108 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c2947703f93659a4da0173fc1dd71675.docx 63804af1d97a792bea05e2092bf47572 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/8212b8c311d546cb9af375c66a75e266.docx 63804af1d97a792bea05e2092bf47572 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3066 Title A name given to the resource ODNOS PRAVA I PRAVDE KAO BITNA PRETPOSTAVKA RAZVOJA USTAVNOSTI Author Author ĆUPURDIJA, Milorad Abstract A summary of the resource. Upitno je da li prisilnim osiguranjem provedbe norme nastaje i održava se društveni odnos koji je zasnovan na određenom aksiološkom sustavu. Naime, poznato da prema jednom od temeljnih postulata pravne države moć pravne države ne proizlazi iz njenog represivnog aparata, iako on ima važnu ulogu u funkcioniranju pravne države, već njena moć proizlazi iz sposobnosti države da uređuje pravni poredak. Pri tome se misli na funkcioniranje pravnog poretka u oba njegova elementa, pravnom sustavu (normativnom dijelu) i ponašanju ljudi (faktičnom dijelu) prema pozitivno pravnim normama. Dakle, temeljno je pitanje: da li je utvrđena norma zasnovana na humanističkom vrijednosnom sustavu, odnosno da li počiva na pravednosti. Pri tome, moramo biti svjesni činjenice da se utvrđenim pravnim odnosom mora izvršiti distribucija ili redistribucija društvene moći, utjecaja i položaja subjekata prava i da se pri tome mora „zadirati“ u prava koja su stečena od strane neke društvene grupe ili pojedinca i ista prava dodjeljivati drugim skupinama ili pojedincima. Tijekom takvih društvenih procesa teško je analizirati njihovu pravednost. Slijedom toga, zaključujemo kako je pravednost prava nezamisliva bez postojanja opće pravne vrijednosti, odnosno općeg dogmatskog načela ustavnosti i zakonitosti. Ustavnost i zakonitost kao kohezivna snaga strukture prava postavlja se na taj način kao kriterij pravednosti prava. Intencija je autora da na donekle jasan, pregledan i razumljiv način prezentira odnos između pojmova prava i pravednosti, odnosno da se problematizira hipotetički okvir o korelaciji pravednosti i prava u kontekstu razvoja ustavnosti. Ključne riječi: pravo, pravednost, pravičnost, ustavnost i zakonitost Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3492 Title A name given to the resource KOMPARATIVNA KNJIŽEVNOST I KNJIŽEVNOST MANJINE: NA PRIMERU RUMUNSKE KNJIŽEVNOSTI U VOJVODINI Author Author Ćorković, Mirjana Abstract A summary of the resource. Many scholars claim that a unique definition of minority literature does not exist, although they agree it is crucial to choose an adequate theory and method of research in order to understand its values. Starting from contemporary comparative literature's notions on world literature, regional and national as well as „minority“ literature, the article aims to explore ways in which a „minority“ literature could step into an intercultural and interliterary dialog with other literatures on local, regional and global level, searching for their similarities and differences. The study indicates that choosing a transnational and transcultural approach on literatures created in multicultural spaces as Vojvodina is, such as literary imagology and cultural memory, brings results that differ from those achieved from traditional national and international perspective. Keywords: comparative literature, minority literature, Romanian Literature, Vojvodina, imagology Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3512 Title A name given to the resource TRANSKRIPCIJA DIFTONGA /EA/ SA RUMUNSKOG JEZIKA NA SRPSKI: TEORIJA I PRAKSA Author Author Ćorković, Mirjana Huțanu, Monica Abstract A summary of the resource. This study is situated in the field of contrastive linguistics, namely, morphophonology. The aim of the paper is to examine the ways in which transcription of phonemes from Romanian into Serbian language is being realized in proper and geographical names. The analyzed corpus is based on literary translations. As both Serbian and Romanian language have phonetic, i.e. shallow orthography, and show a high degree of similarity of phonology systems, it is expected that transcription will not pose a lot of challenges. Previous research in the field of transcription from Romanian into Serbian offers some rules and recommendations. However, we find that the analyzed data indicates certain biases and problems that appear on the practical level, when it comes to transcription of proper and geographical names. Thus, the contrastive research of transcription from Romanian into Serbian shows high level of diversity regarding the solutions that the translators chose. Our paper will focus on the theoretical and practical problems posed by the transcription of the Romanian diphthong /ea/ into Serbian. We will analyse the suggestions for rendering the diphthong that have been put forward so far, taking into account both theoretically-oriented orthographical norms, and solutions preferred in practice by translators and other users of Serbian. We will finally address the rendering of /ea/ after sonorants /l/ and /n/, pleading for a change towards simplicity and consistency in transcription norms. Keywords: constrastive linguistics, transcription, Romanian Language, Serbian Language, diphtong /ea/ Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/facf73d4ccb7f44b7e17064b636f6726.pdf b06e1b782e1bfca69605500d5e23bae8 PDF Text Text ������������ https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/738d631c742def07d8d605d00b6de9a4.docx 85751e831bf771a2ebf26db78d84709b Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3114 Title A name given to the resource Europske integracije i Bosna i Hercegovina - Bosna Srebrena (Bosna Argentina) Author Author ČAUŠEVIĆ, Dženana Abstract A summary of the resource. „...Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Hercegovina, to su zemlje o čijoj prošlosti od četiri do pet stoljeća nije moguće ni stranice napisati, a da se ne susretneš s franjevcima kao glavnim čindbenicima i nosiocima prvih uloga...“ A.G.Matoš Posmatrajući položaj Bosne i Hercegovine u kontekstu europskih integracija, može se istaći da je Bosna još od svoga nastanka u geopolitičkom, kulturno – historijskom, civilizacijskom, a posebno u religijskom pogledu uvijek pripadala europskom krugu država. Zahvaljujući Bosanskoj franjevačkoj vikariji, a kasnije u osmanskom periodu Provinciji Bosni Srebrenoj, bosanska država je još od srednjevjekovnog perioda i teritorijalno, a i u vjerskom pogledu dijelila sudbinu s tadašnjim europskim državama. Ahdnama je svjedočila o međusobnom uvažavanju pripadnika različitih religija, koji su u to vrijeme živjeli zajedno na ovim prostorima, zadržavši i u ovom periodu svoju vjersku toleranciju, kulturnu tradiciju i civilizacijsku multilateralnost. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/a967ac7abbdd787218e8b244be9b621d.docx 240d74affbab4ae8a88f8a4c70fa186e https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1a64379f2fb4ccb6a30a371e0ceb3b90.pdf a760649ffa3d244aa32572b5d96ab6cd PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD UDK 339.54:061.1(4)(497.6) Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. Doc. dr. sci. Mirela Čokić, dipl. pravnik Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli E-mail: mirela.cokic@untz.ba Sažetak: U smislu značaja za zaključivanje Centralnog Evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (dalje: CEFTA 2006), svjedoči upravo činjenica da isti dovodi do unapređenja trgovačke i investicione politike u zemaljama Jugoistočne Evrope, pa je za očekivati da je i pristup Bosne i Hercegovine (od 200.) navedenom doveo do nekih unaprjeđenja kada je privreda u pitanju. Ovo je posebno od značaja ako se uzme u obzir da se ovim sporazumom mogu postići važni rezultati za zaštitu državne privrede. Zaštita, a ujedno i ciljevi se ogledaju u, olakšanim uslovima za odvijanje poljoprivredne trgovine, trgovine uslugama, potom u ukidanju necarinskih barijera između zemalja regiona, u saradnji carinskih organa, investiranju, notifikaciji državne pomoći, u zaštiti prava intelektualnog vlasništva i u koncentraciji industrije. Ne čudi potom činjenica da 2006. godine BiH među prvih desetak zemalja potpisnica CEFTA-e nije potpisala sporazum sve do 2007. godine jer su zahtjevani povoljniji uslovi za poljoprivredno-prehrambenu trgovinu nego li što ih ima u odnosu na dvostrane sporazume sa pojedinim susjednim zemljama. Naime, ovdje treba naglasiti da zona slobodne trgovine, koju garantuje CEFTA 2006., u potpunosti odgovara odredbama ovog sporazuma i pravilima, te procedurama koje propisuje Svjetska Trgovinska Organizacija (dalje: WTO) - (bez obzira da li država bila članica navedene Organizacije ili ne). S obzirom da BiH već duži niz godina pretenduje za članstvo u Evropskoj Uniji (dalje: EU), potpisivanje ovog sporazuma zasigurno obezbjeđuje veoma dobru platformu za pristup istoj. Ovo posebno ako se ima u vidu činjenica da su se sve države koje su stranke sporazuma CEFTA 2006.,obavezale da će razvijati i implementirati dobre trgovačke odnose sa državama članicama EU, a u skladu sa pravilima WTO. Stoga se može naslutiti da sporazum CEFTA 2006., ima veliku ulogu i za BiH privredu i njen razvoj – sve do stupanja BiH i njeno članstvo u EU. Ključne riječi: investicije, trgovina poljoprivrednim proizvodima, trgovina uslugama, privreda BiH, CEFTA, EU 655 �Mirela Čokić Abstract: In terms of importance to the conclusion of the Central European Free Trade Agreement (hereinafter referred to CEFTA 2006 .),bears witness to the fact that it leads to improvement of trade and investment policies in the countries of Southeast Europe, so it is expected that the approach of Bosnia and Herzegovina (since 2007 .) above led to some improvement when it comes to the economy . This is especially important if one considers that this agreement could be achieved important results for the protection of the state economy. Protection, and also the objectives are reflected in, easier conditions for operation of agricultural trade, trade in services , then the abolition of non-tariff barriers between countries in the region, in cooperation customs authorities, investing, notification of state aid, the protection of intellectual property rights in the concentration of the industry. No surprise then that fact 2006th the B&H among the top ten countries signatories of the CEFTA agreement was not signed until the 2007th year because they required more favorable conditions for agri - food trade than what they have in relation to bilateral agreements with some neighboring countries. Specifically, it should be emphasized that a free trade zone that guarantees the CEFTA 2006th, fully complies with the provisions of this Agreement and the rules and procedures laid down by the World Trade Organization (hereinafter WTO) - (regardless of whether the country was a member of these organizations or not). Since B&H for many years, aspiring for membership in the European Union (hereinafter the EU), the signing of this agreement certainly provides a very good platform to access the same. This is especially if one takes into account the fact that all countries that are party to the agreement CEFTA 2006th, committed to develop and implement good trade relations with the EU Member States, in accordance with WTO rules. Therefore it can be suggested that CEFTA 2006th, has a major role for the BiH economy and its development - until the coming of BiH and its membership in the EU. 656 Keywords: investment, trade in agricultural products, trade in services, the economy of Bosnia and Herzegovina, CEFTA, EU �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. UVOD Obzirom da je sporazum CEFTA, 2006., potpisan još 19. decembra 2006. godine u Bukureštu, za BiH je stupio na snagu, tek 22. novembra 2007. godine. Potpisnice ovog sporazuma su uglavnom sve zemlje regionalnog područja – jugoistočne Evrope, izuzev Hrvatske, koja je odnedavno postala članica EU. 1 Namjera CEFTA-e 2006. je da unaprijedi investicionu politiku i trgovinski razvoj zemalja Jugoistočne Evrope. 2 Ovo je i normirano u članu 1., tačka d) CEFTA 2006., koji propisuje, odnosno predviđa ukidanje prepreka i poremećaja u trgovini, potom olakšano kretanje robe, koja je u tranzitu i one, koja ide prekogranično, kao i olakšani način i put za realizaciju razmjene roba i usluga između zemalja članica CEFTA sporazuma 2006. Dakle, na ovaj način i pomoću ovog sporazuma je osnovana zona slobodne trgovine u skladu sa odredbama koje važe, kao i procedurama WTO-a. 3 Tokom 2011. godine Kosovo je predsjedavalo sastancima, te je zbog toga, tamo i održan niz radionica, te okruglih stolova koji se vezuju za stanje ovog jugoistočnog područja. U svemu tome, u ovom radu namjera nam je postaviti i pitanje i dati odgovore, gdje je tu uloga i kakva je status BiH kada je pitanju realizacija CEFT-a sporazuma? Potom, kakav i koliki je značaj preduzetih aktivnosti u okvirima relizacije ovog sporazuma je ostvarila BiH, i na čemu je od svih ciljeva i aktivnosti akcenat, kad je BiH u pitanju? Pored svega, ne treba zaboraviti ni činjenicu da gro izvoza povodom asortimana proizvoda iz BiH, kvalitativno i kvantitativno, pored tržišta EU, za CEFTA-u članice se izveze skoro 30% proizvoda iz BiH (u čemu izvoz na Kosovo prednjači – što će dijelom biti predstavljeno u nastavku izrade ovoga rada). Iako je R Hrvatska odnedavno, tačnije tokom sredine godine 2013., postala članica EU, to ide u prilog činjenici da se treba i mora uložiti još više napora i truda u cilju realizacije već planiranih i započetih aktivnosti, te angažmana kad je oblast trgovine u pitanju između zemalja potpisnica CEFTA sporazuma iz 2006., godine. Ovo nadalje znači da mora postojati jedinstvena i kontrolirana povezanost između zemalja koje pripadaju području CEFTA sporazuma. 2 Tržište zemalja potpisnica CEFTA, 2006., obuhvata od oko 25 miliona stanovnika. Riječ je relativno malom prostoru na koje se uglavnom i u najvećem omjeru uvoze mašne, alati, tehnika za razvoj proizvodnje, oprema, a najvećim dijelom se izvoze poljoprivredni proizvodi. 3 Obzirom da najveći broj zemalja potpisnica sporazuma CEFTA 2006., nakon ispunjavanja uslova za članstvo u EU, napušta ovu zajednicu, nikako ne treba zaboraviti činjenicu da osnivanje ovakve zajednice nije samo sebi svrha, nego da su na taj način zemlje (već odavno članice EU) omogućile osnivanje jednog jedinstvenog ekonomskog prostora koji se priprema za aplikaciju članstva u EU. Stoga ne treba zanemariti ili činiti manje važnim ovu jedinstvenu oblast ekonomskog prostora naspram onog koji postoji unutar EU. 1 657 �Mirela Čokić Neke od osnovnih aktivnosti i ciljeva CEFTA 2006. tokom posljednjih godina - uopšteno U skladu s Programom predsjedavanja u toku posljednje tri godine BiH, zajedno sa pojedinim zemljama Jugoistočne Evrope 4 postiže značajne ciljeve na planu uspješne realizacije sporazuma CEFT-a 2006. Neke od osnovnih aktivnosti i ciljeva CEFT-e 2006 su realizovane uz dobru organizaciju u pomoć svih zemalja učesnica ovog sporazuma. No, bez programa predsjedavanja, realno nebi bilo moguće sprovesti ove aktivnosti sporazuma. U kontekstu prethodno navedenog učinjeni su napori ali su i realizovana neka od tih očekivanja, a koje se odnose na: 1. ukidanje necarinskih barijera; 2. liberalizacija trgovine uslugama; 3. saradnja između carinskih organa; 4. povećanje transparentnosti i notifikacija državne pomoći; 5. ažuriranje Aneksa 7 o Konvencijama o zaštiti prava intelektualnog vlasništva. Osim svega navedenog, a što je relizirano u skladu sa Programom presjedavanja, pravno je moguće ostvarenje i nekih drugih ciljeva, a koji nisu bili obuhvaćeni istim, i to: 6. razvoj Market Access Database i 7. poboljšanje pregleda poslovne statistike i postavljanje na web stranici. Pored navedenih planiranih i neplaniranih ciljeva, u svakom slučaju interes svake od država potpisnica CEFT-e je i razvoj, ili tačnije liberalizacija u kontekstu trgovine poljoprivrednim proizvodima. Ovo na određeni način znači, veliku mogućnost uvoza i izvoza proizvoda, koji značajno opredjeljuje i dovodi do ponude sasvim novog asortimana proizvoda bilo na domaćem, odnosno inostranom tržištu. Nakon dvije godine pregovora između Albanije, Makedonije, potom Crne Gore, Moldavije, Srbije u to doba i Hrvatske, sve navedene su parafirale 2010. godine sporazum, a 11. februara 2011. i potpisale Dodatni protokol Sporazuma i time liberalizovale trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Na taj način su: ukinute sve carine na uvoz, takse jednakog efekta carinama i sve uvozne takse fiskalne prirode na poljoprivredne proizvode (osim onih koje podliježu bilateralnim koncesijama - Aneksu 10). U ovoj oblasti, koja se odnosi na liberalnu trgovinu povodom poljoprivrednih proizvoda, jedino nije učestvovala BiH u pregovorim ali kao jedna od stranaka potpisnica To su pored BiH zemlje, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Moldavija i Srbija – od naših regionlnih zemalja Hrvatska više nije strana sporazuma od 2013 godine, nakon pristupa u članstvo EU. 4 658 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. CEFTA sporazuma 2006 ionako je slijeduje realizaciji ovog dogovora oko liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima. Ovaj značajan korak naprijed, u cilju liberalizacije trgovinom poljoprivrednim proizvodima, ali i u smanjenju ograničenja u trgovini. U kontekstu svega navedenog, postojala su očekivanje da će se ovakvim dodatnim protokolom, kada je poljoprivredna oblast u pitanju doći do povećanja konkurentnosti na regionalnim tržištima. No, u dugoročnom pogledu, možda je BiH i imala osnova da od početka aktivno ne sudjeluje u ovim dogovorima, jer se kroz određeno vrijeme uviđa da je na našem tržištu sve veći broj onih ekonomija, koje slobodno plasiraju svoje proizvode bez dodatnih otežavajućih faktora, a da je asortiman naših poljoprivrednih proizvoda u tim zemljama na sve nižem i nižem nivou. Ipak, članstvo u CEFT-i ponekad može koštati razvoj trgovina, ali je u svakom slučaju pozitivno s aspekta razvoja i nekih drugih pravaca u oblasti tržišnog poslovanja, a koji su već prethodno navedeni, kao ciljevi CEFT-a 2006. sporazuma. Pored liberalizcije u oblasti trgovine poljoprivrednim proizvodima od početka 2011. godine radilo se na dodatnoj liberalizaciji trgovine uslugama. U kontekstu navedenog je Svjetska banka, nakon istraživanja važećeg zakonodavnog okvira CEFTA 2006., objavila studiju o barijerama u ovoj oblasti – pod nazivom „Barriers to Trade in Services in the CEFTA Region“. Ista je naglasila značaj sektora usluga za CEFTA regiju, kojoj pripada i naša država. U pogledu pružanja usluga i njihove ograničenosti u navedenoj studiji su posebno istaknute oblasti iz transporta, građevinarstva, pružanja pravnih usluga i informacione, te komunikacione tehnologije. Kako bi se što transparentnije i konkretnije došlo do preciznih statističkih podataka u ovoj oblasti, to su Strane izradile „konsolidovani upitnik“ o trenutnoj situaciji povodom otvorenosti tržišta kada su usluge u pitanju. One strane, koje su i učestvovale kao radno tijelo povodom stanja u oblasti pružanja usluga i liberalizaciji kada je ova oblast u pitanju, su posebno povele računa o uslugama u okviru ostalih sporazuma o slobodnoj trgovini kao što je ASEAN, NAFTA I MERCOSUR. Na način, odnosno putem komparativne analize došle su do zaključka da se na isti, ako ne sličan način može doći do unaprijeđenja povodom liberaliteta i u oblasti pružanja usluga kada je CEFT-a region u pitanju. U svrhu daljeg progresa u ovoj oblasti išlo se dalje, sa upitnicima, koji se odnose na neke od restriktivnih ili diskriminirajućih mjere. Počevši od 2011. godine, program i plan rada CEFT-e je predložio održivi plani i program rada i za buduće dvije godine u oblasti liberaliteta povodom pružanja usluga, a što je do sada i uspješno sprovedeno. U smislu održavanja dalje priče oko liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima, ne smijemo, a da zaboravimo predsjedavanja sastanakom Pododbora za poljoprivredu i sanitarne i fitosanitarne mjere, koji je održan u Briselu, tokom maja 2011. godine. Osnovna problematika ovog sastanka se uglavnom odnosila na, usvajanje Programa rada Pododbora za uspostavljanje dinamike unutar regionalne trgovine poljoprivrednim proizvodima, saradnje 659 �Mirela Čokić unutar sanitarne i fitosanitarne oblasti, te uspostvljanje necarinskih barijera. U cilju svega navedenog strane CEFTA 2006., su saglasne i zainteresovane da održavaju trgovinu poljoprivrednim proizvodima i određene kvote trgovanja koje postoje već duži niz godina, ali koje će zasigurno biti na nešto nižem nivou zbog uvođenja dodatnim mjera tokom 2011. godine. Kada je oblast eliminacije necarinskih barijera u unutar regionalnoj trgovini u pitanju, tu je prvi krug procjene necarinskih barijera obuhvatio tri područja: 1. tehničke barijere u trgovini; 2. sanitarne i fitosanitarne mjere; 3. administrativne barijere i preporuke za dalji rad. BiH je bila kao predsjedavajuća Pododbora za TBT i NTB u toku 2011. godine. Na tom planu izrađen je jednogodišnji Akcioni plan u svrhu podrške realizaciji MMF-a, pa su u vezi s navedenim sve faze iz navedenog plana uspješno i sprovedenene. U cilju realizacije svih ovih načina i ciljeva koje ostvaruje CEFTA, 2006., sporazum, neophodna je i notifikacija državne pomoći. Ovo nadalje znači, preduzimanje velikog dijela aktivnosti i od strane države, kada je u pitanju transparentnost sheme državne pomoći, kao i pripremanje izvještaja o državnoj pomoći za realizaciju svih pobrojanih ciljeva koje Program navodi. Svi navodi, odnosno aktivnosti povodom notifikacije države moraju biti u smislu čl. 21. st. 7. CEFTA-e. Prema odgovarajućim obrazcima iz 2011. godine - sheme za notifikaciju se provodi ovaj postupak u cjelosti Aktivnosti BiH - CEFTA - upostavljenje pododbora za tehničke i necarinske barijere u trgovini U skladu sa višegodišnjim Planom rada Pododbora, koji je izrađen pod predsjedavanjem Albanije, Bosna i Hercegovina je pripremila jednogodišnji Program rada za 2011. godinu. Program je predstavljen na četvrtom sastanku Zajedničkog odbora i usvojen na sastanku Pododbora u Sarajevu, tokom juna 2011. godine. 