102 10 3494 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3503 Title A name given to the resource LANGUAGE STANDARDIZATION AND STANDARD ENGLISH Author Author SREBRENICA, Mihra Akbarov, Azamat Abstract A summary of the resource. This paper focuses on the topic regarding the process of language standardization. The standardization process is an important field of sociolinguistics and it is highly researched due to the different factors affecting standard language of a country. Is involves information about codification itself, and explains how a non-standard variety becomes a standard language. The second part of this paper focuses on the importance of Standard English and how it is used as a global language. There is a detailed description and examples which show us the differences between standard and non-standard English language.While looking at the chronological order of developments of English language, at the last page, we can conclude that in the period of approximately 500 years there have been extreme changes in language (syntax, morphology and phonology). Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9d145575853d55eaa5a7405bb80e2683.docx d85037feb07a2b0cb9d0ddc3f525edce https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b97357dd8851db494eba9278f16c1cf0.pdf fb39b0c577a34000e50cd8e22eeed6e8 PDF Text Text Mr. Jovan Stojanović Stručni savjetnik za pravna pitanja u Općini Srebrenik ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Sažetak Založno pravo je grana stvarnog prava, stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga (založni) povjerilac može, u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Založno pravo na pokretnim stvarima se stiče na osnovu: pravnog posla, sudske odluke i zakona. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari, a hipoteka je založno pravo na nekretnini. U BiH založno pravo čini jednu složenu granu prava koja u sebi sadrži različite odnose kod kojih se s jedne strane nalazi povjerilac, a sa druge založni dužnik, ali je moguće da pored založnog dužnika budu i ostala treća lica. Temeljna prava i dužnika i povjerioca su složena i sastoje se kako iz prava tako i iz obaveza. U pravnom sistemu BiH postoje sljedeće vrste založnog prava i to prema prirodi predmeta, prema samom načinu nastanka, dobrovoljno založno pravo, sudsko založno pravo i zakonsko založno pravo. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se na normativnom, uporedno-pravnom, socijološkom, komparativnom i dogmatskom metodom. Pravo na iznalaženje zakonskih rješenja vezano za što sigurnije obezbjeđenje kako povjerioca tako i dužnika, usavršavanje založnog prava kao instituta radi što boljeg poboljšanja razvoja privrede i protoka kapitala, skraćivanje rokova u sudskom izvršnom postupku. Ključne riječi: Pravo na zalogu pokretnih stvari , registar zaloge, prava i obaveze zalogodavca i zalogoprimca, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih lica. 579 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH TAKING SECURITY OVER MOVABLE PROPERTY (PLEDGE) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract A lien is a branch of the actual law. It's a real right on the matter on the basis of which the creditor may, in case the borrower fails to meet its obligations, to claim and collect his claim from the value of mortgage-backed securities things before other creditors, and regardless of whom the thing is. Lien on movable property is acquired on the basis of: legal work, court decisions and laws. Legally speaking, it is the provision of one contract law with property law. Thus, the lien is generally not constituted in itself because it is always preceded by a bonded relationship. There are two types of pledge, including: movable property and mortgage (a lien on the property). In Bosnia and Herzegovina, lien makes a complex branch of law which contains a variety of relationships in which one side is a creditor and the other side is a mortgage borrower, but it is possible that in addition to the pledgor there is the third person. Fundamental rights of the debtor and the creditor are complex and consist of both the rights and the obligations. The legal system of Bosnia and Herzegovina are the following types of lien, including: the nature of the subject, according to the mode of origin, voluntarily lien, judicial lien and statutory lien. The methodology used in the preparation of this work was based on normative, comparative legal, sociological, comparative and dogmatic method. Right to finding legal solutions is related to the safe provision to the creditor and the debtor, training lien as institutes for better improvement of economic development and the flow of capital, shortening time limits in judicial enforcement proceedings. Key words: Lien of personal property, pledge registry, the rights and obligations of the pledgor and pledgee, the rights and protection of rights and legal interests of individuals and legal entities. 580 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Kako u svim zemljama, tako i u republikama bivše Jugoslavije konkretnije u BiH, novčani promet je krvotok moderne odnosno savremene privrede, stoga i osiguranje ispunjenja obaveze dužnika ima poseban značaj u funkcionisanju robno-novčano prometa. Opšte poznato je da postoje različiti oblici osiguranja kako vlastite tako i tuđe obaveze. S aspekta sigurnosti oblika osiguranja novčanog potraživanja najpouzdanije je stvarno-pravno obezbjeđenje duga putem založnog prava. Gledajući na evropsku praksu ova ustanova je stara preko 2000 godina, dok je kod nas gotovo pa zaboravljena, mada posljednjih godina doživljava procvat. U savremenoj praksi sve se češće koriste novčani krediti i oni se sve više i više osiguravaju založnim pravom-hipotekom, a u posljednje vrijeme i založnim pravom na pokretnim stvarima. Hipoteka je založno pravo na nepokretnostima na osnovu kojih hipotekarni povjerilac može tražiti namirenje svoga potraživanja upravo iz hipotekarne-založene stvari, ali samo ako to potraživanje ne bude isplaćeno u roku, ali ipak stvar koja je založena odnosno koja je predmet hipoteke ostaje u svojini dužnika. Prednost založnog povjerioca je u tome što on stiče pravo prije svih ostalih poverilaca istog dužnika da se namiri iz vrijednosti založene stvari ili prava i kada je založena stvar ili pravo prešlo u imovinu trećeg lica. Hipoteka je akcesorno pravo i predstavlja jednu vrstu stvarno-pravnog obezbjeđenja duga za razliku od jemstva. Založno pravo na pokretnim stvarima (ručna zaloga) je zaloga pokretne stvari i ona se predaje povjeriocu, čime se zaloga i zasniva. Osnovna uloga zaloga jeste da omogući stvarno1 osiguranje potraživanja i namirenje povjerioca iz vrijednosti zaloga ako osigurano potraživanje ne bude namireno do dospjelosti. 1. Načela založnog prava Slobodno možemo konstatovati da postoje pravila (načela) koja se primjenjuju na sve vrste založnog prava pa tako i na založno pravo BiH. Ta načela su: načelo akcesornosti, načelo oficijelnosti, načelo specijalnosti i načelo nedjeljivosti. 1 Mora biti stvarno obezbjeđenje radi ostvarivanja finansijsko-pravne sigurnosti. 581 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH 1.1. Načelo akcesornosti dozvoljava određene izuzetke, kao u članu 471. Zakona o obligacionim odnosima, koji propisuje da se zaloga može dati kako buduća tako i uslovna obaveza. Takođe, odstupanje od načela akcesornosti evidentno je u slučaju zastarjelosti i potraživanja. Primjera radi, nastupanjem roka zastarjelosti prema opštim pravlima, povjerilac se ne može namiriti iz imovinske mase dužnika prinudnim putem, ali ukoliko je potraživanje obezbijeđeno ručnom zalogom ili hipotekom, tada se povjerilac može namiriti iz vrijednosti založene stvari, ako istu drži u posjedu i ako je njegovo pravo upisano u javne knjige. Ukoliko se desi da založno pravo koje služi za obezbjeđenje potraživanja iz ništavog pravnog posla, tada se ono ne može ostvariti. Uspostavljeno založno pravo prestaje: prestankom obaveze, prenosom osiguranog potraživanja, istekom roka, ispunjavanjem raskidnog uslova, odricanjem, propašću založene stvari, prenovom „član 295. stav 2, član 350. stav 2, član 966. član 967. ZOO“. 1.2. Načelo oficijelnosti ne daje potpunu slobodu založnom povjeriocu da on može sam namiriti svoje potraživanje iz založene stvari ili prava. Ovo načelo upravo usmjerava založnog povjerioca na koji način može namiriti svoje potraživanje. Kada dužnik ne isplati dug u roku dospjelosti, tada založni povjerilac može zahtijevati od suda odluku da stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni ako stvar ima berzansku ili tržišnu cijenu. Ovo načelo štiti interese dužnika od prodaje, čak i kada založni povjerilac stvar ima u svojini, a to iz razloga da založni povjerilac ne proda založenu stvar u bescijenje ispod tržišne vrijednosti ili pak izigravanjem simulativnim cijenama. Što se tiče ugovornih odredaba o zalozi, o sticanju prava vlasništva na stvari ili da će se od strane povjerioca prodati založena stvar po unaprijed utvrđenoj cijeni (član 973. stav 1 ZOO) ako njegovo potraživanje ne bude namireno po dospjelosti, takva ugovorna odredba je ništavna. Može se desiti da su se zalogodavac i zalogoprimac sporazumjeli da zalogoprimac radi namirenja tražbine može prodati stvar po određenoj cijeni ili je po toj cijeni može zadržati za sebe (datio in solutum), ali je to supronto načelu jednake vrijednosti davanja i u takvom slučaju oštećena strana može pobijati takve klauzule navedene u ugovoru i to zbog zelenaštva. 582 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Kada se radi o našem pravnom sistemu neprimjenjiva je le commisoria što znači, neodopuštene su ugovorne odredbe da u slučaju neizmirenja dugovanja o roku dospjelosti od strane založnog dužnika da založena stvar može preći u svojinu založnog povjerioca. 1.3. Interesantno je da načelo specijalnosti upućuje na dva pravila u primjeni i to: a) Založno pravo se može zasnovati samo na određenoj pokretnoj i nepokretnoj stvari (član 966. ZOO i član 63 stav 1 i 2 ZSPO) - ne može se zasnovati hipoteka na cijeloj imovini zalogodavca b) Založnim pravom se osigurava određeno potraživanje (966 ZOO i član 63 stav ZOSP). Založno pravo se upisuje u javne knjige i to: osnov, po pravilu tačan iznos, a ako je to moguće odrediti i maksimalan iznos, glavnica sa ugovorenim kamatama, čime bi se ispunilo i načelo potpunosti i pouzdanosti. Ovo načelo je daleko izraženije kod zasnivanja hipoteke, nego kod založnog prava na pokretnim stvarima. 1.4. Ovo načelo takođe karakterišu dva pravila: a) Zaloga se zasniva radi osiguranja potraživanja u cjelini. b) Predmet založnog prava je cijela stvar i ono je izričito propisano za hipoteku. Kada su u pitanju prava založnog povjerioca, neophodno je naglasiti da založni povjerilac zadržava založno pravo na stvar u cjelini bez obzira što je založni dužnik jednim dijelom izmirio obavezu. Dakle, založno pravo ne prestaje dok postoji i najmanji dio porraživanja. Ukoliko se desi da je hipoteka uknjižena na više zemljišno-knjižnih tijela ona ostaje sve do isplate posljednje rate duga. Može se desiti da nastupi dioba, i tada založno pravo ostaje i opterećuje sve dijelove stvar. Takođe, nema smetnji da suvlasnik hipotekarno založi svoj suvlasnički dio zbog toga što ga zakon ovlašćuje da njime raspolaže bez saglasnosti ostalih suvlasnika. 