214 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7c317f05381c9c507735fdf91d0a3c8f.docx 5ae9a1004ba6e280a0112e9c14d84e45 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d1dd96e45c084e2e65992ea99906922f.pdf 24849345e49a6275c6afcd80155da634 PDF Text Text Autor: Dr. sc. Anton Petričević Institucija: Pravni fakultet u Osijeku, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku E-Mail: apetrice@pravos.hr PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU Sažetak Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i politiĉke uvjete za suoĉavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba istiĉe se odluĉnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i poniţavajućeg postupka i kaţnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne steĉevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Provedeno istraţivanje na uzorku od 555 ispitanika putem online anketiranja imalo je za cilj istraţiti i identificirati ĉimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraţivanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško ţive s obzirom na uvjete rada i plaće. Međutim, rezultati istraţivanja su pokazali suprotno. Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna steĉevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde �1. Uvod Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i politiĉke uvjete za suoĉavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba istiĉe se odluĉnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i poniţavajućeg postupka i kaţnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne steĉevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Od 1999. god. MOR intenzivno radi na planu dostojnog rada. U međuvremenu je Agenda dostojnog rada široko prihvaćena kao vaţna strategija za borbu protiv siromaštva i poticanje razvoja. Osnovna ideja je da radnik ima posao, da svojim dostojnim radom ostvari prihode od kojih će moći dostojanstveno ţivjeti on i ĉlanovi njegove obitelji. Osim toga na poslu bi trebalo svakom radniku omogućiti napredovanje, omogućiti mu radno okruţenje bez stresa, omogućiti mu dijalog s drugim radnicima u rješavanju istih ili sliĉnih pitanja, omogućiti radnicima zaštitu u pogledu bolesti, starosti, zabraniti djeĉji rad i prisilni rad. Minimalne međunarodne radne standarde postavila je MOR-a u svojim konvencijama koje postaju obvezujuće kada ih ratificiraju zemlje ĉlanice. Radnici uglavnom ţele znati koja su njihova prava koja proizlaze iz rada i radnog odnosa i koja im zaštita pripada u pogledu kršenja njihovih prava. 2. O temeljnim pravima stanovnika EU Temeljna prava građana EU su: pravo na jednako postupanje bez obzira na drţavljanstvo, jednaka prava potrošaĉa, pravo da bira i da bude biran na lokalnim izborima kao i na izborima za Europski parlament, pravo podnošenja prituţbe Europskom puĉkom pravobranitelju, pravo obraćanja institucijama EU. Svi građani EU imaju uglavnom ista temeljna prava (izuzetak moţe biti slobodan protok radnika, jer neke zemlje ĉlanice mogu radnicima ograniĉiti pristup svojim trţištima rada). Nakon ulaska RH u EU hrvatskim se radnicima otvorila mogućnost slobodnog zapošljavanja u drugim zemljama EU u ĉemu im stoji na raspolaganju i pomoći europska mreţa zavoda za zapošljavanje EURES. Kada je RH ušla u EU ograniĉenje zapošljavanja hrvatskih radnika uvele su Grĉka, Francuska, Cipar, Luxemburg, Italija, Malta, Belgija, Njemaĉka, Nizozemska, Austrija, Velika Britanija, Slovenija i Španjolska. U ovim zemljama se hrvatski radnici zapošljavaju i dalje temeljem bilateralnih sporazuma i kvota na temelju kojih su se izdavale radne dozvole (dozvoljeno ograniĉenje je na najviše 7 godina od ulaska RH u EU). Sve drţave koje nisu uvele ograniĉenje na snazi je slobodno kretanje i zapošljavanje radnika. Radnici zemalja neĉlanica EU mogu imati pravo rada u nekoj od drţava ĉlanica EU jednako kao i drţavljani EU. Pravila EU za prijam radnika iz zemalja koje nisu ĉlanice EU: moraju imati dugotrajno boravište unutar EU, moraju teţiti ujedinjenju obitelji, ako su istraţivaĉi, studenti, uĉenici na razmjeni, volonteri, ako su visokokvalificirani radnici. U naprijed navedenim sluĉajevima osobe mogu imati pojednostavljeni postupak ulaska u EU. Liberalizacija trţišta rada nije utjecala na gospodarski rast u RH, zbog toga je došlo do novih izmjena Zakona o radu u RH i još većoj liberalizaciji. Unija postavlja svoje zahtjeve koji se moraju ugraditi u pravni sustav RH. Poslodavci su za nepostojanje gospodarskog rasta optuţili radno zakonodavstvo. Prigovaraju da stroge norme radnog zakonodavstva onemogućavaju rekonstruiranje. Traţi se fleksibilizacija rada i veća pravna zaštita radnika. Ako osoba smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava najprije će se obratiti sudovima svoje zemlje. Kada završi proces na svim instancama domaćeg sudovanja građanin EU ima pravo u roku od 6 mjeseci do godine dana podnijeti tuţbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog kršenja ljudskih prava (prava na ţivot, zabrane muĉenja, ropstva i prisilnog rada, prava na slobodu i sigurnost, �prava na pošteno suđenje, prava na privatnost i obiteljski ţivot, slobodu mišljenja, vjeroispovijesti, okupljanja i udruţivanja, zabranu diskriminacije). Europska povelja o temeljnim pravima sastavni je dio Lisabonskog ugovora i pravno je obvezujuća za zemlje ĉlanice. EU se bori protiv diskriminacije u svakom pogledu. Gotovo ĉetvrtinu svoga proraĉuna izdvaja za Program za zapošljavanje i socijalnu sigurnost. Socijalna ukljuĉenost se respektira pri zapošljavanju, a Europski socijalni fond je glavni financijski instrument putem kojega EU provodi svoje strategije (ipak, postoji nedostatak institucionaliziranih programa i usluga koje bi podrţale pristup trţištu rada ugroţenih skupina, npr. osoba s invaliditetom, osoba koje su duţe od 5 godina nezaposleni, mladih s niskom razinom obrazovanja, te manjine). Iako se u RH stjeĉe dojam da je ulaskom RH za radnike postalo teţe, nitko ne vidi pozadinu ove surove stvarnosti, a to je, da poslodavci traţe stroţe uvjete rada radnika (prekovremeni rad, otkazni rok, uskrata otpremnine). 3. Prilagodba zakonodavstva s pravnom stečevinom EU Hrvatski Sabor je imao zadatak prilagodbe hrvatskog zakonodavstva sa Zakonodavstvom EU i svake godine su se donosili Planovi usklađenja. Donošenje zakona usklađenih sa pravnom steĉevinom EU samo je dio rješavanja problema. Tek provedbom zakona rješavaju se problemi. Na svom putu ulaska u EU Hrvatska je doţivjela znaĉajne pomake kroz: - promjene zakonodavstva - osnivaĉke ugovore EU, te ostale pravne akte EU - izvješća institucija EU - izvješća i dokumente Vlade RH - izvješća organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija iz podruĉja ljudskih prava - struĉnih komentara u domaćim medijima - dugotrajne pregovore koji su se odnosili na utvrđivanje oblika kojim će RH preuzeti i primijeniti pravnu steĉevinu EU. Kada su privremeno zatvoreni pregovori o svim poglavljima pravne steĉevine, izrađen je tekst Ugovora o pristupanju. Mišljenje o pristupanju dala je Europska komisija, suglasnost Europski parlamenat i jednoglasnu odluku donijela je Europska unija. Drţave ĉlanice ratificirale su prethodne dokumente. Ugovorom o pristupanju RH je 1.7.2013. godine postala punopravna ĉlanica EU. Time su zatvoreni pregovori. Po prvi puta na sluĉaju RH stvorena je ĉvrsta struktura pregovora o pristupanju gdje su postavljeni jasniji okviri i zadaće zemlji kako bi se ona mogla pripremiti za ulazak u EU. 4. Nezaposlenost i uvjeti rada nakon ulaska u EU Postavlja se pitanje da li nezaposlenost ulaskom u EU pada ili raste? Istraţivanja su pokazala da je došlo do povećanja nezaposlenosti u svim drţavama ĉlanicama EU zbog globalne financijske krize. Karakteristiĉna za EU je niska pokretljivost stanovništva do 2013. godine. Ona je znatno povećana u posljednje dvije godine. Je li radno aktivno mlado stanovništvo odlazi u „obećane“ zemlje zbog nemogućnosti zapošljavanja u svojoj zemlji, ili iseljavaju jer su nezadovoljni uvjetima rada i malim zaradama? Ĉinjenica je da drţava ostaje bez obrazovanih mladih ljudi u ĉije je obrazovanje puno uloţila. Mahom mladi ljudi odlaze što ne mogu naći u RH nikakav posao. Spremni su raditi u zemljama EU i više sati dnevno. Direktiva EU o radnom vremenu iz 2003.g. regulira jedno od temeljnih podruĉja radnog prava u EU a to su minimalni uvjeti koje svaka drţava ĉlanica mora osigurati svakom radniku (radno vrijeme radnika EU iznosi maksimalno 48 sati tjedno zajedno se prekovremenim satima, pravo na pauzu nakon 6 sati neprekidnog rada, najmanje jedan dan odmora u toku 7 dana rada, plaćeni godišnji odmor, maksimalno trajanje noćne smjene od 8 sati dnevno). �Ovdje vidimo da se vjekovna teţnja za smanjivanjem radnog vremena poznata kao „borba za tri osmice“ nije zadrţala na 40 sati rada tjedno s tendencijom smanjivanja, već se radno vrijeme povećalo na 48 sati tjedno, ili 40 sati tjedno s mogućnošću legalnog angaţiranja radnika do 48 sati tjedno. Da bi se diskriminacija radnika smanjila na najmanju moguću mjeru dobro je da se radnici udruţuju u asocijacije kako bi zajedniĉki lakše ostvarili svoja prava. Sloboda udruţivanja kao temeljno ljudsko pravo sadrţano je u Povelji UN-a i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Sloboda udruţivanja je potrebna i radnicima i poslodavcima da bi branili svoje interese, zauzimali stavove, organizirali zajedniĉke aktivnosti i sudjelovali u pregovorima. Konvencija br. 11 o pravu na udruţivanje poljoprivrednika datira iz 1921.g., Konvencija 87 govori o slobodi udruţivanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948.g., Konvencija br.98 iz 1949. govori o pravu na orgnaiziranje i kolektivno pregovaranje, Konvencija 141 iz 1975. govori o ruralnim radnicima i njihovom organiziranju. Ove konvencije propisuju uvjete za formiranje i funkcioniranje organizacije radnika i poslodavaca bez uplitanja tijela javne vlasti i drugih organa, a u svrhu zabrane diskriminacije radnika i uvođenja dostojnog rada. Tablica 1. govori nam o građanskim slobodama u odabranim zemljama. Tamo gdje imamo više sindikalnih organizacija i mnogo ljudi u sindikatima, tamo imamo i jaĉu obranu interesa radnika u pregovorima poslodavci-vlada, a veću participaciju radnika u stvarima koje se tiĉu rada i radnih odnosa. Tablica 1. Građanske slobode i prava-usporedba 2001-2014 DRŽAVA INDEKS INDEKS DRŽAVA INDEKS INDEKS GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH GRAĐANSKIH SLOBODA SLOBODA SLOBODA SLOBODA (2001.) (2014.) (2001.) (2014.) Afganistan 7,0 6,0 Egipat 6,0 5,5 Alţir 6,0 5,5 Finska 1,0 1,0 Argentina 3,0 2,0 Mađarska 1,0 1,5 Armenija 4,0 4,5 Indija 4,0 2,5 Australija 1,0 1,0 Iran 7,0 6,0 Bangladeš 4,0 3,5 Izrael 3,0 1,5 Belgija 2,0 1,0 Malezija 5,0 4,0 Bolivija 3,0 3,0 Nepal 4,0 4,0 Benin 2,0 2,0 Nigerija 6,0 4,0 Brazil 4,0 2,0 Saudijska 7,0 7,0 Arabija Kambodţa 6,0 5,5 Juţnoafriĉka 2,0 2,0 Republika Kina 7,0 6,5 Šri Lanka 4,0 4,5 Kolumbija 4,0 3,5 Tunis 5,0 3,0 Kuba 7,0 6,5 SAD 1,0 1,0 Ĉeška 2,0 1,0 Republika Izvor: Dharam Ghai, Decent Work: Concepts, models and indicators i Freedom House: https://www.freedomhouse.org/report-types/freedom-world#.VL5XI010zIX (20.01.2015.) i obrada autora 5. Dostojan rad s posebnim osvrtom na radno vrijeme i izvori europskog radnog prava kao podloga dostojnog rada unutar radnog odnosa „Treba istaći da se svaki odnos između poslodavca i radnika zasniva na pisanom ili usmenom dogovoru koji je prezentiran u formi ugovora koji su temeljna pretpostavka zakona. Kada je u pitanju radno vrijeme ono je regulirano zakonima pojedinih drţava kojima je uporište Direktiva 93/104/EC iz 1993. i Direktiva 2003/88/EZ koje se tiĉu određenih aspekata organizacije radnog vremena, uvjeta zapošljavanja, te zdravlja i sigurnosti radnika. Cilj je da se postizanjem minimalnih uvjeta u pogledu �organizacije radnog vremena poboljšaju radni uvjeti radnika u EU. Određeni uvjeti rada mogu imati štetne uĉinke na sigurnost i zdravlje radnika. Potrebno je što je više moguće prilagoditi rad radniku, a da se pri tome pazi na specifiĉnu prirodu određenog posla. U skladu s prednjim, ponekad je potrebno, u određenim sektorima rada, radno vrijeme prilagoditi tim uvjetima rada koji u toj grani proizvodnje ili vrste poslova najmanje ugroţava zdravlje i ţivot radnika.“i Posebno je definiran pojam noćnog radnika kao radnika koji prema međunarodnim standardima u roku od 24 sata barem tri sata radi noću i maksimalno smije raditi u noćnoj smjeni u prosjeku do 8 sati dnevno. „Vrijedno paţnje bi bilo senzibiliziranje javnosti u vezi radnog vremena, njegove duljine, njegove optimalnosti, pridrţavanja odredaba o radnom vremenu u samoj operativi od strane svih sudionika radnog procesa. Ovo je bitno za svakog pojedinca-radnika i poslodavca, kao i za cjelokupno trţišno gospodarstvo, a i za ostale javne i druge institucije na trţištu rada. Promjene bi trebale ići u pravcu objektivnih i umjerenih ţelja poslodavca za profitom s jedne strane i savjesnog obavljanja svojih radnih zadataka od strane radnika s druge strane , a sve s ciljem da ostvare plaću od koje će moći dostojno ţivjeti oni i njihove obitelji i da im ostane dostatno vremena za ostvarivanje kvalitete privatnog ţivota. Da bi se našao pravi omjer radnog vremena potrebno je da se teţi istraţivanjima i zajedniĉkom nastojanju svih sudionika (vlade, poslodavaca, radnika i ostalih) da bi se izbjeglo neslaganje između stvarnog, preferiranog i normativnog radnog vremena. Da bi se to postiglo potrebno je voditi brigu o mnogo ĉimbenika (npr. o nametanju nesrazmjernih obaveza od strane poslodavaca, o potrebama obavljanja određenih zadataka od strane radnika, ali da se pri tome vodi briga o njihovom zdravlju, sigurnosti, posebnoj brizi za invalide, za djecu, za jednakost u obavljanju rada itd.)“ii Kada ĉovjek ima dovoljno slobodnog vremena zadovoljniji je, sretniji, nema psihiĉke napetosti koja ukoliko je dugotrajna moţe rezultirati i raznim organskim poremećajima. Radnik ukoliko ima dovoljno slobodnog vremena, zadovoljniji je i tada iz njega izvire duh stvaralaštva. Kada je rad ugoda za tijelo radnika i za njegov ţivot, tada moţemo reći da se radi o dostojnom radu. U bremenitom vremenu u kojem ţivimo ĉesto puta se vrši pritisak da radnik mora raditi više od punog radnog vremena, a da pri tome ne smije traţiti zaštitu jer se boji da će ostati bez posla. Autori knjige „Osnove radnog prava“ Herman, V. i Ćupurdija,M. postavljaju pitanje:“...u pristupu problemu radnog vremena nameću nam se dva osnovna pitanja i to: pitanje ograniĉenja radnog vremena i drugo - što sve obuhvaća radno vrijeme. Što se tiĉe ograniĉenja radnog vremena, moţemo reći da se ono prilagođavalo ĉovjekovim tjelesnim i umnim potrebama, te da na skraćivanje radnog vremena izravno utjeĉu razvoj znanosti i tehnologije, kao i organizirano djelovanje radnika u okviru ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Prema europskoj pravnoj legislativi krajem 20.st. vlada je u nekim zemljama koje su danas ĉlanice EU bila arbitar između radnika i poslodavaca, odnosno bolje reĉeno kontrolirala je ovo podruĉje. Međutim, kada su u toku 20. stoljeća doneseni novi zakoni, vlada se povlaĉi s pozicija kontrole, jer polazi od pretpostavke da će odnosi poslodavac - radnik funkcionirati na razini pravednosti i suradnje. Institut radnog vremena u RH uređuju Ustav, kolektivni ugovori, međunarodne konvencije koje obrađuju radnopravnu problematiku i koje su ratificirane u skladu s Ustavom, međunarodni ugovori, sudska praksa, pravna tumaĉenja, te opći akti o radu i radnim odnosima. Izvršene su znaĉajne pravne prilagodbe acquis communitareu EU. Temeljni izvor radnog prava u Republici Hrvatskoj je Zakon o radu RH objavljen u NN 93/14 od 30.07.2014 i stupio na snagu 07.08.2014. u ĉl. 60. st.1. govori o pojmu radnog vremena i kaţe da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman i ii Petriĉević,A.,Radno vrijeme-promjene i izazovi, magistarski rad, Panevropski univerzitet “Apeiron”Banja Luka, 2013.str.28 Op.cit.bilješka 1.str.29-30 �(raspoloţiv) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na nekom drugom mjestu koje odredi poslodavac. Valja istaći i dati im osobitu vaţnost brojne direktive i povelje, kao npr. Europska povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika, koja nam je uvijek temeljni pravni akt kada hoćemo riješiti neki radnopravni problem, zatim Direktiva 2003/88/EZ u kojoj se govori o organizaciji radnog vremena, Direktiva 97/81/EZ u kojoj je pravno reguliran rad s nepunim radnim vremenom, Direktiva 1999/70/EZ kojom se regulira rad na određeno vrijeme itd. Roţman Krešimir je rekao za ZOR RH iz 2010.godine sljedeće: „Prilikom donošenja Zakona o radu koji je u primjeni od 01.sijeĉnja 2010. jedan od najvaţnijih razloga za njegovo usvajanje odnosno promjenu u odnosu na raniji Zakon o radu bila je potreba usklađivanja s Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04.studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, što je bio uvjet za zatvaranje poglavlja 19.-Socijalna politika i zapošljavanje....“iii Kada se pravilno utroši radno vrijeme to koristi uspješnom poslovanju. Ispravno korištenje i raspored radnog vremena moţe imati prinudni karakter, ali puno je vaţnije da ima zaštitni karakter, jer radnici danas kako je već naprijed navedeno rade mnogo više od zakonom dopuštenog trajanja radnog vremena. Ako se poštuje pravna norma, a poslodavac je u obavezi da to ĉini, tada radnik radi osam sati dnevno i ostalo vrijeme (slobodno vrijeme) koristi za svoj zdravi psihofiziĉki status. Situacija u organiziranim drţavama EU je takova da je njihovim zakonima regulirano 8-satno radno vrijeme i radnik nakon isteka toga vremena napušta svoj posao bez bojazni da će ga netko prisiliti da radi duţe i još k tome da mu se ne plati prekovremeni rad. Zbog ekonomske krize koja hara Europom došlo je do promjene u poimanju rada. Ĉovjeku je bitno da radi pa kakav god to posao bio. Ĉesto puta ljudi visoko obrazovani nemaju se mogućnost zaposliti u svojoj struci i rade niţe plaćene poslove. Već je reĉeno da o radnom vremenu ne treba niti razgovarati kada je u pitanju humani odnos poslodavaca. Razmišljalo se kako što više ljudi angaţirati u procesu rada i kao rješenje iskristalizirao se rad u nepunom radnom vremenu. Naravno, to je nekima zaista rješenje, a nekima je to u transferu traţenja posla samo premosnica. No, kako god bilo, radnik ipak nije bez posla, za taj rad ipak dobije neku naknadu u financijskom smislu. U EU je ovakav vid rada znatno porastao. „Radni odnos zahvaljujući Konvenciji MOR-a br.175 koja govori o nepunom radnom vremenu iz 1994. godine kao i Preporuci broj 182 koja govori o nepunom radnom vremenu na razini Europske unije povećao se u svim zemljama. Kada je u pitanju visokoobrazovana radna snaga i nepuno radno vrijeme, vidljivo je da poduzeća uglavnom ne predviđaju radna mjesta s nepunim radnim vremenom za visokokvalificiranu radnu snagu. Prema jednom istraţivanju vidi se da tri ĉetvrtine europskih poduzeća nema niti jednog radnika s nepunim radnim vremenom na radnim mjestima i poloţajima koji zahtijevaju visoku razinu kvalificiranosti ili iskustvo u rukovođenju. Obrnut je sluĉaj u Nizozemskoj gdje postoji duga tradicija rada s nepunim radnim vremenom i ovdje su baš te kategorije radnika u obimu 50 % ukljuĉene u proces rada što predstavlja najveću stopu u EU“iv Roţman,K., Pojam radnog vremena prema Zakonu o radu s posebnim osvrtom na deţurstvo i pripravnost, Radno pravo,struĉni ĉasopis br.01/12,Rosip d.o.o.,Zagreb,2012.str.3. Opaska: citat se odnosi na ZOR RH koji je stupio na snagu 01.01.2010.god. Danas imamo usklađenu svu radnopravnu legislativu i s aktima EU i potrebama da se regulira novonastalo stanje, pa je u skladu s tim donesen novi ZOR koji je u primjeni od 07.08.2014. iv Op.cit.bilješka 1 str.47 iii �U zemljama EU radno vrijeme iznosi 8 sati dnevno kroz pet dana u tjednu. Prisutan je trend smanjivanja broja radnih sati radnika u jednom tjednu u posljednjih deset godina, što dovodi do humanijeg odnosa prema radnicima. „Između 01.08.2004. i 31.07.2007. poslodavac nije smio dopustiti radniku da radi duţe od 58 sati tjedno unutar referentnog razdoblja koje iznosi 12 mjeseci. Između 01.08.2007. i 31.07.2009 poslodavac nije smio dopustiti radniku da radi duţe od 56 sati na tjedan unutar referentnog razdoblja koje iznosi 6 mjeseci. Od 01.08.2009. godine uvedeno je 48-satno radno vrijeme s tendencijom i daljnjeg skraćivanja radnog vremena. Tablica 2: Tjedno radno vrijeme u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Republici Irskoj, Švedskoj i Japanu DRŽAVA SATI RADA TJEDNO Republika Hrvatska 40 Bosna i Hercegovina 40 Republika Irska 48 Švedska 36 Japan 40 (za određene djelatnosti 44) Izvor: http://www.yomiuri.co.jp/adv/wol/dy/opinion/society_120206.html (21.01.2015.) i http://money.cnn.com/gallery/news/economy/2013/07/10/worlds-shortest-work-weeks/8.html (21.01.2015.), osobna obrada autora Prilagođavanjem standardima Europske Unije radno vrijeme bi iznosilo 48 sati tjedno i koristili bi se više fleksibilni oblici rada (kao nepuno radno vrijeme). Kada govorimo o dostojnom radu bitan njegov element je i briga za zdravlje radnika. Jedna od novina Zakona o radu Republike Hrvatske je uvođenje novih termina, a to su smjenski radnik i noćni radnik, a sve s ciljem da se zaštiti radnika i radi brige o zdravlju ĉovjeka - radnika što je svakako u skladu s Direktivom 2003/88/EZ. Smjernicu 93/104/EEZ ĉije odredbe govore o oteţanim uvjetima rada. Dakle, u smjenama rade radnici zaposleni u zdravstvu, industriji, školstvu. Moramo istaći da se u zdravstvu i industriji rade uglavnom 3 smjene, a u školstvu dvije. „Da bismo uopće poĉeli raspravljati o izvorima europskog radnog prava, moramo spomenuti kako su se od samih poĉetaka europskih zajednica odnosno od prve zajednice, Europske zajednice za ugljen i ĉelik (European Coal and Steel Community) vodile rasprave o tome kakva bi trebala biti narav europskog radnog prava. Prema prvoj koncepciji europsko radno pravo je trebalo biti formirano kao pravo Međunarodne organizacije rada. Druga koncepcija je predviđala da to pravo bude nadnacionalno tj. da bude pravo nove tvorevine. Treća koncepcija, koja je na kraju i prihvaćena, podrazumijeva prenošenje dijela pravnog suvereniteta drţava ĉlanica na institucije EU, te je u tom kontekstu europsko radno pravo, pravo institucija EU, koje ima nadnacionalni karakter. Drugi autori istiĉu podjelu europskog radnog prava na komunitarno i nekomunitarno, odnosno na radno pravo europskih zajednica i Vijeća Europe te pri tom pozivaju na Maastrichtski ugovor, koji je određujući unapređenja uposlenja, poboljšanje ţivotnih i radnih uvjeta, na umu imao Europsku socijalnu �povelju koju je donijelo Vijeće Europe. Kako su akti Vijeća Europe malobrojni, sadrţe malo odredaba o radu i uglavnom su programatske naravi, nemaju ozbiljniju ulogu u oblikovanju europskog radnog prava.“v U Europskoj uniji nailazimo na novi oblik odnosa koji vlada među drţavama ĉlanicama i zasigurno je to „nova“ međunarodna organizacija posebne vrste – sui generis. Pravo EU je supranacionalno pravo. Supremacija prava EU nad nacionalnim pravom neke od zemalja ĉlanica znaĉi da se odredbe toga prava mogu direktno primjenjivati u nacionalnim pravnim okvirima, ili kada dođe do sukoba nacionalnog i europskog pravnog sustava, svakako da ima prednost europski pravni sustav. Europski pravni sustav se temelji na sljedećim pravnim dokumentima: - Lisabonski ugovor (engl.Treaty of Lisbon amending the Treaay on European Union and the Traty establishing the European Communiti) u sebi sadrţi dva prije donesena Ugovora i to: - Ugovor o Europskoj uniji (Treaty on the European Union) koji je potpisan 07.02.1992. u Maastrichtu u Nizozemskoj, a stupio na snagu 01.11.1993. i - Ugovor o osnivanju Europske zajednice (Treatyestablishing the European Community) koji je potpisan u Rimu 25.03.1957. , a stupio na snagu 01.01.1958. - Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice zajedno pravni su temelji jedne krovne europske tvorevine koja se zove Europska unija. Međutim „Ideja o ujedinjenoj Europi nije nova, ali se na ţalost poĉela ostvarivati tek nakon strahota koje su Europljane pogodile u Drugom svjetskom ratu. Stvaranje europske zajednice za ugljen i ĉelik 1951. godine bilo je vođeno idejom trajnog mira između nekadašnjih neprijatelja. Sirovine koje su se nekoć koristile za vođenje rata postale su temelj gospodarskoj zajednici. Zajedništvo je vremenom jaĉalo pa su u skladu s time europske drţave poĉele djelovati zajedno na puno više polja. Vođene pragmatiĉnim interesom, i sviješću da same neće igrati ulogu globalne sile na svjetskoj gospodarskoj i politiĉkoj sceni, drţave ĉlanice, tada Europske zajednice, a danas Europske unije, stvorile su jedinstveno europsko trţište. Jedinstveni europski akt iz 1986. teţi za uklanjanjem prepreka trgovini i stvaranja slobodnog protoka ljudi, robe i kapitala, te tako stvara preduvjete za ostvarenje jedinstvenog europskog trţišta.