji napredak i razvoj u BiH mogu postići jedino kroz ustavnu reformu. U međuvremenu, cilj treba biti jačanje djelotvornosti institucija na svim nivoima u BiH.xxxiv Prema Godišnjem izvještaju VSTV-a za 2014. godinu posebna pažnja posvećena je principima nezavisnosti, odgovornosti i efikasnosti pravosuđa koji još uvijek nisu realizirani do te mjere da bi zadovoljili evropske vrijednosti.xxxv Usaglašavanje zakonodavstva BiH sa pravnom stečevinom EU u okviru poglavlja 23. ima za cilj obezbjeđivanje visokog stepena vladavine prava i to na osnovu efikasnog pravosuđa i mehanizama zaštite ljudskih prava. Evropska komisija otvorila je strukturirani dijalog između BiH, uključujući entitete s jedne strane i EU sa druge strane, radi zajedničke saradnje i napora na sprovođenju reformi koje garantuju nezavisnost, nepristrasnost i efikasnost pravosuđa u BiH čime je otvorena i tema o poglavlju 23. kao uslovu koji mora biti ispoštovan ukoliko BiH planira nastaviti put ka ulasku u EU. Prema Trnki, EU je identifikovala Turkalj K. (2013). Catch 23- izmjene Ustava RH radi ispunjavanja političkih kriterija za članstvo u EU (30-42), Sveske za javno pravo, broj 11, 33. xxvi Vidi: Mišljenje o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH, Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (Venecija, 1516.06.2012), Strasbourg, 18.06.2012, mišljenje broj 648/2011, CDL-AD(2012)014, tačke 78. i 80. xxvii Hanušić A. (2012). Mišljenje Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa- prikaz, Sveske za javno pravo, br. 10, godina 3. xxviii Mišljenje o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH, Venecijanska komisija (2012), tačka 81. xxix K. Turkalj (2013), 34. xxx Ibid. xxxi Ibid. xxxii Vidi: Izvješče o analitičkom pregledu Hrvatska (25.11.2013.), poglavlje 23.- Pravosuđe i temeljna ljudska prava, Službe komisije, WP za proširenje plus zemlje koje pregovaraju o pristupanju EU, MD 210/07, 27. Juni 2007, 5. Preuzeto sa: www.vlada.hr/.../23%20Pravosude%20i%20temeljna%20prava-Izv%20o... xxxiii Preuzeto: Hanušić A., (2012), 59. xxxiv Mišljenje o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH , Venecijanska komisija (2012), tačke 99-101, xxxv Vidi: Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Godišnji izvještaj za 2014. godinu, 17-85. xxv �područja, među koja spada i pravosuđe, na kojima je nužna promjena ustavnog uređenja BiH što je indirektno i uslov za priključenje ovoj integraciji.xxxvi Što znači da od dosljednog i potpunog provođenja preporuka strukturiranog dijaloga koje su odraz poglavlja 23. pravne stečevine EU i nadogradnje Ustava BiH zavisi perspektiva građana BiH. U početnom periodu, rad strukturiranog dijaloga karakterišu brojne preporuke i česti sastanci, da bi njegove aktivnosti u 2015. godini potpuno utihnule (nije održan niti jedan sastanak od maja 2014.). Razlog tome je činjenica da su tokom tri godine donesene brojne preporuke proizišle iz osam sastanaka, a koje (uglavnom) nisu implementirane, što nameće zaključak da strukturirani dijalog do sada nije bio dovoljno uspješan.xxxvii Neuspjeh dijaloga potvrđuje činjenica da je u julu 2015. godine Narodna skupština RS-a usvojila odluku o raspisivanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH što je najavljano još 2011. godine i spriječeno otvaranjem strukturiranog dijaloga o pravosuđu. U 2015. godini se sve ponovilo i to „obnovom“ dijaloga putem Protokola o ishodu ministarskog sastanka u okviru strukturiranog dijaloga između EU i BiH koji su u Briselu 10. septembra 2015. godine potpisali državni i entitetski ministri pravde i predsjednik Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH.xxxviii Analizom Protokola iz Brisela utvrđeno je da Protokol neće donijeti nikakve promjene u dosadašnjem načinu provođenja strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH, ali je sadržajno došlo do promjene. Novina je sadržaj strukturiranog dijaloga koji je sada koncizniji jer kao prioritetna, naznačava samo četiri pitanja koja se odnose na državni pravosudni sistem gdje i ima najviše problema, ali nije dobro da se reforma pravosuđa kao cjeline provodi segmentirano kroz pojedinačne reformske procese bez sagledavanja svih nivoa pravosudnog sistema.xxxix 4. Usaglašavanje zakonodavstva BiH sa pravnom stečevinom EU Na temelju Protokola iz Brisela kojim su ustanovljena pitanja koja imaju prioritet u smislu njihovog rješavanja i preporuka koje je Evropska komisija od 2011.godine usvojila mogu se jasno detektovati nedostaci u pravosudnom sistemu BiH. Nedostaci ukazuju da pravosudni sistem u BiH nije u dovoljnoj mjeri efikasan, nezavisan i odgovoran. Pitanja u nastavku teksta kumulativno trebaju biti rješena implementacijom preporuka Evropske komisije. Među svim preporukama dominantne su one o reviziji materijalnog i procesnog zakonodavstva i jačanja položaja sudija. Dakle, najaktuelnija i najvažnija pitanja odnose se na: - pitanje neriješenih starih predmeta - povećati efektivnost putem usvajanja nacrta zakona u proceduri, naručito zakona o izvršnom postupku koji utiče na rješavanje komunalnih predmeta kao i zakona o nasljeđivanju. Preporučuje se obuka u oblasti menadžmenta, promjena unutrašnjih procedura rada na sudovima, kao i uvođenje sudske i vansudske medijacije na cijelom prostoru BiH.xl Potrebno je kontinuirano ulagati napore ka većoj uporabi instituta sudskog poravnanja i postupka medijacije, kao alternativnih načina rješavanja sporova, s ciljem bržeg i efikasnijeg smanjenja broja predmeta u sudovima.xli - pitanje konsolidacije funkcija VSTV-a, uključujući izmjene relevantnog zakona u skladu sa evropskim standardima - spriječiti situaciju u kojoj bi imenovanja sudija i tužilaca bila pretjerano izložena uticaju političkih stranaka. Postupci imenovanja moraju biti transparentni i zasnovani na Vidi: Trnka K. (2004). Konstitutivnost naroda i uključivanje BiH u evropske integracije (18-21), Pravna misao, broj 7-8,21. O razlozima neuspjeha strukturiranog dijaloga vidi: Alijević M. (25.11.2015). Nastavak aktivnosti unutar strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH u svjetlu briselskog Protokola (10. 09. 2015), http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Masa_Alijevic.pdf, xxxviii Vidi: Protokol o ishodu ministarskog sastanka u okviru strukturiranog dijaloga između EU i BiH, Brisel, 10. 09. 2015, http://europa.ba/wp-content/uploads/2015/09/PROTOKOL-BHS.pdf, xxxix Vidi: Alijević M. (2015). xl Prepuruka Evropske komisije sa drugog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Sarajevo, 10-11 novembar 2011. Preuzeto sa : http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=32883&vijesti_jezik=B. xli Vidi: Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Godišnji izvještaj za 2012. godinu, 86. xxxvi xxxvii �- - - - - zaslugama na svim nivoima uz uvođenje dodatnih mjera za sprečavanje sukoba interesa i za jačanje odgovornosti.xlii pitanje zakona o tužilaštvima u FBiH - usvojiti jedinstveni zakon radi usklađivanja rada tužilaštava.xliii pitanje jednakosti građana pred zakonom i ujednačavanje sudske prakse u predmetima ratnih zločina - ujednačiti sudsku praksu u primjeni materijalnog krivičnog prava na predmete ratnih zločina. Preporučuje se uspostavljanje djelotvornog zajedničkog panela najviših sudskih instanci koji bi imao savjetodavnu ulogu i postao okvir za davanje smjernica.xliv pitanje nacrta Zakona o sudovima BiH – izvršiti institucionalnu reformu apelacionog sistema u Sudu BiH i donijeti jedinstven zakon za sudove na nivou BiH. Preporučuje se osnivanje Apelacionog (Višeg) suda BiH, odvojenog od prvostepenog suda koji odražava nadležnost Suda BiH. Preporučuje se izbjegavanje bilo kakvog prekida u radu različitih pravosudnih institucija nakon usvajanja Zakona o sudovima BiH. Princip proširene krivične nadležnosti sudova na državnom nivou treba zadržati kroz utvrđivanje objektivnih parametara kako bi se eliminisala svaka moguća narušenost prava na prirodnog sudiju.xlv pitanje jačanja finansijske nezavisnosti pravosuđa - smanjiti fragmentiranje u finansiranju pravosudnih institucija. Preporučuje se uvođenje jedinstvenog finansiranja sudova i tužilaštava u FBiH iz budžeta FBiH, a dugoročno svih sudova i tužilaštava u BiH iz budžeta institucija BiH.Potrebno je obezbijediti konkretna finansijska sredstva za očuvanje nezavisnosti, efikasnosti, nepristrasnosti, odgovornosti i profesionalnosti pravosudnih institucija.xlvi pitanje profesionalizma u pravosuđu - izvršiti reformu postupaka koji se odnose na pristup sudskoj profesiji, kao i reformu pravosudnog ispita.xlvii Pitanje provedbe Državne strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina- bez odlaganja rješavati najsloženije predmete koji su preneseni na Tužilaštvo BiH. Preporučuje se da efikasno i rigorozno upravljanje prenesenim predmetima doprinese utvrđivanju konačnog i tačnog broja predmeta na svakom nivou vlasti kako bi se procjenili kapaciteti nadležnih organa za ostvarenje strateških ciljeva.xlviii pitanje pratećih aktivnosti sa sastanaka - ispunjavanje svih preporuka oko kojih je postignut konsenzus. Između ostalog, da se sve izmjene i dopune pravnih propisa o pravosuđu ne stavljaju u proceduru prije koordinacije sa EU kako bi se obezbijedila dosljednost sa strukturom i zahtjevima pristupanja EU, održavanje konsultacija između relevantnih organa vlasti i najvažnije preporučuje se nastavak strukturiranog dijaloga o reformi pravosuđa.xlix Očito je neophodno da nastavak provođenja reforme pravosuđa u BiH ide u pravcu preporuka strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH, jer da bi se BiH približila kandidaturi za EU nisu dovoljna sporadična prilagođavanja zakonskih propisa nego plansko djelovanje ka postizanju stabilnog zakonodavstva i efikasnog pravosuđa koje uživa povjerenje građana. Nezavisno, efikasno i odgovorno pravosuđe mogu se ostvariti jedino težnjom za uklanjanjem utvrđenih nedostataka i to putem ustavne reforme, promjena organizacione strukture, revizije materijalnog i procesnog zakonodavstva i jačanja položaja sudija. Uloga međunarodne zajednice u kreiranju i provođenju reforme pravosuđa u BiH još Prepuruka Evropske komisije sa šestog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Banja Luka, 11-12 novembar 2013. Preuzeto sa : http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=47707. xliii Prepuruka Evropske komisije sa drugog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Sarajevo, 10-11 novembar 2011. Preuzeto sa : http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=32883&vijesti_jezik=B. xliv Prepuruka Evropske komisije sa šestog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“. xlv Prepuruka Evropske komisije sa petog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Brisel, 12. juli 2013. Preuzeto sa : http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=41782. xlvi Prepuruka Evropske komisije sa trećeg sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Mostar, 05 i 06 juli 2013. Preuzeto sa : http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=36934. xlvii Prepuruka Evropske komisije sa drugog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“. xlviii Prepuruka Evropske komisije sa osmog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Sarajevo, 13. i 14. maj 2014. Preuzeto sa: http://vsts.pravosudje.ba/ xlix Prepuruka Evropske komisije sa drugog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“. xlii �uvijek je izražena zbog nedostatka sporazuma o reformi pravosuđa između dva bosanskohercegovačka entiteta i neophodne finansijske pomoći za realizaciju projekata jačanja efikasnosti pravosuđa. Također, uloga međunarodne zajednice još nije završena jer je odgovorna za (ne) napredak BiH i za usklađivanje pravosudnog sistema BiH sa međunarodnim/evropskim demokratskim standardima. Ukratko, angažman, finansijska potpora i autoritet međunarodne zajednice još uvijek su potrebni BiH. Da zaključimo, pravosudna reforma trebala bi se nastaviti intezivnijim aktivnostima oko ispunjavanja uslova za napredovanje u procesu stabilizacije i pridruživanja kao i usklađivanjem pravnog sistema BiH sa pravom EU. Radi postizanja ovih ciljeva trebalo bi iskoristiti instrumente predpristupne pomoći tzv. IPA fondove EU koji stoje na raspolaganju BiH kao potencijalnom kandidatu za članstvo u EU, a koji do sada nisu dovoljno iskorišteni, te je dobar dio fondova izgubljen. Najveći pomaci u dosadašnjem procesu pravosudne reforme postignuti su uz pomoć međunarodne zajednice, te bi i nastavak reformskih aktivnosti bio moguć jedino putem strukturiranog dijaloga između EU i BiH. Iako do sada nedovoljno uspješan, strukturirani dijalog sistematičnijim i sveobuhvatnijim radom može riješiti dvije dileme važne za perspektivu reforme. Prvo, kako definisati ulogu pravosuđa u kontekstu osposobljavanja za djelovanje unutar EU i drugo, kako prilagoditi preporuke EU utemeljene na evropskim standardima tranzicijskom pravosudnom sistemu BiH. Ipak, treba voditi računa da standardi nisu idealni jer njihova implementacija u već etabliranim demokratskim državama ne može biti ista kao u državama čiji su pravosudni sistemi u tranziciji. Važno je podsjetiti da je dosadašnji proces pravosudne reforme u BiH imao značajnih rezultata. Osnivanje VSTV-a svakako je jedan od ključnih događaja za pravosudni sistem BiH. U pozitivne rezultate mogu se uključiti i osnivanja Suda BiH i Tužilaštva BiH i reorganizacija mreže sudova. Funkcionisanje jedinstvenog i nezavisnog pravosudnog sistema BiH podrazumijeva jačanje VSTV-a i osnivanje vrhovne sudske instance koja će biti temeljni faktor integracije ovog sistema. 5. Literatura: Crna gora i pregovori u poglavlja 23- pravosuđe i temeljna prava, ur. S. Muk, Institut Alternativa, jun 2012; Evropska komisija, Izvještaj o napretku BiH u 2011, Evropska komisija, Brisel 2011, broj SEC (2011)1206; Izvješče o analitičkom pregledu Hrvatska, poglavlje 23.- Pravosuđe i temeljna ljudska prava, Službe komisije, WP za proširenje plus zemlje koje pregovaraju o pristupanju EU, MD 210/07, 27. Juni 2007; Madridska deklaracija, PIC Madrid declaration, Declaration of the Peace Implementation Council, PIC main meeting, 16.12.1998; Mišljenje o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa u BiH, Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (Venecija, 15-16.06.2012), Strasbourg, 18.06.2012, mišljenje broj 648/2011, CDL-AD(2012)014; Odluka Ustavnog suda BiH broj U 21/01 od 22. juna 2001. godine; Odluka Ustavnog suda BiH broj U 32/01 od 22. juna 2001. godine; Odluka Ustavnog suda BiH broj U 7/97 od 22. decembra 1997. godine; Prepuruka Evropske komisije sa drugog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Sarajevo, 10-11 novembar 2011; Prepuruka Evropske komisije sa osmog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Sarajevo, 13. i 14. maj 2014; Prepuruka Evropske komisije sa petog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Brisel, 12. juli 2013; Prepuruka Evropske komisije sa šestog sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Banja Luka, 11-12 novembar 2013; �Prepuruka Evropske komisije sa trećeg sastanka o „Strukturiranom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH“, Mostar, 05 i 06 juli 2013; Program procjene sudskog sistema (2013), Izvještaj za period od novembra 1998 do januara 1999 godine, Misija Ujedinjenih nacija u BiH, Doc.ref: UNMBiH, /JSAP/1999/001. Preuzeto sa: http://www.hjpc.ba/docs/jasp/pdf/1.pdf Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, Godišnji izvještaj za 2010. godinu; Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Godišnji izvještaj za 2012. godinu; Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Godišnji izvještaj za 2014. godinu; Ademović N. & Marko J. & Marković G. (2012). Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung; Alijević M. (2015). Nastavak aktivnosti unutar strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH u svjetlu briselskog Protokola (10. 09. 2015), http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Masa_Alijevic.pdf Begić K. (1997). Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996). Sarajevo: Bosanska knjiga i Pravni centar fonda otvoreno društvo BiH; Crnkić T. (2011). Ravnopravan položaj sudske vlasti kao preduslov vladavine prava u BiH (75-91), Pravna misao, br.9-10, Sarajevo; Erdmann, C. (2001). Ocjena aktuelnog mandata Nezavisne pravosudne komisije i pregled misije nastavka reforme pravosuđa za BiH; Hanušić A. (2012). Mišljenje Venecijanske komisije o pravnoj sigurnosti i nezavisnosti pravosuđa- prikaz, Sveske za javno pravo, br. 10, godina 3; Hix S. (2005). The political system of the European Union, Palgrave Macmillan; Kadrić A. (2012), Strukturalni dijalog za reformu pravosuđa. http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Amela_Kadric1.pdf Preuzeto sa: Omerović E. (2011). Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH u Banović D. & Gavrić S. (ur.), Država, politika i društvo u BiH- analiza posdejtonskog političkog sistema. Sarajevo: University press-Magistrat izdanja; Steiner C. & Ademović N. (2010). Ustav BiH: komentar. Sarajevo: Fondacija Konrad Adenauer; Trnka K. (2004). Konstitutivnost naroda i uključivanje BiH u evropske integracije (18-21), Pravna misao, broj 7-8; Turčalo S. (2012). Političko-ustavna rješenja za BiH: od Lisabona do Daytona, Geopolitičke naracije o mirovnim sporazumima za BiH 1992-1996. Sarajevo: Mediacentar; Turkalj K. (2013). Catch 23- izmjene Ustava RH radi ispunjavanja političkih kriterija za članstvo u EU (3042), Sveske za javno pravo, broj 11; Uzelac A. (2004). Vladavina prava i pravosudni sustav: sporost pravosuđa kao prepreka pridruživanju (99123), Ott K. (ur.), Pridruživanje Hrvatske Evropskoj Uniji: Izazovi institucionalnih prilagodbi, Zagreb (IJF); �Author: Maša Alijević, PhD, Assistant Professor Institution: Faculty of Law, University of Zenica E-mail: m.alijevic@gmail.com THE RELATIONSHIP BETWEEN B&H AND THE EU IN THE CONTEXT OF THE CREATION AND IMPLEMENTATION OF THE JUDICIAL REFORM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract Following the signing of the Dayton Peace Agreement, it was obvious that the judiciary is its weakest thimble. Bicouse of that efforts of the international community since 1995 were aimed at establishing the rule of law and strengthening of the judicial system. From the very beginning of the process of judicial reform in B&H, the international community was involved to provide the initial conditions for the establishment of a unified judicial system. Thanks to international community, there have been some positive trends. Almost in the same time, the process of EU integration began. The entry into force of Stabilization and Association Agreement is a defining moment in relations between the EU and Bosnia and Herzegovina, which is also reflected in the dialogue of the judiciary. Because of the deficit in achieving of democratic standards, process of reform of the judiciary continued with intensive efforts of foreigners which resulted in a structured dialogue on justice between the EU and Bosnia and Herzegovina. Although so far dialoge was not sufficiently successful, dialoge with more systematic and comprehensive work could solve the doubts which are important for perspective in reform. This paper will clarify that for the establishment of an adequate judicial system are most important interconnected democratic goals: independent, efficient and responsible judiciary, which can be achieved only by detecting and removing the imperfections in the judicial system of B&H. Keywords: judiciary, international community, B&H, European Union, democratic goals. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3170 Title A name given to the resource ODNOS BOSNE I HERCEGOVINE I EVROPSKE UNIJE U KONTEKSTU KREIRANJA I PROVOĐENJA REFORME PRAVOSUĐA U BOSNI I HERCEGOVINI Author Author ALIJEVIĆ, Maša Abstract A summary of the resource. Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bilo je očito da je pravosuđe njegova najslabija karika, tako da su napori međunarodne zajednice još od 1995. godine bili usmjereni na uspostavljanje vladavine prava i jačanje sistema pravosuđa. Od samog početka u proces reforme pravosuđa u BiH, bila je uključena i međunarodna zajednica koja je obezbijedila inicijalne pretpostavke za uspostavljanje jedinstvenog pravosudnog sistema. Zahvaljujući njoj su zabilježeni određeni pozitivni trendovi. Paralelno sa pokretanjem procesa reforme pravosuđa otpočeo je i proces integracije BiH u EU. Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je definirajući trenutak u odnosima između EU i BiH, što se reflektuje i na dijalog o pravosuđu. Zbog deficita u ostvarivanju demokratskih standarda proces reforme pravosuđa se nastavio intezivnim zalaganjem stranaca što je rezultiralo pokretanjem strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH. Iako do sada nedovoljno uspješan, strukturirani dijalog sistematičnijim i sveobuhvatnijim radom mogao bi riješiti dileme važne za perspektivu reforme. U radu će se rasvjetliti da su za uspostavu adekvatnog pravosudnog sistema najvažniji međusobno povezani demokratski ciljevi: nezavisno, efikasno i odgovorno pravosuđe, a koji se mogu ostvariti jedino detektovanjem i uklanjanjem nedostataka u pravosudnom sistemu BiH. Ključne riječi: pravosuđe, međunarodna zajednica, BiH, Evropska Unija, demokratski ciljevi Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ea2057729175553c7edbd2490cd09aee.docx 45d4170a918d12c044d00e190d2bc150 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3753128e0747c42b909cdad27504e016.pdf f6d60842d3b980f0429f0ccd2acbc475 PDF Text Text Autor: Dr. Senad Bajrić E-mail: senad.bajric@hotmail.com PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA PREMA ZAKONU O ZAŠTITI KORISNIKA FINANSIJSKIH USLUGA FBiH I ZAKONU O BANKAMA REPUBLIKE SRPSKE Sažetak Rad analizira temeljne odrednice i specifičnosti prava korisnika kredita na prijevremenu otplatu kredita, definisane Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH i Zakonom o bankama RS, tj. zakonskim propisima kojima je u nacionalno zakonodavstvo BiH (kroz entitetske propise) implementirana Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu. Kao rezultat nekonzistentnog i nesistematičnog transponiranja direktiva EU u pravni sistem BiH, pored navedenih propisa, pravo na prijevremenu otplatu kredita regulisano je i Zakonom o zaštiti potrošača BiH kojim su preuzeta vrlo štura rješenja “stare” direktive o potrošačkom kreditu (Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkom kreditu). Na taj način, u BiH je stvorena situacija da istovremeno egzistiraju kako stara tako i nova rješenja potrošačkih direktiva (iako je stupanjem na snagu Direktive 2008/48/EZ prestala da važi Direktiva 87/102/EEZ), a time i ona vezana za pravo potrošača, korisnika kredita na prijevremenu otplatu kredita. Kada se tome doda supsidijarna primjena odredaba ZOO o ugovoru o kreditu, onda je jasno da rascjepkanost propisa iz navedene oblasti često dovodi do konfuzije i raznih problema u vezi sa adekvatnim i potpunim korištenjem pomenutog prava. Međutim, u cilju poboljšanja stepena zaštite korisnika kredita kroz institut prijevremene otplate kredita, Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH i Zakonom o bankama Republike Srpske (tj. njegovom izmjenom i dopunom iz 2011.godine) uvedene su značajne novine i načinjeni pomaci u tom pravcu, kao npr. detaljno zakonsko uređenje pomenutog prava korisnika kredita, ograničenje visine naknade banke za prijevremenu otplatu kredita i sl. Imajući u vidu značaj navedenih novina, u radu su iste elaborirane, ukazano je na neke njihove slabosti te ponuđena moguća rješenja za otklanjanje detektiranih nedostataka. Ključne riječi: kredit, prijevremena otplata kredita, korisnik kredita, Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Zakon o bankama RS, Zakon o obligacionim odnosima, Direktiva 2008/48/EZ. �1. Uvod Pravo na prijevremenu otplatu kredita predstavlja izuzetno važan institut zaštite korisnika kredita u sistemu kreditiranja fizičkih lica u BiH. Iako je titular navedenog prava u Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiHi (u daljem tekstu: ZZKFU FBiH) nazvan “korisnikom finansijske usluge”ii a u Zakonu o bankama RSiii (u daljem tekstu: ZoB RS) “korisnikom”iv, jasno je da se u kontekstu teme ovoga rada pomenuto odnosi na korisnika kredita-fizičko lice koje koristi kredit u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnostiv (u daljem tekstu: korisnik kredita), a što u užem smislu odgovara pojmu potrošača.vi Korisnik kredita, kao “slabija” ugovorna strana kreditnog posla, sasvim opravdano treba da ima na raspolaganju određene mehanizme koji mu daju mogućnost ranije otplate kredita, jer korisnik kredita usljed neznanja ili nastupanja drugih okolnosti vrlo često nepromišljeno koristi kredit na duži vremenski period, stvarajući izdašne dugogodišnje obaveze po kamati. Ukoliko ne bi postojao navedeni ili slični mehanizmi, korisnik kredita bi bio “taoc” kredita i troškova koji isti nosi, bez obzira na evenetualnu mogućnost da ranije otplati kreditno dugovanje i time se oslobodi nepotrebnih troškova kamate za preostali otplatni period. Međutim, imajući u vidu da i banke imaju administrativne troškove te troškove nastale kao rezultat održavanja adekvatne likvidnosti i prikupljanja izvora sredstava iz kojih se dalje plasiraju krediti, u tom smislu prijevrema otplata kredita jedan je od uzroka koji stvara (može stvoriti) troškove banci usljed prijevremenog povrata kreditnih sredstava. S tim u vezi, Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu,vii implementirana u pravni sistem BiH kroz ZZKFU FBiH i ZoB RS (tj. izmjenom i dopunom pomenutog zakona iz 2011.godine)viii, predviđa pravo banke na naknadu troškova zbog prijevremene otplate kredita. Ono što se nameće kao sporno pitanje jeste kolika je visina tih troškova, posebno vodeći računa da se izbjegnu moguće zloupotrebe navedenog prava banke u vidu ugovaranja izuzetno visokih naknada za prijevremenu otplatu, čime bi korisnik kredita bio destimulisan da se odluči na korištenje pomenutog mehanizma, što je svakako bio slučaj do usvajanja novih zakonskih propisa iz navedene oblasti. Pravo na prijevremenu otplatu kredita u BiH prvobitno je regulisano Zakonom o zaštiti potrošača BiHix (u daljem tekstu: ZZP BiH) uz supsidijarnu primjenu odredaba Zakona o obligacionim odnosimax (u daljem tekstu: ZOO). Međutim kao rezultat preuzete obaveze BiH da vrši harmonizaciju propisa sa pravom EU,xi koja obaveza proizilazi iz člana 70 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanjuxii (u daljem tekstu: SSP), navedeno pravo utemeljeno na članu 16. Direktive 2008/48/EZ je detaljno uređeno u prethodno navedena dva entitetska zakona (član 27. ZZKFU FBiH te član 98o. ZoB RS), što predstavlja značajan napredak u procesu zaštite korisnika kredita i iskorak u odnosu na ranija rješenja. Stoga je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Sl. Novine FBiH br. 31/14. Član 2. stav 1. tačka 10. ZZKFU FBiH. iii Zakon o bankama RS, Sl. Glasnik RS br. 44/03, 74/04, 116/11, 05/12, 59/13. iv Član 98. stav 2. ZoB RS. v Pomenuto proizilazi iz odredbe člana 2. stav 1. tačka 10. ZZKFU FBiH koja definiše da je to „....fizička osoba koja koristi ili je koristila finansijske usluge, ili se davatelju finansijskih usluga obratila radi korištenja tih usluga, a finansijske usluge koristi u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti“. Odredba člana 98. stav 2. ZoB RS predviđa da je to „...fizičko lice koje stupa u odnos sa bankom radi korištenja usluga u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti“. vi U tom smislu, u Republici Hrvatskoj se koristi termin potrošač a ne korisnik finansijske usluge, jer je navedeno pitanje regulisano Zakonom o potrošačkom kreditiranju Nar. Novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15,102/15. Potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (član 2. stav 1. tač.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju RH). vii Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23.04.2008.godine o ugovorima o potrošačkom kreditu kojom je opozvana Direktiva Vijeća 87/102/EEZ, Sl.l. L 133/66 od 22.05.2008. viii Izmjena i dopuna Zakona o bankama RS iz 2011.godine (Sl. Glasnik RS br. 116/11) u segmentu transponiranja propisa Direktive 2008/48/EZ, izvršena je kroz član 98. Zakona. ix Zakon o zaštiti potrošača BiH, Službeni Glasnik BiH br. 25/06. x Zakon o obligacionim odnosima “Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, preuzet u pravni sistem BiH na osnovu uredbe sa zakonskom snagom Sl. List RBiH 2/92, 13/93, 13/94, te također, Sl. Novine FBiH br.29/03, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima Sl. Glasnik RS 17/93, 3/96. xi Meškić, Z., Brkić, A., Zaštita potrošača od nepravednih ugovornih odredbi-usklađivanje obligacionog prava BiH sa Direktivom 93/13/EEZ, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 5/2010, str. 56. xii Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je potpisan 16.07.2008.godine između država članica Evropske zajednice s jedne i Bosne i Hercegovine sa druge strane. Potpisivanjem SSP-a BiH se između ostalog formalnopravno obavezala na harmonizaciju pozitivnopravnih propisa u domenu zaštite potrošača sa zajedničkim pravom EU (ius commune Europeanum). i ii �primarni zadatak ovoga rada prikazati osnovne specifičnosti prava na prijevremenu otplatu kredita definisane ZZKFU FBiH i ZoB RS te prednosti i novine koje isti predviđaju. Isto tako u radu će se nastojati ukazati i na pojedine nedostatke prijevremene otplate kredita predviđene pomenutim zakonima te ponuditi moguća rješenja za njihovo otklanjanje. 2. Prijevremena otplata kredita (potrošača) i poslovna praksa banaka prije usvajanja ZZKFU FBiH i izmjena i dopuna ZoB RS iz 2011.godine Pravo korisnika kredita (potrošača) na prijevremenu otplatu kredita, prvobitno je regulisano u članu 65. ZZP BiH i odnosi se na ugovore o potrošačkom kreditu obuhvaćene u poglavlju XI ZZP BiH. Sukladno navedenoj odredbi, korisnik kredita ima pravo izvršiti svoje obaveze po ugovoru prije ugovorenog roka.xiii U tom slučaju ukupni troškovi kredita smanjuju se za kamate i ostale troškove koji su bili obračunati za period nakon prijevremene otplate.xiv Ova odreba ZZP BiH, kao i cijelo poglavlje XI pomenutog zakona rezultat su preuzimanja člana 8. Direktive 87/102/EEZxv, te je poput njega ostala nedorečena u mnogim bitnim pitanjima među kojima se posebno ističe pravo banke na naknadu eventualne štete kod prijevremene otplate kredita.xvi Međutim, pomenute i slične nedorečenosti su u praksi “kompenzirane” primjenom odgovarajućih odredbi ZOO kao lex generalis propisa, tj. odredbi ZOO o prijevremenoj otplati kod ugovora o kreditu i ugovora o zajmu, kao i općih odredbi ZOO koje se odnose na novčane obligacije. U tom smislu, članom 1068. ZOO je predviđeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, pri čemu je dužan naknaditi štetu ukoliko je istu banka pretrpjela. Također, tome treba dodati da je navedenom odredbom predviđeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen. Prema članu 565. ZOO isto vrijedi i za ugovor o zajmu, gdje je predviđeno da zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.xvii Pored već pomenutih posebnih pravila ZOO, svakako je primjenjiva i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obaveza propisana članom 398. ZOO prema kojoj dužnik novčane obaveze može istu ispuniti prije roka, s tim da u tom slučaju dužnik ima pravo da od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obaveze, samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizilazi iz običaja. Prema tome, vidljivo je da odredbe ZOO znatno detaljnije regulišu pitanje prijevremene otplate kredita nego ZZP BiH, pri čemu odredbe ZOO osim na potrošačke ugovore, primjenjive su i na ugovore privrednog i građanskog prava.xviii Također, odredbama ZZP BiH o prijevremenoj otplati kredita uopće nije regulisano pravo banke na naknadu eventualno nastupjele štete, te su u tom slučaju primjenjive odredbe člana 1068. ZOO, s tim da ne treba isključiti ni mogućnost primjene odredbe člana 565 ZOO, jer u svojstvu zajmodavca može se pojaviti ne samo fizičko lice, već i pravno lice, samim tim i banka. Navedeno zakonsko uređenje, koje je u suštini bilo nedorečeno i neprecizno, naročito u segmentu utvrđivanja naknade štete za slučaj prijevremene otplate kredita, dovelo je do situacije da su banke u poslovnoj praksi ugovarale znatno veće naknade od stvarno nastalih šteta,xix čime je pomenuti institut Vidjeti član 65. stav 1. ZZP BiH. Član 65. stav 2. ZZP BiH. xv Direktiva 87/102/EEZ Vijeća od 22.12.1986. o usklađivanju zakona, uredbi i upravnih propisa država članica koji se odnose na potrošačke kredite, Sl.l.L 42/48 od 12.02.1987, izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ Vijeća od 22.02.1990., Sl.l. L 61/14 od 10.03.1990. i Direktivom 98/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16.02.1998., Sl.l. L 101/17. xvi Već u fazi nacrta, član 8. Direktive 87/102/EEZ je doživio svoje prve kritike. Određeni broj autora je smatrao kako odredba krši osnovno načelo pacta sunt servanda, pri čemu su i kreditori izrazili svoje neslaganje sa istom naglašavajući da je nepravedna. Detaljnije vidjeti, Hoffmann, M., Die Reform der Verbraucherkredit-Richtlinie 87/102/EWG, Berlin, De Gruyter Recht, 2007., str. 61-62. xvii Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1. Rijeka, 2010., str. 155. xviii Također o tome, Josipović, T., Das Konsumentenschutzgesetz-Beginn der Europaiserung des kroatischen Vertragsrechts u: Grundman, Stefan/Schauer, Martin (ur.), The Architecture of European Codes and Contract Law, Alphen aan den Rijn i dr., Kluwer Law Internat., 2006. str. 129. xix Uobičajno je bilo da su banke ugovarale klauzulu na temelju koje su zadržavale pravo obračuna i naplate jednokratne naknade u slučaju prijevremenog povrata kredita, s tim da je visina te naknade definisana internim aktom banke, što u suštini govori da se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi banaka. Nepoštena poslovna praksa profesionalnih tržišnih učesnika regulisana je Direktivom xiii xiv �izgubio na značaju. Imajući u vidu da banke prijevremenom otplatom kredita gube dio kamate koja predstavlja njihovu dobit, one su u poslovnoj praksi razvile posebne metode kojima su sebi osiguravale značajne zarade te u određenoj mjeri odvraćale korisnike kredita od korištenja prava na prijevremenu otplatu kredita. Sukladno članu 65. stav 2. ZZP BiH, koje pravo se može izvesti i iz odredbe člana 1068. stav 4. ZOO, korisnik kredita je ovlašten prijevremeno otplatiti kredit uz srazmjerno smanjenje troškova kredita koji u prvom redu predstavljaju razliku iznosa kamate, koju je korisnik kredita trebao platiti da je kredit otplaćivao do kraja otplatnog perioda i iznosa kamate koju je platio do momenta prijevremene otplate. Međutim, u cilju postizanja što brže zarade sa jedne strane i umanjenja mogućeg gubitka kamate za slučaj prijevremene otplate sa druge strane, banke su u kreditnim ugovorima definisale otplatne planovexx na način da je učešće kamate u početnom stadiju otplate kredita znatno veće u odnosu na glavnicu, a isto im je bilo dozvoljeno propisima regulatora (entitetskih Agencija za bankarstvo).xxi Na taj način banke ublažavaju negativne posljedice za slučaj prijevremene otplate kredita, izražene u vidu gubitka kamate i nastupanja eventualnih drugih troškova. Tačnije, navedenim planom otplate se korist korisniku kredita od prijevremene otplate znatno umanjuje jer, isplativost korištenja tog prava je najveća u početnom stadiju otplate, pri čemu, u fazi kada je korisnik kredita otplatio veći dio kamate, prijevremena otplata kredita postaje finansijski neisplativa.xxii Pored navedenog načina definisanja plana otplate, kao najvažniji faktor koji je u prethodnom periodu destimulisao korisnike kredita na prijevremenu otplatu, jesu značajno visoke naknade koje su banke u tim slučajevima naplaćivale.xxiii Naime, sve do usvajanja novih propisa iz navedene oblasti, kojima su preuzeta nova rješenja EU, banke u BiH su naplaćivale vrlo visoke naknade za prijevremenu otplatu kredita, iako je član 1068. stav 3. ZOO predviđao mogućnost naplate štete samo u slučaju da je istu davalac kredita zaista pretrpio.xxiv Ne ulazeći u suštinu pitanja da li je banka u konkretnom slučaju pretrpjela štetu i način obračuna iste, poslovna praksa banaka u BiH je bila takva da su banke redovno naplaćivale naknade za prijevremenu otplatu kredita u procentu od 2-5%. Tako npr. ukoliko bi se korisnik kredita od 30.000 KM odlučio na prijevremenu otplatu kredita u periodu kada je preostali dug 20.000 KM, on bi kod naknade za zatvaranje kredita u visini od 5% bio u obavezi platiti banci iznos od 1000 KM, bez postojanja bilo kakvog parametra kojim se utvrđuje šta čini tu naknadu (štete) od 1000 KM koju on plaća banci. Ustvari, takvo postupanje upućuje na zaključak da su banke pomenute naknade naplaćivale na ime gubitka 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (Directive 2005/29/EC of May 2005 concerning unfair business-to-consumer commercial practices in the internal market and amending Council Directive 84/450/EEC, Directives 97/7/EC and 2002/65/EC, OJ L 149, 11/6/2005). Opširnije o navedenoj Direktivi vidjeti, Zlatović, D., Implementacija Smjernice 2005/29/EC o nepoštenim poslovnim praksama u hrvatsko parvo zaštite potrošača, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, 29:1/2008. xx Otplatni plan ili plan otplate kredita (amortization table) jeste sastavni dio ugovora o kreditu, u kome su naznačene pojedinačne uplate i razdoblja, te uvjeti koji se odnose na plaćanje rata. Plan sadrži specifikaciju svake uplate, iskazujući tako amortizacionu glavnicu, kamate izračunate na temelju kamatne stope i sve eventualne dodatne troškove. Ako kamatna stopa nije fiksna ili ako se dodatni troškovi mogu promijeniti prema ugovoru o kreditu, otplatni plan naznačuje, jasno i određeno, da će podaci ostati valjani samo do onog trenutka u kojem su promjena kamatne stope ili dodatnih troškova u skladu sa ugovorom o kreditu (odredba člana 10. stav 2. slovo i Direktive 2008/48/EZ). xxi Predviđeno Odlukom Agencije za bankarstvo FBiH o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Novine FBiH br.48/12, 23/14, a u RS Odlukom Agencije za bankarstvo RS o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Glanik br.15/12, kao i Uputstvima direktora entitetskih Agencija za bankarstvo za primjenu pomenutih odluka. xxii Tako npr. kredit odobren u visini od 20.000,00KM na rok otplate od 84 mjeseca uz promjenjivu kamatnu stopu u visini od 13,49% ima anuitet kredita u visini od 369,19KM. U anuitetskom planu, koji se dostavlja korisniku kredita uz potpisan primjerak ugovora, jasno je naznačen udio kamate naspram udjela glavnice za svaki anuitet po datumima dospijeća. Tako u prvih 6 mjeseci otplate kredita udio kamate u kreditnom anuitetu iznosi oko 64,1%, u drugoj polovini godine evidentan je blagi pad , tj. udio kamate iznosi oko 56, 2%, u 24. mjesecu otplate udio kamate u anuitetu iznosi 49,3%, u 36 mjesecu otplate taj udio iznosi 42,1%, a u 60 mjesecu otplate korisnik vraća 24,2% kamate i 75,8% glavnice. xxiii Visokim naknadama banke su destimulisale prijevremenu otplatu kredita. Tako je npr. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar u januaru 2010.godine imala sljedeće naknade za prijevremenu otplatu: a) ako se kredit zatvara iz novoodobrenog kredita 0,50% na iznos glavnice koja se zatvara, min 25 KM; b) ako se kredit zatvara po drugim osnovama 2%, min. 50 KM; c) ako se kredit zatvara kreditom iz druge banke 5%, min. 50 KM. http://www.hypo-alpe-adria.ba/content naknade.asp, pristup stranici 06.01.2010.godine. xxiv Također vidjeti, Vizner, B., Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb, 1978. str. 2882. �dijela kamate (izmakle dobiti)xxv koju su očekivale do kraja otplatnog perioda, što je u suprotnosti sa članom 1068. stav.4. ZOO. Sa druge strane, nesporno je da za banku usljed prijevremene otplate kredita može nastupiti šteta, međutim naknada koju korisnik treba da plati za tu štetu treba da je stvarna, utvrđena objektivnim kriterijima, posebno imajući u vidu da su banke profesionalni poslovni subjekti čija je primarna djelatnost kreditiranje, što znači da će banka vrlo brzo ponovo valorizirati ranije otplaćeni iznos i isti dalje plasirati drugim korisnicima naplaćujući novu kamatu. Prema tome, sukladno članu 1068. stav 4. ZOO, strukturu naknade za prijevremenu otplatu ne smiju činiti kamate koje bi korisnik kredita plaćao da je otplaćivao kredit do kraja ugovorenog roka, ali svakako da u sastav te naknade mogu biti obračunati stvarni administrativni troškovi, troškovi izvora sredstava iz kojih je kredit odobren ukalkulisavajući realnu projekciju vremena potrebnog za njegovu ponovnu valorizaciju kao i eventualna razlika prinosa u odnosu na novi kreditni plasman na osnovu koje je za banku nastao trošak zbog prethodno definisane cijene izvora sredstava.xxvi Imajući u vidu kompleksnost pitanja utvrđivanja stvarne štete nastale za banku usljed prijevremene otplate kredita, kao optimalan način prevazilaženja pomenutog problema koji bi istovremeno omogućio ostvarenje prava na naknadu štete te onemogućio zloupotrebu istog u vidu ugovaranja previsokih naknada, predstavljalo je rješenje da se zakonskim propisima odredi gornja granica iznosa naknade koju banke mogu maksimalno naplaćivati, što je na koncu kroz nove entitetske propise a po uzoru na Direktivu 2008/48/EZ i učinjeno. 3. Prijevremena otplata kredita prema ZZKFU FBiH i ZoB RS - preuzeta rješenja Direktive 2008/48/EZ 3.1. Entitetski model implementacije Direktive 2008/48/EZ u pravni sistem BiH Nova rješenja o potrošačkom kreditu,xxvii a time i ona o prijevremenoj otplati kredita utemeljena na Direktivi 2008/48/EZ, u pravni sistem BiH preuzeta su entitetskim propisima, i to 2011.godine u RS-u izmjenom i dopunom člana 98. Zakona o bankama RS uvodeći novi naziv odjeljka “Zaštita prava i interesa korisnika bankarskih usluga”, a u FBiH tri godine kasnije usvajanjem ZZKFU FBiH. Vodeći se nedostatcima ranije Direktive 87/102/EEZxxviii i problemima koje je ona detektirala, nova Direktiva je pravo na prijevremenu otplatu kredita znatno detaljnije regulisala, što je preuzeto u odredbi člana 27. ZZKFU FBiH te odredbi člana 98.o ZoB RS ali uz znatne nedorečenosti zakonodavca RS. Naime zakonodavac RS u članu 98o. je izostavio definisati vrlo važna pitanja iz segmenta prijevremene otplate kredita, kao što je npr. gornja granica zahtjeva za naknadu troškova, te je navedeni propust otklonjen Odlukom Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti,xxix kojom su doslovno preuzeta pravila Direktive 2008/48/EZ. Navedeni entitetski način harmonizacije propisa u BiH sa pravom EU svakako ne predstavlja najbolje rješenje za implementaciju direktiva jer je time nastala vertikalna neusklađenost propisa, tj. neusklađenost državnih sa entitetskim propisima o zaštiti potrošača, npr. iako su kroz izmjene i dopune ZoBRS iz 2011.godine i ZZKFU FBiH iz 2014.godine preuzeta nova rješenja Direktive 2008/48/EZ, također su i dalje ostala na snazi rješenja stare Direktive 87/102/EEZ preuzeta u ZZP BiH.xxx Isto tako, Također, Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu...op. cit. str. 159. Neki autori ističu da se šteta usljed prijevremene otplate kredita može sastojati i u tome što je prosječna kamatna stopa za istu vrstu kredita pala, pa će zbog toga banka od drugog korisnika kredita primiti kamatu po nižoj stopi od one koju je ugovorila sa korisnikom koji je raskinuo ugovor-prijevremeno otplatio kredit. Detaljnije, Perović, S., Komentar zakona o obligacionim odnosima, Beograd,1995., str. 1647. xxvii Racio evropskog potrošačkog zakonodavstva u oblasti finansijskih usluga, odnosi se na određeni broj direktiva, kojima se pokušava postići konvergencija ugovornih i neugovornih propisa, s ciljem što potpunije zaštite korisnika istih-potrošača. Za potrošače je jedna od najznačajnijih direktiva Direktiva 2008/48/EZ o potrošačkim kreditnim ugovorima čijim odredbama su obuhvaćeni svi potrošački krediti, bez obzira u kojem obliku se javljaju. xxviii Također, Petrić, S., Ugovor o potrošačkom kreditu, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br.4. Mostar, 2006., str. 90-96. xxix Sl. Glasnik RS br. 15/12. xxx Vidjeti, Petrić, S., Kritički osvrt na Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br. 2., Mostar, 2004., str. 195-196. xxv xxvi �entitetski model preuzimanja propisa EU stvara i horizontalnu normativnu neusklađenost, jer postoje određene razlike između preuzetih novih propisa u članu 98. ZoB RS i onih u ZZKFU FBiH, gdje su čak određena rješenja u RS preuzeta i podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa evropskom praksom.xxxi Svakako, tome treba dodati i vremenski nesklad preuzimanja rješenja Direktive 2008/48/EZ gdje je isto u RS-u izvršeno 3 godine ranije u odnosu na FBiH, što ukazuje da su značajan period na prostoru BiH egzistirala dva različita pravna režima zaštite potrošača, koji ni nakon usvajanja novih propisa u cjelosti nisu usaglašeni. Prema tome, sve upućuje na zaključak da je transponiranje Direktive 2008/48/EZ u pravni sistem BiH trebalo biti provedeno na državnom nivou,xxxii tj. kroz državni zakon, a ne entitetskim zakonskim i podzakonskim propisima, jer usljed rascjepkanosti propisa stvara se dodatna disharmonija i konfuzija u postupku ostvarenja prava na prijevremenu otplatu kredita. 