101 10 3494 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/29cae6704476685eeff44c3179b27b90.docx 1e871e0a580befd5d5edeca07ec80080 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/77a96a9a927a6c7d23fe63e4cf0e0554.pdf c5ae2bf25cb1fa4c6326123755db14e9 PDF Text Text �������������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3123 Title A name given to the resource Obrazovanje iz ljudskih prava u Bosni i Hercegovini Author Author SADIKOVIĆ, Lada VELADŽIĆ, Nevzet Abstract A summary of the resource. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 2005. godine Svjetski program za obrazovanje iz ljudskih prava sa ciljem unaprijeđenja implementacije edukativnih programa iz ljudskih prava u svim oblastima. Svjetski program se sprovodi u dvije faze (2005-2009. i 2010-2014. godine). Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija je u okviru druge faze Svjetskog programa, usvojilo Rezoluciju 15/11, koja se fokusira na visoko obrazovanje iz ljudskih prava i obuke nastavnika i predavača, državnih službenika, službenika za provođenje zakona i vojnog osoblja. Time se nameće kontinuirana obaveza za daljnje napredovanje u oblasti obrazovanja iz ljudskih prava u svim članicama Ujedinjenih nacija i pridonosi dugoročnoj prevenciji kršenja ljudskih prava i nasilnih sukoba, promoviranju jednakosti i održivog razvoja i unapređenja učestvovanja u procesima donošenja odluka unutar demokratskog sistema. Namjera je, da se ovim radom preciznije utvrdi koliko je država Bosna i Hercegovina konkretno uradila na unaprijeđenju obrazovanja iz oblasti ljudskih prava u datom periodu. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/bc2a3e05ef2a8f4068d26f59f70303da.docx cd45132b3c9a71fbd996320c6326debd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/c3d94b4e9e41b654287f933771ee8c35.pdf 7ee9a812daa789370984ccb243f4934d PDF Text Text Assist. Prof. Dr. Adem Sahin Fatih University - Faculty of Law, Department of Commercial Law ÄNDERUNGEN UND NEUERUNGEN IM BEREICH DES TÜRKISCHEN AKTIENGESELLSCHAFTSRECHTS EINFÜHRUNG Der Abschnitt des THGB über die Aktiengesellschaft wurde unter Berücksichtigung der EU-Richtlinien über die Gesellschaften neu geschrieben.1 Die Neuerungen kann man in zwei Kategorien unterteilen: Zum einen handelt es sich um Änderungen grundsätzlicher Prinzipien des Aktienrechts, zum anderen betrifft es nur einzelne Vorschriften. Im Folgenden werden nur die Neuerungen die Prinzipien des Aktienrechts behandelt. Die Neuerungen hinsichtlich einzelner Vorschriften werden in den entsprechenden Abschnitten berücksichtigt. 1. Überblick über das neue türkische Handelsgesetzbuch Im Laufe der Zeit entsprach das türkische Handelsgesetz vom 1957 ebenfalls nicht mehr den Bedürfnissen der Zeit. Aus diesem Grund begannen neuerliche Reformarbeiten hinsichtlich des türkischen Handelsgesetzbuch (THGB). Die Vorbereitung der Gesetzesänderung dauerte mehr als zehn Jahre. Zunächst wurde im Jahr 1999 vom Bundesministerium für Justiz eine Expertenkommission zur Vorbereitung eines Entwurfs des THGB gebildet. Diese Kommission bestand aus Akademikern der Universität, Vertretern der obersten Gerichte, der Berufsverbände sowie juristischer Personen des öffentlichen Rechts und wurde von Prof. Ünal Tekinalp geleitet. Als Ergebnis der fast fünfjährigen Studie wurde einen THGB-Entwurf2 am 17.10.2005 verabschiedet und dem türkischen Parlament vorgelegt. Am 11.1.2008 leitete der Justizausschuss des türkischen Parlaments diesen Entwurf in der am 26.12.2007 (THGB-E) angenommenen Fassung an die 1 Memiş, T., Bozbel, S., Yeni 6102 Sayılı Türk Ticaret Kanunu, s.41; Allgemeine Begründung des Regierungsentwurfs des THGB, Anm.117. 2 Der Regierungsentwurf mit Begründung ist auf der Webseite des türkischen Parlaments (http://www2.tbmm.gov.tr/d22/1/1-1138.pdf) abrufbar. 329 �Adem Sahin: ÄNDERUNGEN UND NEUERUNGEN IM BEREICH DES TÜRKISCHEN AKTIENGESELLSCHAFTSRECHTS Hauptversammlung weiter. Dieser Entwurf wurde am 13.1.2011 im Parlament schließlich verabschiedet. Das neue THGB tritt mit 1.7.2012 in Kraft (im Folgenden „neues THGB“ genannt). Das THGB besteht aus sechs Hauptbüchern mit 1.535 Artikeln. Das neue THGB beinhaltet 1. Einführungsbestimmungen (§§ 1 bis 10 neue THGB); 2. im ersten Buch (§§ 11 bis 123 neue THGB): allgemeine Vorschriften (z.B Kaufmänner, Handelsregister, Firmenrecht, unlauterer Wettbewerb, kaufmännische Buchführungspflicht, Kontokorrent und Handelsvertretung); 3. im zweiten Buch (§§ 124 bis 644 neue THGB): allgemeine Vorschriften für die Gesellschaften, spezielle Vorschriften für einzelne Gesellschaften, z.B Aktiengesellschaft, GesmbH; 4. im dritten Buch (§§ 645 bis 849 neue THGB): Vorschriften über Wertpapiere; 5. im vierten Buch (§§ 850 bis 930 neue THGB): Vorschriften über das Beförderungsrecht; 6. im fünften Buch (§§ 931 bis 1378 neue THGB): Vorschriften über das Seehandelsrecht; 7. im sechsten Buch (§§ 1379 bis 1498 neue THGB): Vorschriften über das Versicherungsrecht; 8. Abschlussbestimmungen (§§ 1499 bis 1535 neue THGB). 2. Änderungen und Neuerungen im türkischen AktG 2.1. Abschaffung des Ultra-Vires-Prinizips Das Ultra-Vires-Prinzip wird mit dem neuen THGB unter Berücksichtigung der 1. Gesellschaftsrechtsangleichungs-EU-Richtlinie von 1968 abgeschafft, da diese Beschränkung mit dem modernen nationalen und internationalen Handel unvereinbar ist3. Nunmehr wird die Grenze der Rechtsfähigkeit der Gesellschaften durch den Gegenstand der Gesellschaften nicht beschränkt(TGHB § 125).4 Sie dürfen unbeschränkt alle Rechte erwerben und Verbindlichkeiten eingehen. Mit dieser Bestimmung wird 3 4 Tekinalp, Ünal, Kompatibilität des türkischen und europäischen Wirtschaftsrechts, 27. TEKIN-- 330 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ bezweckt, dritte Personen zu schützen.5 2.2. Verschmelzung, Spaltung und Umwandlung Die Verschmelzung, Spaltung und Umwandlung von Gesellschaften wurden ausführlich und in Einklang mit der EU-Richtlinie geregelt. Mit den Neuerungen werden nicht nur sichere, transparente und einfache Strukturänderungen geschaffen, sondern auch Schutzbestimmungen für Dritte und Gläubiger normiert(THGB 134 usw). Außerdem wird die Übernahme der Arbeitnehmer ausführlich geregelt.6 2.3. Konzern (Unternehmensgruppen) Im türkischen Handelsrecht wird zum ersten Mal der Betriff des Konzerns geregelt, und zwar unter dem Titel der „Gesellschaftsgruppe“ (Sirketler Toplulugu) (§§ 195 und 209 neues THGB). Demnach sind die Verhältnisse zwischen der Muttergesellschaft und den Tochtergesellschaften auf der Grundlage von Transparenz und Rechenschaftspflicht verbunden. Das deutsche Konzernrecht und die Meinungen des Forum Europa waren hierbei die Vorbilder.7 2.4. Einmann-AG und Einmann-Verwaltung Das bislang geltende THGB kennt keine Einmann-AG und keinen Einmann-Verwaltungsrat. Nach geltendem THGB sind mindestens fünf Gründer, die Aktionäre der Gesellschaft werden wollen, zur Gründung einer AG erforderlich. Unter Berücksichtigung der 12. EU-Richtlinie (89/667) ermöglicht es das neue THGB nun in § 338, eine Einmann-AG zu gründen. Nach dem geltenden THGB besteht der Verwaltungsrat aus mindestens drei Mitgliedern. Der Gesetzgeber verzichtet nun auf diese 5 Allgemeine Begründung des Regierungsentwurfs des THGB, Anm.112; Poroy/Tekinalp/Camoglu, Ortakliklar ve Kooperatif Hukuku (Kapitalgesellschaft- und Genossenschaftsrecht) (2005) Anm. 121; Ceker, Mustafa, Ticaret Hukuku, 5.Baski, 2013, s. 250; Bilgili Fatih, Sirketler Hukuku, Mart 2012, s. 43; Pulasli, Hasan, Yeni Sirketler Hukuku Genel Esaslar, Ankara 2012, s. 64. 6 Pulasli, Hasan, Yeni Sirketler Hukuku Genel Esaslar, Ankara 2012, s. 83 7 Giray, Rabia E., Şirketler Hukuku, (Ed. Karahan, Sami), Konya 2012, s.123 ff. 331 �Adem Sahin: ÄNDERUNGEN UND NEUERUNGEN IM BEREICH DES TÜRKISCHEN AKTIENGESELLSCHAFTSRECHTS Bestimmung und ermöglicht es der AG gemäß § 359 neue THGB, einen Verwaltungsrat zu gründen, der aus nur einem Mitglied besteht. 2.5. Die Neurungen hinsichtlich des Verwaltungsrat als Organe der AG Hinsichtlich der Organe der AG wurden erhebliche Neuerungen vorgenommen.8 Besonders für den Verwaltungsrat der AG wurden zahlreiche strukturelle und funktionelle Änderungen unter Berücksichtigung der Grundsätze der Corporate Governance und der Professionalisierung geschaffen. Das neue THGB sieht eine dispositive Organisationsordnung der aktienrechtlichen Exekutive vor.9 Nach dem neuen THGB kann der Verwaltungsrat durch die Ermächtigung der Satzung die Geschäftsführung ganz oder zum Teil an seine Mitglieder oder Dritte delegieren. Außerdem werden die unübertragbaren und unentziehbaren Aufgaben des Verwaltungsrats festgelegt. Diesbezüglich finden sich viele Änderungen im neuen THGB. Die Kontrollestelle ist nach geltendem THGB das dritte obligatorische Organ der AG. Jedoch wird die Organeigenschaft der Kontrollestelle durch das neue THGB abgeschafft. Die Aufgaben der Kontrollstelle (die Überprüfung der Finanzen der AG und des Konzerns) müssen nunmehr von unabhängigen Absschlussprüfern durchgeführt werden (§ 397 ff neue THGB).10 8 Pulasli, Hasan, Yeni Sirketler Hukuku Genel Esaslar, Ankara 2012, s. 447 ff. Kervankiran, Haftungsbeschränkungen im türkischen Gesellschaftsrecht, s.324. 10 Köksal, Aytac, TTK Tasarisinin 397 ile 406 Maddeleri Arasinda Düzenlenen Denetcinin Anonim Ortakligin Bir Organi Olup Olmadigi Sorunu, Prof. Dr. Fırat Öztan’a Armağan, Cilt 1. ( 2010), s.1387– 1409. 9 332 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ ABKÜRZUNGSVERZEICHNIS Abs AG AktG Anm AR Art bzw EU f, ff gem GmbH HGB s THGB THGB-E Absatz Aktiengesellschaft Aktiengesetz Anmerkung Aufsichtsrat Artikel beziehungsweise Europäische Union und der/die folgende(n) gemäß Gesellschaft mit beschränkter Haftung Handelsgesetzbuch Seite Türkisches Handelsgesetzbuch Türkisches Handelsgesetzbuch – Entwurf usw zB und so weiter zum Beispiel LITERATURVERZEICHNIS Bilgili, Fatih Ceker, Mustafa Hirsch, Ernst E (1993) : Sirketler Hukuku, Mart 2012 :Ticaret Hukuku, 5.Baski, 2013 :Das türkische Aktien- und GmbH-Recht Giray, Rabia Eda Kervankiran, Emrah :Şirketler Hukuku (Ed. Karahan, Sami) 2012. :Haftungsbeschränkung im türkischen Gesellschaftsrecht – Ein Rechtsvergleich (2007) (Diss) Köksal, Aytac :TTK Tasarisinin 397 ile 406 Maddeleri Arasinda Düzenlenen Denetcinin Anonim Ortakligin Bir Organi Olup Olmadigi Sorunu (Das Problem, ist der Abschlußprüfer ein Organ der AG oder nicht nach neue THGB-E 333 �Adem Sahin: ÄNDERUNGEN UND NEUERUNGEN IM BEREICH DES TÜRKISCHEN AKTIENGESELLSCHAFTSRECHTS (§§ 397–406 THGB). Prof. Dr. Fırat Öztan’a Armağan, Cilt 1. ( 2010), 1387–1409 Memiş, T., Bozbel, S. I.,2013. :Yeni 6102 Sayılı Türk Ticaret Kanunu, Cilt Poroy/Tekinalp/Camoglu :Ortakliklar ve Kooperatif Hukuku (Kapitalgesellschaftund Genossenschaftsrecht) (2005) :Yeni Sirketler Hukuku Genel Esaslar, Ankara Pulasli, Hasan 2012. Tekinalp, Ünal : Kompalität des türkischen und europäschen Wirtschaftsrechts (2009). Webseiten Allgemeine Begründung des Regierungsentwurfs des THGB (http://www2.tbmm.gov.tr/d22/1/1-1138.pdf) 334 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3068 Title A name given to the resource ÄNDERUNGEN UND NEUERUNGEN IM BEREICH DES TÜRKISCHEN AKTIENGESELLSCHAFTSRECHTS Author Author SAHIN, Adem Abstract A summary of the resource. Der Abschnitt des THGB über die Aktiengesellschaft wurde unter Berücksichtigung der EU-Richtlinien über die Gesellschaften neu geschrieben.1 Die Neuerungen kann man in zwei Kategorien unterteilen: Zum einen handelt es sich um Änderungen grundsätzlicher Prinzipien des Aktienrechts, zum anderen betrifft es nur einzelne Vorschriften. Im Folgenden werden nur die Neuerungen die Prinzipien des Aktienrechts behandelt. Die Neuerungen hinsichtlich einzelner Vorschriften werden in den entsprechenden Abschnitten berücksichtigt. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/28e184a75afc2df7c576b2966dcf7219.pdf 11576521d55e70817ef93347879aea03 PDF Text Text �������������������� https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/76fc18f7281042635c81fcaec7fa1b44.docx d1e53d04ab6947422b8b134143bb91a3 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3107 Title A name given to the resource Pravni položaj lica sa duševnim smetnjama u krivičnom postupku: međunarodni standardi i praksa ustavnog suda Bosne i Hercegovine Author Author SIMOVIĆ, Miodrag SIMOVIĆ, Marina M. SIMOVIĆ, Vladimir M. Abstract A summary of the resource. Međunarodno pravo dugo nije davalo značaj posebnoj zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Smatralo se da su postojeći dokumenti o ljudskim pravima dovoljno široki da mogu pružiti odgovarajuću zaštitu svim pojedincima bez ikakvog razlikovanja. Pored toga, većina država nije bila spremna da preuzme nove ugovorne obaveze, budući da u svojim zakonodavstvima nisu predviđale duševni poremećaj kao poseban osnov zabrane diskriminacije. S druge strane, Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi utvrdio kriterije koji moraju biti ispunjeni da bi se pritvor duševno oboljelog lica smatrao kao pritvor koji nije „proizvoljan“, tj. da bi bio ispunjen zahtjev „zakonitosti“ u smislu člana 5 stav 1e) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prvo, „duševna poremećenost“, u smislu navedene odredbe, mora biti, osim u hitnim slučajevima, pouzdano utvrđena pred nadležnim domaćim organom, i to na osnovu objektivne medicinske ekspertize. Drugo, „duševna poremećenost“ mora biti takve vrste ili stepena da opravdava prinudno zatvaranje takvog lica. Treće, pritvor smije trajati samo onoliko koliko traje medicinski poremećaj, odnosno određena jačina tog poremećaja . Zatim, u slučajevima u kojima je pritvor potencijalno neograničen, moraju se vršiti povremene revizije pred „sudom“ koji ima ovlašćenja da naredi i otpuštanje, a pritvor mora biti u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajućoj ustanovi koja ima takva ovlašćenja da lica drži u pritvoru . Autori analiziraju položaj ovih lica i u kontekstu najnovije prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o čemu se govori u završnom dijelu rada. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/e7fa4f599df99aa4937ce5ce76751246.docx c32bdcd39c9d17f86f647266fe6c6eef https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/47be98391f215eb1339fed605e41ee3a.pdf 6c98b6b22b9f3e96ef31565e9f16f270 PDF Text Text Akademik prof. dr Miodrag N. Simović Redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka Doc. dr Vladimir M. Simović Tužilac Tužilaštva BiH Docent Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjoj Luci POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU Sažetak Načelo legaliteta ili zakonitosti je opštecivilizacijska tekovina koja po svom značaju prelazi granice krivičnog prava. Propisujući krivična djela i krivične sankcije za njih, krivičnim pravom štite se najznačajnije vrijednosti jednog društva, određeni društveni i pravni poredak i osnovna prava i slobode građana. Kako su krivične sankcije najteže sankcije pravnog poretka i znače ozbiljan zahvat u najveće vrijednosti čovjeka, priznata je od svih potreba da se djelatnost države na ovom području strogo pravno konstituiše, da se putem zakona odrede pretpostavke i granice kažnjavanja i time osigura pravna sigurnost građana. Usvajanjem načela zakonitosti, krivično pravo je to i učinilo. Ključne riječi: krivično djelo, krivično pravo, načelo legaliteta, blaži zakon, retroaktivnost. 23 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU CONCEPT AND DEFINITION OF PRINCIPLE OF LEGITIMACY IN CRMINAL LEGISLATION Abstract Principle of legitimacy is a general product of civilization which exceeds the boundaries of criminal legislation. Prescribing criminal offences and criminal sanctions for them, criminal legislation protects the most significant values of a society, certain social and legal system and fundamental rights and freedoms of citizens. Since criminal sanctions are the most severe sanctions existing in a legal system and understand serious grasp into the biggests values of a man, it has been widely acknowledged the need of a state actions to be strictly and legally constituted in this field, to legally determin assumptions and sanction limitations and, thereby, to ensure legal protection of citizens. That's what the criminal legislation did by adopting the principle of legitimacy. Key words: criminal offence, criminal law, the principle of legitimacy, the more lenient law, retroactivity. 24 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 1. Pojam i uloga načela legaliteta u krivičnom pravu Načelo legaliteta (zakonitosti) znači da niko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je učinjeno zakonom nije bilo propisano kao krivično djelo i za koje nije bila propisana kazna. Uobičajeno se izražava poznatom latinskom formulacijom nullum crimen nulla poena sine lege (nema krivičnog djela ni kazne bez zakona), koja se pripisuje njemačkom teoretičaru krivičnog prava Anselmu Fojerbahu (Anselm Feuerbach).1 Usvajanjem ovog načela ostvaruje se garantivna funkcija krivičnog prava koja se u osnovi sastoji u tome da se građanima garantuje da mogu biti suđeni i kažnjeni samo za ono ponašanje koje je bilo zakonom predviđeno kao krivično djelo prije nego je učinjeno. Na taj način pravna država ne samo da štiti građane krivičnim pravom, već ih štiti i od krivičnog prava, sprečavajući samovoljno, nepredvidivo kažnjavanje bez zakona ili kažnjavanje na osnovu neodređenog ili retroaktivnog zakona.2 I dok se u drugim granama prava tolerišu određena odstupanja od ovog načela, u krivičnom se pravu, zbog značaja i težine krivičnih sankcija, zahtijeva da se ono bezuslovno uvažava i primjenjuje.3 U protivnom, krivično pravo i zakon ne bi bili instrumenti zaštite, već kršenja ljudskih prava. U svom punom značenju ovo načelo predstavlja za građane važnu garanciju od samovolje i arbitrarnosti u krivičnom pravosuđu kroz ostvarenje sljedećih zahtjeva: u zahtjevu da je samo zakon izvor krivičnog prava (nullum crimen sine lege scripta); u zahtjevu za zabranom analogije (nullum crimen sine lege stricta); u zahtjevu za zabranom retroaktivnosti (nullum crimen sine lege praevia); u zahtjevu određenosti koje nalaže da krivičnim zakonom što je više moguće bude određeno ponašanje koje predstavlja krivično djelo (nullum crimen sine lege certa) i u zahtjevu za zakonitosti u kažnjavanju (nulla poena sine lege). Navedeni zahtjevi tek u svojoj ukupnosti i jedinstvu obezbjeđuju punu primjenu ovog načela i sveobuhvatno osiguranje zakonitosti na području krivičnog prava.4 Teško je reči koji je je od ovih segmenata načela legaliteta najvažniji, ali ipak se čini da kada se o njemu govori da se, prije svega, misli na zabranu povratnog dejstva krivičnog 1 Z. Stojanović, (2009), 21. Z. Stojanović, (2008), 19. 3 F. Bačić, (1978), 11. 4 F.Bačić, (1998), 72. 2 25 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU zakona, odnosno na načelo da zakon kojim se propisuje krivično djelo, odnosno krivična sankcija djeluje samo za budućnost.5 Aleksis de Tokvil (1805-1859) načelo legaliteta označava kao središnje načelo moderne evropske države napominjući da evropski narodi strahuju od autoritarne vlasti, ali da se arbitrarne vlasti boje još više.6 U pravnom životu evropskih naroda, od starog doba do danas, važilo je pravilo da zakon nema povratne sile i da ne može dirati u pravne odnose koji su prije njega postali. Zahtjev za formalnim, striktnim poštovanjem načela legaliteta i zabrane retroaktivnosti krivičnog djela i kazne bio bi zadovoljen dosljednom primjenom zakona, ma kakav taj zakon bio, bez obzira na to kakvim motivima se rukovodio zakonodavac u datom momentu. Ipak, iako je to pravilo opštepriznato i izgleda prosto, jasno i nesporno, ono pri primjeni na pojedine slučajeve postaje jedno od najtežih i najsloženijih pitanja u pravnoj teoriji.7 2. Samo je zakon izvor krivičnog prava Suština ovog zahtjeva iscrpljuje se donošenjem zakona kao kriterijuma dozvoljenosti, odnosno nedozvoljenosti ponašanja. Drugim riječima, zahtjev lex scripta isključuje primjenu nepisanog, prije svega običajnog prava, kao neposrednog izvora prava, što je jedna od tekovina čovjekove civilizacije i kulture i istovremeno jedna od osnovnih karakteristika krivičnog prava.8 Odgovarajući pisani akti su zapravo preduslov da se prilikom propisivanja krivičnih djela i sankcija obezbijedi poštovanje i ostala tri segmenta načela zakonitosti.9 Obrnuto, ako bi i običaji bili formalni izvor krivičnog prava, uvijek bi, ili bar u velikom broju slučajeva, bilo prilično neizvjesno i podložno slobodnim tumačenjima, da li takva običajna norma zaista egzistira. To znači da bi se prvo moralo dokazivati postojanje određene običajne norme, a tek bi 5 Z.Stojanović, (2009), 22. D.Basta, 71. 7 S.Perović, (1987), 65 i 66. 8 M. Babić, (2011), 67. 9 M. Majić, 38. 6 26 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ potom došla u obzir i njena primjena. Ovako nešto je u savremenom pravnom sistemu nedopustivo, ne samo zbog „dokaznih teškoća“ u odnosu na utvrđivanje postojanja norme, već prvenstveno zato što bi se na takav način stvorio ogroman stepen pravne nesigurnosti u jednom izuzetno važnom segmentu pravnog sistema. U kontinentalnom pravu evropskih, latinoameričkih i drugih država u potpunosti je isključena mogućnost da običajna pravna pravila budu neposredni izvor prava na osnovu koga bi domaći sudija mogao neko lice da osudi u krivičnom postupku. U angloameričkom pravu stanje je samo na prvi pogled različito. Ni u tom pravnom sistemu običajno pravo nije samo po sebi izvor krivičnog prava, s tim što neka djela mogu nastati u sudskim presedanima.10 Krivično pravo je dakle zakonsko pravo, što znači da je zakon primarni oblik postojanja krivičnog prava.11 Izuzetno, običajno pravo može se javiti kao posredni izvor krivičnog prava kada se sam zakon u opisima zakonskih bića nekih krivičnih djela poziva na određena običajna pravila, kao npr. kod određenog broja krivičnih djela protiv čovječnosti i pravila međunarodnog prava (glava XVII Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine12) ili, isto tako, kada koristi neke pojmove čije tumačenje zavisi od običajnih pravila. 3. Zabranjena je analogija u krivičnom pravu Analogija je tumačenje po sličnosti. Primjenom analogije jedan propis bi se primjenjivao i na slučaj koji nije predviđen. Prema načelu legaliteta i njegovim zahtjevima, analogija je, kao sredstvo za stvaranje novih krivičnih djela, striktno zabranjena (analogia legis). Zabrana analogije podrazumijeva i zabranu pravne analogije (analogia juris) koja se sastoji u uspostavljanju kažnjavanja pozivanjem na opšta pravna načela cjelokupnog pravnog sistema, pozivanjem na duh pravnog poretka u cjelini i opšte pravne stavove, a sve radi toga da bi se time obuhvatio i neki slučaj koji nije obuhvaćen u krivičnopravnoj normi.13 10 V.Đ.Degan, B. Pavišić i V.Beširević, 50. Z.Stojanović, (2009), 3. 12 Objavljen u „Službenom glasniku BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10. 13 M.Babić i I. Marković, (2011), 80 i 81. 