<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/955">
    <dcterms:title><![CDATA[Podržavljenje imovinskih dobara, te pravna priroda restitucije u Bosni i Hercegovini u svjetlu približavanja Bosne i Hercegovine evroatlanskim integracijama]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Restitucija kao proces uspostave pravnog stanja na imovinskim dobrima kakvo je bilo prije podržavljenja istih zauzima jako značajno mjesto u Bosni i Hercegovini. Naime, činjenica da je tokom dvadesetog stoljeća dolazilo do legalnih, ali upitno legitimnih aktivnosti u cilju uspostavljanja socijalne ravnopravnosti među stanovništvom, dovela je do praktičnog razvlašćivanja ranijih vlasnika na brojnim imovinskim dobrima. Zapravo, raniji vlasnici su prinudno bivali detitulirani, na način da su od vlasnika, postajali korisnici „svojih“ imovinskih dobara. Istovremeno su pojedini vlasnici bivali i deposedirani, ako je na određenim imovinskim dobrima došlo do izgradnje objekata, odnosno infrastrukture uopće.      Danas, nekoliko decenija kasnije, na području Bosne i Hercegovine i dalje postoje problemi u vezi sa imovinskim dobrima, koja su potpala pod neku vrstu državne intervencije u imovinska dobra ranijih vlasnika (konfiskacija, arondacija, eksproprijacija, nacionalizacija itd.).    U radu će se dati hronološki prikaz podržavljenja imovinskih dobara, ukazati na proces pretvorbe društvenog u državno vlasništvo, te na kraju analizirati stanje u vezi sa restitucijom u svjetlu usvajanja novog stvarnopravnog zakonodavstva, sa jedne, te nepostojanja državnog propisa o restituciji i problemima, koji su imanentni ovom procesu, sa druge strane.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3098]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/956">
    <dcterms:title><![CDATA[VJERSKI ODGOJ, PRAVA DJETETA I OBREZIVANJE DJECE]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Vjerski odgoj djece i obrezivanje djece prati ovu civilizaciju doslovno  od početka pisanih i kolektivnih sjećanja. Ono što je krajnji domet prava su  načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja na kojima bi trebalo dosljedno  djelovati. Čini se nemogućim ostvariti odgodu bilo kojeg vjerskog utjecaja na  djecu dok ne dostignu punu zrelost odlučivanja kako bi mogla ostvariti svoje  pravo na izbor kao razborita ljudska bića. Sloboda izbora vjeroispovijedi kao  izvornog prava djeteta je utopija. Primjer obrezivanja potvrđuje da su suvremene  pravne države nemoćne čak i u slučajevima kad vršenje religijskih čina  predstavlja zadiranje u tjelesni integritet djeteta. Pokušali smo pojasniti razliku u  sadržajima čina kojima se zadire u tjelesni integritet muške djece uporabom  termina obrezivanje. U slučaju zadiranja u tjelesni integritet djevojčica doista  treba koristiti „težu“ terminologiju budući se radi o sakaćenju i povredi ljudskih  prava.  Ključne riječi: prava djeteta, vjerski odgoj, obrezivanje]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3035]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/957">
    <dcterms:title><![CDATA[UVOD U POLITIČKU EKONOMIJU KORUPCIJE U URUŠENIM TRANZICIJSKIM DRUŠTVIMA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Autori polaze od teze da je korupcija u urušenim tranzicijskim  društvima, što dokazuju na primjerima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne  Gore, pravilo sa kvalifikacijama &quot;sistem(at)ske bolesti.