2. Predmet ručne zaloge Da bi uopšte nastalo založno pravo na pokretnim stvarima neophodno je prvenstveno konstatovati šta može biti predmet ručne zaloge, šta objekt 583 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH zalaganja mora imati, da li se može založiti buduća stvar i prava2 i obaveze zalogodavca i zalogoprimca. Svaka pokretna stvar koja se nalazi u prometu i koja ima imovinsku vrijednost može biti predmet ručne zaloge.3 Konkretnije rečeno, predmet ručne zaloge može biti svaka stvar koja ima imovinsku4 vrijednost i koja se može trajno čuvati, ali da to čuvanje bude bez opasnosti po egzistenciju stvari što znači da to mogu da budu i one stvari koje su potrošne i zamjenjive ako imaju trajniju vrijednost. Smatram da je ovdje u potpunosti opravdano mišljenje dr. Lazara Markovića da „svaka stvar koja po svojim osobinama može da posluži onom cilju koji se zalogom može da postigne može biti predmet zaloge Drugim riječima, predmetom zaloge može biti svaka stvar koja ima imovinsku vrijednost i koja dopušta trajno čuvanje bez opsanosti za egzistenciju stvari, a to mogu biti potrošne i zamjenjive ako imaju trajnu vrijednost“.5 Ono što je veoma bitno napomenuti, a što je i razumljivo da se radi i o sadašnjim stvarima, kao i to da buduće stvari ne mogu biti predmet založnog prava, gledajući svrhu založnog prava- što znači namirenje iz vrijednsoti zaloga.6 Kada se radi o suvlasničkim dijelovima stvari, tada založni povjerilac ima suposjed zajedno sa ostalim suvlasnicima7 suvlasnički dio se tretira kao mogući samostalni objekt prava vlasništva. Različita su mišljenja i različita rješenja u pogledu toga, pa tako je prema jednima dozvoljeno konstituisanje u založnom pravu udjela suvlasnika pokretnih stvari. Međutim, to drugi eksplicitno zabranjuju. U dosadašnjem zakonodavstvu nismo naišli na konkretne odredbe, ali smo mišljenja da nema nikakvog uporišta da se 2 U teoriji se sreću dva shvatanja o pravnoj prirodi prava koja mogu biti predmet zaloga. Prema prvom, založno pravo na bestjelesnim stvarima je pravo na dug. Dug je u tom slučaju predmet, objekat založnog prava, a samo pravo je zaštićeno hipotekarnom tužbom.Prema drugom shvatanju pravo založnog povjrioca se sastoji u mogućnosti da zahtijeva od dužnika isplatu duga. Ovdje je riječ o ograničenoj cesiji, ali cesiji na tužbu koju može da upotrijebi založni povjerilac protiv dužnikovog dužnika po dospjelosti primarne obaveze. Opširnije: Egers Dorfer, A., Predavanja o pandektama, Zagreb, 1915., str. 327. 3 O tome detaljnije: Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima Podgorica 1992. str. 189. 4 Pravna enciklopedija, Tom 2... str. 1442. 5 Detaljnije: Marković, L., Građansko pravo, Narodna samouprava, Beograd, 1972. str. 559. 6 Izuzetak postoji samo kod plodova. ovo spor postaje gledajući na pravnu prirodu toga prava, ali je ipka prihvaćemo mišljenje da je to pravo na matičnoj stvari uz ograničeno pravo namirenja samo iz budućih plodova- vidjeti Č. Rajačić, op. cit., strana 291 7 O. Stanković i M. Orlić, op. cit., str. 375. 584 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ovakvo zalaganje ne dozvoli.Smatram da ovdje treba ispoštovati isključivo volju povjerioca da li će ovaj zalog prihvatiti ili ne. U većini slučajeva se u zalogu daju individualno određene8 i nepotrošne stvari, ako je stvar određena po rodu, neophodno je da se individualizuje.9 Kada je u pitanju sudska praksa predmet založnog prava može biti i novac, a smatram da je to razumljivo i opravdano sa zakonskog aspekta iz razloga što predmet zaloge može biti određena suma novca ili da se iz novčane mase izdvoji određeni dio novca iz te sume.10 Isto tako, kada je u pitanju strana valuta kao generična stvar ona može biti predmet založnog prava. Ovo iz razloga što po prestanku založnog prava, založni dužnik može tražiti da mu založni poivjerilac vrati iznos strane valute koju je predao na ime zaloga. Takođe, ugovaranje strane valute kao predmeta zaloge nije u suprotnosti sa odredbama člana 96 i 98 stava 1 ZOO, a stranu valutu otkupljuje ovlaštena banka u izvršnom postupku.11 Najbitnije je da založena stvar ima prometnu vrijednost, da bi se postigao poslovni cilj (kauza), to jest svrha založnog prava, u protivnom založni povjerilac ne bi mogao realizovati svoje potraživanje. Onda je sasvim razumljivo da predmeti koji imaju tzv. afekcionu vrijednost ne bi mogli biti objekt zaloge. Dakle, neophodno je odrediti osnovnu funkciju zaloge, te kada se ona odredi, onda je lako odrediti i koji objekti mogu izvršiti ovu fuknkciju. Pošto je ključna funkcija dobijanje namirenja založnih povjerilaca, logično je da se dobra koja povjeriocu ne mogu da pruže namirenje isključuju iz predmeta založnog prava. Smatram da je ovo dobro objasnio dr. Zoran Rašović te se mogu izvući dva zaključka: 1. stvar koja nema tu imovinsku vrijednost i ne 8 Pored toga što je moguće založiti generičke stvari koje se individualizuju posebnim odvajanjem iz postojeće vrste, moguće je založiti odnosno predmetom ručne zaloge može biti i neka zajednička stvar uzeta u cjelini, kao što je određena biblioteka, stablo, stoke i sl. analogno, B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima...strana 381. 9 A. Gams, Osnovi stvarnog prava, Beograd, 1974., str. 185. O zalaganju zbirnih stvari vidjeti: Z. Rašović, Založno pravo na pokretnim stvarima..., str. 150-155. 10 Presuda Saveznog suda Gzs/32/74 od 11.08.1974, B. Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlansičko pravnim odnosima, str. 382. 11 Vrhovni sud SR BiH, rev. 756/87 od 18.02. 1988. Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 2/88 Odluka br. 32. 585 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH može ispuniti tu osnovnu funkciju i 2. ne može biti nešto zalog što je po sili zakonskih odredbi nerazdvojivo od ličnosti dužnika.12 2.1. Zaloga buduće stvari Opšte poznato je da načelo određenosti opterećenog dobra je jedno od osnovnih principa u založnom pravu.13 Međutim, takođe je individualizacija predmeta obezbijeđena u smislu preciznosti, često nepraktična tako da je načelo preciznosti u mnogim sistemima skoro neprimjenjivo, a u nekim je gotovo pa potpuno napušteno.14 Onda ćemo nastojati da odgonetnemo u kojoj mjeri je princip specijalnosti uopšte moguće ispoštovati. Obzirom da opterećeno dobro trpi izvjesne promjene, te promjene mogu biti prirodne, ili pak mogu nastati kao rezultat aktivnosti zalogodavca. Uvijek ugovorne strane prećutno pristaju na određeni nivo aleatornosti. Može se desiti da predmet zaloge slučajno propadne. Tada povjerilac nema pravo na novi, ali je vrlo moguće da se desi i obrnuti ishod kao što su veća ulaganja u odnosu na troškove amortizacije i tada dolazi do uvećanja vrijednosti same stvari. Tada će se desiti da po principu ekstenzivnosti zaloge založno pravo obuhvati i novonastalu vrijednost i to bez obzira na to što u trenutku zaključenja ugovora nije pripadala zalogodavcu.15 Vrlo često se dešava da zalog neke stvari obuhvata njene sastavne dijelove i pripatke.16 U ovom slučaju bi važilo pravilo accesorium security principali, ali može se desiti i to da je odnos pripadaka i glavne stvari 12 Z. Rašović, Založno pavo na pokretnim stvarima... str. 141. Opšte poznato je da kao zaloge služe pojedinačmni predmeti. Nije dopuštena generallna zaloga na ukupnoj pokretnojn imovini dužnika, niti založno pravo na zbiru stvari. Baur, F.-Baur.,- Šturner, R., Sachenrecht, strong, 673. O zabrani generalnog zalaganja u franc. pravu Simler. Ph.-Delebeque Ph. Droin civil, les , suretes la publicite fonciere, str. 312 14 Wood, Ph., Comparative Law of security and quarantees str. 6., „Englesko pravo ne poznaje načelo specijalnosti kao njemačko pravo, tako da se opterećemo dobro definiše prilično široko.“ Goode, R., secured credit and insolvents under english Law, rabels, 1980., str. 686. 15 Može se desiti da zalog bude ugovoren na duže vrijeme opterećeno dobro, po pravilu, upotrebom gubi na vrijesnosti, s d ruge strane na dužnika se očekuje da ulaže u njegovo održavanje. Više o odnosu „input-a“ i „output-a“ Van go, Minh, getting the question richton Floating lines and security zed assec, 19 „yalle yurnal on regulation“ 85, winter 2002., str. 101. 16 Profesor Baur smatra da, za razliku od hipoteke, zalog pokretne stvari ne obuhvata i njene pripatke. Baur, F.- Baur J.- Sturner, R Sochen-recht, str. 676. 13 586 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ustanovljen kasnije po nastanku založnog prava. Prihvatiti ovu vezu kao da je ona nastala u momentu konstituisanja garancije ne bi bilo korektno. Bila bi to neodrživa fikcija. Smatram da bi bilo pogrešno pretpostavljati da je zalogodavac od samog početka htio da založi sve kasnije pripatke. Nesporno je da se ovom pitanju može pristupiti i na drugi način. Ako bi usvojili definiciju po kojoj pripadak obuhvata nepotpuno inkorporisane dijelove koji se mogu odvojiti bez oštećenja, kao i one koji su fizički samostalni, ali funkcionalno povezani sa glavnom stvari i po tom, takvo pojmovmo određenje pripatka staviti u kontekst registrovane zaloge, onda nam ukazuje na to da izrečena izjava volje nije neophodna, novi pripadak potpada pod isti pravni režim samim dovođenjem u funkcionalnu vezu sa glavnom stvari. Ugradnja novog akumulatora umjesto starog povlači primjenu pravila o realnoj subrogaciji (subrogatum sapit natura subrogati). Čini se da je posebna izjava volje sasvim dovoljna. Naravno da bi dužnik prije prinudnog namirenja mogao odvojiti učinjenja poboljšanja (osim ako u ugovoru nije isključena ova mogućnost).17 Ukoliko bi se raskinula veza sa glavnom stvari, prestalo bi i založno pravo. Kod klasične zaloge, opterećeno dobro je u rukama povjerioca. Povjerilac ima pravo da ubire plodove sa založene stvari, ali ima i obavezu da njenu vrijednost uračuna u otplatu duga.18 Kod registrovane zaloge dužnik ostaje u posjedu stvari. takođe je situacija potpuno drugačija kada predmet založene stvari daje plodove. U toj situaciji je takođe zalogodavac ovlašten da ubire plodove, mada se ugovorom može predvidjeti i drugačije.19 Ovo se misli na plodove do trenutka odvajanja, ali se može ugovoriti i posebno založno pravo na plodovima. Savremeno založno pravo zasnovano na bezdržavinskoj zalozi, po pravilu, dopušta dužniku da raspolaže predmetom zaloge. Pravo obezbjeđenja se sve više i više razvijalo, tako da je predmet zaloge mogla biti samo stvar koja postoji u trenutku zaključenja ugovora.20 17 Zalogodavac će nead zalog male vrijednosti ili nekih specifičnih osobina pripatka biti otpuno nezaintersovan za jnegovo odvajanje, osobito ako su prateći troškovi, veći od moguće koristi. 18 član 178., OIZ. 19 Član 21 ZOZP. 20 Član 866. OIZ, „ali dok god zaloga u tvoje ruke ne dođe, dug ti još nije zalogom zajamčen“. 