11 27 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU Ako bi se u krivičnom pravu priznala analogija, onda bi organi koji primjenjuju propise krivičnog prava mogli proširivati uslove za primjenu krivične sankcije, a to bi bilo protivno načelu legaliteta koje je osnovno načelo krivičnog prava. Prema tome, ako zakonom nisu obuhvaćeni neki odnosi koje bi trebalo regulisati krivičnim pravom, zakon se mora dopuniti ili izmijeniti, a do tada se mora primjenjivati postojeći zakon bez obzira na opravdanost drukčijeg rješenja14. Analogija se u krivičnom materijalnom pravu zabranjuje, prije svega, iz razloga pravne sigurnosti, jer bi bilo nedopustivo i potencijalno izuzetno plodotvorno za teške zloupotrebe da se takvim širokim metodom tumačenja pravnih praznina praktično omogućava kreiranje novih inkriminacija ili njihovih dijelova, odnosno drugih krivičnopravnih odredbi, koje inače nisu striktno propisane zakonskim normama.15 Suprotno ovome, načelo zakonitosti ne isključuje analogiju u krivičnom postupku. Neriješenost neke pravne situacije u zakonu ne može biti razlog da sud koji vodi postupak, odbije donošenje odluke ili obustavi postupak. U krivičnom procesnom pravu dopuštena je analogija jer krivično procesno pravo, zbog svoje izrazite složenosti i velike međusobne povezanosti i međuuslovljenosti njegovih odredbi, ostavlja daleko veći prostor za postojanje pravnih praznina nego krivično materijalno pravo.16 Sem toga, primjenom analogije u krivičnom procesnom pravu načelno je daleko manje moguće povrijediti nečija prava i slobode nego što bi to bio slučaj sa njenom primjenom u krivičnom materijalnom pravu. 4. Određenost zakonskih opisa bitnih elemenata krivičnih djela Zahtjev određenosti nullum crimen sine lege certa nalaže da krivičnopravne norme u što je moguće višem stepenu budu određene i precizne. Lex certa znači da u krivičnom zakonu mora u što većoj mjeri biti precizno određeno ponašanje koje predstavlja krivično djelo (radnja izvršenja, izvršilac) i kazna za njega, kao i ostali objektivni i subjektivni elementi.17 Zakonski opisi treba da su u pogledu svoje određenosti takvi da predstavljaju dovoljno sigurnu osnovu za sudsku praksu, da se objektivno 14 N. Srzentić i A. Stajić, 27. M. Škulić, 10. 16 Ibid. 17 Z.Stojanović, (2009), 22. 15 28 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ mogu odrediti sadržaj, smisao i domet norme.18 U krivičnom pravu, što je moguće više, treba izbjegavati neodređene norme kao što su npr. generalne klauzule. Jasnoća i preciznost u određivanju bića krivičnih djela predstavljaju sredstvo za ograničavanje prava države na kažnjavanje i zaštitu građana od samovolje i nejednakosti.19 Neodređena zakonska bića krivičnih djela i uopšte neodređeni propisi predstavljaju veliku opasnost za načelo pravne sigurnosti. Ako su bića krivičnih djela neodređena, difuzna, ako se iz njih jasno ne vidi šta se kažnjava, otvara se mogućnost da se princip zakonitosti zaobilazi u praksi.20 5. Zabrana retroaktivnosti Suština neretroaktivnosti je da osoba ne može biti osuđena ni kažnjena, osim ako je dato ponašanje odranije propisano kao krivično djelo.21 Jedan od osnovnih načela važenja pravnih normi polazi od toga da norma ne može da važi prije nego što je stupila na pravnu snagu, jer ako bi se drukčije stvar postavila, postojala bi potpuna neizvjesnost u pogledu punovažnosti stečenih prava, ispunjenja obaveza, dozvoljenosti određenih ponašanja i utvrđivanja određenih odnosa.22 To bi dovelo do pravne nesigurnosti. Ako zakon može određene radnje naknadno proglasiti za krivična djela, građanin ne može nikad biti siguran da li će biti pozvan na odgovornost.23 Zabrana retroaktivnosti krivičnih zakona direktno je povezana sa zabranom analogije. Sem toga, dešava se i da povreda zahtjeva sine lege certa preraste u povredu sine lege previa, jer je odredba toliko neodređena da građani tek ex post facto saznaju u čemu je suština krivičnog djela. U prilog načela neretroaktivnosti uopšte ističe se i stara maksima lex posterior derogat priori. Starije pravo se povlači pred novim ako je isti pravni odnos regulisan novim pravom. U stvari, smisao i razlog nastanka novog prava je u tome da zamijeni staro pravo i da ubuduće novo pravo 38 B. Čejović, 82. Lj. Jovanović, 191. 20 F.Bačić, (1978), 100. 21 A. Ashwort, 68. 22 D. Krapac, 36 i 37. 23 N.Srzentić i A. Stajić, 21. 19 29 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU zauzme mjesto starog prava, s tim da novo pravo važi od dana svog nastanka i da je okrenuto budućnosti, a ne prošlosti. Suštinski, zabrana retroaktivnosti krivičnih zakona temelji se na načelu pravne sigurnosti. Djelo je moralo zakonom biti određeno kao krivično djelo prije nego što je bilo izvršeno; uopšte, cjelokupnost svih materijalnopravnih pretpostavki za kažnjavanje i za primjenu drugih sankcija određuje se prema zakonu koji je vrijedio u vrijeme izvršenja djela24. 6. Određenost kazne Zahtjev nulla poena sine lege štiti interese slične onima koji su zaštićeni zahtjevom nullum crimen sine lege. Iako je zahtjev načela legaliteta da kazna mora biti određena zakonom postavljen kao samostalan, logično je da načelo zakonitosti i zabrana retroaktivne primjene krivičnog zakona istovremeno označavaju i zakonitost u izricanju krivičnopravnih sankcija. Načelo zakonitosti se prvobitno pojavljuje kao načelo zakonitosti djela (nullum crimen sine lege), a odmah zatim i kao princip zakonitosti kazne (nulla poena sine lege) tako da u jedinstvu ova dva elementa doživljava potpuno oživotvorenje.25 Da bi krivično pravo bilo pravedno, pojedinac treba da zna kakve su posljedice u slučaju da prekrši krivični zakon. To se naročito ogleda u zahtjevu da se odrede bliže pravila za odmjeravanje kazne, da se još više preciziraju svi uslovi odgovornosti, kao i uslovi za krivične sankcije i njihove granice, da se definišu svi osnovni pojmovi koji se upotrebljavaju u opštem dijelu, ukratko da se što preciznije odrede sve pretpostavke kažnjivosti26. U većini nacionalnih sistema ovaj zahtjev ispoštovan je propisivanjem krivičnih sankcija u određenom rasponu za svako krivično djelo. Na taj način ograničena je potencijalna zloupotreba prava sudija da odmjeravaju kazne shodno nekom svom individualnom ubjeđenju. Sem toga, primjenom ovog zahtjeva ujednačava se i kaznena politika za ista djela.27 24 F. Bačić, (1998), str.72 i 73. T. Delibašić, 24. 26 F. Bačić, (1978), 101. 27 D. Shahram, 863. 25 30 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ 7. Princip blažeg zakona Pošto je načelo legaliteta dinamičko pravno načelo, postoje i određena odstupanja od njegovog striktnog značenja. Tako se iz razloga pravednosti i ograničavanja represije uspostavilo i načelo primjene blažeg, kasnijeg zakona (dozvola retroaktivnosti).28 Dok načelo neretroaktivnosti znači da se novi zakon ne može primijeniti na ranija fakta, prema retroaktivnosti in mitius, novi zakon se može primijeniti ukoliko je za učinioca povoljniji od starog, tj. od onog koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela.29 Na prvi pogled, načelo neretroaktivnosti i retroaktivnosti in mitius djeluju kontradiktorno, pa se postavljalo pitanje da li se mogu dovesti u sklad ili se prednost ipak treba dati jednom od njih.30 Kako su se počele javljati situcije u kojima se upravo zabranjena retroaktivnost javljala kao posljednja šansa za prevazilaženje normativne tenzije, postalo je jasno da bi bilo neprihvatljivo kažnjavati ponašanja koja su u međuvremenu u određenom društvu prestala da budu smatrana opasnim, čak i ukoliko su takvim smatrana kada su preduzeta. Stoga je načelu legaliteta, da ne bi bilo potpuno obesmišljeno, moralo biti pridodato suštinski suprotno načelo – ono koje bi u ovakvim slučajevima predviđalo mogućnost primjene kasnijeg, blažeg zakona.31 7.1. Opšte pretpostavke za primjenu načela blažeg zakona Pitanje primjene novog, blažeg zakona javlja se u onim situacijama kada je krivično djelo izvršeno u vrijeme važenja jednog zakona a do donošenja pravnosnažne presude zakon je izmijenjen jednom ili više puta.32 Da bi se u konkretnom slučaju mogao primijeniti blaži zakon (lex mitior), mora se utvrditi da li je to zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela ili kasnije donesen zakon. Govori se o sukobu dva zakona u vremenu. 28 F. Bačić, (1978),115. Retroaktivnost in mitius je djelo italijanske pravne škole iz 14. vijeka, odakle je bilo preuzeto i prihvaćeno u nizu zakonika uporednog prava. 30 Vidi L. Marković, 60. 31 M. Majić, 33. 32 F.Bačić, (1998), 86. 29 31 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU Prvo, mora se utvrditi kada je odnosno djelo učinjeno (vrijeme izvršenja krivičnog djela) i koji je zakon u to vrijeme bio na snazi (vrijeme važenja krivičnog zakona). Ovi pojmovi se ne smiju miješati. Pitanje blažeg zakona rješava se in concreto, dakle ne uopštenim upoređivanjem dva zakona, već se s obzirom na konkretan slučaj ispituje da li je pozicija učinioca povoljnija po starom ili po novom zakonu. Pri tome je odlučno po kome su zakonu veće mogućnosti za povoljniju, tj. blažu presudu.33 U tom kontekstu, mogu se javiti različite situacije. Tako npr. kada poredimo dva zakona, svakako će za učinioca biti blaži onaj koji konkretno ponašanje uopšte ne predviđa kao krivično djelo.34 Blaži je, dalje krivični zakon koji isključuje krivicu ili uvodi razlog za isključenje protivpravnosti ili isključuje gonjenje ili ga uslovljava prijedlogom ili privatnom tužbom. Isto tako, blaži je onaj zakon koji predviđa blažu vrstu kazne ili niži minimum kazne iste vrste ili niži minimum kazne ili niži maksimum kazne kraj istog minimuma. Konačno, blaži je i onaj zakon koji za takav slučaj ne predviđa sporednu kaznu ili njenu obligatornu primjenu zamjenjuje fakultativnom. 35 Zatim, postavlja se pitanje kako da se presudi slučaj ako novi zakon za isto djelo predviđa doduše kaznu iste vrste, ali propisuje viši maksimum i istovremeno niži minimum te kazne nego što je to slučaj sa starim zakonom. Ispravan je odgovor da u takvom slučaju treba primijeniti novi zakon jer daje mogućnost povoljnije presude od starog, ali se primjenom tog novog zakona ne bi smjela izreći kazna iznad maksimuma predviđenog po starom zakonu. Postavlja se pitanje kako postupiti i u situaciji ako je zakon nakon izvršenja djela do presuđenja mijenjan više puta, kada su u tom vremenu bili na snazi tzv. međuzakoni ili interimni zakoni. Ispravan je odgovor da u tom slučaju treba primijeniti zakon najblaži za učinioca, pa makar to bio i interimni zakon, koji nije važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela i koji je prestao da važi u vrijeme donošenja presude.36 33 B. Zlatarić, 115. Z. Stojanović, (2009), 69. 35 B. Zlatarić, 104 i 105. 36 M. Babić et al., 64. 34 32 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Prilikom ocjene koji je zakon blaži za učinioca, osnovna pravila za donošenje odluke o blažem zakonu postavljena su još početkom prošlog vijeka. Od dva krivična zakona blaži se mora primijeniti u cjelini. U krivičnopravnoj teoriji postoje brojna shvatanja o ovom važnom pitanju. Prema doktrini tzv. bezuslovne, apsolutne zabrane retroaktivnosti krivičnih zakona, koja ima oslonac u klasičnoj koncepciji o strogoj primjeni načela zakonitosti, primjena novog zakona je nedozvoljena, jer se retroaktivnom primjenom krši načelo zakonitosti, unosi pravna nesigurnost i omogućava kažnjavanje čak i za djela koja nisu imala karakter krivičnih djela. Prema ovoj teoriji, treba i opravdano je primijeniti samo onaj zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Primjena kasnijih zakona, pa i kad su blaži, nepravedna je i neopravdana.37 Prema doktrini apsolutne retroaktivnosti zakona, retroaktivna primjena novog zakona je normalna i logička. Novi zakon treba primijeniti bez obzira na to da li je blaži za učinioca. To znači mogućnost da se iz različitih motiva, pa i političkih, donese jedan novi krivični zakon da bi se neke osobe kao npr. politički protivnici, kaznile za djela koja uopšte nisu bila kažnjiva u vrijeme kada su izvršena.38 To je retrogradno shvatanje koje eliminiše načelo zakonitosti i njegove osnovne postavke i tekovine. 39 Treće shvatanje polazi od načela zakonitosti i mogućeg izuzetka kao društvene opravdanosti primjene retroaktivnosti. Prema ovom shvatanju, retroaktivna primjena zakona je zabranjena, osim u slučaju kada je on blaži za učinioca krivičnog djela. Ovakav stav proizilazi iz potrebe očuvanja sigurnosti pravnog poretka, bezbjednosti društva, pravičnosti i humanog odnosa prema učiniocu krivičnog djela.40 Pravilo o primjeni povoljnijeg zakona u materiji krivičnog prava je postalo opšte mišljenje i prihvatila ga je većina savremenih krivičnih zakonodavstava.41 Na ovaj način je načelo legaliteta dopunjeno pravilom obavezne primjene blažeg zakona. 37 F.Bačić (1978), 115. Ibid, 116. 39 T. Delibašić, 32. 40 Izuzetak od pravila je moguć ukoliko neće doći ozbiljno u pitanje pravni poredak. 41 M. Babić i I. Marković (2011), 88 i 89. 38 33 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU 7.2. Afirmacija načela legaliteta kroz istoriju i njegov značaj danas Načelo legaliteta danas predstavlja temeljno i najvažnije načelo krivičnog prava, odnosno krivičnog zakonodavstva. Do svog ustanovljenja u savremenom krivičnom pravu u navedenom obliku ovo načelo prošlo je dug istorijski put. Prema većini izvora, načelo zakonitosti se prvi put proklamuje u članu 39 čuvene Magna carta libertatum (Velika povelja sloboda) iz 1215. godine, koja je nastala kao izraz otpora britanskog plemstva arbitrarnom ponašanju monarha.42 Svoju punu afirmaciju ovo načelo doživljava u 18. vijeku, i to najprije u ustavima nekih američkih država (Virdžinija i Merilend, 1776.), a elemente ovog načela poznaje i austrijski Krivični zakonik Jozefa II iz 1787. godine. Prvi politički dokument u kome je precizno izraženo načelo legaliteta u krivičnom pravu, kao važna garancija od samovolje i arbitrarnosti koja je do tada vladala, jeste poznata francuska Deklaracija o ljudskim i građanskim pravima iz 1789. godine. Prvi revolucionarni Krivični zakonik Francuske iz 1791. godine čvrsto stoji na načelu zakonitosti. Jakobinski ustav iz 1793. godine sadržavao je neobičnu formulaciju načela nullum crimen nulla poena sina lege koja je glasila da niko ne smije biti suđen ni kažnjen osim na osnovu zakona koji je proglašen prije izvršenja krivičnog djela. Sva ova shvatanja imala su za osnov pravilo moneat lex priusquam feriat, sasvim je pravedno da zakon opomene prije nego što kazni.43 Poslije toga, dva kodifikovana zakonika, francuski Krivični zakonik (Code pénal) iz 1810. godine, poznat i kao Napoleonov krivični zakonik i bavarski Krivični zakonik iz 1813. godine, čiji je glavni tvorac njemački teoretičar Fojerbah, a koja čvrsto prihvataju načelo legaliteta - poslužila su kao uzor brojnih krivičnih zakonika donesenih u tom vremenu.44 Analizirajući razvojni put ovog načela evidentno je da su njegovi korijeni u nacionalnim zakonodavstvima vezani za sljedeće faktore: (1) uticaj političkog liberalizma, čiji jedan od osnovnih postulata predstavlja načelo zakonitosti, koje je brana političkom i pravnom apsolutizmu; (2) demokratija 42 T. Delibašić, 21. M. Čubinski, 27. 44 Z. Stojanović, (2009), 28. 43 34 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ i podjela vlasti – to načelo i posebno u njemu sadržana zabrana retroaktivnog dejstva krivičnopravnih normi, važan su segment podjele vlasti, koja u osnovi počiva na idejama Monteskjea; (3) generalna prevencija – u duhu učenja Fojerbaha načelo zakonitosti je važan element opšte prevencije, kao jedna vrsta unaprijed poznate prijetnje za slučaj izvršenja krivičnog djela; (4) načelo krivice je takođe povezano sa načelom zakonitosti, jer se ne može govoriti o nečijoj krivici, ukoliko krivično djelo kao takvo nije bilo propisano prije njegovog izvršenja.45 Nesumnjivo je da načelo legaliteta ima veliki značaj za položaj čovjeka u jednom društvu i pravnom sistemu. Zato bi u svim demokratskim pravnim sistemima, odnosno uređenoj pravnoj državi koja se odlikuje vladavinom prava, načelo zakonitosti moralo biti u punoj mjeri imanentno, bez ostavljanja pravnih mogućnosti za stvaranje izuzetaka koji bi ovo načelo u manjoj ili većoj mjeri derogirali, jer bi se to, istovremeno, svodilo na opasno ugrožavanje ljudskih prava i sloboda.46 Ipak, put uvođenja ovog načela u krivično zakonodavstvo nije protekao bez teškoća. Kao izraz liberalizma negirali su ga totalitaristički režimi 20. vijeka, i to najprije Rusija, poslije Revolucije 1917. godine, a zatim i nacionalsocijalistička Njemačka, koja je Novelom Krivičnog zakona iz 1935. godine omogućila, pored kažnjavanja na osnovu zakona, i kažnjavanje na osnovu „zdravog narodnog osjećanja.“47 U Njemačkoj je ovo načelo ponovo uspostavljeno po završetku Drugog svjetskog rata, a potkraj 1958. godine ponovo ga prihvata i tadašnji Sovjetski Savez, kao i neke druge socijalističke države koje su ga, po uzoru na Sovjetski Savez, bile napustile.48 Danas, u većini država kontinentalne Evrope načelo legaliteta nije samo jedno od osnovnih načela krivičnog prava, koje se danas smatra opšteprihvaćenim u državama koje se odlikuju vladavinom prava, već je ono zbog svog značaja podignuto u rang ustavnog načela, kao i načela međunarodnog krivičnog prava, a kao takvo svrstano je i u katalog osnovnih ljudskih prava.49 Tako, član 103 stav 2 Osnovnog zakona SR Njemačke koji ima ustavni rang, sadrži striktno formulisano pravilo nullum crimen, nulla 45 S. Pihler, 33. M. Škulić, 168 i 169. 47 B. Čejović, 52. 48 B. Zlatarić, 87. 49 Babić M. i Marković I. (2011), 110. 46 35 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU poena sine lege i utvrđuje da krivični zakon mora biti pisan, zabranjuje kažnjavanje na temelju običajnog prava, te propisuje pravilo lex certa, prema kome ne samo opis bića krivičnog djela, već i pravne posljedice moraju biti zakonom striktno određeni. Više od četiri petine država članica Ujedinjenih nacija priznaje načelo zabrane retroaktivnosti krivičnog djela (nullum crimen) u svojim ustavima, pa i mnoge vanevropske države. Uz to, preko tri četvrtine država članica Ujedinjenih nacija primjenjuje i načelo neretroaktivnosti teže kazne (nulla poena).50 8. Pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda51 i odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP 325/08 od 27. septembra 2013. godine Garancije sadržane u članu 7 Evropske konvencije predstavljaju jedan od osnovnih činilaca vladavine prava i zauzimaju istaknuto mjesto u sistemu ostvarivanja prava zaštićenih Evropskom konvencijom. Značaj člana 7 Evropske konvencije ogleda se i u činjenici da, u skladu sa članom 15 Evropske konvencije, nije dopušteno odstupanje od primjene garancija ustanovljenih članom 7 Evropske konvencije ni u vrijeme rata ili druge javne opasnosti. Član 7 Evropske konvencije se mora tumačiti i primjenjivati na način kojim se osigurava uspješna zaštita od arbitrarnog gonjenja, osude i kazne. Dalje, član 7 stav 1 ne garantuje samo princip zabrane retroaktivne primjene strožijeg krivičnog zakona već, takođe, implicitno, princip retroaktivne primjene blažeg krivičnog zakona. Taj princip je sadržan u pravilu da kad postoji razlika između krivičnog zakona koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela i krivičnih zakona koji su doneseni i koji su stupili na snagu nakon toga, a prije donošenja pravnosnažne presude, sudovi moraju primijeniti zakon čije su odredbe najpovoljnije za optuženog.52 Najzad, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, države slobodno 50 S.K.Gallant, 243 i 244. U daljnjem tekstu: Evropska konvencija. 52 Vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scoppola protiv Italije broj 2, presuda od 17. septembra 2009. godine, tačka 109. 51 36 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ odlučuju o vlastitim politikama kažnjavanja, ali, pri tome, i dalje se moraju pridržavati člana 7 Evropske konvencije.53 Dovodeći u vezu okolnosti slučaja u predmetu Zorana Damjanovića54 sa citiranim stavovima Evropskog suda za ljudska prava, te stavovima zauzetim u predmetu Maktouf i Damjanović, Ustavni sud BiH smatra da i u konkretnom slučaju postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH bila na apelantovu štetu u pogledu izricanja kazne, a što je protivno članu 7 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud BiH zaključuje da je osporenim presudama Suda BiH došlo do kršenja člana 7 stav 1 Evropske konvencije zbog pogrešne primjene zakona u odnosu na krivicu i kaznu, te se osporene presude moraju ukinuti u cijelosti. ZAKLJUČAK Četiri temeljna segmenta načela legaliteta (lex scripta, praevia, certa i stricta) zamišljena su tako da zajedno sačine formulu koja je dovoljna da zaštiti pojedinca od samovoljnog kažnjavanja, omogućavajući tako „ispravno“ i predvidivo, izvjesno krivično pravo. Bez izvjesnosti, nijedan poredak ne može da postoji, jer neizvjestan poredak je i nesiguran poredak. Zato je danas ovo načelo u velikom broju država podignuto u rang ustavnog načela, a prihvaćeno je i kao načelo međunarodnog krivičnog prava. Retroaktivnost in mitius kojom se dopušta retroaktivna primjena blažeg zakona, opšteprihvaćen je izuzetak od legaliteta u klasičnom, striktnom značenju, koji ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje njegovu osnovnu funkciju - zaštitu društva od arbitrarnog ponašanja kako pojednaca, tako i sudskih organa. LITERATURA A. Ashwort, Principles of Criminal Law, second edition. Claredon Law Series, Oxford, 1995. A.Stainer i N. Ademović, Komentar Ustava BiH, Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo, 2010. 53 Vidi Evropski sud za ljudska prava, Abduladhim Maktouf i Goran Damjanović Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 2312/08 i 34179/08, presuda od 18. jula 2013. godine, tačka 75. 54 Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP 325/08 od 27. septembra 2013. godine. 37 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU Babić et al, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u BiH, Savjet Evrope, Sarajevo, 2005. B. Čejović, Načela krivičnog prava, „Dosije“, Beograd, 2008. B. Juratowich, Retroactive Criminal Liability and International Human Rights Law, The British Year Book of International Law, Oxford and Claredon Press, 2004. B. Zlatarić, Krivično pravo, Opšti dio, 1. svezak - Uvod, Krivični zakon, treće, izmijenjeno i prošireno izdanje, priredio Z. Šeparović, „Informator“, Zagreb, 1977. C.Beccarija, O zločinima i kaznama, prevod Antun Cvitanić, Split, 1984. D. Basta, Preobražaji ideje prava, Pravni fakultet, Beograd, 1991. D. Kaurinović i M. Blagojević, Povratno dejstvo krivičnog zakona - aktuelno pitanje sudske prakse u BiH, „Strani pravni život“, Beograd, 2010. D. Krapac, Krivično procesno pravo, knjiga prva, „Informator“, Zagreb, 2000. D. Mitrović, Načelo zakonitosti, pojam, sadržina, oblici, Pravni fakultet Beograd, 1996. D. Shahram, Beyond Retroactivity to Realising Justice: A Theory on the Principle of Legality in International Law Sentencing, “The Journal of Criminal Law and Criminology”, Northwestern University School of Law, 2009, vol. 99, no 4. Đ. Del Vekio, Pravo, pravda i država, Pravni fakultet, Beograd, 1999. Đ. Tasić, Uvod u pravne nauke (enciklopedija prava), Beograd, 1938. F.Nojman, Vladavina prava, „Filip Višnjić“, Beograd, 2002. F. Bačić, Krivično pravo-opšti dio, Informator, Zagreb, 1978. 