“vi „Upravo potreba za dobro obuĉenim, fleksibilnim i pokretljivim radnicima koji će preporoditi hrvatsku ekonomiju dovela je do stvaranja europskog radnog prava koje ţeli postići ekonomski i socijalni napredak, visok stupanj zaposlenosti, jednake mogućnosti za radnike i prilagodljivost.“vii Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju potpisan je 29.10.2001. između Europske zajednice i njenih drţava ĉlanica, pa time i Republike Hrvatske. Tada je Hrvatska dobila status drţave kandidatkinje u procesu pridruţivanja Europskoj uniji, a od 01.07.2013. godine postala je punopravnom njezinom ĉlanicom. Sporazumom o stabilizaciji i pridruţivanju Republika Hrvatska se obavezala uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije. Godine 2003. Republika Hrvatska je podnijela zahtjev za ĉlanstvom u Europskoj uniji, a 2005. godine je na bilateralnoj konferenciji Hrvatske i Europske unije u Luksemburgu donesena odluka o otvaranju pregovora i od tada poĉinje usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. Iz knjige „Osnove radnog prava“, poglavlje „Naĉela radnog prava“, autora Vilima Hermana i Milorada Ćupurdije vidljivo je sljedeće:“........ sloboda rada, pravo rada, harmonizacija uvjeta rada, pravo na rad, zaštita osoba na radu, pravo participacije, raspodjela prema radu, neotuđivost i zaštita prava iz radnog odnosa te osobna odgovornost posloprimca za osobni rad, zaštita osoba na radu, humanizacija uvjeta rada te pravo na participaciju, ĉimbenici su koji utjeĉu na određenje radnog vremena.“viii U ovom poglavlju knjige autori govore o humanizaciji rada, o radnom odnosu i dostojnom radu, jer su ouĉili da je radni Herman,V.,Ćupurdija,M.,Osnove radnog prava, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 2011. ,str.46.(on –line) prema Ravnić.A.,.Osnove radnog prava-domaćeg, usporednog i međunarodnog-, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 654. vi Ibid, str.45-46. vii Ibid, ,str.45-46. viii Op.cit (bilješka 50) str.54-56. v �odnos izgubio obiljeţje humanog postupanja i djelovanja u odnosu na radnika i da bi trebalo ponovno vratiti dostojan radni odnos radniku, pravednije i humanije odnose u sferi rada. Komisija Europske zajednice je 22.11.2006. usvojila Zelenu knjigu koja nosi naslov „Moderniziranje radnog prava ususret izazovima 21. stoljeća“ U knjizi je reĉeno da novi tehnološki i gospodarski razvoj zahtjeva nove fleksibilne oblike radnog prava. Slijedeći ove postavke radnici su se opredijelili za kraće radno vrijeme i više slobodnog vremena, i ostvarivanje dostojnog rada. Bilo je pitanje kako na najbezbolniji naĉin izvući maksimum iz poduzetniĉkog duha, a zaštititi socijalnu sigurnost europskih radnika. Republika Hrvatska kao ĉlanica EU i ostale zemlje koje ţele pristupiti Europskoj uniji, moraju prihvatiti sva prava i obaveze na kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir. EU ţeli humanije odnose u sferi rada i stavlja akcenat na dostojan rad u okviru radnog odnosa kao legitimnog oblika rada. Odluka o otvaranju pregovora u navedenom Poglavlju donijeta je 17.06.2008. na Međuvladinoj konferenciji. Na temelju Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj Uniji, Sabor je donio Godišnji plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom steĉevinom Europske Unije. Bilo je potrebno uskladiti odredbe Zakona o radu s Direktivom 2003/88/EZ koja se bavi aspektima organizacije radnog vremena. Drţave ĉlanice EU, odnosno njihovi nacionalni sudovi, opstruiraju primjenu europskog pravnog pravila u nacionalni pravni poredak. Kao primjer navodi se sluĉaj Frencovich u kojem su suci Europskog suda dosudili naknadu štete koju je tuţitelj pretrpio zbog neimplementacije Smjernice 80/987 /EEZ o usaglašavanju prava drţava ĉlanica u pogledu zaštite radnika u sluĉaju insolventnosti poslodavca. Mladi ljudi danas teţe za stalnim poslom u punom obimu radnog vremena, ţele mogućnost razvoja kroz dodatno obrazovanje na poslu, ne ţele ostati cijeli radni vijek na jednom radnom mjestu“ (3/4 ispitanika ţele za svog radnog vijeka promijeniti dva do pet poslova). Samo 3 % ispitanika ţeli raditi od kuće, a 18 % je spremno raditi prekovremeno. Preferiraju fleksibilno radno vrijeme, jedino Irci ne.“ix Na temu dostojnog rada nakon ulaska RH u EU provedeno je istraţivanje putem online ankete od travnja do svibnja 2015. godine. Ciljna skupina istraţivanja obuhvaćala je iskljuĉivo zaposlene osobe. Cilj ankete bio je istraţiti i identificirati kljuĉne ĉimbenike vezane za stavove ispitanika o zadovoljstvu trenutnim zaposlenjem, uvjetima rada te sustavu nagrađivanja. Uzorak je bio reprezentativnog karaktera i imao je slijedeća osnovna obiljeţja. Ukupno je anketirano 555 ispitanika razliĉitih profila obrazovanja i razliĉitih dobnih skupina. Anketa se sastoji od 4 dijela i 4. dio sadrţavao pitanja vezana za stavove ispitanika o kljuĉnim ĉimbenicima vezanim za dostojan rad. Temeljna hipoteza koja je postavljena prilikom istraţivanja: “Dostojan rad je u današnje vrijeme zapostavljen zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita“ nije u radu dokazana. Naime, suoĉeni sa situacijom da ljudi iseljavaju iz RH zbog toga što su nezadovoljni uvjetima rada, ili zbog toga što su im plaće male ili uopće nemaju radno mjesto nije rezultiralo time da se to u anketi potvrdi. Naime, Ukupno je anketu ispunilo 555 ispitanika, od toga 402 ispitanika ili 72,4% su ţenskog spola, dok je 153 ispitanika ili 27,6 muškog spola. Dobna struktura ispitanika bila je podijeljena u 3 skupine i to: dobnu skupinu od 19-34 godine koju je ĉinilo 217 ispitanika ili 39,1%, dobnu skupinu od 3549 godina koju je ĉinilo 224 ispitnanika ili 40,4% te dobnu skupinu od 50-68 godina koja je saĉinjavala 114 ispitanika ili 20,5% ukupnog uzorka. Ispitanici su bili prosjeĉno stari 39,22 godine sa standardnom devijacijom 10,18 godina, dok je medijan iznosio 37 godina. Najmlađi ispitanik imao je 19 godina, a najstariji 68 godina. Prema stupnju obrazovanja ispitanici su grupirani u tri skupine i to: skupinu sa savršenom srednjom školom koju je saĉinjavalo 124 ispitanika ili 22,3%, zaposlenike sa završenim preddiplomskim ili diplomskim studijem koji je imalo 338 ispitanika ili 60,9% te zaposlene osobe sa završenim poslijediplomskim studijem koji je bio zastupljen sa 93 ispitanika ili 16,8% ukupnog uzorka. Na rukovodećim mjestima u pravnim osobama je 186 ispitanika ili 33,5% odnosno trećina ukupno anketiranih osoba. Djelatnost pravnih osoba u kojima su ispitanici zaposleni podijeljena je na ĉetitri skupine i to: primarna dijelatnost, sekundarna djelatnost, tercijarna te kvartarna djelatnost. Ukupno je u primarna dijelatnosti zaposleno 2,9% ispitanika, u sekundarnoj djelatnosti 10,3% ispitanika, tercijarnoj djelatnosti 31 % ispitanika te kvartarnoj djelatnosti 55,9% ispitanika. ix http/www.svanconsalting.com/index.php/znanje-online/zapošljavanjeikarijera/129-gen...2.1.2013. �Što se tiĉe radnog odnosa 121 ispitanik ili 21,8% uzorka imao je ugovor o radu na određeno vrijeme , dok je 434 ispitanika ili 78,2% imalo sklopljeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tablica 3 sadrţi osnovne deskriptivne statistiĉke pokazatelje izraĉunate na temelju odgovora ispitanika na pitanja o razliĉitim ĉimbenicima vezanim uz dostojan rad. Odgovori ispitanika bili su mjereni na pet-stupanjskoj Liktertovoj skali (1 – uopće se ne slaţem, 2 – uglavnom se slaţem, 3 – niti se slaţem, niti se ne slaţem, 4 – uglavnom se slaţem, 5 – potpuno se slaţem). Tablica 3. Deskriptivni statistiĉki pokazatelji izraĉunati na temelju odgovora ispitanika razliĉitim ĉimbenicima vezanim uz dostojan rad Stav o različitim čimbenicima vezanim uz Aritmetička Medijan Mod dostojan rad sredina Pravo na rad i zaposlenje su temeljni preduvjeti za 4,66 5,00 5,00 dostojan ţivot svakog pojedinca Smatram da su mogućnosti za zapošljavanje u 1,93 2,00 1,00 mojoj zemlji jako dobre Dostojan rad u današnje vrijeme je zapostavljen 4,10 4,00 4,00 zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita Radnici bi bili produktivniji kada poslodavac ne bi 3,93 4,00 4,00 ostavljao dojam da mu je profit najvaţniji Adekvatna plaća je temeljni preduvjet za dostojan 4,38 4,00 5,00 rad i ţivot Adekvatna plaća rezultira većim zadovoljstvom 4,49 5,00 5,00 radnika Dodatno nagrađivanje radnika rezultira njegovim 4,59 5,00 5,00 većim zadovoljstvom Skraćenje radnog vremena rezultira većim 3,95 4,00 4,00 zadovoljstvom radnika Više slobodnog vremena za privatni ţivot 4,36 5,00 5,00 rezultira većim zadovoljstvom radnika Povećanje radnog opterećenja negativno utjeĉe na 3,92 4,00 4,00 produktivnost radnika Dobra komunikacija između radnika i 4,52 5,00 5,00 menadţmenta temeljni je preduvjet za dostojan rad Humaniji odnos prema radniku rezultira njegovim 4,61 5,00 5,00 većim zadovoljstvom Radnik ĉija prava poslodavac ne krši je 4,43 5,00 5,00 produktivniji Mogućnost napredovanja na poslu rezultira većim 4,48 5,00 5,00 zadovoljstvom radnika Omogućavanje daljnjeg školovanja i usavršavanja 4,44 5,00 5,00 rezultira većim zadovoljstvom radnika Poticanje intelektualnog i kulturnog uzdizanja 4,35 4,00 5,00 radnika rezultira njegovim većim zadovoljstvom Sigurnost radnog mjesta bitna je za dostojan rad i 4,59 5,00 5,00 ţivot Primjereni uvjeti za rad rezultiraju većim 4,58 5,00 5,00 zadovoljstvom radnika Uvođenje novih tehnologija koristi radniku u 4,22 4,00 4,00 smislu smanjenja njegovog opterećenja Dobro organizirana zdravstvena zaštita bitna je za 4,59 5,00 5,00 dostojan rad i ţivot na pitanja o Standardna devijacija 0,57 1,11 0,84 0,91 0,73 0,68 0,55 1,01 0,78 0,92 0,60 0,56 0,77 0,63 0,67 0,71 0,64 0,58 0,77 0,58 �Dobro organizirana socijalna zaštita bitna je za dostojan rad i ţivot Dobra zaštićenost radnika u pogledu njihovih prava rezultira većim zadovoljstvom radnika Dobro informiran radnik više je posvećen ostvarivanju ciljeva poduzeća Zadovoljniji radnik je produktivniji, ĉime se smanjuju troškovi rada Zadovoljniji radnik je više posvećen ostvarivanju ciljeva poduzeća 4,53 5,00 5,00 0,63 4,18 4,00 5,00 0,85 4,33 4,00 4,00 0,69 4,46 5,00 5,00 0,70 4,49 5,00 5,00 0,74 Vidimo iz prednjeg da su se radnici pozitivno odredili na pitanja iz ankete. Ono što su istaknuli kao problem jeste da je mogućnost zaposlenja u RH nezadovoljavajuća i da je dostojan rad u današnje vrijeme je zapostavljen zbog orijentacije društva na ostvarivanje profita. Vjerojatno je to razlog što ljudi traţe posao u drugim zemljama EU. 7. Zaključak Dostojanstveni rad se ne smatra domenom bogatih zemalja već mogućnošću za odrţivi razvoj u ĉitavom svijetu. Poslodavci od svojih radnika ĉesto oĉekuju maksimalno zalaganje, osobito kada su u pitanju intelektualne usluge, znanja i angaţmani. Pravna regulativa kliznog vremena dala je poslodavcima odriješene ruke u iskorištavanju radnikove radne snage, bilo intelektualne, bilo fiziĉke. Najbolje ulaganje je ulaganje u obrazovanje, savladavanje vještina, jer to povećava mogućnost pronalaţenja zaposlenja i veće nagrade za rad, a ujedno poslodavci oĉekuju od obrazovanog radnika da će svojim znanjem i vještinama doprinijeti povećanju produktivnosti rada u njihovom poduzeću. „Današnji poslovni odnosi u mnogim situacijama i okruţenjima dehumanizirani su, mnogi ţele ostvariti samo osobnu dobit i vlastiti probitak, ĉesto ne brinući o štetnim posljedicama koje (eventualno) nanose drugima. Međuljudski odnosi i radna klima također su poremećeni, tako da mnogi zaposlenici, ĉak i u drţavnim sluţbama, sa sve manje zadovoljstva i emocionalnog ispunjenja dolaze na svoja radna mjesta. Sistem nagrada i nagrađivanja također je poremećen, predanost poslu i poštenje postaju sve manje poznate i preporuĉljive kategorije, a psihološko zlostavljanje na poslu svakodnevnica je i dovodi do iscrpljenja. Međutim, radnici nisu spremni o tome govoriti, jer se boje posljedica što nam govori podatak iz istraţivanja da 75,1% radnika ţeli promijeniti radno mjesto, iako nema njihovog izriĉitog stava o nezadovoljstvu na radnom mjestu.Selekcija i napredovanje na poloţaje u drţavnoj sluţbi i javnoj upravi više se temelje na politiĉkim interesima, nego na struĉnim kriterijima. Tipiĉnog mobera/zlostavljaĉa stoga karakterizira jaz između (ne)sposobnosti i ambicija. Samo najsposobniji zaposlenici mogu kompenzirati taj jaz, pa upravo njih, zbog svog odrţavanja na vlasti, mober/zlostavljaĉ mora iscrpljivati, obezvređivati i kao potencijalnu konkurenciju izolirati-dakle, izloţiti sustavnom zlostalvjanju i iscrpljenju. Ţrtve takvog zlostavljanja su stoga, suprotno „klasiĉnim“, najĉešće osobe visoke struĉnosti i sposobnosti, te snaţnog integriteta.“x Zaštita dostojanstva radnika, odnosno osiguranje dostojnog odnosa u radu i dostojnog rada u cjelini, iznimno je vaţan oblik zaštite radnika. Radi se o jednoj posebnoj, višoj razini zaštite vezano za rad i radne odnose. Takva zaštita predstavlja noviji oblik zaštite u svijetu i kod nas. U RH je ovakav vid zaštite radnika prvi puta pravno reguliran u Zakonu o radu iz 2003.g. Problem diskriminacije radnika jako je rasprostranjen u svijetu rada i na njega treba obratiti pojaĉanu paţnju posebno kada je u pitanju zapošljavanje. Direktivom 2010/41/EU postavljeni su minimalni kriteriji koje moraju ispoštivati zemlje ĉlanice EU u pogledu diskriminacije samozaposlenih radnica i radnika. Radnopravni status uz koji se veţu sva prava radnika mora se primjenjivati ravnopravno na sve. �8. Literatura Knjige: Abramović,A.V.,Paĉić,L.,Ramljak,V.,Zlatić,LJ., Radno pravo, skripta Agnew, J., Corbridge, S. Mastering Space: Hegemony, territory and international political economy . London.1995. Ajduković,M.,Ajduković,D.,Pomoć i samopomoć pomagaĉima,Zagreb,Društvo za psihološku pomoć,1996. u skrbi za mentalno zdravlje Albert, M.,Kapitalismus contra Kapitalismus . Frankfurt/M-New York. ,1992. Altvater, E., Mahnkopf, B. Grenzen der Globalisierung. Münster.,1996 Altvater, E., Mahnkopf, B. Gewerkschaften vor der europäischen Herausforderung . Münster.,1993. Andrew,G., Plaće obilja, radnici i uprava u poslijeratnom Japanu, Tokyo, 1998. Anker, R.,Chernyshev,I.,Egger,P.,Mehran,F., Ritter,J,Mjerenje dostojnog rada sa statistiĉkim pokazateljima, Međunarodni ured rada, Ţeneva,2002. Attali, J.: Povijest vremena, August Cesarec, Zagreb, 1992., str.199. Atsushi,Tsuneki;Manabu,Matsunaka, radni odnosi i radno pravo u Japanu,Pacific Rim Law&Policy Journal Association, 2011. Baltezarević,V.,Karoshi-Smrt zbog predoziranja poslom, Zbornik saţetaka 1. Međunarodnog konkresa Era nove ekonomije i novih zanimanja-stres i mobing-, Split, 2008 Baltić,A.,Despotović,M., Osvnovi radnog prava Jugoslavije, sistem samoupravnih međusobnih radnih odnosa i osnovni problemi sociologije rada,7..izdanje, Beograd, Savremena administracija,1979. Vidaković Muk ić,M. Opći pravni rjeĉnik, Narodne novine d.d.,Zagreb,2006.,str.970 Dedić,Sead, Gradašĉević-Sijerĉić,Jasminka, Sarajevu,Sarajevo 2005 Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u ETZ-Gratz,Rad-ljudska prava u svijetu rada-pravo na rad i ljudska prava u svezi s radom,Gratz,2013. Herman,V.,Ćupurdija,M.: Osnove radnog prava, Pravni fakultet Osijek, 2011. (on-line izdanje Jon C.Messenger „Radno vrijeme i preferencije radnika u razvijenim zemljama-pronalaţenje ravnoteţe“ prijevod s engleskog jezika Biblioteka Ĉovjek i globalizacija“,Zagreb,2009.,str.14. Moslavac,B.:Osnove radnog prava za menadţere, Visoka škola za menadţment u turizmu i informatici u Virovitici, Virovitica, 2013. str. 4. Petriĉević,A.; „Radno vrijeme-promjene i izazovi“ magistarski rad, Panevropski univerzitet „Apeiron“ Banja Luka, 2013. Potoĉnjak, Ţ. (ur.) et.al, Radni odnosi u Republici Hrvatskoj, Pravni fakultet u Zagrebu i Organizator, Zagreb, 2007. �Zakoni: Deković,Mehmed, Zakon o radu s komentarom.Poslovni zbornik,Sarajevo,2004 Zakon o radu RH (NN 93/14) Međunarodni dokumenti: 1.Konvencija br.98,ĉl.4. 2.Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Opća skupština UN,1966. 3.MOR-Opća deklaracija o ljudskim pravima, Opća skupština UN, 1948. Popis izvora Europskog radnog prava Direktiva Vijeća 2000/43/EC o primjeni naĉela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na rasno i etniĉko podrijetlo Direktiva 2003/88/EC o organizaciji radnog vremena Direktiva Vijeća 97/81/EC o okvirnom sporazumom vezanom za zapošljavanje na nepuno radno vrijemexi Ugovor o funkcioniranju EU Direktiva 2006/54/EC o implementaciji naĉela jednakosti prilika i jednakog postupanja prema muškarcima i ţenama u podruĉju zapošljavanja i radnih odnosa Direktiva 2004/113/EC o implementaciji naĉela jednakog postupanja između muškaraca i ţena u pristupu i opskrbi trţišnim dobrima i uslugama Direktiva 96/34/EC o okvirnom sporazumu u pogledu roditeljskog dopusta sklopljenog između UNICE, CEEP i ETUC Direktiva 92/85/EEC o uvođenju mjera poticanja poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu Direktiva 86/613/EEC o primjeni naĉela jednakosti i postupanju između muškaraca i ţena ukljuĉenih u radnu aktivnost, ukljuĉujući i poljoprivredu, temeljem statusa samozaposlenih i o zaštiti samozaposlenih ţena u toku trudnoće i porodiljskog dopusta Direktiva 79/7 EEC o progresivnoj implementaciji naĉela jednakosti u postupanju između muškaraca i ţena u podruĉju socijalnog osiguranja Direktiva 2000/43/EC o implementaciji naĉela jednakog postupanja između osoba bez obzira na njihovo rasno ili etniĉko podrijetlo Direktiva 2000/78/EC o općem okviru za jednakost u postupanju u radnim odnosima i struci Presude Europskog suda pravde �Author: Anton Petričević, PhD Institution: Faculty of Law, University of J.J. Strossmayer in Osijek E-mail: apetrice@pravos.hr RIGHTS AND LIBERTIES OF CROATIAN WORKERS IN THE LIGHT OF CHANGES AFTER JOINING THE EUROPEAN UNION Abstract Ever since the Treaty of Amsterdam which came into power on May 1st 1999 there were efforts to create both institutional and political conditions for the EU to cope with the challenges of globalization and all its negative echoes (crisis, unemployment, terrorism). Treaty of Amsterdam defined activities and goals of the EU through freedom, security and justice.Regarding movement of persons determination of the EU to create the space for safe, just and free stay of workers is being pointed out which understands banning inhuman and humiliating conducts and punishments, slavery, forced and obligatory labor, banning discrimination etc. The interest of workers for the respect of their fundamental rights and civil liberties is omnipresent. Unique space of liberties, security and justice is being created by accepting the EU acquis. The aim of an online poll based on 555 examinees was to find and identify key factors connected with workers stands on working conditions after Croatia joined the EU. Hypotesis were set up before the research by listening public opinion pointing out poor life conditions based on working conditions and paychecks but poll results had shown the opposite. Keywords: freedom of work, right to work, EU acquis, unique space of freedom, security and justice � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3174 Title A name given to the resource PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU Author Author PETRIČEVIĆ, Anton Abstract A summary of the resource. Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i političke uvjete za suočavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba ističe se odlučnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika što podrazumijeva zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupka i kažnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne stečevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde . Provedeno istraživanje na uzorku od 555 ispitanika putem online anketiranja imalo je za cilj istražiti i identificirati čimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraživanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško žive s obzirom na uvjete rada i plaće. Međutim, rezultati istraživanja su pokazali suprotno. Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna stečevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/be137c194818239f4e510d4f4e585526.pdf 26c5f5c5dc0a9464135e3b020a788da8 PDF Text Text �������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0fb7048679111a9d8b92ab62b01dd35d.docx 7fc24ee4847eb59f28d6f53ffa62c80f Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3092 Title A name given to the resource Pravda i sloboda unutar zatvoreničke zajednice Author Author FRANCUZ, Vedran ĐORĐEVIĆ, Miloš Abstract A summary of the resource. Bez obzira na krivično pravo koje jasno propisuje kazne za krivična djela koja lica počine, te zakon o izvršenju krivičnih sankcija, koji striktno ukazuje na mjeru i način izdržavanja izrečene zatvorske kazne osuđena lica koja se nalaze na izdržavanju kazne imaju svoja pravila i svoj način određivanja kazne za pojedina lica. Zatvorska zajednica je specifična subkultura koja kroz svoja nepisana zatvorska pravila (zatvorenički kodeks) izriče pojedincima, koja su za njih počinila nemoralna djela (polno nasilje nad djetetom, silovanje, ..) kao i lica koja su nekada bili pripadnici MUP, dodatnu kaznu. Iako su svi, koji se nalaze na izdržavanju kazne u nekoj od kazneno-popravnih ustanova izloženi brojnim deprivacijama, sloboda i određni položaj unutar ove specifične zajednice se kupuje ili stiče kroz dokazivanje u neformalnoj grupi. Neformalni sistem je uvijek nasuprot onom formalnom i kao takav narušava funkcionisanje ustanove, te otežava odvijanje i samog procesa resocijalizacije. Upravo i cilj ovog rada jeste da ukažemo na karakteristike neformalnog zatvorskog sistema, te objasnimo kako i na koji način se sami zatvorenici stavljaju u položaj «sudije» i određuju pojedincima kaznu unutar svoje zatvoreničke zajednice. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/60b82ab18bcae474fa4014e008776587.pdf 328b4aab31130868c5c4b0ef82123f8b PDF Text Text �������������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8be4c1fe47126cfc709f49a64a42a455.docx f641f78bbc768dc3b2dbd4251a9515ee Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3093 Title A name given to the resource Pravda kao nužnost pravno-političkog sistema Author Author HUSEINSPAHIĆ, Ajdin Abstract A summary of the resource. Pitanje pravednosti (lat. iustitia, njem. Gerechtigkeit, eng. justice) oduvijek je zaokupljalo ljude i nametalo se kao vrijednosni element pravno-političkog sistema jednog društva. To pitanje je često tražilo da se na spontan, neposredan i intuitivan način objasni pravda kao pojam koji stoji u najužoj vezi sa pojmom prava. Na tom tragu je i autor u radu proučavajući pravni karakter dva najveća pravna sistema na tlu Europe (eurokontinentalni i anglosaksonski) sagledao odnose između onoga što jeste i što čini jedan pravno-politički sistem i onoga suštinskog što stoljećima održava ili ne održava jedan sistem funkcionalnim. Naime, činjenica je da danas postoje različiti pravni sistemi koji često i (ko)egzistiraju u sredinama sa različitim političkim uređenjem te se a priori niti za jedan od njih ne može kazati kako je sveopće prihvatljiv ili neprihvatljiv, jer svaki može biti utemeljen na ideji pravde, odnosno pravednih pravnih normi i pravednog sistema vlasti. Shodno tome, od posebnog interesovanja autora u radu je ukazivanje na nužnost postojanja vrlo tanke, često nevidljive, ali za svaki pravno-politički sistem i te kako važne niti pravde. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/db0e562797f23ef6dc68b39893efb191.pdf 069dc7779c51c34904fff6f6a9c49c12 PDF Text Text ��������   �        ������ ����� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3768ec46567e91ed718564e624d9850d.docx a9240553239d9320b2f2aae58303e8ed Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3099 Title A name given to the resource Pravna priroda i značaj međunarodnih ugovora u pravu Evropske unije Author Author MIRAŠČIĆ, Dženeta Abstract A summary of the resource. Djelujući na međunarodnoj sceni, Evropska unija je, uostalom kao i svi drugi međunarodni subjekti, dužna da poštuje važeće norme i temeljna načela međunarodnog prava. Nadalje, pravni sistem Evropske unije se prvenstveno „oslanja“ na međunarodne ugovore, bilo da je riječ o ugovorima, koje organi EU zaključe sa trećim državama i/ili međunarodnim organizacijama ili da je, pak, riječ o ugovorima, koji su zaključeni između država članica i trećih država i/ili međunarodnih organizacija. U vezi s tim, a imajući u vidu općeprihvaćenu hijerarhiju izvora međunarodnog prava, autorica u radu analizira pravnu prirodu međunarodnih ugovora i značaj koji oni, kao primarni instrumenti saradnje među savremenim subjektima međunarodnog prava, imaju u pravnom sistemu Evropske unije. Pored ugovornog kapaciteta Evropske unije, koji u znatnoj mjeri i determiniše pravnu prirodu i značaj međunarodnih ugovora u pravu EU, u radu će se analizirati i „principi pozicioniranja“ određenih kategorija međunarodnih ugovora u hijerarhiji izvora komunitarnog prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/dbfaee7668fede3ebde3f35cd996b8c0.docx b34e691d154e27f5dec126dbab6a7668 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c6d6b08021a5ff255b5390cac9566437.pdf 18bbffd5739b35f406d69642861275aa PDF Text Text Autori: (1) Luka Pribisalić, odvjetnički vježbenik; (2) Dino Pivac, odvjetnički vježbenik; (3) Nenad Miletić, sudac Institucije: (1) Odvjetničko društvo „Primorac i partneri“j.t.d. Split, (2) Općinski građanski sud u Zagrebu E-mail: lpribisalic@gmail.com; dino.pivac@primorac-partners.com PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK Sažetak Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula. Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa �1. Uvod Globalna gospodarska kriza pogodila je veliki broj kreditnih duţnika, posebno one duţnike koji su imali kredite vezane za stranu valutu, ponajprije za švicarski franak. Kako bi odgovorili na sve aspekte ove problematike potrebno je ocijeniti valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama banaka u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, a potom i posljedice istih ugovornih odredbi u situaciji aprecijacije tečaja švicarskog franka. Centralno pitanje, na koje je morala odgovoriti sudbena vlast, a koje je zaokupilo i domaću i europsku stručnu i opću javnost, jest ocjena jesu li potrošači znali ili makar mogli i trebali znati za posljedice koje su nastupile iz odredaba ugovora o kreditu koje su sklopili.i 2. Valutna klauzula u republici hrvatskoj Valutna klauzula po ugovorima o kreditu, gdje je banka zajmodavac, nametnuta je strukturom štednje koju biraju građani, a ne banke. Takva struktura štednje postoji od davne 1965.g. kada je u bivšoj SFR Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) provedena „privredna reforma“, te omogućena štednja i otvaranje deviznih računa u bankama tj. kada je uvedena valutna klauzula.ii Kako je iz navedenoga vidljivo da je valutna klauzula uvedena tijekom „privredne reforme“ 1965.g., kada je ujedno i ozakonjena, autori ukazuju na odredbe koje su bile na snazi u razdoblju kada su plasirani krediti čija je glavnica vezana valutnom klauzulom švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF). U Republici Hrvatskoj su to Zakon o obveznim odnosima koji je preuzet iz bivše SFRJ i koji je bio na snazi do 31. 12. 2005.g.iii, te Zakon o obveznim odnosima koji je od 01. siječnja 2006. godine do danas na snaziiv, koji u članku 395. odnosno članku 22. sadrţavaju sljedeće identične odredbe: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Odredbe ovoga Zakona o kamatama primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena.v Iz navedene odredbe vidljivo je kako svaka novčana obveza moţe biti indeksirana u stranoj valuti u bilo kojem dvostranoobveznom pravnom odnosu, pa tako i u odnosu između poslovne banke kao zajmodavca i korisnika kredita kao zajmoprimca po ugovoru o kreditu. Hrvatska narodna banka (u daljnjem tekstu: HNB) odrţava stabilnim („brani“) tečaj hrvatske kune prema Euru (ne prema drugim valutama) uključivanjem na devizno trţište kako bi spriječila prevelike tečajne oscilacije i nastojala odrţati tečaj stabilnim. Stoga se, u odnosu na deprecijaciju ili aprecijaciju Detaljnije o (ne)dopuštenom ugovaranju valutne klauzule u CHF vidjeti Pranjić, S.: (Ne)dopuštenost odobravanja kredita u CHFugovaranja valutne klauzule u CHF i jednostranog mijenjanja ugovorenog reţima upravljanja promjenjivom kamatnom stopom, Tranzicija, br. 34., 2015., str. 15.-38. ii Vidi Zoran Bohaček: Istine i zablude o bankovnom sustavu; Valutna klauzula je izbor građana, www.banka.hr., objavljeno 08. 01. 2014.g. (pregledano 08. 01. 2014.g.) iii Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91 do 88/01, dalje u tekstu ZOO/91) iv Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05) v Članak 22. Zakona o obveznim odnosima ZOO/05 i �Hrvatske kune prema ostalim valutama ne uključuje, nego se u pravom smislu riječi provodi reţim fluktuirajućeg tečaja.vi 2.1. Početak plasiranja kredita s deviznom klauzulom u švicarskom franku u RH Krediti u švicarskom franku su se u Republici Hrvatskoj u većoj mjeri počeli pojavljivati 2005.godine. U srpnju iste godine u Hrvatskom saboru guverner (tada zamjenik) HNB-a Boris Vujčić upozoravao je da HNB ne moţe osiguravati stabilnost tečaja CHF prema Hrvatskoj kuni ( u daljnjem tekstu: HRK), već isključivo osigurava stabilnost Eura, dok su sve ostale valute podloţne globalnim kretanjima. U tom smislu je istaknuo da klijenti trebaju biti svjesni rizika pri uzimanju takvih kredita. Iako su mediji prenijeli njegove riječi, kasnija reakcija bila je napad medija i javnosti da on zapravo ţeli spriječiti građane prilikom uzimanja „povoljnijih kredita“ tjerajući ih na one s "lošijim" uvjetima.vii Potrebno je napomenuti kako je ovo razdoblje obiljeţeno masovnim uzimanjem kredita, a svi klijenti nisu mogli biti sposobni na kredite bez valutne klauzule ili s valutnom klauzulom vezanom uz EUR, te su banke ponudile izbor jeftinijih kredita vezanih za CHF. U svezi s time valutna klauzula sluţi osiguranju tečajnih rizika, a što je banka u obvezi prema svojim klijentima, ponajprije štedišama. Bitno je napomenuti da su svi korisnici kredita znali da su im krediti vezani za valutnu klauzulu CHF, no pitanje je jesu li znali ili trebali znati posljedice aprecijacije tečaja CHF.viii 3. Nastanak ugovorne obveze u ugovoru o kreditu Ugovor je sklopljen kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku i njime se mora utvrditi iznos, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.ix Nadalje svi ugovori su imali formu solemnizacije kod javnog biljeţnika, ako se radilo o hipotekarnom kreditu, i ostale formalne elemente, tako da nastanak takvog ugovornog odnosa nije sporan. Ono što je sporno jest je li se zakonito ugovarala valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa (što smo pokazali da jest kod valutne klauzule, a o promjenjivoj kamatnoj stopi u nastavku) i je li sadrţaj ugovora bio razumljiv svim korisnicima/duţnicima kredita, jesu li im bile poznate sve posljedice ugovaranja spornih klauzula i jesu li banke poštivale pozitivnopravne propise o zaštiti potrošača, odnosno jesu li postupale u skladu ili protivno načelu savjesnosti i poštenja.x 3.1. Sadržaj Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF i razumijevanje tog Ugovora od strane potrošača Člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godinexi propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godinexii gotovo identično (izostavljena je riječ lako prije riječi uočljive) istu stvar normira u svom članku 99. Dakle, jedina razlika između ove dvije odredbe se sastoji u intezitetu uočljivosti. Vidi www.hnb.hr Tečajna lista, o tečaju kune (pregledano 20. 10. 2015.g.) Vidi Zoran Bohaček: Saga o švicarcu (1), www.banka.hr, objavljeno 12. 06. 2015.g. viii Više o optimalnom sustavu deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku vidi Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008., str. 31. – 41.; O fluktuirajućem deviznom tečaju i vođenju neovisne monetarne politike vidi Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008., str. 31. – 41. ix Članak 1022. ZOO/05 x O zaštiti potrošača s aspekta ugovaranja kredita vidi Stern, A.: Consumer Protection in Australia, u: International Consumer Protection, Springer, 2013., str.5.-7. xi (NN 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03) xii (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje u tekstu: ZZP/07) vi vii �Nadalje, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnoteţu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Te odredbe ZZP/03 i ZZP/09 temelje se na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ-axiii. Iz polja primjene ove Direktive 93/13 EEZ isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo.xiv Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela svakog obveznog prava, pa tako i hrvatskogxv i svi su ga sudionici u obveznopravnom odnosu duţni poštivati. Tako prof. Vilim Gorenc smatra da poštivanje načela savjesnosti i poštenja znači postupati s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, međusobno se izvješćivati o stanju ugovora i polagati račune, uvaţavati interese obiju strana glede tumačenja ugovora, razvijati suradnju i pruţanje zaštite prema trećima, suzdrţavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obveznopravnog odnosa i spremnost na potpuno i valjano ostvarivanje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza i očekivanje takvog ponašanja pri zasnivanju, ispunjenju i ostvarivanju prava suugovaratelja i sl.xvi Jesu li se prilikom sklapanja ugovora banke pridrţavale načela savjesnosti i poštenja autori razmatraju kroz pridrţavanje tog načela prilikom ugovaranja valutne klauzule i prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. 3.2. Ugovaranje valutne klauzule Kako je već navedeno, valutna klauzula je u Republici Hrvatskoj dopuštena i nije sporno njezino često korištenje. Visoki trgovački sud RH preinačavajući prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu ocjenjuje odredbu jasnom i razumljivom, te ističe kako su svi saslušani svjedoci potvrdili jasnoću u svezi ovisnosti glavnice o tečaju CHF. Također, svjedoci su bili upoznati s promjenjivošću tečaja, ali su se nadali da se isti neće znatno promijeniti jer je CHF u prošlosti bio stabilna valuta i nije puno oscilirao. Zbog toga što je odredba bila jasna i lako razumljiva, izuzeta je od ispitivanja poštenosti.xvii Isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud RH pa ne prihvaća argumentaciju tuţitelja da potrošačima odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva, kao i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača, te zaključuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli potrošačima bila razumljiva, kao i sve posljedice koje iz nje proizlaze.xviii Nadalje, valutna klauzula je ugovorena na način da je glavnica ovisna o kretanju tečaja švicarskog franka, dakle, nije jednosmjerna na način da u slučaju aprecijacije švicarskog franka „raste“ i glavnica, xix a u slučaju da švicarski franak deprecira u odnosu na dan kada je sklopljen ugovor o kreditu, glavnica ostaje vezana za tečaj kakav je bio u vrijeme ugovaranja. Iz navedenog proizlazi da su u ovim ugovorima i banke i građani preuzeli određeni rizik ugovaranja valutne klauzule, a ne da je jedna od strana bila u povoljnijoj poziciji. Dapače, situacija je bila upravno onakva kakva treba biti u dvostranoobveznim ugovorima. Treba svakako napomenuti da su krediti u CHF bili daleko povoljniji od kredita u EUR ili HRK, pa su se za njega odlučivale i fizičke osobe dobrog imovinskog stanja, čak i stručne osobe kao pravnici i ekonomisti, koji su bili kreditno sposobni i za kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR ili čak bez valutne klauzule tj. u HRK, a ne samo oni koji su jedino bili sposobni ugovoriti kredit s valutnom klauzulom u CHF-u. COUNCIL DIRECTIVE 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts (OJ EU L 95/29, dalje u tekstu: Direktiva 93/13) xiv Članak 3. stavak 2. Direktive 93/13: „Smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.“ xv Članak 4. ZOO/05 xvi Gorenc, Vilim, Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF Plus, Zagreb, 1998., str. 11 xvii Odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pţ-7129/13 od 13. 06. 2014.g., str. 52.-53. xviii Odluka Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-249/14 od 09. 04. 2015.g., str. 18. xix Pojašnjeno: Glavnica ne raste, niti pada, ona je uvijek ista, tj. indeksirana je u određenu valutu (u konkretnim slučajevima švicarski franak), pa je za glavnicu od na primjer za anuitet od 500,00 CHF u srpnju 2011.g. bilo potrebno izdvojiti više HRK, nego u srpnju 2007.g. xiii �Dva su razloga zbog kojih su, prema mišljenju autora, na trţište plasirani krediti u CHF, a to su: 1. jeftini izvori novca s valutnom klauzulom u CHF, a koji novac su banke mogle jeftino plasirati klijentima, kojima je takav kredit zbog jeftinoće bio interesantan, 2. što su te kredite zbog njihove jeftinoće mogli plasirati u vremenu (2002.-2008.) kreditnog „booma“ i klijentima koji su ţeljeli podići kredit, a nisu bili kreditno sposobni za ugovoriti kredit s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule. Za kreditima, pogotovo stambenim što mogu pokazati i statistike, vladala je u Republici Hrvatskoj velika potraţnja, a svi nisu bili kreditno sposobni za ugovoriti kredite, što dovodi do jasnog zaključka da je ponuda kredita u CHF bila zapravo reakcija banaka na potrebe trţišta. Po mišljenju autora, ispravan je stav Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH koji ne prihvaćaju stajalište prvostupanjskoga suda da su banke znale da će švicarski franak u tolikoj mjeri aprecirati. U svom obrazloţenju prvostupanjski sud citira istraţivanja Međunarodnog monetarnog fonda (u daljnjem tekstu: MMF) iz oţujka 1997.g. u kojem istraţivanje navodi moguću aprecijaciju švicarskog franka, a poslije se ustanovilo da je navedeno istraţivanje provedeno i da se u njemu navela mogućnost aprecijacije švicarskog franka kao posljedica uvođenja Eura kao zajedničke valute 1999.g. do otprilike 2005.g. Kretanje nominalnog tečaja EUR/CHF je u razdoblju za koje sud smatra da se moglo predvidjeti većinom bilo suprotno od očekivanja. U razdoblju u kojem se očekivala aprecijacija franka (od 1999. do cca. 2005. godine), on je većinom gubio na vrijednosti ili je njegova vrijednost stagnirala (u 70% analiziranog razdoblja). Aprecijacijski pritisci koji su se pojavili u 2000. i 2001. godini posljedica su recesije u SAD-u i EU, a ne uvođenja eura.xx MMF je u izvješću za Švicarsku iz 2000.g. naveo „…kretanje franka u suprotnosti s ranijim očekivanjima da bi uvođenje eura moglo potaknuti snaţne priljeve kapitala i aprecijacijske pritiske na švicarski franak.“xxi Guverner Švicarske narodne banke Jean-Pierre Roth u svom u svom govoru u Sao Paolu 19. studenoga 2004.g. navodi: „...izazov za monetarnu politiku bi nastupio kad bi se materijalizirali značajni aprecijacijski pritisci u vrijeme slabe ekonomske aktivnosti i kamatnih stopa blizu nule. Švicarska središnja banka izrazila je svoju spremnost da se, u takvim okolnostima, upusti u kvantitativno olakšanje u formi nesteriliziranih deviznih intervencija i kupnje domaćih obveznica...“ …“čini se da je danas švicarski franak manje osjetljiv na šokove deviznih tečajeva i više zaštićen od špekulativnih napada.“xxii Iz svega navedenoga vidljivo je da je švicarski franak bio stabilna valuta, čak i u trenucima kada se mislilo da će aprecirati zbog uvođenja Eura kao zajedničke valute, te da je njegova aprecijacija posljedica velike ekonomske krize koja je svijet pogodila krajem 2008.g. Kao i kod svake gospodarske krize kapital je traţio svoju „sigurnu luku“, a našao ju je u Švicarskoj i njezinoj valuti. http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanje-krize (pregledano: 20. 10. 2015.g.) xxi http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanje-krize (pregledano 20. 10. 2015.g.) xxii Jean-Pierre Roth: Swiss franc and euro - two sister currencies? Speech by Mr Jean-Pierre Roth, Chairman of the Governing Board of the Swiss National Bank, at the Swiss-Brazilian Chamber of Commerce, Sao Paulo, 19 November 2004. xx �Također, svi ugovori o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak imali su odredbu koja je uočljiva, koja se nalazila na prvoj stranici svih predmetnih ugovora, ista nije pisana sitnim slovima i ne predstavlja nikakvu skrivenu zamku za potrošača. Pod potrošačem treba podrazumijevati prosječnog potrošača koji je prema tumačenju suda Europske unije dobro informirana, razumna, paţljiva i oprezna osobe. Zaključak Visokog trgovačkog suda RH, a kojem se i autori priklanjaju, jest da je navedena odredba svima, pa i potrošačima dobro razumljiva. 4. Promjenjiva kamatna stopa u ugovorima o kreditu vezanim za švicarski franak U većini ugovora o kreditu koji su vezani za valutnu klauzulu švicarski franak u Republici Hrvatskoj bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci poslovne banke (uz izuzetak Sberbank d.d., a što su utvrdili i sudovi u postupku). Ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije nezakonito. Međutim, po mišljenju sudova promjenu promjenjivog dijela kamatne stope bilo je potrebno potrošačima pobliţe objasniti i informirati ih. Štoviše, puno je bolje trebalo objasniti razloge, modalitete i mehanizme promjene promjenjivog dijela kamatne stope. To apostrofira i Europski sud pravde u predmetu pod poslovnim brojem C-26/13.xxiii Naše mišljenje je u skladu s mišljenjima sudova Republike Hrvatske i Europskoga suda pravde da oni koji daju potrošačima kredite moraju promjenjivi dio kamatne stope vezivati uz promjenu neke referentne kamatne stope kako bi svi prosječni potrošači mogli bez velikoga problema razumjeti na koji način i zbog čega se cijena (kamate su cijena) koju moraju platiti mijenja.xxiv 5. Direktiva 2014/17/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 04. veljače 2014. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretninexxv i o izmjeni direktiva 2008/48/EZxxvi i 2013/36/EUxxvii i uredbe (EU) br. 1093/10xxviii 5.1. Reguliranje valutne klauzule prema Direktivi Hrvatski sudovi nisu mogli primjenjivati pravo Europske unije pri rješavanju sporova koji se odnose na Ugovore o kreditu vezane za valutnu klauzulu švicarski franak, a sve iz razloga što su se sporni ugovori sklapali do kraja 2008.g., a u to vrijeme Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. U ovom dijelu prikazat će se kako citirana Direktiva EU propisuje ugovaranje kredita u stranoj valuti, uz analizu predmetnih odredbi i mišljenje autora.xxix „Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“ (Visoki trgovački sud RH, Pţ-7129/13, str. 57) xxiv „…U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze…“ (Ţupanijski sud u Splitu, Gţo-199/14) xxv DIRECTIVE 2014/17/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 4 February 2014 on credit agreements for consumers relating to residential immovable property and amending Directives 2008/48/EC and 2013/36/EU and Regulation (EU) No 1093/2010 (OJ EU L 60/14) xxvi DIRECTIVE 2008/48/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC (OJ EU L 58/08) xxvii DIRECTIVE 2013/36/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC (OJ EU L 176/13) xxviii REGULATION (EU) No 1093/2010 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 24 November 2010 establishing a European Supervisory Authority (European Banking Authority), amending Decision No 716/2009/EC and repealing Commission Decision 2009/78/EC xxix 9. Poglavlje, članak 23. Direktive: 1. Države članice osiguravaju da, ako se ugovor o kreditu odnosi na kredit u stranoj valuti, u trenutku sklapanja kredita postoji prikladan regulatorni okvir kojim se osigurava barem da: (a) potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu, pod određenim uvjetima; ili xxiii �Prema Direktivi drţava članica je obvezna osigurati regulatorni okvir kojim se osigurava da potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu pod određenim uvjetima ili da postoje neki drugi aranţmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izloţen. Alternativna valuta bi bila ona valuta u kojoj potrošač ostvaruje prihode ili drţi imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, a moţe biti i valuta drţave članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora.xxx Mišljenje je autora, interpretirajući citirane odredbe, da u slučaju ako se odluči za opciju iz članka 23. stavak 1. točka (a) Direktive, drţava članica mora ponuditi konverzija kredita kako je gore navedeno. Međutim, postavlja se pitanje što je s bankama koje, kao što je slučaj u Republici Hrvatskoj, većinu depozita imaju u devizama? Kako će banke uskladiti svoje poslovne knjige? Nadalje, članak 23. stavak 3. Direktive navodi da se provodi trţišni tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja (konverzije), osim ako u ugovoru nije drugačije određeno, te se u tom trenutku moţe dogoditi da kredit bude skuplji zbog većih kamatnih stopa što imamo u Republici Hrvatskoj prilikom provedbe konverzije kredita prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijamaxxxi, a što se i događa u vrijeme pisanja ovoga rada. Tako vidimo da upravo najugroţeniji mogu biti pogođeni konverzijom jer pristanu li na nju neki plaćaju iste, neki malo veće, a neki malo manje anuitete, a to iz razloga što su krediti koji su vezani uz valutnu klauzulu EUR bili i jesu skuplji krediti, a tečaj švicarskog franka za potrošačke kredite s klauzulom u švicarskom franku je fiksiran na 6,39 kn godinu dana počevši od 26. 01. 2015.g. xxxii Također, moţe se dogoditi da švicarski franak deprecira, a što neki analitičari predviđaju, pa bi u tom slučaju svatko tko se odlučio na konverziju bio „na gubitku“. Još pogubnije, moţe se dogoditi da potrošači, a što je bio slučaj krajem 80-ih i početkom 90-ih godina na prostoru bivše SFRJ, imaju depozite u devizama, a kredite u domaćoj valuti, pa u scenariju devalvacije otkupe za neobjektivno malu vrijednost nekretninu, a banke propadaju i drţave ih onda dokapitaliziraju čime povećavaju deficite svog proračuna i javni dug drţave. Stoga ova Direktiva načelno na dobar način štiti potrošače tako da im daje mogućnost pretvaranja ugovorne obveze u valutu u kojoj imaju primanja, ali prema mišljenju autora isto tako puno zadire u privatnopravne odnose koji se drţave prvenstveno ne tiču. (b) postoje drugi aranžmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izložen u okviru ugovora o kreditu. 2. Alternativna valuta iz stavka 1. točke (a) je ili: (a) valuta u kojoj potrošač primarno prima prihod ili drži imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, kako je navedeno u doba kad je provedena posljednja procjene kreditne sposobnosti u odnosu na ugovor o kreditu; ili (b) valuta države članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili u kojoj trenutno ima boravište. Država članica može odrediti jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih ili može dopustiti vjerovnicima da odrede jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih. 3. Ako potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu u skladu sa stavkom 1. točkom (a), država članica osigurava da je tečaj koji se koristi za pretvaranje tržišni tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja, osim ako je u ugovoru o kreditu drugačije određeno. 4. Države članice osiguravaju da, ako potrošač ima kredit u stranoj valuti, vjerovnik potrošaču redovito šalje upozorenja, na papiru ili drugom trajnom mediju, barem ako vrijednost ukupnog nepodmirenog iznosa koji plaća potrošač ili redovitih obroka varira za više od 20 % od one koju bi iznosila ako bi se primijenio tečaj između valute ugovora o kreditu i valute države članice koji je vrijedio u trenutku sklapanja ugovora. U tom se upozorenju potrošača obavješćuje o povećanju ukupnog iznosa koji je dužan platiti, navode se, prema potrebi, pravo na pretvaranje u alternativnu valutu i uvjeti pod kojima se to može izvršiti te objašnjavaju bilo koji drugi primjenjivi mehanizmi za ograničavanje tečajnog rizika kojem je potrošač izložen. 5. Države članice mogu dodatno regulirati kredite u stranoj valuti, pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroaktivno. 6. Aranžmani primjenjivi u okviru ovog članka objavljuju se potrošaču u ESIS-u i u ugovoru o kreditu. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja. Detaljnije o rješenjima direktive 2014/17/EU vidi Haentjens, M.; Carabellese, D. de Giola: European Banking and Financial Law, Routledge, 2015., str. 71.-73. xxxi Narodne novine 102/15 xxxii Zakon o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) xxx �Direktiva ne uzima u obzir moguće manipulacije potrošača koji imaju depozite u devizama, nekretnine itd. i njihove zloupotrebe, jer se ovdje u obzir uzimaju svi potrošači, ne samo socijalno najugroţeniji. Potrošači dobrog imovinskog stanja mogu iskoristiti ovu odredbu o pretvaranju u valutu u kojoj ostvaruju i prihod i praktički bez problema otplatiti kredit, u kojem slučaju kreditor snosi sav rizik. U ovom dijelu o duţnosti informiranja iz Direktive ne bi pobliţe elaborirali jer su svjedoci u navedenom postupku potvrdili da razumiju što znači valutna klauzula, a to je dobro poznato zbog duge primjene tog instituta, pogotovo u drţavama bivše SFRJ.xxxiii Što se tiče alternativnih aranţmana koje drţave članice mogu poduzeti Direktiva ne regulira detaljno. Navedeno pitanje ostavlja drţavama članicama da ga same reguliraju, ali kao i za konverziju postoji ograničenje za manje od 20% fluktuacije tečaja. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izloţen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja. U odnosu na ovaj aranţman dovodi se u pitanje gubitak kreditora. Naime, ako se dogodi velika aprecijacija jedne valute, odnosno ako bude velika deprecijacija valute drţave u kojoj se nalazi nekretnina, pitanje je li vrijednost nekretnine veća od iznosa kojeg će duţnik vratiti na ime kredita. Kao što znamo, valutna klauzula sluţi upravo tome da bi se u stabilnijoj valuti izrazila cijena. Ukratko, drţave članice sukladno članku 23. Direktive duţne su osigurati najmanje jedan od modela propisanih u navedenom članku. Također, drţava članica moţe odlučiti i da su potrošaču dostupne obje mogućnosti i to i/ili a) pretvorba ugovora o kreditu u alternativnu valutu; b) neki drugi aranţmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izloţen u okviru ugovora o kreditu. Prema našem mišljenju, Direktiva daje veliku zaštitu potrošaču i na vrlo dubok način zalazi u privatnopravni dvostranoobvezni odnos, kojim omogućava potrošaču da mu druga strana temeljem drţavnih akata osigurava mogućnost ublaţavanja tečajnog rizika. Potrošač jest slabija strana u postupku, ali ovim putem dobiva pravnu zaštitu koja ne vodi brigu o drugoj ugovornoj strani. Mora se uzeti u obzir da fizičke osobe kao zajmodavci mogu bez ikakvih sankcija koristiti odredbu o valutnoj klauzuli jer druga strana u tom ugovoru, zajmoprimac, nije u odnosu na njih potrošač. Stoga se postavlja i pitanje povrede ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom. Uz sve pohvale Direktivi na zaštiti potrošača, autori drţe da se ipak nisu sagledali svi pravni i ekonomski aspekti i njihove posljedice primjenom iste. Također, mišljenje je autora kako bi potrošači prvenstveno sami trebali znati i moći zaštititi se prilikom ulaska u neki privatnopravni odnos, a tek onda u slučaju kršenja njihovih prava i eventualne neravnopravnosti u tom pravnom odnosu, trebali potraţiti pomoć drţave. 5.2. Reguliranje promjenjive kamatne stope prema Direktivi U skladu s gore iznesenim mišljenjem autora, tako i Direktiva propisuje: „Ako je ugovor o kreditu kredit s varijabilnom stopom, države članice osiguravaju da: ( a) bilo koji indeksi ili referentne stope koji se koriste za izračun stope zaduživanja budu jasni, dostupni, objektivni te da ih stranke ugovora o kreditu i nadležna tijela mogu provjeriti; i ( b) arhivske evidencije indeksa za izračun stopa zaduživanja održavaju davatelji tih indeksa ili vjerovnici.“xxxiv Više o valutnom tečaju i njegovu utjecaju na rast gospodarstva tranzicijskih zemalja vidi Zdunić, S.: Od nemogućega monetarnoga trokuta do ekonomske depresije, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, br.2., 2011., str. 395. – 422. xxxiv Članak 24. Direktive xxxiii �Dakle, ako je ugovorena promjenjiva (varijabilna) kamatna stopa onda indeksi ili referentne stope moraju biti jasni, dostupni i objektivni. xxxv Stoga, smatramo da je hrvatski zakonodavac ispravno postupio kad je propisao koje parametre i na koji način je vjerovnik kod promjenjive kamatne stope duţan primijeniti jer u skladu s tim moţe svaki potrošač znati kada i na koji način mu se promjenjivi dio kamatne stope mijenja.xxxvi U skladu s navedenim, u prilog našim zaključcima, ukazuje se na mišljenje Vrhovnog suda RH o određenosti i odredivosti cijene, točnije, kamatne stope u svjetlu odredbi obveznog prava da činidba mora u trenutku sklapanja ugovora biti određena ili barem odrediva.xxxvii Više o rješenjima direktive 2008/48/EZ vidi Vandone, D.: Consumer Credit in Europe, Risks and Opportunities of a Dynamic Industry, Springer, 2009., str. 115.-116.; Porras, C. I. G.; Van Boom, W. H.: Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: opportunities and limitations, u: Consumer Credit, Debt and Investment in Europe, Cambridge University Press, 2012., str. 31. -40. xxxvi Članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13 od 02. 12. 2013.g.): „(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). (2) Parametar iz stavka 1. ovoga članka je jedna od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. (3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja od promjene parametra iz stavka 1. ovoga članka izražene u postotnim bodovima. (4) Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa. (5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: – referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili – prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita. (6) Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču dostaviti obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.“ xxxvii „…Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Polazeći od navedenog, izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako su to činile tužene banke u spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su 1.-7.tužene banke sklapale sa potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Kada se ovome doda u postupku utvrđena činjenica da službenici 1.-7. tuženih banaka prilikom pregovaranja odnosno pri sklapanju ugovora o kreditu, korisnicima kredita nisu na valjan i njima razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječe na xxxv �U skladu sa svim navedenim vidljivo je da su sudovi u Republici Hrvatskoj uzimali u obzir određenost i odredivost činidbe kod ugovorene promjenjive kamatne stope na način da se ista moţe mijenjati samo u unaprijed ugovorom ili zakonom određenim indeksima i parametrima, a kako je to i kasnije propisala Direktiva, bez obzira što europsko pravo na navedene ugovorne odnose nije primjenjivano iz razloga što je Republika Hrvatska tek 01. srpnja 2013.g. postala punopravna članica Europske unije. Nadalje, Hrvatski Sabor kao zakonodavac je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je objavljen u Narodnim Novinama 02. prosinca 2013.g., a stupio na snagu 01. siječnja 2014.g. (mjesec dana prije donošenja Direktive), propisao obvezu vezivanja promjenjive kamatne stope uz određene parametre koju su prije u radu navedeni. 6. Zaključak Autori su ovim radom htjeli pokazati na koji način potrošači moraju biti zaštićeni, ali isto tako ukazati i na činjenicu da nije uvijek vjerovnik nepošten i da su potrošači jako dobro razumjeli što znači da im je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom, u ovom slučaju za švicarski franak. Tijekom sudskih postupaka koji su se vodili u Republici Hrvatskoj svaki svjedok odnosno tuţitelj u pojedinačnim parnicama je potvrdio da je znao da glavnica njegovog duga ovisi o kretanju tečaja švicarskog franka, jednako kao što svi ostali duţnici kojima je glavnica vezana uz EUR znaju ili moraju znati da im glavnica ovisi o kretanju tečaja EUR-a. U skladu s odredbama Direktive biti će moguće potrošaču konvertirati kredit u valutu u kojoj ostvaruje prihode, no autori upozoravaju na moguće negativne posljedice, ne samo za banku kao kreditora, nego i na drţavni proračun u postupku sanacije banaka, a što se i događalo nakon raspada bivše SFRJ. Potrošači moraju biti informirani, o tome nema dvojbi, ali nije rješenje rizik aprecijacije, koji nije mogao biti predviđen, prebaciti jednostavno na drugu stranu, a time posredno na drţavu. Također, kreditori moraju jasno ugovoriti parametar po kojem će mijenjati promjenjivi dio kamatne stope, te o istome detaljno i na prikladan način informirati suugovaratelja. U suprotnom im prijeti sankcija u vidu ništetnosti takve odredbe i sve posljedice koje proizlaze iz ništetnosti. xxxviii Zaključak je autora da drţava mora imati i ostvarivati preko sudbene vlasti te središnje banke čvrstu kontrolu nad zakonitosti pojedinih aktivnosti banaka i zakonitosti ugovora koje banke sklapaju s potrošačima, no istovremeno se upozorava na opasnost intervencija drţave u same privatnopravne ugovore. Namjera je bila praktičnom analizom ovog problema ukazati na nuţnost usklađivanja stajališta na europskoj razini. 7. Literatura Crnić, I., Zakon o obveznim odnosima, Organizator, Zagreb 2010. Gorenc, V., Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRiF Plus, Zagreb, 1998. Haentjens, M.; Carabellese, D. de Giola: European Banking and Financial Law, Routledge, 2015. Klarić, P., Vedriš, M., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb 2009. Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008. njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi oni kao potrošači mogli spoznati učinke koji će za njih u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, onda se nameče zaključak da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju…“(Vrhovni sud RH, Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g., str.34.) xxxviii Po mišljenju autora samo odredbe koja se odnosi na promjenjivi dio kamatne stope po načelu „Utile per inutile non vitiatur“ �Koški, D.: Izbor optimalnog sustava deviznog tečaja za Republiku Hrvatsku, Ekonomski Vjesnik, br.1.-2., 2008. Porras, C. I. G.; Van Boom, W. H.: Information disclosure in the EU Consumer Credit Directive: opportunities and limitations, u: Consumer Credit, Debt and Investment in Europe, Cambridge University Press, 2012. Pranjić, S.: (Ne)dopuštenost odobravanja kredita u CHF-ugovaranja valutne klauzule u CHF i jednostranog mijenjanja ugovorenog reţima upravljanja promjenjivom kamatnom stopom, Tranzicija, br. 34., 2015. Roth, J.P., Swiss franc and euro - two sister currencies? Speech by Mr Jean-Pierre Roth, Chairman of the Governing Board of the Swiss National Bank, at the Swiss-Brazilian Chamber of Commerce, Sao Paulo, 19 November 2004. Stern, A.: Consumer Protection in Australia, u: International Consumer Protection, Springer, 2013. Vandone, D.: Consumer Credit in Europe, Risks and Opportunities of a Dynamic Industry, Springer, 2009. Zdunić, S.: Od nemogućega monetarnoga trokuta do ekonomske depresije, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, br.2., 2011. Pravni propisi i sudska praksa: DIRECTIVE 2014/17/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 4 February 2014 on credit agreements for consumers relating to residential immovable property and amending Directives 2008/48/EC and 2013/36/EU and Regulation (EU) No 1093/2010 (OJ EU L 60/14) DIRECTIVE 2008/48/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 23 April 2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC (OJ EU L 58/08) DIRECTIVE 2013/36/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 26 June 2013 on access to the activity of credit institutions and the prudential supervision of credit institutions and investment firms, amending Directive 2002/87/EC (OJ EU L 176/13) REGULATION (EU) No 1093/2010 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 24 November 2010 establishing a European Supervisory Authority (European Banking Authority), amending Decision No 716/2009/EC and repealing Commission Decision 2009/78/EC Odluka Europskog suda pravde C-26/13 Presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pţ-7129/13 Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Revt-249/14 Presuda Ţupanijskog suda u Splitu, posl.br. Gţo-199/14 Zakon o kreditnim institucijama (NN 159/13, 19/15, 102/15) Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94., 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) �Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) Internet izvori: Bohaček, Z., Istine i zablude o bankovnom sustavu; Valutna klauzula je izbor građana, www.banka.hr, objavljeno 08. 01. 2014.g. Bohaček, Z., Saga o švicarcu (1), www.banka.hr, objavljeno 12. 06. 2015.g. Hrvatska narodna banka; www.hnb.hr Tečajna lista, o tečaju kune http://www.banka.hr/komentari-i-analize/slucaj-franak-izvjesce-mmf-a-kretanje-franka-i-predvidjanjekrize �Authors: (1) Luka Pribisalić; (2) Dino Pivac; (3) Nenad Miletić Institutions: (1) Attorney at law “Primorac and partners” j.t.d. Split; (2) Civil Court in Zagreb E-mail: lpribisalic@gmail.com; dino.pivac@primorac-partners.com LEGAL ASPECTS OF CONSUMER PROTECTION IN THE LOAN AGREEMENT FOREIGN CURRENCY CLAUSE RELATED TO THE SWISS FRANC Abstract In this work, authors analyze legal outcome of problems related to the loan agreement according to the fact that the principal of the contract is indexed in a foreign currency. The special aspect of this paper is a review of the loan agreement with the principal indexed to the Swiss franc. With a systematic review of the subject issues, the authors inform the average consumer by the lender (bank), of advantages and disadvantages of existing solutions. The Authors point to the legality/illegality or constitutionality/ unconstitutionality of the currency clause and the legal outcome of implementing such a clause in the loan agreement and at the same time analyze decisions of the High Commercial Court of the Republic of Croatia and the Croatian Supreme Court regarding the contractual variable interest rate and the solutions of European legal systems, with regard to foreign currency clause in Swiss franc, and the admissibility and precision of contracting variable interest rates in the loan agreements in which the foreign currency clause. Keywords: consumer protection, loan agreement, currency clause, Swiss franc, variable interest rate � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3183 Title A name given to the resource PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK Author Author PRIBISALIĆ, Luka PIVAC, Dino MILETIĆ, Nenad Abstract A summary of the resource. Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula. Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015-12-16 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 978-9958-834-50-9 K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/28e184a75afc2df7c576b2966dcf7219.pdf 11576521d55e70817ef93347879aea03 PDF Text Text �������������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/76fc18f7281042635c81fcaec7fa1b44.docx d1e53d04ab6947422b8b134143bb91a3 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3107 Title A name given to the resource Pravni položaj lica sa duševnim smetnjama u krivičnom postupku: međunarodni standardi i praksa ustavnog suda Bosne i Hercegovine Author Author SIMOVIĆ, Miodrag SIMOVIĆ, Marina M. SIMOVIĆ, Vladimir M. Abstract A summary of the resource. Međunarodno pravo dugo nije davalo značaj posebnoj zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Smatralo se da su postojeći dokumenti o ljudskim pravima dovoljno široki da mogu pružiti odgovarajuću zaštitu svim pojedincima bez ikakvog razlikovanja. Pored toga, većina država nije bila spremna da preuzme nove ugovorne obaveze, budući da u svojim zakonodavstvima nisu predviđale duševni poremećaj kao poseban osnov zabrane diskriminacije. S druge strane, Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi utvrdio kriterije koji moraju biti ispunjeni da bi se pritvor duševno oboljelog lica smatrao kao pritvor koji nije „proizvoljan“, tj. da bi bio ispunjen zahtjev „zakonitosti“ u smislu člana 5 stav 1e) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prvo, „duševna poremećenost“, u smislu navedene odredbe, mora biti, osim u hitnim slučajevima, pouzdano utvrđena pred nadležnim domaćim organom, i to na osnovu objektivne medicinske ekspertize. Drugo, „duševna poremećenost“ mora biti takve vrste ili stepena da opravdava prinudno zatvaranje takvog lica. Treće, pritvor smije trajati samo onoliko koliko traje medicinski poremećaj, odnosno određena jačina tog poremećaja . Zatim, u slučajevima u kojima je pritvor potencijalno neograničen, moraju se vršiti povremene revizije pred „sudom“ koji ima ovlašćenja da naredi i otpuštanje, a pritvor mora biti u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajućoj ustanovi koja ima takva ovlašćenja da lica drži u pritvoru . Autori analiziraju položaj ovih lica i u kontekstu najnovije prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o čemu se govori u završnom dijelu rada. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1613ded8ea0da521cc683559dbaa1643.docx 4ce69cd382f5da8ba4712081cd90f9fb https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e063df8d63ce0dd3df1a8de758bf3f47.pdf 8963b2056096ea5ad35c98eb569314bb PDF Text Text Mr. Emir Sudžuka Viši asistent, Sveučilište „Vitez“ Vitez Maja Pločo BSc. iur, Sveučilište „Vitez“ Vitez PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Sažetak Posao prodaje, kao privatnopravni posao je najrasprostranjeniji između privrednih subjekata, kako u pravnim sistemima država tako i u međunarodnim poslovnim odnosima. Zaključenjem ugovora o prodaji bilo međunarodnog bilo domaćeg karaktera, ugovorne strane imaju određena prava i obaveze: prodavac da isporučii robu, preda dokumenta koja se na robu odnose i prenese vlasništvo na robi, dok je kupac dužan isplatiti cijenu i preuzeti isporuku. Za izvršenje preuzetih obaveza, odgovaraju i kupac i prodavac. Upravo povredom ugovornih obaveza bilo koje od ugovornih strana mogu nastati složeni pravni i ekonomski problemi. Ovaj rad rezultat je proučavanja odredbi Bečke konvencije o ugovorima o međunarodnoj kupoprodaji robe iz 1980. godine i Zakona o obligacionim odnosima BiH koje uređuju odgovornost prodavca kod ugovora o prodaji robe. U ovom radu prvenstveno će se odrediti doseg odredbi o spomenutom obliku odgovornosti prodavca iz članova 30. do 53. Bečke konvencije, zatim uvjeti postojanja te odgovornosti, kao i iznimke od odgovornosti predviđenih Konvencijom. Ova rješenja će, zatim, biti upoređena sa pravilima Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: ugovor o prodaji, međunarodna prodaja, ugovorna odgovornost, obaveze prodavca, CISG, Zakon o obligacionim odnosima, Nacrt Zakona o obligacionim odnosima. 391 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA LEGAL LIABILITY REGIME OF THE SELLER UNDER THE VIENA CONVENTION AND THE LAW ON OBLIGATIONS DE LEGE LATA AND DE LEGE FERENDA Abstract Business sales, as private-business transaction is most widespread between undertakings, both in the legal systems of countries and in international business relationships. By conclusion of the contract of sale, in international or domestic law, the parties have certain rights and obligations: the seller has obligation to deliver the goods, hand over documents relating to the goods and transfer ownership of the goods, while the buyer is obliged to pay the price and take delivery. Both the buyer and the seller are liable to carry out these commitments. To carry out the commitments correspond to both the buyer and the seller. It is a violation of the contractual obligations of any Contracting Party may arise complex legal and economic issues.Violation of the contractual obligations of any contracting party may arise complex legal and economic issues. This paper is the result of analyzing the provisions of the Vienna Convention on contracts for the international sale of goods in 1980. and the Law on Obligations of Federation of Bosnia and Herzegovina regulating the responsibility of the seller in international contracts of sale of goods. This paper will primarily determine the scope of aplication of the provisions of seller's liability from Article 30 to 54 Vienna Convention, then the conditions of existence liabilitey, as well as exemptions from liability provided for by the Convention. These solutions will then be compared with the rules of the Law on Obligations of the Federation of Bosnia and Herzegovina. Key words: contract sales, international sales, contractual liability, obligation seller, CISG, the Law on Obligations, the Draft Law on Obligations. 392 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Pod pojam međunarodne razmjene roba i usluga može se kao osnovni trgovački posao podvesti ugovor o međunarodnoj prodaji robe kojim se vrši promet imovinskih vrijednosti između subjekata sa sjedištem u različitim državama. Kao osnovni pravni instrument za vršenje kako domaće, tako i međunarodne robne razmjene, ugovor o prodaji treba da služi za uklanjanje svih prepreka u odvijanju trgovinske razmjene, te da olakša i omogući njeno povećanje.1 Ugovor o prodaji je jedini pravni posao međunarodne trgovine koji je uređen u svim nacionalnim pravnim sistemima trgovačkog prava, a istodobno su na međunarodnom planu unificirana sva pitanja sklapanja i ispunjenja međunarodne prodaje.2 Prema Zakonu o obligacionim odnosima3“ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu.“4 Prema teorijskoj definiciji profesora Trifkovića, ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih – prodavac – obavezuje da određenu stvar, povodom koje posao nastaje, preda (isporuči) drugoj strani – kupcu – i da mu prenese najjače stvarno pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i prenese najjače stvarno pravo na njoj. Nacrt Zakona o obligacionim odnosima5, novom ekonomskom i pravnom sistemu prilagođava definiciju ugovora o prodaji i propisuje da se ugovorom o prodaji obavezuje prodavac da prenese na kupca pravo vlasništva na prodatoj stvari i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i preuzme stvar.6 1 Fišer-Sobot, S.: Odgovornost prodavca za isporuku robe u međunarodnom i domaćem pravu, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad, 2009., str. 1. 2 Mlikotin-Tomić, D.: Pravo međunarodne trgovine, Školska kniga, Zagreb, 1999. str. 147. 3 Zakon o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92, i 13/94, u daljem tekstu: ZOO 4 Član 454. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92, i 13/94, u daljem tekstu:ZOO. 5 Zakon o obligacionim odnosima, Federacija BiH/ Republika Srpska, Nacrt , stanje 16.06.2003., preuzeto sa http://ruessmann.jura.uni-sb.de/BiHProject/Data/Obligacije%2016.06.03.pdf, u daljem tekstu: Nacrt ZOO . 6 Trifković, M., et all.: Međunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. 177-178. 393 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Ugovorne strane dužne su na ispunjenje ugovornih obaveza čak i kada ono postane izrazito otežano, jer se putem ovog općeprihvaćenog načela u međunarodnoj trgovini ostvaruje i važno načelo trgovačkog ugovornog prava – pravna sigurnost trgovačkih transkacija. Neispunjenjem obaveze jedne od ugovornih strana ili ispunjenjem, ali sa određenim nedostacima, nastupa povreda ugovora. Većina nacionalnih pravnih sistema prihvata pojam predstojeće povrede ugovora, a isto polazište slijedi i Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine7 jer razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za regulisanje pravnih odnosa koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija.8 Predmet interesovanja u ovom radu je da se na jedinstven način sagleda i izloži odgovornost prodavca iz ugovora o međunarodnoj prodaji robe analizom rješenja sadržanih u CISG-u, ZOO-u i nacrtu ZOO-a. 1. Obaveze prodavca iz ugovora o prodaji domaćem pravu prema CISG-u i Ugovori se u propisima i teoriji definišu na taj način što se navode osnovne i karakteristične obaveze ugovornih strana, koje iz tih ugovora proizilaze i koje ih odvajaju od drugih pravnih poslova. Ni ugovor o međunarodnoj prodaji robe ne predstavlja izuzetak od ovog pravila.9 Najznačajnije obaveze prodavca iz ugovora o međunarodnoj prodaji su: isporuka i prenos vlasništva na robi, garancija za fizička i pravna svojstva isporučene robe (saobraznost robe) i predaja dokumenata koji se odnose na robu. Prema odredbi čl. 30. CISG-a prodavac je dužan isporučiti robu, predati dokumente koji se na nju odnose te prenijeti na kupca vlasništvo nad 7 Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Službeni list SFRJ, br.10/1, u daljem tekstu: CISG. 8 Brnabić, R.: Pravo ugovornih strana na odgodu ispunjenja obveze i pravo prodavatelja na zaustavljanje robe u prijevozu prema Konvenciju Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, 1/2012., str. 97-122, str. 97-98. 9 Draškić, M.: Međunarodno privredno ugovorno pravo, Beograd, 1990., str. 147. 