587 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Međutim, napuštanje koncepcije realnih ugovora u ZOO otklonjene su smetnje da ugovor o zalogu bude zaključen u pogledu buduće stvari, s tim da založno pravo kao pravo erga omnes nastaje tek kada stvar bude predata povjeriocu. U engleskom pravu je omogućeno priznanje buduće imovine onog trenutka kada je priznata klauzula o naknadno stečenoj imovini „after acquired propertum clause“ (u odluci Holrodou, Marshall), ali dužnik ni dalje nije imao pravo otuđiti predmet zaloge bez dozvole povjerioca. ZOZP je regulisao, odnosno usvojio rješnje po kome se upisom u registar mogu založiti stvari koje će zalogodavac pribaviti u budućnosti, s tim što u tom slučaju založno pravo nastaje tek kada zalogodavac stekne pravo svojine na predmetu zaloge.21 3. Bezdržavinska zaloga na pokretnim stvarima u BiH Potrebno je naglasiti da u praksi ne postoji takvo sredstvo obezbjeđenja koje bi zadovoljno, riješilo sve probleme na obostrano zadovoljstvo, a koji se tiču sigurnosti i povjerilaca i dužnika kao i sigurnosti trećih lica. Uglavnom, kad se tiče bezddržavinske zaloge na pokrtenim stvarima u BiH u posljednje vrijeme su rađeni projekti pravne reforme, a u cilju tehničke pomoći BiH, radi podsticanja i unaprjeđenja privatnog sektora. Takav jedan projekat je počeo sa radom 1997. godine, a to je USAID-ov projekat pravne reforme, koji je uz postojeće zakonodavstvo zaključio da je neophodno donijeti propis o registrovanim zalogama koji bi imao veliki doprinos u tržišnoj ekonomiji, a samim tim bi se omogućilo da mala preduzeća dobiju povoljne kredite za kupovinu nove opreme i tehnologije tako što bi mogla dati u zalog cijelo preduzeće ili dio preduzeća. Na bazi ovog USAID-ovog projekta održane su mnoge pripreme Parlamentarne skupštine BiH, pa je nakon mnogo takvih priprema održana sjednica Predstavničkog doma 04.05.2004. kao i sjednica Doma naroda 21. 05. 2004. godine te je usvojen okvirni zakon o zalogama (Okvirni zakon). Bitno je napomenuti da je ovaj zakon sa sličnim zakonima već ranije donesen u entitetima i Brčko Distriktu BiH i oni su već predstavljali novinu u našem 21 Član 13 ZOZP. prema MZOB, Zaloga može obuhvatiti stvari i prava koje još ne pripadaju zalogodavcu bilo zbog toga što nisu ni nastale, bilo zbog toga što imaju nekog drugog za titulara. U takvoj situaciji zaloga kao stvarno pravo ne postoji dok opterećeno dobro ne pripadne zalogodavbcu, ali ako se to desi, smatra se da je zaloga postojala od samog početka (član 5.8, i 5.9. MZOP). 588 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ pravnom poretku.Te novine se ogledaju u tome što se na bh tržištu radne snage, kapitala, robe i usluga utvrđuju osnove založnog prava i vođenje zaloge. Najvažnije odredbe toga zakona upućuju na jasno definisanje zaloge i jasno tumače izraze kroz precizno navođenje odredbi zakona. Takođe, precizira se da postoje 3 glavne vrste prava na koje se ovaj zakon primjenjuje: zalog, posebno vlasničko pravo i srodno pravo.Osim toga,, ovaj zakon govori i o stranama, kao i ranije stečenim pravima. Prednost ovog zajkona je u tome što kreditor, onaj koji daje kredit, zna, prije donošenja odluke u vezi sa davanjem kredita prilikom provjere u registru relevantnu informaciju na osnovu koje donosi odluku u vezi sa davanjem kredita. Međutim, može lako da se desi da dođe do konfuzije i dosta problema u vezi sa terminima i definicijma, jer oni nisu u skladu sa pozitivnim pravnim propisima, tradicijom i praksom na ovim prostorima. Stoga sam mišljenja da prilikom izrade ovog zakona trebalo bi biti obazriviji i o tome voditi više računa, te smatram da izrada ovakvog zakona svakako predstavlja jedan od njegovih bitnih nedostataka. Upravo je to potvrda ove tvrdnje iz prethodnog pisanja, da kod uspostavljanja bezdržavinske zaloge ne može apriori primijeniti pravila iz stranih prava na domaće zakonodavstvo već pravila o ovom institutu treba donositi u skladu sa pravilima poslovanja domaćeg pravno-ekonomakog prometa. samo u tom slučaju može se računati na sve privilegije koje bezdržavinska zaloga može da pruži. To dalje znači da je potrebno usaglašavati domaći pravni sistem sa modernim pravima u svijetu, ali takođe voditi računa da se ne vrši kritička percepcija tuđih pravnih rješenja koja se ne bi mogla uklopiti u naše pravo. Takođe je neophodno voditi računa da stručna terminologija bude zastupljena u zakonima, ali je i vrlo bitno da tekst bude razumljiv za sve one radi kojih je ovakav zakon donesen, da se ne moraju angažovati posebni pravni stručnjaci. Takođe je bitno napomenuti da se zalog može zasnovati i na stvari u svojini stvarnog dužnika, kao i na stvari na kojoj će on steći pravo svojine tek nakon zaključenja ugovora o zalogu. Ovo pravilo je veoma bitno da bi došlo do pravilnog funkcionisanja modernog sistema osiguranog pozrraživanja, npr. kada je u pitanju trgovina, bilo bi opterećenje, a i neracionalno da trgovac kada nabavlja nove zalihe, svaki put zahtijeva zaključenje novog ugovora o zalogu. To bi u konkretnom slučaju značilo da se dužniku na ovakav način dozvoljava zalaganje naknadno nabavljene stvari. Opravdano je i logično da 589 �Jovan Stojanović: ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH će zalog proizvoditi pravne posljedice onog trenutka kada dužnik postane i vlasnik te stvari. ZAKLJUČAK Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, možemo konstatovati da je založno pravo grana stvarnog prava, da je pravo zaloge (založno pravo) stvarno pravo na tuđoj svtari na osnovu koga založni povjerilac može u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Takođe se može zaključiti da postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Osim toga, sa sigurnošću možemo tvrditi da je založno pravo stvarno pravo a tuđem objektu, a da je hipoteka založno pravo na nekretnini.Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari i ona se predaje povjeriocu, čime se zaloga i zasniva. Gledajući sa aspekta postanka zaloga, ona može da bude ugovorna (zasniva se na osnou ugovora), sudska (na osnovu sudske odluke i izvršenja) i zakonska (zasniva se na samom zakonu). Kada posmatramo založno pravo, možemo reći da je ono slično jemstvu, ali uprkos toj sličnosti, postoje i razlike u tome što je jemstvo lično obezbjeđenje na osnovu koga jemac mora da plati dug ako to dužnik ne učini iz bilo kojih razloga u roku. Bitno je napomenuti da se na pravo zaloge na pokretnim stvarima i pravima primjenjuju odredbe o zalozi sadržane u Zakonu o obligacionim odnosima. Osim toga, zaloga je akcesorno pravo. Kada je u pitanju založno pravo na pokretnim stvarima, jasno treba naglasiti da je cilj ovog prava obezbjeđenje namirenja povjeriočeve tražbine i to upravo iz predmeta zaloge i to bez obzira na ostalu dužnikovu imovinu iz koje se on može namiriti. Specifičnost ručne zaloge je u tome što zalogodavac u većini slučajeva predaje založenu stvar u ruke založnom povjeriocu za obezbjeđenje njegove tražbine. Osnov za način sticanja založnog prava na pokretnim stvarima je ugovor. Takav ugovor je konsenzualan i naplatan, a nastaje saglasnošću volja ugovornih strana o bitnim elemntima. Pored postojanja ugovora, potrebna je i predaja stvari. Ugovor predstavlja pravnu osnovu, a način sticanja je predaja pokrtene stvari. Ukoliko ne dođe do dobrovoljne 590 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ predaje stvari, predaja može biti izvršena i pisilno. Predaja može biti fizička, simbolična i fiktivna, a smatra se izvršenom kada to proizilazi iz konkretne okolnosti. Najčešće je zastupljena fizička predaja (traditio vera), predaja stvari iz ruke u ruku. Fiktivna predaja vrši se na osnovu samog pravnog posla pri čemu se simulira da je izvršena predaja. Vrlo bitna osobina založnog prava je što nije neophodno da je pokretna stvar predata u zalog zalogoprimcu, već je dovoljno da se ona ne nalazi više u rukama zalogodavca. LITERATURA Aranđelović D., Obligaciono (tražbeno) pravo, Beograd, 1934. Babić J., Leksikon obligacionog prava, Beograd, 1977. Biscardi A., La dottrina dell obligatio rei, Milano, 1991. Blagojević B., Veliki pravni priručnik Jugoslovenski pravni sistem-2, Beograd, 1977. Boras M., Rimsko pravo, Zagreb, 1980 Bujuklić Ž., Rimsko privatno pravo, Beograd, 2012. Bukljaš I., Vizne B., Komentar zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, 4. Knjiga, Zagreb, 1979. Dmičić M., Stvarno pravo na tuđoj stvari, ZIPS br. 870/2000 Đorđević S., Stanković V., Obligaciono pravo, opšti dio, Beograd 1974. Klepić D., Praktikum za primjenu hipoteke i ručne zaloge, Beograd, 1996. Loza B., obligaciono pravo, posebni dio, Sarajevo 1971. Rašović Z., Založno pravo na pokretnim stvarima, Podgorica 1992. 591 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3082 Title A name given to the resource ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA POKRETNIM STVARIMA (RUČNA ZALOGA) U BIH Author Author STOJANOVIĆ, Jovan Abstract A summary of the resource. Založno pravo je grana stvarnog prava, stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga (založni) povjerilac može, u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obavezu, da naplati svoje potraživanje i to iz vrijednosti založene stvari prije ostalih povjerilaca i to bez obzira na to kod koga se stvar nalazi. Založno pravo na pokretnim stvarima se stiče na osnovu: pravnog posla, sudske odluke i zakona. Pravno gledajući, to je obezbjeđenje jednog obligacionog prava stvarnim pravom. Dakle, založno pravo se uopšte ne može konstituisati samo za sebe zbog toga što mu uvijek prethodi neki obligacioni odnos. Postoje dvije vrste zaloge i to ručna zaloga i hipoteka. Ručna zaloga je zaloga pokretne stvari, a hipoteka je založno pravo na nekretnini. U BiH založno pravo čini jednu složenu granu prava koja u sebi sadrži različite odnose kod kojih se s jedne strane nalazi povjerilac, a sa druge založni dužnik, ali je moguće da pored založnog dužnika budu i ostala treća lica. Temeljna prava i dužnika i povjerioca su složena i sastoje se kako iz prava tako i iz obaveza. U pravnom sistemu BiH postoje sljedeće vrste založnog prava i to prema prirodi predmeta, prema samom načinu nastanka, dobrovoljno založno pravo, sudsko založno pravo i zakonsko založno pravo. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se na normativnom, uporedno-pravnom, socijološkom, komparativnom i dogmatskom metodom. Pravo na iznalaženje zakonskih rješenja vezano za što sigurnije obezbjeđenje kako povjerioca tako i dužnika, usavršavanje založnog prava kao instituta radi što boljeg poboljšanja razvoja privrede i protoka kapitala, skraćivanje rokova u sudskom izvršnom postupku. Ključne riječi: Pravo na zalogu pokretnih stvari , registar zaloge, prava i obaveze zalogodavca i zalogoprimca, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih lica. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3495 Title A name given to the resource MARRIAGE: MARRIAGE AS THE „BUSINESS“ OF MRS. BENNET'S LIFE AT THE END OF CHAPTER ONE. EFFECT OF THE „BUSINESS“ OF MARRIAGE ON FEMALE RELATIONSHIPS IN „PRIDE AND PREJUDICES“ Author Author STRIKA, Mersima Abstract A summary of the resource. One of the main themes in Jane Austen’s Pride and Prejudice is business of marriage. During and 19th century women were not financially independent and had no right to own property. Therefore the only choice left for them was to settle with a man of prosperity and substantial means of income. Over all plot of the novel deals with women’s their own or their mother’s attempt to is to find a man of means and to devise a possible way for a meeting between this husband candidate and woman herself. The women were in situation where they didn’t have much choice and where marriage was highly required as a sense of business. In this study, the business of marriages and female relationships as a result of those business marriages will be examined. Competence and jealousy among women as a result of business marriage is clearly seen in Pride and Prejudice and this study is focused on these themes as well, and it will be analyzed from different perspectives in this study. Keywords: Pride and Prejudice, Business marriage, Competence, Property, Jealousy. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e7236ff5da01d40fdaab87a4c79c2764.docx 12fca4aacd93f6681bd831c63f356103 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/7e512a84001591fd4b42ab3ee2fd3317.pdf d4f4c3c19da15e5edbcec676fef1926c PDF Text Text �������         ���     ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3138 Title A name given to the resource Uloga oružanih snaga Bosne i Hercegovine u procesu integrisanja Bosne i Hercegovine u Sjevernoatlantski savez Author Author STUPAR, Dragan Abstract A summary of the resource. Proces integrisanja Bosne i Hercegovine u NATO savez kretao se od provođenja mirovnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, razoružanja, demobilizacije, transformcije entitetskih vojski do izgradnje procesa povjerenja i promovisanja demokratskih principa u odbrambenom sektoru. Postojanje tri vojske unutar BiH koje su svoje djelovanje zasnivale, prvenstveno, na odbrani etničkih interesa nije odavalo sliku da će se na takvim osnovama moći nastaviti proces približavanja i uključivanja u evroatlantske strukture. Tadašnji sistem odbrane nije mogao odgovoriti promovisanim političkim ciljevima, iznesenim u Odluci Predsjedništva BiH iz 2001. godine i nametnula se potreba provođenja opsežnijih reformskih procesa pokrenutih 2003. godine pod intervencijom međunarodnog faktora i kancelarije Visokog predstavnika što je rezultiralo uspostavljanjem komande i kontrole nad odbrambenim sektorom na državnom nivou. Kroz ove procese uspostavljene su jedinstvene Oružane snage BiH te uspostavljen civilni lanac komande i kontrole nad istim. Ispunjavanjem ovog uslova stečene su pretpostavke za dalje otvaranje novih oblika saradnje na međunarodnom nivou što je i učinjeno prijemom BiH u Partnerstvo za mir 2006. godine čime je otvorena nova stranica aktivnosti na proširivanju saradnje sa NATO-m kroz mehanizme PfP. Sve je to na kraju rezultiralo pozivom i "uslovnim" prijemom BiH u MAP koji predstavlja krajnju stepenicu ka punopravnom članstvu u Savez. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/1613ded8ea0da521cc683559dbaa1643.docx 4ce69cd382f5da8ba4712081cd90f9fb https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e063df8d63ce0dd3df1a8de758bf3f47.pdf 8963b2056096ea5ad35c98eb569314bb PDF Text Text Mr. Emir Sudžuka Viši asistent, Sveučilište „Vitez“ Vitez Maja Pločo BSc. iur, Sveučilište „Vitez“ Vitez PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Sažetak Posao prodaje, kao privatnopravni posao je najrasprostranjeniji između privrednih subjekata, kako u pravnim sistemima država tako i u međunarodnim poslovnim odnosima. Zaključenjem ugovora o prodaji bilo međunarodnog bilo domaćeg karaktera, ugovorne strane imaju određena prava i obaveze: prodavac da isporučii robu, preda dokumenta koja se na robu odnose i prenese vlasništvo na robi, dok je kupac dužan isplatiti cijenu i preuzeti isporuku. Za izvršenje preuzetih obaveza, odgovaraju i kupac i prodavac. Upravo povredom ugovornih obaveza bilo koje od ugovornih strana mogu nastati složeni pravni i ekonomski problemi. Ovaj rad rezultat je proučavanja odredbi Bečke konvencije o ugovorima o međunarodnoj kupoprodaji robe iz 1980. godine i Zakona o obligacionim odnosima BiH koje uređuju odgovornost prodavca kod ugovora o prodaji robe. U ovom radu prvenstveno će se odrediti doseg odredbi o spomenutom obliku odgovornosti prodavca iz članova 30. do 53. Bečke konvencije, zatim uvjeti postojanja te odgovornosti, kao i iznimke od odgovornosti predviđenih Konvencijom. Ova rješenja će, zatim, biti upoređena sa pravilima Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: ugovor o prodaji, međunarodna prodaja, ugovorna odgovornost, obaveze prodavca, CISG, Zakon o obligacionim odnosima, Nacrt Zakona o obligacionim odnosima. 391 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA LEGAL LIABILITY REGIME OF THE SELLER UNDER THE VIENA CONVENTION AND THE LAW ON OBLIGATIONS DE LEGE LATA AND DE LEGE FERENDA Abstract Business sales, as private-business transaction is most widespread between undertakings, both in the legal systems of countries and in international business relationships. By conclusion of the contract of sale, in international or domestic law, the parties have certain rights and obligations: the seller has obligation to deliver the goods, hand over documents relating to the goods and transfer ownership of the goods, while the buyer is obliged to pay the price and take delivery. Both the buyer and the seller are liable to carry out these commitments. To carry out the commitments correspond to both the buyer and the seller. It is a violation of the contractual obligations of any Contracting Party may arise complex legal and economic issues.Violation of the contractual obligations of any contracting party may arise complex legal and economic issues. This paper is the result of analyzing the provisions of the Vienna Convention on contracts for the international sale of goods in 1980. and the Law on Obligations of Federation of Bosnia and Herzegovina regulating the responsibility of the seller in international contracts of sale of goods. This paper will primarily determine the scope of aplication of the provisions of seller's liability from Article 30 to 54 Vienna Convention, then the conditions of existence liabilitey, as well as exemptions from liability provided for by the Convention. These solutions will then be compared with the rules of the Law on Obligations of the Federation of Bosnia and Herzegovina. Key words: contract sales, international sales, contractual liability, obligation seller, CISG, the Law on Obligations, the Draft Law on Obligations. 392 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Pod pojam međunarodne razmjene roba i usluga može se kao osnovni trgovački posao podvesti ugovor o međunarodnoj prodaji robe kojim se vrši promet imovinskih vrijednosti između subjekata sa sjedištem u različitim državama. Kao osnovni pravni instrument za vršenje kako domaće, tako i međunarodne robne razmjene, ugovor o prodaji treba da služi za uklanjanje svih prepreka u odvijanju trgovinske razmjene, te da olakša i omogući njeno povećanje.1 Ugovor o prodaji je jedini pravni posao međunarodne trgovine koji je uređen u svim nacionalnim pravnim sistemima trgovačkog prava, a istodobno su na međunarodnom planu unificirana sva pitanja sklapanja i ispunjenja međunarodne prodaje.2 Prema Zakonu o obligacionim odnosima3“ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu.“4 Prema teorijskoj definiciji profesora Trifkovića, ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih – prodavac – obavezuje da određenu stvar, povodom koje posao nastaje, preda (isporuči) drugoj strani – kupcu – i da mu prenese najjače stvarno pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i prenese najjače stvarno pravo na njoj. Nacrt Zakona o obligacionim odnosima5, novom ekonomskom i pravnom sistemu prilagođava definiciju ugovora o prodaji i propisuje da se ugovorom o prodaji obavezuje prodavac da prenese na kupca pravo vlasništva na prodatoj stvari i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i preuzme stvar.6 1 Fišer-Sobot, S.: Odgovornost prodavca za isporuku robe u međunarodnom i domaćem pravu, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad, 2009., str. 1. 2 Mlikotin-Tomić, D.: Pravo međunarodne trgovine, Školska kniga, Zagreb, 1999. str. 147. 3 Zakon o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92, i 13/94, u daljem tekstu: ZOO 4 Član 454. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92, i 13/94, u daljem tekstu:ZOO. 5 Zakon o obligacionim odnosima, Federacija BiH/ Republika Srpska, Nacrt , stanje 16.06.2003., preuzeto sa http://ruessmann.jura.uni-sb.de/BiHProject/Data/Obligacije%2016.06.03.pdf, u daljem tekstu: Nacrt ZOO . 6 Trifković, M., et all.: Međunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. 177-178. 393 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Ugovorne strane dužne su na ispunjenje ugovornih obaveza čak i kada ono postane izrazito otežano, jer se putem ovog općeprihvaćenog načela u međunarodnoj trgovini ostvaruje i važno načelo trgovačkog ugovornog prava – pravna sigurnost trgovačkih transkacija. Neispunjenjem obaveze jedne od ugovornih strana ili ispunjenjem, ali sa određenim nedostacima, nastupa povreda ugovora. Većina nacionalnih pravnih sistema prihvata pojam predstojeće povrede ugovora, a isto polazište slijedi i Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine7 jer razvoj međunarodne trgovine dovodi do potrebe izjednačavanja pravnih mehanizama za regulisanje pravnih odnosa koji nastaju prilikom međunarodnih trgovačkih transakcija.8 Predmet interesovanja u ovom radu je da se na jedinstven način sagleda i izloži odgovornost prodavca iz ugovora o međunarodnoj prodaji robe analizom rješenja sadržanih u CISG-u, ZOO-u i nacrtu ZOO-a. 1. Obaveze prodavca iz ugovora o prodaji domaćem pravu prema CISG-u i Ugovori se u propisima i teoriji definišu na taj način što se navode osnovne i karakteristične obaveze ugovornih strana, koje iz tih ugovora proizilaze i koje ih odvajaju od drugih pravnih poslova. Ni ugovor o međunarodnoj prodaji robe ne predstavlja izuzetak od ovog pravila.9 Najznačajnije obaveze prodavca iz ugovora o međunarodnoj prodaji su: isporuka i prenos vlasništva na robi, garancija za fizička i pravna svojstva isporučene robe (saobraznost robe) i predaja dokumenata koji se odnose na robu. Prema odredbi čl. 30. CISG-a prodavac je dužan isporučiti robu, predati dokumente koji se na nju odnose te prenijeti na kupca vlasništvo nad 7 Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Službeni list SFRJ, br.10/1, u daljem tekstu: CISG. 8 Brnabić, R.: Pravo ugovornih strana na odgodu ispunjenja obveze i pravo prodavatelja na zaustavljanje robe u prijevozu prema Konvenciju Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, 1/2012., str. 97-122, str. 97-98. 