190 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1021 Title A name given to the resource Multicultural Curriculum as a Solution to Racist Movements at Schools Author Author Turkyilmaz, M. Ugur Abstract A summary of the resource. This paper examines the importance of developing multicultural curriculum to curb the raising racist trends in the word. Since September 11, there has been an upsurge of racist and religious extremism in different parts of the world. One proactive measure that might be taken toward racism is creating a classroom atmosphere to reduce prejudice through mutual dialogue between different races and religions. Students must be properly informed about racial problems and their colossal effects such as wars and ethnic clashes. Personal experiences of authors also provide solid examples of racist prejudices. The article ends with a conclusion that shows directions for teachers and school how to effectively address racist problems in their schools. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2012-05 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed P Philology. Linguistics https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8c4225e14f607768e19ee36634b9f166.docx bee2f08e11a9be321a9d0c60e75d0f33 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/f95e087afc6fafaedb1d33ec38e815b0.pdf 6f6fa38c8e45fd842295e863f1876b58 PDF Text Text �����������ʹ ʹ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3154 Title A name given to the resource Multikulturalizam i problem identiteta Author Author HURUZ, Elma Abstract A summary of the resource. Jedan od temeljnih entiteta koji egzistiraju u promišljanjima o odnosima pojedinca, kulture i društva u svakoj multikulturalnoj sredini jeste identitet. Identiteti su u savremeno doba ambivalentna, heterogena, kontekstualna i dinamična kategorija. Potrebno je stoga imati u vidu i kompleksnost njegovog pojma kojeg sačinjavaju individualni, društveni, etno-nacionalni, kolektivni i druge vrste identiteta. Važnost pitanja identiteta, a posebno etno-nacionalnog, potvrđuju nedavna turbulentna dešavanja na Krimu, kao i neprovođenje presude za slučaj Sejdić i Finci te hrvatsko pitanje koji su zasigurno najistaknutiji problemi bosanskohercegovačke političke stvarnosti. U radu ćemo se baviti pitanjem identiteta u multikulturalnim društvima, njegovim najznačajnijim pojavnim formama kao i problemima kojima se bavi politika identiteta suočavajući se sa zahtjevima za priznanjem različitih identitetskih skupina. U radu će biti prezentirana teorijska razmatranja Bhikhu Parekha, Charlesa Taylora, Willa Kymlicke, Briana Barrya kao i ostalih relevantnih teoretičara. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6122f1d0009eb175b834695ab7299dc3.docx 451fd19ccc9ddff14c3c966baca657c2 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7f73883ac009bb9576db7f3564054485.pdf dce4d192388a2a13943c3747de93e69a PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD UDK 316.7]339.922(4) Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija Dr. sc. Ranka Jeknić Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu E-mail: ranka.jeknic@pravst.hr Sažetak:Multikulturalizam i interkulturalizam, aktualni su i važni, znanstveno - teorijski i praktičko - politički pristupi kulturnim raznolikostima, kako u kontekstu Europske unije („jedinstvene u različitosti“), tako i Bosne i Hercegovine (BiH), i njenog pridruživanja Europskoj uniji (EU). O relevantnosti međunarodnih rasprava o kulturnim raznolikostima najbolje govore službeni dokumenti i deklaracije UNESCO-a i Vijeća Europe u kojima se kulturna raznolikost promovira kao resurs održivog razvoja, te faktor integracije, uključivanja i mira. Pri tome se interkulturalni dijalog ističe „kao ključ za budućnost Europe“, što je relevatno i za BiH jer istovremeno uvažava njenu kulturnu raznolikost, ali i naglašava dijalošku dimenziju njene multikulturalnosti. Naposljetku, poštivanje kulturne, vjerske i jezične raznolikosti, manjinskih prava i kulturnih prava, kao i mjere protiv rasizma, ksenofobije itd., sastavni su dio pregovaračkog poglavlja o „Pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima“, u cilju usklađivanja zakonodavnog i institucionalnog okvira država koje pregovaraju o pristupanju Europskoj uniji, s pravnom stečevinom EU. Ključne riječi:Kulturna raznolikost, interkulturalni dijalog, UNESCO, Vijeće Europe, EU, BiH 1037 �Ranka Jeknić Abstract:Multiculturalism and interculturalism are the current and important scientifically- theoretical and practically -political approaches to cultural diversity, both in the context of the European Union (“united in diversity”), as well as in Bosnia and Herzegovina (BiH), and its accession to the European Union (EU). The relevance of the international debates about cultural diversity is best evidenced by official documents and declarations of UNESCO and the Council of Europe that promotes cultural diversity as a resource for sustainable development and a factor of integration, inclusion and peace. Thereby, intercultural dialogue is emphasized “as a key to the future of Europe”, which is also important for BiH because it respects its cultural diversity, but also the dialogical dimension of its emphasizes multiculturalism. Finally, the appreciation of cultural, religious and linguistic diversity, minority rights and cultural rights, as well as the measures against racism, xenophobia etc., are an integral part of the negotiating chapter “Judiciary and Fundamental rights”, in the aim of the harmonization of the legislative and the institutional framework of the countries negotiating accession to the EU, with the acquis communautaire of the EU. 1038 Keywords:Cultural diversity, intercultural dialogue, UNESCO, Council of Europe, EU, BiH �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija UVOD Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog, aktualni su i važni, znanstveno - teorijski i praktičko - politički pristupi kulturnim raznolikostima, kako u kontekstu Europske unije („jedinstvene u različitosti“ 1), tako i Bosne i Hercegovine (BiH), i njenog pridruživanja Europskoj uniji (EU). Štoviše, o interkulturalnom dijalogu se zapravo govori kao o ključu za budući opstanak EU, što je važno kada znamo da je riječ o nadnacionalnoj zajednici koju tvori 28 država članica, odnosno oko 500 milijuna stanovnika koji govore na 24 službena i radna jezika. Osim toga, o relevantnosti međunarodnih rasprava o kulturnim raznolikostima najbolje govore službeni dokumenti i deklaracije UNESCO-a i Vijeća Europe koji se kulturnim raznolikostima bave od vremena svog osnivanja, a u kojima se kulturna raznolikost promovira kao resurs održivog razvoja, te faktor integracije, uključivanja i mira. Time smo se dotaknuli važnosti uvodnog definiranja pojma kulture 2 jer njeno određenje implicira i odnos prema kulturnim raznolikostima, ali pojašnjava i vezu između kulture i razvoja. U radu smo se opredijelili za suvremeno interkulturno značenje kulture 3 koje nastaje sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i naglašava jednakovrijednost različitih kultura i njihov dijalog, pri čemu se kultura određuje „kao način života“ (Katunarić, 2007). Takvo određenje kulture omogućava nam analiziranje multikulturalizma 4 i Prema Rifkinu, službeno geslo novog europskog Ustava jest „jedinstveni u različitosti“, a posebnosti tog europskog ustava upravo su u naglašavanju temeljnih ljudskih prava, te poštivanju „kulturne, vjerske i jezične raznolikosti“ (Rifkin, 2006, 260). Uostalom, „Europa je kaleidoskop kulturnih razlika“, a „stanovnike Europske unije čini stotinjak različitih nacionalnosti koje govore osamdeset sedam različitih jezika i narječja, po čemu je ta regija jedno od kulturno najšarolikijih područja u svijetu“ (Rifkin, 2006, 300). 2 Većina socioloških razmatranja i „konceptualno – teorijskih“ problematiziranja višeznačnosti pojma kulture polazi od Kroeberovog i Kluckhohnovog teksta pod naslovom „Kultura. Kritički pregled koncepata i definicija“ (1952), u kojem su oni izveli pregled do tada poznatih definicija i koncepata kulture, te ih po sličnosti reducirali na jedanaest bitnih konceptualnih formulacija poimanja kulture (Kalanj, 2006, 199). Sakupili su 163 do tada poznate definicije kulture, a prikazat ćemo Kluckhohnov popis koji ih sintetizira na: „1) cjelokupan način života nekog naroda; 2) društveno nasljeđe što ga pojedincu prenosi grupa kojoj pripada; 3) način mišljenja, osjećanja, vjerovanja; 4) apstrakciju izvedenu iz ponašanja; 5) teorije socijalnih antropologa o načinu na koji se uistinu ponaša neka grupa osoba; 6) kolektivnu čuvaonicu znanja; 7) niz standardnih orijentacija glede trenutnih problema; 8) usvojeno ponašanje; 9) mehanizam normativne regulacije ponašanja; 10) niz tehnika prilagodbe kako okolini tako i ostalim ljudima; 11) povijesni talog, mapu, sito, matricu“ (Crespi, 2006, 9). 3 Prema Katunariću, mogu se razlikovati tri temeljna značenja moderne kulture, ili „tri lica kulture“ koja proizlaze iz opće dinamike zapadne civilizacije: prosvjetiteljsko, nacionalno i interkulturno (Katunarić, 2007). 4 Multikulturalizam se može shvatiti kao „priznavanje činjenice kulturnoga (etničkog) pluralizma i prava različitih društvenih grupa (u prvom redu novih imigranata) na zadržavanju svoje specifičnosti“ (Mesić, 2006, 67). Određen na taj način, može biti pozitivan jer „naspram isključivosti i (prisilne) asimilacije zagovara suživot manjinskih i deprivilegiranih grupa s dominantnim društvom“, a može se i „optuživati za nazadno, esencijalističko podržavanje kulturne zatvorenosti, pa čak i izolacije i segregacije“ (Mesić, 1 1039 �Ranka Jeknić interkulturalizma 5 kao dva različita, iako međusobno nadopunjujuća pristupa kulturnim raznolikostima, ali i isticanje važnosti kulturno održivog razvitka. Naime, semantička razlika između pojmova multikulturalizam i interkulturalizam jasno se vidi i iz njihovih prefiksa „multi“ i „inter“, a koji „pokrivaju i samu bit tih dvaju pojmova“: izraz „multi“ (lat. multus mnogo) „implicira tek istodobno postojanje više elemenata, u danom kontekstu – više kultura“, a izraz „inter“ (lat. inter – među) „upućuje na dinamiku, prepletanje i suodnos“ (Čačić-Kumpes, 2004, 150). U tom smislu, multikulturalizam je „moguće tumačiti na dva posve oprečna načina“; s jedne strane, on „označava plemeniti projekt da se izađe iz zatvorenosti vlastite kulture i da se spozna različitost kultura i civilizacija“, i to se značenje „nadovezuje na stari humanistički ideal bogatstva i tolerancije različitosti“; s druge strane, „tim se izrazom može označavati supostojanje partikularizama koji se međusobno ignoriraju i koji su jedino podložni pravilu da se direktno ne sukobljavaju“ (Kalanj, 2006, 207). Upravo se zbog te dvojbenosti značenja „sugerira model interkulturalnih odnosa, koji naglašava primat dijaloške dimenzije multikulturnog stanja“, te se interkulturalnost „koja istovremeno obuhvaća kulturnu raznolikost i stalni dijalog kultura“ vidi kao „model održivog kulturnog razvoja u multikulturnom svijetu“ (Kalanj, 2006, 207). I to kulturno održivog razvitka kao „razvitka ljudskih interesa i djelovanja koji sve manje opterećuju fond prirodnih rezervi zemlje i postojeće kapacitete infrastrukture i naseljenog prostora“, a istovremeno potiču užitak u „vrijednostima koje preko umjetnosti, znanosti, obrazovanja te kulturnih igara i običaja povećavaju privlačnost među ljudima“ (Katunarić, 2007, 219). Razlažući razvojne dileme kulture u tom kontekstu, Katunarić jedno shvaćanje naziva „kultura - sredstvo“ (kulturno djelovanje - izvankulturni ciljevi), a drugo „kultura - cilj“ (kulturno djelovanje svrha samom sebi) 6 (Katunarić, 2007). „Kultura-sredstvo“ je način da se „kulturnim djelovanjem, od samoobrazovanja preko izgradnje nacionalnog identiteta do proizvoda visoke i popularne kulture postignu drugi korisni ciljevi kao najvažniji: politički, ekonomski pa i vojni“ (Katunarić, 2007, 223). Takvo je shvaćanje kulture prepoznato u različitim izvještajima UNESCO-a i Vijeća Europe o kojima će biti više riječi u drugom i trećem poglavlju rada. „Kultura-cilj“ izraz je shvaćanja o zasebnosti kulturnih vrijednosti i tu su izvankulturni ciljevi manje važni ili nevažni, a središnja je težnja prema bezinteresnom sviđanju i užitku u umjetničkom djelu i kulturi (Katunarić, 2007). Ta će različita značenja i shvaćanja kulture biti relevantna i u četvrtom, kao i u zaključnom dijelu rada, a u kojima će 2006, 67). Ipak, takvo određenje najčešće služi kako bi se razlikovalo koncepte multikulturalizma i interkulturalizma, „koji smjera otvorenim modelima kulture, poticanju novih kontakata i prožimanju“, te upućuje na „dinamički, upravo dijaloški međuodnos“ (Mesić, 2006, 67-68). Međutim, prema Mesiću, treba znati da je pojam multikulturalizma vrlo složen, teda „ideja multikulturalizma ima vrlo različita značenja i shvaćanja“ (Mesić, 2006, 408). 5 Interkulturalizam je „kulturna politika, oblikovana unutar Vijeća Europe“, i „prihvaćena kao europska kulturna politika, u početku ponajprije povezana s imigracijskim politikama zapadnoeuropskih zemalja, a kasnije i kao politika novih europskih integracija“ (Čačić-Kumpes, 2004, 149). 6 Oba shvaćanja kulture imaju i prednosti i nedostatke, ali dobro ukazuju na „važnost koju jednom odabrani pojam kulture ima za daljnji kulturni razvitak“, a strategijski cilj može se „odrediti kao proširivanje mjesta susreta između kulture-cilja i kulture-sredstva“ (Katunarić, 2007, 228). 1040 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija se ranije navedene teme i problematika kulturnih raznolikosti analizirati u kontekstu Bosne i Hercegovine i njenog uključivanja u europske integracije. UNESCO i kulturna raznolikost Iz selektivnog kronološkog pregleda UNESCO-vih dokumenata pod naslovom „UNESCO i pitanje kulturnih raznolikosti: pregled i strategije, 1946. – 2000.