38 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ F.Bačić, Krivično pravo-opšti dio, prošireno izdanje, „Informator“, Zagreb, 1998. G.Radbruh, Filozofija prava, Beograd, 1998. H. Kelzen, Čista teorija prava, Beograd, 2000. L. Marković, Građansko pravo, prva knjiga, Opšti dio i stvarno pravo, Beograd, 1912. Lj. Jovanović, Krivično pravo-opšti dio, Pravni fakultet, Niš, 2000. M.Babić M. i I.Marković, Krivično pravo-opšti dio, Pravni fakultet, Banja Luka, 2011. M. Babić i I.Marković, Osnovi krivičnog prava, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2008. M. Kreso, Problemi vremenskog važenja zakona u predmetima ratnih zločina. (Ne) jednakost pred zakonom, Pravda u tranziciji, 2006. M. Majić, Primjena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim pravnim sistemima, „Službeni glasnik“, Beograd, 2009. M. Popović, Pravna i totalitarna država, Novi Sad, 1998. M. Simović i H. Tajić, Zbirka sudskih odluka iz krivičnopravne materije, „Privredna štampa“, Sarajevo, 2007. M. Simović, M. Blagojević i V. Simović, Međunarodno krivično pravo, Banja Luka, 2013. M. Škulić, Krivično procesno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2011. N. Srzentić, A. Stajić i Lj. Lazarević, Krivično pravo Jugoslavije, „Savremena administracija“, Beograd, 1997. N. Srzentić i A. Stajić, Krivično pravo – opšti i posebni dio, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1966. 39 �Miodrag N. Simović, Vladimir M. Simović: POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU P. Čubinski, Naučni i praktični komentar Krivičnog zakonika Kraljevine Jugoslavije, Izdavačko i novinarsko preduzeće Geca Kon, Beograd, 1934. R. Lukić, Metodologija prava, peto izdanje, IP „Justinijan“, Beograd, 2003. R. Lukić i B. Košutić, Uvod u pravo, “Naučna knjiga”, Beograd, 1975. S.K. Gallant, The Principle of Legality in International and Comparative Criminal Law, Cambrige University Press, 2009. S. Perović, Retroaktivnost zakona i drugih opštih akata - Teorija sukoba zakona u vremenu, Beograd, 1987. S. Pihler, Neka pitanja u vezi sa načelom legaliteta u krivičnom pravu, „Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu“, Novi Sad,1989. T. Delibašić, Primjena blažeg zakona, Nomos, Beograd, 1995. T. Živanović, Osnovi krivičnog prava Kraljevine Jugoslavije - opšti dio, Beograd, 1935. T. Živanović, Sistem sintetičke pravne filozofije - Sintetička filozofija prava, „Službeni list SRJ“, Beograd, 1997. V. Kambovski, Kazneno pravo-Opšti dio, Skopje, 2006. V.Đ. Degan, B. Pavišić i V. Beširević, Međunarodno i transnacionalno krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta Union, Beograd, 2011. V. Popović, Preporuka u vezi sa članom 4a Krivičnog zakona BiH, „Pravni život“, Banja Luka, br. 3-4, 2007. V. Popović i S. Marić, Princip zakonitosti u kontekstu retroaktivne primjene zakona zakona, Banja Luka, 2012. W. A. Schabas, Perverse Effects of the Nulla Poena Principle: National Practice and the Ad Hoc Tribunals, „The European Journal of International Law“, 2010. 40 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Z.Stojanović, Krivično pravo - Opšti dio, Beograd, 2009. Z. Stojanović, Međunarodno krivično pravo, IV izdanje, Beograd, 2008. Ž. Horvatić i P. Novoselec, Kazneno pravo, opšti dio, Zagreb, 1999. Internet adrese www.sudbih.gov.ba, 20. decembar 2013. www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm, 1. decembar 2013. http://www.iclsfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/nastavna-oblast13-odmjeravanje kazne.pdf, 10. decembar 2013. http://www.pravdautranziciji.com/pages/article.php, 17. novembar 2013. http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2, 29. novembar 2013. www.pravo.unizg.hr/hljkpp/2001._godina/..../derencinovic, 2013. 5. novembar www.coe.int, 29. novembar 2013. www.echr.coe.int, 17. novembar 2013. http://www.scribd.com/doc/92623290/Poredak-Slobode-Friedrich-a-Hayek, 29. novembar 2013. http://www.icrc.org/eng/assets/files/other/irrc-870_scalia.pdf, 29. novembar 2013. http://www.godisnjakpf.rs/wp-content/uploads/2012/01/popovic10.pdf, novembar 2013. 5. 41 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3054 Title A name given to the resource POJAM I ZNAČENJE NAČELA LEGALITETA U KRIVIČNOM PRAVU Author Author SIMOVIĆ, Miodrag N. SIMOVIĆ, Vladimir M. Abstract A summary of the resource. Načelo legaliteta ili zakonitosti je opštecivilizacijska tekovina koja po svom značaju prelazi granice krivičnog prava. Propisujući krivična djela i krivične sankcije za njih, krivičnim pravom štite se najznačajnije vrijednosti jednog društva, određeni društveni i pravni poredak i osnovna prava i slobode građana. Kako su krivične sankcije najteže sankcije pravnog poretka i znače ozbiljan zahvat u najveće vrijednosti čovjeka, priznata je od svih potreba da se djelatnost države na ovom području strogo pravno konstituiše, da se putem zakona odrede pretpostavke i granice kažnjavanja i time osigura pravna sigurnost građana. Usvajanjem načela zakonitosti, krivično pravo je to i učinilo. Ključne riječi: krivično djelo, krivično pravo, načelo legaliteta, blaži zakon, retroaktivnost. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/9938b79f1e9955c8f0571974d3faad9e.docx 02073b55f5942eb112b653a057ac68fd https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/0314aa487d3994c47f37059f65d45799.pdf 6f7c2cd0057b9b3d61563dcb6263aa47 PDF Text Text Dr. sci. Faruk Sinanović Pravni fakultet Zenica PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI Sažetak Pravo na participaciju zaposlenih jedno je od temeljnih kolektivnih prava koje podrazumijeva pravo na odlučivanje, pravo na učešće u raspodjeli dobiti i pravo učešća u vlasništvu kod poslodavca ili radničko dioničarstvo. Pravo na participaciju uređeno je univerzalnim međunarodnim pravnim aktima – Konvencijama Međunarodne organizacije rada, regionalnim – evropskim pravnim aktima – Revidiranom evropskom socijalnom poveljom i nacionalnim zakonodavstvima država. U Bosni i Hercegovini pravo na participaciju uređeno je entitetskim zakonima, a ostvaruje se kako institucionalno, tako i vaninstitucionalno. Temeljna prava zaposlenih koja proističu iz participacije jesu pravo na informisanje od strane poslodavca, pravo na konsultovanje – savjetovanje sa poslodavcem i pravo saodlučivanja sa poslodavcem, odnosno davanja prethodne saglasnosti poslodavcu na određene odluke. U radu se razmatraju temeljna pitanja participacije vezana za sam pojam i pravni režim participacije, obaveze poslodavaca, odnosno prava zaposlenih iz participacije, modele participacije, legitimnost participacije i oblike učešća zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se normativnom, sociološkom, komparativnom i dogmatskom metodu. Prava zaposlenih koja proističu iz participacije u Bosni i Hercegovini veoma su značajni i jaki institucionalno zakonski instrumenti u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava u radnom odnosu i prava iz radnog odnosa. Ključne riječi: Pravo na rad, kolektivna prava, pravo na participaciju, zaposleni, poslodavci, vijeće zaposlenika, sindikat, ekonomsko socijalna prava, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa. 305 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI PARTICIPATION OF EMPLOYEES IN THE EXERCISE AND PROTECTION OF LABOR RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract The right of participation of employees is one of the fundamental collective rights which includes the right to decide for the employer, the right to participate in the distribution of profits and the right to participate in the property of the employer or employee shareholding. The right to participation is regulated by universal international legal acts - International Labour Organization conventions, regional - European legal acts - the revised European Social Charter and the national legislation of the state. In Bosnia and Herzegovina, the right to participation is regulated by entity laws, and it is institutional and extra-institutional. The fundamental rights of employees arising out of participation are right to be informed by the employer, the right to consultation with the employer and the right to codecision with the employer or the employer giving preliminary approval to certain decisions. This paper discusses the fundamental issues related to the participation of the very concept of the legal regime of participation, obligations of employers and the rights of employees from participation, models of participation, the legitimacy of participation and forms of participation of employees in decision-making with the employer. The methodology used in the preparation of this work was based on normative, sociological, comparative and dogmatic method. Right to information by the employer, the right to co-decision with the employer and the right to grant preliminary approval to the employer to certain decisions arising from the rights of employee participation are very important and powerful legal instruments in the realization and protection behavior of their rights in employment and labor rights. Key words: The right to work, collective rights, the right to participation, employees, employer, employee council, trade union, economic and social rights, the realization of rights, the protection of rights and legal interests. 306 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Kolektivno radno pravo predstavlja dio radnog prava koje obuhvata pravne norme koje uređuju kolektivne radne odnose, odnosno koje uređuju one kategorije i institucije radnog prava koje utemeljuju sticanje, ostvarivanje i zaštitu kolektivnih prava i kolektivnih interesa poslodavaca i predstavnika zaposlenih. Kolektivno radno pravo od individualnog radnog prava razlikuje se kako po predmetu tako i po subjektima. Predmet individualnog radnog prava jesu individualni radni odnosi koji se uspostavljaju između pojedinačnog poslodavca i pojedinačnog zaposlenika na temelju zaključenog ugovora o radu ili drugog pravnog osnova koji nisu konfliktne naravi jer se uspostavljaju na temelju autonomije volja ugovornih strana i postignutog konsenzusa o svim, ili bar o ključnim pitanjima kojima su uređena međusobna prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa. Nasuprot tome, predmet kolektivnog radnog prava jesu kolektivni radni odnosi koji su isključivo od interesa posebnih kolektiviteta koji su institucionalizirani kao socijalni partneri, na jednoj strani poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca i na drugoj strani institucionalizirani predstavnici zaposlenika; sindikat i vijeće zaposlenika, ili neposredno svi zaposlenici ili njihovi izabrani predstavnici. Karakteristika i individualnih i kolektivnih radnih odnosa jeste da je to odnos između, na jednoj strani predstavnika kapitala – poslodavaca, i na drugoj strani predstavnika rada – zaposlenika. Međutim, kod kolektivnih radnih odnosa pojedinačni zaposlenik nije predstavnik rada već je to kolektivitet radnika, ili njihovo kolektivno tijelo, ili, što je najčešći slučaj, njihovo profesionalno udruženje – sindikat. Iako je odnos kapitala i rada nužan, pa čak i prirodan odnos u sferi, kako individualnih tako i kolektivnih radnih odnosa, u kolektivnim radnim odnosima taj odnos je dijametralno suprotan jedan drugom zbog toga što u svakom svom segmentu predstavnici kapitala i rada imaju potpuno suprotne interese koji su uvijek izvor kako mogućnosti tako i vjerovatnoće tog sukoba. 307 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI Kolektivno radno pravo nastalo je i razvilo se kao rezultat kombinacije elemenata neizbježnih sukoba s jedne strane, i, s druge strane elemenata nužne saradnje između socijalnih partnera u rješavanju kolektivnih radnih odnosa. Jedan od veoma bitnih, ako ne i ključnih dijelova ili stubova kolektivnog radnog prava kojim se nastoje riješiti i kojim se rješavaju konfliktni interesi socijalnih partnera iz kolektivnih radnih odnosa jeste pravo na participaciju zaposlenih u upravljanju u određenoj radnoj sredini koje je kao najmlađe kolektivno radno pravo nastalo i razvijalo se uslijed industrijskog razvoja s jedne strane i stalnog jačanja sindikalnog i radničkog pokreta s druge strane, odnosno koje je nastalo i razvijalo se kao izraz više faze u razvoju industrijske demokratije. Kao jedno od temeljnih kolektivnih prava, pravo na participaciju zaposlenih obuhvata pravo na odlučivanje, pravo na učešće u raspodjeli dobiti i pravo učešća u vlasništvu kod poslodavca ili radničko dioničarstvo. Participacija zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca direktno je vezana za slobodu udruživanja, i svakako slobodu izražavanja. Bez slobode udruživanja i sindikalnog organiziranja nema ni ostvarenja prava na participaciju zbog toga što pravo na participaciju ne samo da pretpostavlja priznavanje sindikalnog pokreta i sistema slobodnog kolektivnog pregovaranja, već osigurava i njihovu integraciju i očuvanje. Zbog izuzetnog značaja u ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa i prava u vezi sa radnim odnosom, participacija zaposlenih uređena je univerzalno na međunarodnom nivou Konvencijama Međunarodne organizacije rada i regionalno na evropskom kontinentu Evropskom socijalnom poveljom i Revidiranom evropskom socijalnom poveljom, dok je u Bosni i Hercegovini participacija zaposlenih u odlučivanju uređena heteronomnim pravnim propisima. 1. Pojam i pravni režim participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca „Termin participacija zaposlenih često je korišten termin u različitim značenjima, oblicima i kontekstima kolektivnog radnog prava, ali se danas taj 308 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ termin koristi u tri osnovna značenja: participacija zaposlenih u odlučivanju; participacija zaposlenih u raspodjeli dobiti, tj. u rezultatima preduzeća i participacija zaposlenih u svojini – radničko dioničarstvo. Zajedničko svim ovim oblicima participacije, u većoj ili manjoj mjeri, je obezbjeđivanje uslova za razvoj industrijske demokratije i socijalno odgovornog poslodavca“.1 Pravo na participaciju zaposlenih određuje se u širem i užem smislu. U širem smislu ovaj termin se koristi da označi sve oblike institucionalnog2 i vaninstitucionalnog3 uključivanja zaposlenih u odlučivanje kod poslodavca, dok se u užem smislu termin participacija koristi da označi samo institucionalne oblike učešća zaposlenih, odnosno njihovih predstavnika u odlučivanju kod poslodavca.4 Prema obimu ovlaštenja i obimu učešća zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca, participacija se pojavljuje i kao pseudoparticipacija, djelimična participacija i puna participacija. Pseudoparticipacija se pojavljuje kao oblik pritiska menadžmenta na zaposlene kada menadžment koristi participaciju da uvjeri zaposlene da prihvate njegove odluke u cilju njihovog izvršavanja. Djelimična participacija predstavlja oblik participacije kojim se omogućava zaposlenima ili njihovim predstavnicima da utiču na donošenje odluka, pri čemu donošenje odluke i dalje ostaje u djelokrugu poslodavca. Puna participacija daje pravo predstavniku zaposlenih kao članu uprave, odnosno članu upravnog ili nadzornog odbora, da jednako i punopravno odlučuje sa predstavnicima poslodavca. 1 Lubarda Branko A. (2012) Radno pravo, Rasprava o dostojanstvu na radu i socijalnom dijalogu, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Centar za izdavaštvo i informisanje, str. 1065. 2 Institucionalizirani oblici participacije su npr., radnički savjeti (zaposlenička vijeća), upravni odbori, nadzorni odbori. Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. (2005) Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 115. 3 Neinstitucionalizirani oblici participacije su zajedničko konsultiranje, razni oblici pseudoparticipacije, kružoci za kvalitet. Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. isto, str. 115. 4 Participacija u užem smislu obuhvata samo pravo na učešće predstavnika zaposlenih u nadzornom ili upravnom odboru poslodavca i pravo da se preporuči ili usprotivi imenovanju nekog ili svih članova nadzornog ili upravnog odbora. Lubarda Branko A. isto, str. 1065. 309 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI Prema obliku organiziranja poslodavca participacija se može vršiti na nižem nivou, tj. na nivou organizacione jedinice kao dijela privrednog društva i na višem nivou, tj. na nivou privrednog društva kao cjeline. U komparativnom radnom pravu pravni režim participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca uređuje se na tri načina: 1. heteronomnim propisima – zakonskim putem u skladu sa ustavom i rjeđe podzakonskim općim aktima; 2. kolektivnim ugovorima i 3. autonomnim općim pravnim aktima poslodavca. Zakonsko uređivanje, odnosno priznavanje prava na participaciju zaposlenih u odlučivanju ima svoje prednosti u odnosu autonomno uređivanje. Zakonskim uređivanjem participacija postaje integralni dio radno pravnog sistema jedne zemlje,5 a ostvarivanje prava na participaciju ne zavisi od snage sindikata6 ili „ćudi tržišta rada“ pri čemu veća nezaposlenost uvijek utiče kao nepovoljni faktor za zaposlene. Međutim, bez obzira na ove okolnosti koje prate zaposlene u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava iz radnog odnosa i prava koja prate radni odnos, kod zakonskog uređivanja participacije poslodavci ne mogu izbjeći obaveze u pogledu institucionaliziranih oblika učešća zaposlenih u odlučivanju. U Bosni i Hercegovini pravo na participaciju zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca zakonski je uređeno na nivou entiteta i Brčko distrikta BiH Zakonima o radu: Federacije Bosne i Hercegovine,7 Republike Srpske8 i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine,9 Zakonima o vijeću zaposlenika, Zakonom o savjetima radnika kao i Konvencijom Međunarodne organizacije rada o zaštiti i olakšicama koje se daju radničkim predstavnicima u preduzećima: 1. sindikalnim predstavnicima i 2. predstavnicima koje su na slobodnim izborima izabrali radnici kod 5 Iako se participacija radnika u odlučivanju može vršiti i bez zakonskih odredbi, ipak se u savremenim zemljama industrijska demokratija, pa time i participacija zaposlenih u upravljanju preduzećima, u pravilu uspostavlja zakonskim putem. Dedić S. Gradaščević Sijerčić J., isto, str. 118. 6 Isto tako, sindikati, čak i u slučaju pada stope sindikalizacije, zadržavaju svoj određeni uticaj zahvaljujući institucionalizaciji participacije, pošto imaju pravo kandidovanja članova savjeta zaposlenih ili članova za nadzorni ili upravni odbor poslodavca. Otuda, učešće zaposlenih u odlučivanju, predviđeno kao zakonsko pravo, predstavlja element stabilnosti kolektivnih radnih odnosa i očuvanja uticaja sindikata. Lubarda Branko A. isto, str. 1080. 7 („Službene novine F BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03) 8 („Službeni glasnik RS“ broj 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03 i 66/03) 9 („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 7/00, 08/03, 33/04 i 29/05). 310 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ konkretnog poslodavca, a koja je sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Autonomno uređivanje participacije nastalo je i razvija se zaključivanjem kolektivnih ugovora o radu, kao sui generis pravnih akata kojima se uređuju kolektivni radni odnosi između socijalnih partnera, prije svega pod uticajem sindikata koji su svojom snagom proširili sadržaj kolektivnih prava i na ovo područje,10 kao i donošenjem drugih pravnih akata autonomnog prava u formi posebnih planova i programa participacije. Nedostaci autonomnog uređivanja participacije zaključivanjem kolektivnih ugovora o radu ogledaju se u tome što uvođenje pojedinih oblika participacije isključivo zavisi od konkretne moći sindikata da uvjere i privole poslodavca na određene ustupke i prihvatanje određenih oblika participacije. Isto tako, „uvođenje participacije na inicijativu samog poslodavca određenim planovima učešća (predstavnika) zaposlenih može da ima za cilj supstituisanje kolektivnih ugovora o radu, tj. otežavanje osnivanja sindikata kod poslodavca što je praksa u SAD, ili barem slabljenje moći sindikata što je praksa u Velikoj Britaniji, a ne nužno razvijanje industrijske demokratije.“11 2. Obaveze poslodavca prema zaposlenima iz prava participacije zaposlenih u odlučivanju u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine Ostvarivanje i zaštita prava radnika iz radnog odnosa i prava u vezi sa radnim odnosom između ostalog vrši se i pravom na participaciju zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca. Zbog važnosti participacije zaposlenika u rješavanju osnovnih pitanja vezanih za: radnopravni status, primjenu relevantnih propisa odnosno pitanja od interesa za ekonomski i socijalni položaj zaposlenika, pozitivno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini utvrđuje slijedeće obaveze poslodavca prema institucionalnim oblicima participacije (vijeću zaposlenika / savjetu radnika)12: 10 Kolektivni ugovor o savjetima zaposlenika zaključen u Švedskoj 1946. godine i dopunjen 1996. godine, Kolektivni sporazum o uspostavljanju zajedničkih komiteta u preduzećima koja zapošljavaju više od 50 radnika zaključne u Danskoj 1947. godine. 11 Lubarda Branko A. isto, str. 1079. 12 Polazeći od naprijed navedenih kritika institucionalnog ostvarivanja prava na participaciju zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca u Bosni i Hercegovini, u daljem tekstu će se ovo pravo analizirati 311 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI - obaveza obavještavanja / informiranja obaveza konsultovanja / savjetovanja obaveza suodlučivanja / pribavljanja prethodne suglasnosti.13 Iz ovakvog zakonskog određenja participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavaca proizilazi da participacija predstavlja dvostrani pravni odnos između socijalnih partnera – poslodavaca i institucionalnih ili neinstitucionalnih oblika zaposlenih u ostvarivanju ovog prava, u kojem zaposlenici imaju samo prava, a poslodavci samo obaveze. 2.1. Obaveza informisanja Uzajamna uslovljenost i nedjeljivost osnovnih ljudskih prava i sloboda izražava se i u pogledu slobode i prava na informisanje, kao osnovnog političkog prava, sjedne strane, i prava na informisanje zaposlenih,14 kao osnovnog socijalnog prava, s druge strane. Na temelju ovako određene obaveze informisanja, zaposleni u radnim sredinama imaju pravo da od strane poslodavca najmanje svakih šest mjeseci budu obaviješteni o: - stanju i rezultatima poslovanja razvojnim planovima i njihovim uticajem na ekonomski i socijalni položaj zaposlenih kretanju i promjenama u platama zaštiti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada drugim pitanjima koja su važna za prava i interese zaposlenih iz radnog odnosa15 kao što su politika zapošljavanja, uvođenje novih tehnologija, promjena u organizaciji i načinu rada, moguća reorganizacija i sl. identično kako prema institucionalnim, tako i prema neinstitucionalnim oblicima sa napomenom da se pod neinstitucionalnim oblicima podrazumijevaju valjano izabrani predstavnici zaposlenih ili svi zaposleni neposredno. 