<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dcterms="http://purl.org/dc/terms/">
<rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/330">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVA I SLOBODE RADNIKA RH U SVJETLU PROMJENA NAKON ULASKA U EU]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Od Ugovora u Amsterdamu koji je stupio na snagu 1.5.1999. nastojalo se stvoriti institucionalne uvjete, ali i političke uvjete za suočavanje EU s vremenom koje je predstojalo, vremenom globalizacije sa svim njezinim negativnim odjecima (kriza, nezaposlenost, terorizam). Ovim Ugovorom definiran je cilj djelovanja EU kroz slobodu, sigurnost i pravdu. U pogledu kretanja osoba ističe se odlučnost EU za stvaranjem prostora za siguran, pravedan i slobodan boravak radnika  što podrazumijeva  zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupka i kažnjavanja, zabranu ropstva, zabranu prisilnog i obveznog rada, zabranu diskriminacije i dr. Sveprisutan je interes radnika za poštivanjem njihovih temeljnih prava i građanskih sloboda. Usvajanjem pravne stečevine EU (acquis-a) stvara se postepeno jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde .    Provedeno istraživanje na uzorku od 555 ispitanika  putem online anketiranja imalo je za cilj istražiti i identificirati čimbenike vezane za stavove radnika o uvjetima rada nakon ulaska RH u EU. Prije istraživanja, a osluškujući javno mijenje, postavljene su hipoteze da ljudi teško žive s obzirom na uvjete rada  i plaće. Međutim, rezultati istraživanja su pokazali suprotno.    Ključne riječi: sloboda rada, pravo na rad, pravna stečevina EU, jedinstveni prostor sloboda, sigurnosti i pravde]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3174]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/933">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravda i sloboda unutar zatvoreničke zajednice]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Bez obzira na krivično pravo koje jasno propisuje kazne za krivična djela koja lica počine, te zakon o izvršenju krivičnih sankcija, koji striktno ukazuje na mjeru i način izdržavanja izrečene zatvorske kazne osuđena lica koja se nalaze na izdržavanju kazne imaju svoja pravila i svoj način određivanja kazne za pojedina lica. Zatvorska zajednica je specifična subkultura koja kroz svoja nepisana zatvorska pravila (zatvorenički kodeks) izriče pojedincima, koja su za njih počinila nemoralna djela (polno nasilje nad djetetom, silovanje, ..) kao i lica koja su nekada bili pripadnici MUP, dodatnu kaznu. Iako su svi, koji se nalaze na izdržavanju kazne u nekoj od kazneno-popravnih ustanova izloženi brojnim deprivacijama, sloboda i određni položaj unutar ove specifične zajednice se kupuje ili stiče kroz dokazivanje u neformalnoj grupi. Neformalni sistem je uvijek nasuprot onom formalnom i kao takav narušava funkcionisanje ustanove, te otežava odvijanje i samog procesa resocijalizacije. Upravo i cilj ovog rada jeste da ukažemo na karakteristike neformalnog zatvorskog sistema, te objasnimo kako i na koji način  se sami zatvorenici stavljaju u položaj «sudije» i određuju pojedincima kaznu unutar svoje zatvoreničke zajednice.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3092]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/963">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravda kao nužnost pravno-političkog sistema]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Pitanje pravednosti (lat. iustitia, njem. Gerechtigkeit, eng. justice) oduvijek je zaokupljalo ljude i nametalo se kao vrijednosni element pravno-političkog sistema jednog društva. To pitanje je često tražilo da se na spontan, neposredan i intuitivan način objasni pravda kao pojam koji stoji u najužoj vezi sa pojmom prava. Na tom tragu je i autor u radu proučavajući pravni karakter dva najveća  pravna sistema na tlu Europe (eurokontinentalni i anglosaksonski) sagledao odnose između onoga što jeste i što čini jedan pravno-politički sistem i onoga suštinskog što stoljećima održava ili ne održava jedan sistem funkcionalnim. Naime, činjenica je da danas postoje različiti pravni sistemi koji često i (ko)egzistiraju u sredinama sa različitim političkim uređenjem te se a priori  niti za jedan od njih ne može kazati kako je sveopće prihvatljiv ili neprihvatljiv, jer svaki može biti utemeljen na ideji pravde, odnosno pravednih pravnih normi i pravednog sistema vlasti. Shodno tome, od posebnog interesovanja autora u radu je ukazivanje na nužnost postojanja vrlo tanke, često nevidljive, ali za svaki pravno-politički sistem i te kako važne niti pravde.