“, može se iščitati o postojanju četiri razdoblja UNESCO-vog pristupa kulturnim raznolikostima: prvo je razdoblje osnivanja organizacije poslije Drugog svjetskog rata kada je dominirala veza između „kulture i znanja“; drugo je razdoblje Hladnog rata i dominacija veze između „kulture i politike“; treće je razdoblje kasnih 60-tih godina 20. stoljeća kada prioritetom postaje veza između „kulture i razvoja“ i četvrto je razdoblje obilježeno vezom između „kulture i demokracije“ (UNESCO, 2000b, 3). UNESCO je utemeljen s ciljem doprinosa miru, sigurnosti i promoviranju suradnje među narodima na području obrazovanja, znanosti i kulture, pa stoga ni ne čudi da je uspostava i očuvanje mira i sigurnosti obilježila to prvo razdoblje UNESCO-ovog pristupa kulturnim raznolikostima. Kulturne raznolikosti i kulturni pluralizam, povezivani su s „međunarodnim, a ne unutar nacionalnim razlikama“ jer su nacionalne države smatrane „jedinstvenim entitetima“, a o „kulturi se mislilo više u smislu umjetničke produkcije“, a manje kao o „načinu razmišljanja, osjećanja i opažanja“ (UNESCO, 2000b, 3). U tom razdoblju, UNESCO je „usmjeren na obrazovanje i znanje kao ključna područja za uspostavu i održanje mira“, a potom je uslijedilo proširivanje pojma kulturnih raznolikosti, te njegovo povezivanje s „identitetom“ u razdoblju Hladnog rata, čime su kulturne raznolikosti i kulturni identiteti naroda „postali središnje političko pitanje“, a „jedinstveni kulturni identiteti naroda, opravdanje za njihovu nezavisnost i međunarodno postojanje“ (UNESCO, 2000b, 3). Potom slijedi treće razdoblje kasnih 60-tih godina 20. stoljeća, kada prioritetom postaje veza između „kulture i razvoja“. Razmatra se ideja „raznolikih razvoja“ („endogenih razvoja“), te zaključuje da se „razvoj ne može ograničiti samo na ekonomiju“, kao i da „ciljeve rasta treba definirati i u smislu poboljšanja „kulturnog, individualnog i kolektivnog ispunjenja i opće dobrobiti“ (UNESCO, 2000b, 11). Četvrto je razdoblje obilježeno vezom između „kulture i demokracije“ i to kako unutar društava, tako i među njima, i „na različitim razinama (lokalnim i regionalnim, kao i međunarodnim)“ (UNESCO, 2000b, 3). Iz tog razdoblja treba izdvojiti Meksičku Deklaraciju o kulturnim politikama iz 1982., jer je ona prikazala složeno određenje kulture, definirala njenu ulogu, usprotivila se „prekomjernoj politizaciji kulturnih identiteta“, naglasila da se „kulturnom raznolikošću treba upravljati“ i priznala da u današnjem svijetu ne možemo međusobno živjeti „izolirano od kulture“ (UNESCO, 2000b, 13-14). Pri tome se može uočiti kako se neka pitanja provlače kroz sva ranije navedena razdoblja, a izdvojit ćemo dva takva pitanja: prvo je pitanje „jedinstva i različitosti“, i to u kontekstu rasprava oko sukoba jer se u prvim razdobljima to pitanje povezivalo sa stajalištima po kojima „raznolikost ljudskog iskustva može dovesti do sukoba“, da bi u trećem razdoblju, jedan od zaključaka Konferencije o kulturnim politikama u Bogoti (1978) bio „da kulturnu raznolikost treba smatrati stabilizirajućim faktorom, a ne faktorom podjele“, pa sve do posljednjeg razdoblja kada 1041 �Ranka Jeknić zaključci idu u smjeru jačanja „pozitivnih interkulturalnih odnosa“ kao jamstva „međunarodnog mira“; drugo pitanje je „ideja pojedinih putova razvoja“, koja se može iščitati kao princip iz gotovo svih UNESCO-vih Izvješća i dokumenata (UNESCO, 2000b, 7-12). Ipak, na tim se pitanjima jasno vidi i da su to ujedno i „teorijski i praktični problemi“ o kojima se i danas raspravlja, što dobro ukazuje na složenost navedene problematike kao i na političke i ekonomske implikacije koje stoje u pozadini navedenih pitanja i zbog kojih je „jaz između pojmova i praktične primjene još uvijek preširok“ (UNESCO, 2000b, 13). Na svojoj stotoj sjednici 1986. godine, Opća skupština Ujedinjenih naroda je proglasila „Desetljeće kulture i razvoja“, a iz tog ćemo razdoblja prikazati UNESCO-vo izvješće pod naslovom „Naša kreativna raznolikost“ (1996)koje je ujedno i jedan od najvažnijih dokumenata u kojima se UNESCO bavi kulturnom raznolikošću kao bitnim dijelom cjelokupnog održivog i „kulturno-osjetljivog“ razvoja (UNESCO, 1996). Prema Obuljen, ovaj izvještaj „je ujedno bio i prvi dokument koji povlači paralelu između biološke i kulturne raznolikosti“, pri čemu je, „važno napomenuti da je navedena veza između kulturne raznolikosti i biološke raznolikosti prema nekima neprimjerena“, jer se „zaštita biološke raznolikosti vidi kao zahtjev da se razlike održavaju, čak i umjetno, ako je potrebno“, dok se u kontekstu kulturnih raznolikosti „smatra da svaka kultura ima priliku odlučiti hoće li i kako želi rasti i razvijati se, kao dinamički proces koji uključuje unutarnje promjene i interakcije s drugim kulturama, i stalan razvoj“ (Obuljen, 2006, 24). Ipak, primarni cilj takve usporedbe bio je „koncept da je svaka od temeljne važnosti za održivi razvoj i da je svaka od temeljne važnosti za budućnost čovječanstva“, što će se kasnije vidjeti i u prvom članku „Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti“ (Obuljen, 2006, 24). Već u uvodu navedenog izvješća, razvoj je definiran kao složeno pitanje koje se ne smije poistovjetiti sa stajalištima o postojanju „jednog i jedinstvenog, linearnog puta jer bi to značilo i eliminiranje kulturne raznolikosti“, a to je osuđeno na razvojni neuspjeh i „opasno ograničava kreativne kapacitete čovječanstva“ (UNESCO, 1996, 7). Pozivajući se na primjer „prosperitetnih istočno-azijskih zemalja u kojima su ljudi ostali vjerni svojim vrijednostima, a opet postigli viši standard življenja u usporedbi s raznim društvima industrijskog svijeta“, te na UNDP-ovo proširivanje samog pojma razvoja kao procesa širenja izbora ljudi „u rasponu od političke, ekonomske i društvene slobode pojedinca, do mogućnosti za zdravlje, obrazovanje, produktivnost, kreativnost i uživanje samopoštovanja i ljudskih prava“, UNESCO će u ovom izvještaju rasvijetliti odnos između kulture i razvoja 7 (UNESCO, 1996, 7-8). Postignuta je suglasnost oko novog poimanja razvoja u pogledu postojanja i mogućnosti odabiranja i stvaranja novih i različitih puteva napretka, kao i u pogledu odnosa kulture i razvoja, odnosno kulture kao „bitne odrednice, ako ne i same biti, održivog razvoja, budući su stavovi i životni stilovi ti koji U tom smislu, „moraju se postaviti nova pitanja“, ali i „iznova odgovoriti na neka stara“, među kojima se mogu izdvojiti sljedeća pitanja: „Koji su kulturni i socio-kulturni čimbenici koji utječu na razvoj? Kakav je kulturni utjecaj na društveni i gospodarski razvoj? Kako su kultura i modeli razvoja povezani jedan s drugim? Kako se mogu kombinirati vrijedni elementi tradicijske kulture s modernizacijom?“ (UNESCO, 1996, 8). 7 1042 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija određuju način na koji upravljamo neobnovljivim resursima“ i razvoja koji bi „prepoznao kako kulturni faktori mogu oblikovati te različite puteve kojima različita društva mogu ostvariti svoje ciljeve“ (UNESCO, 1996, 9-10). Pri tome je prihvaćeno određenje „kulture kao zajedničkog načina života“, a takvo određenje ima implikacije i na analiziranje razvoja jer se on ne poistovjećuje s „gospodarskim rastom“ (u tom slučaju „kultura je čisto instrumentalna, nije nešto vrijedno po sebi“, odnosno na kulturu se gleda kao na „sredstvo za promicanje i održavanje gospodarskog napretka“), već se na kulturu gleda kao na sastavnu dimenziju razvoja, a na razvoj se gleda kao na proces koji povećava slobodu ljudi 8 (UNESCO, 1996, 14). Navedenom UNESCO-vom izvješću cilj je bio pokrenuti međunarodnu raspravu o povezanosti kulture i razvoja, a u tom su razdoblju imali i podršku drugih međunarodnih organizacija poput UN-a 9, Svjetske banke i različitih međunarodnih nevladinih organizacija. U nastavku ćemo izdvojiti izvješće Svjetske banke pod naslovom „Kultura i održivi razvoj“ (1999), koje je usmjereno na razvijanje programa za kulturu i održivi razvoj, a polazi od određenja kulture koji koristi UNESCO u „Našoj kreativnoj raznolikosti“ 10. Iz tog izvješća istaknut ćemo poglavlje „Kultura: integralni dio razvoja“, u kojem se kultura određuje kao bitna dimenzija razvoja, i naglašava da „razvojna rješenja treba prilagoditi lokalno relevantnim tradicijama i institucijama“, te u „tim aktivnostima koristiti lokalne stručnjake i znanja“, a da bi „razvoj bio sveobuhvatan i održiv, mora njegovati raznolikost sustava vjerovanja i tradicije koji povećavaju samopredodžbu, i pružaju povjerenje da djeluju u vlastitom interesu, poštujući i podržavajući tradicije drugih grupa“ (WB, 1999, 13). U knjizi „Razvoj kao sloboda“ Amartya Sen analizira razvoj kao „proces širenja stvarnih sloboda koje ljudi uživaju“ (Sen, 2002, 19). Riječ je o pristupu koji je „u suprotnosti sa užim pogledima na razvoj kao što su izjednačavanje razvoja sa rastom bruto nacionalnog proizvoda ili sa porastom osobnih primanja, industrijalizacijom, tehnološkim napretkom, socijalnom modernizacijom“ itd. (Sen, 2002, 19). Prema Senu, „rast BNP-a ili osobnih primanja može, naravno, biti veoma značajan kao sredstvo za širenje sloboda koje uživaju članovi društva“, međutim „slobode zavise i od drugih odrednica kao što su socijalni i ekonomski dogovori (na primjer, kapaciteti za obrazovanje i zdravstvenu zaštitu), kao i od političkih i građanskih prava“ (Sen, 2002, 19). 9 Primjerice, UN-ova „Rezolucija o ljudskim pravima i kulturnoj raznolikosti“ (2000), povezala je kulturne raznolikosti s temeljnim ljudskim pravima utjelovljenima u „Općoj deklaraciji o ljudskim pravima“, te potvrdila da su „sva ljudska prava univerzalna, nedjeljiva, međusobno ovisna i povezana, te da se međunarodna zajednica mora odnositi prema ljudskim pravima u svijetu na podjednak način“ (Obuljen, 2006, 27). 10 „Kultura je cijeli kompleks osebujnih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih značajki koje karakteriziraju društva ili društvene grupe. To uključuje kreativno izražavanje (npr. usmena predaja, jezik, književnost, izvedbene umjetnosti, likovne umjetnosti i obrt), prakse zajednice (npr. tradicionalne metode liječenja, tradicionalno upravljanje prirodnim resursima, proslave i obrasce socijalne interakcije koji pridonose grupnom i pojedinačnom blagostanju i identitetu), i materijale ili forme gradnje kao što su mjesta, objekti, povijesna gradska središta, krajolici, umjetnost” (WB, 1999, 13). 8 1043 �Ranka Jeknić Potom je Vijeće Europe, u prosincu 2000. usvojilo „Deklaraciju o kulturnoj raznolikosti“, da bi sljedeće godine, u studenom 2001., UNESCO-ova Opća konferencija jednoglasno usvojila „Opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti“ (Obuljen, 2006). Riječ je o povijesnom dokumentu koji dobro ilustrira sveobuhvatnost UNESCO-vog bavljenja kulturnim raznolikostima, a koja okuplja različite veze prikazane i u ranijim razdobljima: „Identitet, raznolikost i pluralizam“ (Članci 1., 2. i 3.); „Kulturna raznolikost i ljudska prava“ (Članci 4., 5. i 6.); „Kulturna raznolikost i kreativnost“ (Članci 7., 8. i 9.) i „Kulturna raznolikost i međunarodna solidarnost“ (Članci 10., 11. i 12.) 11 (UNESCO, 2000a, 62-63). Navedenom Deklaracijom kulturna se raznolikost odredila kao bitni i sastavni dio cjelokupnog održivog razvoja, kao bitni i sastavni dio temeljnih ljudskih prava, kao kulturna baština koju treba očuvati, istaknuta je specifičnost kulturnih dobara i usluga koje ne smiju biti tretirane kao puke robe ili robe široke potrošnje, naglašena je važnost definiranja i provođenja kulturnih politika koje trebaju stvoriti uvjete za proizvodnju i širenje raznolikih kulturnih proizvoda i usluga itd. (UNESCO, 2000a). Osim toga, Deklaracijom se potvrdila i uloga UNESCO-a u promicanju njenih načela i provedbi ciljeva navedenih u Akcijskom planu, a kao aktivnosti u podizanju svijesti o kulturnoj raznolikosti i dijalogu među kulturama možemo izdvojiti i da su Ujedinjeni narodi 2001. godinu proglasili Međunarodnom godinom mobilizacije protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije, te Međunarodnom godinom dijaloga među civilizacijama, dok je 2002. godine, 21. svibnja proglašen Svjetskim Danom kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj (UNESCO, 2002, 5). Dakako, kao i u prethodnim razdobljima, UNESCO je imao i podršku drugih međunarodnih organizacija, specijaliziranih agencija UN-a, poput UNDP-a, i različitih međunarodnih nevladinih organizacija itd., a u nastavku ćemo izdvojiti UNDPovo „Izvješće o društvenom razvoju 2004.: Kulturna sloboda u današnjem raznolikom svijetu“ (2004). Navedeni dokument usmjeren je na poticanje integriranja kulturnih raznolikosti u razvojne politike, isticanjem da cjeloviti razvoj uključuje i multikulturalnu politiku priznavanja razlika, kao i poštivanja raznolikosti i kulturnih sloboda, te odbacivanjem „tvrdnji da kulturne razlike nužno dovode do socijalnih, ekonomskih i političkih sukoba ili da kulturna prava dokidaju politička i ekonomska“ (UNDP, 2004, V).U Izvješću se posebno izdvajaju tri mita, odnosno zablude o ulozi koju kultura, kulturna sloboda i kulturna raznolikost igraju u razvoju društva: 1) „Za neke je kulture vjerojatnije da će razvojem brže napredovati od drugih“ (stajalište koje se može povezati sa kulturnim deterministima koji čitave kulture stereotipno etiketiraju ne vodeći pri tome računa da te kulture nisu homogene, te da u njima postoje velike varijacije u jeziku, religijama, literaturi, To su sljedeći Članci: 1. „Kulturna raznolikost: zajednička baština čovječanstva“; 2. „Od kulturne raznolikosti do kulturnog pluralizma“; 3. „Kulturna raznolikost kao faktor u razvoju“; 4. „Ljudska prava kao jamstvo kulturne raznolikosti“; 5. „Kulturna prava kao poticajno okruženje za kulturne raznolikosti“; 6. „Prema pristupu kulturnoj raznolikosti za sve“; 7. „Kulturna baština kao izvor kreativnosti“; 8. „Kulturna dobra i usluge: roba jedinstvene vrste“; 9. „Kulturne politike kao katalizatori kreativnosti“; 10. „Jačanje kapaciteta za stvaranje i širenje u svijetu“; 11. „Izgradnja partnerstva između javnog sektora, privatnog sektora i civilnog društva“, i 12. „Uloga UNESCO-a“ (UNESCO, 2000a, 6263). 