3.2. Nova pravila o prijevremenoj otplati kredita U cilju jačanja zaštite prava potrošača,xxxiii odnosno korisnika kredita, evidentno je da su novi zakonski propisi kojima su preuzeta rješenja Direktive 2008/48/EZ, pored ostalog, značajno reformisali pravila o prijevremenoj otplati kredita. Međutim, u cilju izjednačavanja interesa ugovornih strana, novi propisi su kao korektiv za prijevremenu otplatu kredita bankama predvidjeli pravo na naknadu troškova, što je sasvim opravdan i racionalan potez. Tako prema odredbi člana 27. stav. 1. ZZKFU FBiH, a što u suštini identično predviđa i odredba člana 98o. stav 1. ZoB RS, korisnik kredita ima pravo u bilo kojem momentu vratiti kredit, u potpunosti ili djelimično, prije roka određenog za vraćanje, pri čemu ima pravo na umanjenje ukupnih troškova kredita za iznos kamate i troškova za preostali period trajanja ugovora (prijevremena otplata), ali je dužan o namjeri prijevremene otplate kredita unaprijed obavijestiti banku u ugovorenom roku. Za razliku od pravila ZZP BiH kojim je predviđena mogućnost da korisnik kredita izvrši svoje obaveze prije ugovorenog roka,xxxiv iz gore navedenih odredbi ZZKFU FBiH i ZoB RS se primjećuje znatno preciznija formulacija prava korisnika kredita “da u bilo kojem momentu, u potpunosti ili djelimično” prije ugovorenog roka može otplatiti kreditno dugovanje. Takvo uređenje je u cjelosti razriješilo dileme oko pitanja da li pravo na prijevremenu otplatu kredita eventualno podliježe određenim vremenskim i kvantitativnim ograničenjima, čime je jasno definisano da takvo ograničenje ne postoji. Sa druge strane, iako je odredbama ZZP BiH kao i novim propisima predviđeno da se kod prijevremene otplate ukupni troškovi kredita umanjuju za iznos kamate i troškova za preostali period trajanja ugovora, ipak je novim propisima pojam ukupnih troškova znatno proširen i detaljnije određen,xxxv uz posebnu napomenu predviđenu u ZZKFU FBiH (a koja ne postoji u članu 98 ZoB RS) da su banke obavezne da stvarne troškove procjenjuju objektivno, uzimajući u obzir zahtjeve profesionalne pažnje.xxxvi Na taj način, precizirajući strukturu ukupnih troškova, znatno je smanjen djelokrug za moguću manipulaciju sa troškovima i naplatu istih. Evropska praksa poznaje implementaciju potrošačkih direktiva na sljedeće načine: preuzimanje u građanske zakonike, u posebne zakone o zaštiti potrošača ograničenog polja primjene, u posebne zakone koji regulišu specifične potrošačke odnose, u zakone posebne oblasti. Detaljnije, Pošćić, A., Europsko pravo ugovora i zaštite potrošača, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 82. xxxii Takav zaključak se može izvesti i iz odredbe člana 76. SSP:“ Strane će sarađivati s ciljem usklađivanja standarda za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa istim standardima u Zajednici. Djelotvorna zaštita potrošača je neophodna kako bi se osiguralo propisno funkcioniranje tržišne ekonomije, a ta zaštita zavisit će od razvoja administrativne infrastrukture radi osiguravanja nadzora nad tržištem i provođenja zakona u toj oblasti. S tim ciljem, te u smislu njihovih zajedničkih interesa, strane će podsticati i osiguravati: (a) politiku aktivne zaštite potrošača, u skladu s pravom Zajednice, uključujući i veću informiranost i razvoj nezavisnih organizacija; (b) usklađivanje zakonodavstva u oblasti zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini sa zakonodavstvom koje je na snazi u Zajednici;(c) efikasnu pravnu zaštitu potrošača radi poboljšanja kvaliteta potrošačke robe i održavanja odgovarajućih sigurnosnih standarda;(d) da nadležni organi prate pravila i da se osigura pristup pravdi u slučaju spora.” xxxiii Zaštita prava potrošača u tranzicijskim zemljama predstavlja relativno nov segment pravne regulacije. Cilj takve regulacije generalno determiniše i uspiješnost procesa tranzicije. Ustvari, sa ekonomskog gledišta zaštita prava potrošača djeluje na tržišnu transparentnost i ravnopravnost i smatra se jednim od pokazatelja uspješnosti procesa demokratske tranzicije. O tome više vidjeti, Liha, A., Zaštita potrošača u procesu proširenja EU: Izazovi za Hrvatsku, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2007. str. 194. xxxiv Član 65. stav. 1. ZZP BiH. xxxv Vidjeti član 2. stav 1. tačka 25. ZZKFU FBiH i član 98m. stav 2. ZoB RS. xxxvi Iz navdenog proizilazi da imajući u vidu da su banke poslovni subjekti koji se profesionalno bave poslovima kreditiranja, sukladno tome se od njih očekuje veći nivo pažnje kod obračuna iznosa troškova. xxxi �Kao najznačajniju novinu vezanu za prijevremenu otplatu kredita koju predviđaju pomenuti entitetski propisi, predstavlja pravo banke na objektivno opravdanu i ugovorenu naknadu troškova koji su direktno vezani za prijevremenu otplatu kredita,xxxvii a što nije regulisano ZZP BiH.xxxviii Glavna svrha pomenute naknade troškova jeste kompenzacija negativnih posljedica koje davaocu kredita, odnosno banci nastaju usljed prijevremene otplate kredita. Međutim, za ostvarenje pomenutog prava neophodno je ispuniti određene uvjete koji su entitetskim propisima različito definisani. Tako je gore navedeno pravo prema odredbi člana 98o. stav 2. ZoB RS moguće ostvariti samo pod uvjetom da je prijevremena otplata kredita izvršena u periodu tokom kojeg se primjenjivala fiksna nominalna kamatna stopa i ako je iznos prijevremene otplate kredita u periodu od godinu dana veći od iznosa granične vrijednosti koja prema Odluci Agencije za bankarstvo RS iznosi 10.000 KM.xxxix Sa druge strane, odredbom člana 27. stav.2. ZZKFU FBiH predviđeno je ostvarivanje tog prava pod uvjetom da je prijevremena otplata izvršena u periodu tokom kojeg se primjenjivala fiksna nominalna kamatna stopa, a kod ugovora o kreditu čiji je predmet kupovina nepokretnosti ako je ugovorena fiksna ili promjenjiva nominalna kamatna stopa i ako je iznos prijevremene otplate kredita u periodu od godine dana veći od 20.000,00 KM. Prema tome, entitetski zakonodavci su imali različit pristup u preuzimanju ograničenja kod naknade troškova koje im je Direktiva 2008/48/EZ ponudila. Tačnije, odredbom člana 16.stav 4. sl. a) Direktive 2008/48/EZ data je mogućnost utvrđivanja granice iznosa prijevremene otplate, ispod koje se naknada ne može zahtijevati, pri čemu ta granica ne smije biti viša od 10.000 eura za razdoblje od 12 mjeseci.xl Dakle, različitim entitetskim uređenjem uvjeta za ostvarenje prava na naknadu troškova bankama u BiH je propisan dvostruki režim za konzumiranje istog, što je u suprotnosti sa principom harmonizacije i ujednačavanja zaštite prava kojem teži EU. Ovakvo uređenje, umjesto da je unificiralo pravila postupanja banaka na jedinstvenom nacionalnom teritoriju, ustvari je produciralo poskupljenje kreditnih proizvoda, čime su banke kroz cijenu proizvoda amortizovale pomenute neujednačenosti glede ostvarivanja prava na naknadu troškova. Pored gore navedenih uvjeta koje banka treba da ispuni da bi ostvarila pravo na naknadu troškova, nova pravila predviđaju i dodatna ograničenja vezana za visinu zahtjeva za naknadu troškova usljed prijevremene otplate kredita.xli U tom smislu, visina naknade troškova direktno vezanih za prijevremenu otplatu kredita ograničena je odredbom člana 27. stav 3. ZZKFU FBiH, odnosno odredbom člana 3. Odluke Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti, kojim je predviđeno da iznos naknade ne smije premašiti 1% prijevremeno otplaćenog iznosa kredita ako je razdoblje između dana prijevremene otplate i roka redovnog dospijeća prema ugovoru o kreditu duže od godinu dana. Za slučaj da je to razdoblje kraće od godine dana, iznos naknade ne smije premašiti 0,5% iznosa kredita koji se prijevremeno otplaćuje. Nedostatak navedenih ograničenja, a što je slučaj i sa odredbom člana 16. stav 2. Direktive 2008/48/EZ koja identično reguliše pomenuto pitanje, jeste propust da se utvrdi gornja granica naknade za slučaj da to razdoblje iznosi 365 dana, odnosno tačno jednu godinu. Navedeni propust su banke u BiH iskoristile u svoju korist te za pomenuti slučaj ugovaraju naknadu kao za slučaj kada je preostalo razdoblje kamate duže od godinu dana, time ostavljajući mogućnost za veći iznos naknade.xliiAnalizom gore navedenih ograničenja vezanih za ostatak razdoblja otplate, evidentno detektira određene probleme kod prijevremene otplate. Tako će prijevremena otplata manjih iznosa kredita malo prije roka dospijeća praktično isključiti mogućnost naknade stvarno nastalih troškova, dok se istovremeno propisivanjem Vidjeti član 27. stav 2. ZZKFU FBiH i član 98o. stav 2. ZoB RS. U određenim državama je zabranjeno naplaćivati navedenu naknadu. Tako npr. § 33. stav 8. Austrijskog BWG-a (Bankwesengesetz BGBl. I 2009. br. 22) načelno zabranjuje obračunavanje naknade troškova za davaoca kredita u slučaju prijevremene otplate kredita. Mogućnost ugovaranja takve naknade je iznimno dopuštena kod hipotekarnih kredita. xxxix Iznos od 10.000 KM predstavlja graničnu vrijednost utvrđenu Odlukom Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti. xl U Republici Hrvatskoj vjerovnik može tražiti naknadu troškova samo pod uvjetom da iznos prijevremene otplate premašuje 75.000 kuna unutar 12 mjeseci (član 16. st. 5. ZPK). xli U navedenim ograničenjima također vidjeti, Čikara, E., Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Pravo i porezi, br. 7-8/2009., str. 94. xlii Takvo rješenje je zatupljeno gotovo kod svih banaka u BiH. Npr. u ugovoru o nenamjenskom kreditu INTESA SANPAOLO BANKE BiH definisano je: „ukoliko je kredit ugovoren uz fiksnu kamatnu stopu, banka će zaračunati i naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ako je period između dana prijevremene otplate i zadnjeg dana dospijeća kredita jednak ili duži od godinu dana, u iznosu od 1,00% od iznosa glavnice kredita koji se prijevremeno otplaćuje, odnosno ako je period između dana prijevremene otplate i zadnjeg dana dospijeća kredita kraći od godine dana, u iznosu od 0,50% od iznosa glavnice kredita koji se prijevremeno otplaćuje“. xxxvii xxxviii �gornje granice neće spriječiti nerazmjerno opterećenje korisnika kredita kod prijevremene otplate većih iznosa kredita,xliii što ukazuje da i usljed definisanja ograničenja nije bilo moguće iznaći idealno rješenje koje bi u cjelosti uspostavilo balans interesa i zaštitu prava ugovornih strana. Osim toga, jedan od glavnih nedostataka novih propisa potvrđen i kroz bankarsku praksu je taj, što uopće nisu predviđeni izuzeci za odstupanje od gore navedenih ograničenja, bez obzira na postojanje objektivnih razloga za istim. Naime, moguće su situacije da su troškovi zbog prijevremene otplate kredita objektivno veći nego što to gore navedeni limiti kao maksimum naknade dozvoljavaju, čime banka usljed predviđenih zakonskih ograničenja biva prinuđena da sama snosi štetu za koju nije odgovorna, što je u suprotnosti sa osnovnim obligacionopravnim pravilima o naknadi štete.xliv Upravo na bazi navedenih argumenata, Direktiva 2008/48/EZ je u odredbi člana 16. stav 4. sl. b) predvidjela mogućnost da države članice davaocima kredita dopuste veću naknadu kada dokažu da njihov stvarno nastali gubitak prelazi gore navedene granice naknada. Na taj način, usljed nepostojanja navedenih izuzetaka banke kroz cjenovnu politiku ukalkulisavaju i apsorbuju eventualne štete, definišući u startu veće troškove kredita (troškove naknade za obradu kreditnog zahtjeva, visinu kamatne stope i sl.). Ipak, uzimajući u obzir sva ograničenja i specifičnosti naknade za prijevremenu otplatu, ono što je bitno istaći jeste da je novim propisima uspostavljeno i jedno generalno pravilo da naknada za prijevremenu otplatu kredita ni u jednom slučaju ne može biti veća od iznosa kamate koju bi korisnik platio za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je kredit po ugovoru trebao biti vraćen.xlv Na taj način je decidno potvrđeno da se naknada za prijevremenu otplatu ne smije odnositi na izmaklu dobit banke zbog neostvarenih kamata,xlvi čime su sve dileme po navedenom pitanju u cjelosti razriješene. Na koncu, novim propisima su određeni i slučajevi kada je bankama eksplicitno zabranjeno zahtijevati naknadu za prijevremenu otplatu, a što je preuzeto iz člana 16. st. 3. sl. a)-c) Direktive 2008/48/EZ, a to su: -ako je otplata bila izvršena na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju čija je namjena osiguranje otplate kredita; -ako se otplata vrši tokom perioda za koji je ugovorena promjenjiva nominalna kamatna stopa, s tim što je ZZKFU FBiH to dozvolio kod kredita čiji je predmet kupovina nepokretnosti; i -u slučaju dozvoljenog prekoračenja računa.xlvii Navedeni izuzeci svoju opravdanost potvrđuju time što se eventualna šteta u pomenutim slučajevima amortizuje na druge načine, tj. promjenjivom kamatnom stopom, osiguranjem i sl., te bi ponovna naknada ustvari predstavljala “dodatnu” naknadu štete. 4. Praksa banaka u vezi sa novim propisima o prijevremenoj otplati kredita Kao što je već navedeno, pravo na prijevremenu otplatu kredita predstavlja elemenat zaštite potrošača, korisnika kredita, međutim da bi pomenuto pravo zaista bilo dostupno korisnicima kredita neophodna je adekvatna implementacija zakonskih normi kroz poslovnu praksu banaka. Ono što je evidentno jeste da postoji značajan napredak u segmentu korištenja navedenog prava,xlviii ali isto tako postoje i određene nejasnoće u domenu značajnih pitanja vezanih za pomenuti institut. Tako npr. jedno od najvažnijih pitanja koje nije dovoljno razjašnjeno, niti je poslovna praksa ponudila decidan odgovor, jeste nepostojanje jedinstvenog metoda obračuna naknade troškova kod prijevremene otplate kredita (uvjeti, način, struktura i visina) te prezentovanje istog korisnicima na jasan i transparentan način u cilju njihove Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu...op. cit. str. 168. Više o tome vidjeti, Bikić, A., Obligaciono pravo-opći dio, Sarajevo, 2007., str. 230-238. xlv Član 27. stav 5. ZZKFU FBiH i član 98o. stav 4. ZoB RS. xlvi Isto tako, Petrić, S., Zaštita potrošača u bankarskim kreditnim poslovima u hrvatskom pravu u odnosu na pravo EU, Split, ZPFS, br. 1-1/2002, str. 136. xlvii Član 27. stav 4. ZZKFU FBiH te član 98o. stav 3. ZoB RS. xlviii Tako npr. novim propisima korisnici kredita se sve više opredjeljuju na prijevremenu otplatu kredita koristeći tržišnu utakmicu banaka gdje usljed čestih kampanja određenih kredita korisnici se opredjeljuju na zatvaranje-prijevremenu otplatu i uzimanje kredita kod banaka sa povoljnijim uvjetima.Tako je usljed povoljnih uslova kampanje nenamjenskih kredita ZiraatBank BH d.d. iz septembra 2015.godine, zabilježen veliki porast pomenutih plasmana i zatvaranje (prijevremena otplata) kredita u drugim bankama. Podatak pribavljen od marketing službe ZiraatBank BH d.d. xliii xliv �potpune informiranosti, kako u pregovaračkoj fazi tako i u samom ugovoru, a to na koncu zahtijevaju i odredbe člana 17.stav 1. podtč. 14. ZZKFU FBiH, odnosno član 98m. stav 1. podtč. 8. ZoB RS. Naime, banke u BiH su u svoje ugovore o kreditu preuzele doslovne zakonske odredbe koje regulišu navedenu materiju, bez definisanja načina i metoda obračuna objektivno opravdane naknade troškova koji bi potrošaču bio pristupačan i jasan. Stoga bi, u cilju dobre informiranosti korisnika kredita, na čemu počiva Direktiva 2008/48/EZ,xlix trebalo uspostaviti praksu banaka da korisniku kredita prije potpisivanja ugovora o kreditu detaljno pojasne uvjete i metod obračuna objektivno opravdane naknade za slučaj prijevremene otplate kredita. Preslikavanje zakonskih odredbi u kreditne ugovore i dalje ostavlja korisnika kredita u konfuziji, jer u cilju odabira najpovoljnije kreditne ponude svakako su mu od ključne važnosti sve informacije a tako i one o prijevremenoj otplati kredita.l Sa druge strane, definisanje transparentnog metoda obračuna troškova može biti od koristi i za banke, naročito one koje predviđaju manje naknade za prijevremenu otplatu, jer usljed velikog broja kreditnih ponuda svakako to može predstavljati konkurentsku prednost i oblik pridobijanja klijenata. Također, u tački 39. Preambule Direktive 2008/48/EZ naglašeno je da metod obračuna naknade mora biti lako primjenjiv za davaoca kredita, ali i omogućiti pojednostavljeno ispitivanje naknade nadležnim nadzornim tijelima. Da bi naknada troškova bila objektivna i stvarna, način i metod njenog obračuna treba da se temelji na matematičkim načelima putem kojih bi se automatski isključili slučajevi u kojima naknada troškova nije opravdana. Naravno, da bi ovaj segment prijevremene otplate kredita polučio željene rezultate, neophodne su adekvatne i kontinuirane kontrole bankarskih regulatora, kako bi se moguće nepravilnosti blagovremeno neutralisale. 5. Zaključak Implementacija potrošačkog acquis-a u domaći pravni poredak predstavlja nužan put kojeg BiH treba konstantno da slijedi, naročito imajući u vidu da se na takvo ponašanje i formalnopravno obavezala potpisanim SSP-om. Aproksimacija domaćeg prava pravu EU, odnosno njegova svojevrsna europeizacija, znači zapravo organsku integraciju i fuziju domaćeg i nadnacionalnog europskog zakonodavstva. Proces harmonizacije propisa sa pravnom stečevinom EU nije samo korak ka približavanju europskim integracijama, već i nastojanje da interesi korisnika kredita, kao slabijih sukontrahenata u sistemu kreditiranja fizičkih lica bude optimalno zaštićen. Iz tog razloga su implementacijom Direktive 2008/48/EZ u domaći pravni sistem uvedene značajne novine koje su u suštini položaj potrošača, korisnika kredita znatno poboljšale, učinile ga ravnopravnijom ugovornom stranom, pri čemu ni interesi davaoca kredita nisu ostali van dosega zaštite. U tom smislu BiH, iako je izabrala entitetski put implementacije odredbi Direktive 2008/48/EZ, što i nije najbolji način harmonizacije jer su neka pitanja entitetskim propisima različito regulisana, znatno je dekontaminirala dotada uspostavljenu lošu praksu banaka koja je išla na štetu korisnika kredita. Jedan od važnih instituta koji je “novim” propisima doživio značajnu reformu u tom pravcu jeste pravo na prijevremenu otplatu kredita. Novim uređenjem, korisniku kredita je dato pravo na svakodobnu prijevremenu otplatu kredita, bez ostavljanja mogućnosti bankama da kroz visoke naknade destimulišu korisnika u konzumiranju navedenog prava. Ali isto tako, vodeći računa o ravnopravnosti i izjednačavanju interesa sukontrahenata, nova rješenja su predvidjela i pravo banke na naknadu troškova koji predstavljaju kompenzaciju negativnih posljedica koje za nju nastaju usljed prijevremene otplate kredita. Naknada tih troškova, ovisno o preostalom vremenu otplate, ograničena je na način da ne smije premašiti 1% prijevremeno otplaćenog iznosa kredita ako je razdoblje između dana Slično, Feješ, A. The impact of information on responsible lending and responsible borrowingin the European Union, Pravni život, IV:12/2009, pp 754-755. l Tržište finansijskih usluga karakteriše povećan broj finansijskih proizvoda, koji se na različite načine žele učiniti što dostupnijim krajnjim korisnicima. Tako finansijski proizvodi, za koje se ranije smatralo da su prikladni samo za imućne i sofisticirane potrošače, postali su dostupni svima. Na otvorenom tržištu vodi se žestoka bitka za svakog novog potrošača, klijenta, posebno u oblasti kredita. No, krajnji konzumenti iz svega navedenog mogu imati i određene koristi, odnosno iz mnoštva usluga mogu izabrati onu koja im po sadržaju i finansijskim efektima najviše odgovara, ali da bi mogli napraviti pravilan izbor moraju prethodno biti dobro informisani. Ustvari, finansijsko tržište, pored određenih pogodnosti koje nudi svojim sudionicima, svakako, donosi i određene negativne posljedice. Naime, korisnici finansijskih usluga imaju problem nedovoljne informiranosti o uslugama koje se nude, što je dodatno pojačano nedovoljnom educiranošću o samom načinu njihove upotrebe. U sklopu svih tih informacija, u bankarskim uslugama jedna od njih je i pravo na prijevremenu otplatu kredita, posebno način ostvarenja tog prava, uvjeti, naknada u slučaju konzumiranja istog. Jedino potpunim informisanjem (koje je conditio sine qua non efikasne zaštite potrošača) korisnik iole može zaštititi svoj ekonomski interes u mnoštvu ponuđenih usluga. Također o tome, Čulinović-Herc, E., Financijska transparentnost potrošačkog zajma-trendovi u europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 42:3/2005, str. 313. xlix �prijevremene otplate i roka dospijeća prema ugovoru o kreditu duže od godinu dana, a za slučaj da je to razdoblje kraće od godinu dana, iznos naknade ne smije premašiti 0,5% iznosa kredita koji se prijevremeno otplaćuje. Svakako da i nova rješenja koja regulišu pitanje prijevremene otplate kredita imaju svoje nedostatke, koje je u budućnosti potrebno otkloniti kroz izmjenu postojeće regulative, kao npr. nije definisana gornja granica naknade za slučaj da razdoblje između dana prijevremene otplate i roka dospijeća iznosi tačno 365 dana (godinu dana), nisu predviđeni izuzeci za odstupanje od pomenutih ograničenja naplate troškova banke bez obzira na postojanje objektivnih razloga za isto, a što je predviđeno Direktivom 2008/48/EZ, nepostojanje jedinstvenog i transparentnog metoda obračuna objektivno opravdane naknade troškova kod prijevremene otplate kredita koji je jasan korisnicima, i o kojem će korisnik biti precizno i detaljno informisan kako u pregovaračkoj fazi tako i u fazi zaključenja ugovora. Međutim, uvažavajući pomenute nedostatke, ipak je praksa pokazala da su nova rješenja značajno unaprijedila položaj korisnika kredita te umnogome precizirala pravila ponašanja banaka, što bi u konačnici trebalo biti od koristi za oba sukontrahenta, jer zadovoljstvo klijenta jedno je od osnovnih poslovnih postulata na kojima banke (treba da) temelje svoje poslovanje. 6. Literatura Bikić. A., Obligaciono pravo-opći dio, Sarajevo, 2007. Čikara, E., Prijevremena otplata kredita prema novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1. Rijeka, 2010. Čikara, E., Nova Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Pravo i porezi, br. 7-8/2009. Čulinović-Herc, E., Financijska transparentnost potrošačkog zajma-trendovi u europskom i hrvatskom pravu i praksi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 42:3/2005. Feješ, A., The impact of information on responsible lending and responsible borrowingin the European Union, Pravni život, IV:12/2009. Hoffmann, M., Die Reform der Verbraucherkredit-Richtlinie 87/102/EWG, Berlin, De Gruyter Recht, 2007. Josipović, T., Das Konsumentenschutzgesetz-Beginn der Europaiserung des kroatischen Vertragsrechts u: Grundman, Stefan/Schauer, Martin (ur.), The Architecture of European Codes and Contract Law, Alphen aan den Rijn i dr., Kluwer Law Internat., 2006. Liha, A., Zaštita potrošača u procesu proširenja EU: Izazovi za Hrvatsku, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2007. Meškić, Z., Brkić, A., Zaštita potrošača od nepravednih ugovornih odredbi-usklađivanje obligacionog prava BiH sa Direktivom 93/13/EEZ, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici br. 5/2010. Perović, S., Komentar zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1995. Petrić, S, Ugovor o potrošačkom kreditu, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br.4. Mostar, 2006. Petrić, S., Kritički osvrt na Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br. 2., Mostar, 2004. Petrić, S., Zaštita potrošača u bankarskim kreditnim poslovima u hrvatskom pravu u odnosu na pravo EU, Split, PFS, br. 1-1/2002. Pošćić, A., Europsko pravo ugovora i zaštite potrošača, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 82. Vizner, B., Komentar zakona o obveznim odnosima (obligacionim) odnosima, Zagreb, 1978. �Zlatović, D., Implementacija Smjernice 2005/29/EC o nepoštenim poslovnim praksama u hrvatsko parvo zaštite potrošača, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, 29:1/2008. Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Sl. Novine FBiH br. 31/14. Zakon o bankama RS, Sl. Glasnik RS br. 44/03, 74/04, 116/11, 05/12, 59/13. Zakon o zaštiti potrošača BiH, Sl. Glasnik BiH br. 25/06. Zakon o obligacionim odnosima “Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, preuzet u pravni sistem BiH na osnovu uredbe sa zakonskom snagom Sl. List RBiH 2/92, 13/93, 13/94, te Sl.Novine FBiH br.29/03, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima Sl. Glasnik RS 17/93, 3/96. Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu, Sl.l. L 133/66 od 22.05.2008. Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkom kreditu Sl.l.L 42/48 od 12.02.1987. Odluka Agencije za bankarstvo FBiH o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Novine FBiH br.48/12, 23/14. Odluka Agencije za bankarstvo RS o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite Sl. Glanik br.15/12. Odluka Agencije za bankarstvo RS o uslovima prijevremene otplate kredita fizičkih lica koji nisu namijenjeni njihovoj poslovnoj ili drugoj komercijalnoj djelatnosti, Sl. Glasnik RS, br. 15/12. �Author: Dr. Senad Bajrić E-mail: senad.bajric@hotmail.com PREPAYMENT OF LOAN UNDER THE FINANCIAL SERVICES CONSUMER PROTECTION LAW OF FBH AND LAW ON BANKS OF THE REPUBLIC OF SRPSKA Summary The article analyzes the main determinants and the specifics of the borrower right to prepay the loan defined by the financial services consumer protection law of FBH and Law on banks of the Republic of Srpska,ie legislation which is in the national legislation of Bosnia and Herzegovina (the entity regulations) transposed Directive 2008/48 / EC on credit agreements for consumers. As a result of inconsistent and non-systematic transposition of EU directives into the BiH legal system, in addition to the above regulations, the right of early repayment of the loan is regulated by the Consumer Protection Act of BiH which have taken scarce solutions of"old" directive on consumer credit (Directive 87/102/EEC on consumer credit). In this way, in Bosnia and Herzegovina both old and new solutions in consumer Directive exist at the same time (although the entry into force of Directive 2008/48/EC terminated Directive 87/102/ EEC), thereby and those related to consumer’s right, the borrower right to early repayment of loans. And given the subsidiary application of the provisions of the ZOO on the loan agreement, it is clear that the fragmentation of legislation in these areas often leads to confusion and the various problems related to adequate and complete use of the aforementioned rights. However, in order to improve the level of protection for loan users (borrower) through the provision of early repayment of loans, the financial services consumer protection law of FBH, Law on Banks of Republic of Srpska (ie. Its amendments from 2011) introduced significant changes and progress is made in this direction, among which the most important are: a detailed legal regulation of the mentioned rights of borrowers, banks limit for the amount of compensation (charge fee) for early repayment of loans and etc. Therefore, the task of this article is to elaborate these newspapers, show some of its weaknesses, and offer possible solutions for the removal of detected shortcomings. Keywords: credit, prepayment of loans, borrower, the financial services consumer protection law of FBH, Law on Banks of Republic of Srpska, Law of Obligations, Directive 2008/48/EC. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3178 Title A name given to the resource PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA PREMA ZAKONU O ZAŠTITI KORISNIKA FINANSIJSKIH USLUGA FBiH I ZAKONU O BANKAMA REPUBLIKE SRPSKE Author Author BAJRIĆ, Senad Abstract A summary of the resource. Rad analizira temeljne odrednice i specifičnosti prava korisnika kredita na prijevremenu otplatu kredita, definisane Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH i Zakonom o bankama RS, tj. zakonskim propisima kojima je u nacionalno zakonodavstvo BiH (kroz entitetske propise) implementirana Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu. Kao rezultat nekonzistentnog i nesistematičnog transponiranja direktiva EU u pravni sistem BiH, pored navedenih propisa, pravo na prijevremenu otplatu kredita regulisano je i Zakonom o zaštiti potrošača BiH kojim su preuzeta vrlo štura rješenja “stare” direktive o potrošačkom kreditu (Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkom kreditu). Na taj način, u BiH je stvorena situacija da istovremeno egzistiraju kako stara tako i nova rješenja potrošačkih direktiva (iako je stupanjem na snagu Direktive 2008/48/EZ prestala da važi Direktiva 87/102/EEZ), a time i ona vezana za pravo potrošača, korisnika kredita na prijevremenu otplatu kredita. Kada se tome doda supsidijarna primjena odredaba ZOO o ugovoru o kreditu, onda je jasno da rascjepkanost propisa iz navedene oblasti često dovodi do konfuzije i raznih problema u vezi sa adekvatnim i potpunim korištenjem pomenutog prava. Međutim, u cilju poboljšanja stepena zaštite korisnika kredita kroz institut prijevremene otplate kredita, Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH i Zakonom o bankama Republike Srpske (tj. njegovom izmjenom i dopunom iz 2011.godine) uvedene su značajne novine i načinjeni pomaci u tom pravcu, kao npr. detaljno zakonsko uređenje pomenutog prava korisnika kredita, ograničenje visine naknade banke za prijevremenu otplatu kredita i sl. Imajući u vidu značaj navedenih novina, u radu su iste elaborirane, ukazano je na neke njihove slabosti te ponuđena moguća rješenja za otklanjanje detektiranih nedostataka. Ključne riječi: kredit, prijevremena otplata kredita, korisnik kredita, Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga FBiH, Zakon o bankama RS, Zakon o obligacionim odnosima, Direktiva 2008/48/EZ. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/86c97a17b7fcd9238ae88e2c57a85772.docx e4d2f22b1908d6bf1faa2475c7492636 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3ebbea46fdae02c638a01392df8eedbd.pdf d6c7bd1746350ac8953d993a41068a56 PDF Text Text Autor: Prof. dr. Suzana Bubić, redovni profesor Institucija: Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru E-mail: suzana.bubic@unmo.ba USKLAĐIVANJE DOMAĆEG ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-EM RADI JAĈANJA PROCESNOG POLOŽAJA DJETETA Sažetak U radu se analiziraju odredbe sadržane u zakonodavstvu Evropske unije koje se odnose na zaštitu prava djeteta u postupku, odnosno na njegov procesni položaj. Osnovno procesno pravo djeteta - pravo na slobodno izražavanje i uvažavanje mišljenja, razmatra se u kontekstu obavezujućih instrumenta Evropske Unije. Nakon toga se posebna pažnja usmjerava na pitanje prilagođenosti pravosuđa djetetu koje učestvuje u postupku u bračnim i porodičnim predmetima, a istraživanjem Smjernica Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djetetu, čiju primjenu i uzimanje u obzir u budućem zakonodavstvu u oblasti građanskog i krivičnog prava promoviše Evropska komisija. Rezultati provedenog istraživanja, iskorišteni za formulisanje zaključaka, jesu utvrđenje potrebe i prijedloga načina izmjene domaćeg procesnog zakonodavstva, radi njegovog usklađivanja s rješenjima i zahtjevima razmatranih akata, a u cilju osiguranja djeci pristupa sudu i prilagođavanja postupka njihovom uzrastu, potrebama, pravima i najboljem interesu, što će dovesti do jačanja njegovog procesnog položaja. Metode korištene u istraživanju su prvenstveno pozitivnopravna, normativna i uporedno pravna. Kljuĉne rijeĉi: acquis, procesna prava djeteta, mišljenje djeteta, pravosuđe prilagođeno djetetu, najbolji interes djeteta �1. Uvod Prostor za usklađivanje porodičnog zakonodavstva sa acquis-em nije širok kao u drugim granama prava, s obzirom na to da je oblast porodičnog prava u nadležnosti država članica Evropske unije (dalje: EU). Ovako uređena nadležnost je, do usvajanja Ugovora iz Lisabona, bila razlog postojanja malog broja obavezujućih pravnih instrumenata EU u ovoj oblasti. Doduše, ni odredbe ovog Ugovora koje se odnose na porodično pravo ne tiču se materijalnog prava, već njegovog kolizionopravnog i procesnopravnog aspekta.i Prvi dokument obavezujućeg karaktera koji sadrži norme koje se direktno odnose na brak i porodicu je Povelja o osnovnim pravima EU. Ona je Ugovorom iz Lisabona izjednačena po snazi s Osnivačkim ugovorima, a za porodično pravo relevantne su njene odredbe kojim se garantuju pravna, ekonomska i društvena zaštita porodice te pojedina prava značajna za ovu oblast. Predmet našeg istraživanja su procesna prava djeteta, odnosno prava čije poštovanje osigurava djetetu procesni položaj jednak položaju odraslih učesnika u postupku u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču djeteta. Najvažnije među njima je pravo djeteta da slobodno izrazi svoje mišljenje o tim pitanjima i da ono bude uvaženo pri donošenju odluke. Na pravo djeteta na saslušanje odnose se i odredbe Uredbe br. 2001/2003, pa je u tom kontekstu i ona predmet istraživanja. Od neobavezujućih pravnih instrumenata kojim se uređuju pojedina pitanja vezana za sudski postupak u kojem učestvuje dijete, istraživanjem su obuhvaćene Smjernice Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci i Agenda EU za prava djeteta. Svi ovi instrumenti, oslonjeni na UN Konvenciju o pravima djeteta, koja je na snazi u svim državama članicama EU, moraju biti uzeti u obzir u procesu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa acquis-em, kako bi se osiguralo i postiglo jačanje procesnog položaja djeteta. Problem izražen u domaćoj praksi - nepoštovanje procesnih prava djeteta zagarantovanih u domaćim porodičnim zakonima, moguće je eliminisati ili bar ublažiti, prihvatanjem rješenja sadržanih u razmatranim dokumentima, pogotovo onim neobavezujuće prirode, koji su i doneseni kako bi služili kao vodič nacionalnim organima u uređenju i u vođenju postupaka u kojim učestvuju djeca. Cilj ovog rada je, primjenom normativne, pozitivnopravne i uporednopravne metode, istražiti važeće propise u pravu EU i praksu Suda EU, te na osnovu toga odrediti pitanja koja se tiču procesnog položaja djeteta, odnosno njegovih procesnih prava, o kojim je poželjno ili nužno usklađivanje domaćeg prava s aquis-em, što će biti i doprinos ovog rada. U domaćoj doktrini je uglavnom izostalo interesovanje, pa ne postoji ni literatura na ovu temu. Procesni položaj djeteta i njegova prava u postupku predmet su istraživanja i analiza, ali ne u kontekstu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa acquis-em. O njima se pisalo s aspekta domaćeg zakonodavstva i konvencija koje se odnose na njih – UN Konvencije o pravima djeteta, Evropske konvencije o ostvarivanju dječjih prava i Konvencije o kontaktima u vezi s djecom. Razmatrana je usklađenost domaćeg prava s ovim dokumentima, ali i s praksom Evropskog suda za ljudska prava, koja je u tu svrhu analizirana. 2. Procesna prava djeteta u obavezujućim instrumentima Evropske unije 2.1. Ugovor o Evropskoj uniji i Povelja o osnovnim pravima EU Prava djeteta i njihova zaštita dobijaju sve značajnije mjesto u pravu Evropske unije. Unija je u Ugovoru o Evropskoj uniji izričito obavezana na podsticanje zaštite prava djeteta (član 3. stav 3. al. 2) i na Članom 67. stav 5. t. 2. Amsterdamskog ugovora iz mogućnosti preduzimanja mjera Vijeća u oblasti sudske saradnje u građanskim predmetima s prekograničnim implikacijama bila su isključena pitanja koja se odnose na porodično pravo. (EU, 2006, Consolidated versions of the Treaty on European Union and of the treaty establishing the European Community, Official Journal of the European Union, C/321 E/1, 29. 12. 2006, https://www.ecb.europa.eu/ecb/legal/1341/1342/html/index.en.html Prema t. 1. i 2. stava 3. člana 81. Ugovora iz Lisabona, Vijeće jednoglasno, nakon savjetovanja s Evropskim parlamentom, odlučuje u oblasti sudske saradnje u porodičnim predmetima s prekograničnim implikacijama. Odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom utvrđuje mjere koje se odnose na ovu oblast, a na prijedlog Komisije može donijeti odluku kojom se utvrđuju oni aspekti porodičnog prava s prekograničnim implikacijama koji mogu biti predmet akata donesenih u redovnom zakonodavnom postupku. (EU, 2012, Consolidated versions of the Treaty on European Union, Official Journal of theEuropean Union, C 326, Volume 55, 23. 10. 2012, https://www.ecb.europa.eu/ecb/legal/1341/1342/html/index.en.html) i �doprinos, u svojim odnosima sa ostalim dijelom svijeta, zaštiti ljudskih prava, naročito prava djeteta (član 3. stav 5).ii Kao posebna grupa ljudskih prava, prava djeteta su konkretnije normirana Poveljom o osnovnim pravima EU (član 24; u daljem tekstu: Povelja), čime je potvrđen status djeteta kao nezavisnog i autonomnog subjekta, priznat mu već ranije UN Konvencijom o pravima djeteta. Povelja je iz Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda preuzela prava iz oblasti porodičnog prava, a iz Konvencije o pravima djeteta samo manji broj prava.iii Iz Konvencije o pravima djeteta (člana 3. stav 1) preuzet je standard “najbolji interes djeteta”, na čije su primarno uzimanje u obzir u svim aktivnostima koje se tiču djece obavezani organi vlasti i privatne institucije (stav 2. člana 24. Povelje). Djeca imaju pravo pravo na zaštitu i brigu potrebnu za njihovu dobrobit te mogućnost slobodnog izražavanja mišljenja koje se mora uzeti u obzir u predmetima koji se odnose na djecu, a u skladu s njihovim uzrastom i zrelošću (stav 1. člana 24. Povelje).iv Pored toga, svakom djetetu je priznato pravo na redovno održavanje ličnog odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima (stav 3. člana 24. Povelje).v vi Zaštita ovih prava osigurana je obavezivanjem svih EU institucija i tijela, kao i država članica, na njihovo poštovanje pri implementaciji EU prava (član 51. Povelje).vii Navođenje mogućnosti djeteta da slobodno izrazi svoja stajališta u dokumentu koji na najopćiji način pominje prava djece najbolji je pokazatelj njenog značaja za dijete i potrebe da se ona ispoštuje kako u normativnom smislu, tako i u praktičnom djelovanju. S obzirom da je domaće porodično zakonodavstvo priznalo djeci sva prava normirana u Povelji, sasvim je izvjesno da će se obaveza iz upravo pomenutog člana 51. Povelje izvršavati od strane Bosne i Hercegovine. Problemi, međutim, mogu nastati pri primjeni ovih propisa u praksi. 2.2. Pravo djeteta na saslušanje u Uredbi br. 2201/2003 i praksi Suda EU Opredijeljenost Evropske unije pravima djeteta izražena je i u Uredbi Vijeća EU br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja van snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (Brussels II bis; u daljem tekstu: Uredba). U njenoj Preambuli je naglašeno da ona priznaje osnovna prava i poštuje načela Povelje te da posebno nastoji osigurati poštovanje osnovnih prava djeteta iz člana 24. Povelje (t. 33). Pored ove opće izjave, u Preambuli je sadržana i izjava o važnoj ulozi saslušanja djeteta u primjeni Uredbe, u kojoj je navedeno i da cilj Uredbe nije izmjena nacionalnih postupaka (t. 19). Znači, Uredba je uređenje postupka u kojem se dijete saslušava ostavila u nadležnosti država članica.viiiix U Uredbi je, znači, saslušanje Consolidated versions of the Treaty on European Union, supra note 1. Vezano za ovakvo rješenje prihvaćeno u Povelji, Hrabar (2013) ističe da “svaki dokument koji pretendira da na najopćenitijoj razini reflektira gledišta društva o nekoj pojavnosti, Povelja je, po našem mišljenju, na dostatnoj razini prepoznala glavne okosnice zaštite djece u Europskoj uniji. Iz prava djece na njihovu zaštitu i skrb, iščitava se potreba svekolikog i raznovrsnog angažmana europskog društva i institucija te nacionalnih institucija na podupiranju djece u odrastanju. Uzme li se u obzir činjenica da su sve članice Europske unije stranke Konvencije o pravima djeteta, tad nema prigovora jednostavnosti rješenja odredbe članka 24. Povelje.” (Hrabar D. (2013). Nova procesna prava djeteta - europski pogled, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol. 4 No.1, str. 69, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/111823, pristup 23. 11. 2015. iv U ovoj odredbi je izostavljen dodatak sadržan u članu 12. Konvencije o pravima djeteta – da će se djetetu, radi slobodnog izražavanja mišljenja, osigurati mogućnost da bude saslušano u svakom sudskom i upravnom postupku koji ga se tiče. v I ova prava su preuzeta iz Konvencije o pravima djeteta (član 3. stav 2, član 12. i član 9. stav 3). vi Zbog njegovog velikog značaja za dijete, ali i za slobodno kretanje ljudi, od svih prava priznatih djetetu u Konvenciji o pravima djeteta, u Povelji je posebno navedeno pravo na redovno održavanje ličnog odnosa i neposrednog kontakta s roditeljima. Više o ovome v: Korać Graovac A. (2013). Povelja o temeljnim pravima Europske unije i obiteljsko pravo, u: Europsko obiteljsko pravo Zagreb, Narodne novine, str.47. vii O bliskoj vezi između porodičnog prava i ljudskih prava i o tome da će Povelja o osnovnim pravima EU ojačati uticaj evropskog prava na nacionalno porodično pravo v. više: Wurmnest,W. (2003). Threes or Forest? – Colloque international et Session internationale d'etudes doctorales sur la réception du droit communaitaire en droit privé des Etats Members, European Review of Private Law 2003/3, str. 478. i 480. viii O nadležnosti država članica u ovoj oblasti, te o postupcima pred njihovim sudovima i posebnim tehnikama koje oni primjenjuju za utvrđivanje mišljenja djeteta, v.: Evropska komisija. (2014). Praktični priručnik za primjenu Uredbe Bruxelles II.a, tačka 6.3, str. 77; elektronska verzija dostupna na: http://e-justice.europa.eu, pristup 6. 11. 2015. ix U slučaju da se dijete saslušava u drugoj državi članici, Preambula upućuje na Uredbu (EZ) br 1206/2001 od 28. 5. 2001. o saradnji između sudova država članica u oblasti izvođenje dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (t. 20). ii iii �djeteta u postupcima koji ga se tiču postavljeno kao načelo, kao što je urađeno i u Konvenciji o pravima djeteta. Mogućnost saslušanja tokom postupka djetetu se osigurava u nekoliko odredaba Uredbe. Tako je ona izričito zagarantovana odredbom stava 2 člana 11, dok u odredbama članova 23, 41. i 42. ona proizlazi iz normiranja nedavanja djetetu mogućnosti saslušanja kao razloga za nepriznavanje i neizvršenje odluke. Odstupanje od pravila o davanju djetetu mogućnosti da bude saslušano dozvoljava se samo izuzetno: u jednoj grupi predmeta odstupanje je moguće ako se radi o hitnom slučaju, a u drugoj grupi ako bi to bilo neprikladno zbog njegovog uzrasta ili stepena zrelosti.x U odredbi člana 23. među razlozima za nepriznavanje odluke koja se tiče roditeljske odgovornosti navedeno je to što je odluka donesena a da dijete nije imalo mogućnost da bude saslušano, čime su prekršena osnovna načela postupka države članice u kojoj se zahtijeva priznanje. Od ovog zahtjeva dozvoljen je samo jedan izuzetak - ako se radi o hitnom slučaju.xi Odredbom stava 2. člana 11. normirano je da se kod primjene članova 12. i 13. Haške konvencije iz 1980.xii osigurava da dijete ima mogućnost saslušanja tokom postupka, osim ako se to čini neprikladnim zbog njegovog uzrasta ili stepena zrelosti.xiii Nedavanje mogućnosti djetetu da bude saslušano u postupku razlog je i za odstupanje od pravila o direktnom priznanju i izvršnosti odluke kojom je odlučeno o pravu na kontakt i o predaji djeteta. Naime, pravo na kontakt s djetetom, priznato u izvršnoj sudskoj odluci, i predaja djeteta, kao rezultat izvršne sudske odluke donesene u jednoj državi članici, priznaju se i izvršna su u drugoj državi članici bez potrebe pribavljanja potvrde izvršnosti i bez bilo kakve mogućnosti osporavanja njihovog priznavanja. Ovo direktno priznanje i izvršnost uslovljeno je samo prilaganjem uz odluku potvrde koju izdaje sudija koji je donio tu odluku. Uslovi za izdavanje ove potvrde tiču se poštovanja procesnih garancija u postupku donošenja odluke, a jedan od njih je to da je djetetu omogućeno saslušanje. Bez ispunjenja ovih uslova potvrda se može izdati samo ako je saslušanje smatrano neprikladnim zbog djetetovog uzrasta ili stepena zrelosti (član 41. stav 2. tačka c; član 42. stav 2. tačka a). xiv Tumačenje i primjena navedenih odredaba Uredbe bila je predmet razmatranja Suda EU (u daljem tekstu: Sud), mada praksa u ovoj oblasti nije obimna i bogata. postoji praksa Suda Evropske unije, mada ona nije obimna i bogata. Za potrebe ovog rada izvršena je analiza predmeta Joseba Andoni Aguirre Zarraga v. Simone Pelz, u kojem je zahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje Uredbe podnesen u okviru spora o vraćanju u Španiju kćerke navedenih osoba – roditelja, koja je trenutno u Njemačkoj s majkom.xv Iz odluke koju je Sud donio, ovdje su izdvojeni stavovi koji se odnose na saslušanje djeteta u postupku u kojem se odlučivalo o vraćanju djeteta. U Praktičnom priručniku za primjenu Uredbe Bruxelles IIa ukazano je na potrebu što restriktivnijeg tumačenja ovog izuzetka, uz obrazloženje da su prava djeteta u postupcima koji ga se tiču vrlo važna i da su odluke koje se u njima donose ključne za interese djeteta. (supra note 8, tačka 6.2, str. 77) xi Sud je u predmetu C-455/15 PPU P. v. Q [2015] naglasio da član 23. Uredbe, u kojem su navedeni razlozi na osnovu kojih se može protiviti priznanju sudske odluke koja se odnosi na roditeljsku odgovornost, treba strogo tumačiti jer predstavlja smetnju ostvarenju jednog od osnovnih ciljeva Uredbe (t.36). Pri tome se pozvao na izjavu 21. Preambule, po kojoj se Uredba zasniva na konceptu prema kojem se priznavanje i izvršenje sudskih odluka donesenih u nekoj državi članici mora zasnivati na načelu međusobnog povjerenja, a razlozi nepriznavanja trebaju biti svedeni na najmanju moguću mjeru (t.35). http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=9ea7d2dc30dde62aeeca39054ce4899fc069dc8ff6f8.e34KaxiLc3q Mb40Rch0SaxuRc3z0?text=&docid=171789&pageIndex=0&doclang=HR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=41106 xii Odredba člana 12. odnosi se na odlučivanje o vraćanju nezakonito odvedenog ili zadržanog djeteta u postupku pokrenutom prije isteka godine dana od njegovog odvođenja ili zadržavanja, a odredba člana 13. među razlozima zbog kojih se ne mora narediti vraćanje djeteta navodi protivljenje djeteta koje je dostiglo traženi uzrast i stepen zrelosti (v. infra). xiii U odluci Doma Lordova Re D(2007) Barunica Hale je iznijela stav da, u slučaju otmice djeteta iz vanevropske zemlje, princip sadržan u ovoj odredbi Uredbe ima univerzalnu primjenu i da je konzistentan sa međunarodnom obavezom iz člana 12. UN Konvencije o pravima djeteta (prema: Potter, M.(2008). The Voice of the Child: Children᾿s „rights“ in Family Proceedings, The Family in Law 2, p. 28 15-36, dostupno na: http://www.mishpat.ac.il/files/650/2911/3605/3606.pdf) xiv Ukoliko dijete nije saslušano, a razlog za nesaslušanje nije neprikladnost uzrastu i zrelosti djeteta, umjesto direktnog priznanja i izvršenja uslijedit će egzekvatura. xv C-491/10 PPU Joseba Andoni Aguirre Zarraga v. Simone Pelz [2010] x �Sud smatra da odredbe člana 24. Povelje i tačke a) stava 2 člana 42. Uredbe upućuju ne na saslušanje djeteta per se, već na to da dijete ima mogućnost da bude saslušano (t. 62. Odluke). Vezano za ocjenu (ne)prikladnosti saslušanja djeteta zbog njegovog uzrasta i zrelosti, navodi da nju cijeni sud koji odlučuje o vraćanju djeteta. Pri tome ističe da konflikti, zbog kojih se mora donijeti odluka o dodjeli staranja jednom od roditelja, i s njima vezane tenzije stvaraju situacije u kojim se saslušanje djeteta, naročito onda kada se zahtijeva fizičko prisustvo djeteta pred sudom, može utvrditi neprikladnim i čak štetnim za psihičko zdravlje djeteta, često izloženog i ugroženog takvim tenzijama. Zbog toga saslušanje djeteta ne može biti apsolutna obaveza, već mora biti ocijenjeno imajući u vidu šta je u najboljem interesu djeteta u svakom pojedinom slučaju, u skladu s članom 24. stav 2. Povelje (t. 64). Pozivajući se na odredbe člana 24. Povelje i tačke a) stava 2 člana 42. Uredbe, Sud je zauzeo stav da nužna posljedica prava djeteta da bude saslušano nije obavljanje saslušanja pred sudom države članice porijekla, već da ovo pravo zahtijeva da je djetetu učinjena dostupnim zakonska procedura i uslovi koji mu omogućavaju da slobodno izrazi svoje mišljenje i da sud to mišljenje uzme u obzir (t. 65). Iz toga proizlazi da sud države članice porijekla, prije nego što izda potvrdu (u skladu sa zahtjevima iz člana 42. Uredbe), uzimajući u obzir najbolji interes djeteta i sve okolnosti pojedinog slučaja, mora utvrditi da je sudska odluka koja se potvrđuje donesena na način da je djetetu bilo omogućeno da slobodno izrazi svoja stajališta i da je imao stvarnu i efikasnu mogućnost da ih izrazi. Pri ocjeni (ne)prikladnosti sud države porijekla mora, u mjeri u kojoj je moguće i uzimajući uvijek u obzir najbolji interes djeteta, koristiti sva raspoloživa sredstva prema nacionalnom pravu, kao i posebne instrumente međunarodne sudske saradnje, uključujući, kada je to prikladno, sredstva predviđena Uredbom br. 1206/2001 (t. 67. i 68). Sud je odlučio da se, u okolnostima kakve su u ovom slučaju, sud nadležan u državi članici izvršenja ne može protiviti izvršenju potvrđene odluke naređujući vraćanje djeteta koje je bilo protivpravno odvedeno, zbog toga što smatra da je sud države članice porijekla koji je donio odluku možda povrijedio član 42. Uredbe, tumačen u skladu s čl. 24. Povelje. On ne može tako postupiti zbog toga što procjena da li je ovdje učinjena takva povreda spada u isključivu nadležnost sudova države članice porijekla. O nemogućnost protivljenja priznanju potvrđene odluke Sud se izjasnio i u predmetu Doris Povse v. Mauro Alpago, navodeći da iz izjave 24 Preambulexvi i članova 42(1) i 43(2) Uredbe jasno proizlazi da izdavanje potvrde nije predmet žalbe i da je potvrđena odluka automatski izvršna (t. 70).xvii U predmetu Inga Rinau Sud je izrazio stav da odluku, donesenu u skladu s odredbama koje se odnose na pravo na kontakt i vraćanje djeteta, izvršnom može proglasiti sud države članice porijekla nezavisno od mogućnosti žalbe bilo u državi članici porijekla bilo u državi članici izvršenja (t. 84).xviii Na ovom mjestu se čini opravdanim ponovo naglasiti da pravo djeteta na izražavanje mišljenja i na njegovo uvažavanje garantuje i Haška konvencija o građanskopravim posljedicama međunarodne otmice djece.xix Poštovanje ovog prava normirano je kao uslov za donošenje odluke o vraćanju nezakonito odvedenog ili zadržanog djeteta: sudski ili upravni organ može odbiti da naloži povratak deteta ako utvrdi da se dijete suprotstavlja povratku i da je dostiglo uzrast i stepen zrelosti pri kojem je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje (stav 3. člana13). Odredba je, kao i razmatrane odredbe Uredbe, fleksibilna i http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=83464&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=125229 xvi Prema izjavi 24 Preambule, „potvrda izdana s ciljem olakšavanja izvršenja sudske odluke ne bi trebala biti podložna ulaganju žalbe. Trebala bi biti ispravljena samo ako postoji materijalna pogreška, tj. ako ne odražava ispravno sudsku odluku.“ xvii Case C-211/10 PPU Doris Povse v. Mauro Alpago [2010], http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=83999&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=97319 xviii Case C-195/08 PPU Inga Rinau [2008], http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=67594&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=fi rst&part=1&cid=97026 xix Ova Konvencija obavezuje sve države članice EU od aprila 2007. godine, kada je EZ postala član Haške konferenciji o međunarodnom privatnom pravu. (v. Council Decision 2006/719/EC of 5 October 2006 on the accession of the Community to the Hague Conference on Private International Law, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:32006D0719 �ostavlja mogućnost uvažavanja razvojnih sposobnosti djeteta i njihovom prilagođavanju. Sud EU se na nju poziva u predmetima otmice i tumači je zajedno s odredbama člana 42. Uredbe 2201/2003 (v. supra).xx Iz analiziranih odredaba Uredbe i prakse Suda proizlazi da domaći sudovi moraju u prekograničnim predmetima posebnu pažnju posvetiti davanju mogućnosti djetetu da se izjasni i iznese vlastite stavove, jer onemogućavanje djeteta da bude saslušano može spriječiti slobodno kretanje donesene odluke. To je naročito važno u predmetima u kojima je ukinuta egzekvatura, ali će se, zbog uskraćivanja mogućnosti saslušanja, osim ako se radi o navedenom izuzetku, direktno priznanje i izvršenje odbiti, što će ići na uštrb interesa djeteta. Utvrđenje izuzetka, odnosno postojanja osnova za ocjenu neprikladnim saslušanja djeteta je odgovoran zadatak suda. Njegovom lakšem izvršenju i donošenju, u ovom kontekstu, pravilne odluke, pa onda i njenom slobodnom kretanju, može znatno doprinijeti normiranje u domaćim propisima, u skladu sa usvojenim evropskim dokumentima, načina saslušavanja djeteta te utvrđivanja uzrasta i zrelosti djeteta. 