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3093]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1039">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravna priroda i značaj međunarodnih ugovora u pravu Evropske unije]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Djelujući na međunarodnoj sceni, Evropska unija je, uostalom kao i svi drugi međunarodni subjekti, dužna da poštuje važeće norme i temeljna načela međunarodnog prava. Nadalje, pravni sistem Evropske unije se prvenstveno „oslanja“ na međunarodne ugovore, bilo da je riječ o ugovorima, koje organi EU zaključe sa trećim državama i/ili međunarodnim organizacijama ili da je, pak, riječ o ugovorima, koji su zaključeni između država članica i trećih država i/ili međunarodnih organizacija.    U vezi s tim, a imajući u vidu općeprihvaćenu hijerarhiju izvora međunarodnog prava, autorica u radu analizira pravnu prirodu međunarodnih ugovora i značaj koji oni, kao primarni instrumenti saradnje među savremenim subjektima međunarodnog prava, imaju u pravnom sistemu Evropske unije.      Pored ugovornog kapaciteta Evropske unije, koji u znatnoj mjeri i determiniše pravnu prirodu i značaj međunarodnih ugovora u pravu EU, u radu će se analizirati i „principi pozicioniranja“ određenih kategorija međunarodnih ugovora u hijerarhiji izvora komunitarnog prava.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3099]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/332">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVNI ASPEKT ZAŠTITE POTROŠAČA KOD UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM VEZANOM ZA ŠVICARSKI FRANAK]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Autori u radu analiziraju pravne učinke problematike ugovora o kreditu s obzirom na činjenicu da je glavnica predmetnog ugovora indeksirana u stranoj valuti. Poseban aspekt rada čini prikaz ugovora o kreditu s glavnicom indeksiranom u valuti švicarski franak. Sustavnim prikazom predmetne problematike autori ukazuju na informiranje prosječnog potrošača od strane zajmodavca (banke) o prednostima i nedostacima postojećih rješenja. Autori u radu ukazuju na (ne)zakonitost odnosno (ne)ustavnost valutne klauzule kao takve  i pravne učinke primjene navedenih klauzula u ugovoru o kreditu istovremeno analizirajući odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenja europskih pravnih sustava glede ugovorene valutne klauzule u švicarskom franku, te dopuštenosti i određenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula.     Ključne riječi: zaštita potrošača, ugovor o kreditu, valutna klauzula, švicarski franak, promjenjiva kamatna stopa]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015-12-16]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3183]]></dcterms:extent>
    <dcterms:identifier><![CDATA[ISSN 978-9958-834-50-9     ]]></dcterms:identifier>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1107">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravni položaj lica sa duševnim smetnjama u krivičnom postupku: međunarodni standardi i praksa ustavnog suda Bosne i Hercegovine]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Međunarodno pravo dugo nije davalo značaj posebnoj zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Smatralo se da su postojeći dokumenti o ljudskim pravima dovoljno široki da mogu pružiti odgovarajuću zaštitu svim pojedincima bez ikakvog razlikovanja. Pored toga, većina država nije bila spremna da preuzme nove ugovorne