11 1044 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija umjetnosti i sl.; 2) „Kulturna raznolikost neminovno dovodi do sukoba preko vrijednosti“ (stajalište koje se može povezati s Huntingtonovim „sukobom civilizacija“, a zanemaruje mnoga istraživanja koja su fokusirana na ekonomske i političke nejednakosti kao izvore sukoba); 3) „Kulturna raznolikost je prepreka razvoju“ (stajalište po kojem nacionalne države bolje funkcioniraju i učinkovitije napreduju ukoliko su jedinstvenog kulturnog identiteta, što je staro modernizacijsko stajalište koje ovaj Izvještaj osporava jer su „višestruki i komplementarni identiteti realnost u mnogim zemljama“, te „pokušaje da se kulturne raznolikosti suzbiju ili da se različite kulturne skupine asimiliraju prikazuje kao ne samo nemoralne, već i nedjelotvorne“, sugerirajući „prilagodljive pluralističke politike koje bi uključivale osobe različitih kulturnih identiteta u društvo“) (UNDP, 2004, 38 - 44). Sljedeće razdoblje obilježeno je „Konvencijom o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza“ (2005), a uvjetno bismo ga mogli nazvati vezom „kulture i ekonomije“, ili „kulture i trgovine“. Naime, 20. listopada 2005. godine, Opća konferencija UNESCO-a usvojila je navedenu Konvenciju kao međunarodni pravno-obvezujući instrument koji se nastavlja na ideje „Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti“, i „pokušava ispraviti štetni utjecaj konteksta slobodne trgovine na pitanje očuvanja kulturne raznolikosti u domeni kulturnih raznolikosti umjetničkih izraza“ i to na način da se očuva i omogući suvereno pravo država na formuliranje, „donošenje i provođenje onih mjera koje smatraju potrebnim za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih i umjetničkih izraza“ (Obuljen, Smiers, 2006, 34). Prema Obuljen i Smiersu, navedena Konvencija bila je potrebna „jer u svijetu u kojem dominira neoliberalni ekonomski program, bilo koja mjera koja se odnosi na trgovinu smatra se preprekom slobodnoj trgovini i prijeti joj opasnost suočavanja sa trgovinskim sankcijama“, a taj „kontekst slobodne trgovine može biti štetan za ljudska prava, za zaštitu okoliša i za održavanje kulturne raznolikosti u našim društvima“ (Obuljen, Smiers, 2006, 4). Dakako, bilo bi „pogrešno gledati na Konvenciju kao instrument čiji je jedini cilj osigurati poseban tretman kulture u trgovinskim pregovorima“, ali je naglašavanje ovog trgovinskog aspekta neophodno kako bi se razumjela argumentacija oponenata Konvencije, a po kojima ona može rezultirati ukidanjem slobodne trgovine u ovom području (Obuljen, 2006, 20). To je uostalom i glavna argumentacija SAD-a za odbijanje Konvencije, po kojima „kontroliranje kulturnih ili umjetničkih izraza nije u skladu s poštivanjem ljudskih prava ili slobodnim protokom informacija“, te može „rezultirati ukidanjem slobodne trgovine 12“ (Cvjetičanin, 2005). Taj „trgovinski aspekt“, ili „odnos Konvencije s drugim međunarodnim ugovorima“ ujedno je i najosjetljivija tema koja je jasno podijelila pristaše i protivnike Konvencije: s jedne su strane protivnici Konvencije koji „preferiraju podređivanje Konvencije s drugim sporazumima, uključujući osobito trgovinske sporazume, pod uvjetom da ništa u ovoj Konvenciji ne smije odstupati od prava i obaveza u drugim međunarodnim instrumentima“, a s druge su strane pobornici Konvencije koji vjeruju da ona „treba osigurati da se svaki spor koji se bavi s kulturnim dobrima i uslugama treba presuđivati isključivo na temelju ovog Prema Cvjetičanin,„Konvencija je prihvaćena sa 148 glasova za, dva protiv (SAD i Izrael) i četiri suzdržana (Australija, Nikaragva, Honduras i Liberija)“ (Cvjetičanin, 2005). 12 1045 �Ranka Jeknić novog pravnog instrumenta“ (Obuljen, 2006, 32). Ipak, osim tog aspekta, potrebno je naglasiti i činjenicu da je ovom Konvencijom „kulturna raznolikost ili raznolikost kulturnih izraza, prihvaćena kao politički pojam od strane svih sudionika pregovara“ i „jednoglasno je prihvaćeno da je raznolikost kulturnih izraza nešto vrijedno zaštite“ (Obuljen, 2006, 21). Pri tome su određenje kulturnih raznolikosti 13 , kao i drugi pojmovi i ciljevi izvedeni iz dokumenata koji su prethodili Konvenciji. U tom smislu može se izdvojiti i poticanje dijaloga među kulturama i interkulturalnosti u cilju razvijanja „kulturne interakcije u duhu izgradnje mostova među narodima“, pri čemu se interkulturalnost „odnosi na postojanje i ravnopravno međusobno djelovanje različitih kultura te mogućnost stvaranja zajedničkih kulturnih izričaja putem dijaloga i međusobnog uvažavanja“ (UNESCO, 2006, 363-365). „Investiranje u kulturnu raznolikost i interkulturalni dijalog“ (2009) posljednji je u nizu UNESCO-vih izvještaja o kulturnoj raznolikosti i interkulturalnom dijalogu koje ćemo prikazati u nastavku. Već u uvodu navedenog izvještaja iznose se dva različita stajališta prema kulturnim raznolikostima: prvo, po kojem je „kulturna raznolikost sama po sebi pozitivna jer nas upućuje na dijeljenje bogatstva koje svaka kultura krije u sebi, a time i na veze koje nas ujedinjuju u procesima razmjene i dijaloga“, i drugo, po kojem kulturne raznolikosti mogu postati uzrokom gubljenja iz vida našeg „zajedničkog humaniteta, i stoga ishodištem mnogobrojnih sukoba“, što je stajalište koje se povezuje s posljedicama globalizacije koja je „povećala interakcije među kulturama“, a time i „mogućnosti sukoba i nesuglasica“ među njima (UNESCO, 2009, 1). Nasuprot takvom stajalištu koje kulturne raznolikosti vidi kao „prijetnje“, prema UNESCO-u kulturne su raznolikosti „bogatstvo“ i predložena je „koherentna vizija kulturne raznolikosti“ koja može postati „korisna za djelovanje cijele međunarodne zajednice“, što je i jedan od osnovnih ciljeva navedenog izvještaja (UNESCO, 2009, 1). Naime, kulturna raznolikost je shvaćena „kao dinamičan proces unutar kojeg se kulturnim promjenama najbolje može upravljati putem interkulturalnog dijaloga“, te kojim kulturne raznolikosti „mogu postati moćno sredstvo za obnavljanje međunarodnih strategija u prilog razvoja i mira, na temelju poštivanja univerzalno priznatih ljudskih prava“ (UNESCO, 2009, 23). Dovodeći u vezu kulturne raznolikosti i razvoj, u izvještaju se potom zaključuje da strategije razvoja ne mogu poimati razvoj „kao linearan, bitno ekonomski proces, u skladu sa zapadnim modelom razvoja“, te da „strategije održivog razvoja ne mogu biti kulturno neutralne“, već trebaju „kapitalizirati dobiti koje proizlaze iz dinamičke interakcije između kultura“, i razvijati pristup održivom razvoju koji će biti „osjetljiv na kulturnu raznolikost“, što je „ključno za rješavanje ekonomskih, socijalnih i ekoloških problema s kojima se suočava svijet kao cjelina“ (UNESCO, 2009, 24). Dakle, kulturna U navedenoj Konvenciji, „kulturna raznolikost se odnosi na raznovrsne načine na koje kulture skupina i društava pronalaze svoj izraz. Ovi se izrazi prenose unutar i između skupina i društava. Kulturna se raznolikost očituje ne samo kroz različite načine na koje kulturna baština čovječanstva izražava, proširuje i prenosi putem raznih kulturnih izraza, ali i kroz različite načine umjetničkog stvaralaštva, proizvodnje, širenja ili distribucije i užitka, bez obzira na sredstva i tehnologije koje se koriste“ (UNESCO, 2006, 365). 13 1046 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija raznolikost bitna je dimenzija održivog razvoja 14, a u zaključnom dijelu izvještaja ističe se da je „hitno potrebno investirati u kulturnu raznolikost i dijalog“, integrirati ih u širok raspon javnih politika (ne samo onih koji se odnose na područje kulture), te da to može „pomoći međunarodnoj zajednici u njenom pristupu ključnim ciljevima“: prvo, razvoju (jer se „kultura sve više prepoznaje kao bitna dimenzija tri stupa uistinu održivog razvoja“, pri čemu se pod ta tri stupa misli na ekonomski, socijalni i ekološki) i drugo, izgradnji mira i sprečavanju sukoba (jer „priznavajući kulturne raznolikosti stavljamo naglasak na jedinstvo u različitosti), a osim toga, „kulturna raznolikost podupire učinkovito ostvarenje“ univerzalnih ljudskih prava, „jača socijalnu koheziju i potiče nove oblike demokratskog upravljanja“ (UNESCO, 2009, 31). Vijeće Europe i interkulturalni dijalog Europski parlament proglasio je 2008. „godinom interkulturalnog dijaloga u Europskoj uniji“, što je utjecalo na provedbu različitih programa, projekata i drugih aktivnosti kojima je promišljan i analiziran interkulturalni dijalog u Europskoj uniji, a tada je proveden i Flash Eurobarometar 217 na temu „Interkulturalnog dijaloga u Europi“ (EC, 2007). Navedeno istraživanje provedeno je „na uzorku od preko 27. 000 slučajno odabranih ispitanika od 15 i više godina koji su bili intervjuirani u 27 država članica Europske unije“ i to u razdoblju od 13. do 17. studenoga 2007., a u nastavku ćemo izdvojiti samo neke od zanimljivih podataka (EC, 2007, 3). Prema tom istraživanju „gotovo tri četvrtine državljana Europske unije vjeruje da ljudi različitog podrijetla (etničkog, vjerskog ili nacionalnog) obogaćuju kulturni život njihovih zemalja“, njih „49% smatra da predstavnici manjinskih kultura obogaćuju njihovu vlastitu zemlju“, a „23% njih smatra da takva kulturna raznolikost uvelike obogaćuje kulturni život njihovih društava“ (EC, 2007, 4). Ili drugim riječima, kada govorimo o stavovima prema kulturnim raznolikostima u Europskoj uniji, gotovo 72% ispitanika, državljana Europske unije vjeruje da kulturna raznolikost obogaćuje njihovu zemlju, dok se „njih 23% ne slaže s takvom idejom“ (EC, 2007, 6). To je podatak koji upućuje na kozmopolitski odnos građana EU prema kulturnim raznolikostima, a po kojem se ona ne doživljava „kao prijetnja, dezintegracija, fragmentacija, nego kao bogaćenje“ 15 (Beck, Grande, 2006, 28). Kulturne raznolikosti važan su resurs društvenog razvoja, a kulturno održivim razvojem nadvladavaju se „linearne vizije razvitka, bilo u progresističkom (rast, ekspanzija i sl.)“, „bilo u suprotnom, fundamentalističkom smislu“ (npr. povratak korijenima) (Cvjetičanin, Katunarić, 2003, 14). 15 Prema Becku i Grandeu, ideja „kozmopolitske Europe” mogla bi ujediniti Europljane i osloboditi ih straha od gubitka identiteta jer je u kozmopolitskoj integraciji Europe moguće i „priznavanje razlika” i „integracija različitosti” (Beck, Grande, 2006). Europu treba „promišljati kozmopolitski kako se građani ne bi bojali da pristankom na Ustav EU rade kulturalno samoubojstvo“, jer „Europa je raznolikost“ i na toj bi „osnovi mogla nastati svijest o zajedništvu koja različitost jezika, kultura i vjerskih tradicija smatra bogatstvom, a ne preprekom integraciji“ (Beck, Grande, 2006, 8).U tom smislu, daljnja integracija Europe treba se temeljiti na paradigmatskojpromjeni koja kaže: „mnogolikost nije problem, nego rješenje“(Beck, 2008, 136). Uostalom, „u takvoj bi kozmopolitskoj Europi“, u kojoj „ljudi imaju korijene i krila“ i on sam rado živio (Beck, 2008, 137). 14 1047 �Ranka Jeknić Tijekom 2008. godine Vijeće Europe izdalo je dokument pod naslovom „Bijela knjiga o interkulturalnom dijalogu: živjeti zajedno kao jednaki u dostojanstvu“,kojeg podupire 47 država članica,što dakako nije slučajno, jer se Vijeće Europe promoviranjem interkulturalizma i interkulturalnog „dijaloga kao ključa za budućnost Europe“, bavi već dugi niz godina. O tome najbolje govore prilozi navedenog dokumenta u kojemu se nalaze popisi velikog broja selektiranih europskih konvencija (ukupno njih 17) 16, deklaracija (njih oko 24) 17, preporuka i rezolucija (oko dvije stotine) i drugih tekstova Vijeća Europe koji su nastajali u razdoblju od 1950. (kada je nastala „Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“) do 2008., a koji su relevantni za interkulturalni dijalog i nastajanje „Bijele knjige“ (COE, 2008, 52-60). U navedenom dokumentu polazi se od procjene da je „upravljanje rastućom kulturnom raznolikošću Europe“ u demokratskom duhu postao prioritet današnjice, te se postavlja pitanje upravljanja tom raznolikošću i kritiziraju pristupi koji društva „vide kao segregirane zajednice, u kojima u najboljem slučaju mogu koegzistirati većine i manjine sa svojim različitim pravima i obvezama, povezani samo međusobnim ignoriranjem i stereotipizacijama“ (što je dakako otvorena kritika starim multikulturalističkim politikama koje se u dokumentu nazivaju „neadekvatnim pristupima“ upravljanja kulturnim raznolikostima) (COE, 2008, 4). Hoćemo li dakle u budućnosti živjeti u takvim društvima, ili ćemo graditi vizije društava u budućnosti kao „otvorenih društava, bez diskriminacija, od kojih ćemo svi imati koristi, i koja će biti označena uključivanjem svih njenih stanovnika i potpunim poštivanjem njihovih ljudskih prava?“ (COE, 2008, 4). Dakako, ne treba posebno naglašavati da je stajalište Vijeća Europe na strani takvog društva u budućnosti, te da su upravo „poštivanje, i promocija kulturnih raznolikosti na bazi vrijednosti koje zastupa“ navedena organizacija „esencijalni uvijeti za razvoj društava na bazi solidarnosti“ (COE, 2008, 4). Pri tome se interkulturalni pristup i interkulturalni dijalog sugeriraju kao pristupi koji mogu „pomoći u cijenjenju različitosti, uz održavanje društvene kohezije“, što je uostalom važno za ostvarivanje europskog zajedništva i suradnje, i vidi se kao „zajednička obveza“ u stvaranju društava „u kojima ćemo moći živjeti zajedno kao jednaki u dostojanstvu“ (COE, 2008, 4-5). Potom se u dokumentu definiraju osnovni pojmovi poput interkulturalnog dijaloga, multikulturalizma, društvene kohezije, javne vlasti, integracije itd., i to „slijedeći terminologiju koju je razvijalo Vijeće Europe, kao i ostale međunarodne institucije“, iz kojih ćemo u nastavku izdvojiti određenje pojma interkulturalnog dijaloga (COE, 2008, 10-11). Naime, interkulturalni dijalog „podrazumijeva otvorenu i dostojnu Poput „Europske kulturne konvencije“ (1954); „Europske konvencije o pravnom statusu radnika migranata“ (1977); „Konvencije o sudjelovanju stranaca u javnom životu na lokalnoj razini“ (1992); „Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima“ (1992); „Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina“ (1995); „Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednostima kulturne baštine za društvo“ (2005) itd. (COE, 2008, 52-53). 17 Neke od njih su: „Deklaracija o netoleranciji – prijetnja demokraciji“ (1981); „Deklaracija o multikulturnom društvu i europskom kulturnom identitetu“ (1990); „Deklaracija o kulturnoj raznolikosti“ (2000); „Deklaracija o međukulturnom obrazovanju u novom europskom kontekstu“ (2003); „Farska deklaracija o strategiji Vijeća Europe za razvoj međukulturnog dijaloga“ (2005) itd.(COE, 2008, 54-55). 