394 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ robom. Osim toga obavezan je isporučiti robu u skladu s ugovorom u pogledu kvalitete i količine bez ikakvih materijalnih ili pravnih nedostataka.10 Pojam isporuke u CISG-u ograničen je i odnosi se samo na prijenos robe koja se nalazi u fizičkom posjedu, ili prenos nadzora nad robom koja se ne nalazi u fizičkom posjedu. U pogledu mjesta isporuke CISG razlikuje tri situacije:11 o Ako je prema ugovoru robu potrebno prevesti, mjestom isporuke smatrat će se mjesto u kojem je prodavac dužan predati robu prvom prijevozniku radi dostave kupcu (čl.31.a.) o Ako su u slučajevima na koje se ne odnose odredbe čl.31.a., predmet ugovora individualno određene stvari, ili stvari određene po rodu koje treba izdvojiti iz određene mase ili ih treba proizvesti ili izraditi, a u vrijeme zaključenja ugovora stranke su znale da je roba u određenom mjestu ili je treba izraditi ili proizvesti u određenom mjestu, pod isporukom se podrazumijeva obaveza prodavca da robu stavi na raspolaganje u tom mjestu (čl.31.b.) o U svim drugim slučajevima u kojima obaveza isporuke ne obuhvaća obavezu prevoza robe, prodavac je dužan robu staviti na raspolaganje kupcu u mjestu u kojem je prodavac u vrijema zaključenja ugovora imao svoje sjedište.(čl.31.c.). Za prelazak rizika značajno je određivanje mjesta isporuke. „U načelu, mjestom isporuke se smatra sjedište prodavca, ako ne postoje posebni slučajevi.“12 Obaveze prodavca u pogledu isporuke robe zavise i od vrste robe.13 Ako je riječ o individualno određenoj stvari, prodavac je dužan da isporuči upravo tu stvar. Kod generičkih stavari, smatra se da je prodavac izvršio svoju obavezu isporuke, ako je isporučio stvari koje odgovaraju onome što je predviđeno ugovorom. Vrijeme isporuke određeno je čl. 33. CISG-a koji navodi da je prodavac dužan robu isporučiti:14 10 CISG. Ibidem. 12 Vilus, J.: Komentar konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator Zagreb, Zagreb, 1981., str. 103. 13 Ibidem. 14 Brnabić, R.: Dužnost pregleda robe prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o 395 11 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA a) ako je datum određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, tog datuma; b) ako je razdoblje određeno ili se može odrediti na osnovu ugovora, u vrijeme u okviru tog razdoblja; c) u svakom drugom slučaju, u razumnom roku nakon sklapanja ugovora. Određivanje roka isporuke je od značaja i za prodavca i za kupca. Prodavcu je važno da zna rok isporuke, da bi mogao blagovremeno da preduzme potrebne radnje koje koje se tiču predaje robe ili stavljanja robe na raspolaganje, kako bi ispunio svoju ugovornu obavezu.15 Za kupca je određivanje roka isporuke važno radi planiranja korištenja kupljene robe.16 Osim obaveza da isporuči robu prodavac je dužan obavijestiti kupca o svakom nedostatku usklađenosti robe sa ugovorom koji mu je bio poznat, ili mu nije mogao biti nepoznat.17 Osim što je obavještavanje obaveza prodavca, ona je i obaveza kupca u slučaju postojanja nesaobraznosti robe. Saobraznost robe je određena kao jedinstveni pojam u tom smislu što obuhvata i vidljive i nevidljive odnosno skrivene nedostatke.18 Propisano je da je prodavac dužan isporučiti robu u količini, kvalitetu i vrsti kako je to predviđeno ugovorom i pakovanu ili zaštićeno na način predviđen ugovorom.19 U slučaju isporuke robe nesaobrazne ugovoru, prodavac podliježe pravilima o odgovornosti prema CISG-u. Smatra se da roba nije u skladu sa ugovorom prema CISG-u ako:20 1) nije podobna za svrhe za koje se roba uobičajno koristi; 2) ne posjeduje kvalitete robe koje je prodavac kupcu predočio u vidu uzorka ili modela; 3) nije pakovana ili zaštićena na način uobičajan za takvu robu, ili ako takav način ne postoji, na način koji je podoban da sačuva i zaštiti robu. međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 537.-549. 15 Popović, V., Vukadinović, R.D.: Međunarodno poslovno pravo, posebni dio, ugovori međunarodne trgovine, Pravni fakultet u Banja Luci i Centar za pravo Europske unije, Kragujevac, Banja Luka-Kragujevac, 2010. str. 121. 16 Ibidem. 17 Član 40. CISG. 18 Prema: op. cit., Popović, V., Vukadinović, R.D.: isto djelo, str. 128. 19 Član 35. CISG. 20 Član 35., stav 2. CISG. 396 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Tretman nedostatka u pakovanju kao posebnog slučaja nesaobraznosti same robe rezultat je činjenice da CISG ima u vidu prvenstveno distancionu prodaju.21 Pored navedenih obaveza, može se govoriti i o predaji dokumanata kao obavezi prodavca iz ugovora o prodaji. „Ugovor o međunarodnoj prodaji prati veći broj dokumenata od onih koji se sreću u trgovačkim prodajama unutar zemlje.“22 Članom 34. CISG-a je propisano da „ako je prodavac dužan da preda dokumente koji se odnose na robu, on ih mora predati u vrijeme, na mjestu i obliku koji su predviđeni ugovorom.“23 Dokumenti moraju biti predati saobrazno ugovoru. Ako su nesaobrazni dokumenti predati na vrijeme u pitanju je povreda ugovora. Njen značaj kao bitne ili nebitne povrede određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja.24 Obaveza prodavca ne iscrpljuje se u predaji robe prevoziocu ili njenom stavljanju na raspolaganje kupcu. Kupac očekuje od prodavca da isporučena roba ima ona svojstva koja je imao u vidu prilikom zaključivanja ugovora, odnosno ona svojstva koja je on ugovorio. Ostale obaveze prodavca najčešće proizilaze iz konkretnog ugovora i okolnosti posla. To su najčešće: pakovanje robe, obavještavanje druge strane o relevantnim činjenicama, otprema robe i transportno osiguranje.25 Obaveza osiguranja robe leži na prodavcu kada je to izričito ugovoreno ili ako na nju upućuju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i relevantnim pravilima osiguranja.26 Prema domaćem pravu u osnovne dužnosti prodavca ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke te ispostavljanje fakture. Postoje različite klasifikacije grupe sporednih obaveza koje su vezane za izvršenje glavnih obaveza, ali posebno se ističu dvije: čuvanje stvari i obavještavanje.27 21 Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 245. Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 240. 23 Član 34. CISG. 24 Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 240. 25 Ibidem, str. 250. 26 Ibidem, str. 251. 27 Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.:Poslovno pravo-Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str.41. 397 22 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Primarni cilj isporuke prema ZOO je uručenje stvari kupcu, odnosno prenos posjeda stvari na njega. ZOO zahtjeva da stvar bude predana u "ispravnom stanju", odnosno isporuku stvari koja je ugovorena, te da stvar bude bez materijalnih nedostataka.28 Za razliku od CISG-a, ZOO predviđa dva rješenja u slučaju da mjesto predaje nije utvrđeno ugovorom:29 o predaja stvari vrši se u mjestu sjedišta prodavca ili o ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu U slučaju kada je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, prema ZOO predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu30. Nacrtom ZOO navedena odredba je dopunjena stavom dva kojim je utvrđeno da se isto neće primjenjivati u slučaju da je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.31 Iz naprijed navedenog rješenja Nacrta ZOO da se primjetiti da ovakav način dodatne zaštite potrošača u svojstvu kupca ostavlja prostor pojavi pravne praznine u slučaju da su ugovorne strane (poduzetnik i potrošač) propustile ugovorom utvrditi mjesto isporuke uzimajući u obzir sve češću primjenu novih, savremenijih načina zaključivanja ugovora i plaćanja cijene.32 28 Ibidem, str.43. Član 471. ZOO 30 Član 472. ZOO 31 Član 581. Nacrta ZOO 32 Npr. Potrošač pristupio u prodajni salon namještaja koji se nalazi u sjedištu poduzetnika – koji je ujedno i proizvođač, namještaj se proizvodi na različitoj adresi i od sjedišta poduzetnika i od prebivališta (boravišta) potrošača. Poduzetnik potrošaču ponudi drvenu stolicu po maloprodajnoj cijeni od 100 KM. Potrošač vrši uplatu na kasi poduzetnika u iznosu od 20 KM jer trenutno kod sebe nema više gotovine. (ovim činom ugovor o prodaji je zaključen). Potrošač u žurbi navodi poduzetniku da će u narednih nekoliko dana ostatak plaćanja cijene izvršiti putem internet bankarstva na transakcijski račun poduzetnika. Poduzetnik mu izdaje predračun sa naznakom zaprimjeljene uplate u izosu od 20 KM. Na predračunu nije navedeno ni mjesto ni način isporuke. Potrošač dva dana kasnije vrši plaćanje ostatka cijene na transakcijski račun poduzetnika, te ga treći dan poziva telefonskim putem sa pitanjem kada će mu poduzetnik izvršiti isporuku uredno plaćene stolice na adresu njegovog prebivališta. Poduzetnik obavještava potrošača da je stolica izrađena i da je spremna za isporuku u mjestu proizvodnje iste, te traži naknadu za prevoz, odnosno daje 29 398 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Vrijeme isporuke kao trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da bude završene, određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima.33 ZOO vrijeme isporuke tretira kroz dvije situacije, kada je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena i kada datum predaje nije određen. U prvom slučaju "kada je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu."34Drugi slučaj je kada datum predaje stvari nije utvrđen, prema čl.470. ZOO na prodavacu je obaveza da predaju izvrši u razumnom roku nakon zaključenja ugovora prema prirodi stvari i okolnostima posla. Pitanje prelaska rizika, kao mogućnosti nastupanja štete na predmetu prodaje ZOO predviđa da "do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca"35, s tim što u slučaju da je kupac zbog nekog nedostatka predate stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari, prema čl.456., stav 2. rizik ne prelazi na kupca. Nacrtom ZOO uvedena je dopuna ovog člana stavom tri kojim je utvrđeno da se ne može na štetu kupca odstupati od odredbi stava 1. i 2. u slučaju kada je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.36 Također ZOO u čl. 457. utvrđuje slučajeve prelaska rizika kada se kupac nalazi u dužničkoj docnji tako da "ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u času kada je došaou docnju."37 Drugi slučaj odnosi se na situaciju kada su predmet ugovora stvari određene po rodu, tada će se smatrati da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase, pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da prisustvuje tom činu. Da bi rizik prešao na kupca potrebno je da budu ispunjena dva dodatna uslova: da su stvari očito namjenjene za izvršenje ugovora i da je prodavac kupcu odaslao obavještenje o pozivu da mogućnost potrošaču da sam organizuje prevoz i izvrši plaćanje prevozniku. Potrošač ne pristaje ni na jedno od ponuđenog i smatra da je došlo do povrede ugovora od strane poduzetnika. 33 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.47. 34 Član 469. ZOO 35 Član 469., stav1. ZOO 36 Član 566., stav 3. Nacrt ZOO 37 Član 457, stav 1. ZOO 399 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA pristupi radnjama isporuke, u skladu sa čl.457, stav 2. Treći slučaj, utvrđen stavom 3. odnosi se na način isporuke u kome prodavac sam ne može izvršiti izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu, rizik će preći na kupca kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari, i kada je odaslao obavijest kupcu.38 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u čl.479. ZOO, prema kojem nedostatak postoji: o ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet; o ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata; o ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane i o kada je prodavac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti.39 Navedeni član izmijenjen je i dopunjen Nacrtom ZOO, prema kojem nedostatak postoji i "ako kupljena stvar nema osobine koje kupac prema javnim izjavama prodavca ili proizvođača, a naročito u reklamama ili kod označavanja u vezi sa konkretnim svojstvima stvari može očekivati, osim ako prodavac nije znao niti morao znati za tu izjavu, ako je u trenutku zaključivanja ugovora ona bila izmijenjena ili ako nije mogla uticati na odluku o kupovini."40 Također, materijalni nedostatak postoji i: o "kada je ugovorena montaža nestručno izvršena od strane prodavca ili njegovog pomoćnika u ispunjenju. Osim toga materijalni nedostatak kod stvari predviđene za montažu postoji ako je uputstvo za montažu manjkavo, izuzev ako je stvar i pored toga pravilno montirana."41; 38 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.52-53. Ibidem, str.54. 40 Član 588. stav 1, tačka 4. Nacrt ZOO 41 Član 588. stav 2. Nacrt ZOO 39 400 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ o "kada je prodavac predao kupcu neku drugu stvar, ako bi razumne ugovorne strane isporuku te stvari smatrale ispunjenjem."42 Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo da mu stvari budu stavljene na raspolaganje, već da stekne miran i nesmetan posjed i vlasništvo kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Pravo nekog lica, koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed, bilo nastanak ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu43, za koje prema ZOO: o "Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. o Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje."44 U slučaju da je u javnim knjigama upisano neko pravo trećih lica, koje u stvari ne postoji, Nacrtom ZOO propisana je obaveza prodavca da o svom trošku izvrši brisanje tog prava.45 2. Sistem odgovornosti pravu prodavca prema CISG-u i domaćem Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.46 Neophodna pretpostavka nesmetanog odvijanja robnog prometa je ugovorna disciplina. Povreda te discipline i kršenje ugovorne obaveze mora dovesti do određenih posljedica po stranu koja ugovor povrijedi. Ako jedno lice ne postupa u skladu sa svojom obavezom iz ugovora nastupa ugovorna odgovornost.47 Ugovorna odgovornost je vid imovinske odgovornosti koja nastupa pod određenim uslovima, ako jedno lice ne postupa u skladu sa svojom obavezom iz nekog obligacionog, najčešće ugovornog odnosa.48 Za nastanak ugovorne 42 Član 588. stav 3. Nacrt ZOO Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.57. 44 Član 508. ZOO 45 Član 619., stav 3. Nacrt ZOO 46 Član 17., stav 1. ZOO 47 Op.cit., Fišer-Sobot, S.: isto djelo, str.59. 48 Jankovec, I.: Ugovorna odgovornost, Beograd, 1993., str.8. 43 401 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA odgovornosti potrebno je da budu ispunjeni slijedeći uslovi: mora biti povrijeđena ugovorna obaveza iz punovažnog ugovora i mora nastati šteta.49 Teorijski posmatrano, povrede ugovora mogu se klasificirati na slijedeći način:50 a) potpuno neizvršenje ugovora, bilo propuštanjem izvršavanja svih obaveza, bilo izjavom dužnika da to neće učiniti; b) djelimično neizvršenje ugovora tj. propuštanje da se izvrše neke ugovorne obaveze, ili da se ugovorne obaveze izvrše u cjelini; c) zadocnjenje; d) neizvršenje obaveza povredom ostalih modaliteta (mjesto izvršenja, isporuka neodgovarajuće količine i kvaliteta npr.), tj. neuredno izvršenje dužnosti ugovorne strane. Relevantne povrede ugovora povlače za sobom odgovornost dužnika. Odgovornost je jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome jedno lice, oštećeni ili povjerilac, ima pravo da od štetnika ili dužnika zahtijeva ljudsku radnju popravljanja štete u novcu i/ili naturi, a druga strana ima obavezu da te radnje učini.51 Sistem odgovornosti stranaka prema CISG-u, oslanja se na common law koncept odgovornosti. Ona sve povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne52. U slučaju da prodavac povrijedi ugovor, kupac može zahtijevati ispunjenje ugovora, tj. zahtijevati od prodavca ispunjenje njegovih obaveza. Ako roba koju je primio kupac nije usklađena s ugovorom, on može zahtijevati i isporuku druge robe kao zamjenu, ali samo ako je nedostatak usklađenosti bitnapovreda ugovora.53 Bitnom povredom ugovora, prema čl. 25. CISG-a, smatra se povreda ugovora kojom se uzrokuje drugoj strani šteta koja je bitno lišava onoga što je opravdano očekivala od ugovora, osim ako je povreda posljedica okolonosti koje strana koja je uzrokovala štetu nije mogla predvidjeti. Isto tako, ako roba nije usklađena s ugovorom, kupac može zahtijevati od 49 Op.cit., Fišer-Sobot, S.: isto djelo, str.60. Prema: op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 268. 51 Ibidem, str. 269. 52 Ibidem, str. 269. 53 Perović, J.: Raskid ugovora prema Bečkoj Konvenciji, Ekonomski anali, br. 155, 2002. 50 402 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ prodavca da otkloni nedostatak popravkom, ukoliko je to u stanju učiniti bez nerazumnog odlaganja i nanošenja nerazumnih nepogodnosti ili neizvjesnosti kupcu u pogledu naknade troškova koje je ovaj imao.54 Rješenje CISG-a o bitnoj povredi ugovora od prioritetnog je značaja u ovoj materiji s obzirom da na uniformni način reguliše jedno od najznačajnijih i najčešće postavljanih pitanja u međunarodnom poslovnom pometu.55 Koncepcija bitne povrede ugovora prema pravilima CISG-a, predstavlja osnovni uslov za pravo na raskid ugovora.56 Bitna povreda ugovora uzima se u obzir u okviru:57 1) prava kupca da izjavi da raskida ugovor, kada potpuno neizvršenje bilo koje obaveze koju prodavac ima na osnovu ugovora ili Konvencije predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 49.1.a); 2) prava kupca da izjavi da raskida cijeli ugovor ako djelimično neizvršenje ili nedostatak saobraznosti predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 51.2); 3) prava prodavca da izjavi da raskida ugovor ako neizvršenje bilo koje obaveze kupca po osnovu ugovora ili Konvencije predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 64.1.a); 4) prava povjerioca na izjavu o raskidu ugovora ako je prije isteka roka za izvršenje jasno da će jedna dužnička strana učiniti bitnu povred ugovora (čl. 72.1); 5) prava kupca na izjavu o raskidu ugovora, ako u slučaju ugovora sa uzastopnim isporukama neizvršenje bilo koje obaveze jedne strane koja se odnosi na jednu isporuku predstavlja bitnu povredu ugovora u vezi s tom isporukom (73.1) 6) prava na izjavu o raskidu ugovora za ubuduće u razumnom roku, ako zbog neizvršenja bilo koje obaveze jedne strane u odnosu na bilo koju uzastopnu isporuku, druga strana može osnovano zaključiti da će doći do bitne povrede ugovora u odnosu na buduće isporuke (čl. 73.2.) 54 Član 25. Konvencije Prema: Perović, J.: Bitna povreda ugovora, Međunarodna prodaja robe, Službeni list SCG, Beograd , 2004. str. 122. 56 Ibidem, str. 125. 57 Ibidem, str. 125-126. 403 55 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Kada se utvrdi postojanje bitne povrede ugovora, povrijeđena strana ima pravo na raskid ugovora, ukoliko je druga strana obaviještena o izjavi o raskidu.58 CISG ne predviđa raskid ugovora po samom pravu (ipso iure), već prema članu 26. izjava o raskidu ima dejstvo jedino ako je o njoj obaviještena druga strana. Prvi slučaj odgovornosti prodavca odnosi se na zadocnjenje u isporuci. U međunarodnom poslovnom pravu, kao i nacionalnom pravu, važi opće pravilo da je prodavac dužan kupcu isporučiti robu u predviđenom roku. Docnja sa isporukom je neizvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenom il roku određenom CISG-om.59 Docnja je činjenica koja se sa stanovišta odgovornosti kvalifikuje kao štetna radnja povrede ugovora.60 U praksi ipak često doalzi do zakašnjenja u ispunjuenju ugovornih obaveza. Razlikuju se dvije vrste docnje:61 docnja nastala uslijed objektivnih smetnji koje opravdavaju kašnjenje isporuke i neopravdanu docnju. U slučaju neizvršenja isporuke, prodavac pada u dužničku docnju. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje povodom radnji popravljanja štete izazvane vremenski neurednim ispunjenjem ugovora.62 CISG docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. Faktička obilježja docnje zahtijevala su njeno posebno regulisanje i sa stanovišta odgovornosti, barem na nivou izizetka.63 Odgovornost prodavca utvrđena je članom 45. CISG-a. Kupac za bilo koju povredu obaveze prodavca, uključujući i docnju sa isporukom može: 1) „koristiti se pravima predviđenim u članovima 46 do 52.““ 2) „zahtijevati naknadu štete predviđenu u članovima 74 do 77.“ 3) zahtijevati naknadu štete „i ako se poslužio drugim sredstvom.“ 58 Ibidem, str. 126. Član 33. CISG: „Prodavac je dužan da robu isporuči: a) ako je datum određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, tog datuma; b) ako je vremenski period određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, u bilo koje vrijeme u okviru tog perioda, izuzev ako okolnosti ukazuju da je kupac bio ovlašten da odredi datum; ili c) u svakom drugom slučaju u razumnom roku poslije zaključivanja ugovora“ 60 Prema: op. cit. Trifković et. Al.:isto djelo, str. 272. 61 Prema: Đurović, R.: Međunarodno privredno pravo, Savremena administracija, Beograd, 2004. str. 279. 62 Op. cit. Trifković et Al.: isto djelo, str. 272. 63 Ibidem, str. 272. 59 404 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Prava kupca u slučaju docnje sa isporukom zavise od vrste isporuke i karaktera roka, odnosno karaktera povrede ugovora docnjom sa isporukom. Prema kriteriju vremena, isporuka, kao obaveza prodavca može biti jednokratna i sukcesivna. Za ove dvije situacije prema CISG-u postoje posebna rješenja u pogledu odgovornosti prodavca. Ista je situacija i sa bitnim ili nebitnim karakterom roka prema kojem se isporuka može podijeliti na fiksnu i nefiksnu. Prodavac je dužan da isporuči onu količinu i onaj kvalitet robe koji je ugovoren. Ipak, postoji niz okolnosti koji dovodi do toga da se ugovoreni kvalitet i količina uvijek ne podudara sa stvarno isporučenom količinom i kvalitetom. Nedostatak saobraznosti64 ili pravni nedostatak, kao i docnja, može da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zbog toga je i sistem odgovornosti u slučaju nesaobraznosti podudaran onome koji postoji kod docnje. Ukoliko kupac u slučaju nesaobraznosti isporučene robe odluči da ostane pri ugovoru, on ima slijedeće mogućnosti:65 a) zamjena robe; b) otklanjanje nedostatka; c) srazmjerno sniženje cijene; d) naknada štete koja nije pokrivena nekim od prethodnih ovlaštenja. Prva tri prava se koriste alternativno. Pravo na naknadu štete, kupac može zahtijevati kumulativno sa nekim od tri prva ovlaštenja. Član 49. u satavu 1. i 2. ostavlja kupcu mogućnost raskida ugovora u slučaju isporuke nesaobrazne robe.66 U ovoj slučaju, CISG postavlja uslov da nesaobraznost predstavlja bitnu povredu ugovora.67 Kupac također može izjaviti da raskida ugovor i može zahtijevati naknadu neispunjenja u cjelini samo ako 64 O nedostatku saobraznosti kod ugovora o međunarodnoj prodaji robe pogledati opširnije: Henschel, R.F.: Conformity of Goods in International Sales, Forlaget Thomson A/S Kobenhavn, 2005. 65 Član 46. CISG. 66 Član 49. stav 1. CISG glasi: „kupac može izjaviti da raskida ugovor: ako je neizvršenje bilo koje obaveze prodavca na temelju ugovora ili Konvencije bitna povreda ugovora.“ 67 Bitna povreda ugovora definisana je članom 25. CISG. 405 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA „djelimično neizvršenje ili nedostatak usklađenosti predstavlja bitnu povredu ugovora.“68 Naše pozitivno zakonodavstvo nasuprot CISG-a ne pravi distinkciju između pojedinih slučajeva odgovornosti prodavca u vidu povrede ugovora, već taksativno navodi oblike odgovornosti prodavca: docnja sa isporukom, odgovornost za materijalne nedostatke, odgovornost za pravne nedostatke. „Dunžnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.“69 Zavisno od mjere neispunjenja isporuke, docnja prodavca može biti potpuna ili djelomična gdje je djelimična pravno relevantna ako se odnosni na znatni dio obaveze. Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostranoobavezni odbligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. S obzirom da se krivica prodavca prema čl. 263. ZOO pretpostavlja, ova vrsta odgovornosti može se okvalifikovati kao subjektivna.70 Opšte rješenje odgovornosti ugovornog dužnika utvrđeno ZOO-om glasi: „Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha das e postigne ispunjenje obaveze.“71 Nacrtom ZOO docnja dužnika postoji i: o ako dužnik očigledno odbija ispunjenje obaveze, i bez opomene; o ako nije ugovoren rok plaćanja, dužnik nekog novčanog potraživanja, koje se duguje kao protučinidba za isporuku roba i obavljanje usluga, dolazi u docnju najkasnije onda, ako ne ispuni obavezu 1. u roku od 30 dana nakon prispijeća računa ili istovrsnog zahtjeva za plaćanje, ili 2. ako se vrijeme prispijeća računa ili istovrsnog zahtjeva za plaćanje ne može utvrditi, 30 dana nakon prijema roba ili usluga ili 3. ako dužnik dobije račun ili istovrsni zahtjev za plaćanje prije prijema roba ili usluga, 30 dana nakon prijema roba ili usluga, 68 Član 51. stav 2. CISG. Član 324. stav 1. ZOO 70 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo str. 91-92. 