&quot; Sistem(at)ski uzroci  korupcije inicirani su i produbljeni obrisima tranzicione krize, koju  karakteriziraju uslovi za pohranjivanje korupcije: institucionalna  neizgrađenost društva, produbljeni nivo siromaštva i nepripremljena  privatizacija. Povijesno-kulturološki okvir u kome su se ove zemlje razvijale  dodatno komplicira percepciju korupcije. Dok u Bosni i Hercegovini ovi  izvori leže u novom (temeljem Daytonskog ugovora) etnički razdjeljenom  ustrojstvu državne zajednice i primjenjenom obrascu neoliberalnog razvoja, u  kome političko nacionalne elite svoju korumpiranost pokrivaju divergentnim  vizijama o Bosni i Hercegovini, u Srbiji se korupcija veže za jednonacionalnu  „partijsku državu“ i državnu regulaciju, a u Crnoj Gori korupcija proizilazi iz  tradicionalističkog, homogenog društva, karakterističnog po političkom  uvezivanju obiteljskih klanova i posebne crnogorsko arhaične institucije  kumstva. Ostatak regiona Zapadnog Balkana (Albanija, Kosovo), bez obzira  na izvjesne napretke, ima još veću podložnost korupciji. U na ovaj način  urušenim tranzicijskim društvima korupcija je postala uobičajeni «način  života». Budući da je pitanje korupcije povezano i u sprezi je sa  organizovanim kriminalom (uvezanog ili iniciranog sa nivoa političke i  ekonomske moći) problem korupcije, po pravilu, ima i regionalnu dimenziju.  Nijedno od tri pomenuta društva, kao ni većina ostalih u ambijentu  Zapadnog Balkana ne mogu sama rješavati ovaj problem, pa autori upučuji  na primjenu međunarodnih standarda i pomoć međunarodnih institucija, koji  će pomoći izgradnju normativne infrastrukture u cilju suzbijanja korupcije,  ali i doprinijeti poticaju ekonomskog rasta i održivoj demokratiji civilnog društva.  Autori skreću pažnju i na otvorene teorijsko-ideološke dileme o  prirodi nastanka korupcije. Dilema je upravljena na izbor između dva  pristupa: (1) da li se korupcija veže za nesposobnost vlada da kroz pravni  sistem uspostave efikasne kontrole javnih tokova i onemogućavanja  korišćenja javne službe za privatne ciljeve, ili se (2) korupcija veže za  nepostojanje tržišta i otvaranje prostora za uspostavljanje monopola u  odlučivanju. Od odgovora na ovu dilemu umnogome ovise konceptualiziranja  strategija i mjera sprječavanja korupcije. U prvom slučaju, odgovor u  pojednostavljenom iskazu podrazumjeva uspostavljanje jake države i vlade  spremne da se uhvati u koštac sa korupcijom (dakle, povećane javne kontrole  i razine regulacija), a u drugom, odsustvo monopola (dakle, širenje slobode  tržišta). Ovu dilemu autori prevazilaze s tezom da je moguće prevazići  korupciju ako ustanovimo da je &quot;jaka država&quot;, zapravo, neophodna radi  nesmetanog funkcioniranja tržišnog mehanizma i njegovih osnovnih  institucija, prije svega zaštite svojine i ugovora, a ne radi uspostavljanja  levijatanske birokracije.  Ključne riječi: korupcija, tranzicija, urušena tranzicijska društva, „balkansko  društvo“, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3055]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/958">
    <dcterms:title><![CDATA[Modernizacija i usklađivanje prava društava u Republici Hrvatskoj sa pravnom stečevinom Europske unije i načelo transparentnosti podataka]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Transparentnost podataka o trgovačkom društvu doprinosi zaštiti samih članova društva, vjerovnika, trećih zainteresiranih osoba te svih dionika na tržištu. Dostupnost, pravovremenost, istinitost i potpunost podataka o trgovačkom društvu doprinosi izgradnji učinkovitog tržišta kapitala. Važnost ostvarenja načela transparentnosti posebice dolazi do izražaja u uvjetima prekogranične aktivnosti društava na unutarnjem tržištu. U radu prikazana iskustva RH u usklađivanju prava društava u ovom području mogu poslužiti kao koristan model za države koje se trenutačno nalaze u eurointegracijskom procesu. U radu autori daju sumarni prikaz recentne sudske prakse Europskog suda u pogledu transparentnosti financijskih podataka trgovačkih društava u skladu s načelom „istinitog i poštenog uvida.“ U nastavku se također prikazuju izmjena i dopuna hrvatskog Zakona o sudskom registru kojima se provela daljnja modernizacija i harmonizacija hrvatskog registarskog prava. Navedeno je učinjeno implementacijom nekih direktiva u području objave podataka, usklađivanja zaštitnih mjera i prilagodbe određenih direktiva u području trgovačkog prava radi pristupanja RH u punopravno članstvo EU.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3089]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/959">