9 Draškić, M.: Međunarodno privredno ugovorno pravo, Beograd, 1990., str. 147. 394 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ robom. Osim toga obavezan je isporučiti robu u skladu s ugovorom u pogledu kvalitete i količine bez ikakvih materijalnih ili pravnih nedostataka.10 Pojam isporuke u CISG-u ograničen je i odnosi se samo na prijenos robe koja se nalazi u fizičkom posjedu, ili prenos nadzora nad robom koja se ne nalazi u fizičkom posjedu. U pogledu mjesta isporuke CISG razlikuje tri situacije:11 o Ako je prema ugovoru robu potrebno prevesti, mjestom isporuke smatrat će se mjesto u kojem je prodavac dužan predati robu prvom prijevozniku radi dostave kupcu (čl.31.a.) o Ako su u slučajevima na koje se ne odnose odredbe čl.31.a., predmet ugovora individualno određene stvari, ili stvari određene po rodu koje treba izdvojiti iz određene mase ili ih treba proizvesti ili izraditi, a u vrijeme zaključenja ugovora stranke su znale da je roba u određenom mjestu ili je treba izraditi ili proizvesti u određenom mjestu, pod isporukom se podrazumijeva obaveza prodavca da robu stavi na raspolaganje u tom mjestu (čl.31.b.) o U svim drugim slučajevima u kojima obaveza isporuke ne obuhvaća obavezu prevoza robe, prodavac je dužan robu staviti na raspolaganje kupcu u mjestu u kojem je prodavac u vrijema zaključenja ugovora imao svoje sjedište.(čl.31.c.). Za prelazak rizika značajno je određivanje mjesta isporuke. „U načelu, mjestom isporuke se smatra sjedište prodavca, ako ne postoje posebni slučajevi.“12 Obaveze prodavca u pogledu isporuke robe zavise i od vrste robe.13 Ako je riječ o individualno određenoj stvari, prodavac je dužan da isporuči upravo tu stvar. Kod generičkih stavari, smatra se da je prodavac izvršio svoju obavezu isporuke, ako je isporučio stvari koje odgovaraju onome što je predviđeno ugovorom. Vrijeme isporuke određeno je čl. 33. CISG-a koji navodi da je prodavac dužan robu isporučiti:14 10 CISG. Ibidem. 12 Vilus, J.: Komentar konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator Zagreb, Zagreb, 1981., str. 103. 13 Ibidem. 14 Brnabić, R.: Dužnost pregleda robe prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o 395 11 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA a) ako je datum određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, tog datuma; b) ako je razdoblje određeno ili se može odrediti na osnovu ugovora, u vrijeme u okviru tog razdoblja; c) u svakom drugom slučaju, u razumnom roku nakon sklapanja ugovora. Određivanje roka isporuke je od značaja i za prodavca i za kupca. Prodavcu je važno da zna rok isporuke, da bi mogao blagovremeno da preduzme potrebne radnje koje koje se tiču predaje robe ili stavljanja robe na raspolaganje, kako bi ispunio svoju ugovornu obavezu.15 Za kupca je određivanje roka isporuke važno radi planiranja korištenja kupljene robe.16 Osim obaveza da isporuči robu prodavac je dužan obavijestiti kupca o svakom nedostatku usklađenosti robe sa ugovorom koji mu je bio poznat, ili mu nije mogao biti nepoznat.17 Osim što je obavještavanje obaveza prodavca, ona je i obaveza kupca u slučaju postojanja nesaobraznosti robe. Saobraznost robe je određena kao jedinstveni pojam u tom smislu što obuhvata i vidljive i nevidljive odnosno skrivene nedostatke.18 Propisano je da je prodavac dužan isporučiti robu u količini, kvalitetu i vrsti kako je to predviđeno ugovorom i pakovanu ili zaštićeno na način predviđen ugovorom.19 U slučaju isporuke robe nesaobrazne ugovoru, prodavac podliježe pravilima o odgovornosti prema CISG-u. Smatra se da roba nije u skladu sa ugovorom prema CISG-u ako:20 1) nije podobna za svrhe za koje se roba uobičajno koristi; 2) ne posjeduje kvalitete robe koje je prodavac kupcu predočio u vidu uzorka ili modela; 3) nije pakovana ili zaštićena na način uobičajan za takvu robu, ili ako takav način ne postoji, na način koji je podoban da sačuva i zaštiti robu. međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 537.-549. 15 Popović, V., Vukadinović, R.D.: Međunarodno poslovno pravo, posebni dio, ugovori međunarodne trgovine, Pravni fakultet u Banja Luci i Centar za pravo Europske unije, Kragujevac, Banja Luka-Kragujevac, 2010. str. 121. 16 Ibidem. 17 Član 40. CISG. 18 Prema: op. cit., Popović, V., Vukadinović, R.D.: isto djelo, str. 128. 19 Član 35. CISG. 20 Član 35., stav 2. CISG. 396 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Tretman nedostatka u pakovanju kao posebnog slučaja nesaobraznosti same robe rezultat je činjenice da CISG ima u vidu prvenstveno distancionu prodaju.21 Pored navedenih obaveza, može se govoriti i o predaji dokumanata kao obavezi prodavca iz ugovora o prodaji. „Ugovor o međunarodnoj prodaji prati veći broj dokumenata od onih koji se sreću u trgovačkim prodajama unutar zemlje.“22 Članom 34. CISG-a je propisano da „ako je prodavac dužan da preda dokumente koji se odnose na robu, on ih mora predati u vrijeme, na mjestu i obliku koji su predviđeni ugovorom.“23 Dokumenti moraju biti predati saobrazno ugovoru. Ako su nesaobrazni dokumenti predati na vrijeme u pitanju je povreda ugovora. Njen značaj kao bitne ili nebitne povrede određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja.24 Obaveza prodavca ne iscrpljuje se u predaji robe prevoziocu ili njenom stavljanju na raspolaganje kupcu. Kupac očekuje od prodavca da isporučena roba ima ona svojstva koja je imao u vidu prilikom zaključivanja ugovora, odnosno ona svojstva koja je on ugovorio. Ostale obaveze prodavca najčešće proizilaze iz konkretnog ugovora i okolnosti posla. To su najčešće: pakovanje robe, obavještavanje druge strane o relevantnim činjenicama, otprema robe i transportno osiguranje.25 Obaveza osiguranja robe leži na prodavcu kada je to izričito ugovoreno ili ako na nju upućuju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i relevantnim pravilima osiguranja.26 Prema domaćem pravu u osnovne dužnosti prodavca ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke te ispostavljanje fakture. Postoje različite klasifikacije grupe sporednih obaveza koje su vezane za izvršenje glavnih obaveza, ali posebno se ističu dvije: čuvanje stvari i obavještavanje.27 21 Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 245. Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 240. 23 Član 34. CISG. 24 Op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 240. 25 Ibidem, str. 250. 26 Ibidem, str. 251. 27 Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.:Poslovno pravo-Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str.41. 397 22 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Primarni cilj isporuke prema ZOO je uručenje stvari kupcu, odnosno prenos posjeda stvari na njega. ZOO zahtjeva da stvar bude predana u "ispravnom stanju", odnosno isporuku stvari koja je ugovorena, te da stvar bude bez materijalnih nedostataka.28 Za razliku od CISG-a, ZOO predviđa dva rješenja u slučaju da mjesto predaje nije utvrđeno ugovorom:29 o predaja stvari vrši se u mjestu sjedišta prodavca ili o ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu U slučaju kada je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, prema ZOO predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu30. Nacrtom ZOO navedena odredba je dopunjena stavom dva kojim je utvrđeno da se isto neće primjenjivati u slučaju da je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.31 Iz naprijed navedenog rješenja Nacrta ZOO da se primjetiti da ovakav način dodatne zaštite potrošača u svojstvu kupca ostavlja prostor pojavi pravne praznine u slučaju da su ugovorne strane (poduzetnik i potrošač) propustile ugovorom utvrditi mjesto isporuke uzimajući u obzir sve češću primjenu novih, savremenijih načina zaključivanja ugovora i plaćanja cijene.32 28 Ibidem, str.43. Član 471. ZOO 30 Član 472. ZOO 31 Član 581. Nacrta ZOO 32 Npr. Potrošač pristupio u prodajni salon namještaja koji se nalazi u sjedištu poduzetnika – koji je ujedno i proizvođač, namještaj se proizvodi na različitoj adresi i od sjedišta poduzetnika i od prebivališta (boravišta) potrošača. Poduzetnik potrošaču ponudi drvenu stolicu po maloprodajnoj cijeni od 100 KM. Potrošač vrši uplatu na kasi poduzetnika u iznosu od 20 KM jer trenutno kod sebe nema više gotovine. (ovim činom ugovor o prodaji je zaključen). Potrošač u žurbi navodi poduzetniku da će u narednih nekoliko dana ostatak plaćanja cijene izvršiti putem internet bankarstva na transakcijski račun poduzetnika. Poduzetnik mu izdaje predračun sa naznakom zaprimjeljene uplate u izosu od 20 KM. Na predračunu nije navedeno ni mjesto ni način isporuke. Potrošač dva dana kasnije vrši plaćanje ostatka cijene na transakcijski račun poduzetnika, te ga treći dan poziva telefonskim putem sa pitanjem kada će mu poduzetnik izvršiti isporuku uredno plaćene stolice na adresu njegovog prebivališta. Poduzetnik obavještava potrošača da je stolica izrađena i da je spremna za isporuku u mjestu proizvodnje iste, te traži naknadu za prevoz, odnosno daje 29 398 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Vrijeme isporuke kao trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da bude završene, određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima.33 ZOO vrijeme isporuke tretira kroz dvije situacije, kada je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena i kada datum predaje nije određen. U prvom slučaju "kada je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu."34Drugi slučaj je kada datum predaje stvari nije utvrđen, prema čl.470. ZOO na prodavacu je obaveza da predaju izvrši u razumnom roku nakon zaključenja ugovora prema prirodi stvari i okolnostima posla. Pitanje prelaska rizika, kao mogućnosti nastupanja štete na predmetu prodaje ZOO predviđa da "do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca"35, s tim što u slučaju da je kupac zbog nekog nedostatka predate stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari, prema čl.456., stav 2. rizik ne prelazi na kupca. Nacrtom ZOO uvedena je dopuna ovog člana stavom tri kojim je utvrđeno da se ne može na štetu kupca odstupati od odredbi stava 1. i 2. u slučaju kada je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.36 Također ZOO u čl. 457. utvrđuje slučajeve prelaska rizika kada se kupac nalazi u dužničkoj docnji tako da "ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u času kada je došaou docnju."37 Drugi slučaj odnosi se na situaciju kada su predmet ugovora stvari određene po rodu, tada će se smatrati da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase, pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da prisustvuje tom činu. Da bi rizik prešao na kupca potrebno je da budu ispunjena dva dodatna uslova: da su stvari očito namjenjene za izvršenje ugovora i da je prodavac kupcu odaslao obavještenje o pozivu da mogućnost potrošaču da sam organizuje prevoz i izvrši plaćanje prevozniku. Potrošač ne pristaje ni na jedno od ponuđenog i smatra da je došlo do povrede ugovora od strane poduzetnika. 33 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.47. 