3. Uređenje sudskog postupka u kojem uĉestvuje dijete u neobavezujućim pravnim instrumentima Za djecu čiji su roditelji stranke u sudskom postupku u porodičnim predmetima, pogotovo onda kada se u njemu odlučuje i o pitanjima koja se tiču same djece, ovaj postupak je uvijek stresan. Stres koji doživljavaju je intenzivniji ukoliko je dijete u toku sudskog postupka doživjelo negativno iskustvo, ukoliko su sudija ili druge ovlaštene osobe postupale na neadekvatan način, neuvažavajući djetetove interese, potrebe, mogućnosti i sposobnosti u toku ovog postupka. Sudski postupak u nacionalnim pravima uglavnom je oblikovan tako da ne osigurava realizaciju prava djeteta na aktivno učešće u njemu - da bude saslušano, odnosno da izrazi vlastito mišljenje o svim pitanjima koja ga se tiču i da ovo mišljenje bude uvaženo. Stoga je od izuzetnog značaja sudski postupak prilagoditi djetetu, odnosno urediti ga i voditi po pravilima drugačijim od onih koja ga tradicionalno uređuju. Razlozi koji otežavaju položaj djeteta u postupku su brojni. Isto tako su brojne i prepreke koje djetetu otežavaju pristup sudu, a među njima je posebno značajna okolnost da dijete nema poslovnu i parničnu sposobnost (osim izuzetaka od ovog pravila). Zbog toga je nužno osigurati zastupanje djeteta, bilo od zakonskog zastupnika, posebnog staratelja ili druge osobe koju zakonodavac ovlasti na zastupanje djeteta. Da bi se osiguralo da će ova osoba zaista uspješno zastupati dijete, zakonodavac mora biti posebno oprezan pri normiranju zastupanja, a organ nadležan za imenovanje osobe u svakom konkretnom slučaju mora pokazati dužnu pažnju pri njenom izboru. Što se tiče samog pokretanja postupka, ukoliko zastupnik djeteta, a uz to i nadležni organ ovlašten za pokretanje postupka propuste pokrenuti ga, dijete ne može zaštititi svoje ugroženo ili povrijeđeno pravo jer mu je onemogućen pristup sudu – povrijeđeno je njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. EKLJP. To se može izbjeći samo blagovremenim imenovanjem osobe koja će u ime djeteta pokrenuti postupak i u njemu zastupati dijete. 3. 1. Smjernice Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci Neprilagođenost sudskog postupka djeci bila je jedan od razlogaxxi zbog kojeg je Komitet ministara Vijeća Evrope predložio i usvojio 2010. godine Smjernice o pravosuđu prilagođenom djeci (u daljem tekstu: Smjernice).xxii Kao neobavezujući instrument, Smjernice su donesene da bi pomogle i poslužile kao Na član 13. Haške konvencije naglasak je stavljen u članu 11. stav 2. Uredbe 2201/2003. Naime, i pored toga što se u odredbi člana 13. zahtijeva izjašnjenje djeteta i uzimanje u obzir njegovog mišljenja, isti zahtjev je ponovljen i u navedenoj odredbi Uredbe 2201/2003. xxi U Preambuli Smjernica, među razlozima za njihovo donošenje navedeni su i: potreba osiguranja efikasnog provođenja postojećih obavezujućih općih i evropskih standarda zaštite i unapređenja dječjih prava; potreba da se u demokratskom društvu osigura i jednako primjenjuje na djecu pravo svake osobe na pristup pravdi i na pošteno suđenje u svim njegovim komponentama (uključujući naročito pravo na informisanost, na saslušanje, na branitelja i na zastupnika), zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i u praksi Evropskog suda za ljudska prava, vodeći računa o sposobnosti djece za oblikovanje vlastitih stajališta. xxii Vijeće Evrope. (2010). Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci, Program Vijeća Europe“ Izgradnja Europe za djecu i s djecom”, www.coe.int/children, Izdavaštvo Vijeća Europe, xx �osnova pri izradi nacionalnih politika u ovoj oblasti, da bi ohrabrile države da svoje pravne sisteme prilagode konkretnim potrebama djece i tako uklone razliku između međunarodno dogovorenih načela i stvarnosti. U Preambuli Smjernica je upućen poziv državama članicama da obezbijede njihovo široko prihvatanje i primjenu od organa vlasti koji su nadležni za prava djeteta u pravosuđu ili su na neki drugi način uključeni u tu oblast. U njoj i u Obrazloženju je navedeno da Smjernice mogu i treba da posluže državama članicama kao praktično sredstvo i vodič „u prilagođavanju njihovih sudskih i vansudskih sistema konkretnim pravima, interesima i potrebama djece,“ pošto predlažu praktična rješenja za ispravljanje pravnih nedosljednosti i praznina. Smjernice treba da se primjenjuju u svim slučajevima kada je moguće da djeca budu iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem svojstvu, dovedena u kontakt s nadležnim organima i službama uključenim u provođenje krivičnog, građanskog ili upravnog prava. Cilj Smjernica je osiguranje u svakom takvom postupku potpunog poštovanja svih prava deteta, uključujući pravo na obavještenje, zastupanje, učešće i zaštitu, uz dužno uzimanje u obzir stepena njegove zrelosti i razumijevanja, kao i okolnosti slučaja. Učešće djeteta u postupku je jedan od principa na kojim su zasnovane Smjernice, a kojeg bi, zajedno s ostalim principima,xxiii nacionalni zakonodavci trebalo da prihvate i poštuju u potpunosti. Ono podrazumijeva obavezu poštovanja prava sve djece da budu obaviještena o svojim pravima, da im se ukaže na odgovarajuće načine koji im obezbjeđuju pristup suđu te da budu konsultovana i saslušana u postupcima u kojim učestvuju ili koji utiču na njih. To obuhvata i pridavanje dužne pažnje mišljenju djece, imajući u vidu njihovu zrelost i sve moguće teškoće u komunikaciji, kako bi se ovo učešće učinilo smislenim. Djeca treba da se smatraju i tretiraju kao puni nosioci prava, da se ovlaste da ostvaruju sva svoja prava na način koji uzima u obzir njihovu sposobnost da formiraju vlastito mišljenje i okolnosti slučaja (III, A). Ovo načelo i njegova poruka da su djeca nosioci prava, u Obrazloženju Smjernica je dovedeno u vezu s članom12. Konvencije o pravima djeteta, pa je naglašeno da se sposobnost formiranja vlastitog mišljenja ne treba tumačiti kao ograničenje, nego kao dužnost nadležnih organa da potpuno, koliko god je to moguće, procijene djetetovu sposobnost. Umjesto da se odmah pretpostavi da dijete nije sposobno stvoriti mišljenje, treba da se pođe od pretpostavke da dijete ima tu sposobnost, s tim što teret tog dokaza nije na djetetu (t. 33). Pod naslovom „ Opći elementi pravosuđa prilagođenog djeci“ sadržane su smjernice koje se tiču davanja informacija i savjeta djeci i roditeljima. Tako djeca, između ostalog, treba da budu brzo i na odgovarajući način obaviještena o pravima, naročito o konkretnim pravima koja imaju u sudskom i vansudskom postupku, o postupku i njihovom mjestu i ulozi u njemu te o posljedicama postupka (smjernica 1). Informacije i savjeti djeci treba da se daju na način prilagođen njihovom uzrastu i zrelosti, jezikom koji mogu razumjeti i koji je rodno i kulturološki osjetljiv (smjernica 2). U ovom dijelu su i smjernice koje podstiču države članice da organizuju kurseve za interdisciplinarnu obuku stručnih osoba koje rade s djecom i za djecu. Obuka treba da se organizuje o pravima i potrebama djece različitog uzrasta, o postupcima prilagođenim djeci, u komunikaciji s djecom različitog uzrasta i u svim fazama njihovog razvoja, te s djecom koja su posebno osjetljiva (smjernice 14 - 15). Znači, ovim stručnjacima treba da se osigura sticanje znanja u oblasti prava djeteta, dječje psihologije, komunikacijskih vještina i drugih disciplina kako bi mogli razgovarati s djetetom jezikom koji ono može razumjeti i saznati njegovo mišljenje, želje i potrebe. U Smjernicama se naglašava potreba multidisciplinarnog pristupa. Naime, radi postizanja potpunog razumijevanja djeteta i procjene njegovog pravnog, socijalnog, emocionalnog, psihološkog, fizičkog i kognitivnog statusa, svi ovi stručnjaci treba da se podstiču na međusobnu blisku saradnju, uz poštovanje prava djeteta na privatni i porodični život i profesionalnih pravila o tajnosti. Osiguranjem svega navedenog i zajedničkog okvira za ocenjivanje, ovi stručnjaci će biti u stanju pružiti pomoć organu nadležnom za donošenje odluke (smjernice 16 – 18).xxiv U smjernicama koje se odnose na zaštitu djeteta u toku sudskog postupka zahtijeva se uklanjanje prepreka za pristup pravosuđu (naprimjer troškovi postupka ili nepostojanje advokata; smjernice 34 - 35). https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?command=com.instranet.CmdBlobGet&InstranetImage=2780920&SecMode=1 &DocId=2290500&Usage=2 xxiii Ostali principi su: najbolji interes djeteta, dostojanstvo, zaštita od diskriminacije i vladavina prava. xxiv U ovom dijelu su i smjernice o poštovanju privatnog i porodičnog života, bezbjednosti i lišenju slobode. �Smjernice iz ove grupe, koje naglašavaju značaj osiguranja zastupanja djeteta i ulogu advokata, upućene su državama i zahtijevaju drugačije uređenje zastupanja djece. Naime, da bi se djeci osigurao pristup pravosuđu koje im je zaista prilagođeno, države članice treba da olakšaju dostupnost advokata, odnosno drugih ustanova ili tijela nadležnih prema nacionalnom pravu za zaštitu dječjih prava. U slučaju sukoba ili mogućeg sukoba interesa između djeteta i roditelja ili drugih uključenih osoba, djeca treba da imaju pravo da ih zastupa vlastiti advokat ili da im nadležno tijelo imenuje staratelja za poseban slučaj ili nekog drugog neovisnog zastupnika koji u zastupanju treba da iznesu mišljenje djeteta. Da bi advokati koji zastupaju djecu mogli uspješno izvršavati zahtjevne obaveze, treba da budu obučeni i upoznati s pravima dece i pitanjima koja se na njih odnose, da dobijaju stalnu i temeljitu obuku te da budu sposobni komunicirati s djecom na njihovom nivou razumijevanja. Djeci treba da se osigura realizacija prava na pristup besplatnoj pravnoj pomoći, pod istim ili povoljnijim uslovima nego odrasli. (smjernice 37 - 43). Što se tiče prava djeteta da bude saslušano i da izrazi svoje mišljenje, ono treba da se osigura na način koji ono samo odabere, a koji odgovara njegovoj mogućnosti shvatanja i sposobnosti komuniciranja, pri tome vodeći računa o okolnostima slučaja. Pogledima i mišljenju djeteta treba da se uvaže u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću. Ukoliko je dijete izrazilo želju da bude saslušano, bez obzira na njegov uzrast sudija ne može odbiti saslušati ga, osim ako je to u najboljem interesu deteta. Djetetu treba da se daju informacije o tome kako efikasno da koristi pravo na saslušanje, ali mu i objasniti da ovo pravo i pravo na uzimanje u obzir njegovog mišljenja ne moraju nužno odrediti konačnu odluku (smjernice 44 48). Smjernice upućuju na primjenu načela hitnosti u svim postupcima u kojim su uključena deca kako bi se brzim postupanjem zaštitio najbolji interes deteta. Posebno je naglašeno da zakonodavac treba da normira mogućnost da sudska odluka postane odmah, bez odlaganja, izvršna onda kada je to u najboljem interesu djeteta (smjernice 50 - 53). Organizaciji postupka posvećena je posebna pažnja, obavezivanjem na postupanje prema djeci uz poštovanje njihovog uzrasta, posebnih potreba, zrelosti i stepena shvatanja, a imajući u vidu i sve njegove moguće teškoće u komuniciranju. Djeci treba da se osigura okruženje koje je nezastrašujuće i saosjećajno prema njima, s njima treba da se razgovara jezikom primjerenim njihovom uzrastu i stepenu shvatanja, s poštovanjem i pažljivo, a sudske rasprave na kojima učestvuju djeca treba da se prilagode djetetovom ritmu i rasponu pažnje. Djeca na sud mogu doći u pratnji roditelja ili druge osobe po njihovom izboru, osim ako je drugačije odlučeno (smjernice 54 - 63). Smjernice nalažu odgovarajuće postupanje prema djeci i nakon okončanja postupka. Advokat, staratelj za poseban slučaj ili zakonski zastupnik djeteta su obavezni saopštiti i objasniti djetetu odluku jezikom prilagođenim djetetovom stepenu shvatanja. Nacionalne vlasti se obavezuju na preduzimanje svih potrebnih mjera radi olakšanja bez odgađanja izvršenja sudskih odluka koje se tiču djece, a prisilnom izvršenju presuda u porodičnim predmetima u koje su uključena djeca pribjegava se tek kao posljednjoj mjeri (smjernice 75 - 78). 3.2. Agenda EU za prava djeteta Opredijeljenost EU pravima djeteta i potreba da se EU politike koje se tiču ovih prava transformišu u aktivnosti i konkretne rezultate, razlog je zbog kojeg Evropska komisija, Komunikacijom Evropskom parlamentu, Vijeću, Evropskom ekonomskom i socijalnom komitetu te Komitetu regija, zagovara "Agendu EU za prava djeteta.”xxvxxvi Kao svrha Agende, određena je potvrda snažne predanosti svih institucija EU i svih država članica promociji, zaštiti i ostvarivanju prava djeteta u svim relevantnim politikama EU i njeno pretvaranje u konkretne rezultate. Korištenje Ugovora, Povelje i UN Konvencije o pravima djeteta je zajednički osnov za svaku aktivnost EU relevantnu za djecu. European Commission. (2011). Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European economic and social committee and the Committee of the regions an EU Agenda for the Rights of the Child, Brussels, 15.2.2011 COM(2011) 60 final, dostupna na: http://ec.europa.eu/justice/policies/children/docs/com_2011_60_en.pdf, xxvi Još 90-ih godina prošlog vijeka Komisija se, u cilju razvoja zakonodavstva Zajednice, opredijelila za korištenje drugih sredstava umjesto formalnog zakonodavstva. Među ovim sredstvima najvažnije soft law, kao pravila ponašanja koja u principu nemaju zakonsku obaveznu snagu, ali koja ipak mogu imati praktična dejstva. Jedan od akata iz ove grupe, često korišten od Komisije, su komunikacije ( O tome šire: Snyder, F. (1993). The effectiveness of European Community Law; Institutions, Processes, Tools and Techniques, Modern Law Review, vol.56, 19 – 56, dostupno na: http://francis-snyder.com/tl_files/contents/articles/The_Effectiveness_of_European_Community_Law.pdf) xxv �Agenda predstavlja opće principe koji će osigurati da institucije EU poštuje odredbe Povelje i Konvencije o pravima djeteta, u pogledu prava djece. Među konkretnim aktivnostima EU u pojedinim oblastima, na koje je stavljen fokus, navedeno i pravosuđe prilagođeno djeci. Zahtjevi u Agendi se upućuju EU institucijama, dok se od država članica zahtijeva samo da postupaju u skladu s Poveljom pri implementaciji EU zakonodavstva u nacionalno pravo, kao što to zahtijeva član 51 (1) Povelje. Principi i ciljevi EU u Agendi su prezentirani u jedanaest aktivnosti, od kojih se pet tiče stvaranja pravosuđa prilagođenog djeci. Na oblast građanskog pravosuđa odnose se četiri aktivnosti. Ovdje navodimo dvije koje se najneposrednije odnose na procesni položaj djeteta. Jedna se odnosi na promociju upotrebe Smjernica VE o pravosuđu prilagođenom djeci i njihovo uzimanje u obzir u budućim zakonskim instrumentima u oblastima građanskog (i krivičnog) pravosuđa. Druga je podrška i ohrabrenje obuke sudija i drugih profesionalaca na evropskom nivou radi njihovog osposobljavanja da obezbijede optimalno učešće djece u pravosudnom sistemu. Stvaranje pravosuđa prilagođenog djeci u Agendi je naglašeno kao ključna aktivnost u Evropi i kao područje od velikog praktičnog značaja. Djeca mogu biti na različite načine i u brojnim situacijama uključena u sudski postupak, tako da njihova prava mogu biti povrijeđena ukoliko on nije prilagođen djetetu. Kao problemi s kojim se susreću djeca navedeni su zastupanje ili saslušanje djeteta, neodgovarajuće informisanje djeteta i njegovih zastupnika, tretman djece kao odraslih osoba i nepružanje posebne zaštite usklađene s njihovim potrebama i ranjivošću. Efikasan pristup djece pravdi i njihovo učestvovanje u upravnim i sudskim postupcima Komisija je postavila kao osnovni zahtjev za osiguranje visokog nivoa zaštite interesa djece.xxvii Agenda je, sa aspekta usklađivanja nacionalnih prava s aquis-em, značajna utoliko što je obavezivanjem država da pri implementaciji EU prava u nacionalna prava postupaju u skladu s Poveljom. Poštovanje odredaba koje normiraju prava djeteta doprinijet će usklađivanju nacionalnih prava s acquis-em. Kao što je već istaknuto, u našim porodičnim zakonima sva ova prava su već normirana, tako da se zahtjev iz Agende odnosi na uređenje postupka na način da bude prilagođen djetetu. 4. Zakljuĉak Procesna prava, kao posebna grupa prava priznatih djetetu u UN Konvenciji o pravima djeteta, Evropskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava i Evropskoj konvenciji o kontaktima u vezi s djecom, prepoznata su u obavezujućim instrumentima EU, a naročito u onim koji su po svojoj prirodi neobavezujući. Na poštovanje prava priznatih u prvoj grupi instrumenata nacionalni zakonodavci su obavezni, mada je njihovo poštovanje osigurano u svim državama članicama EU već i po osnovu ratifikacije UN Konvencije o pravima djeteta. Druge dvije konvencije, u kojima su ova prava šire određena i razrađena, još uvijek ne obavezuju sve države članice EU, tako da procesna prava normirana u njima ne moraju biti preuzeta i poštovana u nacionalnim pravima.xxviii U odredbi člana 12. UN Konvencije sadržano je jedno od osnovnih načela na kojima je ona zasnovana. Države članice se ovom odredbom obavezuju djetetu sposobnom za formiranje vlastitog mišljenja osigurati pravo da to mišljenje slobodno izrazi o svim Pored toga Komisija je navela da djeci koja su, vezano za porodičnopravne sporove, odvojena od jednog ili oba roditelja mora biti osigurano redovno održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata s oba roditelja, osim kada je to u suprotnosti s njihovim najboljim interesom. U praksi do ograničenja ovog prava djeteta dolazi naročito u prekograničnim predmetima, a posebno u dugotrajnim postupcima u kojim se odlučuje o roditeljskoj odgovornosti. U vezi s ovim postupcima, Komisija je istakla da je EU zakonodavstvo već olakšalo priznanje i izvršenje odluka donesenih u njima. (Komunikacija, strana 6) xxviii Evropska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (donesena od Vijeća Evrope 1996.godine, a stupila na snagu 1.7.2000), koja se određenije izrazila o procesnim pravima i normirala veći broj prava od Konvencije o pravima djeteta, nije predmet istraživanja ovog rada pošto je 13 država članica EU nije ratifikovalo (Source: Treaty Office, Chart of signatures and ratifications of Treaty 160, Status as of 23/11/2015) http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/160/signatures Evropska konvencija o kontaktima koji se tiču djece (donesena 2002, a stupila na snagu 1. 9. 2005), također priznaje pravo djetetu da bude informisano, savjetovano i da izrazi svoje mišljenje (čl.6). Ona ne na snazi samo u pet država članica EU. U Bosni i Hercegovini je stupila na snagu 1. 3. 2013. godine. (Source: Treaty Office, Chart of signatures and ratifications of Treaty 192, Convention on Contact concerning Children, Status as of 25/11/2015, http://www.coe.int/en/web/conventions/full-list//conventions/treaty/192/signatures) xxvii �pitanjima koja ga se tičuxxix i da se ono uzme u obzir u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću. Radi ostvarenja ovog prava, djetetu će se naročito dati prilika da bude saslušano u svim sudskim i upravnim postupcima koji ga se tiču, bilo direktno bilo preko zastupnika ili odgovarajućeg tijela, na način koji je u skladu s procesnim pravilima nacionalnog prava.xxx U porodičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini (s manjim razlikama u načinu formulisanja između pojednih porodičnih zakona) procesna prava su priznata u većem obimu nego što je to urađeno u Povelji, s obzirom da su u zakone preuzeta i prava normirana u Konvenciji o ostvarivanju dječjih prava. Tako je djetetu priznato pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću, pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom, pravo na posebnog staratelja, te pravo na blagovremeno dobijanje potrebnih informacija i obavještenja koja su mu potrebna za formiranje vlastitog mišljenja. Međutim, i pored priznanja ovih prava, procesni položaj djeteta u praksi nije znatnije popravljen. Pravila postupka na osnovu kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskopravnim sporovima ustanovljena su po mjeri odraslih osoba. Doduše, postupak u kojem se odlučuje o pitanjima koja se tiču djece je poseban postupak, uređen porodičnim zakonodavstvom, pravilima koja odstupaju od pravila redovnog parničnog postupka. I pored toga, zaštita djeteta ne može biti potpuna ako sudovi nisu u mogućnosti u praksi zaista primjenjivati ta posebna pravila, bilo zato što ne postoji uži pravni okvir za to, bilo zato što im nije osigurano sticanje sposobnosti i vještina za takvo postupanje. Očigledno je da je reforma procesnih zakona, u smislu njihovog prilagođavanja potrebama i mogućnostima djeteta i osiguranja djetetu pristupa sudu, pretpostavka za zaštitu interesa i prava djeteta u postupku i za jačanje njegovog procesnog položaja. Nacionalnim zakonodavcima u ovoj oblasti - u stvaranju pravosuđa prilagođenog djetetu mogu znatno pomoći Smjernice VE o pravosuđu prilagođenom djetetu, na što se države članice upućuju i u Agendi za prava djeteta. Domaći zakonodavci će, u mjeri u kojoj to ocijene korisnim, cjelishodnim i primjenjivim u našim uslovima, uskladiti rješenja sa onim smjernicama koje se odnose na pitanja koja su u nadležnosti zakonodavca. Najveći broj smjernica iz ove grupe je prihvatljiv i u našim uslovima, a postupanje u skladu s njima bi moglo doprinijeti uspješnijem normiranju postupka i učešća djeteta u njemu. Tako smatramo nužnim normirati obaveznu interdisciplinarnu obuku sudija i ostalih stručnih radnika te interdisciplinarni pristup pri razmatranju predmeta i donošenju odluke. Zastupanje djeteta u postupku zaslužuje posebnu pažnju zakonodavca jer neodgovarajuće uređenje ove oblasti može biti razlog povrede djetetovog prava na pristup sudu i spriječenosti djeteta da ostvari zaštitu svojih prava i interesa u postupku. Pogotovo je važno normirati, ali i u praksi osigurati, zastupanje djeteta u slučaju sukoba ili mogućeg sukoba interesa između djeteta i roditelja ili drugih osoba koje učestvuju u postupku. Smjernice upućuju da u ovom slučaju djeca treba da imaju pravo da ih zastupa vlastiti advokat ili da im nadležno tijelo imenuje staraoca za poseban slučaj ili nekog drugog neovisnog zastupnika koji u zastupanju treba da iznesu mišljenje djeteta. U našim uslovima djetetu se ne može priznati pravo na vlastitog advokata, ne zato što to nije dobro i prihvatljivo rješenje, već zbog toga što bi bilo teško, skoro nemoguće osigurati njegovu realizaciju. Nacionalni zakonodavci su priznali djetetu pravo na posebnog staratelja, ali je za njegovo uspješno ostvarenje neophodno, u skladu s jednom od smjernica, normirati njihovu educiranost i poznavanje prava djeteta kao uslov za imenovanje. Time bi se spriječilo imenovanje za posebne staratelje osoba koje zaista nisu osposobljene postupati u interesu djeteta, ali se imenuju radi formalnog poštovanja zakona. U skladu sa smjernicama, zakonodavac treba da osigura realizaciju prava na pristup besplatnoj pravnoj pomoći, pod istim ili povoljnijim uslovima u odnosu na one koji važe za odrasle. xxixZa razliku od ove formulacije u engleskoj verziji teksta člana 12, u francuskoj verziji se kaže da dijete ima pravo da formira i slobodno izrazi mišljenje o «svakom pitanju koje ga interesuje» (“sur toute question l’intéressant”). Engleska verzija zahtijeva uže tumaćenje, ograničavajući učešće djeteta i njegovo pravo da bude saslušano na slučajeve koji ga se direktno tiču, pa se zato s pravom i ocjenjuje kao ispravnija. (u tom smislu Lücker-Babel, M.F. (1995). The right of the child to express views and to be heard: An attempt to interpret Article 12 of the UN Convention on the Righrs of the Child, International journal of children rights, 1995/3, str. 396) xxx Uvođenje ovog prava navedenom odredbom obrazlaže se u teoriji kao rezultat savremenog shvatanja djeteta kao ljudskog bića sa osjećajima i mišljenjima o sebi, bića koje učestvuje i donosi odluke o svom životu, porodici i ostalim pitanjima (Koren. M. (1996). Tell me! The right of the child to information, NBLC Uitgeverij, Den Haag, str. 307). �Potreba pravilne procjene djetetove sposobnosti, odlučna za opredjeljenje nadležnog organa da sasluša ili ne sasluša dijete, proizlazi iz svih razmatranih dokumenata, a posebno je naglašena u Uredbi i Smjernicama, te u praksi Suda EU. Uspješna procjena je, s aspekta Uredbe, bitna za priznanje i izvršenje u drugoj državi članici odluke donesene od naših organa. Ako se hoće spriječiti odbijanje priznanja i izvršenja, odluka se neće donijeti bez saslušanja djeteta. Za primjenu izuzetka od ovog pravila važno je prethodno uspješno procijeniti da li je saslušanje djeteta u konkretnom slučaju neprikladno. Ova procjena je odgovoran zadatak suda. Njegovom lakšem izvršenju i donošenju, u ovom kontekstu, pravilne odluke, pa onda i njenom slobodnom kretanju, može znatno doprinijeti normiranje u domaćim propisima, u skladu sa usvojenim evropskim dokumentima, načina saslušavanja djeteta te utvrđivanja njegovog uzrasta i zrelosti. Veliki broj smjernica se odnosi upravo na ovo pitanje. Procjena sposobnosti nije bitna samo u prekograničnim predmetima, ona je jednako važna za donošenje odluke, mada ne sa istim posljedicama, u svim predmetima - od nje uvijek zavisi hoće li se dijete saslušati, odnosno hoće li se uvažiti njegovo mišljenje. Nepravilna procjena će imati za posljedicu nepoštovanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje i da ono bude uvaženo pri donošenju odluke. Smjernice koje se odnose na način primjene zakonskih odredaba koje uređuju vođenje postupka i procesna prava djeteta čijim poštovanjem se osigurava popravljanje djetetovog položaja u postupku, imaju praktični značaj. Najveći broj smjernica je u upravo u ovoj grupi. Sudovi ih mogu koristiti kao putokaz i vodič kroz postupak te zahvaljujući njima, odnosno uspješnijem uključivanju djeteta u postupak donositi odluke koje će u najvećoj mjeri osigurati najbolji interes djeteta. S obzirom na veliki broj ovih smjernica, ovdje ih ne navodimo posebno, osim što ipak od svih njih izdvajamo i naglašavamo one koje se odnose na pravo djeteta na saslušanje i izražavanje svog mišljenje. One se uglavnom mogu primijeniti normiranjem drugačijeg načina organizacije postupka i postupanja stručnih radnika koji učestvuju u sudskom postupku. Opredijeljenost Evropske unije pravima, pa i procesnim pravima djeteta, pokazana u novijim dokumentima donesenim ili podržanim od Evropske unije, u vremenu koje slijedi sigurno će rezultirati nastavljanjem uređivanja ove oblasti na evropskom nivo. Ti novi instrumenti će morati biti predmet razmatranja i istraživanja u kontekstu mogućeg i poželjnog usklađivanja domaćeg zakonodavstva s njima. 5. Literatura Hrabar D. (2013). Nova procesna prava djeteta - europski pogled, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol. 4 No.1, 65-76, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/111823, Kilkelly, U. (2004). Children’s Rights: A European Perspective, Judicial Studies Institute Journal, 68 -95 Korać Graovac A. (2013). Povelja o temeljnim pravima Europske unije i obiteljsko pravo, u: Europsko obiteljsko pravo Zagreb, Narodne novine, 26-51 Koren. M. (1996). Tell me! The right of the child to information, NBLC Uitgeverij, Den Haag, Lücker-Babel, M.F. (1995). The right of the child to express views and to be heard: An attempt to interpret Article 12 of the UN Convention on the Righrs of the Child, International journal of children rights, 1995/3, str. 396) Majstorović, I. (2009), Harmonizacija i unifikacija Europskoga obiteljskog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Potter, M. (2008). The Voice of the Child: Children᾿s „rights“ in Family Proceedings, The Family in Law 2, 15-36, dostupno na: http://www.mishpat.ac.il/files/650/2911/3605/3606.pdf Snyder, F. (1993). The effectiveness of European Community Law; Institutions, Processes, Tools and Techniques, Modern Law Review, vol.56, 19 – 56, dostupno na: �http://francissnyder.com/tl_files/contents/articles/The_Effectiveness_of_European_Community_Law.p df Wurmnest,W. (2003). Threes or Forest? – Colloque international et Session internationale d'etudes doctorales sur la réception du droit communaitaire en droit privé des Etats Members, European Review of Private Law 2003/3 �Author: Suzana Bubić, PhD, full professor Institution: Faculty of Law, University „Džemal Bijedić“ in Mostar E-mail: suzana.bubic@unmo.ba HARMONIZATION OF NATIONAL LEGISLATION WITH THE ACQUIS IN ORDER TO STRENGTHEN THE CHILD´S PROCEDURAL POSITION Abstract This paper analyzes the norms of the European Union legislation that concern the protection of children's rights in the proceeding, i.e. her/his procedural position. The fundamental procedural right of the child - the right to express views freely and the views of the child being given due weight, it is considered in the context of the binding EU instruments. After that, the emphasis is placed on consideration of the judiciary adjustment to the child participation in the proceedings in matrimonial and family matters. This issue is discussed in the context of the Council of Europe Guidelines on child-friendly justice, whose application and taking into account in future legislation in the field of civil and criminal justice are promoted by the European Commission. The results of the conducted research, used to formulate the conclusions, is the determination of the need and the proposals of the amendment of domestic procedural law. The aim of that is an achievement of its harmonization with the solutions and requirements of the considered acts in order to provide children access to the court and adjustment the proceedings to their age, needs, rights and best interests, and to the strengthening of hteit procedural position. Methods used in the research were primarily positive-low, normative and comparative-low method. Keywords: acquis, the rights of the child, the views of the child, child friendly justice, best interests of the child � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3164 Title A name given to the resource USKLAĐIVANJE DOMAĆEG ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-EM RADI JAČANJA PROCESNOG POLOŽAJA DJETETA Author Author BUBIĆ, Suzana Abstract A summary of the resource. U radu se analiziraju odredbe sadržane u zakonodavstvu Evropske unije koje se odnose na zaštitu prava djeteta u postupku, odnosno na njegov procesni položaj. Osnovno procesno pravo djeteta - pravo na slobodno izražavanje i uvažavanje mišljenja, razmatra se u kontekstu obavezujućih instrumenta Evropske Unije. Nakon toga se posebna pažnja usmjerava na pitanje prilagođenosti pravosuđa djetetu koje učestvuje u postupku u bračnim i porodičnim predmetima, a istraživanjem Smjernica Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djetetu, čiju primjenu i uzimanje u obzir u budućem zakonodavstvu u oblasti građanskog i krivičnog prava promoviše Evropska komisija. Rezultati provedenog istraživanja, iskorišteni za formulisanje zaključaka, jesu utvrđenje potrebe i prijedloga načina izmjene domaćeg procesnog zakonodavstva, radi njegovog usklađivanja s rješenjima i zahtjevima razmatranih akata, a u cilju osiguranja djeci pristupa sudu i prilagođavanja postupka njihovom uzrastu, potrebama, pravima i najboljem interesu, što će dovesti do jačanja njegovog procesnog položaja. Metode korištene u istraživanju su prvenstveno pozitivnopravna, normativna i uporedno pravna. Ključne riječi: acquis, procesna prava djeteta, mišljenje djeteta, pravosuđe prilagođeno djetetu, najbolji interes djeteta Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/229404817a36f0faf9158abfa656c7dd.docx 0f6a552996cd049cea94a4dad5eda72e https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/de30d4f44b13219895fbd0ceaf274713.pdf d3060f3ce0c0e4a0bc44df2ad6b50ed7 PDF Text Text Autor: Prof. dr. Adnan Duraković, vanredni profesor Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Zenici E-mail: adnan.durakovic@prf.unze.ba TAKTIČKI PRISTUP KONTROLI POBUNA I NEREDA U URBANIM SREDINAMA Sažetak Policija se osim povećane skale upotrebe vatrenog oružja, sile i otpora u rutinskim policijskim aktivnostima u djelovanju sa bandama, drogom, nasiljem, neredima i vandalizmom susreće i povremeno sa terorizmom, urbanom gerilom i oružanom pobunom. Političke protivrječnosti nekada podsticane i od stranog faktora dovode do erupcije ponašanja na ulici do nivoa ekstremnog nasilja koje zahtjeva primjenu adekvatne taktike u urbanim sredinama. Obezbjeđenje analitičke podrške događajima najčešće ima simptome sistematske patologije jer se zasniva na klasičnim načinima prikupljanja i obrade podataka podataka koji se temelje na analizi organizacijskih tvorevina i metodama sistemskog inžinjeringa. Ključne riječi: urbani neredi, pobune, taktika, policija �1. Uvod Revolucija je narodna igra s pjevanjem i pucanjem.i Savremeno gledište na suverenost država ne vidi više problem suverenosti u aspektu prava države u odnosu na druge države, zabranu agresije i interferencije u unutrašnju politiku tih država, jer se te stvari smatraju pravno definisane, odnosno teorijski su raščišćene u domenu klasičnih koncepcija međunarodnog prava, mira i rata. U zadnjih dvadeset godina fokus znanstvenika i praktičara je na pitanjima međunarodnog terorizma, asimetričnih prijetnji, pitanje razvoja i proliferacije oružja za masovno uništavanje, a naročito od strane nedržavnog faktora koji prijeti suverenosti država. Unutrašnji sukobi i građanski ratovi u nerazvijenim zemljama ili zemljama u razvoju (zemlje trećeg svijeta) otvaraju humanitarne dileme i pitanja vojnih intervencija od strane zemalja prvog i drugog svijeta (Amerika i Evropa) koja imaju svoje viđenje ekonomskih i socijalnih odnosa, a u čijim temeljima se nalaze kako oni vole reći potreba zaštite ljudskih prava od strane država, sa posebnim naglaskom na prava manjina. Spremnost države da poštuje zahtjevane standarde ljudskih prava utiče na kontekst viđenja prava na humanitarnu odnosno vojnu intervenciju zemalja prvog i drugog svijeta radi zaštite istih, naročito kada su određene populacije ekstremno povrijeđene ili ugrožene. To je dovelo do toga da su te zemlje danas operativno spremne da realizuju vojne, humanitarne i razvojne politike kako bi postigle svoje strateške ciljeve u tim zemljama. Međutim, te intervencije u većini slučajeva nisu u posljednjih dvadeset godina proizvele stabilnost i zamjenu diktatura sa demokratskim režimima nego su generirale slom tih država. Njih je pratio nastanak brojnih asimetričnih prijetnji, a koje djeluju samo naizgled po logici ranih anarhističkih pokreta i koji imaju težnju da razarajuće efekte vojnih humanitarnih intervencija na svom tlu vrate u one zemlje iz kojih su te intervencije i začete. Posljedično na zapadu pored već ustaljenih javnih nereda i demonstracija kao posljedica loših ekonomskih i socijalnih politika imamo i importovan terorizam u vidu asimetričnog ratovanja. Evidentno je kako su zapadne armije usavršavale ratovanje putem robotskih dronova, novih oružja, putem specijalnih i psiholoških operacija, operacija koje se daju označiti i kao „false flag“, ipak je došlo pod tim pritiskom i do evidentne promjene u taktikama koje primjenjuju razne asimetrične prijetnje. Policije svijeta se osim povećane skale upotrebe vatrenog oružja, sile i otpora u rutinskim policijskim aktivnostima, zatim u djelovanju sa bandama, drogom, nasiljem, neredima i vandalizmom susreće i povremeno sa terorizmom, urbanom gerilom i oružanom pobunom. Političke protivrječnosti nekada podsticane i od stranog faktora dovode do erupcije ponašanja na ulici do nivoa ekstremnog nasilja koje zahtjeva primjenu adekvatne taktike u urbanim sredinama. 2. Glavni dio 2.1 Trendovi Neko nam je stavio drogu u heroin!ii Trendovi dešavanja u oblasti kriminala, uličnog nasilja, demostracija, ali i dramatičnih promjena koje će pratiti narastanje populacije, oskudnosti sirovina i mogućnosti zadovoljavanja svakovrsnih potreba stanovništva, socijalne i druge protivrječnosti ukazuju da će konfrontacija sa pojedincima, grupama i i ii Aforizam Aforizam sa interneta �masama u budućnosti biti ozbiljan problem i izazov za vlade i policijske snage države. Civilna infrastruktura i njena uzajamna međuovisnost je veoma ranjiva, a time i društvena infrastruktura koja se na nju naslanja u slučaju njenog pada. Prisustvo medija koji u realnom vremenu prenose dešavanja u svijetu stvaraju ili dodatni pritisak i mogućnost zloupotreba ili mogu biti nekad i jedina komunikacija slabije strane koja traži političku podršku u zemlji ili van nje. Stoga operacije sa pojedincima, teroristima, ili pak konfrontacija sa masama zahtjevaju planiranje, organiziranje, djelovanje i kontrolu na najvišem stručnom nivou. - State Department Sjedinjenih Država daje tipologiju taktičkih djelovanja terorista: Bombaški napadi Kidnapiranja Kidnapiranja vozila i aviona Atentati Oružani napadi Fizičko povrjeđivanje Požari Vidimo da su određenom historijskom periodu dominantne razne taktike npr. otmice aviona, zatim situacije kao što su talačke krize kao u Minhenu, talačka kriza u Iranskoj ambasadi, ili otmica u školi u Beslanu, zatim slijedi talas brojnih bombaških napada, sa sve češćim samoubilačkim napadima, da bi u posljednjih nekoliko godina dominirali prepadi i aktivni incidenti sa upotrebom pješačkog naoružanja i eksplozivnih naprava po taktici slični vojnim prepadima. Jasno, incidenti variraju po veličini, po broju involviranih učesnika, a time i po smrtnosti. Bombaški napadi mogu biti kao oni na Baliju, u Madridu, Londonu gdje je to moguće i izvodivo. Osnovni cilj je slično i kao i u ratu nanijeti što veće „gubitke neprijatelju u živoj sili“ i razoriti mu moral. Napadi transformaciju doživljavaju i na taj način što se sada simultano odvijaju napadi taktički na isti ili različit način na više lokacija. Mumbaji, Pariz i neki drugi gradovi u zemljama trećeg svijeta pamte tu taktiku. Taktika aktivnih incidenata sa pucanjem na unaprijed individualno nedefinisana lica nije nova i ona je postojala kao neka periodična rutina naročito u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je sve brojnije izvještavanje o incidentima u školama, na radnim mjestima i u Evropi. Ovi incidenti se po taktici i po nekim drugim odrednicama ne razlikuju puno od prepada koje vatrenim oružjem izvode osobe koje imaju političke motive. Iste prepreke u prevenciji su pred policijom, i slične taktike i problemi stoje pred agencijama za sprovedbu zakona u rješavanju ovakvih incidenata. Incident sa aktivnim pucanjem je takav incident koji zahtjeva direktan angažman policajca, sa ciljem da napadaču odvuče vrijeme i pažnju od ubijanja ili ozlijede drugih civila. Ovaj individualni pristup nije moguć u situacijama sa sličnim terorističkim aktima. U terorističkim aktima moguće je da vatru otvara više počinilaca koji su trenirani i opremljeni da načine maksimalnu štetu za civilnu populaciju. Posljedice incidenata sa aktivnim pucanjem su traumatične za pojedince koji su ih prežvjeli, za porodice ubijenih i ranjenih, a lokalne zajednice i čitave države nose ožiljke od toga. Posljedično biva poljuljana individualna, javna i nacionalna sigurnost. Slični incidenti se dešavaju i u gradovima Bosne i Hercegovine s tom razlikom da su oni rezultat sukoba individualno određenih lica na javnom mjestu, a ranjavanje i stradavanje trećih lica je posljedica nehata ili eventualnog umišljaja, a nikako cilj sam po sebi. U Evropi su ovakvi incidenti u medijskom fokusu nakon Brejvika, ili Pariza, dok su Amerikanci davne 1999. godine, nakon pucnjave u srednjoj školi Kolumbina u kojoj je ubijeno 12, a ranjene 24 osobe, počeli da razmišljaju o načinima prevencije, ali i o novim taktičkim rješenjima problema sa aktivnim pucanjem. U daljnjem tekstu ćemo pokazati sličnosti i razlike između ovih napada, ali već sada možemo izvući dvije ključne značajke. Individualni napadi su osveta za percipiranu ličnu nepravdu, dok političko �nasilje iako ima iste motive želi da da još jednu ključnu poruku vlastima i javnosti, a to je predstava o nedodirljivosti i nepovredljivosti onoga ko izvodi takav napad. U individualnim napadima sredina u kojoj su se desili ti događaji nije bila pripremljena niti je očekivala da se takvo nešto može desiti. Masakri pucnjavom u školama od strane učenika ili pucnjava od strane frustriranih pojedinaca prema onim pojedincima i grupama za koje smatraju da su krivi za njihovu situaciju čini da je policiji veoma teško to predvidjeti bez sistemskog pristupa problemu, izvorištu nasilja, ranim znacima upozoravanja kao i pristupu samom incidentu. Pojedinci koji krenu u sijanje smrti pucanjem na veći broj pojedinaca na mjestima gdje se okuplja veliki broj ljudi nisu kriminalci niti su obrađivani od policije. Oni su osvetnici. Tim prije policiji je teže da predvidi događaj i da se fokusira na njega. Očigledno i politički osvetnici i radikali koriste osobe sličnih profila što opet čini da je nemoguće predvidjeti i spriječiti takav napad. Kakav je odgovor policije? Spor, konfuzan, nepripremljen jer u suštini traži dosta vremena. A vijeme, mjereno sekundama znači da svakih par sekundi ili minuta raste broj ubijenih za jednu ili više osoba ili broj povrijeđenih. Statistika je determinisana količinom vatre u jedinici vremena, a to vrstom oružja, brojem napadača, činjenicom da li je upotrebljeno kakvo eksplozivno sredstvo kao i broja ljudi koji su meta napada i njihovog prostornog rasporeda, uključujući i mogućnost bjekstva i disperzije. Patrolni policajci koji dođu na lice mjesta su nepripremljeni, neosposobljeni za taktičku igru i čišćenje objekta, bez balističkih prsluka i često u neravnopravnom odnosu jer su pištolji za samoodbranu inferiorni u odnosu na automatsko oružje što se vidjelo nakon snimaka prvog napada u Parizu. Takvi napadi i slične situacije širom svijeta se shvataju kao neke kvazi talačke situacije koje tražu da patrolna policija po dojavi o incidentu okruži zonu incidenta, čeka dolazak specijalnih timova i iščekuje neku vrstu pregovora. U međuvremenu se bez ometanja dešava pucnjava i ubijanje. Aktivni pucački incidenti su okarakterisani na sljedeći način: - Osnovna odrednica je da se u lokalnoj zajednici gdje su se takve stvari odigrale stanovnici i policija jednoznačno mislili da se takvo nešto nikada tu ne bi moglo dogoditi; - Takvi događaji se teško mogu predvidjeti jer su spontani, ali ne znači da nema određenog stepena planiranja; - U ponašanju počinilaca je prije incidenta bilo određenih znakova koji su ignorisani; - Počinioci su kao takvi nepredvidljivi; - Puni su mržnje i žele osvetu; - Incident se dešava na mjestima gdje je mnoštvo lako dostupnih i vulnerabilnih meta; - Taktički odgovor patrolne policije koja prva stiže na lice mjesta je neadekvatan, a odgovor specijalnih snaga stiže sa zakašnjenjem. Tradicionalni pristup ovim incidentima uključuje odgovor policije koja po dobroj standardnoj proceduri okružuje prostor, ograničava pristup, zatim uključuje i ubacuje u objekat specijalne snage koje su opremljene i obučene za ove situacije jer one daju policiji veće šanse da u njihovim redovima neće biti poginulih. U novom pristupu koji je standardizovan u operativne procedure, a nakon što su se izvukle bolne pouke, fokus je na vremenu za otpočinjanje konfrontacije i na počiniocu. U novom pristupu cilj je fizički ograničiti počinioca kako bi mu se onemogućilo ubijanje u okviru brzog policijskog odgovora koji se provodi od dolaska već prvog policajca na lice mjesta. Pristup se temelji na konfrontaciji odnosno na borbi od strane momentalno pristiglih patrolnih policajaca i počinioca ili sa više njih. �2.2. Izašli bi mi iz krize ali nemamo gdje da odemo iii..... U 80% slučajeva incidenata pucnjava se desi na jednoj fiksnoj lokaciji kao što je kancelarija, škola i sl. dok je u 20% slučajeva počinilac mobilan. Načini okončanja incidenata sa aktivnom pucnjavom su sljedeći: napadač može biti smrtno pogođen, napadač je savladan od policije ili građana, napadač je pobjegao sa mjesta pucnjave ili da je incident okončan na drugi način kao što je samoubistvo. Vremenski gledano incident se okončava vrlo brzo i po fazama. Prvo se dešava pucnjava kao u lovu na patke, počinilac proganja i pogađa sve što mu je dostupno, da bi se nakon toga u fazi klimaksa događaja najčešće to okončalo samoubistvom počinioca. U oko polovine incidenata se pucnjava i sudbina napadača riješi prije dolaska policije i najčešće samoubistvom, dok vrlo mali broj počinilaca uspije pobjeći. U drugoj polovini broja incidenata policija mora riješiti slučaj ulaskom u objekat sa konfrontacijom prema počiniocu, uključujući upotrebu adekvatne taktike. Oko jedne trećine takvih slučajeva završi ubistvom ili teškim ranjavanjem policajca koji solo interveniše. Od oružja koje koristi počinilac u 2/3 slučajeva dominira pištolj, u 1/3 slučajeva je puška u pitanju, a u nekim od ovih slučajeva oko 40 % slučajeva počinilac ima uz sebe više vrsta naoružanja. Samo u nekoliko postotaka slučajeva se upotrebljava eksplozivna naprava. U medijskom izvještavanju treba ih označavati kao počinilac ili napadač, a ne po imenu kako se ne bi reklamirao način činjenja krivičnih djela i od njih stvarali heroji revolveraši. Policije imaju različite pristupe za djelovanje u ovim uslovima. U osnovi mogu biti dva tipa situacija zavisno od dinamike događaja. Statična situacija je ona u kojoj se osoba zabarikadirala i odgovor policije je u okruživanju i limitiranju efekata incidenta. Dinamična situacija je ona u kojoj se osoba kreće i poduzima određene aktivnosti kao što je pucanje u objektu ili prema ciljevima izvan objekta. Policijska taktika razlikuje situacije sa aktivnom pucnjavom od talačke situacije ili zabarikadiranja osoba unutar objekata ili drugih područja koja su zaštićena, jer osobe koje su se zabarikadirale često i nemaju namjeru da aktivno ozlijede bilo koga. Izlaz iz tih situacija je pregovaranje. Ipak, postoji mogućnost da se od aktivne pucnjave pređe i u neki drugi blaži oblik krizne situacije. U situacijama sa aktivnim pucanjem cilj je u što kraćem vremenu ubiti što veći broj ljudi i svako odugovlačenje sa aktivnim angažovanjem policije je davanje dovoljno vremena i prostora za ubijanje nevinih ljudi. Pojedine agencije kao prioritet stavljaju neutralisanje i zaustavljanje napadača, dok evakaucija i pružanje medicinske pomoći je od sekundarnog značaja. U ovim incidentima je važna i vremenska linija koja kazuje koliko je vremena prošlo od prve radnje počinioca u incidentu do neutralisanja počinioca ili do prekida incidenta. Sa vremenskom linijom javlja i se tranzicijska tačka koja je tačka u vremenu kada je počinilac prestao sa ubijanjem i od tog trenutka nastoji da pobjegne ili nastoji da se zabarikadira. Situacije zabarikadiranja mogu biti sa taocima ili bez njih, ali u svakom slučaju ako policija nema niti jednu indiciju da predstoji neposredna prijetnja za život i tijelo neke osobe tada do izražaja dolazi klasični koncept policijskog rješavanja ovakvih kriznih situacija. Uspjeh ovog koncepta ima izgleda samo ako je ranije pripremljen plan za takve situacije i u takvim objektima, jer on olakšava orijentaciju policiji. Podrazumjeva se da se osobe koje su se zatekle u objektu poznaju standardnu proceduru koja se sastoji u zaključavanju u kancelarijama, hotelskim sobama i sl. do dolaska policije, kako ne bi postali taoci, a od momenta kada je dat ”signalni kod” da se takva krizna situacija odvija u objektu. Taj signal je najčešće alarm ili poziv sa razglasa. Dok neke policije imaju pristup da dozvoljavaju prvom policajcu da se sam uključi u incident i zaustavi počinioca, neke druge radi povećanja sigurnosti prvog policajca zahtjevaju da se okupi minimalni broj policajaca koji može da formira tim koji se u incident uključuje radi borbe. Taj tim se naziva „kontakt tim“. Kontaktni tim je u punom sastavu ako ga čine 4 policajca. Moguće je da se formira i više kontaktnih timova, ali njihovo formiranje i koordinaciju vodi jedno lice koje komanduje kako ne bi došlo do uzajamnog ometanja i kako se ne bi našli jedni drugima na vatrenoj liniji. Kontaktni timovi zauzimaju taktičke formacije radi kretanja unutar objekta i čišćenja prostorija. One objezbjeđuju zaštitu sa svake strane i pregled 360 stepeni oko tima. iii Aforizam �Oni koji su uključeni u incidente sa pucanjem imaju namjeru da ubiju što više ljudi i često su u početnom trenutku bolje naoružani nego policajci, imaju detaljan plan i vrlo su bliski sa lokacijom na kojoj se odvija incident što im daje izvjesnu prednost. Koriste i eksplozivne naprave i sve vrste mogućih prepreka za kretanje policije unutar objekta. U osnovi, svaka od ovih situacija je jedinstvena i nije nemoguć pokušaj nekoga od naoružanih pojedinaca koji su i sami mete da onesposobe počinioca, ali izigravanje heroja ima svoje opasnosti. Svaki treći policajac koji je uključen u incident i sam je pogođen. Osnovni fokus kontaktnog tima je zaustaviti napadača koji puca. Izgled operativnog okruženja više odgovara i bolje se može opisati vojnom terminologijom. Tim okružuje haos, konfuzija i panika, a ranjeni su svuda okolo. U tom okruženju je vrlo teško izdavati uputstva i naređenja koja će građani biti voljni da poslušaju. Unutranji