    <dcterms:title><![CDATA[USTAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKT PRAVA IZRUČENJA (EKSTRADICIJE)]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[U članku autori analiziraju pravo izručenja (ekstradicije), s ustavnog i  kaznenopravnog aspekta, ukazujući na značajne promjene do kojih je došlo u recentno  vrijeme. Povijesna, usporedna, i normativna analiza pokazuju značajne promjene do kojih se  došlo u ovoj oblasti, ukazujući na promjenu odnosa domaćeg i međunarodnog prava,  dosadašnjeg poimanja državnog suvereniteta, i stavljanja naglaska na međunarodnu suradnju u  funkciji univerzalizma ljudskih prava i vladavine prava općenito.  U članku autori iznose normativnu regulativu prava izručenja u unutarnjem pravu  Bosne i Hercegovine prema najnovijem Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o  međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Europskoj konvenciji o izručenju, kao  glavnom izvoru europskog prava o izručenju, srodnim i novijim europskim pravnim aktima na  području izručenja, kao i najnovijeg Europskog uhidbenog naloga.  Autori se posebice osvrću na praksu izručenja u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad nastoji,  kroz prikaz i analizu načela izručenja, osnova za odbijanje izručenja i procesnih smetnji za  izručenje ponuditi određena stajališta koja bi mogla pridonijeti razmatranju problematike  prava izručenja.  Ključne riječi: ekstradicija, međunarodna suradnja, Europska konvencija o  izručenju, praksa izručenja u Bosni i Hercegovini.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Faculty of Law, University of Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3008]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/960">
    <dcterms:title><![CDATA[NATO i BiH - od mirovne misije do   partnerstva - put ka integraciji]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Od 1949. godine broj država-članica u NATO-u se povećao sa dvanaest na dvadeset i osam, a „vrata“ NATO-a su ostala otvorena za sve europske demokratije spremne za članstvo i sposobne da doprinesu euro-atlantskoj sigurnosti. Daljnje proširenje NATO-a, i članstvo BiH-a, predstavljaju kontinuirano partnerstvo na izgradnji mira i demokratizaciji Europe zasnovane na zajedničkim vrijednostima. Strateški cilj naše zemlje, još od mirovnih operacija koje su zaustavile rat u BiH, do Partnerstva za mir, Akcionog plana za članstvo, i bosanskohercegovačkog doprinosa međunarodnoj bezbjednosti kroz međunarodne misije u inostranstvu, ostao je i dalje isti – sticanje punopravnog članstva u NATO-u. S tim u vezi, da BiH postane potpuno funkcionalna država i ostvari svoje aspiracije da se pridruži NATO-u i Europskoj Uniji, pored napretka u reformi odbrane i vojske, neophodne su i šire reforme usmjerene na suzbijanje korupcije, pranja novca, paralelnih struktura, organiziranog kriminala, te rješavanje pitanja nepokretne vojne imovine. Iako je osiguranje dugoročne bezbjednosti u BiH ključni motivacioni faktor za mnoge stanovnike koji podržavaju težnje zemlje da se pridruži NATO-u, ipak, integracija novih demokratskih zemalja u NATO ne predstavlja samo osiguranje mira u pojedinoj zemlji, nego se njome NATO čini jačim, Europa stabilnijom, te doprinosi sigurnom i mirnom razvoju u globalu.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3140]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/961">