5 Ad hock radna grupa ili radno tijelo je osnovano sa ciljem da djeluje i u smislu povećanja transparentnosti, te poboljšanje razmjene informacija i notifikacije. Radna grupa se sastala dva puta tokom 2011. godine, da bi dogovorila finalizaciju memoranduma o razumjevanju prenosa i transparentnosti podataka (trgovinskog portala) koje će tokom 2012. godine – tačnije ovlasti će biti prenesene sa GIZ-a na CEFT-u. – V. šire: Informacije ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomiju BiH- 2011. godine (CEFTA 2006.). 5 660 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. Slijedom navedenog, a u cilju ukidanja necarinskih barijera 6 u trgovini između država koje pripadaju CEFTA, BiH je preuzela aktivnosti u cilju izrade Akcionog plana. Navedeni plan je u potpunosti i realiziran, a što govori o realističnim okvirima za njegovu realizaciju. 7 U kontekstu navedenog ispitano je tržište u smislu selektovanja pojedinih proizvoda i asortimana, tako da je u smislu otklanjanja ovih barijera na proizvodima krajnji Izvještaj upućen svim stranama – država potpisnicama CEFTA sporazuma. Najvećim dijelom i postoji nadanje da će BiH proizvesti privredni rast, kako kroz izvoz, tako i kroz uvoz pojedinih asortimana, odnosno proizvoda na području zemalja koje su supotpisnice navedenog sporazuma. Ovo upravo iz razloga što se gro proizvodnje, razmjene i potrošnje ili tačnije uvoza i izvoza BiH odvija upravo sa ovim zemljama. 8 U prilog navedenim tvrdnjama i aktivnostima BiH u odnosu na odnos naspram zemalja članica CEFTA sporazuma 2006., predstavljena je sljedeća tabele, odnosno grafikon. (Tabela br.: 1, 2 i 3 i Grafikon br.: 1.) Godin a 2007 Izvoz Vrijedno st 2.125,80 Uvoz ↑/↓ - Vrijedno st 4.041,32 Ukupno ↑/↓ - Vrijedno st 6.167,12 ↑/↓ - Defici t Pokriveno st 1.915,5 2 52,60% Za BiH je izrađen poseban obrazac necarinskih barijera, gdje je cilj da se evidentiraju što jednostavnije određeni slučajevi postojanja necarinskih barijera sa kojima se BiH najčešće susreće u trgovanju sa CEFTA područjem – odnosno zemljama potpisnicama navedenog sporazuma. Na ovaj način bi bio olakšan rada i nekih drugih institucija, kao i državnih organa koji prikupljaju ova dokumenta – tj. prijave za necarinske barijere na području zemalja CEFTA, 2006. 7 „Prikupljanje, evidentiranje i analiziranje postojećih necarinskih barijera vrši se putem Komora. Popunjeni obrazac nakon toga Komore dostavljaju Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koji ovakvu prijavu dostavlja CEFTA Stranama i posebno CEFTA Strani koja krši sporazum. Prijavljene barijere razmatraju se na sastancima CEFTA, 2006 struktura i rješavaju prije svega konsultacijama bilateralno ili multilateralno.” – preuzeto: http://www.mvteo.gov.ba/izvjestaji_publikacije/izvjestaji/ pristup: /14.04.2014./ V. šire: www.komorabih.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1100:privanec&catid=74:vijesti-privreda&Itemid=129 6 CEFTA 2006., treba između ostalog da dovede do regionalne – političke stabilnosti, privlačenju investicija, razvoju infrastrukture, u kontekstu potrošača da obezbijedi proizvode koji su jeftiniji na tržištu, potom krajnji efekat treba da se ogleda u povećanom izvozu i otvaranju novih radnih mjesta, povećanju standarda svih stanovnika, privlačenju inostranog kapitala, odnosno investiranja u ove zemlje posebno iz razloga jer je stvoren jedan jedinstven pravni okvir za to. 8 661 �Mirela Čokić 2008 2.491,71 17,21 % 4.712,37 16,60 % 7.204,08 16,81 % 2009 2.104,50 3.316,16 2.546,59 29,63 % 11,07 % 5.420,66 2010 15,54 % 21,01 % 24,76 % 14,93 % 2011 2.873,87 12,85 % 3.881,64 5,38% 6.755,51 3.683,37 6.229,95 8,44% 2.220,6 6 1.211,6 5 1.136,7 8 1.007,7 7 52,88% 63,46% 69,14% 74,04% Tabela 1.: – Ukupna vanjskotrgovinska razmjena BiH sa CEFTA-om od 2007. do 2011. godine Izvor: Informacije ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomiju BiH- 2011. godine (CEFTA 2006.)., str.19. Potpisnica 2009 2010 2011 Uvoz Učešće Uvoz Učešće ↑/↓ Uvoz Učešće ↑/↓ 15,02 % 10,38 % 1,04% 2.058,9 5 1.429,4 8 137,28 15,12 % 10,50 % 1,01% 10,99 % 11,42 % 6,45% 2.226,5 1 1.465,6 4 139,03 14,34 % 9,44% 8,14% 0,90% 1,28% Crna Gora 1.855 ,14 1.283 ,01 128,9 6 38,77 0,31% 44,54 0,33% 40,63 0,26% Albanija 1,66 0,01% 5,04 0,04% 14,88 % 203,06 % 4,08 0,03% UNMIK/ Kosovo 3,26 0,03% 5,34 0,04% 63,92 % 3,35 0,02% Moldavija 5,32 0,04% 2,74 0,02% 2,39 0,02% SCG 0,04 0,00% 0,01 0,00% 0,02 0,00% 3.31 6,16 12.35 5,18 26,84 % 100,00 % 3.683,3 7 13.616, 20 27,05 % 100,00 % 48,44 % 79,50 % 11,07 % 10,21 % 8,78% 18,99 % 37,28 % 13,10 % 77,66 % 3.881,6 4 15.525, 43 25,00 % 100,00 % Hrvatska * Srbija Makedonija Ukupno CEFTA Ukupno Svijet 2,53% 5,38 % 14,02 % Tabela 2.: Uvoz u BiH iz zemalja potpisnica CEFTA-e (mil. KM) – ibid., str. 22. 662 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. Potpisnica 2009 2010 2011 Izvoz Učešće ↑/↓ Izvoz Učešće ↑/↓ 229,51 17,07 % 13,40 % 4,15% 1.070, 63 894,7 7 310,1 8 15,09 % 12,61 % 4,37% 13,40 % 20,68 % 35,15 % 1.204, 44 1.001, 88 300,4 3 14,65 % 12,19 % 3,65% 113,52 2,05% 2,20% 1,11% 12,23 0,22% 42,71 0,60% 165,7 1 128,9 1 69,68 Moldavija 2,12 0,04% 2,32 0,03% 37,43 % 13,70 % 249,22 % 9,43% 2,02% 61,54 156,0 1 69,97 2,82 0,03% SCG 0,00 0,00% 0,00 0,00% 0,00% 0,00 0,00% 2.104, 50 5.531, 20 38,05 % 100,00 % 2.546, 59 7.095, 50 35,89 % 100,00 % 21,01 % 28,28 % 2.873, 87 8.222, 11 34,95 % 100,00 % 12,50 % 11,97 % 3,14 % 6,22 % 84,24 % 63,14 % 21,56 % 0,00 % 12,85 % 15,88 % Izvoz Hrvatska * 944,14 Srbija 741,44 Crna Gora UNMIK/Kos ovo Makedonija Albanija Ukupno CEFTA Ukupno Svijet Učešće 0,99% 1,57% 0,85% Tabela 3.: Izvoz iz BiH u zemlje potpisnice CEFTA-e (mil. KM) – ibid., str. 22. * - U ukupni zbir uvoza i izvoza ulazi i Hrvatska jer je je prema preuzetim informacijama u ovo vrijeme (2009 – 2010) i bila jedna od supotpisnica CEFTA sporazuma. 663 �Mirela Čokić Grafikon: 1.:Ukupna vanjskotrgovinska razmjena BiH sa CEFTA-om od 2007. do 2011. godine – Izvor: Informacije ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomiju BiH- 2011. godine (CEFTA 2006.)., str.19. U smislu liberalizacije povodom (ne)carinjenja proizvoda i asortimana između država supotpisnica CEFTA, 2006., uočava se pojava sve većeg broja necarinskih barijera. 9 Necarinske barijera unutar CEFTA-e nastaju, jer se pravna regulativa koja važi na teritoriju zemalja CEFTA-e sve više prilogođava i harmonizira sa propisima EU ili u krajnjem pravnim tekovinama EU - Acquis communautaire. Jasno je da ove trgovinske tokove unutar CEFTA, 2006, najvećim dijelom narušavaju ove necarinske barijere. Necarinskih barijera u početku je 2011. godine do negdje polovine 2013. godine bilo od oko 102, od čeka je čak njih 48 uspješno eliminirano različitim mjerama i sredstvima. Necarinske barijere, najvećim dijelom znače i reflektuju se negativno na sveukupni tok i stabilnost poslovanja unutar zemalja supotpisnica CEFTA, 2006., sporazuma. Ujedno ovo znači prijetnju i na planu daljeg razvoja privrednog rasta svih država, koje pripadaju ovoj zajednici, a što je vrlo negativno i zbog čega treba raditi na sprečavanju daljeg širenja i eliminiranju svih ostlih necarinskih barijera koje donose štetu za zajednicu uopšte. One negativnosti, koje najčešće možemo vezati za necarinske barijere pored zastoja privrednog rasta u nekoj od država supotpisnica CEFTA, 2006., su to: što se rad i poslovanje temelji na diskrenosti, trgovina postaje sve skuplja, potom, sve je više osnova „Striktno prilagođavanje jedne ili nekoliko članica visokim standardima koji važe u Uniji utiče mnogo jače na to da se i ostali tome prilagode što prije, ali dok to ne učine ne mogu izvoziti na pomenuta tržišta. Poznato je da prilagođavanje zahtijeva i vrijeme i novac i da se to ne može učiniti preko noći.” Razorno dejstvo necarinskih barijera – može li CEFTA opstati?, Infokom – Glasnik Vanjskotrgovinske Komore BiH, br.: 57., god. VI, Sarajevo, septembar, 2013., str. 7. 9 664 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. za nestabilnost u poslovanju, sve nacarinske barijere vrlo se teško ili skoro nikako ne mogu otkriti unutar nacionalnih propisa i sl. Nadalje, u kontekstu analize i konačne realizacija Akcionog plana/programa kojeg je BiH predstavila i realizirala u toku jedne godine (sve po programu urađeno) je izvršena uz postojeću saradnju između OECD-a i CEFT-e. Tako da je dostavljena lista povodom izvršene procjene stanja odabranih proizvoda na kojima je vršena analiza povodom ukidanja barijera. Testualni aspekt u kontekstu područja BiH, se odnosi na odabir min. 3 proizvoda iz svakog sektora (kojih ima 12) – konkretnije onih proizvoda koje BiH izvozi u druge zemlje supotpisnice CEFTA sporazuma. Na osnovu iste analize stanja izvještaj, koji je dostavljen od strane OECD-a – izvršena je od strane MMF-a procjena stanja u kontekstu – određenih barijera, a koje se odnose na sanitarne i fitosanitarne mjere, potom tehničke barijere u trgovini i administrativne barijere. Tehničke barijere Različita brzina prihvatanja EU direktiva o tehničkim propisima Neprihvatanje dokumenata o ocjeni usaglašenosti Obilježavanje i pakovanje Sanitarne i fitosani- tarne mjere Nedostatak prihvatanja međunarodno priznatih tijela za ocjenu usaglašenosti što izaziva skupo, dugotrajno, obimno i duplo testiranje proizvoda Neprihvatanje certifikata tijela koja se bave ocjenom usaglašenosti Obilježavanje poljoprivrednoprehrambenih proizvoda Administrativna procedura Neadekvatna infrastruktura Na graničnom prelazu: duga, komplikovana, netransparentna procedura carinjenja; kontrole i verifikacija dokumenta o porijeklu robe; neusklađeno radno vrijeme službi; samovoljno, arbitrarno ponašanje nadležnih prilikom klasifikacija i određivanja carinske osnovice Logistika u trgovini; saobraćaj; bankarstvo i osiguranje; telekomunikacije; poslovne usluge Nedostatak informacija o propisima i procedurama i neizvršavanje notifikacije novih propisa Komplikovana, skupa i dugotrajna procedura izdavanja dozvola Korupcija Tabela 4.: Razorno dejstvo necarinskih barijera – može li CEFTA opstati?, Infokom – Glasnik Vanjskotrgovinske Komore BiH, br.: 57., god. VI, Sarajevo, septembar 2013., str. 7. 665 �Mirela Čokić Najčašće necarninske barijere u CEFTA regionu su prema istraživanjima:” 1. 2. 3. 4. 5. 6. Komplikovana procedura na graničnim prelazima – obimna administracija i neusklađenost rada carine i inspekscijskih službi; Nedovoljan broj međunarodno priznatih akreditacionih i sertifikacionih tijela, kao i ovlašćenih laboratorija i institucija; Nepriznavanje certifikata o kvalitetu; Problem neusklađenosti domaćih standarda i tehničke regulative s međunarodnim standardima; Nepostojanje odgovarajuće saobraćajne i druge infrastrukture i Korupcija i krijumčarenje.” 10 Zbog svih navednih i najčešćih necarinskih barijera, kako bi se to što jednostavnije pratilo Sekretarijat je razvio CEFTA Market Access Barriers Database. Evidentirane necarinske barijere putem navedenog market centra se šalju u Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Svi podaci povodom necarinskih barijera se evidentiraju i u Matricu. Povodom uspješne realizacije aktivnosti Radne grupe za otklanjanje tehničkih barijera u trgovini, održan je i treći sastanak tog radnog tijela u Beogradu, tokom aprila 2011. godine. Na navedenom sastanku je zaključeno da je preduslov za međusobno priznavanje dokumenata o ocjeni usklađenosti svih propisa, pa i trgovine u ovoj oblasti sa EU sistemom je sporazum između najmanje dvije zemlje (uvoznice i izvoznice). U tom pogledu stranke su bile saglasne da kada je u pitanju labalatorijsko testiranje, da to rade akreditovane labartorije - te da to akreditovano tijelo i potpiše multilateralni sporazum (Multilateral Lab Agreement – MLA) sa evropskom akreditacijom labarotorija za testiranje. Na ovaj način i ovim putem bi CEFT-a strane trebale odmah da prihvate ovakav tretman, koji se odnosi na akreditacijsku šemu. Ukoliko se po osnovu bilo kojeg slučaja nebi mogle naći, najmanje dvije zemlje koje bi postupile na ovaj način – postoji alternativno rješenje, da se akreditacijske strane sastanu i pokušaju usaglasiti sistem akreditacijske vrijednosti, a koji je ako ništa, makar u skladu sa modelom EU. Najbolji primjer za tako što su dvije strane BiH i Srbija (april 2012. godine) 11 – koje su imale usmjerenje da na samom početku makar potpišu sporazum o priznanju Preuzeto: http://www.komorars.ba/pkrs/projekat/1/cefta/page/166/pracenje_realizacije_cefta-e pristup: /14.04.2014./ 11 “U aprilu 2012. potpisan Protokol o međusobnom priznavanju i prihvatanju dokaza o ispunjenosti propisanih uslova o hrani i hrani za životinje biljnog i mješovitog porekla i Protokol o saradnji u oblasti zaštite zdravlja bilja. Ovi protokoli trebali bi omogućiti nesmetani promet biljnih i životinjskih vrsta i proizvoda između BiH i Srbije.” - V. šire: Razorno dejstvo necarinskih barijera – može li CEFTA 10 666 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. akreditacijskih testova, a potom da između sebe priznaju i druge dokumente, te certifikate o međusobnoj usklađenosti. Ako ne postoji sporazum i nije potpisan između akreditacijskih tjela, onda jedna od zemalja – izvoznica može da ponudi svoj labaratorij za akreditaciju, s tim da joj to mora odobriti zemlja uvoznica. Osim svega navedenog u smislu realizacije aktivnosti koje je BiH do sada ostvarila, posebno treba istaći činjenicu da je sve veći plasman našeg asortimana proizvoda prisutan na tržištu Kosova. Najvećim dijelom ova saradnja je zavisila i zavisi od priznavanja ili nepriznavanja Kosova kao samostalne Republike. Kako se to može uočiti (Tabela, br. 5.), opšte je prisutan procentualno izražen trend rasta izvoza iz BiH na Kosovo iz godine u godinu. Stoga se mora poraditi na očuvanju dobrih među susjedskih odnosa koji će zasigurno još više povećati trend izvoza iz BiH na Kosovo, a kako bi se deficit u odnosu na pojedine države regiona što više ublažio, odnosno smanjio. O svemu navedenom treba voditi računa i to posebno nakon izlazka Hrvatske iz CEFTA sporazuma i ulaska u EU tržište. Na ovaj način, koliko god da je bio trend izvoza iz BiH u Hrvatsku značio je, jer je s pristupom članstva Hrvatske u EU, BiH zasigurno izgubila još jednog strateškog partnera u razmjeni i mogućem privrednom rastu. U tom smislu, evidentnio su napori BiH ulaganja u preostala tržišta (tačnije izvoz, pa uvoz) i izrade programa, te planova koji bi što više povećali pozitivan ekonomski, odnosno privredni rast u državi. Vanjskotrgovinska razmjena Bosne i Hercegovine i Kosova (u KM) IZVOZ UVOZ OBIM SALDO Pokriveno st uvoza izvozom % 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. (I-VI) 116.727.489,5 7 6.271.114,27 159.026.854,6 5 3.715.808,97 168.589.395,6 2 2.857.603,59 181.298.986,9 4 7.864.251,00 70.403.818,6 0 4.927.407,58 122.998.603,8 4 110.456.375,3 0 1.861% 162.742.663,6 2 155.311.045,6 8 4.280% 171.446.999,2 1 165.731.792,0 3 5.900% 189.163.237,9 4 173.434.735,9 4 2.305% 75.331.226,1 8 65.476.411,0 2 1.429% Ukupno izvoz BiH u Kosovo, 2012. opstati?, Infokom – Glasnik Vanjskotrgovinske Komore BiH, br.: 57., god. VI, Sarajevo, septembar 2013., str. 6 – 9. 667 �Mirela Čokić Tarifna grupa 7214 Šipke od željeza ili nelegiranog čelika 40.546.630,00 Vrijednost (KM) 40.651.330,19 7213 Toplo valjana žica od željeza ili nelegiranog čelika 26.931.350,00 27.530.348,71 2713 24.808.250,00 25.272.894,62 15.249.235,75 15.314.272,84 4407 Naftni koks, naftni bitumen i drugi ostaci od nafte Šećer od šećerne trske ili šećerne repe i hemijski čista saharoza Ostali pripremljeni ili konzervirani proizvodi od mesa, drugih klaoničkih proizvoda ili krvi Obrađeno drvo 7308 Željezne ili čelične konstrukcije 1.236.460,10 4.663.572,97 1512 Ulje od sjemena suncokreta, šafranike ili pamuka 2.001.619,88 4.578.637,46 3004 Lijekovi (izuzev proizvoda iz tar. br. 30.02, 30.0) 31.087,69 3.998.543,52 0401 Mlijeko i pavlaka 3.103.777,40 3.306.524,60 1701 1602 Ukupno top 10 izvoznih proizvoda BiH u Kosovo, 2012. Ostali proizvodi Ukupno izvoz BiH u Kosovo, 2012. Uvoz BiH iz Kosova, 2012. 668 Količina (Kg) 1.550.115,59 30.680.855,96 12.908.633,25 11.772.139,13 146.139.382,37 149.996.897,29 17.020.743,19 31.302.089,65 163.160.125,56 181.298.986,94 �Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. Tarifna grupa 1701 8703 Šećer od šećerne trske ili šećerne repe i hemijski čista saharoza Vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode Transportne vrpce i pogonsko remenje od vulkaniziranog kaučuka Osobni automobili i druga motorna vozila 7306 Ostale željezne ili čelične cijevi i šuplji profili 8705 0202 7308 2202 4010 Količina (Kg) Vrijednost (KM) 2.190.750,00 2.339.280,57 2.204.507,08 1.842.015,44 112.662,87 640.563,01 10.250,00 483.606,94 259.393,24 428.476,47 Motorna vozila za specijalne svrhe 81.250,00 346.047,49 Smrznutno goveđe meso 13.320,80 150.602,72 Konstrukcije 56.670,00 99.945,67 71.064,00 97.594,89 3.500,00 90.300,67 5.003.367,99 6.518.433,87 7210 Plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika 8483 Transmisiona vratila (uključujući bregasta vratila) Ukupno top 10 uvoznih proizvoda iz Kosova u BiH u 2012. Ostali proizvodi Ukupno uvoz BiH iz Kosova u 2012. 688.122,69 1.345.817,13 5.691.490,68 7.864.251,00 Tabela 5.: Vanjskotrgovinska razmjena BiH i Kosova – Izvor: Razorno dejstvo necarinskih barijera – može li CEFTA opstati?, Infokom – Glasnik Vanjskotrgovinske Komore BiH, br.: 57., god. VI, Sarajevo, septembar 2013., str.8. ZAKLJUČCI Aktivnosti CEFTA sporazuma uopće, kao i pojedinačno u smislu preduzimanja napora za decidnu sprovedbu sporazuma od strane BiH najvećim dijelom su za pohvalu. Ovo posebno izraženo u današnjim uslovima tržišnog poslovanja – kada su i jesu pojedine zemlje, a koje nisu članice EU na tržištu EU, potisnute u drugi plan. No, ove zemlje su same sebi stvorile dovoljan poslovni ambijent/prostor za manervisanje u svrhu konkurisanja naspram tržišta EU. Stoga ne čudi činjenica i sve veći napori velikog broja upravo tih zemalja članica, odnosno supotpisnica CEFTA-e 2006., da postignu što je moguće bolji plasman proizvoda i usluga, odnosno izvoz kako interni, tako i eksterni - prema tržištu EU. Stoga se može kostatovati da je drugo tržište, tačnije tržište EU, posebo od značaja za razvoj i privredni rast zemalja članica CEFTA sporazuma 2006 jer kvantitativno određen broj zemalja članica redovno izvozi svoje proizvode na EU tržište. Na ovom planu i uslijed liberalizacije prostora CEFTA država članica – evidentne su i negativne konsekvence koje se najvećim dijelom ogledaju u necarinskim barijerama koje predstavljaju glavni izvorište u razaranju ovog tržišta, na taj način i u stvaranju sve većeg 669 �Mirela Čokić deficita. Necarinske barijere, su u tom pogledu i pored svih pozitivnih strana i aktivnosti koje je do sada BiH provodila u okvirima CEFTA sporazuma, predstavljaju negativan trend razvoja i privrednog rasta za svo ovo tržište kojem i naša država pripada. Naime, one predstavljaju sve ono što se pojavilo i ono što je predstavljeno kao takvo, prije svega nezakonito. Između ostalog nezakonite necarinske barijere se pojavljuju u vidu: sve komplikovanijih procedura na graničnim prelazima i neusklađenostima između rada carine i inspekscije, potom u nedovoljano kvantitativno i kvalitativno osposobljenom angažmanu priznatih akreditovanih i certificiranih tijela, ovlašćenih laboratorija i institucija, u nepriznavanju certifikata o kvalitetu (ozbiljan problem), u neusklađenost domaće sa međunarodnom regulativom i standardima, u nepostojanju odgovarajućeg kvaliteta puteva i ostale infrastrukture i na koncu u onome što nažalost predstavlja redovnu pojavu, koja se negativno reflektuje na svo tržište, pa i šire - korupcija i krijumčarenje proizvoda. LITERATURA 1. Razorno dejstvo necarinskih barijera – može li CEFTA opstati?, Infokom – Glasnik Vanjskotrgovinske Komore BiH, br.: 57., god. VI, Sarajevo, septembar 2013. 2. Informacije ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomiju BiH, 2011. preuzeto: www.mvteo.gov.ba/izvjestaji_publikacije/izvjestaji/default.aspx?id=5196&langTag=bs-BA 3. Komentar na odredbe sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini – CEFTA 2006. preuzeto: http://mvteo.gov.ba/CEFTA/dokumenti_bos_linkovi_pdf 4. BiH završila predsjedavanje CEFTA sporazumom u 2013. godini, preuzeto: www.mvteo.gov.ba/CEFTA/dokumenti_bos_linkovi_pdf 5. http://www.komorars.ba/pkrs/projekat/1/cefta/page/166/pracenje_realizacije_cefta-e 6. http://www.mvteo.gov.ba/izvjestaji_publikacije/izvjestaji/ 7. www.komorabih.