16 1048 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija razmjenu različitih pogleda između pojedinaca, grupa (ili skupina) s raznolikim etničkim, kulturnim, vjerskim i jezičnim pozadinama i naslijeđima, na bazi uzajamnog razumijevanja i uvažavanja“, a odnosi se „na sve razine – unutar društava, između društava Europe i između Europe i šireg svijeta“ (COE, 2008, 10-11). Zatim se analiziraju preduvjeti interkulturalnog dijaloga 18 poput vrijednosti ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, međusobnog poštivanja i uvažavanja, rodne ravnopravnosti, jezičnih, religijskih i drugih prava, te se analiziraju i glavni politički pristupi za promociju interkulturalnog dijaloga, i izvode preporuke za daljnje aktivnosti i akcije pri čemu je neizostavno demokratsko vladanje na svim razinama, demokratska participacija građanstva, te učenje i podučavanje interkulturalnim kompetencijama za interkulturalni dijalog (COE, 2008). Ili kraće, riječ je o proklamiranju interkulturalizma, interkulturalnog dijaloga i obrazovanja kao glavnih političkih smjernica za budućnost Europe. Ukratko, iz svih tih dokumenata može se zaključiti da su pojmovi kulture, primata kulture, potpora kulturnoj, odnosno jezičnoj, vjerskoj, etničkoj i drugim raznolikostima, multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog, produbljivanje veze između kulture i razvoja itd., u središtu debata koje naglašavaju da će upravo kultura imati središnju razvojnu ulogu u godinama pred nama (Kalanj, 2000). Multikulturalnost Bosne i Hercegovine u kontekstu europskih integracija Interkulturalni dijalog i interkulturalizam nedvojbeno su relevantni i za BiH i njeno pridruživanje Europskoj uniji, jer istovremeno uvažavaju i održavaju njenu kulturnu raznolikost, ali i naglašavaju dijalošku dimenziju njene multikulturalnosti. 19 U Opatijskoj „Deklaraciji o interkulturalnom dijalogu i sprečavanju sukoba“ (2003), prihvaćena su načela i „zajedničke vrijednosti“ poput poštivanja koncepta kulturne demokracije i državljanstva koji podrazumijevaju i prava i obveze, poštivanje kulturnih identiteta, praksi i baštine pod uvijetom da su u skladu s načelima Vijeća Europe, zaštita materijalne i nematerijalne baštine, jednak tretman za sve kulture i vjerovanja koje poštuju načela Vijeća Europe itd., sve u cilju promicanja kulturnih raznolikosti, interkulturalnog dijaloga i sprečavanja sukoba, pri čemu je istaknuta važnost međusektorske suradnje na svim razinama (lokalnim, regionalnim, nacionalnim), kao i sa civilnim društvom (COE, 2003, 2). Razvijanje interkulturalnog dijaloga dugoročan je zadatak i treba ga shvatiti „kao korak za/ prema miru“, a kako bi ukazao na to o kakvim je vrijednostima za interkulturalni dijalog riječ, Katunarić navodi niz primjera među kojima ćemo u nastavku izdvojiti samo neke: moralne vrijednosti („višeglasje, traženje alternativa, tolerancija“), kognitivne („mnogo istina u jednoj“, jer iako je „istina možda samo jedna“ do nje se može doći samo putem „dijaloga između mnogo različitih viđenja istine“, izbjegavanje stereotipa), političke („svi smo manjine“, jednakost, sloboda), ekonomske (zaštita od siromaštva, pluralizam), kulturne („samokritična svijest, izražajna raznovrsnost i alternativnost“) itd. (Katunarić, 2007, 335-336). 19 O multikulturalnosti BiH kao društvenoj činjenici, i njenom odnosu prema toj kulturnoj raznolikosti, kao i o bogatom kulturnom kapitalu koji se gradio različitim utjecajima s Istoka, Zapada i Mediterana, govori i podatak po kojem na prostoru BiH „koegzistiraju tri religije sa zavidnim stupnjem tolerancije i približavanja, bez asimilacijskih pretenzija integracije i stvaranja jedinstvenog kulturnog obrasca koji bi potirao razliku i posebnost svakog kulturnog individualiteta“ (Vijeće ministara BiH, 2008, 5-7). Nadalje, o tome govore i podaci po kojima je prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u BiH živjelo 18 1049 �Ranka Jeknić Kao članica Vijeća Europe, BiH sudjeluje u radu Vijeća Europe u području kulture, pa je tako na osnovu ranije navedene Opatijske „Deklaracije o interkulturalnom dijalogu i sprečavanju sukoba“, Sarajevo bilo „organizator prvog pilot projekta pod nazivom Prvi interkulturalni grad Vijeća Evrope 2003/04. kao i Prvog foruma o interkulturalnom i interreligijskom dijalogu“ koji je organiziran u suradnji s Vijećem Evrope i japanskom fondacijom (Vijeće ministara BiH, 2008, 31). Projekt su organizirali Međunarodni centar za mir Sarajevo, grad Sarajevo i Vijeće ministara BiH, uz sudjelovanje znanstvenika i javnih i političkih osoba iz cijelog svijeta, kao i predstavnika vjerskih zajednica u BiH, a zahvaljujući „tom iskustvu Vijeće Evrope je na zasjedanju komiteta direktora donijelo odluku da nastavi s ovim projektima i da ih uvrsti u prioritete i u narednom periodu, posebno u kontekstu evropske godine interkulturalnog dijaloga“ (Vijeće ministara BiH, 2008, 31). Nadalje, Vijeće Evrope je u okviru Komiteta direktora kulture razvilo čitav niz projekata u kojima je aktivno sudjelovala BiH, poput projekta „Kreativni kulturni kapital“, organizirana su različita događanja posvećena „evropskim danima naslijeđa“ itd. (Vijeće ministara BiH, 2008, 31). Pri tome treba još jednom naglasiti „ulogu Vijeća Evrope i njegovih programa koji podržavaju kulturu različitosti i afirmiraju projekte međuvladine suradnje u Evropi i regionalnoj suradnji 20“, te važnost daljnjeg aktivnog sudjelovanja BiH u takvim projektima kojima se promovira interkulturalizam i interkulturalni dijalog (Vijeće ministara BiH, 2008, 32). Usklađivanje postojećeg zakonodavstva sa standardima Europske unije, te ranije analiziranim međunarodnim konvencijama, kao i donošenje, ali i implementacija novih propisa, važni su ciljevi koji se nalaze na putu europskih integracija i kada je u pitanju područje kulture. O tome se može iščitati iz „Strategije kulturne politike u BiH“, prema kojoj je sektor kulture do 2006. godine bio marginaliziran, a tek je „na inicijativu Komisije Vijeća ministara BiH za izradu kulturne strategije BiH, kultura 2006. godine prvi puta uključena u revidiranu Srednjoročnu razvojnu strategiju BiH 2004.-2007. (PRSP)“, čime je stvorena „mogućnost da se kulturna politika razmatra u kontekstu jačanja socijalne kohezije u Bosni i Hercegovini kao jedna od strateških politika razvoja društva“ (Vijeće ministara BiH, 2008, 4). Osim toga, kao ključne dokumente BiH o kulturi, kulturnoj raznolikosti i kulturnoj 4.377.033 stanovnika, pri čemu etničku strukturu stanovnika tvore Bošnjaci (43,5%), Srbi (31,2%) i Hrvati (17,4%), kao tri konstitutivna naroda (Vijeće ministara BiH, 2008, 49). Preostalih 7,9% stanovništva ili se nisu nacionalno izjasnili ili su predstavnici 17 nacionalnih manjina „koji kroz svoje djelovanje predstavljaju najznačajniju potvrdu afirmaciji kultura različitosti u vremenu globalizacije, što je od neprocjenjive vrijednosti za razvoj interkulturalnog dijaloga i jačanje socijalne kohezije društva“ (Vijeće ministara BiH, 2008, 7). 20 Prema Strategiji, BiH treba aktivno sudjelovati u „afirmaciji ne samo političkih već i ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava građana. BiH podržava Platformu FARO u kojem je postignut zajednički pristup Vijeća Evrope i UNESCO-a u vezi s interkulturalnim dijalogom kao dijelom procesa UNESCO-ve Konvencije za zaštitu i promociju različitosti kultura“ (Vijeće ministara, 2008, 32). Nadalje, potrebno je da BiH i formalno ratificira ovu Konvenciju i bude u mogućnosti korištenja europskih i svjetskih fondova za projekte iz područja kulture i međukulturne suradnje (Vijeće ministara BiH, 2008, 32). 1050 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija politici u kontekstu europskih integracija treba izdvojiti „Strategiju integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju“ (2006), „Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane“(2008) 21, te ranije već navedenu „Strategiju kulturne politike u BiH“ (2008). U „Strategiji integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju“, kulturna raznolikost BiH istaknuta je kao njena vrijednost u kontekstu europskih integracija 22, a potom se u poglavlju o kulturi (2.3.3.5. „Kultura i audiovizualne usluge“) zasebno analizira stanje kulture u BiH, stanje u EU i neophodne mjere koje treba poduzeti u cilju integriranja BiH u EU 23 (BiH, 2006). Pri tome se pojašnjava da su za kulturnu politiku u BiH „zaduženi entiteti, dok je na državnom nivou kultura u ingerenciji Ministarstva civilnih poslova BiH“, te da „Ministarstvo kulture i sporta FBiH i Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a obavljaju aktivnosti koje se odnose na: naučnoistraživačku djelatnost u oblasti zaštite i korištenja kulturno-historijskog naslijeđa, muzejsku, arhivsku, bibliotekarsku, izdavačku, pozorišnu, muzičku, likovnu, filmsku i estradnu djelatnost, organizacije i udruženja građana u oblasti umjetnosti i kulture, tehničku kulturu“ (BiH, 2006, 81). Nadalje, zaključuje se da su aktivnosti iz područja kulture „trenutno jedan od najboljih izvoznih proizvoda BiH“, te da su najbolja promocija BiH, kako u široj regiji, tako i u Europi, njeni festivali, te filmske i druge međunarodne kulturne manifestacije (BiH, 2006, 81). Osim toga, istaknut je nedostatak kulturne politike u BiH, te je zaključeno da je kultura područje „koje daje više nego što se u nju ulaže“ jer kulturna politika na državnoj razini može dovesti do poboljšanja imidža BiH, razvoja kulturnog turizma, otvaranja novih radnih mjesta itd. (BiH, 2006, 81). Potom je opisano stanje kulture u EU, u kojoj „književnost, arhitektura, kinematografija, jezik, vizuelna umjetnost i ostali vidovi kulturnog identiteta zemlje, iako pripadaju specifičnoj zemlji, čine neodvojivi dio zajedničkog evropskog kulturnog naslijeđa“, te da je cilj EU očuvanje i Treba izdvojiti Članak 101. „Saradnja u oblasti kulture“: „Strane se obavezuju da će promovirati saradnju u oblasti kulture. Ta saradnja inter alia služi za podizanje nivoa međusobnog razumijevanja i poštovanja među pojedincima, zajednicama i narodima. Strane se također obavezuju da će sarađivati na promociji kulturne raznolikosti, naročito u okviru Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promociji različitosti kulturnog izražavanja“ (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, 2008, 55). 22 “Svojom specifičnom multietničkom i multireligijskom strukturom BiH će doprinijeti raznolikosti strukture religija i kultura koje čine proširenu EU. U BiH stoljećima postoje različite kulture, tradicije i načini života, koji imaju dodirnih tačaka, ali koji su zadržali svoje posebnosti. EU iskazuje poštovanje prema različitim kulturama i jezicima i teži razvoju i očuvanju kulturnog naslijeđa Evrope, uvažavajući identitet svake zemlje članice. U kontekstu proširenja, ova različitost kultura i nacija u ujedinjenoj Evropi predstavljat će njen snažan glas na svjetskoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sceni“ (BiH, 2006, 16). 23 „Harmonizacija s evropskim zakonodavstvom podrazumijeva primjenu konvencija i rezolucija međunarodnih organizacija, naročito iz domena kulturnog naslijeđa, kao što su Zakon o zaštiti kulturnog naslijeđa (Direktiva 97/7/EEZ) i Regulativa o nezakonitom iznošenju kulturnih predmeta iz zemlje (Regulativa 3911/92). Potrebno je urediti oblast kulture na državnom nivou, kako bi se odredile glavne smjernice razvoja i promoviranja kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine. Potrebno je poticati festivale međunarodnog karaktera. Neophodno je poticati razvoj privatnih preduzeća koja se bave kulturom“ (BiH, 2006, 82). 21 1051 �Ranka Jeknić podržavanje kulturne i jezične raznolikosti, kao i promoviranje međukulturalnog dijaloga (BiH, 2006, 81-82). Ipak, ključan dokument o kulturi je „Strategija kulturne politike u BiH“, a njeno realiziranje pridonijelo bi bržem uključivanju BiH u europske integracije. Pri tome se kao prioritete kulturne politike u BiH može izdvojiti daljnji razvoj sektora kulture, afirmiranje njene multikulturalnosti i kulturnog zajedništva, i to kao njene „prednosti, faktora uvezivanja, a ne razdvajanja, i stepenicu više na putu ka europskim integracijama, i posebno, njegovanje kulturnih osobenosti svakog njenog naroda i nacionalnih manjina“, uključivanje osnovnih ciljeva strategije u srednjoročnu strategiju razvoja BiH, uključivanje strategije kulturne politike u proces europskih integracija BiH, korištenje europskih fondova za projekte u području kulture u procesu pridruživanja EU itd. (Vijeće ministara BiH, 2008, 37-41). ZAKLJUČAK Poštivanje kulturne, vjerske i jezične raznolikosti, manjinskih prava i kulturnih prava, kao i mjere protiv rasizma, ksenofobije itd., sastavni su dio i pregovaračkog poglavlja o „Pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima“, što je važno u kontekstu usklađivanja zakonodavnog i institucionalnog okvira država koje pregovaraju o pristupanju Europskoj uniji, s pravnom stečevinom EU 24. EU-ov popis temeljnih ljudskih prava sadržava i „određeni broj jamstava kojima se osigurava jednakost“, pa tako postoji „opća zabrana diskriminiranja prema nizu osnova“, a jedan od njih je i poštivanje „kulturne, vjerske i jezične raznolikosti“ (Izvješće, 2006, 3). Osim toga, i manjinska i kulturna prava ubrajaju se u ljudska prava što „uključuje i pravo osobe koja je pripadnik neke nacionalne manjine da ne bude diskriminirana; slobodu udruživanja, izražavanja; vjersku slobodu; pravo na korištenje vlastitog jezika i djelotvorno sudjelovanje u poslovima od javnog značenja“, a treba istaknuti i važnost mjera protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma, i svih drugih oblika netolerancije, poput primjerice netolerancije prema Romima (Izvješće, 2006, 3). I u ovom kontekstu, temeljni dokumenti BiH u procesu europskih integracija su „Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju“ (2006), i „Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane“ (2008) 25. Iz „Strategije integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju“, kao O tome kako su se odvijali pregovori o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, vezani zaPoglavlje 23. „Pravosuđe i temeljna ljudska prava“ može se iščitati iz sljedećih dokumenata: „Izvješće o analitičkom pregledu“ (2006); „Pregovaračko stajalište Republike Hrvatske za Međuvladinu konferenciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji za Poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna prava“ (2010) „Izvješće o ispunjavanju obveza iz Poglavlja 23. - Pravosuđe i temeljna prava“ (2011); „Europska unija zajedničko stajalište: Poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna prava“ (2011). 