    <dcterms:title><![CDATA[Multikulturalizam i problem identiteta]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Jedan od temeljnih entiteta koji egzistiraju u promišljanjima o odnosima pojedinca, kulture i društva u svakoj multikulturalnoj sredini jeste identitet. Identiteti su u savremeno doba ambivalentna, heterogena, kontekstualna i dinamična kategorija. Potrebno je stoga imati u vidu i kompleksnost njegovog pojma kojeg sačinjavaju individualni, društveni, etno-nacionalni, kolektivni i druge vrste identiteta. Važnost pitanja identiteta, a posebno etno-nacionalnog, potvrđuju nedavna turbulentna dešavanja na Krimu, kao i neprovođenje presude za slučaj Sejdić i Finci te hrvatsko pitanje koji su zasigurno najistaknutiji  problemi  bosanskohercegovačke političke stvarnosti. U radu ćemo se baviti pitanjem identiteta u multikulturalnim društvima, njegovim najznačajnijim pojavnim formama kao i problemima kojima se bavi politika identiteta suočavajući se sa zahtjevima za priznanjem različitih identitetskih skupina. U radu će biti prezentirana teorijska razmatranja Bhikhu Parekha, Charlesa Taylora, Willa Kymlicke, Briana Barrya kao i ostalih relevantnih teoretičara.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3154]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/962">
    <dcterms:title><![CDATA[IZVRŠENJE RADI PREDAJE DJETETA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Autorica u radu analizira zakonske odredbe o izvršenju radi predaje  djeteta koje su propisane u porodičnom i izvršnom zakonodavstvu Bosne i  Hercegovine. U skladu s najboljim interesom djeteta, kao jedne od najvažnijih i  najosjetljivijih društvenih skupina, autorica ističe kritičke opservacije na važeća  zakonska rješenja ovog delikatnog sredstva izvršenja i predlaže odgovarajuća  rješenja de lege ferenda.  Ključne riječi: najbolji interes djeteta, izvršni postupak, sudski  izvršioci, organ starateljstva]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3043]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/963">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravda kao nužnost pravno-političkog sistema]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Pitanje pravednosti (lat. iustitia, njem. Gerechtigkeit, eng. justice) oduvijek je zaokupljalo ljude i nametalo se kao vrijednosni element pravno-političkog sistema jednog društva. To pitanje je često tražilo da se na spontan, neposredan i intuitivan način objasni pravda kao pojam koji stoji u najužoj vezi sa pojmom prava. Na tom tragu je i autor u radu proučavajući pravni karakter dva najveća  pravna sistema na tlu Europe (eurokontinentalni i anglosaksonski) sagledao odnose između onoga što jeste i što čini jedan pravno-politički sistem i onoga suštinskog što stoljećima održava ili ne održava jedan sistem funkcionalnim. Naime, činjenica je da danas postoje različiti pravni sistemi koji često i (ko)egzistiraju u sredinama sa različitim političkim uređenjem te se a priori  niti za jedan od njih ne može kazati kako je sveopće prihvatljiv ili neprihvatljiv, jer svaki može biti utemeljen na ideji pravde, odnosno pravednih pravnih normi i pravednog sistema vlasti. Shodno tome, od posebnog interesovanja autora u radu je ukazivanje na nužnost postojanja vrlo tanke, često nevidljive, ali za svaki pravno-politički sistem i te kako važne niti pravde.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3093]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/964">
    <dcterms:title><![CDATA[USVOJENJE U SLUŽBI ZAŠTITE NAJBOLJEG INTERESA DJETETA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Prema stavovima pravne nauke potpunim usvojenjem se najadekvatnije  štite najbolji interesi djece bez roditeljskog staranja. Na tom tragu i ovaj rad se  fokusira na analizu pojedinih domaćih divergentnih pravnih odredbi koje  uređuju institut usvojenja, te poređenje istih sa međunarodnim standardom  „najboljeg interesa djeteta“ sadržanim u Konvenciji o pravima djeteta, a  prihvaćenim od gotovo svih država. Iz razmatranja pozitivnopravnih odredbi  koje mogu doći u koliziju s principom zaštite najboljeg interesa djeteta,  proizilazi da bi kvalitetnim reformisanjem usvojenja i afirmisanjem drugih  instituta zaštite djece bez roditeljskog staranja trebalo udovoljiti  općeprihvaćenom pravnom standardu „najboljeg interesa djeteta“.  Ključne riječi: usvojenje, dijete, zaštita najboljeg interesa djeteta.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3045]]></dcterms:extent>
</rdf:Description></rdf:RDF>