13 Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. isto, str. 124. 14 Informisanje znači obavještavanje predstavnika zaposlenih od strane nadležnog organa poslodavca o pitanjima koja se tiču poslodavca i koja omogućavaju predstavnicima zaposlenih dulju procjenu situacije i, kad je to potrebno, pripreme za konsultovanje sa nadležnim organima poslodavca. Lubarda Branko A. isto, str. 1066. 15 Član 22. Zakona o vijeću zaposlenika „Službene novine Federacije BiH“ isto. 312 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Informisanje zaposlenih, iako neinformisanje zaposlenih nema pravnih posljedica po poslodavca, ima veliki značaj, s jedne strane, za zaposlene zbog toga što na temelju blagovremenih, istinitih i cjelovitih obavještenja zaposleni mogu blagovremeno i kvalitetno da donose svoje odluke koje se tiču njihove profesije i daljeg radnog angažiranja, i s druge strane, za poslodavce koji pravilno izvršavajući ovu zakonsku obavezu mogu izbjeći mnoge nepotrebne radne sporove i posljedice bilo koje prirode koje donose ti sporovi. 2.2. Obaveza konsultovanja Obaveza konsultovanja16 obavezuje poslodavca da prije donošenja posebno važnih odluka za prava i interese zaposlenih podatke o namjeravanim odlukama dostavi na izjašnjavanje vijeću zaposlenika. Vijeće zaposlenika može se očitovati o namjeravanoj odluci poslodavca tako što će prihvatiti njegovu odluku, usprotiviti se odluci stavljanjem primjedbi, prijedloga i mišljenja,17 ili se uopće ne izjašnjavati čime se smatra da je vijeće zaposlenika saglasno sa predloženom odlukom, što je za zaposlene najnepovoljniji način korištenja ovog participativnog prava. Za razliku od obaveze informisanja, čije nepoštivanje ne proizvodi nikakve štetne posljedice po poslodavca, obaveza konsultovanja uvjet je punovažnosti odluka koje poslodavac namjerava da donese,18 bez obzira što poslodavac nije vezan mišljenjem vijeća zaposlenika. Prije donošenja odluke značajne za prava i interese zaposlenika poslodavac se obavezno konsultuje sa vijećem zaposlenika o namjeravanoj odluci,19 a naročito kada se radi o: 16 Konsultovanje znači uspostavljanje dijaloga i razmjenu mišljenja između predstavnika zaposlenih i nadležnih organa poslodavca, koje blagovremeno, na osnovu dostavljenih informacija, omogućuju predstavnicima zaposlenih izražavanje mišljenja o mjerama koje treba da uzme u obzir pri odlučivanju nadležni organ poslodavca. Lubarda Branko A. isto, str. 1067. 17 Iako poslodavac nije obavezan da prihvati mišljenje, stavovi predstavnika zaposlenih mogu doprinijeti donošenju ispravnih odluka kako za poslodavaca tako i za zaposlene. 18 Odluka poslodavca donesena suprotno odredbama Zakona o vijeću zaposlenika o obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika ništavna je. Član 25. Zakona o vijeću zaposlenika, isto. 19 Značaj obaveze konsultovanja poslodavca sa predstavnicima zaposlenih potvrdila je i sudska praksa svojim odlukama. Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 P 09 001404 od 05.02.2010. godine koja 313 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI 1. donošenju pravilnika o radu 2. namjeri poslodavca da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu za više od 10 % zaposlenika, a najmanje petorici 3. planu zapošljavanja, premještaju i otkazu 4. mjerama u vezi sa zaštitom zdravlja i zaštitom na radu 5. značajnim promjenama ili uvođenju nove tehnologije 6. planu godišnjih odmora 7. rasporedu radnog vremena 8. noćnom radu 9. naknadama za izume i tehnička unapređenja 10. drugim odlukama za koje je kolektivnim ugovorom predviđeno konsultovanje vijeća zaposlenika u njihovom donošenju.20 Obaveza konsultovanja vezana je za fiksne rokove i na strani poslodavca i na strani zaposlenika. Poslodavac mora predstavnicima zaposlenih podatke o namjeravanoj odluci dostaviti najmanje 30 dana prije donošenja odluke. Rok od najmanje 30 dana bitan je element obaveze poslodavca iz prava participacije zaposlenih i njegovo nepoštivanje povlači za sobom apsolutnu ništavost svake odluke donesene suprotno ovoj obavezi.21 Nasuprot tome, vijeće zaposlenika može, ali ne mora, u roku od 7 dana od dana dostavljanja navedenih podataka dostaviti poslodavcu svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge. 2.3. Obaveza saodlučivanja odnosno pribavljanja prethodne saglasnosti I na kraju treći, po pravnoj snazi najjači, a po obimu najmanji oblik participacije zaposlenih u ostvarivanju i zaštiti prava i interesa iz radnog odnosa odnosi se na obavezu poslodavca na saodlučivanje sa predstavnicima je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 002759 10 Gž od 12.01.2012. godine, a ova potvrđena u revizijskom postupku odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 121904 12 Rev od 06.12.2012. godine, u kojoj se navodi „u konkretnom slučaju konsultovanje sa Sindikalnom organizacijom je bila obavezna radnja prije donošenja predmetne odluke, jer u protivnom takva odluka radi svoje ništavosti ne egzistira“ str. 7. 20 član 23. Zakona o vijeću zaposlenika, isto. 21 Sud je utvrdio da je rješenje tužene o otkazu ugovora o radu nezakonito iz slijedećih razloga: „dakle, tuženi nije dostavio akt u pismenoj formi sindikatu i nije ga dostavio najmanje u roku od 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu ugovora o radu zaposlenicima. Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 005288 09 P od 07.07.2010. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 005288 10 Gž od 14.02.2013. godine. 314 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ zaposlenika, odnosno na obavezu pribavljanja prethodne saglasnosti vijeća zaposlenika za preduzimanje odgovarajućih radnji, odnosno donošenja određenih odluka.22 Prema ovoj obavezi iz participacije, poslodavac može samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika donijeti odluku o: 1. otkazu ugovora o radu članu vijeća zaposlenika, 2. otkazu ugovora o radu zaposleniku kod kojeg postoji promijenjena radna sposobnost (invalidi II kategorije invalidnosti), ili postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, 3. otkazu ugovora o radu zaposleniku muškarcu starijem od 55 godina života i ženi starijoj od 50 godina života, 4. prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju podataka trećim licima o zaposleniku (ovdje se svakako isključuje radnja dostavljanja podataka sudu i drugim nadležnim državnim organima na njihov zahtjev). Vijeće zaposlenika se može, a ne mora izjasniti na tražene saglasnosti poslodavca u roku od 10 dana od dana njenog traženja, a ako se vijeće zaposlenika u tom roku pisano ne izjasni, smatra se da je vijeće zaposlenika saglasno sa odlukom poslodavca. Međutim, ako vijeće zaposlenika uskrati traženu saglasnost na odluku poslodavca o navedenim pitanjima, u tom slučaju rješavanje tako nastalog spora povjerava se arbitraži.23 22 Pravo na saodlučivanje predstavnika zaposlenika sa poslodavcem svakodnevno potvrđuje i sudska praksa u BiH svojim odlukama kojima štiti pojedinačna prava zaposlenika. Npr. zaštita prava zaposlenika kod kojih postoji promijenjena radna sposobnost gdje sud u svojoj odluci navodi „uvidom u rješenje FZ PIO/MIO od 19.04.2004. godine sud je utvrdio da je kod tužitelja utvrđena invalidnost II kategorije zbog bolesti, te mu je priznato pravo na raspored na drugo radno mjesto...ne stoji tvrdnja tužitelja i svjedoka da je tužitelj invalid rada, te ne stoji tvrdnja tuženog da je tužitelju mogao otkazati ugovor or adu bez obzira što je invalid. Naime, tuženi je mogao otkazati ugovor o radu tužitelju, iako je invalid ali samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika a u smislu člana 26. Zakona o vijeću zaposlenika.“ Presuda Općinskog suda u Tuzli, isto i presuda Kantonalnog suda u Tuzli, isto. 23 1) Arbitraža, kao jedan od načina rješavanja kolektivnih radnih sporova u našem radnom zakonodavstvu je utemeljena na dosljedno primijenjenom i poštovanom principu dobrovoljnosti socijalnih partnera. Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. isto, str. 446. 2) Ovdje je učinjen izuzetak pa je to zakonska obaveza socijalnih partnera. Takođe treba istaći da bi češće u rješavanju kolektivnih radnih sporova, ali i individualnih, trebalo pribjegavati arbitraži zbog 315 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI 3. Modeli participacije Industrijski razvoj i konkretni uslovi sindikalnog i radničkog pokreta uslovili su stvaranje dva glavna sistema participacije zaposlenih. Postojanje ta dva sistema označava se duplim kolosijekom učešća radnika u upravljanju.24 Model jednog kolosijeka predstavljanja zaposlenih zasnovan je na kolektivnom pregovaranju tj. na ugovornoj osnovi25 koji se realizira preko sindikata kao jedinih sagovornika / partnera poslodavcima. Sistem odlikuje jednostavnost koja se ogleda u jedinstvenoj ulozi sindikata i vijeća zaposlenika. Nedostatak ovog modela je u tome što sindikalno neorganizirani zaposlenici ostaju van mogućnosti predstavljanja pošto su sindikalni predstavnici „vezani za oblike predstavljanja zaposlenih koji potiču iz sindikalne akcije i zaštite članstva.“26 Nedostatak modela jednog kolosijeka sve se više gubi zbog toga što „vremenom djelatnost sindikata u ovom smislu, pa i njenih predstavnika, u bitnom pokriva sve zaposlene; članovi sindikata imaju privilegije, odnosno prava koja su vezana za članstvo u sindikatu a ne za zaposlenje, tj. za obaveze poslodavca; načelno i formalno sindikati zastupaju sindikalno članstvo ali utvrđujući pravila u kolektivnim ugovorima, i štiteći pojedinačna prava, sindikati predstavljaju zaštitu svih 27 zaposlenih.“ Model duplog sistema predstavljanja sprovodi se u posebno izabranom tijelu koje se po pravilu naziva vijeće zaposlenika / savjet radnika pri čemu izabrani predstavnici u vijeće zaposlenika predstavljaju sve zaposlene bez obzira na sindikalno članstvo koje ima ovlaštenje i obaveze van odnosa i aktivnosti koje se smatraju samo sindikalnim.28 toga što arbitraža derogira sudsku nadležnost, što je brža, jeftinija i efikasnija, i što su odluke arbitraže obavezujuće, konačne i izvršene. 24 Brajić V. (2001.), Radno pravo, Savremena administracija a.d. Beograd, str. 491. 25 Nedostatak ovog sistema naročito dolazi do izražaja u zemljama u kojima nije postignut visok stepen sindikalizacije, koji se može otkloniti njegovom zakonskom uspostavom. 26 Brajić V. isto str. 491. 27 Brajić V. isto, str. 491. 28 Model duplog kolosijeka predstavljanja zaposlenih zasnovan je na predstavljanju svih zaposlenih nezavisno od sindikalnog organizovanja u izabranom tijelu od strane svih zaposlenih koje se po pravilu naziva savjet zaposlenih, koje postoji i djeluje paralelno sa sindikatom kod poslodavca – npr. u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Francuskoj... Lubarda Branko A. isto, str. 1071. 316 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Model duplog sistema predstavljanja zaposlenih iz prava participacije dovodi do svojevrsne konkurencije između vijeća zaposlenika i sindikata. Međutim, u stvarnosti to i ne izgleda tako zbog toga što je najveći broj članova vijeća zaposlenika sindikalno organiziran tako da sindikalno organizirani članovi vijeća zaposlenika u praksi vode glavnu riječ,29 i zbog toga što i sindikat u svim bitnim i najvažnijim pitanjima (npr. kod zaključivanja kolektivnih ugovora, kod organiziranja štrajka i slično) štiti interese ne samo svog članstva, već i ostalih zaposlenih, pri čemu se ova dva načina predstavljanja zaposlenika s jedne strane približavaju, i s druge strane prepliću u najvažnijim pravima i interesima svih zaposlenih.30 Mješoviti sistem predstavljanja zaposlenih iz prava participacije karakterizira predstavljanje zaposlenika od strane sindikata kao njihovog institucionalnog oblika organiziranja, s tim da su predstavnici sindikalno neorganiziranih zaposlenika direktno uključeni u ovaj sistem, ili kroz dopunski kolosijek u preduzećima u kojima nema sindikata.31 U pozitivnom radnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine alternativno je primijenjen model duplog sistema predstavljanja zaposlenih u ostvarivanja prava na participaciju. Prema odredbama entitetskih zakona vijeće zaposlenika / savjet radnika ovlašten je da predstavlja sve zaposlene u ostvarivanju ovog prava, a tamo gdje nije formirano vijeće zaposlenika / savjet radnika, njegovo mjesto i ulogu u cijelosti preuzima sindikat sa posebnom napomenom da tamo gdje nema organiziranog sindikata, poslodavci treba da komuniciraju: ili sa granskim sindikatima; ili sa Savezom 29 Ovaj model poznaje dva osnovna varijeteta: njemački – svi članovi vijeća zaposlenih se biraju od strane zaposlenih; francuski – pored neposredno, direktno izabranih članova vijeća zaposlenih, jedan broj članova vijeća zaposlenih imenuju (reprezentativni) sindikati kod poslodavca. Lubarda Branko A. isto, str. 1071. 30 Bitni zahtjevi u pogledu socijalnih i ekonomskih prava i interesa su zajednički i neodvojivi. Događa se da se sindikat i radnici ne slažu u pitanjima taktike i strategije, ali kada jedan od ova dva subjekta nudi i čini izvjesnim, zaštitu važnih socijalno ekonomskih prava i interesa, onda ovaj drugi ne može tome oponirati, naprotiv to bi morao podržati. U slučajevima kada nema sindikata kod poslodavca (ili sindikat npr. nije za organizaciju štrajka, većina radnika može odlučiti da stupi u štrajk). Ako zakon priznaje, a u našem pravu priznaje, onda će učešće radnika u štrajku biti legalno bez obzir ana stav sindikata. Sve što učini jedan od ova dva subjekta u okviru svojih ovlaštenja legalno je bez obzira na stav onog drugog. Drugoj e pitanje koje su posljedice eventualnog sukoba sindikata i predstavnika radnika. Brajić V. isto str. 492. 31 U češkom pravu vijeće zaposlenih može da se osnuje samo u preduzećima određene veličine u kojima nije osnovan sindikat – ukoliko dođe do osnivanja sindikata, vijeće zaposlenih se raspušta. Lubarda Branko A. isto, str. 1071. i 1072. 317 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine;32 ili sa izabranim predstavnicima zaposlenih ili svim zaposlenim neposredno. 4. Legitimnost participacije zaposlenih Legitimnost participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca u ostvarivanju i zaštiti prava i interesa ekonomsko socijalne prirode posmatra se dvojako: ili kao opravdanje učešća zaposlenih u odlučivanju ili kao osporavanje učešća zaposlenih u odlučivanju. Argumenti kojima se opravdava participacija zaposlenih su ekonomske, radno socijalne i psihološke prirode, a argumenti kojima osporava učešće zaposlenih u odlučivanju su ekonomske i organizacijske prirode. Sa ekonomskog aspekta participacija se opravdava time što doprinosi rastu produktivnosti rada, većoj efikasnosti i organizacijskoj harmoničnosti jer doprinosi poboljšanju motiviranosti zaposlenih i stabilnosti radnog morala.33 Sa radno socijalnog aspekta participacija „se javlja kao svojevrsna kompenzacija za inkorporativnost zaposlenih kod poslodavca i opštu društvenu integraciju u postojeći sistem“ pošto je „cilj participacije integracija zaposlenih u preduzeću, unapređenje uzajamnog razumijevanja, podrška menadžerskim prerogativima poslodavca, uz socijalne korekcije tržišne ekonomije“ jer na taj način participacija „doprinosi razvoju socijalnog dijaloga i industrijske demokratije uopšte pošto se ne ograničava samo na nivo preduzeća, već uključuje demokratizaciju kolektivnih radnih interesa uopšte, na nacionalnom nivou.“ Prednost participativnog menadžmenta u odnosu na autoritarni, ogleda se i u izglednijem zadobijanju podrške zaposlenih i samih sindikata u implementaciji poslovne politike poslodavca, 32 Stav sudske prakse u Bosni i Hercegovini (Federacija Bosne i Hercegovine) u sporovima iz radnih odnosa. 33 Empirijska istraživanja pokazuju da participacija obično vodi izvjesnom, makar kratkotrajnom poboljšanju poslovnih rezultata, a ponekad značajnijem i dugotrajnijem poboljšanju poslovnih rezultata, drugim riječima redovno ima pozitivan efekat na produktivnost i gotovo nikad negativan efekat...uostalom sami poslodavci priznaju da je zajednica interesa između poslodavaca i zaposlenih u dugoročnom interesu razvoja preduzeća. Lubarda Branko A. isto, str. 1073. i 1074. 318 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ tako da poslodavci uvođenjem određenih oblika participacije (ugovornim putem ili neformalnim oblicima) nastoje da oslabe sindikate.34 Sa psihološkog aspekta participacija zaposlenih u odlučivanju dovodi do smanjenja osjećaja otuđenosti i ublažavanja osjećaja podređenosti kod poslodavca, što se povoljno odražava na njihov radni moral, motiviranost i zadovoljstvo na radu, odnosno „participacija kod zaposlenih razvija osjećaj zajedničkog cilja“ a to je opstanak privrednog društva i razvoj u uvjetima konkurencije, posebno motivirajući zaposlene na njihov veći doprinos uspjehu poslodavca na tržištu. Ekonomsko osporavanje participacije vrši se prije svega od strane neoliberalnih ekonomista koji izražavaju svoje rezerve prema nekim oblicima participacije tvrdeći da je autoritarni menadžment ekonomski opravdanija i efikasnija strategija od kooperativnog menadžmenta koji se zasniva na demokratskoj participaciji uz sudjelovanje predstavnika zaposlenih, posebno navodeći da „predstavnici zaposlenih (u institucionalizovanim oblicima participacije – npr. u nadzornom ili upravnom odboru) nisu dovoljno kompetentni za odlučivanje, dok su, njima nasuprot, predstavnici poslodavaca visokospecijalizovani eksperti u finansijskim i ekonomskim pitanjima“,35 što se ne može prihvatiti opravdanim razlogom zbog tog što ovlašteni predstavnici zaposlenih imaju pravnu mogućnost angažiranja eksperata – vanjskih saradnika. Organizacijsko osporavanje participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca svodi se na pravo poslodavca da po osnovu vlasničkih ovlaštenja i slobode preduzetništva sam odlučuje da li će u utvrđivanje organizacije rada uključiti ili ne uključiti predstavnike zaposlenih.36 Dosadašnja iskustva u mnogim državama pokazala su opravdanost uključivanja predstavnika zaposlenih u ovu problematiku čime se uveliko smanjuju tenzije, ali i radni sporovi naročito kod iskazivanja prekobrojnosti zaposlenih iz ekonomskih, tehničkih i organizacijskih razloga. 34 Lubarda Branko A. isto, str. 1074. i 1075. Lubarda Branko A. isto, str. 1076. 36 Poslodavac dima dvije opcije: a) da se procesi odlučivanja i organizacije rada odvijaju bez uvođenja participacije zaposlenih, odnosno nastojanjem poslodavca da slabi, marginalizuje, izbjegava ili isključi predstavnike zaposlenih (sindikat, vijeće zaposlenika i sl.); b) da se pomoću participacije predstavnici zaposlenih uključe u proces odlučivanja o organizaciji rada. Lubarda Branko A. isto, str. 1076. 35 319 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI U pozitivnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ne postoji niti heteronomno niti autonomno pravno ograničenje slobode poslodavca u utvrđivanju unutrašnje organizacije rada37 jer je autonomno pravo poslodavca da sam odlučuje da li će pristupiti reorganizaciji procesa rada radi efikasnijeg korištenja sredstava rada, opreme i ljudskih resursa u cilju smanjenja troškova poslovanja, odnosno jačanja konkurentske sposobnosti na tržištu, koji se opet manifestiraju kao razlozi ekonomske i tehničke – tehnološke prirode, zbog toga što su organizacijske promjene sastavni dio upravljačkih ovlaštenja poslodavca, pa samim tim te aktivnosti poslodavca i ne mogu biti predmet sudske kontrole niti pitanje cjelishodnosti takve odluke (spor pune jurisdikcije), već mogu biti samo predmet kontrole zakonitosti donošenja takve odluke.38 5. Oblici učešća zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca Participacija zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca vrši se na dva temeljna načina: 1. neposredno i posredno i 2. institucionalno i vaninstitucionalno. Neposredni ili direktni oblici participacije vrše se neposrednim uključivanjem zaposlenih u proces odlučivanja na konsultativnim sastancima zaposlenih ili njihovih izabranih predstavnika sa poslodavcem ili njegovim predstavnicima, na sastancima radnih timova , autonomnih radnih grupa i drugim oblicima, pri čemu se posebno naglašava uloga pojedinačnog zaposlenika ili radne grupe i njegove neposredne radne situacije.39 37 Naročito u SAD, poslodavac, odnosno uprava (odbor direktora) nerado odustaju od svog prava da odluke donose jednostrano, mada nije pravno isključeno iz predmeta kolektivnog pregovaranja na nivou poslodavca pitanje tzv. menadžerskih klauzula (organizacije rada – menadžment ljudskih resursa), koje se u praksi rijetko ugovaraju. Lubarda Branko A. isto, str. 1076. 38 U skladu sa članom 23. stav 1. alineja 2. Zakona o vijeću zaposlenika obaveza poslodavca je da izvrši konsultovanje sa vijećem zaposlenika u slučaju donošenja odluke kojom se uslijed organizacijskih razloga – promjena otkazuje ugovor o radu za više od 10 % zaposlenih, a najmanje petorici, prema kojoj odredbi sud ima ovlaštenje da kontrolira samo da li je izvršeno konsultovanje sa vijećem zaposlenika, a ne i da cijeni opravdanost ili neopravdanost organizacijskih promjena – razloga kod poslodavca. 39 Ovdje se radi o tzv. silaznoj participaciji jer se odlučivanje prenosi sa menadžmenta na same zaposlene, mada samo u pogledu veoma ograničenog kruga pitanja u vezi sa radom zaposlenog kao što su raspodjela radnih zadataka; metode rada; održavanje kvaliteta proizvodnje i td. Na ovaj način se zaposleni direktno motiviše da bolje radi, poistovjećuje sa ciljevima poslovne politike poslodavca, dok glavne poluge ostaju upravi poslodavca. Lubarda Branko A. isto, str. 1084. 