34 Član 469. ZOO 35 Član 469., stav1. ZOO 36 Član 566., stav 3. Nacrt ZOO 37 Član 457, stav 1. ZOO 399 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA pristupi radnjama isporuke, u skladu sa čl.457, stav 2. Treći slučaj, utvrđen stavom 3. odnosi se na način isporuke u kome prodavac sam ne može izvršiti izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu, rizik će preći na kupca kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari, i kada je odaslao obavijest kupcu.38 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u čl.479. ZOO, prema kojem nedostatak postoji: o ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet; o ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata; o ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane i o kada je prodavac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti.39 Navedeni član izmijenjen je i dopunjen Nacrtom ZOO, prema kojem nedostatak postoji i "ako kupljena stvar nema osobine koje kupac prema javnim izjavama prodavca ili proizvođača, a naročito u reklamama ili kod označavanja u vezi sa konkretnim svojstvima stvari može očekivati, osim ako prodavac nije znao niti morao znati za tu izjavu, ako je u trenutku zaključivanja ugovora ona bila izmijenjena ili ako nije mogla uticati na odluku o kupovini."40 Također, materijalni nedostatak postoji i: o "kada je ugovorena montaža nestručno izvršena od strane prodavca ili njegovog pomoćnika u ispunjenju. Osim toga materijalni nedostatak kod stvari predviđene za montažu postoji ako je uputstvo za montažu manjkavo, izuzev ako je stvar i pored toga pravilno montirana."41; 38 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.52-53. Ibidem, str.54. 40 Član 588. stav 1, tačka 4. Nacrt ZOO 41 Član 588. stav 2. Nacrt ZOO 39 400 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ o "kada je prodavac predao kupcu neku drugu stvar, ako bi razumne ugovorne strane isporuku te stvari smatrale ispunjenjem."42 Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo da mu stvari budu stavljene na raspolaganje, već da stekne miran i nesmetan posjed i vlasništvo kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Pravo nekog lica, koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed, bilo nastanak ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje, predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu43, za koje prema ZOO: o "Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. o Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje."44 U slučaju da je u javnim knjigama upisano neko pravo trećih lica, koje u stvari ne postoji, Nacrtom ZOO propisana je obaveza prodavca da o svom trošku izvrši brisanje tog prava.45 2. Sistem odgovornosti pravu prodavca prema CISG-u i domaćem Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.46 Neophodna pretpostavka nesmetanog odvijanja robnog prometa je ugovorna disciplina. Povreda te discipline i kršenje ugovorne obaveze mora dovesti do određenih posljedica po stranu koja ugovor povrijedi. Ako jedno lice ne postupa u skladu sa svojom obavezom iz ugovora nastupa ugovorna odgovornost.47 Ugovorna odgovornost je vid imovinske odgovornosti koja nastupa pod određenim uslovima, ako jedno lice ne postupa u skladu sa svojom obavezom iz nekog obligacionog, najčešće ugovornog odnosa.48 Za nastanak ugovorne 42 Član 588. stav 3. Nacrt ZOO Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo, str.57. 44 Član 508. ZOO 45 Član 619., stav 3. Nacrt ZOO 46 Član 17., stav 1. ZOO 47 Op.cit., Fišer-Sobot, S.: isto djelo, str.59. 48 Jankovec, I.: Ugovorna odgovornost, Beograd, 1993., str.8. 43 401 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA odgovornosti potrebno je da budu ispunjeni slijedeći uslovi: mora biti povrijeđena ugovorna obaveza iz punovažnog ugovora i mora nastati šteta.49 Teorijski posmatrano, povrede ugovora mogu se klasificirati na slijedeći način:50 a) potpuno neizvršenje ugovora, bilo propuštanjem izvršavanja svih obaveza, bilo izjavom dužnika da to neće učiniti; b) djelimično neizvršenje ugovora tj. propuštanje da se izvrše neke ugovorne obaveze, ili da se ugovorne obaveze izvrše u cjelini; c) zadocnjenje; d) neizvršenje obaveza povredom ostalih modaliteta (mjesto izvršenja, isporuka neodgovarajuće količine i kvaliteta npr.), tj. neuredno izvršenje dužnosti ugovorne strane. Relevantne povrede ugovora povlače za sobom odgovornost dužnika. Odgovornost je jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome jedno lice, oštećeni ili povjerilac, ima pravo da od štetnika ili dužnika zahtijeva ljudsku radnju popravljanja štete u novcu i/ili naturi, a druga strana ima obavezu da te radnje učini.51 Sistem odgovornosti stranaka prema CISG-u, oslanja se na common law koncept odgovornosti. Ona sve povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne52. U slučaju da prodavac povrijedi ugovor, kupac može zahtijevati ispunjenje ugovora, tj. zahtijevati od prodavca ispunjenje njegovih obaveza. Ako roba koju je primio kupac nije usklađena s ugovorom, on može zahtijevati i isporuku druge robe kao zamjenu, ali samo ako je nedostatak usklađenosti bitnapovreda ugovora.53 Bitnom povredom ugovora, prema čl. 25. CISG-a, smatra se povreda ugovora kojom se uzrokuje drugoj strani šteta koja je bitno lišava onoga što je opravdano očekivala od ugovora, osim ako je povreda posljedica okolonosti koje strana koja je uzrokovala štetu nije mogla predvidjeti. Isto tako, ako roba nije usklađena s ugovorom, kupac može zahtijevati od 49 Op.cit., Fišer-Sobot, S.: isto djelo, str.60. Prema: op.cit., Trifković, et al.: isto djelo, str. 268. 51 Ibidem, str. 269. 52 Ibidem, str. 269. 53 Perović, J.: Raskid ugovora prema Bečkoj Konvenciji, Ekonomski anali, br. 155, 2002. 50 402 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ prodavca da otkloni nedostatak popravkom, ukoliko je to u stanju učiniti bez nerazumnog odlaganja i nanošenja nerazumnih nepogodnosti ili neizvjesnosti kupcu u pogledu naknade troškova koje je ovaj imao.54 Rješenje CISG-a o bitnoj povredi ugovora od prioritetnog je značaja u ovoj materiji s obzirom da na uniformni način reguliše jedno od najznačajnijih i najčešće postavljanih pitanja u međunarodnom poslovnom pometu.55 Koncepcija bitne povrede ugovora prema pravilima CISG-a, predstavlja osnovni uslov za pravo na raskid ugovora.56 Bitna povreda ugovora uzima se u obzir u okviru:57 1) prava kupca da izjavi da raskida ugovor, kada potpuno neizvršenje bilo koje obaveze koju prodavac ima na osnovu ugovora ili Konvencije predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 49.1.a); 2) prava kupca da izjavi da raskida cijeli ugovor ako djelimično neizvršenje ili nedostatak saobraznosti predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 51.2); 3) prava prodavca da izjavi da raskida ugovor ako neizvršenje bilo koje obaveze kupca po osnovu ugovora ili Konvencije predstavlja bitnu povredu ugovora (čl. 64.1.a); 4) prava povjerioca na izjavu o raskidu ugovora ako je prije isteka roka za izvršenje jasno da će jedna dužnička strana učiniti bitnu povred ugovora (čl. 72.1); 5) prava kupca na izjavu o raskidu ugovora, ako u slučaju ugovora sa uzastopnim isporukama neizvršenje bilo koje obaveze jedne strane koja se odnosi na jednu isporuku predstavlja bitnu povredu ugovora u vezi s tom isporukom (73.1) 6) prava na izjavu o raskidu ugovora za ubuduće u razumnom roku, ako zbog neizvršenja bilo koje obaveze jedne strane u odnosu na bilo koju uzastopnu isporuku, druga strana može osnovano zaključiti da će doći do bitne povrede ugovora u odnosu na buduće isporuke (čl. 73.2.) 54 Član 25. Konvencije Prema: Perović, J.: Bitna povreda ugovora, Međunarodna prodaja robe, Službeni list SCG, Beograd , 2004. str. 122. 56 Ibidem, str. 125. 57 Ibidem, str. 125-126. 403 55 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Kada se utvrdi postojanje bitne povrede ugovora, povrijeđena strana ima pravo na raskid ugovora, ukoliko je druga strana obaviještena o izjavi o raskidu.58 CISG ne predviđa raskid ugovora po samom pravu (ipso iure), već prema članu 26. izjava o raskidu ima dejstvo jedino ako je o njoj obaviještena druga strana. Prvi slučaj odgovornosti prodavca odnosi se na zadocnjenje u isporuci. U međunarodnom poslovnom pravu, kao i nacionalnom pravu, važi opće pravilo da je prodavac dužan kupcu isporučiti robu u predviđenom roku. Docnja sa isporukom je neizvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenom il roku određenom CISG-om.59 Docnja je činjenica koja se sa stanovišta odgovornosti kvalifikuje kao štetna radnja povrede ugovora.60 U praksi ipak često doalzi do zakašnjenja u ispunjuenju ugovornih obaveza. Razlikuju se dvije vrste docnje:61 docnja nastala uslijed objektivnih smetnji koje opravdavaju kašnjenje isporuke i neopravdanu docnju. U slučaju neizvršenja isporuke, prodavac pada u dužničku docnju. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje povodom radnji popravljanja štete izazvane vremenski neurednim ispunjenjem ugovora.62 CISG docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. Faktička obilježja docnje zahtijevala su njeno posebno regulisanje i sa stanovišta odgovornosti, barem na nivou izizetka.63 Odgovornost prodavca utvrđena je članom 45. CISG-a. Kupac za bilo koju povredu obaveze prodavca, uključujući i docnju sa isporukom može: 1) „koristiti se pravima predviđenim u članovima 46 do 52.““ 2) „zahtijevati naknadu štete predviđenu u članovima 74 do 77.“ 3) zahtijevati naknadu štete „i ako se poslužio drugim sredstvom.“ 58 Ibidem, str. 126. Član 33. CISG: „Prodavac je dužan da robu isporuči: a) ako je datum određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, tog datuma; b) ako je vremenski period određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, u bilo koje vrijeme u okviru tog perioda, izuzev ako okolnosti ukazuju da je kupac bio ovlašten da odredi datum; ili c) u svakom drugom slučaju u razumnom roku poslije zaključivanja ugovora“ 60 Prema: op. cit. Trifković et. Al.:isto djelo, str. 272. 61 Prema: Đurović, R.: Međunarodno privredno pravo, Savremena administracija, Beograd, 2004. str. 279. 62 Op. cit. Trifković et Al.: isto djelo, str. 272. 63 Ibidem, str. 272. 59 404 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Prava kupca u slučaju docnje sa isporukom zavise od vrste isporuke i karaktera roka, odnosno karaktera povrede ugovora docnjom sa isporukom. Prema kriteriju vremena, isporuka, kao obaveza prodavca može biti jednokratna i sukcesivna. Za ove dvije situacije prema CISG-u postoje posebna rješenja u pogledu odgovornosti prodavca. Ista je situacija i sa bitnim ili nebitnim karakterom roka prema kojem se isporuka može podijeliti na fiksnu i nefiksnu. Prodavac je dužan da isporuči onu količinu i onaj kvalitet robe koji je ugovoren. Ipak, postoji niz okolnosti koji dovodi do toga da se ugovoreni kvalitet i količina uvijek ne podudara sa stvarno isporučenom količinom i kvalitetom. Nedostatak saobraznosti64 ili pravni nedostatak, kao i docnja, može da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zbog toga je i sistem odgovornosti u slučaju nesaobraznosti podudaran onome koji postoji kod docnje. Ukoliko kupac u slučaju nesaobraznosti isporučene robe odluči da ostane pri ugovoru, on ima slijedeće mogućnosti:65 a) zamjena robe; b) otklanjanje nedostatka; c) srazmjerno sniženje cijene; d) naknada štete koja nije pokrivena nekim od prethodnih ovlaštenja. Prva tri prava se koriste alternativno. Pravo na naknadu štete, kupac može zahtijevati kumulativno sa nekim od tri prva ovlaštenja. Član 49. u satavu 1. i 2. ostavlja kupcu mogućnost raskida ugovora u slučaju isporuke nesaobrazne robe.66 U ovoj slučaju, CISG postavlja uslov da nesaobraznost predstavlja bitnu povredu ugovora.67 Kupac također može izjaviti da raskida ugovor i može zahtijevati naknadu neispunjenja u cjelini samo ako 64 O nedostatku saobraznosti kod ugovora o međunarodnoj prodaji robe pogledati opširnije: Henschel, R.F.: Conformity of Goods in International Sales, Forlaget Thomson A/S Kobenhavn, 2005. 