obaveze, budući da u svojim zakonodavstvima nisu predviđale  duševni poremećaj kao poseban osnov zabrane diskriminacije. S druge strane, Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi utvrdio kriterije koji moraju biti ispunjeni da bi se pritvor duševno oboljelog lica smatrao kao pritvor koji nije „proizvoljan“, tj. da bi bio ispunjen zahtjev „zakonitosti“ u smislu člana 5 stav 1e) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prvo, „duševna poremećenost“, u smislu navedene odredbe, mora biti, osim u hitnim slučajevima, pouzdano utvrđena pred nadležnim domaćim organom, i to na osnovu objektivne medicinske ekspertize. Drugo, „duševna poremećenost“ mora biti takve vrste ili stepena da opravdava prinudno zatvaranje takvog lica. Treće, pritvor smije trajati samo onoliko koliko traje medicinski poremećaj, odnosno određena jačina tog poremećaja . Zatim, u slučajevima u kojima je pritvor potencijalno neograničen, moraju se vršiti povremene revizije pred „sudom“ koji ima ovlašćenja da naredi i otpuštanje, a pritvor mora biti u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajućoj ustanovi koja ima takva ovlašćenja da lica drži u pritvoru . Autori analiziraju položaj ovih lica i u kontekstu najnovije prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, o čemu se govori u završnom dijelu rada.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3107]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1119">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVNI REŽIM ODGOVORNOSTI PRODAVCA PREMA  BEČKOJ KONVENCIJI I ZOO-u DE LEGE LATA I DE  LEGE FERENDA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Posao prodaje, kao privatnopravni posao je najrasprostranjeniji  između privrednih subjekata, kako u pravnim sistemima država tako i u  međunarodnim poslovnim odnosima. Zaključenjem ugovora o prodaji bilo  međunarodnog bilo domaćeg karaktera, ugovorne strane imaju određena  prava i obaveze: prodavac da isporučii robu, preda dokumenta koja se na  robu odnose i prenese vlasništvo na robi, dok je kupac dužan isplatiti cijenu i  preuzeti isporuku. Za izvršenje preuzetih obaveza, odgovaraju i kupac i  prodavac. Upravo povredom ugovornih obaveza bilo koje od ugovornih  strana mogu nastati složeni pravni i ekonomski problemi. Ovaj rad rezultat je  proučavanja odredbi Bečke konvencije o ugovorima o međunarodnoj  kupoprodaji robe iz 1980. godine i Zakona o obligacionim odnosima BiH  koje uređuju odgovornost prodavca kod ugovora o prodaji robe. U ovom radu  prvenstveno će se odrediti doseg odredbi o spomenutom obliku odgovornosti  prodavca iz članova 30. do 53. Bečke konvencije, zatim uvjeti postojanja te  odgovornosti, kao i iznimke od odgovornosti predviđenih Konvencijom. Ova  rješenja će, zatim, biti upoređena sa pravilima Zakona o obligacionim  odnosima Federacije Bosne i Hercegovine.  Ključne riječi: ugovor o prodaji, međunarodna prodaja, ugovorna  odgovornost, obaveze prodavca, CISG, Zakon o obligacionim odnosima,  Nacrt Zakona o obligacionim odnosima.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3072]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1136">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravno-historijski značaj revolucionarnih deklaracija o pravima]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Deklaracije o pravima i slobodama, koje su proklamovane atlantskim revolucijama u Novom vijeku spadaju bez sumnje u dostignuća od najkrupnijeg značaja za modernu civilizaciju i posebno za njeno pravo. U vremenu kada su nastajale, cilj povelja i deklaracija bio je usmjeren ka rješavanju konkretnih političkih i pravnih pitanja, koje su nametali vrijeme i opća historijska situacija, dok se kasnijim tumačenjem njihovog smisla, sa aspekta ljudskih prava, došlo do historijskog značaja, koji im danas bez sumnje pripada. Deklaracije, koje su iznjedrile atlantske revolucije imale su dosta zajedničkog, ali i onog po čemu su se razlikovale. Rješenja sadržana u ovim deklaracijama ostvarila su snažan utjecaj na razvoj demokratije, koncepcije ljudskih prava i sloboda u svijetu. Ideje prava i sloboda, koje su uspostavljene u revolucijama XVIII stoljeća unesene su u Atlantsku povelju, Povelju Ujedinjenih nacija, Opću deklaraciju o pravima čovjeka, zatim u paktove o pravima čovjeka, te u konačnici u Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3109]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/1022">