25 Treba izdvojiti Članak 2.: „Poštivanje demokratskih principa i ljudskih prava, proglašenih u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i definiranih u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji za novu Evropu, poštivanje principa međunarodnog prava, uključujući punu saradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu 24 1052 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija važnom dokumentu na kojem će se zasnivati cjelokupni proces pridruživanja EU, treba izdvojiti poglavlje o ljudskim pravima (2.1.8. „Ljudska prava“), i poglavlje o pravima manjina (2.1.10. „Prava manjina i izbjeglice“), a u kojima se, kao i u ranije navedenom primjeru poglavlja o kulturi, zasebno analizira stanje u BiH, stanje u EU i neophodne mjere koje treba poduzeti u cilju integriranja BiH u EU 26 (BiH, 2006, 37-40). U pogledu stanja ljudskih prava, u dokumentu se navodi da se u BiH primjenjuje „Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda s pratećim protokolima“, i da je „u supremaciji nad svim drugim zakonima“, te da je BiH pristupila Vijeću Evrope 24. 04. 2002. i „uspješno ratificirala više međunarodnih konvencija o ljudskim pravima“ (BiH, 2006, 37). Nadalje, u pogledu prava manjina u BiH, navedeno je da su sa ciljem zaštite „vitalnih interesa“ Bošnjaka, Srba i Hrvata uvedene ustavne odredbe, ali da takve odredbe nisu uvedene za nacionalne manjine, pri čemu se posebno izdvaja romska nacionalna manjina koja se „dugo vremena suočava s teškoćama i problemom isključenosti“, te se zaključuje da će „Zakon o pravima nacionalnih manjina, kao i osnivanje Vijeća za Rome pri kabinetu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH kao konsultativnog foruma, zaštititi njihova prava, olakšati političko učešće i zaštiti manjinske jezike“ (BiH, 2006, 39). Na samom kraju, ne treba posebno naglašavati da provedba svih mjera koje BiH treba poduzeti u cilju njenog integriranja u EU, poput zaštite temeljnih ljudskih prava, i implementacije međunarodnih konvencija i deklaracija o ljudskim pravima i kulturnim raznolikostima, nije važna samo u kontekstu europskih integracija, ili kako bi se ispunili ciljevi koje treba ostvariti do njenog punopravnog članstva u EU, već je riječ o temeljnim ljudskim pravima i vrijednostima interkulturalnog dijaloga koje su preduvijet kvalitetnog života svih građana BiH, i naša zajednička obveza u stvaranju društava u kojima će kulturna raznolikost biti resursom održivog razvoja, faktorom integracije, društvene kohezije, sprečavanja sukoba i održavanja mira. LITERATURA 1) Beck, Ulrich; Edgar Grande (2006) Kozmopolitska Europa: društvo i politika u drugoj moderni, Školska knjiga, Zagreb. 2) Beck, Ulrich (2008) Iznova pronaći Europu – kozmopolitska vizija, Politička misao, Vol. XLV, br. 1., str. 127. – 138. Jugoslaviju (MKSJ), te vladavine prava i principa tržišne privrede, u skladu s Dokumentom Bonske konferencije CSCE-a o ekonomskoj saradnji, osnova su unutrašnje i vanjske politike strana, te čine bitne elemente ovog sporazuma“ (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, 2008, 7). 26 Neke od tih mjera su: „Kontinuirano raditi na provjeri usklađenosti zakona s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Provesti inicijativuOmbudsmena BiH za osnivanje Vijeća za nacionalne manjine. U potpunosti osigurati poštivanje ljudskih i manjinskih prava. U potpunosti provoditi postprijemne kriterije Vijeća Evrope. U potpunosti implementirati ratificirane međunarodne konvencije. U potpunosti implementirati imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih osoba. Imenovati agenta BiH za zastupanje BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava“ itd. (BiH, 2006, 40). 1053 �Ranka Jeknić 3) Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara (2006) Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, Direkcija za evropske integracije, str. 1. – 198.; URL: www.dei.gov.ba/ bih_i_eu/najvazniji.../dokumenti_direkcije/?id=2620‎ (ožujak, 2014). 4) Council of Europe (2003) Declaration on Intercultural dialogue and conflict prevention, Opatija, str. 1. – 6.; URL: http://www.coe.int/T/E/Com/Files/Ministerial-Conferences/2003-Culture /declaration.asp (lipanj, 2011). 5) Council of Europe (2008) White Paper on Intercultural Dialogue „Living Together As Equals in Dignity”, Strasbourg, str. 1. - 61.; URL: http://www.coe.int/t/dg4/ intercultural/ source/white%20paper_final_revised_en.pdf (lipanj, 2011). 6) Crespi, Franco (2006) Sociologija kulture, Politička kultura, Zagreb. 7) Cvjetičanin, Biserka, Katunarić, Vjeran (2003) Hrvatska u 21. stoljeću – Strategija kulturnog razvitka. Ministarstvo kulture, Zagreb. 8) Cvjetičanin, Biserka (2005) Kulturna raznolikost u središtu, Zarez, br. 166, 03. 11. 2005. 9) Čačić-Kumpes, Jadranka (2004) Politike reguliranja kulturne i etničke različitosti: o pojmovima i njihovoj upotrebi, Migracijske i etničke teme, Vol. 20, br. 2 - 3, str. 143. 159. 10) European Commission (2007) Intercultural dialogue in Europe: Summary (Flash Eurobarometer 217 – The Gallup Organization), str. 1. - 12.; URL: http://ec.europa.eu/ public_opinion/flash/fl_217_sum_en.pdf (lipanj, 2011). 11) Izvješće o analitičkom pregledu (2006) Hrvatska: Poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna ljudska prava (2006), str. 1. – 26.; URL: http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/ pregovori/ 3/23.pdf (veljača, 2014). 12) Kalanj, Rade (2000) Ideje i djelovanje: ogledi o kulturnim promjenama i razvoju, Razvoj i okoliš: biblioteka časopisa Socijalna ekologija; knj.11., Zagreb. 13) Kalanj, Rade (2006) Argumenti za sociologiju kulture, Pogovor knjige Franca Crespia Sociologija kulture, Politička kultura, Zagreb, str. 194. – 210. 14) Katunarić, Vjeran (2007) Lica kulture, Biblioteka Antibarbarus, Zagreb. 15) Konferencija o pristupanju Europskoj uniji –Hrvatska (2011) Europska unija zajedničko stajalište Poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava, Bruxssels, str. 1. – 21.; URL: http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/ ZSEUHR/ 23.pdf (veljača, 2014). 16) Mesić, Milan (2006) Multikulturalizam: društveni i teorijski izazovi, Školska knjiga, Zagreb. 17) Obuljen, Nina; Smiers, Joost (ur.) (2006) UNESCO´s Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions: Making it Work, Institut za međunarodne odnose, Zagreb. 18) Obuljen, Nina (2006) From Our Creative Diversity to the Convention onCultural Diversity:Introduction to the Debate, u: Obuljen, Smiers (ur.) (2006) UNESCO´s 1054 �Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29) 30) 31) 32) Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions: Making it Work, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, str. 19. - 36. Rifkin, Jeremy (2006) Europski san: kako europska budućnost polako zasjenjuje američki san, Školska knjiga, Zagreb. Sen, Amartya (2002) Razvoj kao sloboda, „Filip Višnjić“, Beograd. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane (2008), str. 1. –67.; URL: www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/?id=1172 (ožujak, 2014). UNDP (2004) Human Development Report 2004: Cultural liberty in today’s diverse world, str. 1. - 299., URL: hdr.undp.org/en/media/hdr04_complete.pdf. (ožujak, 2011). UNESCO (1996) Our Creative Diversity, Summary Version, str. 1. - 64., URL:http://unesdoc.unesco.org /images/0010/001055/105586eb.pdf (travanj, 2010). UNESCO (2000a) Universal Declaration on Cultural Diversity, str. 62. - 64., URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001246/124687e.pdf#page=67 (travanj, 2010). UNESCO (2000b) UNESCO and the Issue of Cultural Diversity: Review and strategy, 1946. – 2000., str. 1. - 20., URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001252/ 125248mo.pdf (travanj, 2010). UNESCO (2002) Cultural Diversity: Common Heritage, Plural Identities, str. 1. - 110., URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001271/127161e.pdf (travanj, 2010). UNESCO (2006) Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions, u: Obuljen, Smiers (ur.) (2006) UNESCO´s Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions: Making it Work, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, str. 361. - 381. UNESCO (2009) Investing in Cultural Diversity and Intercultural Dialogue, str. 1. 40., URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0018/ 001847/184755e.pdf (ožujak, 2011). Vijeće ministara BiH, Ministarstvo civilnih poslova (2008) Strategija kulturne politike u BiH, Sarajevo, str. 1. - 73.; URL: https://www.fd.ulaval.ca/sites/default/.../strategija_ kulturne _ politike.pdf‎ (ožujak, 2014). Vlada Republike Hrvatske (2010) Pregovaračko stajalište Republike Hrvatske za Međuvladinu konferenciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji za Poglavlje 23. „Pravosuđe i temeljna prava“, Zagreb, str. 1. – 38.; URL: http://www. mvep.hr/custompages/static/hrv/files/ pregovori/4/23. pdf (veljača, 2014). Vlada Republike Hrvatske (2011) Izvješće o ispunjavanju obveza iz Poglavlja 23. „Pravosuđe i temeljna prava“, Zagreb, str. 1. – 67.; URL: http://www.mvep.hr/ custompages/static/hrv/files/pregovori/5/p23.pdf (veljača, 2014). World Bank (1999) Culture and Sustainable Development – A Framework for Action, str. 1. - 48., URL: http://www.wds.worldbank.org/external/default/WDSContent Server /WDSP/IB /2005/12/16/000011823_2005121616453/Rendered/PDF/34671.pdf (ožujak, 2011). 1055 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3152 Title A name given to the resource Multikulturalizam, interkulturalizam i interkulturalni dijalog u kontekstu europskih integracija Author Author JEKNIĆ, Ranka Abstract A summary of the resource. Multikulturalizam i interkulturalizam, aktualni su i važni, znanstveno - teorijski i praktičko - politički pristupi kulturnim raznolikostima, kako u kontekstu Europske unije („jedinstvene u različitosti“), tako i Bosne i Hercegovine (BiH), i njenog pridruživanja Europskoj uniji (EU). O relevantnosti međunarodnih rasprava o kulturnim raznolikostima najbolje govore službeni dokumenti i deklaracije UNESCO-a i Vijeća Europe u kojima se kulturna raznolikost promovira kao resurs održivog razvoja, te faktor integracije, uključivanja i mira. Pri tome se interkulturalni dijalog ističe „kao ključ za budućnost Europe“, što je relevatno i za BiH jer istovremeno uvažava njenu kulturnu raznolikost, ali i naglašava dijalošku dimenziju njene multikulturalnosti. Naposljetku, poštivanje kulturne, vjerske i jezične raznolikosti, manjinskih prava i kulturnih prava, kao i mjere protiv rasizma, ksenofobije itd., sastavni su dio pregovaračkog poglavlja o „Pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima“, u cilju usklađivanja zakonodavnog i institucionalnog okvira država koje pregovaraju o pristupanju Europskoj uniji, s pravnom stečevinom EU. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e31755af634b0dd7470ae1a4f1604b50.docx 35ad541909c2e7f7e351f5845b0ac888 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/40b17cbbb384c5e5deb5050bcc456fe2.pdf 512c4cd935fa0bf1995891ed49aba942 PDF Text Text ������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3153 Title A name given to the resource Multikulturalnost – prednost ili prepreka? Author Author DUJIĆ FRLAN, Jadranka Abstract A summary of the resource. Pod pojmom multikulturalnost podrazumijeva se poticanje građana da priznaju i prihvate u potpunosti etnokulturne raznolikosti, običaje, tradiciju i druge posebnosti koje egzistiraju u multietničkom društvu. No, multikulturalizam nije samo teorijski okvir kojim se kulturna raznolikost doživljava kao društveno bogatstvo, već je i politički okvir za izgradnju društvenih odnosa u kojima različite kulture mogu slobodno razvijati svoje vlastite identitete, istodobno sudjelujući i u jačanju zajedničkih društvenih i kulturnih institucija. Razvoj demokratskog društva u Bosni i Hercegovini donio je i neke neželjene pojave poput one gdje su građani pozvani odabrati strane, utvrditi što ih razdvaja, a ne ono što ih ujedinjuje. U društvima u kojima nije razvijena mreža slobodnih lokalnih institucija ili nema razvijenih institucija civilnog društva, prva razlika koja se najčešće uočava nije bogatstvo, klasa ili društvena funkcija, već je to nacionalnost. Promjene koje se događaju na ovom prostoru, kao i promjene povezane s globalizacijom neizbježno dovode do novih oblika etničkih kontakata i potreba za unutarnjim promjenama. Etnički animoziteti najvjerojatnije će biti prisutni na ovom području još izvjesno vrijeme, no država bi trebala biti ta koja će imati dovoljnu snagu za osmišljavanje politike koja će ih nadvladati. Multikulturalizam može biti djelatan kao osnova za društvenu koheziju i integraciju, ali ne može biti jedini put koji će tu koheziju, povezanu s etničkim razlikama, tvoriti. Unatoč prisutnim problemima, potrebno je formulirati određeni skup politika i programa koji će omogućiti upravljanje ovim etnički i kulturno raznolikim društvom, te će uvažavati i društveni kontekst i ciljeve države i njezinih građana. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3500 Title A name given to the resource MULTILINGVISM IN THE PRIZREN AREA Author Author Kaćka, Muljaim Abstract A summary of the resource. The topic of this work is multilingualism in Prizren region. Prizren is the second largest city in Kosovo and largest cultural centar of Kosovo. The city it self has around 100 000 residents but its surrounding is very large. Ethnical and linguistical picture is dominantly Albanian, but, Prizren is different concerning that matter. In Prizren there are many people and many nations and multiple languages are spoken (Albanian, Serbian – Croatian, Turkish, Roman, etc).All of this showes the fact that Prizren is a multinational and multilinguistical place. In our work we have showed that. It is clearly shown that a large number of young people from mentioned area know and learn other official languages, which is a characteristic of area like this one is. We have shown and described types of biligualism that are found in a mentioned area as well as a prevalence of bilingualists. Key words: Multilingvism, Bilingvism, Prizren, Prizren area, language. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/6d8025ce6bd321ed4ea80448682990db.pdf 805fcb823fc7c3c9cf7df0e97732c1af PDF Text Text Journal of Education and Humanities Volume 3 (1), pp. 30-42, Summer 2020 Professional paper ISSN 2566-4638 © International Burch University https://dx.doi.org/10.14706/JEH2020313 Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija International Burch University d.beslija@gmail.com Abstract: Drawing on the researches of Rotim (2012) and Macut (2012), two posters of the same kind published by the State Reporting and Promotion Office under the Prime Minister's Office (Državni izvještajni i promičbeni ured pri Predsjedničtvu vlade; Further in the text: DIPU) are analysed from the perspective of critical discourse analysis as well as multimodal analysis. Thus, the analysis of the text as well as images of the two posters was conducted and different linguistic and non-linguistic devices employed in this type of an advertising poster were identified and explained. The poster is observed as a social practice and different Discourses used in the text are identified. Thus, the use of a masculine man who represents the Croatian people and ideas in this image and the non-human, animalistic representation of the Jews are clarified in terms of dominant ideology of the period in question and vividly portrayed through the poster. The paper also points to the unavoidable impact such posters and the promoted ideologies have on the society’s perception of the Jews. Keywords: Critical Discourse Analysis, Discourse Analysis, AntiSemitism, Anti-Semitic propaganda, Ideology. Article History Submitted: 1 June 2020 Accepted: 30 June 2020 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija 1. INTRODUCTION With the establishment of the Independent State of Croatia on April 10, 1941, and the adoption of racial and anti-Semitic laws, the persecution of Jews, Serbs, Roma people, communists, as well as all those who opposed the Croatian policy, began. The totalitarian regime had the task of creating a homogeneous state and the Croatian authorities took Nazi Germany as their role model. In order to convince people of validity and desire to enforce anti-Semitic laws, the government launched a vigorous propaganda that was very similar to the one in nationalsocialist Germany and fascist Italy. When the supporters of the Independent State of Croatia came to power, they put under control all media that could be exploited for informing the public about their current affairs. This media control allowed them to reach out to every citizen and expose their policies, as well as glorify the Fascist movement and leader. In the early days of the Independent State of Croatia, the central institution for the control of the media-promotion system, known as the State Secretariat for National Education was founded, and finally, in January 1942, the State Reporting and Promotional Office under the Prime Minister's Office was established. The establishment of these offices only proves the fact that propaganda played a large role in NDH (Goldstein, 2001). Its anti-Semitic rhetoric having its role model in Nazi Germany and Fascist Italy, the Independent State of Croatia invested large amounts of money into promotion and advertisement of newly created theories that supported the Holocaust and the most significant person who endeavoured to proliferate different kinds of art exhibiting anti-Semitic ideas, was Joseph Goebbels, the president of the Reich Ministry of Public Enlightenment and Propaganda (German: Propagandaministerium). Advertisements of different events, including the “Exhibition on the development of Judaism and their destructive work in Croatia before 10/6/41. The solution to the Jewish question” (Croatian: Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoh prije 10. IV.1941. Rješenje Židovskog pitanja; translated by the author) were meant to appeal to emotions of common people and to assert the State’s ideology (Jareb, 2009). As different ideologies have intertwined in these areas for centuries, some of which have had a significant impact on human lives, this paper draws attention to devastating anti-Semitic propaganda, in particular to the posters for the exhibition held in 1942 in Zagreb and Sarajevo, and seeks to establish a link between the way posters convey information and the socio-political context in which they are created. Furthermore, the paper analyses the posters in terms of formal, functional, and social approaches to advertisement discourse and points to the ways in which the use of multimodal discourse practice can project a particular ideology. Finally, it seeks to point out how the impact of a not-soclearly visible ideology can be devastating. 31 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 2. LITERATURE REVIEW Advertisement genre is usually used to promote and eventually sell certain products or ideas (Jones, 2012) and advertisements are believed to be one of the most useful persuasive devices prominently displayed in newspapers, leaflets, posters and nowadays mainly on-line. Thus, they are used as an effective tool aptly exploited for promoting dominant ideology and accomplishing one’s aims through different linguistic and non-linguistic devices. They might or might not attract the people’s closer attention, but they surely indicate how people think and what they believe in (Cook, 1996). Karlsson (2015) analyses advertising as a process of persuasion and identifies several steps in the process, including comprehension, acceptance, attitude change and retention of the message that is being conveyed. Namely, the product or idea that is being advertised needs to be comprehensible enough for a viewer to accept it and, consequently, change his attitude. Finally, research has shown that our perception of the message being advertised is rather subconscious, which is contrary to the belief that our acceptance (or refusal) of the product is a matter of choice (Karlsson, 2015). Since advertisements are very influential and might possibly sway one’s opinion, they are usually considered a very controversial genre. Two most prominent characteristics of advertising material is that it uses language in a way that is appealing to the target audience, and that the language used is usually followed by some visual aids in order to make it more memorable or to dramatize the content. Thus, it is of considerable importance that both linguistic and nonlinguistic properties of advertisements be systematically analysed (Cook, 1996). An additional dimension that advertising carries is ideology. Ideologies are proliferated by constructing specific versions of reality adopted by followers of certain beliefs, who are interconnected and share common customs and ideas (Jones, 2012). Hence, these subliminal ideological messages in advertisements are frequently the focus of the modern linguistics analysis conducted by a close observation of the text’s linguistic features and their relationship with the context that surrounds them. Judith Williamson (1978), for instance, claims that advertisements have two main functions: the economic one which makes us potential buyers of certain products and the ideological function which gathers people around certain idea and produces the feeling of unity (Chong, 2017). The theoretical background of the current paper needs to be based on critical discourse analysis and multimodal discourse analysis due to the fact that language is combined with other modes of communication, i.e. images and visuals, and they are exploited as the main tools politics exploits for promoting its own ideologies and accomplishing its goal. Critical Discourse Analysis Critical discourse analysis refers to the field that unites linguistic disciplines and social science and aims at studying and analysing written and spoken texts in order to find and understand the discursive sources of power, 32 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija dominance, inequality and bias (Dijk, 1998). Furthermore, as Rogers claims, critical discourse is always “socially, politically, racially and economically loaded” (Rogers, p. 6). Its main focus is examining the relationship between the usage of language and the contexts (either social or political) in which it occurs. Moreover, critical discourse analysis explores issues such as gender, ethnicity, cultural differences, ideology and identity and how these are constructed and reflected in texts. Fairclough and Wodak (1997) define principles of critical discourse and state the major four as following: A Social and political issues are constructed and reflected in discourse. Critical discourse analysis addresses political and social issues and examines ways in which these are constructed and reflected in the use of discourse. B Power relations are negotiated and performed through discourse. Critical discourse analysis conversational interaction, and aims at defining who controls, i.e. who allows the person to express themselves and how they allow that. C Discourse both reflects and reproduces social relations. Social relations are both established and maintained through the use of a discourse. D Ideologies are produced and reflected in the use of discourse. Critical discourse analysists claim, that ideologies are what represent and construct society. They are usually focused on forming relations of power which are based on gender, class and ethnicity. Critical discourse studies aim to make connection between social and cultural practices and the values and assumptions that underlie the discourse. They try to reveal what people say and do in their use of discourse in relation to their views of world, themselves and relation of each other. Any analysis of any text that contains linguistic elements is based on four main assumptions, which revolve around the facts that (1) it is never absolutely clear what is expressed by a certain expression; that (2) what language means is the matter of place and time in which it is used; that (3) we use language to display different social identities we possess; and that (4) linguistic features of languages are always combined with some non-linguistic elements (Jones, 2012). Multimodal discourse analysis Modal discourse analysis refers to analysing how certain types of advertisement use different modes of communication in order to convey their message (Martinez Lirola, 2016). The posters which this paper analyses combine both visual and textual modes. We could say that the textual basis of the posters is rather strengthened by the images which are supposed to attract readers’ attention. However, the posters need to be observed as a whole together with all the modes used in order to fully comprehend the message they send. Much research has focused on political and ideological advertising primarily through electronic media (Shäffner & Bassnett, 2010) or interviews conducted for purposes of political advertising (Chen, 2007). However, to our knowledge, there are not many papers which have focused on the posters as overly influential means of proliferating political and even ideological beliefs. In 33 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 such papers, analysis similar to this one was done and posters were analysed from the perspective of modal discourse analysis with their potential ideological influence further clarified Aulich & Sylvestrová, 1999; Johnston, 2006; Popova, 2012). The current study Through the analysis of the two aforementioned posters, observed as a social practice, the present paper aims to communicate the socio-cultural situation of the period and how social and power relations were established through the use of both linguistic and non-linguistic devices, visual elements in particular. Thus, relying on two theoretical constructs, namely critical discourse analysis and multimodal analysis, the current paper seeks to show how ideology promoted by the image on the poster is identified and explain its influence on the society’s perception of Jews. Due to the fact that posters, advertising posters in particular, send different subliminal messages and sometimes skilfully conceal some strong political ideologies, this paper is an attempt to help readers recognize and understand how such messages are conveyed, which might lessen the devastating effect different ideologies might have on them. 3. METHODS AND DATA Two advertising posters of the same kind published by the State Reporting and Promotional Office under the Prime Minister's Office (Croatian: Državni izvještajni i promičbeni ured pri Predsjedničtvu vlade; translated by the author) were selected from the book Media and Promotion in the Independent state of Croatia (Croatian: Mediji i promidžba u Nezavisne Države Hrvatske; translated by the author) written by Jareb (2009). They can be found in a private collection which belongs to professor Eli Tauber who lives in Sarajevo. The posters are presented and analysed by the use of textual analysis methodology, which involves the analysis of linguistic (i.e. grammatical and lexical) and non-linguistic (i.e. images, symbols) features in the posters. Finally, ideological functions of the posters are presented and explained together with a possible effect they might have had on the discourse community to which they had been presented. The posters may be found in Appendix section and due to the fact that the posters are originally in Croatian, the original texts as well as their translations are presented below. 1. Original text: ŽIDOVI IZLOŽBA O RAZVOJU ŽIDOVSTVA I NJIHOVOG RUŠILAČKOG RADA U HRVATSKOJ PRIJE 10IV1941 RJEŠENJE ŽIDOVSKOG PITANJA U N.D.H. 34 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija 1.V.1942 1.VI.1942 Translation: JEWS EXHIBITION ON THE DEVELOPMENT OF JUDAISM AND THEIR DESTRUCTIVE WORK IN CROATIA BEFORE 10IV1941 THE SOLUTION TO THE JEWISH QUESTION IN N.D.H. 1.V.1942 1.VI.1942 2. Original text: ŽIDOVI IZLOŽBA O RAZVOJU ŽIDOVSTVA I NJIHOVOG RUŠILAČKOG RADA U HRVATSKOJ PRIJE 10IV1941 RJEŠENJE ŽIDOVSKOG PITANJA U NDH 6.-20. RUJNA 1942 FERHADIJA ULICA BR. 11 (BIVŠA BOGOSLOVIJA) ULAZNICA KN. 10.