65 Član 46. CISG. 66 Član 49. stav 1. CISG glasi: „kupac može izjaviti da raskida ugovor: ako je neizvršenje bilo koje obaveze prodavca na temelju ugovora ili Konvencije bitna povreda ugovora.“ 67 Bitna povreda ugovora definisana je članom 25. CISG. 405 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA „djelimično neizvršenje ili nedostatak usklađenosti predstavlja bitnu povredu ugovora.“68 Naše pozitivno zakonodavstvo nasuprot CISG-a ne pravi distinkciju između pojedinih slučajeva odgovornosti prodavca u vidu povrede ugovora, već taksativno navodi oblike odgovornosti prodavca: docnja sa isporukom, odgovornost za materijalne nedostatke, odgovornost za pravne nedostatke. „Dunžnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.“69 Zavisno od mjere neispunjenja isporuke, docnja prodavca može biti potpuna ili djelomična gdje je djelimična pravno relevantna ako se odnosni na znatni dio obaveze. Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostranoobavezni odbligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. S obzirom da se krivica prodavca prema čl. 263. ZOO pretpostavlja, ova vrsta odgovornosti može se okvalifikovati kao subjektivna.70 Opšte rješenje odgovornosti ugovornog dužnika utvrđeno ZOO-om glasi: „Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha das e postigne ispunjenje obaveze.“71 Nacrtom ZOO docnja dužnika postoji i: o ako dužnik očigledno odbija ispunjenje obaveze, i bez opomene; o ako nije ugovoren rok plaćanja, dužnik nekog novčanog potraživanja, koje se duguje kao protučinidba za isporuku roba i obavljanje usluga, dolazi u docnju najkasnije onda, ako ne ispuni obavezu 1. u roku od 30 dana nakon prispijeća računa ili istovrsnog zahtjeva za plaćanje, ili 2. ako se vrijeme prispijeća računa ili istovrsnog zahtjeva za plaćanje ne može utvrditi, 30 dana nakon prijema roba ili usluga ili 3. ako dužnik dobije račun ili istovrsni zahtjev za plaćanje prije prijema roba ili usluga, 30 dana nakon prijema roba ili usluga, 68 Član 51. stav 2. CISG. Član 324. stav 1. ZOO 70 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo str. 91-92. 71 Član 324. stav 2. ZOO 69 406 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ili provjere, kojim se treba utvrditi istovjetnost roba ili usluga sa ugovorom, a dužnik dobije račun ili istovrsni zahtjev za plaćanje prije ili u trenutku u kome se vrši prijem ili provjera, 30 dana nakon završenog prijema ili provjere.72 Iz navedene dopunjene odredbe Nacrta ZOO, vidljivo je prilagoba novih slučajeva dužničke docnje iz ugovora o prodaji novom ekonomskom i pravnom sistemu. Također, uvedena je i nova odredba koju ZOO ne poznaje a odnosi se na isključenje docnje prema kojoj dužnik ne dolazi u docnju u slučaju kada je ovlašten da odbije izvršenje činidbe.73 Opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora utvrđena prvenstveno ZOO-om i to čl. 124-132 preuzeta su i noveliranim Nacrtom ZOO-a u kojem su u čl. 264. koji se odnosi na ugovorno proširenje odgovornosti dva stava spojena u jedan bez promjene smisla odredbe. Posljedice raskida ugovora o prodaji se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida, već se na njih primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje iz članova 523-526 ZOO koja su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika i iste važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac.74 Navedena pravna rješenja zadržana su Nacrtom ZOO. Prava kupca uslijed docnje prodavca sa isporukom su: pravo na raskid ugovora, naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (popravljanje proste štete i izgubljena dobit), odnosno naknada konkretne štete, kupovina radi pokrića kao naturalna a ne novčana restituija samo onda kada je predmet prodaje stvar određena po rodu. Kupac kupovinu radi pokrića dužan je izvršiti u razumnom roku i na razuman način kod nefiksnih poslova dok zbog smaih okolnosti fiksne prodaje razuman rok se određuje kao kraći vremenski period, u suprotnom rok isporuke za stranke se ne bi mogao smatrati bitnim elementom ugovora.75 Odgovornost za materijalne nedostatke kao posljedica neizvršenja ili neirednog izvršenje prodavčeve obaveze garancije da stavar nema materijalnih nedostataka može se definisati kao jednostranoobavezni 72 Član 397. Nacrt ZOO Član 398. Nacrt ZOO 74 Op.cit., Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.: isto djelo str. 94. 75 Prema: Ibidem, str. 94-96. 73 407 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA obligacioni odnos prema kojem kupac od prodavca ima pravo zahtijevati neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Kako je garancija za meterijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora, odgovornost za nepoštivanje ove obaveze ima dispozitivan karakter kojim ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke osim ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati i ako je klauzulu nametnuo koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem.76 Nacrtom ZOO u potpunosti je isključena mogućnost ugovaranja ograničenja ili isključenja prodavčeve odgovornosti u slučaju kada je prodavac poduzetnik, a kupac potrošač.77 Kupac u slučaju postojanja materijalnog nedostatka u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora,78 odnosno pravo na raskid ima tek nakon što od kupca zahtijeva uredno ispunjenje ugovora i isto ne dobije, dok zahtjev za sniženje cijene može istaći u bilo koje vrijeme. 79 Također, kupac ima pravo i na naknadu štete uslijed raskida ugovora u skladu sa pravilima o subjektivnoj odgovornosti prodavca, te ujedno i naknadu štete i izgubljene dobiti ili kupovinu radi pokrića. Navedena pravila o odgovornosti prodavca i iz njih izvedena prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka na predmetu ugovora, analogno se primjenjuju i na odgovornost za postojanje pravnih nedostataka. ZAKLJUČAK 1. Ugovori se u propisima i teoriji definišu na taj način što se navode osnovne i karakteristične obaveze ugovornih strana, koje iz tih ugovora proizilaze i koje ih odvajaju od drugih pravnih poslova. Za nastanak ugovorne odgovornosti potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki – mora biti povrijeđena punovažna obaveza prodavca i mora nastati šteta. Ukoliko povredom ugovora kupcu nije uzrokovana nikakva šteta, nema mjesta ugovornoj odgovornosti, jer je naknada štete razlog postojanja iste. 76 Ibidem, str. 98. Član 596 stav 4. Nacrt ZOO 78 Perović, S.: Obligaciono pravo, Privredna štampa, Beograd, 1980., str. 397. 79 Prema čl. 489. ZOO „ako kupac ne dobije zahtjevano ispunjenje ugovora i razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor i snizi cijenu“ 77 408 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 2. Kada prodavac ne izvrši bilo koju od svojih obaveza, koje ima na osnovu ugovora o međunarodnoj prodaji robe ili na osnovu odredbi CISG-a, kupac kao druga ugovorna strana može koristiti prava predviđena u članovima 46-52, zahtijevati naknadu štete prema članovima 74-77, te zahtijevati naknadu štete „i ako se poslužio drugim sredstvom“. 3. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom, za materijalne i pravne nedostatke uređena je ZOO-om, dok odgovornost prodavca za potraživanja trećih lica istim nije utvrđena, no u CISG-u ulazi u širi institut odgovornosti za bitne povrede ugovora. 4. Docnja prodavca sa isporukom, u našem pravu je tipičan primjer dužničke docnje te se na docnju prodavca primjenjuje opća odredba ZOO-a o dužničkoj docnji. CISG polazi od jedinstvenog pojma povrede, odnosno prekršaja ugovora i docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. 5. U domaćem pravu Nacrtom ZOO unesene su određene novine kojima je pooštrena odgovornost prodavca kroz posebnu zaštitu kupca kao potrošača. Navedenim novinama dat je doprinos jačanju prava potrošača i kroz budući Zakon o obligacionim odnosima kao lex generalis propis. 6. Sistem odgovornosti prodavca prema domaćem i međunarodnom pravu, garantuje kupcu prava na žaštitu u slučaju kršenja ugovornih obaveza od strane prodavca prateći trendove razvoja savremenih pravnih i ekonomskih odnosa. LITERATURA Brnabić, R.: Dužnost pregleda robe prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 537.-549. Brnabić, R.: Pravo ugovornih strana na odgodu ispunjenja obveze i pravo prodavatelja na zaustavljanje robe u prijevozu prema Konvenciju Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 49, 1/2012., str. 97-122. Draškić, M.: Međunarodno privredno ugovorno pravo, Beograd, 1990. 409 �Emir Sudžuka, Maja Pločo: PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Đurović, R.: Međunarodno privredno pravo, Savremena administracija, Beograd, 2004. Fišer-Sobot, S.: Odgovornost prodavca za isporuku robe u međunarodnom i domaćem pravu, Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad, 2009. Henschel, R.F.: Conformity of Goods in International Sales, Forlaget Thomson A/S Kobenhavn, 2005. Jankovec, I.: Ugovorna odgovornost, Beograd, 1993. Mlikotin-Tomić, D.: Pravo međunarodne trgovine, Školska kniga, Zagreb, 1999. Perović, J.: Bitna povreda ugovora, Međunarodna prodaja robe, Službeni list SCG, Beograd, 2004. Perović, J.: Raskid ugovora prema Bečkoj Konvenciji, Ekonomski anali, br. 155, 2002. Perović, S.: Obligaciono pravo, Privredna štampa, Beograd, 1980. Popović, V., Vukadinović, R.D.: Međunarodno poslovno pravo, posebni dio, ugovori međunarodne trgovine, Pravni fakultet u Banja Luci i Centar za pravo Europske unije, Kragujevac, Banja Luka-Kragujevac, 2010. Trifković, M., et all.: Međunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Trifković, M., Simić, M., Trivun, V.:Poslovno pravo-Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2004. Vilus, J.: Komentar konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe, Informator Zagreb, Zagreb, 1981. Konvencija Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Službeni list SFRJ, br.10/1 410 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Zakon o obligacionim odnosima, Službeni glasnik SFRJ, br: 28/78, 39/85, Službeni list RBiH, broj 2/92 i 13/94. Zakon o obligacionim odnosima, Federacija BiH/ Republika Srpska, Nacrt , stanje 16.06.2003., preuzeto sa http://ruessmann.jura.uni-sb.de/BiHProject/Data/Obligacije%2016.06.03.pdf 411 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3072 Title A name given to the resource PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA Author Author SUDŽUKA, Emir PLOČO, Maja Abstract A summary of the resource. Posao prodaje, kao privatnopravni posao je najrasprostranjeniji između privrednih subjekata, kako u pravnim sistemima država tako i u međunarodnim poslovnim odnosima. Zaključenjem ugovora o prodaji bilo međunarodnog bilo domaćeg karaktera, ugovorne strane imaju određena prava i obaveze: prodavac da isporučii robu, preda dokumenta koja se na robu odnose i prenese vlasništvo na robi, dok je kupac dužan isplatiti cijenu i preuzeti isporuku. Za izvršenje preuzetih obaveza, odgovaraju i kupac i prodavac. Upravo povredom ugovornih obaveza bilo koje od ugovornih strana mogu nastati složeni pravni i ekonomski problemi. Ovaj rad rezultat je proučavanja odredbi Bečke konvencije o ugovorima o međunarodnoj kupoprodaji robe iz 1980. godine i Zakona o obligacionim odnosima BiH koje uređuju odgovornost prodavca kod ugovora o prodaji robe. U ovom radu prvenstveno će se odrediti doseg odredbi o spomenutom obliku odgovornosti prodavca iz članova 30. do 53. Bečke konvencije, zatim uvjeti postojanja te odgovornosti, kao i iznimke od odgovornosti predviđenih Konvencijom. Ova rješenja će, zatim, biti upoređena sa pravilima Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: ugovor o prodaji, međunarodna prodaja, ugovorna odgovornost, obaveze prodavca, CISG, Zakon o obligacionim odnosima, Nacrt Zakona o obligacionim odnosima. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3406 Title A name given to the resource TEACHING TRANSLATION Author Author SULJKANOVIC, Dženita Abstract A summary of the resource. Teaching translation is a widespread problem of nowadays schools and education system. Teaching a foreign language mainly focuses on acquiring new vocabulary and it is desirable for students to reach the point where they could freely communicate in a foreign language regardless to syntax and accuracy. On the other hand, translation as a study of the modern world requires truthfulness through writing skills and reading in order to deliver messages between two languages. How this functions in practice will be delivered in this presentation. Methodology involves teaching English in Bosnia and Herzegovina through grammartranslation method, with theory of translation, teaching and practice as a unity. The outcome represents the level which students nowadays reach by studying syntax of a foreign language before producing translation of it. Hopefully, this topic will efficiently be involved in the language acquisition and bring closer teaching and translation. Keywords: methodology, grammar-translation method, translation theory, teaching. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3377 Title A name given to the resource “LEARNERS' NEEDS AS A STARTING POINT FOR DESIGNING A SYLLABUS FOR ESP: A CASE STUDY OF LAW STUDENTS AT SEEU” Author Author Saliu, Basri Abstract A summary of the resource. The study focuses on the issue of designing a syllabus for English for specific purposes courses and shares the view that according to the nature of such courses, their content should be based on a thorough investigation of the learners’ needs. The aim of the research is to launch a firm base for the subsequent production of a syllabus for an ESP course for Law at South East European University by exploring and investigating the needs of course participants or respondents to this research. The research examined needs analysis views of ESP students and teachers involved in ESP program. The study consists of two parts, theoretical and empirical part. The theoretical part draws out the general structure of syllabi, determines the place of needs analysis in the process of ESP syllabus design, and clarifies the difference between objective and subjective needs analysis. It describes the conventional techniques engaged for conducting a needs analysis. The theoretical part forms a strong basis for an empirical study, the main findings of which are reported in the following part of the research. The study applies both quantitative and qualitative research instruments The survey about ESP learners’ preferences and needs and the Individual Background Questionnaire provided a good quantitative basis for needs analysis in order to help ESP course designers to design a syllabus with more relevant content. Qualitative data was provided from semi-structured, open-ended interviews to reveal learners’ views and expectations for ESP subject. Data were analyzed using descriptive analysis, cross tabulation and content analysis. The findings of this study firmly suggest that there are many perceived subjective and objective needs of ESP learners’ at law faculty which should be considered in the design process of the new syllabi for ESP. Most students and teachers seemed to believe that their needs for ESP do not entirely match the general learning outcome of ESP course at law faculty and the study suggest the general learning outcome be tailored in line with the beliefs of what students think they need in ESP for Law. Most importantly, this study suggests that the needs analyses of learners’ and teachers’ views for ESP syllabi, facilitates the process of designing a better syllabus for ESP students in Law. The idea is to conform learners’ “wants” with those perceived by teachers or courses designers in the learning outcome. Keywords: English For specific Purposes, Learners’ needs, Needs analysis, Syllabus Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3523 Title A name given to the resource EXPLICIT TEACHING OF STRATEGIC COMPETENCES Author Author Selin, Per Abstract A summary of the resource. In this paper it will be argued that strategic competences (Bachman, 1990) can be explicitly taught and that it is also important that it is taught. Pupils will not acquire it naturally, at least not as effectively as they will learn it by means of an explicit teaching. The empirical data for this paper come from two learning studies (Marton et al, 2004) informed by variation theory (Marton & Booth, 1997, Lo, 2012). Learning study is a research approach, as well as an approach to school development, where a specific piece of learning, an object of learning, is chosen by a research group consisting of teachers sharing subject and pupils (teaching the same age levels) and a researcher. The object of learning should be something that is considered particularly troublesome and/or important for the pupils to learn. It is an iterative research design where action research is fused with design experiment. The learning studies have been carried out in school year 8 and school year 10 in two different Swedish schools. The pupils have been doing various kinds of interaction exercises and pre- and post-tests have been used to decide whether any learning among the pupils can be detected and if so to what extent. The results in this paper show that through the explicit teaching of the crucial parts, the critical aspects, of the strategic competence of adapting oral language, learners of English as a foreign language in Sweden improved their ability to interact orally. This result is in line with the discussion in Kasper and Rose (2002) where it is also argued that the developing of strategic competence is enhanced through explicit teaching. The result from this paper additionally shows that learning study is a possibility to improve foreign language learning. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3558 Title A name given to the resource CULTURE OF DOMINATION AND DISCRIMINATION IN SHAKESPEARE’S PLAY THE MERCHANT OF VENICE Author Author Simović, Zlata Abstract A summary of the resource. Mainly, the paper will show how a Christian virtue of mercy is perverted. The play The Merchant of Venice is a criticism of the hypocritical betrayal of Christianity’s original concepts. The original ideas have been betrayed. What used to be a promise of universal love became a kind of gang love. It all comes down to ‘us’ against ‘them’. Christians tend to hate those who are not Christians, just because they do not believe in their Christian god. In the beginning of the paper, a short general text on human psyche will be given making it clear why human beings behave aggressively and choose to serve Thanatos instead of Eros. Is aggressiveness situated in our innate nature or something else makes us cruel according to Edward Bond? More importantly, why do we tend to discriminate other human beings just because they happen to be different from us in any way? The paper also deals with the question of whether there is such a concept as ‘universal religion’ according to Carl Gustav Jung, who claims that man is a spiritual human being who can stand the most incredible hardships when he is convinced that they make sense; otherwise, he is just taking part in a “tale told by an idiot”. Furthermore, one of the main protagonists of the play, Shylock, is portrayed as a common villain, and the paper will explain the causes of his aggressive beahaviour, whether he was born aggressive or his behaviour is just a natural reaction to what has already happened to him. Finally, the paper will give answers to all the question mentioned above, and will also make some general conclusions. Keywords: culture, domination, discrimination, a Christian virtue of mercy, religion Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3484 Title A name given to the resource GENDER DIFFERENCES IN POLITICAL DISCOURSE Author Author Sivrić, Marijana Jurčić, Dijana Abstract A summary of the resource. Public speakers have always had a sense of authority and power upon them, and this area was male area for a long time. Together with different social changes such as Women’s Movement, women became more emancipated, participating in public sphere to a larger extent influencing thus the area of political discourse too. Key question is whether gender and supposed gender characteristics and differences connected to interaction styles and public speaking affect creation of political discourse and differences in its structure between male and female politicians or they are not an important factor for political discourse. In other words, does gender affect a person’s political subjectivity? The thesis is that gender specific differences in language use and use of syntactic, semantic, pragmatic structures, lexical style and rhetorical strategies create differences in political discourse between male and female politicians. Can these differences help the hegemonic construction of female identity in political discourse? The aim of the paper is to analyze language differences in connection with supposed gender characteristics and place them into context of political discourse. Keywords: gender, discourse, political discourse, language, interaction, female identity Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English