320 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Posredni ili indirektni oblici participacije vrše se uključivanjem zaposlenih u proces odlučivanja posredstvom izabranih predstavnika zaposlenih u vijeće zaposlenika, u upravni ili nadzorni odbor preduzeća, u učešću u predlaganju izbora direktora rada.40 Pod institucionalnim oblicima participacije podrazumijevaju se trajni sistemski oblici participacije uvedeni u sistem kolektivnih radnih odnosa, prvenstveno zakonskim putem kao obavezni oblici participacije. Institucionalni oblici participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca podrazumijevaju učešće izabranih predstavnika zaposlenih u informisanju, konsultovanju i saodlučivanju. Ovdje se ima u vidu institucionalna participacija koja se ostvaruje posredstvom vijeća zaposlenih, kao najraširenijeg i najznačajnijeg institucionalnog oblika participacije. Pod vaninstitucionalnim oblicima participacije zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca podrazumijevaju oni oblici koji se uvode u pojedinim privrednim društvima ili određenim privrednim granama kao dobrovoljno – unilateralno učešće utvrđeno određenim planovima i programima participacije i to za određeno vrijeme, ili kao bilateralno učešće utvrđeno kolektivnim ugovorom o radu. Vaninstitucionalni oblici participacije predstavljaju informisanje zaposlenih od strane poslodavca isticanjem određenih obavještenja na oglasnim tablama privrednog društva, u novinama i drugim medijima u svrhu upoznavanja zaposlenih sa tekućim poslovima i problemima u poslovanju; održavanje sastanaka radnih timova kao posebnog oblika kratkotrajnog informisanja zaposlenih u svrhu njihovog potpunijeg upoznavanja sa posebno važnim pitanjima i problemima u poslovanju i njihovom uticaju na poslove i rad zaposlenih bez otvaranja diskusije; rad radnih grupa bez nadzora pretpostavljenih kojima je svrha pronalaženje načina za izvršavanje radnih zadataka na najprimjereniji način radi postizanja postavljenih radnih i ekonomskih ciljeva kroz koji se razvija takmičarski duh i postiže veća kooperativnost, odgovornost i efikasnost i sl. Participacija zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca u Bosni i Hercegovini sprovodi se institucionalno i institucionalno – organizacijski. 40 Ovdje se radi o svojevrsnoj „uzlaznoj participaciji“ zaposlenih u odlučivanju, jer je u pitanju participacija zaposlenih na višim nivoima odlučivanju u preduzeću. Lubarda Branko A. isto, str. 1084. 321 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI Institucionalno participacija se provodi posredstvom vijeća zaposlenika / savjeta radnika i sindikata41 ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika / savjet radnika. Da bi se formiralo vijeće zaposlenika / savjet radnika kao primarni institucionalni oblik ostvarivanja participacije u odlučivanju kod poslodavca, uvjet je da poslodavac zapošljava najmanje 15 zaposlenika bez obzira da li su svi u radnom odnosu na neodređeno ili određeno vrijeme i bez obzira da li rade puno ili nepuno radno vrijeme. Organizacijski participacija se sprovodi kod poslodavca koji registrirane djelatnosti obavlja po organizacionim dijelovima pod uvjetom da zaposleni u organizacionim dijelovima koriste ovo pravo u skladu sa Zakonom o vijeću zaposlenika. Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacionih jedinica koje djelatnost obavljaju izvan sjedišta poslodavca, u tom slučaju zaposleni mogu organizirati vijeće zaposlenika u svakoj od tih organizacionih jedinica pod uvjetom da se u svakoj organizacionoj jedinici vijeće zaposlenika formira na prijedlog sindikata ili najmanje 20 % zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih koji su u radnom odnosu kod poslodavca i pod uvjetom da vijeće zaposlenika ne može imati manje od tri i više od devet članova. U ovom slučaju formira se glavno vijeće zaposlenika koje se sastoji od predstavnika vijeća zaposlenika organizacionih jedinica.42 Polazeći od činjenice da se participacija zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca u Bosni i Hercegovini vrši institucionalno i institucionalno – organizacijski, potpuno opravdano se postavlja pitanje na koji način će zaposlenici kojih je u radnom odnosu kod poslodavca manje od 15 ostvariti pravo na participaciju u ostvarivanju i zaštiti svojih opravdanih ekonomsko socijalnih prava i interesa. 41 a) Nadležnosti sindikata šire su od nadležnosti vijeća zaposlenika. Nadležnosti sindikata obuhvataju i nadležnosti vijeća zaposlenika ako kod poslodavaca nije formirano vijeće zaposlenika. Vijeće zaposlenika ne može učestvovati u pripremanju štrajka, isključenju sa rada zaposlenika i ne može učestvovati u kolektivnom radnom sporu koji može dovesti do štrajka, što su isključiva ovlaštenja sindikata. Zakon o vijeću zaposlenika, Obaveze i ovlaštenja zaposlenika, „Službene novine Federacije BiH“ broj 38/04. b) Poseban značaj i ulogu u kontekstu pozitivnopravnih rješenja u radnom zakonodavstvu BiH vezano za participaciju imaju odnosi koji se uspostavljaju između sindikata i vijeća zaposlenika, odnosno savjeta radnika. Radi se o odnosima saradnje,, odnosno član vijeća može biti istovremeno i član sindikata. Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. isto, str. 125. 42 Zakon o vijeću zaposlenika, Odredbe o formiranju vijeća zaposlenika, isto. 322 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Odgovor na ovo pitanje treba posmatrati u kontekstu prava zaposlenih da organiziraju ili neorganiziraju sindikat kao svoju profesionalnu asocijaciju za ostvarivanje i zaštitu kako individualnih tako i kolektivnih prava iz radnog odnosa. Iz toga bi potpuno utemeljeno proizilazilo i pravo zaposlenika da tamo, gdje nema formiranog vijeća zaposlenika / savjeta radnika pa ni sindikata, ovo pravo ostvaruju ili sa pravovaljano izabranim predstavnikom / predstavnicima zaposlenih ili neposredno učešćem svih zaposlenih na zboru radnika. ZAKLJUČAK Kolektivno radno pravo kao dio radnog prava obuhvata norme koje reguliraju kolektivne radne odnose. Predmet proučavanja kolektivnog radnog prava jesu odnosi koji se uspostavljaju u izvršavanju zavisnog rada pod uvjetom da izvršavanje takvog rada, pored uspostave pravnih odnosa individualne prirode, povlači za sobom i uspostavljanje pravnih odnosa kolektivne prirode. Temeljna karakteristika kolektivnih radnih odnosa jeste da se ovi odnosi razlikuju od individualnih radnih odnosa po subjektima, predmetu reguliranja i načinu rješavanja sporova. Subjekti kolektivnih radnih odnosa su, na jednoj strani zaposlenici čija se prava i interesi ostvaruju i štite kroz institucionalne oblike predstavljanja posredstvom sindikata i vijeća zaposlenika, i na drugoj strani poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca. Predmet reguliranja kolektivnog radnog prava predstavljaju one institucije i kategorije radnog prava koje utemeljuju sticanje, ostvarivanje i zaštitu kolektivnih prava i interesa socijalnih partnera. Te kategorije i institucije predstavljaju stubove kolektivnog radnog prava kao predmeta proučavanja. Ne može se klasificirati ili reći koji je od tih stubova značajniji za kolektivno radno pravo, odnosno prije svega za prava i interese zaposlenih zbog toga što svi ti stubovi kolektivnog radnog prava zajedno čine jednu kontinuiranu, nedjeljivu i hronološki postavljenu i uvjetovanu cjelinu u ostvarivanju i zaštiti prava i interesa zaposlenih. Sva kolektivna radna prava: sloboda udruživanja – pravo na osnivanje i organiziranje udruženja radnika i poslodavaca; pravo na kolektivno pregovaranje i kolektivno dogovaranje; 323 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI pravo na participaciju, pravo rješavanja kolektivnih radnih sporova, pravo na štrajk i pravo učešća u postupku donošenja autonomnih općih akata kojima se uređuju prava, obaveze i odgovornosti na radu i u vezi sa radom predstavljaju institucionalne oblike za ostvarivanje i zaštitu individualnih prava na radu, u vezi sa radom i povodom rada. Način rješavanja kolektivnih radnih sporova razlikuje se od načina rješavanja individualnih radnih sporova po tome što samo institucionalni kolektiviteti zaposlenih ili svi zaposleni neposredno mogu preduzimati određene mjere i akcije kolektivnog karaktera radi ostvarivanja i zaštite kolektivnih radnih prava kao što je pravo na štrajk. Kolektivne radne odnose kao dio modela industrijskih odnosa karakterizira sukob interesa i kao mogućnost i kao vjerovatnoća zbog toga što su interesi subjekata kolektivnog radnog prava uvijek suprotni. Upravo, ta suprotnost interesa dovodi do uspostavljanja kolektivnih radnih odnosa na temelju akata koji predstavljaju rezultat sporazumijevanja u cilju ostvarenja kolektivnih prava i interesa na radu, u vezi sa radom i povodom rada. Jedan od pravnih mehanizama koji služi ostvarenju ovog cilja socijalnih partnera jeste pravo na participaciju zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca. Pravo na participaciju jedno je od temeljnih kolektivnih radnih prava kojim se osigurava pravo zaposlenih da putem svojih institucionalnih oblika predstavljanja učestvuju u odlučivanju kod poslodavca kada poslodavac donosi odluke koje su značajne za njihova prava i interese iz radnog odnosa. Zbog izuzetnog značaja i važnosti ovog prava zaposlenih u ostvarivanju i zaštiti prava i interesa zaposlenih iz radnog odnosa, pravo na participaciju uređeno je univerzalnim pravnim aktima – konvencijama Međunarodne organizacije rada, regionalnim evropskim pravnim aktima od kojih je od posebnog značaja Revidirana evropska socijalna povelja i nacionalnim pravnim aktima svake države. Pravo na participaciju različito je uređeno u pojedinim državama u skladu sa njihovim specifičnostima unutrašnjeg karaktera na koje posebno 324 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ utiče tradicija s jedne strane, i ,s druge strane jačina radničkog i sindikalnog pokreta. Pravo na participaciju uređeno je heteronomnim pravnim propisima, kolektivnim ugovorima i autonomnim općim aktima poslodavaca. Svakako najjaču garanciju ostvarenju i zaštiti ovog prava daje heteronomno pravno uređenje, ali tone mora biti odlučujući faktor jer u razvijenim državama sa jakim sindikalnim i radničkim pokretom ovo pravo je potpuno efikasno iako je uređeno ili kolektivnim ugovorima ili autonomnim općim aktima poslodavca. Pravo na participaciju zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca ostvaruje se informisanjem od strane poslodavca, konsultovanjem sa poslodavcem i saodlučivanjem sa poslodavcem. Ova tri mehanizma u rukama zaposlenih, odnosno njihovih institucionalnih predstavnika predstavljaju izuzetno jaka pravna sredstva za potpuno ostvarenje i zaštitu temeljnih, ali i svih prava iz radnog odnosa, tj. prava na radu, u vezi sa radom u povodom rada. Pravo na participaciju u Bosni i Hercegovini uređeno je na entitetskom nivou i nivou Brčko Distrikta BiH heteronomnim pravnim propisima, a ostvaruje se institucionalnim oblicima predstavljanja zaposlenih posredstvom vijeća zaposlenika / savjeta radnika ili sindikata ako vijeće zaposlenika /savjet radnika nije formiran kod poslodavca. Pravo na participaciju ostvaruje se zakonski utvrđenim mehanizmima koji istovremeno predstavljaju prava zaposlenih i obaveze poslodavca na informisanje, na konsultovanje sa poslodavcem i saodlučivanje sa poslodavcem. Koristeći se navedenim participativnim pravima zaposlenici mogu potpuno i efikasno ostvariti i zaštiti svoja individualna prava iz radnog odnosa. Zbog toga je neophodno svakodnevno uticati na zaposlene da koriste svoja zakonom utvrđena prava i da obavezno osnivaju i organiziraju sindikat u svojoj radnoj sredini ili da se pridruže već postojećim sindikalnim organizacijama, da tamo gdje ispunjavaju uvjete za formiranje vijeća zaposlenika / savjeta radnika obavezno formiraju vijeće zaposlenika / savjet radnika i da putem tih institucija predstavljanja vrše konstantan pritisak na poslodavaca da ispunjava obaveze iz participacije. 325 �Faruk Sinanović: PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI LITERATURA Brajić V. (2001) Radno pravo, Beograd, Savremena administracija Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. (2005) Radno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu Dedić S. Gradaščević Sijerčić J. (2000) Temelji međunarodnog radnog prava, Sarajevo, Pravni centar Fond otvoreno društvo BiH Lubarda B. A. (2004) Evropsko radno pravo, Podgorica, CID Milićević N. (2007) Ljudska prava, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu Trnka K. Ustavno pravo, (2000) Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Studentska štamparija Univerziteta Sarajevo Trnka K. Milićević N., Simović M., Dmičić M.S. (2004) Ustav Federacije Bosne i Hecegovine, Ustav Republike Srpske, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, Komentar, Centar za promociju civilnog društva Sarajevo, Žilić A. (1996) Bosna i Hercegovina Kodeks ljudskih prava, Slavonski Brod, Amadeus Propisi i sudska praksa Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine Opšti kolektivni ugovor Republike Srpske Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 P 09 001404 od 05.02.2010. godine Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 002759 10 Gž od 12.01.2012. godine, 326 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 121904 12 Rev od 06.12.2012. godine Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 005288 09 P od 07.07.2010. godine Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 005288 10 Gž od 14.02.2013. godine Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o radu Republike Srpske Zakon o radu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Zakonima o vijeću zaposlenika Federacije Bosne i Hercegovine Zakonom o savjetima radnika Republike Srpske Zakon o radu Republike Hrvatske 327 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3067 Title A name given to the resource PARTICIPACIJA ZAPOSLENIH U OSTVARIVANJU I ZAŠTITI PRAVA IZ RADNOG ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI Author Author SINANOVIĆ, Faruk Abstract A summary of the resource. Pravo na participaciju zaposlenih jedno je od temeljnih kolektivnih prava koje podrazumijeva pravo na odlučivanje, pravo na učešće u raspodjeli dobiti i pravo učešća u vlasništvu kod poslodavca ili radničko dioničarstvo. Pravo na participaciju uređeno je univerzalnim međunarodnim pravnim aktima – Konvencijama Međunarodne organizacije rada, regionalnim – evropskim pravnim aktima – Revidiranom evropskom socijalnom poveljom i nacionalnim zakonodavstvima država. U Bosni i Hercegovini pravo na participaciju uređeno je entitetskim zakonima, a ostvaruje se kako institucionalno, tako i vaninstitucionalno. Temeljna prava zaposlenih koja proističu iz participacije jesu pravo na informisanje od strane poslodavca, pravo na konsultovanje – savjetovanje sa poslodavcem i pravo saodlučivanja sa poslodavcem, odnosno davanja prethodne saglasnosti poslodavcu na određene odluke. U radu se razmatraju temeljna pitanja participacije vezana za sam pojam i pravni režim participacije, obaveze poslodavaca, odnosno prava zaposlenih iz participacije, modele participacije, legitimnost participacije i oblike učešća zaposlenih u odlučivanju kod poslodavca. Metodologija korištena prilikom izrade ovog rada zasnivala se normativnom, sociološkom, komparativnom i dogmatskom metodu. Prava zaposlenih koja proističu iz participacije u Bosni i Hercegovini veoma su značajni i jaki institucionalno zakonski instrumenti u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava u radnom odnosu i prava iz radnog odnosa. Ključne riječi: Pravo na rad, kolektivna prava, pravo na participaciju, zaposleni, poslodavci, vijeće zaposlenika, sindikat, ekonomsko socijalna prava, ostvarivanje prava i zaštita prava i pravnih interesa. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/5d2f898458a4c3071a66b89980d5191b.docx 5209a080ac08e1674ccfe3ac20a633e3 https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/54c52427389ce8b310bcd0b0d7cb4980.pdf 2cd5490a4ba28f3d52f4712f444eb905 PDF Text Text Doc. dr. Zemir Sinanović1 Univerzitet u Sarajevu Univerzitet u Zenici Internacionalni univerzitet Travnik Mirsad Čizmić, MA Bosna Sema obrazovne institucije NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI Sažetak Sagledavajući ukupni sigurnosni ambijent u regiji i aspekt saradnje/ne saradnje obavještajnih službi, u nastavku teksta, kao odgovor na navedene dileme, opredjelio sam se za tzv. „rang listu“ prednosti i slabosti u saradnji obavještajnih službi u regiji. Nadležene institucije i organi, ali i čitaoci ovog rada, će shodno nivou svoje edukacije i (sigurnosnog) profesionalizma, navedenu listu revidirati prema svome shvatanju i ubjeđenju, što je dobar put ka konačnom rješenju – bolji sigurnosni ambijent u regiji kroz puna saradnju obavještajnih službi. U konačnici, zaključak bi trebao/morao biti da je saradnja obavještajnih službi u regiji nužan prioritet svih država kao ključnih aktera sigurnosti. Ipak, stiče se utisak da se sigurnosni izazov, rizici i prijetnje u regiji ignorišu na način da se, čak, i pojedinačno nedovoljno sagledavaju, dok se na drugoj strani gubi iz vida činjenica da sigurnosni izazov, rizici i prijetnje međusobno snažno multipliciraju i u datom trenutku mogu izazvati kumulativnu društvenu reakciju koja može biti snažnija od zbira svi njih pojedinačno. Ključne riječi: obavještajne službe, sigurnost, izazovi, rizici, prijetnje, saradnja 1 Autor je do 30.09.2012. godine, u činu brigadira, bio na dužnosti načelnika Uprave J-2 (Vojnoobavještajne službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine). Direktni je učesnik i predavač na brojnim međunarodnim konferencijama iz oblasti društvene destrukcije. Autor i koautor je deset knjiga. Objavio je trideset stručnih i naučnih radova. 641 �Zemir Sinanović: NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI NECCESARY LEGAL REFORMS IN THE REGION: TOWARDS A BETTER COOPERATION OF INTELLIGENCE AGENCIES Abstract Looking at the overall security setting in the region and the aspect of un/cooperation of intelligence services, (hereinafter, as an answer to these dilemmas) I have opted to present a “list” of strengths and weaknesses of the cooperation of intelligence services in the region. Both relevant institutions and authorities, as well as you, readers of this paper, depending on the level of your education/knowledge in security , understanding and in best faith, will revise the given list, and will come to a potential view/outcome – that a better security environment in the region depends on full cooperation of intelligence services. Finally, conclusion should be in findings that cooperation of intelligence services from the region is a an immediate priority of all the countries as a key factors of security. However, it seems that the security challenges, risks and threats from the region, are being ignored, not even analysed thoroughly while on the other side, they are mutually strongly multiplying and in a given time could cause cumulative social reaction that can further on become so powerful than the sum of all of the factors taken individually. Key words: intelligence, security challenges, risks, threats, cooperation 642 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ UVOD Geopolitički položaj Balkana proizilazi iz njegovog položaja u Evropi, na južnoevropskom vojištu i u Sredozemlju. Od tri velika poluostrva, Male Azije, Balkanskog i Apeninskog, Balkan zauzima njegovo centralno, strateško i najvažnije mjesto. Balkan se sa Malom Azijom i Bliskim istokom nalazi na spoju kontinenata starog svijeta – Evrope, Azije i Afrike. Posebno je važno naglasiti da najkraći kopneni prilaz iz Evrope ka tom važnom međukontinentalnom spoju vodi, upravo, preko Balkana. Iz ranijih vremenskih razdoblja, poznat je povezujući položaj Balkana, ne samo u okviru geografskog prostora koji danas uključujemo u južnu Evropu, već znatno šire. Zbog svog sveukupnog značaja, Balkan je postao i središte i ruta mnogih sigurnosnih izazova kako u prošlosti tako i danas. Faktori društvene destrukcije su u kontinuitetu prisutni na Balkanu, ukoliko to nije totalna društvena destrukcija – rat, onda je to organizovani kriminal, opojne droge, nacionalizam/fašizam, socijalni i kontrolisani nemiri,... U odnosu na navedene sigurnosne izazove, rizike i prijetnje, na Balkanu nikada (pa i danas) nije uspostavljena adkevatna nacionalna ili regionalna prevencija. Uglavnom su dominirali (rijetko malo, uglavnom puno, previše ili potpuno) faktori društvene destrukcije u odnosu na faktore prevencije, ali i organizovane društvene represije i sankcije. Regija Balkana spada u jedno od najdinamičnijih područja po odvijanju društvenih procesa ne samo u (ukupnoj) regiji već i u svakoj državi pojedinačno. Sve države su prošle (i prolaze) nadasve turbulentnu fazi svoga (pre)uređenja, sa naglaskom na države koje još stoje u predvorju euroatlanskih integracija ili vraćanja u mračnu prošlost – npr. deklarativno zalaganje za teritorijalnu cjelovitost susjednih zemalja a tajno/javno raditi na podrivanju iste - što može opet biti ključni uticaj na društvenu destrukciju širih razmjera. Međudržavni teritorijalni apetiti nisu postali prošlost, a unutar nekih država (primjer BiH) želi se izvršiti potpuna teritorijalizacija nacionalnih suvereniteta sa krajnjom idejom secesije pojedinih dijelova BiH. Prema svim ocjenama, navedeni scenarij ne može proći u miru, on bi bio (najvjerovatnije) propraćen još krvavijim sukobima nego u nedavnoj prošlosti. 643 �Zemir Sinanović: NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI Velika/direktna je odgovornost međunarodne zajednice da pomogne završetak tranzicionih procesa u pojedinim zemljama, kroz pomoć da se njihove aspiracije prema euroatlanskim asocijacijama i ostvare kroz njihovo učlanjenje u iste. Nezavršeni regionalni procesi tranzicije su veliki balast ne samo za države u regiji već i na globalnom nivou, budući da se u regiji već „ustoličavaju“ negativni sigurnosni procesi: organizovani kriminal, opojne droge, nacionalizam/fašizam,... koji kontaminiraju i druga područja na globalnom nivou. Tranzicija država u regiji ne smije se posmatrati kao prirodan proces promjena, to je društveni ambijent koji se želi otrgnuti iz mračne prošlosti kada su sve društvene vrijednosti bile ugrožene u svim zemljma, negdje više a negdje totalno. Zbog toga te promjene ne možemo posmatrati samo kao puke strukturalne promjene unutrašnje administrativne, društvene i političke organizacije. Svaka država za sebe ima ključne specifičnosti u odnosu na drugu državu, tako da nemamo jedinstvene „tranzicione matrice“ koju bi primjenjivali sa sve zemlje u regiji. Države u regiji, posebno npr. Srbija, Hrvatska, BiH,... trebaju/moraju učiniti dodatne napore u sljedećem: • • • • • • • • Progon nosilaca sigurnosnih rizika bez obzira na njihove personalne identitete (osumnjičeni za ratne zločine, kriminalci, teroristi,...); Zaštita života i imovine građana; U svakoj prilici djelovanje u skladu sa zakonom (izbjeći „dva aršina“); Suzbijanje kriminaliteta; Suzbijanje transnacionalnog sigurnosnih rizika; Pravičnost, nepristrasnost i dostojanstveno postupanje sa ljudima; Ne kršiti svjesno zakon kako bi ga se promijenilo; Pružanje pomoći zajednici i njenim građanima u rješavanju sigurnosnih problema i održavanje mira. U regiji se mora uspostaviti ambijent u kojem će se u potpunosti organizacijom države baviti njeni legitimni politićki i državni subjekti i faktori međunarodne zajednice. Bilateralne i multilateralne odnose rješavati onako kako im nalažu nacionalni interesi. Organizacija nacionalnog i internacionalnog sigurnosnog sektora ne smije biti talac unutrašnjih i međunarodnih interesnih grupacija “robinzonizam” i izolacionizam te samodovoljnost u oblasti borbe protiv svih vidova sigurnosnih izazova, rizika 644 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ i prijetnjih nisu dopustivi jer bi u protivnom države i njihovi građani postali taoci nosioca ugrožavanja sigurnosti. Sektor sigurnosti mora biti profesionaliziran, dekriminaliziran, depolitiziran i deideologiziran kako bi bio do kraja efikasan u ostvarivanju svoje misije. Permanentna edukacija u institucijama sigurnosti je condicio sine qua non uspješnosti. Regionalna saradnja treba da se razvija spram nivoa i strukture sigurnosnih rizika. Ovo je poželjan okvir za borbu protiv svih sigurnosnih rizika. U današnjem sigurnosnom okruženju, obavještajne službe moraju usko da sarađuju kako međusobno, tako i sa drugim državnim subjektima ali i nevladinim sektorom. Međusobna saradnja predstavlja poseban izazov za velike zemlje sa većim brojem obavještajnih službi, iako i manje države često imaju veći broj aktera uključenih u obavještajnu djelatnost, čime se javlja potreba za optimalnom saradnjom. Kroz bilateralnu saradnju obuhvatiti razmjenu obavještajnih podataka i analiza na teme od zajedničkog interesa. Moramo znati, da takva saradnja uglavnom funkcioniše na bazi protivusluge, jer države nerado pružaju informacije koje mogu otkriti njihove izvore ili metode, a da ne iz toga nemaju konkretnu korist. Multilateralna saradnja je takođe nužnost i ona se najčešće odvija kao odgovor na sljedeće izazove, rizike i prijetnje: • • • Multilateralne operacijer podrške miru - zahtijevaju snažnu obavještajnu saradnju ali i uspostavljanje privremenih zajedničkih obavještajnih tijela; Transnacionalna pitanja kao što su organizovani kriminal i terorizam. Motiviše mnoge zemlje da dobiju i omoguće pristup sve širem opsegu informacija; Multilateralno obavještajno umrežavanje može biti presudno u razvoju međusobnih veza, modernih tehnologija i baza podataka, i u pružanju uzajamne pravne pomoći. Npr. neke međunarodne organizacije kao što je EU su u procesu stvaranja nadnacionalnih mehanizama za obavještajnu procjenu, ali su ovi mehanzmi još uvijek zavisni od podataka koje im ustupe obavještajne službe država članica. 