-ZA SKUPINE KN. 5 PO OSOBI Translation: JEWS EXHIBITION ON THE DEVELOPMENT OF JUDAISM AND ITS DESTRUCTIVE WORK IN CROATIA BEFORE 10IV1941 THE SOLUTION TO THE JEWISH QUESTION IN NDH 6.-20. SEPTEMBER 1942 FERHADIJA STREET NO. 11 (FORMER FACULTY OF THEOLOGY) TICKET KN. 10.-FOR GROUPS KN. 5 PER PERSON 4. RESULTS AND DISCUSSION The posters from Zagreb and Sarajevo contain several linguistic and nonlinguistic elements that are analysed in the following sections. The first notable non-linguistic feature that grabs readers’ attention is the image of a snake wrapped around a muscular man who is trying to kill it. In the poster from Sarajevo (Figure 2) this image is even more influential due to the fact that it is colourised and it vividly portrays certain ideologies that are represented through colours. The most significant linguistic elements that are analysed are the text, its form and content. As it could be seen in the previous section, the texts from Sarajevo and Zagreb slightly differ in word choice, however that does not majorly influence the conveyed message. 35 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 Figure 1: Poster from Zagreb Figure 2: Poster from Sarajevo The first part of the analysis will focus on the language of the two posters. The very first property of language to be discussed is its ambiguity, i.e. the same message that is being conveyed by certain linguistic or non-linguistic devices might be understood differently. In these posters, ambiguity can be observed in the phrase “exhibition on the development of Judaism”, which, on its own, indicates that there is an exhibition in which some posters showing how Judaism has developed are displayed and thus anyone seeing the poster and reading only the first line without knowing the context and focusing on the image presented on the posters would possibly conclude that this exhibition was about Jewish tradition and culture. Even though this situation is highly improbable, taken all the historical context and developing anti-Semitic beliefs of that time, it shows how a single sentence can be seen and understood differently. The second property of language is that it is placed in the world. This means that language is always used in the material world, it is situated in time and reflects its circumstances, it exhibits some kind of a relationship between people who use it, and it can always be compared within a relation towards other languages. The language of two posters, therefore, is placed in the material world of Zagreb and Sarajevo streets during The Second World War and it exhibits the relationship of three participants: The State, ordinary people and the Jews. It is also rather interesting to observe how phrases and sentences are put together to form a coherent and cohesive text, while possibly referring to some 36 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija other source of information. When it comes to the analysis of the posters, one might conclude that the text present on them is coherent because it follows a generic framework which sets certain expectations about how advertising should be organised and what kind of social actions will follow. A reader will understand that there is an exhibition on the development of Judaism at certain place and time, and that everybody is invited. In addition, Sarajevo’s poster suggests that the exhibition is not free, but that group visits can get a discount. Furthermore, the posters’ text exhibits both lexical and grammatical cohesion. There is an obvious lexical chain between Jews, development of Judaism and the solution to the Jewish question. Grammatical cohesion, on the other hand, is seen in the use of a conjunction and (figure 1): EXHIBITION ON THE DEVELOPMENT OF JUDAISM AND THEIR DESTRUCTIVE WORK After reader’s attention was caught by an ‘ordinary’ event that might present Jewish culture, and adds a new piece of information that tells more about the exhibition which will actually present the Jews as a destruction force. Another element that adds to grammatical cohesion is the use of referencing. In the poster from Zagreb (figure 1), the pronoun their refers to the Jews from the title. By this the creators of the poster mark a whole group of people, as if destruction were something naturally inherent to the Jewish population. EXHIBITION ON THE DEVELOPMENT OF JUDAISM AND THEIR DESTRUCTIVE WORK In the poster from Sarajevo (figure 2), the reference is different and, instead of referring to the title, it refers to Judaism. By this, the creators of the poster rather blame ideology and religion for destruction than their followers. EXHIBITION ON THE DEVELOPMENT OF JUDAISM AND ITS DESTRUCTIVE WORK Moreover, the third property of language refers to its function of showing who are the people (or participants) who use it. The posters show that The State was publicly expressing its fascist ideology, but that, at the same time, the audience consisting of ordinary people shared government’s political views and was interested in such an event. This element is closely related to ideological behaviour that has been previously defined and exemplified and clearly portrays how the Fascist Nazi ideology was being used to represent one group of people (Jews) in contrast to the other (the Aryans). The last assumption is that language is never used in isolation, i.e. it is always followed by certain non-linguistic elements. These elements might be facial expressions, gestures, tone of voice, different fonts or graphics. In the case 37 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 of the posters, image plays rather central role because it most vividly depicts the power relation between Jews and Croats. It sends a very strong message: the monstrous snake which has stars of David all along its body represents Jewish people attacking a very masculine man who, on the other hand, represents all that is Croatian. Furthermore, the title “Jews” is written in much larger letters than the rest of the text in order to attract readers’ attention. However, it does not necessarily mean that it is the most important part of the poster. Actually, the whole text is written with capital letters which might mean that all the information present on the poster is, if not of the same, then of almost equal importance. The poster from Zagreb is much simpler in terms of colour than the poster from Sarajevo. While the first one is just black and white, the second one depicts the colours of the Croatian Chessboard and that of a stereotypical Aryan Caucasian man with ginger hear. More interestingly, the snake on the second poster doesn’t only have the stars of David on it to suggest its Jewish identity, but is also coloured in blue which is one of the biblical colours of Israel (both nation and country). Finally, another interesting observation is that the snake wrapped itself around the man's waist and covered his genitals. Taken the context in which Jews were condemned on the basis of their genetics and their physical appearance was scientifically analysed as rather unhealthy, this probably implies that the Jews not only ruled over economy and politics, but that they began to infiltrate traditional families, thereby "polluting" them (Jareb, 2009). The posters that are analysed in this paper clearly have the aim to inform people about the events that will take place in Zagreb and Sarajevo, as well as give further information about the time and entrance fee. However, informing or advertising is done in a way that undermines the Jews, who are presented as evil. The Jews are believed to have been a main destruction force and the exhibitions will, therefore be about “the Jewry’s destructive work” in Zagreb and “Judaism’s destructive work” in Sarajevo (as analysed before). Moreover, at the end of the posters’ text, the authors suggest that at the exhibition there will be given a “solution to the Jewish question”. Back then “The Jewish Question” was a common way of addressing the Jewry and everything connected to it. However, a choice of words is interesting because the event will give a solution to, or will solve the Jewish Question as if it were a good deal of misfortune or a problem that is to be solved. Finally, the poster from Sarajevo informs people about entrance fee and a discount that is to be given for group visits. By this, it clearly communicates two things; it shows that the event is prestigious and only for the people who can actually pay for it but it also encourages institutions and individuals to organise groups and come in large numbers. All these linguistic and non-linguistics elements are combined to portray different ideologies through the posters and point to specific social and political issues, as well as (in)directly assert the authors’ opinion (Aulich & Sylvestrová, 38 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija 1999). There are two ideologies which are present in these two posters and which will be discussed further. Firstly, the ideology of anti-Semitism which was a core of the NDH, found its place in all the media, and the highlight of it is certainly the aforementioned exhibition organized by the DIPU at the Art Pavilion at Strossmayer's Square in Zagreb from May 1, 1942 to June 1, 1942. Apart from Zagreb, the exhibitions that aimed at promoting aforementioned ideologies were staged in Osijek and Sarajevo, and very similar posters were exploited in advertising these events. The content of the posters accused Jews of exhausting the Croatian nation, the economical and ideological occupation of Croatia, and all of this was usually justified by the belief that the existence of the Jewish people threatened the survival of any state wherever they lived. It is through this exhibition, which was created in 1942 after severe and cruel persecution of the Jews, that the Facist regime ultimately convinced the Croatian people of the correctness of their decisions (Gitman, 2012). Yet another ideology that is found in these two posters, and that was very often used to empower the message being conveyed is the ideology of masculinity. Nowadays, sexuality is often used in advertising for the purpose of making the process more appealing to the opposite gender. Nudity is usually manifested in the form of visuals, although it can be expressed through verbal, musical, or scent elements (Gould, 1994). However, the elements of masculinity presented through nudity in these two posters for their primary aim have to show how strong and handsome is a man who is to protect the Croatian nation. The ideology present in the posters helps people create a shared worldview but also limits their ways of looking at reality. That is way many people were not aware of the atrocities that were done to the Jewish population (Zuckerman, 2010). In regards to ideology, it is clear how both posters openly support two of them which were present in the NDH politics, fascism and anti-Semitism, and exemplify their functions. The first function is ideational, meaning that the Jews were chosen as a specific subject around which revolves a new worldview that represents them as evil characters. The second function of the ideologies of the posters is interpersonal, and its main task is to create a relationship with readers who, if not yet, might become followers of that idea. This function is especially significant for forming a certain discourse community which might later on participate in creation of new advertising materials. The last function is purely textual, and takes care of how the text itself is structured. Finally, several different discourses might be found in the posters. Discourse of advertising is a primary discourse because both posters are advertisements of a kind and intend to inform readers about the exhibitions. In addition, discourse of politics is also very obvious since the posters speak about “the solution to the Jewish question”, which is, as already stated, a political phrase used by the NDH government. Ultimately, unlike two aforementioned discourses which are rather textual, another discourse present in a form of image is discourse of art. Namely, through this artistic depiction of the Jewry and a 39 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 Croatian man, the authors send a strong message which tells that this exhibition is a cultural event. The current study is of great importance because it exemplifies and analyses how the NDH employed a variety of devices, both linguistic and nonlinguistic, in order to proliferate the ideology and institutionally assert antiSemitism as well as make ordinary people blame the Jews for all problems in the society. One can also see how the government makes a difference between a pure Croat who is represented as a masculine man, and a Jew who is depicted as a snake. Both posters rely on the linguistic and non-linguistic structure, but also on emotion and feelings. Moreover, these posters have an enormous influence on the society in a sense that they establish a certain sort of a relationship between the readers who share the government’s opinion and the Jews. The advertisements of the exhibition clearly communicate the fact that the Jews are an evil, destructive force and that the exhibition will provide some kind of a solution to the Jewish Question. Nevertheless, we have to take into consideration that only two posters of the anti-Semitic propaganda were analysed in this paper. In order to get a complete image of the NDH propaganda and its influence on society, an analysis of a larger number of advertisements needs to be done. Ultimately, taken the unprecedented analysis of such posters from the modal discourse analysis perspective that is presented here, this paper might be useful for future studies on the topic of Croatian anti-Semitic politics, in terms of defining and exemplifying the ways in which different advertising and ideological discourses might be used to sway public’s opinion. It also might serve future researches as a reference for evidence of anti-Semitic presence in spheres of culture and public life in the Independent State of Croatia. 