71 Član 324. stav 2. ZOO 69 406 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ili provjere, kojim se treba utvrditi istovjetnost roba ili usluga sa ugovorom, a dužnik dobije račun ili istovrsni zahtjev za plaćanje prije ili u trenutku u kome se vrši prijem ili provjera, 30 dana nakon završenog prijema ili provjere.72 Iz navedene dopunjene odredbe Nacrta ZOO, vidljivo je prilagoba novih slučajeva dužničke docnje iz ugovora o prodaji novom ekonomskom i pravnom sistemu. Također, uvedena je i nova odredba koju ZOO ne poznaje a odnosi se na isključenje docnje prema kojoj dužnik ne dolazi u docnju u slučaju kada je ovlašten da odbije izvršenje činidbe.73 Opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora utvrđena prvenstveno ZOO-om i to čl. 124-132 preuzeta su i noveliranim Nacrtom ZOO-a u kojem su u čl. 264. koji se odnosi na ugovorno proširenje odgovornosti dva stava spojena u jedan bez promjene smisla odredbe. Posljedice raskida ugovora o prodaji se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida, već se na njih primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje iz članova 523-526 ZOO koja su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika i iste važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac.74 Navedena pravna rješenja zadržana su Nacrtom ZOO. Prava kupca uslijed docnje prodavca sa isporukom su: pravo na raskid ugovora, naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (popravljanje proste štete i izgubljena dobit), odnosno naknada konkretne štete, kupovina radi pokrića kao naturalna a ne novčana restituija samo onda kada je predmet prodaje stvar određena po rodu. Kupac kupovinu radi pokrića dužan je izvršiti u razumnom roku i na razuman način kod nefiksnih poslova dok zbog smaih okolnosti fiksne prodaje razuman rok se određuje kao kraći vremenski period, u suprotnom rok isporuke za stranke se ne bi mogao smatrati bitnim elementom ugovora.75 Odgovornost za materijalne nedostatke kao posljedica neizvršenja ili neirednog izvršenje prodavčeve obaveze garancije da stavar nema materijalnih nedostataka može se definisati kao jednostranoobavezni 72 Član 397. Nacrt ZOO Član 398. Nacrt ZOO 74 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo str. 94. 75 Prema: Ibidem, str. 94-96. 73 407 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA obligacioni odnos prema kojem kupac od prodavca ima pravo zahtijevati neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Kako je garancija za meterijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora, odgovornost za nepoštivanje ove obaveze ima dispozitivan karakter kojim ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke osim ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati i ako je klauzulu nametnuo koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem.76 Nacrtom ZOO u potpunosti je isključena mogućnost ugovaranja ograničenja ili isključenja prodavčeve odgovornosti u slučaju kada je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.77 Kupac u slučaju postojanja materijalnog nedostatka u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora,78 odnosno pravo na raskid ima tek nakon što od kupca zahtijeva uredno ispunjenje ugovora i isto ne dobije, dok zahtjev za sniženje cijene može istaći u bilo koje vrijeme. 79 Također, kupac ima pravo i na naknadu štete uslijed raskida ugovora u skladu sa pravilima o subjektivnoj odgovornosti prodavca, te ujedno i naknadu štete i izgubljene dobiti ili kupovinu radi pokrića. Navedena pravila o odgovornosti prodavca i iz njih izvedena prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka na predmetu ugovora, analogno se primjenjuju i na odgovornost za postojanje pravnih nedostataka. ZAKLJUČAK 1. Ugovori se u propisima i teoriji definišu na taj način što se navode osnovne i karakteristične obaveze ugovornih strana, koje iz tih ugovora proizilaze i koje ih odvajaju od drugih pravnih poslova. Za nastanak ugovorne odgovornosti potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki – mora biti povrijeđena punovažna obaveza prodavca i mora nastati šteta. Ukoliko povredom ugovora kupcu nije uzrokovana nikakva šteta, nema mjesta ugovornoj odgovornosti, jer je naknada štete razlog postojanja iste. 76 Ibidem, str. 98. Član 596 stav 4. Nacrt ZOO 78 Perović, S.: Obligaciono pravo, Privredna štampa, Beograd, 1980., str. 397. 79 Prema čl. 489. ZOO „ako kupac ne dobije zahtjevano ispunjenje ugovora i razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor i snizi cijenu“ 77 408 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 2. Kada prodavac ne izvrši bilo koju od svojih obaveza, koje ima na osnovu ugovora o međunarodnoj prodaji robe ili na osnovu odredbi CISG-a, kupac kao druga ugovorna strana može koristiti prava predviđena u članovima 46-52, zahtijevati naknadu štete prema članovima 74-77, te zahtijevati naknadu štete „i ako se poslužio drugim sredstvom“. 3. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom, za materijalne i pravne nedostatke uređena je ZOO-om, dok odgovornost prodavca za potraživanja trećih lica istim nije utvrđena, no u CISG-u ulazi u širi institut odgovornosti za bitne povrede ugovora. 4. Docnja prodavca sa isporukom, u našem pravu je tipičan primjer dužničke docnje te se na docnju prodavca primjenjuje opća odredba ZOO-a o dužničkoj docnji. CISG polazi od jedinstvenog pojma povrede, odnosno prekršaja ugovora i docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. 5. U domaćem pravu Nacrtom ZOO unesene su određene novine kojima je pooštrena odgovornost prodavca kroz posebnu zaštitu kupca kao potrošača. Navedenim novinama dat je doprinos jačanju prava potrošača i kroz budući Zakon o obligacionim odnosima kao lex generalis propis. 6. Sistem odgovornosti prodavca prema domaćem i međunarodnom pravu, garantuje kupcu prava na žaštitu u slučaju kršenja ugovornih obaveza od strane prodavca prateći trendove razvoja savremenih pravnih i ekonomskih odnosa. LITERATURA Brnabić, R.: Dužnost pregleda robe prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 537.-549. Brnabić, R.: Pravo ugovornih strana na odgodu ispunjenja obveze i pravo prodavatelja na zaustavljanje robe u prijevozu prema Konvenciju Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, 1/2012., str. 97-122. Draškić, M.: Međunarodno privredno ugovorno pravo, Beograd, 1990. 409 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Đurović, R.: Međunarodno privredno pravo, Savremena administracija, Beograd, 2004. Fišer-Sobot, S.: Odgovornost prodavca za isporuku robe u međunarodnom i domaćem pravu, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad, 2009. Henschel, R.F.: Conformity of Goods in International Sales, Forlaget Thomson A/S Kobenhavn, 2005. Jankovec, I.: Ugovorna odgovornost, Beograd, 1993. Mlikotin-Tomić, D.: Pravo međunarodne trgovine, Školska kniga, Zagreb, 1999. Perović, J.: Bitna povreda ugovora, Međunarodna prodaja robe, Službeni list SCG, Beograd, 2004. Perović, J.: Raskid ugovora prema Bečkoj Konvenciji, Ekonomski anali, br. 155, 2002. Perović, S.: Obligaciono pravo, Privredna štampa, Beograd, 1980. Popović, V., Vukadinović, R.D.: Međunarodno poslovno pravo, posebni dio, ugovori međunarodne trgovine, Pravni fakultet u Banja Luci i Centar za pravo Europske unije, Kragujevac, Banja Luka-Kragujevac, 2010. Trifković, M., et all.: Međunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.:Poslovno pravo-Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2004. Vilus, J.: Komentar konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator Zagreb, Zagreb, 1981. Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Službeni list SFRJ, br.10/1 410 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Zakon o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92 i 13/94. Zakon o obligacionim odnosima, Federacija BiH/ Republika Srpska, Nacrt , stanje 16.06.2003., preuzeto sa http://ruessmann.jura.uni-sb.de/BiHProject/Data/Obligacije%2016.06.03.pdf 411 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3072 Title A name given to the resource PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Author Author SUDŽUKA, Emir PLOČO, Maja Abstract A summary of the resource. Posao prodaje, kao privatnopravni posao je najrasprostranjeniji između privrednih subjekata, kako u pravnim sistemima država tako i u međunarodnim poslovnim odnosima. Zaključenjem ugovora o prodaji bilo međunarodnog bilo domaćeg karaktera, ugovorne strane imaju određena prava i obaveze: prodavac da isporučii robu, preda dokumenta koja se na robu odnose i prenese vlasništvo na robi, dok je kupac dužan isplatiti cijenu i preuzeti isporuku. Za izvršenje preuzetih obaveza, odgovaraju i kupac i prodavac. Upravo povredom ugovornih obaveza bilo koje od ugovornih strana mogu nastati složeni pravni i ekonomski problemi. Ovaj rad rezultat je proučavanja odredbi Bečke konvencije o ugovorima o međunarodnoj kupoprodaji robe iz 1980. godine i Zakona o obligacionim odnosima BiH koje uređuju odgovornost prodavca kod ugovora o prodaji robe. U ovom radu prvenstveno će se odrediti doseg odredbi o spomenutom obliku odgovornosti prodavca iz članova 30. do 53. Bečke konvencije, zatim uvjeti postojanja te odgovornosti, kao i iznimke od odgovornosti predviđenih Konvencijom. Ova rješenja će, zatim, biti upoređena sa pravilima Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: ugovor o prodaji, međunarodna prodaja, ugovorna odgovornost, obaveze prodavca, CISG, Zakon o obligacionim odnosima, Nacrt Zakona o obligacionim odnosima. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/81bddc3b02f78ddf1330214e3984ddcd.pdf e5ff042b6ec95dedeb77d12313b4b98a PDF Text Text �������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6781df81070e79187c6dd0fec42938d5.docx fee9567d0af25f03b84b03c4c9c04d69 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3109 Title A name given to the resource Pravno-historijski značaj revolucionarnih deklaracija o pravima Author Author TOROMANOVIĆ, Amna Abstract A summary of the resource. Deklaracije o pravima i slobodama, koje su proklamovane atlantskim revolucijama u Novom vijeku spadaju bez sumnje u dostignuća od najkrupnijeg značaja za modernu civilizaciju i posebno za njeno pravo. U vremenu kada su nastajale, cilj povelja i deklaracija bio je usmjeren ka rješavanju konkretnih političkih i pravnih pitanja, koje su nametali vrijeme i opća historijska situacija, dok se kasnijim tumačenjem njihovog smisla, sa aspekta ljudskih prava, došlo do historijskog značaja, koji im danas bez sumnje pripada. Deklaracije, koje su iznjedrile atlantske revolucije imale su dosta zajedničkog, ali i onog po čemu su se razlikovale. Rješenja sadržana u ovim deklaracijama ostvarila su snažan utjecaj na razvoj demokratije, koncepcije ljudskih prava i sloboda u svijetu. Ideje prava i sloboda, koje su uspostavljene u revolucijama XVIII stoljeća unesene su u Atlantsku povelju, Povelju Ujedinjenih nacija, Opću deklaraciju o pravima čovjeka, zatim u paktove o pravima čovjeka, te u konačnici u Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a737cf4ac8dc568ddadf5cc03fb5e0f6.pdf b8045c74c3f2718f001fc6f2cd40f732 PDF Text Text ������������ https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/079803265f917de4a6209cdfd1e0d814.docx c566f64fe8525e49c2c1aae63c86943e Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3110 Title A name given to the resource Pravno-povijesni kontekst razvoja ideje o europskom identitetu Author Author LACHNER, Višnja ROŠKAR, Jelena Abstract A summary of the resource. Povijesno gledajući, Europa predstavlja dvotisućljetnu civilizaciju s mnoštvom kultura, identiteta, iskustava te raznolikih oblika suradnje. Cijelu europsku povijest karakteriziraju različiti oblici i pokušaji gospodarske, političke, vojne i kulturne suradnje kako bi se pronašla ravnoteža između integracije i raznolikosti unutar određenih obrisa. Europa je i politički projekt koji pokušava ujediniti ljude, a pritom poštujući njihove različitosti. Iako je relativno jasna geografska odrednica Europe, društveno, politički i gospodarski, ovo je prostor nedefiniranih granica. Tako su danas Europa i europski identitet istovremeno univerzalno poznati, ali slabo definirani pojmovi. Formiranje zajedničkog europskog identiteta uključuje i razmatranje unutrašnje heterogenosti Europe. Identitet i formiranje identiteta su razmatrali mnogobrojni stručnjaci iz različitih znanstvenih disciplina i različitih znanstvenih pogleda. Premda su mnogi doprinijeli razumijevanju složenosti i dinamičnosti tih pojmova, pojam identiteta ostaje i dalje „otvoren“, pa tako i pojam europskog identiteta. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c08b74ed247c09fea8dea85d4b3bdd4d.docx 828ccc28f15f9a68912e561dec2d9099 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/873820169b4288378ffa89104d189b2f.pdf beeb66ff3ef96b684303b42dca3f2d98 PDF Text Text Izvorni naučni rad Prof. dr Gordana Kovaček-Stanić, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu doc. dr Sanja Radovanović, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu PRAVO DETETA NA IZDRŽAVANJE U UPOREDNOM PORODIČNOM ZAKONODAVSTVU I SUDSKOJ PRAKSI: MODELI ODREĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA Sažetak: Razvoj deteta, pored emotivne, zavisi i od materijalne sigurnosti. Dete, meĎutim, zbog svoje psihofizičke nezrelosti, nije u stanju da sopstvenim radom stiče prihode radi namirenja svojih potreba. U ovom, materijalnom aspektu, dete u potpunosti zavisi od svojih najbliţih. Uobičajeno okruţenje u kojem se zadovoljavaju ţivotne potrebe deteta jeste porodica. Kada je ona funkcionalna, drţava se ne meša u meĎusobne odnose njenih članova. MeĎutim, kada se odnosi unutar porodice poremete, najugroţeniji njen član postaje briga društva. U tom smislu, većina savremenih pravnih sistema pruţa posebnu zaštitu poloţaju dece u pravnom poretku. U ovom radu nastojimo da prikaţemo konkretna rešenja koja nude pojedine drţave u pogledu izdrţavanja deteta. U prvom delu rada analiziraju se opšta pravila za odreĎivanje dečjeg izdrţavanja u uporednom evropskom pravu i posebna pravila koja postoje u situaciji kada roditelji imaju zajedničko staranje posle razvoda braka, odnosno u slučaju naizmeničnog boravišta deteta. Opšta pravila se analiziraju u pravu Velike Britanije, Nemačke, Danske i Rusije, a posebna u pravu Velike Britanije, Švedske, Norveške i Holandije. U drugom delu rada analiziraju se odredbe Porodičnog zakona Srbije koje se odnose na pitanja izdrţavanja maloletnog deteta. S obzirom na to da je ovim Zakonom predviĎeno da se izdrţavanje odreĎuje za svaki slučaj posebno, prikazana je relevantna sudska praksa u Srbiji, koja daje okvire tumačenju relevantnih okolnosti u pogledu izdrţavanja, kao prava deteta. Ključne reči: izdrţavanje deteta, naizmenično boravište, zajedničko staranje, potrebe deteta, mogućnosti davaoca izdrţavanja, visina izdrţavanja. 1. Uvod Egzistencija ljudske jedinke, od roĎenja, pa do smrti, zavisi od zadovoljavanja različitih potreba. Pojedine od njih, koje bismo mogli nazvati osnovnim, zajedničke su za svako društvo. Tu se, prvenstveno, misli na ishranu, smeštaj, odevanje. Druge su, pak, definisane kulturološkim okruţenjem pojedinca. Zajednički imenitelj svih ovih potreba jeste njihov materijalni izraz, s kojim u čvrstoj vezi stoji evolucija ljudskog društva, ali i individualni motiv 53 �privreĎivanja. Maloletna deca, zbog svoje ţivotne dobi i (ne)mogućnosti da sopstvenim radom stiču prihode radi namirenja sopstvenih potreba, u imovinskom smislu (a time i egzistencijalnom) su u odnosu zavisnosti od drugih, odraslih i radnosposobnih osoba. Prirodno okruţenje u kojima se njihove potrebe zadovoljavaju jeste nuklearna porodica. Iz roditeljske ljubavi i brige proizilazi izdrţavanje, radi pruţanja materijalne sigurnosti deci. MeĎutim, pravna sigurnost nalaţe da se jednom takvom, prirodnom odnosu, radi zaštite najslabijih članova jednog društva, obezbedi i pravna regulacija. Time odnos izdrţavanja postaje pravni odnos, koji svoj puni izraz dobija tek kada se odnosi u nuklearnoj porodici naruše. Drugim rečima, zakonom se uspostvalja obligacioni odnos izmeĎu maloletnog deteta, kao poverioca izdrţavanja, i roditelja, odnosno bliskih srodnika, kao duţnika izdrţavanja. Obligacioni odnos nastaje na osnovu zakona i obaveza izdrţavanja se najčešće dobrovoljno izvršava. 1 MeĎutim, nisu retke situacije da poverilac izdrţavanja svoje pravo ostvaruje prinudnim putem. U ovom radu se prvenstveno analizira jedan element ove zakonske obligacije, a to je visina izdrţavanja. Modeli odreĎivanja visine izdrţavanja proučavani su u uporednom evropskom pravu i posebno u pravu Srbije. Analizirana se opšta pravila za odreĎivanje dečjeg izdrţavanja u uporednom evropskom pravu i posebna pravila koja postoje u situaciji kada roditelji imaju zajedničko staranje posle razvoda braka, odnosno u slučaju naizmeničnog boravišta deteta. Opšta pravila se analiziraju u pravu Velike Britanije, Nemačke, Danske i Rusije, a posebna u pravu Velike Britanije, Švedske, Norveške i Holandije. Kada se radi o pravu Srbije analizirane su odredbe Porodičnog zakona Srbije koje se odnose na pitanja izdrţavanja maloletnog deteta. S obzirom na to da je ovim Zakonom predviĎeno da se izdrţavanje odreĎuje za svaki slučaj posebno, prikazana je sudska praksa koja daje okvire tumačenju relevantnih okolnosti u pogledu izdrţavanja, kao prava deteta. 2. Pravo deteta na izdržavanje u uporednom pravu 2.1. Opšta pravila za određivanje dečjeg izdržavanja U mnogim evropskim zemljama postoje unapred odreĎeni iznosi izdrţavanja kada se radi o dečjem izdrţavanju. U nekim pravima izdrţavanje se uvek odreĎuje prema datim iznosima, a koji su odreĎeni u zavisnosti od postavljenih kriterijuma, dok u drugim postoje opšta pravila, ali i mogućnost da se iznos izdrţavanja odredi prema okolnostima svakog posebnog slučaja. 1 Pajtić B.; Radovanović S.; Kneţević M., Prerequsites for the Existence of a Staturory Duty to Provide Child Support to Adult Children in Regular Education Under Serbian Law, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, br. 3/2014, str. 749 54 �1.1.1. Velika Britanija U Velikoj Britaniji postoje četiri stope koje se mogu koristiti za izračunavanje dečjeg izdrţavanja. Radi se o izdrţavanju koje daje ne-rezidentni roditelj. To su: osnovna stopa (basic rate), redukovana stopa (reduced rate), minimalna stopa (flat rate) i nulta stopa (null rate). Osnovna stopa je uobičajena stopa, koja se koristi ako ni jedna druga stopa ne moţe da se primeni, redukovana stopa se koristi u slučaju ne-rezidentnog roditelja čija su nedeljna primanja od 100 do 200 funti, minimalna stopa se koristi u slučaju nerezidentnog roditelja koji prima socijalnu pomoć ili čija su nedeljna primanja ispod 100 funti, a nulta stopa se primenjuje na specifične kategorije nerezidentnih roditelja u odnosu na koje nije realno očekivati da će davati izdrţavanje (npr. zatvorenici).2 Osnovna stopa se primenjuje u slučaju ne-rezidentnog roditelja čija su nedeljna primanja 200 funti ili više. MeĎutim, ako su primanja ne-rezidentnog roditelja viša od 2000 funti nedeljno, roditelj koji se stara o detetu moţe traţiti povećanje (“top-up“ order). Osnovna stopa je procenat ili deo nedeljnih primanja ne-rezidentnog roditelja prema kliznoj skali koja zavisi od broja dece. Uzimaju se u obzir deca za koju se traţi izdrţavanje (“qualiyfing children“) i ostala deca (“relevant other children“). Ako ne-rezidentni roditelj nema drugu decu, tada je osnovna stopa 15 procenata za jedno dete, 20 procenata za dvoje dece, a 25 procenata za troje i više dece. Rezultati istraţivanja su pokazali da se u potpunoj porodici za izdrţavanje jednog deteta izdvaja trećina primanja, tako da je to bio empirijski razlog da se procenti odrede na ovaj način. Posle separacije roditelj koji se stara o detetu učestvuje u odgajanju deteta kroz snošenje troškova stana, hrane, grejanja, TV pretplate, predstavlja jedan od argumenata u prilog stava Vlade po kome se u procesu odreĎivanja izdrţavanja, ne uzimaju u obzir primanja roditelja koji se stara o detetu. Situacija je malo komplikovanija ako ne-rezidentni roditelj ima pastorka ili dete iz nove veze. U takvom slučaju se primanja ne-rezidentnog roditelja prvo umanjuju za 15, 20 ili 25 procenata u zavisnosti od toga koliko ima druge dece.3 Redukovana stopa se primenjuje na dečje izdrţavanje ako su neto nedeljna primenja nerezidentnog roditelja izmeĎu 100 i 200 funti, a ne mogu se primeniti ni minimalna ni nulta stopa. Procenat redukovane stope zavisi od broja dece koja treba da dobiju izdrţavanje, i to one koja zajedno traţe izdrţavanje i ostale relevantne dece. Razlog koji opravdava redukovanu stopu je u tome što bi ne-rezidentnim roditeljima sa niskim primanjima bilo teško da plaćaju izdrţavanje u fiksnim nivoima, a da pri tom zadrţe adekvatan ţivotni strandard za sebe. Iznos izdrţavanja se izračunava tako što se odgovarajući procenat primenjuje na primanja veća od 100 funti i taj iznos se doda iznosu od 5 funti 2 Wikeley N., Child Support, Law and Policy, Hart Publishing, 2006, str. 300-312. Primenjuju se sledeći propisi: Schedule 1 to the 1991 Child Support Act- as amended (Dodatak 1 na Zakon o dečjem izdrţavanju -inoviran) i Child Support -Maintenance Calculation and Special Cases Regulations iz 2000, SI 2001/155 (Pravilnik o dečjem izdrţavanju -Izračunavanje izdrţavanja i specijalni slučajevi). 3 Ibid. 55 �nedeljno. Krajnji efekat je da roditelj plaća 5 funti na prvih 100 funti, ai posle toga se dodaje procenat na ostatak primanja preko 100 funti. 4 Princip koji objašnjava postojanje minimalne stope je u stavu da i roditelji koji primaju socijalnu pomoć treba da budu odgovorni za odgajanje svoje dece, a ne samo roditelji koji imaju prihode. Iako ima simboličnu vrednost, obaveza davanja minimalne stope moţe da pomogne dugoročno, stvaranjem navike ne-rezidentnih roditelja sa niskim primanjima da plaćaju dečje izdrţavanje, makar na skromnom nivou. Postoji široko prihvaćena podrška javnog mnjenja tom principu, ali se ne-rezidentni roditelji mnogo manje slaţu sa tim stavom, naročito oni sa niskim primanjima. Minimalna stopa je 5 funti nedeljno. Minimalna stopa se primenjuje ako se nulta stopa ne moţe primeniti i ako su ispunjeni sledeći uslovi: da su neto nedeljna primanja nerezidentnog roditelja 100 funti ili manje, ili da on ili njegov partner primaju neku vrstu socijalnog davanja ili penziju. Po rečima autora Wikeley-a, postojanje nulte stope predstavlja pobedu pragmatizma nad principom da postoje slučajevi u kojima nije moguće naplatiti čak ni minimalnu stopu. Ne-rezidentni roditelj je subjekt primene nulte stope ako ima neto nedeljna primanja manje od 5 funti ili spada u kategoriju ljudi koji uopšte nemaju prihode, ili alternativno, imaju primanja za koja se ne isplati traţiti dečje izdrţavanje (na primer studenti, Ďaci, zatvorenici itd). Naravno postoje izuzeci, te činjenica da se radi o redovnom studentu ne znači nuţno da će pojedinačni dobrostojeći studenti izbeći obavezu plaćanja izdrţavanja.5 U istraţivanju prikazanom u literaturi navodi se podatak da je doprinos za izdrţavanje deteta u Velikoj Britaniji 222 funte mesečno, a što čini 12,9% nacionalnih prosečnih primanja.6 1.1.2. Nemačka U Nemačkoj postoje dva načina odreĎivanja izdrţavanja koje moţe traţiti maloletnik koji ne ţivi u istom domaćinstvu sa roditeljima – jedan je individualno obračunato izdrţavanje, a drugi „odreĎeno” izdrţavanje.7 „OdreĎeno” izdrţavanje zavisi od uzrasta deteta, a izračunava se prema proseku koji su roditelji u mogućnosti da plaćaju i prema proseku potreba deteta, a odreĎuje se zakonskom odlukom Federalnog parlamenta. Ovaj oblik izdrţavanja se objašnjava idejom koja je u tome da se izbegne dokazivanje konkretnih potreba deteta i mogućnosti roditelja i time olakša poloţaj deteta. U kasnijem postupku o izmeni izdrţavanja, meĎutim, roditelj ima mogućnost da dokaţe da su potrebe deteta manje nego što je uobičajeno ili da su prihodi roditelja suviše 4 Ibid. Ibid. 6 Skinner C.; Davidson J., Recent trends in child maintenance schemes in 14 countries, 23 International Journal of Law, Policy and the Family 2009, str. 81. 7 Zakon o izdrţavanju deteta iz 1998. godine, koji čini deo Nemačkog graĎanskog zakonika (BGB). Individualno obračunato izdrţavanje - par. 1610 I, II, BGB, „odreĎeno” izdrţavanje - par. 1612a BGB. Navedeno prema Frank R., Parentage Law Reformed, The International Survey of Family Law, Bainham A. (ed.), 1997, str. 173-175. 