645 �Zemir Sinanović: NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI Uopšteno govoreći, obavještajne službe moraju prednjačiti u odnosu na ostale vladine službe, posebno prema transparentnosti i odgovorosti, i u svom angažovanju prema javnosti. Parlamenti moraju garantovati da zakon jasno i otvoreno definiše uloge i odgovornosti obavještajnih službi, kao i da su iste jasno odgovorne izabranoj vladi i parlamentu i da rade unutar državnog zakonskog okvira. Države treba/moraju da dijele obavještajne informacije sa drugim vladama o osumnjičenima za ratne zločine, da sarađuju i zajedno rade sa drugim vladama u istragama, otkrivanju, hapšenju i kažnjavanju onih koji su umiješani u ratne zločine, da prihvate što prije relevantne međunarodne protokole i konvencije koje se odnose na ratne zločine. Prostor regije (posebno teritorija bivše Jugoslavije) mora biti što prije „dekontaminirana“ sa osumnjičenim za ratne zločine, kao čestim indirektnim/direktnim nosiocima sigurnosnih izazova, rizika i prijetnji u regiji. 1. Prednosti i slabosti u saradnji obavještajnih službi u regiji Sagledavajući ukupni ambijent u regiji sa aspekta saradnje/ne saradnje obavještajnih službi, opredjelili smo se za „rang listu“ prednosti i slabosti u njihovoj saradnji. 1.1. Prednosti u saradnji obavještajnih službi u regiji:          646 Zajedničko rješavanje problema osumničenih za ratne zločine u regiji (na desetine hiljada). Na ovj način bi smo riješili (ili znatno umanjili) druge sigurnosne izazove, rizike i prijetnje koji svakim danom sve ozbiljnije prijete ukupnoj sigurnosti u regiji, a posebno u nekim zemljama; Jači smo kada djelujemo zajedno!; Jedinstven pristup zajedničkom problemu; Povećanje efikasnosti zajedničke borbe; Lišavanje ili otežavanje korišćenja “sigurnih oaza” za ratne zločince,...; Smanjenje troškova borbe; Korišćenje zajedničkih resursa; Razmjena podataka; Razmjena ekspertskog znanja; �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“     Integrirano planiranje; Produbljivanje znanja; Razmjena tehnologija; Zajednička istraživanja; 1.2. Slabosti u saradnji obavještajnih službi u regiji:                            Nedostatak snažnije političke volje; Neadekvatna uređenost granica; Jedinstveno nerazumijevanje problema; Problem suvereniteta/zaštite tajnosti/brige za svoja posla; Potrebni komplikovani i složeni koordinacijski mehanizmi – usporenje reakcije; Neriješeni postkonfliktni problemi; Različiti doktrinarni pristupi - “istok-zapad”; Prisutnost asimetričnih prijetnji; Članstvo u različitim savezima i organizacijama (NATO, PfP, “neutralni”); Nedovoljna demokratizacija regije; Dinamični “negativni” politički procesi u regiji; Teška socijalna situacija; Skriveno naoružanje i vojna oprema zaostalo iz ratova; Zloupotreba borbe protiv novih sigurnosnih izazova u političke svrhe; Pitanje novih sigurnosnih izazova i borbe protiv istih se u regiji tretira sa više različitih zakona, državnih strategija, smjernica, planova,...; Različite ovlasti unutar zakonskih ograničenja; Otpor prema riziku; Uslovljenost budžetom; Različite “kulture”; Konkurentski interesi; Različite motivacije; Konkurencija za misije, budžete,...; Različiti jezici; Različite vrijednosti; Različiti stavovi o tome šta je ispravno; Različiti kriterijumi uspjeha/mjerenja; Nema stimulacije za “pokrivanje rupa” izvan djelokruga ovlasti; 647 �Zemir Sinanović: NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI       Lični “programi”; Različita odgovornost; Tajne operacije; Obmana; Cenzura; Šta još? Rezultati kvalitativne analize su na strani prednosti regionalne saradnje. Rezultati kvantitativne analize su na strani slabosti regionalne saradnje. Ipak, na Balkanu je postignut veliki napredak u reformi obavještajnog sektora (posebno Vojnoobavještajnog, gdje je u BiH postugnut i verifikovan najveći napredak, iako je realno najmanje bio očekivan), ako se uzme u obzir činjenica u kakvom se stanju isti nalazio prije demokratskih procesa. Realno je bilo očekivati da će ići puno sporije „dekontaminacija udbaške“ prošlosti u svim zemljama regije. Mora se naglasiti ključna uloga međunardone zajednice u reformi obavještajnog sektora u regiji, koja sigurno ne bih uspjela bez njihove pomoći, budući da su recidivi prošlosti stalno pritiskali proces reformi. Naravno, proces reformi obavještajnog sektora nije završen, čak ukoliko se ne nastavi sa dinamičnim reformama do završetka istih, postoji realna opasnost da se cio proces vrati unazad, paralelno sa promjenama politika nekih zemalja u regiji glede euroatlanskih integracija. ZAKLJUČAK U odnosu na aktuelne sigurnosne izazove, rizike i prijetnje u regiji, bez obzira na dosadašnji nivo saradnje obavještajnih službi, ne možemo biti zadovoljni sa stepenom dostignute saradnje. Zašto? Gledajući sa hitorijskog aspekta, a vraćajući pogled i u blisku prošlost (1991. – 1999.) obavještajne službe nekih zemalja (sa kojima nam valja opet sarađivati) su bile (i) nosioci planiranja, organizovanja i izvršavanja mnogih destruktivnih procesa u regiji, posebno na prostorima bivše Jugoslavije (uspostavljanje brojnih logora, masivni ratni zločini praćeni masovnim ubistvima/posebno direktno učešće u najtežem ratnom zločinu – zločinu genocida nad Bošnjacima). Postavlja se otvoreno pitanje, mogu li uistinu obavještajne službe (prvenstveno neke sa prostora bivše Jugoslavije) uspostaviti istinsku 648 �ZBORNIK RADOVA - Međunarodna naučna konferencija „Javni i privatni aspekti nužnih pravnih reformi u BiH: Koliko daleko možemo ići?“ međusobnu saradnju nakon navedene prošlosti – čiji su direktni akteri i danas u obavještajnim službama, kojima je sada nadležnost dokumentovanje „samog sebe“ kroz saradnju sa obavještajnim službama u regiji. Naravno, lustracija kao nužni dio procesa demokratizacije sigurnosnog sektora nikada nije obuhvatila regiju ali ni bosanskohercegovačko društvo i državu. Možemo zaključiti da je zahvaljujući ulozi međunarodne zajednice uspostavljen određeni nivo saradnje obavještajnih službi, ne samo u okviru obavještajne zajednice pojedinih zemalja u regiji, već i obavještajna saradnja na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi. Na polju ratnih zločina, obavještajna saradnja u regiji (možda) bilježi i najslabije rezultate, i to „spravom“ jer su i dalje snažno prisutni recidivi koji sprječavanju efikasniju saradnju na tom polju. Upravo zbog toga, moramo biti svjesni da navedeni nivo saradnje obavještajnih službi sadrži (i) elemente tzv. „nasilne“ demokratizacije dijela obavještajnih službi (gdje imamo situaciju tzv. „mutacije“ ratnih zločinaca u demokrate). LITERATURA Abazović, M. (2002.): Državna bezbjednost: Uvod i temeljni pojmovi, Sarajevo. Bijela knjiga Bosne i Hercegovine (2005). Duraković, A. (2011): Materijalizacija istražnih situacija kod krivičnih djela kojima se ugrožava nacionalna sigurnost - Zbirka Eseja, Meligraf d.o.o., Zenica. Delić , M. (1991.): Osnovi bezbjednosti, Beograd. Masleša, R. (2001): Teorije i sistemi sigurnosti, Sarajevo. Sinanović, Z. (2012.): Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo. Tatalović, S. (1999.): Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti, Zagreb. 649 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3085 Title A name given to the resource NUŽNE PRAVNE REFORME U REGIJI: PUT KA BOLJOJ SARADNJI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI Author Author SINANOVIĆ, Zemir ČIZMIĆ, Mirsad Abstract A summary of the resource. Sagledavajući ukupni sigurnosni ambijent u regiji i aspekt saradnje/ne saradnje obavještajnih službi, u nastavku teksta, kao odgovor na navedene dileme, opredjelio sam se za tzv. „rang listu“ prednosti i slabosti u saradnji obavještajnih službi u regiji. Nadležene institucije i organi, ali i čitaoci ovog rada, će shodno nivou svoje edukacije i (sigurnosnog) profesionalizma, navedenu listu revidirati prema svome shvatanju i ubjeđenju, što je dobar put ka konačnom rješenju – bolji sigurnosni ambijent u regiji kroz puna saradnju obavještajnih službi. U konačnici, zaključak bi trebao/morao biti da je saradnja obavještajnih službi u regiji nužan prioritet svih država kao ključnih aktera sigurnosti. Ipak, stiče se utisak da se sigurnosni izazov, rizici i prijetnje u regiji ignorišu na način da se, čak, i pojedinačno nedovoljno sagledavaju, dok se na drugoj strani gubi iz vida činjenica da sigurnosni izazov, rizici i prijetnje međusobno snažno multipliciraju i u datom trenutku mogu izazvati kumulativnu društvenu reakciju koja može biti snažnija od zbira svi njih pojedinačno. Ključne riječi: obavještajne službe, sigurnost, izazovi, rizici, prijetnje, saradnja Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/b1014b382c51aca05aeccf6313b37148.docx 4585948c2c755ff0a48f24d54d201a2c https://omeka.ibu.edu.ba/files/original/ff657345d14febebaeba79590a670cbe.pdf 20d5775593e7662f8f9fcb1d12622722 PDF Text Text IZVORNI NAUČNI RAD UDK 351.78(497.6) Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Doc. dr. sc. Mirza Smajić Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Email: smajicm@fpn.unsa.ba Mr. sc. Sead Turčalo Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Email: turcalos@fpn.unsa.ba Sažetak: Stepen povjerenja u institucije sigurnosti direktno se veže i za stepen demokratske konsolidacije određenog društva, što u krajnjoj liniji određuje stanje demokratskih i sigurnosnih prilika u zemlji. Autori u tekstu testiraju određene hipoteze, koje se odnose na povjerenje građana u domaće i međunarodne institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini i osjećaju sigurnosti građana, predstavljajući vlastite rezultate istraživanja. Istraživanje je provedeno na prostoru cijele Bosne i Hercegovine na uzorku od 730 ispitanika uvažavajući pri tome geografsku, administrativnu i etničku heterogenost Bosne i Hercegovine. Posebno želimo naglasiti specifičnost provedenog istraživanja, jer su ispitanike osim građana, činili policijski službenici i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH što dodatno predstavlja mogućnost realnog određivanja stepena povjerenja u institucije sigurnosti, kao i stepena konsolidacije demokratije u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: sigurnost, povjerenje, Bosna i Hercegovina, demokratija, institucija 705 �Mirza Smajić, Sead Turčalo UVOD Posmatrano iz perspektive politološke znanosti povjerenje predstavlja ključni faktor za uspostavljanje političke stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog prosperiteta jedne države. S druge strane, sigurnost se ubraja u primarne ljudske potrebe 1, odnosno to je jedna od osnovnih životnih funkcija i konstantna djelatnost u svim vremenskim etapama razvoja čovječanstva. Nadalje, sigurnost treba posmatrati i kao barijeru između konstruktivnih i destruktivnih sila, budući da naspram sigurnosti stoje nesigurnost, ugrožavanje, prijetnje. U takvom stanju, čovjek ne može razvijati i obavljati svoje životne funkcije jer traži modul otpornosti i prevladavanja prema vrstama ugrožavanja, koje mogu biti prouzrokovane pojavama iz prirode ili interakcijom unutar jednog ili više društava. Iako je demokratija danas postala najprihvatljiviji oblik političkog uređenja, ipak složena etnička, vjerska i kulturna slika novonastalnih država postaje ključni izazov politici mira, stabilnosti i demokratije. Polazimo od pretpostavke da je povjerenje temeljni element političke kulture, odnosno da je glavni indikator kako bi se „kanalizirali sukobi i konflikti unutar političkog sistema“ (Baloban/Rimac, 1998: 664). Sociolozi Nikodem i Čupić smatraju da je stepen povjerenja, koji građani iskazuju u osnovne institucije i organizacije društva, ključni sociokulturni potencijal samog društva 2. Na osnovu sociološke literature i istraživačke prakse neophodno je naglasiti višedimenzionalnost pojma povjerenja, jer se vrlo često posmatra kao psihološka, etička ili čak racionalna kalkulacija. Pored toga, neki autori naglašavaju nužnost razlikovanja povjerenja u ljude i povjerenja u institucije 3. Pojedini autori, također naglašavaju da povjerenje u institucije predstavlja indikator ukupnog društvenog poredka, odnosno, efikasno funkcioniranje institucija doprinosi funkcioniranju čitavog društva i države. Upravo političke teorije naglašavaju da jaka efikasnost institucija „obezbeđuje sveukupno jačanje altruizma i solidarnosti u društvu, a ovo se dalje prenosi na interpersonalne odnose i u funkciji je legitimacije čitavog društva“. Kramer (1999) upravo ovakvu funkciju objašnjava na način da se društvo ustrojava kao „svojevrsna zajednica, garant osjećanja sigurnosti pojedinaca u vrijednosnom smislu“ (Bešić, 2011: 121-122). Prethodne konstatacije pokazuju stalnu nužnost ispitivanja stepena povjerenja u institucije, a sa ciljem jačanja efikasnosti institucija i izgradnje jednog funkcionalnog, U tom kontekstu, jedan od glavnih predstavnika psihoanalize Sigmund Freud (1856-1939) smatra da je čovjek biće „koje je pod snažnim utjecajem ili vlašću urođenih nagona i koje djeluje pod utjecajem konflikata u samom sebi i svojih nesvjesnih determinanti“ (Fulgosi, 1997:247). 2 Krunoslav Nikodem i Gordan Črpić: Izlaganje na Nacionalnom kongresu Hrvatskog sociološkog društva: „Sociologija i promjena – izazovi i budućnost“; Zagreb, 7-8. aprila, 2011.godine. 3 Osnovna razlika, prema Bešiću, povjerenja u institucije i ljude je u tome što su institucije bezlične. Nadalje, Gidens (1990) smatra da temelj na kome počiva povjerenje u institucije „zapravo je društvena konvencija, koja počiva na zakonima, pravilima i standardima, kao i etičkim kodovima koji obavezuju zapošljenje u tim institucijama na određena ponašanja.(..).U njima se insistira na značenju socijalnog poverenja za funkcionisanje institucija, posebno političkih institucija“ (Bešić, 2011: 121). 1 706 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine solidarnog i pravednijeg društva. Zbog toga, ovakva ili slična istraživanja povjerenja u institucije sistema se vrlo često provode u zemljama Europske unije kako bi se došlo do reprezentativnog i validnog rezultata povjerenja u nacionalne i nadnacionalne institucije. Za ovakvu vrstu istraživanjam, odnosno provedena istraživanja pokazuju da se najčešće testira teorija o socijalnom kapitalu, odnosno ispitivanje ključne hipoteze: „pretpostavka da će u svakoj od zemalja biti veći stepen povjerenja u institucije ukoliko je veći stepen socijalnog poverenja“ 4. Primarno naše istraživanje se odnosi na povjerenje u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine, a kako bi generalno utvrdili: • • • • • opći stepen funkcioniranja, odnosno povjerenja u institucije, pa i društvu, efikasnost političkih elita, društvenu koheziju unutar bosanskohercegovačkog društva, stepen demokratske konsolidacije, stepen ili osjećaj sigurnosti pojedinca u društvu i sl. Posmatrano iz našeg ugla, Bosna i Hercegovina se još uvijek nalazi u procesu tranzicije i ona se po mnogim faktorima razlikuje od drugih država. Prije svega, Bosna i Hercegovina je postratno društvo koje je u dobroj mjeri partikularizirano i razbijeno po etničkim, vjerskim i socijalnim kategorijama, a što je zasigurno posljedica izražene etnopolitičke dimenzije. Posljedica takvog stanja dovela je do uspostavljanja novih standarda, pa čak i kontranormi (Abazović, 2008: 74). Posebno želimo naglasiti da ovakvo stanje karakterizira nizak nivo povjerenja, odnosno postoje ključni problemi, koji opterećuju međusobne odnose što sveukupno dovelo do slabljenja unutrašnjih faktora (civilnog društva) kao glavnih generatora da se postigne konsolidacija demokratije (Sarajlić-Maglić, 2008: 15). Općenito, nijedno društvo, bilo da je riječ o savremenom, bilo o tradicionalnom, nije imuno na određene krize i stanja. Taj stepen se određuje na osnovu razvoja određenih parametara i karakteristika društva, pa i države, kao što su, npr., razvoj ljudskih prava i sloboda, suveren građanin, stepen političkog pluralizma, odlučivanje većine i manjine, opći stepen demokratskog progresa… (Zgodić, 2002). Međutim, u društvima kakvo je i bosanskohercegovačko, preovladavaju kolektivni umjesto građansko-individualnih suvereniteta. U takvom ambijentu, u kojem preovladava problem sa identitetom i odnosom prema identitetima, nerazumijevanjem drugog i drugačijeg razvijaju se sigurnosni rizici koji mogu višeslojno, višeznačajno i višemjerno proizvoditi, održavati i nerijetko produbljivati stanje nesigurnosti građana, društvenih grupa, pa i društva u cjelini. Na tom fonu, identitet u Bosni i Hercegovini se posmatra singularno i po sistemu nametanja. Time se dolazi do depersonalizacije pojedinca od dijela političkih elita, dijela religijskih autoriteta višeg ili nižeg 4 Pored navedene hipoteze istraživanjem se želi propitati i još jedna ključna hipoteza, koja pretpostavlja da će povjerenje u institucije biti veće ukoliko su pojedinci dobrovoljno uključeni u volonterske organizacije (šire u Bešić, 2011: 122). 707 �Mirza Smajić, Sead Turčalo ranga koji doprinose dehumanizaciji politike vršeći ideološko i političko nasilje, kako nad „svojima“, tako i nad drugima (Abazović, 2010: 100). U nastavku rada ćemo prezentirati hipotetički okvir i rezultate istraživanja povjerenja u insitucije sigurnosti Bosne i Hercegovine. Hipotetički ovir i rezultati istraživanja U tekstu polazimo od hipoteze da društveno-političko stanje u Bosni i Hercegovini generiran nepovjerenje u institucije kao permanentne indikatore kriznog stanja koje ostvaruje povratni negativni efekat na situaciju unutar države. Anketni upitnik 5 imao je prvenstveno cilj da se propitaju mišljenja određenih kategorija građana, ali i stručne i političke javnosti o sigurnosnim prijetnjama demokratskoj konsolidaciji bosanskohercegovačkog društva. Na osnovu toga, konceptualizacija i izrada anketnog upitnika utjecali su na određivanje strukture, te reprezentativnosti uzorka ispitanika. U odabiru strukture uzorka, a na osnovu definiranih zadataka i cilja anketnog upitnika, izabrane su tri kategorije (vrste) ispitanika koje čine dio ukupne bosanskohercegovačke populacije: 1. građani, 2. policijski službenici ili „stručna javnost“, 3. politička javnost, odnosno zastupnici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Cilj ovako složene strukture uzorka je bio prikupiti nove, cjelovite i izvorne podatke koji će pružiti mogućnost za veću verifikacijsku vrijednost, a time i širi uvid u stavove odabranog uzorka. Namjera je bila da se građani anketiraju slučajnim odabirom, kako bi se dobile individualne percepcije o sigurnosnim prijetnjama, stepenu povjerenja i demokratskim vrijednostima u Bosni i Hercegovini. Kada su u pitanju sigurnosne prijetnje, dobijeni podaci su omogućili realan uvid u temeljne stavove navedene populacije. To je pomoglo i u sagledavanju stanja sigurnosnih i demokratskih prilika u Bosni i Hercegovini, posebno ako se ima u vidu da se sa sigurnosnog stanovišta vrlo lako manipulira percepcijom sigurnosnih prijetnji građana, što se odražava na potencijalne efekte koji se mogu osjetiti kao ugrožavanje, strah, neizvjesnost, nepovjerenje i dr. (Lisica, 2011: 164). Određene kategorije stručne i političke javnosti anketirane 6 su zbog svoje pozicije i utjecaja u bosanskohercegovačkom Istraživanje je proverdeno za potrebe doktorske disertacije “Sigurnosne prijetnje demokratskoj konsolidaciji bosanskohercegovačkog društva“ odbranjene 08.februara 2013.godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. 6 Popunjavanje anketnog upitnika izvršeno je u periodu od 11. juna do 20. jula 2012. godine na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, a prema unaprijed određenoj strukturi i reprezentativnom uzorku ispitanika. 5 708 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine društvu. Prema tome, „stručnu javnost“ činili su policijski službenici u oba bh. entiteta čija percepcija i iskustvo o sigurnosnim prilikama u društvu mogu poslužiti za oblikovanje preciznijeg profila povjerenja u institucije, te prijetnje i razvoja budućeg mehanizma za njihovo detektiranje i suzbijanje na prostoru Bosne i Hercegovine. Treća kategorija ispitanika se odnosi na zastupnike u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Naime, oni svojim političkim djelovanjem mogu utjecati na oblikovanje sistema sigurnosti, mišljenje dominantnih društvenih grupa i pojedinaca i time razviti određeni sistem vrijednosti koji će unaprijediti sigurnosnu kulturu i doprinijeti sigurnijem ambijentu na putu demokratske konsolidacije bosanskohercegovačkog društva. Na osnovu prethodno utvrđenih instrumentarija za empirijsko istraživanje, pristupilo se odabiru reprezentativnog uzorka za Bosnu i Hercegovinu. Da bi dobijeni rezultati bili međusobno uporedivi, prilikom odabira uzorka vodilo se računa o tome da određene karakteristike ispitanika budu što više ujednačene (teritorijalna, spolna, etnička, obrazovna…). Nakon odabira cjelokupne strukture, demografska i socijalna reprezentativnost uzorka izvršena je prema shemi slučajnog uzorka, a na osnovu slojevitih izvora podataka. Primarna jedinica odabira slučajnog uzorka u strukturi „građana“, u pogledu općih podataka, definirana je pomoću procjena i metodologija entitetskih zavoda za statistiku: stanovništvo i teritorijalni ustroj 7 (N=395). Za određivanje reprezentativnog uzorka „stručne javnosti“ istraživanje je bilo ograničeno na policijske službenike u entitetskim, odnosno kantonalnim upravama policije i policiji Brčko Distrikta BiH 8 (N=310). Kao treća populacija u strukturi uzorka izabrani su zastupnici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (N=25). Na osnovu prezentiranih činjenica, ukupan uzorak za empirijsko istraživanje, koji je obrađen i na osnovu kojeg su rađene interpretacije iznosio je 730 ispitanika. Uzorak je bio slučajan i reprezentativan, odnosno terensko istraživanje je provedeno na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Istraživanje je izvršeno u 68 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini (općine i gradovi), od toga je 47 lokalnih zajednica iz Federacije Bosne i Hercegovine, a 20 iz Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH (tabela 1). Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2011. godina, i Statistički godišnjak Republike Srpske, Banja Luka, 2011. godina. 8 Na osnovu procjene EUPM misije u Bosni i Hercegovini, u 2010. godini ukupno je bilo 16.453 policijska službenika od čega 3.155 u policijskim agencijama na državnom nivou, 505 na federalnom nivou, odnosno 7.034 policijska službenika u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova, 5.184 u Republici Srpskoj i 238 policijska službenika u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (Women in Police, EUPM, Sarajevo 2010:6). 7 709 �Mirza Smajić, Sead Turčalo Teritorijalna distribucija ispitanika Ukupan uzorak Građani Policijski službenici Zastupnici u PSBiH Općine Federacija Bosne i Hercegovine Republika Srpska Brčko Distrikt BiH Bosna i Hercegovina N % N % N % N % 469 248 201 64,2% 62,8% 64,8% 244 141 98 33,5% 35,7% 31,6% 17 6 11 2,3% 1,5% 3,5% 730 100,0 395 310 100,0 100,0 20 80% 5 20% --- --- 25 100,0 47 69,2% 20 29,4% 1 1,4% 68 100,0 Tabela 1: Teritorijalna distribucija ispitanika (entitet, općina) U nastavku će biti predstavljene i analizirane osnovne frekvencije kao i procenti odgovora cjelokupne strukture uzorka (N=730) na postavljena pitanja. Ovi podaci će omogućiti da se sagledaju mišljenja i stavovi o o povjerenju u organe i institucije BiH čiji je zadatak sigurnost ljudi, imovine i zemlje. Posebno treba naglasiti rezultate koji se odnose na lični osjećaj sigurnosti. Percepcija sigurnosti kod ispitanika U nastavku su prezentirani rezultati istraživanja kojima je od ispitanika traženo da odgovore na pitanje gdje se osjećaju sigurno u odnosu na područje u BiH. Ispitanici su se između pet ponuđenih mogućnosti mogli opredijeliti samo za jedan odgovor: (1) na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine; (2) samo na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine; (3) samo na teritoriji Republike Srpske; (4) samo na teritoriji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine; (5) uopće se ne osjećam sigurno, bez obzira na područje u Bosni i Hercegovini (tabela 2). Frekvencija i procent odgovora lične percepcije sigurnosti Prema Vašem mišljenju, Tip upitnika gdje se osjećate sigurno? Građani Policija Zastupnici N 135 198 16 na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine % 34,2% 63.9% 64.0% samo na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine samo na teritoriji Republike Srpske samo na teritoriji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 710 Total 349 47,8% N % 40 10.1% 29 9.4% 2 8.0% 71 9,7% N % 61 15.4% 36 11.6% 3 12.0% 100 13.7% N % 2 0,5% 1 0,3% 0 0.0% 3 0,4% �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine uopće se ne osjećam sigurno, bez obzira na područje u Bosni i Hercegovini Total N % 157 39,7% 46 14,8% 4 16.0% N 395 310 25 207 28,4 % 730 % 100,0% 100,0% 100,0% 100,0 Tabela 2: Frekvencija i procent odgovora lične percepcije sigurnosti Kao što se može vidjeti, najveći procent svih ispitanika (47,8%) osjeća se sigurno na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, od čega 34,2% građana, 63,9% policijskih službenika i 64% uzorka zastupnika u PSBiH 9. Od ukupnog uzorka, 28,4% ispitanika se uopće ne osjeća sigurno, bez obzira na područje u Bosni i Hercegovini. Rezultati pokazuju da između ovih triju populacija postoji statistički značajna razlika a posebno je to vidljivo u odgovorima kod građana, gdje se najveći procent (39,7%) uopće ne osjeća sigurno, bez obzira na područje, dok se 10,1% građana osjeća sigurno samo na teritoriji FBiH, 15,4% na teritoriji RS i 0,5% samo na teritoriji BDBiH. Između ostalog, važno je naglasiti da se apsolutna većina svih ispitanika policijskih službenika (63,9%) i zastupnika (64,0%) osjeća sigurno na cijeloj teritoriji BiH. U odnosu na entitet, najveći procent građana (47,6%) iz FBiH se uopće ne osjeća sigurno, bez obzira na područje u BiH, a samo 15,7% se osjeća sigurno na teritoriji ovog entiteta, odnosno 35,5% građana iz FBiH se osjeća sigurno na cijeloj teritoriji BiH. Međutim, najveći procent ispitanika iz Republike Srpske (42,6%) osjeća se sigurno samo na teritoriji tog entiteta, odnosno 31,2% se osjeća sigurno na cijeloj teritoriji BiH, a niti jedan ispitanik iz ovog entiteta nije se opredijelio za FBiH i Brčko Distrikt BiH. Na kraju, može se konstatirati da se većina ispitanika osjeća sigurno, bez obzira na područje u Bosni i Hercegovini. Međutim, različiti rezultati unutar strukture građana, a prije svega u odnosu na nacionalnost i entitet, ne djeluju optimistično. Naime, još uvijek dominira nepovjerenje koje generira osjećaj nesigurnosti među nacionalnim grupama, ali i postojanje općeg nepovjerenja u institucije sigurnosti drugog entiteta. Objašnjenje prethodnog zaključka prvenstveno se odnosi na tzv. subjektivni osjećaj sigurnosti kod svih ispitanika, a što je možda 9 Bitno je naglasiti razliku između objektivne i subjektivne sigurnosti, odnosno osjećaja sigurnosti. Stepen objektivne sigurnosti predstavljaju statistički podaci, koji se odnosne na konkretno činjenično stanje koje je ustanovila policija. Naprimjer, u sarajevskom naselju „XY“ u 2011. godini prijavljeno je šest lica zbog fizičkog nasilja. Stepen subjektivne sigurnosti, odnosno osjećaj sigurnosti predstavlja lični osjećaj lica, koji je vezan za sigurnosnu situaciju u njegovom okruženju. Ključno pitanje se odnosi na percepciju straha kod lica, da li bi oni eventualno mogli postati žrtve nekog kriminalnog djela ili nasilja. Naprimjer, za utvrđivanje stepena ili osjećaja sigurnosti kod građana najčešće se koriste ankete, tako da je moguće dobiti podatke o tome da u određenom naselju u nekom gradu mnogi građani osjećaju strah u večernjim satima, iako zvanične statistike navode da se radi o natprosječno sigurnom okruženju (šire u Priručnik – Rad policije u zajednici u Bosni i Hercegovini, 2010:15). 711 �Mirza Smajić, Sead Turčalo i posljedica još uvijek prisutnih stereotipa i predrasuda u bosanskohercegovačkom društvu. Prema tome, istraživanje percepcije, stereotipa i imidža među građanima Bosne i Hercegovine, koje je provedeno u okviru studije „Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima, a što o Bosni i Hercegovini“ pokazalo je da se „relativno slabo poznaju i zanimaju jedni za druge, te kako je njihova međusobna percepcija još uvijek opterećena stereotipima iz prošlosti, te ratnim događanjima“ (Skoko, 2011:15). Uopćeno, studija je pokazala da postoje ključni problemi koji opterećuju međusobne odnose, a time i razvoj države Bosne i Hercegovine (2011:19-20): Nepostojanje zajedničkog cilja prema međusobnoj pomirbi i izgradnji zajedničke države, jer svaki narod kroz svoje nacionalno-partikularne ciljeve vidi budućnost; Nepostojanje niti približnog konsenzusa oko rata u Bosni i Hercegovini; Neriješena nacionalna pitanja koja se, prema autoru studije, svakodnevno pojavljuju u politici (izbor državnih službenika, zahtjev za medij na vlastitom jeziku…).Među ključnim problemima je nepostojanje povjerenja među narodima navodi se u studiji. Osim toga, visok procent homogenosti osjećaja sigurnosti kod policijskih službenika upućuje na zaključak, koji pokazuje visok stupanj povjerenja među ovim ispitanicima, ali i prema institucijama u kojima su zaposleni, bez obzira na područje u Bosni i Hercegovini. Na kraju, možemo rezimirati da općenito nijedno društvo, bilo da je riječ o savremenom, bilo o tradicionalnom, nije imuno na određene krize i stanja. Taj stupanj se određuje na osnovu razvoja određenih parametara i karakteristika društva, pa i države, kao što su, npr., razvoj ljudskih prava i sloboda, suveren građanin, stepen političkog pluralizma, odlučivanje većine i manjine, opći stepen demokratskog progresa… (Zgodić, 2002). Međutim, u društvima kakvo je i bosanskohercegovačko, preovladavaju kolektivni umjesto građansko-individualnih suvereniteta. U takvom ambijentu, u kojem preovladava problem sa identitetom i odnosom prema identitetima, nerazumijevanjem drugog i drugačijeg razvijaju se sigurnosni rizici koji mogu višeslojno, višeznačajno i višemjerno proizvoditi, održavati i nerijetko produbljivati stanje nesigurnosti građana, društvenih grupa, pa i društva u cjelini. Nadalje, političke elite svojom huškačkom retorikom i politikom nejedinstva perpetuiraju krize, što se u krajnjoj liniji odražava na percepciju sigurnosti. Na tom fonu, identitet u Bosni i Hercegovini se posmatra singularno i po sistemu nametanja. Time se dolazi do depersonalizacije pojedinca od dijela političkih elita, dijela religijskih autoriteta višeg ili nižeg ranga koji doprinose dehumanizaciji politike vršeći ideološko i političko nasilje, kako nad „svojima“, tako i nad drugima (Abazović, 2010:100). Nadalje, političke elite svojom huškačkom retorikom i politikom nejedinstva perpetuiraju krize, što se u krajnjoj liniji odražava na percepciju sigurnosti. Prisutne etnonacionalne paradigme i kvazidemokratski ambijent doprinose destabilizaciji demokratskih i sigurnosnih prilika u Bosni i Hercegovini. Najjednostavnije rečeno, takva retorika služi samo kao instrument jačanja političke moći, što se u konačnici može okarakterizirati kao sekuritizirajući potez, odnosno nepriznavanje realne opasnosti od 712 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine organiziranog kriminala za bosanskohercegovačko društvo. Zbog toga, očigledne posljedice za Bosnu i Hercegovinu su: • • • • • visok stepen korupcije; zastoj u političkim i ekonomskim reformama na putu u Evropsku uniju i NATO; nepostojanje funkcionalnih institucija države; nedostatak demokratskog ambijenta, uz istovremeno jačanje etnokratskog ambijenta; konstantno perpetuiranje krize kroz jačanje nacionalizma i etničke podjele. Povjerenje u domaće i međunarodne institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini U okviru ove sekcije istraživanja izvršeno je ispitivanje povjerenja građana, policijskih službenika i zastupnika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u institucije sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine. Značaj ovog pitanja, odnosno odgovori anketiranih ispitanika predstavljat će realne pokazatelje povjerenja u sistem i institucije sigurnosti u državi, kao i to u kojoj mjeri Bosna i Hercegovina treba razvijati sigurnosnu politiku. Posebno treba naglasiti da stepen povjerenja u institucije sigurnosti odražava stav, u našem slučaju triju komponenti bosanskohercegovačkog društva, a na osnovu kojeg se trebaju razvijati budući sigurnosni i drugi odnosi između komponenti, kako pojedinačno, tako i u cjelini. Uz to, svakako se ističe da se stepen povjerenja u organe i institucije sigurnosti indirektno veže i za stepen demokratske konsolidacije određenog društva, što u krajnjoj liniji određuje stanje demokratskih i sigurnosnih prilika u zemlji. Ispitivanje povjerenja bosanskohercegovačkog društva u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini obuhvatilo je 12 odabranih institucija koje imaju značajnu ulogu u sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine, a to su: 1. Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, 2. Granična policija Bosne i Hercegovine, 3. Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, 4. Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), 5. Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije Bosne i Hercegovine, 6. Oružane snage Bosne i Hercegovine, 7. Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (OSA), 8. Policija Republike Srpske, 9. Policija Federacije Bosne i Hercegovine (Federalna uprava policije), 10. Kantonalna policija u Federaciji Bosne i Hercegovine (Kantonalna uprava policije), 11. Policijska misija Evropske unije u Bosni i Hercegovini (EUPM) i 12. Međunarodne vojne snage u Bosni i Hercegovini (EUFOR i NATO). 713 �Mirza Smajić, Sead Turčalo U vezi s tim pitanje/teza u anketnom upitniku je glasilo/glasila: „Prema Vašem mišljenju, ocijenite povjerenje u organe i institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini“, a povjerenje je prosuđivano na skali od pet stepeni (1) nikakvo, nemam povjerenje; (2) moje povjerenje je jako malo; (3) moje povjerenje je malo; (4) donekle imam povjerenje i (5) imam veliko povjerenje. U narednoj tabeli prezentirani su odgovori svih ispitanika o povjerenju u institucije sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini, a koji su u korelaciji sa skalom u rasponu od „imam veliko povjerenje“ do „nikakvo, nemam povjerenje“. Ministarstv o sigurnosti Bosne i Hercegovin e bro j % Granična policija Bosne i Hercegovin e bro j % Direkcija za koordinacij u policijskih tijela Bosne i Hercegovin e bro j % 714 ran g ran g ran g Područje nepovjerenja ispitanika Područje povjerenja ispitanika Broj ispitanika Rekapitulacija Nikakvo, nemam povjerenje Moje povjerenje je jako malo Moje povjerenje je malo Donekle imam povjerenje Odgovori Imam veliko povjerenje Prema Vašem mišljenju, ocijenite povjerenje u organe i institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. (frekvencija odgovora za sve ispitanike N=730) 90 287 195 85 73 730 377 353 12,3 % 3 39,3 % 1 26,7 % 2 11,6 % 4 10,0 % 5 100 % 51,6 % 48,4 % 113 344 171 71 31 730 457 273 15,5 % 3 47,1 % 1 23,4 % 2 9,7% 4,2% 100 % 62,6 % 37,4 % 4 5 84 259 224 94 69 730 343 387 11,5 % 4 35,5 % 1 30,7 % 2 12,9 % 3 9,5% 100 % 47,0 % 53,0 % 5 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) bro j % Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije Bosne i Hercegovin e bro j % ran g Oružane snage Bosne i Hercegovin e bro j % Obavještajn osigurnosna agencija Bosne i Hercegovin e bro j % Policija Republike Srpske bro j % ran g ran g ran g ran g Policija Federacije Bosne i Hercegovin e (Federalna uprava policije) bro j % ran g 168 266 148 64 84 730 434 296 23,0 % 2 36,4 % 1 20,3 % 3 8,8% 100 % 59,5 % 40,5 % 5 11,5 % 4 45 138 214 165 168 730 183 547 6,2% 29,3 % 1 22,6 % 3 23,0 % 2 100 % 25,1 % 74,9 % 5 18,9 % 4 117 282 160 78 93 730 399 331 16,0 % 3 38,6 % 1 21,9 % 2 10,7 % 5 12,7 % 4 100 % 54,7 % 45,3 % 77 241 186 107 119 730 318 412 10,5 % 5 33,0 % 1 25,5 % 2 14,7 % 4 16,3 % 3 100 % 43,6 % 56,4 % 202 215 157 75 81 730 417 313 27,7 % 2 29,5 % 1 21,5 % 3 10,3 % 5 11,1 % 4 100 % 57,1 % 42,9 % 167 328 143 41 51 730 495 235 22,9 % 2 44,9 % 1 19,6 % 3 5,6% 7,0% 100 % 67,8 % 32,2 % 5 4 715 �Mirza Smajić, Sead Turčalo Kantonalna policija u Federaciji Bosne i Hercegovin e (Kantonaln a uprava policije) bro j % Policijska misija Evropske unije u Bosni i Hercegovin i (EUPM) bro j % Međunarod ne vojne snage u Bosni i Hercegovin i ( EUFOR i NATO) bro j % ran g ran g ran g 199 287 139 57 48 730 486 244 27,3 % 2 39,3 % 1 19,0 % 3 7,8% 6,6% 100 % 66,6 % 33,4 % 4 5 108 244 192 91 95 730 352 378 14,8 % 3 33,4 % 1 26,3 % 2 12,5 % 5 13,0 % 4 100 % 48,2 % 51,8 % 126 230 153 81 140 730 356 374 17,3 % 4 31,5 % 1 21,0 % 2 11,1 % 5 19,2 % 3 100 % 48,8 % 51,2 % Tabela 3: Povjerenje u institucije sigurnosnog sistema – frekvencije odgovora za sve ispitanike (N=730) Iako je tabela statistički složena, rekapitulacijom su se pokušale poredati statističke veličine koje pokazuju „područje povjerenja“, odnosno „područje nepovjerenja ispitanika“. Prema tome, svi ispitanici u uzorku imaju povjerenje u sljedeće institucije sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 716 Policija Federacije Bosne i Hercegovine – Federalna uprava policije (67,8%); Kantonalna policija u FBiH – Kantonalna uprava policije (66,6%); Granična policija Bosne i Hercegovine (62,6%); Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA (59,5%); Policija Republike Srpske (57,1%); Oružane snage Bosne i Hercegovine (54,7%); Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine (51,6%). �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Nasuprot područjima koja pokazuju „povjerenje“, svi ispitanici u uzorku su svoje nepovjerenje iskazali prema sljedećim institucijama: 1. 2. 3. 4. 5. Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH (74,9%); Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (56,4%); Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH (53%); Policijska misija Evropske unije u BiH – EUPM (51,8%); Međunarodne vojne snage u BiH – EUFOR i NATO (51,2%). Može se konstatirati da svi ispitanici najviše povjerenja primarno imaju u policijske agencije na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, a zatim slijede Oružane snage Bosne i Hercegovine i Ministarstvo sigurnosti BiH. Ovi rezultati pokazuju afirmativan stav ispitanika prema domaćim institucija za provođenje zakona, jer policijske agencije imaju relativno pozitivan imidž u javnom i stručnom diskursu u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, u stanju javnog reda i mira. Može se istaći i vrlo afirmativna i profesionalna uloga OSBiH u operacijama podrške miru. Ipak, iako su ispitanici u najvećem procentu iskazali stepen nepovjerenja prema najmlađoj instituciji, tj. Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, to je vjerovatno posljedica koja proizlazi iz samog naziva agencije, odnosno društvo očekuje upravo najveće pomake u borbi protiv korupcije, što su i potvrdili u prethodnim pitanjima. Treba napomenuti da Agencija u okviru svoje nadležnosti nema tzv. represivne mehanizme 10, već kroz edukacije, unapređenje pravnog okvira i podsticanje civilnog društva eliminira pojavne oblike korupcije i sl. Bitno je istaći da u posljednje dvije godine Agencija nije imala punu budžetsku i materijalnu podršku bosanskohercegovačkih institucija, a što je vjerovatno utjecalo na rad i aktivnosti agencije. Također, nepovjerenje ispitanika iskazano je prema Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u BiH. Međutim, kada je riječ o Obavještajnosigurnosnoj agenciji BiH, ona svoj rad zasniva kroz obavještajne mehanizme koji uglavnom nisu javne prirode, što je vjerovatno utjecalo na „nepovjerenje“ ispitanika, a Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH svoje poslove vrši van direktnog kontakta sa građanima. Najmanje povjerenja ispitanici imaju u EUPM i međunarodne vojne snage u Bosni i Hercegovini, ali bitno je istaći da je između ovih dviju „institucija“ najmanji razmak povjerenja i nepovjerenja u odnosu na sve ostale. Međutim, kada su u pitanju samo građani, pokazalo se da imaju vrlo nizak stepen stupanj povjerenja u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, dubljom i složenom analizom smo utvrditi da odgovori variraju i pokazuju različite vrijednosti, osobito kada je u pitanju povjerenje u institucije sigurnosti na državnom nivou. U suštini, većina građana sa teritorije FBiH podržava institucije u ovom entitetu i na državnom nivou, dok ispitanici sa teritorije RS nemaju veliko povjerenje u državne institucije, ali imaju u Policiju Republike Srpske. Također, u odnosu na nacionalnost primjetan je trend „nepovjerenja“ 10 Šire na http://www.apik.ba (10. mart 2014). 717 �Mirza Smajić, Sead Turčalo prema državnim i međunarodnim institucijama pretežno kod ispitanika srpske nacionalnosti, dok kod Bošnjaka, Hrvata i Ostalih postoji veći stupanj povjerenja u državne, ali ne i u međunarodne institucije sigurnosti. Općenito, može se zaključiti da u odgovorima građana dominiraju određena etnopolitička i etnoteritorijalna razmišljanja, što se u krajnjem odražava na cjelokupni sistem sigurnosti, odnosno njegovu partikularnost, pri čemu se vrlo teško dolazi do zajedničkog konsenzusa kada je u pitanju etatistička logika. Naravno da ovakvo stanje kod građana direktno proizlazi iz etnonacionalne paradigme i kvazidemokratskog ambijenta, koji prevladava u bosanskohercegovačkom javnom i političkom diskursu, odnosno konstantno perpetuiranje krize doprinosi defragmentizaciji sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine, čime slabi povjerenje ne samo u institucije već i u „druge“. Kada je riječ o „policijskim službenicima“ generalno imaju povjerenje u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, iako je empirijsko istraživanje obuhvatilo samo pripadnike entitetskih i kantonalnih policija, može se potvrditi da unutar ove grupe postoji određeni stepen kulture povjerenja, što je vjerovatno posljedica saradnje između policijskih agencija. Ipak, u odnosu na varijable „entitet“ i „nacionalnost“ postoje značajne razlike u povjerenju, osobito kada je u pitanju (ne)povjerenje prema agencijama na državnom nivou ispitanika iz Republike Srpske, kao i ispitanika srpske nacionalnosti. U tom kontekstu, nedovoljan je stepen koordinacije, ali i subordinacije između policijskih agencija u Bosni i Hercegovini, a što ima za posljedicu „dezintegriranu“ organizaciju policijskog sistema Bosne i Hercegovine. I konačno, posljednja komponenta u istraživanju (zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH), a prema našoj rekapitulaciji odgovora na područje povjerenja, odnosno nepovjerenja, pokazalo se da imaju povjerenje u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, vrlo značajno je napomenuti da postoje statistični značajne razlike kada je u pitanju varijabla „nacionalnost“ i „entitet“. Tako naprimjer poslanici iz Republike Srpske imaju vrlo visoko povjerenje u policiju Republike Srpske, dok prema drugim insitucijama sigurnosti imaju malo ili nikakvo povjernje. Na kraju, kako bismo dali jednu cjelovitu komparativnu analizu povjerenja u institucije sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine za sve ispitanike u uzorku, ali i za pojedine grupe ispitanika (građani, policijski službenici i zastupnici u PSBiH), u Tabeli 4 izračunate su aritmetičke sredine (M) odgovora za sve ispitanike u uzorku na mjernoj skali od 1 do 5. 