5. CONCLUSION Two advertising posters published by the State Reporting and Promotional Office under the Prime Minister's Office display all four properties of language: (1) language is ambiguous, (2) it is always in the world, (3) it displays different identities of its users and (4) it is never used in isolation. They also might be observed from a perspective of three different ways of looking at discourse and analysed as a part of Critical discourse analysis. Furthermore, the authors of the posters used a variety of linguistic and non-linguistic devices in order to make them more cohesive, coherent and to include some outside references, which is an instance of intertextuality. In addition, both of these posters make use of different discourses, such as discourse of advertising, discourse of politics and discourse of art. The primary purpose of the posters is to make readers perform an action of visiting the exhibition. It is important to emphasise how both of them contain the same anti-Semitic ideology with rather no hidden agenda: The Jews are a destructive force and an evil power that needs to be eliminated. 40 �Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia Damir Bešlija The analysis provided in the paper relies on Critical Discourse and Multimodal Analysis and it points to a blend of specific vocabulary and word choices as well as concrete and vivid imagery employed to create textual and visual meaning in order to show how discourses are constructed and what is their purpose, as well as how ideologies are promoted and how they shape readers’ ideology. Thus, the political message clearly sent through the posters at the time was that one nation, e.g. Jews, depicted in a non-human, animalistic shape, fighting a brave Croatian warrior, represented a destructive force that needed to have been dealt with and then, at the time, needed to have been continually warned against. Without any doubt, such a vivid imagery combined with the appropriate text contributed to shaping the ideology of the readers and exhibition visitors at the time. 41 �Journal of Education and Humanities Volume 3, Issue 1, Summer 2020 REFERENCES Aulich, J. & Sylvestrová, M. (1999). Political posters in central and eastern Europe, 1945-95: Signs of the times. Manchester: Manchester University Press. Cook, G. (1996). Discourse of Advertising. New York: Routledge. Chen, L. (2007). Negatives and positives in the language of politics attitudes towards authority in the British and Chinese press. Journal of Language and Politics, 6(3), 475-502. Fairclough, N., & Wodak, R. (1997). Critical Discourse Analysis. In T. van Dijk (Ed.), Discourse Studies: A Multidisciplinary Introduction (Vol. 2, pp. 258-284). London: Sage. Gitman, E. (2012). Kad hrabrost prevlada. Zagreb: Novi liber. Židovska općina u Zagrebu. Goldstein, I. (2001). Holokaust u Zagrebu. Zagreb: Novi liber. Židovska općina u Zagrebu Gould, S. J. (1994). Sexuality and Ethics in Advertising: A Research Agenda and Policy Guideline Perspective. Journal of Advertising, 73-80. Hrvatski glasnik. (1941). Židovsko pitanje u Državi Hrvatskoj. No. 7. Jareb, M. Mediji i promidžba u Nezavisne Države Hrvatske. Nezavisna Država Hrvatska – 1941. -1945. Zagreb. 2009, 88. Jones, R. H. (2012). Discourse Analysis. New York: Routledge. Karlsson, S. (2015). Advertising as Discourse: A study of Print Advertisments Published in New Yorker. Bachelor Thesis. Popova, M. (2012). Presidential campaign posters: 200 years of election art. A brief visual history of political propaganda design [on line]. Available in: http://www.brainpickings.org/index.php/2012/06/04/presidentialcampaign-posters/. Shäffner, C. & Bassnett, S. (2010). Political discourse, media and translation. Newcastle upon Type: Cambridge Scholars Publishers. Zuckerman, B. (2010). Psihologija holokausta: protužidovska propaganda u NDH i Srbiji (1941.-1945.). Zagreb. 42 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Multimodal Analysis of two Anti-Semitic Posters in the Independent State of Croatia https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/84b962486fa11475274887a490c9f421.docx eca9913eecfa1c79708ec9987ca8cb72 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0fe1d52b3777d5fecc1f113adfeb056d.pdf 016c3cc957d4fba9d7c886579d001a6a PDF Text Text Multiple Authorship Online and a Future of Text Nejla Kalajdžisalihović University of Sarajevo/ Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Key words: hypertext, authorship, multimodality, culture, social presence ABSTRACT The present paper discusses theoretical concepts on the depth of linear and non-linear text in the context of teaching. It also discusses how multimodality can be adopted for activating an intercultural exchange when sharing common referential frameworks to enhance reading for translation. In particular, this paper proposes that converting linear texts to non-linear applications could be more beneficial to foreign language students. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1924 Title A name given to the resource Multiple Authorship Online and a Future of Text Author Author KALAJDZISALIHOVIC, Nejla Abstract A summary of the resource. Key words: hypertext, authorship, multimodality, culture, social presence ABSTRACT The present paper discusses theoretical concepts on the depth of linear and non-linear text in the context of teaching. It also discusses how multimodality can be adopted for activating an intercultural exchange when sharing common referential frameworks to enhance reading for translation. In particular, this paper proposes that converting linear texts to non-linear applications could be more beneficial to foreign language students. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/35ffabb3bca6877fa03bc17b1b66d192.doc 759614fe244c11d199c6c976e9ac7f85 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/fb94560bea93584bbb7c69ff38b0ed9c.pdf 828c34e95443c47179fec74c4be914e0 PDF Text Text 1st International Annual Student Symposium Multisensory approach of BBC's program Muzzy in teaching foreign languages to young learners Ajla Kurspahić International Burch University / Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Keywords: Muzzy, multisensory, multimedia program, foreign language, young learners, stress-free approach ABSTRACT Muzzy is a linguistically recognized and multiple award-winning multimedia program for teaching and learning foreign languages. The British Broadcasting Company (BBC) initially created an animated movie entitled Muzzy in Gondoland (1986) with the purpose of teaching English as a second or foreign language to children. Three years later, BBC released its sequel, entitled Muzzy comes back. It was supposed to be used for teaching only English language, but due to the movies' remarkable effects on young learners' English language acquisition, the movie was redesigned into a program Muzzy used for teaching not only English, but also many other languages worldwide. The essence of Muzzy lies in its fun and multisensory approach to language acquisition, presenting languages in meaningful context and stress-free environment. The focus of this research is on the analysis of the program's linguistic aspects, including linguistic components and benefits in cognitive terms, as well as on the introduction of its main concept. The procedures and manner in which Muzzy has been used in young learners' classrooms for more than 25 years now are specifically emphasized. 26 | � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1431 Title A name given to the resource Multisensory approach of BBC's program Muzzy in teaching foreign languages to young learners Author Author Kurspahić, Ajla Abstract A summary of the resource. Muzzy is a linguistically recognized and multiple award-winning multimedia program for teaching and learning foreign languages. The British Broadcasting Company (BBC) initially created an animated movie entitled Muzzy in Gondoland (1986) with the purpose of teaching English as a second or foreign language to children. Three years later, BBC released its sequel, entitled Muzzy comes back. It was supposed to be used for teaching only English language, but due to the movies' remarkable effects on young learners' English language acquisition, the movie was redesigned into a program Muzzy used for teaching not only English, but also many other languages worldwide. The essence of Muzzy lies in its fun and multisensory approach to language acquisition, presenting languages in meaningful context and stress-free environment. The focus of this research is on the analysis of the program's linguistic aspects, including linguistic components and benefits in cognitive terms, as well as on the introduction of its main concept. The procedures and manner in which Muzzy has been used in young learners' classrooms for more than 25 years now are specifically emphasized. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PN Literature (General),PR English literature https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a36df61731901dff61face9e00c78c02.docx 396f6558a281be1bfa762e0638a4b7e5 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/d23d246cd9b46d7327f0edc19aeca995.pdf 6ffc261d371a9a032cbaf782b4af57e0 PDF Text Text Multisensory Approach of BBC's Program Muzzy in Teaching Foreign Languages to Young Learners Harun Baştuğ & Ajla Kurspahić International Burch University/ Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Key words:Multisensory, stress-free, teaching program, foreign language, young learners ABSTRACT A multimedia program Muzzy is a linguistically recognized and multiple award-winning program for teaching and learning foreign and second languages, developed by The British Broadcasting Company (BBC). It has been originated from an animated movie entitled Muzzy in Gondoland (1986) and its sequel Muzzy comes back. In spite of these movies’ initial aim to teach exclusively English language, due to their remarkable success in young learners' English language acquisition, the movies have been redesigned into an educational program shortly entitled Muzzy. Nowadays, it is used for teaching not only English, but also many other languages worldwide. The essence of Muzzy lies in its entertaining and multisensory approach to language teaching and learning, presenting the linguistic items in meaningful context and stress-free environment. The research paper focuses on the way this program operates in terms of its main concept, and the analysis of the program's linguistic and cognitive aspects and components, as well as how the program deals with some common acquisition barriers. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 1790 Title A name given to the resource Multisensory Approach of BBC's Program Muzzy in Teaching Foreign Languages to Young Learners Author Author BASTUG, Harun KURSPAHIC, Ajla Abstract A summary of the resource. Key words:Multisensory, stress-free, teaching program, foreign language, young learners ABSTRACT A multimedia program Muzzy is a linguistically recognized and multiple award-winning program for teaching and learning foreign and second languages, developed by The British Broadcasting Company (BBC). It has been originated from an animated movie entitled Muzzy in Gondoland (1986) and its sequel Muzzy comes back. In spite of these movies’ initial aim to teach exclusively English language, due to their remarkable success in young learners' English language acquisition, the movies have been redesigned into an educational program shortly entitled Muzzy. Nowadays, it is used for teaching not only English, but also many other languages worldwide. The essence of Muzzy lies in its entertaining and multisensory approach to language teaching and learning, presenting the linguistic items in meaningful context and stress-free environment. The research paper focuses on the way this program operates in terms of its main concept, and the analysis of the program's linguistic and cognitive aspects and components, as well as how the program deals with some common acquisition barriers. Publisher An entity responsible for making the resource available IBU Publishing Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-03 Keywords Keywords. Article PeerReviewed https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/356b599ac0fdad0674ae6055e5a9f834.docx 0a95c303960aa25f9a6d95b168141fad https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/223bca9edf55b290e88d7f7f6172cda6.pdf 9f80b0f617d9601bd74e93ea9430461e PDF Text Text MURADİ „NİN “AŞKAM YİNE” REDİFLİ GAZELİNİN YAPISALCILIK YÖNTEMİNE GÖRE İNCELENMESİ Ali Rıza ÖZUYGUN / Songül ÖZDEMİR International Burch University, Türk Dili ve Edebiyatı Öğretmenliği Bölümü, Saraybosna / Bosna Hersek Anahtar Kelimeler: Yapısalcılık, Muradi, Geleneksel Şerh. ÖZET Bu çalışmada sultan şairlerimizden olan III.Murad„ın “aşkam yine” redifli gazeli, geleneksel şerh yönteminin yanında yapısalcılık yöntemi ile incelenmiştir. Çalışmanın giriş bölümünde yöntem olarak yapısalcılık hakkında kısaca bilgi verilmiştir.İlk aşamada geleneksel şerh yöntemi ile çözümlenen gazel, daha sonra yapısalcılık yöntemine göre incelenmiştir. Gazelin yapısalcılık anlayışı ile incelenecek olması Klasik Edebiyat şairlerinin sözde ve özdeki ustalıklarını daha anlaşılır kılmaktadır. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 2268 Title A name given to the resource MURADİ „NİN “AŞKAM YİNE” REDİFLİ GAZELİNİN YAPISALCILIK YÖNTEMİNE GÖRE İNCELENMESİ Author Author ÖZUYGUN, Ali Rıza ÖZDEMİR, Songül Abstract A summary of the resource. Anahtar Kelimeler: Yapısalcılık, Muradi, Geleneksel Şerh. ÖZET Bu çalışmada sultan şairlerimizden olan III.Murad„ın “aşkam yine” redifli gazeli, geleneksel şerh yönteminin yanında yapısalcılık yöntemi ile incelenmiştir. Çalışmanın giriş bölümünde yöntem olarak yapısalcılık hakkında kısaca bilgi verilmiştir.İlk aşamada geleneksel şerh yöntemi ile çözümlenen gazel, daha sonra yapısalcılık yöntemine göre incelenmiştir. Gazelin yapısalcılık anlayışı ile incelenecek olması Klasik Edebiyat şairlerinin sözde ve özdeki ustalıklarını daha anlaşılır kılmaktadır. Publisher An entity responsible for making the resource available International Burch University Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013-05-17 Keywords Keywords. Article PeerReviewed Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2203-4548