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1100:priva nec&catid=74:vijesti-privreda&Itemid=129 670 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3127 Title A name given to the resource Aktivnosti Bosne i Hercegovine u cilju realizaciji Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini - CEFTA 2006. Author Author ČOKIĆ, Mirela Abstract A summary of the resource. U smislu značaja za zaključivanje Centralnog Evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (dalje: CEFTA 2006), svjedoči upravo činjenica da isti dovodi do unapređenja trgovačke i investicione politike u zemaljama Jugoistočne Evrope, pa je za očekivati da je i pristup Bosne i Hercegovine (od 200.) navedenom doveo do nekih unaprjeđenja kada je privreda u pitanju. Ovo je posebno od značaja ako se uzme u obzir da se ovim sporazumom mogu postići važni rezultati za zaštitu državne privrede. Zaštita, a ujedno i ciljevi se ogledaju u, olakšanim uslovima za odvijanje poljoprivredne trgovine, trgovine uslugama, potom u ukidanju necarinskih barijera između zemalja regiona, u saradnji carinskih organa, investiranju, notifikaciji državne pomoći, u zaštiti prava intelektualnog vlasništva i u koncentraciji industrije. Ne čudi potom činjenica da 2006. godine BiH među prvih desetak zemalja potpisnica CEFTA-e nije potpisala sporazum sve do 2007. godine jer su zahtjevani povoljniji uslovi za poljoprivredno-prehrambenu trgovinu nego li što ih ima u odnosu na dvostrane sporazume sa pojedinim susjednim zemljama. Naime, ovdje treba naglasiti da zona slobodne trgovine, koju garantuje CEFTA 2006., u potpunosti odgovara odredbama ovog sporazuma i pravilima, te procedurama koje propisuje Svjetska Trgovinska Organizacija (dalje: WTO) - (bez obzira da li država bila članica navedene Organizacije ili ne). S obzirom da BiH već duži niz godina pretenduje za članstvo u Evropskoj Uniji (dalje: EU), potpisivanje ovog sporazuma zasigurno obezbjeđuje veoma dobru platformu za pristup istoj. Ovo posebno ako se ima u vidu činjenica da su se sve države koje su stranke sporazuma CEFTA 2006.,obavezale da će razvijati i implementirati dobre trgovačke odnose sa državama članicama EU, a u skladu sa pravilima WTO. Stoga se može naslutiti da sporazum CEFTA 2006., ima veliku ulogu i za BiH privredu i njen razvoj – sve do stupanja BiH i njeno članstvo u EU. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1fad250c92474c231b9386e7a12ec4f9.docx 1275dcc2a75f716122ea2f28be5e8857 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e5c4fb876e4d376f9da7f53b94bb4543.pdf 1b568f2f97dd08986c4e4fe4367d6b90 PDF Text Text Dr. sci. Mirela Čokić, docent Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli Dejan Kostovski Pravni savetnik DK IMAGO-ENA DOOEL, Skopje Republika Makedonija ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Sažetak Energetske krize, finansijski lomovi na pojedinim tržištima, značajan pad kreditne aktivnosti i ubrzanje tehnoloških promena su samo neki faktori koji mogu doprineti privrednim subjektima da ne budu više u mogućnosti da servisiraju svoje dugove. Takvo stanje u privredi direktno je utjecalo da stečajno zakonodavstvo bitno izmeni i postane značajni regulator privrednih kretanja na način što nameće odgovorno ponašanje privrednih subjekata prema svojim obavezama. Ujedno stečajna regulativa uspostavlja sigurnost i izjednačava uslove poslovanja ali istovremeno pruža šansu za oporavak. Tu treba posebno da se spomene mogućnost reorganizacije privrednog subjekta izvan stečajnog postupka kao i stečajnu reorganizaciju za nastavka rada tog subjekta. Autori u svom radu obrađuju temu reorganizacije privrednog subjekta koja se sprovodi izvan stečajnog postupka. Cilj rada je preko uporednopravne analize stečajne regulative država u regionu, da se odgovori na pitanje koje su prednosti reorganizacije koja se sprovodi izvan stečajnog postupka i kako ona utiče na zaštitu prava poverilaca i da li ovakav postupak može biti deo stečajne regulative. Ključne riječi: reorganizacija izvan stečajnog postupka, stečajna reorganizacija, poverioci, stečajni dužnik, predstečajno poravnanje, dobrovoljno poravnanje. 181 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) PROTECTING THE RIGHTS OF CREDITORS IN THE REORGANIZATION OF THE UNDERTAKING OUTSIDE OF BANKRUPTCY PROCEEDINGS ACCORDING TO THE MACEDONIAN LAW ( EXPERIENCE AND TENDENCIES OF BIH LEGISLATION ) Abstract Energy crisis, financial breaks at specific markets, a significant decline in credit activities and accelerating technological changes are just some of the factors that can contribute to economic entities that are no longer able to service their debts. That state of the economy is directly affected by the bankruptcy legislation with needed essential changes to become an important regulator of economic developments in a way that imposes the responsible behavior of the undertakings under their obligations. In addition, bankruptcy legislation establishes safety and equates business conditions but also provides a chance for recovery. There needs to specifically mention the possibility of undertaking and reorganization outside of bankruptcy proceedings as well as the bankruptcy reorganization for continued operation of that entity. The authors in their paper concentrate on the subject of a reorganization of the undertaking that is conducted outside of the bankruptcy proceedings. The aim is through comparative legal analysis of the bankruptcy legislation states in the region, to answer the question what are the advantages of reorganization that is conducted outside of the bankruptcy process and how it affects the protection of the rights of creditors and whether this process can be a part of the bankruptcy legislation. Key words: reorganization out of bankruptcy proceedings, bankruptcy reorganization, creditors, debtor, pre-bankruptcy alignment, alignment voluntarily 182 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Velika reforma stečajnog zakonodavstva u Republici Makedoniji koja je započela sa donošenjem Zakona o stečaju u 1997. godini, a koji je počeo da se primenjuje u maju 1998. godine1 značilo je potpunu modernizaciju stečajnog zakonodavstva u nekoliko segmenata.2 Jedan od tih segmenata je i mogućnost spašavanja dužnika podnošenjem plana reorganizacije. Reforma stečajnog zakonodavstva je nastavila usvajanjem tim izmenama ovog zakona3, za koje se može reći da se najveće promene očekuju u prvoj izmeni iz 2000. godine.4 Na ovaj način je Republika Makedonija ušla u krug zemalja koje su prihvatile trend favorizovanja dužnika ili njihovog poslovnog poduhvata.5 Tako je prevaziđena velika zakonska praznina koja nije bila regulisana korišćenjem instituta prinudnog poravnanja6 koji se u Republici Makedoniji u delu finansijske reorganizacije primenjivao bez ikakvih intervencija, što je u praksi omogućilo određene manipulacije dužnika. U realnosti su rezultati primene instituta prisilnog poravnjenja bili takvi da u većini stečajnih postupaka koji su završili sa ovim institutom su ponovo otvorena. S druge strane, finansijski položaj dužnika nakon isteka roka za poravnanje je bio gori, pa su poverioci u ovom novootvorenom postupku bili namirivani sa smanjenim procentom u poređenju sa dobiti koji bi ostvarili pre otvaranja postupka za prisilno poravnanje. Razlog za ovu situaciju je bio to što se tokom postupka prinudnog poravnanja nije 1 Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RМ" 55/97) objavljen 10.29.1997 god., stupio na snagu 06.11.1997 god., počeo da se primenjuje 05.06.1998 god. U daljem tekstu ZS. 2 Detaljnije pogledajte D. Kostovski, Zakon o stečaju – komentari USAID Projekat za poslovno okruženje – Ministarstvo ekonomije Skoplje 2007,26. 3 Tri novele Zakona o stečaju objavljena u "Službenom listu RM", br . 53/00, 37/02, 17/04. 4 Zakon o izmenama i dopunama Zakona o stečaju ("Službeni list" broj 53 od 07.07.2000 godine). Ovim Zakonom se pojam stečajni plan zamenjuje rečju plan reorganizacije. Zanimljivo je da je u hrvatskim Zakonom o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08, Zakon o kreditnim institucijama 116/10, 25/12) prvi put usvojen termin "preustroj" ili reorganizacija, pa se sa novinama u hrvatskom Zakonu o stečaju ( NN 82/2006), uveo bukvalan prevod nemačkog zakona o nesolventnosti stečajnog plana (Insolvenzplan). Prema nekim autorima, ovo reguliranje ne znači samo prenos nemačkih pravnih rešenja, nego i bukvalno prepisivanje nemačkih pojmova u hrvatskom zakonodavstvu. 5 Ovde treba napomenuti da su odredbe za reorganizaciju Zakona o stečaju iz 1997 donete pod velikim uticajem nemačkog stečajnog prava (Insolvenzordnung) iz 1999 godine, i glava 11 američkog National Bankrupcy Act iz 1989 godine. 6 Vidi Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ br.84/89"). 183 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) naglašavalo da li se do prinudnog poravnanja može zaista doći imajući u vidu ekonomsko-finansijsko stanje dužnika, već do kog procenta se poverioci mogu namiriti7 kao i sposobnost dužnika da slobodno raspolaže imovinom za vreme prinudnog poravnanja bez nadzora i kontrole organa stečajnog postupka. Međutim, reforma stečajnog zakonodavstva u Republici Makedoniji nije završena usvajanjem ovih amandmana i ona je i dalje produžila 7 Ovde posebno treba naglasiti da je u pogledu prinudnog poravnanja najdalje otišla Slovenija kao jedna od država koje su nastale nakon raspada bivše SFR Jugoslavije i koja je bila jedini sa posebnim zakonom koji je regulisao stečajni postupak. Tako Zakon o prinudnom poravnjavanju, stečaju i likvidaciji (“Uradni list Republike Slovenije st.67/93 i 39/97) je regulisan postupak prinudnog poravnanja na jedan detaljniji način I predviđa se da je dužnik onaj koji treba da podnese nacrt finansijske reorganizacije. Za detalje vidi član 47. ovog zakona. Ovaj je zakon derogiran usvajanjem Zakona o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP ( Uradni list Republike Slovenije st.126/07, 40/09, 59/09, 52/10, 26/11). Napomena: u ovom zakonu još uvek važi institut prinudnog poravnjivanja kao mogućnost za rehabilitaciju dužnika. Sve druge zemlje koje su nastale posle raspada bivše zemlje su zadržali tada važeći Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji objavljen u Službenom glasniku SFRJ 84/89 kao svoj zakon. Znači, u Hrvatskoj je ovaj zakon je obnovljen i bio u primen sve do 15.05.1996 godine, kada je donet novi Zakon o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08 Zakon o kredinimt institucijama 116/10, 25/12). Pomenuli smo da ovaj zakon omogućuje spas za insolvente dužnike preko donošenjem stečajni plan. U Republici BiH ovaj zakon je bio u primeni sve do usvajanja Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br.29/03, 32/04 i 42/06), koji je takođe pružio stečajni plan kao mogućnost reorganizacije stečajnog dužnika. U Republici Srpskoj je usvojen Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br . 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10). I u ovam zakonu je predviđen stečajni plan kao mogučnosta za reorganiziju stečajnog dužnika. U Republici Srbiji je stari saveznim zakon sa nekoliko izmena bio u važnosti sve do 2004, kada je donet Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije koji je objavljen u "Službenom glasniku Republike Srbije", br . 84/04. Reforma stečajnog zakonodvastva u Republici je nastavljena novim Zakonom o stečaju "Službeni glasniku Republike Srbije",br. 104/09. Ovaj zakon je usvojen 16. decembra 2009, stupio na snagu 24. decembra 2009, a počeo da se primenjuje 23. januara 2010 godine. U ovom Zakonu kao i u onom od 2004 daje se mogućnost za reorganizaciju dužnika kroz plan reorganizacije. Takođe je obezbeđen i postupak za reorganizaciju dužnika u prethodno pripremljenim planom reorganizacije. Republika Crnoj Gori dok je ona bila u zajednici sa Republikom Srbijom u 2002 je donela Zakon o nesolventnosti privrednih društava Crne Gore ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 06/02, 01/06, 02/07 i 62/08) iako je prema Ustavu SRJ iz 1992 donošenje propisa u oblasti nesolventnosti i međunarodnog privatnog prava su bili u nadleženosti Federacije. Referendumom 3. juna 2006 godine je proglašena nezavisnost od državne zajednice Srbije i Crne Gore, nakon čega je državna zajednica prestala da postoji ali je ovaj Zakon produžio da se primenjuje i obnovljen je nekoliko puta i na kraju je usvojen Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 1/2011). U oba zakona reorganizacije stečajnog dužnika se vrši planom reorganizacije. 184 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ donošenjem novog zakona.8 Zakon o stečaju je usvojen na sednici Skupštine 14. marta 2006. godine. Ovaj zakon je izmenjen četiri puta, a zadnji put u maju 2013. godine9 kada je među ostalim amandmanima predviđen i novi institut koji je deo reorganizacije i to je izvan stečajna reorganizacija. Odredbe koje se odnose na reorganizaciju izvan stečajne reorganizacije predviđaju početak njihove primene od 01.01.2014. godine. Ovi su zakoni u praktičnoj primeni pokazali veoma skromne rezultate u delu reorganizacije, odnosno spašavanja poslovnog poduhvata i u rešavanje nesolventnosti. Iz jedne analize Ministarstva ekonomije i Odeljenja za stečaj10 napravljena na bazi elektronske evidencije stečajnih postupaka pod nazivom E-stečaj, može se zaključiti da je u R. Makedoniji od 2007. godine bilo otvoreno ukupno 353 slučajeva, u 2008. godini - novootvorenih 101 stečajni postupak i zaključeno ukupno 93 stečajnih predmeta ili na kraju godine su ostali ukupno 361 predmeta sa otvorenim stečajnim postupkom. U 2009, zabeležen je pad u otvorenim stečajnim postupcima, sa samo 73 novootvorena stečajna predmeta. U istom periodu su zaključani 96 slučaja stečajnog postupka ili 338 otvorenih predmeta do kraja godine. Karakteristika 2010. godine je to što su otvoreni 128. predmeta stečajnih postupka što je najveći broj otvorenih stečajnih postupaka u analiziranom periodu. U tom su periodu zaključani stečajni postupci u 108 slučajeva pa su do kraja godine ostale ukupno 358 otvorenih stečajnih predmeta. U 2011. godini, broj novootvorenih stečajnih predmeta je opao sa ukupno 98 novih stečajnih predmeta i zaključanih 105, te ukupno preostalih 351 stečajni predmet. 8 Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RM" br.34/06, 126/06, 84/07, 47/11 i 79/13 i odluke Ustavnog suda 03/08, 122/09) u daljem tekstu: ZS-1. 9 Zakon o izmenama i dopunama Zakona o stečaju objavljen u " Službenom vesnik RM" br.79/2013 od 31.05.2013 godine, koji je stupio na snagu 07.06.2013, i sa kojim so napravljene brojne promene, uključujući i mogućnost vanstečajne reorganizacije dužnika pod nadzorom suda. 10 Pogledajte dalje: Informacije o aktuelnim dešavanjima u oblasti stečaja u RM pripremljene od Odeljenja za stečaj u Ministarstvu ekonomije i one obuhvataju tekuće indikatore za stečajne postupke u periodu trećeg kvartala 2013. 185 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) U 2012. je ponovo povećanje broja otvorenih stečajnih predmeta na 113, a 151 zatvorenih stečajnih predmeta što predstavlja najveći broj zatvorenih predmeta u analiziranom periodu, što je dovelo do pada do 313 slučajeva stečaja koje se vode u sudovima u R. Makedoniji. Prema podacima o otvorenim predmetima do 30.9.2013. godine u 92 predmeta je otvoren stečajni postupak, a zatvorena 68 stečaja i ostatak od ukupno 337 predmeta. Tako su u periodu 01.01.2011. - 30.09.2013. godine na ovaj način završeno ukupno 3084 predmeta. Analiza pokazuje da je većina predloga završava otvaranjem stečajnog postupka, ali i njeno nespovođenje i zatvaranje jer dužnici nemaju imovinu koja bi bila predmet stečajnog postupka i od koje bi bili isplaćeni u stečajnom postupku. Tako su u periodu od 01.01.2011. do 09.30.2013. na ovaj način završena ukupno 3084 predmeta. Govoreći o Zakonu pod kojim su otvoreni i pod kojim se sprovode, može se zaključiti da prema Zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji radi se na još 3 predmeta, prema Zakonu o stečaju iz 1997. godine koji je počeo da se primenjuje u maju 1998. godine i dalje se radi na 68 stečajnih predmeta sa otvorenim postupkom i prema Zakonu o stečaju iz 2006. godine započeti su ukupno 266 predmeta. Što se tiče reorganizacije, dostupni podaci ukazuju da je većina postupaka reorganizacije otvorena u 2009. godini, i to ukupno 9, a samo do 30.09.2013. godine, započete su 4 procedure za reorganizaciju ili procentualno 1,19% od stečajnih predmeta koji završavaju likvidacijom imovine. Tako i statistika11 potvrđuje gorenavedeni zaključak da se u veoma mali broj otvorenih stečajnih predmeta otvorena i postupak reorganizacije. 11 Radi se o ograničenim statističkim podacima iz kojih se ne može videti u koliko su slučajeva stečajni poverioci podneli inicijativu za sprovođenje postupka reorganizacije, a u koliko predmeta se ona sprovodi na predlog stečajnog upravnika. Takođe, ne postoji sveobuhvatna analiza o tome u koliko predmeta je dužnik podneo plan reorganizacije. 186 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Ovde treba napomenuti da je reč o sprovodjenju tzv postupka reorganizacije odnosno reorganizacija se sprovodi u okviru otvorene stečajne reorganizacije. 1. Stečajna reorganizacija12 Reorganizacija je termin koji se povezuje sa pojmom spašavanje što bi značilo da se radi o funkcionalnom i organizacionom preuređenju dužnika u cilju postizanja njegovog oporavka. To znači da je reorganizacijski proces kojim dobro finansijsko stanje i održivost preduzeća dužnika se mogu obnoviti i na taj način nastaviti rad preduzeća.13 Reč reorganizacija se razlikuje od reči postupak reorganizacije koji je definisan kao postupak za usvajanje plana reorganizacije pomoću koje se sprovodi reorganizacija stečajnog dužnika. Ovaj postupak se sastoji od nekoliko faza i započinje podnošenjem predloga za reorganizaciju.14 Plan reorganizacije predstavlja strogo formalni akt čiji elementi se određuju kogentnim normama i sadrži tri dela: pripreman, sadržajni i izjave koje se isporučuju u zavisnosti od mera koje se planom sprovode. Sadržajni deo plana reorganizacije postaje izvršna isprava nakon odluke za odobravanje i prihvatanje od strane stečajnog sudije. Pripremni deo obuhvata duboku analizu poslovnog poduhvata dužnika, razlozi za njegovo stanje nesolventnosti i mere koje je preuzeo stečajni upravnik u toku stečajnog postupka. Osnova ovog pripremnog dela je analiza koju je stečajni upravnik napravio u toku stečajnog postupka, koji se odnosi na ekonomsku i finansijsku situaciju dužnika. Sadržajni deo je najvažniji deo plana i u njemu treba opisati model i imovinu predmet reorganizacije.15 12 V. šire – Čokić, M., „Pravne prepreke uspješnoj primjeni reorganizacije stečajnog dužnika u BiH“ (doktorska disertacija), Pravni fakultet Tuzla, Tuzla, 2013. 13 Vidi član 2, stav 1, tačka 60 od ZS-1 14 Vidi član 2, tačka 57 iz istog zakona 15 Stečajni upravnik mora primenjivati profesionalne standarde koji se primenjuju u pripremi plana, deo Pravilnika o profesionalnim standardima donet od strane ministra ekonomije i objavljen u Službenom glasniku br. 119/06 i oni se primenjuju od 17. novembra 2008 godine. To su: - Profesionalni standardi za minimalne podatke koje treba da sadrži plan reorganizacije podnet sa starne stečajnog upravnika, - Profesionalni standardi za sprovođenje kontrole nad izvršenjem plana reorganizacije. 187 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Ovo konceptualno opredeljenje je u funkciji razrešenja svih nedoumica koje se javljaju u praksi, a odnose se na karakter reorganizacije, odnosno dali se sprovodi plan reorganizacije prihvaćen za taj stečajni postupak. Zakonom su samo standardizovane modeli reorganizacije, sadržaj plana reorganizacije i postupak za njeno razmatranje i usvajanje, kao i pravne posledice njegovog donošenja. Znači posle prihvatanja plana od strane poverilaca i njegovog odobrenja od strane suda reorganizacija se nastavlja izvan stečajnog postupka prema sadržaju plana reorganizacije. Drugim rečima, u stečajnom postupku se samo sprovodi postupak reorganizacije koji je povezan sa pripremom plana reorganizacije, razgledanjem plana reorganizacije koji treba da završi prihvaćenim i odobrenim planom reorganizacije u kojem je opredeljen neki modeli finansijske reorganizacije i uticaj plana na pravni status stečajnog dužnika. Od trenutka kada je prihvaćen od strane kreditora i odobren od strane stečajnog sudije, a to je i momenat pravosilnosti rešenja, stečajni postupak dužnika se zaključuje16 i postupak reorganizacije se nastavlja pod primarnim nadzorom stečajnog upravnika ili drugog lica, ako je tako navedeno u planu reorganizacije, a koji zavisi od vrste reorganizacije. Postoji razlika između prihvaćenog ili odobrenog plana reorganizacije i uspešno sprovedenog plan reorganizacije od strane entiteta u reorganizaciji.17 Zaključak ovog dela je da ne postoji univerzalno prihvaćena terminologija koja može definisati reorganizaciju, ali sami pojam ukazuje da se radi o definiranju dužnika u funkcionalnom i organizacijskom smislu, a primarni cilj nije nastavak pravnog statusa dužnika.18 16 U sudskoj praksi su poznata nekoliko slučajeva u kojima stečajni sudija i stečajni savet ne nose rešenje za zatvaranje stečajnog postupka sve do realizacije plana reorganizacije što je protivzakonito i stvara sliku da postupak reorganizacije uključujući i stečajni postupak traju veoma dugo. 17 Uspešno sproveden plan reorganizacije je onaj gde su poverioci namireni u roku određenom u planu od strane subjekta reorganizacije. Vidi član 3., stav 1., FL-1. 18 Makedonski Zakon o stečaju pripada grupi prodoveriteljskih stečajnih zakona tako da se može zaključiti da se u postupku reorganizaciju više uzima u obzir stanje poverioca nego dužnika. 188 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Analiza normativnih rešenja ugrađenih u naše zakonodavstvo u pogledu reorganizacije stečajnog dužnika dovodi do zaključka da se reorganizacija može gledati iz dva aspekta koja se razlikuju upravo po pitanju uticaja plana reorganizacije na pravni status dužnika. Tako možemo govoriti o reorganizaciji dužnika tako što dužnik nastavlja da vodi poslovno preduzeće i rehabilitaciju poslovanja preduzeća dužnika u slučaju kada poverioci ili treća strana preuzimaju vođenje poslovnog poduhvata u cilju rešavanja potraživanja poverilaca. U prvom slučaju, odnosno kod reorganizacije dužnika govorimo o tzv skraćenom postupku reorganizacije kada organi dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka podnose i plan reorganizacije.19 To je skraćeni postupak, pošto se prvi sastanak poverilaca pretvara u skupština poverilaca gde se razmatranje i glasa o predloženom planu reorganizacije. U ovom slučaju dolazi do izražaja i ugovorna prirode plana reorganizacije, jer u ovom slučaju on predstavlja ugovora o poravnanju između dužnika i poverilaca, koji je fokusiran na produženje poslovnog poduhvata dužnika.20 Druga vrsta reorganizacije ili rehabilitacije dužnika, је u slučaj kada poverilac zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka, ili na prvom izveštajnom sastanku poverilaca dostavi inicijativu ili predlog plan reorganizacije odnosno odobrenje da stečajni upravnik izradi plan reorganizacije. U ovom slučaju, gledano sa strane plan reorganizacije ima prinudni karakter, jer poverioci ili treća stranka je preuzeo poslovni poduhvat dužnika i on prestaje da postoji. Po pravilu planova za rehabilitaciju poslovnog preduzeća stečajnog dužnika znači prestanak pravnog statusa dužnika i preuzimanje njegovog preduzeća od strane doverilaca ili trećeg lica koji se javljuju kao sanatori. 