raspored u objektu je od ključne važnosti, a pogotovo je bitno da tim ima pomoć osoba koje rade u objektu kao što su zaštitari. U tom smislu policija treba zauzeti one tačke koje omogućavaju najbolji pregled prostora, a svaka komunikacija u prostoru vrši se preko sistema brojeva potencijalnih referentnih tačaka na objektu koje služe radi praćenja, analize i orijentacije u objektu ili na njemu. Kako se ne bi gubilo vrijeme ne ide se u one dijelove gdje se nasilje ne odvija nego pravo na izvor pucnjave. U toku kretanja tima koristi se svaka prilika da se osmotri, oslušne i da se na brzinu prikupe informacije o počiniocu od osoba koje se izvlače i na koje se naiđe u toku kretanja. Često se u velikim objektima zbog velike količine čelika i betona javljaju smetnje u radio uređajima, a uključuje se i alarm, ili se čuju vriskovi ljudi koji ometaju osluškivanje zvukova. Za kontaktnim timom se kreću timovi za evakuaciju koji nisu pravi timovi koji evakuišu, osim ako zona nije posve hladna, nego prave brzu trijažu povrijeđenih osoba i one koje nisu vitalno ugrožene ostaju na svojim mjestima, dok oni koji to jesu bivaju obrađeni jednostavnim tehnikama kako bi se onemogućilo brzo krvarenje i kako bi mogli isti dočekati hitnu medicinsku pomoć i evakuaciju. Timovi za evakuaciju moraju biti spremni da u svakom slučaju zbog dinamike situacije i sami postanu kontaktni timovi. Ovi timovi i sami moraju biti vidljivo označeni kao i policajci. U svakom slučaju timovi za spašavanje prikupljaju i vrijedne obavještajne informacije kojima opskrbljuju ostale policijske jedinice. Prvi pristigli policajac je ujedno i komandant incidenta čiji zadatak je da vrši prikupljanje, procjenu i diseminaciju informacija jedinicama i pojedincima kojima je to potrebno. Iako je uobičajeno da prvi najviši oficir bude i komandant incidenta nije dobro da bilo ko, bez obzira na čin, preuzme incident, a da podrobno nije načinjen brifing i da nije upoznat sa situacijom. Komandant incidenta je smješten u perimetru izvan vrele zone odnosno izvan lokacije pucnjave. Kontaktni tim se sastoji od najmanje 4 policajca od kojih je jedan vođa tima čija je funkcija da formuliše plan i da daje konkretne zadatke, drugi je pomoćnik vođe tima koji komunicira sa ostalim dijelovima policijske organizacije radio uređajem i djeluje kao kontaktna osoba zatim i kao spasilac, dok policajac koji osigurava leđa kao i policajac koji je naoružan puškom ili sačmaricom ima zadatak da osigurava zaštitu sa boka. Njihova misija je da sa svojim kretanjem obuhvate prostore kuda se počinilac kreće ili kuda bi pobjegao kako bi zaustavili nasilje. Vanjski prostor objekta je obuhvaćen perimetrom i tim koji osigurava da niko ne uđe unutar perimetra ima cilj i da spriječi da počinilac pokuša da pobjegne. Timovi za evakuaciju postepeno će ulaziti u hladne zone onako kako kontaktni timovi budu javljali da je prostor čist i evakuisaće povrijeđene. Ono što je bitno je da kontaktni timovi moraju u vozilima imati opremu za nasilan ulazak u prostore, štitove, balističke prsluke i puške sačmarice ili automatske puške. Oprema za nasilni ulazak služi da se savladaju prepreke kao što su katanci, lanci, zatvorena drvena i željezna vrata koja počinioci vežu ili zaključavaju kako bi onemogućili ulazak policije ili izlazak civila. Sačmarice mogu služiti za nasilan ulaz kroz zatvoren vrata, ali se ne preporučuje njihovo korištenje u pucnjavi nego su prikladnije puške sa olučenom cijevi zbog kontrole pogodaka u uskom području hodnika, soba i sl. Pošto su nekada napadači naoružani sa više vrsta oružja i sa velikom količinom municije, često zauzajući visinske tačke sa kojih pucaju nasumično, istovremeno onemogućujući da im policija dođe blizu kao u vojnoj taktici supresivnom vatrom, policija kao rješenje ima alternative da vatrom prisili napadača da traži zaklon kako bi mu se neprimjetno prišlo. Moguće je koristiti i oklopna vozila, a ako je noć moguće je i ugasiti rasvjetu ili koristiti dimne zavjese da bi se prišlo do bolje taktičke pozicije. Kako kontaktni timovi �napreduju tako šalju i informacije o svom progresu i daju informacije o lokaciji počinioca ili više njih, vrsti oružja koje koristi, o žrtvama, eksplozivu itd. Mogući ishod rada kontaktnog tima je da je počinilac uspio pobjeći, da je na njega otvorena smrtonosna vatra, da je savladan, da je prema njemu otvorena supresivna ili direktna vatra, ili da je počinio suicid, da je uzeo taoce, odnosno da se zabarikadirao. Supresivna vatra je ona koja se usmjerava više ili manje precizno prema lokaciji odakle neprijatelj dejstvuje kako bi ga se natjeralo da potraži zaklon. Saglasnost postoji da je to vojna taktika i da nije dozvoljena snagama policije. Direktna vatra je smrtonosna sila usmjerena na počinioca kako bi ga se neutralisalo i odgovora kriterijima nužne odbrane u krivičnom zakonu. I ova direktna vatra služi da se napravi distrakcija pažnje počiniocu kako bi obustavio paljbu i kako bi policija mogla zauzeti bolju taktičku poziciju ili da ga se spriječi da i sam dođe do bolje pozicije. Jasno, za otvaranje vatre mora da postoji razumno i pravno relevantno objašnjenje. Ono što je pravilo je da upotreba vatrenog oružja odnosno upotreba svakog ispaljenog metka podliježe sudskoj ocjeni o razumnom postupanju policajca i to je stvar procjene svakog policajca ponaosob, a ne odluke nadležnog autoriteta, jer je smisao angažovanja policajaca u ovim incidentima zaštita života koja je neodgodiva. Za razliku od pojedinačnih počinilaca koji mogu postići nevjerovatne ubilačke bilanse i za čije neutralisanje je potrebna savremeno obučena i opremljena policija, incidenti slični onima u hotelima kao što je u Maliju ili Mumbajiju, ili u prodavnici košer hrane u Parizu će testirati policijsku efikasnost na nivou cijele države kao i policijske organizacije u čijoj nadležnosti se dešava incident. Kao i kod pojedinaca počinilaca zahtjeva se poznavanje potencijalnih meta, a to je stvar prethodnog rada na strategiji prevencije i pripremama za slične moguće događaje. Koliko je to kompleksno govori činjenica da su do sada pojačano štićeni objekti kritične infrastrukture bile centrale, vojni kompleksi, vladine ustanove i sredstva masovnog prevoza kao što su aerodromi i za njih postoje protokoli i planovi sa dokumentacijom objekata za ovakve incidente. To znači da su meke mete svi oni objekti koji nemaju takav stepen zaštite kao što su hoteli, trgovački centri, škole i sl.. Međutim, nadležna tijela moraju biti upoznata i sa tim objektima kako bi mogli imati brz odgovor u kriznoj situaciji. Incidenti sa ubilačkim pohodima u hotelima su pokazali koliko su počinioci bili upoznati sa sistemom hodnika hotela i kako su vješto koristili javnosti dostupne dijelove zgrade i instalacije, ali i one koji su bili poznati samo uslužnom osoblju što im je davalo nevjerovatnu mobilnost u odnosu na policijske snage. Policija se istvremeno suočava sa višestrukim incidentima i ne može u kratkom vremenu sklopiti mozaik o pravoj prirodi događaja. Pokazalo se da počinioci vješto koriste višestruke sim kartice telefona kako onih koji su bili njihovom vlasništvu tako i uzetih od taoca što je onemogućavalo praćenje njihovih komunikacija. Pažljivim praćenjem medija od strane njihovih saradnika van objekata su bili obavještavani na vrijeme o akcijama policije čije aktivnosti prate mediji, čime su uspjevali da se suprostave istima. Iako je već na početku rečeno da individualni policajac ili tim policajaca može da djeluje ad-hoc u slučaju aktivnog incidenta sa pucanjem iz vatrenog oružja to u slučaju terorističkih napada nije moguće. Tu se traži odgovor najelitnijih snaga u najkraćem mogućem roku. 2.3. Nešto o prevenciji Optimizam je nedostatak informacija. iv Već smo rekli ranije da je ključ individualnog nasilja percipirana nepravda, bijes i osveta. Individualni ljudski kontakti su brojni, a policija može djelovati samo prema onim počiniocima koji su poduzeli neke konkretne aktivnosti nasilja ili prijetnje. Kako većinu počinilaca nije moguće kategorizirati kao kriminalce oni nisu u fokusu policijske pažnje, ali znaci mogućeg napada su poznati sredini u kojoj će se napad desiti, samo što ta sredina to ignoriše, minimizira ili negira. Kada bi osobe kojima su prijetnje upućene na vrijeme prijavile policiji događaje policija bi imala dovoljno indicija i zakonskih osnova da razgovara sa širim krugom osoba koji su upućeni u stanje, motive, mogućnosti, namjere i sredstva sa kojim iv Aforizam �raspolažu osobe koje predstavljaju prijetnju. Vrlo često između incidenta koji služi kao povod i incidenta sa ubilačkim nasiljem prođe i više godina što stvar čini još težom za prevenciju. U političkom nasilju osobe koje se koriste za ovakve prepade su kako se vidi iz novinskih natpisa bile ili poznate policiji, ali nisu prepoznati kao prijetnje ili uopšte nisu bili poznati policiji. Za prevenciju ovakvih napada je od značaja taktički nivo policijske i obavještajne aktivnosti, odnosno aktivnosti na lokalnom nivou koji je upoznat sa patrolnim rejonima, navikama i problemima ljudi u mikro sredini. I u jednoj i u drugoj vrsti incidenata dominira bijes i osveta zbog stvarne ili kao takve doživljene lične nepravde ili generalno doživljene političke nepravde i nasilja. Neophodno je da svi ljudi budu svjesni da se mnogi incidenti mogu izbjeći humanim i čovjeku prikladnim postupanjem, kao i preventivnim radom u zajednici. Fokus policije mora biti na situacije koje daju temelj za osnove sumnje da se sprema krivično djelo i tu su dva elementa: a) upućivanje prijetnje i b) mogućnost da se prijetnja realizuje. Samo ako je onaj ko upućuje prijetnju verbalno ili neverbalno, odnosno, svojim ponašanjem pokazuje interes za metu jer je prati, osmatra i testira, a zatim, ako je u stanju zbog znanja i posjedovanja resursa i oružja može da je ugrozi - ozbiljna prijetnja. Određene manjine, slojevi ili grupe mogu se osjetiti ugrožene takvim incidentima, jer određene glasine o incidentima stvaraju tenzije koje mogu i u samom izražavanju nezadovoljstva da poprime nasilne manifestacije. Naročito to dolazi do izražaja ukoliko odnos lokalne zajednice i policije je dio problema ili lokalna zajednica smatra policiju nedovoljno neutralnom ili naklonjenom jednoj strani. U takvim uslovima i najmanji događaj može pokrenuti val nasilja i nereda. Odnos će biti zakomplikovan dodatno ukoliko policijske snage nisu kulturalno bliske sa lokalnim stanovništvom, odnosno ukoliko se i kroz odnos policije i lokalne zajednice ispoljavaju etničke, kulturne, vjerske ili rasne različitosti koje daju sliku nepravde i nejednakosti. - Podrška policijskih obavještajnih aktivnosti taktičkim borbenim operacijama policije je sljedeća: podrška razumjevanju konkretne situacije sa upotrebom oružja; prikupljanje obavještajnih informacija, nadzor i prepoznavanje pojava; podrška za izgradnju strategijskog odgovora. Ovi zahjtevi su samo teorijski podijeljeni i klasifikovani, ali se u praksi oni odvijaju simultano i neodvojivi su jedan od drugog. Podrška razumjevanju situacije je potrebna prije svega u onim segmentima kada postoji asimetrija i to je kod kriminala, terorizma ili pobune. Do razumjevanja situacije dolazi se prije svega policijskim metodama i radom. Ukoliko su prijetnje više vojne prikupljanje se vrši vojnim metodama u saradnji sa policijskim agencijama. To uključuje procjenu trenutnih sposobnosti i potrebnih aktivnosti. Fokus obavještajnog policijskog rada je operativno okruženje, a ako su u operacije uključene i druge agencije i organi, odnosno, ako se podaci prikupljaju iz širih izvora to omogućuje da se ide i dalje od ovog okruženja od interesa. Proces se sastoji od redovnih aktivnosti obavještajnog i drugog osoblja kao i procjene istih što rezultuje policijskim obavještajnim proizvodom. Da bi se procjenilo koliko su policijske snage kompetentne za obavještajni proces treba analizirati sljedeće: - broj policijskih stanica u određenom području, tehnička oprema kojima raspolažu policijske snage i kompetentnost osoblja; - odnos stanovništva prema policiji i odnos policije prema lokalnoj zajednici; - stepen korupcije i profesionalnosti policijskih snaga; - prisustvo organizovanog kriminala ili organizovanih terorističkih organizacija; - kvalitet obavještajnog rada i odnosa sa pojedincima i zajednicom; - kvalitet krivičnog pravosuđa; - sposobnost policijskog sistema da sprovodi sve vrste istraga, da izvlači iskustva i organizaciono uči; - stepen poštovanja zakona i najviših etičkih vijednosti u radu policije. Neosporno je da je za većinu ovih akata odgovorna lokalna policija ili nacionalni nivo policije, ali u nekim slučajevima je potrebna koordinacija. Za neke terorističke akte potrebna je detaljna priprema i obuka �pa ćemo u tom kontekstu spomenuti i legislativu Evropske unije (EU). Na zvaničnoj web stranici eurlex.europa.eu/legal pod naslovom EU counter-terrorism policy se kaže da: - U okviru EU politike protiv terorizma koji je sadržan u Communication from the Commission to the European Parliament and the Council of 20 July 2010 – The EU Counter-Terrorism Policy: main achievements and future challenges [COM(2010) 386 final] evropska unutrašnja sigunosna strategija je formulirana na osnovama Štokholmskog programa borbe protiv terorizma, a strategija se sastoji od sljedećih mjera u prevenciji, zaštiti, potragama i odgovoru: - U prevenciji su usklađena unutrašnja zakonodavstva članica sa amandmanima iz 2008. godine naročito u korištenju interneta. European Agreement Model je unaprijeđen u potrebi dijaloga između internet provajdera i policija u spriječavanju korištenja interneta radi svrha terorizma. Evropska Komisija je na ovom planu išla i dalje u pogledu regrutacije za svrhe terorizma, pa je strategija je sastavni dio ovih aktivnosti koju prati akcioni i implementacijski plan. - U pogledu kontrole granica naglasak je na implementaciji najsavremenijih tehnoloških rješenja uključujući i biometrijske pasoše i sistem viza u Šengenu. - Potom je stavljen naglasak na zaštitu kritične infrastrukture i transporta kao i na industrijskoj sigurnosti što zahtijeva razvoj sistema certifikacije sigurnosnih rješenja. Posljedično u ovoj oblasti se moraju povesti vrlo ozbiljna istraživanja a koja bi povezala javni i privatni sektor, tehnologiju i sigurnost. - Standardizacija omogućuje provjeru validnosti rješenja i postupanja. - Iskustva iz događaja o kojima smo govorili u Evropi u posljednjim godinama doveli su do toga da se ozbiljno razmišlja i o legislativi koja bi obuhvatala metodiku istraživanja prijetnji koje su u fokusu problema kao i metodologiju procjene takvih prijetnji na nivou EU. - Prije svega, postoji mogućnost osnivanja Evropske obavještajne službe koja bi evropsku sigurnosnu politiku snabdijevala aktuelnim i pouzdanim informacijama i procjenama. - Uloga Europol-a je takođe od značaja, s tim da su u osnovi cijelog mehanizma sporazumi o koordinaciji u krizama (Crisis Coordination Arrangements - CCA) te sistem brzog obaviještavanja (European rapid alert system - ARGUS). 3. Zaključak Neosporno se može zaključiti da će u Evropi, a time i u Bosni i Hercegovini doći do redefinisanja policijske taktike u slučajevima sa aktivnim pucanjem bilo da se radi o pojedinačnim počiniocima ili organizovanim politički motivisanim počiniocima. U Sjedinjenim Državama su usvojene nove standardne operativne procedure zbog vrlo čestih događaja sa zloupotrebom oružja od strane pojedinaca kao i nove preventivne mjere na ranom uočavanju ovakvih osoba. Ono što je i dalje značajka ovih događaja je da je događaj „nepredvidljiv“ i kao takav iznenađenje i za zajednicu i za policiju koja djeluje sporo, što daje dovoljno vremena da incident dođe u fazu klimaksa sa velikim brojem ubijenih, a koji se najčešće okončava suicidom počinoca. Umjesto organizovanog djelovanja specijalnih snaga favorizuje se dobijanje na vremenu i momentalno djelovanje individualnog policajca ili ad hoc kontaktnog tima u neutralisanju počinioca. Ova taktika nije moguća u slučajevima terorističkih napada koji imaju cilj masakrirati što više osoba nego se zahtjeva odgovor na najvišem državnom nivou putem specijalnih snaga koji uključuje taktičku borbu na bliskom odstojanju. Ovo treba posmatrati u okviru dugotrajnih strategijskih procjena, priprema i uvježbavanja. U terorističkim incidentima se pokazalo da samo momentalni odgovor specijalnih snaga rezultuje smanjenjem broja ubijenih. U protivnom, statistici ubijenih civila se može samo pridodati broj ubijenih napadača, nakon što bude skršen njihov otpor u objektu. Evropsko zakonodavstvo pruža okvir za saradnju prije svega u oblasti nadzora nad granicama, u radu Europola, u području finansiranja projekata iz oblasti sigurnosti koji treba da razviju metodologiju istraživanja i djelovanja u ovoj oblasti, koji treba da da najnovija tehnološka rješenja u prevenciju i odgovoru, a sve na postojećim osnovama i u dograđivanju pravnih i drugih rješenja kroz uzajamnu saradnju. �Author: Adnan Duraković, PhD, Associate Professor Institution: Faculty of Law, University of Zenica E-mail: adnan.durakovic@prf.unze.ba TACTICAL APPROACH OF POLICE IN CONTROLLING REBELLIONS AND RIOTS IN URBAN AREAS Abstract In the routine police activities with gangs, drugs, violence, riots and vandalism, police organization is faced with increased use of firearms, force and resistance, but periodically police meets with terrorism, urban guerilla and armed rebellion marked as the most demanding tasks of all. Political contradictions and conflicts sometimes encouraged by foreign factors lead to the eruption of violence on the street to the level of extreme and that requires the application of appropriate tactics in urban areas. Providing analytical support for this events usually has symptoms of systemic pathology because it is based on the traditional ways of data collection and processing systems which are based on the analysis of organizational creation and research of system engineering methods. Keywords: urban riots, rebellion, tactics, police � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3172 Title A name given to the resource TAKTIČKI PRISTUP KONTROLI POBUNA I NEREDA U URBANIM SREDINAMA Author Author DURAKOVIĆ, Adnan Abstract A summary of the resource. Policija se osim povećane skale upotrebe vatrenog oružja, sile i otpora u rutinskim policijskim aktivnostima u djelovanju sa bandama, drogom, nasiljem, neredima i vandalizmom susreće i povremeno sa terorizmom, urbanom gerilom i oružanom pobunom. Političke protivrječnosti nekada podsticane i od stranog faktora dovode do erupcije ponašanja na ulici do nivoa ekstremnog nasilja koje zahtjeva primjenu adekvatne taktike u urbanim sredinama. Obezbjeđenje analitičke podrške događajima najčešće ima simptome sistematske patologije jer se zasniva na klasičnim načinima prikupljanja i obrade podataka podataka koji se temelje na analizi organizacijskih tvorevina i metodama sistemskog inžinjeringa. Ključne riječi: urbani neredi, pobune, taktika, policija Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d3a807d8c12cc0fbd6c52cd03f7b04aa.docx 3c83bd28bcd38a9bf730d3f35eb9f67b https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5abbc83e0ffd7aec83d445d36a38285e.pdf baed126c54e667802a09d74f264da770 PDF Text Text Autor: Nerma Halilović – Kibrić, MA Institucija: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu (asistent pri katedri sigurnosnih studija) E-mail: nhalilovic@fkn.unsa.ba RAZVOJ SIGURNOSNE POLITIKE BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU EUROATLANSKIH INTEGRACIJA Sažetak Jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini, od samog potpisivanja Dejtonskog sporazuma, predstavlja stvaranje zajedničkog odbrambeno - sigurnosnog sistema, a samim tim i donošenja i uspostavljanja zajedničke sigurnosne politike Bosne i Hercegovine. Problem leži u tome što Bosna i Hercegovina još uvijek nema zaokružen sistem nacionalne (državne) sigurnosti, što proističe iz oslikavanja državne strukture i na sigurnosni sektor. Akt o sigurnosnoj politici je osnov kako za prevenciju tako i represiju modernih sigurnosnih izazova svake demokratske države. Prethodno navedene značajke je moguće posmatrati kao jasan indikator da istraživanje njegove preduge izrade i usvajanje uz političke kompromise, koja je itekako nedopustiva, ima naučnu, stručnu, ali i društvenu opravdanost. Jedno od rješenja koje se nameće, ali lahko ne ostvaruje, su evropske integracije koje bi značile usklađivanje svih zakonskih akata sa evropskim, i poštivanje principa Evropske unije. S tim u vezi, ovaj rad neposredno tretira negativne, ali i pozitivne aspekte razvoja sigurnosne politike Bosna i Hercegovina na putu ka euroatlanskim integracijama. Ključne riječi: sigurnosna politika, euroatlanske integracije, sigurnost �1. Uvod Bosna i Hercegovina još uvijek nema zaokružen sistem nacionalne (državne) sigurnosti, što je prouzrokovalo odlaganje donošenja najvažnijeg akta iz domena sigurnosti jedne demokratske zemlje, Dokumenta o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine. Jedan od najvećih problema koje država Bosna i Hercegovina ima je „zamršena“ struktura vlasti, te proces tranzicije iz kojeg nastoji da “ispliva” već punih dvadeset godina. Bosna i Hercegovina kao pre-demokratska država koja se nalazi u procesu tranzicije, sa svim unutrašnjim protivrječnostima političke, etničke, ekonomske, kulturne i druge naravi, nastoji oblikovati novi model razvoja demokratije i njenih institucija, primjereno razvoju svih savremenih civilizacijskih društava (Ahic, 2004, p. 358). Dakle, traži se takva priroda transformacije koja treba dati odgovarajući okvir u iznalaženju najoptimalnijih rješenja i objektivnom sagledavanju svih zapreka različitog karaktera i intenziteta koje još uvijek opterećuju bosansko-hercegovačku društvenu zbilju. Afirmacija i brisanje razlika prošlosti između građana i naroda Bosna i Hercegovina, ujedno je i put za reafirmaciju svih demokratskih načela koje daju važan poticaj stabilnosti političkog sistema u Bosna i Hercegovina, jer, niti jedan politički sistem ne može egzistirati ukoliko on u kontinuitetu ispoljava nestabilne sigurnosne tendencije koje dovode u pitanje osnovne vrijednosti društva. Euroatlanske intergacije nameću nam niz potrebnih izmjena u svim sferama društva, kako bi Bosna i Hercegovina postala dio jedne velike zajednice, čime bi joj se pružile različite mogućnosti razvoja, ali i svojevrsna zaštita svih društvenih i državnih vrijednosti. Svi unutrašnji problemi s kojima se Bosna i Hercegovina susreće, čine je nepouzdanim sigurnosnim subjektom međunarodnih odnosa. Na osnovu navedenog može se zaključiti da kreiranje politike sigurnosti postaje veliki izvor utjecajnih varijabli u odnosu prema problemima same nacionalne sigurnosti (Buzan, 1983, p. 4). Zbog toga se kao jedino rješenje nameće stvaranje kvalitetne i efikasne politike sigurnosti, koja će dovesti do stvaranja povoljne klime za napredak Bosne i Hercegovine na putu ka Europskoj uniji. 2. Šta je sigurnosna politika? Šta je ustvari sigurnosna politika? Kako je definiramo? Najbolji način bi bio rastavljanje pojma na dva iznimno važna elementa i njihovo definisanje. Prvi pojam bi bio sigurnost. Međutim, pojedini autori smatraju da je sigurnost jako teško definirati. Morgan (1992, p. 466) kaže da postoje velike teškoće u definiranju pojma sigurnosti. Na sličan način Buzan (1992, p. 16) zaključuje da priroda sigurnosti sprječava pronalaženje definicije sigurnosti s kojom bi se svi slagali. Međutim, iako postoje teškoće u definisanju, pojam sigurnosti Abazović (2012, p. 27) definira kao stanje u kome je obezbjeđen uravnotežen psihički, duhovni, materijalni i društveni opstanak pojedinca, društvenih grupa sa drugim pojedincima, društvenim grupama i prirodom. Dok je s druge strane prema studiji UN-a o sigurnosti (1986), sigurnost stanje u kojem države smatraju da nema opasnosti od vojnog napada, političkog pritiska ili ekonomske prisile, tako da mogu da se slobodno razvijaju i napreduju. Prema poznatom američkom psihologu Maslowu (1962), primarne biološke potrebe ili fiziološke potrebe organizma, najvažnije su, najosnovnije i najjače od svih ljudskih potreba. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Odmah poslije osnovnih bioloških potreba, slijedi potreba za sigurnošću, kao temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom, potreba za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Tek kada su zadovoljene ove prve dvije potrebe, moguće je ispuniti i one iduće u hijerarhiji potreba, kao što su potreba za pripadanjem i ljubavlju, potreba za poštovanjem i samopoštovanjem, potreba za samoostvarenjem itd. Upravo zbog toga se nameće potreba da se sigurnost razmatra, te da se na kvalitetan način izrade politike koje će dati odgovor na pitanja zaštite interesa i prioriteta građana, konkretnog društva i države u cjelini. S druge strane, pojam politike se definira na različite načine. U pojedinim jezicima, kulturama i ideologijama ima još više pridodatih značenja. Prvo i najviše upotrebljavano značenje je praktično. Pod politikom se podrazumijeva program ili smjer određenih aktivnosti ili težnji, odnosno, skup sredstava i ciljeva. Po drugom, uobičajenom značenju, politika podrazumijeva više ili manje usklađen ili racionalan skup iskazanih interesa, shvatanja ili ideala. U nekim jezicima postoje i posebni termini za oba navedena �pojma politike. Na primjer, u engleskom jeziku se upotrebljavaju termini police i politices. U većini savremenih svjetskih jezika ista riječ politika sadrži oba značenja. Pod pojmom politika najčešće se misli na njeno prvo značenje: politika je, dakle, usmjeravanje društvenog kretanja u određenom pravcu. U skladu sa prethodno navedenim definicijama, sigurnosna politika treba dati odgovore na pitanja zaštite interesa i prioriteta grđana, konkretnog društva i države u cjelini od vanjskih i unutrašnjih prijetnji bilo koje vrste predvidjeti političke, ekonomske i vojne mjere u tom smislu (Abazović, 2012, p. 34). Pod ovim se podrazumijeva da se konstantno mora vršiti analiza sigurnosnog okruženja, te iznalaziti načini za djelovanje. Sigurnosna politika je okvirni kompleks mjera i aktivnosti na političkom, ekonomskom, socijalnom, sigurnosnom, odbrambenom planu kao i drugim oblastima koje su donesene u skladu sa naučno-stručnom analizom izvora ugroženosti, a koje se provode putem legitimnih instrumenata države koja poštuju načela ustavnosti i zakonitosti, a sve u cilju zaštite vanjske i unutrašnje sigurnosti demokratskog društva (Masleša, 2001). Sigurnosna politika je u suštini set mjera i aktivnosti kojima se procjenjuju izvori ugroženosti iz svih oblasti jednog demokratskog društva, a sve u cilju zaštite tog društva. U provođenju sigurnosne politike ima više konstanti. Među prvima diferencira se procjena prijetnje i rizika sigurnosti. To podrazumijeva usmjeravanje pažnje na moguće tendencije u sferama (Hensen, 2000): unutrašnjih konflikata po bilo kojem osnovu; nasilne promjene međunarodno priznatih granica; eventualne ekspanzije etničkog ili religijskog ekstremizma; nasilne promjene unutrašnjeg ustavom utvrđenog poretka; organiziranog kriminala; proliferacije; trgovine ljudima; ilegalnih migracija; terorizma; razvoja i transfera oružja za masovno uništenje; socijalnih problema; masovnih rušilačkog nemira; zagađenja okoliša i dr. 3. Proces donošenja siugurnosne politike Bosne i Hercegovine Prilikom izrade sigurnosne politike jedne države, prije svega je potrebno da se identificiraju prijetnje. Stvarne prijetnje se ne mogu mjeriti, što predstavlja veliki problem. Ukoliko se nešto identificira kao prijetnja, a da to zapravo nije, može rezultirati poremećajima u društvu, s druge strane, ukoliko se neko pitanje ne kvalificira kao prijetnja to može umanjiti mogućnost da se na vrijeme izvrše pripreme za moguće poremećaje (Abazović, 2012, p. 52). Regija Jugoistočne Evrope spada u jedno od najdinamičnijih područja kako po odvijanju društvenih procesa u svakoj državi pojedinačno, tako i u okviru subregija. Proces tranzicije koji se odvija već dvadeset godina na spomenutom području predstavlja veliki problem, jer tranzicija je mnogo složeniji problem od puke strukturalne promjene unutrašnje društvene i političke organizacije. Tranzicioni put prema Evropskoj uniji (EU) predstavlja problem za sve zemlje regije, a posebno za Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno zbog njene složene državne organizacije. Dakle, značajan broj država u tranziciji suočava se sa problemima koji ih destabiliziraju unutar samih njih, a one, kao takve, djeluju kao destabilizirajući faktor na regionalnom pa i kontinentalnom nivou. S druge strane, nosioci savremenih sigurnosnih rizika tendiraju ka homogenizaciji, užem povezivanju i uspostavljanju jasnih i provjerenih standarda u ostvarivanju svojih ciljeva (Abazovic, 2012, p. 60) Bosna i Hercegovina kao i svaka druga moderna demokratska i pravna država, putem institucionalnih sigurnosnih i ostalih zaštitnih mehanizama treba obezbijediti zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta, političku samostalnost i međunarodni subjektivitet, te ostale vrijednosti pred svim oblicima vanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja. Sa svim državnim atributima trebaju se stvarati demokratsko-sigurnosni uslovi za sprovođenje vladavine zakona s osnovnim ciljem obezbjeđenja opće klime za društveno-ekonomski, socijalni, kulturni, i svaki drugi razvoj građana i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. Na taj način se dolazi �do centralnog pitanja kojom politikom osigurati stabilnost i sigurnost u razvoju Bosne i Hercegovine? To je sigurnosna politika, koja svoje uporište ima u već navedenim ustavno-pravnim rješenjima. Dakle, svaka organizirana država koja je prevashodno politička organizacija oblikuje i razvija niz politika (ekonomska, vanjska, odbrambena, ekološka, kulturna, itd.) koje zavisno od prilika i okolnosti mogu imati odgovarajući utjecaj na stanje sigurnosti u državi. Sve one čine sigurnosnu politiku na nivou države. Znači iz globalnog koncepta sigurnosne politike, proizlaze sve naznačene i druge politike (Ahic, 2004, p. 361). Dakle, samo jedna demokratska, objektivna, pragmatična, efikasna i provodiva sigurnosna politika (sa ciljevima, snagama, sredstvima, dinamikom operacionalizacije, itd.), i njenom djelotvornom implementacijom i donošenjem ostalih racionalnih odluka u konkretizaciji operativnih zadataka, omogućit će političkim strukturama vlasti u Bosni i Hercegovini, da oblikuju jednu poželjnu demokratsku i sigurnosnu zajednicu (Masleša, 2002, p. 30) Istovremeno, to je način da se kroz praktični aktualitet institucionalnih mehanizama čije se aktivnosti moraju odvijati u ustavno-zakonskim i političkim neutralnim okvirima, daje puni doprinos u održavanju stabilnosti i sigurnosti političkog sistema u Bosna i Hercegovina. Jedino se na taj način može stvarati klima o sposobnosti i efikasnosti u zaštiti osnovnih vrijednosti bosansko-hercegovačkog društva (Ahić, 2004, p. 352). Odlukom Vijeća za implementaciju mira (Briselskom deklaracijom), u maju 2000. godine, Bosna i Hercegovina se obavezala na donošenje dokumenta Sigurnosna politika Bosna i Hercegovina do kraja 2000. godine., a Predsjedništvo Bosna i Hercegovina obavezalo je Vijeće ministara za nosioca aktivnosti za izradu ovog dokumenta. Vijeće ministara Bosna i Hercegovina je tek u avgustu 2001. godine formiralo radnu grupu za izradu ovog akta u koju su uključeni Vojni savjetnici, kao i ekspertnu grupu u koju su uključeni članovi Sekretarijata Vijeća ministara u Bosna i Hercegovina. U septembru 2002. godine radna grupa Vijeća ministara završila je nacrt dokumenta koji je usvojen tek 2006. godine. Međutim, najveći problem kod izrade Dokumenta o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine je primjena dosta zastarjelih tradicionalnih stavova, koji preferiraju idealističke koncepte, bez adekvatnog naučnog, stručnog i operativnog spoznavanja svih otvorenih i latentnih prijetnji koje se u kontinuitetu odražavaju na stanje sigurnosti u državi (Masleša, 2002, p. 37). Ukoliko nema sistemskog, profesionalnog i pravovremenog djelovanja, sigurnosna situacija će se zasigurno usložnjavati, što će predstavljati veliku kočnicu na putu Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama. 4. Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine i Evropske unije U maju mjesecu, 1999. godine je počeo Proces stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Association Process - SAP), koji nudi jasnu mogućnost integracije za Bosnu i Hercegovinu kao i ostalih pet zemalja regije zapadnog Balkana u EU. Od tog trenutka pa do danas desilo se niz promjena koje su državu stavile u povoljniji položaj, ali niti jedna koja bi je stavila na listu punopravnih članica Evropske unije. Radi potreba ovog rada izvršena je analiza Izvještaja Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2015. godini (Evropska komisija, 2015). Komisija redovno izvještava Vijeće i Parlament o napretku koji su zemlje regiona Zapadnog Balkana postigle u procesu evropskih integracija, ocjenjujući njihove napore u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena i uslova iz Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sve države članice EU su ratifikovale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) potpisan u junu 2008, ali Vijeće dugo nije donijelo odluku o njegovom stupanju na snagu, zbog neuspjeha zemlje da provede presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Fincii. Puna provedba presude Sejdić-Finci je predstavljala ključni element da bi EU zahtjev za članstvo Bosne i Hercegovine prihvatila kao vjerodostojan. iPredmet Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine, decembar 2009. godine, u vezi etničke diskriminacije u smislu da osobe koje ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda ne mogu biti birane u institucije države. �Međutim, Evropska unija je u decembru 2014. godine primjenila jedan novi pristup koji bi zemlji pružio veće mogućnosti za napredovanje prema pridruživanju Evropskoj uniji, ali i riješio otvorene društveno-ekonomske izazove s kojima se zemlja suočava. Cijeli proces koji je obuhvatao rješavanje pitanja presude Sejdić-Finci je zaustavljen nakon Opštih izbora u oktobru 2014. godine, kada su njemački i britanski ministri vanjskih poslova pokrenuli tzv. njemačko-britansku inicijativu. Evropska unija je tim činom prihvatila svoj neuspjeh te je otišla korak dalje, uklanjajući provedbu odluke “Sejdić i Finci” sa liste uslova koji moraju biti ispunjeni kako bi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) stupio na snagu, što se i dogodilo 1. juna 2015. Do kraja maja 2015., samo je Vijeće ministara usvojilo godišnji plan rada. Nijedna od dvije entitetske vlade nema godišnji plan aktivnosti i programske ciljeve. Nije bilo napretka u učinkovitosti rada parlamenata. Tokom 2014. godine, PS BiH usvojila je svega osam zakona. U izvještaju o monitoringu Centra civilnih inicijativa (2014) navodi se da je u mandatu 20102014. PS BiH usvojila ukupno 85 zakona što je duplo manje nego u prethodnom mandate, dok ih je 67 bilo odbijeno. U aktuelnom mandatu, PS BiH je usvojila četiri zakona, Parlament Federacije BiH tri (svi vezani za budžet), a Narodna skupština RS pet. Uočljivo je nazadovanje na ovom polju, što pokazuje da ne postoji volja vladajućih struktura da pokrenu zemlju u pravcu reformi i EU integracija. Nakon što su se vlasti u BiH pismeno obavezale na provođenje socio-ekonomskih reformi, nije uslijedio transparentan proces izrade reformske agende. Civilno društvo, kao i državni i entitetski parlamenti, bili su potpuno isključeni iz ovog procesa. Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH usvojili su reformsku agendu u junu 2015, dok je Vlada Republike Srpske odbila da je potpiše. Nakon toga, otkazana je posjeta Komesara za proširenje EU, Johannesa Hahna, koja je trebala uslijediti nakon potpisivanja agende. Ovakav razvoj događaja pokazuje da su bh. političari/ke više zainteresovani/e za održavanja statusa quo, nego za provođenje otvorenog, inkluzivnog i transparentnog reformskog procesa. Ono na što Evorpska komisija posebno akcentuje su nedostatak koordinacije i saradnje između instanci vlasti u BiH, misleći na entiteske, kantonalne i općinske vlasti. Slična situacija je i sa sigurnosnim službama što sistemski dovodi do rasta nesigurnosti građana, ali i njihovog nepovjerenja u državni sigurnosni sistem. S tim u vezi, po pitanju Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) Bosna i Hercegovina se u izvještajnom periodu, po pozivu, uskladila sa 18 od ukupno 29 relevantnih deklaracija EU i odluka Vijeća (usklađenost 62 %). Dok se nije uskladila s odlukama Vijeća o uvođenju restriktivnih mjera EU u kontekstu ilegalne ruske aneksije Krima i događaja u istočnoj Ukrajini, jer nije bilo konsenzusa unutar Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Međutim, okvirni sporazum o sudjelovanju Bosne i Hercegovine u operacijama upravljanja krizama u EU potisan je u septembru ove godine. EU je i dalje ulaže znatna sredstva u Bosni i Hercegovini u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike i Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Pojačana prisutnost Ureda specijalnog predstavnika EU-a i EU delegacije u Bosni i Hercegovini i dalje je korisna za građane, ali i za provedbu ciljeva programa EU u ključnim područjima. (Evropska komisija, 2014, p. 65). U samom izvještaju data je analiza svih onih pojava koje ugrožavaju sigurnost države i koje utiču na njen put ka Evropskoj Uniji. Prije svega dat je osvrt na korupciju gdje se navodi da je Bosna i Hercegovina došla do određenog nivoa pripremljenosti za borbu protiv korupcije kroz usvajanje Strategije i Akcionog plana za borbu protiv korupcije za period 2015.-2019. godina u aprilu 2015. godine. Međutim, nedostaje konkretan politički angažman po ovom pitanju, a o rasprostranjenosti govore statistički podaci. U 2014. godini bilo je ukupno 158 istraga na državnoj razini u vezi sa finansijskim kriminalitetom i korupcijom, od čega 103 (65%) su zatvorena, a 53 poslano Tužilaštvu Bosni i Hercegovini. Nije bilo konačnih presuda u većini slučajeva u izvještajnom razdoblju. Slučajevi su često procurili u medije, te su u većini sučajeva imali tendenciju da postanu politiziran, ili su već postali takvim. Političke vlasti trebaju osigurati da tijela za provedbu zakona u cijelosti budu ovlašten da djeluje učinkovito i nepristrano, kada istražuji krivična djela korupcije. (Evropska komisija, 2015, p. 16). Naredno na šta je u izvještaju stavljen poseban naglasak je policijski sistem Bosne i Hercegovine i nedostatak institucionalizovane koordinacije i saradnje između državnih i entitetskih/kantonalnih policijskih tijela otežava efikasan rad policijskih službi, te nedostatak efikasno organizovane policije. To je �posebno došlo do izražaja u februaru 2014. kada su se policijske snage suočile sa ozbiljnim poteškoćama u kontrolisanju nasilnih uličnih protesta koji su rezultirali sa nekoliko miliona eura materijalne štete, a stotine ljudi je povrijeđeno.Također, jedan od najsvježijih primjera je napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića u Srebrenici 11. jula kada se obilježavalo dvadeset godina od genocida, kada sigurnosne službe BiH svoj posao nisu odradile na nabolji i naprofesionalniji način (nap.ba, 2015). Pravni okvir na rad policije još treba usvojiti. Iako zakon predviđa neovisni i transparentan nadzor policije, uključujući javne žalbene mehanizme, njegova provedba je u praksi često pogrešna. Stoga je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se ograničio politički utjecaj, osobito u imenovanju visokih policijskih službenika. Sveukupno gledano, ostvaren je određeni napredak u oblasti policije, kako navodi izvještaj. Međutim, nedostatak koordinacije i saradnje, te nedostatak odgovarajuće obuke i opreme sprječavaju efikasan rad policijskih službi, što se najviše pokazalo tokom socijalnih nemira u februaru. Koordinacija i saradnja među organima za provođenje zakona i dalje je uglavnom neformalna. Postoje naznake neprikladnog političkog utjecaja po etničkim linijama. Zakonodavni okvir kojim se uređuje oblast policije i dalje se mora poboljšati da bi se postigao viši nivo profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti u cijeloj zemlji. (Evropska komisija, 2015, p. 61). U Bosni i Hercegovini su u izvještajnom periodu, podignute 22 optužnice za organizirani kriminal. Nekoliko velikih operacija je provedeno, uključujući i one koje su provedene u suradnji s državama članicama Europske unije. U 2015. oduzeta je imovina u vrijednosti od 550 000 eura, u ukupno 36 slučajeva. U 2014. godini broj žrtava trgovine ljudima se povećao, na 49 žrtava, dok je prethodnim godinama prosjek bio 30. U prvih šest mjeseci 2015. je identificirano deset žrtava trgovine ljudima, i to u svrhu eksploatacije rada, seksualnog iskorištavanja, prošnje i prisilnih brakova. U borbi protiv terorizma BiH je ozbiljno pogođena fenomen stranih terorističkih boraca i radikalizacije. Radikalizam je identificirani u cijeloj zemlji, posebno u vehabijskog zajednici. U aprilu je u policijskoj stanici u Zvorniku je izvršen napad u kojem je smrtno stradao jedan policajca, dok su dva ranjena. Napadač je ubijen u razmjeni vatre. Dvojica osumnjičenih koji su navodno povezani s napadom su uhićeni i potom pušten iz pritvora, uz restriktivne mjere. Odredbe Krivičnog zakona BiHii o sankcijama protiv „boraca na stranim ratištima“iii su se počeli koristiti u krivičnom postupku (Evropska komisija, 2015, p. 17). Rad na borbi protiv terorizma je intenziviran uvođenjem ovih sankcija u krivičnom zakonu, međutim to nije dovoljno za jak intenzitet prijetnje od ovog oblika ugrožavanja. Zbog toga bi se jedan poseban dio Dokumenta o sigurnosnoj politici trebao baviti samo ovim problemom. Konačni zaključak izvještaja je da Bosna i Hercegovina nije prevazišla zastoj u procesu evropskih integracija dok druge zemlje regije odlučno korčaju naprijed. Ova razočaravajuća situacija nastupila je uglavnom zbog nedostatka kolektivne političke volje na strani vodstva zemlje. Potrebno je unaprijediti efikasnost i funkcionalnost političkih institucija na svim nivoima vlasti i hitno uspostaviti funkcionalan mehanizam za koordinaciju o pitanjima EU integracije. 5. Zaključak Pristupanje Europskoj uniji strateški je prioritet Bosne i Hercegovine. Osnovni pravci i aktivnosti vanjske politike podrazumijevaju dalje približavanje i institucionalizaciju odnosa sa EU u skladu sa Procesom stabilizacije i pridruživanja, zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, te njegova potpuna primjena. Aspiracija Bosna i Hercegovina za sticanjem punopravnog članstva u EU zasnovana je na širokom političkom konsenzusu. Član 162. Krivičnog zakon BiH (Službeni glasnik BiH, broj 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15) iii Izmjene zakona kojima se sankcioniše učešće u sukobima u inostranstvu u vojnim, paravojnim ili parapolicijskim jedinicama stupile su na snagu nakon što su 17. juna, na osnovu odluka Zastupničkog i Doma naroda parlamenta, obavljene u Službenom glasniku BiH. Direktan povod za izmjene je činjenica da su destine državljana BiH učestvovale u borbama u Siriji u redovima ekstremnih islamističkih organizacija. ii �Proces euroatlanskih integracija zahtijeva sveobuhvatno prilagođavanje politika, institucionalnog okvira i pravnog sistema s ciljem dostizanja europskih standarda u svim oblastima. Nadalje, proces pravne harmonizacije i prihvatanja europskih standarda podrazumijeva opsežne unutrašnje reforme, opću konsolidaciju sistema, snažniji privredni razvoj i intenzivnije vanjskopolitičko djelovanje u oblastima koje utiču na dinamiku odnosa Bosna i Hercegovina i Europske Unije. Perspektiva članstva u EU izuzetno je snažan poticaj za nastavak već započetih reformi u Bosna i Hercegovina i pokretač procesa koji treba da omogući stvaranje ekonomske, pravne, organizacione i socijalne strukture sposobne za djelovanje u skladu s pravilima Europske unije. S ciljem ubrzanog procesa uključivanja Bosne i Hercegovine u europske integracione tokove, neophodna je aktivna uloga svih segmenata društva. Ukupna sigurnost Bosne i Hercegovine ovisi od svih elemenata državne moći na način da se oni zajednički planiraju i uvezuju, kako bi se stvorile mogućnosti koje Bosna i Hercegovina može iskoristiti da bi se postigla sigurnost i dobrobit za sve građane. Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine je opći i konceptualni dokument u oblasti sigurnosti. Svojom strukturom i rješenjima je kompatibilna s odgovarajućim dokumentima iz ove oblasti u državama parlamentarne demokracije. Ovaj dokument nudi okvir s kojim je moguće i potrebno uskladiti sva zakonska i druga normativna rješenja, kao i razvojne i doktrinarne dokumente kojima se uređuju pojedini dijelovi sigurnosne politike. Obuhvata temeljne odluke koje utiču na spoljnu i unutarnju sigurnost države i društva. Utemeljuje se na utvrđenom državnom pristupu sigurnosti, daje smjernice za vojnu doktrinu i uvažava međunarodne i regionalne regulative kojima je država pristupila. Provođenje Sigurnosne politike zahtijeva puni angažman svih državnih organa i resora, čime se osigurava sagledavanje svih aspekata državne sigurnosti na integralni sveobuhvatan način. Pravovremenim prepoznavanjem sigurnosnih prijetnji planiranjem mjera i adekvatnim odgovorom tijela i institucije na svim razinama vlasti da će dati svoj puni doprinos njenoj implementaciji. Bosna i Hercegovina je opredjeljenja za aktivnu međunarodnu suradnju na političkom, ekonomskom i sigurnosnom planu, te bi trebala uložiti napore ka približavanju i institucionaliziranju odnosa s odgovarajućim međunarodnim strukturama. Uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije među različitim nivoima vlasti za prenošenje, provedbu i primjenu prava EU treba rješavati kao prioritetno pitanje kako bi u državi postojao jedinstven stav po pitanjima vezanim za EU. Europska Unija također nastavlja svoje prisustvo u Bosni i Hercegovini u okviru zajedničke vanjske i bezbjedonosne politike, te evropske sigurnosne i odbrambene politike. Bosna i Hercegovina sve više preuzima odgovornosti, preduzima aktivnosti usmjerene ka izgradnji takvog sigurnosnog sistema kroz nadležne institucije, koje će joj moći pružiti adekvatnu zaštitu i poštivanje vitalnih vrijednosti kao i mogućnosti za promociju i ostvarivanje njenih sigurnosnih interesa. U tom cilju, Bosna i Hercegovina će bržim i efikasnijim koracima krenuti ka Europskoj uniji i pronaći svoje mjesto pod evropskim nebom. 6. Popis literature Abazović, M. (2012). Državna bezbjednost. Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Ahić, J. (2004). Dokument o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine - "Conditio sine qua non" Kriminalističke Teme, III(3-4), 357-367. Buzan, B. (1991). People, States and Fear; An Agend for International Security Studies in the Post-ColdWar Era. London: Harvester Wheatsheaf. Centar civilnih incijativa (2014). Monitoring PS BiH i Vijeća ministara BiH 01.01 – 31.03.2014. Preuzeto sa: http://www.cci.ba/news/1/42/40.html �European Commission. (2015). Bosnia and Herzegovina Progress Report. Preuzeto sa: http://europa.ba/wpcontent/uploads/2015/11/20151110_report_bosnia_and_herzegovina.pdf Hansen, B. (2000). Unipolarity and the Middle East. Richmond, Surrey: Curzon Press. Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH. (2015). Alternativni izvještaj o napretku 2015: POLITIČKI KRITERIJI. Preuzeto sa: http://adi.org.ba/wp-content/uploads/2015/08/Alternativni-izvje%C5%A1taj-o-napretku-BiH-2015.pdf Kovačević, G., Korajlić, N., Smajić, M., & Ahić, J. (2013). Novi koncepti razumijevanja odnosa sigurnosti i politike. Policija i Sigurnost, 22(2), 236-247. Krivičnog zakon BiH (Službeni glasnik BiH, broj 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15) Masleša, R. (2001). Teorije i sistemi sigurnosti. Sarajevo: Magistrat. Masleša, R. (2002). Oblikovanje sigurnosne politike na nivou Bosne i Hercegovine Kriminalističke Teme, III(3-4), 27-41. Masleša, R. (2004). Značaj sigurnosne politike u planiranju i provođenju prevencije iz oblasti sigurnosti Kriminalističke Teme, III(3-4), 55-61. Maslow, A. (1998). Toward a Psychology of Being (3rd ed.). New York: Yohn Willey & Sons. Nap.ba (2015). Incident s Vučićem izazvali ljudi koji su preskočili ogradu Memorijalnog centra. http://nap.ba/new/vijest.php?id=14013 Smajić, Z. (1997). Europska unija i zemlje bivše Jugoslavije. Sarajevo: Oko. Preuzeto sa: �Author: Nerma Halilović – Kibrić, LL.M., Senior Assistant Institution: Faculty of Criminal Justice, Criminology and Security Studies of Sarajevo University E-mail: nhalilovic@fkn.unsa.ba SECURITY POLICY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA DEVELOPMENT IN LIGHT OF EURO-ATLANTIC INTEGRATIONS Abstract One of the biggest problems in Bosnia and Herzegovina since the signing of the Dayton agreement, represents the creation of a common defense - security system, and making the establishment of a common security policy. Bosnia and Herzegovina still does not have an integrated system of national (state) security, which stems from the state structures and the security sector. Act on Security Policy is the basis for the prevention and repression of modern security challenges of any democratic state. The above features can be seen as a clear indicator that the investigation of his too-long development and adoption of the political compromise, which is certainly unacceptable, has a scientific, professional, and social justification. One solution that is imposed, but can not realized, the European integration that would mean the harmonization of legislation with the European Union, and respect for the principles of the European Union. In this respect, this work immediately treated negative, but also positive aspects of Bosna i Hercegovina security policy on the road to Euro-Atlantic integration. Key words: security policy, Euro-Atlantic integration, security � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3171 Title A name given to the resource RAZVOJ SIGURNOSNE POLITIKE BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU EUROATLANSKIH INTEGRACIJA Author Author HALILOVIĆ, Nerma Abstract A summary of the resource. Jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini, od samog potpisivanja Dejtonskog sporazuma, predstavlja stvaranje zajedničkog odbrambeno - sigurnosnog sistema, a samim tim i donošenja i uspostavljanja zajedničke sigurnosne politike Bosne i Hercegovine. Problem leži u tome što Bosna i Hercegovina još uvijek nema zaokružen sistem nacionalne (državne) sigurnosti, što proističe iz oslikavanja državne strukture i na sigurnosni sektor. Akt o sigurnosnoj politici je osnov kako za prevenciju tako i represiju modernih sigurnosnih izazova svake demokratske države. Prethodno navedene značajke je moguće posmatrati kao jasan indikator da istraživanje njegove preduge izrade i usvajanje uz političke kompromise, koja je itekako nedopustiva, ima naučnu, stručnu, ali i društvenu opravdanost. Jedno od rješenja koje se nameće, ali lahko ne ostvaruje, su evropske integracije koje bi značile usklađivanje svih zakonskih akata sa evropskim, i poštivanje principa Evropske unije. S tim u vezi, ovaj rad neposredno tretira negativne, ali i pozitivne aspekte razvoja sigurnosne politike Bosna i Hercegovina na putu ka euroatlanskim integracijama. Ključne riječi: sigurnosna politika, euroatlanske integracije, sigurnost Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/898fda141b48dc7890fade1528f706ec.docx ef022b911623442f861a8048b5e1db55 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e30b9a9a54d404064a91b26350d3b61d.pdf 0f956f636dee2aaf74f8a6a0aab59328 PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. Izudin Hasanović; (2) Enis Latić, MA Institucije: (1) Pravni fakultet, Univerzitet u Tuzli; (2) Ministarstvo odbrane BiH E-mail: izudin.hasanovic@untz.ba; latic.enis@gmail.com ODNOSI EU I NATO SAVEZA U OBLASTI SIGURNOSNE I ODBRAMBENE POLITIKE Sažetak Odnosi EU i NATO saveza, oslikani kroz evropsku Zajedničku vanjsku sigurnosnu i odbrambenu politiku i ugovore koji su na snazi između ove dvije organizacije, prikazuju jedno novo razdoblje kooperativnosti i saradnje. EU, kao organizacija sui generis, postala je novi sigurnosni faktor, koji u konačnici, sa NATO savezom i njegovim resursima, čini osovinu euro-atlanske i globalne sigurnosti. Najkonkretniji i najtješnji odnosi saradnje izraţeni su kroz Berlin Plus ugovor, koji suštinski potvrđuje činjenicu da EU i NATO imaju jedinstven, ako ne i jedan oruţani aparat, unatoč evropskom razvoju vlastitih kapaciteta. Berlin Plus sporazum oţivotvoruje Zajedničku evropsku sigurnosnu i odbrambenu politiku, a prvi outputi takve politike ogledaju se u provođenju operacije Konkordija i Althea (EUFOR BiH), te uspostavljanju NATO HQ Sarajevo. U kontekstu Bosne i Hercegovine, kao pretendenta za članstvo u obje organizacije, ovakav pristup Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike EU koji se provodi putem NATO resursa, ne treba stavljati dilemu ili zabludu da je ovakva politika EU nešto različito i autonomno od NATO saveza, ili pak da je ovakav evropski pristup alternativa za NATO. Ulaskom u EU, i/ili NATO, Bosna i Hercegovina istovremeno postaje dio jedinstvene sigurnosne kulture, interesa i kapaciteta. Ovaj rad prikazat će odnose EU i NATO saveza u kontekstu globalnih sigurnosnih i zajedničkih politika, te implikacije takvih konstalacija na Bosnu i Hercegovinu, kao drţavu opredijeljenu za članstvo u euro-atlanske integracije. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, EU, NATO, Sigurnost, Sigurnosni ugovori, Sigurnosna i odbrambena politika �1. Uvod Evropska Unija i NATO savez najznačajni su faktori odrţavanja i jačanja sigurnosti i stabilnosti na tlu Evrope. Odnos NATO alijanse i evropskih integracija kroz period od njihovog nastanka do danas imao je različite oblike. Moţe se ustvrditi da je sve do početka 21. Stoljeća odnos ove dvije nadnacionalne organizacije bio daleko od oficijelnog. Različiti zapadnoevropski integrativni oblici su do kraja devedesetih godina prošlog vijeka djelovali samo kao svojevrsna veza između NATO-a i evropskih zemalja koje su ţeljele snaţniji evropski identitet na polju sigurnosti i odbrane. Krah evropskih nastojanja da prvo spriječe, a zatim zaustave sukobe na Balkanu, otvorio je novo poglavlje u promišljanjima, aki i konkretnim akcijama na preuzimanju jače uloge i odgovornosti u sferi sigurnosti od strane zapadnoevropskih zemalja, ističući saradnju sa NATO savezom kao krucijalnu. Stoga je EU razvila zajedničku sigurnosnu i odbrambenu politiku, koja sadrţi operativne elemente za poduzimanje aktivnosti iz domena sigurnosti i odbrane. NATO i EU dijele zajedničke strategijske interese i vrijednosti. Obije organizacije djelujući zajedno ka istim strateškim ciljevima aktivni su akteri sigurnosti i stabilnosti na tlu Evrope. Novo strategijsko okruţenje i izazovi zahtijevaju blisku saradnju i povjerenje između NATO i EU. EU je danas kao i ranije esencijalni partner NATO saveza. Ove institucije imaju zajedničko članstvo i mehanizme koordinacije. Međutim evropska zajednička spoljna sigurnosna i odbrambena politika, još uvijek nije u potpunosti izašla iz nacionalne suverene sfere pojedinih drţava. Stoga su evidentni problemi u načinima definisanja i pogledima na strategijske ciljeve koje poduzima NATO i/ili EU. Ovaj rad će prikazati genezu razvoja odnosa između EU i NATO, sa osvrtom na problematiku međusobnog djelovanja i načina prevazilaţenja iste. 2. Evropska sigurnosna i obrambena politika Evropska sigurnosna i odbrambena politika (ESOP - European Security and Defence Policy), koja je vojna i civilna operativnu komponenta Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, (ZVSP - Common Foreign and Security Policy), danas, u uslovima stalnih i neočekivanih sigurnosnih izazova, jeste jedno veoma dinamično polje djelovanja. Obzirom da se umnogome tiče pitanja suvereniteta drţava, ideja i oblik ZVSP dugo vremena nije artikulisan u stvarnu akciju. Prvi pojavni oblici uspostavljanja zajedničke sigurnosti u Evropi naziru se na Vestfalskom (1648.) i Utrechtskom mirovnom kongresu (1712.), nakon čega su drţave na tlu Evrope, u cilju vlastitih interesa sigurnosti, zasnivala putem načela ravnoteţe snaga. Geneza moderne zajedničke zapadnoevropske odbrane proteţe se u daleku 1948. godinu, kada su Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (dalje u tekstu: Ujedinjeno Kraljevstvo), Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg potpisale Briselski ugovor koji je pored saradnje na ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju, pretpostavljao i elemente kolektivne samoodbrane. Međutim, činjenica je da je kolektiviziranju sigurnosnih pitanja, predhodio jedan sporazum, nastao na temeljima straha od mogućeg ponovnog nekontrolisanog vojnog jačanja Njemačke. Taj sporazum, Ugovor iz Dunkerque-a, sklopljen između Francuske i Velike Britanije o vojnoj pomoći u slučaju napada na jednu od njih, iz 1947.godine, predviđao je uspostavljanje učinkovitih mehanizama za suprotstavljanje eventualnim prijetnjama po mir i sigurnost na tlu Evrope, a čiji bi izvor mogla biti Njemačka. „Potpisan 04. marta 1947.godine, Anglo-Francuski Ugovor o Savezu i Međusobnoj Pomoći, poznatiji kao Dankerški ugovor, sastojao se od bilateralnog ugovora za pruţanje, svakoj od potpisnica, sve moguće vojne i druge podrške i pomoći, i bio je posebno usmjeren i ograničen na svaki budući njemački revanšizam.“i Suprotno od Dankerškog ugovora, na Briselski ugovor se gledalo kao na odgovor na Sovjetsko prisustvo i utjecaj. Briselski ugovor (1948.), stvorio je organizaciju čiji su ciljevi između ostalog bili pruţanje međusobne pomoći u slučaju agresije, te promovisanje evropskog zajedništva. Zemlje okupljene oko Briselskog ugovora iz 1948., su povećavale broj svojih članica, ali usljed osnivanja i djelovanja Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a 1949.), nikada nisu imale veću ulogu na polju odbrane i sigurnosti. Usljed straha nastalog razvojem komunističkog bloka, stvaranje sopstvenih bezbjednosnih snaga van struktura NATO-a nije bilo moguće.ii Zemlje zapadne Evrope, shodno svojoj ulozi u takvoj konstalaciji Sally Rohan, The Western European Union, British Politics and Society, Routledge, New York and London, 2014, p.16. http://ccvo.bos.rs/pdf/2.%20Od%20spoljne%20politike%20ka%20zajedni%C3%84%C2%8Dkoj%20odbrani.pdf , pristupljeno novembra 2015. i ii �odnosa, poduzimale su niz određenih zadataka, a koji su uglavnom bili vezani za poslijeratne dogovore o mjerama i postupcima kontrole naoruţanja/razoruţanja na tlu zapadne Evrope. Dakle moţe se ustvrditi da su tokom 50-tih godina XX stoljeća pitanja odbrane bila van okvira evropske integracije, a obzirom da su ista podrazumijevala određene nadnacionalne institute, drţave zapadne Evrope, nisu imale jaku političku volju da otvaraju ovo pitanje. Također, zemlje članice briselskog ugovora iz 1948. Prepustile su svoje vojne strukture NATO paktu, u cilju izbjegavanja dupliranja funkcija. Međutim, vrijedan paţnje je bio francuski prijedlog iz 1950.godine, za osnivanje tzv. „evropske vojske“ u sastavu Evropske odbrambene zajednice (European Defense Community – EDC) , u čiji sastav bi ušla i Zapadna Njemačka i Italija. Ovakvu strukturu bi kontrolisao Evropski ministar odbrane, a isti bio bi odgovoran Vijeću ministara.iii Iako je potpisan od svih šest članica tadašnje Evropske zajednice za ugalj i čelik, uslijed neratificiranja od strane francuske skupštine (1954), ovakav projekat ostao je mrtvo slovo na papiru. Na Londonskoj konferenciji (1954.), koja se bavila pitanjima proisteklim uslijed sovjetskog prisustva na tlu zapadne Evrope, je odlučeno da se Savezna Republika Njemačka i Italija pozovu u članstvo Zapadne unije. Pariški ugovor iz 1954. godine, sprovodi u djelo odluke Londonske Konferencije, dopunjavajući Briselski sporazum, čime se stvara Zapadnoevropska unija (ZEU, Western European Union – WEU).iv Ovakav ugovor, koji se često označavao kao „konsolidovani Briselski ugovor“, navodi da će se WEU osloniti na odgovarajuće vojne autoritete NATO-a u povodu informacija i savjeta o vojnim pitanjima. Francuski predsjednik Republike De Gaulle je 1961. godine, predloţio ugovor o osnivanju samostalne evropske političke organizacije, nezavisne od NATO saveza i SAD, sa svojom odbrambenom politikom i vlastitim jedinstvenim vojnim kapacitetima. Ovaj prijedlog nije naišao na veće interesovanje zapadnoevropskih drţava. Međudrţavni sistem usaglašavanja o pitanjima vanjske i sigurnosne politike provodio se kroz program tzv. Evropske političke saradnje, čija ideja je nastala 1970. godine, a za koju se smatra da je preteča sadašnje Zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Usvojen je niz odluka, ali je ipak zadrţan primat NATOa, kao garanta sigurnosti u Evropi. Na sastanku u Rimu, 1984. godine usvojena je deklaracija sa ciljem utvrđivanja evropskog odbrambenog identiteta, te je ustanovljena potreba da se kordinira i harmonizuje odbrambena politika drţava članica, međutim ova inicijativa nije rezultirala preuzimanjem zadataka koje je izvršavao NATO.v Sporazum između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a iz 1987. godine o relokaciji nuklearnog arsenala srednjeg dometa, animira Ministarsko vijeće Zapadnoevropske Unije da usvaji Platformu o evropskim sigurnosnim interesima, (Haška platforma). Haška platforma predviđa smjernice za jedan sveobuhvatan pristup evropskim integracijama, koji obuhvata i pitanja zajedničke sigurnosti i odbrane. Njome je naznačeno da će „Izgradnja integrisane Evrope ostati nepotpuna sve dotle dok ne uključi sigurnost i odbranu“, također je izraţena odlučnost ministara za jačanjem evropskog stuba Alijanse“.vi Tokom „Golfske krize“ (1987., 1988.), zemlje članice Zapadnoevropske unije, prepoznale su problem minskih polja u Persijskom Zaljevu, te su poduzele prvu zajedničku evropsku akciju pod nazivom „Operation Cleansweep“, koja je u smislu zaraćenih strana imala neutralan karakter. Ova operacija poduzeta je u skladu sa čl.VIII (3) izmijenjenog Briselskog Sporazuma.vii Tokom navedenog rata, zapadnoevropske zemlje uspostavile su mehanizam koordinacije, u cilju provođenja UN Rezolucije br. 661, da bi na Ministarskom sastanku u Parizu (21.08.1990.), bila naglašena potreba za koordinacijom bila WEU today, WEU Secretariat- General, Brussels, Belgium, 2000, p., 39. U okviru Pariškog ugovora potpisana su četiri protokola. Prvi protokol je sadrţavao dopune Briselskog ugovora. Drugi protokol se odnosio na formiranje vojnih snaga ZEU. Treći protokol je uređivao problematiku naoruţavanja. Četvrtim protokolom je osnovana Agencija za kontrolu naoruţavanja. v Lopandić, Duško, Janjević, Milutin (ur.), Ugovor o Europskoj uniji – od Rima do Mastrihta, Međunarodna politika, Pravni fakultet, Fakultet političkih nauka, Beograd, 1995., p. 47. vi WEU today, op.cit., pp. 41-42. vii "Na zahtjev bilo koje od Visoke Ugovorne strane Vijeće će odmah biti sazvano kako bi ih se omogućilo konzultirati u povodu bilo koje situaciju koja moţe predstavljati prijetnju miru, bez obzira na područje u kojem ta prijetnja treba nastati, ili dovesti u opasnost ekonomsku stabilnost"., čl. VI (3) Izmijenjenog Briselskog Ugovora iii iv �proširena na druge zemlje u regiji, te na SAD. Budući zapadnoevropski iskorak na polju sigurnosnoodbrambenih pitanja, izraţen je kroz Mastrihtsku deklaraciju iz decembra 1991. godine. Ova deklaracija predviđa razvoj odbrambene komponente Zapadnoevropskih zemalja, i pruţa poziv svim drţavama članicama (NATO i neNATO) na pridruţivanje.viii Mastrihtska deklaracija konkretizovana je putem operativnih zadataka usvojenih juna 1992. godine u Petersburgu (Bonn). Tzv. „Petersburški zadaci“ definišu polje djelovanja zemalja Zapadnoevropske Unije u pogledu sigurnosnog spektra: humanitarni i zadaci spasavanja, zadaci očuvanja mira, borbeni zadaci u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira; dogovoreno je formiranje i jačanje zajedničkih vojnih snaga, te uspostavljena ćelija za planiranje (Planning Cell), iniciranje uspostavljanja saradnje sa drţavama srednje i istočne Evrope. Ugovorom iz Mastrihta 1992. godine Evropska unija svoju Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku vidi kao svoj treći stub, sa uvjerenjem da ona moţe iznjedriti zajedničku odbranu. Zaključci o stvaranju Zajedničke evropske odbrambene politike (Common Evropean Defence Policy – CEDP)ix, objavljeni su na Ministarskoj konferenciji u Noordwijku, u novembru 1994. godine, a novembra 1995. godine, Vijeće ministara je na konferenciji u Madridu objavilo dokument „Evropska sigurnost - Zajednički koncept 27 ZEU zemalja“. Čl. J. 7. Ugovora o Evropskoj uniji (u Maastricht 1991), stvorena je Zajednička vanjska i sigurnosna politika sa involviranim pitanjima odbrambene i vojne sigurnosti, koje su predstavljale komponentu političkog polja djelovanja. Radi se o velikom preokretu, jer su do tada pitanja vezana za evropsku vojnu sigurnost bila uglavnom pod okriljem NATO-a.x Međutim historijski sporazum koji Evropskoj Uniji otvara put ka stvaranju zajedničke odbrambene politike jeste sporazum iz Saint Malo-a (1998.). Ovaj sporazum naglasio je da sigurnost Evrope i dalje provodi NATO, dok evropski saveznici u isto vrijeme jačaju institucionalne i operativne mehanizme za zajedničko vojno djelovanje u operacijama, kao što su očuvanje mira, u kojima NATO alijansa, kao cjelina nije uključena.xi Neuspjeh EU politike u povodu sprječavanja i zaustavljanja sukoba na tlu bivše SFRJ, rezultirao je time da su drţave članice učvrstile svoju međusobnu saradnju pri provođenju vanjske i sigurnosne politike (Ugovor iz Amsterdama 1997.).xii Tada je ustanovljena i funkcija Visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.xiii WEU today, op.cit., p. 44. „U odnosu na Evropsku političku saradnju (EPS), Zajednička Vanjska Sigurnosna Politika predstavlja značajan napredak u najmanje tri točke: prvo, pokriva sva područja vanjske politike i politike sigurnosti, uključujući i “zaključnu definiciju zajedničke obrambene politike”, nadalje nalaţe da se drţave članice “pobrinu za usuglašenost svojih nacionalnih politika sa zajedničkim stajalištima” te na posljetku utemeljuje novi pravni instrument, zajedničko djelovanje, te dopušta mobilizaciju financijskih sredstava Unije“, u Vodič kroz Europsku Sigurnosnu i Odbrambenu Politiku, Francusko predstavništvo pri političkom i sigurnosnom odboru EU, 2008., p.7. x Spomenutim člankom Ugovora WEU se uvodi kao integralni dio razvoja Unije, ali ne kao alternativa NATO savezu, nego više kao njegova dopuna, što je bilo postavljeno kao uvjet od strane drţava koje su bile naklonjene SAD. Drţave kao što su Irska i Danska bile su zaštićene odredbama da mogu biti izuzete iz ove vrste suradnje, dok je drugim drţavama ostavljena mogućnost da tješnje surađuju u okviru WEU ili NATO, u mjeri u kojoj ta suradnja nije u suprotnosti sa usvojenim načelima i principima. Ovakva nova uloga WEU otvorila je nova pitanja u svezi s obranom i sigurnošću, jer je novo proširenje Unije 1995. godine u članstvo uvrstilo i Austriju, Švedsku i Finsku, koje su po svojem tradicionalnom opredjeljenju neutralne i nemaju namjeru da se učlanjuju u vojne saveze. S druge strane, odluka da WEU treba postati i obrambena komponenta EU bila je u određenom sukobu s prethodnim opredjeljenjem o njenoj ulozi europskog stupa NATO-a, što je u narednim godinama stvorilo nerazumijevanje o stvarnim opredjeljenjima izgradnje i ostvarivnja europske sigurnosti i ulogama različitih aktera, u Saša Šegvić, Frano Belohradsky: Sigurnosno-obrambena politika EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 2/2008., pp . 359.-376 xi U tu svrhu, Unija mora imati kapacitete za autonomno djelovanje, potpomognute uvjerljivim vojnim snagama, sredstvimakoje će se koristiti, i spremnost da se koriste , kako bi se odgovorilo na međunarodne krize., čl.2. Zajedničke deklaracije o Evropskoj Odbrani, St.Malo, 04.12.1998. xii Amsterdamskim ugovorom (2. oktobra 1997., stupio je na snagu 1. Maja 1999.) intenzivirana je evropska integracija proklamacijom načela slobode, demokracije i poštovanja ljudskih prava u Evropskoj uniji. xiii Visoki predstavnik je bio ovlašten da vodi politički dijalog sa trećim drţavama, a na raspolaganje mu je stavljena i posebnagrupa saradnika za planiranje vanjske politike Unije (Policy Planning and Early Warning Unit), koja je ovim Ugovorom bila osnovana. Po svojoj funkciji Visoki predstavnik je ujedno vršio i duţnost generalnog sekretara Vijeća EU, Treaty of Amsterdam Amending the Treaty on European Union, the Treaties Establishing the European Communities and Related Acts, November 1997.,dostupno na: http:/www.europa.eu.int/eur-lex/en/treaties/dat/amsterdam.htlm, pristupljeno: novembra 2015. viii ix �Samit u Kelnu (1999.), je također značajan u povodu zajedničke spoljne i sigurnosne politike, jer je isti utvrdio konsenzus oko neophodnosti da EU razvije vlastite odbrambene i vojne kapacitete.xiv Pretpostavljeno je uspostavljanje posebnog Političko-vojnog komiteta, Vojnog komiteta EU i Vojnog štaba. Na samitu u Helsinkiju (decembar 1999), je odlučeno da se na osnovu Helsinškog vodećeg cilja do 2003. godine formiraju Evropske snage za brzu intervenciju (ERRF), čija snaga bi bila između 50 000 - 60 000 vojnika, sa misijom provođenja zadataka proisteklih Peterburškom deklaracijom iz 1992. godine. Ugovorom EU iz Nice (2000.)xv, izvršena je opercionalizacija odredbi vezanih za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, dok je prvi puta predstavljena i definisana vlastita evropska strategija sigurnosti na sastanku Vijeća Evrope u Briselu (2003.). Ugovorom iz Nice koji je stupio na snagu u februaru 2003. godine, definitivno su političke nadleţnosti vezane za oblast odbrane situirane u EU – potpunim apsorbiranjem od strane EU. Potvrđene su i ranije odluke o formiranju Političkog i sigurnosnog komiteta (Political and Security Committee) i Vojnog komiteta, a formirani su i Vojni štab za planiranje vjeţbi i kriznih aktivnosti i Komitet za civilne aspekte upravljanja krizama.xvi Tokom 2004. godine, nakon terorističkih napada u Madridu, usvojen je Koncept stvaranja borbenih grupa EU i novi Glavni ciljevi do 2010. godine. Također, u 2004. godini uspostavljena je evropska obrambena agencija (EDA), sa zadacima razvoja odbrambenih kapaciteta Unije, unapređenja saradnje između drţava članica u naoruţanju, jačanja tehnološko-industrijske baze evropske odbrane i stvaranje zajedničkog evropskog trţišta vojne opreme, unapređenja istraţivanja i tehnologija u oblasti odbrane. 2.1. Lisabonski ugovor i zajednička sigurnosna i odbrambena politika U Lisabonskom Ugovoru o Europskoj uniji, u dijelu 2. Posebnih odredbi o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, popisane su odredbe o Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici. Okvir za Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike, kako je navedeno je Ugovorom o Evropskoj uniji. Članom 41. određuje se finansiranje ove politike, a sama politika je pobliţe opisana u članovima 42. do 46., u poglavlju 2. odjeljku 2. glave V. („Odredbe o zajedničkoj sigurnosnoj i odbrambenoj politici”), kao i u protokolima 1., 10. i 11. i izjavama 13. i 14. Mjestoi uloga Evropskog parlamenta u Zajedničkoj sigurnosnoj i odbrambenoj politici definisana je članom 36. Ugovora. Članom 42., (1.) ponavlja se konstatacija da je zajednička sigurnosna i odbrambena politika sastavni dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike, te se utvrđuje da se ona moţe provoditi civilnim i vojnim sredstvima i izvan Unije. Misije izvan Unije mogu se provoditi samo za potrebe očuvanja mira, sprječavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih nacija, a sredstva potrebna za ostvarenje tih ciljeva osiguravaju drţave članice. Prema Lisabonskom ugovoru:xvii - uvodi se „klauzulu uzajamne odbrane“. (ako jedna od zemalja članica EU napadnuta, druge članice Unije su joj obavezne ukazati pomoć). - uvodi "klauzulu solidarnosti". (to znači da Unija i sve njene članice moraju pruţiti svaku pomoć onoj članici koja je pogođena ljudski izazvanom ili prirodnom katastrofom ili je na udaru terorističkog napada). - proširuje potencijale Unije u pogledu borbe protiv terorizma, sprečavanja konflikta, uspostavljanje stabilizacije nakon konflikata, itd. - uvodi se „stalnu, struktuirana saradnja“ za sve zemlje koje su se obavezale da će uzeti učešće u glavnim evropskim vojnim programima i da će slati EU svoje borbene jedinice koja su na raspolaganju za hitno djelovanje Međutim, Lisabonski Ugovor govori da navedene klauzule nemju uticaj na nacionalne politike odbrane drţava članica, njihovu neutralnost ili pripadanje savezima, a ujedno i potvrđuje da je NATO osnova kolektivne sigurnosti njegovih članica. U pogledu odlučivanja o Zajedničkoj Vanjskoj i Sigurnosnoj politici, Lisabonski ugovor predvidio je sljedeće mehanizme:xviii House of Commons, Defence Committee, The Future of NATO and European defence, Nine report of Session 2007-08, p. 15 Treaty of Nice. The Treaty on European Union, The Treaties Establishing the European Communities and Certain Related Acts, dostupno na:http:/www.europa.eu.int/eur-lex/en/treaties/dat/nice_treaty_en.pdf., pristupljeno: novembra 2015 xvi Turčinović Filip, Pravo Evropske unije, Megatrend univerzitet primjenjenih nauka,, 2005, Beograd, p., 102. xvii Vodič kroz Lisabonski Ugovor, British Ambassy Sarajevo, sa., p.21. xviii Ibid. xiv xv �- Uvodi četvrti izuzetak od pravila jednoglasnosti u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Zemlje članice će sada moći odlučivati o prijedlozima koje im predoči Visoki predstavnik – samoinicijativno ili u sprezi sa Komisijom, kvalificiranom većinom glasova. - Obuhvata odredbu koja omogućavaju zemljama članicama da prošire upotrebu glasanja kvalificiranom većinom u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike – tzv. „passerelle‟ odredba – ali ipak samo na temelju jednoglasnosti zemalja članica u Evropskom vijeću. - Odredba o „konstruktivnoj suzdrţanosti“ (koja je uvedena Ugovorom iz Amsterdama) je zadrţana i u Lisabonskom ugovoru. Ova procedura omogućava zemljama članicama da se suzdrţe od glasanja, a da pri tom ne blokiraju proces jednoglasnog glasanja o odlukama iz domena zajedničke vanjske i sigurnosne politike, omogućavajući time realizaciju akcija koje podrţava većina zemalja članica. Novi mehanizmi koje Lisabonski ugovor uvodi u polje zajedničke sigurnosane i odbrambene politike, jesu svojevrstan pomak u shvatanju EU i njene uloge na internacionalnom polju. Međutim, moţe se uočiti nekoliko mogućih problema u interpretaciji odredbi ugovora. Naime, praktična primjena ugovornih odredbi u potpunosti ovisi o volji drţava članica. Mada je Lisabonski ugovor izmijenio stubovsku strukturu, odbrambena politika se ipak zadrţala u tzv. međuvladinom domenu, što ima implicitne posljedice na nepostojanje jedinstvenog glasa/stava na internacionalnom planu. To za posljedicu moţe imati nastavak postojanja zajedničkih politika samo na papiru, bez praktične operacionalizacije. 3. Oružane snage EU Integracije na tlu Evrope, koje su se odvijale na zajedničkim ekonomskim i političkim ciljevima, nisu se kretala istom brzinom i entuzijazmom kada su u pitanju vojni i odbrambeni aspekti. Najveći uzrok tome jeste prisustvo NATO saveza, koji je skoro u potpunosti bio nadleţan za pitanja odbrane i sigurnosti zemalja članica zapadnoevropskih integracija. Evropske zemlje svoju ulogu u polju odbrane i sigurnosti, afirmišu tokom 1999.godine, kada EU na sebe preuzima procese upravljanja krizama i preveniranje sukoba. U tom smislu vojni kapaciteti EU bi imali ulogu dopune NATO snagama u slučaju eventualnog rata. Značajnu ulogu u stvaranju oruţane sastavnice EU, imale bi vojne formacije, koje bi djelovale izvan svojuh nacionalnih snaga i bile pod komandom i kontrolom EU. Prvi koraci na ovakvom planu su učinjeni francusko-njemačkom inicijativom, koja je rezurtirala formiranjem Eurokorpusa 1992. godine, (EUROCORPS).xix Eurokorpus je bio potčinjen Zajedničkom komitetu, kojega su činila po dva predstavnika zemalja članica, a odluke su se donosile jednoglasno. Angaţovanje Eurokorpusa bilo je predviđeno i u okviru UN, EU, NATO i OESC vođenim operacijama. Polja angaţovanja Eurokorpusa su: misije humanitarne pomoći i podrška stanovništvu; uspostavljanje i odrţavanje mira pod okriljm UN ili OESC-ea; učešće u borbenim misijama u smislu odbrane saveznika u skladu sa čl. 5. Sjevernoatlantskog ugovora.xx U slučaju potrebe, pored vlastitih snaga Eurokorpus je moţe staviti pod svoju komandu i snage (veličine kopnene divizije) koje bi mu za posebne operacije mogle pretpočiniti zemlje koje nisu članice. Ovo participiranje snaga van Eurokorpusa poznato je kao „Koncept 5 + x “.xxi Relacije NATO-EUROCORPS definisane su tokom 1993. godine, putem sporazuma sa Vrhovnim savezničkim Komandantom NATO za Evropu, kojim su definisane potencijalne Francusko-njemačko odbrambeno Vijeće je osnovano 1989. godine, nakon čega je osnovana i Francusko-njemačka brigada koja je postala operativna 1991. godine. Dio te saradnje, u koju su namjeravali uključiti i još neke druge drţave članice EZ, rezultirao je i formiranjem Eurokorpusa, koji je osnovan u La Rochelle-u maja 1992., da bi u junu iste godine, bila formirana i Komanda Eurokorpusa u Strasburu. Vidi više u:Eurocorps ,BasicDocument,Internet,www.eurocorps.org/site/index/phlp?language=en&content=basic_doc. xx Prva misija Eurokorpusa bila je 28. 01. 1998. godine, gdje je snagama SFOR-a u BiH participiralo 470 njegovih pripadnika, druga misija Eurokorpusa započela je u januaru 2000. godine nakon što mu je NATO povjerio zapovijedanje nad snagama KFOR-a na Kosovu, pod UN RezolucijoM 1244. xxi General Leo van den Bosch, The Eurocorps-Model of Multinational Force for Europe and the Atlantic Alliance, Internet, http:/www.forumbalticum.ee/inglise/konv7/bosch_i.htm xix �misije u okviru NATO, i određene komandne regulative između NATO Komandanta i Komandanta Eurokorpusa u miru.xxii Krajem 1999. godine članice Eurokorpusa su donijele odluku da Eurokorpus transformišu u Korpus za brzo reagovanje (Rapid Reactio Corps), koji bi bio istovremeno na raspolaganje i EU i NATO savezu. Samit u Helsinkiju (1999) donio je zaključke da osim što snage EU trebaju biti osposobljene i opremljene za izvršavanje „Petersburških zadataka“, da te snage moraju raspolagati potrebnim komandnim, obavještajnim, logističkim i drugim kapacitetima. Članice EU su se sloţile da je potrebno formirati nova politička i vojna tijela u okviru Europskog Vijeća, koja bi EU pruţala političko i strategijsko upravljanje operacijama.xxiii Evropske Ţandarmerijske snage osnovane su ugovorom 17. 09. 2004. godine u Noordviku u Nizozemskoj. Njihova snaga je oko 800 pripadnika, i to su policijske snage za brzo posredovanje, spremne za 30-dnevnu aktivnost. Njihova rezervna komponenta čini oko 2300 ljudi. Evropska ţandarmerija je operativna jedinica koja je stavljena na raspolaganje EU, sa mogućnošću angaţovanja u okviru drugih međunarodnih organizacija (NATO, UN, OSCE), ali i ad hoc koalicijama pri provođenju humanitarnih ili mirovnih operacija. Njeni zadaci su: odrţavanje javnog reda i mira; javna sigurnost; istraţivanje kriminala; prikupljanje i upotreba informacija itd. Komandna struktura Europske ţandarmerije izvedena je tako da moţe biti i pod vojnom i pod civilnom komandom i kontrolom. Obzirom na njen vojno-policijski karakter, ova ţandarmerija moţe da zamijeni vojne jedinice u mirovnim operacijama. Sjedište Evropske Ţandarmerije je u Vicenzi. 4. EU-NATO odnosi Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, sve je više bilo izvjesno da će zapadnoevropske zemlje prihvatati puno veću odgovornost za sigurnost, tim prije što je sve veći broj drţava članica EU uvidio potrebu da se razviju kapaciteti za vojno djelovanje u uslovima kada NATO savez nije angaţovan. Januara 2001. godine intezivira se saradnja NATO i elemenata već uspostavljene Evropske zajedničke sigurnosne i odbrambene politike, tako da, Generalni sekretar NATO-a i EU-a izmijenjuju sluţbena pisma radi utvrđivanja obima saradnje i oblika „konsultacija i saradnje za pitanja od zajedničkog interesa povodom sigurnosti, odbrane i upravljanja kriznim situacijama“. Time su propisana i utvrđena dva obavezna sastanka EU i NATO ministara vanjskih poslova, i minimalno tri sastanka na tromjesečnoj bazi na nivou ambasadora Sjevernoatlanskog Vijeća i Političkog sigurnosnog odbora (NAC-PSC sastanci).xxiv Također ustanovljeni su sastanci Vojnog vijeća (2 puta u tromjesečju), dok bi sastanci potčinjenih odbora bili redovno sazivani. Pariški samit iz 2002. godine, NATO je potvrdio predanost jačanju saradnje NATO i EU. Deklaracija NATO-EU o evropskoj spoljnoj i odbrambenoj politici (Prag, 16. 12. 2002. godine) , je ponovo potvrdila EU pristup kapacitetima planiranja NATO-a za provođenje vlastitih vojnih operacijama, te je ponovio sljedeća politička načela strateškog partnerstva:xxv Odnosi se zasnivaju na principima obostranog uvaţavanja i specifi čnosti dviju organizacija, kao i na odluci da Eurokorpus prihvati procedure NATO saveza radi omogućavanja brţeg uklapanja i operabilnosti u strukture ovog Saveza u slučajevima kad su snage Eurokorpusa potčinje NATO komandi. xxiii Komitet za političko-sigurnosna pitanja (The Political and Security Commitee), čine ga nacionalni predstvnici ranga veleposlanika; Vojni komitet (The Military Commitee), čine ga načelnici vrhovnih komandi; Vojni štab (The Military Staff), čine ga vojna lica koje su u radu odgovorne za praćenje sigurnosne situacije, za pruţanje pomoći u strategijskom planiranju i odrţavanje veze s nacionalnim i multinacionalnim vojnim štabovima. xxiv Već 30. maja 2001. godine, u Budimpešti, na marginama ministarskog sastanka NAC (North Atlantic Council) došlo je i do prvog formalnog sastanka ministara spoljnih poslova drţava članica NATO i EU. Tek 5. februara 2001. godine, ovaj sastanak odrţava se u punom kapacitetu, ali drţave članice EU, Malta i Kipar, ne učestvuju na zajedničkim sastancima Političkosigurnosnog komiteta i NAC-a, kad se na njima raspravlja o povjerljivim temama i dokumentima iz okvira djelovanja NATO-a, a što je posljedica protivljenja R Turske. xxv Nova strategija usvojena na NATO Samitu u Pragu mogla bi da predstavlja okosnicu obnove saradnje svih partnera u borbi protiv terorizma i širenja sredstava za masovno uništavanje, definisanih kao najveći izazovi 21. vijeka. Sve drţave članice su se tada sloţile da će učestvovati u borbi protiv terorizma kao i da će preduzeti niz novih mjera za zaštitu trupa NATO-a i teritorije Alijanse od mogućih raketnih napada ili prijetnje korišenja oruţja za masovno uništavanje. U: Sofija Siriški, EU i NATO reforma transatlanskog partnerstva, MP 2, 2003, pp., 186-202. xxii �- učinkovite konsultacije; jednakost i duţno poštovanje odlučivanja autonomija u EU i NATO-u; poštivanje interesa članica EU-a i NATO-a poštivanje načela Povelje Ujedinjenih nacija; koherentan, transparentan i međusobno poduprt razvoj zahtjeva zajednički vojnih sposobnosti obije organizacije. Promjena koncepta odbrane teritorije u koncept mirovnih operacija (upotreba kapaciteta na velikim udaljenostima), napuštanje koncepta naoruţanog naroda (obligatorno sluţenje vojnog roka), dovodi do promjene sigurnosti u smislu nove sigurnosne kulture. Sve su ovo novi zahtjevi stavljeni pred snage EU, koje imaju obavezu djelovati u okviru NATO-a. „U EU, 1.700.000 ljudi nosi vojnu uniformi, ali je od njih samo 170.000 vojnika sposobnih za borbene zadatke, dok je opet od njih, svega 40.000–50.000 vrhunski spremno za delikatne operacije koje podrazumevaju Peteburški zadaci. S druge strane, NATO snage za reagovanje sačinjene su prvenstveno od evropskih trupa. Otuda se jasno vidi da obije ove inicijative imaju samo jedan izvor snaga kojima se od evropskih vojski popunjavaju i NATO snage za reagovanje i borbene grupe EU.“xxvi U deklaraciji NATO-EU o Evropskoj sigurnosnoj i odbrambenoj politici, iz decembra 2002. godine, dvije su organizacije „pozdravile strateško partnerstvo između EU-a i NATO na polju upravljanja krizama, utemeljeno na zajedničkim vrijednostima, nedjeljivosti naše sigurnosti i odlučnosti u borbi s izazovima novog stoljeća.“ Ovo je vaţan momenat u definiranju pravaca djelovanja u odnosima NATO i EU. Ova deklaracija potvrđuje da je NATO ključ kolektivne odbrane članica, te da jačanje evropske uloge doprinosi vitalnosti Alijanse. Deklaracija naznačava šest načela ka kojima se zasnivaju strateški odnosi EU i NATO: partnerstvo; međusobne konsultacije, dijalog, saradnja i transparentnost; poštovanje interesa drţava članica EU i NATO; poštovanje principa Povelje Ujedinjenih naroda, kao i usaglašen, jasan i međusobno podsticajan razvoj vojnih sposobnosti zajedničkih objema organizacijama. Praktična saradnja i djelovanje NATO i EU, u polju kriznog menadţmenta jeste set sporazuma poznatiji kao „Berlin plus sporazum“. 4.1. Berlin plus sporazum Sporazum su potpisali visoki predstavnik EU Havijer Solana i generalni sekretar Alijanse, Dţordţ Robertson 17. marta 2003. godine. Međutim njegova operacionalizacija bila je zaustavljena skoro 3 godine uslijed Tursko-Grčkih odnosa po pitanju obima uticaja članica NATO, koje nisu istovremeno članice EU na proces donošenja odluka vezanih za EU vojne operacije. Najznačajnija pitanja Berlin plus ugovora su: omogućavanje pristupa EU operativnom planiranju NATO-a; korištenje NATO vojnih kapaciteta i potencijala u operacijama pod vođstvom EU; korištenje Vrhovne komande savezničkih snaga u Evropi – SHAPE (Supreme Headquarters Allied Powers Europe) za operacije pod vođstvom EU. Navedeni segment propisuje da se zamjenik vrhovnog komandanta savezničkih snaga u Evropi – DSACEUR moţe staviti na raspolaganje EU, kao glavni komandant neke operacije EU, a koja se izvodi u okviru Berlin-plus aranţmana; prilagođavanje sistema planiranja dbrane NATO, tako da snage budu na raspolaganju i za potrebe operacija pod vođstvom EU. U skladu sa Berlin plus Ugovorom, NATO je tokom 2005. godine uspostavio stalni tim za vezu u okviru Vojnog štaba EU, dok je 2006. godine, EU uspostavila ćeliju za planiranje u SHAPE-u. Ova dva elementa NATO-a i EU, imaju zadatak da osiguraju neometanu saradnju i komunikaciju na polju vojne saradnje između EU i NATO. Prva vojne operacija nastala na Berlin Plus aranţmanu bila je operacija Konkordija (Concordia) u Makedoniji, od 31. marta do 15. decembra 2003. godine, koja je naslijedila NATO-vođenu operaciju Saveznička harmonija (Allied xxvi Srđan Gligorijević, Bezbedonosna saradnja EU i NATO, Evroatlanska bezbednost, Evroatlanska revija sa., sn., sl. �Harmony).xxvii Međutim, najveći vojni izazov za operaciju pod Berlin Plus ugovorom jeste misija EUFORa u BiH, pod nazivom Altea, koja je nslijeđena NATO misija SFOR-a iz decembra 2004.godine.xxviii 5. Novi strateški koncept NATO i EU NATO lideri su usvojili Novi strateški koncept u novembru 2010. godine u Lisabonu, sa ciljem redefinisanja uloge NATO-a u skladu sa novim sigurnosnim prijetnjama 21.stoljeća. Preambula ovog dokumenta ističe da će NATO nastaviti da igra jedinstvenu i krucijalnu ulogu u osiguravanju kolektivne odbrane i sigurnosti. Strateški koncept će voditi u sljedeću etapu evolucije NATO-a, kako bi nastavio da bude efikasan u promenjenom svijetu, protiv novih prijetnji, sa novim sposobnostima i novim partnerima.xxix Time se podrazumijeva da je EU jedinstven i vaţan partner za NATO. Ove dvije nadnacionalne organizacije dijele većinu svojih članova, a sve članice obije organizacije dijele zajedničke vrijednosti. NATO prepoznaje vaţnost jače i sposobnije odbrambene politike EU, i pozdravlja se stupanje Lisabonskog ugovora na snagu, koji će osigurati okvir za jačanje kapaciteta EU da odgovori na zajedničke bezbednosne izazove.xxx Članice NATO-a koji nisu članice EU čine značajan doprinos ovim naporima (...) za strateško partnerstvo između EU i NATO njihovo učešće je ključno. NATO i EU mogu i treba da imaju komplementarne i uzajamno jačajuće uloge u odrţavanju međunarodnog mira i sigurnosti. U tom cilju NATO će da jača strateško partnerstvo sa EU u duhu uzajamne otvorenosti, transparentnosti, komplementarnosti i poštovanje autonomije i institucionalnog integriteta obije organizacije.xxxi Novi strateški koncept, priznaje autonomiju EU na polju sigurnosne i odbrambene politike Vrijednosti i prijetnje koje tretiraju strateški dokumenti EU i NATO su komplemenatrne, a razlike su samo vidljive u postupcinma upravljanja novonastalim prijetnjama i rizicima, što je objašnjivo obzirom da je NATO vojni savez, dok EU nije. Ukoliko i dođe do takvog preklapanja, postavlja se pitanje oblika budućeg zajedničkog djelovanja na svakom konkretnom slučaju. Ostaju mogućnosti da se djeluje koordinacijski ili subordinacijski kako predviđa Berlin Plus sporazum. To će i opredijeliti buduće kompleksne odnose EU i NATO, u smislu eventualnog rivalstva ili partnerstva. Ono na šta treba takođe obratiti paţnju jeste nepotrebno dupliranje struktura u ove dve organizacije. Prisutna je i polemika oko uspostavljanja borbenih grupa (Battle group) 2004. godine i njihove interoperabilnosti i kompatibilnosti sa NATO, te da li se radi o dupliranju snaga i zadataka sa NATO snagama za brzi odgovor (NATO Response Forces-NRF). Moţe se sa sigurnošću ustvrditi da su NATO i EU nerazdvojni partneri, i da su neophodni za očuvanja sigurnosti EU. Ono što je moguće postaviti kao pitanje jeste unapređenje njihove saradnje, na političkom nivou. 6. Zaključak Evidentno je da NATO i EU prolaze kroz svojevrsne preobraţaje nastale uslijed dinamike različitih odnosa na svjetskoj sceni. I kako je bivši generalni sekretar NATO Jap de Hop Shefer, kazao sigurnosno okruţenje u 21. vijeku zahtijeva nov kvalitet u odnosima NATO i EU. To se uveliko potvrđuje nedavnom izjavom Jens Stoltenberg-a, sadašnjeg Generalnog sekretara NATO-a (26 Nov. 2015.) daje realnost da je knjiga-pravila evropske sigurnosti je zastarjela, da se mora modernizirati shodno današnjoj stvarnosti uz ponovno uključivanje Rusije.U današnjici koja je suočena sa nizom političkih i sigurnosnih izazova, definitivno postoji mjesto za NATO i EU sigurnosne kapacitete. Dalji razvoj Evropske sigurnosne i odbrambene politike će samo obogatiti i ojačati NATO sa jedne strane, dok će sa druge strane EU učiniti kredibilnim faktorom. Nejednaki identiteti NATO-a i odbrambene politike EU, kao njene sigurnosne komponente ukazuju nam na njihove eventualne buduće uloge na sceni internacionalne sigurnosti. Eksplicitna podjela posla između EU i NATO, ukazivala bi na razlike moći u korist NATO-a, tim prije što je NATO vojno-politički a EU još uvijek više političko-ekonomski savez, tako da bi u opertivnom smislu sigurnosni sektor EU bio NATO-v servis a ne partner. Time se pred EU postavlja pitanje uloge koju ona ţeli da ima na međunarodnom planu u smislu globalnog sigurnosnog aktera. Obzirom da članice EU Konkordiju je zamijenila EU policijska misija Proksima (Proxima). Misija EUFOR Altea ustanovljena je Rezolucijom Vijeća Sigurnosti UN-a 1575, od 22. Novembra 2004. godine, sa ciljem da osigurta sprovođenje Dejtonskog mirovnog ugovora, kao i da doprinese uspostavljanju sigurnog okruţenja u Bosni i Hercegovini xxix http://www.nato.int/lisbon2010/strategic-concept-2010-eng.pdf, xxx Ibid. xxxi Ibid. xxvii xxviii �nerado prenose suverene nadleţnosti iz domena sigurnosti i odbrane na svoju kontinentalnu organizaciju, zajednička politika je još nepotpuno definisana i partikularna. Dosadašnja glavna odlika transatlanskih odnosa je bila usmjerena na sam način posmatranja globalnog sigurnosnog okruţenja od strane SAD i zemalja članica EU. Suština tih pogleda će uveliko determinisati odnose NATO i EU. Međutim moţe se ustvrditi da dosadašnji put, trasiran različitim ugovorima i deklaracijama, dovesti do jedinstva ove dvije organizacije, ne samo kroz operativni već i kroz dio koji je zaduţen za donošenje političkih odluka. Ono što je bitno za Bosnu i Hercegovinu kao pretendenta za članstvo u obije organizacije jeste činjenica da će ulaskom u NATO uveliko biti ojačan sigurnosni poloţaj kroz mehanizme kolektivne sigurnosti. Također, kao članica EU Bosna i Hercegovina će pristupiti redefinisanju svoje vanjske politike, naročito na polju sigurnosti i odbrane. Sa tim u vezi biti će nuţna prilagođavanja osnovnih propisa i politika iz domena sigurnosti i odbrane. Sve se to mora provoditi po principima kompatibilnosti i ineroperabilnosti sa NATO i EU standardima. EU i NATO današnji trendovi poput Pametne obrane (Smart Defence) i zdruţivanja i dijeljenja sposobnosti (Pooling and Sharing), neizostavni su elementi procesa pridruţivanja. Ulaskom u NATO Bosna i Hercegovina će paralelno sa garantom kolektivne odbrane, preuzeti i odgovornost učešća u zajedničkom savezničkom odgovoru po čl. 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Sa druge strane proces integracije u EU otvorit će zahtjeve za uključivanjem u aktivnosti na području Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike u okviru arhitekture EU. 7. Literatura Lopandić, D., & Janjević, M. (1995), Ugovor o Europskoj uniji – od Rima do Mastrihta, Beograd: Međunarodna politika, Pravni fakultet Payne, K. (2001-2003), NATO Research Fellow, The European security and defence policy and NATO,BBC News Analysis and Research Rohan, S. (2014), The Western European Union, New York and London: British Politics and Society, Routledge Turčinović F. (2005), Pravo Evropske unije, Beograd: Megatrend univerzitet primjenjenih nauka Vodič kroz Lisabonski Ugovor, (s.a.), British Ambassy Sarajevo Vodič kroz Europsku Sigurnosnu i Odbrambenu Politiku, (2008) Francusko predstavništvo pri političkom i sigurnosnom odboru EU WEU today (2000), Brussels, Belgium: WEU Secretariat- General Gligorijević, S. (s.a.), Bezbedonosna saradnja EU i NATO, Evroatlanska bezbednost, Evroatlanska revija Siriški, S.(2003), EU i NATO reforma transatlanskog partnerstva, s.l.:MP 2 Šegvić, S. & Belohradsky F. (2008), Sigurnosno-obrambena politika EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45 House of Commons, Defence Committee (2007-08), The Future of NATO and European defence, Nine report of Session http://ccvo.bos.rs www.eurocorps.org http:/www.europa.eu �http:/www.forumbalticum.ee/inglise/konv7/bosch_i.htm http://www.nato.int �Authors: (1) Izudin Hasanović, PhD; (2) Enis Latić, LL.M. Institutions: (1) Faculty of Law, University of Tuzla; (2) Ministry of Defense, B&H E-mail: izudin.hasanovic@untz.ba; latic.enis@gmail.com RELATIONS OF THE EU AND NATO IN SECURITY AND DEFENSE POLICY Abstract Relations of the EU and NATO, expressed through the European Common Foreign Security and Defence Policy and agreements which are in force between these two organizations, showing a new era of cooperation and collaboration. EU, as an organization sui generis, has become a new security actor, which finally, with NATO Alliance and its resources, makes axle Euro-Atlantic and global security. The most concrete and the closest relations of cooperation are expressed through the Berlin Plus agreement, which essentially confirms fact that EU and NATO have a unique, if not even one armed apparatus, despite European development of its own capacities. Berlin Plus agreement is modeling Common European Security and Defence Policy, and first outputs of such a policy are reflected in implementation of Operation Concordia and Althea (EUFOR BiH), and establishment of the NATO HQ Sarajevo. In the context of Bosnia and Herzegovina, as a pretender for membership in both organizations, this approach to common security and defense policy, which is carried out by NATO resources, should not be a doubt or misconception that this policy of EU is something different and autonomous from NATO, or that such European approach is alternative for NATO. By joining the EU, and / or NATO, Bosnia and Herzegovina simultaneously becomes part of the unique security culture, interests and capacities. This paper will show relations EU and NATO in the context of global security and the common policies and the implications of such constellation to Bosnia and Herzegovina, as a state committed to membership in Euro-Atlantic integration. Keywords: Bosnia and Herzegovina, the EU, NATO, Security, Security agreements, Security and Defence Policy � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3169 Title A name given to the resource ODNOSI EU I NATO SAVEZA U OBLASTI SIGURNOSNE I ODBRAMBENE POLITIKE Author Author HASANOVIĆ, Izudin LATIĆ, Enis Abstract A summary of the resource. Odnosi EU i NATO saveza, oslikani kroz evropsku Zajedničku vanjsku sigurnosnu i odbrambenu politiku i ugovore koji su na snazi između ove dvije organizacije, prikazuju jedno novo razdoblje kooperativnosti i saradnje. EU, kao organizacija sui generis, postala je novi sigurnosni faktor, koji u konačnici, sa NATO savezom i njegovim resursima, čini osovinu euro-atlanske i globalne sigurnosti. Najkonkretniji i najtješnji odnosi saradnje izraženi su kroz Berlin Plus ugovor, koji suštinski potvrđuje činjenicu da EU i NATO imaju jedinstven, ako ne i jedan oružani aparat, unatoč evropskom razvoju vlastitih kapaciteta. Berlin Plus sporazum oživotvoruje Zajedničku evropsku sigurnosnu i odbrambenu politiku, a prvi outputi takve politike ogledaju se u provođenju operacije Konkordija i Althea (EUFOR BiH), te uspostavljanju NATO HQ Sarajevo. U kontekstu Bosne i Hercegovine, kao pretendenta za članstvo u obje organizacije, ovakav pristup Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike EU koji se provodi putem NATO resursa, ne treba stavljati dilemu ili zabludu da je ovakva politika EU nešto različito i autonomno od NATO saveza, ili pak da je ovakav evropski pristup alternativa za NATO. Ulaskom u EU, i/ili NATO, Bosna i Hercegovina istovremeno postaje dio jedinstvene sigurnosne kulture, interesa i kapaciteta. Ovaj rad prikazat će odnose EU i NATO saveza u kontekstu globalnih sigurnosnih i zajedničkih politika, te implikacije takvih konstalacija na Bosnu i Hercegovinu, kao državu opredijeljenu za članstvo u euro-atlanske integracije. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, EU, NATO, Sigurnost, Sigurnosni ugovori, Sigurnosna i odbrambena politika Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3eb31e68deb0560d788138f2dfc13b39.docx 50eee285c821efac565d7adfee045675 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a45a767f64a179d622e49f504e2bb7d4.pdf 66b94630464f876ba991b5440b1fceeb PDF Text Text Autor: Haris Hasić, MA, viši asistent Institucija: Pravni fakultet Univerziteta u Travniku E-mail: haris.hasic@pfk.edu.ba STATUS OF ORPHAN WORKS IN COPYRIGHT AND RELATED RIGHTS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE HARMONIZATION OF B&H COPYRIGHT AND RELATED RIGHTS RULES WITH DIRECTIVE 2012/28/EU ON CERTAIN PERMITTED USES OF ORPHAN WORKS Sažetak Autorska djela „siročadi“ su takve intelektualne tvorevine za koje je izvjesno da su kvalifikovane za autorskopravnu zaštitu po pozitivnim normama autorskog i srodnih prava, povodom kojih je, dalje, izvjesno da nije istekao vremenski period zaštite, ali, povodom kojih autor ili drugi nosilac autorskih imovinskih ili drugih prava nije poznat ili ne može da bude utvrđen, odnosno jeste poznat ili može biti utvrđen, ali gdje nakon onoga što član 2 st. 1 Direktive 2012/28/EU Evropskog parlamenta i Savjeta donešene 25. oktobra 2012. godine o izvjesnim dozvoljenim upotrebama autorskih djela „siročadi“ zove „diligentnom“ potragom autor ili nosilac prava ne može da se pronađe radi davanja odobrenja za zaštićenu upotrebu tog autorskog djela. Britanska Biblioteka procjenjuje da 40% njene kolekcije predstavljaju autorska djela „siročadi“. Za istraživače, arhiviste kao i bilo koja druga lica koja žele da koriste autorska djela „siročadi“ ali koja to ne mogu budući da ne mogu da ne mogu da nađu ovlašteno lice za davanje dozvole postojanje ovih vrsta autorskih djela ali nepostojanje mehanizma za njehovu legalnu upotrebu predstavlja neprihvatljivo ugrožavanje pravne sigurnosti u sitemu zaštite autorskog i srodnih prava, te neopravdano izuzimanje velikog postotka i broja intelektualnih tvorevina iz kulturološkog, naučnog i stvaralačkog diskursa društva. Rad počinje sa pojmovnim određenjem autorskog djela „siročadi“ te uticajem postojanja ovih vrsta autorskih djela na stvaralački potencijal i općenito na društvo. Analiziraju se pozitivnopravna pravila u Zakonu o autorskom i srodnim pravima (Sl. glasnik BiH 63/10) koja se mogu primjeniti na iteracije autorskih djela ove vrste. Izvršava se analiza direktive 2012/28/EU, te se na kraju donosi zaključak o tome kako i u kom obimu Bosna i Hercegovina bi trebala da transponira ovu direktivu u svoj pozitivnopravni sistem zaštite autorskog i srodnih prava, a sa ciljem uklanjanja pravno neželjenih dejstava koje njihovo postojanje uzrokuje. Ključne riječi: autorsko djelo „siroče“, Direktiva 2012/28/EU, diligentna potraga, nepoznat autor, Bosna i Hercegovina �1. Uvod Kada ljudsko biće stvaralački intelektualno djeluje u domenu književnosti, umjetnosti ili nauke na takav način da nastaje individualna intelektualna tvorevina, pravni poredak plodu takvog djelovanja, koje se tada naziva autorsko djelo, pruža autorskopravnu zaštitu. Individualna intelektualna tvorevina koja bi bila intelektualnopravno odnosno autorskopravno na ovaj način zaštićena je pojmovno široko definisana u članu 4 st. 1 Zakona o autorskom i srodnim pravimai, a što čini mogućnost klasifikovanja izvjesne intelektualne tvorevine autorskim djelom tim više vjerovatnim. Da bi autor stekao autorskopravnu zaštitu povodom klasifikovane intelektualne tvorevine, isti ne mora da poduzme bilo kakvo daljnje djelovanje. Pružanje autorskopravne zaštite je automatsko, a nastaje u trenutku stvaranja autorskog djelaii. Autor se ne može odreći autorskopravne zaštite, pa čak ne može ni da disponira sa svim subjektivnim pravima koja proizilaze iz dotičnog autorskog prava povodom dotičnog autorskog djelaiii. Osnutak djela, nezavršeno djelo, naslov i drugi sastojci autorskog djela su takođe autorskopravno zaštićeni kao i samo autorsko djeloiv, a prema presudi Evropskog suda pravde čak samo 6 riječi može biti autorskopravno zaštićenov. ZAISP poznaje dvanaest imenovanih vrsta autorskih djelavi, a taj broj nije konačanvii, te je opravdano zaključiti da ne postoji vrsta ljudskog intelektualnog djelovanja (u poprilično široko definisanim kategorijama umjetnosti, nauke i književnosti) koja se ima smatrati apsolutno izuzetom iz autorskopravne zaštiteviii. Primjetna je historijska tendencija ekspanzije kako pojma autorskog djela tako i obima autorskog prava autora povodom takvih intelektualnih tvorevinaix. Jednom kada bude pružena, autorskopravna zaštita traje, po pravilux, sedamdesetxi godina nakon smrti autoraxii. Kombinacija izuzetno široko definisanog pojma kvalifikovane intelektualne tvorevine, automatizma zaštite koja ne iziskiva bilo kakvo aktivno djelovanje od strane autora ili nosioca prava da bi dotična intelektualna tvorevina bila potpuno i cjelovito autorskopravno zaštićena, a gdje autor ne može da se, u cijelosti, odreke autorskopravne zaštite, kvalifikovanosti sve većeg broja vrsta intelektualnog djelovanja ljudskih bića kao i izrazito dugoročnog trajanja autorskopravne zaštite nalazi negativnu nuspojavu u pojavljivanju iteracija autorskih djela povodom kojih nije isteklo vremensko trajanje autorskopravne zaštite, ali povodom kojih autor ili nosilac prava ili nije poznat, odnosno i ako je poznat, autor ili nosilac prava ne mogu da budu identifikovani, odnosno ne postoji razuman i objektivno opravdan način da ih se kontaktira da bi se dobila dozvola za izvjesno djelovanje povodom njihovih zaštićenih intelektualnih tvorevina. Takva autorska djela se zovu autorska djela siročadxiii. djelaxv Svaka vrsta autorskog djela može da bude autorsko djelo siročadixiv, a izvjesne vrste autorskih su podložnije tome da budu tako klasifikovane. Zakon o autorskom i srodnim pravima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 63/10), u ostatku teksta ZAISP. Sukladno odredbama člana 14 ZAISP-a iii Ovdje se posebno misli na pitanje moralnih prava autora, koje autor ne može da prenese na druga lica. iv Sukladno odredbi člana 5 ZAISP-a v Slučaj C-5/08, Infopaq Inter 1national A/S v Danske Dagblades Forening vi Član 4 st. 2 tačke a-l ZAISP-a vii Što je vidljivo iz odredbe člana 4 st. 2 ZAISP-a „(a)utorskim djelom smatraju se naročito...“ viii Osim odredbi člana 8 kao i drugih relevantnih odredbi ZAISP-a. ix O ovome, između ostalog, piše autor u svojoj doktorskoj disertaciji. x Postoje izuzetci, o kojima se može više saznati u Poglavlju V ZAISP-a. xi Ovo određenje je prihvaćeno jer predstavlja otprilike dvije generacije nakon smrti autora, odnosno izvornog nosioca autorskog prava povodom dotičnog autorskog djela. xii Član 55 ZAISP-a. xiii Engleski – orphan works xiv Vidi (Bunce, 2013): 245 xv Kao što su na primjer fotografije, arhivski spisi, te izvjesni audiovizuelni radovi podložniji bivstvovanju autorskog djela siročadi. i ii �Autorsko pravo je po svojoj prirodi isključivoxvi. Mehanizam djelovanja autorskopravne zaštite je takav da izvjesna postupanja povodom autorskih djela može da uradi samo autor ili od strane autora ovlašteno lice. Korisnik koji želi da koristi takvo autorsko djelo povodom kog autor ili nosilac prava nije poznat, odnosno gdje takav autor ili nosilac prava ne mogu biti kontaktirani radi davanja neophodnog odobrenja, se nalazi u situaciji gdje mora da donese odluku da li će da povrijedi autorsko pravo nepoznatog odnosno nepristupačnog autora ili nosioca prava, u nadi da isti nikada neće da sazna za korištenje autorskog djela korisnika, ili će da donese odluku da ne koristi autorsko djelo u pitanju, iz straha da će nosilac da se pojavi u budućnosti te da zahtjeva naknadu štete, odnosno gdje korisnik može biti izložen strogimxvii sankcijamaxviii za povredu autorskog i srodnih prava. Obije ove opcije su jednako nepoželjne za društvo i za pravni poredak, i obije ove opcije jednako predstavljaju opasnost za pravni sigurnost tog pravnog poretka. U prvom slučaju manifestacija te nepoželjnosti se ima naći u činjenici da korisnik se potiče da svjesno vrijeđa subjektivna prava drugog lica i pozitivne pravne norme koje uređuju odnose subjekata prava povodom ove materije. U drugom slučaju manifestacija te nepoželjnosti se ima naći u činjenici da intelektualna tvorevina se namjerno izostavlja iz kreativnog supstrata društva, kojim to društvo ostaje tim više osiromašeno za tu intelektualnu tvorevinu s jedne strane, odnsono predstavlja negiranje same svrhe autorskopravne zaštitexix i balansa interesa između autora s jedne strane te svih drugih lica s druge stranexx koja je okosnica društvenog ugovora u srcu opravdanosti pružanja autorskopravne zaštite. Ovo je razlog zašto je Evropska unija odlučila da donese propise koji u izvjesnom obimu harmoniziraju instrumentarij rješavanja problem autorskih djela siročadi u vidu Direktive 2012/28/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 25.10. 2012. godine o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadixxi. Predmet ovog rada jeste da se utvrdi pojam autorskih djela siročadi, da se utvrdi koji je obim problema, odnosno da se pokuša utvrditi da li su u praksi instance autorskih djela siročadi prominentne ili relativno rijetke. Ovdje je posebno bitno napomenuti da je pitanje digitalizovanja kolekcija javnih biblioteka, ali i drugih analognih primjeraka autorskih djela kulturalnih ali i drugih ustanova posebno Kao što je vidljivo iz odredbi člana 15 ZAISP-a: „Autorsko pravo... koje sadrži isključiva ličnopravna ovlaštenja... isključiva imovinskopravna ovlašenja“, odnosno iz relevannih odredbi koje se odnose na definisanje konkretnih objektivnih prava koja bi trebao autor imati prema autorskom djelu u pitanju, a kao še je slučaj na primjer u odredbi člana 20 st. 1 : „Autorska imovinska prava sadrže isključivo ovlaštnje autora da zabrani ili dozvoli iskorištavanje svog djela i primjeraka tog djeal, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.“. xvii U autorskopravnoj teoriji postoji struja misli koja smatra da sankcije koje su predviđene za individualne povrede autorskih djela su neopravdano visoke, a kojoj koncepciji se pridružuje i autor. Postoji i mišljenje, uglavnom zastupano od strane zastupnika nosilaca prava da sankcije nisu dovoljno stroge, te koji pozivaju na pooštravanje sankcija za iteracije povrede autorskog prava autora ili nosioca prava. xviii Vidi član 171 st. 1: „Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, a novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj preduzetnik...“ st. 2: „Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu i kod preduzetnika.“, te stav 3. „(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana fizičko lice.“ Budući da sankcije u citiranim stavovima se potencijalno imaju primjeniti na svaku pojedinu povredu autorskog prava, te da povodom izvjesnog autorskog djela ima preko dvadeset vrsta subjektivnih autorskih prava, i da svaki vid nedozvoljenog djelovanja predstavlja povredu, lako je da kumulacijom dođe do izrazito velikog broja povreda i rezultirajućih novčanih i drugih sankcija.“ xix Sa ovim stanovištem se slaže i Copyright Office Sjedinjenih Američkih Država, vidi: (United States Copyright Office, 06.2015): 3. xx A koja bi se mogla karakterisati na sljedeći način: Društveni poredak kao nagradu za stvaranje intelektualne tvorevine i kao motivaciju za daljnje stvaranje, daje autoru kao i svim drugim licima koje autor ovlasti pravo da isključi iz izvjesnog djelovanja sva druga lica, te da na taj način osigura da, ukoliko ima biti ekonomske koristi od korištenja autorskog djela, autor će biti taj koji će, relativno, imati kontrolu nad ostvarivanjem te koristi. Društvo zauzvrat dobija povećanje stvaralačkog supstrata društva, te nakon proteka vremena trajanja zaštite, sve jedinke društva mogu slobodno da koriste intelektualne tvorevine u pitanju. xxi U ostatku teksta Direktiva 2012/28/EU. xvi �osjetljivo i relevantno za pitanje pravne dozvoljenosti upotrebe autorskih djela siročadi, odnosno ilustrativni za nepoželjnost javljanja iteracija autorskih djela siročadi. Bitno je navesti i da, usljed digitalizacije, te trenda sve češće i obimnije upotrebe primjeraka autorskih djela i predmeta srodnih prava od strane sve većeg obima i vrsta korisnika, da je potrebno omogućiti što veći stepen pravne sigurnosti, te inklucziju što većeg broja intelektualnih tvorevina, bile one zaštićene ili ne, brinuli se autori ili nosioci prava o njima ili ne, a za što optimalniji društveni, intelektualni i stvaralački razvoj potencijala društva. Rad će potom analizirati poztivnopravne mehanizme zaštite kako autora povodom autorskih djela siročadi, tako i korisnika koji želi koristiti autorska djela siročadi. Rad će izvršiti analizu acquis po pitanju izvjesnih upotreba autorskih djela siročadi, te pojedinosti konkretnih mehanizama za osiguranvanje balansa interesa zaštite autora odnosno nosioca prava ali i korisnika koji želi da koristi autorsko djelo siročadi u državama članicama. 2. Pojam autorskog djela siročadi i obim problema postojanja autorskog djela siročadi U Green Paper on the Knowledge Economyxxii Evropska komisija je definirala autorska djela siročadi kao: „Autorska djela siročadi su takva djela povodom koji još uvijek traje autorskopravna zaštita, ali čiji vlasnici ne mogu biti identifikovani ili lociranixxiii.xxiv“xxv Po navedenoj definiciji karakteristike autorskog djela siročadi su: a) Da se radi o intelektualnoj tvorevini koja je kvalifikovana kao autorsko djelo po normama pozitivnog autorskog prava; b) Da povodom tog autorskog djela nije istekao vremenski interval zaštite, odnosno da predmetno autorsko djelo je još uvijek predmetom autorskopravne zaštite, te da postupanje na izvjestan način prema tom autorskom djelu predstavlja isključivo pravo autora odnosno lica koje je autor izričito i pravno valjano ovlastio na takvo djelovanje, odnosno gdje je tako djelovanje dozvoljeno od strane relevatnihin sadržinskih ograničenja autorskog i srodnih prava ili drugim odredbama ZAISP-a ili drugog relevantnog zakona; c) Da vlasnicixxvi tog autorskog djela: a. Ne mogu biti na bilo koji način identifikovani, a što može da nastane bilo na osnovu činjenice da je autor odlučio, u okviru svog autorskog moralnog pravaxxvii da taj konkretni ili sve nastale primjerke izvjesnog autorskog djela ne označi nikakvom oznakom, označi djelo kao autorsko djelo anonimnog autora, označi oznakom koja je izgubila svoj inicijalni karakter koji je ukazivao na ličnost autora, označi pseudonimo, odnosno gdje, bilo namjerno ili nenamjerno, takva oznaka identiteta autora je izgubljena ili na drugi način uklonjena sa tog ili svih primjerka autorskog djela, te b. Mogu biti identifikovani na bilo koji način koji proizvodi jasan identitet jedne jedinke kao stvaratelja zaštićene intelektualne tvorevine u pitanju, ali gdje ta identifkovana jedinka koja je autor autorskog djela ne može da se locira, u smislu da ne postoji način da se sa izvjesnošću utvrdi gdje je ta osoba da bi se moglo sa istom korespondirati na način kojim bi ista odobrila pravom zaštićenu upotrebu autorskog djela u pitanju. Veoma sličnu definiciju je prihvatio i Australian Copyright Councilxxviii. (Commission of the European Communities, 2008) Prevod autorov. Osim ukoliko je izričito navedeno drugačije svi prevodi sa Engleskog jezika u radu su autorovi. xxiv „Orphan works are works which are still in copyright but whose owners cannot be identified or located. xxv (Commission of the European Communities, 2008): 10 xxvi Evropska komisija je ovdje, evidentno, odlučila da koristi kolektivni izraz „vlasnici“ za autora te za od strane autora lica koja su ovlaštena da postupaju povodom zaštićenog autorskog djela na izvjestan način, odnosno povodom kojih je autor autorska imovinska prava ili druga prava autora na pravno valjan nčain i sa pravno valjanim iustus titulusom prenio subjektivna autorska prava. xxvii Prava na priznavanje autorstva iz člana 18 ZAISP-a. xxviii (Australian Copyright Council, 18.12.2008) xxii xxiii �Sličnu definiciju je predložio i U.S. Copyright Office u Report on Orphan Worksxxix koja ima identična tri elementaxxx. Tu definiciju prihvataju i izvjesni autorskopravni piscixxxi. Ova definicija predstavlja dobru polazišnu tačku za razmatranje pojma autorskog djela siročadi, međutim ista ima značajnih nedostataka. Ti nedostatci se ogledaju u tačkci c)xxxii karakteristike autorskog djela siročadi. Naime definicija ostavlja otvorenim pitanja situacija kada se kod izvjesnog koautorskog djela ne može da identifikuje jedan ili više koautora, ali može da identifikuje najmanje jedan koautor odnosno može da se identifijuje najmanje jedan nosilac prava, ali takođe ne može da se identifikuje jedan ili više drugih nosilaca prava, te pitanje značenja pojma „lociranja“ nosioca autorskog djela. Upotreba izraza „lociranje“ nije dovoljno precizna za potrebe definiranja ovog pojma, budući da ostavlja veliki potencijal za provizorno tumačenje odnosno ne ukazuje na prirodu korespondencije koja je potrebna između lica koje želi da koristi autorsko djelo i autora ili nosioca prava koji nije dostupan za „lociranje“. Evropska unija je u Direktivi 2012/28/EU odlučila da ponudi izmjenjenu definiciju u članu 2 iste, tako da su definirali autorsko djelo siročad kao: „Djelo ili fonogram smatra se djelom siročetom ako nije utvrđen nijedan od nositelja prava na to djelo ili fonogram ili, čak i ako je utvrđen jedan ili više nositelja prava, nijedan od njih nije pronađen unatoč pažljivojxxxiii potrazi za nositeljima prava koja je provedena i evidentirana u skladu s člankom.“xxxiv Karakteristike definicije iz Direktive 2012/28/EU su: a) Pojam „siročadi“ može da se pridruži kako autorskom djelu tako i fonogramu kao predmetu srodnih prava, ali, upotrebnom izraza „djelo“ ili „work“ na Engleskom jeziku takođe na druge predmete srodnih prava; b) Da bi izvjesna autorskopravno ili srodnopravno zaštićena intelektualna tvorevina bila klasifikovana kao autorsko djelo siročadxxxv ne smije biti identifikovan ni jedan autor odnosno koautor, te ne smije biti identifikovan ni jedan nosilac autorskog ili srodnih prava, a da bi bila zadovoljena definicija kvalifikovane intelektualne tvorevine kao autorsko djelo siročad po prirodi činjenice da se ne može identifikovati autor ili nosilac prava; c) Ukoliko se može identifikovati jedan autor ili nosilac prava, odnosno više istih, kvalifikovana intelektualna tvorevine može biti autorsko djelo siročad, pod uslovom da se ne može pronaći, u smislu uspostavljanja korespondirajućeg kontakta ili bilo kakvog drugog kontakta iz kog može da se očekuje da će moći da se stekne pravno valjano odobrenje za upotrebu kvalifikovanog autorskog djela, pod uslovom da se prethodno izvrši ono što se naziva pažljivom ili diligentnom potragom za nositeljem prava, a gdje su karakteristike te diligentne potrage precizirane članom 3 Direktive 2012/28/EU. Navedena definicija ispravlja nedostatke definicije iz (Commission of the European Communities, 2008) kao i sličnih definicija. Ista unosi značajno više elemenata pravne izvjesnosti te predstavlja dobru polazišnu tačku po pitanju materije autorskog djela siročadi. Ista nije bez vlastitih problemaxxxvi. Uzimajući u obzir činjenicu da ZAISP ne nudi alternativnu definiciju, kao ni to da smo u literaturi koju smo koristili za pripremanje rada našli alternativnu, prihvatljiviju definiciju, smatramo da bi (United States Copyright office, 01.2006) „This Report addresses the issue of “orphan works,” a term used to describe the situation where the owner of a copyrighted work cannot be identified and located by someone who wishes to make use of the work in a manner that requires permission of the copyright owner.“ (United States Copyright office, 01.2006): 1 xxxi Vidi: (Bunce, 2013): 244; (Hansen, 19.12.2011): 1; (Lifshitz-Goldberg, 05.2010): 1. xxxii Tačke a) i b) se trebaju uzeti kao prihvatljive. xxxiii Na engleskom jeziku: „diligent search“. xxxiv Prevod definicije je službeni prevod na Hrvatski jezik koji je dostupan na: http://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32012L0028 xxxv U radu kada indiciramo „autorsko djelo siroče“ ili „siročad“ podrazumjevaju se i predmeti srodnih prava, osim ukoliko se drugačije izričito ne naznači. xxxvi Eludcijacija istih prevazilazi obim i svrhu ovog rada. xxix xxx �autorskopravna teorija Bosne i Hercegovine trebala podržati definiciju Direktive 2012/28/EU kao prihvatljivu i dobru polazišnu tačku za buduća istraživanja ove materije. Bitno je primjetiti da se mora praviti stroga razlika između autorskog djela siročadi i primjeraka autorsklih djela koji su izašli iz štampe, odnosno povodom kojih postoje izvjesne poteškoće u postupku sticanja prava vlasništva na primjerku autorskog djela u pitanju. Primjerci autorskih djela koji su izašli iz štampe su takve vrste primjeraka autorskih djela gdje inicijalni tiraž primjeraka autorsklih djela jeste ili distribuiran, odnosno gdje na tržištu se ne može steći pravo vlasništva na novom ili (rijeđe) korištenom primjerku autorskog djela u razumnom roku od strane lica koje je spremno da stekne pravo vlasništva na takvom primjerku te koje je spremno remunerirati razumnom cijenom prethodnog vlasnika primjerka tog autorskog djela. Autorska djela siročadi mogu, ali ne moraju biti primjerci autorskih djela izvan štampe. „Dok mnoga autorska djela siročadi se mogu klasifikovati kao primjerci autorsklih djela izvan štampe, nisu sva autorska djela čiji primjerci su izvan štampe autorska djela siročadi.“xxxvii Autor, odnosno nosilac prava ima pravo da zahtjeva nadoknadu za zaštićene upotrebe njihovih autorskih djela. Za razliku od patenta, gdje se može koristiti pravni mehanizam zakonske ili prisilne licence u slučajevima nerazumnosti nosioca patenta, kod autorskih djela, u slučaju nerazumnosti, odnosno nedostatka želje autora ili nosioca autorskog i srodnih prava da dozvoli zaštićeno korištenje kvalifikovane intelektualne tvorevine, korisnik koji želi da koristi predmetnu zaštićenu intelektualnu tvorevinu na takav način ima značajno manje pravnih instrumenata da prisli autora ili nosioca prava na takvo postupanje. Mehanizmi za rješavanje problema autorskih djela siročadi se ne mogu koristiti u onim slučajevima gdje je autor ili nosilac prava poznat, u kojima se može i vrši se komunikacija sa istim, ali kao rezultat te komunikacije ne nastaje pravno relevantna dozvola za zakonski dozvoljeno korištenje zaštićenih kvalifikovanih intelektualnih tvorevina. David Vailexxxviii postavlja pitanje da li status objavljenosti treba da bude bitan za klasifikovanje autorskog djela autorskim djelom siročadi. Uzimajući u obzir činjenicu da neobjavljena autorska djela su jednako autorskopravno zaštićena kao i objavljena autorska djelaxxxix te da objavljivanje autorskog djela od strane lica koje nije autor predstavlja povredu autorskog moralnog pravaxl, te potencijalno krivično djelo, smatramo ipak da u slučaju da se stekne pristup autorskom djelu koje nije objavljeno a u kom slučaju ne može da se identifikuje autor odnosno nakon diligentne potrage ne može da se stupi u kontakt sa autorom, u to slučaju, iako znamo da je autorsko djelo u pitanju neobjavljeno autorsko djelo, takvo djelo moglo biti podobno za klasifikaciju autorskim djelom siročadi, a što je podržano i odredbom člana 11 st. 2 xli ZAISPaxlii, te da bi se trebala dozvoliti upotreba takvog neobjavljenog autorskog djela, a korisniku koji koristi takvo djelo bi trebao biti pružen imunitet od krivičnopravnih i građanskopravnih mehanizama za zaštitu tog konkretnog subjektivnog autorskog moralnog prava. Isti autor postavlja i pitanje da li kvalifikovane intelektualne tvorevine koje je napustioxliii autor se imaju smatrati podobnim za stanje autorskog djela siročadixliv. Kao što smo naveli prethodno, u pozitivnom autorskom pravu Bosne i Hercegovine, autorska moralna prava mogu da se prenose samo univerzalnom sukcesijom. Ništave su ugovorne odredbe kojima se disponira moralnim autorskim pravimaxlv. Autor ne možexlvi da prenese na drugo lice svoja moralna prava. To znači da za njegovog života (Lueder, 2010) (David Vaile, 2011, Working paper – For comment, Version 12):1 xxxix Sukladno prethodno navedenoj odredbi člana 14 ZAISP-a. xl Sukladno odredbi člana 17 ZAISP-a. xli „(2) Autorsko pravo na neobjavljena djela čiji autor nije poznat ostvaruje odgovarajuća organizacija autora.“ xlii O kom će biti više riječi kasnije. xliii Tzv. – abandoned ili napuštena autorska djela xliv (David Vaile, 2011, Working paper – For comment, Version 12):2 xlv Sukladno odredbama člana 79, st 1 tačka b xlvi Osim univerzalnom sukcesijom xxxvii xxxviii �autor ne može a da ne bude nosilac autorskim moralnih prava povodom dotičnog autorskog djela, a budući da su ništave ugovorne odredbe kojima se disponira autorskim moralnim pravima, analogno se može zaključiti da bi bile ništave i manifestacije pravno relevantne volje autora usmjerene na efektivno obećanje da isti se neće koristiti autorskim moralnim pravima, a koje bi sačinjavale sadržaj bilo kakvog akta odricanja od autorskog djela, kao takve. Korisnik nikada ne može da se pouzda u istinitost i volju autora kao pravni osnov za slobodno korištenje autorskog djela u ovom pitanju. Budući da je nemoguće se istinski odrekne autorskog djela, činjenica da li ili nije autor se odrekao autorskog djela nije relevantna za determinaicju istog autorskim djelom siročem. 3. Obim problema postojanja autorskog djela siročadi U izvještaju o pitanju autorskih djela siročadi i masovne digitalizacije, Copyright Ofice Sjedinjenih Američkih Država je istakao da problem autorskih djela siročadi jeste „široko rasprostranjen i značajan.“xlvii (Hansen D. R., 10.09.2013) ističu da je problem autorskih djela siročadi „veoma značajan u veličini i obimu“xlviii. Često se navodi činjenica da Britanska Biblioteka procjenjuje da 40% njene kolekcije predstavljaju autorska djela siročadixlix. Istraživanje Evropske komisije je zaključilo da „postoji veliki broj autorskih djela siročadi u kolekcijama kulturalnih institucija“l država članica koje su bile analizirane. Istraživanje je dalje pokazalo da postoje „visoki postotci autorskih djela siročadi za gotovo sve kategorije djela, posebno među fotografijama i audiovizuelnim materijalima.“li Konkretni primjeri zaključaka su:  „Konzervativna procjena broja autorskih djela siročadi knjiga kao postotak knjiga povodom kojih još uvijek traje autorskopravna zaštita širom Evrope stavlja taj broj na nekih 3 miliona knjiga autorskih djela siročadi (što predstavlja 13% ukupnih knjiga povodom kojih još uvijek traje autorskopravna zaštita). Što su starije knjige veći je postotak autorskih djela siročadi.“lii  „Kada procesuiraju zahtjeve za upotrebu starijih filmskih materijala, filmske arhive širom Evrope su kategorizovale, nakon pretrage za nosiocima prava 129 000 filmskih djela kao autorska djela siročadi, koji stoga nisu mogla biti korištena. Djela za koje se može pretpostaviti da su siročad bez izvođenja stvarne potrage za nosioca prava dopunjava taj broj na približno 225 000 filmskih autorskih djelaliii.“liv  „Digitalizacijski projekt u Ujedinjenom Kraljevstvu je našao da 95% novinskh članaka prije 1912 godine su autorska djela siročadi. Takođe, istraživanje među muzejima u Ujedinjenom Kraljevstvu je utvrdilo da nosioci prava 17 miliona fotografija (a što čini 90% cjelokupnih kolekcija fotografija muzeja) nisu mogli biti pronađeni.“lv  „U kolekcijama Danske Nacionalne Biblioteke, otprilike 160 000 djela, stvorenih od 1880-1930 godine imaju neizvjestan autorskopravni status.“lvi (United States Copyright Office, 06.2015):2 (Hansen D. R., 10.09.2013): 5 xlix Vidi: (Korn, 04.2009):12, i (Hansen D. R., 19.12.2011): 10 na primjer i između ostalih l (Vuopala, 05.2010):4 li (Vuopala, 05.2010):4 lii (Vuopala, 05.2010): 5 liii Nije izvjesno da li se ovo odnosi samo na filmska autorska djela kao podvrstu audiovizuelnih autorskih djela ili na audiovizuelna autorska djela kao vrstu autorskih djela. liv (Vuopala, 05.2010):5 lv (Vuopala, 05.2010):5 lvi (Vuopala, 05.2010):5 xlvii xlviii �Britanski Independent procjenjuje da „do 50 posto arhivskih spisa u Ujedinjenom Kraljevstvu su autorska djela siročad“lvii, a isti izvor navodi da kao izravni rezultat bivstvovanja autorskim djelom siročadi nekih 91 milion kreativnih djela je ostao skrivenim izvan javnog pogleda, prvenstveno jer se nosioci prava ne mogu identifikovatilviii.lix „Empirijske studije su pokazale da postoji veliki broj autorskih djela siročadi, ali detaljne podatke o tačnoj veličini i prirodi ovih autorskih djela je teško utvrditi.“lx Istraživanje iz 06.2012 godine pod naslovom UK Intellectual Property Office Final Impact Assessment on Orphan Works je proizvelo sljedeće rezultatelxi: Tabela 1: Rezultati istraživanja UK IPO Final Impact Assessment on Orphan Works-a Kategorija Volumen uzorka Postotak medijuma/djela djela siročadi Umjetničke slike 548 000 20-25% Zvučni zapisi (sati) 750 000 5-10% Komercijalni filmovi 21 8000 000 0-7% (sati) Arhivski filmovi (sati) 513 000 5-35% Biblioteke slika >100 000 000 Oko 0% Arhivske slike 28 280 000 5-90% Pisani materijal 10 400 000 4-30% Zbirke mještovitih a. 38 000 000 8-40% djela autorskih Veličina problema postojanja autorskih djela siročadi se ogleda i u činjenici da u Evropskoj unijilxii, Sjedinjenim Američkim Državamalxiii kao i u cijelom svijetu postoji jasan impetus da se digitalizuju analogne zbirke i da se na taj način omogući kako veći nivo izvjesnosti i postojanosti sadržaja takvih djelalxiv, tako i da se omogući širi pristup većem krugu korisnika i da se omogući pristup što širem obimu intelektualnog stvaralaštva koji je baština društva i sustrat za subsekventne intelektualne tvorevine. 4. Mehanizmi za saniranje iteracija autorskih djela siročadi u Zakonu o autorskom i srodnim pravima Bosne i Hercegovine ZAISP ne sadrži odredbe koje uređuju odnose subjekata prava povodom autorskih djela siročadi kao takvih, niti sadrži mehanizme za saniranje iteracija autorskih djela siročadi, kao takvih. Svakako nema odredbi koje uređuju materiju pojma onako kao smo ga definiali u ovom radu. Za razliku od drugih Direktiva EU koje je zakonodavac Bosne i Hercegovine odlučio, u većoj ili manjoj mjeri transponirati u ZAISP, odredbe Direktive 2012/28/EU nisu transponirane u Bosanskohercegovačko pozitivno autorsko pravo budući da je direktiva usvojena 2012. a ZAISP je usvojen 2010. godine. (Sherwin, 2014) Ibid. lix Interesantna je činjenica iznesena u (Sherwin, 2014)da, na primjer, autorska djela koja su nastala od strane pacijenata u ustanovama za brigu o mentalnom zdravlju su bila autorska djela siročad, budući da su njihovi stvaratelji, koji su ih stvarali za potrebe liječenja zbog njihove terapeutske vrijednosti, a što sve nema nikakvog uticaja na njihovu autorskopravnu zaštitu koja je identična zaštiti bilo kom drugom autorskom djelu, te koji kao takvi ili nisu stavljali znakove raspoznavanja, označavali su autorska djela anonomnim ili su ih označavali pseudonimom. lx (Hansen D. R., 19.12.2011): 8 lxi Tabela je u cijelosti preuzeta iz: (Hansen D. R., 10.09.2013):6 lxii Vidi Europeana projekt na: http://www.europeana.eu/portal/ lxiii Vidi Google Books projekt: https://books.google.com/?hl=hr lxiv Jer, da parafraziramo jednog govornika povodom materije – digitalna djela ne gore! lvii lviii �Od pravila pozitivnog autorskog prava BiH, relevantnim za pitanje problema autorskih djela siročadi bi se potencijalno mogao okarakteristati član 11 ZAISP-a. Član 11 ZAISP-a nosi naziv „nepoznati autor“. Odredbe ovog člana se odnose na slučajeve anonimnog ili pseudonimnog djela, odnosno djela povodom kog autor nije poznat. Međutim, ove odredbe se ne odnose na autorska djela siročadi. Da bi smo objasnili zašto član 11 ZAISP-a nije relevantan za pitanje autorskih djela siročadi, analizirati ćemo stav 1 i 2 ovog člana. Član 11, stav 1 ZAISP-a glasi: „(1) U slučaju anonimnog ili pseudonimnog djela, izdavač čije je ime naznačeno na djelu smatra se zastupnikom autora dok se suprotno ne dokaže, i kao takav ovlašten je da vrši moralna i imovinska prava autora. Ako izdavač nije naznačen na djelu, za ostvarivanje autorskog prava ovlašteno je lice koje je objavilo djelo.“ Na prvi pogled se može činiti da ovim članom se eliminiše pravna nesigurnost prilikom svih slučajeva u kojima anonimnost odnosno pseudonimnost kao manifestacija moralnog prava autora može da predstavi prepreku za traženje pravne dozvole za korištenje predmetnog autorskog djela. Odredba člana 11 st. 1 doista uklanja tu neizvjesnost, međutim, bitna tačka jeste da kod djela koja su pokrivena članom 11 st. 1, autor možda nije poznat, ali jeste poznat nosilac izvjesnih imovinskih prava povodom tog autorskog djela. Izdavač tog djela je nosilac izvjesnih prava povodom relevantnog primjerka autorskog djela na osnovu pravnog posla kojim su prenešeni pravo izdavanjalxv na izdavača, te na osnovu odredbe člana 138 ZAISP-a kao sui generis srodno pravo izdavača. Dok je možda identitet autora nepoznat, u slučaju koji se odnosi na član 11 st. 1 poznata je pravna ili fizička osoba koja je izdala, odnosno objavila djelo, te korisnik koji želi da koristi autorsko djelo u pitanju uvijek može da kontaktira tu osobu, a da bi saznao identitet i komunikacione podatke autora. Dakle, autorsko djelo, čak i prije primjene odredbi člana 11 st. 1 ZAISP-a ne bi se moglo kvalifikovati kao autorsko djelo siročad jer je poznat jedan od nosilaca pravalxvi, te jer ne bi bilo moguće izvšriti diligentnu pretragu budući da postoji efektivan način da se sazna identitet ili da se stupi u kontakt sa autorom. Izvjesno je da član 11 st. 1 uvodi veći stepen pravne sigurnosti u slučajeve u kojima autor nije poznat ili je identitet autora, usljed bilo kojih razloga, ostao nepoznat ili teško utvrdiv javnosti. Međutim, ta sigurnost je više usmjerena na stranu autora nego na korisnika, dok, argumentovano, pitanje autorskog djela siročadi je prvenstveno pitanje prava korisnika i društvalxvii, odnosno olašavanja korisniku upotrebe autorskih djela siročadi, te osiguravanja bujnog i što obimnijeg kulturološkog supstrata za cjelokupno društvo. Uprkos tom većem stepenu sigurnosti, koristi člana 11 st. 1 se ne odnose na uređenje pitanja i uklanjanje pravne nesigurnosti povodom autorskog djela siročadi te kao takve se ne mogu smatrati relevantnim za saniranje štetnih posljedica ovoga društveno nepoželjnog fenomena. Član 11 st. 2 glasi: „(2) Autorsko pravo na neobjavljena djela čiji autor nije poznat ostvaruje odgovarajuća organizacija autora.“ Kao što je bio slučaj i sa članom 11 st. 1, član 11 st. 2 takođe je usmjeren na zaštitu interesa autora ili nosioca autorskog i srodnih prava izravno, a zaštitiu prava korisnika tek neizravno, kroz uklanjanje pravne nesigurnosti. I član 11 st. 2 takođe determinira tko se ima smatrati nositeljem prava, odnosno tko će biti ovlašten da vrši autorskopravna ovlaštenja te da daje dozvolu za korištenje predmetnog autorskog prava ukoliko autor nije poznat. Član 11 st. 2 ne daje korisniku pravo da koristi predmetno Koje se sastoji od prava reproduciranja i prava distribuiranja autorskog djela, a sukladno doredbi člana 85 st. 1 ZASIP-a. Izdavač lxvii Kao što ćemo imati priliku vidjeti, ovo nije apsolutno determinirano, budući da u pravnom instrumentariju odobravanja upotrebe autorskih djela siročadi postoji mehanizam i značajan element zaštite autora, odnosno nosioca prava, ali naglasak nije prvenstveno na zaštitu prava autora odnosno nosioca prava, kao što, argumentovano, to je slučaj sa članom 11 st. 1 ZAISP-a. lxv lxvi �autorsko djelo siročad na izvjestan način, već umjesto toga određuje da će izvjesna „odgovarajuća organizacija autora“ biti ta koja će ostvarivati ovlaštenja autora povodom tog autorskog djela. Neizvjesno je pitanje šta se podrazumjeva pod pojmom „odgovarajuća“ te šta je „organizacija autora“. Vjerujemo da se odredba člana 11 st. 2 ima tumačiti na dva načina: 1.) da je zakonodavac htio da uspostavi sui generis udruženja autora koje bi ostvarivalo prava povodom autorskih djela povodom kojih nije poznat autorlxviii, koje tumačenje ne držimo vjerovatnim, te, i vjerovatnije, 2.) da je zakonodavac htio da odredi da će ovlaštenja povodom autorskih djela povodom kojih autor nije poznat višiti organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Problem sa ovim tumačenjem se nalazi u činjenici da zakonodavac je mogao, i trebaolxix, da je htiolxx, da naglasi da je riječ o kolektivnim organizacijama za vršenje autorskog i srodnih prava. Ovakav pristup ima svojih prednosti, ali i značajnih nedostataka. Dok nam se čini logičnim da se povjeri, uslovno rečenolxxi, staranje o autorskim djelima povodom kojih nisu pozati autori kolektivnim organizacijama za ostvarivanje autorskog i srodnih prava, jer je razumno da se predpostavi da osoblje tih orgnaizacija je kvalifikovano da razumije i da se najbolje stara o takvim autorskim djelima, na ovaj način se primorava korisnika da, u slučaju različitih vrsta autorsklih djela kontaktira pojedine kolektivne organizacije za te vrste autorskih djelalxxii, što predstavlja dodatnu prepreku za korištenje ovakvih autorskih djela, te potencijalno izlaže korisnika i pravni sistem nedosljednom postupanju i nekonzistentnom pristupu starateljstvu povodom te vrste autorskog djela od strane te konkretne kolektivne organizacijelxxiii. Ni jedna konkretna odredba ZAISP-a se ne odnosi na pitanje uređenja upotrebe autorskog djela siročadi. Uzimajući u obzir obim problema, tendenciju, usljed psotojanja istog povećanja pravne nesigurnosti, te potrebe reguliranja ovog pitanja, predlažemo da Bosna i Hercegovina u izmjenama i dopunama ZAISP-a obavezno uvrsti zakonski okvir saniranja iteracija i olaškavanja upotrebe autorskih djela siročadi. Jedan od mogućih pristupa rješenju takvog problema bi moglo biti transponiranje odredaba Direktive 2012/28/EU, kojim bi se i pozitivno autorskopravno zakonodavstvo, povodom ovog pitanja harmoniziralo sa acquis. Stoga je primjereno da se pogleda modalitet uređenja ovog pitanja u direktivi 2012/28/EU. 5. Direktiva 2012/28/EU o izvjesnim dozvoljenim upotrebama autorskih djela siročadi Kao što je prethodno ukazano, Evropska komisija je u (Commission of the European Communities, 2008) ukazala na problem autorskih djela siročadi. Kao moguća rješenja na problem koji su potencijalno predstavljali autorska djela siročadi, Evropska komisija je razmotrila sljedeće opcijelxxiv: a) Da ne poduzme nikakve korake; b) Da stvori sadržinsko ograničenje u korist korisnika povodom autorskih djela siročadilxxv; c) Da omogući prošireno kolektivno digitalno licenciranjelxxvi A koja se ne mogu smatrati autorskim djelima siročadi jer je zakonodavac odlučio da imenuje nositelja prava, što samim tim znači da definicija koju smo ponudili ni u kom slučaju ne može da se primjenjuje na ta konkretna autorska djela. lxix Budići da zakonodavac sam, u, na primjer u članu 66 ZAISP-a navodi više vrsta organizacija, te budući da se i kao subjekti srodnih prava javlja na primjer, organizacija za radiodifuziju, te iz drugih, nomotehničkih razloga. lxx Zakonodavac, pored organizacije za radiodifuziju, još spominje organizaicije jedino u članu 66 ZAISP-a, kada koristi izraz „kolektivna organizacija“. lxxi Ali, vjerujemo, apropo, uzimajući u obzir odredbe člana 11 st. 3 i 4 ZAISP-a lxxii Vidi više Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava (Sl. glasnik BiH 63/10) lxxiii Takođe, gube se dodatne prednosti centralizacije. lxxiv (Lueder, 2010):11 lxxv Vidi: (Lueder, 2010):11 lxxvi Vidi: (Lueder, 2010):13 lxviii �d) Da omogući posebnu licencu za digitalno prikazivanje autorskih djela siročadilxxvii; e) Da omogući centralnu državnu licencu za dogitalno prikazivanje autorskih djela siročadilxxviii; te, f) Da omogući uzajamno prepoznavanje autorskih djela siročadi koje biblioteke učine dostupnimlxxix. Evropska komisija je odlučila da usvoji direktivu kojim će da dozvoli izvjesne dozvoljene upotrebe autorskih djela siročadi. Ta direktiva predstavlja kombijaciju opcije b) i f) te izvjesnih drugih opcija u manjem obimu i sa ograničenijom primjenom. Direktiva 2012/28/EU je usvojena 25.10.2012 godine. Kao razlozi za usvajanje ove direktive navode se digitalizacioni poduhvati koje poduzimaju javnosti dosupne bilioteke, obrazovne ustanove, muzeji, akrivi kao i druge društvene organizacijelxxx, te „uspostavljanje pravnog okvira koji će olakšati digitalizaciju i širenje djela i druge građe zaštićene autorskim pravomlxxxi“... autorskog djela siročadi, budući da je to „ključna aktivnost Digitalnog plana za Evropu“lxxxii. Direktiva se sastoji od preambule sa 25 paragrafa, 12 članova i Priloga. Izvjesno je da Direktiva 2012/28/EU ne predstavlja cjelovito rješenje za pitanje korištenja autorskih djela siročadi od strane svih vrsta korisnika, budući da se u članu 1 ističe da se odredbe predmetne Direktive odnose isključivo na: a) Javnosti dostupne biblioteke, b) Obrazovne institucije, c) Muzeje, d) Arhive, e) Institucije za filmsku audio baštinu, te f) Javne organizacije za radiodifuziju. U istom članu je upotreba od strane samo ovih klasa lica dalje ograničena ciljem ispunjavanja njihove zadaće zaštite odnosno služenja javnog interesalxxxiii. samo: Kao moguće vrste autorskih djela siročadi na koje se ova direktiva primjenjuje, prepoznati su „(a) djela objavljena u obliku knjiga, dnevnih listova, novina, časopisa ili drugih tiskovina koje čine sastavni dio zbirki javnosti dostupnih knjižnica, obrazovnih institucija ili muzeja kao i zbirki arhiva ili institucija za filmsku ili audio baštinu; i (b) kinematografska ili audiovizualna djela i fonograme koji čine sastavni dio zbirki javnosti dostupnih knjižnica, obrazovnih institucija ili muzeja kao i zbirki arhiva ili institucija za filmsku ili audio baštinu; i (c) kinematografska ili audiovizualna djela i fonograme koji su nastali u produkciji javnih organizacija za radiodifuziju do zaključno 31. prosinca 2002. i nalaze se u njihovim arhivima;lxxxiv“lxxxv, te koja su prethodno objavljenalxxxvi, i koja su objavljena u državi članici ili prvi put emitirana u državi članici Evropske Unijelxxxvii. Ibid. Vidi: (Lueder, 2010):15 lxxix Vidi: (Lueder, 2010):16 lxxx Paragraf 1 Preambule Direktive 2012/28/EU lxxxi Paragraf 3 Preambule Direktive 2012/28/EU lxxxii Ibid. lxxxiii Što možemo porediti sa odredbom općeg pravila povodom sadržinskih ograničenja autorskog i srodnih prava koja s enalazi u članu 40 ZAISP-a, te što predstavlja standardno ograničenje da bi se osigurala kompatibilnost sa Testom u tri koraka iz TRIPS-a te Interntet sporazuma Svjetske Organizacije za Intelektualno Vlasništvo. lxxxiv Prevod je službeni, dostupan na relevantnoj web stranici Evropske Unije. lxxxv Član 1 st. 2 Direktive 2012/28/EU lxxxvi Pitanje neobjavljenih autorskih djela kao autorska djela siročad je uređeno stavom 3 istog člana Direktive 2012/28/EU. lxxxvii Ibid. lxxvii lxxviii �Primjećujemo da je rješenje problema koji predstavljaju autorska djela siročadi u Direktivi 2012/28/EU izuzetno ograničeno. Da se to ograničenje manifestuje kako na subjektima koji imaju pravo koristiti autorska djela siročadi na izvjestan način sukladno odredbama Direktive 2012/28/EU, ali i na predmetima koja se imaju smatrati kvalifikovanim, unutar šireg skupa autorskih djela siročadi, da budu predmetom odredbi Direktive 2012/28/EU. Svrha rješenja problema autorskog djela siročadi koje se nudi u predmetnoj direktivi je usmjereno prvenstveno na zadovoljenje interesa društva kroz omogućavanje institucijama čije je djelovanje usmjereno služenju i zaštite interesa društva, te kroz identifikaciju i klasifikaciju za primjenu predmetnih mehanizama samo izvjesnih vrsta autorskih djela. Brojne klase korisnika su izostavljeni izvan dometa odredbi Driektive 2012/28/EU. Neki od njih su krajnji korisnik, korisnik koji je istraživač te ustanove koje su posvećene isključivo istraživanju, a ne obrazovanju i korisnici koji služe zadovoljenju svih drugih potreba koje nisu i ne mogu biti klasifikovane kao „javni interes“ ali i sve druge vrste institucija koje služe javnom interesu, ali koje nisu poimenično navedene u Članu 1 st. 1 Direktive 2012/28/EU. Razlog za ovako značajno ograničavanje dometa rješenja problema autorskih djela siročadi, koje se ima naći u Direktivi 2012/28/EU jest, najvjerovatnije, izbjegavanje nekompatibilonosti sa Testom u tri korakalxxxviii Sporazuma o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije i Internet sporazuma Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvolxxxix. Bez obzira koji razlozi bili, obim primjenjivosti za sveobuhvatno rješenje problema iteracija autorskih djela siročadi odredbi Direktive 2012/28/EU je značajno ograničen članom 1 iste. Moguće je argumentovati da i korak inkluzije rješenja za ustanove koje su definisane Članom 1 st. 1 Direktive 2012/28/EU predstavlja optimalno rješenje kao prelazni ili međukorak dok se pokuša naći obimnije i praktičnije rješenje, te da bi inkluzija većeg obima korisnika i većeg obima autorskih djela otvorila potencijal za veći pravnu nesigurnost i inkompatibilnost sa Testom u tri koraka, te da je i postojeće rješenje prihvatljivije od odsustva bilo kakvog rješenja. Pored što precizira, u članu 2, definiciju autorskog djela siročadixc, u problematiku autorskog djela siročadi , Direktiva 2012/28/EU uvodi koncept i zahtjev diligentne ili pažljive pretrage. Stav 3 Direktive 2012/28/EU precizira šta se ima podrazumjevati pažljivom pretragom. Diligentna ili pažljiva pretraga će neophodno da ima sljedeće elemente: a) Pretraga mora biti provedena u dobroj vjerixci; b) Pretraga mora biti provedena za svako pojedino autorsko djelo ili drugu zaštićenu građu koje se želi koristiti a za koje postoje indicije da može biti autorsko djelo siročad; c) Pretraga mora da bude provedena kosultirajući izvore, a gdje je u stavu članu 3 st. 2 precizirano šta se imaju smatrati izvori koji su primjereni za diligentnu pretragu, a gdje svaka država članica može da utvrdi spisak relevantnih izvora te i sama Direktiva 2012/28/EU u svom prilogu navodi minimalne relevantne izvore koji se moraju da konslultuju da bi pretraga bila diligentna ili pažljiva; d) Diligentna ili pažljiva pretraga mora da se izvede prije korištenja autorskog djela ili druge zaštićene građe, i kao uslov za korištenje a nikako post hoc. e) Kvalifikovane organizacije moraju da vode evidenciju o izvršenim diligentnim ili pažljivim pretragama, te da obavještavaju nadležna državna tijela o rezultatima tih pretraga. Član 4 Direktive 2012/28/EU, koji glasi: „Djelo ili fonogram koji se, u skladu s člankom 2., smatra djelom siročetom u jednoj državi članici, smatra se djelom siročetom u svim državama članicama. To se djelo ili fonogram može koristiti ili je dostupno u skladu s ovom Direktivom u svim državama članicama. Isto vrijedi za djela i fonograme iz članka 2. stavka 2. što se tiče prava nositelja prava koji nisu Više o Testu u tri koraka vidi: (Senftleben, 2004) Potpuna analiza Testa u tri koraka kao i kompatibilnosti Direktive 2012/28/EU prevazilazi obim i ambicije ovog rada. Isto pitanje bi predstavljalo opravdan istraživački poduhvat u budućnosti. xc O kojoj je prethodno bilo riječi. xci Bona fides pretraga jeste pravni standard koji će da se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. lxxxviii lxxxix �utvrđeni ili pronađeni.“, predstavlja integraciju opcije f)xcii kao djelimične solucije za problem autorskog djela siročadi. Član 5 Direktive 2012/28/EU, koji glasi: „Države članice osiguravaju da nositelj prava na djelo ili fonogram koje se smatra djelom siročetom u bilo kojem trenutku ima mogućnost okončati status djela siročeta što se tiče vlastitih prava.“, predstavlja ustupak autoru odnosno nosiocu autorskog ili srodnih prava povodom predmetnog autorskog djela siročadi, gdje se omogućuje istom da okonča status autorskog djela sriočadi dotičnom autorskom djelu siročadi tako što će da negativno zadovolji jedan od elemenata definicije autorskog djela siročadi, na bilo koji mogući način. Autor ili nosilac prava koji je prekinuo dotičnom autorskog djelu status autorskog djela siročadi ima pravo, sukladno odredbama člana 6 st. 5 Direktive 2012/28/EU na primjerenu naknadu za korištenje autorskog djela koje je izvršeno dok je dotično autorsko djelo bilo klasifikovano autorskim djelom siročadi. Lice koje je kvalifikovano sukladno odredbama člana 1 st. 1 Direktive 2012/28/EU, povodom intelektualne tvorevine koja je po članu 3 iste klasifikovana kao autorsko djelo siročad, a koje spada u spisak djela na koja se Direktiva primjenjuje iz člana 1 st. 2 tačaka (a), (b) i (c), kao i druigh relevatnnih odredbi, nakon što je izvršilo diligentnu ili pažljivu potragu za autorom ili nosioce autrorskog djela siročadi iz člana 3 dotične Direktive, mogu, na osnovu člana 6 Direktive 2012/28/EU da djeluje na sljedeći način: a) Mogu da stave autorsko djelo siročadi na raspolaganje javnostixciii, xciv, xcv; te mogu da b) Reproduciraju autorsko djleo, ukoliko se takvo reproduciranje vrši za zadovoljenje porebe digitalizacije, stavljanja na raspolaganje, indeksiranja, katalogizacije, očuvanja ili obnavljanjaxcvi. Primjećujemo da je i po ptianju dozvoljenih upotreba kvalifikovanih djela, kvalifikvoanih korisnika nakon kvalifikovan eprocedure, znatno suženo te da predstavlja dalje ograničenje korisniku i prepreku za učinkovito korištenje autorskog djela siročadi, ali da efektivno omogućuje postupak digitalizacije koji je i prominentno situiran u preambuli Direktive 2012/28/EU. Efektivno, ono što je dozvoljeno kvalifikovanim korisnicima jeste da digitaliziraju analogne primjerke autorskih djela, te da potom omoguće korisnicima da se upoznaju sa sadržajem tako digitaliziranih autorskih djela siročadi. 