    <dcterms:title><![CDATA[Pravno-povijesni kontekst razvoja ideje o europskom identitetu]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Povijesno gledajući, Europa predstavlja dvotisućljetnu civilizaciju s mnoštvom kultura, identiteta, iskustava te raznolikih oblika suradnje. Cijelu europsku povijest karakteriziraju različiti oblici i pokušaji gospodarske, političke, vojne i kulturne suradnje kako bi se pronašla ravnoteža između integracije i raznolikosti unutar određenih obrisa. Europa je i politički projekt koji pokušava ujediniti ljude, a pritom poštujući njihove različitosti. Iako je relativno jasna geografska odrednica Europe, društveno, politički i gospodarski, ovo je prostor nedefiniranih granica. Tako su danas Europa i europski identitet  istovremeno univerzalno poznati, ali slabo definirani pojmovi. Formiranje zajedničkog europskog identiteta uključuje i razmatranje unutrašnje heterogenosti Europe. Identitet i formiranje identiteta su razmatrali mnogobrojni stručnjaci iz različitih znanstvenih disciplina i različitih znanstvenih pogleda. Premda su mnogi doprinijeli razumijevanju složenosti i dinamičnosti tih pojmova,  pojam identiteta ostaje i dalje „otvoren“, pa tako i pojam europskog identiteta.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću i Centar za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2014]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[3110]]></dcterms:extent>
</rdf:Description><rdf:Description rdf:about="https://omeka.ibu.edu.ba/items/show/459">
    <dcterms:title><![CDATA[PRAVO DETETA NA IZDRŽAVANJE U UPOREDNOM PORODIČNOM ZAKONODAVSTVU I SUDSKOJ PRAKSI: MODELI ODREĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA]]></dcterms:title>
    <dcterms:abstract><![CDATA[Razvoj deteta, pored emotivne, zavisi i od materijalne sigurnosti. Dete, međutim, zbog svoje psihofizičke nezrelosti, nije u stanju da sopstvenim radom stiče prihode radi namirenja svojih potreba. U ovom, materijalnom aspektu, dete u potpunosti zavisi od svojih najbližih. Uobičajeno okruženje u kojem se zadovoljavaju životne potrebe deteta jeste porodica. Kada je ona funkcionalna, država se ne meša u međusobne odnose njenih članova. Međutim, kada se odnosi unutar porodice poremete, najugroženiji njen član postaje briga društva. U tom smislu, većina savremenih pravnih sistema pruža posebnu zaštitu položaju dece u pravnom poretku. U ovom radu nastojimo da prikažemo konkretna rešenja koja nude pojedine države u pogledu izdržavanja deteta.  U prvom delu rada analiziraju se opšta pravila za određivanje dečjeg izdržavanja u uporednom evropskom pravu  i posebna pravila koja postoje u situaciji kada roditelji imaju  zajedničko staranje  posle razvoda braka, odnosno u slučaju naizmeničnog boravišta deteta. Opšta pravila se analiziraju u pravu Velike Britanije, Nemačke, Danske i Rusije, a posebna u pravu Velike Britanije, Švedske, Norveške i Holandije.  U drugom delu rada analiziraju se odredbe Porodičnog zakona Srbije koje se odnose na pitanja izdržavanja maloletnog deteta. S obzirom na to da je ovim Zakonom predviđeno da se izdržavanje određuje za svaki slučaj posebno, prikazana je relevantna sudska praksa u Srbiji, koja daje okvire tumačenju relevantnih okolnosti u pogledu izdržavanja, kao prava deteta.  Ključne reči: izdržavanje deteta, naizmenično boravište, zajedničko staranje, potrebe deteta, mogućnosti davaoca izdržavanja, visina izdržavanja.]]></dcterms:abstract>
    <dcterms:publisher><![CDATA[Law faculty of University Džemal Bijedić Mostar]]></dcterms:publisher>
    <dcterms:date><![CDATA[2015]]></dcterms:date>
    <dcterms:extent><![CDATA[2988]]></dcterms:extent>
</rdf:Description></rdf:RDF>