19 Vrlo sličan ovom rešenju je rešenje iz poglavlja 11 Zakona o stečaju u SAD, s obzirom na činjenicu da kada dužnik podnosi predlog za otvaranje stečajnog postupka, sud dozvoljava podnošenje plana reorganizacije u narednih 120 dana koji će tretirati potraživanja poverilaca. U ovom periodu se ne imenuje stečajni poverenik, a dužnik je pod kontrolom suda. Sud ima diskreciono pravo da produži ovaj rok, a posledica neodobravanja plana od strane suda je mogućnosti da poverioci podnesu još jedan plan reorganizacije. 20 Vidi član 3., stav 1. ZS-1. 189 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Znači, možemo reći da je reorganizacija prilika za produženje aktivnosti stečajnog dužnika i pored toga što je protiv njega započet stečajni postupak.21 U teoriji preovladava stav da se planovi reorganizacije mogu podeliti u tri grupe. Kriterijumi za takvu podelu je cilj plana reorganizacije. Prva grupa obuhvata likvidaciske planove u drugoj je plan za tzv prenos sanacije i treća grupa obuhvata planove rehabilitacije. Karakteristike i svrha prve grupe planova koji se nazivaju i likvidaciski planovi je unovčavanje imovine dužnika po planu reorganizacije22 i brisanja preduzeća iz Registar privrednih društava. Nešto što je zbunjujuće u ovom slučaju je to što zakonodavstvo reguliše postupak za unovčavanje imovine. Međutim, počev od glavnog interesa poverilaca u postupku reorganizacije a to je maksimizacija količine povrata svoga potraživanja, takav plan bi se mogao predložiti u slučaju da su ispunjeni postojeći ugovori stečajnog dužnika i da se povećava stečajna masa, a tako i iznos namenjen za podmirenje potraživanja poverilaca i zato je neophodno da se odredi privremeno produženje delovnog poduhvata. Prednost likvidacionog plana reorganizacije u vezi sa sprovođenjem postupka za unovčavanje je u tome što se može odstupiti od zakonskih pravila o načinu i vremenu unovčvanje stečajne mase.23 Planovi za prenos sanacije24 predstavljaju brisanje dužnika iz registra, ali ne i brizanje preduzeća čiji je on zakoniti nosilac. U tom smislu, može doći do transfera celini ili dela preduzeća od dužnika na treće lice ili poveriocima, tako da ono može da nastavi da funkcioniše i ostvaruje prihode koji će se koristiti za podmirenje potraživanja poverilaca. 21 Vidi М. Dika Insolventno pravo,Pravni fakultet Zagreb, 1998, 75 Vidi član 215, stav 3, tačka 4 ZS -1 koji predviđa da se plan reorganizacije može realizirati prodajom cele ili dela imovine dužnika, sa ili bez prava odvojenog namirenja. 23 U sudskoj praksi su poznata nekoliko slučajeva sprovođenja likvidacije preko plana reorganizacije, ali iz nepoznatih razloga se stečajni upravnik odredio da pri prodaji koristi zakonska rešenja za unovčavanje imovine što po našem mišljenju nije adekvatno za sprovođenje ovog plana reorganizacije. 24 Vidi član 215, stav 3, tačka 2 i 3 ZS-1 22 190 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Cilj plana rehabilitacije predstavlja sanaciju dužnika a stečajni dužnika i dalje ostaje pravni nosilac njegovog preduzeća.25 Ovde možemo zaključiti da posmatrano sa normativnog stanovišta, ali i sa praktičnog stanovišta, reorganizacija kao poseban tip postupka koji se sprovodi u okviru stečajnog postupka je funkcija u cilju stečajne regulative odnosno uvodi sigurnost na tržištu i u kreditni sistem i na taj način promoviše strogu finansijsku disciplinu. U vezi sa podnosiocem plana za reorganizaciju postoje dve opcije, a to je mogućnost plan reorganizacije podnesu organi upravljanja ovlašćeni da zastupaju dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka. Uslovi za započinjanje postupka reorganizacije u ovom slučaju je ako su ispunjeni uslovi za otvaranje stečajnog postupka, odnosno ako je dužnik nesolventan ili mu pretstoji buduća neseloventnost. U svakom slučaju, preduzeće može da započne izradu plana reorganizacije, da pregovara sa poveriocima o načinu plaćanja i visini potraživanja i da podnose plan zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka.26 Sa normativnog stanovišta radi se o posebnom postupku koji dužniku omogućava da ovim planon reorganizacije zaštiti poslovni poduhvat od naleta poverilaca koji prvenstveno žele da naplate svoja potraživanja preko prisilnog izvršenja. Naše stečajno zakonodavstvo dozvoljava dužniku, neposredno nakon otvaranja stečajnog postupka, da potraži od stečajnog sudije odobrenje za lično upravljanje i da time anulira nastanak pravnih posledica koje ograničavaju njegov pravni subjektivitet. U stvari, i pored toga što se u postupku ličnog upravljanja otvara stečajni postupak, ali neće biti imenovan stečajni upravnik koji preuzima upravljanje i raspolaže imovinom, a samim 25 Vidi član 215 stav 1 tačka 3, 14, 15 i 16 istog zakona Analiza dostavljenih i odobrenih reorganizacije u našoj zemlji pokazuje da se veoma mali broj stečajnih postupaka sprovode na predlog dužnika. Pravo da podnese predlog za otvaranje stečajnog postupka dužnici koriste u većini postupaka koji su otvoreni i isti se ne sprovode i odmah se zatvaraju, zbog nedostatka ili nedovoljnosti sredstava za pokriće troškova stečajnog postupka. U sudskoj praksi nije poznata slučaj u kome dužnik zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka podneo i plan reorganizacije. 26 191 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) tim i poslovanjem, a anlogno tome i vođenje poslovnog poduhvata, i sud imenuje poverenika koji samo kontroliše akcije upravnih organa koji zapravo preuzima ulogu stečajnog upravnika.27 Dakle, prednost ovakve reorganizacije ličnog upravljanja28 je u tome što organi upravljanja i zastupanja dužnika nastavljaju i nakon nastupanja pravnih posledica otvorenog stečajnog postupka, vođenje poslovanja preduzeća i nastavljaju da raspolažu i upravljaju imovinom i sprovede postupak za utvrđivanje i osporavanja potraživanja poverilaca. Od navedenog proističe da naše zakonodavstvo normira dva načina zaštite poslovnog poduhvata i celokupnu imovinu dužnika od naleta poverilaca. To je indirektni i direktni zaštita poslovnog poduhvata i imovine dužnika. Za direktnu zaštitu poslovanja i imovinu dužnika, kada je u pitanju otvaranje stečajnog postupka, postupa stečajni upravnik sa svim svojim ovlašćenjima i dužnostima, i uzima raspored i upravljanje imovinom i kontrolu poslovanja. Neposredna zaštita znači da upravni organi zastupaju i posle pravnih posledica koji su nastupili posle otvorenog stečajnog postupka i nastavljanu vođenje poslovanja preduzeća i upravljaju imovinom, uprkos pojavom pravnih posledica otvorenog stečajnog postupka. Bez obzira na vrstu zaštite, a obzirom da naš Zakon o stečaju priznaje da se postupak reorganizacije može realizirati u okviru otvorenog stečajnog postupka, pravni proces kao rezultat stečajnog postupka i pojavom automatskog mirovanja svih procesa29 koji se vode protiv dužnika ili koje on vodi. 27 Vidi član 255 u ZS-1 Poznat kao “debtor in possession”. U nekim zemljama kao što su Sjedinjene Države i u većini evropskih zemalja znači nastavljanje upravljanja sa dužnikom od strane organom upravljanja. U Nemačkoj i Francuskoj to nije pravilo, ali ipak je moguće. 29 Vidi član 2, stav 1 , tačka 27., istog zakona o mirovanju postupka se definiše ko sredstvo kojim bi se sprečilo otvaranje ili obustavljanje nastavka sudskih, upravnih i drugih pojedinačnih aktivnosti koje se odnose na imovinu, prava, odgovornosti i obaveze dužnika, uključujući i akcije kako bi se osiguralo da će pravo biti efikasni protiv trećih lica ili da sprovede ovo pravo i spreči rešavanje imovine koja je deo 28 192 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Karakteristika reorganizacije u kojem se mora izvršiti plan reorganizacije predložen od strane dužnika zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka mora poštovati pravila stečajnog zakonodavstva koji se odnosi na plan reorganizacije. Pri tome se mora poštovati oblik plana reorganizacije i procedure za njegovo prihvaćanje i odobravanje. A što se tiče pravnih posledica prihvatanja plana reorganizacije podnet od strane dužnika može se reći da oni mogu biti veoma povoljni za dužnika. Nakon zaključenja stečajnog postupka, njegov pravni subjektivitet se održava ili dolazi do potpunog vraćanja u snagu pravnog subjektiviteta koji je bio ograničen. To je druga šansa za organe upravljanja i zastupanja koji su upravljali sa dužnikom u vreme kada je on zapao u stanje nelikvidnosti da bi i preduzeće i dalje uspešno radilo i sprovodilo plan reorganizacije i da spase dužnika a istovremeno i da povrati poverenje kreditora. Drugim rečima, sa ovim reorganizacijom ne bi trebalo da se uvedu promene u statusu i obliku dužnika, nego se vrši restrukturiranje obaveza prema poveriocima. Tako plan mora da obuhvati načine na koje će dužnik platiti potraživanja poverilaca i u kom vremenskom roku. U zavisnosti od konkretnog slučaja, po pravilu, smanjuju se ili odlažu isplate obaveze dužnika. Uprkos ovim merama dužnik može predložiti promenu prava odvojenog namirivanja i konverziju obaveze dužnika u kredit. Po pravilu, ne predlaže se promena statusa korisnika kredita nego predmet restrukturiranja je preduzeće dužnika.30 Što se tiče nadzora nad sprovođenjem plana reorganizacije, kada plan predlože namirenje poverilaca sredstvima koji se ostvaruju nastavkom poslovanja, ovaj plan treba da uključuje i nadzor nad sprovođenjem plana od strane stečajnog upravnika ili treću osoba koja je nezavisna od dužnika. Druga opcija je da plan reorganizacije bude predložen od strane stečajnog upravnika posle otvaranje stečajnog postupka kao deo stečajne uprave koja nastaje zbog pravnih posledica otvaranja stečajnog postupka. U drugom slučaju je potreban poseban uslov, a to je da poverioci na prvom sastanku poverilaca odluči o nastavku poslovanja preduzeća i da zaduže stečajne mase, prestanak dogovora dužnika i prenos opterećenja ili otuđenja imovine ili prava koji proizlaze iz stečajne mase. 30 Pogledajte iza D. Kostovski, Stečajni postupak i pravni subjektivitet dužnika, Stečajna privatizacija, Tradicionalno savetovanje pravosudja, Vršac 2008, 86. 193 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) stečajnog upravnika pripremom plana reorganizacije. Ovaj sastanak se po pravilu uvek održava nakon završetka ispitnog ročišta, odnosno posle identifikovanja i osporavanja potraživanje poverilaca. Kako što smo već pomenuli naša stečajna regulative omogućava rehabilitaciju dužnika na osnovu odluke poverilaca. Drugim rečima, moguća je sanacija dužnika i kada je podnet predlog za otvaranje stečajnog postupka sa planom reorganizacije. Dakle, dužnik je ovlašćen da u trenutku otvaranje stečajnog postupka podnese plan reorganizacije. Tokom stečajnog postupka, on gubi pravo da podni plan reorganizacije i ako se to desi u praksi sud treba da donese odluku o odbijanju ovog plana reorganizacije koji je nezakomnito podnesen. Međutim, to ne znači da ako su ispunjeni ekonomski uslovi za podnošenje plana reorganizacije, da do reorganizacija ne može doći. Tako su zagarantovane tri mogućnosti koje proističu iz prihvaćenog pravila da imovina stečajnog dužnika pripada poveriocima. Prva mogućnost je da do prvog izveštajnog sastanka poverilaca, poverioci mogu predložiti inicijativu ili predlog reorganizacije. Inicijativa plan ili nacrt plana se može podneti od jednog poverioca, bez obzira na to kolika su potraživanja prema stečajnom dužniku ili reč je o obezbeđenom potraživanju. Druga mogućnost je da stečajni upravnik u izveštaju o ekonomskoj i finansijskoj situaciji dužnika predloži plan reorganizacije. Treća mogućnost je da poverioci ne prihvate predlog za likvidaciju dužnika predloženog sa strane stečajnog upravnika i odluče da nastave poslovni poduhvat i da stečajni upravnik pripremi plan reorganizacije. Za prve dve mogućnosti odlučuju poverioci koji na prvom izveštajnom sastanku odlučuju o mogućnost vođenja postupka za reorganizaciju pod nadzorom suda. U svakom slučaju mora se spomenuti da je zaključak prve izveštajne sednice znači kraj mogućnosti da se predloži plan reorganizacije i ako poverioci odluče da zatvore poslovno preduzeće i likvidaciju imovine dužnika, povratak nije moguć.31 31 Prema članu 168. i članu 169. Zakona o stečaju od ovih odredbi proizlazi da ne postoji mogućnost za promenu odluke o zatvaranju poslovanja preduzeća, jer je u direktnoj vezi sa predlogom plana 194 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Reorganizacija koja se sprovodi u ova dva slučaja, traži posebne veštine, posebno ako nju predlaže stečajni upravnik. U tom smislu reorganizacija zavisi od toga da li stečajni upravnik poseduje posebne veštine da analizira situaciju u kojoj se dužnik nalazi i da od te analize izvede zaključke.32 Ovde posebno dolazi do izražaja i princip javnosti što znači da poverioci treba da budu informisani o situaciji u kojoj se dužnik nalazi da bi mogli da provere izdržanost takvog predloga. U ovom slučaju, interes poverilaca je da u reorganizaciji optimizuju svoju potraživanja. Šta više iz analize odredbi koje regulišu reorganizaciju može se zaključiti da je u postupku reorganizacije donekle napušteno osnovno načelo stečajnog postupka, princip pariteta i da je isti zamenjen principom minimalne zaštite poverilaca. To znači da određene kategorije poverilaca ne mogu biti stavljeni u lošijem položaju u odnosu na rešavanje zahteva namirivanja u poređenju sa onim šta bi dobili ako se sprovodi likvidacija dužnika. Na ova vrsta reorganizacije koji ima elemente sanacije ili rehabilitacije dužnika, naročito utiče stanje poslovnog poduhvata dužnika i da li je on bio produžen u toku stečajnog postupka. Drugim rečima, mogućnost reorganizacije, stečajni upravnik treba da prepozna da u toku prethodnog postupka u slučaju da je predlog za otvaranje postupka podnet od strane poverioca ili neposredno nakon otvaranja stečajnog postupka. Pri prepoznavanju uslova reorganizacije dužnika trebalo bi da postoji jasna slika o mestu nastajanja gotovine potrebnu za pokretanje posla ili za njegov oporavak, ako je on bio zatvoren od strane dužnika. reorganizacije. U sudskoj praksi poznat je slučaj u kojem je prvo doneta odluka o zatvaranju poslovanja preduzeća, jer preduzeće nije postojalo niti pretvaranje imovine u novac, a kasnije odluka je promenjena i izglasan je plan reorganizacije nasuprot citiranim zakonskim odredbama. ZC je ostavljao mogućnost da poverioci promene ovu odluku na daljnjim sastancima. Međutim neodređenost ove odredbe ne znači da se u svakom slučaju to moglo dogoditi. Dakle, promena odluke je moguća samo kada se nešto dogodi nakon odluke o likvidaciji koji utiče na sposobnost obnavljanja poslovnog poduhvata, ko što je povratak imovine u stečajnu masu ili povoljna ponuda investitora koji je spreman da reorganizuje zatvoreni poslovni poduhvat. ZS - 1 ovu situacija potpuno rešava, tako da nakon odluke da zatvori poslovno preduzeće i likvidaciju imovine, sprovodi se klasični stečajni postupak usmeren prema kolektivno namirenje povjerilaca. 32 Najnovije promene ZS-1 predviđaju pravno rešenje da stečajni upravnici koji žele da se bave reorganizacijom dužnika treba da dobiju poseban sertifikat nakon položenog ispita i nakon završene obuke u organizaciji Komore stečajnih upravnika. 195 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Nastavak poslovnog poduhvata33 podrazumeva veću odgovornost za stečajnog upravnika, jer su moguće još ozbiljnije posledice za poverioce i da se stečajna masa smanjuje do stepena da na kraj ne postoji imovina za podmirenje obaveza stečajne mase. Stanje produžetka poslovnog poduhvata treba razlikovati od završetka radova stečajnog dužnika. Završetak radova je prilika da stečajni upravnik smanji štetu koja bi desila stečajnoj masi ako određeni proizvodi nisu potpuni i dobra prilika da se dođe do potrebnih sredstava za troškove stečajnog postupka. Nabrojimo ovde i prihvatanje stečajnog upravnika da ispuni bilo koji od dvostrano optovarenih ugovora koji dužnik nije ispunio.34 Da bi stečajni upravnika predložio produženje poslovnog poduhvata35 i plan reorganizacije on mora da pripremi izvještaj o ekonomskoj i finansijskoj situaciji dužnika, za koju odlučuju poverioci. To je strogo formalni akt čiji je sadržaj propisan posebnim profesionalnim standardima36, kako bi poverioci dobili informaciju da bi doneli odluku.37 Dakle, ovaj izveštaj mora da sadrži podatke i analize o istorijatu organizaciske strukture poslovanja dužnika, delovnog poduhvata, o razlozima nelikvidnosti, analiza završnih računa, bilansa uspeha i bilansa stanja u poslednjih pet godina pre otvaranja insolventnata postupka, 33 Poznat je slučaj u sudskoj praksi u kome dužnik tokom nastavka poslovanja preduzeća je ponovo ostvarilo ogroman gubitak, s obzirom da postupak reorganizacije traje dugi niz godina i nikako da završi. Odbor poverenika uprkos ovom velikom gubitku i dalje nastavlja da insistira na planu reorganizacije, a sud je do sada promenenio četiri stečajna upravnika. 34 Vidi član 157, stav 1. ZS-1 35 Postoji razlika između produženje prvog poslovnog poduhvata do prvog izvještajnog ročišta poverilaca i produženja poslovnog poduhvata posle prvog izveštajnog sastanka poverilaca. U prvom slučaju, predlog da se produži poslovni poduhvat donosi upravni odbor, ako stečajni sudija nije utvrđen. U drugom slučaju ova odluka je deo odluke koji na sednici skupštine poverenika nose poverioci. 36 Stečajni upravnik je obavezan poštovati profesionalne standarde koji se primenjuju u toku postupka insolventnosti navedena u Pravilima o profesionalnim standardima doneta od ministra ekonomije i objavljena u Službenom glasniku br. 119/06 koja se primenjuju od 17. novembra 2006 godine. To je Profesionalni standardi za izradu izveštaja stečajnog upravnika za izveštavajnu raspravu. 37 U praksi je evidentno da određeni poverioci i računovođe koji nemaju izvesno iskustvo na rukovodećim poslovima nisu spremni da vode kompleksne stečajne postupke, niti većih postupaka reorganizacije. Pitanje je koliko će biti uspešni i dodatne obuke o reorganizaciji da im otvore put za dobro upravljanje u postupku reorganizacije, posebno u složenim predmetima. Ovo je bio glavni razlog za profesionalni pristup profesiji stečajni upravnik. 196 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ preduzete mere i organi upravljanja i predstavljanje dužnika za sanaciju stanja nesolventnosti, mere koje su preduzete od strane stečajnog upravnika nakon otvaranja postupka insolventnosti, paralelni prikaz pronađene imovine od strane stečajnog upravnika i celokupnu imovinu dužnika koja je na raspolaganju tokom delatnosti, analize potraživanja, analiza rada sa povezanim entitetima, i drugih analiza koje se odnose na moguće probleme sa imovinom dužnika. Ovaj izveštaj treba da sadrži i prikaz mogućeg namirenje potraživanja poverilaca kroz likvidaciju i mišljenja o inicijativi za razvijanje plana reorganizacije. U tom smislu, stečajni upravnik je dužan da napravi seriju analiza vezane za izvodljivost predloženog plana reorganizacije, detaljan opis mera i uslova koje treba da ispunjavaju da bi ostvarili rezultate za uspešnu realizaciju plana reorganizacije. Gore navedeni su osnovni podaci koji svaki izveštaj treba da sadrži, ali izveštaj može da sadrži više informacija da bi dali kompletnu sliku poveriocima o mogućnosti izvršenja eventualnog plana reorganizacije. Ako plan nije sprovodljiv ili je zasnovana na nepotpunim ili netačnim podacima, poverioci se mogu naći u poziciji da donose odluke na osnovu lažnih podataka.38 U takvim uslovima, suština reorganizacije dužnika je u tome što kod poverioce teško prolaze rešenja koja predviđaju produžetak poslovanja preduzeća od strane dužnika. To je zbog činjenice da poverioci nemaju poverenja u organe upravljanja i zastupanja koji su doveli do nesolventnosti dužnika a koji dalje nastavljaju da sprovede postupak reorganizacije. Analize sudske prakse pokazuje da u ovom periodu kada se dužnik otkazao od sprovođenja postupka za reorganizaciju a stečajni upravnik je predložio plan reorganizacije, više prihvaćaju reorganizaciju koja je zasnovana na 38 Poznat je slučaj u praksi gde je stečajni upravnik pod uticajem bivših akcionara i organa upravljanja i zastupanja, sačinio izveštaj koji predlaže reorganizaciju dužnika sa daljim održavanjem poslovanja preduzeća od strane korisnika kredita i izmirenja potraživanja, bez sagledanja koliki prihod se godišnje očekuje posle namirenja troškova. Čak su korišćeni podaci prema kojima bi dužnik ostvarivao prihode koje nikada u svom radu nije zaradio i kada je bio solvententen ili dok je uspešno radio. Ovaj stečajni upravnik je imao kompleksan zadatak da pri planiranju unese i imovinu - glavni deo fabrike a nad kojim je zasnovan ugovorno založno pravo od strane jedne banke i bez koje imovine poslovno preduzeće nije moglo da radi. Zbog njegove inertnosti i zanemarivanja založnih prava banke, uključujući i loše izveštaje koje je podneo, poslovni poduhvat dužnika je likvidiran i nije prihvaćena njegova inicijativa za reorganizaciju mada su za to postojali realni uslovi. 