5 56 �niski da zadovolje odreĎeno izdrţavanje. Zakon predviĎa jednostavnije i brţe usklaĎivanje nego ranije, na taj način što federalno Ministarstvo pravde „odreĎeno” izdrţavanje svake dve godine ponovo obračunava i objavljuje u federalnom sluţbenom pravnom listu. Orijentir za usklaĎivanje je promena u prosečnim neto primanjima. Ovaj sistem usklaĎivanja znači da se „odreĎeno” izdrţavanje prilagoĎava promenjenoj ekonomskoj situaciji automatski, bez sudskog postupka. I pre donošenja ovog zakona je vaţio princip po kome su roditelji obavezni da dele sva raspoloţiva sredstva sa svojom maloletnom decom čak i u slučaju krizne situacije. To znači da roditelj ne moţe da traţi da se utvrdi da su njegova sredstva nedovoljna da pokriju izdrţavanje deteta. Zakon proširuje ovaj princip i na decu do 21. godine i to ako ţive sa svojim roditeljima a nisu zaključili brak, ili ako su na školovanju.8 Osim toga, Zakon proširuje mogućnost suda da traţi neophodne informacije direktno od trećih lica, naročito poslodavaca, u slučaju da stranka odbije da dâ informacije ili daje netačne informacije.9 Zakonom iz 2007. godine odreĎen je minimalni iznos dečjeg izdrţavanja, primenom odreĎenog iznosa koji je osloboĎen poreza.10 Ovaj Zakon uvodi izmene u sistem prioriteta i predviĎa da zahtev maloletnog deteta, a takoĎe i zahtev punoletnog deteta ako to dete nije sklopilo brak, ako nije napunilo 21 godinu, ţivi sa roditeljima i pohaĎa školu, ima prvenstvo u slučaju postojanja više poverilaca. Osim toga, ovaj Zakon menja rok u kojem bivši supruţnik ima pravo na izdrţavanje, tako da je sada taj rok 3 godine od roĎenja deteta, dok je ranije bio 8 godina. Drugim rečima, od roditelja se očekuje da prihvati plaćeno zaposlenje pre nego šte dete napuni 4 godine. Sudija ima mogućnost da prolongira ovaj period ako to smatra pravičnim i razumnim. 11 U istraţivanju prikazanom u literaturi dobijen je podatak da je doprinos za izdrţavanje deteta u Nemačkoj 159 funti mesečno, a što čini 10,0% nacionalnih prosečnih primanja.12 1.1.3. Danska Prema pravu Danske13 postoje samo dva egzaktna kriterijuma za odreĎivanje dečjeg izdrţavanja. Prvi je broj dece ne-rezidentnog roditelja, dok nije od značaja da li postoje druga deca koja ţive sa tim roditeljem. Drugi kriterijum su ukupna primanja ne-rezidentnog roditelja. Nisu od značaja druge 8 Ibid. Par. 1603 II BGB. Ibid. 10 Zakon iz 2007 (revidiran par. 1612a BGB) navedeno prem Kroll K., The Reform of German Mintenance Law, The International Survey of Family Law, Atkin B. (ed.), 2007, str. 91, Dethloff N.; Kroll K., Strengthening Children’s Rights in German Family Law, The International Survey of Family Law, Atkin B. (ed.), 2008, str. 121. 11 Op. cit. Dethloff N.; Kroll K., 2008, str. 129, 125, par. 1570 i 1615 BGB. 12 Op. cit. Skinner S.; Davidson J., 2009, str. 81. 13 Zakon: Lovbekendtgorelse 2003-05-15 nr. 352 om borns forsorgelse, senest aendret ved L 200506-24 nr. 542. Navedeno prema Kronborg A.; Jeppesen de Boer C., The Child`s Right to Two Parents: Facilitating and Financing Joint Parenting, Verschraegen, B., (ed.): Family Finances, Wien: Jan Sramek Verlag, 2009, str. 623. 9 57 �obaveze tog roditelja, niti primanja roditelja koji se stara o detetu. Jednostavnost ovog reţima pokazuje da se radi o sistemu koji ima opšti karakter i ne zavisi od specifičnog porodičnog ţivota. Visina izdrţavanja koje se daje roditelju koji se stara o detetu se odreĎuje prema dijagramu, a na osnovu broja dece i primanja ne-rezidentnog roditelja. MeĎutim, roditelji mogu da sačine privatni ugovor o izdrţavanju deteta i da uzmu u obzir i druge elemente. S obzirom da slučajevi izdrţavanja potpadaju pod poreski sistem, nadleţni organ koji naplaćuje izdrţavanje je opština, za razliku od većine pravnih sistema u kojima je za rešavanje sporova o zakonskom izdrţavanju nadleţan sud. U teoriji se navodi da je ovo jedan od razloga zbog kojih je ovaj sistem efikasan. Ministarstvo pravde odreĎuje iznose izdrţavanja. Standardan i minimalni iznos se bazira na prosečnim primanjima roditelja. U 2008. godini to je bio iznos od 145 Eu mesečno po detetu. Sistem je integrisan u sistem socijalne zaštite. Opština roditelja koji se stara o detetu daje izdrţavanje za dete, a nakon toga se naplaćuje od ne-rezidentnog roditelja. U sistemu izdrţavanja se ne vodi računa o ranijem načinu ţivota deteta, niti je politika da se odrţi takav način ţivota, tako da se moţe desiti da roditelj koji se stara o detetu bude nezadovoljan, jer npr. dete neće moći više da pohaĎa privatnu školu ili da nastavi da ţivi u porodičnom domu. Roditelj koji se stara o detetu ne zavisi od ne-rezidentnog roditelja, jer je zaštićen kroz sistem socijalnih davanja. Danski sistem izdrţavanja postavlja predvidive i jasne granice izmeĎu finansijske odgovornosti drţave i porodice. Po rečima autora Kronborg i Jeppesen de Boer princip supsidijarnosti (porodica dolazi pre drţave) je manje naglašen, dok je princip solidarnosti (društvo vodi brigu o svojim graĎanima) naglašeniji. Specifična odredba je uvedena 2007. godine u Zakon o roditeljskoj odgovornosti, a kojom se regulišu troškovi transporta deteta.14 OdreĎeno je da su oba roditelja jednako odgovorna za ove troškove, tako da je ne-rezidentni roditelj duţan da snosi troškove odvoĎenja deteta, a roditelj koji se stara o detetu je odgovoran za povratak deteta. Izuzetak je moguć ako su primanja roditelja značajno različita. Oba roditelja mogu da traţe finansijsku pomoć za ove troškove od opštine. Cilj ovih odredaba ja da motiviše roditelje da saraĎuju. Autori Kronborg i Jeppesen de Boer su kritični prema ovim odredbama, navodeći da je za rešavanje konflikta roditelja bolji okvir materijalno pravo od toga da se teret prebacuje na roditelja koji se primarno brinu o detetu, a u ime slobode, jednakosti i demokratije.15 1.1.4. Rusija Po pravu Rusije, visina izdrţavanja ne moţe biti manja od iznosa koji je odreĎen pravom i to kao procenat od primanja i/ili drugog prihoda roditelja. Za jedno dete, taj iznos je jedna četvrtina, za dvoje dece jedna trećina, a za troje i 14 15 Ibid. Foraeldreansvarsloven par. 21, stk. 3. Ibid. 58 �više dece je polovina od primanja i/ili drugog prihoda roditelja (čl. 8 Porodičnog kodeksa Rusije iz 1995. godine).16 1.2. Posebna pravila za određivanje dečjeg izdržavanja u slučaju zajedničkog staranja (naizmeničnog boravišta) deteta Zajedničko staranje o detetu posle razvoda braka predstavlja pravni izraz shvatanja po kome se smatra poţeljnim da se odnosi izmeĎu oba roditelja i deteta odrţe istim ili sličnim, iako se radi o situaciji poremećenih odnosa roditelja kao supruţnika, koji su rezultirali razvodom braka.17 Koncept zajedničkog staranja obuhvata dve komponente ovog pojma – zajedničko pravno, zakonsko staranje (joint legal custody) i fizičko, faktičko, rezidencijalno zajedničko staranje (physical, actual, residential joint custody), koje se, u novije vreme, označava kao naizmenično (podeljeno) boravište deteta (alternting, shared residence). Zajedničko pravno staranje obuhvata odlučivanje o bitnim pitanjima vezanim za dete, ličnim i imovinskim, te zastupanje deteta. Zajedničko fizičko staranje znači da se oba roditelja i faktički staraju o detetu, tako da dete u stvari ima dva doma.18 U ovom delu radu se analiziraju posebna pravila o dečjem izdrţavanja u slučaju zajedničkog staranja, ali prvenstveno ako postoji naizmenično boravište deteta, s obzirom da je ova situacija specifična. 1.2.1 Velika Britanija Prilikom odlučivanja na koji način treba tretirati zajedničko staranje u sistemu staranja o detetu, autor Wikeley ističe da se kreatori politike suočavaju sa dva fundamentalna pitanja. Prvi se odnosi na minimalni prag koji treba primeniti pre nego što se ne-rezidentni roditelj kvalifikuje za redukciju njegove obaveze izdrţavanja deteta. Drugo pitanje je kakvu metodologiju treba koristiti prilikom modifikacije iznosa izdrţavanja deteta.19 Zakonom iz 2000. godine20 u Velikoj Britaniji je prag za postojanje zajedničkog staranja sniţen na 52 noći godišnje koje dete provodi sa nerezidentnim roditeljem. Ranije je prag bio 104 noći. Prilikom pripremanja predloga Zakona o izdrţavanju, penzijama i socijalnoj zaštiti iz 2000. godine, Vlada je istakla dvostruki razlog za proširenje granice vezane za pravila o zajedničkom staranju. Prvi je taj što se kontinuirani i odgovarajući kontakt izmeĎu dece i njihovih ne-rezidentnih roditelja smatra u najboljem interesu dece 16 Семейный кодекс и брачный договор, (1996) Социальная защита, бр. 5. Kovaček Stanić G., Zajedničko vršenje roditeljskog prava, Glasnik Advokatske komore Vojvodine, 2006, No 1-2, str. 32-45. 18 U teoriji se u takvim slučajevima govori o novom obliku porodice – o tzv. bi-nuklearnoj porodici. Ahrons C. R., The Binuclear Family: Parenting Roles and Relationships, Parent-Child Relationship Post-Divorce, Kopenhagen 1984, str. 54-79. 19 Op. cit. Wikeley str. 312. 20 Ibid. Child Support, Pensions and Social Security Act 2000 (Zakon o izdrţavanju, penzijama i socijalnoj zaštiti). 17 59 �i zbog toga treba da bude podrţavan kao stvar principa. Ovo reflektuje širi fenomen u trendovima u porodičnom pravu i u drţavnoj politici koji ističe zapaţene prednosti koje ima zajedničko staranje. Drugo, istraţivanja pokazuju jasnu korelaciju izmeĎu redovnog kontakta i plaćanja izdrţavanja. Prema analizama, zajedničko staranje jača emocionalnu dobrobit dece, a takoĎe utiče na poboljšavanje plaćanja izdrţavanja. Iz toga proizilazi da drţavni razlozi za reviziju pravila o zajedničkom staranju imaju koren u širim razlozima javne politike, eksplicitan cilj nije uski cilj kompenzacije troškova ne-rezidentnom roditelju koje on ima brinući se o deci. Autor Wikeley navodi da je problematičan pokušaj bazirati individualnu obavezu izdrţavanja deteta na stvarnim troškovima vezanim za dete. Postoje jasni praktični razlozi zašto finansijsko prilagoĎavanje ne bi trebalo da bude primarna svrha pravila o zajedničkom staranju. Jasno je da bi postojale ozbiljne teškoće u pokušaju da se pravilno kvantifikuju stvarni ekstra troškovi koje ima ne-rezidentni roditelj koji vrši zajedničko staranje, bilo individualno, bilo uopšte. Osim toga, iako je verovatno da se ne-rezidentni roditelj suočava sa višim troškovima vezanim za dete ako ima zajedničko staranje, iz toga ne proističe da će roditelj koji se stara o detetu imati manje troškove, jer su mnogi troškovi fiksni, kao što su troškovi stanovanja. S obzirom da se individualna obaveza izdrţavanja deteta ne bazira na stvarnim troškovima vezanim za dete, vidi se da je sa stanovišta politike, precizno finansijsko prilagoĎavanje pravila vezanih za zajedničko staranje, pitanje od malog značaja. MeĎutim, ne-rezidentni roditelji imaju sasvim drukčiju perspektivu; po njihovom mišljenju, primarni cilj pravila vezanih za zajedničko staranje bi trebalo da adekvatno reflektuje njihov povećan finansijski doprinos za izdrţavanje dece, tako što bi njihova obaveza izdrţavanja bila smanjena. Kada se radi o primeni osnovne i redukovane stope u slučaju zajedničkog staranja, iznos izdrţavanja se umanjuje, na taj način što se primenjuju odreĎeni razlomci koji se zatim oduzimaju od iznosa izdrţavanja. Tako, ako dete provodi sa ne-rezidentnim roditeljem od 52 do 103 noći godišnje, tada se oduzima jedna sedmina, ako provodi od 104 noći do 155 noći godišnje oduzimaju se dve sedmine, ako provodi od 156 do 174 noći godišnje oduzimaju se tri sedmine, a ako provodi više od 175 noći oduzima se polovina. Na ovakva smanjenja se primenjuju i specijalna pravila koja uzimaju u obzir broj dece za koje se daje izdrţavanje. Kada se radi o primeni minimalne stope na roditelja koji prima neko socijalno davanje, a dete sa njim provodi najmanje 52 noći godišnje, tada se izdrţavanje od 5 funti redukuje na nulu. Ovakva olakšica se, meĎutim, ne primenjuje na roditelja čija su primanja manje od 100 funti nedeljno, što se u teroiji smatra nepravilnim.21 21 Ibid. 60 �1.2.2. Švedska U Švedskoj je naizmenično boravište za decu čiji roditelji ne ţive zajedno, postalo izuzetno poularno poslednjih decenija.22 Procenjuje se da je u 1992/1993. godini 4 procenta dece imalo naizmenično boravište kod oba roditelja. U 2005. godini se procenjuje da od aproksimativno 500.000 dece roditelja koji ne ţive zajedno, 21 procenat ţivi naizmenično sa oba roditelja, a da je taj broj danas i veći. Naizmenično boravište je u većini slučajeva rezultat dogovora izmeĎu roditelja. MeĎutim, u švedskom pravu postoji mogućnost, uvedena 1998. godine, da sud odredi zajedničko staranje i naizmenično boravište i protiv volje jednog roditelja, ako je to u najboljem interesu deteta.23 Jedino ograničenje je da se ovakve odluke ne mogu doneti protiv volje oba roditelja. Ovim amandmanom je poslata poruka da je naizmenično boravište bez sumnje solucija koja se generalno smatra u najboljem interesu deteta. U praksi se smatra da naizmenično boravište postoji ako dete provodi više od 40 procenata vremena sa jednim roditeljem i manje od 60 procenata vremena sa drugim roditeljem. Kada se radi o izdrţavanju, prema švedskom pravu, u slučaju naizmeničnog boravišta deteta, uopšte nije potrebno davati izdrţavanje. Ako se radi o izdrţavanju uopšte, ono zavisi od potreba deteta i ekonomskih mogućnosti roditelja. Autor Singer ističe da se vrlo mala paţnja poklanja ekonomskim aspektima naizmeničnog boravišta, te da postoji podrška mišljenju da nedostatak regulative predstavlja problem. Postoje dokazi da raspodela troškova vezanih za dete predstavlja izvor sukoba izmeĎu roditela koji su izabrali naizmenično boravište. TakoĎe se navodi da ekonomski aspekti postaju odlučujući faktor prilikom izbora ili odbacivanja naizmeničnog boravišta. Roditelj koji bi, prema opštim pravilima, snosio veći teret troškova vezanih za dete, ima koristi od naizmeničnog boravišta, dok roditelj koji ima manju ekonomsku snagu ima razloga da odbaci naizmenično boravište. Autor Singer dalje ističe da je potrebno razmotriti rodni aspekt, a s obzirom da očevi imaju više koristi od nepostojanja regulative i konsekventno od naizmeničnog boravišta kao načina da izbegnu plaćanje izdrţavanja, jer u najvećem broju slučajeva očevi imaju veća primanja od majki. S druge strane, ističe da su potrebe deteta koje ima naizmenično boravište veće nego deteta koji ţivi u jednom domu, jer je potrebno da sve stvari u kući ima dvostruko. Smatra da nije najbolje rešenje da roditelji dele sve troškove prema svojim ekonomskim mogućnostima, nezavisno od vremena koje provode sa detetom, nego da je ekonomski racionalno da se troškovi podele, tako da jedan roditelj bude odgovoran za odreĎene troškove, nezavisno od stvarnog staranja o detetu, kao što su izdaci za odeću, plaćanje vanškolskih aktivnosti ili plaćanje dnevnog čuvanja. 22 Singer A., Time is money?- Support for Children wuth Alternating Residence, Family Finances, Verschragen B. (ed.) Wien: Jan Sramek Verlag, str. 591-601. 23 Ibid. Act on Custody, Residence and Access (Zakon o staranju, boravištu i pristupu odn. ličnim odnosima) 1998. Prop. (Goverment Bill) 1997/98 Vardnad, boende och umgange. 61 �1.2.3 Norveška24 U Norveškoj se u slučaju naizmeničnog (dvojnog) boravišta isplaćuje izdrţavanje za dete, koje se izračunava na osnovu Pravilnika o odreĎivanju i izmeni iznosa izdrţavanja.25 Pretpostavlja se da roditelji imaju jednake dnevne troškove za vreme koje dete ţivi sa svakim od njih, ako je to vreme jednako za oba roditelja. Izdrţavanje se izračunava prema opštim pravilima, ali se iznos izdrţavanja imućnijeg roditelja smanjuje za polovinu. Primer je dat u Uputstvu organa uprave koji je nadleţan za odreĎivanje izdrţavanja26: ako otac zaraĎuje 310.000 norveških kruna a majka 180.000 norveških kruna godišnje, otac pokriva 63,3% troškova (310/310+180). Pošto se radi o dvojnom boravištu, iznos se umanjuje za 50%, tako da je obaveza oca samo 13,3% ukupnih troškova izdrţavanja. Ako je dete uzrasta od 14 godina troškovi su 6.277 norveških kruna mesečno, a otac treba da plaća 830 norveških kruna mesečno (13,3% od 6277 norveških kruna). Autor Antokolskaia zaključuje da je doprinos imućnijeg roditelja, kada se radi o naizmeničnom boravištu, prilično mali.27 1.2.4. Holandija Prema pravu Holandije, roditelji su odgovorni za izdrţavanje deteta proporcionalno svojim mogućnostima. Troškovi podizanja deteta se računaju prema Uputstvu koje je donela Komisija za odreĎivanje izdrţavanja holandskog Društva za sudsko odlučivanje.28 Holandski sistem odreĎivanja izdrţavanja se bazira na pretpostavci da dete ne treba da izgubi nivo ţivotnog standarda kao posledicu razvoda braka, nego da treba da ima isti ţivotni standard kao njegovi roditelji. Sumarno rečeno, troškovi odgajanja deteta predstavljaju procenat neto primanja oba roditelja. Slično je i kada se radi o naizmeničnom boravištu. Ako roditelji imaju pribliţno ista primanja, nije potrebno da se plaća izdrţavanje, jer se pretpostavlja da roditelji daju izdrţavanje u naturi. Ali, ako jedan roditelj ima značajno veća primanja, on treba da plaća izdrţavanje drugom roditelju. Kalkulacija troškova se razlikuje, smatra se da su troškovi stanovanja viši za 16% kada se radi o naizmeničnom boravištu, nego kada se radi o situaciji jednog boravišta, jer dete treba da ima dva odgovarajuća smeštaja, umesto jednog. U 24 O zajedničkom staranju u Norveškoj u: Sverdup T., Equal Parenthood: Recent Reforms in Child Custody Cases, in Atkin B. (ed), The International Survey of Family Law, Jordan Publishing, Bristol, 2011, str. 304-309. 25 Pravilnik o odreĎivanju i izmeni iznosa izdrţavanja - Regulation governing determimatiom and alteration of maintenance payment (Sec 8, Sec 1-7). http://www.nav.no/rettskildene+oversatt+til+engelsk.104470cms 26 Antokolskaia M., Child Maintenance in Shared Residence Arrangements from a Comparative Perspective: Care Instead of Money?, Solidarities between Generations, Fulchiron H. (ed.), Bruylant, 2013, str. 310. Arbeids – og velferdsforvaltningen (Instruction of administrative body in charge for determination of the maintenance payments- Uputstvo organa uprave koji je nadleţan za odreĎivanje izdrţavanja). 27 Ibid. 28 Uputstvo se naziva Tremanormen, doneto od strane Comission for maintenance contributions of the Dutch Association for Judical Adjudication. Ibid. 62 �Holandiji je uveden alternativan sistem koji se isključivo primenjuje na naizmenično boravište, po kome se pravi razlika izmeĎu različitih troškova, onih koje imaju oba roditelja (npr. dnevni troškovi i troškovi stanovanja) i troškova koje snosi svaki roditelj pojedinačno (npr. troškovi školovanja, hobija i praznika). Autor Antokolskaia ističe da ovaj sistem dobija na popularnosti.29 2. Pravo deteta na izdržavanje posle razvoda braka odreĎivanje izdržavanja u pravu Srbije - Prema Porodičnom zakonu Srbije (PZS), maloletno dete ima pravo na izdrţavanje od roditelja, a ukoliko oni nisu ţivi ili nemaju dovoljno sredstava za izdrţavanje, maloletno dete ima pravo na izdrţavanje od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji.30 Izdrţavanjem treba da se zadovolji širok spektar potreba deteta, od egzistencijalnih, obrazovnih, pa do kulturnih, socijalnih. Konvencijom o pravima deteta iz 1989. godine31 je predviĎeno da dete ima pravo na odmor i slobodno vreme, na igru i rekreaciju, te učešće u kulturnom i umetničkom ţivotu (čl. 31), tako da izdrţavanje treba da omogući ostvarivanje i ovih prava deteta. Smisao izdrţavanja jeste zadovoljenje osnovnih ţivotnih potreba maloletnog deteta. Po pravilu, ono se odreĎuje u novcu, ali se poverilac i duţnik izdrţavanja mogu sporazumeti da se izdrţavanje daje i na drugi način. Najčešće je reč o obezbedjivanju hrane, smeštaja i slično. Izdrţavanje se, nadalje, odreĎuje prema potrebama poverioca izdrţavanja i mogućnostima duţnika izdrţavanja.32 Vezano za odreĎivanje izdrţavanja, PZS uvodi novinu koja ima za cilj poboljšanje poloţaja deteta. PredviĎeno je da visina izdrţavanja treba da omogući najmanje takav nivo ţivotnog standarda za dete kakav uţiva roditelj duţnik izdrţavanja. Često se dešava u praksi da kada roditelji ne ţive zajedno, naročito posle razvoda braka, roditelj daje izdrţavanje za dete koje detetu ne omogućava ţivotni standard kakav uţiva taj roditelj. Razlozi za to su različiti, a tome umnogome doprinosi nemogućnost traţioca izdrţavanja da dokaţe kakve sve prihode ili imovinu ima roditelj od koga se traţi izdrţavanje. Odredba koja je uneta omogućava da se izdrţavanje za dete odredi pravičnije nego do sada. U nekim ranije vaţećim zakonima, izdrţavanje deteta od strane roditelja podlegalo je, takoĎe, stroţim pravilima u odnosu na druge oblike izdrţavanja.33 PZS uvodi 29 Ibid. Čl. 154, st. 1. i 2. Porodičnog zakona, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 18/2005 (u daljem tekstu: PZS) 31 Usvojena rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1763 A (XVII) od 7. movembra 1962. godine, ratifikovana u Jugoslaviji 1964, Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 13/64. 32 Čl. 160, st. 1 PZS 33 Tako je u Zakonu o odnosima roditelja i dece Vojvodine bilo predviĎeno da se prilikom odreĎivanja izdrţavanja uzima u obzir ne samo ono što roditelji zaraĎaju, nego i ono što su neopravdano propustili da zarade (čl. 52/1), te da se maloletnoj deci odreĎivanjem izdrţavanja 30 63 �minimalnu sumu izdrţavanja, kao orijentacionu sumu o kojoj sud treba da vodi računa pri odreĎivanju izdrţavanja.34 Minimalna suma izdrţavanja je suma koju kao naknadu za hranjenike periodično utvrĎuje ministarstvo u čiju nadleţnost spadaju poslovi porodične zaštite. Minimalna suma izdrţavanja predstavlja, dakle, orijentir koji sud treba da ima u vidu prilikom odreĎivanja izdrţavanja u konkretnom slučaju.35 Kada se radi o zajedničkom vršenju roditeljskog prava posle razvoda braka, u PZS ne postoje posebna pravila vezana za izdrţavanje. Pretpostavka je da će se roditelji dogovoriti o izdrţavanju, a s obzirom da je uslov za odreĎivanje zajedničkog vršenja roditeljskog prava sporazum roditelja (čl. 75/2 PZS)36. 2.1. Potrebe deteta Za maloletno dete sе ne vezuju nikakvi uslovi u pogledu sticanja svojstva poverioca u obligacionom odnosu zakonskog izdrţavanja. Sama činjenica maloletstva, koja pretpostavlja nemogućnost da se sete samostalno stara o sebi je dovoljna da izmedju roditelja i deteta nastane obligacioni odnos. Taj odnos postoji od samog rodjenja i traje, po pravilu, do punoletstva. Maloletnici, kao poverioci izdrţavanja, zbog svojih godina i (ne)zrelosti, te (ne)sposobnosti da se samostalno izdrţavaju, predstavljaju posebnu kategoriju izdrţavanih lica od njih se ne očekuje nikakav doprinos u cilju obezbedjivanja uslova za samostalan ţivot u finansijskom smislu. Štaviše, ukoliko imaju imovinu iz koje se stiču prihodi ili su u radnom odnosu, njihova duţnost da učestvuju u sopstvenom izdrţavanju je supsidijarna u odnosu na duţnost roditelja i krvnih srodnika.37 Ukoliko dete odrasta u celovitoj porodici, obaveza izdrţavanja deteta se izvršava spontano. Ţelja svakog roditelja jeste da svom detetu obezbedi srećno detinjstvo, kvalitetno obrazovanje, fizički i društveni razvoj ličnosti, u skladu sa svojim mogućnostima. Stoga se pitanje izdrţavanja najčešće i ne postavlja u ovim idealnim okolnostima. Na ţalost, kada se odnosi u porodici naruše, bilo voljom roditelja, bilo nesrećnim slučajem, sem što su se prekinuli snovi o zajedničkom porodičnom ţivotu, dete postaje višestruko ugroţeno, prvenstveno posmatrano sa psihološkog aspekta, ali je u praksi vrlo značajan materijalni aspekt. obezbeĎuju onakvi ţivotni uslovi u kojima ţive roditelji, a posebno roditelj koji daje izdrţavanje (čl. 52/4), Službeni list 2/75. 34 Čl. 160, st. 1 PZS 35 O tome više u: Kovaček Stanić G., Dete u porodici sa jednim roditeljem : izdržavanje i porodični dom, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 2008, Vol. 42, No. 1-2, str. 341358 i u: Kovaček Stanić G., Child in a Single (Absent) Parent Family: Maintenance and Family Home, U: Verschraegen, B., (ed.): Family Finances, Wien: Jan Sramek Verlag, 2009, str. 637646. 36 „Sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta pismeno se saglašavaju da će roditeljska prava i duţnosti obavljati zajednički, meĎusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta. Sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta”, (čl. 76 PZS). 37 Čl. 154, st. 3 PZS 64 �U tom konteksu jedno od pitanja jeste izdrţavanje deteta. Zakon postavlja kao kriterijum za izdrţavanje potrebe izdrţavanog lica, o čemu sudovi odlučuju u svakom konkretnom slučaju. Podrazumeva se da izdrţavanje treba da bude odreĎeno u iznosu kojim se mogu zadovoljiti najosnovnije, egzistencijalne potrebe. Tu se, naravno, misli na ishranu, stanovanje, garderobu i obuću. MeĎutim, potrebe se ovim ne iscrpljuju, već sud mora da vodi računa i o drugim okolnostima koje utiču na pravilan razvoj deteta. Stoga se često uslov potreba odreĎuje u dinamičnom značenju, kojem se dodaju pomoćni kriterijumi kao što je uzrast deteta, interesovanja, različite sklonosti. Tako, sud prilikom odreĎivanja sume izdrţavanja uzima u obzir sportske aktivnosti, dodatnu nastavu i slično.38 Sledstveno, ukoliko dete pokazuje naročite sklonosti i interesovanja za različite aktivnosti, definisanje potreba deteta bi trebalo i njih da obuhvate. Ipak, nameće se pitanje da li se potrebe deteta moraju shvatiti u bezuslovnom značenju, ili bi kao korektiv trebalo imati u vidu činjenicu da nije moguće zadovoljiti sve potrebe deteta? Zakonska odredba prema kojoj maloletnom detetu treba da se obezbedi standard najmanje jednak onom koji ima roditelj davalac izdrţavanja39 ima funkciju ekstenzivnog tumačenja potreba deteta. MeĎutim, kako se izdrţavanje opredeljuje imajući u vidu oba kriterijuma: potrebe deteta i mogućnost davaoca izdrţavanja, jasno je da se potrebe deteta ne mogu tumačiti izolovano od drugog kriterijuma. 