6. Zaključak Sa ekspancijom obima pojma autorskog djela, sve širom upotrebom sve većeg broja autorskopravno zaštićenih intelektualnih tvorevina – autorskih djela, sa automatizmom zaštite i nedostatkom obaveze od strane autora ili nosioca prava da se stara o predmetnom autorskom djelu, Sama Direktiva bi se mogla klasifikovati kao solucija b). Sukladno odredbi člana 6 st. 1 tačka a), a što je izveeno u smislu odredbe člana 3 Direktive 2001/29/EZ, poznate kao InfoSoc Direktive xciv Za Bosnu i Hercegovinu i u kontekstu autorskog i srodnih prava, pojam javnosti je definisan stavom 2 tačka 2 ZAISP-a, a koji glasi: (2) Izrazi "javan" i "javnost", u smislu ovog Zakona, znače veći broj lica koja nisu međusobno povezana rodbinskom vezom ili drugim ličnim vezama. xcv Saopštavanje autorskog djela javnosti u BiH je isključivo, imovinsko pravo autora, a ova materija je uređena članom 24. ZAISPa, koji glasi: (Pravo saopćavanja javnosti) Pravo saopćavanja javnosti je isključivo pravo da se djelo učini dostupnim javnosti u nematerijalnom obliku i obuhvata naročito: a) pravo javnog izvođenja, b) pravo javnog prenošenja, c) pravo javnog prikazivanja, d) pravo javnog saopćavanja s fonograma i videograma, e) pravo radiodifuznog i kablovskog emitiranja, f) pravo radiodifuznog i kablovskog reemitiranja, g) pravo sekundarnog korištenja djela koje se radiodifuzno emitira, h) pravo činjenja dostupnim javnosti. xcvi Ovo pravno nije, po svom obimu jednako pravu reproduciranja iz člana 22 ZAISP-a, već predstavlja znatno suženej istog, a koje je usmjereno iskazanim razlozima odnosno ciljevima iz preambule Direktive. xcii xciii �neminovno je da će se javiti iteracije kada autori ili napuste, ili prestanu da se brinu o predmetnom autorskom djelu, odnosno da iz bilo kog drugog razloga spona između autora ili nosioca prava i predmetnog autorskog djela nestane te da to autorsko djelo postane autorsko djelo siroče. Postojanje autorskih djela siročadi je društveno nepoželjan fenomen. Korisnik koji želi koristiti to djelo je primoran da bira između dvije jednako nepovoljne opcije. Isti može ili da odluči da okuša sreću, u vječnoj sjeni drakonskih sankcija, da povrijedi pravo drugog te da koristi autorsko djelo u nadi da izgubljeni autor ili nosilac prava će ostati izgubljen. Odnosno, isti može da odluči da jednostavno ne koristi autorsko djelo u pitanju, čime ta intelektualna tvorevina gubi svoj smisao i nipodaštava sami rezon postojanja autorskopravne zaštite. Problem postojanja iteracija autorskog djela siročadi je rasprostranjen i pervazivan. Uključuje sve vrste autorskih djela, ali pogađa izvjesne vrste autorskih djela prominentnije od drugih vrsta. Te vrste su uglavnom povodom djela koje imaju znjačajnu historijsku ako ne i ekonmsku sferu. Pravni poredak mora da proizvede efektivne mjere za odobravanje upotrebe autorskih djela siročadi. Pozitivno autorsko pravo Bosne i Hercegovine ne sadrži takve efektvine mjere. Evropska unija je Direktivom 2012/28/EU proizvela instrumentarij za omogućavanje određenih upotreba autorskih djela siročadi. Te mjere su značajno ograničene i podređene osiguravanju efektivno jedne svrhe – digitaliziranja kolekcija institucija od značaja za javni interes. Direktiva 2012/28/EU ne predstavlja efektivno rješenje problema iteracija autorskih djela siročadi. Ono je samo prvi korak. Bosna i Hercegovina bi trebala transponirati odredbe Direktive 2012/28/EU, ne samo zato što je to obaveza koju je BiH preuzela prema EU, i ne samo zato što će to biti jedan od uslova za pridruživanej BiH EU, već i zato što rješenje koje se ima naći u Direktivi 2012/28/EU je dobra polazišna tačka na kojoj teorija autorskog prava BiH može da gradi trajnije rješenje. Izvjesno je da je detaljnije istraživanje ovog pitanja opravdano i poželjno. 7. Literaturaxcvii Australian Copyright Council. (18.12.2008). Orphan Works,. http://www.copyright.org.au/admin/cmsacc1/_: Australian Copyright Council. dostupno na: Bunce, A. (2013). British Invasion: Importing the United Kingdom's Orphan Works Solution to United States Copyright Law. 108 Nw. U. L. Rev. 243, dostupno na: http://scholarlycommons.law.northwestern.edu/nulr/vol108/iss1/5. Commission of the European Communities. (2008). Green Paper on the Knowledge Economy. Brussels: Commission of the European Communities, COM(2008) 466/3. David Vaile. (2011, Working paper – For comment, Version 12). Orphan Works – Issues and Solutions? Cyberspace Law and Policy Centre, UNSW, dostupno na: http://www.bakercyberlawcentre.org/orphan/Issues_and_solutions_v12.pdf. Direktiva 2012/28/EU Evropskog Parlamenta i Vijeća od 25.10.2012. godine o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi Hansen, D. R. (10.09.2013). Solving the Orphan Works Problem for the United States. Columbia Journal of Law & the Arts, Vol. 37, No. 1, 2013; UNC Legal Studies Research Paper No. 2323945, dostupno na: http://ssrn.com/abstract=2323945. Hansen, D. R. (19.12.2011). Orphan Works: Definitional Issues. Berkeley Digital Library Copyright Project White Paper No. 1., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1974614 . Osim ako nije drugačije izričito u tekstu navedeno, svi izvori dostupni na internetu su posljednji put provjereni 01.12.2015 godine. xcvii �Korn, N. (04.2009). In from the Cold, An assessment of the scope of „Orphan Works‟ and its impact on the delivery of services to the public. Cambridge: Collection Trust. Lifshitz-Goldberg, Y. (05.2010). Orphan Works. WIPO Seminar Lecture Summary (p. dostupno na: http://www.wipo.int/edocs/mdocs/sme/en/wipo_smes_ge_10/wipo_smes_ge_10_ref_theme11_02.pdf) . World Intellectual Property Organization. Lueder, T. (2010). The 'orphan works' challenge. dostupno na: http://fordhamipconference.com/wpcontent/uploads/2010/08/TilmanLueder.pdf. Senftleben, M. (2004). Copyright, Limitations and the Three-Step Test, An Analysis of the Three-Step Test in International and EC Copyright Law. The Hague: Kluwer Law International. Sherwin, A. (2014, 10 30). Independent.co.uk. Retrieved from Millions of unseen 'orphan' artworks to be put on show, Orphan Works Directive will put unseen art on show: http://www.independent.co.uk/artsentertainment/art/news/millions-of-orphan-artworks-and-historic-documents-to-be-seen-under-newcopyright-laws-9824266.html United States Copyright office. (01.2006). Report on Orphan Works. Washington D.C.: Library of Congress of the United States of America. United States Copyright Office. (06.2015). Orphan Works and Mass Digitization. Washington D.C.: Library of Congress of the United States of America. Vuopala, A. (05.2010). Assessment of the Orphan works issue and Costs for Rights Clearance. Brussels: European Commission DG Information Society and Media. Zakon o autorskom i srodnim pravima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 63/10) Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 63/10) �Author: Haris Hasić, LL.M., Senior Assistant Institution: Faculty of Law, University of Travnik E-mail: haris.hasic@pfk.edu.ba STATUS AUTORSKIH DJELA „SIROČADI“ U AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA BOSNE I HERCEGOVINE I HARMONIZACIJA AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA BIH SA DIREKTIVOM 2012/28/EU O IZVJESNIM DOPUŠTENIM UPOTREBAMA AUTORSKIH DJELA „SIROČADI“ Abstract Orphan works are such types of intellectual creations for which it is certain that they are qualified for copyright protection, regarding which it is equally certain that protection has not elapsed, however, regarding which, either the author or the right holder cannot be identified, or are not otherwise known, or if the author and/or the right holder is known, regarding whom, after what the article 2 paragraph 1 of the Directive 2012/28/EU of the European Parliament and the Council, of 25th of October, 2012, on certain permitted uses of orphan works, a „diligent“ search the author or right holder cannot be found to give permission for use of those copyright protected works. The British Library estimates that up to 40% of its collection consists of orphan works. For researchers, archivists or any other person wishing to use orphan works, but who are unable to do so due to the fact that there is no one to give them permission for use, the existence of this type of copyright protected works but not also of mechanisms for their legal use is an unacceptable endangerment of legal certainty in the system of copyright and related rights protection, and an unjustified extraction of a large percentage and number of intellectual creations from the cultural, scientific, creative discourse of a society. The work begins by making a determination regarding the term „orphan“ work and examines the influence existence of which has on the creative protection and overall on a society. Positive rules in the Law on copyright and related rights (Official gazette of B&H 63/10) that can be applied to orphan works are analyzed. Further, the Directive 2012/28/EU is examined and in the end conclusion is reached regarding how and in what extent Bosnia and Herzegovina should transponder this directive into its existing positive system of protection of copyright and related rights, in the pursuit of the general goal of removing these legal uncertainties regarding this kind of copyright protected works. Keywords: orphan works, directive 2012/28/EU, diligent search, unknown author, Bosnia and Herzegovina � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3175 Title A name given to the resource STATUS OF ORPHAN WORKS IN COPYRIGHT AND RELATED RIGHTS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE HARMONIZATION OF B&H COPYRIGHT AND RELATED RIGHTS RULES WITH DIRECTIVE 2012/28/EU ON CERTAIN PERMITTED USES OF ORPHAN WORKS Author Author HASIĆ, Haris Abstract A summary of the resource. Autorska djela „siročadi“ su takve intelektualne tvorevine za koje je izvjesno da su kvalifikovane za autorskopravnu zaštitu po pozitivnim normama autorskog i srodnih prava, povodom kojih je, dalje, izvjesno da nije istekao vremenski period zaštite, ali, povodom kojih autor ili drugi nosilac autorskih imovinskih ili drugih prava nije poznat ili ne može da bude utvrđen, odnosno jeste poznat ili može biti utvrđen, ali gdje nakon onoga što član 2 st. 1 Direktive 2012/28/EU Evropskog parlamenta i Savjeta donešene 25. oktobra 2012. godine o izvjesnim dozvoljenim upotrebama autorskih djela „siročadi“ zove „diligentnom“ potragom autor ili nosilac prava ne može da se pronađe radi davanja odobrenja za zaštićenu upotrebu tog autorskog djela. Britanska Biblioteka procjenjuje da 40% njene kolekcije predstavljaju autorska djela „siročadi“. Za istraživače, arhiviste kao i bilo koja druga lica koja žele da koriste autorska djela „siročadi“ ali koja to ne mogu budući da ne mogu da ne mogu da nađu ovlašteno lice za davanje dozvole postojanje ovih vrsta autorskih djela ali nepostojanje mehanizma za njehovu legalnu upotrebu predstavlja neprihvatljivo ugrožavanje pravne sigurnosti u sitemu zaštite autorskog i srodnih prava, te neopravdano izuzimanje velikog postotka i broja intelektualnih tvorevina iz kulturološkog, naučnog i stvaralačkog diskursa društva. Rad počinje sa pojmovnim određenjem autorskog djela „siročadi“ te uticajem postojanja ovih vrsta autorskih djela na stvaralački potencijal i općenito na društvo. Analiziraju se pozitivnopravna pravila u Zakonu o autorskom i srodnim pravima (Sl. glasnik BiH 63/10) koja se mogu primjeniti na iteracije autorskih djela ove vrste. Izvršava se analiza direktive 2012/28/EU, te se na kraju donosi zaključak o tome kako i u kom obimu Bosna i Hercegovina bi trebala da transponira ovu direktivu u svoj pozitivnopravni sistem zaštite autorskog i srodnih prava, a sa ciljem uklanjanja pravno neželjenih dejstava koje njihovo postojanje uzrokuje. Ključne riječi: autorsko djelo „siroče“, Direktiva 2012/28/EU, diligentna potraga, nepoznat autor, Bosna i Hercegovina Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ad8874e64a83df4f793cdffbd68bce82.docx e27c04311452c65f0619c113e2cac06c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/34d1351b27457fa602e8aad50bdde23c.pdf 67286098198df1a1914b351b7f8216ee PDF Text Text Autori: (1) Prof. dr. Dragan Jovašević, redovni profesor; (2) Doc. dr.. Marina M. Simović, docent Institucija: (1) Pravni fakultet Univerziteta u Nišu; (2) Fakultet pravnih nauka, Univerzitet “Apeiron”, Banja Luka BEZBJEDNOST RAČUNARSKIH SISTEMA U SRBIJI I EVROPSKI STANDARDI Sažetak U novom krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije od 2005. godine propisana je krivična odgovornost i kaţnjivost za više krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka. To su računarska ili kompjuterska krivična djela koja učinilac vrši zloupotrebom računara čime prouzrokuje imovinsku ili neimovinsku štetu drugim fizičkim ili pravnim licima. U osnovi ovih inkriminacija se nalaze evropski standardi utvrđeni u Konvenciji o kibernetičkom (sajber) kriminalu i Dodatnom protokolu uz ovu konvenciju, kao i nizu drugih evropskih dokumenata. U radu se analiziraju osnovne karakteristike računarskih krivičnih djela u Srbiji i stepen njihove usaglašenosti sa evropskim standardima. Ključne riječi: zloupotreba računara, evropski standardi, kriminal, odgovornost, sankcija. �1. Uvod Savjet Evrope je donošenjem Konvencije o kibernetičkom (sajber) kriminalu (Convention on Cybercrime, ETS 185), od 23. novembra 2001. godinei, pokušao da postavi osnove jedinstvenog evropskog sistema materijalnog i procesnog krivičnog prava u oblasti neophodne saradnje drţava članica u suzbijanju različitih oblika i vidova računarskog (kibernetičkog) kriminala. Pri tome je sama Konvencija (čl. 2-13) propisala pet krivičnih djela ove vrste koja su upravljena protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računarskih podataka i sistema. Ovim su postavljene osnove za pojedina nacionalna zakonodavstva da preciznije odrede obiljeţja i karakteristike pojedinih računarskih krivičnih djela, njihove osnovne, lakše ili teţe oblike, te da propišu krivične sankcije za njihove učinioce (fizička ili pravna lica). Uz ovu konvenciju je usvojen i Dopunski protokol o kriminaliziranju akata rasističke i ksenofobične prirode koja su učinjena posredstvom računarskih sistema. I ovaj protokol u čl. 3-7 propisuje takođe krivičnu odgovornost i kaţnjivost za zloupotrebu računara u vršenju krivičnih djela iz rasističkih i ksenofobičnih pobuda (motiva). Osim pomenute konvencije, veliki značaj ima i Direktiva 2013/40/EU Evropskog parlamenta i Vijeća Evropske unije od 12. avgusta 2013. godine o napadima na informacijske sisteme i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP.ii Imajući u vidu utvrđene obaveze za drţave članice Savjeta Evrope, bilo je logično očekivati da će i u krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije (tada Drţavnoj zajednici Srbija i Crna Gora) uslijediti, prvo, na zakonodavnom planu, pa potom i u praksi efikasna, kvalitetna i zakonita borba sa računarskim kriminalitetom i njihovim izvršiocima. Prihvatajući navedenu konvenciju, izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije iz aprila 2003. godine u krivičnopravni sistem je uvedeno više računarskih krivičnih djela (u glavi 16a), pod nazivom „Krivična djela protiv bezbjednosti računarskih podataka“iii. Identična krivična djela su uvedena i u Krivičnom zakoniku Crne Gore od 2003. godine (u glavi 28 pod istim nazivomiv). 2. Evropski standardi zaštite računarskih sistema U osnovi Konvencije o kibernetičkom kriminalu, kao obavezujućem međunarodnom dokumentu koji je donijet od strane najznačajnije i najmasovnije evropske regionalne organizacije, nalazi se više prethodno donijetih preporuka kao što su: (1) Preporuka broj R (85) 10 o praktičnoj primjeni Evropske konvencije o uzajamnoj pomoći u krivičnim predmetima u pogledu pruţanja međunarodne krivičnopravne pomoći pri presretanju komunikacija, (2) Preporuka broj R (88) 2 o piratstvu na polju autorskih i srodnih prava, (3) Preporuka broj R (87) 15 koja propisuje upotrebu ličnih podataka u oblasti djelatnosti policije, (4) Preporuka broj R (95) 4 o zaštiti ličnih podataka na području telekomunikacionih usluga sa posebnim osvrtom na ulogu telefonije, (5) Preporuka broj R (89) 9 o računarskom kriminalu koja daje smjernice nacionalnim organima u pogledu definisanja pojedinih računarskih krivičnih djela i (6) Preporuka broj R (95) 13 o problemima krivičnog procesnog prava koji su vezani za informatičku tehnologiju. Konvencija o kibernetičkom kriminalu predviđa niz pravnih sredstava, mjera i postupaka koji su nuţni radi odvraćanja lica od radnji koje su usmjerene protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računarskih, sistema, mreţa i računarskih podataka, kao i za odvraćanje od njihove zloupotrebe u bilo kom vidu. Na taj način se olakašava otkrivanje, istraţivanje i krivični progon tih djela i njihovih učinilaca na domaćem i međunarodnom nivou i osigurava efikasna i brza međunarodna saradnja. U članu 1 Konvencije se definišu osnovni pojmovi računarskog (kibernetičkog, sajber) kriminaliteta, kao što su: računarski sistem, računarski Vidi Pavišić, 261-265. Directive 2013/40/EU of the European Parliament and of the Council of the European Union, of 12 August 2013 on attacks against information systems and replacing Council Framework Decision 2005/222/JHA. iii Vidi Jovašević, 2003, 351-361. iv Zakonik je objavljen u “Sluţbenom listu RCG” br. 70/03, 13/04 i 47/06 i “Sluţbenom listu CG” br. 40/08, 25/10, 32/11, 40/03 i 56/13. Vidi Lazarević, Vučković, Vučković, 816-824. i ii �podatak, davalac usluga ili podaci o prometu. Ovim je dato uputstvo nacionalnom zakonodascu da u ovom duhu tretira ove zaštićene vrijednosti kao objekte krivičnopravne zaštite.v U drugom poglavlju Konvencije, pod nazivom “Kazneno materijalno pravo” u više odredbi su dati pojam i karakteristike pojedinih krivičnih djela koje treba inkriminisati u nacionalnim pravnim sistemima drţava članica Savjeta Evrope. To su sljedeća krivična djela: (1) krivična djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računarskih podataka i sistema (čl. 2-6): nezakoniti pristup, nezakonito presretanje, ometanje podataka, ometanje sistema i zloupotreba uređaja, (2) računarska krivična djela (čl.7 i 8): računarsko falsifikovanje i računarska prevara, (3) krivična djela u vezi sa sadrţajem (član 9) – krivična djela vezana za dečju pornografiju i (4) krivična djela povrede autorskih i srodnih prava (član 10). Od posebnog značaja su odredbe Konvencije koje izričito zahtijevaju od drţava članica da se kazni i za pokušaj ovih krivičnih djela, kao i za oblike saučesništva u vidu podstrekavanja i pomaganja, te da se, pored odgovornosti fizičkih lica, za ova djela predvidi i krivična odgovornost pravnih lica. Sve navedene standarde je novo krivično zakonodavstvo Srbije u potpunosti implementiralo u svoj pravni sistem obezbjeđujući vrstu i mjeru kazne za pojedina krivična djela, kao i formirajući u okviru policije, javnog tuţilaštva i Višeg suda u Beogradu posebne organizacione jedinice za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. 3. Opšte karakteristike krivičnopravne zaštite računarskih podataka Objekt zaštite ovih krivičnih djela jeste bezbjednost računarskih (kompjuterskih) podataka i sistema, odnosno računarske mreţe.vi Iako je danas uobičajeno da se ova krivična djela obuhvataju pojmom kompjuterski kriminalitet, zakonodavac Republike Srbije za njih je ipak upotrijebio termin računarski kriminalitet. Međutim, pored ovog naziva za krivična djela sistematizovana na ovom mjestu, zakonodavstvo Republike Srbije upotrebljava i pojam visokotehnološki kriminal.vii Pod ovim se pojmom podrazumijeva vršenje krivičnih djela kod kojih se kao objekat ili kao sredstvo izvršenja krivičnih djela javljaju računari, računarske mreţe, računarski podaci, računarski sistemi, kao i njihovi proizvodi u materijalnom ili elektronskom obliku.viii Pri tome je Krivični zakonik Republike Srbijeix (KZ) od 2005. godine u članu 112 odredio pojam i karakteristike: računarskog podatka, računarske mreţe, računarskog programa, računarskog virusa, računara i računarskog sistema u smislu objekta napada kod ovih krivičnih djela. Računarski podatak je svako predstavljanje činjenica, informacija ili koncepta u obliku koji je podesan za njihovu obradu u računarskom sistemu, uključujući i odgovarajući program na osnovu koga računarski sistem obavlja svoju funkciju (stav 17). Računarska mreţa predstavlja skup međusobno povezanih računara, odnosno računarskih sistema koji komuniciraju, razmjenjujući podatke (stav 18). Računarski program je uređeni skup naredbi koji sluţi za upravljanje radom računara, kao i za rješavanje određenog zadatka pomoću računara (stav 19). Računarski virus je računarski program ili drugi skup naredbi koji je unijet u računar ili računarsku mreţu, koji je napravljen da sam sebe umnoţava i djeluje na druge programe ili podatke u računaru ili računarskoj mreţi dodavanjem tog programa ili skupa naredbi jednom ili više računarskih programa ili podataka (stav 20). Računar je svaki elektronski uređaj koji na osnovu programa automatski obrađuje i razmjenjuje podatke (stav 33). I konačno, računarski sistem je svaki uređaj ili grupa međusobno povezanih ili zavisnih uređaja od kojih jedan ili više njih, na osnovu programa, vrši automatsku obradu podataka (stav 34). Kompjuter (računar) predstavlja jednu od najznačajnijih i najrevolucionarnijih tekovina tehničkotehnološkog razvoja na kraju 20. vijeka. Međutim, pored prednosti koje računar nosi sa sobom i ogromne koristi za čovječanstvo, on je ubrzo postao i sredstvo zloupotrebe nesavjesnih pojedinaca ili grupa. Tako Vidi Kareklas, 94-97. Vidi Brvar, B. (1982). Pojavne oblike zlorabe računalnika. Ljubljana: Revija za kriminalistiko in kriminologijo, (2), 27-32 i Vodinelić, V. (1990). Metodika otkrivanja, razjašnjenja i dokazivanja računarskog kriminaliteta. Zagreb: Priručnik, (4), 330-337. vii Pojam, karakteristike, organi krivičnog gonjenja i postupak za krivična djela visokotehnološkog kriminala uređeni su odredbama Zakona o organizaciji i nadleţnosti drţavnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala („Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ broj 61/05). viii Vidi Jovašević, D. (2003). Krivičnopravna zaštita bezbjednosti računarskih podataka. Beograd: Pravni informator, (6), 53-58. ix “Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13 i 108/14. v vi �nastaje računarski kriminalitet, kao poseban i specifičan oblik savremenog kriminaliteta. Zahvaljujući ogromnoj moći računara u memorisanju i brzoj obradi velikog broja podataka, automatizovani informacioni sistemi postaju sve brojniji i nezamjenjivi pratilac cjelokupnog ljudskog i društvenog ţivota fizičkih i pravnih lica. Različite forme primjene računara u svim oblastima ţivota, privrede i drugih društvenih djelatnosti nisu ostale nezapaţene od strane nesavjesnih i zlonamjernih pojedinaca ili grupa koji (ne birajući sredstva i načine) pokušavaju da pribave za sebe ili drugog protivpravnu imovinsku korist ili da drugome nanesu kakvu štetu.x Tako računar postaje sredstvo, oruđe za izvršenje krivičnih djela. Za različite oblike i vidove zloupotrebe računara u teoriji se upotrebljavaju različiti nazivi: zloupotreba računara, delikti uz pomoć računara, informatički kriminalitet, računarski kriminalitet, sajber kriminalitet, tehno kriminalitet itd. Pod pojmom računarskog kriminaliteta podrazumijeva se sveukupnost različitih oblika, vidova i formi ispoljavanja protivpravnih ponašanja upravljenih protiv bezbjednosti računarskih, informacionih i kompjuterskih sistema u cjelini ili njihovih pojedinih dijelova na različite načine i različitim sredstvima u namjeri da se sebi ili drugom pribavi korist (imovinske ili neimovinske prirode) ili da se drugome nanese šteta. Iz ovako određenog pojma računarskog kriminaliteta proizilaze njegove karakteristike: (1) objekt zaštite je bezbjednost računarskih podataka ili informacionog sistema u cjelini ili njegovog pojedinog dijela (segmenta), (2) poseban, specifičan karakter i priroda protivpravnih djelatnosti pojedinaca, (3) posebna znanja i specijalizacija na strani učinioca ovih krivičnih djela koja isključuje mogućnost da se svako, bilo koje lice nađe u ovoj ulozi, (4) poseban način i sredstvo preduzimanja radnje izvršenja – uz pomoć ili upotrebom (zloupotrebom) računara i (5) namjera učinioca kao subjektivni elemenat u vrijeme preduzimanja radnje koja se ogleda u namjeri pribavljanja za sebe ili drugog koristi ili nanošenja štete drugom fizičkom ili pravnom licu.xi Računarski kriminalitet karakteriše velika dinamika i izuzetna šarolikost pojavnih oblika, formi i vidova ispoljavanja.xii To je i razumljivo jer se radi o novoj tehnologiji, sa velikim mogućnostima primjene u širokoj sferi ljudske, društvene i privredne djelatnosti, te su i mogućnosti zloupotrebe računara svaki dan sve veće. Pored novih pojavnih oblika, ranije već poznatih krivičnih djela koja pod uticajem zloupotrebe kompjutera mijenjaju tradicionalni, klasični način i modus ispoljavanja, javljaju se i novi oblici protivpravnog ponašanja koji ne poznaju granice između drţava. Štetne posljedice računarskih krivičnih djela su velike i ispoljavaju se u nastupanju imovinske štete za fizička ili pravna lica (ponekad i za cijelu drţavu), u gubitku poslovnog ugleda, gubitku povjerenja u sigurnost i istinitost računarskog poslovanja i uopšte računarskih podataka, opasnosti od zloupotrebe za slobode i prava čovjeka, na razne načine odavanje lične, poslovne i drugih vidova tajni i sl. Izvršioci ovih krivičnih djela predstavljaju specifičnu kategoriju lica. Radi se, uglavnom, o nedelinkventnim i socijalno prilagodljivim, nenasilnim ličnostima. Oni za vršenje krivičnih djela putem računara moraju da posjeduju određena specijalna, stručna i praktična znanja i vještine u domenu informatičke i računarske tehnike i tehnologije. Pored toga, radi se o licima kojima su ovakva tehnološka sredstva dostupna u fizičkom smislu. Ova se krivična djela vrše prikriveno, često bez vidljive prostorne i vremenski bliske povezanosti između učinioca djela i oštećenog (pasivnog subjekta). U praksi postoji veća ili manja vremenska razlika između preduzete radnje izvršenja i trenutka nastupanja posljedice. Ova se djela teško otkrivaju, a još teţe dokazuju, dugo ostaju praktično neotkrivena, sve dok oštećeni ne pretrpi štetu u domenu informatičkih i računarskih podataka ili sistema. Radi se o kriminalitetu koji brzo i lako mijenja forme i oblike ispoljavanja, granice među drţavama, kao i vrstu oštećenog. U pogledu krivice, ova se djela vrše isključivo sa umišljajem. 4. Pojedina računarska krivična djela KZ je u verlikoj mjeri preuzeo niz utvrđenih evropskih standarda koji predviđa navedena evropska konvencija kako bi u potpunosti stvorio osnove za efikasnu, kvalitetnu, zakonitu i blagovremenu Vidi Petrović, S. (1994). Kompjuterski kriminalitet. Beograd: Bezbjednost, (1), 32-40. Vidi Đokić, Z., Ţivanović, S. (2005). Kompjuterski kriminal kao obilježje progresivnog kriminaliteta. Zbornik radova „Kazneno zakonodavstvo – progresivna ili regresivna rješenja. Beograd, 305-318. xii Vidi Kitarović, N. (1998). Kompjuterski kriminalitet. Beograd: Bilten sudske praske Vrhovnog suda Srbije, (2-3), 52-56. x xi �krivičnopravnu zaštitu računarskih podataka, sistema i drugih zaštićenih vrijednosti. U odnosu na prvobitna rješenja, u septembru 2009. godine je dodato novo krivično djelo propisano u članu 304a KZ. Tako, danas sistem krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka čine sljedeća krivična djelaxiii: (1) Oštećenje računarskih podataka i programa (član 298 KZ), (2) Računarska sabotaţa (član 299 KZ), (3) Pravljenje i unošenje računarskih virusa (član 300 KZ), (4) Računarska prevara (član 301 KZ), (5) Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreţi i elektronskoj obradi podataka (član 302 KZ), (6) Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreţi (član 303 KZ), (7) Neovlašćeno korišćenje računara ili računarske mreţe (član 304 KZ) i (8) Pravljenje, nabavljanje i davanje drugom sredstava za izvršenje krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka (član 304a KZ). 4.1. Oštećenje računarskih podataka i programa Krivično delo iz člana 298 se sastoji u neovlašćenom brisanju, izmjeni, oštećenju, prikrivanju ili na drugi način činjenju neupotrebljivim računarskog podatka ili programa. Objekt zaštite je bezbjednost računarskih podataka ili računarskih programa, a objekt napada je računarski podatak ili program. Računarski podatak je svako predstavljanje činjenica, informacija ili koncepta u obliku koji je podesan za njihovu obradu u računarskom sistemu, uključujući i odgovarajući program na osnovu koga računarski sistem obavlja svoju funkciju. Računarski program je uređeni skup naredbi koji sluţi za upravljanje radom računara, kao i za rješavanje određenog zadatka pomoću računara. Radnja izvršenja je alternativno određenaxiv i sastoji se u preduzimanju sljedećih djelatnosti: 1) brisanju, 2) izmjeni, 3) oštećenju, 4) prikrivanju i 5) činjenju neupotrebljivim računarskog podatka ili programa. Za postojanje ovog djela je bitno da se radnja preduzima neovlašćeno, dakle od strane neovlašćenog lica, na način i u postupku koji nisu dozvoljeni i u skladu sa zakonom. Brisanje je uklanjanje računarskih podataka u cjelini ili djelimično ili računarskog programa. Izmjena je delimična promjena postojećih podataka ili unošenje novih podataka na način, od strane lica i u postupku koji nije predviđen odgovarajućim propisima ili po odgovarajućoj proceduri. Oštećenje je privremeno, djelimično ili kratkotrajno onesposobljenje korišćenja računarskog podatka ili programa izazivanjem kvarova ili kidanjem pojedinih dijelova, veza ili sklopova, tako da se računarski podatak ili program ne mogu koristiti za određeno vrijeme za svrhu za koju su namijenjeni. Prikrivanje je premještanje podatka ili programa sa mjesta na kome je bio pohranjen ili sadrţan i sklanjanje na drugo, najčešće nepoznato mjesto. Činjenje neupotrebljivim na drugi način je svako drugo onesposobljenje za kraće ili duţe vrijeme ili onemogućavanje u većoj ili manjoj mjeri korišćenja računarskog podatka ili programa. Posljedica djela je povreda zaštićenog dobra – računarskog podatka ili programa koji pripada fizičkom ili pravnom licu u smislu njegove upotrebljivosti, korisnosti uopšte ili za određeno vrijeme, na određenom mjestu ili za određenu namjenu. Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Sud učiniocu djela obavezno izriče mjeru bezbjednosti oduzimanja uređaja i sredstava ako su ispunjena dva uslova: 1) da se radi o sredstvima i uređajima kojima je krivično djelo učinjeno i 2) da su sredstva i uređaji u svojini učinioca djela. Ovo djelo ima dva teţa oblika. Prvi teţi oblik djela postoji ako je preduzetom radnjom izvršenja osnovnog djela prouzrokovana šteta u iznosu preko 450.000 dinara. Visina pričinjene imovinske štete (u vrijeme izvršenja djela u zakonom utvrđenom iznosu) predstavlja kvalifikatornu okolnost. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Drugi teţi oblik djela, za koji je propisana kazna zatvora od tri mjeseci do pet godina, postoji ako je preduzetom radnjom osnovnog djela prouzrokovana imovinska šteta u iznosu preko 1.500.000 dinara. xiii xiv Vidi Đurđić, Jovašević, 215-217. Vidi Lazarević, Vučković, Vučković, 816 i 817. �4.2. Računarska sabotaža Ovo djelo iz člana 299 KZ čini lice koje unese, uništi, izbriše, izmijeni, ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim računarski podatak ili program ili uništi ili ošteti računar ili drugi uređaj za elektronsku obradu i prenos podataka u namjeri da onemogući ili znatno omete postupak elektronske obrade i prenosa podataka koji su od značaja za drţavni organ, javnu sluţbu, ustanovu, preduzeće ili druge subjekte.xv Objekt zaštite je dvojako određen kao: 1) računarski podatak ili program i 2) računar i drugi uređaj za elektronsku obradu i prenos podataka. Bitno je da ovi uređaji i sredstva pripadaju, odnosno da su od značaja za drţavni organ, javnu sluţbu, ustanovu, preduzeće ili drugog subjekta. Radnja izvršenjaxvi je alternativno određena kao: 1) unos, 2) uništenje, 3) brisanje, 4) izmjena, 5) oštećenje, 6) prikrivanje i 7) činjenje neupotrebljivim na drugi način računarskog podatka ili programa, odnosno uništenje ili oštećenje računara ili drugog uređaja za elektronsku obradu i prenos podataka. Unos je upisivanje ili pohranjivanje novog do tada nepostojećeg podatka ili izmjena već postojećeg računarskog ili drugog podatka u računarskom programu. Uništenje je potpuno i trajno razaranje supstance ili oblika određenog predmeta tako da više uopšte ne moţe da se koristi za svrhu, namjenu za koju je ranije korišćen. Brisanje je uklanjanje, najčešće mehaničkim ili drugim putem, u cjelini ili djelimično, računarskog podatka ili programa. Izmjena je djelimično mijenjanje postojećih podataka u smislu njihove sadrţine, mjesta gdje se nalaze ili njihove prirode ili unošenje drugih neistinitih podataka u računarski sistem. Oštećenje je privremeno, djelimično ili kratkotrajno onesposobljenje računarskog podatka, programa, računara ili drugog uređaja za svrhu za koju su inače namijenjeni. Prikrivanje je sklanjanje podatka ili predmeta sa mjesta na kome se do tada nalazio i koje je svima bilo poznato i premještanje na drugo, najčešće skriveno mjesto, tako da se sa njihovom sadrţinom ne mogu upoznati druga lica uopšte ili za određeno vrijeme. Činjenje neupotrebljivim računarskog podatka ili programa predstavlja svaku djelatnost kojom se u većoj ili manjoj mjeri utiče na upotrebljivost računarskih podataka ili programa. Zavisno od objekta napada prema kome je upravljena radnja izvršenja ovog krivičnog djela, razlikuju se dva njegova oblika. To su: 1) uništenje ili oštećenje računarskog podatka ili programa i 2) uništenje i oštećenje računara ili drugog uređaja za elektronsku obradu i prenos podataka. Ono što je bitno za postojanje oba oblika djela jeste: a) da se radnja izvršenja preduzima u odnosu na objekte koji pripadaju drţavnom organu, javnoj sluţbi, ustanovi, preduzeću ili drugom subjektu (pravnom licu sa posebnim ovlašćenjima)xvii; b) da na strani učinioca u vrijeme preduzimanja radnje postoji određena namjera - da se onemogući (u potpunosti i trajno) ili znatno omete (oteţa) postupak elektronske obrade i prenosa podataka. Nije od značaja da li je ova namjera u konkretnom slučaju i ostvarena. Posljedica djela je povreda računarskog podatka, programa, računara ili uređaja za automatski prenos ili obradu podataka u smislu njihove upotrebljivosti i korisnosti. Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u pogledu krivice potreban je direktni umišljaj koji karakteriše navedena namjera. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. 4.3. Pravljenje i unošenje računarskih virusa Specifično krivično djelo iz člana 300 KZ se sastoji u pravljenju računarskog virusa u namjeri njegovog unošenja ili njegovom unošenju u tuđi računar ili računarsku mreţu. Objekt zaštite je bezbjednost računara i računarske mreţe od virusa različite vrste i prirode, a objekt napada je računarski virus. To je računarski program ili neki drugi skup naredbi unijet u računar ili računarsku mreţu koji je napravljen da sam sebe umnoţava i djeluje na druge programe ili podatke u računaru ili računarskoj mreţi -dodavanjem tog programa ili skupa naredbi jednom ili više računarskih programa ili podataka. Vidi Kitarović, Kompjuterski kriminalitet, op. cit., 52-56. Vidi Jovašević, 2003, 354 i 355. xvii Dakle, svojstvo oštećenog predstavlja elemenat bića ovog krivičnog djela. xv xvi �Radnja izvršenja se sastoji u: (1) pravljenju - stvaranju računarskog virusa koji je podoban, dovoljan, u mogućnosti da prouzrokuje određene promjene, oštećenja u korišćenju ili upotrebljivosti računara ili računarske mreţe u (cjelini ili djelimično). Za postojanje ove radnje izvršenja je potrebno da učinilac postupa sa namjerom (kao subjektivnim elementom) da tako stvoreni računarski virus unese u tuđi računar ili računarsku mreţu. Namjera mora da postoji na strani učinioca u vrijeme preduzimanja radnje, bez obzira na to da li je u konkretnom slučaju ona i ostvarena; (2) unošenju računarskog virusa, neposredno ili posredno, u tuđi računar ili računarsku mreţu, bez obzira na to ko je ovaj virus napravio. Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u praksi su to lica koja posjeduju posebna, specijalna znanja iz oblasti računarstva i informatike. U pogledu krivice potreban je direktni umišljaj koji karakteriše navedena namjera. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci. Uređaji i sredstva kojima je učinjeno djelo se obavezno oduzimaju - primjenom mjere bezbjednosti oduzimanja predmeta. Teţi oblik djela, za koji je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, postoji ako je ovako stvoreni virus unijet u tuđi računar ili računarsku mreţu čime je prouzrokovana šteta. Za postojanje djela je bitno da je učinilac svjestan, da zna u vrijeme preduzimanja radnje – rada na računaru, da na takav način upravo unosi računarski virus u tuđi računar ili računarsku mreţu. Šteta koja je na ovaj način prouzrokovana, moţe biti imovinskog ili neimovinskog karaktera. Bitno je da ovako prouzorokovana šteta predstavlja rezultat preduzete radnje osnovnog djela i da u odnosu na nju učinilac postupa sa nehatom. 4.4. Računarska prevara Računarska prevara iz člana 301 KZ se sastoji u unošenju netačnog podatka, propuštanju unošenja tačnog podatka ili na drugi način prikrivanju ili laţnom prikazivanju podatka čime se utiče na rezultat elektronske obrade i prenosa podataka u namjeri da se sebi ili drugom pribavi protivpravna imovinska korist i time prouzrokuje imovinska šteta drugom licu.xviii Objekt zaštite je bezbjednost računarskih sistema od unošenja netačnih, neistinitih podataka i povjerenje u ove sisteme. Radnja izvršenjaxix se sastoji iz dvije alternativno predviđene djelatnosti. To su: (1) prikrivanje i (2) laţno prikazivanje računarskog podatka. Prikrivanje je neunošenje nekog podatka od strane lica koje je obavezno da taj podatak unese u računar ili računarsku meţu. Moţe se raditi o bilo kakvom podatku. Laţno prikazivanje računarskog podatka postoji kada se u računarskoj mreţi prikazuje, objavljuje, unosi ili koristi neistiniti podatak (bilo da je u potpunosti ili djelimično neistinit). Obje djelatnosti moraju biti preduzete u odnosu na podatak koji je po svom značaju, prirodi, karakteru, vremenu unošenja ili upotrebe takav da je podoban da utiče na rezultat (tok i postupak) elektronske obrade i prenosa podataka u računarskom sistemu. Bilo koja od ovih djelatnosti, u smislu krivičnog djela, mora biti preduzeta na zakonom određeni način: (1) unošenjem netačnog (neistinitog) podatka u cjelini ili djelimično, (2) propuštanjem da se unese, neunošenjem, neupisivanjem kakvog vaţnog podatka (znači ne bilo kakvog podatka, već samo onog koji je u konkretnom slučaju vaţan) ili (3) na drugi način. Sve djelatnosti, u smislu radnje izvršenja ovog krivičnog djela, moraju biti preduzete u određenoj namjeri – namjeri da učinilac za sebe ili drugog pribavi protivpravnu imovinsku korist. Ta namjera mora da postoji na strani učinioca u vrijeme preduzimanja radnje, ali ona u konkretnom slučaju ne mora biti i ostvarena. Posljedica djela je povreda koja se ogleda u prouzrokovanju imovinske štete za drugog. Moţe se raditi o šteti u bilo kom iznosu koja je u uzročnoposledičnoj vezi sa preduzetom radnjom izvršenja, bez obzira na to da li je oštećeni vlasnik ili korisnik računarske mreţe. Vidi Turković et al., 345 i 346. Vidi Jovašević, Obiljeţja kompjuterskog kriminaliteta, op. cit., 56-62. xviii xix �Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u pogledu krivice je potreban direktni umišljaj koji kvalifikuje navedena namjera. Za ovo djelo je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Lakši oblik djela postoji kada je učinilac preduzeo radnju izvršenja – prikrivanje ili laţno prikazivanje podatka u računaru ili računarskoj mreţi na zakonom predviđeni način sa namjerom da se drugome nanese šteta, dakle, da se drugo fizičko ili pravno lice ošteti. Maliciozna namjera učinioca da se drugome nanese imovinska ili neimovinska šteta - predstavlja privilegujuću okolnost za koju je zakon propisao novčanu kaznu ili kaznu zatvora do šest mjeseci. Ovo djelo ima dva teţa oblika. Prvi teţi oblik djela, za koji je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, postoji ako je usljed preduzete radnje izvršenja osnovnog djela pribavljena imovinska korist (za učinioca ili drugo lice) u iznosu preko 450.000 dinara. Visina pribavljene imovinske koristi predstavlja kvalifikatornu okolnost. Ona se mora nalaziti u uzročno-posljedičnoj vezi sa preduzetom radnjom izvršenja. Drugi teţi oblik djela postoji ako je preduzetom radnjom izvršenja učinilac za sebe ili drugog pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu preko 1.500.000 dinara. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od dvije do deset godina. 4.5. Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka Sljedeće računarsko djelo iz člana 302 KZ se sastoji u neovlašćenom uključivanju u računar ili računarsku mreţu ili u neovlašćenom pristupu elektronskoj obradi podataka kršenjem mjera zaštite.xx Objekt zaštite je bezbjednost računara ili računarske mreţe, odnosno sistema elektronske obrade podataka koji su zaštićeni posebnim tehničkim i drugim mjerama zaštite. Radnja izvršenja je neovlašćeno uključivanje u računar ili računarsku mreţu ili pristup elektronskoj obradi podataka.xxi To je ulazak, prodiranje, pristup u zaštićeni sistem računarskih podataka, u sistem elektronske obrade ili prenosa podataka, kao i u računarsku mreţu u cjelini ili njen pojedini dio. Bitno je da se radi o računaru, računarskom sistemu ili sistemu elektronske obrade podataka koji su zaštićeni posebnim mjerama zaštite. Stoga se radnja izvršenja preduzima na određeni zakonom predviđeni način: 1) neovlašćeno i 2) kršenjem mjera zaštite (postupanjem protivno svim propisanim mjerama ili samo pojedinim mjerama, i to činjenjem ili nečinjenjem). Izvršilac dela moţe da bude svako lice koje posjeduje određena znanja iz oblasti zaštite računara ili računarskih sistema. U pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci. Djelo ima dva teţa oblika. Prvi teţi oblik djela postoji u slučaju snimanja ili upotrebe računarskog podatka koji je dobijen neovlašćenim uključivanjem u tuđi računar ili računarsku mreţu ili tuđi sistem elektronske obrade podataka pod uslovom da je to učinjeno kršenjem mjera zaštite. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Bez značaja je u kom cilju ili u kojoj namjeri je upotrijebljen na ovaj način pribavljen (snimljen) računarski podatak. Drugi teţi oblik djela, za koji je propisana kazna zatvora do tri godine, postoji ako je neovlašćenim uključivanjem u tuđi računar ili računarsku mreţu ili tuđi sistem elektronske obrade podataka (kršenjem mjera zaštite) pribavljen računarski podatak (jedan ili više njih) koji je potom upotrijebljen usljed čega je došlo do zastoja ili ozbiljnog poremećaja funkcionisanja elektronske obrade i prenosa podataka ili mreţe ili su nastupile druge teške posljedice za drugo (fizičko ili pravno) lice. Teţe posljedice mogu biti imovinske ili neimovinske prirode, ali moraju biti u uzročno-posljedičnoj vezi sa upotrebom podatka do koga se došlo neovlašćenim uključivanjem ili pristupom. Za postojanje ovog teţeg djela je bitno da je došlo do nastupanja teţe posljedice povrede u vidu zastoja ili ozbiljnog poremećaja funkcionisanja elektronske xx xxi Vidi Jovašević, 2003, 359 i 360. Vidi Turković et al., 341 i 342. �obrade i prenosa podataka ili mreţe ili da su nastupile druge teške posljedice. Koje su to teške posljedice, predstavlja faktičko pitanje koje sud rješava u konkretnom slučaju. 4.6. Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreži Krivično delo iz člana 303 KZ se sastoji u neovlašćenom sprečavanju ili ometanju pristupa javnoj računarskoj mreţi.xxii Objekt zaštite je javna računarska mreţa i slobodan pristup toj mreţi od strane individualno neodređenog broja lica. Motiv ove inkriminacije je sprečavanje monopola u korišćenju javne računarske mreţe. Radnja izvršenja je sprečavanje ili ometanje slobodnog pristupa javnoj računarskoj mreţi.xxiii Sprečavanje je onemogućavanje u potpunosti, trajno ili za određeno kraće vrijeme, pristupa drugom licu javnoj računarskoj mreţi. To moţe biti učinjeno fizičkim sprečavanjem, postavljanjem određenih uslova ili prepreka, odnosno zahtijevanjem ispunjenja određenih pretpostavki. Ometanje je djelimično usloţavanje, oteţavanje, činjenje nedostupnim ili uslovljavanje drugom licu da nesmetano, slobodno, po svom nahođenju pristupi ili koristi javnu računarsku mreţu. Bitno je da se radi o radnji izvršenja koja je preduzeta neovlašćeno (od neovlašćenog lica, mimo uslova i pretpostavki i van postupka koji su zakonom ili drugim propisima iz ove oblasti predviđeni) u odnosu na javnu računarsku mreţu. Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Teţi oblik djela, za koji je propisana kazna zatvora do tri godine, postoji ako je radnju izvršenja preduzelo sluţbeno lice u vršenju sluţbe. Svojstvo učinioca djela i način preduzimanja radnje izvršenja - kršenjem ili zloupotrebom sluţbene duţnosti, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti za koje zakon propisuje stroţije kaţnjavanje. 4.7. Neovlašćeno korišćenje računara ili računarske mreže Krivično djelo iz člana 304 KZ se sastoji u neovlašćenom korišćenju računarske usluge ili računarske mreţe u namjeri da se sebi ili drugom licu pribavi protivpravna imovinska korist.xxiv Objekt zaštite je zakonitost i savjesnost u korišćenju računarskih sistema - usluga ili mreţe od svih oblika zloupotrebe i nesavjesnosti. Radnja izvršenja je neovlašćeno korišćenje, dakle upotreba, iskorišćavanje podataka koji su pribavljeni ili pohranjeni u računaru ili računarskoj mreţi u koristoljubivoj namjeri – namjeri da na ovaj način učinilac za sebe ili drugo fizičko ili pravno lice pribavi protivpravnu (ne bilo kakvu) korist. Ova namjera mora da postoji na strani učinioca u vrijeme preduzimanja radnje izvršenja, ali ona ne mora u konkretnom slučaju da bude i ostvarena. Izvršilac djela moţe da bude svako lice, a u pogledu krivice potreban je direktni umišljaj koji karakteriše navedena namjera. Za ovo je djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri mjeseca. 4.8. Pravljenje, nabavljanje i davanje drugom sredstava za izvršenje krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka Ovo je novo računarsko krivično djelo (član 304a KZ) koje je uvedeno novelom KZ iz 2009. godine. Zapravo, ovdje se radi o kaţnjivim pripremnim radnjama za izvršenje nekog od računarskih krivičnih djela. Samo djelo se sastoji u posjedovanju, pravljenju, nabavljanju, prodaji ili davanju drugome na upotrebu računara, računarskog sistema, računarskog podatka ili programa za izvršenje nekog od krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka.xxv Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine, pri čemu se obavezno od učinioca oduzimaju predmeti izvršenja djela - primjenom posebne mjere bezbjednosti oduzimanja premeta. Vidi Jovašević, Obiljeţja kompjuterskog kriminaliteta, op. cit., 56-62. Vidi Kitarović, Kompjuterski kriminalitet, op. cit., 52-56. xxiv Vidi Jovašević, 2003, 360 i 361. xxv Vidi Simić, Trešnjev, 213 i 214. xxii xxiii �Objekt zaštite je i u ovom slučaju bezbjednost računarskih sistema i podataka, ali koja se obezbjeđuje na specifičan način - prije neposrednog preduzimanja radnje krivičnog djela. Radnja izvršenja je višestruko alternativno određena. Ona se sastoji u: posjedovanju, pravljenju, nabavljanju, prodaji ili davanju drugome na upotrebu predmeta. Posjedovanje je sama drţavinska vlast izvršioca nad predmetima, neposredno ili posredno, što uključuje njegovu mogućnost njihovog korišćenja. Pravljenje je izrada novog ili prepravljanje, preinaka postojećeg predmeta. Nabavljanje je dolaţenje u posjed, u drţavinu predmeta. Prodaja je zamjena predmeta za domaći ili strani novac, a davanje na upotrebu drugome je radnja pomaganja kojom se stvaraju uslovi da drugo lice neposredno upotrijebi ove predmete. Bitno je da se radnja izvršenja preduzima: 1) u odnosu na zakonom tačno određene predmete kao što su: računar, računarski sistem, račnarski podatak ili program i 2) u određenoj namjeri - za izvršenje nekog od krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka. 5. Zaključak Prihvatanjem odredbi niza relevantnih evropskih dokumenata, koji su konačno inaugurisani usvajanjem Konvencije o kibernetičkom kriminalu, u nacionalnim zakonodavstvima drţava članica Sav,eta Evrope je stvorena pravna osnova za uvođenje posebne vrste „računarskih, kompjuterskih“ krivičnih djela koja imaju za cilj da obezbijede efikasno, kvalitetno, zakonito, bezbjedno i uz povjerenje obavljanje različitih poslova i usluga putem računara. Zapravo, uvođenjem posebnih krivičnih djela obezbjeđuje se bezbjednost računarskih sistema i podataka u nacionalnim i međunarodnim razmerama. Tako je i u Republici Srbiji, počev od 2003. godine, u krivičnopravni sistem uvedeno više krivičnih djela ove vrste pri čemu je zakonodavac, poštujući utvrđene evropske standarde, obezbijedio krivične sankcije za pojedine oblike i vidove ispoljavanja propisanih računarskih krivičnih djela. Slična krivična djela su sastavni dio i novodonijetog KZ iz 2005. godine. Na taj način, uz odgovarajuće procesne pretpostavke (formiranje posebnih organa za suzbijanje visokotehnološkog kriminala u okviru policije, javnog tuţilaštva i suda) stvorene su pretpostavke za efikasnu borbu Republike Srbije sa ovim savremenim oblicima i vidovima kriminaliteta koji ne poznaje granice između drţava. 