197 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) rehabilitaciju dužnika od strane trećeg lica ili poverioca je sanator spreman da uloži dodatna sredstva kako bi povratiot ono što je izgubio. Na kraju ovog dela može se zaključiti da je predlog plana reorganizacije od strane stečajnog upravnika kompleksna aktivnost koja zahteva njegovu solidnu veštin. Tu, naravno, ne treba zaboraviti ulogu Odbora poverenika, koji je odgovoran da obezbedi smernice koje se poštuju prilikom razvijanja plana reorganizacije. 2. Izvan stečajna reorganizacija Glavni cilj zbog kojeg postoji komercijalno preduzeće je da izvrši određeni poslovni poduhvat. Pored ovog osnovnog cilja preduzeća u tržišnoj privredi je njegov dugoročni rast i dostizanje najviše tržišne vrednosti svojeg kapitala. Osnovni uslov za postizanje ovog cilja je dugoročna solventnost preduzeća i sposobnost preduzeća da obezbedi solventnost za vreme celog perioda rada preduzeća. Drugim rečima, samo preduzeća treba obezbediti izvršavanje finansijske funkcije, kao jedan od osnovnih poslovnih funkcija u okviru preduzeća. Osim toga, preduzeće mora upravljati rizicima posebno rizikom likvidnosti koji podrazumeva rizik od gubitka usled pojave nesposobnosti namirivanja kratkoročnih obaveza. Sve sto je rečeno gore ima za cilj pružanje stalne poslove likvidnosti preduzeća. Ipak pod uticajem spoljašnjih ili unutrašnjih razloga društvo može pasti u krizu koja bi mogla da dovesti do nesolventnosti, što znači da preduzeće nije u stanju da ispuni svoje obaveze prema poverilacima. Pojava forma nelikvidnosti je nesolventnost koja zapravo znači određeno kašnjenje u plaćanju prema poverilacima koji se mogu prevazići. Upravo pojava ovog stanja, tj. nesolventnosti ili deklarisana zaguba u toku rada pre da ista prerasne u nelikvidnost, trebala bi prestavljati signal za organa dužnika da preduzmu odgovarajuće mere za prevaziđenje iste. Postoji više normativnih rešenja koja mogu dovesti do prevazilaženja krize pre nego što se otvori stečajni postupak. Oni se razlikuju po tome da li se mera za rešavanje krize preduzimaju od strane suda ili ne. U tom smislu se 198 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ razlikuju izvan stečajna reorganizacija bez sudskog nadzora ili dobrovoljna reorganizacija i izvan stečajna reorganizacija pod nadzorom suda. 2.1. Izvan stečajna reorganizacija bez sudskog nadzora -dobrovoljna reorganizacija Osnova dobrovoljne reorganizacije ili neformalne reorganizacije je dobro finansijsko stanje dužnika u kratkom vremenskom periodu, što znači da na dugom roku neće uspeti da izmiri potraživanja poverilaca kad iste dospevaju. U takvim uslovima, organ upravljanja i zastupanja, preduzima mere za rešavanje buduće nelikvidnosti kako bi se zaštitio poslovni poduhvat od pritiska poverilaca da naplate svoja potraživanja. Da bi se postigao ovaj cilj, odnosno da bi se prevazišlo ovakvo stanje, trebaju se preuzeti mere39 za sklapanje posebnog ugovora za rešavanje finansijske krize.40 U stvari, to je vrsta reprogramiranje dugova prema poverilacima što obuhvatai njihovu klasifikaciju. S obzirom da u ovoj fazi nema odredbe za kolektivno namirenje, postoji mogućnost da dužnik sklopi takve ugovore sa glavnim poverilacima, bankama i tako dalje, a da manjim poverilacima plati potraživanja. Verovatno najveći izazov u rešavanju ove krize su poverilaci koji imaju izvršne isprave i u svakom trenutku mogu blokirati račun preduzeća. Znači važno je da preduzeće postigne nekakav ugovor sa poverilacima čiji primarni cilj je da se odlože dospele obaveze za neko vreme i da se na kraju smanji procenat potraživanja poverilaca. Međutim, restrukturiranje obaveza prema poverilacima je samo jedan segment dobrovoljne reorganizacije. Drugi segment, koji nije manje važni, je preduzimanje organizacione promene u preduzeću, čiji je cilj da se promeni upravljačka struktura što može dovesti do učešća poverilaca u pojedinim organima upravljanja ili 39 Vidi član 354., Zakon za trgovskite društva ("Službeni vesnik RM ", br. 28/04, 84/05,25/07, 87/08, 42/10, 48/10 i 24/11 i Odluke Ustavnog suda 71/06,17/09, 23/09, 08/11,21/11,166/12,70/13 i 120/13), posebno u akcionarskim društvima postoji zakonska obaveza organa upravljanja da preduzme mere za analizu krize i prevazilaženje situacija u kojoj se preduzeće nalazi. 40 Prema članu 2. stav 1. tačka 5., ZS - 1 pregovora dobrovoljno poravnanje su sporazumi (spogodbeni) za organizovanje dužničko-poverilačkih odnosa između dužnika i poverioca. 199 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) nadzora preduzeća. To bi ipak pre svega zavisilo od dubine krize u kojoj se nalazi preduzeće i mogućnosti da se ista prevaziđe. U ovom segmentu po pravilu se razmatraju mere i aktivnosti povezani pre svega za smanjenjem broja zaposlenih. U svakom slučaju ne manje važno pitanje u ovom periodu je i pitanje rešavanja krize preduzeća pomoću drugih tehnika, kao što je materijalna reorganizacija preduzeća sa statusnim promenama. Dakle, postoji opcija da se preduzeća spoji sa drugim preduzećem u kojem bi preduzeće-preuzimač preuzelo obaveze prema poverilacima, a prvo preduzeće bi prestalo postojati bez sprovođenja postupka likvidacije. Također se treba računati i na preduzimanja mera koje će doprineti da preduzeća finansijski ojača. Drugim rečima potrebno je izvršite oporavak finansijske funkcije preduzeća i nalaženje sredstava putem kojih bi se trajno prevazišla situacija nesolventnosti. Međutim, na kraju se mora reći da su mere i aktivnosti za rešavanje krize u pojavnoj formi koja nije prešla dublje u sistem preduzeća. Radi se o aktivnostime preduzetih u vezi prestanka svih neželjenih negativnih trendova, odnosno preokret i uspostavljanje novog početka i novih temelja za rast i razvoj. 2.2. Reorganizacija pod nadzorom sudova izvan stečajnog postupka Kao što je gore navedeno zakon o stečaju sadrži razvijen concept koji kaže da do reorganizacije poslovnog poduhvata stečajnog dužnika je jedino moguće po otvaranju stečajnog postupka. Međutim, primena ovog zakona je pokazala da ovaj koncept ne može dati celosne rezultate, posebno u vezi brzine sprovođenja ovog postupka i mogućnosti dužnika da u kratkom vremenskom periodu prevaziđe krizu i da se stvore uslovi za nastavak poslovnog poduhvata preduzeća, a da se pritom zaštiti imovina. Radi toga, izmenjene su zakonske odredbe koje regulišu reorganizaciju41 kako bi se 41 Vidi član 69 iz Zakona o izmenama i dopunama zakona o stečaju, koji je objavljen na 31 maj 2013 godine u "Službeni vesnik RM", br.79/13, u kome su dodani novih članova 215-a do 215- d koji će početi da se primenjuje od 01.01.2014 godine. 200 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ kreirali uslovi da se ova situacija prevaziđe, što bi omogućilo dužniku izlaz iz krize sa sprovođenjem reorganizaciju pre otvoranja stečajnog postupka. Tako se stvaraju uslovi za sprovodženje reorganizacije u prethodnom postupku i pod kontrolom suda, s’tim što je ograničeno trajanje postupka za usvajanje plana reorganizacije na 60 dana. Da bi ste počela ova procedura potrebno je da kumulativno budu ispunjena dva uslova. Prvi je da dužnik dokaže da su ispunjeni uslovi za otvaranje stečajnog postupka, da je nesolventan i da mu prestoji nesolventnost i da dužnik ima imovinu nad kojom se može sprovesti stečajni postupak, a drugi uslov je da je dužnik ranije sačinio plan reorganizacije u saglasnosti s odredbama ovog zakona i da je isti prosleđen sudu. Nadzorna uloga suda u izradu plana reorganizacije u izvan stečajnim reorganizacijama je velik. Prvo je predmet ocean uskladjenost plana reorganizacije sa zakonom. Drugim rečima, sud ceni dali je plan reorganizacije pripremljen i sadrži sve elemente koji su propisani zakonom. Pored toga, sud ocenjuje plan reorganizacije iz proceduralnog aspekta, kao i uslove za otvaranje stečajnog postupka. Nakon toga, predmet evaluacije dali plan pokriva poverilace koji odlučuju putem svojeg glas usvajanje plana reorganizacije. Dakle, ako nisu obuhvaćeni poverilaci koji, ukoliko bi bili obuhvaćeni planom, mogli uticati njihovim glasom na odluku o usvajanju plana, to može biti razlog da sud odbije predlog za otvaranje stečajnog postupka s kim je podnešen i plan reorganizacije. Prijavljeni plan reorganizacije kontrolišu i poverilaci. I ne samo što kontrolišu plan reorganizacije od formalnog aspekta, od njihovog glasa zavisi da li će biti prihvaćen predloženi plan reorganizacije. S druge strane, poverilaci obavljaju kontrolu spiska poverilaca pod određenim klasama poverilaca, kojeg bi dužnik trebao dostaviti. I ova vrsta kontrole je veoma važna, jer pravo glasa u ovom procesu zavisi od dužnika. U tom smislu, poverilaci mogu podneti primedbe na predlog pripremljenog plana reorganizacije koje osporavaju njengov sadržaj, a posebno osnovu ili iznos obuhvaćenih potraživanja. U stvari, to je osnovna razlika između postupka stečajne i izvan stečajne reorganizacije. Pravo glasa poverilaca u postupku stečajne reorganizacije se utvrdjuju na osnovu utvrdjenog sa strane stečajnog 201 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) upravnika u vezi podnetim tužbama sa potraživanjima. U izvan stečajnoj reorganizaciji pod nadzorom suda ne istražuju se potraživanja poverilaca na ovaj način, već dužnik dostavlja spisak poverilaca zajedno sa planom reorganizacije. Poverilaci mogu podneti primedbu sudu u vezi podnetom spiska. Gledano šire, i privremeni stečajni upravnik koji se imenuje u ovom postupku je dužan sprovesti analizu na način na koj je pripremljen spisak poverilaca u skladu sa računovodstvenom dokumentacijom dužnika. Drugi i važniji segment kontrole plana reorganizacije od strane poverilaca je procena njegove izvodljivosti, što znači da poverilaci mogu tokom trajanja postupka izvan stečajne reorganizacije mogu podneti primedbe u vezi finansijskom stanju dužnika i realnosti ispunjenje plana reorganizacije. Važan instrument u tom pravcu, što će pomoći poverilacima da utvrde da li je plan reorganizacije izvodljiv ili ne, je vanredni izveštaj revizora o stanju trgovinskih knjiga najkasnije 60 dana pre dana podnošenja pripremljenog plana reorganizacije sa pregledom svih potraživanja i procenat svakog poverilaca u svakoj klasi plana i izjavu revizora da je pripremljeni plan reorganizacije izvodljiv. Oba izveštaja revizora trebaju biti sustavni deo plana reorganizacije koji je se daje na uvid stečajnih poverilaca pre njegove dostave u stečajno dosije suda, neposredno nakon njenog podnošenja. Da bi mogao dužnik da pripremi plan reorganizacije i da ga dostavi sudu zajedno sa predlogom za otvaranje stečajnog postupka, potrebno je preduzeti mere da bi isti bio prihvaćen sa strane poverilaca, pa bi on trebao stupiti u pregovore sa poverilacima o prihvatanju uslova koje su ponudjeni da bi se prevazišla kriza. Radi se o sprovođenju procedure dobrovoljnog poravnanja bez nadzora suda ili države42, odnosno pregovorima između dužnika i poverilaca čija je svrha ugovoro uređenje dužničko-poverilačkih odnosa. Međutim, pregovori su samo jedan segment ove kompleksne operacije, tako da bi se moglo prevazići ovo stanje, potrebno je preduzeti druge mere koje se odnose na restrukturiranje preduzeća. To su organizacione promene u strukturi 42 U Republici Hrvatskoj je u 2012 usvojen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, uredba 144 /12). Ovaj zakon je prvi u regionu kojim se želi rešiti nelikvidnost dužnika od strane države, posebno kroz proceduru koja uključuje organe države. To je posebna vrsta vanstečajne reorganizacije dužnika pod nadzorom državne i suda. 202 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ upravljanja i mere za finasijsko jačanje preduzeća. Prema našem mišljenju, za rešavanje nastale krize od presudnog značaja je dali se preduzeće nalazi u fazi nesolventnosti43 ili ne. Dobrovoljno poravnanje može biti mnogo uspešnije ako se preduzme u ranoj fazi pre pojave nesolventnosti i predstavlja deo restrukturiranje preduzeća. Zbog upoznavajna drugih poverilaca koji nisu učestvovali u pregovorima, dužnika je dužan da uz plan reorganizacije priloži informacije o proceduri za izradu plana reorganizacije, uključujući i informacije poslatih obaveštenja, dostupnost informacija poverilacima i o toku pregovora. Pored ovih informacija, u prilogu plana reorganizacije treba dostaviti izjave overene od strane notara većinskih poverilaca po vrednosti potraživanja za svaku planom predvidjenu klasu da se slažu sa sadržajem plana i spremni su glasati za njegovo usvajanje. Međutim, i pored datih izjava, poverilace mogu na ročištu ne prihvatiti predloženi plan reorganizacije dužnika i u ovom slučaju sud odbacuje predlog za otvaranje stečajnog postupka sa predloženim planom reorganizacije. Ukoliko su uslovi za otvaranje stečajnog postupka ispunjeni i predloženi plana reorganizacije ima potrebnu većinu poverilaca, u tom slučaju stečajni sudija donosi odluku za otvaranje stečajnog postupka i odobrava prihvaćanje pripremljenog plana reorganizacije i zaustavlja otvoreni stečajni postupak. Zaštita poverilaca u smislu namirenja potraživanja se postiže regulisanjem posebnog postupka za nadzor nad sprovođenjem plana reorganizacije, kojim će morati da navesti osobu koja će obavljati kontrolu i način na koji se informišu poverilaci. U tom kontekstu, naveli bi da plan reorganizacije treba sadržati i odredbe koje bi uredjivale kada se plan reorganizacije smatra neizvodljivim što može dovesti do zaustavljanja izvršenja plana reorganizacije podnet tokom izvan stečajne reorganizacije. 43 Procena stanja preduzeća treba da obavlja organa upravljanja preduzeća. Postoji mnogo modela za predviđanje poslovnih poteškoća, ali ova savremena istorija počinje sa Altmanovim trudom iz 1968 u kojima je promovisao Z score model (Altman, Edward (1968): Financial ratios, Discriminant analysis and the prediction of corporate bankruptcy, The Journal of Finance, Vol. XXIII, No.), tako što je klasifikovao preduzeća koja pripadaju grupi kandidata za stečaj i preduzeća koja su zdrava. U međuvremenu je ovaj model razvijen i postoje i druga instrumenta i modeli razvijeni od strane ekonomista u oblasti analize i predviđanje poslovnih poteškoća. 203 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) ZAKLJUČAK Uporedna analize normativnih rešenja država koje su se pojavile nakon raspada naše zajedničke države u pogledu reorganizacije stečajnih dužnika kao mogućnost da se spase i izađu iz nesolventnosti može se zaključiti da su vrlo slični. Jedina razlika je u tome što u nekim državama44 zakonodavstvo uvodi posebni postupak za izvan stečajnu reorganizaciju dužnika. To odmah postavlja pitanje da li da treba obezbedi normativni postupak izvan stečajne reorganizacije pod nadzorom suda, uprkos postojanju stečajne reorganizacije ili restrukturiranja dužnika tokom stečajnog postupka. Ili pitanje može biti, da li je bolje i da izvan stečajna reorganizacija bude pod nadzorom suda i države i da sprovede upravni postupak koju bi na kraju odobrio sud? Ovo pitanje je posebno interesantno za druge zemlje u regionu koje nisu regulisali ovaj proces. Odgovor na ovo pitanje je pozitivan s tim da je daleko bolje rešenje da izvan stečajna reorganizacija bude pod nadzorom suda, koja je prilagodjena na već prihvaćenom konceptu da bude sprovedjena sa planom reorganizacije koji mora podneti sam dužnika. Dakle konceptualno, svi zakoni koji regulišu stečajni postupak u regionu odgovara regulisanje postpuka za izvan stečajnu reorganizacije koja bi trebala omogućiti dužniku kroz pregovore sa svojim dužnicima da uredi način isplate potraživanja i da u jednom posebnom postupku koji bi bio sproveden pre 44 Republika Slovenija, Srbija i Makedonija su uveli poseban postupak za vanstečajni postupak reorganizacije dužnika pod nadzorom suda. Već smo spomenuli da Republika Hrvatska posebnim zakonom reguliše postupak za vanstečajnu reorganzacija dužnika pod nadzorom suda i države. U Republici Sloveniji ovaj postupak je poznat kao prinudno poravnanje predviđeno u Zakonu o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP (Uradni list Republike Slovenije st. 126/07, 40/09, 59/09,52/10, 26/11 и 47/13) koji se može implementirati samo pre početka stečajnog postupka i vodi se kao poseban proces. To ne znači da postupak za prisilno poravnanje ima prednost nad sprovođenjem stečajnog postupka, zbog toga što za njegovo otvaranje potrebno je ispunjenje određenih uslova. Dužnik treba da poveriocima ponudi isplatu njihovih potraživanja u iznosu od 50% najduži za period od četiri godine, tako što poverioci treba da dobiju četvrtinu svojih potraživanja u prvih tri godina, a u zadnjoj godini i preostali deo. Ali podneti predlog za prinudno poravnanja od strane dužnika ima procesni prioritet u odnosi na predlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen od doverioza time što sud zaustavlja postupak za odlučivanje o podnetom predlogu za otvaranje stečajnog postupka od strane poverioca sve dok ne odlučio po predlogu za otvaranje postupka o prisilnom poravnanjanju. 204 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ otvaranja stečajnog postupka i u kratkom roku bi ovako podnešen plan reorganizacije bio prihvaćen od strane poverilaca. Dakle, govoreći iz perspektive budućih reformi, stečajno zakonodavstvo u državama u region se kreće samo u pravcu uvođenja posebnog postupka za reorganizaciju pre otvaranja stečajnog postupka u kome bi organi preduzeća imali veću ulogu. Gledano iz ove perspektive, nije u skladu sa tako uredjenom stečajnom reorganizacijom da prihvaćeni koncepta rešavanja nesolventnosti u prestečajnom poravnavanju u Hrvatskoj regulisan posebnim zakonom. To je upravni postupak koji ima mnogo nedostataka u nekoliko segmenata i koji u praksi nije dao očekivane rezultate, odnosno smanjenje nesolventnost komercijalnih preduzeća. LITERATURA D. Kostovski, Zakon za stečaj-komentar Proekt na USAID za delovno opkružuvanje, Ministerstvo za ekonomija Skoplje, 2007. D.Kostovski, V. H.Vasileva-Markovska, Reorganizacija na trgovskite društva vo stečajna postapka- priračnik, Proekt na USAID za delovno opkružuvanje, Skoplje, 2007. D.Kostovski, Stečajni postupak i pravni subjektivitet dužnika , Stečaj i privatizacija, V Tradicionalno savetovanje pravosudja, Vršac, 2008. M., Čokić, „Pravne prepreke uspješnoj primjeni reorganizacije stečajnog dužnika u BiH“ (doktorska disertacija), Pravni fakultet Tuzla, Tuzla, 2013. М. Dika, Insolventno pravo, Pravni fakultet Zagreb, 1998. Legislativa Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ" br.84/89). Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RМ" br. 55/97. 53/00, 37/02 i 17/04). 205 �Dr sci. Mirela Čokić, Dejan Kostovski: ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Zakon o stečaju ("Službeni vesnik RM" br.34/06, 126/06, 84/07, 47/11 i 79/13 i odluke Ustavnog suda 03/08, 122/09). Zakon o prinudnom poravnjavanju, stečaju i likvidaciji (“Uradni list Republike Slovenije st.67/93 i 39/97). Zakon o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti u prisilnem prenehanju - ZFPPIPP ( Uradni list Republike Slovenije st.126/07, 40/09, 59/09, 52/10, 26/11). Zakon o stečaju (NN 44/96 i 161/98, Zakon o bankama 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08 Zakon o kredinimt institucijama 116/10, 25/12). Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, uredba 144 /12). Zakon o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br.29/03, 32/04 i 42/06). Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br . 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10). Zakon o stečajnom postupku Republike Srbije ("Službeni glasnik Republike Srbije", br . 84/04). Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srbije",br. 104/09). Zakon o nesolventnosti privrednih društava Crne Gore ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 06/02, 01/06, 02/07 i 62/08). Zakon o stečaju ("Službeni glasnik Republike Crne Gore" br. 1/2011). 206 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3061 Title A name given to the resource ZAŠTITA PRAVA POVJERILACA KOD REORGANIZACIJE PRIVREDNOG SUBJEKTA U VANSTEČAJNOM POSTUPKU PREMA MAKEDONSKOM PRAVU (ISKUSTVA I TENDENCIJE ZA BIH ZAKONODAVSTVO) Author Author ČOKIĆ, Mirela KOSTOVSKI, Dejan Abstract A summary of the resource. Energetske krize, finansijski lomovi na pojedinim tržištima, značajan pad kreditne aktivnosti i ubrzanje tehnoloških promena su samo neki faktori koji mogu doprineti privrednim subjektima da ne budu više u mogućnosti da servisiraju svoje dugove. Takvo stanje u privredi direktno je utjecalo da stečajno zakonodavstvo bitno izmeni i postane značajni regulator privrednih kretanja na način što nameće odgovorno ponašanje privrednih subjekata prema svojim obavezama. Ujedno stečajna regulativa uspostavlja sigurnost i izjednačava uslove poslovanja ali istovremeno pruža šansu za oporavak. Tu treba posebno da se spomene mogućnost reorganizacije privrednog subjekta izvan stečajnog postupka kao i stečajnu reorganizaciju za nastavka rada tog subjekta. Autori u svom radu obrađuju temu reorganizacije privrednog subjekta koja se sprovodi izvan stečajnog postupka. Cilj rada je preko uporednopravne analize stečajne regulative država u regionu, da se odgovori na pitanje koje su prednosti reorganizacije koja se sprovodi izvan stečajnog postupka i kako ona utiče na zaštitu prava poverilaca i da li ovakav postupak može biti deo stečajne regulative. Ključne riječi: reorganizacija izvan stečajnog postupka, stečajna reorganizacija, poverioci, stečajni dužnik, predstečajno poravnanje, dobrovoljno poravnanje. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/33ae16c957e29dc59726ecaa24739939.docx e22039855006af29118b06c494626bf0 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/64fe07e72a165aace1dc078fe978f659.pdf 6c427c2e0f2112e808b1ac275faffd67 PDF Text Text Dr. sc. Maja Čolaković, docentica Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru RELIGIJSKO OPREDJELJENJE RODITELJA VS. NAJBOLJI INTERES DJETETA U OSTVARENJU NJEGOVOG PRAVA NA TJELESNI INTEGRITET Pravo roditelja da biraju svoje religijsko opredjeljenje i određuju religiju u kojoj će vaspitavati vlastito dijete u određenim slučajevima može doći u koliziju s pravom djeteta na tjelesni integritet, odnosno s ostvarenjem njegovog prava na samoodređenje o životu i zdravlju. Pritom nije riječ samo o pravima i interesima pojedinca, nego takav sukob tangira i interese šire zajednice: postoji zakonska obaveza i pravo roditelja na staranje o djeci, prava i interesi vjerskih zajednica, obaveze države u zaštiti dječjih prava itd. U praksi se taj sukob javlja u više različitih situacija. U nekima od njih, zbog odbijanja roditelja da dijete podvrgnu neophodnim medicinskim zahvatima, bivaju neposredno ugroženi život i zdravlje djeteta. Takvi slučajevi rješavaju se posredovanjem suda i uz učešće drugih državnih organa nadležnih za zaštitu prava i interesa djece. Najbolji interes djeteta, kao primarni kriterij normiran Konvencijom o pravima djeteta, treba biti rukovodeći u razrješavanju ovog sukoba, jer vjerska uvjerenja i interesi roditelja ne smiju prevagnuti nad dobrobiti njihovog djeteta. Ključne riječi: roditelj, dijete, religija, tjelesni integritet, najbolji interes I. Kao jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na slobodu vjeroispovijesti propisano je odredbama međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima1 te ustavima većine država.2 U pitanju je apsolutno pravo, koje predstavlja izraz 1 Tako čl. 9. st. 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama Vijeća Evrope iz 1950. godine (u daljem tekstu: EKLJP), propisuje pravo svake osobe na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, a to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijest ili uvjerenje te slobodu da se sam ili zajedno s drugima i javno ili privatno, manifestira svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih nacija iz 1966. godine (čl. 18. st. 1.), kao i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka Ujedinjenih nacija iz 1948. godine (čl.18.). U cilju afirmacije ovog prava i osude duge tradicije religijske netrpeljivosti, isključivosti i instrumentalizacije religije u političke svrhe, Ujedinjene nacije su 1981. godine usvojile i Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja. Detaljnije o ovoj Deklaraciji vidjeti: Bakšić-Muftić, J., Sistem ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2002, str. 210. i 211. 2 Primjera radi, Ustav Bosne i Hercegovine iz 1995. godine u katalogu prava koja priznaje svim osobama na teritoriji Bosne i Hercegovine navodi i slobodu misli, savjesti i vjere (čl. II. st. 3. t. g.). Nepovredivost slobode vjere, savjesti i slobode ispovijedanja vjere i svjetonazora, uz garanciju nesmetanog obavljanja vjerskog obreda propisuje i Ustav Savezne Republike Njemačke (čl. 4. st. 1. i 2). Odredba sličnog sadržaja nalazi se i u Ustavu Republike Hrvatske (čl. 40), i Ustavu Republike Slovenije (čl. 41. st. 1. i 2). 67 �unutrašnje ljudske slobode i proizilazi iz ličnog uvjerenja o fundamentalnim pitanjima.3 U tom smislu, nemoguće ga je ograničiti – može biti ograničeno samo ispoljavanje, odnosno prakticiranje određene vjeroispovijesti. Sloboda vjeroispovijesti roditelja je kompleksna i ima široke granice, jer se uz slobodu odabira i izražavanja vlastite vjeroispovijesti, ona proteže i na njihovu slobodu odabira vjeroispovijesti u kojoj će odgajati svoje dijete. Takvo ovlaštenje proizilazi iz roditeljske dužnosti i prava na odgoj djeteta, odnosno to je dio sadržaja njihovog roditeljskog staranja,4 koje obuhvaća čitav niz odgovornosti, obaveza i prava u pogledu staranja o tjelesnom, duhovnom i intelektualnom razvoju djeteta.5 Pravo roditelja da odlučuju o vjerskom odgoju i obrazovanju djeteta normirano je prethodno spomenutim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima,6 pri čemu najdetaljnije odredbe sadrži Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja. 7 Ovo pravo roditeljima je priznato i odredbama Konvencije o pravima 8 djeteta, s tim što ona, kao prvi međunarodni pravni akt obavezujućeg karaktera koji na sveobuhvatan način sankcioniše prava djeteta, unosi novitet u odnosu na rješenja prethodno donesenih internacionalnih dokumenata o ljudskim pravima. Odredbama KPD-a dijete je po prvi put izričito imenovano titularom prava na slobodu mišljenja, savjesti i religije,9 a roditeljima, odnosno starateljima je 3 Bakšić-Muftić, supra note 1, str. 209. Uz pojam „roditeljsko staranje“, u savremenom komparativnom pravu se upotrebljavaju i termini „roditeljska odgovornost“, „roditeljska briga“, „roditeljsko pravo“ i „roditeljska vlast“. Termin „roditeljsko staranje“ uveden je u bosanskohercegovačko pravo Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH 35/05, u daljem tekstu: PZFBiH), a potom prihvaćen i u Porodičnom zakonu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH 23/07, u daljem tekstu: PZBD), dok je u Porodičnom zakonu Republike Srpske (Službeni glasnik RS 54/02, u daljem tekstu: PZRS) zadržan ranije korišteni termin „roditeljsko pravo“. Vidjeti detaljnije: Bubić, S.; Traljić, N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 145. 5 Detaljnije o sadržaju roditeljskog staranja u bosanskohercegovačkom pravu vidjeti: Ibid., str. 148-172. 6 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima propisuje obavezu država na poštovanje slobode roditelja/staratelja da osiguraju religijsko i moralno obrazovanje svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjima (čl. 18. st. 4). EKLJP normira da se ni jednoj osobi ne može uskratiti pravo na obrazovanje, a da će „u izvršavanju svih funkcija koje se tiču obrazovanja i podučavanja, države poštovati pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i podučavanje koje je u skladu s njihovim vlastitim religijskim i filozofskim uvjerenjima” (čl. 2. Prvog protokola uz EKLJP). 7 Deklaracija propisuje slobodu roditelja, odnosno staratelja da urede život unutar porodice u skladu s vlastitom religijom ili uvjerenjima, vodeći pritom računa o moralnom odgoju u kojem bi, prema njihovu vjerovanju, dijete trebalo biti podizano. Djetetu je zagarantovano pravo na pristup vjerskom obrazovanju u skladu sa željama roditelja (ili staratelja), uz zabranu podučavanja o religiji i vjerovanju koje bi bilo protivno željama navedenih subjekata, pri čemu bi se primarno trebalo rukovoditi najboljim interesom djeteta (čl. 5. st.1. i 2). 8 Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih nacija iz 1989. godine (u daljem tekstu: KPD). 9 Odredbe drugih dokumenata o ljudskim pravima na dijete se odnose samo ratione materiae. Ovakva regulacija ukazuje na napredak u shvaćanju da je djetetu, kao ljudskom biću, odnosno osobi, ovo ljudsko pravo inherentno. Hlača, N.; Popović, P., Pravo djeteta na slobodu savjesti i vjeroispovijedi, Bogoslovska smotra, 79, (2009) 2, str. 280. 4 68 �priznato pravo i obaveza da dijete usmjeravaju u ostvarenju tog prava u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima.10 Pravo roditelja na vjerski odgoj djeteta u pojedinim državama izričito je normirano i u tamošnjim ustavima.11 Kako je vidljivo iz navedenih odredaba, savremeno pravo roditeljima ostavlja znatnu slobodu pri određivanju religijskog odgoja vlastitog djeteta, ne propisujući izričito sadržaj i ograničenja tog prava. 12 Jedini princip kojeg oni pritom moraju slijediti, a koji se može tumačiti kao ograničenje, jeste zaštita najboljeg interesa djeteta.13 Uz to, ova sloboda ograničena je općim zakonskim normama, koje se odnose na zabranu tjelesnog kažnjavanja i zlostavljanja djece, zabranu dječjeg rada itd. Sem ovoga, sloboda roditelja da odgajaju dijete prema vlastitim religijskim uvjerenjima donekle je sužena pravom djeteta na slobodu vjeroispovijesti. Djetetu to pravo pripada od rođenja, ali je nesporno kako ga ono može samostalno ostvarivati tek s potpunijim razvojem svojih tjelesnih, psihičkih i intelektualnih sposobnosti. Dotad je ono u pogledu religijskog opredjeljenja pod utjecajem vlastitih roditelja, i najčešće s njima dijeli vjerska uvjerenja, odnosno njegov religijski identitet, barem u ranom djetinjstvu, jednak je religijskom identitetu jednog ili oba njegova roditelja. 14 10 Član 14. KPD glasi: “ 1. Države članice će poštovati pravo djeteta na slobodu mišljenja, savjesti i religije. 2. Države će poštovati prava i obaveze roditelja, odnosno staratelja, da usmjeravaju dijete u ostvarivanju njegovih prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta. 3. Sloboda da se ispoljava vjera ili uvjerenje može se ograničiti samo na način propisan zakonom, i ako je to neophodno da bi se zaštitila javna sigurnost, red, zdravlje ili moral, ili osnovna prava i slobode drugih.” Prema stavu u doktrini, roditeljima, odnosno starateljima djeteta ovom odredbom dat je primat u njihovoj odgojnoj ulozi u pogledu prenošenja vjere ili drugih uvjerenja, bez intervencije države, ali oni u ostvarenju tog prava nužno moraju uzeti u obzir razvojne sposobnosti djeteta. Tako: Hlača, Popović, supra note 9, str. 282. i 283. Kako ističe druga autorica, “pravo roditelja na taj način je ograničeno i svedeno na razinu ″usmjeravanja djeteta″”. Jakovac-Lozić, D., Dijete kao titular prava na slobodu savjesti, vjerskog ili drugog uvjerenja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 39, 2002, str. 45. 11 Kao primjer se može navesti Slovenija, čiji ustav propisuje pravo roditelja na vjersko i moralno obrazovanje djeteta u skladu s njihovim svjetonazorima, pri čemu se oni neizostavno moraju rukovoditi djetetovim uzrastom i zrelošću te njegovim pravom na slobodu savjesti, vjere i drugih uvjerenja (čl. 41. st. 3). 12 Između ostalog, u sadržaj prava određivanja religijskog odgoja djeteta u praksi spada ovlaštenje roditelja da odrede način ishrane ili odijevanja djeteta, njegovo učestvovanje u vjerskim obredima i praznicima te podvrgavanje vjerskim ritualima i običajima, religijsko obrazovanje, kao i pravo da dijete isključe iz takvog obrazovanja itd. 13 Zaštita najboljeg interesa djeteta propisana je KPD-om kao primarni kriterij kojeg treba slijediti u svim aktivnostima vezanim za dijete, bez obzira na to ko ih poduzima (čl. 3. st. 1). Na zaštitu najboljeg interesa djeteta u vjerskom obrazovanju poziva se i Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja (čl. 5. st. 2). U Deklaraciji je izričito sankcionisana i zabrana takvog prakticiranja religije ili uvjerenja, koje je štetno za tjelesno ili mentalno zdravlje, odnosno cjelokupni razvoj djeteta (čl. 5. st. 5). 14 Moguće je da u kasnijim fazama djetinjstva, odrastanjem i sazrijevanjem, dijete dođe u sukob s roditeljima u pogledu svog vjerskog opredjeljenja. O pravu djeteta na slobodu vjeroispovijesti, načinu na koji dijete ostvaruje to pravo u odnosu na svoje roditelje i potencijalnom konfliktu tog njegovog prava s istim pravom roditelja vidjeti detaljnije: Hlača; Popović, supra note 9, str. 276289; Jakovac-Lozić, supra note 10, str. 33-48. 69 �II. Pravo roditelja da biraju i manifestuju svoje vjersko opredjeljenje te da određuju religiju u kojoj će vaspitavati vlastito dijete, u određenim slučajevima može doći u koliziju s pravom djeteta na tjelesni integritet, odnosno s ostvarenjem njegovog prava na samoodređenje o životu i zdravlju.15 Time se dovodi u pitanje i ostvarenje načela najboljeg interesa djeteta, koji je po uzoru na KPD prihvaćen u većini nacionalnih pravnih sistema. KPD normira pravo na život i pravo na zdravlje djeteta kao temeljna i izvorna prava (čl. 6. i 24.),16 te naglašava posebno značajnu ulogu roditelja u očuvanju i poboljšanju djetetovog života i zdravlja.17 U tom cilju, roditelji su ovlašteni odlučiti o preduzimanju svih medicinskih zahvata vezanih za dijete, što svakako podrazumijeva i postupke koji se preduzimaju radi prakticiranja određene religije. Pitanje prava djeteta na samoodređenje o vlastitom tjelesnom integritetu, koje predstavlja jedan od vidova realizacije njegovog prava na život i zdravlje, u pozitivnom komparativnom pravu nije uređeno na jedinstven način. Relevantni međunarodni dokumenti, prije svih Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini18 i Deklaracija o pravima djeteta na zdravstvenu zaštitu,19 obavezuju da se pri donošenju odluke o izvođenju medicinskog zahvata na maloljetnoj osobi kao značajan faktor uzme u obzir i njeno mišljenje, proporcionalno 15 Pravo na samoodređenje je pravo čovjeka na samostalno disponiranje svojim životom, tijelom i zdravljem, u granicama određenim imperativnim pravnim normama. U pitanju je neotuđivo pravo, zasnovano na ustavnoj garanciji neprikosnovenosti ljudske ličnosti. Njegova realizacija, između ostalog, podrazumijeva ovlaštenje titulara da sam preduzima zahvate u vlastiti tjelesni integritet ili da to prepusti drugim osobama. Za zadiranje trećih osoba u tjelesni integritet potreban je pristanak čovjeka na kojem se zahvati izvode, jer su bez njega protivpravni. U slučaju preduzimanja raznovrsnih medicinskih intervencija, bilo da su one medicinski indicirane ili ne, pristanak pacijenta mora biti zasnovan na svim okolnostima nužnim za donošenje odluke da im se podvrgne. Više o tome vidjeti: Radišić, J., Medicinsko pravo, Nomos, Beograd, 2004, str. 74. i 75; Gavella. N., Osobna prava I., Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000, str. 67-71. 16 Čl. 6. propisuje da svako dijete ima prirođeno pravo na život te u skladu s tim obavezuje države članice da u najvećoj mogućoj mjeri djetetu osiguraju opstanak i razvoj. Pravo djeteta na zdravlje izraženo je kao pravo djeteta na uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja i pristup institucijama za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju, uz navođenje mjera koje države članice moraju preduzimati u cilju ostvarenja tog prava. Države su također obavezane na provođenje mjera za otklanjanje tradicionalnih postupaka koji štete zdravlju djece (čl. 24. st. 1, 2. i 3). Pri izradi Konvencije pod „tradicionalnim postupkom“ u prvom redu se imalo na umu spolno obrezivanje djevojčica, ali je umjesto izričitog navođenja tog zahvata upotrijebljen ovaj uopćeni termin. Vidjeti: Jakovac-Lozić, D., Prava djeteta kao pacijenta, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse br. 3, Mostar, 2005, str. 139. i 140. 17 KPD propisuje zajedničku odgovornost roditelja za odgoj i razvoj djeteta, uz isticanje da su oni primarno odgovorni za to i da dobrobit djeteta mora biti njihova osnovna briga (čl. 18. st. 1). Pravo na uživanje roditeljske brige djetetu je, prema odredbama KPD-a, priznato od trenutka njegovog rođenja (čl. 7. st. 1). 18 Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini Vijeća Evrope iz 1997. godine. 19 Donijelo ju je Svjetsko udruženje ljekara 1998. godine, dopunjena je 2009. godine. 70 �njenom uzrastu i zrelosti.20 U KPD-u nije izričito normirano pravo djeteta da samostalno očituje pristanak na zdravstvene tretmane i medicinske eksperimente kojima bi trebalo biti podvrgnuto, ali je na to pitanje moguće primijeniti „generalni“ konvencijski princip uvažavanja djetetovog mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose.21 Sva nacionalna zakonodavstva ne slijede navedeno rješenje. U manjem broju država djetetu je to pravo uskraćeno, neovisno o njegovom uzrastu i nivou zrelosti, dok su u većem broju država usvojene različite varijante priznanja mogućnosti da se dijete, u skladu sa svojim uzrastom i zrelošću, izjasni u pogledu zdravstvenih postupaka kojima treba biti podvrgnuto. U doktrini i judikaturi se vode polemike o izboru najboljeg kriterija prema kojem bi djeci trebalo biti priznato ovo pravo, jer je nesporno da im je ono, kao ljudskim bićima, prirođeno i neotuđivo.22 III. Konflikt između prava roditelja na slobodu vjeroispovijesti i prava djeteta na tjelesni integritet i samoodređenje o vlastitom životu i zdravlju u praksi se javlja u više situacija. U pojedinim slučajevima, roditelji zbog insistiranja na svojim vjerskim uvjerenjima djetetu uskraćuju pravo na liječenje, čime ne samo da krše njegovo pravo na samoodređenje nego u opasnost dovode njegov život i zdravlje. Među ostalim, u takve slučajeve spadaju: odbijanje tretmana kemoterapije i radioterapije kao metoda u liječenju djeteta oboljelog od karcinoma, premda mu one daju veće šanse za preživljavanje; odbijanje redovne vakcinacije djeteta, koje u određenim slučajevima rezultira smrću djeteta od dječjih bolesti kao što su ospice; liječenje djeteta isključivo molitvama i vjerom, a ne konvencionalnom medicinom, koje prakticiraju sljedbenici scijentologije i nekih drugih vjerskih sekti, a koje vrlo često okončava smrću djece od meningitisa, upale pluća ili dijabetesa;23 nepristajanje roditelja, pripadnika vjerske zajednice Jehovini svjedoci, na transfuziju krvi njihovom djetetu, čak i kada mu je život ugrožen; uskraćivanje saglasnosti na davanje kontraceptivnih sredstava ili pobačaj maloljetnice. U nekim drugim slučajevima, roditelji iz 20 Čl. 6.2. Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini; Načelo 3. t. j. Deklaracije o pravima djeteta na zdravstvenu zaštitu. 21 Taj princip je definisan u čl. 12. KPD: „Države članice će osigurati djetetu koje je u stanju formirati vlastito mišljenje pravo na slobodno izražavanje njegovih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.“. 22 O regulaciji ovog pitanja u komparativnom i bosanskohercegovačkom pravu te stavovima doktrine i judikature vidjeti detaljnije: Čolaković, M., Pravo djeteta – pacijenta na samoodređenje, Zbornik radova s Naučnog skupa Razvoj porodičnog prava – od nacionalnog do evropskog, Mostar, 21. 12. 2012. godine, str. 189-208. 23 Jedan od najpoznatijih svjetskih glumaca i sljedbenik scijentologije, John Travolta, bio je nakon iznenadne smrti svog maloljetnog sina neformalno optužen da mu je zbog vlastitih vjerskih uvjerenja uskratio adekvatne metode liječenja. Dječak je navodno patio od autizma, kojeg scijentološka crkva uopće ne priznaje, a umro je od posljedica epileptičnog napada 2009. godine. Vijest je objavljena na: http://www.24sata.hr/show/sin-johna-travolte-umro-od-infarkta-ukupaonici-95794 (1. 2. 2014). 71 �vjerskih uvjerenja podvrgavaju dijete određenim medicinskim zahvatima koji nisu medicinski indicirani. Oni tim činom načelno ne ugrožavaju djetetov život i zdravlje, ali zadiru u njegovo pravo na samoodređenje. Primjer za to je obrezivanje – cirkumcizija muške djece.24 25 Pored izazivanja znatne pažnje javnosti, ovakvi slučajevi u posljednje vrijeme sve češće su i predmet sudskog odlučivanja. Pravna teorija i praksa raspravljaju o adekvatnim granicama do kojih bi trebalo sezati pravo roditelja na slobodu vjeroispovijesti, odnosno njihovo pravo da iz vjerskih razloga svoje dijete podvrgnu određenom medicinskom tretmanu ili da takav tretman odbiju, a da pritom ne naškode interesima djeteta – prvenstveno njegovom životu i zdravlju te njegovom pravu na samoodređenje. III.1. U zemljama common law sistema desili su se mnogobrojni slučajevi smrti djece, preminule stoga što su njihovi roditelji, iz vjerskih ubjeđenja, odbili dati saglasnost da ona budu podvrgnuta nužnim medicinskim intervencijama. Prema jednom istraživanju, u SAD-u je od 1975. do 1995. godine uslijed toga umrlo 172 djece, od čega su samo 43 slučaja procesuirana.26 Judikatura SAD-a svoje odluke u ovakvim slučajevima zasniva na doktrini parens patriae.27 Roditeljima se ograničava pravo na ispoljavanje vjere 24 Cirkumcizija ženske djece je medicinski postupak okarakterisan kao tjelesno sakaćenje, koji može prouzrokovati ozbiljne tjelesne i psihičke povrede. S toga je u zakonima mnogih zemalja, među kojima su sve zemlje Evropske unije, ono sankcionisano u krivičnom zakonodavstvu, a međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih/ženskih prava vode oštru borbu protiv njega. Detaljnije na: Žensko genitalno sakaćenje, http://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%BDensko_genitalno_saka%C4%87enje (1. 2. 2014); Žensko obrezivanje, http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDensko_obrezivanje (1. 2. 2014). 25 Protiv nekoliko ljekara jedne londonske klinike podignuta je 2013. godine krivična prijava zbog obavljanja nezakonitog obrezivanja ukupno 1546 djevojčica iz afričkih zemalja (većinom Nigerije, Eritreje i Somalije). Premda je ovaj postupak u Velikoj Britaniji zabranjen još 1985. godine, ljekari su kao argument u svoju odbranu naveli kako nisu znali da se radi o nezakonitom postupku i jednom vidu zlostavljanja djevojčica. Vijest objavljena na: Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/londonski-lijecnici-vrsili-nezakonita-obrezivanja-africkihdjevojcica/1127328/ (1. 2. 2014). 26 Swan R., Letting Children Die for the Faith, Free Inquiry magazine, Vol. 19, No 1, 1998, na: http://www.secularhumanism.org/index.php/articles/2784 (1. 2. 2014). O pojedinačnim slučajevima smrti djece, kojoj su roditelji zbog pripadnosti Scijentološkoj crkvi ili drugim vjerskim sektama uskratili liječenje konvencionalnim medicinskim metodama, vidjeti više: Cases of Childhood Deaths Due to Parental Religious Objection to Necessary Medical Care, Massachusets Citizens for Children, objavljeno na: http://www.masskids.org/index.php?option=com_content&id=161&Itemid=165 (1. 2. 2014). 27 Parens patriae (država kao vrhovni staralac), doktrina je prema kojoj država ima interes u brizi i staranju o djeci, kao i o drugim osobama koje same nisu za to sposobne. Na osnovu tog interesa, država može intervenisati protiv roditelja koji zloupotrebljavaju ili zanemaruju svoje obaveze i prava prema djetetu. Vidjeti detaljnije stavove pravne teorije SAD-a o doktrini parens patriae: Hubin, D. C., Parental Rights and Due Process, Journal of Law and Family Studies, University of Utah School of Law, Vol 1, No 2, 1999, str. 126: Diekema. D. S., Parental Refusal of Medical Treatment: The Harm Principle as Treshold for State Intervention, Theoretical Medicine 25, 2004, str. 244, 245, 250-252. 