2.2. Mogućnosti davaoca izdržavanja Prema odredbi Zakona, mogućnosti duţnika izdrţavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdrţava druga lica te drugih okolnosti od značaja za davanje izdrţavanja.40 U situacijama u kojima roditelj davalac izdrţavanja ostvaruje dovoljno prihoda iz kojih mogu da se zadovolje potrebe deteta, kao primarni kriterijum, ne postoje veći problemi u pogledu opredeljivanja visine izdrţavanja. Naime, kao dopunski kriterijum javlja se i odredba prema kojoj detetu treba da se obezbedi najmanje ţivotni standard koji uţiva roditelj davalac izdrţavanja. MeĎutim, nizak standard ili, štaviše, vrlo teški uslovi za ţivot koji mogu dovesti u pitanje i zadovoljavanje sopstvenih osnovnih ţivotnih potreba roditelja davaoca izdrţavanja mogu pitanje odreĎivanja visine izdrţavanja učiniti sloţenijim. Imajuči u vidu uobičajene ţivotne situacije, moţe se postaviti sledeće pitanje: da li roditelj koji ne ostvaruje nikakve prihode moţe da bude 38 Presuda Okruţnog suda u Novom Sadu, br. Gţ. 3371/2006, od 27.juna 2006. godine; Presuda Vrhovnog kasacionog suda, br. Rev. 1268/2014, od 22.oktobra 2014. godine; Presuda Apelacionog suda u Beogradu, br. Gţ2. 329/2014 od 16.aprila 2014. godine; Presuda Vrhovnog kasacionog suda, br. Rev. 1153/2014, od 23.oktobra 2014. godine (sve odluke u pravnoj bazi ParagrafLex). 39 Čl. 162, st. 3 PZS 40 Čl. 160, st. 3 PZS 65 �obavezan na davanje izdrţavanja? Dalje, da li roditelj koji ostvaruje prihode, ali istovremeno ima i velike troškove moţe da bude obavezan na iznos koji ugroţava njegovu egzistenciju? U srpskoj pravnoj teoriji, koja je velikim delom prihvaćena i od strane sudske prakse, nije sporno da potrebe deteta treba da budu zadovoljene na uštrb roditeljskih.41 Ovaj stav se čini potpuno jasnim i pravičnim, s obzirom na to da je maloletnom detetu neophodna roditeljska pomoć. Posmatrano iz ugla porodičnog prava, izdrţavanje je bezuslovno pravo deteta čije ostvarivanje se ne sme dovesti u pitanje. Ipak, ukoliko ovaj problem posmatramo u kontekstu obligacionog odnosa, što ono zapravo i jeste u svojoj sadrţini, nameće se donekle elastičniji pristup. Štaviše, sudska praksa je donekle precizirala ovaj stav, na način da izdrţavanje do nivoa ugroţavanja egzistencije roditelja duţnika izdrţavanja moţe da bude odreĎeno samo ukoliko se oba roditelja nalaze u istoj ili sličnoj finansijskoj situaciji. U suprotnom, obavezivanje preko minimalne sume bi se moglo smatrati neopravdanim: „Prvostepeni sud je pogrešno zaključio da dosudjenim iznosom na ime izdrţavanja maloletnog deteta neće biti ugroţena egzistencija tuţenog....Duţnik izdrţavanja nema nepokretne imovine, nema obavezu izdrţavanja drugih lica osim maloletnog deteta, te imajući u vidu da ostvaruje prihod od X dinara, ugrozio bi svoju egzistenciju plaćanjem ovog iznosa na ime izdrţavanja...Zaključak drugostepenog suda je da se potrebe deteta mogu zadovoljiti doprinosom tuţenog (u minimalnom iznosu, prim. autora), a da ostatak iznosa za izdrţavanje u obavezi da izmiri tuţilja neposrednim angaţovanjem oko deteta, kao i prihodima koje ostvaruje u visini od prosečno XY dinara“.42 Dalje pitanje koje se nameće jeste da li nastaje obaveza izdrţavanja i u situaciji kada roditelj davalac izdrţavanja nije u radnom odnosu, odnosno ne ostvaruje nikakve prihode. Osvrnućemo se na pojedine odluke iz domaće sudske prakse: „...Naime, okolnost da je tuţeni nezaposlen ne moţe ga osloboditi obaveze izdrţavanja deteta jer maloletno dete ima pravo na izdrţavanje od roditelja. Tuţeni je, kako su to pravilno ocenili i niţestepeni sudovi zdrav i radno sposoban tako da moţe u okviru svoje radne sposobnosti da obavlja različite poslove i da ostvaruje zaradu neophodnu za izdrţavanje lica koje je po zakonu duţan da izdrţava.“43 Slično, Apelacioni sud odbija ţalbu tuţene, navodeći da je „tuţena u mogućnosti da snosi navedeni (minimalni iznos) trošak, bez ugroţavanja egzistencije, i pored toga što u ţalbi navodi da je nezaposlena i podstanar, jer je 41 Cvejić-Jančić O., Porodično pravo – roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet u Novom Sadu, 2000, str. 49; Draškić M., Porodično pravo i prava deteta, Sluţbeni glasnik, 2009, str. 381,382; Ponjavić Z., Porodično pravo, Sluţbeni glasnik, 2014, str. 379; Kovaček-Stanić G., Porodično pravo – partnersko, dečje i starateljsko, Pravni fakultet u Novom Sadu, 2014, str. 221. 42 Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gţ2. 87/2014 od 4. decembra 2013, u pravnoj bazi ParagrafLex 43 Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 1153/2013(1) od 23. oktobra 2013, u pravnoj bazi ParagrafLex 66 �radno sposobna...Zbog toga je u obavezi da učini sve što je u njenoj mogućnosti da ostvari izvore prihoda za izdrţavanje maloletnog deteta, jer u slučaju izdrţavanja maloletnog deteta obaveza izdrţavanja ne prestaje čak i kad duţnik izdrţavanja izgubi mogućnost za davanje izdrţavanja ili davanje izdrţavanja postane za njega očigledno nepravično.“44 Ovim sudskim odlukama se potvrdjuje napred navedeni stav. Ipak, budući da je cilj izdrţavanja zadovoljenje potreba deteta, postavlja se pitanje da li je u ovakvim slučajevima dovoljno obavezati roditelje ili je potrebno obavezom obuhvatiti druga lica koja ulaze u krug obveznika izdrţavanja, odnosno krvne srodnike u pravoj ushodnoj liniji.45 Naime, u vremenu u kojem ţivimo nije neobično da je roditelj koji je obavezan na davanje izdrţavanja nezaposlen niti moţe da nadje zaposlenje. Stoga i izvršenje sudske odluke o izdrţavanju moţe da bude dovedeno u pitanje, a samim tim i cilj zakonske obaveze. Štaviše, Krivičnim zakonikom je predviĎeno da se moţe izreći novčana kazna ili kazna zatvora do dve godine onom ko ne daje izdrţavanje licu za koje je po zakonu duţan da izdrţava, a ta duţnost je utvrĎena izvršnom sudskom odlukom ili izvršnim poravnanjem pred sudom ili drugim nadleţnim organom, u iznosu i na način kako je to odlukom odnosno poravnanjem utvrĎeno.46 Istina, predviĎa se da se osuĎeni neće kazniti ukoliko nije davao izdrţavanje iz opravdanih razloga,47, ali to ne umanjuje činjenicu da se lice poziva na krivičnu odgovornost čak i zbog okolnosti na koje ne moţe da utiče. Pored toga, mišljenje suda o sposobnosti za rad, u nekim slučajevima moţe navesti duţnika da izvore prihoda stiče radnim angaţovanjem van zakonskih propisa (tzv. rad na crno), što predstavlja dodatni problem za drţavu i opšte interese. 2. 3. Visina i način davanja izdržavanja Dok se mogućnost davanja izdrţavanja oslanja na sposobnost roditelja davaoca izdrţavanja da sopstvenim radom ostvaruje prihode, odreĎivanje visine izdrţavanja predstavlja zapravo konkretizovanje zakonske obligacije. U tom smislu, Zakonom je predvidjeno da se izdrţavanje moţe odrediti u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja.48 Ukoliko se izdrţavanje odreĎuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja duţnika izdrţavanja (zarada, naknada zarade, penzija, autorski honorar, itd.), visina izdrţavanja, po pravilu, ne moţe biti manja od 15% niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja duţnika izdrţavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje.49 Kao što je već rečeno, ako je poverilac izdrţavanja dete, visina izdrţavanja treba 44 Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gţ2. 323/2012(2) od 28. marta 2013, u pravnoj bazi ParagrafLex 45 Čl. 154, st. 2 PZS 46 Čl. 195, st. 1 Krivičnog zakonika (KZS), Sluţbeni glasnik Republike Srbije, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09, 119/09, 121/12, 104/13 47 Čl. 195, st. 2 KZS 48 Čl. 162, st. 1 PZS 49 Čl. 162, st. 2 PZS 67 �da omogući najmanje takav nivo ţivotnog standarda za dete kakav uţiva roditelj duţnik izdrţavanja.50 Pri tom, zakonodavac predviĎa da lice koje je duţnik izdrţavanja moţe da bude obavezan na minimalnu sumu izdrţavanja koja se kao naknada za hranjenike odnosno za lica na porodičnom smeštaju periodično utvrĎuje od strane ministarstva nadleţnog za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.51 Iako se zakonskim odreĎivanjem mogućnosti duţnika izdrţavanja, u smislu kriterijuma za izdrţavanje, obuhvataju kategorije kao što su imovina, lične potrebe, obaveza da izdrţava druga lica, te druge okolnosti od značaja za odreĎivanje izdrţavanja, čini nam se da ove vrednosti stoje, zapravo, u neposrednoj vezi upravo sa pitanjem visine izdrţavanje. Drugim rečima, kada se u sudskom postupku utvrdi da je roditelj koji se poziva na izdrţavanje radno sposoban i u mogućnosti da stiče prihode obavezan da izdrţavanje daje, odnosno postaje duţnik iz ove zakonske obligacije, imovina kojom on raspolaţe, prihodi koje mesečno ostvaruje, rashodi i slično, predstavljaju polazište za odreĎivanje iznosa izdrţavanja. MeĎutim, primetno je u sudskoj praksi da ne postoje ujednačeni kriterijumi u pogledu rashoda roditelja duţnika izdrţavanja o kojima sud treba, takoĎe, da vodi računa. Tako je, u jednoj odluci Apelacionog suda u Beogradu navedeno da je prvostepeni sud pravilno odmerio visinu izdrţavanja time što je uzeo u obzir i troškove kredita koje roditelj duţnik ima52. U drugoj odluci, pak, Vrhovni sud Srbije ističe da „bez obzira na činjenicu što tuţilac ima odreĎena kreditna zaduţenja, to ne moţe uticati na smanjenje obaveze izdrţavanja prema njegovoj maloletnoj deci.“53 Kada je reč o načinu na koje se izdrţavanje daje, ono moţe biti naturalno (smeštaj, hrana, odeća, obuća), ukoliko se o tome poverilac i duţnik izdrţavanja izričito sporazumeju, a u suprotnom, izdrţavanje se odreĎuje u novcu.54 Ipak, u sporovima povodom odreĎivanja izdrţavanja, u visinu izdrţavanja roditelja kome je dete povereno uračunava se svakodnevna nega i staranje o maloletnoj deci.55 Novčani iznos, kako je već navedeno, moţe da bude odreĎen fiksno ili procentualno, na mesečnom nivou. 3. Zaključna razmatranja U uporednom evropskom pravu u mnogim zemljama postoji model odreĎivanja izdrţavanja po kome su iznosi dečjeg izdrţavanja unapred odreĎeni, izraţeni fiksno ili procentualno. UporeĎujući pravila za njihovo odreĎivanje, moţe se zaključiti da postoje dva osnovna pristupa. Prvi, po kojem se uzima u obzir svaka pojedinačna situacija u kojoj postoji zahtev za dečje izdrţavanje i 50 Čl. 162, st. 3 PZS Čl. 160, st. 4 PZS 52 Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gţ.2 35/2010 od 28. januara 2010, u pravnoj bazi ParagrafLex 53 Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. 1177/2009 od 7. maja 2009, u pravnoj bazi ParagrafLex 54 Čl. 161 PZS 55 Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. 3463/2008 od 17. decembra 2008, u pravnoj bazi ParagrafLex 51 68 �drugi, po kome se iznos izdrţavanja odreĎuje opšte, kao prosečan iznos. Primer za prvi pristup je pravo Velike Britanije, a za drugi pravo Nemačke. Tako se u Velikoj Britaniji, iznos izdrţavanja odreĎuje prema nivou primanja roditelja, a prema broju dece koja traţe izdrţavanje, te broju ostale, relevantne dece. Primenjuju se četriri stope: osnovna, redukovana, minimalna ili nulta, u zavisnosti od visine primanja roditelja, a u okviru koje se primenjuju procenti koji zavise od broja dece. U Nemačkoj, meĎutim, iznos izdrţavanja je odreĎen fiksno, prema prosečnim primanjima i prosečnim potrebama dece, a zavisi samo od uzrasta deteta. U Srbiji ne postoje fiksni iznosi izdrţavanja, nego se iznos izdrţavanja uvek odreĎuje individualno, u svakom posebnom slučaju, uzimajući u obzir potrebe deteta i mogućnosti roditelja koji daje izdrţavanje. Pravila o tome da dete treba da ima isti ţivotni standrad kao roditelj koji daje izdrţavanje, te o minimalnoj sumi kao orijentiru, uvedena su da bi se poboljšao poloţaj deteta u praksi. Ipak, smatramo da bi uvoĎenje unapred odreĎenog iznosa izdrţavanja u pravni sistem Srbije bilo od koristi. Primena unapred odreĎenog iznosa doprinela bi ujednačenju visine izdrţavanja koja se odreĎuje u praksi, te bi uticala na povećanje nivoa pravne sigurnosti, s obzirom da bi stranke u postupku unapred mogle da izračunaju koliki iznos izdrţavanja mogu da očekuju. Kada se radi o pravu deteta na izdrţavanje u slučaju zajedničkog staranja sa naizmeničnim boravištem deteta, u uporednom evropskom pravu postoje dva različita stava u odnosu na dečje izdrţavanje. U jednom broju zemalja izdrţavanje se ne odreĎuje i ne postoji obaveza njegovog davanja. Smatra se da su troškovi roditelja jednaki s obzirom da dete ima naizmenično boravište i ţivi sa oba roditelja naizmenično. Tako je u pravu Švedske, te Holandije (u Holandiji uz uslov da roditelji imaju pribliţno ista primanja). Nasuprot ovom modelu, postoji stav prema kome se izdrţavanje isplaćuje, ali se iznos izdrţavanja, po pravilu, umanjuje u odnosu na iznos prema opštim pravilima (na primer, za polovinu u pravu Norveške, ili u zavisnosti od toga koliko vremena dete ţivi sa svakim od roditelja, prema zakonodavstvu Velike Britanije). U literaturi se favorizuje sistem po kome bi se dnevni troškovi i troškovi stanovanja odreĎivali prema vremenu koje dete provodi kod tog roditelja, a ostali troškovi (odeća, obuća, troškovi školovanja, troškovi vanškolskih aktivnosti, zdravstveni troškovi, odmori, praznici itd.) prema ekonomomskoj snazi oba roditelja. U pravu Srbije zakonske odredbe o izdrţavanju maloletnog deteta, a time i sudska praksa, ne razdvajaju na jasan način okolnosti koje se uzimaju u obzir u vezi sa mogućnošću izdrţavanja i visinom izdrţavanja. U tom smislu, bilo bi preciznije mogućnost izdrţavanja ceniti sa aspekta radne sposobnosti, odnosno angaţovanosti, a visinu izdrţavanja sa aspekta prihoda koje ostvaruje roditelj-duţnik izdrţavanja. U prilog tome govori i činjenica da u sudskoj praksi, koju i pravna teorija podrţava, obaveza izdrţavanja nastaje ukoliko roditelj ima sposobnost da se radno angaţuje, nezavisno od činjenice da li postoji radni odnos iz kojeg stiče prihode za sopstveno izdrţavanje i za izdrţavanje maloletnog deteta. Pitanje visine izdrţavanja se postavlja tek nakon što se utvrdi da mogućnost izdrţavanja, odnosno sticanja zarade postoji. To, nadalje, znači, 69 �da ukoliko se utvrdi da roditelj duţnik izdrţavanja ima radnu sposobnost, on postaje duţnik zakonske obaveze izdrţavanja. Ali, kako odrediti iznos na koji novčana obaveza glasi, ako prihoda nema? Minimalna suma, koja je Zakonom predviĎena kao orijentir, u tim slučajevima moţe da bude suviše visoka. OdreĎivanje iznosa izdrţavanja, kada roditelj-duţnik nema prihoda iz kojih se ono moţe namiriti dovodi u pitanje minimalnu materijalnu sigurnost deteta, Štaviše, ukoliko roditelj duţnik nema imovine, moguće je da se pravosnaţna i izvršna sudska odluka ne bi mogla ni izvršiti. Istina, Porodični zakon obavezom izdrţavanja u drugom redu obuhvata i srodnike deteta. Sem slučajeva kada drugi roditelj nije ţiv, u sudskoj praksi je ova zakonska mogućnost, meĎutim, prilično zanemarena. Imajući u vidu realne ţivotne okolnosti, mogli bismo reći da je marginalizovanje srodnika kao duţnika izdrţavanja neopravdano. Pored toga, teţnja ka pravičnom rešenju koje podrazumeva obavezivanje oba roditelja da učestvuju u izdrţavanju deteta ima još jedan aspekt, koji zavreĎuje komentar. Naime, obaveza roditelja (i srodnika) da izdrţavaju maloletno dete je podeljena, a ne solidarna.56 Posmatrano iz ugla maloletnog poverioca, smatramo da bi solidarnost duţnika bila bliţa duhu posebne zaštite koju dete kao poverilac treba da ,uţiva u pravnom poretku. U pravu Srbije ne postoje posebne zakonske odredbe koje se odnose na dečje izdrţavanje u situaciji zajedničkog vršenja roditeljskog prava posle razvoda braka, ali se pretpostavlja da će se roditelji sporazumeti o tome. U praksi je još uvek uobičajeno da u ovom slučaju dete ţivi sa jednim roditeljem, dok je naizmenično boravište vrlo retko u praksi (zajedničko staranje ima uglavnom pravnu, a ne i faktičku prirodu). Iz toga proizilazi da bi roditelj sa kojim dete ne ţivi trebalo da daje izdrţavanje. U slučaju naizmeničnog boravišta, bio bi prihvatljiv stav da se napravi razlika izmeĎu dnevnih troškova i troškova stanovanja, te ostalih troškova (npr. troškovi školovanja, vanškolskih aktivnosti, hobija, odmora i praznika). Dnevne troškove i troškove stanovanja trebalo bi da snosi svaki roditelj pojedinačno i to prema vremenu koje dete provodi kod njega, dok bi sve ostale troškove trebalo deliti prema ekonomskoj snazi svakog roditelja. 56 Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 14/2014 od 11. juna 2014, u pravnoj bazi ParagrafLex 70 �Gordana Kovaček-Stanić, full Professor, Faculty of Law, University of Novi Sad Sanja Radovanović, Assistant Professor Faculty of Law, University of Novi Sad CHILD’S RIGHT TO MAINTENANCE IN THE COMPARATIVE FAMILY LAW AND IN COURT PRACTICE: MODELS OF DETERMINATION OF THE MAINTENANCE AMOUNT Summary: In the comparative European law, the amounts of the child maintenance are set in advance, as fix amounts or in percents. It could be noticed that there are two different approaches to determining these amounts. According to the first approach, the maintenance amount differs from particular situation, but according to second, maintenance amount is always the same, and it is the average amount. The first approach is used in the UK and the second one is used in Germany. Thus in UK the maintenance amount is calculated according to non-resident parent weekly net incomes, having in mind number of qualifying children and number of relevant other chidren. There are four rates: a basic rate, a reduced rate, a flat rate and a nil rate. In Germany, the maintenance amount is fixed sum, calculated in advance, having in mind average income and average needs of the child of the certain age. In Serbia, fixed amount does not exist in the law, thus the amount is calculated in every particular case, having in mind needs of the chld and economic ability of the parent. In Serbia, there are two important rules whose aim is to improve economic status of the child in practice. First one states that the child has to have the same living standard as the parent who pays maintenance. The other one is the rule on minimal sum which the judge has to consider in determining the maintenance amount. The author is of the opinion that introducing amount determined in advance in Serbian law, would standardize amounts in court practice and would be helpful for the parents to know in advance which amount could be expected. In the context of alternating residence of the child, there are two different approaches to child maintenance. According to one, there are no legal grounds for obliging a parent to provide special maintenance payments, since the child is considered to live permanently with both parents (law in Sweden and in the Netherlands, but in the Netherlands only if the incomes of the parents are close to equal). According to the another approach, maintenance payments are reduced (in half in Norway; or having in mind what time a child spends with each parent, in the UK). The system which suggests that daily expenses and housing expenses should be calculated according to time which a child spends with each parent, but other expenses (e.g. schooling, hobbies, holidays) should be divided between parents according to their economic abilities, seems as most appropriate one. In Serbian law, the legal provisions on the enforcement of a minor child, and thus the case law, do not clearly separate circumstances which are taken into 71 �account in connection with the possibility of serving and amount of support. This is verified by the fact that in the case law, and legal theory supports it, the obligation to support arises if a parent has the ability to engage in work, irrespective of the fact whether he is employed or not. The question of maintenance is relevant only after determination of the ability to sustain or to earn money. This further means that if it is determined that the parent-support debtor has the ability to work, he becomes a debtor legal support obligation. If we leave aside the usual situation that parent actually acquire income, remains a contentious issue to what extent interests of the child, in terms of minimum basic needs, are protected. Namely, if the court determines the amount of maintenance, it is not provided the minimum financial security of a child if the parent debtor has no income from which it can be settled. Moreover, if the parent debtor has no resources, it is possible that the final and enforceable court decision could not be enforced. True, Family law duty of supporting in the second row includes relatives of the child. Except cases when the other parent is deceased, in the case law, however, is quite neglected this possibility. Bearing in mind the real-life circumstances, which were previously discussed, we could say that this marginalization of relatives as debtor of maintenance is unjustified. Specific legal provisions relating to children's subsistence in a situation of joint parenting after divorce are not consisted in the Serbian law, but it is assumed that parents will agree on that. In practice, it is still common that in this situation child lives with one parent, while the split (alternately) residence is very rarely in practice (joint custody has mostly legal, not factual nature). It follows that the parent with whom the child lives should give support. In the case of joint residence, would be acceptable attitude to distinguish between the daily expenses and housing costs, and other costs (e.g., costs of education, extracurricular activities, hobbies, holidays and public holidays). Daily expenses and housing costs should be borne by each parent individually and by the time the child spends with him, while all other costs should be shared according to the economic strength of each parent. Key words: child support, alternating residence, joint custody, child needs, maintenance amount, parents capacity 72 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2988 Title A name given to the resource PRAVO DETETA NA IZDRŽAVANJE U UPOREDNOM PORODIČNOM ZAKONODAVSTVU I SUDSKOJ PRAKSI: MODELI ODREĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA Author Author KOVAČEK STANIĆ, Gordana RADOVANOVIĆ, Sanja Abstract A summary of the resource. Razvoj deteta, pored emotivne, zavisi i od materijalne sigurnosti. Dete, međutim, zbog svoje psihofizičke nezrelosti, nije u stanju da sopstvenim radom stiče prihode radi namirenja svojih potreba. U ovom, materijalnom aspektu, dete u potpunosti zavisi od svojih najbližih. Uobičajeno okruženje u kojem se zadovoljavaju životne potrebe deteta jeste porodica. Kada je ona funkcionalna, država se ne meša u međusobne odnose njenih članova. Međutim, kada se odnosi unutar porodice poremete, najugroženiji njen član postaje briga društva. U tom smislu, većina savremenih pravnih sistema pruža posebnu zaštitu položaju dece u pravnom poretku. U ovom radu nastojimo da prikažemo konkretna rešenja koja nude pojedine države u pogledu izdržavanja deteta. U prvom delu rada analiziraju se opšta pravila za određivanje dečjeg izdržavanja u uporednom evropskom pravu i posebna pravila koja postoje u situaciji kada roditelji imaju zajedničko staranje posle razvoda braka, odnosno u slučaju naizmeničnog boravišta deteta. Opšta pravila se analiziraju u pravu Velike Britanije, Nemačke, Danske i Rusije, a posebna u pravu Velike Britanije, Švedske, Norveške i Holandije. U drugom delu rada analiziraju se odredbe Porodičnog zakona Srbije koje se odnose na pitanja izdržavanja maloletnog deteta. S obzirom na to da je ovim Zakonom predviđeno da se izdržavanje određuje za svaki slučaj posebno, prikazana je relevantna sudska praksa u Srbiji, koja daje okvire tumačenju relevantnih okolnosti u pogledu izdržavanja, kao prava deteta. Ključne reči: izdržavanje deteta, naizmenično boravište, zajedničko staranje, potrebe deteta, mogućnosti davaoca izdržavanja, visina izdržavanja. Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2015 Keywords Keywords. Article PeerReviewed H Social Sciences (General),K Law (General)