718 �Broj stupnjeva na mjernoj skali Std. Deviation (SD) Varijanca (V) Povjerenje u institucije sigurnosnog sistema srednje vrijednosti i varijacije za sve ispitanike (N=730) Mean (M) Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine 3.32 5 1.140 1.300 Granična policija Bosne i Hercegovine 3.60 5 1.000 1.001 Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 3.27 5 1.119 1.252 3.51 5 1.256 1.578 Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH Oružane snage Bosne i Hercegovine 2.63 5 1.202 1.444 3.35 5 1.236 1.527 Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (OSABiH) Policija Republike Srpske 3.07 5 1.244 1.548 3.52 5 1.295 1.676 Policija Federacije Bosne i Hercegovine (Federalna uprava policije) Kantonalna policija u FBiH (Kantonalna uprava policije) 3.71 5 1.094 1.196 3.73 5 1.138 1.295 Policijska misija Evropske unije u Bosni i Hercegovini 3.25 5 1.230 1.513 (EUPM) Međunarodne vojne snage u Bosni i Hercegovini (EUFOR 3.17 5 1.363 1.859 – NATO) Tabela 4. Povjerenje u institucije sigurnosnog sistema – srednje vrijednosti i varijacije za sve ispitanike (N=730) Na osnovu rezultata aritmetičke sredine (M) odgovora koji su prikazani u Grafikonu 1, na nivou kompletnog uzorka najviše povjerenje ispitanika je u Kantonalnu upravu policije (M=3.73), Federalnu upravu policije (M=3.71), Graničnu policiju Bosne i Hercegovine (M=3.60), Policiju Republike Srpske (M=3.52) i Državnu agenciju za istrage i zaštitu (M=3.51). Najniže povjerenje je u Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH (M=3.07) i Agenciju za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH (M=2.63). 719 �Mirza Smajić, Sead Turčalo Grafikon 1: Povjerenje ispitanika u institucije sistema sigurnosti Bosne i Hercegovine - aritmetička sredina odgovora ispitanika Povjerenje ispitanika u institucije sigurnosnog sistema Aritmetička sredina odgovora ispitanika SKALA: 5= Imam veliko povjerenje 4= Donekle imam povjerenje 3= Moje povjerenje je malo 2= Moje povjerenje je jako malo građani (N=395) policijski službenici (N=310) poslanici u PS BIH (N=25) Svi ispitanici u uzorku (N=730) 4,5 4 3,5 3 2,5 2 MS BiH GP BiH Direk. SIPA APBK BiH OS BiH OSA BiH MUP RS F MUP K MUP EUPM EUFOR-NATO Bitno je reći da se rezultati po grupama ispitanika u znatnim vrijednostima razlikuju. Kod ispitanika iz uzorka građani najviše povjerenje je u Graničnu policiju Bosne i Hercegovine, Federalnu upravu policije, Kantonalnu upravu policije, Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Oružane snage Bosne i Hercegovine, a najniže je povjerenje u Agenciju za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH. Kod ispitanika iz uzorka policijski službenici najviše je povjerenje prema kantonalnim policijama, Federalnoj upravi policije, Policiji Republike Srpske, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH, a najniže povjerenje je prema Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH i Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Posljednja grupa ispitanika u strukturi uzorka zastupnici u PSBiH najviše povjerenja ima u Oružane snage Bosne i Hercegovine, Međunarodne vojne snage u BiH (EUFOR – NATO), Graničnu policiju BiH, Direkciju za koordinaciju policijskih tijela BiH i entitetske policije, a najniže povjerenje prema Ministarstvu sigurnosti BiH i Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH. 720 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Između ostalog, može se zaključiti da ispitanici iz FBiH imaju nešto veće povjerenje u institucije sigurnosti BiH u odnosu na ispitanike iz RS. Također, zaključak je da najveće povjerenje u institucije sigurnosnog sistema imaju ispitanici Bošnjaci, zatim Hrvati, pa ispitanici koji se izjašnjavaju kao Ostali, a najmanje povjerenja imaju ispitanici srpske nacionalnosti. Generalno, a posebno kod ispitanika iz uzorka građani, postoji vrlo sličan način rangiranja (ne)povjerenja u većinu institucija sigurnosnog sistema. Slično je i kod policijskih službenika koji imaju znatno veće povjerenje od građana, dok zastupnici u PSBiH imaju najveće povjerenje u institucije sigurnosti. Najveće razlike, u odnosu na varijable „entitet“ i „nacionalnost“, utvrđene su prema entitetskim i državnim institucijama sigurnosti: povjerenje svih ispitanika, ali i pojedinih grupa, značajnije se razlikuje prema Policiji Republike Srpske, odnosno Federalnoj upravi ili Kantonalnoj upravi policije, gdje su najviše ispitanici Srbi pokazali povjerenje u Policiju RS nego što su pokazali ispitanici Bošnjaci, Hrvati i Ostali. Ove razlike su izražene i u obrnutom redoslijedu. Na nivou institucija sigurnosti Bosne i Hercegovine, također, postoje razlike, prvenstveno u odnosu na grupe ispitanika, gdje najmanje povjerenja imaju ispitanici građani, zatim policijski službenici a najviše povjerenja imaju zastupnici u PSBiH. Ipak, najveće razlike povjerenja kod sve tri grupe postoje u odnosu na varijablu „nacionalnost“, pri čemu su ispitanici Srbi iskazali znatno niže povjerenje prema državnim, ali i međunarodnim institucijama u Bosni i Hercegovini, u odnosu na Bošnjake, Hrvate i Ostale. Međutim, ako kompariramo ove rezultate sa rezultatima istraživanja koje je provedeno 2009. godine 11, a koje je obuhvatilo ukupno 3.327 ispitanika, vidljivo je da najveće povjerenje između ostalog ispitanici imaju prema Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (M=3.57) i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (M=3.57), a najmanje povjerenja ispitanici su pokazali prema Vladi Federacije BiH (M=277) i Vladi Republike Srpske (M=2,69). Iako je ovo istraživanje u odnosu na uzorak i ponuđene institucije manjeg obima, generalno se može zaključiti da nije došlo do povećanja stupnja povjerenja u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine, bez obzira na varijable „nacionalnost“ ili „entitet“ (Lisica, 2011:84-86). Nadalje, komparativni rezultati istraživanja povjerenja građana u institucije Republike Hrvatske i povjerenja u institucije EU u 2010 godini (grafikon 2) jasno pokazuju vrlo nizak stepen povjerenja građana Republike Hrvatske u odnosu na građane EU 12. Lisica Darvin (2011): Sigurnosni rizici i temeljne društvene vrijednosti u Bosni i Hercegovini, „Povjerenje u institucije sigurnosnog sustava u Bosni i Hercegovini“ str. 75-86. 12 uporedi sa Krunoslav Nikodem i Gordan Črpić: Izlaganje na Nacionalnom kongresu Hrvatskog sociološkog društva: „Sociologija i promjena – izazovi i budućnost“; Zagreb, 7-8. aprila, 2011. godine (str. 3). 11 721 �Mirza Smajić, Sead Turčalo Grafikon 2: Povjerenje u institucije u Hrvatskoj i EU (Trzun,2012:46) Iako je Republika Hrvatska danas punopravna članica EU i NATO-a, te većim dijelom završila proces demokratizacije, političke i ekonomske stabilnosti, ipak je zabrinjavajući nizak stepen povjerenja građana u institucije. Također, nizak nivo povjerenja građana u insitucije pokazuju i istraživanja provedena u Republici Srbiji, gdje građani najviše nepovjerenja imaju u političke stranke i njihove lidere, odnosno domaće i međunarodne institucije (šire Bešić,2011). Uzroke ili objašnjenja za ovakve pokazatelje je vrlo teško pronaći zbog hetergenosti društva i država. Međutim, kao jedan od temeljnih razloga nepovjerenja možemo pronaći u niskoj funkciji kulture povjerenja 13 građana u institucije. Na tom tragu, važnu ulogu ima i legitimnost demokratskog poretka u tranzicijskim društvima. Prema tome, a imajući u vidu karakteristike tranzicijskih društava na ovim prostorima, pojedini autori zaključuju da su ona „prožeta skepticizmom i nepovjerenjem..., uz dodatni otežavajući uvjet slabog interpersonalnog povjerenja“ (Trzun,2012:35). U prilog prethodnoj kontataciji idu i rezultati studije „Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima, a što o Bosni i Hercegovini“ koja je pokazala da se „relativno slabo poznaju i zanimaju jedni za druge, te kako je njihova međusobna percepcija još uvijek opterećena stereotipima iz prošlosti, te ratnim događanjima“ (Skoko, 2011:15). Uopćeno govoreći, studija je pokazala da postoje ključni problemi, koji opterećuju međusobne odnose, a time i razvoj države Bosne i Hercegovine (2011: 19-20): Nepostojanje zajedničkog cilja prema međusobnoj pomirbi i izgradnji zajedničke države, jer svaki narod kroz svoje nacionalno-partikularne ciljeve vidi budućnost; Nepostojanje niti približnog konsenzusa oko rata u Bosni i Hercegovini; Za izgradnju kulture povjerenja u društvu, sociolog Piotr Sztompka ističe više uvjeta: normativna sigurnost; transparentnost društvenih organizacija; stabilnost društvenog poretka; predvidljivost/proračunatost; primjena prava i obaveza; poricanje dužnosti i odgovornosti itd (prema Nikodem/Črpić, 2011: 6). 13 722 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Neriješena nacionalna pitanja koja se, prema autoru studije, svakodnevno pojavljuju u politici (izbor državnih službenika, zahtjev za medij na vlastitom jeziku…). Među ključnim problemima je nepostojanje povjerenja među narodima, što pokazuje i percepcija međusobnih odnosa između naroda 14. Ovakvi pokazatelji nesumnjivo potvrđuju tezu da postojeća društvena klima u bosanskohercegovačkom društvu proizvodi sumnjičavost koja po Sztompki je karakteristična za „sindrom nepovjerenja i kulturu cinizma“ što paralizira društveno djelovanje, otežava funkcioniranje i razvoj društva i na kraju potiče „rutinizaciju, konformizam i pasivnost“ (Nikodem i Črpić, 2011, Trzun, 2012: 35). ZAKLJUČAK Izvršeno ispitivanje povjerenja građana, policijskih službenika i poslanika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u institucije sigurnosti predstavlja realan pokazatelj, odnosno i u kojoj mjeri Bosna i Hercegovina treba razvijati sigurnosnu politiku, pa i kulturu povjerenja. Treba istaći da stepen povjerenja u institucije sigurnosti odražava stav triju komponenti bosanskohercegovačkog društva, a na osnovu kojeg se trebaju razvijati budući sigurnosni i drugi odnosi između komponenti, kako pojedinačno, tako i u cjelini. Stepen povjerenja u organe i institucije sigurnosti indirektno se veže i za stepen demokratske konsolidacije određenog društva, što u krajnjoj liniji određuje stanje demokratskih i sigurnosnih prilika u zemlji. Na osnovu dobivenih rezultata istraživanja, možemo konstatovati da svi ispitanici najviše povjerenja primarno imaju u policijske agencije na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Ovi rezultati pokazuju afirmativan stav ispitanika prema domaćim institucijama za provođenje zakona, jer policijske agencije imaju relativno pozitivan imidž u javnom i stručnom diskursu u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, kao i stanju javnog reda i mira. Ovdje se može istaći vrlo afirmativna i profesionalna uloga OSBiH u operacijama podrške miru. Ipak, iako su ispitanici u najvećem procentu iskazali stupanj nepovjerenja prema najmlađoj instituciji, tj. Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, takav stav je vjerovatno posljedica koja proizlazi iz samog naziva agencije, odnosno društvo očekuje najveće pomake u borbi protiv korupcije. Najmanje povjerenja ispitanici imaju u EUPM i međunarodne vojne snage u Bosni i Hercegovini, ali je između ovih dviju „institucija“ najmanji razmak povjerenja i nepovjerenja u odnosu na sve ostale. Ako se fokusiramo samo na građane jasno je vidljivo da imaju vrlo nizak stupanj povjerenja u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, detaljnijom analizom je utvrđeno da odgovori variraju i pokazuju različite vrijednosti, osobito kada je u pitanju Rezultati percepcije međusobnih odnosa u studiji su testirani na uzorku od 1000 ispitanika na skali od 1 do 5, gdje je najbolja prosječna ocjena između Hrvata i Bošnjaka (2,4), zatim Srba i Hrvata (2,2) a najniža prosječna ocjena (2,0) je između Bošnjaka i Srba (Skoko, 2011: 69). 14 723 �Mirza Smajić, Sead Turčalo povjerenje prema institucijama sigurnosti na državnom nivou. U suštini, većina građana sa teritorije FBiH podržava institucije u ovom entitetu i na državnom nivou, dok ispitanici sa teritorije RS nemaju veliko povjerenje u državne institucije, ali imaju u Policiju Republike Srpske. Također, u odnosu na nacionalnost, primjetan je trend „nepovjerenja“ prema državnim i međunarodnim institucijama pretežno kod ispitanika srpske nacionalnosti, dok kod Bošnjaka, Hrvata i građana koji se izjašnjavaju kao Ostali postoji veći stepen povjerenja u državne, ali ne i u međunarodne institucije sigurnosti. Općenito, može se zaključiti da u odgovorima građana dominiraju određena etnopolitička i etnoteritorijalna razmišljanja, što se u krajnjem odražava na cjelokupni sistem sigurnosti, odnosno njegovu partikularnost, pri čemu se vrlo teško dolazi do zajedničkog konsenzusa kada je u pitanju etatistička logika. Ipak, policijski službenici generalno imaju povjerenje u institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, iako je empirijsko istraživanje obuhvatilo samo pripadnike entitetskih i kantonalnih policija, može se potvrditi da unutar ove grupe postoji određen stepenj kulture povjerenja, što je vjerovatno posljedica saradnje između policijskih agencija. U odnosu na varijable „entitet“ i „nacionalnost“, postoje značajne razlike u povjerenju, osobito kada je u pitanju (ne)povjerenje prema agencijama na državnom nivou ispitanika iz Republike Srpske, kao i ispitanika srpske nacionalnosti. U tom kontekstu, može se reći da je nedovoljan stepen koordinacije, ali i subordinacije između policijskih agencija u Bosni i Hercegovini, što ima za posljedicu „dezintegriranu“ organizaciju policijskog sistema Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina se još uvijek nije nastupila posljednja faza procesa demokratizacije, koja se primarno odnosi na stabiliziranje i institucionaliziranje demokratskih institucija, odnosno „internalizaciju demokratskih normi (…) elita i masa“ (Kubicek, 2002: 21). Bosna i Hercegovina se nalazi u procesu tranzicije i ona se po mnogim faktorima razlikuje od drugih država u okruženju. Prije svega, Bosna i Hercegovina je postratno društvo koje je u dobroj mjeri partikularizirano i razbijeno po etničkim, vjerskim i socijalnim kategorijama, a što je zasigurno posljedica izražene etnopolitičke dimenzije. Posljedica takvog stanja dovela je do uspostavljanja novih standarda, pa čak i kontranormi: internacionalizam je zamijenjen nacionalizmom; ateizam zamijenjen teizmom (agresivno ispoljavanim i javno folkloriranim); humanizam je zamijenjen nacionalnom homogenizacijom; antifašizam fašizmom…. (Abazović, 2008: 74). Moguće je konstatirati da politička volja i politička podrška, umjesto da su usmjeravani na proces demokratizacije, potrošeni su na podršku nacionalizmu i etničkim podjelama, što je u konačnici dovelo do slabljenja unutrašnjih faktora (civilnog društva) kao glavnih generatora da se postigne konsolidacija demokratije (Sarajlić-Maglić, 2008: 15). Iz svega navedenog jasno je vidljivo da u Bosni i Hercegovini nepostoji prihvatljiva funkcija kulture povjerenja, što zasigurno potiče netoleranciju, neprepoznavanje političkih, kulturnih i društvenih različitosti i generira opću nesolidarnost u društvu. Posljedice toga su prvenstveno slabljenje povjerenja među „građanima“, što se odražava i na povjerenje u državne institucije, a time dolazi i do slabog institucionalnog rješavanja budućih problema i generiranja novih problema. 724 �Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine LITERATURA 1. Abazović, D. Mirsad (2010) „Ogledi o sigurnosti, Sarajevo“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Sarajevo. 2. Abazović, D. Mirsad (2008) Ogledi o bosanskohercegovačkoj zbilji, DES, Sarajevo. 3. Bešić, Miloš (2011) „Politički i situacioni prediktori poverenja u institucije“ FPN, Godišnjak br. 6, decembar 2011, Beograd. 4. Boloban, Stjepan i Ivan Rimac (1999) „Povjerenje u institucije u Hrvatskoj“, Bogoslovska smotra Vol. 68 No.4. 5. Fulgosi A.(1997), Psihologija ličnosti teorija i istraživanja, Školska knjiga, Zagreb. 6. Kubicek, Paul (2003) The European Union and Democratization, Routledge, LondonNew York. 7. Nikodem, Krunoslav i Gordan Črpić (2011) „Povjerenje u institucije u Hrvatskoj i Europi s posebnim naglaskom na EU“. Izlaganje za Nacionalni kongres Hrvatskog sociološkog društva „Sociologija i promjena- izazovi i budućnost“, Zagreb, 7.-8. Travnja 2011. 8. Lisica, Darvin, (2011) Sigurnosni rizici i temeljne društvene vrijednosti u Bosni i Hercegovini – Sigurnosni rizici, Knjiga 2, Fakultet političkih nauka, Sarajevo. 9. Skoko, Božo, (2011) Što Hrvati, Bošnjaci i Srbi misle jedni o drugima, a što o Bosni i Hercegovini?, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo. 10. Smajić, Mirza (2013). „Sigurnosne prijetnje demokratskoj konsolidaciji bosanskohercegovačkog društva“, doktorska disertacija, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, 08.02.2013.godina. 11. Maglić-Sarajlić Denisa (2008): EU politika demokratizacije u BiH -Ispravni principi, pogrešne politike-, Program podrške istraživanjima u oblasti javnih politika 2007-2008, Fond otovreno društvo BiH, str.1-20. 12. Turčalo, Sead, (2009) Institucionaliziranje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, magistarski rad, Fakultet političkih nauka, Sarajevo. 13. Trzun, Zvonko (2012) “Kriza povjerenja u institucije: istraživanje povjerenja u vojsku“, Časopis Polemos 15, br. 1, str.33-54., Zagreb. 14. Rad policije u zajednici u Bosni i Hercegovini (2010), Priručnik, Švicarski ured za saradnju u BiH – CPU Sarajevo, 2010.godina 15. Zgodić, Esad (2002) Ka kritici fundamentalizma, Editio Civitas, Sarajevo. 16. http://www.apik.ba (10. mart 2014) 725 �Mirza Smajić, Sead Turčalo 726 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3130 Title A name given to the resource Sigurnost i povjerenje građana u institucije sigurnosti Bosne i Hercegovine Author Author SMAJIĆ, Mirza TURČALO, Sead Abstract A summary of the resource. Stepen povjerenja u institucije sigurnosti direktno se veže i za stepen demokratske konsolidacije određenog društva, što u krajnjoj liniji određuje stanje demokratskih i sigurnosnih prilika u zemlji. Autori u tekstu testiraju određene hipoteze, koje se odnose na povjerenje građana u domaće i međunarodne institucije sigurnosti u Bosni i Hercegovini i osjećaju sigurnosti građana, predstavljajući vlastite rezultate istraživanja. Istraživanje je provedeno na prostoru cijele Bosne i Hercegovine na uzorku od 730 ispitanika uvažavajući pri tome geografsku, administrativnu i etničku heterogenost Bosne i Hercegovine. Posebno želimo naglasiti specifičnost provedenog istraživanja, jer su ispitanike osim građana, činili policijski službenici i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH što dodatno predstavlja mogućnost realnog određivanja stepena povjerenja u institucije sigurnosti, kao i stepena konsolidacije demokratije u Bosni i Hercegovini. Publisher An entity responsible for making the resource available Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Article PeerReviewed K Law (General) Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3401 Title A name given to the resource GENDER DIFFERENCES IN LANGUAGE USE: DO MEN AND WOMEN USE LANGUAGE DIFFERENTLY? Author Author SOFOVIC, Dina Abstract A summary of the resource. Gender exerts a powerful influence on all facets of human communication and raises many profound social issues. General usage of the term gender began in the late 1960s and 1970s, increasingly appearing in the professional literature of the social sciences. The term helps in distinguishing those aspects of life that were more easily attributed or understood to be of social rather than biological origin. When we encounter people from other societies or cultures, we may fail to understand them for many reasons, including differences in language, values, gestures, emotional expression, norms, rituals, rules, expectations, family background and life experiences. Differences in the ways that man and women use language have long been of interest in the study of discourse. For men and women, communication can be a very long drive, using different roads, often to get to the same place. Much of language is ambiguous and depends on context for its interpretation, a factor far more important than gender. The idea that men and women differ fundamentally in the way they use language to communicate is a myth in the everyday sense. But it is also a myth in the sense of being a story people tell in order to explain who they are, where they come from, and why they live as they do. Whether they are true or not in any historical or scientific sense such stories have consequences in the real world. They shape our beliefs and influence our actions. The word woman does not share equal status with man; terms referring to a woman have undergone pejoration. If we examine pairs of gender-marked terms such as lord/lady, baronet/dame, Sir/Madam, master/mistress, king/queen, we can see how the female terms may start out on an equal footing, but they become devalued over time. Men and women language differ in many ways. We learn those rules and an appropriate way of using language since we start using the language. In other words, a verbal language, a nonverbal language, and an emotional display vary depending on the gender. Generally, these keep changing more and more with future because surrounding environment encourages each gender to develop more perfectly to adapt to new change. Keywords: Gender, Gender differences, Communication, Language Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3423 Title A name given to the resource EXPRESSIVE - IMPRESSIVE FEATURES OF EUPHEMISMS AND TABOO WORDS Author Author SOLAK, Edina Arnaut, Alica Abstract A summary of the resource. Euphemisms are the forms of language used to replace unpleasant, inappropriate and undesired words. In linguistics, however, the words that are forbidden or unwanted in a particular society are referred to as taboo words. Since these two terms have an entirely opposite meaning it is particularly interesting to examine their parallel use. Their expressive and impressive values in different functional styles diverge and the purpose of this paper is to examine the use and linguistic-stylistic values of euphemisms and taboo words within different functional styles. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Extent The size or duration of the resource. 3497 Title A name given to the resource LANGUAGE STANDARDIZATION AND STANDARD ENGLISH Author Author SREBRENICA, Mihra Akbarov, Azamat Abstract A summary of the resource. This paper focuses on the topic regarding the process of language standardization. The standardization process is an important field of sociolinguistics and it is highly researched due to the different factors affecting standard language of a country. Is involves information about codification itself, and explains how a non-standard variety becomes a standard language. The second part of this paper focuses on the importance of Standard English and how it is used as a global language. There is a detailed description and examples which show us the differences between standard and non-standard English language.While looking at the chronological order of developments of English language, at the last page, we can conclude that in the period of approximately 500 years there have been extreme changes in language (syntax, morphology and phonology). Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014 Keywords Keywords. Conference or Workshop Item PeerReviewed PE English