72 �kako bi bio očuvan interes države u pogledu dobrobiti djeteta. Zato je intervencija države u izvršavanje prava i obaveza roditelja dozvoljena kad god je to neophodno za zaštitu djeteta. Roditeljsko odbijanje medicinskog tretmana ili propuštanje da ga osiguraju smatra se zanemarivanjem djeteta i okvalifikovano je kao krivično djelo.28 U pojedinim od ovih slučajeva djeci se priznaje i pravo na naknadu štete.29 U odlučivanju o odgovornosti roditelja sudovi ipak prave razliku između situacija u kojima su medicinske intervencije neophodne za spasavanje djetetovog života i situacija kada one to nisu. U prvim slučajevima, sudovi postupaju u skladu s najboljim interesom djeteta, ali u isto vrijeme moraju voditi računa o ustavnim pravima pojedinca, pokušavajući uspostaviti odgovarajući balans među ovim zaštićenim dobrima. Kao jedan od kriterija za donošenje odluke služe im očekivani efekti predloženog tretmana – procjena njegovog rizika naspram potencijale koristi za dijete. Ako je tretman invazivan, opasan ili donosi minimalnu korist, roditeljsko odbijanje tretmana uvažava se u većoj mjeri. Sudovi usto uzimaju u obzir i pravo djeteta na samoodređenje, shodno njegovoj dobi i zrelosti.30 Premda judikatura SAD-a u najvećem broju ovakvih slučajeva ne uvažava odluke roditelja o odbijanju medicinskih zahvata, moguće je pronaći i pojedine slučajeve u kojima sudovi odlučuju suprotno.31 28 U slučaju Rastafarian, roditelji su osuđeni za ubistvo svog devetogodišnjeg sina – dijabetičara. Dječak je umro jer njegov otac nije dozvolio da on bude liječen inzulinom, zbog životinjskog porijekla tog lijeka, nego ga je izveo iz bolnice i odveo kod iscjelitelja u Afriku. Nakon šest sedmica, dijete je u dijabetičkoj komi ponovo vraćeno u bolnicu, gdje je preminulo. Vidjeti detaljnije: Deutsch, E., Medizinrecht, 3. Auflage, Berlin, 1997, str. 312, prema: Radišić, J., Nepristajanje na lečenje dece iz verskih pobuda, Pravni život 9, 2001, str. 90; Sličan slučaj dogodio se u američkoj saveznoj državi Wisconsin 2008. godine. Roditelji djevojčice Madeline Neumann proglašeni su krivim za njeno ubistvo, jer su insistirali na liječenju dijabetesa isključivo molitvama. Detaljnije vidjeti: Forslof C., Can Parents Refuse Treatment to Children Who Could Die?, objavljeno na: http://digitaljournal.com/article/266960 (10. 2. 2014); U drugom slučaju, bračni par Schaible iz Philadelphiae, optužen je i osuđen za ubistvo njihove osmomjesečne bebe, koja je umrla 2011. godine od upale pluća i dijareje. Kao pripadnici fundamentalnog kršćanstva, oni joj nisu davali konvencionalne lijekove nego su se oslanjali na molitve i liječenje vjerom. Sud ih je osudio na kaznu zatvora pošto su izvršenjem tog djela prekršili uslovnu osudu za ubistvo njihovog dvogodišnjeg sina, počinjeno nekoliko godina prije toga, na isti način i iz istih motiva. Vijest je objavljena na: http://www.examiner.com/article/faith-healing-parents-sent-to-prison-fordeath-of-son (20. 2. 2014.); Poimenično navođenje drugih sličnih slučajeva i primjenu doktrine parens patriea, odnosno regulaciju odgovornosti roditelja u pojedinim saveznim državama SAD-a vidjeti u: Cohan, J. A., Judical Enforcement of Lifesaving Treatment for Unwilling Patient, Creighton Law Review, Vol 39, 2006., str. 862- 868. 29 Naknada štete u iznosu od 14. 200 000 $ priznata je djetetu čiji roditelji, pripadnici Hrišćanske nauke, nisu dozvolili njegovo liječenje od dijabetesa ničim drugim sem molitvama (slučaj Lundman). Vidjeti: Deutsch, E., op. cit., prema: Radišić, supra note 28, str. 90. 30 Bekink, B., Striking a Balance between Parental Religious Freedom and the Right and Best Interests of Children, u: Lødrup P.; Modvar, E., Family Life and Human Rights, Gyldendal akademisk, Oslo, 2004, str. 77-79. 31 Tako je u slučaju Joseph Hofbauer sud odobrio odluku roditelja o načinu liječenja njihovog djeteta, mada je ova proistekla iz religijskih uvjerenja roditelja. U pitanju je bio osmogodišnjak obolio od karcinoma, kome su ljekari prepisali kemoterapiju i radioterapiju, ali su ga roditelji poslali na Jamajku radi alternativnih metoda liječenja. Starateljski organ je zatražio intervenciju 73 �Konflikt između religijskog opredjeljenja roditelja i zaštite života i zdravlja djeteta u Engleskoj se rješava primjenom principa medicinskog i sudskog paternalizma: ljekar je ovlašten zatražiti od suda da mu odobri izvođenje medicinskog tretmana kojeg roditelji odbijaju zbog svojih vjerskih uvjerenja. U ovom slučaju, primarni kriterij za donošenje odluke je najbolji interes djeteta. S pravnog i moralnog aspekta za sudove je neupitno da taj interes treba prevalirati nad vjerskim uvjerenjima roditelja, premda oni ne zanemaruju ni značaj porodičnih odnosa i slobode vjeroispovijesti roditelja. Ako postoji mogućnost primjene alternativnog tretmana u liječenju, koji bi zadovoljio interese obje strane, sud će donijeti odluku o njegovoj primjeni – ako ne, prevalira najbolji interes djeteta. U situacijama kada je sasvim izvjesno da ne postoje izgledi za izliječenje tj. ozdravljenje djeteta, sud se može saglasiti s roditeljskim odbijanjem medicinske intervencije, smatrajući da je upravo takvo rješenje u najboljem interesu djeteta.32 I u judikaturi Novog Zelanda višekratno je raspravljano o slučajevima konflikta između vjerskog opredjeljenja roditelja i prava djeteta na život i zdravlje, pri čemu su sudovi primat uvijek davali zaštiti interesa djeteta.33 U drastične primjere sukoba između prava roditelja na manifestaciju vjerskih ubjeđenja i prava djeteta na život i tjelesni integritet spadaju slučajevi roditelja – Jehovinih svjedoka, koji ne dozvoljavaju da njihovoj oboljeloj djeci bude učinjena transfuzija krvi, čak i kada taj čin znači spašavanje djetetovog života.34 Sudovi u ovakvim situacijama gotovo bez izuzetka postupaju u prilog zaštiti života i zdravlja djeteta, odnosno daju nalog da se izvrši transfuzija, protivno volji roditelja. U judikaturi SAD-a prvi ovakav slučaj datira iz 1951. godine,35 a nakon njega je moguće pronaći brojne druge primjere istovrsnih suda. Sud je zauzeo stav da se takav pokušaj liječenja ne može vrednovati kao njihova nemarnost, iako su ga odabrali prvenstveno iz vjerskih razloga. Vidjeti: Deutsch, op. cit., prema: Radišić, supra note 28, str. 91. 32 Vidjeti detaljnije, uz navođenje pojedinih slučajeva: Bekink, supra note 30, str. 75-77. 33 U jednom od takvih slučajeva (The Queen v RJ and DA Moorhead iz 2002. godine), roditelji maloljetnog djeteta osuđeni su zbog njegovog ubistva na kaznu od pet godina zatvora. Oni su bili pripadnici Adventista 7. dana, koji se drže striktnih pravila ishrane i dijete. Uprkos upozorenju ljekara, odbili su tretman konvencionalnom medicinom za svog sina i liječili ga isključivo molitvama i biljnim preparatima. Dječak je umro od posljedica bronho-pneumonije povezane s anemijom i oštećenjem mozga, izazvanih nedostatkom vitamina B 12. U obrazloženju svoje odluke, sud je istakao kako je „propust roditelja da djetetu omoguće medicinski tretman neoprostiv i neopravdan, a njihovo uporno insistiranje na samo-liječenju nalazi se na skali krajnjeg nemara i prkosi racionalnom vjerovanju.“ Otežavajuću okolnost u ponašanju roditelja, odnosno majke, sud je našao u činjenici da je ona u to vrijeme bila u šestom mjesecu trudnoće. Detaljnije: Ibid, str. 61. 34 Jedna od dogmi iz vjerovanja Jehovinih svjedoka glasi: „Unošenjem krvi u tijelo kroz usta ili intravenozno krše se Božji zakoni“. Stoga sljedbenici ove zajednice odbijaju ne samo homolognu već i autolognu transfuziju krvi, a prinudnu transfuziju krvi njihovoj djeci smatraju jednakoj silovanju. Vidjeti: Bender, A., Zeugen Jehovas Bluttransfusion (Eine zivilrechtliche Betrachtung), Medizinrecht 6, 1999, str. 260, prema: Radišić, supra note 28, str. 87; Jehovini svjedoci, na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Jehovini_svjedoci (10. 2. 2014). 35 U pitanju je slučaj People ex. rel. Wallace v. Labrenz, u kojem je sud raspravljao o davanju transfuzije bebi staroj svega osam dana. Vidjeti: Woolley, S., Children of Jehova's Witnesses and adolescent Jehova's Witness: what are their rights?, Arch Dis Child Jul 2005, 90 (7). str. 716, 74 �presuda.36 Nešto manji broj slučajeva u odnosu na SAD-a, ali odluke jednakog sadržaja, postoje i u judikaturi Velike Britanije i Australije.37 Ugrožavanje tjelesnog integriteta djeteta, odnosno njegovog prava na samoodređenje, dešava se i u situacijama kada roditelji svojoj maloljetnoj kćeri, zbog vjerskih ubjeđenja, uskraćuju saglasnost na uzimanje kontraceptivnih sredstava ili izvršenje pobačaja. Jedan od najpoznatijih slučajeva koji tretiraju ovaj problem u anglosaksonskoj sudskoj praksi je engleski slučaj Gillick v West Norfolk and Wisbech Area Health Authority iz 1985. godine, proistekao iz protivljenja majke da ljekar njenoj kćeri, mlađoj od 16 godina, preporuči tablete za kontracepciju.38 Baš kao i u ovom slučaju, i u više slučajeva iz judikature SAD-a, u kojima je raspravljano o pravu maloljetnice da donese odluku o pobačaju protivno volji njenih roditelja,39 sudovi su odlučivali u prilog zaštiti tjelesnog integriteta, odnosno pravu maloljetnice na samoodređenje. III.2. I u praksi zemalja evropskog kontinentalnog pravnog sistema često se događaju slučajevi sukoba između prava roditelja na slobodu vjeroispovijesti i njihove obaveze zaštite najboljeg interesa djeteta u pogledu djetetovog života i zdravlja, odnosno prava djeteta na samoodređenje o ovim ličnim dobrima. Na dostupno na: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1720472/ (10. 2. 2014.); Cohan, supra note 28, str. 868. 36 U slučaju State v. Perricone iz 1962. godine, roditelji nisu dopustili da prilikom operacije srca njihovom sinu bude data krv. Sud je donio odluku o postavljanju privremenog staratelja, uz odobrenje za obavljanje transfuzije. U obrazloženju te odluke, sud je naglasio kako „vrhovni interes države da spasi život i interes bolnice da pruži punu njegu pacijentu prevladavaju nad odlukom roditelja da odbiju medicinsku intervenciju“.; U slučaju In re Sampson iz 1971. godine, majka je odbila da njen 15-godišnji sin bude podvrgnut operaciji jer je to iziskivalo i transfuziju krvi. Operacija mu je bila neophodna zbog rijetkog oboljenja neurofibromatose, koje je prouzrokovalo ekstremnu deformaciju njegovog lica i vrata. Sud je zauzeo stav da „religijska ubjeđenja roditelja moraju odstupiti u korist dobrobiti djece, pri čemu uvijek ne mora biti u pitanju zahvat kojim se spašava život, nego i onaj koji povećava šanse za normalan i koristan život“. Stoga je sud ovlastio ljekare da izvrše operaciju, odnosno transfuziju. Vidjeti navedene i druge slične odluke: Cohan, supra note 28, str. 864 - 868. 37 Woolley, supra note 35, str. 716. 38 Nakon što je sud odbio zahtjev gospođe Gillick da se proglasi nezakonitim ovlaštenje ljekara na davanje savjeta o kontracepciji ili kontracepcijskog tretmana maloljetnicama mlađim od 16 godina, bez saglasnosti njihovih roditelja, slučaj je došao pred britanski Dom lordova. Dom lordova je zauzeo stav da „roditeljsko pravo“ postoji isključivo u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da ono slabi s razvojem djetetovih tjelesnih, psihičkih i intelektualnih sposobnosti. Uslijed toga, pravo roditelja na odlučivanje o podvrgavanju medicinskom tretmanu njihovog djeteta mlađeg od 16 godina, ustupa pred djetetom koje je dostiglo zadovoljavajući nivo zrelosti i sposobnosti da razumije prirodu i posljedice predloženog zahvata i o tome samo donese odluku. Ovom odlukom ustanovljen je pravni standard tzv. „Gillick competent child“, odnosno test „Gillick-sposobnost“, na osnovu kojeg se procjenjuje sposobnost maloljetnika mlađih od 16 godina da se sami izjasne o podvrgavanju medicinskom zahvatu (sposobnost očitovanja valjanog pristanka na medicinski tretman stječe se sa 16 godina). Detaljnije o slučaju i njegovom utjecaju na pitanje prava djeteta na samoodređenje u pravu Engleske i Velsa vidjeti: Bainham A., Children: The Modern Law, Bristol, 1998, str. 241-281. 39 Vidjeti poimenično navedene slučajeve u: Bekink, supra note 30, str. 79. 75 �slučajeve kada su život i zdravlje djeteta dovedeni u opasnost uslijed roditeljskog prakticiranja vjere primjenjuju se pravila o roditeljskom staranju, odnosno odgovornosti i obavezi roditelja da brinu o tjelesnom i psihičkom blagostanju djeteta. U takvim slučajevima zakoni pojedinih zemalja ovlašćuju treću osobu –sud40 ili organ starateljstva41 – da se umiješa u konflikt u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta. Ako je u pitanju preduzimanje hitne medicinske intervencije, ljekar je može preduzeti uprkos protivljenju roditelja i ne čekajući odluku nadležnog organa. Slučajevi nepristajanja roditelja na liječenje djeteta zbog njihovih vjerskih uvjerenja događaju se kako u zemljama zapadne Evrope tako i u zemljama u bosanskohercegovačkom susjedstvu – Srbiji i Hrvatskoj. Nažalost, često završavaju tragično – smrću djece. Kao primjer za to mogu poslužiti jedan slučaj iz Srbije42 i sličan slučaj iz Hrvatske.43 U jednom drugom slučaju iz Hrvatske, smrt djeteta spriječena je pravovremenom reakcijom pravobraniteljice za djecu.44 Pitanje prava roditelja da iz vjerskih uvjerenja podvrgnu dijete medicinski neindiciranim zahvatima, kakav je cirkumcizija muške djece, prije nekoliko godina došlo je u fokus svjetske javnosti zahvaljujući presudi Zemaljskog suda u Kelnu. Radilo se o krivičnom postupku protiv ljekara, optuženog za djelo nanošenja teške tjelesne povrede četverogodišnjem dječaku, kojem je u novembru 2010. godine izvršio medicinski neindiciran zahvat obrezivanja. Roditelji dječaka, pripadnici islamske vjeroispovijesti, prethodno su na njega dali pristanak. Dječak je dva dana nakon obrezivanja hospitaliziran u bolnici radi krvarenja. Prvostepeni sud – Okružni sud u Kelnu, donio je oslobađajuću presudu, s obrazloženjem da je zahvat bio pravno osnovan zbog 40 Takvo rješenje sadrži, među ostalima, zakonodavstvo Grčke, Slovačke, Kipra i Holandije. Vidjeti detaljnije: Čolaković, supra note 22, str. 190-200. 41 Ovo rješenje usvojeno je, primjera radi, u pravu Hrvatske, Slovenije i Srbije. Vidjeti detaljnije: Ibid. 42 Radi se o slučaju iz 90-tih godina 20. vijeka, u kojem su roditelji, pripadnici Jehovinih svjedoka, odbili transfuziju krvi za svoje dijete, koje je nakon toga umrlo. Prema: Radišić, supra note 28, str. 87-88. 43 U riječkoj bolnici je uslijed krvarenja preminula devetogodišnja djevojčica iz Malog Lošinja, jer njena majka, Jehovina svjedokinja, nije dozvolila ljekarima da joj daju transfuziju. Djevojčica je bolovala od specifičnog oblika leukemije, a transfuzija joj je bila potrebna zbog sprječavanja iskrvarenja. Tužilaštvo ipak nije pokrenulo krivični postupak protiv njene majke, oslanjajući se na nalaze vještaka da davanjem transfuzije dva dana prije smrti djevojčici ne bi mogao biti spašen život. Bošković, Z., Medicina i pravo, Pergamena, Zagreb, 2007, str. 175. 44 U ovom splitskom slučaju iz 2004. godine roditelji su samoinicijativno izveli iz bolnice svoju maloljetnu kćer koja je bolovala od akutne limfoblastične leukemije, prekidajući time njenu terapiju, premda su bili svjesni da ona bez potpunog provođenja terapije ima svega 1-2% šansi za preživljavanje. Svoju odluku su opravdali vlastitim religijskim uvjerenjima, odnosno Božjim glas koji je majci rekao da tako postupi. U slučaj se umiješala pravobraniteljica za djecu, istakavši kako ne može biti prepušteno isključivo roditeljima, upoznatim s argumentovanim stavovima ljekara i medicinskim indikacijama o mogućim zdravstvenim rizicima planiranog zahvata, da odluče uskratiti pristanak na podvrgavanje djeteta tom zahvatu. Djeca su titulari prava koja im pripadaju bez ikakvih ograničenja i koja obuhvataju sva područja životnih odnosa. Odrasle osobe, odnosno roditelji imaju odgovornost pomoći djeci u njihovom ostvarenju. Vidjeti detaljnije: Jakovac-Lozić, supra note 16, str. 157. 76 �date saglasnosti roditelja.45 Zemaljski sud u Kelnu, kao drugostepeni, odbio je žalbu Tužilaštva i potvrdio prvostepenu presudu, ali je svoju odluku o nepostojanju krivične odgovornosti ljekara utemeljio na sasvim drugim argumentima. Ovaj Sud je ustanovio da religijski motivisano obrezivanje muške djece ispunjava sve elemente krivičnog djela nanošenja teške tjelesne povrede prema njemačkom Krivičnom zakoniku,46 a nije opravdano ni u fazi provjere protivpravnosti. Njegovu kažnjivost isključio je tek u fazi provjere krivice.47 Sud je u obrazloženju svoje odluke naglasio da odbija mogućnost opravdavanja čina davanjem saglasnosti roditelja, jer „pravo roditelja na religijski odgoj djece nema prednost u odnosu na pravo djeteta na tjelesni integritet te njegovo pravo na samoodređenje. Stoga pristanak na obrezivanje nije spojiv s dobrobiti djeteta. Tijelo djeteta se trajno mijenja obrezivanjem. Ta tjelesna promjena protivna je interesu djeteta koje kasnije samo treba odlučivati o svojoj vjerskoj pripadnosti.“ Uz ovo, Sud je istakao da „radnja optuženog nije bila opravdana pristankom roditelja na povredu, a pristanak četverogodišnjeg djeteta nije postojao niti je mogao biti dat s obzirom na njegovu nedovoljnu zrelost.“ Sud je došao do zaključka da obrezivanje dječaka iz religijskih razloga, ako sami nisu sposobni dati pristanak, nije opravdano pristankom njihovih roditelja – što znači da se radi o krivičnom djelu nanošenja tjelesne povrede.48 Ova presuda je izazvala žestoke reakcije jevrejske i muslimanske zajednice u Evropi i Izraelu. Kao rezultat tih reakcija krajem 2012. godine uslijedila je izmjena Građanskog zakonika Njemačke. 49 Njome je normirano ovlaštenje roditelja da dadnu saglasnost za medicinski neindicirano obrezivanje muškog djeteta koje još nije sposobno za rasuđivanje.50 Prijedlozi za zabranu vjerski motivisanog obrezivanja dječaka javljaju se posljednjih godina i u drugim zemljama Evrope, i često imaju kako pravnu i etičku, tako i političku pozadinu. U Holandiji je 2010. godine na ovome insistiralo Kraljevsko holandsko udruženje ljekara (KNMG), navodeći da je 45 Sud je istakao da je odluka o podvrgavanju zahvatu bila utemeljena na dobrobiti djeteta, jer je cirkumcizija izraz kulturološke i religijske pripadnosti pojedinca, čime se sprečava dječakova stigmatizacija. Uz to, poznata je i na američkom i anglosaksonskom prostoru, gdje se izvodi iz higijenskih razloga. Presuda Okružnog suda u Kelnu Az. 528 Ds 30/11 od 21. 9. 2011. godine, prema: Pürner, S., Aktuelnosti iz njemačkog prava, Nova pravna revija 2/2012, str. 62. 46 §223 Krivičnog zakonika Njemačke (StBG). 47 Sud je ustanovio postojanje neotklonjive pravne zablude i stoga izrekao oslobađajuću presudu. 48 Presuda Zemaljskog suda u Kelnu Az. 151 Ns 169/11 od 7. 5. 2012. godine. Vidjeti detaljnije o slučaju: Pürner, supra note 45, str. 62. i 63. 49 Vorschrift eingefügt durch das Gesetz über den Umfang der Personensorge bei einer Beschneidung des männlichen Kindes vom 20. 12. 2012 (BGBl. I S. 2749) m.W.v. 28. 12. 2012. 50 §1631d Građanskog zakonika Njemačke (BGB) propisuje u prvom stavu da roditeljsko staranje obuhvata i pravo na davanje saglasnosti za obrezivanje muškog djeteta, kada ono nije neophodno iz medicinskih razloga, a dijete još nije sposobno za rasuđivanje, pod uslovom da se obrezivanje vrši prema pravilima medicinske struke. Ovo pravilo se ne primjenjuje u slučaju da je dobrobit djeteta ugrožena izvođenjem zahvata obrezivanja, imajući pritom u vidu njegovu svrhu. U drugom stavu ovog člana normirana je mogućnost da djeci mlađoj od šest mjeseci zahvat cirkumcizije izvede pripadnik odgovarajuće vjerske zajednice koji je za to posebno obučen, bez prisustva ljekara. 77 �takav zahvat medicinski nepotreban i da se njime krši pravo djeteta na tjelesni integritet.51 Slične argumente u izjavi o obrednom obrezivanju dječaka iznijela je krajem 2012. godine i slovenačka pravobraniteljica za ljudska prava, potakavši time snažne kritike ne samo pripadnika muslimanske i jevrejske zajednice u Sloveniji nego i slovenačke katoličke crkve.52 U Švedskoj je inicijativu za zabranu obrezivanja najprije potaknula ultradesničarska partija neonacističkih korijena. Potom je 2013. godine za nju pledirao, zajedno s kolegama iz ostalih nordijskih zemalja,53 tamošnji pravobranilac za djecu, navodeći da je čin obrezivanja suprotan odredbama KPD-a i osnovnim principima medicinske etike, jer se izvodi bez medicinskih indikacija na osobama koje nisu sposobne dati svoj pristanak, a uz to je bolan, neizmjenjiv i može prouzrokovati ozbiljne posljedice.54 O ovom pitanju izjasnila se krajem 2013. godine i Parlamentarna skupština Vijeća Evrope Rezolucijom o pravu djeteta na tjelesni integritet. 55 U njoj je pozvala zemlje članice na otvaranje javne rasprave, interkulturalnog i interreligijskog dijaloga o opravdanosti izvođenja pojedinih medicinski neindiciranih zahvata, među ostalim i obrezivanju dječaka iz vjerskih motiva, u cilju zaštite od povređivanja njihovog tjelesnog integriteta, odnosno dječjih/ljudskih prava. III.3. Pravo djeteta na zaštitu života i zdravlja u bosanskohercegovačkom pravnom sistemu primarno je uređeno odredbama porodičnih zakona, koje su u tom pogledu usklađene s rješenjima KPD-a.56 PZFBiH i PZBD izričito propisuju 51 Vijest objavljena na: Metro portal, http://metro-portal.hr/lijecnici-pokrenuli-inicijativu-zaprestanak-obrezivanja-djecaka/41152 (1. 2. 2014). 