6. Literatura Đurđić, V., Jovašević, D. (2010). Krivično pravo, Posebni dio. Beograd: Nomos. Jovašević, D. (2003). Komentar Krivičnog zakona Republike Srbije sa sudskom praksom. Beograd: Nomos. Kareklas, S.E. (2009). Priručnik za krivično pravo Evropske unije. Beograd: Institut za uporedno pravo i Mladi pravnici. Lazarević, Lj., Vučković, B., Vučković, V. (2004). Komentar Krivičnog zakonika Crne Gore, Obod, Cetinje: Obod. Pavišić, B. (2006). Kazneno pravo Vijeća Evrope. Zagreb: Tehnička knjiga. Simić, I., Trešnjev, A. (2010). Krivični zakonik s kraćim komentarom. Beograd: Ing pro. Turković, K., et al. (2013). Komentar Kaznenog zakona. Zagreb: Narodne novine. �Authors: Dragan Jovašević, PhD; Marina M. Simović, PhD Institutions: (1) Facultfay of Law of University of Niš; (2) Faculty of Law, University „Apeiron“ of Banja Luka SAFETY OF COMPUTER SYSTEMS IN SERBIA AND EUROPEAN STANDARDS Abstract The Republic of Serbia, in its new criminal legislation passed in 2005, provides for criminal responsibility and punishment for several criminal offences against safety of computer data. Those are computer criminal offences done by the perpetrator by computer abuse, thereby causing material or nonmaterial damage to other natural or legal persons. The basis of those incriminations are European standards prescribed under the Convention on Cyber Criminal and Additional Protocol to this Convention, as well as many other European documents. The paper analyses basic characteristics of computer criminal offences in Serbia and the degree of their compatibility with European standards. Keywords: computer abuse, european standards, crime, responsibility, sanction. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3166 Title A name given to the resource BEZBJEDNOST RAČUNARSKIH SISTEMA U SRBIJI I EVROPSKI STANDARDI Author Author JOVAŠEVIĆ, Dragan SIMOVIĆ, Marina M. Abstract A summary of the resource. U novom krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije od 2005. godine propisana je krivična odgovornost i kažnjivost za više krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka. To su računarska ili kompjuterska krivična djela koja učinilac vrši zloupotrebom računara čime prouzrokuje imovinsku ili neimovinsku štetu drugim fizičkim ili pravnim licima. U osnovi ovih inkriminacija se nalaze evropski standardi utvrđeni u Konvenciji o kibernetičkom (sajber) kriminalu i Dodatnom protokolu uz ovu konvenciju, kao i nizu drugih evropskih dokumenata. U radu se analiziraju osnovne karakteristike računarskih krivičnih djela u Srbiji i stepen njihove usaglašenosti sa evropskim standardima. Ključne riječi: zloupotreba računara, evropski standardi, kriminal, odgovornost, sankcija. Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/70f9da1dbf07a9764c05b350c05bd563.docx 791ae36df7edd5ae591766d9763c3541 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/48d658477520734624c93fd0c69de6eb.pdf abff3f4a3e22ef6cf6c5700c8a02c226 PDF Text Text Autor: Mr.sc. Sanja Kavaz Hukić Institucija: JU BKC TK Tuzla E-mail: sanja_kavaz@bih.net.ba POLITIKE ZAŠTITE POTROŠAČA U PROCESU PRIDRUŢIVANJA EUROPSKOJ UNIJI: IZAZOVI ZA BOSNU I HERCEGOVINU Saţetak Jedno od glavnih političkih područja Europske unije i ključni element unutarnjeg tržišta je politika zaštite potrošača, kojom se osnažuju potrošači, te učinkovito štite njihova sigurnost i njhovi ekonomski interesi, a imajući u vidu bosansko-hercegovačke aspiracije za primitak u Europsku uniju, usklađivanje standarda za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa standardima u Europskoj uniji, uz utjecaj prava konkurencije na zaštitu potrošača, predstavlja ozbiljan korak ka stvaranju konkurentne tržišne privrede i postizanju članstva u Europskoj uniji. Stoga se u radu najprije razmatraju politika zaštite potrošača u zemljama Europske unije i daje osvrt na prava potrošača, a u skladu sa strategijom politike zaštite potrošača Europske unije i strategijom rasta Europske unije (Europa 2020,) te novom programu za potrošače, odnosno finansijskom okviru kojim se nadopunjava navedena strategija, a zatim se razmatra položaj potrošača u Bosni i Hercegovini, posvećuje pažnja legislativnom i institucionalnom okviru zaštite potrošača, te državnom godišnjem programu za zaštitu potrošača za 2015. godinu. Na kraju se razmatraju i učinci njihove implementacije na zaštitu potrošača, očekivani efekti, i daje prijedlog mjera ne samo sa ciljem zaštite potrošača na nacionalnom tržištu, nego i sa ciljem da se Bosni i Hercegovini omogući ravnopravniji nastup na jedinstvenom tržištu Europske unije. Ključne riječi: politika zaštite potrošača, politika zaštite konkurencije, jedinstveno tržište, funkcionalna tržišna ekonomija �1. Uvod Jedno od najvećih postignuća Europske unije (dalje: EU) jeste uspostava jedinstvenog tržišta, odnosno teritorije bez unutarnjih granica ili drugih regulatornih prepreka za slobodno kretanje roba i usluga, ljudi i kapitala. Funkcionalno jedinstveno tržište potiče konkurenciju i trgovinu, poboljšava učinkovitost, podiže kvalitetu, pomaže snižavanju cijena, odnosno potiče ekonomski rast i omogućava lakšim, ne samo svakodnevno poslovanje europskim poduzećima, nego čini boljim i život potrošača. Ideja zajedničkog tržišta omogućila je oslobađanje resursa, utjecavši tako na snižavanje transakcionih troškova i efikasniju alokaciju resursa, te potičući razvoj konkurencije i inovacija, čime su i potrošači dobili bolji kvalitet, niže cijene, veću slobodu izbora, a europska privreda ojačana više nego i jednom drugom zajedničkom politikom. Europska komisija (dalje: EK) u 2015oj godini je u središte pozornosti stavila novu Strategiju jedinstvenog tržišta sa namjerom da omogući stabilnije i pravednije jedinstveno tržište, od koga će benefite imati i potrošači i drugi poslovni subjekti u EU-u. S tim u vezi EK će u 2016oj godini poduzeti mjere kako bi modernizirala standarde i ojačala jedinstveno tržište za robe, smanjila barijere u ključnim sektorima poput usluga, građevinarstva i trgovine na malo, omogućila uravnotežen razvoj zajedničke ekonomije, ali i kojima bi se spriječila diskriminacija potrošača, te ojačale preventivne mjere zaštite reformom postupaka obavještavanja.i Ono što na jedinstvenom tržištu direktno može naštetiti potrošačima jesu tržišne distorzije, odnosno poremećaji na tržištu izazvani ili postojanjem neravnopravnih tržišnih nadmetanja ili nedovoljne tržišne konkurencije. Postojanjem nekih od zabranjenih konkurencijskih djelovanja, poput monopola, oligopola, zloupotreba dominantnog položaja, koncentracija i sl., narušava se koncept slobodnog tržišnog nadmetanja, čime se ugrožava ne samo položaj poslovnih subjekata-direktnih konkurenata i privredni razvoj, nego i sam položaj potrošača. Konkurentna preduzeća stalno su pod pritiskom smanjivanja troškova proizvodnje, a time i cijene proizvoda, i poboljšanja kvaliteta istih, što se pozitivno reflektira na dobrobit potrošača, iz čega je jasna direktna korelacija između prava i politika konkurencije i politika zaštite potrošača. I zaštita konkurencije i zaštita potrošača podrazumjevaju postojanje adekvatnih legislativnih i institucionalnih okvira kojima bi se omogućavala fer tržišna nadmetanja i unapređivao tržišni položaj potrošača, ali oni podrazumjevaju i praktična djelovanja i njihove promocije među svim interesnim grupama uključujući i potrošače i poslovne subjekte-učesnike na tržištu, medije i sl.. Da bi se zaštitili potrošači u Europskoj uniji, pored prava i politika konkurencije sa kojima je zaštita potrošača usko vezana, donešen je i niz direktiva, uredbi i uputstava kojima su definirani uvjeti zaštite potrošača, strategija i standarda na razini EU-a, te zakona u nacionalnim pravnim sustavima koje je svaka država članica donosila. Tako je i Bosna i Hercegovina (dalje: BiH), iako još nije članica Europske unije, uspostavila legislativni i institucionalni okvir zaštite potrošača, obzirom da je usvajanje Zakona o zaštiti potrošača još 2002. godineii, bio jedan od zahtjeva Mape putaiii, gdje je upravo zaštita potrošača, između ostaloga, identificirana kao jedna od prioritetnih oblasti. Nakon toga je usvojena i novija verzija Zakona o zaštiti potrošača 2006. godineiv, kao opći propis o zaštiti potrošača, upostavljene su i agencije i institucije za zaštitu potrošača, te donešeni i mnogobrojni državni godišnji programi za zaštitu potrošača. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i priduživanju (dalje: SSP) 2008. godine između Bosne i Hercegovine Povjerenik Elżbieta Bieńkowska, odgovorna za unutarnje tržište, industriju, mala i srednja preduzeća, izjavila je, između ostalog, da je jedinstveno tržište u srcu europske integracije, da se mora zadržati utjecaj koji EU ima u svijetu, da se ambicioznim i pragmatičnim strategijama mogu postići rezultati, te da se mora izgraditi konkurentna privreda pri čemu Europa, da bi odgovorila na izazove konkurentnosti, nema vremena za gubljenje. Imajući to u vidu, aktivnosti koje su dogovorene, a kada su u pitanju potrošači i postizanje navedenih ciljeva, temelje se na poduzimanju mjera kojima bi se osiguralo da se potrošači ne suočavaju sa divergentnim cijenama, uvjetima prodaje ili isporuke, osim ukoliko je to opravdano objektivnim razlozima, te da nema neopravdanih razloga u tretmanu potrošača na temelju državljanstva ili prebivališta. European Commission, Deeper and fairer Single Market boosts opportunities for citizens and business, Published on: 28/10/2015, više na http://ec.europa.eu/growth/tools-databases/newsroom/cf/itemdetail.cfm?item_id=8529&lang=en&tpa_id= 1038&title=Deeper-and-fairer-Single-Market-boosts-opportunities-for-citizens-and-business ii „Sl. glasnik BiH“, br.17/02. iii Mapa puta (Road Map/Feuille de Route) dokument je koji je Vijeće ministara EU usvojilo u martu 2000. godine i kojim je definiralo 18 smjernica koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti prije pristupanja izradi Studije izvodljivosti za otvaranje pregovora o zaključivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Evropska unija je u Mapi puta definirala političke, ekonomske i smjernice koji se odnose na poštivanje ljudskih prava, demokratiju i vladavinu prava. U ekonomskim smjernicama se pored ukidanja zavoda za platni promet, uspostave državnog trezora, uklonjanja svih barijera za trgovinu između entiteta, uspostave jedinstvenog bh. državnog instituta za standardizaciju, primijene Zakona o direktnim stranim ulaganjima i usvojanja zakona o restituciji, navode i usvajanje zakona o konkurenciji i zaštiti potrošača. Direkcija za europske integracije Bosne i Hercegovine, Mapa puta, više na http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4727&langTag=bs-BA iv „Službeni glasnik BiH“, br. 25/06 i 22/15 i �i Europskih Zajednicav utjecalo je na veći angažman u oblasti zaštite potrošača, osobito imajući u vidu da je u članu 76. SSP-a, Bosna i Hercegovina preuzela obeveze saradnje sa Europskom Zajednicom odnosno Europskom unijom u cilju usklađivanja standarda za zaštitu potrošača u BiH sa istim standardima u Zajednici. Efikasna zaštita potrošača neophodna je kako bi se osiguralo efikasno funkcioniranje tržišne ekonomije, a ovisi od infrastrukture radi osiguravanja nadzora nad tržištem i provedbe zakona u ovoj oblasti. U skladu sa navedenim u radu će se posvetiti pažnja i legislativnom i institucionalnom okviru zaštite potrošača u Europskoj uniji i u Bosni i Hercegovini, dati dati osvrt na najznačajnije akte i institucije, te ukazati na ciljeve i mjere kojima se isti mogu postići, a sve radi osiguranja adekvatne zaštite potrošača i unapređenja njhovog položaja na konkurentnom unutarnjem tržištu. 2. Politika zaštite potrošača – ključni element unutarnjeg trţišta U učinkovitoj i jedinstvenoj ekonomiji Europske unije, potrebno je da postoje jamstva da će potrošači i njihova prava biti žaštićena ukoliko bude potrebe, prvenstveno pri kupnji roba ili usluga iz drugih zemalja članica EU-a. Politika zaštite potrošača garantuje visoku razinu sigurnosti potrošača u mnogim područjima, od strogih primjena standarda koji se primjenjuju na sve proizvode do područja poput dobrih poslovnih običaja, obmanjujućih reklama, nepoštenih uvjeta ugovora, pokazatelja cijena i označavanja, prava putnika, i itd.. Politika zaštite potrošača Europske unije zasniva se na obaveznim direktivama i uputstvima kojima je reguliran minimalan prag obavezne zaštite potrošača u svakoj državi članici, a uporedo sa razvojem jedinstvenog tržišta Europske unije, kontinuirano raste i broj primarnih i sekundarnih akata koji se primjenjuju na njenoj teritoriji. Tijekom posljednjih 50 godina, Europska unija je donijela čitav skup pravila i politika kojima se osigurava visoka razina zaštite potrošača i putem kojih se potrošačima omogućava da imaju koristi od društvenog i privrednog napretka Europe. Nedavno usvojena Direktiva o pravima potrošača je ojačala zaštitu prava potrošača, osobito kroz usklađivanje niza pravila koji se primjenjuju na online ugovore. Pravovremena i učinkovita provedba i primjena novih pravila je od posebnog značaja. Također, pravila konkurencije su ključna u onemogućavanju postojanja zloupotreba dominantnog položaja, kartela i koncentracija na štetu potrošača. Nedavne inicijative uključuju tzv. Paket kvaliteta (engl. Quality Package) usvojen od strane Europske komisije u 2010. godini sa ciljem poboljšanja informiranosti potrošača o kvaliteti hrane kroz sveobuhvatne programe certificiranja. U julu 2011. godine revidirana je i Uredba o romingu čime se omogućilo da potrošači jednostavno prelaze na alternativne roming usluge. U nizu akata koje je Europska komisija predložila radi zaštite potrošača je i Zajednički europski zakon o prodaji, kojim bi se prevladale i prepreke koje proizilaze iz divergentnih ugovora, čime bi potrošači koji primjerice kupuju preko interneta imali veću zaštitu i pravnu sigurnost.vi Iako moderna politika zaštite potrošača u zemljama Europske unije uključuje i pomoć u rješavanju sporova potrošača i poslovnih subjekata (primjerice kroz alternativno rješavanje sporova i osnivanje europskih centara za zaštitu potrošača), dostupnosti jasnih, tačnih i dosljednih podataka o svakom proizvodu koji se kupuje, prilagođavanje prava ekonomskim i društvenim promjenama, pod zaštitom potrošača podrazumjeva se i šire informiranje potrošača, proces uvažavanja žalbi potrošača putem sudskog i vansudskog postupka, i sl.. Novi legislativni akti, Direktiva o alternativnom načinu rješavanja sporova potrošača (dalje: Direktiva o ADR)vii i Uredba o online načinu rješavanja sporova potrošača (dalje: Uredba o ODR)viii u Europskoj uniji su usvojene 2013. godine, te je njima europski zakonodavac omogućio lakše, brže i jeftinije rješavanje sporova, a državama članicama nametnuo obavezu uspostavljanja nacionalnih tijela koja će voditi postupke u ovim sporovima, a pridržavajući se obaveznih propisa i zahtjeva kvaliteta.ix Više o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane, na http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/default.aspx? id=1172&langTag=bs-BA vi A European Consumer Agenda - Boosting confidence and growth, European Commission, Brussels 2012, str. 3 vii Directive 2013/11/EU of the European Parliament and of Council of 21 May 2013 on alternative dispute resolution for consumer disputes and amending Regulation (EC) No 2006/2004 and Directive 2009/22/EC (Directive on consumer ADR) viii Regulation (EU) No 524/2013 of the European Parliament and of the Council of 21 May 2013 on online dispute resolution for consumer disputes and amending Regulation (EC) No 2006/2004 and Directive 2009/22/EC (Regulation on consumer ODR) ix Ukoliko se legislativni akti Europske unije pravilno ne primjenjuju, odnosno ukoliko se politika zaštite potrošača ispravno ne provodi, potrošači mogu dobiti odštetu, a što zahtijeva bolju suradnju između zemalja EU-a. Sudski postupci mogu biti mnogo skupi i dugo trajati, osobito ako su izvan matične zemlje članice, te je, Europska Komisija, a da bi potaknula vansudske nagodbe, razvila načine rješavanja sukoba koji koštaju malo ili nimalo, putem online servisa za rješavanje sporova. Prema Uredbi o ODR Europska komisija će uspostaviti europsku online platformu za rješavanje sporova, tzv. ODR platformu, koja je posebno v �Također, 2015. godine je obilježena desetogodišnjica od kako je Europska komisija skupa sa nacionalnim vladama osnovala mrežu europskih potrošačkih centara u svih 28 zemalja članica Europske unije, Norveške i Islanda, kojom se promiče razumjevanje prava potrošača Europske unije i pomaže u rješavanju pritužbi potrošača koji su izvršili kupovinu u drugoj zemlji članici, online ili kada su na putovanju.x Europska potrošačka politika predstavlja partnerstvo između Europske unije, zemalja članica i njenih građana, a temelji se na dva temeljna načela utvrđena u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i to da sve radnje kojima se štite zdravlje, sigurnosti i ekonomski interesi potrošača, te promicanje njihovog prava na informiranje i obrazovanje trebaju biti poduzete na razini EU-axi, te da se zahtjevi za zaštitu potrošača moraju uzeti u obzir pri definiranju i provedbi drugih politika i aktivnosti u EU-uxii. Politika potrošača EU-a se redovito ažurira osobito imajući u vidu socijalne, ekonomske i ekološke promjene, kao i nove naučne dokaze i dostignuća.xiii Navedenim ciljevima, Europska unija doprinosi i primjenom mjera koje utvrđuju Europski parlament i Europsko Vijeće, u skladu sa redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja sa Ekonomsko-socijalnim komitetom. Treba imati u vidu da utvrđene mjere ne sprečavaju niti jednu državu članicu da zadrži ili uvede strožije zaštitne mjere, a u skladu sa Ugovorima i uz obavještenje Europske Komisije. Provedba zaštite potrošača na teritoriji Europske unije zasniva se na načelima horizontalnosti (pri čemu se insistira na definiranju i realizaciji zajedničkih politika radi zaštite potrošača), subsidijarnosti (kao zahtjeva za neophodnim dopunjavanjem nacionalnih zakonodavstava u ovisnosti od potreba na lokalnoj, regionalnoj ili naconalnoj razini), te minimalnog usklađivanja (temeljem kojeg države članice mogu da zadrže ili uvedu strožija pravila zaštite potrošača i više standarde u ovoj oblasti).xiv No unatoč visokoj razini zaštite potrošača u Europskoj uniji, zaštita potrošača još može i mora biti poboljšana osobito imajući u vidu pojavu novih izazova kao posljedica novih razvoja u tehnologiji, neodrživih obrazaca potrošnje i socijalne isključenosti. Ovi izazovi ujedno stvaraju i nove prilike. 3. Europska strategija zaštite potrošača za razdoblje od 2014 do 2020.godine Politika potrošača Europske unije za razdoblje od 2014. do 2020. godine temelji se na Europskoj agendi za potrošače (engl. European Consumer Agenda), što je nova strategija u skladu sa Strategijom rasta Europe – Europa 2020, i Programu za potrošače 2014-2020. (engl. Consumer Programme)xv kao finansijskim okvirom koji dopunjava strategiju. Četiri glavna cilja Europske agende za potrošače obuhvaćaju zaštitu od ozbiljnih rizika i prijetnji za potrošače (sigurnost), omogućavanje izbora na osnovu jasnih, tačnih i dosljednih informacija (informiranost), pristup brzim i učinkovitim načinima rješavanja sporova (prava i obeštećenje potrošača), te usklađivanje prava potrošača sa privrednim i društvenim promjenama, osobito onim vezanim za tržišta hrane, energije, finansija prometa i digitalnih proizvoda (provedba prava).xvi Jedinstveno tržište Europske unije jedno je od najvećih tržišta na svijetu koje omogućava građanima i poduzetnicima slobodno trgovanje izvan nacionalnih granica u svim državama članicama EU-a, te na Islandu, u Lihtenštajnu i Norveškoj, a potrošačima unutar EU-a daje bogati, fleksibilnu i kvalitetnu ponudu. Upravo je temeljna uloga politike EU-a za zaštitu potrošča pomaganje potrošačima da iskoriste te mogućnosti na najbolji mogući način, a davanjem aktivne uloge potrošačima na jedinstvenom tržištu, potiče se i privredni razvoj i pomaže da se EU oporavi od ekonomske krize. dizajnirana za pomoć potrošačima koji su kupili robu ili usluge online. Ova platofrma omogućava korisnicima da podnesu svoje ugovorne sporove i da vode postupak online i na bilo kojem od 23 službena jezika Europske unije, a počet će se upotrebljavati od početka 2016. godine. Više o Alternative and Online Dispute Resolution (ADR/ODR) na http://ec.europa.eu/consumers/solving_consumer_disputes/non-judicial_redress/adr-odr/index_en.htm x Više o European Consumer Centers na http://ec.europa.eu/consumers/solving_consumer_disputes/non-judicial_redress/eccnet/index_en.htm xi Član 169. Prečišćenog teksta Ugovora o funkcioniranju Europske unije (raniji član 153. UEZ), Glava XV Zaštita potrošača xii Član 12. Prečišćenog teksta Ugovora o funkcioniranju Europske unije (raniji član 153. stav 2 UEZ) xiii Consumers, European Commission, Directorate-General for Communication Citizens Information, European Union, 2014., str. 4. xiv Madžar, L., Politika zaštite potrošača u Srbiji sa aspekta politike zaštite potrošača u zemljama EU-a, Škola biznisa, Broj 4/2010, str. 53 xv Regulation (EU) No 254/2914 of the European Parliament and of the Council of 26 February 2014 on a multiannual consumer programme for the years 2014-20 and repealing Decision No 1926/2006/EC xviValant, J., Consumer protection in the EU, Policy Overwiev, European Parliamentary Research Service, September 2015., str. 3 �Unapređenje konkurentnosti unutar eurozone, kao i sa glavnim trgovinskim partnerima, utječe na povećanje produktivnosti, prvenstveno u proizvodnji i u okviru malih i srednjih preduzeća, a što pomaže i potrošačima da učinkovito iskorištavaju resurse. Pokretanje jedinstvenog tržišta, kako bi ono bilo u službi realizacije ciljeva Strategije rasta – Europa 2020., zahtijeva funkcionalna i dobro povezana tržišta na kojima konkurencija i pristup potrošačima stimuliraju rast i inovacije. Otvoreno jedinstveno tržište mora biti oblikovano u skladu sa Direktivom o uslugama, istovremeno osiguravajući kvalitetu usluga koje se nude potrošačima.xvii Tu su još i uska saradnja Europske komisije sa udrugama potrošača, osiguranje dugoročnog zapošljavanja i povjerenja potrošača, prilagodbom nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva Europske unije digitalnom dobu, olakšavanje i pojeftinjenje sklapanja ugovora s partnerima u drugim državama EU-a za firme i potrošače (prvenstveno nuđenjem usklađenih rješenja za potrošačke ugovore, europskih modela ugovornih odredbi i kretanjem prema izbornom europskom ugovornom pravu), itd.. Program za potrošače 2014-2020 sa budžetom od 188,8 miliona eura kreiran je kao podrška europskoj politici zaštite potrošača stavljanjem potrošača u središte jedinstvenog tržišta za godine koje dolaze. Pokrenut je sa ciljem zaštite zdravstvenih, sigurnosnih i ekonomskih interesa europskih građana, integracije interesa potrošača u sve politike koje se odnose na zajednicu i posebno zaštite potrošača u novim zemljama članicama Europske unije. Temeljen na prethodnom Programu za potrošače za razdoblje 2007-2013, novim Programom za potrošače 2014-2020 očuvat će se najuspješniji elementi starog programa, istovremeno uzimajući u obzir nove društvene izazove, poput sve veće složenosti odlučivanja, potrebe da se ide ususret održivijim obrascima potrošnje, mogućnosti i prijetnji koje donosi razvoj digitalizacije, te specifičnih potreba ranjivih grupa potrošača (djece i starih).xviii Stoga se kao glavne aktivnosti i glavni izazovi novog Programa mogu izdvojiti daljnje unaprjeđenje nadzora nad sigurnošću proizvoda kroz jačanje koordinacije nacionalnih tijela za provedbu nadzora nad tržištem, informiranje i obrazovanje potrošača (jer su potrošačima potrebne usporedive, pouzdane i razumljive informacije), te nužno jačanje uloge udruga za zaštitu potrošača, kao i poboljšanje postojećih obrazovnih i informacijskih alata, učinkovita pravna zaštita potrošača kroz daljnje jačanje prava potrošača i njihove zaštite, osobito u rješavanju problema s kojima se potrošači susreću kada pokušavaju doći do pravne zaštite u drugoj zemlji članici, te u konačnici jačanje prekogranične saradnje na način da se poveća informiranost potrošača o ulozi mreže europskih centara za zaštitu potrošača i učinkovitost nacionalnih tijela za provedbu politike zaštite potrošača. 4. Zaštita prava potrošača u Bosni i Hercegovini Prije četrdeset godina, od strane tadašnje Europske ekonomske zajednice (dalje: EEZ), 1975. godine, donešen je Prvi program EEZ-a za zaštitu potrošača (engl. Consumer Protection Programme), u kojem je utvrđeno pet prava (pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na naknadu pretrpljene štete, pravo na informiranje i obrazovanje, i pravo na rješavanje sporova, odnosno proceduralna pitanja) koja se i danas smatraju osnovnim pravima potrošača.xix Od tada je u Europskoj uniji donešen veliki broj akata u svrhu zaštite prava potrošača, a imajući u vidu da se osnove unutarnje i vanjske politike Bosne i Hercegovine temelje na ispunjenju uvjeta za punopravno članstvo u EU-u, kao primarnom strateškom cilju, članom 76. Glava VI SSP-a propisano je da će strane sarađivati u cilju usklađivanja standarda za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa istim standardima u Zajednici, te da je efikasna zaštita potrošača neophodna kako bi se osiguralo propisno funkcioniranje tržišne ekonomije. Tako je Bosna i Hercegovina je, u nastojanju da se zaštita potrošača u Bosni i Hercegovini približi standardima zaštite potrošača u Europskoj uniji, započela stvaranje legislativnog okvira zaštite potrošača u BiH-u, kao i jedinstvene institucionalne strukture za njegovo efikasno provođenje, a sve da bi, ne samo izvršila pripreme za ravnopravno nastupanje na jedinstvenom tržištu, nego i osigurala povjerenje potrošača na konkurentnom unutarnjem tržištu uz adekvatnu zaštitu i efikasno provođenje zakona, bez obzira na mjesto gdje se potrošač ili drugi poslovni subjekt nalaze. A European Consumer Agenda - Boosting confidence and growth, op.cit. str. 24. Više o prethodnim programu i godišnjim izvještajima na http://ec.europa.eu/consumers/eu_consumer_ policy/financialprogramme/index_en.htm xix Wrbka, S., European Consumer Access to Justice Revisited, Cambridge University Press, UK, 2015., str. 34. xvii xviii �Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovinixx jedan je od propisa kojim je započeo postupak implementacije direktiva EU-a sa područja zaštite potrošača u pravni sustav Bosne i Hercegovine, a većina potrošačkih propisa EU-a koji su implementirani u pravo BiH-a nastali su u vrijeme kada je došlo i do promjene politike zaštite potrošača u EU-u.xxi Donešeni Zakon o zaštiti potrošača opći je propis za područje zaštite potrošača, kojim se, utvrđujući okvir sustava zaštite potrošača, uređuju odnosi između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine. Pored ovog Zakona, postoji još čitav niz drugih zakona vezanih za oblast zaštite potrošača, a koji se primjenjuju na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulirani ovim Zakonom, poput Zakona o hranixxii, Zakona o općoj sigurnosti proizvodaxxiii, te odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. Također, interesi potrošača u Bosni i Hercegovini zaštićeni su i drugim propisima, i to iz oblasti konkurencije, nadzora nad tržištem, veterinarstva, zdravlja bilja, te zakonima različitih razina vlasti o električnoj energiji, trgovini, inspekcijama, komunalnim i finansijskim uslugama, zaštite okoliša i sl.. Temeljni cilj politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini je kontinuirano poboljšanje kvalitete života svih građana Bosne i Hercegovine, te promocija zdravlja i sigurnosti potrošača, a da bi se isti postigao potrebno je, kroz provođenje razrađujućih ciljeva, osigurati vladavinu prava, demokracije i civilnog društva, osigurati daljnje usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije, stvoriti uvjete za efikasno rješavanje uočenih problema na području zaštite potrošača, raditi na osvješćivanju potrošača o njihovom stvarnom položaju na tržištu, osigurati potporu potrošačima u ostvarenju njihovih prava, uspostaviti međusobnu povezanost svih nositelja zaštite potrošača, ojačati suradnje i razmjenu informacija, ojačati položaj potrošača na tržištu i podizati svijest potrošača u odnosu na njihova prava i ulogu u tržišnoj privredi, unaprijediti obavještavanje potrošača, uspostaviti različite vidove savjetovanja i obrazovanja potrošača, zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, te unaprijediti i davanje informacija i upoznavanje javnosti o pravima potrošača u BiH, a kroz planiranje promotivnih djelovanja na svim razinama i poticanje medijske aktivnosti.xxiv Da bi se realizirali navedeni ciljevi politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini, u Zakonu o zaštiti potrošača navedeni su subjekti koji su odgovorni za provođenje politike, odnosno zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovinixxv, a pored tih subjekata, u Državnom godišnjem programu za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, navedeni su i drugi subjekti koji imaju značajnu ulogu u oblasti zaštite potrošača. U skladu sa navedenim aktima, subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, a koje je, kao nositelje zaštite potrošača, sve skupa potrebno uključiti da bi se ispunili ciljevi Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti su Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Vijeće za zaštitu potrošača u BiHxxvi, Ombudsmen za zaštitu potrošača u BiHxxvii, Konkurencijsko Prvi zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini donešen je 2002. godine, a 2006. godine donešen je i novi Zakon o zaštiti potrošača koji jeste u pojedinim segmentima zamijenio neka nesretna rješenja iz prethodnog zakona, ali je i dalje predstavljao samo blagu evoluciju potrošačkog prava, obzirom da se u istom izmjene nisu izvršile na sistematičan način. Meškić, Z., Zakon o zaštiti potrošača BiH u svjetlu prava EU, Pravo i pravda, 1/2012, str. 423-424. xxi Promjenama je naglašen informacioni model, gdje potrošač dobijanjem informacija od poduzetnika otklanja svoj informacioni deficit kao osnovni razlog svog neravnopravnog položaja, te na osnovu dobijenih informacija treba sam da profitira od stvorenog unutranjeg tržišta. Sud EU, 08/74, Državno tužilaštvo/Gustave i Benoit Dassinville (predmet Dassonville), 1974., str. 837. xxii „Službeni glasnik BiH“, broj 50/04 xxiii „Službeni glasnik BiH“, broj 45/04 xxiv Državni godišnji program za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, „Službeni glasnik BiH“, broj 50/15, str. 6 xxv Član 98, tačke od a) do i) xxvi Ministarstvo koordinira izradu Državnog godišnjeg programa za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine za svaku kalendarsku godinu, počev od 2009. godine, te u suradnji sa svim učesnicima u izradi istog, prikuplja relevantne podatke za njegov sadržaj. Organizira i sjednice Vijeća za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine, pa u vezi s tim obavlja sve poslove koji obuhvataju pripremu materijala za održane sjednice, predsjedavanje sjednicama, dostavu materijala nakon održanih sjednica, te praćenje realizacije donesenih zaključaka. Imenuje Vijeće za zaštitu potrošača BiH-a, a kroz suradnju i razmjenu informacija s bosanskohercegovačkim državnim i entitetskim institucijama vezanim za oblast zaštite potrošača, kao i nevladinim sektorom, Ministarstvo nastoji uključiti sve odgovorne subjekte u proces uspostave što cjelovitijeg i efikasnijeg sustava zaštite potrošača. Ministarstvo ima i permanentnu suradnju i sa relevantnim međunarodnim institucijama posebice sa Delegacijom EU u BiH, kao prvom kontaktnom točkom za transmisiju informacija prema Europskoj komisiji. Predstavnici Ministarstva učestvuju na različitim konferencijama i stručnim skupovima na temu zaštite potrošača, a Ministarstvo također ostvaruje suradnju s akademskom i poslovnom zajednicom po pitanju promoviranja zaštite prava i interesa potrošača. xxvii Institucija Ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH uspostavljena je s ciljem promocije dobrog i efikasnog provođenja politike zaštite potrošača u BiH. Njome upravlja Ombudsman za zaštitu potrošača koji zastupa kolektivne potrošačke interese, kako u pojedinačnim predmetima tako i u općem medijskom prostoru gdje ih predstavlja i brani. Kao neovisno tijelo ima ovlaštenje da provodi istražne radnje, javno kritizira, educira slabiju stranu u potrošačkom odnosu, tj. potrošača, izdaje preporuke, instrukcije, pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima naknade štete i druge pravne mjere, a sve u svrhu zaštite kolektivnih xx �vijeće BiHxxviii, te nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zaštitu potrošača u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udruge potrošačaxxix, obrazovne institucije i medijixxx, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Realizaciju zadataka prethodno navedenih nadležnih tijela, a čiji je cilj promocija dobrog i efikasnog provođenja politike zaštite potrošača, nadležna tijela vrše u sklopu svojih redovitih aktivnosti, a kad je riječ o finansiranju isto je predviđeno u budžetima institucija BiH, te budžetima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, dok pojedina tijela uprave sa specifičnim aktivnostima planiraju i sredstva za posebne namjene. Imajući u vidu navedeno, osiguranje primjerenog funkcioniranja tržišta ovisit će ne samo o daljnjem razvoju legislativnog okvira zaštite potrošača u BiH-u i kontinuiranom praćenju prioritetnih područja koja su važna kod provođenja politike zaštite potrošača, a koja se posljedično odnose i na potrošače, nego i o adekvatnom razvoju infrastrukture, kojom bi se osigurao nadzor nad tržištem i provedba zakona na tom području. Također, razvoj otvorenog dijaloga svih interesnih skupina u društvu sa svrhom osiguranja jasnoće, konzistentnosti postupanja i razumijevanja u definiranju interesa potrošača, cilj je Bosne i Hercegovine, koji se može ostvariti daljnjim usklađivanjem preuzetih obveza, vlastitih mogućnosti i interesa, a čitav ovaj proces ovit će o spremnosti svih ključnih sektora, od osposobljenosti cjelokupnog sustava za proces prilagođavanja standardima EU, preko obrazovanja ljudskih potencijala u državnoj upravi i pravosuđu do jedinstvene, kvalitetno osposobljene, osviješćene i obaviještene javnosti. 5. Zaključak Zaštita potrošača dinamično je područje gdje se događaju brze promjene na tržištu, i gdje svi ključni nosioci zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini moraju kako kontinuirano unapređivati legislativni okvir, modernizirati ga i prilagođavati ne samo nacionalnim potrebama, nego i promjenama na unutranjem interesa potrošača u ime zaštite kolektivnih interesa potrošača. Zaštita potrošača ostvaruje se kroz nadziranje, komunikaciju i preventivne radnje da bi se osigurala njegova temeljna prava na tržištu te promovirala jednakost među potrošačima i u odnosu na poslovanje. Institucija ombudsmana radi na širokom spektru pitanja potrošača, a područja rada uglavnom se odnose na rješavanje žalbi potrošača, pružanje informacija potrošačima organiziranim u udrugama i Savezu udruženja potrošača Bosne i Hercegovine, te njihovo educiranje, suradnju s medijima o svim pitanjima potrošača, sigurnost proizvoda, kvalitetu proizvoda i utjecaj na okoliš i zaštitu ekonomskog interesa potrošača, sudjelovanjem u svojstvu umješača u raspravama koje se vode kod sektorskih regulatornih tijela. xxviii Konkurencijsko vijeće učestvuje u pravnoj zaštiti potrošača temeljem člana 98. tačka d) Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, i u tome ima značajnu ali neizravnu ulogu, koja proizlazi iz poslova i zadataka koje obavlja. Eliminiranje zabranjenog konkurencijskog djelovanja privrednih subjekata u cilju zaštite i održanja slobodne tržišne konkurencije, te uspostava jedinstvenih i transparentnih kriterija za sve privredne subjekte na tržištu, predstavlja temeljne zadatke Konkurencijskog vijeća. Upravo svojim djelovanjem kroz donošenje i primjenu svojih akata, Konkurencijsko vijeće osigurava da cijene roba i usluga ne budu produkt monopolističkog, vladajućeg ili nekog drugog djelovanja. Unaprjeđenje primjene principa slobodne tržišne konkurencije, te sprječavanje da određeni privredni subjekti imaju neopravdano povoljniji položaj u odnosu na druge, između ostalog, doprinose stvaranju povoljnijeg položaja krajnjih potrošača, prije svega kroz kvalitetnije i jeftinije proizvode i usluge na tržištu. Zadovoljni i zaštićeni potrošači uslovljavaju funkcionalno tržište, dok sam Zakon o konkurenciji uređuje pravila, mjere i postupke tržišne konkurencije, te nadležnosti i način rada Konkurencijskog vijeća na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u BiH. xxix Udruge potrošača u BiH predstavljaju vrlo bitan subjekt u sustavu zaštite potrošača jer imaju ulogu posrednika između potrošača i nadležnih tijela, inspekcija i drugih subjekata kojima je zakonom propisana obveza zaštite potrošača. Njihova nadležnost propisana je članom 112. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, a djeluju kao neprofitne i nevladine organizacije koje imaju svojstvo pravne osobe, te se kao takve ne mogu baviti privrednom djelatnošću. Sve svoje aktivnosti usmjeravaju isključivo na zaštitu pojedinačnih i zajedničkih interesa potrošača. Udruge potrošača u BiH su različito organizirane na različitim razinama, počev od općinske, kantonalne, entitetske razine, razine BrčkoDC BiH, te na razini BiH. Krovna udruga je Savez udruženja potrošača BiH, koja je utemeljena 2004. godine i registrirana u Ministarstvu pravde BiH. Svrha Saveza je da osigura pomoć svojim članicama i osigura zaštitu interesa potrošača u BiH, ali i da predstavlja udruge na internacionalnoj razini. Članstvo u Savezu je otvoreno pod jednakim uvjetima prema svim udrugama potrošača. xxx Pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača i pravo na informiranost su osnovna i neotuđiva prava potrošača koja su im dana članom 3. tačke b) i d) Zakona o zaštiti potrošača u BiH. Članom 116. istog Zakona određeni su i načini obrazovanja potrošača kao što su posebni kursevi, seminari i savjetovanja; sredstava javnog informiranja; specijalnie publikacije za obrazovanje potrošača. Osim navedenih, ukazuje se potreba i za novim modelima edukacije potrošača kao što je, između ostalog, i dopuna nastavnog programa u obrazovnim institucijama materijom iz oblasti zaštite potrošača koja ima za krajnji cilj kvalitetno obrazovanje o pravima, obvezama i zaštiti potrošača. Potpuna i pravovremena informiranost potrošača je nemoguća bez aktivne uloge svih sredstava javnog informiranja (TV, radio, štampa), kao najefikasnijeg načina obavještavanja potrošača o proizvodima i uslugama koje koriste ili će koristiti. �tržištu Europske unije, tako i biti spremni za njegovu provedbu, izvršavanje pred sebe postavljenih zadataka i zadovoljavanje ciljeva od značaja prvenstveno za poboljšanje položaja potrošača u BiH, a zatim i primitak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Premda je politika zaštite potrošača ta koja garantuje visoku razinu sigurnosti potrošača u mnogim područjima, ipak se zdravlje, sigurnost i ekonomski interesi potrošača, te njihovo informiranje i obrazovanje, moraju uzeti u obzir i pri definiranju i provedbi i drugih politka i aktivnosti, a osobito politike i prava konkurencije. Obzirom da je u Bosni i Hercegovini usvojen Zakon o zaštiti potrošača, te čitav niz drugih akata kojima se nastoje zaštititi interesi potrošača, ipak se zbog novih izazova koji se javljaju kao posljedica razvoja u tehnologiji, novih obrazaca potrošnje i sl., jedino kroz mjere poput predlaganja zakonskih i drugih mjera u osiguranju visoke razine zaštite zdravlja, sigurnosti, dostojanstva i prava potrošača, udruživanje u udruge za zaštitu potrošača, pravo na predstavljanje u procesu donošenja odluka, uvođenje odgovarajućih mjera za zaštitu potrošača (poput inspekcija, sudova, alternativnih načina rješavanja sporova) kako bi se sporovi potrošača i trgovaca riješili prije redovnog suda, pojednostavljenje postupka zaštite potrošača pred sudovima, potpora utemeljenju i radu udrugama i savjetovalištima za zaštitu potrošača, osmišljavanje i provođenje obrazovanja potrošača, primjenu temeljnih znanja o zaštiti potrošača u obrazovnim ustanovama, osiguranje učinkovite suradnje vladinih tijela i nadležnih institucija za provođenje politike zaštite potrošača, uspostavu savjetodavne mreže za razvijanje njihove međusobne suradnje, uspostavu sustava obavještavanja potrošača o sigurnosti proizvoda na tržištu, te izradu tehničkih propisa za tehničke zahtjeve za proizvode koji osiguravaju visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, potrošači mogu zaštititi, osigurati bolja kvaliteta života svih građana Bosne i Hercegovine, i osigurati i ekonomski i društveni prosperitet cijele zemlje. Stoga se donošenjem legislativnog i uspostavljanjem institucionalnog okvira zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini ne završava postupak zaštite potrošača, osobito imajući u vidu da se u ovom području stalno događaju promjene, i da dosadašnja praksa zaštite potrošača, dijelom i zbog nedovoljnog interesovanja i samih potrošača, ali i stručnjaka iz ekonomskih i pravnih oblasti, je nezadovoljavajuća. Ovaj proces, zaštite potrošača, koji je sam po sebi dugotrajan, treba biti zasnovan na kontinuiranom praćenju i modernizaciji postojećih rješenja i uređivanju područija koja nisu uređena do sada. 6. Literatura A European Consumer Agenda - Boosting confidence and growth, European Commission, Brussels 2012; Alternative and Online Dispute Resolution (ADR/ODR) http://ec.europa.eu/consumers/solving_consumer_disputes/non-judicial_redress/adr-odr/index_en.; Consumers, European Commission, Directorate-General for Communication Citizens Information, European Union, 2014; Directive 2013/11/EU of the European Parliament and of Council of 21 May 2013 on alternative dispute resolution for consumer disputes and amending Regulation (EC) No 2006/2004 and Directive 2009/22/EC (Directive on consumer ADR); Državni godišnji program za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, „Službeni glasnik BiH“, broj 50/15; European Commission, Deeper and fairer Single Market boosts opportunities for citizens and business, Published on: 28/10/2015, http://ec.europa.eu/growth/toolsdatabases/newsroom/cf/itemdetail.cfm?itemid=8529&lang=en&tpa_id=1038&title=Deeper-and-fairerSingle-Market-boosts-opportunities-for-citizens-and-business; European Consumer Centers na http://ec.europa.eu/consumers/solving_ consumer_disputes/nonjudicial_redress/ecc-net/index_en.htm; Madžar, L., Politika zaštite potrošača u Srbiji sa aspekta politike zaštite potrošača u zemljama EU-a, Škola biznisa, Broj 4/2010; �Mapa puta, Direkcija za europske integracije Bosne http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4727&langTag=bs-BA; i Hercegovine, Meškić, Z., Zakon o zaštiti potrošača BiH u svjetlu prava EU, Pravo i pravda, 1/2012; Regulation (EU) No 524/2013 of the European Parliament and of the Council of 21 May 2013 on online dispute resolution for consumer disputes and amending Regulation (EC) No 2006/2004 and Directive 2009/22/EC (Regulation on consumer ODR); Regulation (EU) No 254/2914 of the European Parliament and of the Council of 26 February 2014 on a multiannual consumer programme for the years 2014-20 and repealing Decision No 1926/2006/EC; Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/default.aspx? id=1172&langTag=bsBA; Sud EU, 08/74, Državno tužilaštvo/Gustave i Benoit Dassinville (predmet Dassonville), 1974.; Ugovor o funkcioniranju Europske unije, prečišćeni tekst; Valant, J., Consumer protection in the EU, Policy Overwiev, European Parliamentary Research Service, September 2015.; Zakon o hrani „Službeni glasnik BiH“, broj 50/04; Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, „Službeni glasnik BiH“, broj 45/04; Zakon o zaštiti potrošača „Sl. glasnik BiH“, br.17/02; Zakon o zaštiti potrošača „Sl. glasnik BiH“, br. 25/06 i 22/15; Wrbka, S., European Consumer Access to Justice Revisited, Cambridge University Press, UK, 2015.; http://ec.europa.eu/consumers/eu_consumer_policy/financial-programme/index_en. htm. �Author: Sanja Kavaz Hukić, LL.M. Institution: JU BKC TK Tuzla E-mail: sanja_kavaz@bih.net.ba CONSUMER POLICY IN THE EU ACCESSION PROCESS: CHALLENGES FOR BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract One of the main policy areas of the European Union and the key element of the internal market is consumer protection policy, which can empower consumers and effectively protect their safety and their economic interests. Having in mind Bosnia and Herzegovina's aspirations for admission to the European Union, harmonization of the standards for consumer protection in Bosnia and Herzegovina with the standards of the European Union, with the influence of competition law on the protection of consumers, is a serious step towards creating a competitive market economy and achieving European Union membership. Therefore, this paper first discusses the policy of consumer protection in the European Union and provides an overview of consumers' rights in accordance with the strategy of consumer protection policy of the European Union and the strategy of growth of the European Union (Europe 2020) and the new program for consumers, as well as the financial framework that complements those strategies. After that, the position of consumers in Bosnia and Herzegovina is analyzed, giving special attention to the legislative and institutional framework of consumer protection and also the national annual program for consumer protection in 2015. Finally, the paper considers the effects of implementation of above mentioned acts on a consumer protection, the expected effects, and suggests measures not only for consumer protection on the national market, but also in order to enable Bosnia and Herzegovina to be more equal participant in the single EU market. Keywords: consumer policy, competition policy, the single market, functional market economy � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3181 Title A name given to the resource POLITIKE ZAŠTITE POTROŠAČA U PROCESU PRIDRUŽIVANJA EUROPSKOJ UNIJI: IZAZOVI ZA BOSNU I HERCEGOVINU Author Author KAVAZ HUKIĆ, Sanja Abstract A summary of the resource. Jedno od glavnih političkih područja Europske unije i ključni element unutarnjeg tržišta je politika zaštite potrošača, kojom se osnažuju potrošači, te učinkovito štite njihova sigurnost i njhovi ekonomski interesi, a imajući u vidu bosansko-hercegovačke aspiracije za primitak u Europsku uniju, usklađivanje standarda za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa standardima u Europskoj uniji, uz utjecaj prava konkurencije na zaštitu potrošača, predstavlja ozbiljan korak ka stvaranju konkurentne tržišne privrede i postizanju članstva u Europskoj uniji. Stoga se u radu najprije razmatraju politika zaštite potrošača u zemljama Europske unije i daje osvrt na prava potrošača, a u skladu sa strategijom politike zaštite potrošača Europske unije i strategijom rasta Europske unije (Europa 2020,) te novom programu za potrošače, odnosno finansijskom okviru kojim se nadopunjava navedena strategija, a zatim se razmatra položaj potrošača u Bosni i Hercegovini, posvećuje pažnja legislativnom i institucionalnom okviru zaštite potrošača, te državnom godišnjem programu za zaštitu potrošača za 2015. godinu. Na kraju se razmatraju i učinci njihove implementacije na zaštitu potrošača, očekivani efekti, i daje prijedlog mjera ne samo sa ciljem zaštite potrošača na nacionalnom tržištu, nego i sa ciljem da se Bosni i Hercegovini omogući ravnopravniji nastup na jedinstvenom tržištu Europske unije. Ključne riječi: politika zaštite potrošača, politika zaštite konkurencije, jedinstveno tržište, funkcionalna tržišna ekonomija Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General)