52 Pravobraniteljica je navela da obrezivanje muške djece mlađe od 15 godina bez medicinskih indikacija predstavlja kršenje prava djece i povredu njihova tjelesnog integriteta, jer „ustavno pravo na vjersku slobodu ne opravdava povredu tjelesnog integriteta druge osobe“. Budući da u Sloveniji ovo pitanje nije pravno normirano, ona smatra da se o njemu moraju izjasniti medicinska i pravna struka, ali i politika. Vidjeti detaljnije na: http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Obrednoobrezivanje-na-europskoj-konzultaciji (1. 2. 2014); http://forum.net.hr/forums/t/339878.aspx (1. 2. 2014). 53 Bili su to pravobranioci za djecu iz Norveške, Finske, Danske i Islanda te glasnogovornik djece s Grenlanda, kao i predstavnici Udruženja nordijskih pedijatara i pedijatrijskih hirurga. Vijest objavljena na: https://www.crin.org/en/library/news-archive/male-circumcision-nordicombudspersons-seek-ban-non-therapeutic-male (1. 2. 2014). 54 U Švedskoj je obrezivanje dječaka iz vjerskih pobuda normirano 2001. godine. Zakonom su propisani uslovi pod kojim je moguće izvesti ovaj medicinski zahvat. Ti uslovi su: dijete ne može biti mlađe od dva mjeseca, obrezivanje mora obaviti ljekar ili vjerski službenik koji posjeduje specijalnu dozvolu, roditelji moraju prethodno biti potpuno informisani o zahvatu te je potreban njihov pristanak zasnovan na tim informacijama. Vidjeti detaljnije: Radojčić, J., Zabrana obrezivanja u Švedskoj?, objavljeno na: Aurora, http://www.aurora.hr/2914/zabrana-obrezivanjau-svedskoj/ (1. 2. 2014). 55 Resolution 1952 (2013) Parliamentary Assembly Council of Europe, Text adopted on 1 October 2013. 56 Supra note 16. i 17. 78 �pravo djeteta na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti,57 pri čemu obavezu na to staranje nalažu njegovim roditeljima.58 Za razliku od njih, PZRS decidno ne normira pravo djeteta na život i zdravlje, ali decidno propisuje pravo i obavezu roditelja da štite svoju maloljetnu djecu i da brinu o njihovom životu i zdravlju.59 Iz tumačenja navedene odredbe nedvosmisleno poizilazi da je dijete titular ovog prava.60 Po uzoru na odredbe KPD-a, PZFBiH i PZBD uređuju pravo djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja i obavezu njegovog uvažavanja, u skladu s njegovim uzrastom i zrelošću.61 U važećoj verziji PZRS-a ovo pravo nije posebno normirano,62 ali bi de lege ferenda trebalo biti.63 Uz ovo, za pitanje sposobnosti djeteta da dadne pristanak na podvrgavanje medicinskim zahvatima vezane su i norme porodičnog prava kojima je uređena poslovna sposobnost fizičkih osoba, odnosno pravo i obaveza roditelja na zastupanje njihove maloljetne djece. Ovo pravo i obaveza roditelja normirani su u sva tri porodična zakona koja važe na području Bosne i Hercegovine,64 ali to nije učinjeno na identičan način. PZFBiH i PZBD djeci koja su dostigla određeni uzrast priznaju ograničenu poslovnu sposobnost,65 dok PZRS ne propisuje sposobnost samostalnog nastupanja u pravnom prometu prije punoljetnosti.66 Na pravo djeteta na samoodređenje u pogledu tjelesnog integriteta i zdravlja u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine odnose se i odredbe zakona iz oblasti zdravstva, koji normiraju prava i obaveze pacijenta. U Federaciji Bosne i Hercegovine ovo pitanje je uređeno Zakonom o pravima, obavezama i 57 Čl. 124. st. 1. PZFBiH; Čl. 107. st. 1. PZBD. Čl. 134. st. 1. PZFBiH; Čl. 117. st. 1. PZBD. 59 Čl. 81. st. 1. PZRS. Tekuća reforma PZRS-a ukazuje na to da bi pravo i obaveza roditelja na brigu o životu i zdravlju njihovog djeteta de lege ferenda trebali biti preciznije uređeni, uz istovremeno sankcionisanje prava djeteta na osiguranje najboljih mogućih životnih i zdravstvenih uslova za njegov pravilan i potpun razvoj (čl. 3. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona Republike Srpske, verzija iz septembra 2011. godine, u daljem tekstu: ZID PZRS). 60 Pored navedenih, porodični zakoni sadrže još nekoliko odredaba kojima je propisana zaštita tjelesnog i psihičkog integriteta djeteta. To su odredbe kojima je sankcionisano pravo djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe i zlostavljanja u porodici i van nje (čl. 127. i 134. PZFBiH; čl. 110. i 117. PZBD; čl. 97. st. 1. PZRS). 61 Čl. 125. st. 1. PZFBiH; Čl. 108. PZBD. 62 Normirane su samo pojedine situacije u kojima postoji ovlaštenje djeteta određenog uzrasta na izražavanje mišljenja i obaveza njegovog uvažavanja. To su priznanje vanbračnog očinstva (čl. 119. st. 1) i usvojenje (čl. 145. st. 2), te donošenje odluke o povjeravanju djece na zaštitu i odgoj. U trećem slučaju ovo ovlaštenje djeteta nije uslovljeno njegovim uzrastom već sposobnošću da izrazi mišljenje (čl. 92). 63 Čl. 6. Nacrta ZID PZRS. 64 Čl. 137. st. 1. PZFBiH; Čl. 120. st. 1. PZBD; Čl. 84. st. 1. PZRS. 65 U PZFBiH-u uzrast za stjecanje ograničene poslovne sposobnosti je 14 godina (čl. 157. st. 5), a u PZBD-u taj uzrast iznosi 14, odnosno 16 godina, ovisno jesu li u pitanju djeca pod starateljstvom ili djeca o kojoj se staraju roditelji (čl. 139. st. 5. , čl. 169. st. 2. i čl. 120. st. 2.). Treba napomenuti da odredbe PZBD-a koje regulišu stjecanje ograničene poslovne sposobnosti nisu potpuno precizne i međusobno su kontradiktorne u određenoj mjeri, zbog čega izazivaju dileme i potrebu za tumačenjem. Vidjeti o tome detaljnije: Čolaković, supra note 22, str. 201. 66 De lege ferenda bi fizičke osobe ograničenu poslovnu sposobnost trebale stjecati u dobi od 15 godina (čl. 5. Nacrta ZID PZRS). 58 79 �odgovornostima pacijenata67 kao lex generalis. Njime je propisano ovlaštenje maloljetne osobe starije od 15 godina, sposobne za rasuđivanje, da u određenim slučajevima samostalno dadne pristanak na medicinski zahvat, odnosno da o tom zahvatu iznese stav u skladu sa zrelošću i sposobnošću za rasuđivanje, ako zbog vrste zahvata nije ovlaštena na samostalni pristanak. Dijete mlađe od ove dobi mora biti uključeno u postupak odlučivanja, shodno svojoj zrelosti i sposobnosti za rasuđivanje.68 Uvažavanje najboljeg interesa djeteta u ovakvim situacijama ostvaruje se i kroz odredbu ZPOOP-a kojom je propisana obaveza ljekara, da u slučaju sukoba interesa između djeteta i njegovih roditelja u pogledu izvođenja medicinskog zahvata, o tome odmah obavijesti organ starateljstva. 69 U Republici Srpskoj i Brčko Distriktu status pacijenta normiran je zakonima o zdravstvenoj zaštiti.70 Ovi zakoni imaju dosta restriktivnija rješenja pitanja prava maloljetne osobe da se očituje o podvrgavanju medicinskom tretmanu u odnosu na navedena rješenja ZPOOP-a. To pravo djeci je priznato samo u dva slučaju, i to je izuzetak od generalnog pravila da pristanak na medicinski tretman za maloljetne osobe daju njihovi zakonski zastupnici.71 Ako se dogodi kolizija između prava roditelja na manifestaciju vjerskih uvjerenja i prava djeteta na zaštitu života i tjelesnog integriteta, u njegovo razrješenje dužan je uključiti se i organ starateljstva, jer je na osnovu odredaba porodičnih zakona on ovlašten preduzimati potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta.72 IV. Pitanje dokle se prostiru granice prava roditelja na ispoljavanje vlastitih vjerskih uvjerenja naspram prava djeteta na život i zdravlje spada u jedno od kompleksnijih pitanja iz domena odnosa roditelja i djece, jer se bavi sukobom dvaju temeljnih ljudskih prava. Pritom nije riječ samo o pravima i interesima pojedinca, nego taj sukob tangira i interese šire zajednice: postoji zakonska obaveza i pravo roditelja na staranje o djeci, prava i interesi vjerskih zajednica, obaveze države u zaštiti dječjih prava itd. Potpuno uvažavanje vjerskih sloboda pojedinca jedan je od izraza svakog demokratskog društva, ali je nesporno da takva sloboda mora biti omeđena određenim granicama, kako ne bi bili povrijeđeni prava i interesi drugih subjekata. To se naročito odnosi na slobodu vjeroispovijesti roditelja, jer 67 Službene novine FBiH 40/10., u daljem tekstu: ZPOOP. Čl. 22. st. 2., 5. i 6. ZPOOP. O određenim manjkavostima ove odredbe vidjeti detaljnije: Čolaković, supra note 22, str. 203. 69 Čl. 22. st. 7. ZPOOP. 70 Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srpske, Službeni glasnik RS 106/09., u daljem tekstu: ZZZRS; Zakon o zdravstvenoj zaštiti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BD BiH 38/11, u daljem tekstu: ZZZBD. 71 Radi se o slučaju sumnje ili izvjesnosti u pogledu postojanja zarazne bolesti i bolesti ovisnosti, a ovlaštenje na samostalno očitovanje pristanka na tretman pripada maloljetnicima starijim od 15 godina (čl. 25. st. 3. ZZZRS; čl. 31. st. 3. ZZZBD). 72 Čl. 150. PZFBiH; Čl. 133. PZBD; Čl. 94. PZRS. 68 80 �oni prakticiranjem vjere ne smiju škoditi dobrobiti i bilo kojem interesu svoga djeteta, napose ne njegovom životu i zdravlju. U praksi nisu tako rijetki slučajevi odbijanja roditelja da svoje dijete podvrgnu određenom medicinskom tretmanu, zasnovani na njihovom vjerskom uvjerenju, kojim ne samo da krše pravo djeteta na samoodređenje o njegovom tjelesnom integritetu nego i dovode u realnu opasnost njegov život i zdravlje. Ispravan je stav doktrine, u kojem je ona potpuno jednoglasna, da roditelji ne smiju žrtvovati ova djetetova dobra radi svojih vjerskih uvjerenja i interesa.73 Odbijanje medicinskog tretmana kakvi su transfuzija krvi, hirurški zahvat ili kemoterapija, kojima će djetetov život biti spašen ili produžen, predstavlja moralno i pravno nedopustiv čin, a roditelji time prekoračuju svoja prava i obaveze iz roditeljskog staranja.74 Doktrina naglašava da prava djece trebaju biti maksimalno zaštićena sve dok ona ne postanu odrasle osobe i ne steknu sposobnost samostalnog odlučivanja. Njihova prava moraju imati prednost nad pravima roditelja ako ona dođu u međusobni sukob.75 Roditelji mogu praviti od sebe mučenike, ali to ne smiju činiti od vlastitog djeteta. 76 Budući da su dužnosti i prava roditelja prema djeci primarno ustanovljena u korist zaštite djece, kao bića koja zbog neposjedovanja adekvatnog stepena tjelesnog, psihičkog i intelektualnog razvoja trebaju brigu i pomoć odraslih osoba, najbolji interes djeteta mora biti primarni kriterij za razrješavanje sukoba između prava roditelja na slobodu vjeroispovijesti i prava djeteta na život i tjelesni integritet, odnosno njegovog prava na samoodređenje o ovim ličnim dobrima. Kad je riječ o roditeljskom odbijanju medicinskih zahvata, uz obavezno uključivanje organa starateljstva koji će voditi računa o zaštiti najboljeg interesa djeteta, u donošenje odluke o zahvatu trebalo bi uključiti i dijete, shodno odredbama porodičnih zakona i zakona kojima su u Bosni i Hercegovini normirana prava pacijenta, odnosno KPD-a i drugih relevatnih međunarodnih dokumenata. Dijete bi također trebalo biti uključeno i u donošenje odluke o podvrgavanju medicinski neindiciranim zahvatima, kao što je cirkumcizija dječaka, u skladu sa zakonom propisanim pretpostavkama. 73 Radišić, supra note 28, str. 88; Bekink, supra note 30, str. 59-61. i 80; Cohan, supra note 28, str. 863.; Papadopoulou, L., Children and religious freedom, u: Lødrup P.; Modvar, E., Family Life and Human Rights, Oslo, 2004, str. 546-547. 74 Radišić, supra note 28, str. 88-89. 75 Bekink, supra note 30, str. 80. 76 Cohan, supra note 28, str. 863. 81 �Dr. sc. Maja Čolaković, Assistent professor Law Faculty of University Džemal Bijedić Mostar RELIGIOUS COMMITMENT OF PARENTS VS. THE BEST INTEREST OF CHILD IN EXERCISING HIS RIGHTS TO PHYSICAL INTEGRITY Summary: The right of parents to choose their religious commitment and determine the religion for rising their child in certain cases may come into conflict with the child's right to physical integrity and exercise his right to selfdetermination in life and health care. It is not just about the rights and interests of the individual, but such a conflict touches upon the interests of the whole community: there is a legal obligation and the right of parents to care for their children, the rights and interests of religious communities, the state's obligation to protect children's rights etc. In practice, this conflict occurs in many different situations. In some of them, due to the parental refusal to provide necessary medical treatment for their child, the child's life and health are directly threatened. Such cases are settled through the mediation of the court and with the participation of other state bodies responsible for protecting the rights and interests of children. It is the best interests of the child, as the primary criterion defined in the Convention on the Rights of the Child, that should be followed as a guiding principle in resolving this conflict, because the religious beliefs and interests of parents should not outweigh the well-being of their child. Key words: parent, child, religion, physical integrity, best interest 82 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3036 Title A name given to the resource RELIGIJSKO OPREDJELJENJE RODITELJA VS. NAJBOLJI INTERES DJETETA U OSTVARENJU NJEGOVOG PRAVA NA TJELESNI INTEGRITET Author Author ČOLAKOVIĆ, Maja Abstract A summary of the resource. Pravo roditelja da biraju svoje religijsko opredjeljenje i određuju religiju u kojoj će vaspitavati vlastito dijete u određenim slučajevima može doći u koliziju s pravom djeteta na tjelesni integritet, odnosno s ostvarenjem njegovog prava na samoodređenje o životu i zdravlju. Pritom nije riječ samo o pravima i interesima pojedinca, nego takav sukob tangira i interese šire zajednice: postoji zakonska obaveza i pravo roditelja na staranje o djeci, prava i interesi vjerskih zajednica, obaveze države u zaštiti dječjih prava itd. U praksi se taj sukob javlja u više različitih situacija. U nekima od njih, zbog odbijanja roditelja da dijete podvrgnu neophodnim medicinskim zahvatima, bivaju neposredno ugroženi život i zdravlje djeteta. Takvi slučajevi rješavaju se posredovanjem suda i uz učešće drugih državnih organa nadležnih za zaštitu prava i interesa djece. Najbolji interes djeteta, kao primarni kriterij normiran Konvencijom o pravima djeteta, treba biti rukovodeći u razrješavanju ovog sukoba, jer vjerska uvjerenja i interesi roditelja ne smiju prevagnuti nad dobrobiti njihovog djeteta. Ključne riječi: roditelj, dijete, religija, tjelesni integritet, najbolji interes Publisher An entity responsible for making the resource available Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/631eea6486e2c3cdefe0fbbfff853153.pdf 02a505cdef4e93e84b2c01098952040c PDF Text Text ���������������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c9d09d94302a5e3de1397f4af37783c5.docx 21c9d73b8bb34b90eab5067144e595a2 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3101 Title A name given to the resource Ostvarenje zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini u svjetlu Direktive 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi Author Author ČOLAKOVIĆ, Maja BEVANDA, Marko Abstract A summary of the resource. Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su 9. 3. 2011. godine Direktivu 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, koju su države članice Europske unije bile dužne transponirati u vlastite pravne sustave do 25. 10. 2013. godine. Odredbe Direktive u prvom redu predstavljaju zakonodavni odgovor na višegodišnju praksu i presude Suda pravde Europske unije u području zaštite prava pacijenata, odnosno prava građana država članica Unije na ostvarenje zdravstvene zaštite na cijelom njenom teritoriju. Budući da su se u ostvarenju ovih prava pokazale znatne poteškoće i nedostaci, odnosno ograničenja građana država članica u korištenju prekogranične zdravstvene zaštite, ciljevi Direktive su da omogući svim građanima dostupnu, sigurnu i kvalitetnu prekograničnu zdravstvenu zaštitu, osigura mobilnost pacijenata unutar teritorije Unije te suradnju između država članica na području zdravstvene zaštite, uz poštovanje nacionalnih nadležnosti pri njenoj organizaciji i realizaciji. Njome se ostvaruju neke od temeljnih sloboda na kojima počiva Unija, a prije svih sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja osoba i sloboda kretanja roba. Primjena Direktive 2011/24/EU otvara mnogobrojna pitanja o uslovima i načinima korištenja prekogranične zdravstvene zaštite tj. mogućnosti pacijenta da ostvari zdravstvenu zaštitu u nekoj od država članica Europske unije izvan njegove matične države, s pravom na naknadu troškova pruženih zdravstvenih usluga. Zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini odlikuju izuzetno komplicirana struktura i rascjepkanost. Sastoji se od 13 fondova zdravstvenog osiguranja, 13 ministarstava zdravstva i jako velikog broja zdravstvenih institucija. Zapravo se jedva i može nazvati „sustavom“, jer Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine imaju odvojene sustave zdravstvene zaštite, organizirane na potpuno različite načine. Pacjenti nemaju slobodu izbora pružatelja zdravstvene usluge, odnosno ne mogu ostvariti besplatnu zdravstvenu zaštitu na teritoriju čitave države, već samo unutar zdravstvenog sustava pod koji potpadaju (entitetski, odnosno kantonalni u Federaciji Bosne i Hercegovine). Imajući u vidu nužnost usklađivanja bosanskohercegovačkog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, jasno je da ovakva organizacija sustava zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovine zahtijeva hitnu, temeljitu reformu. Građani Bosne i Hercegovine trebaju sigurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, svima jednako dostupnu na teritoriji cijele zemlje, pokrivenu obveznim zdravstvenim osiguranjem, odnosno mora im biti priznato pravo na „prekograničnu“ zdravstvenu zaštitu unutar Bosne i Hercegovine. Takvo rješenje de lege ferenda značilo bi tek početni korak u potpunom prilagođavanju propisa iz oblasti zdravstva načelima na kojima počiva sistem zdravstvene zaštite u Europskoj uniji, izraženim i kroz odredbe Direktive 2011/24/EU. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/2b7ec4a0bbca3d7d175b1702f87c4b64.docx f082a1cac6c012de90252636afbcfa4d https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/632ce9aa19402fca5a97d77a972297d6.pdf 6f2f195e69f91c1b8ecedfd6630c3660 PDF Text Text �   �           �Regionalna jedinice Broj naselj a Broj teritorijalnih jedinica Grad Općina Bosna i Hercegovina Tuzlansko-podrinski kanton 401 - Ukupn o 14 14 Republika Hrvatska Koprivničko-križevačka županija 264 3 21 24 264 7 35 42 Osječko-baranjska županija Republika Mađarska 277 4 6 10 Požeško-slavonska županija Županija Baranja 301 189 8 3 293 13 301 16 241 12 231 243 1.939 1 39 1 613 - 652 1 1 1 - Virovitičko-podravska Županija Somogy županija Ukupno: -grad Barcs Ukupna površina: -grad Szekszárd Ukupno stanovnika: 23.3751km2 1.929.023 ������   ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3142 Title A name given to the resource Procesi regionalizacije i globalizacije - pojam i trendovi razvoja Author Author ČOLAKOVIĆ - PRGUDA, Nerma Abstract A summary of the resource. Globalizacija i regionalizacija su svjetski procesi na kraju XX i početkom XXI stoljeća. Globalizacija predstavlja fenomen savremenog doba i kao takva obilježava savremenu epohu civilizacije. U njenoj osnovi je stvaranje jedinstvenog ekonomskog i političkog prostora u svjetskim razmjerama. Regionalizacija čini njen sastavni dio i kao takva predstavlja regionalno povezivanje i integraciju grupe geografski susjednih zemalja. Tokom 80-ih godina prošlog stoljeća javila se kao odgovor na heterogenost društva i „krizu“ savremene nacionalne države. Jedan je od temeljnih pojmova regionalnog razvoja. Načela i kriteriji na kojima počiva senzitivni su na društveno-ekonomski sistem, prostor i vrijeme. Regionalizacija doprinosi decentralizaciji, ravnomjernijem ekonomskom razvoju i demokratizaciji. Euroregija, odnosno euroregionalna saradnja predstavlja organizaciju susjednih regija na prostoru dvije ili više zemalja, koji se u tom smislu može smatrati regijom koja ima transgranični karakter. Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi, dakle, do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti država nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te procese i oblikuje nove uvjete na svjetskoj razini kojima se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/3384c283fda1361e07cdae9bbe1da064.pdf 1d95fb5381e51af46f898f1598ba99ff PDF Text Text ��      �   ��        ��������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/4bd5fe71a3ef44963142d9b046a5aa9c.docx 7997e97b1951136871632dc4f52dbdc9 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3100 Title A name given to the resource Strategija Evropa 2020: Perspektive, izazovi i posebne preporuke za Bosnu i Hercegovinu Author Author ČOLIĆ, Amela Abstract A summary of the resource. Evropska unija postavila je ambiciozne i zahtjevne ciljeve: unaprijediti uslove života ljudi, ponuditi održiv i uključiv rast, veću zaposlenost i osiguranje javnih finansija, pružanje podrške i provođenje istog na nacionalnim nivoima država članica. Lisabonska strategija u svoje vrijeme pokazala se kao najznačajniji strateški i razvojni program EU, ali i pored toga javila se potreba za novim reformama u okviru Strategije Evropa 2020. Stoga je od 2011. godine Lisabonsku strategiju zamijenila Evropa 2020 kao novi višegodišnji strateški okvir za provođenje ekonomskih reformi na nivou EU. Ukratko prezentirati ćemo uspjehe i nedostatke u provođenju Lisabonske strategije i prikazati najavljene perspektive i izazove Evrope 2020. Iako BiH nema obavezu provođenja Strategije Evropa 2020, Evropska komisija je u cilju praćenja provođenja SSP-a i Privremenog sporazuma pozvala BiH da u svojim reformskim procesima prati ovu Strategiju. U tom smislu istaknute su perspektive, izazovi i posebne preporuke za BiH. Ovakvim i sličnim temama utiče se na svijest efikasnog provođenja reformi u BiH kao preduslov uspješnog funkcionisanja države i dobijanja statusa kandidata za članstvo u EU. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General)